P. 1
Damir Barbarić - Grčka filozofija

Damir Barbarić - Grčka filozofija

|Views: 42|Likes:
Published by Gabrijela Nujić

More info:

Published by: Gabrijela Nujić on Feb 07, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/01/2012

pdf

text

original

U r e d n i c a u Školskoj knjizi Maja Uzelac U r e d n i k edicije „Hrestomatija filozofije" Damir Barbarić Priređivač sveska Damir Barbarić Autori suradnici

na svesku Damir Barbarić, Josip Talanga Damir Barbarić, Prevoditelji suradnici na svesku Filip Grgić, Milivoj Sironić, Dubravko Grafičke urednice Marija Maslovar Marija Prvonožec Naslovnu stranicu opremila Karmen Ratković Ivo Lektor Pranjković Škilji

Damir Barbarić

GRČKA FILOZOFIJA

Korektor Filip Grgić Priprema „Grapa", Zagreb ISBN 953-0-61302-4 CEP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 1(091) BARBARIĆ, Damir Grčka filozofija / Damir Barbarić ; [autor - suradnik na svesku Josip Talanga ; prevoditelji Damir Barbarić... et al.]. Zagreb : Školska knjiga, 1995. - 388 str. ; 21 cm. - (Hrestomatija filozofije ; sv. 1) Bibliografske bilješke uz tekst. ISBN 953-0-61302-4 951123120 Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Š K O L S K A K N J I G A · Z A G R E B • 1995

Sadržaj

P r e d g o v o r u r e d n i k a edicije G r č k a filozofija - n a z n a k e za lektiru i studij tekstova (Damir Barbarić) Heraklit Fragmenti Parmenid Fragmenti Platon {Damir Barbarić) djela {prijevod M. Sironić)

Heraklitova {Damir

Barbarić) {prijevod D. Skiljan)

P a r m e n i d o v a djela {Damir Barbarić)

5£2^>

w. 4 Ci)

I z b o r iz P l a t o n o v a djela {prijevod D. Barbarić) Fedon Simpozij Politeia Fedar Sofist Timej Aristotel {Damir Barbarić) I z b o r iz A r i s t o t e l o v a djela {prijevod D. Barbarić) Metafizika Ο duši Ο pamćenju i prisjećanju Ο snovima Plotin {Josip Talanga) I z b o r iz P l o t i n o v a djela {prijevod F. Grgić) Ο trima prvobitnim hipostazama (En. VI) Ο vječnosti i vremenu (En. III 7) Bilješka ο a u t o r i m a

Predgovor
Načela zamisli i izvedbe
1. Riječ „ h r e s t o m a t i j a " ( χ ρ η σ τ ο μ ά θ ε ι α ) o z n a č a v a knjigu sastavljenu od izabranih o d l o m a k a tekstova korisnih za učenje, stjecanje i unapređenje znanja. I riječ i stvar povijesno pripadaju u o k r u g kasnohelenističkog iskustva i razumijevanja mišljenja, učenja, znanja, i znanosti - što sve tada j o š znači prije svega: filozofije u smislu stjecanja, prenošenja i nasljedovanja u bitnome već go­ tovih i pozitivno postojećih naučavanja, d r u g i m riječima „ d o g m i " . Hrestomatije - o g l e d a n e sa stajališta živog i n e p o s r e d n o g filozofi­ ranja, naprimjer upravo o n o g a koje je p r e t h o d i l o razdoblju hele­ nističke učenosti - pripadaju dakle, zajedno s rječnicima, leksiko­ n i m a i enciklopedijama svih vrsta i namjena, u biti t e k filozofij­ skoj eklektici i doksografiji te dijele s njima sve p r e d n o s t i i ne­ dostatke kojima su po n u ž n o s t i praćene. Ipak, daleko od t o g a da bi se iz takve, povijesno d o d u š e is­ pravne, spoznaje smjelo izvući zaključak k a k o su sve te vrste pri­ p o m o ć i učenju i ovladavanju p r e d a n i m znanjem filozofijski spo­ redne. Istina je da s a m o živo filozofiranje stoji p o d d r u g i m zako­ n i m a i obitava u d r u g o m e l e m e n t u no što je to onaj p u k o g znanja i poznavanja postojećega. O n o što j e r e c i m o P l a t o n n a z i v a o „ b o ­ ž a n s k o m m a h n i t o š ć u " , ili p a k B r u n o „ h e r o j s k i m z a n o s i m a " hrani se o č i t o iz d r u g o g izvora i ne da se s a m i m z n a n j e m nadomjestiti.

ove

hrestomatije

7

uzajam­ ne „ z a v i s n o s t i " . s a m o po sebi j o š ne uči d u h u . zajedno s m n o g o s t u k o p r e p l e t e n i m m e đ u o d n o š e n j i m a najrazličitijih „utjecaja". koji se i tako rijetko posrećuje.zbirati i sabirati. latinsko legere. Filozofirati zna­ či prije svega stalno se „ v r a ć a t i " u temelj i početak te ga otvarati za b i t n o pitanje i m o g u ć u preinaku. D a p a č e . na kojem b i s m o on­ da. p o m o ć i o s l o n a c pri t e š k o ć a m a zahtijevanog pravog čitanja. temeljito i p o d r o b n o zna­ nje — mada. „suprotstavljanja" i „prevlada­ vanja". kao i ujedno. s druge strane. Desetljeća i stoljeća m o g u j e d n o za d r u g i m m i r n o slijediti. Čitanje je sve prije no nevina zabava: za čitatelja m o ž d a i ponajdublja životna avantura.samo filozofiranje. P r v o t o d a j e pri „ u č e n j u filozofije" sve na t o m e da se sami neposredno upustimo u iskustvo mišljenja. a da d u h u njima ne sabere svoje snage za odbacivanje j e d n o g i rađanje n o v o g svijeta. U filozofiji n e m a lagodnosti o s l o n c a na „ s u v r e m e n o " . smislenoga govora. te ih na taj način .ipak j e s t neophod­ nim uvjetom svakog m o g u ć e g vlastitog stvaralačkog p r i n o s a filo­ zofiji. T e k onaj tko je iskus­ t v o m i bitnim znanjem d a l e k o d o s p i o m o ž e u o p ć e z a p o č e t i s istin­ skim učenjem. Brati dakle znači: . U njoj se. začetog u sabiranju čitanja. biti u tu svrhu n e k o m valjanom p r i p o m o ć i . A k o dakle i nije u našoj vlasti to i z n o s i li povijest u n a m a i k r o z nas j e d a n novi svijet na vidjelo. sabirati samo to što k a o o n o b i t n o . D r u g o . N o .„ z n a t i " . n u ž n e i „ o p ć e v a l j a n e " . koje se o n d a zbiva p u t e m z b o r a i zborenja. O v o j je drugoj za­ daća prije svega p o z i t i v n o izložiti postojeći i prošlosti pripadajući korpus svega o n o g a što se ikada pojavilo kao filozofija. I najbolji učitelj i najprobranija lektira m o g u tek. a j o š rjeđe b i v a za svoga v r e m e n a kao takav p r e p o z n a t . pa i čitavi kulturni krugovi j e d n o g ši­ r o k o g zemaljskog podneblja m o g u takoreći dovijeka na taj n a č i n preživljavati na o b o d u povijesti. kao „ s m i s a o " i „ s a m a stvar". Z a b l u d a je pri­ t o m d a k a k o p o d „ u č e n j e m " shvaćati t e k p u k u r a n u o b u k u mla­ d e ž i i n e k o prvo usađivanje osnovnih znanja. Sve o s i m origi­ nalnog teksta u hrestomatiji je u b i t n o m e s p o r e d n o . u i s t o m e zna­ čenju k a o i g r č k o λέγειν. p o p u t „filozofije". Prva p a k ide za tim da čita­ telja s a m o g neposredno suoči s djelom i djelatnošću filozofiranja. o n d a u s v a k o m slučaju b i t n o druk­ čije no sve d r u g o p o z i t i v n o postojeće znanje. 8 9 .naseljeno u slovu izvornoga teksta. da bi upravo tim čitanjem t e k bilo z b r a n o da istupi u pojavu istine. grupe naroda. k a k o to d a v n o reče Heraklit. U ž i v o m je filozofiranju pri­ sutna ujedno sva njegova bitna povijest. Č a k i ideja j e d n e n a v o d n o „vječne filozofije" (philosophia perrenis) znači ipak iz­ v o r n o nešto i z temelja d r u g o . takoreći u i m e svih koji su n e p o s r e d n o sami iskusili p o s a o p r a v o g filozofiranja. b i o u p o z o r i o n a t o d a o n o što s e n e m o ž e t e k tako. K a n t j e j e d n o m . i to nikako ne t e k kao nešto p u k o „ p r o š l o " . Filozofija i nije ne­ k a k a v s k u p negdje postojećih. g o t o v i h i za prenošenje i „usvaja­ n j e " p o d o b n i h znanja. pojedi­ ni narodi. struje i orijentacije. tek imali s v o m s n a g o m svoje radinosti i o š t r o u m n o s t i dalje graditi o n o na čvrstim i n e u p i t n i m temeljima počivajuće. što ih čitatelj t r e b a po m o g u ć n o s t i cjelovito i p o d r o b n o usvojiti.„ u n a t r a g " . nazore.stalno novoj m o g u ć o j interpreta­ ciji o t v o r e n o .učiti.A l i ništa manje ne važi stav da široko. sabirati se k o n o m e b i t n o m . o s o ­ bito u njenoj prosječnoj pojavi i samorazumijevanju . j o š ma k a k o o p ć e n i t e . k a k o je o n o .kako se to o b i č n o smatra . v e ć u p r a v o filozofija. ili n j e m a č k o lesen. da . u č i t i i naučavati j e s t u p r a v o . 2. u tekstu prebiva. j e d n o ipak u s v a k o m slučaju stoji do nas: . u m u . i p o m o ć u nje ne uči b i l o što od čovjeku m o ­ g u ć i h vještina. m e đ u t i m . za o n o čitano p a k prigoda m o g u ć e g sjajenja u istinu.u razlici r e c i m o s p r a m sve i svake znanosti. „nasljedovanja". s o n i m mišljenim. k a k o se o b i č n o mni. ne o s v r ć u ć i se suvišno . dakle sva naučavanja. S l o b o d a n i s a m o na o n o najviše usmjeren p o g l e d u povijest p o k a z u j e da su u njoj razdoblja d u b o k o g i o b u h v a t n o g stvaralaš­ t v a više i z u z e t k o m no p r a v i l o m . m o ž e li se o n a u o p ć e učiti? A k o da. Iz dvije n a v e d e n e značajke razvidna je temeljna razlika hre­ stomatije filozofije od svake historije filozofije. a k o se posreći. umijeća i znanosti. dakle na „ s m i s a o " čitanoga teksta. „ C i t a t i " se u n a š e m s t a r o m j e z i k u zvalo „ b r a t i " . j e d n a k o tako sebe sama pri čita­ nju i u čitanju na o n o bitno. pa bile njene istine. ma koliko inače k o r i s n o i č a k n e o p h o d n o bilo kao priprema. i to po m o g u ć n o s t i uistinu znati. vlastitom ž i v o m mišljenju ( ν ο υ ς ) . „ a k t u a l n o " i „ s a d a š n j e " stanje. Š t o t o uistinu z n a č i ? Poglavito dvoje.„ u č i t i filo­ zofiju" znači spoznati i iskusiti sve njene mogućnosti koje su p o ­ viješću na j a v u iskrsle. I u p r a v o je u t o m e dovoljan razlog hrestomatije filozofije.

a to znači o n o g a u č e m u se razotkrivaju sa­ mo osnovne i načelne mogućnosti filozofiranja. i kako. dakle na njeno vrijeme i mjesto. razlika. U pogledu drugoga p a k nastojalo se . ipak p r v e n s t v e n o svojim danas j o š n e d o v o l j n o u o č e - 3. a o n e koji su više no što bi im kakvo­ ća djela to zahtijevala bili iz drugih . d o k je historija filozofije svojom s v r h o m obve­ z a n a na cjelovitost registriranja svega što po vazda kolebljivom suglasju većine važi kao historijska pojava filozofije. J e d n a k o j e helenističko-rimska f i l o z o f i j a trebala p r e m a kon­ cepciji biti prikazana u z a s e b n o m e svesku. P o č e t n o j e bilo zamišljeno da se t o m u nas prilično z a p u š t e n o m dijelu povi­ jesti filozofije p o s v e t e dva sveska. što je nažalost o v o m p r i g o d o m m o r a l o izostati. p r u ž a ovaj svojevrsni prikaz hrvatske povijesti filozofije m o g u ć n o s t n e p o s r e d n o g odmjeravanja njena odnošenja s p r a m i s t o d o b n i h relevantnih o p ć e . ako mi je d o p u š t e n o suditi. dotle hresto­ matija ne s a m o smije n e g o i m o r a biti v o đ e n a n a k a n o m i o b v e z o m izbora onoga bitnog. gra­ nice i m o ž e b i t n e slabosti ovdje p o d u z e t o g pokušaja te odvagnuti mjeru rečene odgovornosti. zatajivanje ili nipodaštavanje. Činjenica da je ta filozofija s v o j o m r a z i n o m u najmanju r u k u r a v n a o n o m e naj­ vrednijem u ostalim očitovanjima hrvatskoga d u h a k r o z povijest. K o n k r e t n o znači to da je pri iz­ b o r u autora i njihovih tekstova u znatnoj mjeri bilo određujuće to koliko je i kako određeni filozof b i o do sada u Hrvatskoj istra­ živan. 10 11 .J e d n a k o tako. p o z n a t a d o s a d ipak g o ­ t o v o s a m o u ž e m k r u g u djelatnih istraživača i rijetkih u p u ć e n i h m e đ u ostalima. ova je hrestomatija svojom p r e t p o s t a v k o m imala iz­ ričitu refleksiju na povijesnu situaciju u kojoj i za koju nastaje. dakako v o đ e n o g uvi­ j e k vlastitim uvidom i iskustvom t o g a što jest bitno i što takvo nije. kao i to koja su njegova djela dosad prevedena.svjetonazornih ili ideoloških .t a m o gdje je hrestomatija uspjela . Posljednjih je g o d i n a k o n a č n o ipak u ši­ rim k r u g o v i m a kulturne i z n a n s t v e n e javnosti zaživjela svijest ο važnosti poznavanja. o v o m b i edicijom m o g l a postati s v o j i n o m o p ć e n i t e kulturne samosvijesti u Hrvatskoj.s o b z i r o m na nesretnu oskudicu dobrih. blizine s p r a m njih. s m a t r a m o svojom d u ž n o š ć u izložiti u najkraćim crtama neke od glavnih načela kojima je bila v o đ e n a njegova zamisao i izvedba. D r u g a je j e d n a k o t a k o v e ć izvanjska i f o r m a l n o . u p r a v o kao sadržina dvaju od deset sveza­ ka o p ć e n i t e hrestomatije filozofije. n a i m e dosad nedostatno studirane i izlagane mislioce naglasiti u ovoj hrestomatiji nešto jače. sustavnog i i n t e n z i v n o g historijskog izuča­ vanja te. a ipak .e u r o p s k i h filozofema. a u m n o g o m e bogatija i originalnija no u m n o g i h susjednih naro­ da našeg k u l t u r n o g kruga. ako s v o j o m o p ć e n i t o m ra­ z i n o m . o d n o s n o izlagan i prikazivan.ta činjenica. te p r i t o m osobitu p o z o r n o s t posvetiti trudu o k o filozofijski što vjernijeg i filološki što ispravnijeg prijevoda. najstrože gledano.razloga odviše isticani dovesti u sklad s m j e r o m njihove filozo­ fijske razine. Naravi hrestoma­ tije pripada po nužnosti taj m o m e n t izbora. ili i u o p ć e bilo kakvih prijevoda kla­ sičnih tekstova filozofije na h r v a t s k o m j e z i k u . otklona. Toj se i takvoj o d g o v o r n o s t i iz­ b o r a i odluke naprosto ne da ukloniti.dati u prijevodu po m o g u ć n o s t i što više dosad n e p r e v e d e n i h tekstova. i nije d r u g o do stanovit rasap i deka­ dencija o n o g a što su G r c i filozofijski bili postigli za s v o g „klasič­ n o g " doba. S druge strane. udaljenosti. Prije svega. Sto se tiče prvoga.dalekog svakoj pukoj samovolji i proizvoljnosti. b a š kao i n a v e d e n o dugotrajno n e p r a v e d n o ignoriranje. no snage su u o v o m času d o stajale s a m o za j e d a n . T a f i l o z o f i j a . te­ meljito i valjano priređen.t e m a t s k a n o ­ v o s t svezak ο srednjovjekovnoj filozofiji. dje­ l a t n o g nasljedovanja povijesti n a c i o n a l n e filozofije. kojim se p o k u š a v a b a r e m djelomice nadoknaditi dosadašnji n e d o s t a t a k · obuhvatnijih i in­ tenzivnijih povijesno-filozofijskih r a d o v a n a t o m polju. htjelo se po m o g u ć n o s t i stanovitim uravno­ teženjem nadoknaditi o n o što se pokazalo p r o p u s t o m povijesti. Da bi svatko tko to ushtjedne m o g a o odmjeriti dosege. P o ­ v r e m e n i dosadašnji nekritički i amaterski pokušaji da se kriterij objektivnog svjetskopovijesnog rangiranja razine o d r e đ e n o g filo­ zofiranja potisne n e m i s a o n i m hvalospjevima p o t e k l i m iz pretje­ r a n o umišljenog rodoljublja i česte frustracije p r i p a d n i k a manjih kultura o v o m bi edicijom vjerojatno morali ostati b e z o s l o n c a . . N o v o s t u o d n o s u na slična dosadašnja izdanja u Hrvatskoj či­ ne prije svega dva sveska p o s v e ć e n a i z b o r u iz djela starijih i n o ­ vijih hrvatskih filozofa. za uzvrat. t a m o gdje to narav stvari zahtijeva i o m o g u ć u j e .

vrijedi i za J. ili pak koji tekst Dilthevev. k a k o hrvatska t a k o i opće-europska. p r v e n s t v e n o u z a g r e b a č k o m Insti­ t u t u za filozofiju. k a k o je to drugdje v e ć p o o d a v n o slučaj. B u d u ć i da su o p ć e n i t o prijevod i izlaganje s a m i h originalnih tek­ s t o v a shvaćeni kao osnovna i određujuća svrha hrestomatije. U m j e s t o ci­ l j e m n e k o g takvog „ n a d o m j e š t a n j a " .što sve čini u stanovitoj mjeri ne­ o p h o d a n uvjet razumijevanja konteksta u kojem valja čitati i shvaćati prevedene tekstove . cjelina t o g „idealiz­ m a " p o d v r g a v a radikalnoj načelnoj kritici te nastoji prevladati iz temelja. N e m i n o v n o j e ipak d a j e m n o g i o s o ­ bito značajan filozof n a p r o s t o ostao bez mjesta u ediciji. O p ć e n i t o je u filozofiji m a l o mjesta za dnevno-publicističke p r e d o d ž b e ο „ o d b a c i v a n j u " .u svoje vrijeme izuzet­ no ozbiljno. J e d n a k o je tako tu uvršten i Jacobi. ili pak Nicolaia H a r t m a n n a . n e m o g u ć e j e p o r e ć i . k a k o materijalnih t a k o i ostalih.k o d Schellinga naglasak stavili na kasno djelo. dakako u d r u g o m e k o n t e k s t u i smislu.od kojih su n e k e u m n o g o č e m u i danas vrijedne ozbiljna studiranja. i s t r a ž e n i m i v r e d n o v a n i m g o l e m i m povijesnim utjecajem i o s o b i t o m u l o g o m pri rađanju o n o g a što nazivamo „ n o v o v j e k o v n o m f i l o z o f i j o m " svakako zavređuje i traži temeljit zaseban prikaz. k o j o m se misli lako apsolvirati beskrajno s l o ž e n o i višestruko prepleteno zbivanje filozofiranja tzv. nas- 12 13 . o v a j e hrestomatija o t p o č e t k a v o đ e n a n a k a n o m postizanja najveće m o g u ć e mjere komple­ mentarnosti s p o s t o j e ć i m s l i č n i m edicijama. itd. naznačiti akcente današnjeg istraživanja i tumačenja njegova djela te upu­ titi na najrelevantniju s e k u n d a r n u literaturu. za o p ć e n i t o viso­ ku r a z i n u filozofijskih rasprava u Hrvatskoj posljednjih desetljeća u u s p o r e d b i s ostalim z e m l j a m a o s v o j e n i m i upravljanim mark­ sističkim svjetonazorom i ideologijom.dan je u pravilu u o p ć i m u v o d n i m studijama z a pojedini svezak.d a k a k o m e đ u o n i m a koji su bili voljni i t r e n u t n o dovoljno s l o b o d n i za suradnju na o v o m k o n k r e t n o m poslu . pre­ mještanje težišta pri i z b o r u a u t o r a i njihovih reprezentativnih tekstova. N e t k o će s p r a v o m smatrati da je bilo p o t r e b n o donijeti p o n e š t o iz djela Pascala ili Maistera Eckharta. Jacobi. S v e z a k ο renesansnoj filozofiji m o g a o je biti p r i r e đ e n z n a t n o o b u h v a t n i j e i sadržajnije no što je to slučaj u m n o g i m a od sličnih edicija u svijetu zahvaljujući sretnoj o k o l n o s t i da je u p r a v o re­ n e s a n s n a filozofija. Slično pak. b a r e m po intenciji. T a k o s m o naprimjer . za ozbiljni d u h o v n i rad. T a m o gdje j e bilo mjesta prosudbi d a m e đ u istraživačima u Hrvatskoj . referirati novije svjet­ sko „stanje istraživanja" v e z a n o za o d r e đ e n o g filozofa. prije svega t e m a t s k o i m e t o d s k o inoviranje. nije ovoj hrestomatiji ni na koji n a č i n n a k a n a n a p r o s t o „ n a d o m j e s t i t i " p r e t h o d n i sličan pokušaj. Fichte. i to po m o g u ć n o s t i sa svih o n i h j e z i k a u kojima se odvija glavnina današnjega filozo­ f i r a n j a . dugih g o d i n a p r e d m e t o m v r l o i n t e n z i v n o g izučavanja o d r e đ e n o g broja h r v a t s k i h historičara filozofije. koju je u r e d i o V l a d i m i r Filipović. koliko g o d je to m o g u ć e . uz ostalo. zahtjevno i temeljito pisanih . 4. Pre­ m a l o je u Hrvatskoj živih djelatnih snaga i ostalih n u ž n i h pred­ uvjeta. čije značenje za ge­ n e z u t o g idealizma posljednjih g o d i n a postaje sve izvjesnije. Fregeov.htijući k o n a č n o i u nas. O v a edicija nije n a s r e ć u ni j e d i n a ni prva takve vrste u Hrvat­ s k o j . što znači. „ p r e v l a d a v a n j u " . Iz istog je razloga broj prikazivanih mislilaca p o n e š t o reduciran. Nastojali s m o . da s p o m e n e m o sa­ mo n e k o l i k o primjera vlastitih kolebanja pri izboru. što snažniju orijen­ taciju na relevantna s u v r e m e n a istraživanja u svijetu. Jaspersov. tojalo se i opsegom dati t i m tekstovima bezuvjetnu prednost. relativirati o n u reduktivnu i sterilnu s h e m u „Kant-Fichte-Schelling-Hegel". što važi j e d n a k o i za Schleiermachera. Zaslugu te serije knjiga . itd. Šire orijentirani pregled temeljnog filozofijskog zbivanja dotične e p o h e .n e m a o p t i m a l n o k o m p e t e n t n i h za prikaz o d r e đ e n o g filozofa i njegova djela (Leibniz. K r a j e m šezdesetih g o d i n a p o č e l a je n a i m e u M a t i c i hrvatskoj izlaziti Filozofska hrestomatija u dvanaest svezaka. „ n a d o m j e š t a n j u " i s v e m u s l i č n o m . te drugih značaj­ nijih njoj p r i p a d n i h mislilaca . u k o j e m se. S druge strane. B o h m e a ili Paracelzusa u svesku s t e k s t o v i m a iz filozofije renesanse. n j e m a č k o g idealizma . S c h o p e n h a u e r ) angažirani su i n o ­ z e m n i stručnjaci. v o đ e n o isključivo filozofijskim kriterijima. ponegdje su u hrestomatiju uvršteni i mislioci i njihova djela kojih u pravilu n e m a u sličnim edicijama. d a b i bila dopustiva obijest p u k o g odbacivanja ičega j e d n o m postignutog.n i m . T o m e s h o d n o . ne bi li i t i m e zauzvrat bilo o m o g u ć e n o što obuhvatnije i temeljitije prikazivanje njihovih izabranih tekstova.

njemačkog. da bi mu se m o g l o i smjelo pristupiti kriterijima j e d n a k i m s o n i m a kojima je od p o č e t k a v o ­ đ e n a ova hrestomatija.o g l e d a n o sa stajališta j e d n e radikalno povijesno osviještene filozofije . nastalu u k o n k r e t n i m naporima prevođenja. Mislili ο njima inače filozofijski što g o d h o ć e m o . o č i t o sve daljih i stranijih današnjoj prosječnoj obrazovanosti. koji uz ostalo zasigurno predstoji filozofskim n a p o r i m a u Hrvatskoj. vjerovati je. Svjesno i promišljeno. miranjem . Polje „ d a n a š n j i c e " je . no što je to slučaj k o d rada na filozofima koje je s a m a povijest v e ć učinila „ k l a s i č n i m a " . kako jezično-terminologijske tako i stvarno-filozofijske nara­ vi. mišljenja s m o da je slab i sve slabiji živi i produktivni k o n t a k t s a k t u a l n i m filozo­ fijskim zbivanjima današnje E u r o p e i svijeta u o p ć e j o š uvijek u n a t o č p o v r e m e n i m uvjeravanjima u s u p r o t n o . prezentacija i početna objektivna prosudba o n o g a što je u Hrvat­ skoj posljednjih desetljeća na polju filozofije igralo o d l u č u j u ć u ulo­ gu. U dugotrajnom i o b u h v a t n o m poslu promišljanja i ustanovljiva­ nja ujednačenijeg filozofijskog nazivlja u vlastitom jeziku.ne­ o s p o r n o je ipak da bi upoznavanje s i z a b r a n i m t e k s t o v i m a r e c i m o j e d n o g B l o c h a ili Habermasa. talijan­ skog i francuskog jezika popraćeni su svugdje kratkim rječnikom o s n o v n i h termina originala s njihovim hrvatskim istoznačnicama.podastrijeti što je m o g u ć n o probraniju t e r m i n o l o š k u građu. druge edicije ovoj na­ lik te dopuniti sve što j o š nedostaje. J e d n a k o k a o što bi izbor. m e đ u t i m . zajedno sa svim eventualnim ostalim upotrebljenim varijantama. prijevodi popraćeni ekstenzivnim pojašnjujućim bilješka­ ma. n e ć e li naše vlastito filozofiranje zapasti u n e p l o d n i tradicionali­ zam. J e d n a k o s e tako valja brinuti o k o toga da se p o s t u p n o ublaži p r e t e ž n a j e d n o - 14 15 . engleskog. v e z a n o uz m n o š t v o izvanfilozofijskih te č e s t o u b r z o n e t r a g o m iščezavajućih motiva i razloga za b u č n u „aktual­ n o s t " i „ r e l e v a n t n o s t " nečije misli. Derridaa ili Levinasa. T a k o naprimjer dva sveska u Hrestomatiji naslovljena Su­ vremena filozofija I i Suvremena filozofija II prezentiraju ustvari i z b o r iz o n o g a što se u filozofiji bitno steklo od v r e m e n a sloma njemačkoga idealizma u drugoj polovini prošloga stoljeća zaključ­ no s djelom Wittgensteina i Heideggera.pa i o n o koje zamišlja da se kreće isključivo u v i d o k r u g u „ m o ­ d e r n e " problematike . is­ traživanja i interpretacije pojedinih prikazanih filozofa u Hrvat­ skoj. Prijevodi s grčkog. ο grčkoj i ο srednjovjekovnoj filozofiji. Štoviše. te k a o takvo sa svakim p r a v o m ostaje n e z a o b i l a z n o m povi­ j e s n o m činjenicom. 5. ne ula­ zeći u osnovi u filozofijska zbivanja u Hrvatskoj tijekom posljed­ njih r e c i m o pet desetljeća. koja valjda imaju vlastite m o t i v e .J e d n a k o se nastojalo. Rortva ili Davidsona. ili naprimjer o n a iz okruga ekologijsko-holistički inspiri­ rane diskusije ο metafizičkim i antropologijskim p r e t p o s t a v k a m a m o d e r n e p r i r o d n e znanosti.najslabija t o č k a današnjeg stanja hrvatske filo­ zofije. ili pak pohtičko-filozofijske diskusi­ j e t e m e t a k o z v a n o g k o m u n i t a r i z m a . u tematski o b z o r ove hrestomatije nije une­ seno o n o što se inače uobičajeno naziva „ s u v r e m e n o m " filozofi­ j o m . Mišljenja s m o . „ a k t u a l n o g " i „ d a n a š n j e g " : .nuž­ no isuviše fluidno. u d o s l o v n o m smislu o n e zbilja današnje i aktualno se zbivajuće. semiotički orijentirane h e r m e neutike. Nastranu to da se filozofijski pojam suvremenosti m a l o ili ne­ kad čak i n i m a l o ne p o d u d a r a s o n i m što se prosječnoj svijesti pokazuje u liku „ m o d e r n o g " . G a d a m e r a ili T u g e n d h a t a . D o ć i će. htje­ lo se time . gdje god za to postoji dovoljan oslonac.. da bi prezentacija t o g najnovijeg i današnjici najbližeg „ s u v r e m e n o g " stanja m o r a l o po n u ž n o s t i biti v o đ e n o j e d n o m b i t n o drukčijom m e t o d o l o g i j o m izbora. n a p r o s t o m o r a m o poznavati.u p u ć e n o na tradiciju izraženu t i m dvama „ k l a s i č n i m " jezicima. To se činilo više n e g o p o t r e b n o upravo i o s o b i t o k o d prika­ za filozofiranja tih razdoblja. začinjen p r i t o m m o ž d a m a n i r o m visokoparnosti. latinskog. d o k se Novija hrvatska filozofija zaključuje p r i k a z o m djela Vladimira Filipovića. te ο t o m e shodn i m njegovim temeljnim zadaćama. p r o c j e n e i izvedbe. uz o n u u njoj žalosno rasprostranje­ nu neosviještenost ο t o m e u kolikoj je mjeri baš sve filozofiranje . O s o b i t o su u prva dva sveska. b a r e m u najkraćim n a z n a k a m a upozoriti na stanje recepcije. D a l e k o od toga da bi ovakva o d l u k a o d m a h značila i j e d n o ­ z n a č n o zalaganje za isključivo vezivanje samo uz o n o tradicional­ no i predajom „ p o s v e ć e n o " u filozofiji. zacijelo z n a t n o p r i p o m o g l o danas u Hrvatskoj n e o p h o d n o m poslu b i t n o g orijentiranja ο o s n o v n o m karakteru t r e n u t n o g povijesnog mjesta filozofiranja ovdje. r e l e v a n t n a djela r e c i m o „analitičke filozofije". bilo p o s v e u skladu s temelj­ n o m n a k a n o m i s v r h o m ovakve edicije.po strani od svake prebrze i usiljene volje za unifor.

O n i su p o č e t a k filozofije k a o o n o na­ p r o s t o najveće i nikada nadmašivo. Gdje god biva o d v a ž e n pokušaj vratiti se u p r a p o č e t n u o t v o r e n o s t g r č k o g a mišljenja. ostaje trajnom n a k n a d o m za o b o s t r a n o uloženi trud. pripada zadovoljstvo sad. Gdje g o d m o g l o biti filozofiranja. usud da b u d u mjesto gdje bitak sebe sama misli i istupa u riječ. kako autorima studija tako i prevoditeljima. tako da bi ih poradi t o g njihova ' d o s t i g n u ć a ' trebalo slaviti. kolegici Maji U z e l a c . 6. travnja 1995. n e č u v e n u m o g u ć n o s t čovje­ kovu.naznake za lektiru i studij tekstova Početak filozofije U Z a g r e b u . Na k o n c u . uz j a s n u svijest ο cilju. Damir Barbarić Grčka filozofija . Zahvaliti je lektorima i k o r e k t o r i m a . d o k g o d u o p ć e m o ž e biti n e k e povijesti filozofije. p o t r e b n a desetljeća i n t e n z i v n o g rada i a t m o s f e r a filozofiranja lišena svih ideologijskih ometanja slobod­ na unutrašnjeg razvića vlastite filozofske tematike. koji su stalnom p o z o r n o š ć u i d o b r o ­ h o t n i m p o t i c a n j e m ohrabrivali na što b r ž e i ujedno što korektnije dovršenje p o s l o v a te s p r e m n o p o m a g a l i pri razrješavanju p o n e k i h t e š k o ć a t e h n i č k e naravi. vjerojatno ne niti najboljima. n e g o po prvi put otvara mislilački bitni p r o s t o r istine. G r c i su početak. d o k su drugi u završnom dijelu izradbe. kao i ο sadržini na njima izgrađenih sljedećih d e s e t svezaka. uvijek je to j e d a n . i prije svega. No ο t o m e suditi. G r č k i p o č e t a k fi­ lozofije ne zasniva s a m o j e d n u n o v u . zahvaliti se iskreno svim ne malo­ brojnim suradnicima. svakako nije više stvar urednika. Urednik Hrestomatije filozofije „ P o g l e d na filozofiju G r k a uvijek je pogled unatrag na početak filozofije same. K a o i inače pri sličnim pothvatima. organizacijske i svake druge s t r u č n e p o m o ć i o v e Hrestomatije filozofije naprosto ne bi bilo. O n i su tvorci kao o n i koji su podnijeli j e d a n veliki usud. O v i m n e k a b u d e zaključeno o v o svojevrsno „polaganje r a č u n a " ο n a č e l i m a na kojima p o č i v a k a k o zamisao tako izvedba H r e s t o m a ­ tije. O p s e ž n a i svestrana obaviještenost uvjet je d o r a s l e p o t r a g e za m o g u ć n o s t i m a vlastitoga doprinosa među­ n a r o d n o m filozofijskom dijalogu. za takav su posao. u k o j e m u obitavaju sva b u d u ć a pokoljenja u svojem filozofiranju. kad su neki od s v e z a k a v e ć u tisku ili n e p o s r e d n o za tisak pripremljeni. G r c i su tvorci filozofije. ostaje stalno na djelu.s t r a n o s t g o t o v o isključive orijentacije na filozofijsku literaturu na n j e m a č k o m e jeziku. N j e m u . m e đ u t i m . grafičkoj urednici i auto­ rici l i k o v n e o p r e m e Hrestomatije. b e z čije usrdne koncepcijske. zadovoljstvo daljnjeg pojašnjavanja stvari filozofije u m n o g i m rad­ n i m r a z g o v o r i m a i n a p o r i m a o k o rješavanja o d r e đ e n i h k o n k r e t n i h pitanja. U ovoj hrestomatiji nije bilo m o ­ g u ć e napraviti m n o g o koraka u t o m smjeru. ma 16 2 A G ν c Β . O s o b i t o pak ravnatelju „ Š k o l ­ ske knjige" dr. p o č e t a k ne u smislu nezamjetljivoga. iz čega o n d a u j e d n o j dugoj povijesti usavršava­ nja izrasta nešto značajno. T v o r c i ne u smislu n e k o g svojevoljnog s a m o g o s p o d s t v a čovjekova. a p o s e b n o k o l e g a m a koji su se prihvatili o d g o v o r n o g posla pri­ ređivanja pojedinih svezaka. S v a k a k o ne j e d i n i m m o g u ć i m a . n e m a nikakva odnošenja koje bi bilo od G r k a n e o v i s n o i iz te neovisnosti smjelo sebi pripisivati n e k u u l o g u presuditelja. Miljenku Zagaru. koje. D r a g o m i r u M a đ e r i ć u i predsjedniku Savjeta dio­ n i č a r a m r .

štoviše s njom istovjet­ na. p o r e d drugih. Prvi je od njih o s o b i t karakter g r č k e religioznosti. htio to ili ne. G r c i su to n e n a d a n o m e ­ đu njima izniklo filozofiranje i sami o č i t o osjetili u p r a v o č u d o m te izvorište njegovo. " B e z obzira na p o s v e bjelodanu hajdegerijansku inspiraciju i na danas sve manje s k l o n o prihvaćanu patetičnost izričaja. povijesno daleko.ta u p r a v o bi lektira i studij t e k s t o v a u ovoj hrestomatiji imali otvoriti m o g u ć n o s t njegova dokučenja. k a k v o je u N j e m a č k o j b i l o za­ s n o v a n o i p r o š i r e n o u djelima klasicista W i n c k e l m a n n a . te da. u n a t o č g o l e m o m napretku pozitivnih spoznaja ο tim d r e v n i m znanjima što n a m ga je doni­ j e l o razdoblje posljednja dva stoljeća. stanju. Značajke grčke religioznosti E. koja se n a m a današnjim E u r o p l j a n i m a stolje­ ć i m a i tisućljećima v e ć pokazuje j e d i n o m m o g u ć o m .o č i g l e d n o pri­ t o m stoji p o d s n a ž n i m utjecajem klasicističkog shvaćanja G r k a i cjeline očitovanja g r č k o g a duha. Lessinga. na blizinu starim kulturnim carstvima Azije. njemu nasuprot. T o m e s h o d n o . Bd. Wurzburff 1985 str 13 i d. Frankfurt am Main. U sjaju Istoka i n d i v i d u u m s a m o iščezava. kad je iskrslo. T e k se na Z a p a d u pomalja ta sloboda samosvijesti. filozofiju valja shvaćati kao sveopću svjetsku pojavu. svjetlo biva tek na Z a p a d u m u n j o m misli. T a k o se hoće naprimjer u prastaroj m u d r o s t i Indijaca i njihovih svetih himni. 196) . p r e s u d n a uvjeta kojima je filozofiranje u G r č k o j j e d n a k o t a k o o m o g u ć e n o k a o i. j o š uvijek t e š k o osporiv općeniti stav Hegelov. strasti čuđenja i udivljenja ujedno (τό π ά θ ο ς τ ο ϋ θ α υ μ ά ζ ε ι ν ) . Ipak. na otvore­ nost u n i v e r z a l n o m e l e m e n t u mora. P r i t o m se često ukazivalo na i z u z e t n e i nesva­ kidašnje značajke d u h a t o g povijesno zacijelo neponovljiva na­ roda. filozofijski je. a drugi j e d n a k o t a k o o s o b i t o ustroj­ stvo g r č k o g a jezika. koja u sebe samu udara i odatle si stvara vlastiti svijet. ili p a k u drevnoj kineskoj praktičkoj mudrosti p r e p o z n a t i pojava grčkoj filozofiji srodna. Schillera i G o e t h e a . 18. str. L8 19 . ra­ niju od njene grčke verzije. smatramo. nastade k a o n e k i m č u d o m 3 novi. z n a o to ili ne. pojavila se čista. uvijek stoji onaj tko se mislilački n a p r e ž e licem u lice s velikim G r c i m a . Postoje dakako mnijenja da u osnovi ovakva nazora počiva stari zapadnjački eurocentrizam. z a t i m na osobitost geografskog smještaja njegova obitavališta. te ostavilo zamjetna traga na shvaćanju G r k a Η Frankel. str. Zadovoljit ć e m o se time da tek u najkraćim c r t a m a u p o z o r i m o na s a m o d v a u sva­ k o m slučaju v a ž n a i m o ž d a čak. Na tlu j e d n e granične zemlje. gdje se miješala krv nacija i kulture zapa­ da. o v i m 1 se riječima E u g e n a F i n k a ipak ne m o ž e osporiti istinitost.k a k o mu je sa stanovitim p r a v o m p r i g o v o r i o Nestle u vlastitoj reviziji š e s t o g iz­ 6 danja iste povijesti filozofije ( Z e l l e r I 1. " I doista.H e S e l > Vorlesungen uber die Geschichte der Philosophie VVerke in zwanzig Banden. U svojoj g o l e m o j povijesti g r č k e filozofije E d u a r d Zeller je izuzet­ no s n a ž n o i n a g l a š e n o inzistirao na razlikovanju religije G r k a od potonje kršćanske. od svih stranih sve­ za odriješena filozofija i z n e n a d n o i b e z vidljiva p o v o d a . Grundfragen der antiken Philosophie. Pa ipak. pravo grčki svijet m i s l i . " ' ' ?™ Τ F." 2 M n o g o se nagađalo ο t o m e zašto i kako filozofija započinje u p r a v o u G r č k o j . u n e p r e k i d n o m razgo­ voru s Grcima. des fruhen Griechentums. 292. Filo­ zofija je doista prije svega grčka stvar i onaj tko i danas j o š filo­ zofira nalazi se. P r e m d a s a m Zeller . ma k a k o radikalno i g o t o v o drastično bio iskazan: „ P r a v a filozofija počinje u okcidentu. Fink. ili b a r e m je­ d i n o m p r a v o m i istinskom. Dichtung und Philosophie 3 1 Munchen. istoka i j u g a m e đ u s o b n o ratovale i p r o ž i m a l e se. k a k o j e d n i m g l a s o m svjedoče i P l a t o n i Ari­ stotel. str. ostavljamo i mi ovdje po strani svaki pokušaj n e p o s r e d n o g razjašnjenja t o g p o č e l a i ishodišta filozofiranja u Grka: . prirodna svijest zalazi u sebe te se t i m e d u h u sebe spušta. našli u ugođaju. u babilonskoj matema­ tici i astronomiji. dalje s n a ž e n o i u n a p r e đ i v a n o . te u j e d n o vrijeme kad su vlastita usnulost i t u đ a despocija prijetile da malaksalim u č i n e grčki p o d u z e t n i č k i duh. V e ć je H e r o d o t grčku filozofiju htio shvatiti kao svojevrstan u v o z d r e v n e egipatske mudrosti. 1976 ( 1962). 1971). činjenica početka filozofiranja nije time nimalo bliža n e k o m objašnjenju: „ K o l i k o z n a m o .i slabašan odjek s obala G r č k e . na rano bujanje bogatstva pri­ m o r s k i h trgovačkih središta i na m n o g o toga t o m e sličnog.

D o k Grk. teatar i natjecanje. To je za nas možda najneobičnije na njihovoj re­ ligiji. ples. Treffpunkt Platon. koje sačinjava najsvojstveniju značajku g r č k e običajnosti. 71923. u m j e s t o osjetilno ž u d e ć i h b o g o v a b e s p o l n e anđele. S t o g a s m a t r a m o oprav­ d a n i m o v o m z g o d o m j e d n i m duljim n a v o d o m ocrtati njegov o s n o v n i stav. koji do kraja proživljava i opravdava sve zemaljske užit­ ke. udaljili od m o g u ć n o s t i pra­ v o g živog iskustva o n o g a što su Grci doživjeli i nazivali b o ž a n ­ skim. 2 1991 ΟΙΘΘΟ).iz svoje unutrašnjosti potvrdi odlučenje za vjeru. skupštinu i proročište. Held.i u Z e l l e r o v a n e p o s r e d n o g učitelja H e g e l a . To vrijedi j e d n a k o za ratova­ nje i putovanje. grijehom z a m r a č e n o g u m a k j e d n o j objavi. D o k prvi i u ljudskome životu nastoji o k o o n o g a li­ j e p o g j e d i n s t v a d u h a i naravi-prirode. n a i m e čovjeka uz nešto njemu n a d r e đ e n o . umjesto j e d n o ­ ga Zeusa. „ A l i koji li d u b o k i j a z dijeli G r k a od kršćanina u smislu stare ili srednjovjekovne crkve! D o k onaj o n o b o ž a n s k o traži ponajprije u naravi-prirodi. K a d se s takvim p r e d o d ž b a m a za s o b o m o b r a t i m o o d n o s u Gr­ ka s p r a m njihovih b o g o v a . u k o j e m i iz kojega je t e k svekoliki ostali život d o b i v a o svoj s m i s a o i p r a v o značenje. str. re­ viziji Zellera na s n a ž n o „prosvjetiteljskom" o s n o v n o m karakteru nastajuće grčke filozofije i iznalazeći jasne z n a k o v e t o g i t a k v o g 5 K. ipak se od njega očekuje da j e d n o g a dana ."4 Nijedno očitovanje g r č k o g a života. leži ideal d r u g o g a u nekoj askezi koja p r e k i d a svaku svezu i z m e đ u u m a i osjetilnosti: umjesto ljud­ ski se b o r e ć i h i uživajućih heroja i m a on svece m o n a š k e apatije. Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entivicklung. A i ne poznaju ikakav pojam kojim bi se m o g l o prevesti značenje koje riječ 'vjera' i m a u kršćanstvu.inzistirajući v e ć u svojoj. S j e d n e strane načelna areligioznost cjelokupnog novovjekovnog i m o d e r n o g znanstvenog temeljnog E. D o b r o je u j e d n o j nedavnoj knjizi u p o z o r i o naprimjer Klaus Held: „ N a š a tuđica 'religija' potječe iz latinskoga i znači 'povratno povezivanje'.naprimjer p r i g o d o m p o t v r d e ili k r i z m e . više. tam­ nije i manje „ h a r m o n i č n e " strane g r č k o g a d u h a i života . usput r e č e n o ne uvijek i najsretnijoj. Erster Ten. T a k o je s v o j e d o b n o naprimjer W i l h e l m Nestle . odluci da se uzdaje u Božju milost i izbavljenje. 174. ž r t v u i promišljanje. naime oznaka po kojoj p o č e t a k i na­ predovanje filozofije u G r č k o j nisu ništa drugo do prevladavanje mita logosom. Stuttgart. p o u z d a j u ć i se u svoj u m . U kršćanskoj religiji taj o d n o s biva o z n a č e n kao vjera. Vjera p o č i v a na j e d n o j izričito izvršenoj životnoj odluci. ne da se d o s t a t n o shvatiti ne sagleda li se odnos spram božanskog k a o stalna i ne­ u p i t n a njegova p o d l o g a i p o z a d i n a . jer i onda kad je n e t k o odgojem. j e r je u n a k a ž e n a i i z o p a č e n a grijehom. stava spram cjeline svega što jest. Tu odluku donosi svaki pojedinac za sebe i nitko ne m o ž e s njega skinuti teret t o g odlučenja. Leipzig. dotle za o v o g a sva vrijednost i sva o p r a v d a n o s t n a r a v n o g a o p s t a n k a iščezava pred mišlju na s v e m o ć i b e s k o n a č ­ n o s t stvoritelja. " 5 I m a li se na u m u v a ž n o s t o v a k o shvaćene religije za G r k e arhajskog i klasičnog razdoblja. što ga opisuje t e r m i n ' p o v r a t n o povezivanje'. 72. s p o t i č e m o se na niz iznenađenja: Kla­ sični G r c i ne poznaju ni p r e d o d ž b u ο n e k o m p o s v e na sebe posta­ vljenom pojedincu ni p o m i s a o da bi on bio potrebit izbavljenja. Egzistencija b o g o v a bijaše posvemašnja s a m o r a z u m l j i v o s t . utječe s e k r š ć a n i n p r e d s t r a n p u t i c a m a p u t e n o g . Pa ipak. čini se. P r i t o m ostaje u prvi čas o t v o r e n o koje je vrste o d n o s spram višega. Grci nisu došli na ideju da je egzistencija bogova nešto u što bi se moralo vjerovati. te ne m o ž e ta narav važiti čak ni za čisto objav­ ljenje te s v e m o ć i .ostavivši t e k Bachofenu. a s druge isključivost kršćanske d o g m a t i k e b e s p o v r a t n o su nas. j e d n o g a b o g a koji biva č o v j e k o m da bi ih svojom s m r ć u stvar­ no prokleo. m o ć ­ nije. erste Halfte. 20 21 . o d najodsudnijeg p a d o n a o k o najneznatnijeg i p o s v e s v a k o d n e v n o g . čije p u t e v e i tajne vjeruje da m o r a štovati s a m o u t o l i k o više u k o l i k o o n i više p r o t u s l o v e u m u i n a r a v n o m e tijeku stvari. teško da n a m je išta g r č k o g toliko s t r a n o i daleko k a o upravo taj sveprisutni medij i e l e m e n t sve­ t o g a . Odlučenje vjere pripada kršćanskoj egzistenciji.ipak njegove o d r e d b e svojom p r e c i z n o š ć u i iskrenošću uživljavanja za­ služuju i danas više no o b i č n u p o z o r n o s t . običajem i n a v i k o m takoreći sam po sebi urastao u svijet vjere. tad se vjerojatno n e ć e bezuvjetno i b e z daljnjih p o t r e b n i h distinkcija prihvatiti o n a inače najproširenija o z n a k a k o j o m bi se htjela j e d n o z n a č n o odrediti sama bit filozofije i njena nastanka. teži spoznati zakonitosti svijeta. Zeller. N i e t z s c h e u i B u r k h a r d t u da n a m otvore oči i za druge. str.

U daljnjim izlaganjima ove teme oslanjamo se poglavito na uvide sadržane u ovoj knjizi. koji r e c i m o računaju zato j e r s time n e š t o trebaju. t o g takozva­ n o g neutruma. razlikuje i „srednji r o d " m o ž e spoznati svojevrsno prevladavanje p u k o p r i r o d n o g nastrojenja jezika. koja je i m o g l a na­ stati s a m o iz takve vrste j e z i k a . " 6 T a k o se v e ć u činjenici da i n d o e u r o p s k i uz m u š k i i ž e n s k i rod. transponirajući posve nepovijesno i anakronistički u etke t a k o v r s n o g mišljenja naše n o v o v j e k o v n e p r o b l e m e •oznajne teorije. razviju m o g u ć n o s t i logičkoja. 133. u razlici s p r a m m n o š t v a drugih g r u p a jezika. prvenstveno p o d golecajem Hegelovih povijesno-filozofijskih nazora. su o n i prije svega odlikovani jest sredina i mjera izi krajnosti. učinili su G r c i i t a k o razvili m a t e m a t i k u kao znanost. našavši se p o t o m dm tim ishodišnim stavom p r i n u đ e n u središte razmatraaviti manje pravu filozofiju ranih G r k a no onaj f e n o m e n ca sami bili doživjeli k a o njeno izopačenje i degeneraciju. k o d o n i h drugih. T a k o s e pak i n d o g e r m a n s k i pokazuje kao j e d n o v e o m a sretno sredstvo ovladavanja svijetom te je upravo stoga zacijelo i p o s t a o o s n o v o m o n e vrste ovladavanja svijetom koja j e s t filozofija i koja se danas do kraja razrađuje u tehniku. svojstvenih o n i m gore od njih razlikovanim aime i z m e đ u krajnosti sklonosti k p o t p u n o j i do kraja >j apstrakciji.oblast o n o g a „ o n o " .s a m o broja. Osobitost ustrojstva grčkoga jezika i već u o č e n o u kako velikoj mjeri su takozvani flektiici. P u t e m „srednjega r o d a " . 200) joj svojedobno izuzetno utjecajnoj knjizi ranu grčku filod o ž i o p o d n a s l o v o m Od mita k logosu. koje se m o ž e pro­ matrati neovisno ο odredbama svrhe. I 1. dakle svojevrsnom „ l a b a v o š ć u " elemenata samih t a k o i čitava r e č e n i č n o g sklopa i n j i h o v o m gotoč n o m „savitljivošću" t e time s p o s o b n o š ć u m n o g o s t r u ­ k o g izraza z a n a č e l n o b e s k o n a č n e m o g u ć n o s t i m e đ u s o b n o g od­ nošenja i u z a j a m n o g podudaranja i sklapanja j e z i č n i h elemenata. indoeuropski i semitski. Taj put. pri k o j e m je sve što jest u osnovi svedivo na pranačela i iskonske pramoći o n o g m u š k o g i o n o g ženskog. ili n e k o m e od slič­ io da m o ž e posredovati zadovoljavajuću sliku o n o g a što ozofiranje u G r k a do Platona. o s o b i t o je indoeuropski jezik. str. s a m i m svojim ustrojstvom takoreći predodreda iz sebe. Još i P l a t o n o v a filozofija > se ne da ni na koji način u svojoj cjelini i obuhvatnosti i ne uvidi li se i ne prihvati središnja uloga mita i o n o g a u njoj. u prvih. te u n u t a r njega poglavito grčki. ili pojašnjuju zvijezde zato j e r se iz t o g a h o ć e očitati sudbina. 23 . postojanih i za sebe bivstvujućih „stvari": „Karakteristično je da se veliko kulturno dostignuće G r k a u o p ć e j a s n o prikazuje t i m e što su dogotovili to da u razjašnjenju svijeta k r e n u z a o b i l a z n i m p u t e m p r e k o o n o g a o n o . u razlici spram izolirajućih skoga) s j e d n e te inkorporirajućih (npr. dakle n e ostaviti stvari u a n t r o p o m o r f n o j oblasti ili oblasti svrha. Die Anfange der Philosophie bei den Gnechen. takoreći sve do nedavno. po samoj svojoj naravnoj strukturi b i o p o d o b a n za razvoj j e d n o g o b u h v a t n o g sustava odnošenja: „Fleksija stvara m o g u ć n o s t i o d n o s a i čini to da se stanoviti dijelovi r e č e n i c e takoreći m o g u u z a j a m n o ogledavati. 1978. fizike. v e ć se i z n e n a d a uviđa: postoji n e k o o n o . historičari sustavno umanjivali značenje t o g aspekta ranoga g r č k o g nja. ontologije i svega sličnog. medicini i m n o g i m d r u g i m oblastima. koja je o n d a t a k o đ e r o p e t postala od najveće važnosti za svrhovitu primjenu. i krajnosti g o t o v o potlanjkanja iste te m o ć i apstrahiranja. J e d n a k o t a k o u astro­ nomiji. kojemu se cjelina bića pojavljuje isključivo i j e d i n o u n u t a r v i d o k r u g a stalnog p r o c e s a življenja i umiranja. S v o j o m u fleksije. nikako samorazumljivog i povijesno j e d i n o m o g u ć e g . ofistiku. iz č e g a se p o s t u p n o razvi­ ja carstvo u sebi počivajućih. Sve to potječe od W Schadewaldt. grenlandskoe strane. što dakako onda u većoj mjeri važi za filozofe prije iigo su. izlazi se iz t o g z a t v o r e n o g a n t r o p o m o r f n o g svijeta.titeljstva v e ć u e p o v i m a H o m e r o v i m (Zeller 6 . u procesu stalno napredujućeg samoosvjelastitih bitnih zakonitosti. K o l i k o g o d korisna i zaslužna bila u č e n o š ć u i obijednoga materijala.s o n u stranu t o g n a o k o sve prožimajućeg i s v i m e vladajućeg polariteta . ili Gorgiji. Frankfurt am Main. p o p u t ostalih naroda. str. otvara se .s a m o stvari. koji je od o n o g svrho­ vitog n a o v a m o j e d a n nečuveni zaobilazak. knjiga koja r e c i m o Heraklitu posvesporedivo manje pažnje i ozbiljnog n a p o r a za razumijevaj e d n o m A n t i f o n u Sofistu.

p r e m d a valja n a p o m e n u t i kako izgle­ da nije b e z opravdanja mnijenje nekih da u p r a v o u njemu tre­ ba p r e p o z n a t i j e z i č n i uvjet p o s t u p n o g razvitka filozofijskog pojma subjekta i svih daljnjih k o n z e k v e n c i toga. dade se o n d a p r o t u m a č i t i o n a bit­ na svojstvenost g r č k o g j e z i k a u kojoj je v e ć davno p r e p o z n a t o m o ­ gućujući uvjet filozofiranja. štoviše i p r e d čitav sklop riječi. poslužiti t o m e da p r o b u d i i p o t a k n e s p r e m n o s t na čitanje. u p r a v o je taj p r o c e s sve učestalijeg i opsežnijeg supstantiviranja . Ta t a k o z v a n a tempora. n e g o i p r e d pridjev.i ta­ ko j o š uvijek prilično s p o r n o m e đ u lingvistima i filolozima . v e ć i n o m n a i m e u o p ć e ne. Vrije­ m e . str. nastavljajuće se. već prije svojevrsne „kolek­ t i v n e " j e d n o t e . subjektivno d u š e v n o vrijeme . k a ž i m o usput. glagol. Isto vrijedi i za i z u z e t n o v a ž n u činjenicu da t a k o z v a n a „vre­ m e n a " u g r č k o m e glagolu o p ć e n i t o . 1968. 138. ili pak odatle rezultirajuće stanje. koji postoji n e o v i s n o uz j e d n i n u i m n o ­ žinu. takoreći zaustavlja stvari i o d n o s e u je­ ziku. 24 2: ." 9 Svaku diskusiju i z u z e t n o velike važnosti participa u g r č k o m e .. particip. koja su n a m dana? više no samorazumljiva. pri kojem ć e m o ujedno s misaonim n a p o r o m o k o razumijevanja sadržaja prevedenih tekstova obratiti p o z o r n o s t i na to da se po m o g u ć n o s t i b a r e m d o n e k l e o s l o b o d i m c nikad reflektirane vezanosti i zarobljenosti u logička. B.stvar. p u n k t u a l n o zaklju­ č e n o ili već stanjem postalo. koje se n a m a u našoj filozofijski skroz strukturiranoj for­ mi svijesti pričinja tako važnim. naime t o m e da u t o m f e n o m e n u j e z i č n e tvorbe interes za vrijeme naprosto ne egzistira. Dakle: čisto. p r e m d a su nastala i oblikovala se t e k ι W. Studien zur Entstehung des europaischen Denkens bei deri Griechen. U filozofijsko značenje t o g a da naprimjer grčki i z v o r n o j e d v a p o z n a j e n a m a tako uobičajenu podjelu glagolske radnje u aktivnu i pasivnu.ovdje se ne m o ž e m o upuštati. da umjesto pasiva odlučujuću ulogu u njemu i m a tako­ zvani medij. P r e m a m j e r o d a v n o m S n e l l o v u 8 uvidu. ozna­ ke vremena. 146 i d. I sve dosadašnje. ο kojemu se uz to i lako dade usu­ glasiti. k a o i naprimjer toga da m n o ž i n a u srednjemu r o d u u g r č k o m e ne pot­ pada pod brojnu kategoriju m n o ž i n e . p o t e k l o g izvor­ no iz p o k a z n e zamjenice. M o r a l o bi se j e d n o m t o č n o istražiti kad reci­ m o aorist biva s a m o vremenski razumljen. Z a d o v o l j i m o se ovdje tek n a v o d o m S c h a d e w a l d t a : „ H t i o bih j o š govoriti ο tempora i u v o d n o pokazati 7 u č e m u je pri t o m e p r o b l e m . ili i cijelu rečenicu . n e g o su i z v o r n o različite vrste akcije. zaključeno ili nezaključeno. v e o m a stare tvorbe. n e g o kao najfinija osjenčenja načina izvršenja. Schadevvaldt. vrijeme.p o s t u p n o stvorio m o ­ g u ć n o s t filozofijske t v o r b e p o j m o v a . pri č e m u m o g u pridoći čak i naznake vremena. razriješenu od njene sveze u polaritetu muš­ k o g i ž e n s k o g . učvršćuje ih i čini „ p r e d m e t i m a " . ne valja tumačiti t e m p o r a l n o . biologijsko. Uviđa se u s k o r o da je takvo pro­ matranje n e k o m n o g o duhovnije i važnije za tumačenje svijeta od o n o g a čisto v r e m e n s k o g . Snell." O v i m unutrašnjim „ p o s t v a r e n j e m " jezika. s h o d n o naravi i svrsi u p r a v o ove hrestomatije. Hamburg. u smislu logosom v o đ e n o g mišljenja. kao i u objašnjenje p r a v o g a smisla t o g medija . uloge i značenja duala. nav. ^ 9 4 6 ( 3 1955). gramatičke i sintaktička pravila gradnje j e z i č n o g izričaja. M o ž e se u g r č k o m e baš sve reći u prezentu. a o s o b i t o i z v o r n o i poče:tno. Die Entdeckung des Geistes.sve to u prvi čas nije u o p ć e sagledano.pri č e m u član biva stavljan ne sa­ mo p r e d i m e n i c u . To vodi k n e č e m d r u g o m . str. o n o v r e m e n s k o pridolazi tek kasnije. g Isto. Vidi osobito značajno poglavlje „Prirodoznanstvena tvorba pojmova u grčkom". igraju g o t o v o z a n e m a r i v o malu u l o g u . kako im ime kazuje. a da b u d e j a s n o razumlji­ v o . Darmstadt. posredujući i isključujući njihov bezuvjetni polaritet. kojim se odlikuje v e ć s a m a cjelovita grupa i n d o e u r o p s k i h jezika.t o g p o g l e d a na stvar. ne pada u pogled. koje danas poznajemo u najrazličitijim formama: kao fizikalno. otisnuto zasebno i u Gadamerovu zborniku Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. o v a k o fragmentarno i n e i z v e d e n o nabačeno. str. za razliku od o n o g a što se n a z i v a „ g l a g o l s k i m a s p e k t o m " . dj. O n a nisu. od osobite važnosti za razu­ mijevanje j e z i č n o g aspekta postanka P l a t o n o v a nauka ο idejama -: sve to m o r a m o ovdje ostaviti po strani. a u n u t a r nje o p e t o s o b i t o n a g l a š e n o u p r a v o grčki. prije svega od nastupa kršćan­ skoga svijeta. 21-42. „supstantivira" ih. trebalo je i tako. n a i m e njegova n e o b i č n o s n a ž n a sklonost da sve intenzivnijom i o b u h v a t n i j o m u p o r a b o m člana srednjega r o d a τ ό . M o ž e se doista kazati da u toj vrlo ranoj kon­ cepciji n e u t r u m a leži nešto p o s v e b i t n o za o p h o đ e n j e s b i ć e m 7 uopće. Tu postoji čisto ili traj u ć e izvršenje.

uz svu n e p o r e c i v u historijsku i filološku temeljitost i p o d r o b n o s t . srednjih te kasnih. O s o b i t o je o v o treće razdoblje u o č i m a Zellera. n e g o ispravno i za­ dovoljavajuće stanje ljudskoga ž i v o t a . i 1 161). s p a d o m s l o b o d n o g z a m a h a misli. 220 ^ Ι δ δ ) . na t o m protuslovlju podliježe grčka filozo11 fija. svo­ ja ishodišna stajališta izgradilo upravo o s l o n c e m na tu filozofiju.. to gubi mišljenje tim odriješenjem od d a n o g a svoj sadržaj. 159 i d. Ali b u d u ć i da je time na­ p u š t e n o stajalište grčkoga svijeta. n a u k e kojih d o d u š e m n o g o s t r u k o pretumačuju. od E p i k u r a i ranih neoplatoničara. dospijeva u protuslovlje da čvrsto drži subjektivnost kao o n o krajnje i najviše E. te na t r e ć e m u se­ be potvrđuje u suprotnosti spram objekta. Isto. a o n o se u rekapitulirajućem sažetku kojim završava obrazlaganje svoje podjele razdoblja cjelokupne grčke filozofije. Nije to više spoznaja stvari kao takvih. samostalno istraživanje prirode prestaje. a ipak joj ujedno nasuprot postavlja o n o a p s o l u t n o u nedohvatnoj transcendenciji. nav. s v e l e b n i m i filozofijski d o s l o v n o neiscrpivim djelom P l a t o n a i Aristotela. str. posve neprikriveno očituje . rimskih stoika. A k o igdje. „ o b j e k t i v n e " faze. no koje slijediti u s v e m u bit­ n o m e ipak imaju nakanu. odnosno njihovu osnovnu karakterizaciju. a da p r i t o m ipak na g r č k o m e tlu nije m o g u ć e neko dublje posredovanje o n e suprotnosti. Zeller. ο č e m u se filozofu u posljednjoj instanci radi. u svojoj subjektivnosti. u svojoj oštroj o p o r b i s p r a m aristotelizma k a s n e skolastike. 3) razdoblje postaristotelovske filozofije.njegova posve­ mašnja filozofijska ovisnost ο načelima kojima je b i o v o đ e n Hegel u svojem prikazu cjeline povijesti filozofije i osobito njene prve. te da upravo u njima uz ostalo nalazimo i filozofijski p r e s u d n u z g o d u pripreme samog tog zasnivanja. gra­ matike i sintakse k o j o m se u osnovi nepromijenjenom do danas služimo. u s t o i č k o m nauku helenističkoga razdoblja. U t o l i k o s m a t r a m o ipak u o s n o v i zadovoljavajućim što je u ovoj ediciji t e k s t o v i m a tih dvaju „klasika" ustupljen g o t o v o sav raspoloživi prostor. mogli b i s m o reći. p o t o n u l o g o t o v o do beznačajnosti. (Zeller 1 . š k o l o v a n o g na H e g e l u i filozofijski oslonjenog na Aristotela. kao o n o najviše i bezuvjetno opravdano. a za dokaz t o g izmijenjenog nastrojenja oslanjaju se sve postaristotelovske škole. 226 i d. O n 1 0 grčku filozofiju dijeli u tri glavna razdoblja: 1) razdoblje „fizike ili fizikalnog dogmatiz­ m a " . p o t a k n u t o poglavito uvidima Dilthevevim. dj. one grčke: „ D u h . Razdoblja grčke filozofije Od m n o g i h m o g u ć i h i v e ć pokušanih o n a Zellerova čini n a m se j o š uvijek najprikladnijom i ponajbolje odgovarajućom naravi sa­ me stvari. 2) razdoblje „pojmovne filozofije". helenističke filozofi­ j e : „ C i s t o znanstveni interes za filozofiju povlači se p r e d prak­ tičkim. p r e m d a ne m o ž e m o prihvatiti njegove nazive za njih. F i l o z o ­ fijsko sučeljenje s cjelinom njihova filozofiranja i danas je j e d a n od prvih zadataka doista zrelog s u v r e m e n o g mišljenja. " 1 2 O d m j e r i m o li o n o što n a m je p o z n a t o od Teofrasta.čak i n e o v i s n o od činjenice da su n a m dje­ la o n i h prvih sačuvana t e k u i z u z e t n o f r a g m e n t a r n o m stanju i o s k u d n o m opsegu ." D a k a k o . svaka je riječ u ovoj hegelijanizirajućoj dijagnozi za nas danas upitna. 225 i d. S druge strane. T e k je u novije vrijeme. na p r v o m e je stupnju g r č k o g a mišljenja sebi n e p o s r e d n o prisutan u naravno­ me objektu. na d r u g o m e se razlikuje od njega. 26 27 . Speusipa i Ksenokrata.najkasnijem razdoblju povijesti grčke filozofije.zanijekati da se tu s u s r e ć e m o s drastičnim p a d o m snage filozofiranja. od K a r n e a d a i Pirona.). D o n e k l e u p r o š ć e n o kazano: ovdje preve­ deni tekstovi drukčije n a m govore. zasnovano od strane Sokra­ ta a dovršeno u Aristotela. Isto. s n e i z m j e r n o m r e d u k c i j o m i suženjem vidokruga. ranih. str. str. historijsko istraživanje s p o z n a l o u kojoj i kolikoj mjeri je cjelina filozofije n o v o g a vijeka. težište cjeline premješta se na etiku. da bi u misli nadosjetilnog objekta zadobio j e d n u višu istinu. No ipak je teško osporiti temeljnu ispravnost Zellerove karakterizacije postaristotelovske. u k o l i k o u o p ć e imaju ne­ ku metafizičku i fizičku teoriju. n e p r a v e d n o bi bilo i u z a b l u d u i dezorijenta­ ciju bi vodilo previđanje g o l e m e povijesno-filozofijske v a ž n o s t i te t a k o z v a n e helenističko-rimske filozofije. str. osvijestimo li i do kraja uva­ ž i m o činjenicu da se ne samo glede sadržine već i p r e m a samoj formi izričaja zbivaju prije ustanovljene i zasnovane logike. ne­ m o g u ć e je doista . na starije sustave.

T o m s m o se konstatacijom morali ovdje zado­ voljiti. t o g . kritikama i prevladavanjima te svakojakim „ n o ­ v i m p o č e c i m a " . sadrža­ nog. k a o i o s o b i t o njegova r i m s k o g sljedbenika Lukrecija. nesupstancijalnoj i predsupstancijalnoj o s n o v i c j e l o k u p n e zbiljnosti. Meuthen. kao svojevrsne njene osi i o k o s n i c e . uz stanovito pretjeravanje i zaoštravanje stava. Phjsics of the Stoics. s njenim temelj­ n i m n a u k o m ο izvornoj „ n a p e t o s t i " (tonos). oslonjene na diskusiju k o n t i n u u m a i b e s k o n a č n o g . i z u z m u li se da­ nas j o š p o m n o g o č e m u relevantna nastojanja Leibnizova. d o k je nje­ na v a ž n o s t naprimjer za D e s c a r t e s a i niz drugih mjerodavnih mi­ slilaca r a n o g novovjekovlja dosad u g l a v n o m nedovoljno u o č e n a . rani Usp. v a ž n o s t E p i k u r o v e utjecajne p o s t a v k e „ d r u š t v e n o g a u g o v o r a " . i z v o r n o nastale v e ć u k r u g o v i m a rane g r č k e sofistike. čini se.nije. doraslih i povijesno suvremenih. kao i u zasnivanju n o v o v j e k o v n i h političkih teorija ο društvu v e ć je o d a v n o u o č e n a . 1959. N j i h o v a filozofija p r i r o d e o d n o s n o „fizika". m o g l o reći: p o č e t n i n o v o v j e k o v n i antiaristotelizam uistinu nije ni d o s p i o do zbiljskog sučeljenja s o n i m navlastitim i najsvojstvenijim A r i s t o t e l o v e filozofije. Samburskv. Zurich. ili se pak vratiti Nietzscheu. p r e m d a uz tu cijenu da filozofijska razi­ na načelne Aristotelove kritike atomizma.uz postavku a t o m i z m a n u ž n o veza­ nih p r o b l e m a . 13 grčki a t o m i z a m D e m o k r i t o v dospio je do pozicije j e d n e od naj­ utjecajnijih i povijesno najodsudnijih metafizičkih teorija u cjelo­ kupnoj predaji filozofije. pri č e m u je tu „ S o k r a t " poistovjećen sa slikom kakvu ο njemu daje P l a t o n . G o l e m o značenje stoičke filozofije jezika za svu kasniju gra­ m a t i k u . u o n o m e što p o z n a j e m o kao „filozofiju predsokratovaca". u i s t o m e kontekstu.d o d u š e p r o d u k t i v n o n a d o g r a đ u j u ć o m i p r e t u m a č u j u ć o m .n e u s p o r e d i v o više t o g a crpi on iz n a u k a n e o p l a t o n i z m a . S t r o g o gledano. helenistička i r i m s k a filo­ zofija p r e s u d n o o b l i k o v n o djelovala na duh i temeljne postavke o s o b i t o p o č e t n e filozofije n o v o g a vijeka danas se dakle sve više u o č a v a kao j e d a n od središnjih u c j e l o k u p n o m povijesno-filozofijs k o m istraživanju.po n a š e m sudu n e o s p o r n o temelja cjelokupnoga filozofiranja sve do današnjih. p o g l a v i t o njena valjda o s n o v n o g n a u k a ο n a č e l n o m intelektualitetu afekata. j a s n o je. Problem „predsokratske filozofije" E p i k u r je p a k svoju povijesnu v a ž n o s t stekao prije svega ulo­ g o m u n o v o v j e k o v n o j o b n o v i a n t i č k o g a a t o m i z m a . J e d n a k o je t a k o u g l a v n o m u t v r đ e n utjecaj iste te etike. v e ć se zadovoljio recepcijom . naime zadatku primjerenog u p o ­ znavanja. U l o g a stoičke etike u izgradnji temeljnih teorijskih zasada r i m s k e . tek se u najnovije vri­ j e m e . Rani bi se grčki mislioci mogli j e d n a k o o p r a v d a n o zvati i „ p r e d p l a t o n s k i m a " .G o t o v o da bi se. k a o v e ć i za s a m o p o č e t n o zasni­ vanje njihovih glavnih i nosivih kategorija. na S p i n o z i n i na K a n t o v etički nauk. S. j o š uvijek nije dostat­ no istraženo. sintaksu i semantiku. P o s r e d o v a n j e m Epikur o v i m . stoljeću. te od istog autora Das physikalische Weltbild der Antike. nastojanja o k o istinskog filozofiranja.filozofema na­ k o n Aristotela. stoičke logike i skeptičke metodologije. koji ih je sve 28 24 . k a o i. 1965. t e r m i n teško da m o ž e biti o p ć e n i t o prihvaćen. J e d n a k o t a k o i takozvani „ p l a t o n i z a m " p o č e t n e antiaristotelovske prirodofilozofijske i p r i r o d o z n a n s t v e n e matematizirajuće m e t o d e j e d v a da potječe iz zbiljskog prisvajanja vlastite P l a t o n o v e filozofije: . Zadatak daljnjeg istraživanja obuhvata i naravi složenih utje­ caja kojima je ta nakonaristotelovska. te t i m e i sve kasnije p r a v n e misli. težeći u ovoj ediciji ipak prije svega ostalog za t i m da udo­ voljimo zadatku koji je ne s a m o povijesno n e g o i odista filozofijski na svaki način preči i presudniji. respektirana ni u s a m o g a E p i k u r a ni u njegovih kasnijih sljedbenika i obnovitelja. ponajprije u ra­ d o v i m a P i e r r e a G a s s e n d i a u 17. ponajviše zaslugom S a m b u r s k v a dovodi u plodotvornu vezu s n o v i j i m fizikalnim teorijama ο fluktuirajućim poljima sile kao najelementarnijoj. P o j a m „ p r e d s o k r a t o v a c a " potječe od Kierkegaarda i kao pretpo­ stavku i m a njegovo vlastito shvaćanje mjesta Sokrata u cjelini grčke filozofije. što u j o š većoj mjeri vrijedi za d o s t i g n u ć a njihove l o g i k e i za spoznaju sve d u b i n e i obuhvatnosti njena povijesnog utjecaja. e v e n t u a l n o g doraslog prisvajanja i p o t o m vlastitog pro­ mišljanja samih o s n o v a te krajnjih d o m e t a i ishoda P l a t o n o v a i Aristotelova djela. u svojim dijalozima.u s p r k o s svim povijesnim p r e i n a k a m a i pretumačenjima. ne dijeli li se te i takve pretpostavke Kierkegaardove. T o m p a k zadatku blizak i u b i t n o m e od njega neodvojiv jest i onaj o k o primjerenog mislećeg približenja s a m o m e iskonu i p o č e t k u filozofiranja u o p ć e .

D e m o krit itd. odredit će ih o n d a Aristotel kao „fi­ z i o l o g e " . 151 i d. Sve 30 31 . nav. ο n a č e l n o posvemašnjoj razlučenosti i oštroj razgraničenosti te p o č e t n e „fiziologije" od arhajskoga svijeta H o m e r o v a . lozofijske p r e t h o d n i k e do Sokrata od Sokrata s a m o g s j e d n e a od tih „ t e o l o g a " s druge strane.. dj. n e g o č a k štoviše i s a m i m i z b o ­ r o m iz njihovih spisa o n o g a što bi bilo vrijedno sačuvati i predati p o t o m s t v u .. p o č e t a k i uvjet sveg istinskog znanja. A n a k s a g o r a . čini on o b r a t n o svu spozna­ ju stvari o v i s n o m ο i s p r a v n o m n a z o r u ο naravi znanja. kao n a v o d n i p o ­ četak i kraj baš svega što su htjeli i m o g l i ti „ p r e d s o k r a t o v c i " . da je dakle ispitivanje naših p r e d o d ž a b a na mjerilu pojma. Hesiodova. P r e m a njemu. nego je u filozofiju bilo u v e d e n o b i t n o n o v o načelo filozofiranja. U Hrvat­ skoj primjerno Marijan Cipra u knjizi Metamorfoze metafizike (Čako­ vec. prezentaciji. dotad ne­ slućena područja. na mjesto ranijeg d o g m a t i č k o g filozofiranja stupa dijalektičko i u svezi s t i m e osvaja si filozofija i p r e m a obujmu nova. D o k je sva ranija filozo­ fija bila n e p o s r e d n o usmjerena na objekt. s kojim je. 1 4 U o d n o s u na Sokrata raniji se mislioci štoviše za Aristotela o p a s n o približavaju d r e v n i m „ t e o l o z i m a " . K s e n o f a n . ali ipak to „ s v e " j o š uvijek sa­ gledavaju isključivo p o d v i d o m osjetilnosti. d o k je u njoj pitanje ο biti i temeljima naravnih pojava o s n o v n i m pitanjem. P i n d a r o v a ili Eshilova. gdje se odnosi upravo n e k a k o na njihove suvremenike. filozofija iz pojmova. naša tekstualna situacija i z u z e t n o n e p o v o l j n a ) . filozofijska samospoznaja. t e k p o s t u p n o d o p i r e do svi­ jesti današnjim generacijama istraživača. U blizini ovakva Zellerova stava .". 1978. A n a k s i m a n d a r . od kojega sva ostala ovise. 99-120).kreću se. S druge strane. a o n d a dakako na obojicu oslonjen. pod kojim i m e n o m o n razumije rane mitičke mislioce i epske pjesnike. Heraklita i P a r m e n i d a ( m o ž d a i Pitagoru. E m p e d o k l o . m e đ u t i m . 216 i d. po temeljitosti izvođenja i odvažnoj samostal­ nosti interpetativnih pothvata. Sokratova filozofijska pojava viđena je već od strane Aristotela svojevrsnom naglašeno j e d n o k r a t n o m raskrsni­ c o m puteva ranoga mišljenja. Sva je „ p r e d s o k r a t o v s k a " filozofija od tada n e p o v r a t n o ostala zatvorena u j e d a n reducirani. G o t o v o sva važnija kasnija izvješća ο sadržini njihovih naučavanja s v o d e se u krajnjoj liniji na veliko d o k s o g r a f s k o dje­ lo p r v o g Aristotelova učenika i nasljednika Teofrasta te n o s e v e ć u izboru. U nastojanju da n e k a k o o m e đ i svoje fiE. dotle je Sokrat prvi izgovorio uvjerenje da se ni ο j e d n o m p r e d m e t u ne m o ž e ništa znati prije no što je o d r e đ e n njegov pojam. d o k su oni raniji t e k p u t e m promatranja stvari dospjeli do razlikovanja p r e d o d ž b e i znanja. Sva u s u d n o s t i u j e d n o upitnost te p r o s u d b e . A l k m a i o n . ne dopirući do spoznaje mislivih i nadosj etilnih bića. Taj Aristo­ telov stav dijelit će u o s n o v i i Hegel. težište se mislećeg ispitivanja p o s t u p n o ali j e d n o z n a č n o premje­ šta na tri glavna lika cjelokupnoga r a n o g g r č k o g mišljenja: . i manje više sva ostala izjašnjenja ο mjestu Sokratovu u povijesti grčke filozofije. str. ujedno nažalost knjizi u čijoj sudbini kao da se sabralo i zloslutno očitovalo ono najtamnije hrvatske filo­ zofije i njenih glavnih aktera u posljednjim desetljećima. S njime stoga započinje j e d n a n o v a forma znanosti. zanimljivo. i m e n o m koje se v e ć ustalilo naprimjer u razdiobama grčkoga pjesništva. Napusti li se j e d n o m v e z a n o s t A r i s t o t e l o v i m t e m e l j n i m usmjerenjem na jestvo. tjelesnosti i „ m a t e r i jalnosti" te tako shvaćene physis. Ostr.pri kojem se ponekad jedva može razlikovati da li je riječ ο Sokratu ili Kantu . knjizi upravo unikatnoj u nas po obuhvatnosti i razini prave učenosti. takve n a i m e koji doduše v e ć napuštaju n e s i g u r n o i va­ ravo tlo p u k o g a mita te se o d l u č n o zapućuju u smjeru ispitivanja ο „ p o č e l i m a i u z r o c i m a " svega. ο n i z u m e đ u s o b n o ravnopravnih i u osnovi g o t o v o l o g i č k o m n u ž d o m su­ sljedno se nastavljajućih najranijih mislilaca i njihovih n a v o d n i h „ š k o l a " : Tales.na A n a k s i m a n d r a . S time ujedno ide i p o s t u p n o napuštanje aristotelovskih n a z o ­ ra ο Talesu kao „ p r v o m filozofu".). J e d n a k o bi se tako mogli naprosto zvati „arhajskima". prije svega da­ kako H o m e r a i Hesioda. Zeller. formulaciji te k a k o i m p l i c i t n o m t a k o i eksplicitnom tumačenju neizbrisiv i neuklonjiv pečat A r i s t o t e l o v e p r o s u d b e svojih filozofijskih prethodnika.. str. kao i uvijek. i Zeller: „ K r o z Sokrata nije s a m o j e d a n v e ć . Heraklit. „naravno-filozofijski" i štoviše „ m a ­ terijalistički" v i d o k r u g (tek s e k u n d a r n o proširivan u pravilu n e domišljenom t e z o m ο „ h i l o z o i z m u " ) . i to ne tek n a č i n o m k a k o su je svi potonji čitali i razumijevali. postojeći način mišljenja dalje razvijen. u smislu podložene tvari. A n a k s i m e n . Pitagora. kao i svega što je iz nje uslijedilo za n a š o d n o s p r e m a p o č e t n o j grčkoj filozofiji. P a r m e n i d .zajedno interpretativno o b u h v a ć a o i m e n o m „tragičkih filozofa". kao i o n i h koji se u vla­ stitim pokušajima sumišljenja upuštaju u r a z g o v o r sa s a m i m isko­ n o m i ishodištem filozofije. upravo je Sokrat bio taj s kojim uistinu započinje prava filozofija u smislu p o j m o v n o g a mišljenja i nastojanja o k o o d r e d b e biti svega što jest.

ostaje j a m a č n o ispravno da se u najranijih mislilaca ujedno pripravlja filozofija P l a t o n a i Aristotela. A k o se dakle filologija smatra l i š e n o m pred­ rasuda v e ć zato j e r odustaje od filozofski skovanih pojmova. U citatima više ili manje velikog opsega. temeljnim Anaksimandrovim „ p o j m o m " o n o g „bezgraničnog". naime tako da se zaobilaženjem njegovih p o j m o v a po­ stane slijep za putanje u kojima se sami k r e ć e m o .] Do nas dospjeli i z b o r preslušava dakle rano mišljenje s o b z i r o m na Aristotelov postav pitanja i v o đ e n je razumijevanjem koje se artikulira i izlaže p o m o ć u p o j m o v a skovanih od strane Aristotela. T r u d i se o k o t o g a da se p u t e m naglašenog udaljavanja aristotelovskih i nakonaristote­ lovskih naučavanja ispostavi o n o što su sami predsokratovci bili mislili. v e ć su n a m p r e d a n a p u t e m izvješća fi­ lozofskih škola u sljedbeništvu Platona. po n a š e m s u d u o s o b i t o instruktivnim i u p r a v o u z o r n o svu složenost i t e š k o ć e p r o b l e m a očitujućim na­ v o d o m j e d n o g a od zaslužnih interpreta s vlastitom filozofijskom ambicijom: „ S v j e d o č a n s t v a prvih filozofijskih mislilaca nisu do nas doprla u njihovu i z v o r n o m obliku. [. k a o i s o d g o v a r a j u ć i m iskazima H o m e r o v e Ilijade. tad interpretacija n e k o g filozofijskog mišljenja 32 33 . ma kako za sebe d u b o ­ k o . p o p u t Holschera. No prihvati li se općenita razumljivost kao v i d o k r u g izlaganja. 1994. i s k o n filozofije vezuje uz d u b o k e spekulativne... Gig o n a . s druge strane. S A r i s t o t e l o m je nastupio n a z o r da je sve mišljenje prije P l a t o n a i Aristotela s a m o n e k a p r i p r e m a za P l a t o n a i Aristotela.što n a k o n njih slijedi u osnovi je filozofijski ovisno ο o n o m e u n j i h o v u mišljenju i z b o r e n o m i predstavlja. Ali time da se drži podalje naučavanja Aristotela i onih kasnijih nije j o š ni na koji n a č i n otvoren i osiguran pristup mislio­ c i m a početka. „bezishodnog" (άπειρον). naprimjer i najnoviju tim pravcem orijentiranu knjigu Th. n a k o n svega kazanog. Pa ako p o j m o v i Aristotelovi i stavljaju o n o kasnije na mjesto ranijega: . n a z o v i m o ih tako.posljednjih desetljeća sve više p r i h v a ć a n o m od r e l e v a n t n i h filologa i povjesničara filozofije. Ein philosophisches Portrat. Buchheima Die Vorsokratiker. Ο temelju ispravnosti t o g izlaganja ne pita se.] Od N i e t z s c h e o v e b o r b e protiv p l a t o n i č k o g o s n o v n o g lika metafizike začela se doduše n e k a svojstvena filologijska i filozofijsko-historijska preradba takozvanih predsokrato­ vaca. z o v u se rani mislioci p r e d s o k r a t o v c i m a . V l a s t o s a i n i z a d r u g i h 1 5 . Munchen. tad u p r a v o p o m o ć u n e k i h drugih: a ti drugi nisu lišeniji predrasuda v e ć stoga što se njihovo filozofijsko pojašnjenje ostavlja po strani. te p o m o ć u njih d o b i v a m o u vid nešto od početka. aristotelovskog i nakonaristotelovskog.. Tad upotrebljava p o j m o v e u n e k o m s v a k o d n e v n o m značenju. Aristotela i dijelom crkve­ n i h otaca. tad se o n a nalazi u dvostrukoj zabludi. vje­ rujemo. U l o m c i njihova mišljenja i doksografska izvješća iz n a k o n aristotelovskoga v r e m e n a sjedinjeni su u z b o r n i k u Fragmenti predsokratovaca. takoreći u i m e svih „ p r e d s o k r a t o v a c a " . često s a m o u p o j e d i n i m r e č e n i c a m a ili č a k dijelovima rečenice. O s i m toga. [. Usp. O d a v n o se v e ć nauči­ lo sadržajno i j e z i č n o razlikovati o n o predsokratsko od platonič­ kog. ovaj kratki u v o d u lektiru našega i z b o r a tekstova m o ž e m o dovršiti duljim. u smislu o n o g a s v a k o m e b e z daljnjega razumljivog. nije j o š o n o njihovo mišljeno o s l o b o đ e n o u o n o m e najsvojstvenijem. po­ čiva na slaganju s upravo o c r t a n i m o s n o v n i m s m j e r o m razumije­ vanja i interpretacije t o g r a n o g mišljenja. iskaze H e s i o d o v e Teogonije ο „ k a o s u " . a time upravo tek ostati ovisiti ο njegovim putanjama tu­ mačenja. M n o g o više zabrinjavajuće je p a k to da su predani citati izabrani p r e m a p o g l e d i š t i m a nakonaristotelovskih usmje­ renja. preostali su t e k u l o m c i o n i h ranih mislilaca. Budući da platonsko-aristotelovska filozofija započinje sa Sokratom. ο b e z d a n o j dubini koja zatječe o n o g a t k o bi p r e k o r a č i o vječni neprelazni p r a g što dijeli D a n od N o ć i . Od ta­ da je n e p r e s t a n o na djelu rad na tumačenju.prava filozofijska otkrića nas. točnije „besputnog". p l o d n o i dalekosežno. ipak s a m o razvijanje njihovih ishodišta.. Baš naprotiv: m o ž e se izbjeći A r i s t o t e l o v o pojmovlje. K o n a č n o . P r i s t u p njima d o v o d i dakle v e ć z b o g p r o b l e m a t i k e filologijske p o u z d a n o s t i tekstualne predaje pred ve­ like t e š k o ć e . Ne pristupa li s e tekstovima p o m o ć u Aristotelovih pojmova. O č i t o je. da je i na­ ša o d l u k a da u o g r a n i č e n o m p r o s t o r u ove knjige d o n e s e m o s a m o t e k s t o v e vjerojatno autentičnih m e đ u sačuvanim fragmentima P a r m e n i d a i Heraklita. t e k očekuju. N a o v o m p u t u ispitujućeg promišljanja p o č e t n o g f i l o z o f i r a n j a arhajskih G r k a .u svim je njegovim p o j m o v i m a shvaćeno i o č u v a n o o n o bitno. te ο s v e m u što je filozofijski od interesa u t o m e sklopu. K a o što se. Taj je izbor opet u o s n o v i o d r e đ e n Aristotelovim filozofijskim p o s t a v o m pitanja i njemu p r i p a d n i m temeljnim p o j m o v i m a . p r i r e đ e n o m od strane H e r m a n n a Dielsa.

Rod. W. 1921. 1935 ( 4 1953). J. London-Edinburgh. Ubervveg-Prachter: Geschichte der Philosophie des Altertums. Leipzig. 3 sv. Kranz. (Pretisak: 1988) Stenzel. E. J. 1903.: Metaphysik des Altertums.: Early Greek Philosophy. M. O d g o v o r bi se na takva i srodna pitanja m o g a o steći s a m o i j e d i n o vlastitim interpretativnim pokušajem. Joel. Sv. W. W. W. Vollkmann-Schluck. Izdanja tekstova. te da je postaristotelovska filozofija. 34 . u službi kojeg cilja stoji uz ostalo i ovakva hrestomatija.: The Presocratics. 2. Ljubljana." 1 7 Bibliografski dodatak (abecednim redom) (Budući da je literatura za svakog od prikazanih mislilaca navedena uz uvode u njihove tekstove. koji jest životni dah staroga vijeka. dakako ukoliko nije već navedena u bilješkama uz ovu uvodnu studiju.: Die Vorsokratiker. Što bi ti pojmovi mogli biti drugo do odvjetci . S. 1896-1909. J. I. 1930). Stuttgart. H. 2 1988.: Die Vorsokratiker in Ausivahl. Kirk. 1979. The main Fragments in Greek. da b i s m o iskusili dašak o n e d u h o v n e slobode sebe s a m a utemeljujućeg ljudstva.upravo o n e tradicije čiji je utemeljitelj A r i s t o t e l ? " 1 6 U p i t n i m ostaje da li sam Vollkmann-Schluck. s iznim­ kom Plotina.: The Presocratic Philosophers. 5 1934-37 ( 1 7 1974). 1949. 1908. str.: 2 1983). 1.: Geschichte der antiken Philosophie. Leiden. London. 1: Tales to Plato. 21 i d. 1946. Wiirzburg. Berlin. Berlin. G. svjesno ostala izvan tematskog obzora ovoga prikaza. „ p o č e t k u " . Diels. Cambridge.) Vogel. H. 1992./Kranz. griechisch und deutsch.: Griechische Denker. J. to će ovdje dostajati navesti samo osnovnu literatru općenito ο filozofiji do So­ krata. svo­ j i m protiv takvog radikalizma usmjerenim te ipak na k o n c u baš od Aristotela p r e u z e t i m ishodišnim stavom ο „ u z r o k u " i „ t e m e ­ lju" ( α ρ χ ή ) kao središnjoj stvari mišljenja tih najranijih mislilaca doista zadobiva najprimjereniji pristup t o m izrijekom traženom. Capelle. Sovre.-H. E u g e n a Finka. Die Philosophie der Vorsokratiker. Stuttgart.: Die Fragmente der Vorsokratiker. Sv. pitanje koje. 3 sv. usput rečeno. Fink. dj. J. 1 3 1951.izobličeni do neraspoznatljivosti . Paderborn-MunchenWien-Zurich-Schoningh. vrijedi u jednakoj mjeri i za d r u g o g ponajboljeg H e i d e g g e r o v a učenika. Sv. W.: Geschichte der Philosophie L Die philosophie der Antike. historije fi­ lozofije: Barnes. 35 K. BaselStuttgart.) I. 1957 (-/Schofield. C.: Fragmente der Vorsokratiker. sa svojim i z b o r o m i meto­ d o m prezentiranja. 1892 (''Lon­ don. 1983. E. Berlin-Frankfurt am Main. Sv. A Critical History with a Selection of Texts. 1931. 1960.: Die Vorsokratiker. C: A History of Greek Philosophy. 1. Gomperz. K. 1962. 35. K. (Pretisak: Darmstadt. Mansfeld. Weber. M.: The Presocratic Philosophers. Ausvvahl aus dem Uberlieferten. de: Greek Philosophy. 4 1969. Tubingen. 2. o v a k o se do­ duše o p r a v d a n o čuvajući svakog o l a k o g radikalizma u prekidu s tisućljetnim aristotelovskim v i d o k r u g o m i n j e g o v o m p o j m o v n o m „ a p a r a t u r o m " pri shvaćanju i tumačenju „ p r e d s o k r a t o v a c a " . Wright. W. II. No p r e t h o d n o svakako vrijedi čuti i poslušati uputan stav upravo s p o m e n u t o g Finka: " M i kasni izdanci m o r a m o tek p o n o v n o poći u G r k a u školu. tekstovi s prijevodima i tumačenjem. Diels. Jenđ. J..ostaje rijetkim podbačajem. 1985. F.: Predsokratiki. 1988. Cambridge. Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet. Th. R. nav./Raven. Burnet.: Vorsokratische Denker. Bristol. Α. Munchen. Von Thales bis Demokrit. 3 sv. Guthrie. Sv. J. Munchen.: Die Fragmente der Vorsokratiker. Der Anfang der abendlandischen Metaphysik. str. Nestle. 1.

1953. C. Hildesheim. J. 1972. 1887. O. 1945 ( 1965). 1976. H. 1964. Gigon. P. Lee. S.: Kleine Schriften I. 1962. D.: ha pensee grecaue et les origines de Vesprit scientifique. E. 1962. P. 1971. U.: One and many in Presocratic Philosophy. D. L. Firenze./Allen. Studien zur Geschichte der Ersten Philošophie von den Anfangen bis Aristoteles. Heidelberg. New York. Interpretationen. Holscher. 1976). 1963.: Paideia I. Oxford. Nurnberg. Albany. D.: Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. P. Berlin. 1968. Oxford. Uhde.: Studies in the Presocratic Philosophy.: Die Grundbegriffe der antiken Philošophie (GA 22). London. West. Cherniss. Den Haag. III.: The Presocratics. Leipzig.: Nomos und Physis. Jaeger. L. Vernant. F. 1993. C. Gadamer. 2 sv. Gottingen. Tannery. Gigon. W. 1971.: Studien zur antiken Philošophie.: Aristotle's Criticism of Presocratic Philosophy. Dornseiff. Zeppi. Stokes. 1973. 1976. M.: Etudes presocratiaues. Antike und alter Orient. 1970. 1974. Heinemann. 3 2 4 2 2 3 36 37 . H. Solmsen. U. Pariš. London. {Die Theologie der friihen griechischen Denker. M. R. 1971.: Infinity in the Presocratics. Luria. H. J.: Weisheit und Wissenschaft. N. W. 1935 ( New York. 1947./Kustas. Monografije i studije Boeder.) Hussey. 1956. Den Haag. B. Darmstadt. A. Robin. E. L.: Grund und Gegenwart als Frageziel der fruh-griechischen Philošophie.: Der Sinn von Sein in der alteren griechischen Philošophie. Washington./Mourelatos.: Anfange des griechischen Denkens (prijevod s ruskog). 2 Sweeney. Zbornici Anton.: Exegesis and Argument. New York. 2 sv. P. Wiesbaden.: Les origines de la pensee grecque. M. Pariš.: Anfangliche Fragen.: Pour l'histoire de la Science Hellene.: Kleine Schriften.: Essays in Ancient Greek Philosophy.II.: Wege und Formen friihgriechischen Denkens. Baltimore. E. Berlin. 1963. Holscher. Pretisak: Darmstadt. J. Frankel. 1945 ( Basel-Stuttgart. St. Assen. 1972. 1970 ( 1975). Burkert. Stuttgart.-G. Furley. 1972. Heidegger. P. Fr. Ramnoux. 1974). Pariš. R. F. 1968). 1968. Basel./Rorty. 1933 ( 1954).: Erste Philošophie und menschliche Unfreiheit. A. 1962.: Studi sulla filosofia presocratica. Pariš.: The Presocratics. L. A bibliographical and philosophical study. W. 1962.: Early Greek Philosophy and the orient. Munchen. Jaeger. G. Basel. Mourelatos. Frankfurt am Main. H. O: Der Ursprung der griechischen Philošophie. 1955 ( 1960. Berlin. 1968.: The Theology of the Early Greek Philosophers.

p r e n e s e n o m .na fikciju n a v o d n o g filozofova života. L. kako dodaje Laertije „napisati je što nejasnije. ta da se kraljevskih časti. Ž i v o t o p i s u D i o g e n a Laertija te u drugih j o š manje p o u z d a n i h doksografa nije vrijedno uzimati ozbiljno. na koje je kao p r i p a d n i k stare obitelji vi­ soke aristokracije i m a o pravo. 12). Čini se izvjesnim i to d a j e sastavio j e d n u knjigu u prozi.Damir Barbarić Heraklit Život R o đ e n je u Efezu i p r e m a najvjerojatnijim svjedočanstvima zre­ lost je doživio k o n c e m šestoga stoljeća prije Krista. npr.. 39 . „potrudivši se". koju je p o h r a n i o u h r a m boginje A r t e m i d e u rod­ n o m e gradu. ΓΧ. kako bi joj se približili s a m o o n i koji su za to s p o s o b n i " . N e k e od n a v o đ e n i h činjenica m o g u ipak biti istinite.djelomice o t v o r e n o m a l i c i o z n o . b u d u ć i da se najveći dio t a m o ispripo­ vijedanoga osniva na p o z n o m iskrivljenju nerazumljenih stavaka njegova djela. o d r e k a o i u o p ć e se p o v u k a o iz sva­ ke političke djelatnosti. Od m n o š t v a a n e g d o t a kojima su potonje generacije nastojale pri­ kriti zbunjenost i zatečenost p o j a v o m H e r a k l i t o v o m s p o m e n i ­ m o ovdje s a m o o n u d a j e upitan j e d n o m zašto šuti o d g o v o r i o : „ d a biste vi brbljali" ( D .

sposob­ n i m za b e s k o n a č n e preinake: filozofima.. N a v o d D i o g e n a Laertija d a j e naslov knjige bio „ O naravi" (Περί φ ύ σ ε ω ς ) najvjerojatnije je kasnija projekcija. J e d n o je način koji napreduje u nekoj pravoj crti.o s v e m u " . koji su u riječima gleda­ li vidljive odslike nevidljivih bitnosti.Knjiga K a k o je u o p ć e m o g l a izgledati ta „ k n j i g a " Heraklitova. naziva ih Diels štoviše „ a f o r i z m i m a " . ali i p o t o m za stoljeća i tisućljeća u z o r o m n a m e t n u o njegov bliski p r e t h o d n i k i učitelj Aristotel . stilistički i ritmički zatvo­ renih i t e k p r i m e t n u t i h j e d a n uz drugoga. orijentirajući p r e m a primjeru N i e t z s c h e o v u . ovdje bi se m e đ u t i m za način napredovanja m o r a l a ocrtati j e d n a spirala. D. T a k o n a g l a š e n o od s a m o g Heraklita traženi i zahtijevani akustički o d n o s primanja i prihvaćanja logosa. str. s l o b o d n o se m o ž e kazati m u z i č k e . 1898. 40 41 . Frankfurt am Main. očigled­ no n e k o izlaganje ne diskurzivne vrste. d r u g u „ p o l i t i č k u " t e t r e ć u „teologijsku". " J a s n o je da o n o što je ovakvim n a č i n o m mišljeno i i z l o ž e n o zahtijeva j e d a n iz temelja drukčiji pristup pri čitanju i pri pokušajima ra­ zumijevanja no što je to onaj na koji s m o tisućljećima navikli.strukture njegova izričaja. „psihologiju". sklonost k igri riječi­ ma u Heraklita i drugih.sadržaj H e r a k l i t o v a spisa. a p o t o m i razumijevajući prisvojiti o n u u prvi čas ta­ k o t u đ u o s o b e n o s t Heraklitova m i s a o n o g postupka. D i o interpreta prihvatio je ovaj nazor. J e d n a k o je t a k o t e š k o prihvatiti Laertijevu tvrdnju da je knjiga bila razdijeljena u tri glavne „ r a s p r a v e " : p r v u .d a k a k o u i z v o r n o m smislu o n o g a što je arhajskim G r c i m a bila m u z i k a . B. 3 6 9 ) : „ O n se često p o ­ navlja. kao što n a m j e Snell v e ć o d a v n o m j e r o d a v n o otvorio oči z a svu osobi­ t o s t H e r a k l i t o v e i z u z e t n e prisnosti s j e z i k o m i za pravo značenje o n i h u s a č u v a n i m f r a g m e n t i m a t a k o čestih i upadljivih „ i g a r a ri­ j e č i m a " i etimologijskih obrata.) k a k o sva svojstva i značajke Heraklitova stila upu­ ćuju na to da je i cjelina i z v o r n o g a spisa m o r a l a biti. Diels je b i o uvjeren k a k o je riječ bila ustvari ο j e d n o j zbirci kratkih z a o k r u ž e n i h stavova. bijaše to sveta ozbiljnost. prigovorivši mu nedosljednost i n e p r e c i z n o s t izraza. spravljen vjerojatno u Aleksandriji. k a o r e c i m o u historičara. o p . 1. „ t e o l o ­ giju" i slično p r o m a š u j e m e đ u t i m jedinstvenost cjelovitog filozofirajućeg nabačaja svojstvenog j e d n a k o Heraklitu k a o i baš s v i m „predsokratovcima". n a v o d e ć i naslov i takvu podje­ lu oslanjaju na m*ko kasnije izdanje ili z b o r n i k izreka. nije n i p o š t o slučajan. d o k m i s a o dalje napreduje. O p r a v d a n o pretpostavlja npr. S a m a je H e r a k l i t o v a mi­ sao p o s v e jedinstvena i n a š e m uobičajenom shvaćanju m e t o d e a r g u m e n t i r a n o g izvođenja po n u ž n o s t i strana i nimalo. o s i m m o ž d a t o m nikad iscrpi- v o m b e z d a n o m s n a g o m j e z i k a j e d n a k o tako p o g o đ e n o g i inspiri­ r a n o g Eshila. k a d su u rvanju o k o spoznaje polazili od riječi kao od objavljenih istina. m a d a se čine m n o g o uvjerljivijima tvrdnje (npr. Svaka takva kasnije uobičajena d i o b a filozofije n a r e c i m o „fiziku". kako bijaše u to vrije­ me u o b i č a j e n o u takozvanoj „ g n o m s k o j p r o z i " . p o s e ž e uvijek i z n o v a za istim pojmovima. S c h a d e w a l d t je j e d n o m d o b r o u p o z o r i o {Die Anfange der Philošophie bei den Griechen. ili njegov izvor. koji je j a m a č n o j o š u originalu imao u s v o m posjedu. koji je m o r a o d o n e k l e slijediti stoičku r a z d i o b u filozofije. što ga sam u knjizi izlaže i iznosi.uvježban i naviknut misliti isključivo na onaj na­ čin koji je prije njega vlastitim n a p o r i m a mišljenja i filozofiranja teško izborio. m a k a r i nesvjesno. V e ć je E d u a r d N o r d e n u svoje vrijeme m j e r o d a v n o u o č i o i lijepo formulirao bit t o g i takvog o d n o s a s p r a m riječi i j e z i k a {Die antike Kunstprosa. iz­ r e č e n i h u j e d n o j ili n e k o l i k o rečenica. baš kao i sačuvani veći u l o m c i . stilski i ritmički dotjerana i j e d i n s t v e n o zasnovana. str. O č i t o se. M i s a o ne ide od j e d n o g p r e d m e t a k drugo­ m e . K a h n . „ e t i k u " . n e g o ciklički. ili tek po­ negdje i p o m a l o dohvatljiva. Nije nimalo č u d n o da je naprimjer v e ć Teofrast . sv. K i r k da se Laertije. te zatim to objašnjavajući n a v o d n o m H e r a k l i t o v o m „ m e l a n h o l i j o m " . što o n d a p o g o ­ t o v o vrijedi za niz drugih knjizi pripisivanih n a v o d n i h naslova. Holscher. Leipzig. ο t o m e postoje različita mišljenja istraživača. Mansfeld i dr.] pričiniti i z r a z o m n e k o g G r k u p r i r o đ e n o g hira da se u igri zabavlja sa svojim j e z i k o m . Od D e i c h g r a b e r a n a o v a m o u p o z n a t i s m o s i z u z e t n o m v a ž n o š ć u savršene ritmičke. u č e m u Heraklitu zacijelo n i t k o u starijoj grčkoj p r o z i nije ravan. našao nezadovoljavajućim. gdje se iz j e d n a k o g kruga njegova t e m e l j n o g uvida šire i p r o t e ž u kao neki uvijek novi k o n c e n t r i č n i krugovi. u p r a v o do savršenstva kompozicijski. „ k o z m o l o g i j u " . 2 4 ) : „ S a ­ mo se p o v r š n o m prosuditelju m o ž e to [tj. T a k o đ e r je i to j e d n a čvrsta forma u njega. n e g o ide naprijed uvećavajući i proširujući sebe s a m u . 1978." No nije riječ j e d i n o ο izrazu i jeziku. Danas se tek p o l a k o i p o s t u p n o u č i m o ponajprije tek zamijetiti. napredujući od t o č k e do točke.

zajedno s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " . k a k o s m o v e ć rekli. Uz svu m o ­ žebitnu pretjeranost formulacije. pristupajući njegovu dje­ lu očito selektivno i birajući o n o što se m o ž e kako-tako svrstati u rubriku „ v a t r a kao tvarno p o č e l o " . 9 7 ) da „se H e r a k l i t o v o djelo v e ć z a s a m o g v r e m e n a G r k a čini k a o d a j e u svojoj vlastitoj istini ostalo s k r i v e n i m " te da su se „ š t o v i š e nje- 42 43 .tvarnim počelom svega bio držao vatru. Sabere li se i i m a na u m u sve d o s a d r e č e n o . kako on u knjizi G a m m a Metafizike vidi i naziva o n o što je kasnije dobilo i m e n a „ n a č e l a istovjetnosti" i „neprotuslovljenja". 1985. svima će njima. H e ­ raklit je tako. u njihovim o č i m a odlučujući stavak. j e d v a na 'tvar'. za f o r m u . prvim. koju bi se i m a l o misliti k a o m r t v u . pa tako i Heraklitu. reducirali ih na svaki put jedan.oslonjeni uvijek na čvrste i povijesno u k o č e n e matrice i pravila logičke. j o š j e d n o m i Schadewaldta. g o t o v o bi se nepretjer a n o m m o g l a nazvati zaoštrena tvrdnja V o l l k m a n n . žrtvo­ vali svu složenost i slojevitost njegovih uvida. n a š a o s a m o n e d o r e č e n o s t i p o l u d o r e č e n o s t (ημιτελές). u o n e koji su p r e d m e t o m svog istraživanja imali j e d i n o narav i n a r a v n o osjetilno jestvo. p r e m d a očigledno posjedujući Heraklitovu knjigu i nemali broj puta iz nje citirajući. potekla iŽ francuske p r i r o d o s l o v n e znanosti. svaki na svoj način. ne nalazi se uistinu ni u j e d n o m od sačuvanih fragmenata Herakli­ tova djela. N e m a materije ο sebi. ipak. pripisati bavljenje upravo takoreći naj­ primitivnijim v i d o m jestva. koji je sam se­ be u p o r n o legitimirao n a v o d n i m nasljedovanjem Heraklita. str. danas se više ne da zanijekati ispravnost r e c i m o ovakve F i n k o v e tvrdnje (Grundfragen der antiken Philosophie. T a m o je pak sve bilo ž i v o .i s a m o izgubljeno. . te u b i t n o m e ostali zatvoreni za j e d n o k r a t n u svojstvenost njegova mišljenja.. s u d b o n o s n u sjenu na sve daljnje čitanje. k a k o i jest za očekivati kad je riječ ο takva dva mislioca. a i o n a je uvijek tek kofelativan pojam za formu. to je tek hyle Aristotela. kao i svega t o m e pripadaju­ ćeg. u z m e li se m e ­ tafizička ihterpretacija stvarovitosti (Dingheit) k a o i s h o d i š n a o s n o v a . razumijevanje i izlaganje Heraklita. " P l a t o n o v o i Aristotelovo p f e t u m a č e n j e bacilo je. Aristotel pak sa svoje strane p r e u z i m a i ponavlja taj osnovni t o n P l a t o n o v a tumačenja i kritike. p r e s u d n a za cjelokup­ nu daljnju povijest filozofije i d u h a u o p ć e . Štoviše. S druge će p a k stra­ ne Heraklita. z b o g o s o b i t e važnosti t e m e . Povijest interpretacije D a n a s se v e ć m o ž e smatrati u t v r đ e n i m da su j e d n a k o tako Platon kao i Aristotel. d o k je u o s t a l o m sadržaju Teofrast. nalazeći o n d a u Heraklitu što­ više začetnika o n o g relativizma koji u g r o ž a v a te u pitanje stavlja čak i s a m o o n o „ p r v o i najpostojanije p o č e l o " . str. u s v a k o m slučaju nije grčki.S c h l u c k a {Die Philosophie der Vorsokratiker. gdje igra takvu ulogu. P l a t o n u je i u o v o m slučaju v a ž n o prije svega filozofijski se suočiti s povijesnim usljedc i m a Heraklitova filozofiranja.ne k a o neki takav koji b i s m o mu mogli zamjeriti. str. stoljeća. " N a v e d i m o ovdje. k o j o m Heraklit n a v o d n o „ništa nije j a s n o i z l o ž i o " ( σ α φ ώ ς δ έ ο υ δ έ ν εκτίθεται). o n i m što kasnije biva p r o z v a n o „ m a t e r i j o m " .u p o g l e d u Heraklita zadr­ žalo se u p o t p u n o s t i na tragu učiteljevu. već je interpretativna formulacija Platonova. Čuveni stav „ s v e t e č e " ( π ά ν τ α ρεΐ). naime o n i m što sam naziva „ p o d l o ­ g o m " i „ t v a r i " . I o v o Aristotelovo „fiziologijsko-materijalističko" r e d u c i r a n o i j e d n o s t r a n o razumijevanje Heraklita n u ž n o je danas uzeti s naj­ v e ć o m r e z e r v o m i podvrći r a d i k a l n o m preispitivanju. K a o i drugdje u raspravi sa svojim prethodnicima. t a k o đ e r ni rimski. W u r z b u r g . Platon je u pogledu Heraklita inzistirao takoreći samo na j e d n o m j e d i n o m : na n a v o d n o m n a u k u ο neprestanoj i nezaustavljivoj mi­ jeni svega što jest. O b u h v a t no doksografsko djelo Aristotelova sljedbenika Teofrasta Nazori naravoslovaca . koja s njom m o ž e n e š t o izgraditi. W u r z b u r g . 1992. v e ć kao nerazumijevanje. koje nastaje po nužnosti. sintaktičke i gramatičke m e t o d e . što ovdje k o n k r e t n o znači s njemu s u v r e m e n i m radikalnim sofističkim relativizmom. 4 3 0 ) : „ N e p o ­ stoji j o š pojam materije u to vrijeme. zapravo t e k j e d n a p r e d o d ž b a 18. ali o č u v a n o f r a g m e n t a r n o u b r o j n i m ekscerptima i parafrazama . n e g o je m n o g o kasniji. koja da ne dopušta stoga nikakvu spoznaju i u o p ć e nikakvo o d r e đ e n o mišljenje i is­ kaz. bolje r e č e n o svega što biva. Z n a k o v i t obrat koji je misao dobila u naše vrijeme. p r e m a Aristotelu. kao j o š j e d a n od niza primjera sve proširenije svi­ jesti ο p o t r e b i takvoga preispitivanja (nav. j e d n o s t r a n o svrstati u „ f i z i o l o g e " . dj. kojim se j o š danas u p o r n o h o ć e sažeto izraziti n a v o d n o o n o b i t n o Heraklitova mišljenja. 175): „ A r i s t o t e l o v a inter­ pretacija Hćraklita pokazuje n a m se dakle kao promašaj r a z u m i ­ jevanja. Ovdje ne s m i j e m o j o š na to misliti. v e ć materije za nešto.

kao i u o p ć e cjelokupno istraživanje sve „filozofije do Sokrata". te onih historičara filozofije i filozofa samih koji znaju i priznaju značenje i g o l e m u važnost slova i teksta u svojem i s v a k o m filo­ zofijskom poslu. D o d u š e s a m a originalna Heraklito­ va knjiga j o š je srazmjerno d u g o ostala d o s t u p n o m ( o s n o v a n o se t a k o pretpostavlja da su je mogli posjedovati j o š i npr. s druge strane.ne poričući joj g o l e m e ishodišne zasluge . uz ostalo i onaj ranije citirani životopis u D i o g e n a Laertija. The Cosmic Fragments. a ne direktan citat. S.danas m o ž e smatrati ipak n e d o s t a t n o m i p o t r e b i t o m ozbiljne revizije. koju o n d a nak­ n a d n o nastoje učitati u Heraklita.i n t e n z i v n o studirali njegovo djelo i velikim dijelom p o d njegovim utjecajem gradili vlastiti sustav filozofije. filozofijsko razumijevanje i tumačenje H e ­ raklita p o n o v o je p o č e t k o m prošloga stoljeća. u p o t p u n o j i isključivoj opreci spram P a r m e n i d a kao n a v o d n o g filozofa bića i bitka. Cambridge. M u n c h e n . te se Teofrastov referat m o g a o uspore­ đivati s o r i g i n a l o m i crpsti iz njega samog. m e đ u t i m ." S druge strane. gotovo sva kasnija usputna spominjanja Heraklitovih stavova i navođenja njegovih vlastitih riječi. Na t a k o sačinjenom Teofrastovu referatu počivaju.kojoj se nije uspio othr­ vati r e c i m o ni Friedrich Nietzsche. I p r e m d a filozofij­ ski rang Hegelovih izvođenja na toj osnovi shvaćene „ H e r a k l i t o v e dijalektike" naprosto nije m o g u ć e zanijekati. koji je sastavio opsežan k o m e n t a r Heraklita .g o v e riječi upotrebljavale kao zrcalo u k o j e m se ogledavalo vlasti­ te misli". Plutarh i K l e m e n t Aleksandrijski). zapalo je Heraklitovu filozo­ fiju u djelima crkvenih otaca. T e k je k o n c e m p r o š l o g i p o č e t k o m o v o g a stoljeća. s Bywater o v i m te o s o b i t o D i e l s o v i m izdanjem Heraklitovih fragmenata. izlaganja. k a o i s n a ž n o neoplatonički ori­ j e n t i r a n e s h e m e razumijevanja.koja za svo­ j i m f o r m a m a p o s e ž e u formi p o n u đ e n o j u Teofrasta . O s o b i t o je ovaj drugi Heraklita bez pretjeranih skrupula sagledavao i t u m a č i o isključivo unutar unaprijed za­ d a n o g t e m a t s k o g o b z o r a u kojem je Heraklit trebao biti proka­ z a n kao o s n o v n i izvor kršćanskih hereza. T r e ć e b i t n o povijesno pretumačenje. 1962. Heraclitus. R e l e v a n t n o istraživanje i tumačenje Heraklita kreće se. Pridodaju li se t o m e j o š navodi Heraklita koje n a l a z i m o u Seksta E m p i r i k a i koji su p o ­ sve o č i t o u velikoj mjeri j e d n o z n a č n o inspirirani racionalističkom spoznajno-teorijskom s t o i č k o m p r o b l e m a t i k o m . xi) čitamo: „ O v a je knjiga pisana na podlozi prepostavke da valjana interpretacija Heraklita m o ž e biti postignuta samo p e d a n t n i m ispitivanjem svakoga fragmenta.donijelo. 113) g o v o r i ο „povijesti pretumačenja H e r a k l i t o v e filozofije. t e š k o je odoljeti iskušenju da se s J u l o m K e r s c h e n s t e i n e r (Kosmos. nadasve utjecajnom H e g e l o v o m (i S c h l e i e r m a c h e r o v o m ) interpretacijom. Ne m o ž e biti sumnje da je b a r e m nekolicina 'fragmenata' n o r m a l n o pripisivanih Heraklitu i uključenih u sekciju Β Dielsovih Fragmenata predsokratovaca parafraza.v e ć njihov r o d o n a č e l n i k Z e n o n u r a n o m t r e ć e m stoljeću prije Krista te z a t i m o s o b i t o Kleant. koja od Peripata vodi k Stoi .te k o n a č n o k c r k v e n i m o č i m a . pre­ tisak s korekcijama 2 1962/. a ranije v e ć i s a m o g Plotina. str. n a k o n r e č e n o g platonsko-peripatetičkog i p o t o m stoičkog. 1 44 45 . j a s n o je da je i s a m o H e r a k l i t o v o mišljenje u t o m p r o c e s u m o r a l o doživjeti d o d a t n o pretumačenje. P o d ' f r a g m e n t o m ' se misli autentičan navod autorovih vlastitih riječi. te koju u osnovi ipak j o š uvijek slijedi i uvijek instruktivni i zaslužni Eduard Zeller . koji ga u v o d e u r a z r a č u n i z m e đ u kršćanstva i helenstva". ipak je t e k osloba­ đanje od te velebno n a m e t n u t e sheme . Na t o m je polju tijekom o v o g a stoljeća napravljeno već toliko da se Dielsova redakcija . Heraklit je dakle j e d n o z n a č n o i k o n z e k v e n t n o shvaćen po­ glavito kao filozof bivanja. Kirk. T a k o naprimjer već u prvim r e č e n i c a m a uvoda u o p s e ž n u i temeljito pisanu knjigu. do da­ nas stalno dalje na t o m istom putu. prije svih K l e m e n t a Aleksandrijs k o g i Hipolita. nove filozofijski poticajne uvide u ono svojstveno i vlastito Heraklitove filozofije. str. 6 1 9 8 6 / 1 1954. Quellenkritische Untersuchungen zu den Vorsokratikern. svakako Heraklitu najsrodniji od novijih mislilaca E u r o p e . S d r u g e strane. poglavito u uskoj uzajamnoj suradnji filozofijskoj refleksiji sklonih klasičnih filologa s j e d n e . počevši n e k a k o s tridesetim g o d i n a m a našega stoljeća. te im nisam pridao status pravih fragmenata. pa i s a m o g navođenja H e r a k l i t a od strane Plutarha i Numenija. p o l o ž e n dostatan temelj daljnjem filološkom poslu o k o pročišća- vanja p o d Heraklitovim i m e n o m p r e d a n o g a teksta t e o k o p o m o ­ gućnosti što sigurnije i što općenitije usuglašene p r o s u d b e toga što bi imalo k o n a č n o važiti kao autentično u njemu. te da je dalje u povijest m o r a l o biti p r e d a n o u j e d n o j z n a t n o „ s t o i c i z i r a n o j " verziji. o d l u č n o p o ­ stavljeno na staru i povijesno ishodišnu poziciju Platona i Aristo­ tela. T a k o su o s o b i t o stoici . koju se za danas relevantni filozofijski dijalog s H e r a k l i t o m m o ž e smatrati n a p r o s t o n e z a o b i l a z n o m ( G .

„ r a z m j e r " i „ p r o p o r c i j a " : . rečenica i stavova. v e ć j e s a m a takva primisao u n u t a r interpretacije Heraklita o p a s n o bliska s p o m e n u ­ t i m stoičkim iskrivljenjima. kad j o š i u č e t v r t o m izdanju svoje inače lijepe knjige. v e ć pri prvim pokušajima da se pobliže i određenije odredi što je u o p ć e to što on tako naziva. U g l a v n o m je p r i h v a ć e n o da je središnja i ključna riječ i „ s t v a r " cjelokupne Heraklitove filozofije logos. ο kojima sam govori u jed­ n o m od fragmenata. Prije svega. bez olakšavajućeg oslonca na ovakve i slične takozvane „ i s t i n e " povijesti filozofije. P o t e š k o ć e počinju. vječno važeća i na taj način „istinita" teza. jednom rječju izraziti sva o n a različita. 1968) j e d n a k o govori ο Heraklitovu „ m o n i s t i č k o m p a n t e i z m u " . pri r a d o v i m a na izgradnji i razvijanju rane grčke m a t e m a t i k e . T e š k o da je i „ o d n o s " . Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet (Stuttgart. „ r a z u m " . Sto je dakle logos m o r a l o bi se iznaći ponajprije promišljajući. „materijalističkome načinu mišljenja" i svemu sličnom. ο t o m e da on „ p o prvi put božanstvo shvaća kao 'apsolutno'". „ R i j e č " j e d n a k o tako nije. no lo­ gos o č i t o od t o g a razlikuje. o d n o s e ć i ih samo i isključivo j e d n e na druge te time i prvenstveno s a m o time dohvaćajući njihov smisao. spor i dilema. kako to u o s t a l o m u povijesti i jest pravilo.logos.. n a k o n svega do sada kazanog. j e r Heraklit u j e d n o m fragmentu n a g l a š e n o g o ­ vori ο „ z a k o n u " . da dalje ne nabrajamo. Die Vorsokratiker. No Heraklit sam inzistira. a u Heraklita s a m o g to je značenje p o k r i v e n o p r v e n s t v e n o i z r a z o m „ m j e r a " ( μ έ τ ρ ο ν ) . d u g o i uvijek iznova razabire smisao samih Heraklitovih riječi. očito naglašeno i s n a k a n o m . s a m o pak ostajući n e š t o od svih njih različito. I d o k je logos o č i g l e d n o n e k a k o najtješnje v e z a n uz uvid i spoznaju da Je sve j e d n o " . m e đ u ­ tim. to ostaje u g l a v n o m n e p r o z i r n i m . T a k o nikakvim osobitim i z u z e t k o m nije napri­ mjer W i l h e l m Capelle. Citati i razumijevati Heraklita znači prije svega ustrajati u m i s a o n o m n a p o r u da se. na­ znaka i aluzija. nikada pak osigurana. ali j e d n a k o tako i „ m i s a o " i „ n a m i s a o . te uz njih i druga.takvo značenje riječ je zadobila t e k n a k o n njega. d a k a k o uvijek u cjelini svih fragmenata. pa z a t i m „ o s n o v e " i „ t e m e l j a " svijeta. štoviše „svjetskog z a k o n a " . O s o b i t o n e nekakav „svjetski z a k o n " . „ r a z b o r " . o n o j e d n o što objedinju­ je sva nabrojena značenja. v e ć se i s a m a njegova bit i narav očituje tek kao aspekt o n o g a što Heraklit z o v e „ o p ć i m " . sva­ koj naglijoj korjenitoj preinaci.u tolikoj mjeri p r e p u n o unutrašnjih smislenih veza i odnosa. nitko se j o š nije odvažio inzistirati na t o m e da bi se u bilo kojem j e z i k u m o g l o . „ M i s a o " i sve slično t o m e o p e t nije. imenujući ga u p r a v o vlastitim g r č k i m i z r a z o m ν ό μ ο ς . i to t a k o da ih kao jedinstveni izvor iz sebe otpušta. iz j e d n o s t a v n o g razloga što Heraklit ne štedi na svojstvenim izra­ z i m a za „mišljenje". značenja koja za njega u sebi sabire logos. pače „ p r o p o r c i o n a l i t e t " . Herakli­ tova filozofija kulminira u o n o m e što sam naziva „ m u d r i m " ( τ ό σ ο φ ό ν ) . z n a k o v a i „ m i g o v a " . „ z a j e d n i č k i m " .p r o r a č u n " . .čak i u o v a k o beskrajno razmrvljenom stanju u kojem n a m je do danas p r e d a n o . dotle o v o „ m u d r o " u j e d n o m teško 46 47 . Z n a č i i „ s m i s a o " . „ o d n o s " . O v o m ć e m o se z g o d o m zadržati tek na t o m e da u najkraćim c r t a m a n a v e d e m o i n a z n a č i m o o n o što se uvjetno m o ž e nazvati glavnim stavovima Heraklitova nauka. ta v e ć u p r v o m frag­ m e n t u logos je j a s n o razlikovan u p r a v o od „ r i j e č i " ( έ π έ ω ν ) . „etici". u p r a v o na toj jednoj riječi: . No k a k o o n d a . pisane s iskrenim entuzijazmom z d r u ž e n i m sa za­ v i d n o m u č e n o š ć u . m o ž d a i prije n e g o u logosu. ο njegovoj „spoznajnoj teori­ ji". čvrsto se držeći poznatih i naviklih s h e m a tumačenja. „razmjer". p o p u t Heraklita samog. slojeva značenja. U njemu se htjelo naći i značenje „ z a k o n a " .< Nauk Stoljećima u h o d a v a n e sheme kojima je bilo v o đ e n o razumijevanje Heraklita opiru se. T e š k o da je i j e d n o d r u g o djelo iz povijesti filozofije kao upravo njegovo . Ta riječ svakako znači i „ g o v o r " i „ r i j e č " i „ r a z l o g " i „izlaganje". U t o m se smjeru m o ž d a valjanom u p u t o m m o ž e smatrati stav da čak i logos sam nije o n o prvo i najviše u Hera­ klitovu mišljenju. Sto je ipak o n d a na k o n c u sam taj logos? " Z a k o n " nije. P r i t o m bi se. u njegovoj razlici spram „ p o j e d i n a č n o g " .objedinjujućim" ( ξ υ ν ό ν ) . B) Odvojenost mudrog U o č e n o je već češće i to da. T o „ o p ć e " s e o n d a dakako nikako n e m o ž e i ne smije razumijevati po m o d e l u kasnijeg logički objedinjujućeg općeg. „ u m " i sve slično. g o t o v o samo od sebe imalo pokazati da je svaki od tih n a v o d n i h „ s t a v o v a " u sebi prije svega i više od svega j e d n o pitanje. A) Logos m a d a očito srodna. obrata i m e đ u s o b n i h upućivanja.

" N o kako o n d a misliti zajedno logos kao sve-jednost i „ o n o m u d r o " kao od­ vojenost od svega. sebi svojstvenim sa­ m o p o u z d a n j e m . prije svega k a k o shvatiti takvu istovjetnost. ali iz istinske filozofske neprilike i besputice p o t e k l i m zahvatima. a o n d a . j e d n a na drugu upućene. štoviše m o ž d a čak na neki n e o d r e đ e n i način i istovjetne j e d n a drugoj: . istovjetnosti i s v e m u t o m e sličnom. biva iz suprotnosti i kroz suprotnosti. ali p r i t o m s a m o mijenja lik i izgled. i b o g .). prije svega Heraklitova vatra nije u o p ć e j e d a n od „ e l e m e n a t a " . i m e n o m „koincidencije suprotnosti".bivajući u cjelini i posve o n i m drugim. N a u k ο tzv. v e ć P l a t o n o v u „ h o r i z m u " . Frankfurt am M a i n . u kojima je. N e k i tu bliskost vide v e ć istovjetnošću. O d v o j e n o s t "(κεχωρισμένον) j e latinski a b s o l u t u m . vatra je u tekstu izričito poistovjećena ne s logosom n e g o sa „ s v i j e t o m " : uređeni svijet ( κ ό σ μ ο ς ) nije d r u g o do „ v j e č n o živa vatra".i taj izraz μεταβάλλειν m o r a se uzeti najstrože i krajnje d o s l o v n o . protivnosti i blizine m o r a m o respektirati iznad svega ostalog. D) Suprotnosti O s n o v o m Heraklitove filozofije smatra se o d a v n o n a u k koji se pokušava a n a k r o n o označiti i m e n o m p o t e k l i m iz kasnosrednjovjekovne n e o p l a t o n i č k e spekulacije Nikole Kuzanskog. Uz to. K o l i k o drukčije. Frankfurt am M a i n . usp. dakle s a m o g t o g p r i m a r n o g e l e m e n t a i p r v o t n o g sastojnog p o č e l a „svijeta". p r i p a d n o duši pročišćenoj do mudrosti. o n o m u d r o . Sve što biva. inte­ l e k t u a l n o g poštenja sadrži j o š i u takvim d o d u š e nasilnim. načelno izrađeno u prvoj knjizi Fizike: . izgledaju m u k o t r p n i pokuteji B r o c k e r o v a učitelja da u čitavome j e d n o m sa­ tu predavanja razriješi tu g o t o v o nerazrješivu p o t e š k o ć u . P r e l u d i r a li tu o n d a Heraklit. supstanciji i akcidencijama n u ž a n je usljedak o v a k v o g p r o t u m a č e n j a bivanja i mijene te ostaje ležati. n e č e g tvarnog. No p r o b l e m je o n d a . „ o k r u ž j a " ( G e g e n d . oslonjene na p o d l o g u ustrajavajuće tvari.] A n a k s a g o r i n a i zasebitka ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideje u P l a t o n a sve do a p s o l u t n o g d u h a u H e gela. str.. No u Heraklita n e m a ni riječi ni ο č e m u t a k v o m . j e d n o m od osiguranih istina istraživanja H e r a k l i t a smatra se najuža bliskost logosa s v a t r o m . baš na t o m p r e s u d n o m mjestu u nj ucrtava­ j u ć i vlastitu m i s a o „ p o d r u č j a " . 3 3 0 i d. 1965. tjelesna tvar.u t o m bi uvidu imala biti na­ v o d n o sva d u b o k o u m n a tajna Heraklitova. središnji t e r m i n H e r a k l i t o v e flozofije". str. no o n e su u sebi ipak vezane j e d n a uz drugu. v o d a ili zemlja: . zatim „bljesak". Pravi i svojstveni vidovi vatre u Heraklita su ponajprije „ u ž a r e n i z r a k " i nešto po­ put „ e t e r a " . i što li j o š ne. O n e „ s e prebacuju" . kao u p o n e k i h tumača. ili p a k s a m o bhskost. pa o n d a i „ s u h o blistanje". M . ili k a k o radije p r e v o d i m o : o n o d u h o v n o . Protiv­ nosti se ne mijenjaju. ma i najfinija. t o g J e d n o g koje se razmjenjuje sa svime". da bi oživje- 48 44 . a da bi o n a bila m o g u ć a . O n e moraju umrijeti. N o . m o r a u pod­ lozi j e d n o m e i d r u g o m e od onih koja se mijenjaju biti i nešto trete.. i uz to j o š .svaka promjena je p r o m j e n a iz nečega u nešto. p o s e ž u ć i p r i t o m za filološkim zahvatima koje je teško. Sve je ipak na t o m e da se shvati kako su to suprotnosti j e d n o . Pa ipak. Heidegger. i svijet. čak i Hegelovu „apsolutu"? T a k o npr. Heraklit / G A 55/. O s i m toga. koje pak u promjeni ostaje. U Heraklitovim fragmentima sve izrijekom o d r e đ e n e sveze istovjetnosti. 3 0 ) . k o l i k o se filozofijske ozbiljnosti i. uviđajući p r e t h o d n o s p r a v o m da je „ s o p h o n . r e c i m o tako. Tradicionalno i na svoj način veličanstveno objašnjenje je o n o Aristo­ telovo.pričinjajući nad d u h o m Heraklitova mišljenja n e s u z d r ž a n o nasilje. ne prelaze u drugi lik i izgled. razlike. ο njihovu jedinstvu. logos i vatra. b e z m n o g o oklijevanja. u razlici s p r a m ovakve s a m o z a d o v o l j n e pretencioznosti. C) Vatra N e z a v i s n o od tih i sličnih pitanja.u p o r n o i p o d svaku cijenu inzistirajući na vlastitom i s h o d i š n o m uvjerenju ο istovjetnosti logosa i o n o g JSOphon u Heraklita . ma i najoskudnij e m pokušaju obrazloženja. tjelesnog i „ m a ­ terijalnog". pa bilo to osviješte­ no ili ne. čini se b a r e m . ustvrđuje: „ O d t e o d r e d b e d u h o v n o g ( σ ο φ ό ν ) ide j e d n a linija p r e k o d u h a ( ν ο υ ς ) [. 1979. o b r n u t o razmjernim svakom. k a o što bi to bili npr.ta i oni sami nisu drugo do preina­ ke vatre. u dalekoj povijesnoj anti­ cipaciji. ako se n e ć e m o izgubiti u neod­ r e đ e n i m općenitostima. ο t o m e autor ne b r i n e suviše. k a k o je mislio nemali broj inter­ preta. d o k drugi opreznije i tekstu primjerenije g o v o r e tek ο izvjesnoj bliskosti i analogiji. j o š i u svem i s v a k o m g o v o r u ο koincidencijama suprot­ nosti. s n e č i m s a m o „ d u h o v n i m " . k a o što bi to n a v o d n o i m a o biti logos. „ l o g i č k i m " i „ i d e a l n i m " .p r o t u m a č i v o m fragmentu biva n a z v a n o „ o d v o j e n i m o d svega". vatra u o p ć e i nije neka. Walter Brocker (Die Geschichte der Philošophie vor Sokrates. ako ne i n e m o g u ć e prihvatiti.

: Untersuchungen zu Heraklit. Marcovich.: Heraclite ou la separation. l 2 Diels. 1986. A History of Greek Philosophy. 1877.: Rhvthmische Elemente im Logos des Heraklit. Pariš. 1909. Amsterdam. 1962. Conche. L o g o s joj je takav da sebe s a m u u m n a ž a i iz sebe same raste. M. Testimonianze e imitazioni. u: Varia Variorum. Ljudska svijest i samosvijest. ne­ go u o p ć e u Grka. M..: Herakleitos von Ephesos. u njenoj po­ nositoj izolaciji" . C: Eraclito. Ch.tek sumarno referirajući i para­ frazirajući. traduit. 1970.: Heraklit. postaju tek njegovim mišljenjem t e m o m i svojinom grč­ k o g a duha. An edition of the fragments with translation and commentarv. 1 1965 ( 6 1976). Guthrie.udarac munje i šibanje b o ž a n s k o g a bića prava su sli­ ka t o g i takvog „prebačaja". Holscher.: Eraclito. dodatak E) Duša Heraklit je. presentes et traduits. U. Pariš. str. postavivši čovjeka u središte svog razmatranja i time gotovo pripremajući kasniju p r i m a r n o antropologijsku orijentaciju kako sofista t a k o . Walzer. Firen­ ze. Firenze. str.najsubjektivnijim i.: Heraclitus. to m o ž e m o ostaviti pitanjem. Geistes. Janniere. J. Cambridge. Fragments. R. Sokrata. Heraclite. Cambridge. Texte etabli. najmodernijim p r o z n i m a u t o r o m antike".: Heraclitus. 1977 Λ1962/. S „psihologijom" stoji slično: duša u Heraklita očito nije sa­ mo čovjeku pripadna. Berlin. H. G.da se p o s l u ž i m o riječima kojima Guthrie za­ ključuje poticajan prikaz Heraklita u svojoj historiji grčke filozo­ fije. Berlin. 9). Kirk.: Der Logos bei Heraklit. već je prije svega nešto kozmičko.und Soziahviss. Bibliografski I. B. Nr. Klasse. Ipak bi trebalo biti znatno oprezniji pri svim takvim karakterizacijama. M o ž e li onda t o m e što smo ovdje .: Heracliti Ephesii reliquiae. Moraju se ugasiti. K. bez i najmanjeg pokušaja interpretacije . Munster/Koln. Frankfurt am Main. Raccolta dei frammenti./Fink. Fragmenten. Torino. Heidegger. (Editio maior). R. 1954 ( 2 1962) Snell. Svaki daljnji g o v o r ο njemu m o r a o bi počivati na vlasti­ toj p r o v e d e n o j interpretaciji. Gigon. Festgabe fiir Karl Reinhardt. da bi d o d i r o m bile upaljene kao drugo. štoviše u o p ć e sam pojam psihologije. Izdanja (kronološkim slijedom) Bywater. Α. Fragments.. Heidelberg. 69-81. v e ć bljeskovit: .. Deichgraber.: Heraklit.le k a o o n o drugo. Literatura (abecednim slijedom) 1) U svijetu Bernavs. J. E. Ein Versuch iiber den Ursprung der Philosophie. kao što se opet rađa. H. Mazzantini. ona i nije n e k a k v a o d r e đ e n a i postojeća „supstancija": u m i r e i gasi se postavši v o d o m . 2 II. 1949). 1952. 1963). 1979. 1979. tvrdi se.: Eraclito. " O v d e m o ž e m o napustiti tu zapanjujuću figuru. j e d n o j od svakako boljih novijih te vrste (W. Taj njihov „ p r e b a č a j " nije kontinuiran i postupan. O. I.: Die heraklitischen Briefe. 1972. u o d r e đ e n o m smislu. M. 1977. Testo e traduzione. Leipzig.: Heraclitus. 4 8 6 ) . Vol.: The Art and Thought of Heraclitus. Diels ga je čak j e d n o m bio nazvao . M. Seminar Wintersemester 1966/1967. 1967. Pariš. Frankfurt am Main. introduzione e commento. commente. Fragmente griechisch u?id deutsch. F. 1939 (preti­ sak: Hildesheim. 1972./Taran. 1979. Cambridge/Mass. Greek Text with a Short Commentarj. Mansfeld. The Cosmic Fragments. L. Uz to. Mondolfo. 1901. Heidegger.: Heraklit. K. C. H. Kahn. 1869. kao što je pojava svega o n o g a što p o z n a m o i r a z u m i j e m o kao „svijest" i „samosvijest" u njih više n e g o sporna i upitna. Wiesbaden. S. Merida. 1936 ( Wuppertal. Jg. Bollack. Brecht. na koju se j e d n i m dijelom oslanja. k a o što je o p e t i tako b e z d a n o d u b o k da se njeni ishodi i „ g r a n i c e " ne m o g u iznaći niti ako se baš svim p u t o v i m a p r o đ e . 1963. Oxford. (Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften und der Literatur Mainz.: Heraclite.ocrtali kao „ d u š u " kako je vidi sam Heraklit. I frammenti e le testimonianze./Wismann. J. I. izvršio presudan obrat unutar jonske tradicije najranijeg filozofiranja. Munchen. pali i raste isparavanjima vlage. doista biti pripisana „ m o d e r n o s t " i „subjektivnost" te blizina o n o m e što o d a v n o njegujemo k a o psihologiju svake orijentacije i provenijencije. Ο „subjektu" n e m a dakako riječi ne samo u Heraklita. 50 51 . 1945. J.: Heraklit (GA 55). 1935.

Cipra. 1982. 1962. 1959. M. 59-73: „Bitak i bivanje. Despot. Reinhardt. Verdenius. W.: Die Philošophie Herakleitos des Dunklen von Ephesos. u: Samtliche Werke. Wheelwright. str. 1858. Zagreb. Ph. 353-381.: „Heraclitea". Bd. 2 2 HERAKLIT Fragmenti djela 52 . B. 1961. str. K.: Interpretationen zu den Logos-Fragmenten Heraklits (Spudasmata 17).: Filozofski dnevnik 11978-19821 (str. N. Phronesis 11 (1966). Ε. Gottingen. Reinhardt. Snell. Darmstadt. 2 (Berlin.: Die Sprache Heraklits. C: Heraclite ou l'homme entre les choses et les mots. F. Majnarić. Roussos. Schleiermacher. Zagreb. u: R. u: Isto. 1971.: Heraklits Lehre vom Feuer. ( 2 New York. Princeton. str.: Logos i dijalektika. 1839). Hermes 61 (1926). Ε.: Heraclitus. N. Hidesheim/New York. K. Ramnoux. K.: Der Logosbegriff bei Heraklit und Parmenides I. Zagreb. Pariš.: Heraklit. III.: Herakleitos der dunkle. Čakovec. 1-146. Lassale. Berlin. von Ephesos. Svjedočanstva i fragmenti.: Vermachtnis der Antike.Kurz. str. 1968. B. str. 2 sv. 1971.) 2) U Hrvatskoj (uz prikaze u standardnim historijama filozofije) Bošnjak. 41 i d. B. F. 81-98. 1978.: Heraklit-Bibliographie. Abt. 72 i d. 1951. 1964. He­ raklit"). 87-138: „Heraklit").: Metamorfoze metafizike (str. J".

Na kraju je dodirna i konkordancija.a" izmijenjen je u . prema τ' originala. Pogreška je nastala vjerojatno previdom. 55 . I svezak. Walzer. Također je dodan. prema μή originala. Fragmente smo stoga ovdje donijeli u redoslijedu kakav je. 2) U fragmentu 99 (D20) veznik . držeći se srodnosti sadržaja. osim na dva mjesta: 1) U fragmentu pod brojem 9 (D18) ispravljen je prijevod dodavanjem negacije „ne". prema kojoj se lako može svaki fragment u Dielsovoj nu­ meraciji pronaći u našoj ediciji. koji je vjerojatno pogreškom u izvorniku ostao nepreveden. Predsokratovci. 1983. Broj fragmenta u Dielsovu izdanju naveden je uvijek na po­ četku teksta fragmenta u zagradi. str. Marcovich). uz oznaku D. u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. ili pak ispuštanjem pri tiskanju.i".Fragmenti Heraklitova djela Preveo Milivoj Sironić Napomena (Damir Barbarić): Hrvatski tekst Heraklitovih fragmenata u prijevodu Milivoja Sironića preuzet je iz hrvatskog prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker. koje ima Diels jednako kao i svi drugi izdavači. pod brojem 6.ne uspijevajući pronaći nikakva kriterija' za njihov smislen i donekle sustavan raspored . Dielsova odluka da fragmente skupljene iz najrazličitijih doksografskih izvora . Kahn (The Art and Thought of Heraclitus. 149-160. fragment 72 u Dielsovoj numeraciji.donese prema abecednom redoslijedu auto­ ra iz kojih crpi navod fragmenta naprosto je neprihvatljiva hiperkritička filološka kapitulacija i nije nimalo neopravdano kad je naprimjer Kahn naziva jednom „apparentlv irrational procedure". Tekst prijevoda prenesen je bez izmjena. Fragmenti.. Zagreb. An edition of the fragments with translation and commentarv). i koji nam se čini najboljim medu mnogim varirajućim i od Dielsa odstupajućim redoslijedima u glavnim dosadašnjim izdanjima (Bywater. u svom izdanju uspostavio Charles H..

17. M n e z a r h o v sin. Munchen. D r u g i m ljudima ostaje n e p o z n a t o što b u d n i čine kao što zaboravljaju o n o što u snu čine. ne razumiju ljudi niti prije n e g o što ο njemu čuju niti n a k o n što su čuli. ( D 3 4 ) Iako su čuli. Posvjedočuje im to poslovica: „ I a k o su prisutni. ( D 1 0 5 ) H o m e r j e b i o astrolog. koji zaboravlja k a m o v o d i put. " 24. 1965 ( 1976). a što n i s m o niti vidjeli niti uhvatili.Također smo iz hrvatskog prijevoda fragmenata preuzeli samo one riječi za koje se može s određenom izvjesnošću pretpostaviti da su auten­ tične Heraklitove. 4. Fragmente. 2. ( D 4 7 ) Ne s u d i m o nepromišljeno ο najvećim stvarima! 14. 25. i o n o na što s v a k o d n e v n o nailaze. ( D 1 8 ) A k o se n e t k o ne nada. ( D l ) Taj logos. 9. ( D 1 7 ) M n o g i naime. ( D 3 8 ) Tales je prvi istražio zvijezde. 6 Herausgegeben von Bruno Snell. ( D 7 1 ) . 5. ( D I O l a ) Oči su točniji svjedoci n e g o uši. to im se čini stranim. ( D 1 2 9 ) Pitagora. ( D 5 7 ) Učitelj velikog m n o š t v a je H e z i o d . ( D 8 9 ) B u d n i imaju j e d a n i zajednički svijet. ( D 5 6 ) Ljudi se p o s v e varaju u spoznavanju vidljivih stvari j e d n a k o kao H o m e r koji je b i o mudriji od svih H e l e n a .. koji nije p o z n a v a o dan i n o ć . 7. ( D 7 2 ) Od o n o g a s č i m e najviše n e p r e s t a n o saobraćaju. o n o g a . 16. rekavši: „ Š t o s m o vidjeli i uhvatili. 12. 15. 1. slični su neiskusnima iako se okušavaju u takvim riječima i djelima k a k o ih ja objašnja­ v a m razlučujući svako p r e m a njegovoj prirodi i t u m a č e ć i ka­ ko stvar stoji. 13. ipak su o d s u t n i . No iako je logos zajed­ nički. ( D 7 3 ) Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju. n e ć e naći n e n a d a n o j e r se o n o ne m o ž e p r o n a ć i i nije pristupačno. ne razumiju ih niti ih znaju kad ih nauče. ( D 1 9 ) Ne znaju slušati ni govoriti. ( D 4 0 ) M n o g o z n a n j e ne uči r a z u m u jer bi naučilo H e z i o d a i Pitagoru i nadalje K s e n o f a n a i Hekateja. 11. ( D 2 ) Stoga treba slijediti zajedničko. 18.. to n o s i m o . Pri prosudbi i izboru oslanjali smo se ponajprije na Snellovu redakciju teksta: Heraklit. ali m a l o nađu. ( D 1 0 7 ) Oči i uši su loši svjedoci ljudima ako imaju barbarske duše. 26. ( D 5 5 ) Ja dajem p r e d n o s t o n o m e što se m o ž e vidjeti. 6. 22. 10. Njega n a i m e prevariše dječaci. n e r a z u m n i nalikuju gluhima. 23. ( D 1 0 6 ) Priroda svakog dana j e j e d n a . čuti i spoznati. 2 1 . ipak v e ć i n a živi kao da i m a vlastitu m o ć rasuđivanja. Misle da najviše zna o n . 56 57 . zlo umijeće. to s m o ostavili. 19. ( D 7 4 ) Ne treba postupati kao djeca roditelja. To je n a i m e j e d n o . " 3. I ma da se sve zbiva po t o m l o g o s u ( z a k o n u ) . koliki se na takve stvari namjere. od svih se ljudi najviše po­ zabavio istraživanjem i. 20. ali u sebi misle (da ih znaju). koji postoji uvijek. (42) H o m e r zaslužuje da se iz natjecanja izbacuje i šiba i A r h i l o h na isti način. koji su se trijebili od ušiju. p o š t o si je izabrao te spise. Griechisch und deutsch. ( D 2 2 ) Oni koji traže zlato m n o g o zemlje raskopaju. od t o g a se o k r e ć u i udaljuju. ( D 3 5 ) Ljudi filozofi moraju biti znalci v e o m a m n o g i h stvari. stvorio je svoju m u d r o s t : m n o g o z n a n j e . ( D 1 2 3 ) Priroda voli sakrivati se. 8.

( D 1 1 3 ) R a z u m j e svima zajednički. ( D 9 0 ) Sve je zamjena za vatru i vatra za sve b a š k a o r o b a za zlato i zlato za robu. 37. ( D 8 1 ) Pitagora v o đ a lažljivaca. 34. 4 1 . 44. ( D 9 4 ) Helije n e ć e prekoračiti svoje mjere. ( D 9 9 ) Da n e m a sunca. 48. m u d r o j e prizna­ vati da je sve j e d n o . 38. zrak živi od smrti vatre. a od m o r a p o l o v i n a zemlja. 28. nekićeno i b e z dražesti b o g o m opčinjena prodire glasom kroz tisuće godina. n e g o bijaše uvijek i jest i bit će vječno živa vatra. a i duše se iz vlage isparuju ( ? ) . ( D 9 1 ) Raspršuje se i o p e t skuplja. 59 58 . 35. ( D 1 0 1 ) Ja sam istražio s a m o g a sebe. nije u č i n i o ni­ j e d a n od b o g o v a niti od ljudi. ( D 1 0 0 ) Godišnja doba. ( D 5 0 ) A k o poslušate n e m e n e . ( D l 16) S v i m ljudima d a n o je da spoznaju sami sebe i da bu­ du r a z u m n i . ( D 7 6 ) V a t r a živi od smrti zemlje. ( D 9 3 ) G o s p o d a r . v o d a živi od smrti zraka. 40. ( D 8 4 a ) Mijenjajući se o d m a r a se. n e g o logos. ( D 1 0 8 ) Od kolikih sam č u o učenja (logose). niti govori niti skriva n e g o nagovještava. 39. 36. j e r sve ljudske zakone hrani j e d a n božanski. 51. 49. ( D 1 2 ) O n i m a koji u iste rijeke ulaze druge i d r u g e v o d e pri­ tječu.27. 31. ( D 3 0 ) Ovaj k o z m o s (red svijeta). ( D 1 2 0 ) G r a n i c e z o r e i večeri su Veliki Medvjed i n a s u p r o t V e l i k o m Medvjedu granica v e d r o g Zeusa. bila bi n o ć što se ostalih zvijezda tiče. inače će ga pro­ naći Erinije. 32. ( D 3 1 B ) Zemlja k a o m o r e se razlijeva i odmjeruje se p r e m a i s t o m logosu ( z a k o n u ) kakav bijaše prije n e g o p o s t a d e z e m ­ ljom. 46. 47. 50. 45. treba da se pokazuju j a k i m a u o n o m e što je svima zajedničko baš kao država u z a k o n u i m n o g o j a č i m a . ( D 1 2 6 ) H l a d n o se zagrijava. ( D l 14) O n i koji s r a z u m o m govore. Ovaj je naime toliko m o ć a n koliko h o ć e i dovoljan je svima i nadmašuje (sve). ( D 1 1 2 ) R a z b o r i t o misliti je najveća vrlina. 4 2 . 52. čije je proročište u Delfima. i približava se i udaljuje se. suho se ovlažuje. ( D 8 4 b ) N a p o r je trpjeti iste i pokoravati im se. ( D 6 ) S u n c e je svaki dan n o v o . p o m o ć n i c e Pravde. isti za sve. t o p l o se hladi. ( D 9 2 ) Sibila govoreći u z b u đ e n i m ustima nenasmijano. a zemlja (od smrti) v o d e . 29. ( D 3 ) S u n c e je široko j e d n u ljudsku stopu. a m u d r o s t je isti­ nu govoriti i raditi p r e m a prirodi slušajući j e . ( D 3 1 A ) P r o m j e n e vatre: najprije m o r e . a druga p o l o v i n a užareni zrak. koja se po mjerama (periodički) pali i po mjerama gasi. 33. koja sve d o n o s e . 30. nijedan nije do­ šao do t o g a da bi spoznavao da je m u d r o s t od svega odvo­ jena. ( D 4 5 ) G r a n i c e duše nećeš u h o d u naći makar pregazio svaki put: tako d u b o k logos ima. v l a ž n o se suši. 53. 43.

d o b r o i p r a v e d n o . 5 6 . ( D 4 1 ) J e d n o j e n a i m e m u d r o s t : spoznavati d u h o v n u m o ć ko­ ja upravlja sve kroz sve. ( D 1 2 5 ) I miješano piće rastavlja se ako se ne m u ć k a . koji H e r m o d o r a . ( D 1 0 4 ) K a k a v j e njihov u m ili r a z u m ? N a r o d n i m pjevačima vjeruju. a djelo (njegovo) smrt. ( D l l l ) Bolest učini zdravlje u g o d n i m i d o b r i m . ( D 8 ) S u p r o t n o se sjedinjuje i iz različitoga najljepša h a r m o ­ nija. 80. a učitelj im je svjetina j e r ne znaju da „ m n o g i su loši. 6 3 .odmor. 82. ( D 7 0 ) Ljudska su mišljenja dječje igračke. 8 1 . 6 1 . inače n e k a b u d e najbolji drugdje i m e đ u dru­ gima. 70. i u m u d r o s t i i u ljepoti i u s v e m u o s t a l o m . T e u t a m o v sin. a m a l o njih d o b r i " . 77. ( D l l ) Sve što g m i ž e tjera na pašu udarac. 59. ( D 6 1 ) M o r e : v o d a najčistija i najprljavija: r i b a m a pitka i spa­ sonosna. ( D 5 9 ) Putanja ( h o d ) vijka u valjarici ravna i kriva j e d n a je i ista. 71. ( D 3 3 ) Z a k o n jest i volji j e d n o g a biti p o k o r a n . 69. ( D 7 8 ) Ljudsko b i ć e n e m a m o ć spoznaje. čija je glaso­ vitost v e ć a n e g o od ostalih ljudi. ( D 2 3 ) I m e Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde. ( D 8 7 ) G l u p čovjek se o b i č n o pri svakoj riječi (logos) u k o č i od straha. a ljudi j e d n o drže pravednim. ( D 4 9 ) J e d a n j e z a m e n e k o l i k o deset tisuća ako j e najbolji. ( D 4 8 ) L u k u je dakle i m e život. ( D 8 3 ) Najmudriji čovjek p o k a z a t će se n a s p r a m b o g u kao m a j m u n . 78. ( D U O ) Ljudima nije bolje da im biva sve što žele. ( D 5 4 ) Nevidljiva harmonija j a č a je od vidljive. protjeraše g o v o r e ć i : „ N e k a niti j e d a n od nas ne b u d e najbolji. svoga najbo­ ljeg čovjeka. ( D 1 3 ) Svinje uživaju u blatu v e ć m a n e g o u čistoj vodi.sitost. ( D 1 2 1 ) D o b r o bi učinili Efežani da se svi odrasli r e d o m obje­ se i n e d o r a s l i m a ostave grad. ( D 4 4 ) N a r o d treba da se b o r i za z a k o n baš kao za utvrdu (grada). 5 5 . 60 61 . 57. 72. 6 0 . a d r u g o nepravednim. 6 5 . a ljudima nepitka i p o g u b n a . 6 7 . ( D 5 1 ) Ne shvaćaju kako se sa s o b o m slaže o n o stoje različn o : (to j e ) unatrag o k r e n u t a harmonija kao k o d luka i lire. 79. 75. umor . ( D 1 0 2 ) B o g u je sve lijepo. 68. ( D 7 9 ) Čovjek je djetinjast p r e d b o ž a n s t v o m k a o s t o j e i dijete pred čovjekom. a b o ž a n s k o ima.54. 74. 64." 66. pale i na svaki n a č i n j a d n o m u č e b o ­ lesnike te j o š k t o m e traže plaću iako ne zaslužuju da je dobiju od bolesnika j e r isto čine: i d o b r o i bolesti. a perad u prahu ili pepelu. 76. ( D 3 7 ) Svinje se kupaju u kaljuži. ( D 3 9 ) U Prijeni se r o d i o Bijant. 5 8 . glad . 62 ( D 9 7 ) Psi laju na o n e koje ne poznaju. ( D 5 8 ) I liječnici režu. ( D 8 2 ) Najljepši m a j m u n r u ž a n je u poređenju s ljudskim ro­ dom. 83. ( D 9 ) Magarci bi radije izabrali slamu n e g o zlato. 73.

88. ali je teško u raspuštenosti i pri vinu. a b u d a n dotiče se o n o g a koji spava. ( D 6 0 ) P u t p r e m a g o r e i p r e m a dolje j e d a n je i isti. 92. ( D 8 0 ) A treba znati da je rat sveopća pojava. m l a d o i staro. 105. ( D 8 8 ) J e d n o isto je u nama: živo i mrtvo. ( D 7 7 ) D u š a m a je radost ili smrt da b u d u vlažne. 113. ( D 6 3 ) Postaju b u d n i čuvari živih i mrtvih. 95. 94. 110. 107. 9 1 . promijenivši se. 87. 102. 97. ( D 5 3 ) Rat je otac svega i svega kralj. da je pravda b o r b a i da sve nastaje kroz b o r b u i po nuždi. 93. ( D 1 1 8 ) Suhi je sjaj najmudrija i najbolja duša. i o n o opet promijenivši se. jest to. 89. ( D 2 0 ) Rodivši se h o ć e da žive i da imaju s m r t n e s u d b i n e . a svjetina je zasićena baš k a o stoka. 85. 111. Od zemlje postaje v o d a a od v o d e duša. ( D 2 1 ) S m r t je koliko budni gledamo.i ostavljaju djecu odakle opet nastaju s m r t n e sudbine. a v o d i je s m r t postati zemljom. smrtni . 86. 106. ( D 2 5 ) Slavnije smrti dobivaju veće nagrade. ( D 9 5 ) Neznanje je bolje sakrivati. ( D 8 5 ) T e š k o je boriti se s p o ž u d o m j e r što h o ć e kupuje na štetu duše. 108. 109. 104. 90. ( D 9 8 ) D u š e udišu mirise u H a d u .84. (tada) b i s m o n o s o m m o ­ gli i raspoznavati. ( D 3 6 ) D u š a m a je smrt postati v o d o m .besmrtni. ( D 6 2 ) Besmrtni . 112. ( D 9 6 ) Leševe bi trebalo izbaciti prije n e g o đubre. čeka ih o n o č e m u se ne nadaju niti slute. j e d n e je p o k a z a o kao b o g o v e . ( D 7 ) Kad bi sve stvari postale dim. D o k živi dotiče se m r t v o g a u snu. ( D 2 6 ) Čovjek u noći pali sebi svjetlo kad mu se ugasi vid. 101. 99. 103.ili bolje: da se odmaraju . 100. jest o n o . ( D 1 1 7 ) K a d je čovjek pijan. ( D 2 8 A ) ( S a m o j e ) mnijenje o n o što najpouzdaniji čovjek spo­ znaje i čuva. 96. ( D 2 4 ) U A r e s o v u poslu ( r a t u ) p o g i n u l e časte b o g o v i i ljudi. a život o n i h smrt ovih. j e d n e je učinio r o b o v i m a . ( D 1 0 3 ) Na o b o d u kruga zajednički su p o č e t a k i svršetak. ( D 2 9 ) P l e m e n i t i ljudi izabiru sebi j e d n o umjesto svega dru­ g o g a . ( D 1 1 5 ) Duši je svojstven l o g o s koji s a m sebe uvećava.smrtni. ( D 7 5 ) I oni koji spavaju radnici su i suradnici o n o g a što se zbiva u k o z m o s u . život ovih je smrt onih. ( D 4 3 ) Obijest treba gasiti više n e g o p o ž a r . ( D 2 7 ) K a d ljudi umru. ( D 2 8 B ) Pravda će zgrabiti graditelje i svjedoke laži. 98. ( D 8 6 ) Z b o g nevjerovanja izmiče pa se ne spoznaje. b u d n o i spavajuće. ( D 5 2 ) Životni vijek je dijete koje se zabavlja igrajući k o c k e : kraljevstvo djeteta. 62 63 . a druge slobodnima.vječnu slavu umjesto prolaznih stvari. a on tetura ne osjećajući k a m o h o d a j e r i m a v l a ž n u dušu. druge kao ljude. Jer to. vodi ga n e d o r a s l o m o m č e . a san koliko spavajući (gledamo).

A k o bi ga n e t k o od ljudi o p a z i o gdje tako radi smatrao bi ga ludim. ( D 6 7 ) B o g j e : dan-noć. ( D 1 2 4 ) Najljepši je sistem svijeta ( k o z m o s a ) k a o hrpa na­ s u m c e n a b a c a n o g smeća. a u k o l o n i s o z n a k o m Hr. 121. ( D 1 6 ) K a k o bi n e t k o m o g a o ostati sakriven pred o n i m što nikad ne zalazi? 124. rat-mir. ušavši u blato. ( D 6 4 B ) (Vatra) r a z u m o m o b d a r e n a . 115. ( D 1 1 9 ) Karakter j e čovjeku sudbina ( d a i m o n ) .) D-K 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28A 28B 29 30 31A 31B Hr. k o j e m u u čast mahnitaju i slave lenejsku svetkovinu. sve će rastaviti (suditi) i pograbiti. 125. 122. ( D 6 4 A ) S v e m i r o m upravlja g r o m . I takvim se b o ž j i m kipovima m o l e kao kad bi t k o razgovarao sa z g r a d a m a ne imajući p o j m a što su b o g o v i i heroji. Konkordancija (U koloni o z n a č e n o j s D-K je numeracija fragmenata u Diels-Kranzovu izdanju. zima-ljeto. sitost-glad. 118. skladno i n e s k l a d n o . 117. ( D 6 6 ) K a d n a d o đ e vatra. i iz svega j e d n o i sve iz j e d n o g a . ( D 6 5 ) (Vatra j e ) oskudica i sitost. s l o ž n o i n e s l o ž n o . 118 67 2 11 103 75 25 63 19 54 22 105 66 36 13 82 64 37 81 96 85 83 15 23 20 76 77 104 72 94 111 119 D-K 64B 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84a 84b 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 Hr. ( D 1 4 ) N e s v e t o je uvođenje u misterije kako je uobičajeno k o d ljudi. ( D I O ) V e z e : cjelina i necjelina. numeracija u ovoj ediciji. 119. n e ć e i h o ć e da se naziva i m e n o m Zeus. 120 121 122 124 D-K 96 97 98 99 100 101 101a 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 129 Hr. 126. 116. ( D 1 5 ) K a d ne bi D i o n i z u radili svečan o p h o d i pjevali pjesmu s p o l n o m u d u (falosu). 90 62 112 46 43 29 16 70 100 60 24 21 17 28 68 69 33 32 31 102 30 107 110 114 45 65 12 126 80 49 26 59 5 6 7 14 93 42 109 55 58 84 27 56 57 52 53 106 88 61 95 8 41 51 35 34 44 108 64 65 . To je k a o ako bi se n e t k o . ( D 3 2 ) J e d n o . 123. koje je j e d i n o m u d r o . Mije­ nja se baš k a o što ulje kad se miješa s mirodijama d o b i v a i m e p o mirisu svake pojedine. Isti je n a i m e H a d i D i o n i z . b l a t o m prao. ( D 5 ) O n i koji se z l o č i n o m kaljaju nastoje se čistiti n o v o m krvlju. postupili bi v e o m a bestidno.114. 120. 1 3 47 117 48 113 78 73 125 79 50 74 115 116 123 4 9 18 99 91 10 71 101 97 92 86 87 89 98 38 39 40 D-K 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64A Hr.

. 1954). u p o t o n j e m svijetu postigao u č i n a k kakav nije u d i o p a o ni j e d n o m e od ranih grčkih filozofa. Maihofer. 1 9 2 7 ) . to je pitanje u europskoj filozofiji ostalo živo. U drugoj pak. Sartre. t k o piše knjigu Ό funkciji k o p u l e ' Potpuni podaci za djela kojima se u zagradi navodi samo brojka stra­ nice nalaze se u popisu na kraju studije. T k o danas obrađuje re­ c i m o t e m e kao 'bitak i vrijeme' (Heidegger. 'bitak i mišlje­ nje' (J. koja se od strane kasnijih navodi p o d n a s l o v o m Ό na­ ravi'. 1937). bit će P a r m e n i d opet v e ć na prvoj stranici p r o z v a n „ p r v i m m e t a f i z i č a r o m " t e p o t o m višekratno „ p r v i m l o g i č a r e m " . 6 1 ) 1 svoj kratki n o v e o m a utjecajni k o m e n t a r P a r m e n i d u . 'pra­ vo i bitak' (W.tako započinje U v o H o l s c h e r (str. . o n o j Karla Reinhardta. [.Damir Barbarić Parmenid „ P a r m e n i d j e tvorac o n t o l o g i j e " . K o n i g . U s l i č n o m t o n u započinje u v o d u vlastiti k o m e n t a r i E r n s t H e i t s c h (str. 5 7 ) : „ P a r m e n i d j e svojom p j e s m o m n a u k a (Lehrgedicht). 55.. m o ž d a i j o š utjecajnijoj interpretaciji.] O t k a d je P a r m e n i d neupad­ ljivu rječcu 'bitak' u z d i g a o do središnjeg filozofijskog p o j m a . ' L ' e t r e et le n e a n t ' (J. P. 1 9 4 3 ) .

U uspostavi teksta fragmenata i m a m o p r e d n o s t ne s a m o o p ć e n i t o d o b r e tekstualne predaje a u t o r a koji ga navode. Simplikiju paralelni navodi iz prvoga dijela spjeva kakve p r e n o ­ se drugi neoplatoničari (Plotin. Simplikije navodi dvije trećine od n a m a sačuvanih sto i pedeset redaka. 1): . N a s r e ć u njegov je rukopis b i o iz­ vrsne kakvoće. Proklo. koji je i s c r p n o citirao iz njena najznačajnijeg dijela poradi njene rijetkosti [. S druge strane. koliko g o d u u s p o r e d b i s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " razmjerno zadovoljavajuća. a d o b a r dio daljnje doksografske tradicije počiva. upravo na njihovim stavovima. 1935). Te P a r m e ­ n i d „ k r i t i z i r a " Heraklita.] U s v e m u . koju bi d a k a k o b i l o neispravno svesti s a m o na. P l a t o n i Ari­ stotel su očito P a r m e n i d a navodili iz sjećanja ili u vlastitoj pa­ rafrazi. sve t a m o od p o l o v i n e p r o š l o g stoljeća pa do danas. Sam Simplikije pojedine dijelove teksta navodi po dva ili više p u t a u svojem k o m e n t a r u Aristotelove Fizike. koji je o p ć e n i t o u helenističkoj i kasnijoj povijesti o č i t o v e o m a m a l o čitan i k o m e n t i r a n . p o v u k a o u m i r k o n t e m p l a t i v n o g života. drugi dio. j e d v a da je u klasičnih filologa i historičara grčke filozofije. u novije je vrijeme sve više p r e d m e t o m sumnje i preispitivanja. tekst ostataka P a r m e n i d o v e p o e m e je n e o b i č n o d o b r o očuvan. g o d i n e prije K r i s t a od G r k a koji su p o d pritiskom Perzijanaca bili napustili zavičaj u Maloj Aziji. U razlici spram toga. G r o t e . Iz s a m o g njegova djela dadu se lako naći p o t v r d e ο temeljitoj u p o z n a t o s t i s pitagorejskim n a u k o m ο k o z m o g o n i j s k i m protivno­ stima. kojem se pripisuju v e z e s pitagorejcima. S druge strane. p r e m d a je vjerojatno u s a m o g P a r m e n i d a sadržavao ne više od petine cjelokupnoga teksta. K a o g o d i n e rođenja n a v o d e se alternativno 5 4 0 . koji izlaže filozofov put k boginji i njenu objavu istine svega. takozva­ ne „ P a r m e n i d o v e fizike". te opet Heraklit P a r m e n i d a . b o g a t o m t r g o v a č k o m gradu na zapadnoj obali j u ž n e Italije.„ v r a ć a " v e ć d o n e k l e zastarje­ l o m h e k s a m e t r u . Sto se p a k o d n o s a s p r a m H e r a k l i t a tiče. daleko od ovakve idiličnosti kakvu m o ž d a i n e h o t i c e sugerira C o x o n . N a v o d i se da je u m l a đ i m g o d i n a m a m o r a o biti z a k o n o d a v n o i politički djelatan. nasljedovanje njihove pjesničke f o r m e . kao i to do koje je mjere u svrhu njegova razumijevanja p o t r e b n o naj­ ozbiljnije uzeti entuzijastički t o n i sadržaj u v o d n o g a dijela spjeva. ili za p o l o v i n u od svega što je ostalo. i tako u n e d o g l e d . Stalno čuđenje interpreta izaziva činjenica da se P a r m e n i d . Sve b i t n o ο tekstualnoj predaji sažeto je i j a s n o iskazao Coxon.(A. a njegovi se navodi isto­ ga teksta p r i t o m katkad n e z a n e m a r i v o razlikuju. i 515. Da je naslov P a r m e n i d o v a „ s p j e v a " i z v o r n o glasio Ο naravi nije o s o b i t o vjerojatno. kao i s j o n s k i m k o z m o l o g i j s k i m učenjima. Od svega što danas posjedujemo kao vlastiti P a r m e n i d o v tekst prvi dio. taj stoji t i m e u j e d n o j tradiciji koja je ishodište dobila u s t i h o v i m a P a r m e n i d o v i m . Čuđenje bi trebalo postati manjim zamijeti li se i u v a ž i u kolikoj je mjeri cjelina P a r m e n i d o v a djela uz ostalo i j e d a n stalni implicitni dijalog s H o m e r o m i H e s i o d o m . J e d n a k o je tako iz s a m o g djela p o s v e očita zbliženost s H o m e r o v i m i H e s i o d o v i m djelom. prastara doksografska teza ο t o m e da je b i o u č e n i k Ksen o f a n o v .S ob­ z i r o m na svoju neprozirnost.. da bi se p o t o m . p o d utjecajem stanovitog Ameiniasa. u ko­ j e m se izlažu mnijenja smrtnika te dakle „ P a r m e n i d o v a k o z m o - 68 69 . začeta j o š u P l a t o n o v u Sofistu.. P l u t a r h ) po­ negdje značajno odstupaju od njegovih. a predaja je j e d n o g l a s n a u opisu obitelji iz koje potječe k a o b o g a t e i o s o b i t o u g l e d n e . započinjući u v o d u svoj k o m e n t a r P a r m e n i d u (str. čini se da n a m je sačuvan u svojem najvećem dijelu. no b e z ikakva t i m e i z b o r e n o g ozbiljnog d o p r i n o s a raz­ jašnjenju filozofije j e d n o g i drugog.nakon što je j o n s k a filozofija v e ć p o d a l e k o od­ m a k l a u osvajanju p r o z n o g izraza kao najprikladnijeg za p o t r e b e r a n o g spekulativnog promišljanja . n e g o često također njihove diskusije i parafraze argu­ menata. tko upotrebljava t e r m i n e kao ontologija i egzi­ stencija. i to najdoslovnije u smislu religijsko-misterijskog b o ž a n s k o g na­ dahnuća.. " Pogađaju li o v e i slične karakterizacije s a m u stvar P a r m e n i d o v a djela i o n o g a što mu je bilo z a d a n o misliti? Život i spis P a r m e n i d je r o đ e n i živio u Eleji. Slična neusuglašenost predaje zatiče nas k o d fragmenata drugog dijela spjeva. Damaskije. o s n o v a n o m poslije 540. on je naš jedini izvor. bilo omiljenije t e m e za vječno nagađanje i protuslovljenje. inače sa­ s v i m bjelodano." Ipak je situacija s tekstom. za s k o r o tri četvrtine toga. k a o i u svim ostalim slučajevima. Posljednji autor za kojega z n a m o da je j o š rabio rukopis čitava djela je Simplikije. potječući m o ž d a iz tradicije o č u v a n e u Akademiji j o š od v r e m e n a Platonova.

tada je i „tjelesnost" i „netjelesnost" (dakle t a k o shvaćena „ d u h o v n o s t " ) j e d n a k o slabo pogađajuća karakteristika P a r m e n i d o v a „ b i ć a " . kao što u o s t a l o m i Zeller nalazi s h o d n i m u p o z o r i t i da je „razlikovanje tjelesnoga i netjelesnoga njemu ne t e k strano. 2 0 1 id. K a ž e se onda. ne na n a č i n e i ustroje bitka koji pridolaze stvarima. ili p a k s „ d u h o m " ( ν ο υ ς ) sa­ m i m istovjetno. uostalom. str. ta dokounta. No ako je d o i s t a tako. Nije bitak na mnogome njegov p r o b l e m . vidi „ b i ć e " u Par­ m e n i d a kao nešto b i t n o duhovno. koja je u njega doduše t e k u svojemu začetku. r e c i m o . h o ć e li biti ozbiljan i temeljit. n e g o u p r a v o sa­ mo j e d n a . W u r z b u r g . počinjući v e ć s P l o t i n o m s a m i m . p r o l a z n o m e . ipak očito pridaje predikat protežnosti. 1985. k a o izvor m n o g i h bitkuj u ć i h stvari. p r o b l e m a . o d n o s n o preciznije „ o n i o k o P a r m e n i d a " . te o s o b i t o C a l o g e r o ) .): „ P r e š u t n o se pretpostavlja da P a r m e n i d h o ć e zaključiti što bi to o n d a zapravo b i o bitak na biću. da ovako apstraktno suprotstavljena alter­ nativa „materijalno ili spiritualno" u o p ć e d o p u š t a zadovoljavajući o d g o v o r . koji bi i onako. ali ipak v e ć m j e r o d a v n o upravlja i vodi cjelokupan put mišljenja (tako u o s n o v i v e ć R e i n hardt. T e š k o . da s a m o u ljudskim p r e d o d ž b a - A) Prava narav Parmenidova „bitka" odnosno „bića" Aristotel je b i o prvi koji je (De caelo 2 9 8 b ) ustvrdio da Parmenid. P r i t o m ć e m o se ograničiti na sažeto referiranje relevantnih stavova i diskusija iznesenih u dosadašnjem istraživanju i tumačenju P a r m e n i d a . v e ć j e d a n pojam koji se najprije razvio iz. n e g o bitak kao arche. n e ć e m o upuštati u pokušaj interpretacije.u t o m e i svojevrsni dokaz primitivnosti i nesavrše­ 7 nosti P a r m e n i d o v a mišljenja (Zeller-Nestle 1 9 2 3 .u svojoj temeljnoj aristotelijansko-hegelijanskoj maniri . Č i n i se da baš n e k a k o u t o m pravcu upućuje naprimjer i E u g e n F i n k (Grundfragen der antiken Philosophie. Ali P a r m e n i d o v o pitanje ο bitku ne cilja n i k a d na bićevnost bića. razumije i p r o t u m a č i k a o stvar logike. poznaju s a m o i j e d i n o osjetilno biće. Izri­ čitu vlastitu refleksiju ostavljamo pak primjerenijoj prigodi. Nauk Ovdje se. t o g n a i m e da čovjek konstituira svijet t i m e što ga misli. upojedinjenome i p o j a v n o m e ..predaja n e o p l a t o n i z m a . 6 9 8 ) : „Nje­ g o v o biće nije nikakav metafizički pojam. da uistinu ne postoji m n o g o stvari. čini ga se tako r o d o n a č e l n i k o m metafizike. U razlici spram Aristotelove p r o s u d b e . J e d n a k o o d l u č n o zastupa takvo shvaćanje P a r m e n i d a i Zel­ ler. osjetilnim. n e g o i nespojivo s čitavim njegovim stajalištem". u sebi zatvorena. nalazeći p r i t o m . V e ć je i sam B u r n e t s v o j e d o b n o b i o prisiljen prihvatiti t o d a j e „ u P a r m e n i d o v o vrijeme o n o netjelesno bilo j o š uvijek n e p o z n a t o " . u p i t n a . s kojima se već desetljećima bori svaki zah­ tjevniji i relevantniji pokušaj dohvaćanja o n o g a b i t n o g u ovdje p r e v e d e n i m fragmentima P a r m e n i d o v a djela. Od t o g a nisu d a l e k o ni svi pokušaji da se bit P a r m e n i d o v e filozofije. a Stenzel će u njega n a ć i čak anticipaciju o s n o v n o g a stava kritičke filozofije. zatim Verdenius. T a k o će naprimjer na t o m tragu C o r n f o r d u Par­ m e n i d u prepoznati „ p r a o c a idealizma". i z v o r n o o č i t o znatno duži i obuhvatniji od prvoga. i to o s o b i t o u o s l o n c u na čuveni fragment 3. Od tada nadalje ne prestaju pokušaji da se o n o što Parmenid naziva „ b i ć e m " (τό έόν) poistovjeti s nečim materijalnim. a ispravnost tih uvida doista nije m o g u ć e sporiti.i pri svoj odlučnosti s k o j o m ga odvaja od osjetilnosti". koje su za njega o n o što se pričinja. k a o i narav sa­ m o g njegova „ b i ć a " . to eon. s h o d n o naravi i svrsi edicije. J o h n B u r n e t nije se štoviše ustručavao u P a r m e n i d u prepoznati „ o c a materijalizma". D o v o l j n o će biti ovdje tek na­ značiti n e k e od o s n o v n i h p r o b l e m a s kojima se svaka takva in­ terpretacija m o r a suočiti i potražiti nekakvo njihovo razrješenje. Pre­ vladavajuća interpretacija P a r m e n i d a u z i m a njegov temeljni p o ­ j a m o n o g eon tako kao da bi to bila j e d n a jedina stvar. v e ć s a m o n e p o m i č ­ na vječna sadašnjost-prisutnost.p o u z d a n o s t koje je i inače n a k o n Chernissovih kritičkih istraživanja postala s p o r n a i 70 71 ." Oprezniji je p a k Holscher. m e đ u t i m . a n e k a prava i uistinu odgovarajuća imala bi se o č i g l e d n o potražiti t e k negdje s o n u stranu od takve r a z d i o b e i od nje izvornije. bez ikakave osjetilne primjese. ostaje n a m skrajnje fragmentaran i svaki pokušaj n e k e temeljite rekon­ strukcije susreće se tu s nerazrješivim teškoćama. da n e m a u o p ć e nastajanja i prolaženja. koji ustvrđuje tek da P a r m e n i d biću. j e d i n s t v e n a kugla bitka. zahti­ j e v a o p o z a m a š n u zasebnu knjigu. . tjelesnim i protegnutim. j e d n a jedina. str.gonija". kao što naprimjer Uberweg-Praechter bez m n o g o oklijevanja njegovo „ b i ­ ć e " označuju kao „ p r o s t o r ispunjajuću i p r o s t o r n o o g r a n i č e n u ma­ su". zora te tragove t o g porijekla j o š j a s n o nosi na sebi.

τό γ ά ρ α υ τ ό νοεΐν εστίν τε και είναι. p r e v e d e m o s 'bitak'. 6 6 ) : „ B i t a k je uvijek bitak spoznavanja. n a k o n što se odvažio na radikalnu tezu da J e d n a k o tako m a l o o n o p r v o znači mišljenje kao i o n o d r u g o identitet". 3 1 9 6 2 . već kazuje nešto ο o n o m e νοεΐν. 77) d a u p r a v o „ n a t o m j e d n o m stavku p o č i v a čitava njegova filozofija". Proc. [. Acad. 60) ..ma. mnijenjima. of Arts and Sciences 48. j e r ο bit­ ku g o v o r i m o ipak i u izričitoj razlici s p r a m bića. d o k ljudi u o b m a n i mniju k a k o postoji m n o g o stvari i mij e n a v r e m e n a .k a o P l a t o n . j e r o n o isto j e mišljenje i bitak". No što taj stavak zapravo znači u s a m o g a P a r m e n i d a i k a k o ga u o p ć e pročitati. koja doista stoji u o s n o v i cje­ l o k u p n e novovjeke filozofije. tad i m a svoj sasvim drukčiji smisao. te obrazlažući ga nasta­ vivši z n a t n o originalnije: „ O n o τε και upućuje na nerazrješivost sveze mišljenja i bitka. Diels j e fragment p r e v e o j e d n o s t a v n o : . str. H e i t s c h s e p a k b e z kolebanja vraća Diels-Kranzovu prijevodu: „ D e n n dasselbe ist E r k e n n e n u n d S e i n " . Stanje stvari koje P a r m e n i d ovdje dovodi do riječi valja razumjeti u o n o m smislu u kojem ga je r a z u m i o P a r m e n i d . što znači τό α ύ τ ό ? " No pitanjem ostaje da li je sam uspio dati zadovoljavajuće razjašnjenje fragmenta. u k o l i k o biva mišljeno k a o izvor. te t o m e s h o d n o prevesti: . J e d n a k o je t a k o opravda­ no o d a v n o i od m n o g i h u o v o m e do krajnosti s a ž e t o m t e m e l j n o m P a r m e n i d o v u stavku p r e p o z n a t a najodsudnija postavka cjelokup­ ne povijesti filozofije: — n a č e l n a p o d l o g a izgradnje k a k o filozofij­ ske teologije Aristotelove. i to u metafizici. p o s t a v k a m a ." N o sva u p i t n o s t i a n a k r o n o s t o v a k v o g tumačenja bjelodana je zacijelo s a m a po sebi.S c h l u c k . u smislu potencijalnosti. Zacijelo je korak dalje na i s t o m e p u t u . Zeller je naprotiv inzistirao na t o m e da se umjesto εστίν m o r a čitati o r t o t o n i r a n o εστίν.] No k a k o se P a r m e n i d o v temeljni pojam o n o g eon m o r a prim j e r e n o shvatiti? T o j e j e d n o teško pitanje. S a b e r i m o ovdje s a m o u o s n o v n i m crtama novije smjerove interpretacije.j e d n a k o b j e l o d a n o oslonjen na H e i d e g g e r a . koji je v e o m a nedostatan. H e i d e l ( O n certain fragments of the presocratics. 1913. kao physis.] K a d o n o eon.u č i n i o V o l k m a n n . Stavak ne kazuje ni­ šta ο bitku.kao H e g e l . Stavak ne kazuje . S druge je strane Riezler (str. j e r o n o isto j e o n o što m o ž e biti mišljeno i što m o ž e biti".. gdje je bitak b i ć a središnjom t e m o m . 4 0 8 ) : „ P a r m e n i d o v j e bitak dakle o d p o č e t k a k o n c i p i r a n k a o svjes­ ni bitak. Amer. S t o g a su oboje skupa j e d n o i isto." B) „Istovjetnost mišljenja i bitka" Uz g o r e raspravljani općeniti p r o b l e m svake interpretacije Par­ m e n i d a najuže j e v e z a n a p o t e š k o ć a o k o razumijevanja. Ali k a d bitak biva mišljen i pojmljen k a o arche. ο mišljenju: mišljenje 72 73 . On t a k o đ e r ne kazuje . kad ustvrđuje (str.oslanjajući se o č i g l e d n o u osnovi na H e i d e g g e r o v e pokušaje o k o razumijevanja P a r m e n i d a . Ta je zadaća teška. te na k o n c u sa­ me ideje t r a n s c e n d e n t a l n e filozofije. p r e v o d e ć i sa svoje strane vodeći P a r m e n i d o v stav n a o k o p o s v e t r a d i c i o n a l n o : „ D e n n dasselbe sind D e n k e n u n d Sein". 720) je s v o j e v r e m e n o predlagao da se u fragmentu ispred είναι u m i s l i m a d o m e t n e νοεΐν." T e š k o ipak da o v a k o pojed­ nostavljena tvrdnja o d g o v a r a težini stvari ο kojoj je riječ. od P l o t i n a do Hegela.da se b i t a k sastoji u o n o m e mišljenom mišljenja koje sebe s a m o misli. dakle u smislu: „ o n o isto j e mišljenje i misliti da j e s t " . Slično t o m e p o k u š a o je stavak razumjeti i H e r m a n n Frankel (Dichtung und Philošophie des fruhen Griechentums. n a i m e nadosjetilna narav. [. T e š k o je ne složiti se s R e i n h a r d t o m . te u najnovije vrijeme j o š H o l s c h e r ( " d e n n dasselbe k a n n gedacht w e r d e n u n d s e i n " ) . Individuacija i p r o l a z n o s t da su utvare ljudi.. da u istini stoji sve m i r n o i j e s t j e d n o . T a r a n ("for t h e s a m e t h i n g c a n b e t h o u g h t and c a n exist") i B o r m a n n ("dasselbe k a n n g e d a c h t w e r d e n u n d s e i n " ) . I njega je teško naznačiti. ο t o m e n e p r e s t a n e rasprave traju j o š o d P l a t o n o v i h d a n a p a sve d o danas. u č e m u mu se pridružuje i Burnet. j e r se tu lako u n o s e p r e d o d ž b e kasnijih izlaganja o d n o s a i z m e đ u mišljenja i bitka.da bitku pripada b i t n o us­ trojstvo mišljenja. p a v e ć i s a m o g i s p r a v n o g prevođenja s p r a v o m č u v e n o g fragmenta 3: . što bi u o s n o v i značilo da u o p ć e s a m o biće m o ž e biti mišljeno...s p r a v o m u p o z o r i o na to da je uvjet svakog zadovoljavajućeg p r o t u m a č e n j a o v o g tako s p o r n o g stavka neki p r e t h o d n i o d g o v o r na „ d v a pretpitanja: što u P a r m e n i d a znači νοεΐν. n a koje n e m a m o smjesta pri ruci neki siguran o d g o v o r . str. tad je to zap r a v o j e d a n izraz iz neprilike. te n e m a nikakva d r u g o g istinskog znanja do o n o g a u k o j e m bitak sebe sama kao bitak razumijeva. N j e g o v je n a i m e o d g o v o r u osnovi ovaj (str. M i i n c h e n . i m e n i m a postoji nešto t a k v o k a o m n o š t v o i postajanje i prolaženje. a spoznavanje je spoznavanje bitka. t a k o i spekulativnih sustava takozva­ n o g o b j e k t i v n o g idealizma.

začinjući k a k o o m r a ­ ž e n o rađanje tako i sparivanje". uz sve ostalo što je ο njemu u središnjem o s m o m fragmentu k a z a n o . D) 6 Proemij Nestle je j o š ( k o d Zellera . j e d n o m . U riječi τό α υ τ ό do izraza do­ lazi bitna pripadnost mišljenja bitku. i cjeline svih njih zajedno. Wurzburg. da Reinhardt u svojoj zasluženo cijenjenoj knjizi uvjerljivo ospori sve ta­ kve n a z o r e i energično u p o z o r i na to da je i u d r u g o m e dijelu. stojimo u stalnoj opasnosti da i n e h o t i c e t a m o i z n a đ e m o tek primitivne i nedomišljene r u d i m e n t e „ l o g i k e " . 736) cjelokupnu metaforiku uz­ laznoga putovanja k vratima dana i noći i k boginji istine shva­ ć a o kao p u k u izvanjsku „ o d o r u " ( E i n k l e i d u n g ) . nesuglasje vlada o k o odredbe pravoga značenja i uloge drugoga dijela cjeline spjeva. smatrajući m e đ u t i m kako je njegova zaprava svrha bila u pole­ mici s drugim „ š k o l a m a " . b i o uvjeren da čitava P a r m e n i d o v a „fizikalna teorija i m a p u k o hipotetičko značenje" te da „ n a m h o ć e pokazati kako bi svi­ j e t pojava izgledao kad b i s m o ga smjeli držati za nešto zbiljsko" ( 7 1 9 2 3 . P r i t o m nisu rijetke i zaslužuju najveću p o z o r n o s t tvrdnje da se sadržaj proemija dade shvatiti poglavito kao j e d n o 74 75 . S m a t r a m o da s a m o d o s t a t n o m interpretacijom svakog od tih dijelova teksta. Volkmann-Schluck. što se dovoljno j a s n o očituje v e ć i u činjenici da se objava sadržaja prvoga i dru­ g o g a dijela zbiva na usta iste boginje. i to zacijelo ne s a m o z b o g toga što n a m je p r e d a n u tako b e z n a d n o s k r a ć e n o m i f r a g m e n t i r a n o m stanju. t o m e nasuprot. No od istraživanja Frankela. J e d a n je k o n a c 8. 71 i d. kako s m o to bili vidjeli na s a m o m e p o č e t k u o v o g a uvoda. Teofrast i Plutarh. kako je često u dosadašnjim t u m a č e n j i m a to bio slučaj. o n o g ο „ i s t i n i " i o n o g ο „ m n i j e n j u " . drugi je cjelokupan tekst p r o e m i ja. N a k o n toga pretežni se dio relevantne interpretacije P a r m e ­ nida dalje odvija u svojem b i t n o m i o d l u č u j u ć e m aspektu u p r a v o u sve dubljem sagledavanju unutrašnjega jedinstva i supripadnosti obaju dijelova. T a k o će naprimjer 1953. str. m o ž e m o zadobiti dostatnu spoznaju ο o n o m e najdubljem P a r m e n i d o v a mišljenja. Ipak. za P a r m e n i d a sadržana istina. P o đ e li se. neprijepornim se p o k a z a l o značenje što ga cjelokupna ta takozvana metaforika i m a za rasvjetljenje smisla c j e l o k u p n o g ostaloga spjeva. Sva n a m ta navedena „objašnjenja" danas već m o g u izgledati n a p r o s t o smiješnima i očitovati filozofijsku historiografiju d r u g o g dijela prošloga i početka našega stoljeća u j e d n o m ne baš osobito blistavom svjetlu. n e p o m i č n o m ." ( K . u djelomičnoj razlici s p r a m svih takvih shva­ ćanja. str. poglavito s pitagorejcima ili H e r a k l i t o m i njegovim sljedbenicima. o k o kojeg se svi tumači slažu b a r e m u t o l i k o da je u njemu P a r m e n i d iznio vlastiti nauk.) C) Odnos dvaju dijelova „spjeva" Za razliku od prvoga dijela. kako bi tim kritičkim pre­ gledom mogućih neistina pružio učenicima građu za uvježbavanje i p r i p r e m u shvaćanja j e d i n e prave istine. prije svih ostalih. „ o n t o l o g i j e " . 725). u v o d a u spjev. koji opisuje n e p o z n a t u b o ­ ginju u sredini k o z m o s a što „upravlja svime. v e ć posve samorazumljivim zazvučati o s n o v n i stav v a ž n o g a S c h w a b l o v a članka „ B i t a k i d o k s a u P a r m e n i d a " (str. Zeller je pak. kao što je i prije njega Diels b i o tvrdio da P a r m e n i d o v „ r a c i o n a l i z a m d o p u š t a j o š s a m o vanjskoj formi mistike da na nj djeluje. Drugi su tumači prosudili ulogu drugoga dijela slično Dielsu. Die Philosophie der Vorsokratiker. str. n a i m e m o g u ć n o s t toga da i u d r u g o m e dijelu P a r m e n i d izlaže ustvari ipak vlastite stavove. . sadržaju p a k više n e " . 5 2 ) : „Pitanje ο bitku ne da se riješiti b e z pitanja ο d o k s i .H . u k o j e m u je riječ ο porijeklu „varava p o r e t k a " riječi kojima b o ­ ginja izlaže mnijenja smrtnika. iskazane u p r v o m e dijelu. 1992. " Tri su bitna dijela P a r m e n i d o v a teksta iz tumačenja kojih se ponajprije dade zadobiti mjerodavan uvid u pravu narav m e đ u ­ s o b n o g o d n o s a dvaju dijelova spjeva. baš kao i u p r v o m . koji prikazuje p u t „čovjeka z n a l c a " k boginji sa­ moj. d o k je k o n a č n o treći fragment 12. v j e č n o m . o n o g a u kojem se izlažu mnijenja smrtnika. V e ć i n a starijih interpreta njegov je sa­ držaj shvaćala u tolikoj mjeri različitim od o n o g a ο č e m u govori prvi dio da naprosto nije htjela ni m o g l a prihvatiti m o g u ć n o s t ko­ je su se očito bili držali v e ć Aristotel. te dovesti č u v e n e i m n o g o diskutirane is­ kaze ο s a m o m biću.p r e m a svojoj naravi pripada bitku. Deichgrabera i B o w r e . o d m a h od „ z n a k o v a " p o d kojima se P a r m e n i d u uka­ zuje biće. fragmenta. trebalo je čekati sve do 1916. T a k o je naprimjer Diels bio mišljenja da je P a r m e n i d u t o m d r u g o m e dijelu naprosto ekletički sakupio najrazličitija naučavanja svojih prethodnika i suvremenika. „ m e t a f i z i k e " .

Bibliografski I.: Parmenides. str. Logik und Naturuiissenschaft.-G. (2. Roma.. Arch. 1970) Albertelli. Bormann. dodatak Izdanja (kronološkim slijedom) Brandis. Calogero. 1835. te narav m e đ u s o b n o g odnošenja. erg. A critical text with introduction.. p r e m a k o j e m u s u kotači kola. kojima u u v o d u P a r m e n i d putuje u smjeru sunca. pitanje koje ni do danas nije našlo zadovoljavajuće razjašnjenje. traduzione e commento. ubersetzt und erlautert.: Die δαίμων des Parmenides. Philos. Beaufret. math. G o t o v o u rezignaciji p r i z n a o je j e d n o m P l a t o n na usta Sokratova: „ P a r m e n i d mi se čini. C. Assen/Maastricht. str. Class.: Studi sull' Eleatismo. Koln.: The Proem of Parmenides. Die Fragmente herausgegeben.: Parmenides. o s i m z a č u d o Boedera.: The fragments of Parmenides. Due saggi per una nuova let.: Retraktationen zum Lehrgedicht des Parmeni­ des. T r a d i c i o n a l n o m t u m a č e n j u Seksta E m p i r i k a (Adv. B o j i m se dakle da ne s a m o da n e ć e m o shvatiti o n o što j e z b o r i o n e g o i d a ć e j o š više ostati n e z a m i j e ć e n o što t o n a u m u imajući ih je izrekao. Deichgraber. Taran.: Parmenide. Testimonianze e frammenti. translation and commentarv. Miinchen. po onoj H o m e r o v o j .: Le poeme de Parmenide. Gadamer. M. P. Varia Varioru/n. 58-68. 1934. H. M.: Parmenides. Ritschelii coll. Berlin. II. Testimonianze e frammenti. 1955. Α. 1969. Filologia e critica 14. K. 763-806. New Jersev. Coxon. Bari.: Parmenidis Eleatae carminis reliauae. Susreo s a m zaista t o g m u ž a p o s v e m l a d p o s v e stara. O. Gesch. ) . Svmbola philologorum Bonnensium in honorem F. Lipsiae. str.tura del poema. Amsterdam. Diels. Philology 32. J e d n a k o m se d o j m u zacijelo ne m o ž e oteti ni neki današnji ozbiljan filozofijski susret s P a r m e n i d o m . 1986.: Die Fragmente des Parmenides περί φύσεως. A. 76 77 . 1965. J e d n a k o tako nitko. H. 1974. Die Anfange der Ontologie. ne dijeli njegov stav da su boginja koja prihvaća P a r m e n i d a i objavljuje mu istinu i P r a v d a uistinu j e d n a te ista boginja. s u n č e v e djeve p a k za osjetilo vida. G. 1813.: Gli Eleati. Firenze. 1932. Untersuchungen zu den Fragmenten. Gilbert. Riezler. str. Herausgegeben. razlika.: Parmenides. No to i tako vrijedi tako reći z a sve što n a m j e o d P a r m e n i d a povijesno p r e d a n o .: La porta di Parmenide. Festschrift Karl Reinhardt. Parmenidis et Melissi doctrina e propriis philosophorum reliquiis exposita. 97-112." (Theaet. 1939.: Parmenides. Chr. L. Frankfurt am Main. 20. Introduzione. commentarv. 1864-1867. 1975. Α. boginja P r a v d a za n e p r e v a r n i u m . U. K.: Commentationum Eleaticarumpars I. Hamburg. 1952. and critical essavs. Roma.: Parmenides' Lehrgedicht. Holscher. Pariš. Un­ tersuchungen zum Prooimion seines Lehrgedichts. str. V e r d e n i u s ) ili p a k mističko (Mansfeld) iskustvo. Literatura (abecednim slijedom) Bowra. Untersteiner. Capizzi. 85-182.religijsko ( R e i n h a r d t . 'štovanja vrije­ d a n ' te ujedno 'i strašan'. 1937. Frankfurt am Main. danas j a m a č n o nitko više n e pripisuje vjerodostojnost. K. 1907.: Parmenides' Auffahrt zur Gottin des Rechts. S. Stein. 183e5-184a3). uistinu alegorija za uši. ubersetzt und erlautert. njihova e v e n t u a l n a istovjetnost. Karsten. Xenophanis. 1959. 1971. Mainz. Altona. 1897.. Princeton. 24-45. A text with translation. J. Vom Wesen des Seienden. 1958. P o s v e j e o č i g l e d n o n a i m e d a j e t o S e k s t o v o tumačenje inspirirano r a n o m s t o i č k o m platonizirajućom alegorezom. i u k a z a mi se da sadrži neki b e z d a n skroz n a s k r o z p l e m e n i t . V I I l l l s q . B o w r a . H. E. O p ć e n i t o je pitanje ο iden­ titetu triju boginja koje se j e d i n e spominju u s a č u v a n o m e dijelu spjeva na ključnim mjestima. Aufl. Heitsch. H. a konji o d n o s ­ n o k o b i l e z a b e z u m n e d u š e v n e porive.

Reinhardt. A. H. Munchen. 700-24. 1956. L.: The Route of Parmenides. Wiener Studien 66. 1976. 63. Gro­ ningen. 84-102. Some comments on his poem. Wiesbaden. Rheinisches Museum 106. Harvard Stud. E. Quart. Mansfeld. (Pretisak: Amsterdam. Hermes 84.: Eleatic questions. 1958. K. 1964) Woodbury. Holscher. str. 1970. H. 1960. New Haven and London. Assen. J.: Sein und Doxa bei Parmenides. H. Schwabl.Heitsch. 1969. 385-97.: Parmenides zum Verhaltnis von Sprache und Wirhlichkeit. Owen.: Parmenides und die Geschichte der griechischen Phi­ losophie. Ε. Ch. 1964. 50-75. Zur Formung des parmenideischen Prooimions (28 Β 1).: The Thesis of Parmenides.: Hesiod und Parmenides. Philol.: Parmenides on names. 54. PARMENID Fragmenti Parmenidova djela S . Verdenius. Schvvabl.: Gegenuiart und Evidenz bei Parmenides. P. Kahn. 145-66. L. W. J. 3 1977). D. Jantzen. 1916 ( 2 1959.: Die Offenbarung des Parmenides und die menschliche Welt. str. 1953. Mourelatus. U. Aus der Problemgeschichte der Aeguivokation. str. Class. 1942. 1963. str.: Grammatisches zu Parmenides. 1970. Bonn. J. 134-42.: Parmenides. str. Class. str. G. Revieui of Metaphysics 22.

125v). osim što je uklonjena akcentuacija. . Prijevod je u potpunosti neizmijenjen. str. 1983.smatramo . U bilješkama. Fragmenti." Fragmenti Parmenidova djela Preveo (Napomenu Napomena: Hrvatski prijevod Dubravka Skiljana preuzet je iz prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels.«.više opterećuje traganje za filozofijskim smislom teksta no što mu pridonosi. upozo­ reno je na krupnije filološke dileme glede različitih mogućih varijanti čitanja originalnog teksta i samo je uzgredno na nekoliko mjesta komen­ tirana poneka pojedinost prijevoda. koja . I svezak.· Tekst Parmenidova „spjeva" u rukopisu Seksta Empirika (Codex Laur. koje smo dodali samo tamo gdje se činilo najpotrebnije i bez pretenzije na inače poželjnu iscrpnost. 19f. Predsokratovci. Zagreb. kao uostalom možda već i sam prepjevavajući pristup.9Kip A V J t ^ J t t ^ U i j N T >κ ις. 206-216. i Dubravko bilješke dodao Škiljan Damir Barbarić) ^ V S T ' > * Β Λ /r^r. 85.

d e s n u (mi) uhvati ruku svojom r u k o m i riječ mi o v a k o progovori. naučit ć e š 4 i to k a k o je mišljenja takva n u ž n o ispitati brižljivo posve kroz sve u s v e m u . odbijajući drugu postojeću: μυθήσομαι („reći ć u " ) . kako imaju Plutarh. str. a i dokaza istine lišena smrtnika mnijenja. hitale ( m e n e ) da prate u susret svjetlu. dok rukopisi imaju δαίμονος. Smisao je ove izuzetno mnogo diskutirane i još ne usuglašeno protumačene re­ čenice otprilike ovakav (usp. 4 Diels i dio ostalih izdavača prihvaćaju Simplikijevu verziju ευκυκλεος. Sam Coxon odlučuje se za Hevneovu: ά < ν > τ η < ν > . i njih omeđuje nadvratak zajedno s k a m e n i m p r a g o m . Coxon je usta­ novio da je od Dielsa prihvaćeno čitanje pogreška Sextova izdavača Mutschmanna. Npr. kojega kobile nose d o k prilaziš m o j e m u d o m u . Većina izdavača nakon Dielsa (izuzetak je Riezler) zadržava izvornu rukopisnu verziju. ostaviv nastambu Noći. Klement. razumije­ vajući δαίμονος kao genitivus poss. 5 I nosi čovjeka znalca. Diogen Laertije. o k r e n u sasvim u s u p r o t n o m smjeru 3 Fr. Primi me boginja naklono. a ti slušaj. ko­ jih je i dosad bilo bezbroj. Gotovo svi izdavači zadržavaju Dielsovo πάντ' άστη. Njime bjeh nošen: njim su me nosile kobile mudre. zapamti riječi. Heitsch i Coxon opredjeljuju se za εύπειθέος („vrlo uvjerljive"). 1953. reče: „ M l a d i ć u kojega prate b e s m r t n i (ovi) vozači. vukle su kad su me boginje 1 povele na put glasovit s o n u što stranu svih naselja 2 uglavljene stožere. Dike s k a z n a m a m n o g i m drži im ključeve dvojne. dok svi ostali rukopisi imaju besmislene varijante πάντ' άτη. 50-75. Teško da ovdje prijevod pogađa smisao originalnoga teksta. Wiener Studien 66. Bormann: „der von der Gottheit festgesetzte VVeg". tako da preostaje samo pokušati novu konjekciju. cijele od mjedi i koje snažno su držali šiljci i klinovi. Schwabl. odnosno πάντάτη." 5 83 . kazat ću. Sein und Doxa bei Parme­ nides. sama su (vrata) eterska. n e g o pravda i pravednost. 1 Kobile koje me nose. Uglavljena osovina puštaše pištave zvuke. no Deichgraber.Fr. Sextus. sada u: Um die Begriffsivelt der Vorsokratiker. koji su s a m o zamislivi istraživanja puti: p r e m a j e d n o m e bitak jest a nebitka n e m a > * Dielsovo δαίμονες je od njega prihvaćena konjektura Steina i Willamowitza. žareći (sva se) (jer dva su je hitra vrtjela t o č k a s j e d n e i s druge strane) kada su Helija kćeri. 402): „Ali opet ćeš naučiti i to da su ona mni­ jenjem prihvaćena morala mnijenjem prihvatljiva biti. Mansfeld. skinuvši s glava r u k a m a vela. u smislu „boginji pripadan put". Ondje su dveri (što v o d e ) na putove N o ć i i Dana. H. U p r a v o kroz njih ravno su djevojke vodile c e s t o m kola i konje. dokle g o d srce mi žudi. 2 Hajde. navodno čitanje jednoga rukopisa. kad (već) sve kroz sve prožimaju. Ipak. odnosno πάντα τη. te prevodi dotični ulomak „through every stage straight onvvards". No. njihova krila š i r o m se otvore. dok su ih djevojke vodile p u t e m . poletjevši. str. jer nije te p o g u b n a sudbina nagnala ići o v i m p u t e m (daleko je izvan ljudskih putanja). u njima velika krila. P o t r e b n o sve je da spoznaš lijepo z a o k r u ž e n e 3 Istine sigurno srce. zdravo. Svi se izdavači drže Dielsova prihvaćanja lekcije μαθήσεαι. vukle su kola. Njoj se obrate djevojke riječima blagim i vješto (nju) n a g o v o r e da im zasun što zatvara čvrsto s m a k n e o k r e t n o s dveri.

n a i m e . naime. Owen pak predlaže ήδέ τέλειον. 5 Jer nije mi v a ž n o gdje ću da p o č n e m : opet ću natrag o n a m o doći. da se iz ničega rodi. Fr. koja nije baš najuvjerljivija medu svim ponuđenima. koja bi n u ž d a ga. prvo. koji smatraju da su bitak i nebitak isto (ali) i neisto. a Taran ήδί τελεστόν. Dakle: ili (1) „cijelo jednorodno". zaglušen sluh i jezik. dva rukopisa Euzebija i Teodoretos. D o k bitak postoji. Proklo). Hrvatski prijevod „opis" za μϋθος na ovome mjestu svakako je diskutabilan. Brandis je bio konjicirao ο ύ δ ' άτέλεστον. što prihvaća i Holscher. neprekidno. j e d n o . N a i m e . vodi im um što t u m a r a smutnja u njihovim grudima. zbunjeni.promisli. Filopona i jednog ruko­ pisa Euzebija ili pak za μουνον μουνογενές. kako imaju Pseudo-Plutarh.8 N i k a d a neće nadvladati to da nebiće jeste. (za njih) u s v e m u je p o v r a t n a staza. Diels preuzima lekciju Plutarha έστι γάρ ούλομελές (Proklo ima samo ούλομελές). bez rasuđivanja rulja. premda je u tradiciji teksta češća vari­ janta ή δ ' άγένητον (Simplikije na jednome mjestu. jednorodno". 4 . k a ž e m ti. n e ć u dati da kažeš ni misliš: ni misliti.staza je (to) uvjerenja (/koja/ Istinu slijedi). 6 N u ž n o je reći i misliti: postoji biće. U neprilici sa­ držajne i smislene naravi. 7. Filopon.. niti je bilo niti će biti. Pseudo-Plutarh. Fr. nalažem. čitavo sad je. Simplikija. ο t o m . ni reći ne smiješ da nebiće jest. od t o g a puta istraživanja r a z u m odvrati. kasnije ili prije. Euzebije. j e r isto je misliti (kao) i biti. 84 85 . odakle razvilo? Da je iz nebića. Klement. što prihvaća i Heitsch. Jer. Teodoretos. 3 Fr. sasvim nespoznatljiva staza: ne m o ž e š spoznati o n o što nije (jer m o g u ć e nije) niti izreći. n e k a te navika s m n o g o iskustva tim p u t e m ne n a g n a da bez pogleda upravljaš oči.. Gledaj: što i z m i č e u m u stalno je prisutno u njem. odnosno „cijelo. n e p o m i č n o . N a njemu vrlo s u m n o g i znaci da je nenastalo i neuništivo biće. bez završetka 9 . Plutarh. zatim i s o n o g a kojim ljudi što ne znaju ništa lutaju dvoglavi. ništa ne postoji . n e ć e on. Q <εϊργω> je umetak Dielsov. što preuzima i većina izdavača. gluhi i slijepi. J e d i n o o p i s 7 preostaje puta p r e m a k o m (biće) postoji. odvajati biće od v e z e s b i ć e m niti (kad j e ) rasuto p o s v u d po k o z m o s u cijelom niti (u j e d n o ) zbito. p r e m a d r u g o m e nebitak jest i n u ž n o postoji to je. Kakav ćeš tražiti nastanak njemu? K a k o se. oni se nositi daju. Ve­ ćina izdavača se odlučuje ili za ούλον μουνογενές (Bormann dodatno odvaja riječi zarezom) Klementa. Fr. prihvaćen od svih potonjih izdavača. ili pak (2) „jedino jednorodno" Diels prihvaća Simplikijevu najčešće navođenu lekciju ή δ ' άτέλεστον. nego prosudi mišlju prijeporni dokaz koji ti iznosim. j e r j e cjelovito ( o n o ) 8 . S p u t a t e takva istraživanja < o d v r a ć a m > 6 Fr. Iz­ među ovog i sljedećeg retka pretpostavlja Taran lakunu. potakla? Svi su se izdavači složili s Dielsovim prihvaćanjem Simplikijeve lekcije μΰθος namjesto Sekstova θυμός.

T a k o je n u ž n o sasvim da jeste ili da nije. ničega n e m a više da njemu okupljanje priječi niti manje. v e ć cijelo p u n o sasvim je bića. dok je Diels izvorno bio zadržao Simplikijevu verziju u svim rukopisima έπειτα πέλοι τό έόν. naime δνομ(α) έσται.. n e b i t a k (kao) i bitak.. 12 pristati neće da se što rađa do nebiće. Holscher έκ δη έόντος. što dakako daje sasvim različito razumijevanje i prijevod. bez bića u k o j e m je (to) i z r e č e n o pronaći mišljenje: d r u g o g a n e m a 1 3 niti će biti ičega o s i m bića . Z b o g toga ne smije b i ć e b e s k o n a č n o da b u d e : tako mu ne treba ništa. kao i Woodbury i Mourelatos. te prevode otprilike u smislu: „kako bi ubuduće moglo biti biće?" 86 87 . uz manju preinaku.okovala ga M o i r a n e p o k r e t n o i cijelo da b u d e . n e m a ni bića koje bi bilo tu više a t a m o Svi rukopisi imaju ovdje μή έόν δ' άν παντός έδεΐτο Diels-Kranz pri­ hvaćaju uz rezervu Bergkov prijedlog da se ukloni μή. nećeš. O d l u č e n o je . Diels ovdje prihvaća jednu od dviju verzija Simplikijeva teksta. koju je prihvatio Diels te za njim gotovo svi izdavači. Simplikije ima dvije različite varijante ovoga teksta. Jedini je od novijih izdavača Coxon prihvatio tu verziju teksta. Nije ni djeljivo jer je cijelo j e d n a k o (sebi). Riezler. ne dade Dike da nastane niti da p r o p a d n e (biće) n e g o (ga čvrsto) drži. Ovdje Kranz preuzima emendaciju Karstena i Steina έπειτ' άπόλοιτο έόν. na mjestu stalno ostaje tako. T a k o se ugasnu nastanak. Isto je misliti (kao) i o n o ο č e m u se misli.kako je n u ž n o da se napušta put nezamisliv i neizreciv (istinit nije). nalik na m a s u lijepe okrugle kugle. Gornji je prijevod očito načinjen prema toj su­ gestiji. Sve što su ljudi nazvali. promjena mjesta (kao) i mijena blistavih boja. Heitsch i Coxon. a odluka ο t o m je ova: jest ili nije. ne popustivši negve. ne z n a se (tako) za propast. oslonjeno na Simplikija. premda i tada nije na ovome mjestu dostatno precizan. Stog. Slijede ga npr. te prevodeći „and time is not". a Brandis έκ γε τοϋ όντος. K a k o bi m o g l o propasti b i ć e 1 1 ? Nastati kako? A k o je nastalo. I n e p r e k i d n o sve je. čita έκ τοϋ έόντος. (1) ούδέν^ γαρ.". u čemu ga slijede skoro svi izdavači. počiva s a m o po sebi. ako (tek) nastaje. p o s v u d o d središta j e d n a k o daleko: p o t r e b a n e m a ovdje i ondje da b u d e što veće ili što manje. jer m o ć n a ga N u ž n o s t Dielsovo čitanje έκ μη έόντος. o n a k o bi trebalo svega. A j e r ima krajnju granicu. čitajući ουδέ χρόνος.otjera (njih) nepobitan dokaz. prevodeći „tome je sve ono pripisano. te ostavljaju riječ u uglatoj zagradi. ima drugu Simplikijevu varijantu όνόμασται. Uz to je n e p o k r e t n o u m e đ a m a g o l e m i h veza bez p o č e t k a i kraja: daleko su izgnani j a k o propast i nastanak . sa svih je strana k o n a č n o . nije prihvaćeno od svih izdavača. Isto i u istom ostaje. tek pusto je i m e 1 nastanak (kao) i propast. koja ostaje posve nerazumljiva. a drži se zbiljskog i pravog puta. naime. Holscher pak. N e b i ć a n e m a koje bi priječilo suvislost njemu. Hol­ scher i Coxon slijede tekst rukopisa. j e r prianja biće uz biće. s vjerom da istinu vide. slijedeći Karstena. Nikada dokaza m o ć iz n e b i ć a 10 drži u v e z a m a m e đ e što ga okružuje (sasvim). (tad) ne postoji. te (2) ο ν δ ' εΐ χρόνος. dok Bormann. Takvo čitanje nakon Dielsa zadržavaju i Bormann i Coxon.

kao i r a z o r n i u č i n a k svjetlosti čiste blistava S u n c a . L i k i m razlučiše o p r e č n o . šalje na parenje mužjaku ženku. Fr. 18 Z d e s n a dječake. O d s a d a slušaj mnijenja s m r t n i k a (ljudi) pa ćeš čuti moje riječi ο p o r e t k u l a ž n o m . i s u p r o t n o o p e t mužjaka ženki. P o t p u n o .. i odakle (sve) su nastale (zvijezde). no n e i s t o v e t a n s drugim. 11 . P o r e d a k i z n o s i m taj ti što suvislim čini se posve. kad smiješa se sjeme. držeći (pravi) omjer. 17 Fr. pa je po vlastitim silama ( n a z v a n o ) o v o i o n o . lutaju m n o g o . K a d m u š k a r a c i žena pomiješaju ljubavne klice. rađanjem mrskim i parenjem vlada. č u t ćeš ο u č i n k u . 14 Fr. Fr. j e r sve n e o k r n j e n o postoji: sebi o d a s v u d isto. d o b r o građena tijela. najudaljeniji Olimp. sebi istovetan svuda. za sve i svakog (čovjeka sasvim) je o n o što misli priroda udova: misao naime je pretežni dio.manje od bića. Fr. ο N e b u u o k r u g saznat ćeš isto o d a k l e nasta i k a k o ga vodi i o k o v a N u ž n o s t da bi zvijezda držalo m e đ e . naime. prirodi M j e s e c a putanje k r u ž n e s o k r u g l i m o č i m a . 13 Fr. S t i m ti ο istini p o u z d a n g o v o r i m i s a o (svoju) svršavam. 9 No k a d sve je n a z v a n o ( i m e n o m ) svjetla i noći. Njihov je n a z o r da d v a m a o b l i c i m a i m e se daje j e d n o m e od njih ne treba o n o (zalutali tu su). j e r isto za ljude.. slijedeći puni su noći. n o ć n a luč što obilazi Zemlju okrećući se stalno p r e m a zrakama S u n c a K a o što u svakog udovi. . Fr. 88 89 . Fr. došle u s u k o b . i sveobuhvatni eter i mliječna staza. slijeva opet djevojčice. Fr. 15 Fr. u i s t o m razmjeru. izvan obojega ničega nema. gdje dio p l a m e n a struji. u sredini je boginja koja upravlja svima.. zato da nikad se ne daš zavesti smrtnika stavom. djelatna sila u žilama stvara iz različne krvi. tako i um se u ljudima javlja. a njezin je lik i zbijen i težak. zajmljeno svjetlo. S u n c e i Mjesec. blag i v e o m a lagan. kako su Zemlja. 16 Najprije Erosa od svih b o g o v a izmisli ona. 10 ( T a k o ) ćeš etersku prirodu i sva u eteru zviježđa pronići. 12 (Prsteni) uži nemiješane puni su vatre. j e d n a k o d o s e ž e m e đ e . s u p r o t n e značajke s v a k o m od njih pridaše: ovdje je p l a m e n eterski ognja. j e d n a k o p u n o je svjetla sve i nevidljive noći. ondje je sušta suprotnost: m r k l a n o ć .. smiješani. te topla zvjezdana snaga stali da postaju.Ako bi sile.

u skladu s vlastitim s t a v o m iz Symposiona. i sada su (takve). zastoja. p o t o m uzmicanja i povlače­ nja. osjećaj rađanja misli. D o i s t a je neponovljiv osjećaj života koji n a m posreduje P l a t o n o v o djelo. primicanja v r h u n c u spoznaje. u p r a v o o n o najživlje svojega života i s a m u srž njegovu u 90 . p o ­ g o đ e n je i d o b r o ocrtan osnovni ugođaj filozofiranja čije o s n o v n e crte h o ć e m o ovdje ukratko naznačiti. Stalno dalje i p r e k o sebe s a m e radeći. Fr. a svakoj od njih su ljudi nadjeli p o s e b n o i m e .po mnijenju -. mijenja o n a o n o g a koji misli. G o t o v o se čini kao da je s a m Platon. skretanja i zaobila­ ženja. oklijevanja. njihova rasta i razvoja. strašno bi dvojnim sjemenom škodile spolu što niče. te i u b u d u ć e rast će i iščezavati (zatim). 19 T a k o su nastale (stvari) . M i s a o ne stoji n e p o m i č n a . t a k o da mu sve više i više biva n e m o g u ć n o š ć u p o n o v o se mišljenjem naći u o n o m e prije miš­ ljenom. pa unatrag gledajućeg ponavljanja u prisjećanju. pa b i o to i prikaz temeljne filozofije sa­ m o g a Platona.pa u smiješanu tijelu ne bi se slile u j e d n u . j e d n a k o kao i o n . " Damir Barbarić Platon „ L o š je platoničar onaj koji bi ikada htio zaključiti s b i l o k o j i m filozofijskim p r i k a z o m ." O v i m riječima. kojima Paul N a t o r p započinje lijep i značajan „metakritički d o d a t a k " d r u g o m izdanju s v o g rijetko z a s l u ž n o g prikaza cjeline P l a t o n o v e filozofije Platonov nauk ο idejama. b i o u s v a k o m tre­ n u t k u s p r e m a n n o v o i drugo naučiti te s a m razotkriti prijašnju zabludu. koji ne bi.

Izgleda da je nekako u to vrijeme b i o i u Egiptu: da li doista. teško je reći. koja m o r a da je bila izvanredno intenzivna i svestrana. treće u 361/360. susreće So­ krata i ostaje njegovim u č e n i k o m sve do S o k r a t o v e smrti 399. d r u g o u 367/366. te 13 pisama. P r v o n a m je sačuvano u cjelini. Theages. n e g o se č a k s p o s o b n o s t i m a izjednačio s b o g o v i m a " (etiam aequiparuit d i u u m potestatibus) (De Platone et eius dogmate I. p o u z d a n o su potvrđena vlastitim p r i k a z o m u s e d m o m od P l a t o n o v i h pisama. ο d r u g o m e posjedujemo t e k o s k u d n a i ne baš p o u z d a n a izvješća. to ostaje neizvjesno. Epinomis. čini se. 388/387. Aristotel n e m a g o t o v o ni slova ο o s o b i svog d u g o g o d i š n j e g učitelja. Život I m a li se na u m u o v a k o o z n a č e n karakter djela. Prvo pada u god. o d n o s n o pripadni a n o n i m n i m piscima iz kruga Akademije ali ne P l a t o n u s a m o m . ο t o m e do­ voljno sam govori u s p o m e n u t o m pismu. u v o j n i m p o h o d i m a na T a n a g r u u Beotiji i na K o r i n t . Erastai. U p i s a n o m će djelu sebe izrijekom spo­ m e n u t i s a m o n e k o l i k o puta. Š t o naprimjer misliti ο stavu Apuleja iz M a d a u r e (2. Plutarha. dodavanjima od strane autora samog. i to naglašeno u z g r e d n i m n a č i n o m . pre­ davači ili tek diskutanti. te o p ć e n i t o kasnijih platoničara. Otprilike u godini 407. p r e m a n e k i m izvješ­ ć i m a u Egini. valjda negdje o k o 385. prije Krista. Ion. kako o n o g napisa­ n o g a tako zacijelo i o n o g i z g o v o r e n o g a . o s o b i t o j o š sto­ ga što valja računati i s preradama. prepravljanjima. Od pisama šesto i s e d m o su g o t o v o o p ć e n i t o prihvaćeni kao P l a t o n o v a vlastita. ili čak P a r m e n i d . Nešto je manje sigurna neautentičnost dijaloga Alkibiades I. ili „elejski stra­ n a c " . Kasnija putovanja u j u ž n u Italiju. zacijelo daje misliti. U toj preteči svih kas­ nijih univerziteta i akademija uzeli su udjela. Djela Od dijaloga izdanih p o d P l a t o n o v i m i m e n o m neki su n e d v o j b e n o utvrđeni kao neautentični. Ο predavačkoj djelatnosti samoga Platona. u d r u g i m a p a k nastupaju kao v o đ e r a z g o v o r a pitagorejac Timej. z n a m o m a l o ili g o t o v o nimalo. Minos. U s t a n o v a bijaše p o s v e ć e n a M u z a m a . N e o b i č n o je kako su čak i njegovi veliki suvremenici prihvatili tu č u d n o v a t u igru sebeprikrivanja: Isokrat ga ne spominje i m e n o m ni na j e d n o m e mjestu. Kronologiju nastanka djela teško je ustanoviti. Vjerojatno posjećuje m a t e m a t i č a r a T e o d o r a u Kire- ni i pitagorejca Filolaja u Italiji. a n a k o n p o v r a t k a u A t e n u sudjeluje. Menexenos. kojima se žrtvovalo svakoga j u t r a prije početka d n e v n o g a rada. K s e n o f o n t ga spominje samo j e d n o m . i k a k o dugo. Hippias I. Na­ še današnje znanje ο životu čovjeka P l a t o n a potječe iz stoljećima kasnijih izvješća D i o g e n a Laertija. što sve valja držati dvojbeno P l a t o n o v i m spisima. Akademiju je Platon o s n o v a o najvjerojatnije po povratku s pr­ v o g p u t a u Sirakuzu. te da je n a k o n smrti p o d njegovim j a s t u k o m p r o n a đ e n a knjiga Aristofanovih komedija. u k u p n o tri za života. U pravilu dijele se u tri grupe: 92 93 . dakle u dobi od o k o osamdeset godina. Kleitophron. Ne posve neuvjerljiva predaja ο t o m e da je ne­ p o s r e d n o pred smrt tražio da mu svira i pleše j e d n a robinja. n a k o n g o t o v o tisuću godina neprekidnoga rada. neće o s o b i t o čudi­ ti to da n a m uobičajeno shvaćena biografija filozofa nije niti izda­ leka toliko p o z n a t a koliko to njegovo djelo samo. u b o ­ gatoj aristokratskoj obitelji. To su: Alkibiades II. P l a t o n a se s a m o g m o ž d a m o ž e ponajprije predmnijevati iza m a s k e „ A t e n j a n i n a " u posljednjem i najvećem njegovu djelu Zakonima. ii)? N a z n a ­ č i m o ipak n e k o l i k o pouzdanije p o t v r đ e n i h historijskih pojedi­ nosti. Gdje je p a k u tim izvješćima granica koja dijeli histo­ rijske činjenice od v r e m e n o m nataloženih legendi. Hippias II. m n o g i od najpoznatijih „ z n a n s t v e n i k a " tadašnje Grčke. R o đ e n j e vjerojatno 428/427. Hipparhos. Smrt je Platona zadesila g o d i n e 347. poslije Krista. K a k o su i zašto propali uporni pokušaji da t a m o ozbilji p o n e š t o od ustroja istinske filozofijske države. u Sirakuzu. M n o š t v o njegovih napisanih dijaloga vodi učitelj mu Sokrat.cjelini p r e n i o i p r e t o č i o u živu riječ svog djela. O s o b a P l a t o n o v a kao da se u cjelini p o v u k l a u prikrivenost neočitovanja. Akademija je zatvorena i raspuštena od strane cara Justinijana godine 529. poslije Krista) d a j e „ P l a t o n n e s a m o vrlinama p r e m a š i o heroje. p r e m d a je A t e n a vjerojatnije mjesto rođenja. st. P o ­ t o m odlazi u M e g a r u k Eleaćanu Euklidu. kao slušači. ili m o ž d a koju godinu kasnije.

Bit je te opasnosti u t o m e da p i s m o m u t v r đ e n e istine nemaju više n e p o s r e d a n o d n o s spram zgode v r e m e n a i mjesta u k o j e m su bile izrečene . važio kao posve rani. mada je njegovo datiranje izuzetno nesigurno. Dija­ log Theaitetos pak dolazi negdje i z m e đ u ove druge i sljedeće.mi b i s m o danas rekli: spram „situacije" . ili čak i naj­ raniji P l a t o n o v spis. s n a g l a š e n o m d v o s m i s l e n o m autoironijom. n a o k o p u k o m „ i g r o m " i „ z a b a v o m " ( π α ι δ ί α ) . Augustina. p r e m d a se u kasnijim spisima ta forma održava p r e t e ž n o j o š s a m o izvanjski . treće grupe. što se dovoljno potvrđuje v e ć najprostijom u s p o r e d b o m s kasnijim pokušajima nasljedovanja takve forme u filozofiji. Kritias. Sve i z r e č e n o i iskazano u p u ć e n o je tom i upravo tom sugovorniku. ni­ su baš nikakvo objašnjenje toga da P l a t o n svoju filozofiju izlaže u p r a v o u t o m a ne u n e k o m d r u g o m vidu. te pokušava zadobiti i ishoditi njegovo s l o b o d n o prihvaćanje i slaganje. a to o n d a ujedno znači i o t v o r e n o s t s l o b o d e filozofiranja.niti s p r a m o n o g a k o m e su upravo bile namijenjene. Sedmo pismo. p r e m a Platonu. reci­ mo u Cicerona. Menon (uko­ liko su autentični. P o s v e j e o č i t o m e đ u t i m da je on upravo u toj i takvoj „ i g r i " nalazio j e d i n i čovjeku d o s t u p a n način filozofiranja i izlaganja o n o g a u filozofij­ skoj spoznaji d o k u č e n o g . dugo smatrani tek p r o g r a m a t s k i m skicama za kasni­ ju zrelu razradu klasične „ P l a t o n o v e filozofije". Symposion. J e d n a k o je tako Fedar dugo..1. traži njegov n a p o r slušanja i razumijevanja. Apologia. Menexenos). o č u v a n a živost. (Dijalog Kratylos pada vjerojatno negdje i z m e đ u prve i druge grupe. Pri k o n c u Fedra u p o z o ­ rava Platon na opasnost koja leži u p i s m u kao t a k v o m i u s v a k o m p i s a n o m fiksiranju o n o g a u živom r a z g o v o r u na vidjelo i z n e s e n o g . Hippias minor. o s i m Apologije. Leibniza.) 3. Phaidros. Mišljenje se dakle zbiva unutrašnjim dijalogom duše sa s o b o m s a m o m r V a n j s k i izraz takvog razgovoraTrTeka vrsta njegove slike i oponašanja. Lysis. 2. Kriton. Mendelsona. K a o umjetnik sastavljanja dijaloga Platon je naprosto nenad­ mašan. oličene prije sve­ ga u Politeii. kao u Timeju. zadržana samo u uvod­ n o m . To znači koliko i to da je pre­ ma njegovnl^škustvu mišljenje samo dijalogično. što je dakako bilo p r a ć e n o drastičnim pro­ mašajima u interpretaciji kako t o g dijaloga tako cjeline P l a t o n o v e filozofije. pa i Natorpa. Jedino r a z g o v o r o m biva. Eutyphron.) Ovakva danas važeća datacija srazmjerno je n o v a u predaji izučavanja i interpretiranja Platona. Euthydemos. osim Timeja i Zakona. te ga je sredio i izdao n e d u g o nakon njegove smrti u č e n i k Filip iz Opunta. No literarno umijeće. pisana u obliku dijalo­ ga. ili pak naglašena umjetnička sklonost i dar. Timaios. Laches.d o k se oni sami sve više pribli­ žavaju nekoj vrsti traktata. no zato vazda p r o l a z n e i tek j e d n o k r a t n e istine u r a z g o v o r u nazivat će Platon. Philebos. pripadaju tu j o š Ion..ili biva. d r u g o m e u p u ć e n o g r a z g o v o r a jest pisani dijalog. bivaju prepoznati u s v o m značenju kao mjero­ davan lik p o z n o g P l a t o n o v a filozofiranja te s h o d n o t o m e tuma­ čeni. Politeia. Iz svaki put j e d n o k r a t ­ n o g sklopa situacije izvučena (apstrahirana) istina tek je n e k a ap­ straktna. Kasni su dijalozi. 94 95 . Zbivanje žive. T e k p o č e t k o m našeg stoljeća dospijevaju oni u sre­ dište istraživanja. Zakoni. jest izvanjski r a z g o v o r s drugim. Slika p a k i o p o n a ­ šanje takvog. Gorgias. Kasna djela. put se njegova razvijanja probija p o m o ć u p o s t u p n i h koraka pitanja i o d g o v o r a . U t o m i t a k v o m višeslojnom o d n o s u u z a j a m n o g odslikavanja i na­ sljedovanja prikriva se P l a t o n u v a z d a o n o istinito. Mišljenje o d r e ­ đuje on izrijekom i o p e t o v a n o kao unutrašnji bezglasni r a z g o v o r duše sa s a m o m s o b o m . j o š naprimjer za Schleiermachera i Zellera. Filozofijsko pitanje i m a glasiti: odakle i zašto P l a t o n u u p r a v o nužnost dijaloga? O d g o v o r j e n a o k o jednostavan. Sokratički dijalozi: Protagoras. izloženih u vidu svojevrsne didaktičke upute. Charmides.Sophistes. te time i neživa istina. p r i p r e m n o m dijelu spisa . Anselma. Politikos. Zreli spisi: Phaidon. ( O v o posljednje djelo Platon za života nije dospio k o n a č n o redigirati za objavljivanje. Parmenides. O b l i k i sadržaj izlaganja nisu u P l a t o n a n a i m e u o p ć e odvojivi. Dijalog kao „forma" djela Sva su P l a t o n o v a djela.

razlike. n e p o k r e t n e . stajanje) iz S(?firtta t u m a č e n k a o povijocna anticipacija Aristotelova j i a i i ka η kategorijama s jedne.k a ž i m o to ovdje pojednostavljeno .a>" {biće. H . sebi s a m i m a uvijek iste i sve t o m e slično? K o ­ n a č n o . n e m a smisle­ n o g govorenja. p o d kojim i u o b z o r u kojeg su se uvijek v e ć p r e t h o d n o m o r a l a sagledati bića_i_jstvjm. naime n a z o v e m o li ih transcendentalnim uvjetom mogućnosti svake određenosti uopće Utoliko bez ideja n e m a imenova­ nja^ n e m a čvrstog i postojanog oslonca za mišljenje. Ο tim ć e m o pokušajima rekonstrukcije n a v o d n o g „ P l a t o n o v a sustava" govoriti j o š kasnije. o s o b i t o u posljednjih tridesetak go- dina. te t o m e s h o d n o o d r e đ e n o imenovati.da je P l a t o n o v a dijalektika. isključivo istinu stvari tražećeg razgovora. grade li o n e zaista j e d n u zasebnu oblast. Ideje i ideja dobra A k o ima nečega što oduvijek j e d n a k o kao i danas važi kao ne­ dvojben znak prepoznavanja P l a t o n o v e filozofije. taj čuveni „svijet ideja". suprotnosti.i ne uvijek izriči­ to naglašenim spominjanjima od strane s a m o g a P l a t o n a stoji samorazumljivost s k o j o m se sva njegova filozofija drži istovjetnom u p r a v o s tim n a u k o m . G o m p e r z ) .Dijalektika i pitanje „sustava" Najvišu. p e t ^ a j v e j ć i h rođov. Dijalektičar je onaj t k o je u stanju sve i jedno sagledati ujedno. ideje koja postaje s u d b i n o m filozofije u novovjekoj o b n o v i stoicizma. kako. koje bi dalje na sve n i ž i m stupnjevima općenitosti svojim posredovanjem s p r i n c i p o m dvojstva proizvodilo stupnjevanu cje­ linu svega. Bitno je m e đ u t i m pitanje da li je Platon doista.jia^i ih_se uojoće_moglo_j^az^brati kao upravo te i takye. IdejaL4e_. n e m a dijalektike i na k o n c u ne­ ma filozofije same (usp. U n e o b i č n o m nesrazmjeru s prilično rijetkim . sličnosti ili srodnosti sa cjeli­ n o m svega i sa svakim d r u g i m p o j e d i n a č n i m . shvatiti njegove emfatičke tvrdnje da su ideje vječne. vrste i vrsne razlike. najteže od svega dijalektiku u P l a t o n o v u smislu. sporazumijevanja. na tragu H e g e l o v u . U t o m je smislu di­ jalektički prikaz odnosa. strogo i o d l u č n o odi­ jeliti od ideje filozofije kao sustava. čini se. ο t o m e traju sporenja m n o g o b r o j n i h t u m a č a .urmrnjjverum7 DOnum) s d r u g e strane. O p ć e n i t o je. p o t p o m o g n u t o j preuzi­ m a n j e m i apsolutiziranjem ideala aksiomatske m e t o d e rane grčke geometrije. N a k o n Zellera.za P l a t o n a onaj pogled. Dalje. Parm. klasično u t v r đ e n o na k o n c u šeste knjige Politeie. p o s v e s l o b o d n u i t a k o reći j e d i n u čistu f o r m u pravog. k a k o se to smatra j o š od Aristotela n a o v a m o .započinjući s J d e g e l o m _ . oslonjena o č i t o na kasnu Porfirijevu a p s t r a k t n u o b r a d u Aristotelova n a u k a ο kategorijama. teško da i najmanje p o g a đ a smisao P l a t o n o v i h izvođenja. postavljao ideje kao nešto po sebi postojeće i o d v o j e n o od stvari samih. onaj t k o je u stanju svako p o j e d i n o biće odrediti u p r a v o kao to. n a i m e „ s u g l e d svega u j e d n o m e " . Manje se pritom pitalo što je to zapravo u o p ć e „ideja" za Platona. Sto je zapravo P l a t o n u dijalektika i kako je treba shvatiti.sustava_". M o ž d a rusnuTsasvim daleko od o n o g a što su Platonu bile ideje o z n a č i m o li ih j e d n i m i m e n o m koje svakako pripada tek novijoj filozofiji i za njegov v i d o k r u g m o ž e biti rabljeno s a m o uz najveći oprez i uvjetno. a skolastičkog te p b t o m i n o v o v j e k o g nauka ο transcendentalijama (ens. cjelinu o s n o v n o g P l a t o n o v a nauka razumjeti i p r o t u m a č i t i kao neki „sustav izvođenja" („Ableitungssvstem".. tako _reći p r i m i t i v n o g ^ po č e t n o g o b l i k a pravog filojzpfijskog . i u kojoj mjeri doslovno. 134e-135c).neka~vrsta~ ncdomišljenog. u P l a t o n o ­ voj dijalektici nalazio n a z n a k u j e d n o g nesavršenog filozofijskog sustava. doista u p o t p u n o s t i važi za sve ostalo njegovo djelo? Bilo je mišljenja . koji j e . No takva formalizacija roda. tj. p o k u š a v a se p o n o v o . odre­ đenja vječno važećih uzajamnih odnošenja cjeline svih m o g u ć i h logičkih određenja u n j i h o v o m a r h i t e k t o n s k o m rasporedu. m e ­ t o d o m j o š znanstveniju i od s a m e m a t e m a t i k e . n a v o d n o od „ n a š e g a " svijeta konkretnih osjetilnih stvari i bića u p o t p u n o s t i različit i odvojen? 96 97 .^drugost. od naj­ viših te dakle i „najopćenitijih" p o j m o v a p r e k o uvijek nižih i nižih „ v r s t a " sve do onih t a k o z v a n i h nedjeljivih. o n d a je to ja­ m a č n o takozvani n a u k ο idejama. stavljajući ga u o d n o s istovjetnosti. Gdje o n a ustvari pri­ p a d a u n u t a r za P l a t o n a tako temeljnog razlikovanja dijanoetičke o d n o s n o r a z u m s k e i n o e t i č k e o d n o s n o u m s k e spoznaje? I da li to razlikovanje._istota. vid. u k o j e m bi na v r h u ontologijsko-aksiologijske piramide stajalo o n o J e d n o . ^Jednako su se „ d i a i r e z e ^ k a s n i h di­ j a l o g a šTrvaćale k a o pokušaji svojevrsne „ m e t a z n a n o s t i " . kretanje. naziva Platon dijalek­ tikom i vidi je ujedno kao najvišu i j e d i n u istinsku znanost.s o b z i r o m na cjelinu djela .

m e đ u t i m . No odlučujuće je uvidjeti da ta toliko isticana i naglašavana „ o d v o j e n o s t " nije nikada u P l a t o n a izlagana k a o o n o posljednje. gdje . upravo o n o što j e ideja d o b r a t a m o . nepokretnih i neutemeljivih bića. što se ipak ni na koji način ne smije naprosto nazvati „ s v i j e t o m " . u Politeii: . ali zato svakako središnjem mjestu svog djela. u Parmenidu. i m a zacijelo sama ideja do­ bra. kao što su i o n e same. spajajuće i povezujuće dviju inače razdvojenih oblasti. a u Politeii istu ulogu. koje bi b e z nje ostale ipak na k o n c u tek p u k i m .u naj­ manju ruku glede uloge. to je sva skrajnja upitnost prihvaćanja ideja kao nekakvih apsolutnih i za sebe postojećih. N a g l a š e n o je to sam stavio pažljivome čitatelju do znanja u k a s n o m dijalogu Timej. m o ć i i „ f u n k c i j e " . bio distancirao od shva­ ćanja ideja kao „ o n o s t r a n i h " i od „ n a š e g a svijeta" odvojenih. te o n o g jestvujućeg. o n e koju Platon spo­ minje s a m o na j e d n o m . biti o d r e đ e n kao neki „ s p l e t " i „zajednica".Tri su bitne činjenice koje nas tjeraju na skrajnji oprez pri m o g u ć e m b r z o m o d g o v o r u na postavljena pitanja. Nisu dakle „dvije oblasti" o n o posljednje i najdublje u Platona. p u t e m „prisustvovanja". . Moć. v e ć i u s a m o m razmjerno r a n o m Symposionu sva težina razmatranja pala na eros kao o n o posredujuće. razvijajući i preoblikujući iz dijaloga u dijalog cjelinu njegova temeljnog nazora. k a k o se to najčešće smatra. to je o p e t u Timeju . D o n e k l e je s p r a v o m ta ideja češće u interpretacijama bila nazivana „ i d e j o m ideja": doista se čini da upravo ona. dakle nastajućeg i nestajućeg. odvojenih. prevodeći zapravo K a n t o v o „ m u n d u s " . Prvo. stoji u temelju svih ideja kao takvih. ni ideje nisu naprosto ne­ ka bića po sebi: . K o n a č n o . Štoviše. spoj i uzajamni o d n o s . provlači se kao nezaobilazna konstanta j e d n o oštro i n a o k o n e p r e m o s t i v o razdvajanje o n o g bivajućeg. j o š produbljenije. Nauk ο „dva svijeta" K r o z cjelokupno važeće djelo P l a t o n o v o . na svakako središnjem i s p r a v o m č u v e n o m mjestu 247e. n a i m e o n o svesjedinjujuće i svespajajuće naprosto. gibanje. ο t o m e Platon ne daje jasnije određenje. od s a m o g je početka. kao „ b e s p r e t p o s t a v n o p o č e l o " .ma kako inače n u ž n i m i neizbježnim . o n u tako­ zvanu „ P l a t o n o v u materiju".s nep r e v i d i v o m e m f a z o m uvodi sad treći. kako se inače olako čini. senzibilnoj i n o u m e nalnoj.hipotezama. pripada zajedno s n a u k o m ο idejama k r o z c j e l o k u p n u p o ­ vijest filozofije u samu n a v o d n u j e z g r u uobičajeno s h v a ć a n o g platonizma. N a u k ο dvije odvojene i m e đ u - s o b n o nespojive oblasti. iz preobilja svoje d o b r o t e povezujući oblast o n o g osjetilnog s vječnim u z o r o m ideja.spram ideje dobra. Štoviše P l a t o n sam naziva svako od toga zasebnim „ m j e s t o m " i „ o b l a š ć u " ( τ ό π ο ς ) . toj „ishodišnoj točki d i n a m i č k o g a shvaća­ nja" (E. u č e m u se zbi­ va kako u č e š ć e i oponašanje tako prisustvovanje i zajedništvovanje. a ne Platona. o n o po č e m u o n e u o p ć e jesu. No o n o što je ipak izvjesno. Kakav je. pobliži od­ n o s te jedinstvene ideje d o b r a spram svih ostalih. Treće. stojećim idejama.n a k o n što j e . U Sofistu će m e đ u t i m sam nji­ h o v bitak. ne­ kakvih postvarenih. ideje stoje u j e d n o m teško d o k u č i v o m ali svakako b i t n o m unu­ trašnjem o d n o s u spram j e d n e izuzetne ideje. osjetilnoj i mislivoj. iznova predstavio svoj klasični n a u k ο dvije oblasti. već je u Sofistu Platon korjenitoj kritici p o d v r g a o „prijatelje ideja". onaj iz Fedona i Politeie prije svih ostalih spisa. p o s t u p n o je sve više dospijevalo u s a m o središte svih Plato­ n o v i h filozofijskih napora. od Fedona pa sve do Timeja. život Najkasnije u dijalogu Sofist. posredujući „ r o d " . Dru­ go. hipostaziranih pojmova. shvaćene u svojoj u p u ć e n o s t i k o n o m e osjetilnom. Ovaj teško dokučivi ali ujedno očito tako p r e s u d n i m e ­ đ u p r o s t o r dviju oblasti. Čak su i one dakle na neki način relativne. s nji­ h o v i m glavnim n a u k o m ο posve nepokrenutim. oblast o n o g osjetilnog p u t e m „ o p o n a š a n j a " i „sudjelovanja" stavljena u svojevrstan o d n o s s p r a m ideja. o v o „ i z m e đ u " ( τ ό μ ε τ α ξ ύ ) . v e ć u Fedonu. g o t o v o ponavljajući d o s l o v n o iste riječi. k o n a č n o i n e p r e m o s t i v o .odnošenje spram drugih i ostalih uvjet je samog njihova bitka. D r u g i m riječima. s j e d n e . J e d n a k o je tako. H o f f m a n n ) dospio je Platon do t o g a da k o n a č n o ipak iz- 98 99 . s druge strane. ideje su od s a m o g p o č e t k a u P l a t o n a figurirale b i t n o u m n o ­ žini i j e d n a s d r u g o m u zajednici. kao što se i prije toga već. te je upravo na taj način pravi i jedini „ u z r o k " kako ideja u cjelini tako i svega što u o p ć e jest i biva. v e ć njihova veza.sam b o ž a n s k i obrt­ nik. samog bića. tako što nju i sve u njoj čini najviše što je to m o g u ć n o njima nalik. m e đ u t i m .

ta n e ć e m o ć i ništa ozbiljno započeti s t e m o m duše u Platona. k a k o će biti i m e n o v a n e u Filebu. kako je to lijepo j e d n o n izrekao K. „ d o k a ž e " p u t e m svojevrsno. n a v o d n o odvojenoj i ne­ p o m i č n o j oblasti ideja. p r e m d a p o k r e n u t e u procesu i zbivanju spo­ znaje. Ideje same sad su shvaćene kao žive.u značenju dakle koje je za čitav j e d a n svijet udaljeno od kasnije Aristotelove verzije u smislu p u k e pasivne m o g u ć n o s t i . S druglTsteane.ipak j o š uvijek jestva. nisu o n e . u Timeju. te dakle i izvorište s a m o g a života naziva on d u š o m . pripremljen d o d u š e donekle v e ć u r a n o m neoplato nizmu. kao u kas­ nijem kristijaniziranom p l a t o n i z m u . kai što to u o s t a l o m nije m o g a o v e ć ni Aristotel. tj. da nave d e m o samo nekolicinu najznačajnijih i najutjecajnijih dosadašnji! t u m a č a P l a t o n a . to jest djelo­ m i č n o g i n e k o v r e m e n o g ustrajavanja u bitku.time v e ć i „subjektiv i r a n e " . Naravski da je pritom m e t o d i č k i bilo zaboravlja no to da ne s a m o Platon v e ć i svaki G r k njegova d o b a uopć« nije i m a o izgrađen pojam neke individualne o s o b n o s t i u našen smislu riječi. k a k o ih je htjelo shvaćati m n o š t v o interpreta. Izvorište te m o ć i .usprkos svojoj pokrenutosti. P r i t o m je pitanje dakako v o đ e n o i upravljano isključivo interesima eventualnoj usuglašavanja s k r š ć a n s k o m d o g m a t i k o m .u njegovu mitu nalazi s a m o „ p u k o t i n u u znan stvenoj spoznaji" i „više z n a k slabosti n e g o s n a g e " (Zeller). kretanje i duša . raste. M o ć . te kao takve žive.takva je n a i m e m o g u ć n o s t i z l o ž e n a te ujedno odbijena v e ć u p r v o m e dijelu Parmenida . N e k o o s o b i t o kretanje sad je i z n a đ e n o i u samoj inteligibilnoj oblasti. Natorpa. onaj ο pravoj naravi „ u č e s t v o v a n j a " (μέθεξις) osjet i l n o g na mislivom. O n o njihovo zajedničko i z r a ž e n o je u riječi όνναμις: „ m o ć " .j e d n o m riječju: život .n a k o n Sofista ostaju o n o središnje c j e l o k u p n o g daljnjeg P l a t o n o v a filozofiranja. U o d n o s u na čovje­ k o v u m o ć mišljenja i spoznaje. Zellera. Duša Zacijelo nijedan pojedinačni f d o z o f e m P l a t o n o v nije tijekom tisuć ljetnih rasprava njegove filozofije bio toliko i tako intenziv no diskutiran kao n a u k ο besmrtnosti duše. ideje su n a p r o s t o ono što biva mišljeno. M i t s k i m n a č i n o m p r o g o v a r a Platon ο „ o n o s t r a n o s t i " .n a đ e ono jedinstveno i zajedničko kako o n o m e osjetilnom t a k o sa­ m o j mislenoj oblasti. \ Fedru te osobito u Zakonima. j e s u u p r a v o t i m e ujedno i p o k r e n u t e . bivstva ( ο υ σ ί α ) . ο sustavljanju duše svijeta. „ s p o s o b n o s t " . djelatne sile. Cjelokupni P l a t o n o v n a z o r ο duši kulminira s j e d n e strane ι kasnim izvodima ο biti duše kao počelu gibanja iz sebe sama. I o n e same. pojam koji je postao m o g u ć i m u stvari tek pojavon kršćanstva. O b a si ta n a u k a i danas j o š nedovoljno p r o t u m a č e n a . o n e su . dijalektičkog izvođenja. proglašene p u k i m p o m i s l i m a Božjeg u m a . t i m e što u o p ć e bivaju spoznav a n e i mišljene. T k o . p o k r e t n e i u z a j a m n o spletene p o m o ć u vlastite sile sjedinjavanja i razdvajanja^Ideje dakle nisu ni na koji način tek „hipostazirani p o j m o v i " formalne logike.p o p u t Hegela. „ m o ž n o s t " . i k o z m i č k o g življenja duše. ο životi duša n a k o n smrti i prije p o n o v n o g izbora života. susre­ će se. o p a d a i nestaje v o đ e n o m o ć i gibanja. zajedništvovanju s d r u g i m a i u p u ć e n o s t i k d r u g o m . u Fedonu. O n o bivajuće postaje. v e ć su same žive. No ista je ta m o ć gibanja p r e p o z n a t a sad i u onoj drugoj. pretativno p r o d u k t i v n o prisvojena. ο neutemeljivo i nerazloživoj slobodi tog izabiranja. povijest i pripovijest v a n v r e m e n o g zbivanj. Jedini pokušaj da se nešto b i t n o ο naravi duše. j o š manje p o m i s l i m a čovje­ čje duše. a s druge u mitski i z l o ž e n o m nau ku ο konstituciji. Reinhardt. ili štoviše čak „ m o n a d e " . k o n a č n o je razriješen: svako učestvovanje. razjašnjena i inter 100 . Stara zagonetka i najteži Pla­ t o n o v p r o b l e m . Sve b i t n o što je Platon kazao ο duši k a z a n o je j e d i n o i isklju čivo mitom. svako zajedništvovanje p o č i v a j e d i n o na moći uzajamnog činjenja i trpljenja. k a o u n o v o m e vijeku i j o š danas. ο prisjećanju na o n o prij« o v o g a života viđeno kao ο pravoj naravi svake a o s o b i t o filozo fijske spoznaje. . i u p r a v o će takva m o ć sad biti p r e p o z n a t a k a o pra­ va i najunutarnjija narav sveg bitka. M i t je u Platona ponajprije. po najprije n u ž n o s t njene besmrtnosti. M o ć kao snaga gibanja jest za P l a t o n a život.postavljano uvijek iz n o v a ο t o m e da li je u t o m nauku riječ bila baš ο individualno o s o b n o j duši. nije niti t a m o p r o v e d e n s pre tenzijom k o n a č n e istinitosti i nije se u punoj mjeri p o k a z a o zado voljavajućim.

kojim zajednica ljudi biva s k l a d n o sklopljena. ili bilo koju od potonjih „ d i s c i p l i n a " filozofije. u P l a t o n a je naravski o p e t izložena mitski. Bit unutrašnjeg ustroja k a k o k o z m o s a tako polisa očituje se ponajprije u naravi duše. u b r z o su bile napuštene). no koja je sa svoje strane ništa manje j e d n o produbljenje i preinaka prastare helenske vjere u božanskost zvijezda. trajale su stoljećima bez sustajanja. politika u p o t ­ punosti izuzeta iz u o b i č a j e n o g ljudski s u ž e n o g v i d o k r u g a te iskušena iz zakonitosti cjeline svega što jest. Kozmos nije n a p r o s t o „svijet". a ne neki.sastoji s e o d o n o g r a z u m n o g . „ l o g i k u " . tako č u v e n o g dualizma tih dvaju b o g o v a . t o l i k o raspravljanih i b r z o p l e t o kritiziranih. izazvao mitski bog-obrtnik iz Timeja. već uvijek samo u z r o k o m o n o g a valjanog.nastavljajući na p r e t h o d n e n a p o r e ranih grčkih „prosvjetitelja" za svojevrsnim pročišćenjem p r e d o d ž b e ili pojma b o g a u smjeru njegove j e d n o t e . međutim. uprav­ ljaču svijeta iz Fileba. tad m o ž e pasti n e k o p o s v e n o v o i dublje pojašnjujuće svjetlo na s v e u k u p n o s t njegovih političkih stavova.nešto p o p u t b i t n o i i z v o r n o shvaćena „ u s t a v a " . što je kao osobita i i z u z e t n o značaj­ na t e m a u o č e n o od strane interpreta t e k razmjerno nedavno. ukoliko t a m o izneseni stavovi očituju ba­ r e m dijelom i njegove vlastite. v e ć je o n o unutrašnje ustrojstvo . urešena. A p o l o n a . Za u z v r a t je. u dijalogu Fedon. kao beskraj v r e m e n a u bivanju. „ f i z i k u " . duše i polisa. d o b r o g i lijepog. v e ć sređena. a toliko rijetko temeljito p r o m i š ­ ljanih. o n o g strastveno-srčanog ( θ υ μ ό ς ) t e n a k o n ­ cu o n o g p o ž u d n o g . J e d n a k o je tako svojim naučavanjem. dospio u blizinu svojevrsne „ k o z ­ m i č k e religije". pa i n a o k o najbeznačajniji „teorijski" stav njegova filozofiranja v o đ e n . Sva osobitost b o g a iz Timeja očitovana je ponajbolje u t o m e da je d o s e g njegove tvoračke m o ć i t a m o izričito ograničen Nuž­ dom.što je inače j e d n a od najspornijih t e m a cjelokupne njegove filozofije -. štujući neprikriveno M u z e . O n a za P l a t o n a nije n e k a j e d n o s t a v n a „supstancija" ( p o č e t n e n a z n a k e u t o m smjeru. D u b o k o s m i s l e n i mit iz dijaloga Državnik očituje zbivanje povi­ jesti k a o svojevrsnu b o r b u i izmjenično periodičko nadjačavanje o d n o s n o podlijeganje b o g a i N u ž d e (sad u liku P o ž u d e . U posljednjem svojemu djelu Zakonima pridaje on štoviše A p o l o n u i D i o n i z u ulogu tako i z u z e t n u da se s izvjesnim p r a v o m tu m o ž e iznaći preludij o n o g danas.Bog i povijest P l a t o n o v a „teologija" i z u z e t n o je složena i teško u okvire j e d n o g k o h e r e n t n o g stava svodiva tema. usmje­ ren i m o t i v i r a n politički. S druge strane ostaje on očigledno i usprkos t o m e v e z a n zasadama rane grčke religioznosti. P r v o i treće stoje u z a j a m n o u p r a i s k o n s k o m nesuglasju. kakvu nalazimo kasnije ponajprije u stoika. v e ć je u sebi b i t n o trostruka: . S j e d n e je strane p o s v e nepo­ b i t n o da on . d o b r o t e i istinskosti . čovjek". te u k o j e m bi on o d n o s u i m a o stajati p r e m a kraljevskome u m u . Proslijede li se svi da­ lekosežni usljedci o v e m i t s k e „filozofije povijesti" i u z m e li se ozbiljno kasno P l a t o n o v o naučavanje ο zloj duši svijeta iz Zako­ na . I o p ć e n i t o ne biva b o g u Platona nikada o z n a č a v a n naprosto u z r o k o m svega što jest. Rasprave ο t o m e u kojoj se mjeri on dade razumjeti kao svojevrsna mitska prednajava kršćanskog Boga-stvoritelja. o n o d r u g o pak drži ih zajedno i povezuje. Kozmički određena politika i ideja pravednosti B e s m i s l e n o je P l a t o n o v u filozofiju dijeliti u teorijsku i praktičku. ili p a k u zvjezdanu egzistenciju čistih i očišćenih duša. n a k o n Nietzschea. T e m e l j n o m s o f i s t i č k o m stavu „ č o v j e k je mjera svega" suprotstavit će stari P l a t o n u s v o m zadnjem djelu odrješitu tvrdnju: „ b o g je ponajviše mjera svega. j e d n a k o tako m e đ u s o b n o kao i u o d n o s u s p r a m cjeline svega ostalog. m e đ u t i m . i to t a k o da 102 103 . k a k o kažu. udešena. D r u g o je pitanje bilo m o ž e li se u njemu p r e p o z n a t i mitski zastrta personifikacija ideje dobra. Polis nije n a p r o ­ sto „ d r ž a v a " . j e d n a k o kao i tražiti u njega nekakvu „ e t i k u " . Atenu. u r o đ e n e s v e m u tjelesnom i tjelolikom) u njihovu n a i z m j e n i č n o m v o đ e n j u i upravljanju svijetom i svime u njemu.u Politeii o d l u č n o raskida s i z v o r n i m g r č k i m p o g a n s k i m pol i t e i z m o m i polaže temelje m o n o t e i z m u kasnije teološke misli. Pravi smisao svakog od njegovih temeljnih „ p o l i t i č k i h " sta­ v o v a m o ž e s e dokučiti s a m o n a p o d l o z i p r e t h o d n o g uvažavanja o s n o v n o g trojnog paralelizma ustrojstva svega što jest na n a č i n bivanja. Zeu­ sa. u mjeru i p o r e d a k d o v e d e n a zajednica svih bića. Najviše je diskusije. jednostavnosti. Svaki je. n a i m e k o z m o s a . osobito u Fedru i Za­ konima te u Epinomis. Povijest.

Prva. m o r a t će proći. obavljati ono svoje. k a k o u imanju tako u srodnicima. naime j e d n a k o s t i . O n a glasi: činiti. k a k o b i s m o danas rekli „ r a c i o n a l i z a t o r o m " . Bitno je m e đ u t i m ovdje ipak naglasiti kako iz ovakva shvs ćanja pravednosti proizlazi po nužnosti i d v o s t r u k o određenje n j o m najtješnje p o v e z a n e političke vrline. p o ž u d i i o n o j masi iz p o t r e b e i za p o t r e b u živućih ljudi od­ g o v a r a predsvjetska N u ž d a . strpljivo pro­ mišljajući. pridjeljuje o n o m e po naravi vrednijemu i uzvišenijem više a o n o m e manje k r e p o s n o m e manje. n a o n o srednje i posredujuće. pc stupajući apstraktno numerički. Svaki univerzalni i totalni zahtjev potire n u ž n o is k o n s k u i neukidivu različnost triju o s n o v n i h m o m e n a t a ustroj stva svega živog. O n e bi . ο č e m u posljednjem n a m P l a t o n z a č u d o nije i z r i j e k o m ostavio g o t o v o niti manjih naznaka. p o s e b n e i vazda n e k o m e o d r e đ e n o m svojstvene vrlin tek postaju takvima. U P l a t o n a n e m a i ne mož< biti riječi ni ο k a k v o m u n i v e r z a l n o m m o r a l u i ni ο kakvoj općeniti važećoj etici. za P l a t o n a j e d a od o s n o v n i h u z r o k a lošeg ustrojstva političkih zajednica. O n i . Pod logu takva određenja čini stav i uvjerenje da s v a k o m e već po na ravi pripada j e d n o o d r e đ e n o mjesto i j e d a n samo njegov bitni djc l o k r u g bavljenja u n u t a r sređene zajednice. nije i n e ć e biti dru­ go do lažna i t o b o ž n j a filozofija. 104 10 . koji su dakle pripravni izložiti se boli t a m o gdje t r e b a i uskratiti sebi u ž i t a k t a m o gdje se to m o r a . u P l a t o n a isključivo mitst izložen. te stoga i ne trebaju i ne smiju imati o n o č i m e se to s o p s t v o hrani i snaži. polisa i k o z m o s a o č u v a u p r a v o t a k v o m . vodi η k o n c u k t o m e da jednaki dobivaju nejednako a nejednaki jednak( kako to . O d r e d b a pravednosti. istinski filozofi. d o k druga.sofistika. svaku stranicu P l a t o n o v a djela. činit će se m n o g o m e na prvi p o g l e d skrajnj a p s t r a k t n o m .u očito namjernoj ad absurdum vođenoj igri riječima formulira stari Platon u Zakonima. t a k o reći j e d i n o g p r a v o g i ozbiljnog filozofijskog i ž i v o t n o g pro­ tivnika . s a g l e d a n o u vidu i obzorju P l a t o n o v u . P o n o v o v i d i m o dakle k a k o sva t e ž i n a filozofijskog razlaganja p a d a n a o n o i z m e đ u .m o ž e ili slušajući r a z b o r držati p o ž u d u u p o d l o ž n o s t i ili p a k s a m o pasti p o d vlast p o ž u d e te i r a z u m učiniti t e k njenim slugom. To znači: svaki od triju dijelova m o r a biti u p r a v o to što jest i m o r a se s p r a m ostalih dvaju o d n o s i t i u skladu s t i m e što o n i jesu. R a z u m s k i d i o duše otjelotvoruju u polisu istinski čuvari cje­ line. provoditi.k a k o on zove svog najvećeg. O n o m e p o s r e d n o m . sa s v i m njihovim daljnjim p o d m o m e n t i m a . na utaživanje žudnji i s v a k o v r s n o uklanjanje b o l i opstanka. b o ž a n s k i udijeljeri i ujedno s a m o i z a b r a n e naravi. dakle radnika svih vrsta. pridjeljuje s v a k o m e isto. individualno s o p s t v o ih ne upravlja. Jer m o ž e lako biti da manje-više sve o n o što stoljetnom p r e d a j o m p o z n a j e m o kao „filo­ zofiju". ka ko je to k a z a n o u p o z n o m e Filebu. geometrijske. U n u t a r ustrojene zajednice ljudi najveći je broj o n i h koji žive usmjereni ponajprije ili p a k isključivo na zadovoljavanje najmnogostrukijih p o t r e b a . o s i m m o ž d a u t e š k o d o k u č i v i m nagovještajima ο zloj duši. drže( se temeljnog stava da su u osnovi svi jednaki. Pla ton. U cjelini k o z m o s a r a z u m u i filozofu o d g o v a r a b o ž a n s k i demijurg. S t r a s t v e n o m dijelu d u š e odgovaraju p a k oni koji u polisu žive ne za sebe n e g o za cjelinu. o s n o v n e i najveće vrline. prav j e d n a k o s t . Sve daljnje t e š k o ć e v e z a n e uz n a p o r razumijevanja svi] d o s e g a t o g a što se ovdje naziva naprosto „ s v o j i m " valja ovdj ostaviti po strani. o b r t n i k a te t r g o v a c a tje­ l e s n i m i „ d u h o v n i m " d o b r i m a . Sve je sad na t o m e da se trostrukost ovih trokratnih ustroja duše.moral dalje voditi k razumijevanju toga što je Platon b i o iskusio i d riječi d o v e o kao „ b o ž a n s k i usud i k o b " (θεία μ ο ί ρ α ) te tematj zirati slobodni i z b o r vlastita života. n a i m e vlasništvo. najobuhvatniju i najmnogolikiju. Nji­ h o v j e život p o s v e ć e n o n o m z a j e d n i č k o m i o p ć e m . kao o s n o v u svakog z d r a v o g življenja. s t o j e držao najvećon p r o t i v n o š ć u zdravo ustrojene zajednice. pravije i istinskije. T k o želi znati što je zapravo mišljeno p o d o v i m v a z d a n a g l a š a v a n i m „istinski". ili . čineći tek t a k o i t e k t i m e „ p r a v u mješavinu". o d n o s n o s t r a s t v e n o m i s r č a n o m dijelu duše. Prva jednakost. od­ govaraju o n o m e što čini p o ž u d n u o s n o v u duše. te time s v a k o m e od nji daje o n o primjereno glede njihove izvorne. oštro luči o b i č n u aritmetičku jed n a k o s t od o n e dublje. p r e m a uvidu P l a t o n o v u . Ta kav bi neki zahjev P l a t o n m o r a o prepoznati kao „bavljenje sva k o g a s v a č i m " ili „miješanje svega sa svime". a o s o b i t o i najsvojstvenije p a k nje­ na vlastita strast i srce. niječuc neukidivu i neuklonjivu naravnu bitnu različnost ljudi.recimo ovdje s a m o to . o d g o v a r a t će o p ć e n i t o d u š a svijeta u cjelini. čuvarima-stražarima. po kojoj tel sve ostale. k a o i n a k o n njega Aristotel.

kako je izložen u Ti­ meju. O n o što P l a t o n o v u „ m a t e r i j u " čini b i t n o i n a č e l n o r a z l i č i t o m od Aristotelove jest o d r e đ e n a unutrašnja sila i č i m b e n o s t koju. pa o n d a i o p ć a metafizika? Ne m o ž e li n a m u p r a v o P l a t o n o v prikaz te z a g o n e t n e „ m a t e r i j e " kao na­ v o d n o g „ p r o s t o r a " p o m o ć i d a s e j e d n o m p r i b l i ž i m o njegovu poi­ manju o s l o b o đ e n o m o d n o v o v j e k o v n e redukcije n a p u k u ekstenziju? U s v a k o m slučaju. „razlaganje" .p r v o m svojom z a d a ć o m nalazi izložiti sam iskon i postanak cjeline o n o g a što nazivamo k o z m o s o m . t e k o n o ­ me p o j a v n o m i osjetilnom. „ g r a đ e " . Kasni nauk ο prvim počelima Izgleda da je Platon u svojim starijim g o d i n a m a sve intenzivni­ je i sve ustrajnije radio na t o m e da po m o g u ć n o s t i u k l o n i svaki preostali trag svojevrsnog j a z a i z m e đ u ideja i o n o g a osjetilnog. m o ž e značiti grčka temeljna riječ λ ό γ ο ς . ako ne i v e ć u teškoću čine i danas j o š j e d n a k o nesigurni i m e đ u s o b n o nesuglasni pokušaji da se dade n e k o po­ uzdanije tumačenje o n o g a što Platon u t o m k a s n o m k o z m o g o n i j s k o m dijalogu naglašeno uvodi u razmatranje kao osobitu i tek od njega zapravo i z n a đ e n u novost. uvijek n o v a i drukčija imena. uz ino. drugi put pak „ p o d l o g o m " . R e č e n o je već. P l a t o n o v „ k a o s " i „ m a t e r i j a " iz Timeja j o š su uvijek. p r e m a n a z o r u filozofijski i z b o r e n o m u Descartesa.uvjetno ukinuvši n a č e l n o i n e p r e m o s t i v o razlikovanje o n o g osjetilnog o d o n o g idejno-mislivog . k a k o se po s v e m u čini. Stoljećima su trajale beskrajne diskusije o k o toga smije li se i m o r a li se mitski prikaz nastanka svijeta. k a k o s m o v e ć naznačili. a ne. shvatiti doslovno. o n o g a što je kasnije u predaji filozofije n a k o n Aristotela ostalo p o z n a t o p o d i m e n o m „materije". koja kasnije u Aristotela postaje t e h n i č k i m ter­ m i n o m za o n o „iz č e g a " biva bivanje i postanak svega . D a k a k o da je p r i t o m osobitu teškoću predstav­ ljala teško mimoilaziva činjenica da. u smislu lišenosti oblika i u j e d n o u r o đ e n e žudnje za njim. Za­ što je to v a ž n o znati i naglašavati? Zato j e r nije druga i različi- ta s a m o riječ. K a k o onda u o p ć e shvatiti taj i takav p r e d v r e m e n s k i slijed nastajanja? J e d n a k o veliku. S a m P l a t o n pri često i z n o v a p o d u z i m a n i m pokušajima bližega opisa t o g „ t e š k o g i m r a č n o g r o d a " rabi. ili je ipak riječ isključivo ο izvjesnoj alegorijskoj transpoziciji logičkih konstitutivnih m o m e n a t a cjeline svijeta u mitsku p r i s p o d o b u vre­ m e n s k o g a slijeda. G o t o v o u čitavoj povijesti inter­ pretacije P l a t o n a bila je ta „ m a t e r i j a " razumijevana ili po u z o r u na b i t n o pasivnu m o g u ć n o s t . dakle ure­ đ e n i m s k l o p o m „svijeta". kao zbiljski postanak u v r e m e n u . znanosti i znanja i m a s a m o i j e d i n o ο o n o m e što doista jest. tad se to m o ž e zbiti j e d i n o p u t e m n e k o g „vjerojatnog logosa". kako ga hoće tumačiti novo­ vjekovna p r i r o d n a filozofija. T a k a v pak vjerojatni i istini uvijek t e k samo do neke mjere m o ž d a naučan „ z b o r " . bivanje i m n o š t v e n o s t pokazali k a o svojstveni i s a m i m idejama. H o ć e li se ipak o n o osjetimo bivajuće podvrći filozofijskom ispitivanju i h o ć e li se ο njemu us­ postaviti kakav-takav sklop vjerojatnih postavki i stavova. pri t i m su mu se pokušajima kretanje.što sve. Na t o m su mu se p u t u kako ideje same t a k o i osjetilno nastaj u ć e i nestajuće pojave sad obje pokazale k a o bivajuće i postajuće 106 107 . to cjelokupno polje bivanja ostaje znanosti načelno uskraćeno. „ g o v o r " .u kasnijoj latinskoj tradiciji materia . pa onda opet „ m j e s t o m " i „ p r o s t o r o m " ( χ ώ ρ α ) . v e ć i ponajprije s a m a tu i m e n o v a n a i n a z i v a n a stvar. O p ć e n i t o je težnja k približenju o n o m osjetilno-konkretnom i povijesno bivajućem p o s t a l a sve očiglednijom karakteristikom njegove kasne misli. posjeduje. ili p a k kao p u k a apstraktna p r o t e ž n o s t . kako sam P l a t o n naziva bit svoje m e t o d e izlaganja u Timeju. da o s n o v u njegova k a s n o g filozofiranja valja sagledati u nastojanju da . p r e m a m i t s k o m n a u k u iz Timeja i s a m o vrijeme kao „ p o k r e n u t a slika vječnosti" započinje i nastaje zajedno s k o z m o s o m samim.i m a u Platona j o š uvijek isključivo s v a k o d n e v n o i o b i č n o značenje „drvlja" i. O v o d r u g o ra­ zumijevanje htjelo je p o t v r d u naći u t o m e da i sam P l a t o n tu „ m a ­ teriju" naziva i z m e đ u ostalog i „ p r o s t o r o m " . ili štoviše tek su danas i z a z o v ne s a m o povijesti filozofije n e g o i s a m o g filozofiranja. nazivajući to j e d n o m „ p r i m a l j o m " . Riječ ΰλη. općenitije.Izgradnja „svijeta" i problem „materije" U o b z o r u P l a t o n o v a filozofiranja n e m a i ne m o ž e biti mjesta za „ f i z i k u " kao znanost. kakav j e b a r e m p o m o g u ć n o s t i ostao o t v o r e n pri p r v o m o d l u č n o m nabacaju klasičnog n a u k a ο idejama. kao ranije. Budući da spoznaje. očito svjesno i namjerno. Čini se. kako je to u sklopu s v o g filozofiranja na vidjelo b i o iznio Aristotel.potraži o n o što j e t o m o b o j e m zajedničko i istovjetno. No da li je i s a m prostor tek golo prazno protegnuće.

te stoji u središtu najozbiljnijih i najinte­ resantnijih m e đ u današnjim p r i l o z i m a istraživanju Platona. kao npr. d a j e tako o v o m z g o d o m uvjetno n a z o v e m o . (4) Sustav valja razumjeti kao dinamički. n a i m e eventual­ n o p o č e l o o d n o s n o u z r o k m o g u ć e g razdvajanja i razlučenja tih dvaju p r v o t n i h počela. ili točnije kao sustav iz­ vođenja ili derivacije svagda nižih stupnjeva bitka. koja su j e d n a k o djelatna u svakome od stupnjeva derivacijskoga slijeda. (2) Cjelinu svega misli P l a t o n kao j e d a n u sebi zaokruženi sustav. Svojevrsni „vertikal­ n i " d u a l i z a m t a k o z v a n o g nauka ο dva svijeta biva t i m e na neki n a č i n u k i n u t u izvjesnom „ h o r i z o n t a l n o m " dualizmu samih po­ čela. u m e đ u v r e m e n u z a s l u g o m K. P r v o nače­ lo zvat će j o š i o n i m određujućim. O s o b i t o značajni takvi prilozi sadržani su u m n o g o s t r u k i m p o k u š a j i m a rekonstrukcije o n o g a što v e ć Aristotel često u svojim s p i s i m a s p o m i n j e kao P l a t o n o v „ n e n a p i s a n i n a u k " ili p a k k a o nje­ g o v o (jedno ili više njih?) predavanje „O D o b r u " . G a i s e r a s a b r a n a u zbirku t a k o z v a n i h Testimonia platonica te v i š e k r a t n o i m n o g o s t r u k o d o s a d interpretirana. (5) Izvođe­ nje se zbiva uzajamnim djelovanjem Jednog.granice i onog bezgraničnog.dru­ g i m i m e n i m a za isto . vidljiva i osjetilna vatra. o d n o s n o „ p r o s t o r " ili „primalja sveg bi­ vanja". O v i m d v a m a p r v o t n i m p o č e l i m a svega pridružit će P l a t o n u Filebu j o š i p o č e l o njihova u z a j a m n o g spajanja i miješanja. o d n o s n o o n i m b e z g r a n i č n i m . pri č e m u brojevi nisu shvaćeni kao puki arit­ metički. Sva su takva svjedočanstva s a m o g Aristotela. čovjek sam itd. Dikaiarha. kojih i m a samo od j e d a n do deset. (10) matematički likovi i tijela. re­ c i m o vatra sama. kao što se i mi ovdje n e ć e m o u nju niti j e d n i m s l o v o m upustiti. d r u g o p a k o n i m neodređenim. (12) U d n u s v e u k u p n o g tako stupnjevanog sustava svega m o g u ć e g i zbilj­ s k o g leži p a k „materija". koje nije d r u g o do P l a t o n o v a ideja dobra. kao nji­ h o v i h pojava. v e ć b e z zastoja teče i u m i č e svakoj određujućoj granici. b e z svake dvojbe m o r a prepoznati o n o u s v a k o m p o g l e d u najiza- Problem Platonova „nenapisanog nauka" T a g o r e n a z n a č e n a p o z n a „ m e t a f i z i k a " P l a t o n o v a . p o s t a j u ć e o g r a n i č a v a n j e m n e o g r a n i č e n o g a . a slijede je idealna crta. ili . U tim se pokušajima. Intenzivna diskusija kako ο s a m o m o s n o v n o m n a c r t u tako i ο p o j e d i n a č n i m pitanjima i p r o b l e m i m a svih ovih pokušaja n o v o g „sistematizirania P l a t o n a " nije j o š ni izdaleka p r i v e d e n a n e k o m zadovoljavajućem suglasju znalaca. ο kojoj se m e đ u t i m o d r e đ e n o ne izjašnjava. s drugim. 108 109 . tek j e d n i m od m n o g i h razmaka i prijelaza koji p o ­ stoje m e đ u stupnjevima derivacija u cjelini. genetički. n e o d r e đ e n i m dvojstvom. m e đ u t i m . pa trokut. (11) kvalitativne pojave. j o š j e uvijek z a d a ć o m p o m n o g i t e m e l j i t o g promišljanja i pokušaja iz temelja n o v e i o b u h v a t n e ra­ d i k a l n e interpretacije. č e g a narav jest u t o m e da n e p r e s t a n o d o p u š t a m o g u ć n o s t o n o g manje i više. kao p r v o g p o č e l a na­ p r o s t o .m a d a u oblasti ideja po sebi n a č e l n o različito od o b i č n o g a bivanja u smislu nastajanja i nesta­ janja osjetilnih bića. O s n o v n e su postavke do sada koliko-toliko usuglašene rekon­ strukcije t o g „ n e n a p i s a n o g n a u k a " : (1) Kasni Platon poistovjećuje ideje s brojevima. v e ć kao uzajam­ no nesvodivi i u sebi svagda individualizirani.u j e d n o m s v e o b u h v a t n o m . i to arhitekton­ ski uređen. (6) P r v o što nastaje tim međudjelovanjem jesu idealni brojevi. te u t o l i k o n e k o t a k o reći inteligibilno bivanje . m e đ u ­ s o b n o suprotstavljenih načela: mjere i onog bezmjernog.shvatit će P l a t o n k a o k o n s t i t u i r a n o od dvaju praizvornih. S e k s t a E m p i r i k a i m n o š t v a drugih. navest će s a m o hipotetički kao m o g u ć n o s t . (7) Sljedeći stupanj derivacije j e s u t a k o z v a n e idealne p r o s t o r n e veličine. njemu suprotstavljenim p o č e l o m . te p o ­ t o m n a k o n c u i s a m o o n o smiješano. tetraedar itd. pa z a t i m i Teofrasta. o n o p o j e d i n a č n o k o n k r e t n o . ili vidljiv i osjetilan čovjek itd. P e t o . S a m o to o b i m oblastima j e d n a k o svoj­ s t v e n o i zajedničko bivanje p a k . dakle m e đ u s o b n o istovrsni i zamjenljivi. U v i d o k r u g u o v a k o skiciranog „derivativnog sustava" poka­ zuje se o n d a o n a č u v e n a i za povijest tumačenja P l a t o n a tako pre­ sudna „ o d v o j e n o s t " ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideja od osjetilnih stvari. manje vjerodostojna. te (9) prosti aritmetički brojevi. o d n o s n o ideje kao brojevi. d o k je predaja ο t o m e da je granicu. čini se. (3) V r h hijerarhijski ustrojena p i r a m i d a l n o g sustava čini J e d n o . (8) P o t o m slijede takozvane kvalitativne ideje. Pre­ ma n a k n a d n i m izvješćima izgleda da je u svojim u s m e n i m izla­ ganjima o v o d r u g o n a č e l o n a z i v a o j o š i neodređenim dvojstvom. od kojih je prva č u v e n a P l a t o n o v a „nedjeljiva veličina". mada uvijek u različitom intenzitetu i u različitom u z a j a m n o m omjeru. te da dakle nikad nije u p r a v o to n e k o o d r e đ e n o n e š t o . mjeru i o n o određujuće po­ istovjećivao s J e d n i m . s v e m u z a j e d n i č k o m i nikad sustajućem p r o c e s u „bivanja u j e s t v o " .

prije svega u krugu firentinske „ P l a t o n i č k e akademije" Marsilia Ficina i Pica della Mirandola. stoljeću P l a t o n o v o je djelo poglavito pred­ m e t o m povijesnofilozofijskog i z n a n s t v e n o g filološkog izučavanja. p r e m d a ne uvijek i dovoljno promišljeno. 110 111 . prije svega od n e o p l a t o n i z m a i kršćanskog platonizma. Tradiciju kršćanskog platonizma zasnivaju prije svih Filon i Augustin. Keplera. m n o š t v o knjiga koje su p o s v e ć e n e isključivo prikazu često za­ m r š e n i h i višestruko zapletenih tokova recepcije i nasljedovanja P l a t o n a u cjelokupnoj povijesti do današnjih dana. M o g u ć e je napisati. M o o r a i R. prenio je utjecaj Platona s j e d n e strane značajnom p o k r e t u ta­ k o z v a n o g „ p l a t o n i z m a iz C a m b r i d g e a " u H. što u o s n o v i ostaje važiti i za čitavo razdoblje t a k o z v a n o g sred­ njeg platonizma. j e d n a ­ ko kao i pokušaji da se djelatno sumisleći zahvati u cjelinu i u središte njegova cjelokupnog filozofiranja bili su i ostaju razmjer­ no rijetki. Galileia i astronomiju J. P o č e t a k p r a v o g znanstveno-metodičkog izučavanja Platona m o ž e se datirati u 19. T a d a ujedno započinju prvi ozbiljniji napori da se au­ tentična P l a t o n o v a misao razluči od povijesnih naslaga plato­ nizma. s platoničarima s n a ž n o g spekulativnog z a m a h a i znatnog udjela vlastite filozofijske krea­ tivnosti. i u 20. Cudwortha. a p o t o m i Porfirije i Jamblih. kao što su Plotin i P r o k l o prije svih ostalih. stoljeće i pripisati ponajprije F. Renesansni platonizam. a s druge priredio metafizičku i metodologijsku o s n o v u za no­ vu p r i r o d n u filozofiju G. K o n c e m 19. vremenski sežućeg do u drugo stoljeće n a k o n Krista. / Povijest utjecaja Platonove filozofije i današnje stanje istraživanja „Povijest utjecaja filozofije Platonove jest povijest filozofije".zovnije i. Schleierm a c h e r u . p r e m a m o g u ć n o s t i m a koje su time o t v o r e n e n o v o m či­ tanju i n o v o m razumijevanju P l a t o n o v a djela. Te­ ško je. Ο strogoj Aristotelovoj kritici raspreda se m n o g o . s p r e t e ž n o m orijentacijom na mikrologijske analize p o j e d i n a č n i h djela te zasebnih i izoliranih „ p r o b l e m a " . ili pak svo­ jevrsnoj sinkretističkoj filozofijskoj demonologiji (Ksenokrat). kulturologijskih ili psiho-biografijskih šire k o n c i p i r a n i h pokušaja tumačenja. V r h u n a c n e p o s r e d n o g P l a t o n o v a utjecaja nalazimo zacijelo u n e o p l a t o n i z m u trećeg do šestog stoljeća. ili p a k općenitijih histo­ rijskih. N e p o s r e d n i Platonovi nasljednici sve su se više okretali o b n o v i pitagorejstva (Speusip). i napisano je. zacijelo najproduk­ tivnije što se posljednjih desetljeća zbilo i zbiva u istraživanjima Platona. ako ne i n e m o g u ć e osporiti ovaj stav izrečen u j e d n o m ne­ d a v n o m k r a ć e m prikazu Platona. Navlastito p a k filozofijsko sučeljenje.

N. Zagreb. Das Wesen des platoni­ schen Denkens. Berlin.) Findlav. K. Pariš. (Pretisci: Darmstadt. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Platonis opera. Heidelberg. Uvod u studij Platona. Burnet. Routledge/New York. 1970. Ber­ lin. Stephanus. 2 1967.: Arete bei Platon und Aristoteles. Lon­ don. Reinbek. Zagreb. (Pretisak: 1966. Stuttgart. Structure et methode dialectique. Munchen. Darmstadt. Zagreb. J. Maurer.: Plato's Theory of Ideas. 1914-1955 (The Loeb Classical Librarv) Grčki tekst s francuskim prijevodom: Platon. 1979. A Collection of Critical Essays. Leipzig. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren.: ha Theorie Platonicienne des Idees et des Nombres d'apres Aristote. (ed. Leipzig. (Pretisak: Hildesheim. Heidelberg. Zagreb. D. I-V. (Pretisak: Darmstadt. Frankfurt.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entwicklung II. Clarendon.) Robinson. Sv. 2 1968. E. Kramer. J: Platon i filozofijska hermeneutika.) Stenzel.: Mimesis. 1974. D.: Les dialogues de Platon. H. Pariš. Kriiger.D. O. R.): Das Problem der ungeschriebenen Lehre Pla­ tons.: Einsicht und Leidenschaft. H. 1951. L. Ι-ΧΙΙ. Pariš. Natorp. Zovko. Sv..-J. 1947. 1990. Sv. Kramer. Citiranje se ravna prema starom Stephanusovu izdanju: Opera quae extant oinnia. Zum Wesen und zur Geschichte der Platonischen Ontologie. (ed.: Platon. I—III. London.: Platos dialektische Ethik und andere Studien zur platonischen Philosophie. 1984. Sv. Gadamer. Ι-ΧΙΙΙ.: Dijalektika i politika.): Plato.: Platons ungeschriebene Lehre. G. Cipra. E. 1931. Hoffmann. 1941. 1959.-G. Friedlander. 1917. Izdao J. 1995. 1971. 1963. 1903.: Contemplation et Vie contemplative selon Platon. 2 1933. 2 1948. Stenzel. Z. Berlin. Darmstadt. H. Ritter. 1968. 1. 112 113 . Grčko iskustvo svijeta i umjetnosti do Plato­ na. 1908. C: Die Kerngedanken der platonischen Philosophie. 2 1965. 3 1971. 123-186: Svijet uma . Breslau. P. 1994. H. Garden City. 1961. Gaiser.: Plato and the Foundations of Metaphysics.) Reale. Vlastos. W. Oxford. The Written and Univritten Doctrines. Žunec. Ithaca. J.: Metamorfoze metafizike. (Brojna ponovljena izdanja) Grčki tekst s engleskim prijevodom: Plato. Gadamer.: Platons Staat und die Demokratie. Literatura 1.-G. Robin. š 1983. P. New York. Studien zur platonischen Philosophie. Les Belles Lettres. 1992. 1972 (Wege der Forschung CLXXXVI. A. 1899-1906. 1986. 2 1931. with an English Translation. Heinemann/New York.: Politika Platonovih Zakona. 2 1953.-J.Bibliografski I.: Plato.) Prauss. (Str. Rilettura della metafisica dei grandi dialoghi alla luce delle „Dottrine non scritte". I-III. 1922. Eine Einfuhrung in den Idealis2 mus. Sv.Platon) Posavec. 2 1954-1960. 8 1987. 1936. 1909. Berlin. Čakovec. I—II.: Zahl und Gestalt bei Platon und Aristoteles. Leipzig. U svijetu Festugiere. Barbarić. Sv. II. J: Studien zur Entmicklung der platonischen Dialektik von Sokrates zu Aristoteles. Pariš.: Plato's earlier Dialectics. W. U Hrvatskoj (uz standardne prikaze u povijestima filozofije) Barbarić. G.: Per una nuova interpretazione di Platone. R. Macmillan. (ed. Ross. (Pretisak: 1950. Milano. 3 1959.: Platon und der logische Eleatismus. Hamburg. Ham­ burg. Hartmann. 1949-1958. 1966. Goldschmidt. 1988. Oxford. Schadewaldt.: Ideja dobra. Wippern. 5 1922. 1975. M. G.J. 1928-1930. New York. Hamburg. Pariš. 1968.: Platos Ideenlehre.: Platon. Leipzig/Berlin. 1578. Zagreb. 1963.) Zeller. CEuvres completes. Berlin. II. Oxford.N. I—II. J.: Platos Logik des Seins. V.): Idee und Zahl. Sv. 1978. G. New York. 1961.

PLATON Izbor iz djela .

Iz djela Fedon (95c7 - 102a2). Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s I. Ο χ ο η ϋ 1973 ( 1 1 9 0 0 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: D a m i r Barbarić

Sokrat, skanjujući se n e k o vrijeme i za sebe nešto ispitujući, reče p o t o m : Nije n e z n a t n a stvar, Kebete, to što tražiš. Jer trebat će o p ć e n i t o razmotriti u z r o k postajanja i propadanja. Ja ću ti dakle, ako hoćeš, ispripovijedati svoje zgode u svezi s njima, a ti, ako ti se nešto od toga što kazujem pokaže korisnim, u p o t r e b i to za uvjeravanje o k o o n o g a ο č e m u govoriš. D a k a k o da h o ć u - reče Kebet. Čuj dakle k a k o pričam. Ja sam n a i m e Kebete, reče, kao mla­ dić strahovito zažudio za o n o m m u d r o š ć u što je z o v u z n a n o š ć u ο prirodi. Jer učini mi se izvanrednim znati u z r o k e svakog pojedi­ nog, po č e m u nastaje n e k o pojedino, po č e m u p r o p a d a i po č e m u jest. I m n o g o s t r u k o gore dolje p r e m e ć u ć i ispitivao sam ponajprije o v a k o : Da li kad o n o toplo i hladno dohvate neku gnjiloću, k a k o su neki kazali, tad nastaju živa bića? I da li je krv o n o č i m e misli­ m o , ili zrak, ili vatra? Ili ništa od toga, n e g o je m o z a k taj što p r i m a osjete slušanja, gledanja i mirisanja, a iz njih nastaju pam­ ćenje i mnijenje, d o k iz pamćenja i mnijenja, d o m o g n u li se mi­ rovanja, na isti način nastaje znanje? A ispitujući opet propadanje toga, te o n o što se zbiva u okrugu kako n e b a tako i zemlje, na k o n c u sam se sebi učinio za takvo ispitivanje tako nedarovitim da od t o g a baš ništa. Dat ću ti za to dostatno svjedočanstvo. Od takvoga sam ispi­ tivanja n a i m e i u p o g l e d u o n o g a što sam ranije j a s n o znao, kako se bar m e n i i d r u g i m a činilo, ostao tako zaslijepljen da sam u neznanje dospio i o k o o n o g a što sam prije držao da z n a m , tako uz m n o š t v o d r u g o g i to po č e m u čovjek raste. Jer ranije sam držao k a k o je svima j a s n o da je to po jelu i piću. Kada n a i m e iz hrane m e s o p r i d o đ e m e s u , kosti kostima, a tako i na isti n a č i n i drugo­ m e s v a k o m p r i d o đ e o n o njemu srodno, tada o n o što j e m a l e n e m a s e kasnije postaje velike, te na taj način m a l e n čovjek postaje velikim. T a k o sam tada smatrao. Ne čini li ti se primjerenim?

117

Meni barem da - reče Kebet. Osmotri j o š i ovo. Držao sam da mi se valjano čini kad god bi se neki čovjek, stavši velik uz malenoga, pokazao da je veći za samu glavu, a tako i konj od konja. Ili pače od toga j o š izvjesnije, deset mi se učinilo da je više od osam po t o m e što je u njemu dva više nego u o n o m e , i o n o dvije stope veliko da je od onoga stopu velikog veće po t o m e što ga dvostruko premašuje. A što ti se sada ο t o m e čini? - reče Kebet. Da sam - reče, - tako mi Zeusa, baš daleko od toga da sma­ tram kako znadem u z r o k svega toga, budući da, kad se n e k o m j e d n o m pridoda j e d n o , ne prihvaćam niti da je to j e d n o kojem je pridodano postalo dva, niti pak o n o koje je pridodano, a niti da su o n o pridodano i o n o kojemu je pridodano po pridodavanju jed­ noga drugome postali dva. Čudim se, naime, t o m e da kad je svako od njih bilo j e d n o od drugoga odvojeno tada je svako zacijelo bilo j e d n o i nisu tad bili dva, a kad su se približili j e d n o drugome da je to postalo u z r o k o m toga da su postali dva - taj sastanak, to što su stavljeni blizu jedan drugoga. Niti pak više m o g u vjerovati d a j e , ako netko razdvaja na dvoje, opet to, to razdvajanje, postalo u z r o k o m toga d a j e nastalo dva. Jer uzrok toga da nastaje dva tu je suprotan nego onda. Naime, onda je to bilo stoga što su bili privedeni j e d n o drugome blizu i pristavljeni j e d n o drugome, sada pak stoga što se odvode i odvajaju j e d n o od drugog. Niti sam dakle tim n a č i n o m istraživanja više uvjeren da znam zbog č e g a 1 nastaje jedno, niti j e d n o m riječju bilo što drugo zbog čega nastaje, propada ili jest, već si sam nasumce miješaju­ ć i 2 pripravljam neki drugi način, a taj više nikako sebi ne pri­ puštam. A čuvši j e d n o m nekoga da čita iz knjige, kako reče Anaksagorine, i da govori kako je baš um onaj koji je uredio cjelinu svi­ jeta i u z r o k je svega, poveselio sam se t o m uzroku i učinilo mi se da je to na neki način dobro da je um u z r o k o m svega, te pomislih u sebi da će, ako je to tako, um koji uređuje svijet sve urediti i δι' ότι može ponajprije značiti „kako" (Burnet: ,,how"). Naš prijevod hoće ipak što više uvažiti i naglasiti uzročnost kao osnovni problem tematiziran u tekstu. αυτός είκ ή φύρω: ovu srazmjerno tešku frazu valja izgleda prevoditi prema smislu kakav ima u Eshila (Prometh. V. 450). (Archer-Hind)

svako pojedino postaviti tako kako bi se najbolje držalo. A k o bi dakle netko htio iznaći u z r o k za svako pojedino, k a k o je nastalo, ili propalo, ili jest, tad treba da ο t o m e istraži kako je t o m e naj­ bolje da bude, ili pak da nešto drugo trpi ili čini. Iz t o g razloga dakle ne doliči čovjeku ništa drugo ispitivati, i ο sebi s a m o m e i ο ostalome, nego o n o najvaljanije i najbolje. A n u ž n o je da će taj isti znati i o n o najlošije; ta znanje ο njima isto j e . To promišljajući radovao sam se, držeći da sam p r o n a š a o uči­ telja ο u z r o k u bića p r e m a m o j e m ukusu, Anaksagoru, te da će mi on reći najprije da li je zemlja ravna ili okrugla, zatim da će mi, kazavši to, razložiti u z r o k i nužnost, obrazlažući o n o najbolje, i da za nju bijaše bolje da b u d e takva. I da će, ako bi mi rekao da se o n a nalazi u središtu, razložiti kako za nju bijaše bolje da b u d e u središtu. A ako bi mi to pokazao, bio sam pripravan nikada više ne žudjeti za n e k o m d r u g o m v r s t o m uzroka. P a č e i ο s v e m u bijah tako pripravan na isti način pitati, i ο mjesecu i ο ostalim zvi­ jezdama, ο njihovoj brzini j e d n i h u o d n o s u na druge, ο okretajima i drugim pojavama, na koji je način za svako pojedino bolje činiti to što čini, kao i trpjeti to što trpi. N i s a m naime držao da će ikada onaj tko kaže da je sve to od strane u m a u r e đ e n o navoditi za njih neki drugi u z r o k do taj kako je najbolje da se to sve p o n a š a tako kako se ponaša. Pa kad dakle iznese za svako pojedino uzrok, i onaj zajednički svima, držao sam da će razložiti o n o najbolje za svako pojedino, a zatim i o n o svemu zajedničko d o b r o . I ni za što nisam htio napuštati tu nadu, v e ć se svim ž a r o m latih tih knjiga i p o č e h ih što sam brže m o g a o čitati, ne bih li što brže sagledao o n o najbolje i vrednije. No od te se divne nade oprostih, druže, kad sam, uznapredovavši u čitanju, vidio m u ž a koji se ne služi u m o m niti mu pripi­ suje ikakvu u z r o č n o s t 3 za uređenje cjeline stvari, v e ć kao u z r o k e navodi zrak, eter, vodu, te m n o š t v o drugog i neobičnog. I učini mi se da mu se dogodilo p o t p u n o slično kao kad bi htio tko, ka­ zujući kako Sokrat u m o m čini sve što čini, a zatim se prihvativši toga da kaže uzroke za svako pojedino što činim, rekao p r v o da ovdje sjedim z b o g toga što mi je tijelo sastavljeno od kostiju i tePrijevod s Burnetom. Archer-Hind slijedi Jacksona u nama teško prihvatljivom odbacivanju riječi ουδέ τινας αιτίας έπαιτιώμενον kao „besmislene interpolacije".

118

119

tiva, te da su kosti čvrste i zglobovima odvojene j e d n e od drugih, a tetive da su s p o s o b n e zategnuti se i opustiti te da pričvršćuju kosti uz m e s o i k o ž u , koja ih drži na okupu. Budući da se kosti uvijaju u svojim zglobovima, kad se opuštaju i napinju tetive, to čini da sam sposoban upravo sada savijati udove, i iz t o g u z r o k a ovdje sagnut sjedim. I kao kad bi, opet, za ovaj naš razgovor na­ v o d i o druge takve uzroke, glas, zrak, sluh i tisuće takvih sličnih k a o u z r o k iznoseći, zanemarivši p r i t o m navesti o n e prave uzroke, n a i m e da se, b u d u ć i da se Atenjanima učinilo boljim m e n e osu­ diti, m e n i opet z b o g t o g a učinilo boljim ovdje sjediti, i pravednijim ostavši podnijeti k a z n u koja je određena. Jer, t a k o mi psa, v e ć bi o v e tetive i o v e kosti, kako smatram, bile u Megari ili u Beotiji, n o š e n e mnijenjem ο t o m e što je najbolje, da nisam držao kako je pravednije i ljepše od bijega i u m a k n u ć a podvrći se kazni države, pa kakvu god o n a odredila. N e g o takvo nešto zvati u z r o c i m a i odviše je besmisleno. A k o bi p a k n e t k o kazao da bez posjedovanja toga - kosti, te­ tiva i što ostalo takvo posjedujem - ne bih b i o u stanju provoditi o n o što svagda n a u m i m , kazao bi istinu. Ali da time činim o n o što činim, p r o v o d e ć i 4 to u m o m , a ipak ne o d a b i r o m o n o g najbo­ ljeg, to bi v e ć bila velika i o g r o m n a l a k o u m n o s t kazivanja. Jer to znači ne biti u stanju razlikovati da je drugo u z r o k uistinu a dru­ go o n o b e z čega u z r o k ne bi m o g a o biti u z r o k o m . A baš je to o n o što mi se čini da m n o š t v o kao tumarajući u tmini dotiče, 5 služeći se krivim i m e n o m kad to označuje u z r o k o m . Zato i onaj čini zemlju, omatajući je vrtlogom, mirovati p o d n e b o m , 6 a onaj p o d nju podlaže zrak, kao podnožje p o d prostrano k o r i t o 7 . A m o ć t o g a da oni sad leže tako kako je za njih najbolje da b u d u postavljeni, nju niti traže niti drže da o n a i m a neku d e m o n ­ sku snagu, n e g o vjeruju k a k o su našli Atlasa j a č e g i besmrtnijeg od nje i koji v e ć m a no o n a drži sve to na okupu. A to da D o b r o
4

i o n o što valja 8 uistinu 9 svezuju i na okupu drže, za to ne haju nimalo. Bio bih dakle doista najradije postao u č e n i k o m bilo k o m e o k o takvoga uzroka, kako to s njime stoji. No kako sam toga ostao lišen, a nisam bio u stanju niti sam iznaći niti od drugoga naučiti, h o ć e š li K e b e t e - reče - da ti izložim drugu plovidbu pri potrazi za u z r o k o m , koje sam se prihvatio? H o ć u više od svega - reče. Učini mi se dakle p o t o m - reče on - da, budući da sam sustao pri istraživanju bića, m o r a m pripaziti kako mi se ne bi desilo isto što se zbiva o n i m a koji promatraju i istražuju p o m r č i n u sunca. Neki od njih naime baš upropaštavaju oči, ukoliko ne osmatra­ ju njegovu sliku u vodi, ili u n e č e m u takvome. Na to sam i ja pomislio, te se pobojah da ne bih posve zaslijepio dušu gledajući spram stvari očima i pokušavajući da ih se dotaknem svakim od osjetila. U č i n i mi se dakle da mi je potrebno sklonivši se u postav­ k e 1 0 istinu bića istraživati u njima. Ali m o ž d a prispodoba na neki način nije prikladna. Jer, ne slažem se nikako s tim da onaj tko istražuje u postavkama više istražuje bića u slikama no onaj tko to čini u zbilji 1 1 . N e g o dakle p r e g n e m tim p u t e m te, p o d m e ć u ć i τό δέον znači „ono što treba", „što vrijedi", „što valja", no Platon ovdje očito koristi igru riječi zasnovanu na etimologiji. Usp. primjed­ bu Hackfortha: Sokrat može doista biti u pravu sugerirajući seman­ tičku koincidenciju između τό δέον, ono što je prikladno-dolično, što treba, i τό δέον, ono što spaja-svezuje, premda je ono što zovemo impersonalnim glagolom δεϊν bilo bez sumnje općenito shvaćeno kao različito od δεΐν koje znači „povezivati". Za Platonovu etimologiju te riječi vidi Crat. 418e5sq. Riječi ώς αληθώς razumijemo s Burnetom u vezanosti s τό αγαθόν και δέον, s namjenom da svrate pozornost na etimologijsko tumačenje pravoga značenja. Riječ λόγος može se ovdje prevesti - čak i više no što je to s njom i inače slučaj - na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina, pri čemu dakako svaki prijevod pretpostavlja makar prešutnu interpretaciju smisla teksta. Prema našem shvaćanju, prijevodi kao „pojam", „od­ redba", „misao", „sud", „riječ" i si. ovdje su manje prikladni, zbog očite blizine značenja riječi λόγος i ΰπόθεσις u ovome tekstu. Riječi έν τοις έργοις Burnet prevodi kao ,,in realities", obrazlažući po našem sudu uvjerljivo: Riječ έργα je ekvivalent za όντα i πράγματα, a ovdje je upotrebljena stoga što je ona stalna suprotnost za λόγοι.

Rukopisi imaju riječ πράττω, no svi su izdavači prihvatili Heindorfovu emendaciju πράττων. Razumijevajući δ = τό ξυναίτιον s Archer-Hindom. Stav što ga Aristotel (De caelo 295a6sq.) pripisuje Empedoklu. Prema Aristotelu (isto, 294bl4sq.) nazor zajednički Anaksimenu, Anaksagori i Demokritu.

5

6

7

120

121

ništa nečuveno. već da je sigurno i m e n i s a m o m e i d r u g o m e bilo k o m e odgovoriti da o n a lijepa lijepim postaju lijepa. a ti bi. govoriš li da je za glavu netko veći ili manji. a u jedinici o n o što će po­ stati jedan. d o k o n a razdvajanja i pridodavanja i druga takva prenemaganja ostavljaš po strani. po malenosti.bojao kazati da je deset za dva veće od o s a m i da ga po t o m u z r o k u premašuje. a ne m n o ž i n o m ? I o n o dvije stope veliko da je od o n o g a j e d n u stopu velikog veće za po­ lovinu. n e g o bi uvje­ ravao kako ništa drugo ne kazuješ do to da sve što je v e ć e jed­ no od drugoga ničim drugim nije veće n e g o veličinom.reče on . onda to razdvajanje? I ne bi li uzvikivao ka­ ko ne znaš drugi način da n e k o pojedino nastane. a manji da je manji t i m istim. ako jest neko drugo lijepo osim li­ j e p o g samog. i da treba da u njemu ima udjela o n o što će postati dva. sve o n o što mi se čini s time suglasno stavljam kao istinito. A k o mi to do­ pustiš i složiš se da to jest. N o . Osmotri dakle . A k o bi se pak n e t k o dohva- 122 123 . nego tvrdim da sve lijepo lijepim postaje lijepo. M e n i se naime čini da. a o n o manje jest manje. N e g o ako bi mi tko kazao z b o g čega je bilo koje nešto lijepo. Ili se tebi ne čini? Čini mi se. pridodavanje u z r o k t o m e da postaje dva? Ili. to stavljam kao neistini­ to. zaista. j e r držim da sad ne shva­ ćaš. držim. No h o ć u ti jasnije reći što kazujem.reče. p o d m e ć u ć i stav da jest nešto lijepo samo po sebi. takoreći prestrašen vla­ stitom sjenom i neiskustvom. A i sve pače tako tvrdim. i glede uzro­ ka i glede svega drugog. Jer to mi se čini najsigurnije odgoRiječi είτε δπ δή και δπως προσγενομένη predstavljaju jedva savladivu teškoću.reče on . tad to nije lijepo ni po č e m u d r u g o m do po t o m e što ima udjela u o n o m lijepom. Burnet prihvaća Wyttenbachovu konjekciju προσαγορεv ο μένη.ne propuštaj to privoditi kraju.svaki put postavku koju bih prosudio najpostojanijom. o d g o v o r i o na taj način. Ili se ne bi bojao toga? A Kebet reče smijući se: . do imajući udjela na vlastitom bivstvu pojedinoga u kojemu i m a udjela.Bih. ja sve to ostavljam po strani . o n o veće jest veće i da je bes­ misao kako nešto jest veliko n e č i m malenim. a ne veličinom? Jer i tu je baš isti onaj strah. kao naprimjer zato što ima divnu boju. one mudre. o n i m istim o n o veće jest veće. a o n o što ne. i veliko. Ja dakle . Počinjem s pokušajem da ti izložim vrstu u z r o k a što ga razmatramo i vraćam se iznova o n o m e m n o g o raspravljanom te od toga započinjem. te da je po t o m e veće. n a i m e tu da. tako mi Zeusa . koja je malena. Ni ti dakle ne bi prihvatio kad bi tko rekao da je n e t k o od drugoga veći za glavu. i dobro. premda ima djelomičnu potvrdu u Oxir.reče Kebet. pa ma kako i na koji način nastalo 1 2 . kao i ranije Archer-Hind i Cornford.niti više razumijem niti m o g u spo­ znati druge uzroke.jer u svemu se d r u g o m e smućujem pa naivno i nevjesto i m o ž d a priprosto za sebe smatram kako ništa drugo ne čini to lijepim do da li prisustvo o n o g a lijepog da li zajedništvovanje u o n o m e lijepom. kao da ti je već dopušteno . prvo. A što? Ne bi li izbjegavao tvrditi kako je. da ti netko ne bi suprotstavio protivnu tvrd­ nju.reče. po veličini. te da je po t o m e maleno. Slažeš li se s takvim u z r o k o m ? Slažem se . Ne osobito. iz toga se nadam izložiti ti u z r o k i pokazati da je duša besmrtna. te da. ostavljajući da tako odgova­ raju oni što su od tebe mudriji. koju je teško opravdati. već o n o što sam vazda u drugim prilikama i u o v o m p r e t h o d n o m razgovoru bez prestanka kazivao. prihvaća Uebervvegovu emendaciju προσγενομενοΰ.reče Kebet. i meni s a m o m e i d r u g o m e . Papyri XVIII 2181 (Hackforth). b o ­ jeći se. ili bilo što drugo od toga takvog. ili lik. što izgleda najprihvatljivije.čini li ti se o n o što t o m e slijedi kao i meni. ako se j e d n o m e pridoda jedan. Sam Hackforth.reče . i sve drugo. . zatim. Dakle ovako kazujem . A to više ne obrazlažem. te smatram kako t o g a se držeći nikada neću pasti. glavom. a da o n o manje ničim drugim nije ma­ nje n e g o malenošću. voriti. . I o n a velika dakle veličinom postaju velika? I o n a veća ve­ ćima? I o n a malena malenošću malena? Da. te da i kod takvih nemaš n e k o g d r u g o g u z r o k a za to da je na­ stalo dva od imanja udjela u dvojstvu. A ne bi li se . Baš posve .reče on. ako se razdvaja. držeći se o n o g sigurnog p o d m e t n u t o g a stava.

držim da ćeš činiti kako j a kazujem. koja je stoljećima vladala predajom filozofije." (Archer-Hind) Iz ovakve odredbe osnovne teme Fedona zadobiva gore prevedeni ulo­ mak svoje izuzetno značenje. itd. iznio bi ga na isti način. osim možda samo još u Gorgiji.sve je to učinilo taj dijalog jednim od najčitanijih i povi­ jesno najutjecajnijih djela Platonovih. Berlin. Razlika odredbe duše u Fedonu. te u dijalozima Politeia. Dramatski prikaz filozofa u neposrednom suočenju sa smrću. Pritom su u središtu zanimanja stajala prije svega pitanja vezana uz problem besmrtnosti duše. nauk ο besmrtnosti duše i ο prisjećanju: . U posljednjih je stotinjak godina pri interpretacijama Fedona osobi­ to važno mjesto dobilo historijsko-filologijsko pitanje da li su i u kojoj su mjeri stavovi pripisani u dijalogu Sokratu doista autentični stavovi pra­ vog. Jer njihov g o v o r i nastojanje m o ž d a i nije o k o toga. 511a5. u slučaju kad je neposredni. ako jesi j e d a n od filozofa. άπτοιτο. Ti su utjecaji u dijalogu bjelodani: nigdje se drugdje. da je bit i prava narav filozofije pročišćenje od svega tjelesnog i voljna priprava za smrt. uvjerljivi i nepobitni tamo izlagani „dokazi" ο besmrtnosti. I besmrt­ nost duše i prisjećanje i čista spoznaja kao jedini ispravni put pročišćenja utemeljeni su u Fedonu na nužnosti bitka ideja i prihvaćanju te nužno­ sti: „Tvrdnja ο idejama kao uzrocima egzistencije i objektima spoznaje. Može se štoviše reći da je upravo Fedon ponajprije oblikovao onu prosječnu predodžbu platonizma. individualnu dušu. U njemu se doista može. Sokrat-Platonov vlastiti način filozofiranja. Za po­ trebe ove edicije vrijedit će najkraće ukazati na neke osnovne teškoće. Jer oni su sebi dostatni i brkajući sve ujedno od silne m u d r o s t i ipak su u stanju sebi se samima dopa­ dati. pred kojom ne uzmiče. „sklanjanje" u „logose". ontologijski prvotnije. ovdje je izrijekom označen kao „druga plovidba". hipoteze. kako je to jednom učinio Hans Wagner (Platos Phaedo und der Beginn der Metaphvsik als Wissenschaft.t i o 1 3 s a m o g t o g p o d m e t n u t o g stava. U razlici spram svih navedenih osnovnih smjeranja interpretacije. 124 125 . p o d m e ć u ć i iznova 14 drugi p o d m e t n u t i stav. čini se neophodnim inzistirati na tomu da je ono središnje i najhitnije u čitavu dijalogu zasnivanje. sve d o k ne bi naišao na nešto dostatno. Ti pak. U tradicionalnim se tumačenjima jednako tako osobita uloga pripi­ sivala pitanju u kojoj i kolikoj mjeri su na sadržaj Fedona utjecala naučavanja orfika i pitagorejaca. a p r i t o m ne bi brkao. u Resp. Studien Heinz Heimsoeth zum achtzigsten Geburtstag. Ovdje nije mjesto da pokušavamo neka vlastita istumačenja. herojski uzvišen a ujedno ljudski jednostavan lik Sokratov. zajedno sa Simpozijem. znači ovdje otprilike: općenitije. Uzimamo s Burnetom riječ αρχή ovdje u značenju početne postavke. te je stoga već davno Madvig bio predložio čitanje έφοιτο. nijedna od sugeriranih emendacija (έφοιτο. pravo filozofijsko is­ hodište metafizike kao znanosti. historijskog Sokrata. no jedva da pri filozofijskome razumijevanju dijaloga njeni ishodi mogu biti od neke veće važnosti.) nije uvjerljiva. u: Kritik und Metaphysik. „umaknuće". nije Platon toliko približio stavu da je tijelo uistinu grob i tamnica duše. do danas je predmet uvijek novih tumačenja i rasprava. Neki problemi interpretacije Platonov Fedon smatra se oduvijek. a ne počela naprosto. Hackforth čak prevodi kao „premiss". gdje je shva­ ćena u potpunoj jednostavnosti i jedinstvenosti. 363-381). Fedar i Timej. Prihvaćamo rješenje Hackfortha: Glagol έ'χεσθαι upotrebljen je u dva različita značenja u dl i d3. jednim od izuzetnih remek-djela ne samo grčke filozofije nego i cjelokupne grčke proze. zatim da li postavka ο besmrtnosti duše vrijedi za poje­ dinačnu. kao oni puki osporavatelji. naslovom „Fedon ili ο duši". Pa ako bi trebao za njega sa­ m o g iznijeti razlog. te u tom smislu „prvi" pristup nemoguć ili preopasan. naime odustajanje od toga da se uzroke bivanju traži osjetilnim putem u onome osjetilnome samom te okretanje istraživanju u „logosima".rekoše uglas i Simija i Kebet. pustio bi to i ne bi odgovarao sve d o k ne bi istražio sve što iz njega slijedi. Poviše". Iz obzora kršćanskog nauka istraživalo se poglavito koliko su održivi. raspravljajući na j e d n a k n a č i n ο i s h o d i š t u i ο o n o m e svemu što iz njega slijedi. te koliko je nešto takvo u Platona. koji god bi se od onih p o v i š e pokazi­ v a o najboljim. usuglašava li ti se j e d n o s drugim ili je u nesuglasju. prihvaćeno i od Schanza. a onda i u Grka uopće zamislivo. ako bi h t i o iznaći nešto od o n o g a što jest. Sam je dijalog u dugoj tradiciji poznat pod Veliku teškoću predstavlja ovdje razumijevanje riječi έχοιτο u smislu „napasti". Diskusija nije zaključena. Bolje je prihvatiti tu činjenicu kao plod izvjesne nemarnosti u pisanju nego se poduhvaćati emendiranja. §1. „Druga plovidba" je u Grka bila poslo­ vičnom oznakom za lakši i sigurniji pokušaj pristupa nečemu. gdje je prikazana u svojoj unutarnjoj tročlanoj složenosti. str. „gore". već joj se prepušta u dobroj nadi.to je najznačajniji metafizički ishod Fedona i to bijaše bez sumnje njegova najintimnija svrha pri sastavljanju djela. uvođenje i obrana nauka ο idejama. uz očito naglašenu upotrebu riječi „bijeg". 1966. kako je to npr. ustvrđenje da one grade posljednju zbilju na kojoj se mora zasnivati sve zdravo razmišljanje . Archer-Hind i ovdje slijedi Jacksona sma­ trajući čitav pasus naknadnom interpolacijom. ključne točke i najspornija pitanja sadržana u prevedenome tekstu. 15 Najistinitije zboriš .

) §2. Notes and Appendices by R. 1955. Cambridge. §3. pa i ovdje u prvom odlučnijem izlaganju tzv. 126 127 . Bitan i najteži problem je možda taj da su ideje ovdje izričito nazvane uzrocima. smućen i zasli­ jepljen. 2. ukazujući uvijek iz­ nova na nemogućnost toga da ideje. Važniji konzultirani komentari: . — The Phaedo οf Plato. dakle to što Platon u ovome tekstu zove „nečim dostatnim" ne može smatrati istovjetnom s onim što je kasnije u Politeii u srodnome kontekstu nazva­ no „bespretpostavnim počelom" i u čemu izgleda valja prepoznati samu ideju dobra. ^ Ι Θ Ι Ι . kako to hoće Burnet? I uz to. Vol. Hoće li dakle Platon vlastiti način označiti slabijim i drugotnijim od onoga u predšasnika. Burnet.) Plato's Phaedo. tako da Platonov govor ο „drugoj plovidbi" ili razumiju kao puku ironiju (Burnet) ili pak pod prvom i pravom plovidbom. 40-47. (Reprint Edition New York. u njihovoj „odvojenosti" od osjetil- nih stvari. ) Plato's Phaedo. prije svih dakako Timej. predsokratovaca? To se dosadaš­ njim tumačima bez iznimke činilo nemogućim. London. Second Edition. u potpunosti ignorirati značenje što ga u tekstu ima „metafora" sunca i opisi zabliještenosti i zaslijepljenosti duše. Teškoća je međutim u tome što Platon u tekstu „logose" izrijekom naziva „slikama" tih stvari. nauka ο idejama. S time je najuže vezano pitanje što su uopće ti „logosi" u re­ čenom „bijegu u logose"? Platon očito njima nasuprot stavlja osjetilnokonkretne stvari i ono „zbiljsko". Ideje koje nalazimo ovdje u Fedonu jesu isključivo ideje međusobnih odnosa stvari i ideje njihovih kvalitativnih promjena. The Classical Quarterly. relativirajući potom u sljedećoj rečenici na dosta zagonetan i dvosmislen način sve konzekvence takvoga stava. 1984.značenje koje potvrđuje i Platon na drugim mjestima (Politicus 300c. 1 3 1980. razumiju ne postupak „predsokratovaca" nego zahtjev samoga Platona za posvemašnjim sagledavanjem cjeline osjetilnoga pod vidom Dobra. koje bi imale biti po sebi postojećim „objektivnim predmetima" tih. Odnos ideja i stvari već je ovdje imenovan „pri­ sustvom" ili „zajedništvovanjem". vazda subjektivnih „misli". Edited with Introduction and Notes by J. koja u dijalogu Platonu ostaje nedostižna. ali tu još ne uspijeva i izvesti. tzv. pojmovi? Da li su ti „logosi" isto ono što Platon naziva „idejama"? Da lije „logos" isto što i hipoteza. No. §5. od istraživanja kojih se Sokrat. odvraća k „logosima"? Archer-Hind je prvotno htio te „stvari" razumjeti kao ideje same. Muphy. kako čini Hackforth. budu ipak njihovim uzrokom. XXX /1936/. bili tek pravo ispunjenje programa radikalne teleologije kakav je ovdje postavljen. p. Utoliko bi kasniji dijalozi. Archer-Hind. na što je opravdano naglašeno upozorio Hackforth. Da li su oni onda nešto kao puke misli. Treba li zaista sve to shvatiti samo kao još jednu ironijsku igru. Potpuna suglasnost vlada oko toga da se krajnja i najviša hipo­ teza kojom se zadovoljavamo kao dovoljno jakom i sigurnom. Edited with Introduction. no sasvim je očito da se tu misli doista na stvari. Translated with an introduction and commentary by R. Hackforth. Oxford. „pretpostavka"? Većina je tumača sklona ove „logose" razumjeti kao „misli" i strogo ih razlikovati od „ideja". niječući svaku smislenu vezanost uz paralelne iskaze u Politeii? H. njih držao doista „odvojenima". 1973. No teško da je Platon ikada. Oštrica kasnije Aristotelove kritike Platonovih ideja bila je ponajprije uperena na ovo mjesto iz Fedona. D. The δεύτερος πλους in the Phaedo. Jednako je tako bitno uočiti da ideje nisu ovdje shvaćene kao uzro­ ci egzistencije stvari. kako ih dnevno susrećemo u praktičkom ophođenju. Upravo to i samo to uzrokuju ideje. uz jasnu naznaku toga da prava narav tog odnosa nije još dokučena. Philebus 19c). što sam u Fedonu doduše traži. barem prema nauku iz Fedona. (Primjer za tu manje-više usuglašenu tezu: N. U istome sklopu problema stoji i pitanje: što valja razumjeti pod „stvarima" i „bićima".R.

ili ne imajući? Ne imajući.Iz djela Simpozij ( 1 9 9 c l .odgovori j o š malo više. Pokušaj dakle . Ο χ ο η ϋ 1973 ^ Ι Θ Ο Ι ) . da li je nečiji brat.da je rekao Sokrat . da bi bolje shvatio što hoću. Ili ne? Svakako . Da li to što žudi i ljubi žudi i ljubi imajući to. Nadalje .da je rekao Agaton. Deder dakle. Izvornik: Platonis opera. reci mi ο Erosu j o š i o v o : Da li je takav taj Eros da je ljubav za nečim.u sebi čuvajući pamti. T o m v s II. kao drugo pak djela njegova. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić N a k o n toga pak reče da je Sokrat odavde odnekud z a p o č e o : I doista.da je rekao . kad si v e ć i sve ostalo lijepo i veličanstveno razjasnio kakav je on. Zar ne brata ili sestre? Da se složio. da li je E r o s ljubav za majkom ili o c e m . ili nije? Rekao bi mi dabogme. ili kćeri. ili ne? Dakako da da .da je rekao. Zar ne i majka j e d n a k o tako? Da se i s tim složio. dragi Agatone. učinilo mi se da si lijepo p o č e o govor. 129 .da je rekao Sokrat . kako se bar čini . da je otac upravo otac sina. To ubuduće . Da li je Eros ljubav nečega ili ničega? Ta svakako jest nečega.ta smiješno bi bilo to pitanje. A sad reci toliko: Da li Eros o n o čega je ljubav žudi.2 1 2 b 8 ) . to samo što on upravo jest.da je rekao Sokrat . čega je. ili ničim? A ne pitam da li za n e k o m majkom ili o c e m . Recognovit brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. A k o bih naime pitao: A što? Brat. T o m e se početku posvema di­ vim. ako bi htio valjano odgovoriti. ili ne? Da je rekao da jest. kazujući kako bi on kao prvo trebao pokazati kakav neki jest taj Eros.nije li umjesto da se čini upravo n u ž n o tako da onaj koji žudi žudi o n o što mu nedostaje. Prijevod.da je rekao.nego kao kad bi isto to pitao ο o c u : da li je otac nečiji otac.reći i ο ljubavi. Ali razmotri .

hoćeš da i u b u d u ć e m v r e m e n u to imaš stečeno.da je rekao Agaton. I prikladno baš zboriš. Prihvaćaš li dakle j o š da je Eros lijep. govoriš što drugo do to: H o ć u da ona sad prisutna i u bu­ d u ć e m v r e m e n u b u d u prisutna. Deder dakle .tebi ne m o g u protusloviti. Razmotri dakle da li. N i s m o li prihvatili da o n o što n e k o m nedostaje i što nema. a Bury και άεϊ παρόντα. Nije li Eros. 130 131 . Zapravo ne m o ž e š istini protusloviti . da je nužno.da je rekao. htio to ili ne. te toga radi govorim.da je rekao. pa neka b u d e tako kako ti kažeš. te žudim o n o samo što imam. Nisi li tako nekako kazao? Kazao sam .da je rekao . U svakom slučaju . „mantički". žene iz mnogočemu drugom protiv kuge tu bolest pustiti. Da li bi dakle netko budući velik htio biti ve­ lik. . Bi li se on s tim složio? Reče da je Agaton potvrdio. A što? Zar ćeš za o n o č e m u nedostaje lijepo i što nikako ne posjeduje lijepo ti reći da je lijepo? Nikako.i koja je i m e n e Moguće je da je Platon želio da oba ova imena Μαντικής Διοτίμας budu shvaćena etimologijski: srodnost pridjeva s μαντική. reći ć e m o mu: Ti čovječe. Jer Sokratu. da se ne b i s m o prevarili . i to n e m a ? N u ž n o . A k o dakle E r o s u nedostaju lijepa. i za o n i m što n e m a i što sam nije i što mu nedostaje . imajući stečeno bogatstvo.. A ako s time tako stoji.da je rekao Sokrat. ili snažan budući snažan? N e m o g u ć e je. ne osobito uvjerljivo. Sokrat pak da je rekao: Nije li to zapravo za njega „ljubiti". druže . ako mu ne nedostaje. što je bio prihvatio Hug. No g o v o r ο Erosu kojeg č u h j e d n o m Mantineje 2 . da o n o što nije v e ć tu i što n e m a u b u d u ć e m v r e m e n u b u d e za nj sačuvano i prisutno? 1 Svakako . htio čitati μή παρόντα. Sjeti se dakle za čim si u svom govoru kazao da je Eros. budući bogat. dok je Schirlitz predlagao άεί παρόντα.m o ž d a bi naime netko smatrao da ta i sva takva oni koji takvi j e s u i ta imaju j o š i žude upravo ta koja imaju. taj to ljubi? Da . Erosu dakle nedostaje lijepo.to je zacijelo o n o za čim je i žudnja i ljubav. Jer za r u ž n i m da n e m a ljubavi. „proročki. pa tko bi o n d a baš ta žudio? Nego kad god netko kaže: Ja. neće li mu nedostajati i dobra? Ja Sokrate .tima je naime. prvo. zdravlje i snagu. hoću i biti bogat. dok bi se za razjašnjenje samog vlastita imena mogao s Burvem navesti Sofoklov fragment 226 (Nauck): σοφός γάρ ουδείς πλήν δ άν τιμςχ θεός. koja bijaše u t o m e m u d r a i u ." bjelodana je. ako razumiješ. za nečim. A tebe ću sad već od Diotime.i budući brz brz. Jer meni se zaista čudesno koliko čini. pa htjeli ih ili ne. Rettig je. I taj dakle i svaki drugi žudeći žudi za o n i m što nije već tu i o n i m što nije prisutno. kad god kažeš da žudiš za prisut­ nim. n u ž n o da imaju u sadašnjosti svaka pojedina od tih koja imaju. što zacijelo nije slabo rješenje. h o ć u i biti zdrav i.da je rekao So­ krat .ili da ne žudi.da je rekao. a za r u ž n i m ne? Da se složio.da je rekao. A kako tebi? Valjano zboriš.složimo se p o n o v o u o n o m e kazanom. I doista baš lijepo zboriš Agatone .da je rekao . budući zdrav.d a j e rekao Sokrat . No ako bi i budući snažan htio biti snažan .dragi moj Agatone. prema o n o m e u čemu smo se složili. N e g o kaži j o š sitnicu: Ne čini li ti se kako sva dobra j e s u i lijepa? Meni bar da.da je rekao. Agatone. Agatone. zar ne bi Eros bio ljubav za lijepim.i Atenjanima je j e d n o m kad su žrtvovali za deset godina odgodila . Umjesto . i zdrav budući zdrav . ako s time tako stoji? A Agaton da je rekao: Izgleda mi Sokrate da ne z n a m ništa od o n o g a što sam tada kazao. Jer mu zacijelo neće nedostajati baš o n o što on je. a lijepa su dobra. podsjetit ću te. budući da u o n o m e baš sad prisutnom imaš.i" na kraju ove rečenice jedan rukopis ima „meni" (μοι). Čini mi se naime da si rekao o v a k o nekako: Da su bogovi uredili stvari ljubavlju za lijepim. to baš i nije teško. A k o hoćeš. Istinu govoriš. a p o t o m za o n i m čega ne­ dostatak mu je prisutan? Da je potvrdio.

ljubavnim stvarima podučila.niti neukost . G o v o r i š li ο svima o n i m a koji ne znaju . kako b u d e m m o ­ gao. mogli složiti da je veliki b o g oni koji kažu da on i nije b o g ? Koji su t o ? .reče. od ovih molitve i žrtve.reče. Osnovno obilježje znanja je pritom svagda u mogućno­ sti da se „iznese razlog" i „položi račun" (λόγον δούναι). kako s b u d n i m a tako i onima u snu. da je Eros veliki bog. niti dobar. i Meno 99a. ne znaš li.reče. pitanja postavljajući. kako si ti ustvrdio. A o n a smijući se reče: K a k o bi se. 713d.rekoh. pokušat ću v a m izložiti iz o n o g a u č e m u s m o se A g a t o n i ja složili.reče. A što onda? K a o i kod onih prije: između smrtnog i b e s m r t n o g .rekoh. Zaista treba Agatone. te u sredini budući upotpunjuje oboje. 427b. Jedan si ti. Čini mi se dakle da je najlakše razlagati o n a k o kao i ta žena. p r e m a m o j e m u g o v o r u .rekoh ja . te da je za lijepim. Ta kaži mi ne tvrdiš li da su svi bogovi sretni i lijepi? Ili se usuđuješ kazati da neki od b o g o v a nisu i lijepi i sretni? T a k o mi boga. bar ja ne . Jer baš sam otprilike i ja njoj nešto takvo govorio kao A g a t o n sada m e n i . d o k je onaj tko je mudar u n e č e m u drugome. kao i sve gatanje i vračanje. Ali od kojega oca i majke potječe? .ili ο o n i m a koji znaju? Baš ο svima. A b o g se ne miješa s čovjekom. a j e d a n od njih je i Eros. Sto bi o n d a bio Eros? .r e k o h ja. Legg. o k o kakvih vještina ili rukotvorstava.nego je to o n d a valjda ispravno mnijenje. a od onih naredbe i odgo­ vore na žrtve. S kojom moći? .ta kako bi znanjem bila stvar neobrazlož e n a . 3 Istinu kažeš . Smrtnik? Ni najmanje. kako se barem čini. sin Metidin. već njime jest sve općenje i razgovor b o g o v a s ljudima. 477 sq. i z a o ? O n a pak reče: Ne ogriješuj se! Ili smatraš kako je n u ž n o da b u d e r u ž n o o n o što nije lijepo? V i š e od svega. O n a me pak pobi o n i m razlozima kojima i ja njega. A o n a reče: Lako. K a k o bi o n d a bio b o g o m onaj tko je bez onih lijepih i dobrih? Nikako. Sto to Diotimo? D e m o n veliki. 717b. n e m o j smatrati kako treba da je on ružan i z a o radije nego da je nešto između njih . Takvi su pače de­ 4 m o n i m n o g i . D u g o je to pripovijedati . N e m o j o n d a na silu tvrditi kako je r u ž n o o n o što nije lijepo. No ipak . A ja r e k o h : K a k o to zboriš D i o t i m o ? Dakle je ružan Eros.reče. niti zlo o n o što nije d o b r o .r e k o h ja. A ne zoveš li sretnima one koji posjeduju o n a dobra i lijepa? Svakako.rekoh ja. Sokrate. prvo razložiti tko je E r o s i kakav je. Ili i n e u k o o n o što nije m u d r o ? A ne opažaš li da jest nešto i z m e đ u mudrosti i neukosti? Što t o ? Mnijeti o n a ispravna. 392a. Ali nisi li prihvatio da Eros z b o g nedostatka onih dobrih i lijepih žudi upravo za tim što mu nedostaje? Ta prihvatio sam.rekoh ja. sam od sebe. demonski je čovjek. Usp. da nije ni znati . reče. Sokrate. a p o t o m njegova djela. i pseudoplatonički spis Epinomis 985b. Po njemu se širi i sve p r o r o č k o umijeće svetišta u onih što se bave žrtvama i posveće­ njima i čaranjima. 132 133 . i z m e đ u p a m e t i i neznanja. Vidiš dakle kako i ti cijeniš da Eros nije b o g . No reći ću ti svejedno. Ja pak rekoh: K a k o to zboriš? Za naglašenu razliku između znanja i mnijenja usp. Da tumači i prenosi b o g o v i m a o n o što je u ljudi i ljudima o n o što je u bogova. tako da je cjelina svega sama sa s o b o m čvrsto vezana. N a k o n što su blagovali stiže prošeci. a da se ne m o ž e iznijeti razlog. I onaj tko je o k o toga mudar. osobito Resp.svi se slažu da je veliki bog.reče . kako je bila gozba. Ο „demonskim" bićima između bogova i ljudi govori Platon još u Resp. 617d.ta kako bi n e u k o š ć u bilo o n o što nekako p o g a đ a biće . da nije niti lijep. kad se slažeš da on nije ni d o b a r ni lijep. Jer i sve o n o d e m o n s k o između je bo­ ga i smrtnoga. druga p a k ja . a uz ostale i Poros. A tako i za Erosa. Kad se naime rodila Afrodita gostili su se bogovi. prostak.

uvijek drug oskudice. n e g o je tvrd i suh. Znaš da je stvaranje nešto m n o š t v e n o . prosuđujem li iz onoga što govoriš. Sokrate. namislivši da z b o g svog siromaštva dijete s P o r o s o m napravi. ili kako kažeš? T a k o . no oživljava p o n o v o po očevoj naravi.reče . No o n o koje ljubi. Istinu veliš . ta­ ko da niti je kad Eros siromašan niti je bogat.reče . siromašan je vazda i daleko od toga da b u d e mladenački svjež i lijep. Penija nato. d o k za ostalo upotrebljavamo druga imena. ako v e ć baš svi o n a ista ljube i uvijek. Jer. imajući o n u majčinu narav.reče .oni koji ljube mudrost.reče . neobuven i beskućnik. Bit će sretan.ne k a ž e m o da svi ljube. Sokrate i D i o t i m o ? O v a k o pak j o š jasnije: onaj koji ljubi. nije ti se ništa čudno dogodilo.r e k o h ja.traži j o š ovakvo pitanje: što će mu biti time što bi mu bila dobra? Ne m o g u j o š nikako . a Eros je ljubav o k o lijepoga. niti ako je tko drugi mudar ne ljubi mudrost. rodivši se na proslavi njena rođenja. kao što to smatra mnoštvo. a jest i za o n i m lijepim. a budući ljubiteljem mudrosti da je između mudraca i neukoga. upitao: deder Sokrate. a i u pogledu mud­ rosti i neukosti u sredini je. Stjecanjem dobrih dakle . 134 135 .sretni su oni sretni. opijen nektarom . tako da je n u ž n o da je Eros ljubitelj mudrosti. to i m a drukčiji lik.rekoh ja. i ujedno budući po naravi ljubavnikom oko svega lijepog. mudrijaš. Istinu veliš. hrabar je. nego sad u istome danu cvate i živi. I ja rekoh: N e k a b u d e dakle. niti žude m u d r i m a postati. M u d r o s t je naime zacijelo nešto od o n o g najljepšeg. Nikada naime onaj tko ne smatra da mu što nedostaje ne žudi za o n i m što ne smatra da mu nedostaje. Ali ne čudi se . na vratima i po putevima pod vedrim n e b o m spavajući. budući da je i Afrodita lijepa. mudrost ljubeći kroz čitav život. kako mi se čini.kao kad bi netko. Stoga j a m a č n o i postade Eros pratiocem i službenikom Afrodite. držim. sada pak zamire.r e k o h ja. imenujemo neki lik ljuba­ vi. ne budući lijep. izlučujući. Jer to je baš teškoća s neukošću: sebi se. u ovakav je usud postavljen Eros: prije svega. A zašto Sokrate .reče . zamjenjujući. Ali taj o d g o v o r . Koji su o n d a D i o t i m o .Penija i bijaše na vratima.rekoh ja . onakav kakvog sam ja izložila. dobar i pametan. . ljekar. A o n o što si ti smatrao da je Eros. strašan vrač. Da je zajednička svima. kako ti kažeš. Ni oni neuki opet ne ljube mudrost. ako nisu ni mudraci ni neuki? No to je . Jer jest j a m a č n o takav i tako postao Eros.r e k o h . Z b o g toga ti se. K a o što? . tako da i radnje svih umijeća j e s u stvaranja i njihovi obrtnici svi su stvaraoci. kad je u obilju.već i djetetu jasno. I niti je kao besmrtan po naravi ustrojen. ljubi lijepa. činiti do­ statnim. Smatrao si. Što ljubi? I ja rekoh: Da mu b u d u .jest naime -. n e g o za neke k a ž e m o da ljube.n a k o n o n o g a pokušati podučiti. I što će biti t o m e k o m e bi bila dobra? To v e ć lakše m o g u odgovoriti . No kad je Eros takav. sa- vršeno i blaženo. vazda neke lukavštine snujući.reče. a od majke nemudre i oskudne. vješt lovac. Eros učinio od svega ljepšim.r e k o h ja. Narav je dakle tog demona.reče . N e g o . No ako bi nas tko pitao: za č i m k o d o n o g lijepog je Eros. a za neke ne? I sam se č u d i m . drzak i napregnut. pridajući mu i m e cjeline: ljubav. niti žudi m u d r i m postati . d o b r i m se umjesto lijepog služeći. raskošno. Sto ljubi? Da mu b u d u . ljubi d o b r a onaj koji ljubi. te ne treba uz to j o š pitati: zašto h o ć e da b u d e sretan onaj t k o h o ć e ? N e g o se čini da o d g o v o r tu ima kraj.r e k o h ja.vina nije u o p ć e bilo. da oni između t o g obojeg. I t o m e je pak uzrok rođenje njegovo: od oca je mudra i obilna. a ne o n o koje ljubi.rekoh ja. na zemlji vazda počiva­ jući i nepokriven.na to pitanje s p r e m n o o d g o ­ voriti. tuđinko. Držiš li dakle da je to htijenje i ta ljubav zajednička svim lju­ dima i da svi h o ć e da im dobra b u d u uvijek. kojima bi i Eros pripadao. Jer bilo č e m u što prelazi iz o n o g koje nije u o n o koje jest sav u z r o k je stvaranje. niti kao smrtan. j e r valjano zboriš. A P o r o s onda. ta. No opet po o c u vrebač je na lijepe i dobre. koju korist pruža on ljudima? To ću te baš Sokrate . leg­ ne uz njega i zače Erosa. Kao ovo. Ta o n o ljubljeno i jest zaista lijepo. žudan pa­ meti i vješt da je stekne. da je Eros o n o koje je ljublje­ no. Kao sin dakle Porosa i Penije. S tim naime stoji ovako: Od b o g o v a nijedan ne ljubi mudrost.izašavši u vrt Zeusov pijan zaspa.

Da li o n d a . 91a.reče . koje je smrtno. N e m o g u ć e je pak da oni b u d u u o n o m e ne­ usklađenom. 136 137 . 162. o n o svoje. iz­ danju svog komentara) izbacuju čak čitavu rečenicu. te se kaže i da ljube i da su ljubavnici. ne kaže se da ljube.rekoh ja. Ljepota je dakle pri rađanju boginja usu­ da i boginja poroda. Krugera (Einsicht und Leidenschaft. tako mi Zeusa .j e d n o m riječju za tim da joj o n o d o b r o bude uvijek. d o k se od cjelokupnog stvaranja j e d a n izdvojeni dio. No reći ću jasnije . O n o ružno je neusklađeno sa svime božanskim. Tome nasuprot stoji konstatacija G. T a k o onda i k o d ljubavi. "1973 Λ1939/.koji način bavljenja njome. dok Hug i Stallbaum (u 1.reče o n a . Budući dakle da je to ljubav uvijek -. Ne vole oni. i to je u živome biću.rekoh.i da ne samo da bude. i tijelom i dušom. Ali rađati u r u ž n o m e ne može. d o k o n i koji se predaju i revno nastoje o k o n e k o g j e d n o g lika toga dobivaju i m e cjeline. a o n o zlo tuđim. No moja je priča da ljubav nije niti za po­ l o v i c o m niti za cjelinom. kad se god o n o koje je trudno prim a k n e lijepom udobrovoljuje se i biva radošću obliveno te ostavlja p o r o d i rađa. A što? Ne treba li pridodati . j e r o n o golemih m u k a rješava o n o g a tko nosi. ako im se čini da su im škodljive. Ili se tebi čini da je? M e n i b a r e m ne. kao srodno i blisko ovdje izlo­ ženome. suglasni su u izbacivanju ove rečenice kao besmislene glose. Ta sjedinjenje m u ž a i žene je rađanje 7 . ne sluči li se. Na koncu je od strane mnogih naprosto uklonjena iz teksta. što nam ne izgleda osobito uvjer­ ljivo. To se n a i m e j e d i n o zove stvaranjem. niti ih se zove ljubavnicima. da je to baš dobro. Ali za o n e koji se na svakojaki način njoj posvećuju. i ne bih te oblijetao upravo to učeći. naziva i m e n o m cjeline. onaj o k o m u z i k e i metra. Kada pak ružnom. Izgleda mi kao da istinu zboriš .reče. Poglavito sva žudnja za o n i m d o b r i m i za t i m e da se b u d e sretan svima je o n a „najveća i najprevarnija ljubav" 5 . Dakle je ljubav . bilj. I zaista se .rekoh ja .što to upravo zboriš. Najistinitije veliš .znaš da se svejedno ne z o v u stvaraocima.reče . Gonetanje treba . str. 251a sqq. ozlovoljuje se i ožalošćeno skuplja se u se te odlaže. nego u lijepome. Frankfurt am Main. To je naime p o r o d u lijepom.Ali .reče . ili u p o g l e d u ljubavi za m u d r o š ć u . M o ž e li se o n d a . i u kojoj djelatnosti mar i napor bi se zvali lju­ bavlju? Koje djelo se slučuje tim biti? M o ž e š li reći? Ali ne bih se doista tebi Diotimo — rekoh ja — zadivio glede mudrosti. nego i da uvijek bude? I to treba pridodati.kaza ona. 34): Pokušaji da se emendira predano δολερός i križanje cijeloga pasusa ό μέγιστος και δολερός έρως παντί sadržajno pretpo­ stavljaju jedno puko logičko razumijevanje rečenice. Bury instruktiv­ no upućuje na Sapfino shvaćanje erosa. od kojih jedva da i jedan zadovoljava. i stvaraocima oni koji se drže t o g dijela stvaranja. Trudni su naime. n e g o imaju druga imena. još s Burvem Theaet. A odatle je to da o n o koje je trudno i već nabreklo silan žar spopadne u okružju lijepog. naša narav žudi rađati. reče ona .rekoh ja. b u d u ć i da su ljudi skloni dati si i n o g e i ruke odsjeći.da ljube i to da im o n o d o b r o bude? Riječ δολερός navela je interprete na mnoštvo prijedloga za emendacijom. zadržava i ne rađa. o n o u njemu prisutno b e s m r t n o : trudnoća i rađanje.reče o n a . No kazat ću ti . ljubavi. Jer ljubav Sokrate nije za o n i m lijepim. druže.rekoh. 150 sqq. smatram.kazuje neka priča da ljube oni koji traže svoju drugu polovicu. T a k o da b a š ništa nije što ljudi ljube do o n o d o b r o . Tim. N e g o za čim onda? Za Platonov nauk ο trudnoći duše i rađanju usp. T r e b a dodati. i ja ne shva­ ćam. kako ti smatraš. Svi izdavači. ili u p o g l e d u stjecanja novca.tako naprosto kazati da ljudi ljube o n o dobro? Da . Phaedr. već u sebi držeći p l o d s t e š k o ć o m ga nosi. osim ako bi t k o o n o dobro zvao vlastitim i svojim. ili u pogledu ljubavi k tjelovježbi. svi ljudi i tijelom i d u š o m 6 i kad dospiju u neko doba starosti. osim Hommela i Stallbauma.. Das Wesen des platonischen Denkens. Sokrate. A to je stvar božanska. Z b o g toga.rekoh ja. Istinu kažeš . d o k je o n o lijepo usklađeno.reče .

što ga mi sada i m a m o ? Daleko od toga da ne .reče . ne time da je u potpunosti isto. No zašto baš za rađanjem? Jer rađanje je vječno i besmrtno. sjećanje i_sreću za b u d u ć e vrijeme. kao smrtnome.. str. 131): . smatrao bi netko da to čine iz predumišljaja. a ponešto gubeći. Zaborav je naime odlazak znanja. a mišljenje stvarajući opet n o v o p a m ć e n j e 8 umjesto o n o g odlazećeg spašava znanje. A k o dakle vjeruješ . A ja čuvši g o v o r zadivih se i rekoh: Da li.Bury i ostali označuju μνήμην interpolacijom. M o ž e pak j e d i n o time. svaka od tih nisu u pojedincu nikada ta ista. time da ostavlja za s o b o m drugo mlado umjesto starog. A od toga je još neobičnije to da i znanja ne samo što nam jedna nastaju a druga propadaju te^nikada n i s m o ^ s j ^ i j u j j o g l e d u znanja. onda je takva da savršeno izražava smisao pasusa.reče .n e g o držim da z b o g vrline besmrtne i z b o g takva slavnoga glasa svi sve čine. . te kako su spremne za njih se i boriti.reče. nego time da o n o odlazeće i stareće ostavlja za s o b o m drugo_novo. bilj. i tijelo i sve ostalo. Bury bez jakog opravdanja inzistira na Creuzerovu čitanju αδύνατον umje­ sto άθάνατον. boli. čudio bi se besmi­ slenosti o n o g a što sam rekla kad ne bi spazio. Iz t o g je razloga n u ž n o da ljubav jest i za besmrtnošću. k tebi i došao. prvo oko m e đ u s o b n o g sjedinjavanja. kakvo s a m o bijaše/ T o m d o s k o č i c o m Sokrate .o n i m čime duši pristoji da b u d e trudna i da rađa. Jer besmrt­ nosti radi prati sve mar za njim i ljubav.reče .Za rađanjem i p o r o d o m u lijepom. nego i j e d n o pojedinačno od znanja isto to zadešava. rađanjem. Dobro upozo­ rava S.i m a o n o s m r t n o udjeFa u besmrt­ nosti. New Haven and London. besmrtnost. uistinu s tim tako stoji? I ona. najmudrija D i o t i m o . Jer tu na isti način kao i tamo smrtna narav traži po j n o g u ć n o s t i jia_bude i uvijek i besmrtna. i dobara potrošiti. nikada ne imajući u sebi o n a ista.da bi Alkestida bila umrla za Admeta. Jer pogledaš li ako hoćeš baš častoljublje ljudi. i za to umrijeti. i u po­ gledu kose. Na taj se naime način spašava sve smrtno. ako i jest. reče: Znaj d o b r o Sokrate. iz onoga u č e m u smo se složili. budući da se i u o n o m e vre­ m e n u u kojem se za svako pojedino od živih bića kaže da živi i da je isto . i cjelokupnog tijela. Ta n u ž n o je zajedno s dobrim žuditi i za besmrtnošću. i one na zemlji i one koje lete." Za razliku od gotovo svih rukopisa.tako ipak naziva istim. te da su z b o g toga pripravni opasnostima prkositi j o š i više nego z b o g djece. naslade. krvi. Ne nalazimo dovoljno razloga za izbacivanje riječi μνήμην.reče. bolujući sve i ljubavno raspoložene. te starijih i novijih izdavača.reče . nego i u pogledu duše. 138 139 . kada je govorila ο ljubavnim stva­ rima. kako su strašno opsjednuti ljubavlju da b u d u slavnoga i m e n a i da „glas steknu besmrtni za vječita v r e m e n a " . mnijenja. i koliko su bolji toliko više. te j e d n o m zapita: Sto držiš Sokrate da je u z r o k tej^ubavi i te žudnje? Ili nisi opazio u kakvo izuzetno stanje dospijevaju sve životinje kada žude rađati. u z e o u obzir. svojstva. znajući da trebam učitelja. a zatim i oko prehrane o n o g a rođenog. ili da bi Ahil bio u m r o nakon Patrokla i da bi vaš K o d r o bio u m r o prije svoje djece z b o g kraljevstva. proglašujući je „ili umetnutom ili iskvarenom".da ljubav po naravi jest o n o o k o čega s m o se više puta složili. i napora svakojakih podnijeti. No iz kojeg uzroka su životinje tako ljubavno raspoložene? M o ž e š li to reći? I ja p o n o v o kazah da ne bih znao. p o p u t onih savršenih sofista. Sve me to dakle poučavala. Jer o n o b e s m r t n o ljube. Rosen (Plato's Symposium. i mesa. i umrijeti. A ona reče: Misliš li o n d a ikada postati vještakom o k o ljubavnih stvari. tako da se čini istim. kao o n o božansko. ćudi. I ne samo u pogledu tijela. Smatraš li ti .rekoh ja. žudnje. i j o š više n e g o u tijelima . kostiju. ako to ne shvatiš? Ali zbog toga sam Diotimo. slabije s jačima. rađanjem djece namičući sebi. već vazda n o v i m bivajući. Jer o n o što je nazvanolnišljenjem. kako upravo rekoh. 254. već j e d n a nastaju. N e m o j se dakle čuditi ako po naravi sve cijeni svoje p o t o m s t v o .ta ima zaista_i qnih_koji. 1968. tako je nazvano kao da je znanje odlazeće. k a k o sma­ traju. da nisu smatrali kako će besmrtno^ biti sjećanje na njihove vrline. a i drugo sve čineći? Sto se ljudi tiče. tad se ne čudi.su u duši trudni. d o k o n o b e s m r t n o d r u g o m 9 . i dati se glađu mučiti ne bi li ih nahranile. N e g o reci mi uzrok i za to i za sve drugo od o n o g a o k o ljubavnih stvari. ako već ljubav jest za tim da joj o n o dobro bude uvijek. Oni . Oni pak koji d u š o m . kako čini Bury. Ta svakako .koji su trudni tijelom posvećuju se više ž e n a m a i s njima su u ljubavi. a druga propadaju.kako se netko od djetinjstva zove istim sve d o k ne postane starcem . Neka b u d e . strahovi.

bude li netko dolične duše. s njime zajedno othra­ njuje o n o r o đ e n o . ljubiti ga i ο njemu se brinuti. Rettig. trudan budući. ako treba slijediti o n o po izgledu lijepo 1 0 . velika b e z u m n o s t ljepotu na svim tijelima ne držati j e d n o m i istom. nego da. kao navodnu „ineptum glossema". ne sagleda neku j e d n u znanost. da vidi opet ljepotu znanosti. i to prvo da. da se premjesti u stanje ljubavnika svih lijepih tijela. U ove dakle ljubavne tajne m o ž d a bi i ti Sokrate b i o posvećen. K a d je opet o v i m n e t k o u duši trudan j o š iz djetinjstva. da bi bio prisiljen opet motriti o n o lijepo u poslovanjima i u zakonima. pa se prihvaća toga da ga odgaja. li­ j e p o g i s njim općeći porađa i rađa o n o čime je davno zatrudnio. njime zadovoljiti. tako da će se. jer u r u ž n o m neće nikada roditi. kojima sebi. m n o g e lijepe i veličajne go­ vore i misli porađa u nezavidnoj ljubavi za mudrošću.tko na pravi način ide na tu stvar treba da j o š kao mladić p o č n e salijetati lijepa tijela. hoće izbaciti riječi και ζητεΐν. Zeller). prezirući je i držeći sitnicom. Onaj naime . kako u H e l e n a tako u barbara. te ako se u njima nahodi du­ ša lijepa. okreće unaokolo i motri. držim. a ne sljedećim riječima. kakvi bi mladiće boljima učinili. iznenada će ugledati nešto čudesno. idući već kraju ljubavnih tajni. sed etiam aliunde quaerere et investigare eiusmodi sermones. pri j e d n o m e . talem amatorem non modo ipsum parere quasi et ex se procreare. Sokrate. i drugi muževi posvuda drugdje. (b) kao ono lijepo po vrsti (Wyttenbach. Dotičući naime.reče . obilazeći. radi kojih i jesu sva ova. 140 141 . i zahtijevati i h 1 1 .i neću ništa svojom voljom ispustiti. Stallbaum dobro obrazlaže zadrža­ vanje riječi: Diotima hoc dicit. smatram. b e s m r t n u slavu i u s p o m e n u pribavljaju. slijedi li ih tko na pravi način. čega su roditeh'i i svi stvaraoci i oni od obrtnika za koje se kaže da su pronalazači. milujući djetinju ljepotu n e k o g čovjeka ili j e d n o g a posla. koja je toga tu lijepog. na mo­ ćan ocean ljepote koji se prostire pred njim.pozornost upraviti. tako da će smatrati kako je o n o lijepo u okrugu tijela nešto neznatno. te rađati takve govore. na­ rav lijepog.A što joj pristoji? R a z u m n o s t i ostalu vrlinu. uvijek jest i niti nastaje niti pro­ to έπ' εϊδει καλόν tumačilo se dosad na tri osnovna načina: (a) kao lijepo u ideji (Schleiermacher. A ponajveće i od razumnosti ljepše je zasnivalaštvo o k o država i naseobina. te (c) kao ljepota osjetilnih likova (Vermehren. te. kao sluga. Shvativši to pak. r e c e _ i spasitelje L a k e d e m o n a i takoreći Helade. b u d u ć i b o ž a n s t v e n . A nakon toga da ljepotu u dušama smatra vrednijom od one u tijelu. Hommel). No kazat ću ti . qui iuvenes reddant meliores. slijedeći Asta. budeš li sposoban. b u d u ć i da su takvi. T k o je naime dovde prema ljubavnim stvarima odgojem do­ veden. tu ojačavši i narastavši. i postojaniju ljubav. Vrlo lijepo objašnjava Bury: Parabola sugerira da se promatrač. motreći o n a lijepa i j e d n o za drugim i na pravi način. zadivljen. o n o koje. tražit će. te da vidi kako je to sve sebi srodno.reče . Lijepim se tijelima priklanja dakle više n e g o ružnima. okrenut prostranoj pučini lijepoga i m o t r e ć i 1 2 . spominjući ga se prisutan i odsutan. budući da su ljepšom i besmrtnijom djecom zajednicu osnovali. Treća solucija izgleda nam daleko najuvjerljivija. koji su svakojakom v r l i n o m rađali. ljubi j e d n o tijelo i tu rađa lijepe g o v o r e . o n o lijepo u č e m u bi rađao. samo o n o . A pokušaj mi . ne z n a m da li ćeš biti sposoban. sve dok. te da gledajući već spram m n o g o g lijepog nikad više ne bude. i takav. p o t o m da sam shvati kako je ljepota na bilo kojem tijelu o n o j na d r u g o m e tijelu sestra. te kako je. t o m e se obojem iznad svega priklarijati^smjesta u o d n o s u s tim čovjekom obiluje g o v o r o m ο vrli­ ni i ο t o m e kakav' treba da b u d e dobar čovjek i č i m e da se bavi. koliko god najviše možeš. Bury). Hug. Na cijeni je u vas i Sol o n z b o g rađanja zakona. te kad dospije d o b a žudi v e ć p o r o d a imati i rađati. Ti me p a k pokušaj pratiti.reče . A ako h o ć e š djecu koju je Likurg za s o b o m u L a k e d e m o n u ostavio. vodi li ga pravo onaj koji ga vodi. plemenita i darovita. Posve nepotrebno Bury. prvo. kojemu je ime razboritost i^pra^ vednost. pa ma i imao slabašan stas. I svatko bi vi­ še volio da su mu se takva djeca narodila nego o n a ljudska te ogledavajući se na H o m e r a i Hesioda i druge dobre pjesnike za­ vidi im koje p o t o m k e za s o b o m ostavljaju. radi čega upravo i bijahu svi oni prethodni napori. Njima se v e ć i m n o g a svetišta podigoše z b o g te takve djece. koji su m n o g a i lijepa djela na vidjelo iznijeli. dok mu taj prizor krijepi dušu i pokreće ga na to da iz sebe iznosi mnoštvo dubokih misli. N a k o n poslova da ga vodi k znanostima. tako da ti takvi imaju m n o g o veće uzajamno zajedništvo od one o k o djece. No za o n a krajnja i najviša posvećenja. Stallbaum. robujući slab i sitničav. a one snažne ljubavi za j e d n i m da se okane. Particip θεωρών treba shvaćati s prethodnim. dostigavši vrhunac uspona. d o k z b o g o n e ljudske ni­ jedno.

na umu držati dobru uputu Rosenovu (isto. porađa ne slike vrline. niti raste niti opada. od onoga u Hesiodovoj Teogoniji pa do rane grčke lirike. « .R. koliko sam god za to sposoban. već da samo o n o božansko lijepo jed­ noliko m o ž e sagledati? Zar držiš .da će ga j e d i n o ondje zapasti da. Rettig ovo drugo zna­ čenje brani i obrazlaže riječima: Ideje nisu puki pojmovi. ili od drugog biti k njima vođen: započinjući od ovih lijepih radi samog o n o g lijepog uvijek se uspinjati. niti ovdje lijepo. nego samo motriti i zajedno biti. koji nije nauk nečega drugog do samog o n o g lijepog. odlazeći od ovih tu p u t e m prave ljubavi spram dje­ čaka. ako uopće igdje. Bluma u uvodu paralelnog izdanja Ficinova 2 djela: LIber die Liebe oder Platons Gastmahl. reče tuđinka iz Mantineje. kao i mnogi drugi. i od poslova na lijepe nauke. kako se izražava Aristotel. pravo. pri čemu je s pravom i manje-više jednoglasno Arj_>t_)iaiiQy govor pre­ poznat kao od sviju ostalih bitno različit i svojom tragičkom osnovnom crtom srodan Sokratovu. . χωριστού. Zeller). Jer to je baš na pravi se način dati na ljubavne stvari. ili na nebu. ku koji bi o n a m o gledao i koji bi o n i m čime treba m o t r i o i s time općio? Ili ne pomišljaš . lijepim dječacima i mladićima. te sam cije­ n i m ljubavne stvari i osobito oko njih nastojim. bilj. Tumači se uglavnom ili kao „rasprava". čisto i nepomiješano. krasota izraza.da bi loš bio život čovjeKao i uvijek. odnosno Diotiminom. one su štovi­ še egzistencije. niti drugo što u č e m u tijelo ima 13 udjela. A uvjeren pokušavam i druge uvjeriti da za tu stečevinu ne bi ljudskoj naravi nitko lako našao boljeg saveznika od Erosa. konačno i ponajprije upravo bezdano neiscrpiva slojevitost smisla čine taj spis upravo jedinstvenim. potrebno će biti prethodno na vidjelo iznijeti istinu grčkoga iskustva Erosa. niti neki z b o r . Sto­ ga dakle tvrdim kako svi ljudi trebaju cijeniti Erosa. p o č n e samo o n o lijepo sagledavati. O n o ti se. „argument" (Gomperz. dok motri samo o n o lijepo. 82) da se precizno značenje od λόγος mora uvijek odrediti iz konteksta svake pojave termina. i od nauka ići na k o n c u na onaj nauk. i od lijepih tijela na lijepa poslovanja. Van tog obzora ostaje Platonova riječ bitno neshvatljiva u svojemu vlastitu smislu. \ . Sto bismo onda . međutim. m o ž d a bi se i dotaknuo cilja. niti spram o n o g a lijepo. spram ovoga pak ružno. ili na zemlji. budući da se slike ne dotiče.reče . nego samo po sebi sa s o b o m jednoliko uvijek buduće. gledajući o n o lijepo o n i m čime ga se m o ž e gledati. Izvorni grčki religijsko-mitologijski obzor. dragi Sokrate. Hoće li ga se pak jednom hermeneutički iznova probuditi i prisvoji­ ti. renesansno-trubadurski. niti pak budući u ne­ č e m u drugom. bojama i m n o g i m drugim smrtnim tričarijama. spram Sokratova. U svrhu osvjedočenja ο tome dovoljno je jednom s originalom samim uspo­ rediti naprimjer onaj povijesno toliko utjecajni renesansni pokušaj Marsilia Ficina da filozofijsku sadržinu Platonova dijaloga prenese svome vremenu (Usp. Umijeće dramatske gradnje djela. . a ondje ružno. unu­ tar kojega Platonova izvođenja tek zadobivaju i zadržavaju svoj pravi vlastiti smisao. T a m o je život. sud P. kazala Diotima. A kad tko. ako u o p ć e kojem čovjeku pripada da bude besmrtan. nego istinsku. te tako na cilj stigavši spoznati samo o n o koje jest lijepo. a tada ne. te uvjeti bitka i bivanja stvari osjetilnoga svijeta. od j e d n o g na dva. Niti će mu se to lijepo poka­ zivati kao neko lice. a p o t o m nije u neku ruku lijepo. npr. str. čovjeku vrijedan življenja. kao i svakog pojedinog od njih. XIX. a ne ispunjeno puti ljudskom. ako ga ikada ugledaš. te odno­ su sviju prethodnih. niti neka znanost. i od dvojih na sva tijela.) Kršćanski. Pri dosadašnjim tumačenjima ponajviše je pozornosti bilo posve­ ćivano međusobnom odnosu svih u Simpoziju izloženih govora. 226. kad bi to bilo moguće. §1. b u d u ć i da se dotiče istine? A o n o m e tko porađa istinsku vrlinu i othranjuje ju pripada da bude b o g u m i o te. 1984. tako je i ovdje teško razumjeti i izložiti upotrebljenu riječ λόγος.pada. niti tada da. te i sada i uvijek hvalim m o ć i junaštvo E r o s o v o . ili u drugome. . str. Hamburg. kao u živome biću. ljubimce gle­ dajući i uvijek s njima općeći. onda njemu. u neku ruku ružno. a n e k o m e ružno. Stevvart. tako da kad ta ostala i nastaju i propadaju o n o niti što većim niti ma­ njim biva niti što podnosi. a ja ostah uvje­ ren. Općenito valja. . romantički pojam ljubavi povi­ jesno izrastaju iz svaki put bitno novog i drukčijeg tumačećeg sučeljenja s naukom iz Simpozija.reče . savršenost kompozicije. ne jesti i ne piti. pritom je nužno sve više bivao potisnutim i zaboravlje­ nim. i drugima preporučam. ili kao „pojam". neće činiti da jest po zlatnome nakitu i haljinama. To je dakle. kao da je n e k o m e lijepo.reče smatrali kad bi nekoga zapalo da vidi samo o n o lijepo. Fedre i vi ostali. niti ruke. kao stepenicama se služeći. koje sada d o k gledaš uzbuđuješ se i spreman si. /- 142 143 . a sva ostala lijepa kao da u t o m e na neki način imaju udjela. Neki problemi interpretacije Dijalog Simpozij nedvojbeno pripada nekolicini vrhunskih postignuća ljudskoga duha u oblasti pisane riječi.

Ono što je tamo bilo tek naslućeno i nagoviješteno pod imenima „pri­ sustvovanja" i „zajedništvovanja". spoznaja i znanje u cjelini. Od izuzetne je važnosti i Diotimin opis pravoga puta erotičkog uspinjanja. cjelini onog praktičkog. elementarno-egzistencijalni analogon onome istome što je ranije u Fedo­ nu. 144 145 . pri čemu je jasno da takva vrsta „dileme" na­ prosto ne dopire do onoga bitnog u djelu. Edited with Introduction. počevši već s Plotinom samim. Second Edition. §6. uopće ne pojav­ ljuju. njihova „ukidanja". izloženo kao tek spoznajni postupak uza­ stopnog postavljanja „hipoteza". bez ostatka izru­ čeno neumitnoj ništećoj moći vremena i prolaženja.dakako ne u vri­ jednosnom nego isključivo „ontologijskom" smislu . §5. koji više nije nikakav logos i ni­ kakva znanost. potom k cjelini navada i obi­ čaja. Critical Notes and Commentarv by R. da tako kažemo. pa tako i u ovome središnjem. Bury. Rettig: Platons Symposion. Unutrašnje načelo tog uspinjanja sadržano je u žudnji i sjedinjenju s jednim. Smisleno dovesti u vezu tu ovdje naznačenu pranapetost borbe jednog i onog „drugog". Možda se može štoviše reći da je upravo u tome sadržana i glavna. Pri svemu je tome od izuzetnog značenja uvidjeti kako u tom stupnjevitom erotičkom usponu valja sagledati jedan. odnosno Eros.takav korak nije još ni od koga pokušan. mitsku sliku „Penije". smatrao Natorp? Na ta teška pitanja odgovoriti se može tek iz produbljena studija cjeline Platonovih spisa. te potom opet u Politeii. Da li je onda ono što Platon naziva „idejom" prisutno ipak ba­ rem na koncu mučnog erotičkog uspinjanja pravoga filozofa. S visokom mjerom uvjerljivosti ukazano je na to da cjelinu spisa vodi i upravlja Platonov pokušaj odlučnog filozofijskog suprotstavljanja samome načelu ranoga grčkog prosvjetiteljstva i umijeću (τέχνη) kao nje­ govoj biti. 2 A. §8. Leipzig. čime onda biva znatno -ublažen i donekle prevladan temeljni stav Fedona ο načelnoj i nužnoj odijeljenosti pravog i istinskog bića od svega postajućeg i propadajućeg. 1884. nego i ono za što bi se inače moglo u Platona očekivati posve suprotno. od onog tjelesnog k duševnome. (Kriiger) §4. ona je nužno i neuklonjivo prožeta ništavilom. Neće stoga biti toliko začudno da se ideje i sam nauk ο idejama u tekstu čitava dijaloga. zajedno s tome pripadnim temeljnim ugođajem opušte­ nosti za tajnu smrti. oskudne Erosove majke. s onim i danas još jedva shvaćenim zagonetnim poznim naukom Platonovim ο Jednom i Neodređenome dvojstvu kao dva­ ma osnovnim počelima svega . §7. iUO. Cambridge. Tek iz sagledavanja obih tih momenata u njihovoj je­ dinstvenosti dobiva se neko bliže iskustvo toga što je Platon zvao filozo­ firanjem. Odatle i osnovna karakteristika odlomka koji smo preuzeli u pri­ jevod: u njemu je mišljena i do riječi dovedena temeljna narav vremenitosti i prolaznosti svega živog. The Symposium of Plato. pa onda i takozvanih nižih očitovanja duševnosti. Hug: Platons Svmposion. kako to pretežno smatraju interpreti? No zašto je onda Platon ne bi i nazvao „idejom"? I kako se onda odnosi naglašena jedincatost te „naravi" spram nužne mnoštvenosti ideja? I u kakvu odno­ su stoji ta „narav" spram „ideje dobra"? Da li je s njom u osnovi isto­ vjetna. sadržana ponajprije u tome što ovdje u Simpoziju od samoga početka sve cilja na jedinstvenost i cjelinu svega. kako je npr. 1876. kao njegov konačni cilj i mjesto smirenja? Da li je u jedinstvenom veličajnom opi- su tog konca sveg „posvećenja" pod „čudesnom naravi lijepog" mišljena ustvari „ideja lijepoga". S pravom su kasniji neoplatoničari. kao oličenje autentične filozofijske egzistencije. Mnogo se raspravljelo i ο tome da li je prava i središnja tema dijaloga ljubav.G. te nadomještanja uvijek „višima". razumijevali kao unaprijed miš­ ljeno isto ono što se potom od Aristotela naovamo u filozofiji i metafizici naziva „materijom".R. na zasnivanje svega što biva na jednome zajedničkom korijenu i izvoru.F.§2. pa zatim cjelini onog što se može i mora znati. ili pak sam Sokrat. tako reći jedina tema cjelokupnoga djela. zatim napuštanju tog jednog i otvaranju žudnje za cjelinu drugog svega takvog. u značenju neodre­ đene beskonačnosti svega. na erosu samom. Jednako je tako uvjerljivo uočena i prikazana različnost spram Fedona. Mnogim je tumačima krajnju zbunjenost izazivala činjenica da je ovdje ne samo cjelina tjelesnoga. Važniji konzultirani komentari: G. sve do Jedinog nauka" samog. §9. naime mišljenje.sadržane u naravi ljubavi. Kao žudnja. čime je smjesta na neki neobičan način na­ puštena i sama oblast ο kojoj je riječ. koji ovdje prerasta u strast začinjanja i rađanja. Ono što Sokratov govor iz osnove razlikuje od svih prethodnih jest uvid i spoznaja bitne i posvemašnje negativnosti . to se ovdje pokušava sadržajno pro­ misliti i izložiti putem analize praizvorne moći „ljubavi". Halle. 2 1932 ( x 1909). §3.

kazuj samo. Izvornik: Platonis opera.reče on. rekoh. rekoh ja. I m e n e će dakako. a ako ne. i vi se prisjetite na o n o u o n i m a pređašnjima rečeno. to pustimo zasad. i samo d o b r o . podsmijeh zaslužio. kako to da v a m ga ja u z m o g n e m kao d u g otplatiti. Ali oprezni budite. reče. Prijevod. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Za Zeusa Sokrate. i te kako zadovoljiti. to sam voljan kazivati. Htio bih. krivi račun kamata polažući. i da ne bih. Ta potanko razlaganje o c a isplatit ćeš u cjelini drugi put. druže. Kažemo. jer dostići o n o upravo što mi se sad čini. rekoh ja. i m n o g a dobra. N o . i na taj način oko svega: o n a koja s m o tada kao m n o g a postavili iznova opet 147 . N e g o . Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. nego ih i razlučujemo go­ vorom. što se p o r o d o m D o b r a pokazuje i njemu najsličnijim. ne samo da tek tako k a ž e m o da J e s u " . ako je i v a m a drago.VII 5 2 l b 11). j e d n a k o tako razložiš i ο Dobru. Ali samo da ne b u d e m nesposoban. Ne prije no što se složimo. Ta zadovoljit će nas ako. Bit ć e m o na oprezu. upravo pri k o n c u budući. T o m v s IV. da vas ne bih kako nehotice zavarao. tako i to da ga vi sebi na njegu pohranite. Ο χ ο η ϋ 1972 ( 1 1 9 0 2 ) . i svaka pojedina. p r e m a m o g u ć n o s t i . tad se o k a n i m o . No i samo lijepo.Iz djela Politeia (VI 506d2 . rekoh ja. ali ne kao sada samo kamate. N e g o . kao što si ο pravedno­ sti i umjerenosti i o n o m e ostalom razložio. ο vi blaženi. to mi se pokazuje v e ć i m no što je p r e m a prisutnome zaletu m o g u ć n o . ne odstupaj. a i drugdje v e ć m n o g o puta kazivano. No pohranite sada dakle te kamate i p o r o d samog Dobra. gorljivo nastojeći a sramoteći se zapravo. taj Glaukon. No kazuj. reče on. Sto to? . sa­ mo što jest zapravo o n o D o b r o . reče. M n o g a lijepa. zaista.

i s l u h o m o n a koja se slušaju. koje treće ako ne pridođe onaj neće slušati a ovaj n e ć e biti slušan? Ne trebaju nikakav. no ne gledaju. ujarmljeni su j a r m o m od svih sjarmljenja časnijim. nego baš jedno te isto biva jednom postavljeno kao mnoštvo a drugi put opet kao jednota.kao da o n a jest j e d n a . koliko je daleko najsavršenijom stvorio m o ć da se gleda i b u d e gledan? Ne baš. A nije li vam zacijelo vid spram tog b o g a po n i k n u ć u ustrojen ovako? Kako? Vid nije sunce. Prijevodi ove teške rečenice odreda su neprecizni. reče. rekoh ja." No. odlučuje se on da umjesto κατ' ίδέαν čita και ίδέαν. a što nazivamo o k o m .. reče. A ne zapažaš li da vid i o n o vidljivo j o š trebaju? Kako? A k o i jest neki vid unutra u očima. Tako polučuje ovaj smisao: . ništa takvo ne treba. što paleografski svakako nije neodrživo. a niti o n o u č e m u obitava. kao i to da b u d u gledana o n a koja se gledaju? Istoga o n o g kojega i ti i drugi. Da li sluh i glas j o š trebaju drugi neki r o d za to da bi onaj slušao a ovaj bio slušan. jednu ideju. Bu­ dući da ga ne zadovoljava ni jedna od ponuđenih i predloženih moguć­ nosti kako da se te riječi razumiju. međutim čini da Adam ovdje promašuje ono bitno Plato­ nova filozofiranja. reče. . tad vid neće ništa vidjeti. baš posve. naime osjetilo gledanja i m o ć biti gledan. reče. niti on sam. Ta očito je da pitaš za b o g a sunca. ali se ne misle. T a k o je. and a Good itself and similarlv about ali which we formerlv took (or 'postulated') as many: reversing our procedure (πάλιν αυ).postavlja­ jući. Zar ne. A nije li i m o ć koju ima stekao od njega. jednom mnoštvo bića a drugi put. Istinu kazuješ. was wir dort als vieles setzten. Schneider tumači i prevodi ovako: „Und dann ein schones selbst und ein gutes selbst und so bei allem. nennen wir jedeš das. rursus secundum cuiusque speciem ponentes. i onaj koji ih ima p o d u z m e da se njime posluži. wiederum eins nach der angenommenen Einheit des Begriffs eines jeden setzend. no za to dodavanje nema u grčkome tekstu dovoljno os­ nova. prema Platonu. ut quae una sit. U riječima κατ' ίδέαν (= „prema". Č i m e dakle od nas samih gledamo o n a koja se gledaju? V i d o m . we postulate also one Idea of each. smatram. b7. Kojeg onda od b o g o v a na nebu m o ž e š označiti u z r o k o m o n o g a čega svjetlo n a m čini oči ponajkrasnije gledati. i ostalim osje­ tilima sva o n a osjetiva? Dašto. sadrži se sva tajna sveze osjetilne i mislive oblasti. r e k o h ja. Daj ovako ogledaj. znaš da ako ne pridođe treći rod. ipsum bonum.So likewise a Beautiful itself.u skladu s" idejom). prisustvovanja. A držim zaista. zapazio tvorca osjetila. „shodno". believing that there is but one. Ali je j a m a č n o najsuncolikiji. učestvovanja. upravo ono naime što Platon inače naznačuje izrazima zajedništvovanja. Stallbaum pak razumije ovako: „Ipsum pulchrum. O n o dakle što niti samo za sebe nije neznatno. ne postavljamo mi.p r e m a jednoj ideji za s v a k o 1 . 148 149 . ά τότε ώς πολλά έτίθεμεν ne može nikako značiti „per se spectata". n a z i v a m o t o „ o n o koje upravo j e s t " svako. a i boje su prisutne u o n o m e što se gleda." Ovo tumačenje očigledno podrazumijeva jedno εν kao objekt od τιθέντες. doista." Nama se. Da li si onda.. reče. I o n a prva k a ž e m o da se gledaju. Ο o n o m e upravo što ti nazivaš svjetlom. navlastito za to samo po niknuću ustrojen. ei ούσίαν tribuimus. Ali zaista. daleko od toga da bi bilo nečasno. odvojeno od toga. kao što će i boje biti nevid­ ljivima. A ο č e m u to govoriš? . da ni drugim m n o g i m . D a b o g m e da nije. ma koliko da jesu i ostaju vazda zagonetnima. K u d i kamo. da ne r e k n e m ni jednoj moći. ukoliko nije nečasno svjetlo. Adam nalazi nerješivu teškoću u riječima κατ5 ίδέαν μίαν τιθέντες. ove ideje p a k da se misle. oponašanja i si. kao što se uostalom i tumačenja međusobno bitno razilaze.reče. was ist. kao izljev udijeljenu? Doista. reče. od organa oko opa­ žanja. Naime. verum eius naturam designamus s. reče on. Svakako. r e k o h ja. Ili ti imaš neku za reći? Ja ne. and call it the essential so-and-so. rekoh ja. aliaque per se spectata.

Grupa rukopisa. I taj Glaukon reče osobito smiješno: Ο A p o l o n e . na ona koja obasjava sunce. i sunce. čita s van Heusdeom γιγνωσκομένην. dobrolikim cijeniti. da oči. To n a m je dakle reći. u naj­ manju ruku. tako i ovdje jest doduše pravilno znanje i istinu. Ta valjda ti to ne govoriš ο nasladi. ako pruža znanje i isti­ nu. mada uzrok uma. drugo. pravo ćeš smatrati budeš li. Na j e d n a k način i o n o duše ovako misli: kad god se upravi na o n o što obasjava i istina i o n o koje jest. Kao što tamo sunce. Kako? Reći ćeš. Tu lekciju Asta i Stallbauma pridodajemo Adamovu tumačenju.". tako da što je o n o samo u se misle. e4. To dakle. Adam s pravom prigovara ovoj interpretaciji da. nego i postajanje. ali suncem ih smatrati nije ispravno. which imparts truth to the things that are known and gives to the knower the power 150 151 . te treće. Sam Adam odlučuje se na jednu emendaciju: namjesto γιγνωσκομένης. tako ovdje ideja dobra. tad jasno gle­ daju i pokazuje se da ima čista vida u tim istim očima. Nego. mada uzrok vida. i koje o n o m e koji spoznaje podaje m o ć . no D o b r o m smatrati bilo koje od toga dvoga nije pravilno. No kad god na o n o što je s m r a k o m pomiješano. Ta kako bi bilo? Reći n a m je dakle da i o n i m a što se spoznaju jest od D o b r a n a z o č n o ne samo to da bivaju spoznavana. o n o postajuće i propadajuće. e4. rekoh ja. is what I would have you call the idea of good: and this you will deem to be the cause of knowledge and truth so far as the latter is known. te Ast i Stallbaum nakon njega. to je o v o u ovoj se gledaju. upućivalo na neku istinu koja nije spoznavana. reče on. Čini se. Bože sačuvaj. rekoh ja. nego i o n o biti i jestvo njima je od njega nazočno. već na ona kojih mjesečina. Nepojmljivu ljepotu kazuješ. e4.. i hranu. mislivoj oblasti spram uma i onih koja gledivoj oblasti spram vida i onih koja K a k o ? . to reci da je ideja dobra. mada kao od u m a spozna­ vana. to oboje. Schneider.. međutim. quae per intellectum percipitur". biva opet od njega gledano. prvo. Hermann i Jowett-Campbell interpretiraju rečenicu na is­ tovjetan način. ostaje neobjašnjeno. te uko­ liko nije spoznavana itd. koliko god da i jest lijepo to oboje. radije ovako j o š ogledaj njegovu sliku. n e g o treba ustrojstvo D o b r a cijeniti j o š odličnijim. ali jest njegov uzrok.reče on.. Schneider. tako da sporni dio rečenice poprima ovaj smisao: premda shvaćena od znanja i stoga u određe­ nome smislu njemu podložna. kao da čistoga vida n e m a u njima? I te kako. Osobita je potvrda ove interpretacije u tome što ona jedina daje smislenu paralelu za 508b9-10. i rast. kazujem p o r o d o m Dobra. da μέν. d e m o n s k o g li nadilaženja! of knovving. Ficinus prevodi: „veritatis. Jovvett-Campbell prevode: „This then. n e g o se prvorodstvom i m o ć i izdiže j o š s o n u stranu jestva. gramatički gledano. pristajući u sve­ mu ostalome uz njega. te se naprotiv čini da nema uma. tad i pomisli to i spo­ zna i pokazuje se da i m a uma. dok D o b r o nije jestvo. Razloži mi dalje. a samo je ljepotom nad njima. Parisinus). Dašto. Pa kao što tamo doduše jest pravilno svjetlo i vid cijeRečenica koju su Ast i Stallbaum skoro čitavu htjeli kao glosu is­ ključiti iz teksta. niti suncolikim. ideja dobra je (budući uzrokom obojeg) ljepša nego znanje i istina. slabe v i d o m i pokazuju se skoro slijepima. No ovo . To bi. reče. teško je iz cjeline Platonove filozofije prihvatiti stav da je ideja dobra uzrokom istine tek ukoliko ova biva spoznavana. Znaš li. ώς γιγνωσκομένης ne može nikako značiti „utoliko ukoliko je znana". držim. smatrao da je to drugo od njih. διανοοϋ je lekcija najboljeg rukopisa (cod. biva od njega spoznavana. A budući da je u z r o k o m znanja i istine. tad nazire i slabi vidom. koje onima što bivaju spoznavana pruža istinu. ima δια νου.Ne biva li. e4. Adam i Burnet. Uz to. premda doduše nije vid. naziranja gore i dolje prekrećući. Potpuni paraleli­ zam teksta zahtijeva dakle δια νου namjesto διανοοϋ.quae" ne može nikako biti prijevod od ώς. διανοεΐσθαι teško da može biti upotrebljeno s participom (ούσαν) bez ώς. Hermann. da sunce o n i m a koja se gledaju ne pruža sa­ mo m o ć da b u d u gledana. držim. rekoh ja. nadalje. što su bili držali svi izdavači do Bekkera. naime spoznaja i istina. od njega samog gledano? T a k o je. doista. da koje o n o D o b r o rodi srazmjernim sebi. d o k samo nije postajanje. i 2 j o š ljepše. kad ih tko više ne okreće na ona kojih boje prekriva dnevno svjetlo. Najveća je njena teškoća svakako u onom ώς γιγνωσκομένης μέν διανοοϋ. reče. koju su prihvatili Bekker. A kad opet.

reče. K a o kad bi p o t o m dakle u z i m a o crtu odsječenu na nejednake odsjeke. d o k onaj drugi na­ protiv traži idući iz pretpostavki k nepretpostavljivome počelu. i sve drugo t o m e srodno u sva­ k o m e pojedinom istraživanju. reče. e. Ništa manji problem ne leži niti u έκείνοις προς εκείνα. te u njemu osobito pravo značenje onog αυτά τά υπό των κάτω άπεικασθέντα' Ονο posljednje tumači Stallbaum kao „formae rerum adspectabilium intelligibiles. reče. concretis) tamquam similitudine expresae sunt". kao da ta znadu. . ne k p o č e l u putujući. 3 Ovo je svakako jedna od gramatički i smisaono najtežih rečenica u cjelokupnom Platonovu opusu. D o b r o . A i sve drugo j e d n a k o tako: sama ona koja kao modele oblikuju i crtaju. sijeci p o n o v o svaki od dva odsjeka p r e m a istome razmje­ ru. te dokaze sačinjaju radi četverokuta samog i promjera sa­ mog. τετιμημένοις. koliko je to u o v o m e sad m o g u ć e . baš m n o g o ostavljam. kao d a j e sve to svima očito. i to m n o g o . Prva εκείνα tumači Stallbaum kao „ipae res visibiles earumque imagines. Lakše ćeš razumjeti sad kad je sve o v o prije rečeno. Adam naprotiv drži 152 . Da. n e g o k zaključnome ishodu. odlučno odbija to tumačenje. Najteži njen dio svakako je a6-8 είκοσι . i tih takovih. v e ć ako i ne drugo. p o š t o su ih pretpostavkama učinili. koji me prinuđuješ kazivati o n o što mi se ο t o m e čini. Istinu govoriš. j o š j e d n o m . kao što kazujemo. za­ vršavaju sljedstveno pri o n o m e na ispitivanje čega se bijahu zaletjeli. da je to i s o b z i r o m na istinu i neistinu razdijeljeno: kako jest o n o nazorivo spram spoznatljivoga.. r e k o h ja. pa onda. tako jest o n o n a u č n o spram o n o g a čemu je nalično? Ja bih. No ipak. Jer držim kako ti znadeš da oni koji se bave o k o geometrije i računanja. a7. istraživanje čineći s a m i m v i d o v i m a k r o z njih same. a slikama nazivam prvo sjene. zatim pri­ kaze u vodi i u svemu o n o m e što je gusto. nisam dovoljno razumio. viši dio vidljivoga odsjeka. Postavljam. i da o v o kraljuje mislivim r o d o m i oblašću. ne propusti ni sitnicu. Kako? U k o l i k o j e d a n njegov odsjek duša biva prinuđena. reče. te tako i uscijenjeno. u o n o m e vidljivom j e d a n od dva odsjeka su slike. b a r e m tu p o r e d b u ο suncu pripovijedajući prođi. r e k o h ja. a ne radi o n o g a kojeg crtaju. da ti se ne bi. mada ne razmišljaju ο njima već ο o n i m a na koje ti naliče. oslanjajući se na Schneidera i Jowett-Campbella. i čitav rod o n o g a napravljenog. mislivi? Imam. a o n o opet vidljivim. quae ad abstractas rerum formas comparatur". D r ž i m zaista da propuštam. činilo da mudrijašim o k o imena. D o b r o dakle. no zapravo tra­ že da vide sama o n a koja tko ne bi mogao vidjeti drukčije do ra­ zumom. razumijem. glatko i p r o v i d n o sustavljeno. pošto iz toga započinjući brže-bolje prijeđu i o n o ostalo. quae a rebus inferioribus (i. A bi li bio voljan reći. i dokaze ο nji­ ma sačinjaju. reče. i to onaj vidljivoga roda i onaj mislivoga.rekoh ja. kao da nije m o g u ć n a gore nad pretpostavke izaći. pa će ti biti po jasnoći i nejasnoći j e d a n spram drugoga: prvo. rekoh ja. kao j a s n o i zbiljsko u odnosu na o n a . N e g o . tima se doduše kao slikama služe. te. Zar ne i to da se vidljivim likovima prislužuju. sive abstractae ab ipsis rebus et una mentis cogitatione conceptae. n e ć u hotimice n e r e č e n i m ostav­ ljati. onaj isti koji je od strane onog koji je još niži od njega (sjene u vodi itd. a slika­ ma da se služi o n i m istim od onih dolje odslikanim. o n i m a tada o p o n a š a n i m a kao slikama se služeći. naime drugi. Adam. r e k n e m li n e b o m . ne drže za vrijedno ο njima ni sebi ni drugima dalje ikakav razlog podavati. To dakle kazah da jest doduše mislivi vid.. no duša da je pri traženju njega prinuđena služiti se pretpostavkama. i likove. da jest to dvo­ je. A ogledaj opet kako treba sjeći i onaj odsjek mislivoga. P o t o m kao onaj drugi odsjek postavi o n o č e m u to naliči: sve životinje o k o nas. ako i nekako što nerečen i m ostavljaš. imaš dakle ta dva vida: vidljivi. ako razumiješ. To što kazuješ. reče.) odslikavan. reče. smatrajući da αυτά znače zapravo zbiljske stvari. ne idući k počelu. i tri vida kutova. i sve zasađeno.Ta krivac si ti. tražiti iz pretpostavki. U z m i dakle na u m . pretpostave parno i ne­ parno. i b e z onih slika kojima se onaj prvi služi. Pa i n e m o j . i te kako. Dakako da to doista znadem. te sve što je takvo. rekoh ja. I n e m o j nikako šuštati. reče. te da se njima služi kao o n i m što je naziranjem uvaženo. Ali zaista. kojih jesu i sjene i u vodi slike. rekoh.

koje zbiljske stvari bivaju osim toga (και = „also") u odnosu na te udaljenije objekte vred­ novane (δεδοξασμένοις = „valued". Konačno.u odnosu na ona (tj. pa onda opet slijedeći o n o što za njim slijedi. Jer. tu naime da se osjetilne stvari drže vrednijima od njihovih sjena. te ih poredaj razmjerno. kao da je r a z u m nešto i z m e đ u naziranja i uma. ne k počelu idući.Shvaćam. idući k počelu sve do o n o g nepretpostavljivog.. konkretnih) stvari kao neke slike istisnute. sam promjer itd. jasnima. već vidovima samim. Razumijem. koje forme su od tih donjih (tj. nama se čini da Platon ovom re­ čenicom kazuje. Od mnogih ponuđenih emendacija teksta najzanimljivijom se čini ona Wilamowitzova (Platon II. a ne osjetilima. gramatički gledano. s obzirom na ona (tj. ona gore)". s obzirom na sve rečeno.. Adamova bi pak interpretacija bila ovakva: Dakle. i da bi d o k o n č a o u vidovima. kao što [kažem] i to da se same osjetilne stvari i njihove sjene obično bjelodanima drže u odnosu spram apstraktnih njihovih formi. rekoh. te r e d a m kako kazuješ. odnosno zbiljskima. Schleiermacher. N a k o n toga pak. ne idući k počelu. ali u njego­ vu istraživanju da je duša prisiljena upotrebljavati pretpostavke. εκείνα. tada bi iščezao svaki daljnji paralelizam s od­ lomkom 510d5-511al. sam četverokut. Vidi naime ljude kako i Stallbaum i Adam ciljanje ovog pasusa isuviše jednoznačno vraćaju i usmjeruju k nižem. ukoliko se smisao teksta shvaća u paraleli s odgovarajućim pasusom 510d5511al.. Unatoč problematičnosti ovakve emendacije. kao da ne može nad pretpostavke izaći. drugi dio rečenice je u Stallbaumovu tumačenju manje plauzibilan. vidljivom odsjeku. ta čini mi se da pre­ obilan posao kazuješ . a druga εκείνα njihove sjene. malo je vjerojatno da Platon na ovako važnome mjestu ponavlja posve trivijalnu stvar. trećemu pak pridaj uvjerenje. z b o g t o g a što ne ispituju do počela se uspevši. S pravom primjeću­ je Adam da bi „aluzija na popularnu predrasudu u prilog materija­ lizma bila neumjesna u znanstvenoj klasifikaciji bića u njihovu po­ retku jasnoće". kroz njih u njih. No. reče . s obzirom na ideje. Apelt i Shorev prevode u skladu s ovakvom Adamovom verzijom. Uz to. za značenje „kao slikama se služeći" moralo bi u grčkome stajati ώς είκοσι χρώμενοι kao u 510e3. no ujedno se slikama osjetilnih stvari služi na takav način da te slike u odnosu na same stvari prosuđuje. reče. a6. Tako bi dakle u Stallbaumovoj verziji cijela rečenica glasila otprili­ ke ovako: To sam dakle rekao da je neki mislivi rod. Razumijem. nikako nije slučajna: te iste riječi mogu značiti i . no ne u m o m . ne prislužujući se baš ničim osjetilnim. 1891. kao da ne može izvan i poviše pretpostavki istupiti. A čini mi se da r a z u m o m nazivaš o n o držanje geometara i ta­ kovih. a da se kao slikama služi samim zbilj­ skim stvarima. Wilamowitzovo tumačenje onog εκείνα dobro upozorava na to Shvati p o t o m da kao drugi odsjek o n o g a mislivog kazujem to čega se sam govor dohvaća posredstvom m o ć i razgovaranja. razmišljanje (razumijevanje) pri drugome. te da oni koji motre doduše bivaju pri­ nuđeni motriti r a z u m o m . Drugo. On čita άπεικα­ σθεΐσιν πρός εκείνα. Prvo. a7. tad bi αύτοΐς . rekoh ja. te drugi dio rečenice prevodi ovako: „those also. Berlin. 511al). άπεικασθεΐσιν moglo doista značiti „slikama od onoga dolje (tj. kojima su pretpostavke počela. in comparison with those remoter objects. da kazuješ sve o n o što potpada pod geometriju i njoj srodna umijeća. ona dolje)" i „spram.dostatno dakako ne. s o v i m u d e s o m . s o b z i r o m na obrazovanost i neobrazovanost. ukoli­ ko pretpostavke čini ne počelima v e ć odista pretpostavkama. kao pristupcima i zaletima. odslikanim od onih objekata dolje. u pogledu smisla. I uzmi mi pri tim četi­ rima odsjecima ova četiri dešavanja. 154 155 . na taj način do zaključnog ishoda sišao. opisao sam tu vrstu doduše kao mislivu. njega se dohvativši. no ipak ti se. κα'ι έκείνοις ώς έναργέσι namjesto άπεικασθεΐσιν και έκεΐνοις πρός εκείνα ώς έναργέσι. Naime. a isto tako i oboje ujedno. čine kao da nemaju u m a o k o toga. već iz pretpostavki. tako oni imaju udjela u jasnoći. Ipak nam to Adamovo tumačenje ne izgleda sasvim uvjerljivo. a o n o m e skrajnjem slikovno naslućivanje. te se stoga obično i više cijene. Stallbaumovo se rješenje u svome prvom dijelu čini uvjerljivijim. reče. što u duši nastaju: mišlje­ nje (umovanje) pri o n o m e najvišem. i slažem se. ali dušu kao prisiljenu da se pri istraživanju nje služi pretpostavkama. being esteemed and honoured as palpable and clear". str. „esteemed") te čašćene kao i očite i jasne. otprilike ovo: Duša se u ovome ni­ žem dijelu mislivoga odsjeka služi doduše pretpostavkama tako da ne ide nad njih na samo počelo. da bi. usporedi našu narav. iz navedenoga paralelnog odlomka (usp. da ta prva εκείνα označuju opet zbiljske stvari. shvaćajući εκείνα kao τά νοητά tj. Posve si dostatno iskazao. te se slu­ ži mislivim formama osjetilnih stvari. dok ovdje u 511a6 nedostaje ώς. zbiljskih stvari) odslikanima". sažeto izneseno. smatrajući: kako o n o pri č e m u jesu ima udjela u istini. premda to jest u m o m mislivo uz p o č e l o . osobito još ako se uvaži Liebholdova emendacija από za ύπό . a7. 382). čini se da ambivalencija onog πρός εκείνα.kako zacijelo h o ć e š razlučiti da o n o od o n o ­ ga koje jest i mislivoga što biva o s m o t r e n o od strane znanosti raz­ govaranja jest jasnije nego od strane takozvanih umijeća.

protiv najboljih rukopisa. I z m e đ u te vatre p a k i tih o k o ­ vanih da je gore poviše put. nazad se okrećući spram onih koje m o ž e promatrati. ne sma­ traš li da bi sudili kako imenuju ta prisutna. te čita ταϋτα τά όντα. Florentinus) 156 157 . a svjetlo im je od vatre koja gori o d o z g o i daleko pozadi njih.reče. budući da je bliže okrenut o n o m e koje jest i oni­ ma koja većma jesu. držiš li da bi oni drugo nešto oglašavajućim se smatrali do o n u prolazeću sjenu? Zeusa mi. ne držim . i kipove ljudi. te. kao što je prirodno.. Ogledaj pak. Gledam. kakvo bi bilo njihovo oslobađanje i izliječenje. Č u d n o v a t u sliku kazuješ. i koračati. reče. not (as in point of fact the case) the real παριόντα. naprimjer M. but only these παριόντα. i prinuđen izne­ nada ustati i vrat okrenuti. i ne bi ga pustio prije no što ga na svjetlo te dobivaju otprilike ovaj smisao teksta: „. naj­ većim dijelom. da bi vjerovali kako imenuju te pojedinačne prolazeće objekte koje vide?". rekoh. i spram svjetla gore gledati.. Heidegger (Platons Lehre von der Wahrheit. kao što m a đ i o n i č a r i m a pred ljudima predleže pregrade. te bi sve to čineći bol trpio i z b o g bljeskanja bio n e m o ć a n osmo­ triti o n a kojih sjene je onda bio gledao: .. rekoh ja. r e k o h ja. reče. pokazujući svako pojedino od prolazećih. (c) Hermann i Stallbaum zadržavajući όνομάζειν čitaju ταύτα s ve­ ćinom rukopisa. Ne bi li. a druge kao da šute. ne držiš li da će obično suditi kako one stvari koje mimo prolaze imenuju istim ime­ nima kao i one koje vide?" U ovome smislu prevodi H." Naš se prijevod drži solucije navedene pod (b). Prijevod tako redigiranog teksta glasio bi dakle: „Ako bi dakle bili u stanju razgovarati jedni s drugima. ne držiš li da bi upravo ta koja gledaju cijenili onima koja jesu?" Po ovoj redakciji i u ovome smislu prevodi Nužno. reče. reče. Ovu redakciju slijedi Apelt u svojem pri­ jevodu. Jer držiš li da ti takovi. a s Jamblihom i Proklom. reče. pitajući prinuđivao da odgovara što to jest? Ne držiš li da će on besputiti i smatrati ona gledana istinitijima od ovih sad pokazivanih? M n o g o zaista.. i druge životinje.. Shorev. ispušta όνομάζειν. i od sebe i j e d n i od drugih jesu ugledali išta drugo osim sjena koje padaju od vatre na dio pećine koji je njima nasuprot? Ta kako. koja upravo gledaju? 4 Rukopisna predaja ove rečenice upravo vrvi najrazličitijim mogućno­ stima čitanja i razumijevanja. te ako bi ga. d o k sad ispravnije gleda.drugima.k a o u p o d z e m n o m e p e ć i n s k o m stanu. A što ako bi tamnica imala i odjek od o n o g nasuprotnog? Kad bi se g o d oglasio tko od prolazećih. j e d n e od tih koji nose kao da se oglašavaju. dobivajući ovaj smisao: „. drugima. Iz mnoštva solucija dajemo samo na­ čelno najvažnije: (a) Burnet. using the name of. i. d o k su z b o g o k o v a n e m o g u ć n i glave u krugu n a o k o l o voditi. παριόντα. tko silom odande vukao kroz sve neravni i strmenitosti uzlaska. uz kojeg vidi prigrađen zid. ako bi ga prinuđivao spram samoga svjetla gledati. slijedeći Cobeta i Baitera. i ne bi li cijenio ta odista jasnijima od onih pokazivanih? Tako. drugima. a παριόντα s najvećim dijelom rukopisa. Miiller i. which they see. koja izgleda najvjerojatnijom. A k o bi dakle bili u stanju jedni s drugima razgovarati. (b) Schneider i Jowett-Campbell zadržavaju όνομάζειν.They have never seen anything of the real παριόντα (or παραφερόμενα): therefore (ουν) they supposes themselves to be naming. . te παριόντα s jednim rukopisom (cod. iznad kojih svoje č u d o v i t e lutke pokazuju. Posve n u ž n o . te da su u njemu od djetinj­ stva n o g a m a i šijama u okovima. Gledaj p o t o m ljude koji uz taj zid nose svakojake naprave koje zid nadvisuju. Slične nama. te čitaju ταϋτα s manjim. reče. trpio bol u očima i bježao. tako da im je i na istome mjestu ostajati i j e d i n o u o n o sprijeda gledati. rekoh ja.. i kamene i drvene i svakojako izrađene. A ako bi ga. Na svaki način. najprvo. Prijevod je dakle otprilike: „ . (d) Adam zadržava όνομάζειν i čita ταΰτα .e.što držiš da će on reći ako bi mu tko kazivao kako je onda zapravo gledao trice. ako su prinuđeni kroz sav život držati glave baš n e p o k r e t n i m a ? A od o n o g a prenošenog? Zar ne isto? Dašto. .. u: Wegmarken /GA 34/). iz okova i od nerazumnosti. i čudnovate okovane. koji daleko u z d u ž čitave pe­ ćine i m a ulaz otvoren spram svjetla. ne držiš li da će smatrati kako imenuju baš ta koja kao prisutna gledaju?". ako bi im se po niknuću zbi­ lo ovako kako slijedi: kad bi tko bio oslobođen. te objašnjava: . ne bi drugo što ti takovi istinitim cijenili do sjene onih naprava.

A b o g valjda znade slučuje li se o n o biti istinitim. rekoh ja. o n o kroz vid se pokazujuće stanište s tamničkim obitavalištem poređujući. Što dakle? Kad bi se prisjećao o n o g prvog obitavališta. reče. A uzlazak gore i smotra onih gore. ako postaviš da je to uspinjanje duše u onu mislivu oblast. A k o bi taj takovi. gledati niti j e d n o od onih za koja mu se sad kaže da su istinita? Ta svakako da ne bi. ili pak naprava kojih su to sjene. biva prinuđivan u sudnici ili drugdje negdje se natezati o k o sjena o n o g a pravednog. reče. za zaključiti je da je o n a svakako u z r o k o m baš svega pravog i lijepog. reče. o v a k o se pokazuju: u o n o m e spoznatljivom skrajnja je ideja dobra. reče. a njih pak da bi sažaljevao? I te kako. zar se ne bi i m u č i o i srdio vučen. te je iz toga dakle najmoćniji bio u pogađanju o n o g budućeg: . A ako bi se trebao p o n o v o . te kad bi do svjetla dospio ne bi m o g a o . svjetlo zvijezda i mjeseca prigledajući. od božanskih motrenja k ljudskim zlima došavši. i nagrade o n o m e koji najoštrije sagledava sva o n a što prolaze. ne snalazi. jer ima oči prepune sjaja. kad bi god vidio neku smetenu i koja ne m o ž e što sagledati. nego po danu sunce i svjetlo sunca. sjećao bi se da su dvo­ struke i da od dvojeg postaju smutnje očiju: i pri premještanju iz svjetla u mrak. i godine. zar ga ne bi pogubili? Dakako. bar ne najednom . te da treba da nju vidi onaj tko kani ili ona osobna ili pak o n a javna razborito provoditi.reče. A ako u njih onda bijahu neke časti i pohvale jednih od dru­ gih. rekoh ja. one sjene ocjenjujući. ni u vodi ni u stranome staništu. i ne čudi se t o m e da oni koji su ondje dospjeli nisu voljni provoditi o n a ljudima pripadna. dragi Glaukone. No ako bi t k o imao uma. i ljudi i ostaloga. da bi od tih zatim o n a na nebu i n e b o samo lakše promotrio noću. ako se tko. Sviklosti bi mu j a m a č n o trebalo. mogao već sunce. istinu i um pruža. gore se uspevši. na način na koji to m o g u . pokvarenih očiju vratio. ako bi htio ta gore gledati. A prosudivši da isto to biva i u okrugu duše. nepromišljeno smijao.smijeh priskrbio. r e k o h ja. prije no što se oči ustale . zamračila z b o g nenaviknu- 158 159 . reče. kao što u o n o m e mislivom. a kasnije i njih same. Ta zacijelo je i p r i r o d n o tako. A i ovo zapazi. ili bi ga o n o H o m e r o v o zadesilo te bi silno hotio „ t e ž a k o m b u d u ć ' dru­ g o m e služiti m u ž u koji imetka n e m a " i što bilo pretrpjeti radije nego sve o n o otprije nazirati i onako živjeti? T a k o ja bar držim. i živo se povoditi za o n i m a kod tih čašćenima i tamo gospodujućima. već se duše njihove tiskaju vazda gore boraviti. nadmetati s o n i m a vazda okovanima. A najposlije bi. te koji upravlja svim o n i m u vidljivoj oblasti. koja potonja. i iz mraka u svjetlo. nego samo po sebi u njegovu mjestu uvidjeti i promotriti kakvo jest. bu­ dući da je najednom od sunca došao? Još kako. zar ne bi. kao i to da je na neki način u z r o k o m i svega onoga što su oni bili gledali. i zar se ne bi ο njemu govorilo da se. N u ž n o . i poka­ zuje se silno smiješan kad. Jasno. nego bi razmotrio nije li se. ako to doista stoji po prije rečenoj slici. tad nećeš promašiti moje uzdanje. budući da u o n o m e vidljivom svjetlo i gospodara njegova porađa. reče.a to vrijeme svikavanja ne bi nikako bilo kratko . i pravdati se o k o toga kako zapravo to biva podrazumijevano od onih koji samu pravednost nikad vidjeli nisu? Nikako nije čudno. a koja ujedno običavaju putovati. ne prikaze njegove. I prvo bi sjene najlakše sagledao. sama gospodarica. da bi na to došao nakon onoga. držim. a svjetlo vatre u njemu s m o ć i sunca. I ja tako s t o b o m smatram.čini li ti se da će on biti žudan toga. iz svjetlijeg života došavši. te da nije vrijedno niti kušati gore ići? I ako bi o n o g a tko se posvetio t o m e da oslobađa i uzvodi ikako mogli u ruke dobiti i pogubiti. treba cijelu pripoji­ ti o n o m e prije kazivanom. reče. i j e d v a za ugledati. reče. No ta što se m e n i pokazuju. r e k o h ja. I nakon toga bi već zaključivao ο njemu da je to taj koji go­ dišnja doba pruža. kad ga v e ć žudiš čuti. r e k o h ja. ne bi se. nakon toga one slike u vodi. p o n o v o sišavši. da će mirno podnijeti da sve pretrpi radije no da onako živi. držim. ne držiš li da bi sretan bio z b o g prevrata. u isto o n o sjedište posjeo. Prirodno je zaista.sunca izvuče. j o š slaboga vida i prije no što postane dovoljno ovdašnjemu mraku sviknut. A što? Držiš li da je to što čudno. no ugleda li se. i najbolje pamti koja od njih prva. Daj onda smatraj sa m n o m i ovo. Tu dakle sliku. Kako da ne. i one tamo mudrosti. d o k je j o š slaba vida. i onih ondje skupa okovanih. ne bi li imao oči m r a k o m ispunjene.

a o v u bi sažaljevao. kako se čini. Nadalje.to sve kad bi odložila i u o n a istinita se preokrenula. svo­ ju m o ć nikada ne otpušta. koliko do njihove volje stoji. ostale vrline za koje se kaže da pripadaju duši. naime. reče. dragi. bilo ništavnijima bilo važnijima. T v r d e to doista. zaista. da zakonu nije brinuti ο t o m e kako bi n e k o m j e d n o m e rodu u državi bilo izuzetno d o b r o . rekoh ja. neće provoditi. A tvrde zaista da oni postavljaju znanje u dušu u kojoj ga nema. j e d n a k o tako tu u svakome pribivajuću m o ć u duši i organ kojim svatko razumijeva treba skupa s čitavom d u š o m od o n o g a postajućeg preokrenuti. ali i bistrima zovu. kojom bi svaki pojedini bio m o g u ć a n o n o m e 1 zajedničkom koristiti. rekoh ja. kojeg ciljajući treba da provode sve što bi provodili osob­ n o g i javnog. a i nužno. A treba da. a opet i nekorisnim i škodljivim. rekoh. da niti oni neobrazovani i istine neiskusni neće nikada pra­ vo upravljati državom. kao da bi u slijepe oči gledanje postavljali. slučuje više od svega biti pripadna n e č e m u božanstvenijem. najbolje naravi prinuditi da dospiju do nauke za koju u o n o m e pređašnjem re­ k o s m o da je najveća. kao zasnivača. Dakle ć e m o im nepravdu učiniti. znamenuje da. s j e d n e strane. oni pak drugi jer. a i ako bi joj se htio smijati. sve d o k ne postane m o ­ g u ć n o m motreći uzdići se u o n o koje jest i o n o g a koje jest o n o najsvjetlije. ali je p r i n u đ e n a zlu u službi biti. r e k o h ja. A k o bi se m e đ u t i m . taj bi mu smijeh manje za podsmijeh b i o no onaj u p u ć e n duši koja je o d o z g o iz svjetla došla. No naš je zadatak. da i n e ć e m o nepravdu činiti o n i m a koji k o d nas filozofima postanu. na o t o k e blaženih od­ selili. smatrajući da su se. te bi tako svakako o n u zbog udesa i života sret­ n o m cijenio. reče. već udešava da to u čitavoj državi postane. reče. nadolje taj gled duše okrećući: . živeći još. ako je to istina. No upravo ovaj sad govor. te oštro razgle­ dava sve o n o spram čega se okrenula. rekoh. njoj priraslima postali. o n o m e što. Ali p r o m o t r i Glaukone. u m e ć u se poslije navikama i vježbanjima. Ne umijeće umetanja gledanja u to. P r i r o d n o zaista. a niti oni kojima je dopušteno nepresta­ no u obazovanju boraviti? Oni prvi. reče. j e r sami od sebe u njima niču. Istina je. čineći da pridjeljuju jedni drugima o n u korist. da oni koji su u drugim državama takvima postali s p r a v o m u nevoljama u njima ne sudjeluju. v e ć da bi ih sam za svezu države upotrebio. obećavaju. već ć e m o im o n a pravedna govoriti prinuđujući ih t o m e da ο ostalima brinu i čuvaju ih. i lakomostima. a i sam umećući takve m u ž e v e u državu. zavisno od o n o g pre­ okretanja postaje i korisnim i spasonosnim. i da ne budu voljni p o n o v o sići k o n i m a okovanima. ne da bi ih pustio potucati se kako svaki hoće. budući da n e m a loš vid. i učinit ć e m o da lošije žive. reče. ali niti je pravo o k r e n u t o niti gleda k a m o bi trebalo . a kad uspevši se dovoljno vide. bez volje tog d o t i č n o g državnoga uređenja. iz svega prije reče­ noga. to jest na koji će se način najlakše što m o ž e i najuspješnije preobrnuti. r e k o h ja. Reći ć e m o . izgle­ da po s v e m u da su blizu o n i m a pripadnima tijelu. ili se pak iz veće neukosti u svjetlije idući ispunila blještavijim sijevanjem. da vide o n o D o b r o i da se u s p n u o n i m uzlaz o m . reče. rekoh ja. Čini se doista. Ili ne? Da. To pak v e l i m o da je o n o D o b r o .tosti. I o s o b i t o j o š primjereno kazuješ. suusklađujući državljane i n a g o v o r o m i prinudom. Zaboravio sam. a pravedno 160 161 .umijeće ispravljanja toga. tad im ne dopuštati o n o što se sada dopušta.budući da gledanje već ima. tad bi i njih upravo to isto tih istih ljudi najoštrije ugledalo. A što? Nije li i o v o prirodno. okresali oni kao utezi postajanju srodni koji su je- lima. Ili nisi nikada zapazio kako p r o d o r n o gleda dušica o n i h što se rđavima doduše. kao što se o k o ne bi drukčije do skupa s čitavim tijelom m o g l o iz m r a č n o g a k svijetlome okrenuti. niti sudjelovati u o n i m u njih kako nevolja­ ma tako i častima. Istina. a. s druge strane. A što to? T a m o da se nastane. evo ovakvo što ο svemu t o m e s m a t r a m o : odgoj da nije takav kakav da jest g o v o r e neki koji. jer nemaju j e d a n cilj u ži­ votu. Odista naime. reče. o d m a h iz djetinjstva krešući to k o d te naravi. Odgoj bi dakle bio umijeće preokretanja t o g istog. n u d e ć i se. mada bi im život m o g a o boljim biti? Zaboravio si opet. kao i sve o n o na što je sad okrenuto. No vrlina promišljanja se. ne b u d u ć i unutra prije. tako da koliko oštrije gleda toliko više zala izvršuje? Skroz naskroz doista. i nasladama svega takvog. reče. već .

koja je i čega. Prva je poredba plod Platonova napora da ideju dobra. već i ostalu državu. bolje i potpunije od onih obrazovanima. to njegovo po mnogo čemu središnje i doista glavno djelo. 1995. rekoh ja. reče. tad to nije m o g u ć e . Uzrok istine i bića. u biti nikada dovršiv pred­ met stalnih pokušaja interpretacije. a većinu pak vremena jedni s drugima u o n o m e čistom obitavati? N e m o g u ć n o . tad takav rat. Držiš li dakle da nas neće poslušati gojenci kad to čuju. dakle nešto što bi se u uobičajenim klasifikacijama filozofije moralo ponajprije svrstavati u „opću metafiziku" ili pak „ontologiju". §1. a ne u snu. Doista će posve sigurno svaki od njih vladanju pri­ stupati kao n e č e m u n u ž n o m . Ta o n o što je pravedno. Baš svakako. ο crti. reče. kao uvjeta mišljenja i spoznavanja. N e g o zacijelo treba da se oni koji nisu zaljubljenici vladanja njemu udvarajući primiču. druže. Cjelokupno obrazlaganje toga započinje svojevrsnom analizom gle­ danja i osjetila vida.> gima za sjenu b o r e i strančare oko vladanja. ο sebi nikako ili jedva shvatljiv i izreciv. drugi neki život koji prezire držav­ ničke vlasti do života istinske filozofije? Ne. Kao što svjetlo vidu i onome vidljivom pruža moć da gleda. U ovoj će prilici biti dovoljno upozoriti na nekoliko važni­ jih pojedinačnih momenata. Neki problemi interpretacije Platonova Politeia. stav ο filozofima-vladarima itd. mada uistinu nije niti to. Koje ćeš o n d a druge prinuditi da se udvarajući p r i m i č u ču­ vanju države. to ć e m o pravedni­ ma naređivati. u odnosu spram 162 163 . U njoj će naime jedinoj vladati oni doista bogati.reče. Uzrok svjetla. životom dobrim i razboritim. Umjesto da se i sami ovdje upustimo u nešto slično. i vama samima i ostaloj državi. nekako približi ra­ zumijevanju putem onoga što mu se pokazalo kao njen prvi porod i ono njoj najsrodnije i najsličnije: putem svjetla i sunca. kao uvjeta gledanja i viđenja. ono s čime stoje i padaju sve uže „političke" osnovne postavke djela (odredba pravednosti. koja sadrži osnovne crte jedne obuhvatnije cjelovite interpretacije.je da o n o samoniklo. A o n o istinito j a m a č n o ovako stoji: država u kojoj su najmanje gorljivi da vladaju oni koji jesu za vladati. udvarajući primicati j a v n i m poslovi­ ma. taj „naj­ veći nauk". No vas s m o mi. jest sunce. u suobitavalište ostalih i da se navikavate osmatrati ona mračna. Ovdje prevedeni dijelovi šeste i sedme knjige izlažu u osnovi sam taj nauk ο Dobru putem triju međusobno vezanih i uzajamno se pojašnjujućih poredbi: ο suncu. te mogućnijima u obojem učestvovati. budući da n i k o m e hranu ne duguje. i život od državničkoga bolji? Nikakve druge. K a k o da ne. do o n e koji su i najrazumniji o k o svega o n o g a č i m e država biva najbolje upravljana. A t o m e suprotno ona koja suprotne vladaoce zadobije. nego o n i m čime treba da bude bogat sretnik. tako tek svjetlo istine i bića daje umu moć da misli i spoznaje.sve je to iz davnine i još danas jednako privlačan i težak. držeći kako odatle treba dobra grabiti. a onome spoznavanome da bude mišljeno i spoznavano. kao u košnicama. budući vlastitim i unutarnjim. može nam biti dopušteno uputiti na vlastitu knjigu Ideja dobra. reče. Jer kad naviknete. reče. Najistinitije. kao da je to neko veliko d o b r o . ο pećini. pravednome i d o b r o m e sagledali. i da neće biti voljni svaki napose po redu nevolje trpjeti skupa s osta­ lima u državi. Jer kad vladanje postane o n i m oko čega se bore. v o d a m a i kraljevima proizveli. ta biva n u ž n o najbolje i najnestranački)e upravljana. tad ti je m o g u ć e da postane država d o b r o nastavana. ne zlatom. T a k o naime stoji. z b o g toga što ste ona istinita ο svemu lijepome. odnosno da bude gledano i viđeno. i ne otplaćuje uslužnošću plaću za othranu. uništava ne samo one koji se oko toga bore. ne može se i ne smije čitati naprosto kao politički spis. i oni koji vla­ stitim dobrima oskudijevaju. Prvo je tu naše pitanje: zbog čega Platon toliko inzistira na izuzetnosti i savršenosti upravo tog osjetila. No ako će se prosjaci. Imaš li dakle. suprotno ovima koji sad u svakoj državi vladaju. Smisao svake od njih i opet svake pojedinosti u njima. tako mi Zeusa . Dostatno je svjedočanstvo toga već i činjenica da u njoj samoj ono središnje i naj­ dublje.) čini nauk ο ideji dobra. T r e b a dakle da siđete. a uz to i imaju druge časti. rekoh ja: ako iznađeš život bolji od vladanja za one koji jesu za vladati. gledat ćete tisuću puta bolje od onih ondje i spo­ znat ćete svaku pojedinu sliku. I tako će nama i v a m a država u javi biti upravljana. svaki po redu. A ako ne. jest ideja dobra. kao i sve nijanse njihova međusobnog odnošenja. kao što sad m n o g e bivaju upravljane od onih koji se jedni s dru. Zagreb. te konačno njihov jedinstveni i zajednički filozofijski izvor . o n d a će se suparnici u ljuba­ vi s njima boriti.

te da bez te primarne moći ne bismo nikako i nikada dospjeli do pomisli broja i do predodžbe vremena. odlikuje nužnošću i načelnom nemo­ gućnošću da išta bude drukčije no što jest. poteškoća tumačenja Dobra isključivo u smislu svrhe djelovanja. eficijentni uzrok. Odatle i potječu Aristotelove goleme teškoće s Platonovom idejom dobra i njeno odlučno odbacivanje. osim ponovo putem metafora i slika. U tom se smislu ideja dobra dade razumjeti kao nužno intendirani cilj svakog. Možda najveću teškoću razumijevanja toga što Platon naziva ide­ j o m dobra pričinja to da je u njoj na neki način u jedno sabran i „meta­ fizički" i „etički" i „spoznajnoteorijski" najviši princip. pridaje oko i duši samoj. te onda tek iz toga objašnjavati svu onu u doslovnome smislu shvaćenu religioznost i odanost punu du­ boke zahvalnosti što su je oni spram njih gajili. kako vid biva nazvan u Fedru (250d). Ona je već u prvoj poredbi izrijekom nazvana uzrokom kako mislive tako osjetilne oblasti. dok se viša oblast. dakle bivanja u cjelini. kao stalno otvorenu mogućnost da bude i drukčije. Phileb. nalazi samo u nižoj. ideja do­ bra kao uzrok u najvećoj mjeri nalik onome što od Aristotela naovamo zovemo ciljnim. Stoga nije čudno što se Platon u tekstu poredbe nalazi ponukanim posegnuti upravo za izrazima poput „porađanja". upravo dokučiti što je za Grke i za Pla­ tona ustvari bilo svjetlo. Ali za Grke vrijedi da se slike za ono najviše mnogo prije uzimaju iz svijeta svjetla nego iz svijeta zvuka.svih ostalih? Da li naprosto stoga što se i on kao i svi Grci osjeća neodo­ ljivo privučen i obuzet divotom svjetla. Berlin. No što je sama bit i prava narav svjetla. 205e. Osobito u krugo­ vima anglosaksonskih tumača vlada. 73 i d. bivajućoj i osjetilnoj oblasti cjeline svega. teško će razumjeti zašto je on jedinim dostojnim oblikom njegova izlaganja držao živi razgovor i pisani dijalog kao njegovu najvjerniju sliku. usput 164 165 . 2 1954. kojih povijesno mje­ rodavna raščlamba svoje utemeljenje ima u filozofiji Aristotela. Tko ne iskusi i ne uvaži ovaj bitni karakter slobode u samoj srži Platonova filozofiranja. koji shodno 'najoštrijemu među svim tjelesnim osjetilima'. ona počela i uzroka svega. Bliži li se onda tako shvaćeni uzrok prije onome što u tradiciji po­ znajemo kao čimbeni. Friedlander dobro uočava daje u ovoj poredbi „svjetlo ono što svime vlada". Ova konstatacija. sebedavanje. 468b. §2. Kako shvatiti narav uzroka ο kojemu je tu riječ? Da je od tradicionalnih glavnih vidova uzroka. Samo se u oblasti takvog slobodnog sebedarivanja mogu iskusiti glavne karakteristike ono­ ga što Platon zove Dobrom. u prožetost likovima stvari i u prožimanje tih likova sobom. No u poredbi ο suncu Platonu je još više stalo do samog onoga čime je gledanje. „izlijevanja". naime do svjetla. to je očito. sunca i gledanja? P. ono je čisto iz-sebe-izlijevanje i sebepružanje. . u tome je što je taj i takav uzrok u Aristotela zasnovan unutar obzora pretpostavljene oštre i odsječene podjele teorije i prakse. Friedlander je jednom dobro uočio (Platon I. jednako kao i uzrokom onoga „jest". neprestano čuđenje nad tim da se praktičko i etičko dobro. međutim. kao ono po čemu nešto biva i postaje time što jest? Osobito je taj vid uzroka u novijoj povijesti. Iz jednoga mjesta u Timeju (47al-b3) razabiremo da je za Platona bit gledanja sadržana u mo­ ći razlikovanja.događaj. Ako uopće ima neka formula u koju se najsažetije i ujedno naj­ drastičnije dade zaoštriti temeljna razlika između Platona i Aristotela. Bitna je djelatnost svjetla oslobađa­ nje i omoćenje onoga vidljivog da iz tame i skrivenosti nerazlikovane ne­ prisutnosti istupi u susret i dodir s vidom i gledanjem. osobito još kad u samom njegovu djelu nalazimo mnoštvo potvrda upravo takvog shvaćanja (npr. onda je ona zacijelo u tome što ovaj drugi slobodu. Resp. vid i gleda­ nje jesu ono što zahvaća stvari i pojave u njihovu liku. Ipak. a s njome onda i dobro. ko­ jom se bavi filozofija kao teorija. Prima i uzima tko hoće. uzrokom nastaja­ nja i propadanja.s druge strane . otvoreno. štoviše biva čak izrijekom nazvano njegovim uzrokom. Dobro kao cilj i svrha pripada u tom sklopu samo sferi praktičkoga djelovanja. učinski.): „Bilo bi zamislivo da ljudska fantazija krajnju vrijednost kojoj duša teži doživi kao ton i zvuk. uopće moglo naći među idejama. prebiva tek i samo u onome najvišemu. bitka samog. prijeđe u djelat­ no gledanje. To važi u potpunosti za Platona. str. ispravna je dakako u pot­ punosti. 505e). dano. Symp. kao i mnoge njoj nalik. Tamo je sve pruženo. bilo kakvog djelovanja.oslobađanje i omoćenje vida i gledanja za to da iz stanja nekog takoreći mrtvila. dana. Zadatak je. U takvoj bi nedoumici. zadobio naglašeni primat u odnosu na ostala tri vida uzroka potekla jednom iz cjeline sklopa Aristotelove filozofije te ih gotovo u potpunosti istisnuo iz vidokruga mišljenja. štoviše tu čak prvotno i izvorno: ono Dobro vlada i kraljuje prije svega u oblasti onoga mislivog. Gorg. to u poredbi samoj nije neposredno iskazano. vid i gledanje. znanosti-mišljenja s jedne a djelovanja s druge strane. uopće omogućeno. obrisu. Iz istog općenitog uvida dade se postići neko pobliže određenje karaktera uzročnosti ideje dobra. i ranije i danas. dakle kao finalnoga uzroka. međutim. granici i odijeljenosti od drugog. kao jedinim i najvišim uzrokom svega što jest i biva. iz stanja pukog nedjelatnog pribivanja u očima. nekako s početkom tzv. tek ponuđeno. kako oni kažu. Za Platona pak sloboda. te da za Platona nije nikako odlučujuća. novoga vijeka i njegovim apsolutiziranjem prirodnoznanstvene metode. te tim okom zahvaća u najvišu zbiljnost". Svjetlo je dakle oslobađajuća lakoća sebeotvaranja i prozirnosti. „pružanja". §3. 20d. ne mora nitko. kao što neće nikada na kraj izaći s vječnim naklapanji­ ma ο pravoj svrsi svjesne i izričite „utopičnosti" Platonova glavnog djela. svršnim ili finalnim uzrokom. kao i . bilo dobro podsjetiti se na to da stroga razdioba onog teorijskog od onog praktičkog. u kojoj mi stoljećima živimo kao u nečemu najsamorazumljivijem. dok za teoriju ne može imati nikakvu odlučujuću ulogu. Nije uostalom bez osnove to da se unutar povijesti filozofije upravo u Platona utvrđuje konačna uspostava takozvane teleologije. No u Platona se moć Dobra proteže i na polje „teorije". kao to izvorno razlikovanje i razabiranje likova i međusobne različnosti stvari. Općenito. ovladava filozofi­ ranjem tek u djelu Aristotelovu.

no samo nema dignitet pravoga uzroka. predsvjetskog i predvremenog. nego iz zatečenog. 1858-9. Njemu pak nasuprot stavlja Platon ono što on je­ dino hoće doista nazivati uzrokom. Jowett and L. Campbell. Edited with Critical Notes. 1894. Oxford. 2. svoj oprez spram svakog čvrstog fiksiranja neke konačne odredbe biti uzroka i uzročnosti Platon će jasno dati do znanja govoreći kako je Dobro tek „na neki način uzrok". priređen već kršćanskim izlaganjem osobnoga Boga kao svemoć­ nog uzroka. uključujući tu i njegova prvog velikog tumača i ujedno oštra kritičara. Istinski uzrok je dakle . a ne svega naprosto. 1902. već tom napomenom hoćemo prije svega ukazati na teškoće s kojima se nužno susreću oni pokušaji razumijevanja i tumačenja Platona koji se upiru i oslanjaju na predaju filozofije nakon njega. Dakako da u tome ne možemo tražiti neko opravdanje da bismo sami uzročnost Dobra ostavili u bezsadržajnosti ne­ kakve posvemašnje neodređenosti. Za dokučenje naravi uzročnosti ideje dobra neophodno je prije svega uvažiti temeljnu razliku koju Platon čini između onoga što sam zove uzrokom u pravome smislu riječi i onoga bez čega uzrok ne bi mogao biti uzrokom.i to je upravo presudno . koji iz ničega stvara cjelinu svijeta. Štoviše. Aristotela. pokušajmo ipak to izraziti pomoću nama povijesno bližih pojmova. Gotha. Važniji konzultirani komentari: Platonis libros X Politiae. ono je po čemu nešto nužno nastaje i propada prema slijepome slijedu mehanizma. posve neuređe­ nog gibanja. drugo do baš taj slijepi mehanički uzrok nužnoga slijeda u području na­ stajanja i propadanja. Voli. I božanski tvorac uređenoga svijeta u Timeju ne sačinja taj svijet iz ni­ čega. ono naime po čemu nešto jest i biva radi toga što je naprosto dobro i najbolje da bude upravo to i tako. kako će ga Platon konačno označiti u Timeju. and Appendices by J. ogledan iz Platonova pogledišta. 2 Vols. No Platonu je strana kako redukcija punine uzročnosti na samo je­ dan njen mogući vid i aspekt tako i svaka pomisao stvaranja iz ničega. nužni uzrok. Cambridge. Tako će i u gore prevedenome tekstu ideja dobra biti nazva­ na samo uzrokom „svega pravog i lijepog". Mehanizam kostiju.rečeno. 166 167 . U poznatom „teologijskom" razmatranju u drugoj knjizi Politeie naziva on boga izričito uzrokom ne svega nego samo onoga valjanog i dobrog. Plato's Republic. Da je taj mehanizam Sokratu nužan već i za to da bi uopće i ostati mogao. Uz sav potreban oprez. već u najboljem slučaju ne­ kakvog „suuzroka". The Republic of Plato. . već isključivo neki materijalni uvjet. kao što to jamačno ni Platon nije uči­ nio. Commentary.uvijek samo uzrok onoga biti i bivati dobrim i boljim. izložen je mjerodavno još u gore prevedenome tekstu iz Fe­ dona te tvori unutrašnju strukturu kasnije razrade tamo nabačene skice jedne kozmologije pod vidom dobra . Ed. nikad pak tek onoga biti i bivati naprosto. Recensuit et commentariis illustravit G. kako je to klasično iskazano u Fedonu. Edited with Notes and Essavs by B. In Three Volumes. II. Adam. to ipak ne znači da upravo u njemu leži sam uzrok. onome istinskom i onome samo nužnom i ne­ ophodnom.uzrok vidi Platon samo tamo gdje je sloboda izbora i odluke. naime onoga što je njegov puki takoreći materijalni uvjet. mišića i tetiva odavno bi mogao biti izvan tamnice da Sokrat nije smatrao boljim da ipak ostane. onaj gore spomi­ njani prevladavajući i ustvari jedini važeći eficijentni uzrok novovjekov­ ne prirodnoznanstvene metode nije. Stallbaum.izvedene u poznome Timeju —. Suuzrok. Kažimo tu usput. Taj nauk ο dva vida uzroka. neki „suuzrok" ostajanja. a mi ga ovdje za ovu prigodu možemo ocrtati tek u najosnovnijim crtama.

premda Hackforth do­ bro primjećuje da takva alternativa za Platona i nije mogla biti od neke važnosti.). tad to više ne bi nastajalo p o č e l o . 3 1962. A 12 = Arist. Iz davnine traje spor da li riječi ψυχή πασα valja shvatiti u kolektiv­ nom smislu. budući da sebe ne napušta. po njegovu sudu iz internih razloga smisla. rukopisno predana riječ άεικίνητον preinači u αΰτοκίνητον. De. Sva je duša besmrtna. 3 A budući da je nenastalo. kako božanske tako ljud­ ske. ist unsterblich. t o m e prestane li kretanje prestaje i život. Vollgraff je 1909. kao „sva duša". nego je i drugima koja se kreću to izvor i p o č e l o kretanja." Takvom se prijevodu pridružuje i Heitsch. njene doživljaje i djela videći. U godini nakon toga pronađena je upravo tako pisana riječ u Oxyr. daleko najveći broj izdavača i interpreta odlučuje se. što onda daje prijevod 169 . za ustalje­ nu rukopisnu verziju. nikad ne prestaje s kretanjem. „ono što se samo od sebe kreće". Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. Ova je rečenica dosad čitana i tumačena na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina. Ο χ ο η ϋ 1973 i 1 1 9 0 1 ) . Često je već bilo zapaženo da Platon u ovome dijelu teksta preuzima stil jonskih ranih filozofa. 1 Jer o n o što se uvijek k r e ć e 2 b e s m r t n o j e . 363-64). 405a30sq. po prvi put zahtijevao da se. A o n o što kreće nešto drugo i biva od drugog kretano. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Treba dakle ponajprije ο naravi duše. Osnovu „dokaza" što ga ovdje izlaže mogao je naći u pitagorejca Alkmeona (usp. Berlin. Thompson čita u drugome dijelu οΰκ άν έξ αρχής γίγνοιτο. j e d i n o o n o što sebe kreće. no njegova je vlastita verzija bitno složenija i koherentnija. Ipak. Dakle. Interesantno je rješenje Wilamowitzovo (Platon II. Pap. Prijevod. ili pak u distributivnom: „svaka duša". DK 24. kako imaju najstariji rukopisi i Stobej. smatramo s pravom. was Seele ist. o n o istinito u m o m sagledati. Većina se prevodilaca odlučuje za prvu verziju.Iz djela Fedar (245c2 .249d3). koji prevodi: „Alles. a o n o ni iz jednog. 1017. P o č e l o je pak nenastalo. Jer n u ž n o je da sve što nastaje iz počela nastaje. A k o bi naime nastalo iz poče­ la. te od tada traje rasprava ο tome koje je čitanje ispravno. str. Izvornik: Platonis opera. an.

m a š t o m t v o r i m o 5 n e k o b e s m r t n o živo biće. U tom slu­ čaju riječ ουρανός nema uže značenje „neba" već cjeline svega. te na neki način od svega o n o g a u okružju tijela ponajviše zajedništva ima s b o ž a n s k i m . atqui jam concessum erat omnem rem a principio oriri oportere. O n a dakle koja je savršena i krilata. „uni­ verzuma" (Hackforth). tad ne bi iz počela nastalo". str. te ne bi nikada imali odakle biti opet po­ krenuti. i p o t o m a k takvih. i takovih suprotnosti. a kad u z m e zemljano tijelo. dobro. No valja i to pokušati reći. te sve što je takovo. Ο njenom liku pak valja ovako zboriti. ne bi se netko trebao ustručavati zboreći kako je upravo to isto bivstvo i pojam duše. upravljajući krilatom za­ pregom.. ako već treba da sve nastaje iz počela. Mi pak d o k u č i m o u z r o k opadanju perja. a drugi je p o t o m a k suprotnih i suprotan. Ciceron. koje uz to dobiva i naziv smrtnoga. Budham je pak smatrao da nakon posljednje riječi u rečenici treba dodati još τουτ'. Thompsonovo . duša i tijelo očvrsli u j e d n o . Onaj pak veliki v o đ a na nebu. Njima se p o najvećma hrani i ujedno raste baš to krilo duše. u čemu ga slijede još npr. poredana u jedanaest vrsta. 258. putuje prvi. kad osporavaju Hackforthovo . čitao je očito άρχή namjesto έξ αρχής. Jer svako tijelo kojemu kretanje jest izvana bez duše je. prege i krilatog vozača.we figure" je isprav­ no. a zatim. Pa neka nalikuje srasloj moći krilate za. Čini se mnogo prihvatljivijim čitati γένεσιν s većinom rukopisa te Thompsonom. Thompson svoj prijevod za διέξοδοι . Takvom se čitanju pridružuju još Robin. Njime dakle kazujmo. b o g a niti videći niti ga do­ voljno u m o m sagledajući. Ch. biva nazivan živim bi­ ćem. A to ne m o ž e ni nastati ni propasti. Po naravi m o ć krila gore uzvodi o n o teško. koje se z b o g njene moći pričinja kao da samo sebe kreće. 1986. Sva duša skrbi ο svemu što je bez duše i obilazi čitavim n e b o m . A od ostalih. tako da je po nužnosti upravljanje u nas teško i m u č n o . dok su u ostalih pomiješani. i ponovio ga u Tuskulanskirn diputacijama. a prati ga četa b o g o v a i demona. ipsum autem nulla ex re alia nasci potest. Hackforth. 98) i Herodota (I. No to neka bude i neka se kazuje o n a k o kako je b o g u drago. jer prevodi: nam e principio oriuntur omnia. 199). z b o g čega to duša bez njega ostaje.n u ž n o je da bude i nepropadljivo. U b o g o v a pak i konji i vozači i sami su dobri i p o t o m c i dobrih. Prijevod prema Burnetovu tekstu bio bi otpri­ like: „ili bi jednako tako sve nebo kao i sva zemlja stali. nec enim esset id principium quod gigneretur aliunde.ako bi naime nastalo iz počela. dok o n a što gubi perje krila biva o d v u č e n a sve d o k se ne prihvati nečega čvrstog što nastanjuje.. O n o pak b e s m r t n o nije ni iz kojeg razloga obrazloženo. A ako jest da to tako stoji. Verdeniusom. od konja j e d a n mu je lijep i dobar. u smislu: Si principium ab aliqua re oritur. naime da o n o što sebe samo kreće nije nešto drugo do duša. no č e m u nalikuje. De Vriesom i Grisvvoldom. to već ljudskom i kraćem. već. uređujući i skrbeći ο svemu. Kad se kao o n o besmrtno pokazalo o n o što se od sebe kreće. Robinom. Yale Univ. knjizi svoje Republike. Verdenius i De Vries. svagda u različitim likovima bivajući. d o k od o n o g ruž­ n o g i zlog. U takvom razumijevanju prethodio mu je Schleiermacher. tad taj složaj. obrazlažući: „Na ovo- 170 171 . S druge strane. mudro. pogl. A o n o b o žansko je lijepo. I 54. res ea non poterit oriri ex principio.. po kojima obilazi r o d sretnih bogova. kao da je baš to narav duše. M n o g i su dakle i blaženi kako prizori tako i ophodnje 6 unutar neba .we fancy" za πλάττομεν. Ο njenoj besmrtnosti dakle dosta. Hestija naime jedi­ na ostaje u stanu bogova. 8) i Heitsch u svom komentaru.. ne bi niti o n o m o g l o iz nečega nastati niti drugo iz njega. nego prema Burnetovoj redakciji γήν εις έν. Jer kad bi počelo iščezlo. L. ta visoko lebdi i ujedno čitavim n e b o m upravlja. to bi pripadalo zacijelo b o ž a n s k o m i op­ širnom razlaganju. po č e m u je smrtan i besmrtan život tako nazvan. potvrđu­ je Burnetovu lekciju έτι άρχή. pozivajući se uz ino i na taj prijevod Ciceronov. a to je dvoje za vječna v r e m e n a sraslo zajedno. bilj. 25. Hackfortom. koji je ovaj dokaz preveo u 6. koje i m a dušu. A on je nekako ovakav. svaki od njih Teško da su u pravu Verdenius i De Vries. visoko lebdeći ondje gdje stanuje rod bogova. Zeus. oni b o g o v i koji su u broj dvanaest svrstani predvodeći po redu v o d e o n o što je svakome pridijeljeno. u jedno utonuvši". propada i razara se. ali i tijelo. I poglavito u nas upravljač vozi dvopreg. Ovakvo nam rješenje izgleda uvjerljivije. o n o pak kojemu je [kretanje] iznutra s a m o m e iz sebe. tad će po nužnosti duša biti nenastala i ujedno besmrtna. T a k o dakle počelo kretanja jest o n o što sebe samo kreće. Kakva je. ili bi j e d n a k o tako sav svemir 4 kao i sve bivanje stali.goodly highways" potkrepljuje navodima Tukidida (III. to je oduševljeno. Griswold (Self-Kuowledge in Plato's „Phaedrus". no možda malo suviše neutralno na ovome mjestu.

kaže kako se hrani umom i spoznajom. 8 9 172 173 . a č i m stanu k r u ž n o ih p o n e s e obrtanje te o n e o n o izvan n e b a osmatraju. od konja pritisnuta. prihvaćeno od Bekkera. osmotri razboritost. uključenih u veliku sferu zvijezda stajaćica. a u o k o l o njega 9 rod istinske znanosti. Stallbaum se. smotrivo j e d i n o u m o m . Od ostalih pak duša. Asta. Burneta. slijede ga Heindorf. 7 K a o što se dakle d u h 1 0 b o g a hrani u m o m i neiskrivljenom 1 1 spoznajom. što potvrđuje i Ficino svojim prijevodom: . u pratnji vazda o n o g a tko h o ć e i m o ž e . pri č e m u rđavošću vozača m n o g e o h r o m e . A sve odlaze. De Vriesa) ili ούράνιον (Τ. koja je za stare tvorila granicu κόσμος-a ili οϋρανός-a. d o k o n a druga jedva. zaustave putovanje izvana na površini neba.. ako nije od strane vozača valja­ n o 8 uvježban. v e ć prema različnosti što ih i n a č e 1 2 nazivamo bićima. Stallbauma. Ostale. motreći o n a istinita. gledajući neko vrijeme o n o koje jest raduje i ujedno se. Proklo. sve d o k ga obrtanje k r u g o m ne dovede u o n o isto. Čini se stoga potrebnim ovdje taj izraz prevesti drukčije no obično. Nekoliko pokušaja razjašnjenja riječi ύπουράνιος άψίς: . i nadbijanje i silno preznojavanje. niti o n u koja je različna.. s osnov­ nom svrhom da se naznači kontrast između onoga viđenog za nadnebeske vožnje i onoga pripadnog svakodnevnoj zemnoj egzistenciji. pripisujući je uz to ne samo čovjeku već i bogu samome. međutim. Zavist n a i m e izvan kola b o ž a n s k o g a ostaje. Rukopisna je predaja ove očito veoma značajne i teško razumljive re­ čenice nažalost izuzetno nesigurna. Za smisao je potrebna kondicionalna partikula άν. no ne m o g u . v o z a č stavivši konje u jasle dade im ambrozije. založio za inače uglav­ nom odbačeno staro čitanje većine rukopisa ακήρατος στρεφόμενη umjesto άκηράτω τρεφόμενη. gdje pak kola bogova. uznemiravana od konja i jedva osmotrivši ona koja jesu. koju su stoga Heindorf i Voll­ graff konjicirali. Vollgraff). I druga na isti način o n a koja doista jesu osmotrivši i pogostivši se zaroni po­ n o v o u unutrašnjost neba te stigne kući. Hermije. a osobito kad se z b o r i ο istini -: to mjesto zaposjeda o n o bezbojno i ujedno b e z o b l i č n o i nedodirljivo bivstvo koje odista jest.ta valja se odvažiti reći o n o baš istinito. Takav je dakle život bogova. Stallbauma. Teško je prihvatiti De Vriesovo mišljenje da περί ήν ovdje znači .koju je ina­ če. Osnovne su alternative pri čita­ nju: επί (Τ W. A kad zatim idu na jelo i g o z b u . A kad dođe. hrani i uživa.rib. A u toj ophodnji osmo­ tri upravo samu pravednost. osobito u Politeii. A to n a d n e b e s k o mjesto niti je tko opjevao od ovih tu pjesni­ ka niti će ga ikada kako dolikuje opjevati.. ne ukoliko je pripadna bivanju. a m n o g e m n o š t v o perja unište. nešto vidi a nešto ne. Schanza. ostavši u tome posve osamljen. O n e n a i m e što se nazivaju besmrtnima. De Vriesa) ili ύπό (Β. te o n e gore slijede ispod površine. S time pak stoji ova­ ko . prihvaćeno od Bekkera. te ih uz nju i n e k t a r o m napoji.. tako se i [duh] svake duše koja bi se htjela dohva­ titi o n o g a što joj dolikuje. „festigium et culmen universi ex inferioribus locis spectantibus" (Stallbaum). me su mjestu διέξοδοι izgleda putevi koji vode kroz i vani iz sfera nekolikih planeta. Dva rukopisa imaju ήν. b u d u ć i urav­ n o t e ž e n o laka za vođenje. suporting the vault of heaven" (Thomp­ son). k o r m i l a r o m duše. kada dospiju do v r h u n c a . M e t e ž dakle nastane. s jednim rukopisom). prihvaćeno od Heindorfa. ta uzdigne u o n o izvanj­ sko mjesto glavu vozačevu te se pridruži obilaženju. no Thompson i De Vries ukazuju na to da njeno is­ puštanje nije neuobičajeno u visoko poetskoj prozi poput ove. j e d n a drugu gazeći i nadmećući se u pokušajima da budu jedna ispred druge. Thompsona) te ΰπουράνιον (Β W. Ast i Burnet No najbolji rukopisi imaju fj.. te se otišavši koriste h r a n o m pričina. Hermije. putuju s lakoćom. Jedva da ima boljega primjera za Platonovo namjerno izbjegavanje svake terminologijske ukočenosti. νΰν razumijevamo ovdje otprilike kao De Vries: .svoje radeći. Burneta. A t a m o tek dušu skrajnji napor očekuje i borba. „arch that supports the heavens" (Hackfort).. što Thompson.in practice". tad putuju k vršku strmo7 glavo p o d n e b e s k i m s v o d o m . Hackforth uz to još uzima riječi θέαι τε και διέξοδοι kao hendiadys te vrlo uspjelo prevodi „spectacles of bliss upon the highways". naziva interpretaci­ jom koja bi tek trebala interpreta. stremeći doduše sve o n o m e gore.". niti uz golem napor ne dostigavši smotru o n o g a koje jest.cuicunque aurigarum equua non bonus" (premda inače očito po­ grešno čita καλός umjesto καλώς. ne­ go o n u koja je znanost ο o n o m e koje jest doista. što prihvaćaju Stallbaum. k zemlji se priginjući i ujedno otežavajući. Tako ovdje za διάνοια . prevodeći na osnovi toga: „Utpote igitur dei ratio (Geist) propter mentem et scientiam sese vertens pura et intaminata. prate. Ast.occupied with". učvrstio u smislu „razuma" i proglasio za moć duše nižu od „uma" (νους) . o n a koja najbolje boga prati i sličnom mu postaje. Robina. možda pretjerano. te. Ž e s t o k o n a i m e pritišće onaj konj koji u zloći ima udjela. Thompsona. osmotri zna­ nost. Druga se pak sad uzdigne a sad p o t o n e .

n e k o g gospodarstvenika ili trgovca. 1 8 I takvim se podsjećanjima služeći." Već je Hermije mogao izvijestiti ο četiri tumačenja ove rečenice: θεός s članom ili bez njega. nekim prijateljem Muza. ih erotičarem. radi ovoga j e 1 3 : s te t a m o livade po naravi je paša prikladna o n o m e najboljemu duše. tko pak nepravedno. s etimologijskim značenjem „Neizbježiva". A ovakva je uredba Adresteie : koja god duša postavši prati­ ljom b o g a sagleda nešto od onih istinitih. Osobito odlučno zagovara Thompsen raniju Budhamovu korekciju ίόντ' umjesto iov. Ostale. a kad im se presudi. Niti pak možemo govoriti ο εΐδος-u kao ξυναιρούμενον εις εν. četvrta u o n u gim­ nastičara sklonog naporu. njegov generalizirajući duh. budući da su htjeli u rečenici imati glagol. peta će imati život proročki. pak. na taj način okrilaćene u tritisućitoj godini natrag odlaze. bit će Upotreba riječi είδος ovdje ukazuje na njeno razlikovanje od. od strane boginje Pravde na n e k o mje­ sto neba uzdignute. u pratnji b o g a putujući i prezrevši o n o za što sad k a ž e m o da jest. taj zadobiva bolji usud. jedan od epiteta za Nuždu (Ανάγκη) i njeno mističko ime u orfičkoj teologiji. kao i to da je u Eshila (Prom. Jer pojedina duša ne stiže kroz deset tisuća godina u o n o isto odakle je došla . nego ona koja je najviše vidjela [narodi se] u lozu m u ž a koji će postati filozofom. Može se prihvatiti De Vriesov stav da je u općenitim postavkama ovakve vrste ispuštanje člana skoro pravilo. tamo se hrani. ta je do druge ophodnje neoštećena. te. Izdavači i tumači ponajviše se razilaze u prihvaćanju odnosno odbijanju rukopisno dobro potvrđenog participa lov. Vrlo teška rečenica izuzetne važnosti. θεΐός έστιν i θεός έστιν. premda ono samo jest ta 'jednota' koja je rezultat procesa . 972) poistovjećena s Nemezis. tad jedne. treća u o n u političara. 1 7 A to je prisjećanje na o n o što je naša duša tada vidjela.jest nehaj lošega pi­ sanja za koji je teško povjerovati da bi Platon u njega upao. izronivši. slijedeći Verdeniusa. šestoj će pri­ stajati pjesnički. taj za kojega se jedinog može kazati da Ίέναι εις εν λογισμω ξυναιρούμενον. tad je tu zakon da se o n a u p r v o m rađanju ne narodi ni u kakvu narav životinje. prevodi s . De Vries je u pravu kad naglašava da κακία ovdje nema poglavito i prvenstveno moralno značenje. inače često promisque rabljenog. d o k druge. ili o n o g a koji će se liječenjem tijela ba­ viti. Riječi ού έστιν na kraju rečenice u Burnetovu tekstu teško da mogu dati ikakav smisao. Ona pak druga u lozu kralja v o đ e n o g zakonom. tako da polazeći od m n o g i h osjeta pristigne zaključivanjem u j e d n o . te. p r e m a mogućnosti. sišavši u kaznionice p o d zemljom. obrazlažući to ovako: „Govoriti ο εΐδος-u samom kao iov . osmoj onaj sofiste ili narodnoga udvarača. oteža. izabiru onaj kojeg svaka pojedina hoće. osim duše o n o g a tko je filozofirao neprevarno ili prijateljevao s dječacima uz filozofiju. kao i iz životinje onaj tko j e d n o m bijaše čovjekom p o n o v o u čovjeka.napredujućem ili pristižućem k 'jednoti'. uvijek je van opasnosti. no boljim se čini umjerenije Madvigovo rješenje. a i narav krila. 14 izaberu li tri puta za r e d o m isti život. ratnika i vođu. 174 175 . n e k o m se nesrećom posluživši z a b o r a v o m i r đ a v o š ć u 1 5 se napunivši. Stoga je i pravedno da j e d i n o duh filozofa dobiva krila: usmjeren je naime uvijek sje­ ćanjem. lošiji. ili neki drugi od onih koji se bave oponašanjem.wrongdoing" i osobito Robinsonova „perversion". a m o ž e li uvijek to činiti. Te duše u trećoj tisućugodišnjoj ophodnji. devetoj tiranski. Wilamowitz je bio sklon odstraniti obje riječi kao glosu. No kad sam. Thompson navodi Lobeckov stav da je Αδράστεια. No kad u n e m o ć i da slijedi ne vidi. sedmoj obrtnički ili poljodjelski. da interpreti nisu zapazili značenje očito intendirane etimologijsko-semantičke blizine koju Platon uporabom upravo te rije­ či postiže s odmah potom slijedećim naukom ο prisjećanju: είδος > ά ποτ' ειδεν. strogog „tehničkog izraza" ιδέα. ta i ne ulazi nikada u taj lik. pogledavši gore u o n o koje doista jest. k o n o m e k č e m u je i b o g usmjeren. A svatko tko u njima pravedno prove­ de život.A to silno nastojanje da se vidi to polje istine. pa kad otežavši osta­ ne bez krila i padne na zemlju.ne dobiva naime krila prije tolikog vremena. Tu ljudska duša prispijeva i u životinjski život. kojim duša lakšom postaje.weakness" tad ipak pretjerano ublažava značenje upotrebljene riječi. is­ paštaju kaznu. O n a naime koja nije nikada vidjela istinu. da bi božanskim b i o . kako bi slijedilo iz Hackforthova pri­ jevoda . a da je ού potom uz njega dodano od drugih ruku. po kojem treba izbaciti ού.. ili neki svećenički. zadešava suđenje. borave t a m o o n a k o kako odgovara životu što su ga proživjele u ljudskome liku. Jer čovjek treba shvaćati prema t a k o z v a n o m p o j m u 1 6 . kad skončaju prvi život. međutim. kao i njegovo zalaganje za čitanje priloga namjesto ime­ nice. ljubiteljem lijepog. De Vries nagađa da je έστιν možda jednom bilo dodano od starih ispravljača. stigavši na izvlačenje i izabiranje drugog života. Očito je da je čovjek. Neobično je. U tisućitoj obje [grupe]. Mi se ovdje držimo Madvigova prijedloga. što je jednako tautologijski..

Unatoč poticajnim pokušajima Stenzelovim (v. A kad istupi iz ljudskih poslovanja i postane b o ž a n s k o m e us­ mjeren. Translated with an Introduction and Commentary by R. na dijalektici zasnovanoj retorici. ο njenoj naravi. Amster­ dam. baš svaka riječ. Ovdje možemo samo najkraće upozoriti na nekoliko važnijih zna­ čajki filozofijskoga sadržaja ulomka. te će jedini odista sa­ v r š e n i m postati. nakon naznaka već u Politeii. i svaka.H. još se nije daleko došlo u iznalaženju filozofijskog smisla tih i takvih mitski nagoviještenih odnosa. U mitu ο nebeskim ophodnjama duša na jedan je zagonetan na­ čin filozofijska psihologija vezana s astronomijskim spoznajama Plato­ nove Akademije. Nauk ο duši kao izvorištu i počelu kretanja. prekoravan biva od m n o š t v a da je pomaknut. Čak su naprimjer takvi znalci kao Schleiermacher ili Natorp bili u stanju držati ga počet­ ničkom Platonovom skicom i datirati među najranije spise. London. §1. s razmatranjima ο istinskoj. baš svaka nijansa njena značenja. barem početni i najneodređeniji. Danas je nedvojbeno i opće­ nito prihvaćeno da taj dijalog valja datirati nakon Politeie. Darmstadt. Ubersetzung und Kommentar.J. kako je taj klasično do izraza bio došao ponajprije u Fedonu. temperamenta i si. Neki problemi interpretacije Malo je koji dijalog Platonov dosad tako malo zadovoljavajuće razjašnjen u svojoj cjelovitosti i jedinstvenosti kao upravo Fedar. koja stoji. čak nakon Parmenida. što ostaje nadalje takoreći jedinom konstantom u mijenama najrazličitijih političkih koncepcija zapadnjačke predaje do danas. 176 177 . Poetički mit ο naravi duše u Fedru valjalo bi jednom misliti i razumijevati zajed­ no s matematičkim mitom ο postanku. knjizi posljednjeg Platonova djela. Pripada zacijelo među najteže razumljive i smislom najdublje odsječke Platonova djela. kako božan­ skih tako onih koje imaju smrtnu kob. To dakako ne uključuje ovdje neki pokušaj provedbe prave interpretacije. III 4). imao bi očito glasiti: nau­ kom ο duši. u predvorje poznoga Pla­ tonova filozofiranja.) A Commentary on the Phaedrus of Plato.mogućnost takovog nazora povijesno je ubrzo morala ustupiti mjesto najprije stoičko-kozmopolitskom. zbog čega smo bili prinuđeni nešto više no inače u bilješkama raspravljati različite verzije čitanja i tumačenja. a zatim i kršćanskom nauku ο bitnoj i temeljnoj jednakosti svakoga čovjeka sa svakim drugim. Uzvišena poetska „igra" Platonova mitologiziranja sve je više od puke igre i fantaziranja u nevolji. Ubersetzung und Kommentar von Ernst Heitsch (Platon: Werke.dakako i opet „samo" mitologijskih . koja je štoviše čak jednim dijelom usljedak njena vlastitog predporođajnog izbora: . Gottingen. Zakona. Pri tome je. prema svom filozofijskom značenju gotovo jedinstven u povijesti filozofije. 1993. 1973. Hackforth. što ih je tadašnja medicina poznavala i vrstala u svojim teorijama ο tipovima karaktera. Od ostaloga teksta naglašeno je odijeljen mitskim karakterom. središte i izvorište smisla cjelokupnoga spisa. u: Kleine Schriften. Općenito se složenost duše razabire kao ona karakteristika nau­ ka Fedra. Cambridge. Čime je iznutra objedinjeno ispitivanje naravi i moći Erosa i ο „bo­ žanskome zanosu" u prve tri besjede dijaloga.neprekoračivo određeno vlastitom jedinstvenom i neusporedivom individual­ nošću. With English Notes and Dissertations by VV. jednako tako kompozicijskom kao i smisleno-sadržajnom. ovdje u Fedru takoreći dogmatski ustvrđen. By G. razrađen je kasnije u 10. mora se u svakoj svojoj pojedi­ nosti pokušati razumjeti ponajprije iz paralelnih izvođenja . čini se. stav koji je dugo prevladavao interpretacijama Platona. 1868. §4. §3. kako je izložen u Timeju. Thompson.) Plato's Phaedrus. Važniji konzultirani komentari: The Phaedrus of Plato. njenim stanjima i djelima. osobito: Uber zwei Begriffe der Platonischen Mvstik: ΖΩιΟΝ und ΚΙΝΗΣΙΣ. 1969. De Vries. Teškoće razumijevanja danas su još dodatno potencirane izuzetnom nesigurnošću rukopisne predaje.ο izabiranju života u 10. posvemašnje vezivanje duše s kretanjem. arhaizirajućim izričajem te naglašeno svečanom intonacijom. dakle u njegovu prvome dijelu.doduše u granicama određenoga broja tipova. u jednom od zacijelo najtežih ali i najdalekosežnijih njegovih tekstova uopće. dakle negdje otprilike uz Theetet. U gore prevedenom tekstu nalazimo svojevrstan nauk ο iskon­ skoj individuaciji. možda čak više no drugdje u Platona. koje i inače u zrelijeg Plato­ na sve više dobiva na važnosti i filozofijskoj upitnosti. točnije ο izgradnji svjetske duše. kako ju je još Hegel htio ocijeniti. 1985. Ulomak koji je ovdje preveden čini u svakom pogledu.m u ž p o s v e ć e n u vazda savršena posvećenja. §2. d o k to da je b o ž a n s t v o m ispunjen m n o š t v u skrivenim ostaje. u bitnoj suprotnosti s nazorom ο njenoj jednostavnosti i jednoobličnosti. od presudne važnosti sva­ ka. knjizi Politeie. . (Reprint Edition New York. ( 1 1952. Da je svako ljudsko živo biće . Mitologijski prikaz onostranoga vječnog života duša. 1957). Platon: Phaidros. Razumijevanje jedinstvenosti dijaloga pričinja još uvijek priličnu teš­ koću. Presudna je novost ovdje. u drugome dijelu? Odgovor.

Izvornik: Platonis opera. nećeš se nikako činiti kao da griješiš kreneš li na to osporavanje i to dokazivanje. Stranac: Deder dakle. izgledalo i slijepcu? No d o k to ne b u d e osporeno ili potvrđeno teško da će u o p ć e itko m o ć i . Ο χ ο η ϋ 1973 (^ΙΘΟΟ). Stranac: K a k o ne bi to. ο odrazima.govoreći ο lažnim stavovima ili mnijenju. Teetet: Ali neće nas nikada nikako spriječiti. ako ć e m o se obraniti.Iz djela Sofist (241d5 .2 5 9 b 6 ) . Stranac: Z b o g toga se dakle sada treba odvažiti napasti očin­ ski stav. No tebe radi prihvatit ć e m o se toga da o s p o r i m o stav. ili treba sasvim odustati. te da i z n u d i m o da jest u n e k o m pogledu nebiće.ne biti smiješan. da n a m je p o s v e n u ž n o o v i m se p u t e m zaputiti. kako se o n o kaže. R e c o g n o v i t breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. iz kojeg bi ishodišta netko z a p o č e o opasnu raspravu? M e n i se pak čini. prisiljen sebi sa­ m o m e protusloviti. 179 . Teetet: Posve istinito. Stranac: Maločas govoreći r e k o h kako se pri osporavanju toga nalazim vazda neiskusan. sli­ kama. Teetet: Sto se m e n e b a r e m tiče. Teetet: Izgleda to takvo treba u raspravama izboriti. dijete. Stranac: Bojim se zaista kazanoga. te toga radi budi posve miran. ili i ο o n i m vješti­ n a m a koje su s tim vezane . oponašanjima ili njihovim priviđanjima. da kušnji p o d v r g n e m o stav oca Parmenida. priječi li neka bojazan to raditi. a tako upravo i sada. T o m v s I. i opet da nekako nije biće. stalno se a m o t a m o prevrću­ ći. ako ga uopće osporimo. Teetet: Kaži samo. Prijevod. Stranac: Zamolit ću te p o v r h toga ipak za j o š j e d n u neku sit­ nicu. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Stranac: N u ž n o će n a m biti. da se ne bih k a k o z b o g toga tebi činio kao da sam mahnit. Teetet: Rekao si.

Stranac: „ B u d u ć i pak da smo mi na bespuću. pa da stavimo prema vama o n o sve kao troje. a sad opet m n o g o i samo sebi neprijateljsko po nekoj mržnji. dijete? Teetet: Baš ni najmanje. vlažno i suho. no sad treba najprije ispitivati o n o najveće i načelno.Teetet: Kojim to? Stranac: Razmotriti najprije o n o što n a m se sada čini jasnim. K o d nas pak elejski narod. Teetet: Ali ο kojem govoriš? Ili jasno je da tvrdiš kako treba najprije biće pretraživati. budeš li mnijenja da treba. kakva su i kolika. m r ž n j o m p a k i ljubavlju da se drži zajedno. A da U je sve to t k o od njih istinito kazao ili ne. Drugi pak tvrdeći da su đva. Teetet: Reci jasnije što to kazuješ. što zapravo ti koji ο njemu g o v o r e sma­ traju da [ono] očituje. kao da s m o djeca. . Razdvajajući se vazda se sjedinjuje. pokažite nam vi to dostatno. no j e d n o m nekako n e k a od njih m e đ u s o b n o ratuju. Teetet: Možda. Stranac: „Ali prijatelji". tako pripovijeda priče da je o n o što se naziva svime j e d n o . Jedan govoreći da su tri bića. reći ć e m o . a ne dvoje. svadbe. međutim. što zapravo hoćete označiti kad izgovarate biće. smatrao da t o č n o razumijem kad bi tko kazao to ο č e m u s m o sad besputni. m n o g o ili j e d n o . i opet toplo h l a d n o m e primješavajući. h o ć e m o li što pogriješiti. to je teško. Jer očito je da vi to odavno znate. da n a m se ne bi činilo kako razumijemo o n o što govorite. N e k e pak kasnije j o n s k e i sicilske M u z e zaključiše kako je najbolje splesti to oboje i kazati d a j e biće m n o g o a i j e d n o . što to zapravo kod obojih oglašavate kazujući da o b o ­ je i svako od njih jesu? Kako da shvatimo to vaše 'biti'? Da li kao treće uz o n o dvoje. ili biva." Teetet: Istinu kažeš." To upravo govoreći i zahtijevajući od njih i od ostalih koji tvrde da o n o sve jest više n e g o j e d n o . te ih skupa nastanjuje i udaje. Stranac: N e g o dakle hoćete oboje nazivati b i ć e m ? Teetet: M o ž d a . d o k bijah mlad. Teetet: Vidim. ο kojemu inače tvrdimo da smo na d o b r o m e putu i da razumijemo kad god netko to izrekne. Najprije nas dakle to podučite. nebiće. a o n d a opet.i tako biste dvoje posve očito nazivali j e d n i m " . Stranac: O d m a h si shvatio. a i pogrešno. d o k ο o n o m e d r u g o m e ne. a ne više kao dvoje? Jer zacijelo ne kažete da oboje j e d n a k o j e s u nazivajući j e d n o od o n o g a dvojega bićem. A kažem da n a m treba primijeniti taj postupak da ih. i sva­ ki onaj t k o se dao u prosudbu da razluči bića. d o k o n e blaže odustaše od toga da s tim uvijek tako stoji. pa se olako m e đ u s o b n o složili. premda j e d n a k o spram obih stojimo. kao da je to razgovijetno. počinjući od Ksenofana i j o š ranije. tvrde naime one napetije M u z e . isto to stanje zadešava u duši ne manje glede bića. Stranac: I ο ostalome od o n o g a ranije kazanog isto n a m je to reći? Teetet: Dakako. nimalo ne ma­ reći za to da li ih pratimo d o k govore ili zaostajemo Teetet: K a k o to govoriš? Stranac: Shvaćaš li ti Teetete. no sad s m o na bespuću. Stranac: A što? Zar ne treba i one koji tvrde da o n o sve jest j e d n o upitati po mogućnosti što zapravo zovu b i ć e m ? Teetet: Kako da ne? 180 181 . Stranac: Čini mi se da n a m olako pripovijeda Parmenid. k o d tako velikih stvari slavnim i drevnim m u ž e v i m a prigovarati.. da ne b i s m o bili nekako smeteni o k o toga. p o r o d i njegu za p o t o m s t v o sebi priređuju. pa tvrde da je naizmjence sad o n o sve j e d n o i sljubljeno po Afroditi. propitujemo ovako: „ D e d e r vi koji tvrdite da je sve toplo i hladno. Stranac: M o ž d a nas. Mi smo pak ranije smatrali da znamo. Brzo bi naime na o b a načina bilo jedno. ili je nastalo. Stranac: Ο t o m e m n o g o m dakle ispitivat ć e m o n a k o n ovoga. Sad pak vidiš da smo o k o njega na bespuću. tako ti bogova. t i m e n e k a k o razdvajanja i spajanja pretpostavljajući? Jer ja sam bar. prijateljima posta­ jući. Jer svaki je pojedini od njih o n o svoje do kraja doveo. što to oni svaki put g o v o r e kad se n e k o od njih oglasi tvrdeći da jest. No sa svoje se strane b e z zlobe m o ž e ovo iznijeti. ili toplo i hladno. d o k biva posve suprotno od toga. ili dva. Teetet: K a k o ? Stranac: Izgleda mi da n a m svaki pripovijeda neku priču. Teetet: Što t o ? Stranac: Da su nas m n o g e isuviše prezirući zanemarili. Teetete. kao da su prisutni. ili neko takvo dvoje. Teetet: Sasvim si ispravno rekao.

reći će. tada će biće. Teetet: T a k o je. Teetet: Da.te prevodi: „And (it will result) that the One also is only one of the one. proizaći će da je biće nedostatno samog sebe. Campbell zadržava [εν] δν μόνον većine rukopisa. kao što i Parmenid veli. Teetet: Kako? Stranac: dvoje? Stavljajući ime drugim od stvari. Stranac: I po t o m će razlogu biće. Stranac: I opet će više od j e d n o g biti o n o sve. sebe lišeno. Stranac: I da je o n o j e d n o j e d n o . Schleiermacher. a njih imajući posve je n u ž n o da ima dijelove. Stranac: Posve istinito veliš. Ili? Teetet: T a k o . Teetet: Kako da ne? Stranac: I uopće ne bi imalo smisla povlađivati o n o m e tko govori da ime jest nešto. ako se rekne da je nečega. Teetet: Shvaćam. biti nebiće. Stranac: „ D a li upravo o n o jedno. koji prihvaća Apeltovu emendaciju όνομα δν . služeći se za isto dvama imenima. te će o n o sve biti više od jednog. hoc quoque nominis rursus unum (das Eins eines Namens) esse efficietur. Stranac: Ako bi pak ime stavio kao s njom isto. dok bi. αύ τό εν δν) (proves to be the name) of a name". b u d e j e d n o . kako imaju gotovo svi rukopisi.. . da o n o m e tko je postavio tu pret­ postavku nije od svega najlakše odgovoriti na ovo sad upitano i na bilo koje drugo. ili će. and this O n e that is' again (τοϋτο . te da na taj način. Stranac: No ako je o n o cijelo. ili da u o p ć e ne k a ž e m o da je biće cijelo? Teetet: T e ž a k si izbor stavio pred m e n e .za razliku od Burneta. Rukopisna predaja ove rečenice je upravo beznadno nesigurna. nakon toga biti odgovor? Stranac: Jasno je. budući da drugog ničeg nema.Atque unum. kazuje zacijelo Teetet: Da. •• 182 183 . jer niti što veće niti što manje m o ž e biti.. budući ime j e d n o g i opet imena. Stranac: A o n o takvo koje je iz m n o g i h dijelova n e ć e se slagati s tim stavom. s druge strane. Stranac: Ali ništa ne priječi da o n o što je u dijelovima i m a stanje j e d n o g glede svih dijelova zajedno. bu­ dući sve i cijelo." Stranac: A što? Tvrde li da je o n o cijelo drugo od j e d n o g koje jest. 1 Teetet: N u ž n o . dakako. ili s njim isto? Teetet: Ta kako neće tvrditi. Teetet: Treba zaista.Stranac: Neka dakle odgovore: „Tvrdite doista da samo j e d n o j e s t ? " „ T a tvrdimo". Jer biće kojemu se zbilo da b u d e j e d n o izgleda zaista da nije isto s j e d n i m . Teetet: T a k o je. Teetete. te nije čudo da naprimjer Cornford smatra najboljim naprosto je izlučiti iz teksta. samo o n o cijelo bilo. ili će biti pri­ siljen kazati da je ime ničega. Stranac: No ako biće ne bi bilo cijelo z b o g toga što mu se zbilo stanje cijelog... Teetet: Sto da ne? Stranac: A zar nije n e m o g u ć e da o n o s čime se to zbiva s a m o bude o n o j e d n o samo? Teetet: Kako? Stranac: T r e b a valjda p r e m a p r a v o m smislu reći da je o n o istinski j e d n o posve bez dijelova. imati sredinu i krajeve. ili k a k o ? " Teetet: A koji će im onda.A što? Bićem nazivate nešto?" Teetet: Da. strance. Stranac: Da li će onda biće koje i m a stanje j e d n o g a na taj način biti i j e d n o i cijelo. proizaći d a j e ime samo ime imena. . Teetet: Posve. Teetet: Da. u smjeru sredine j e d n a k o posve. Slično i Heindorf: . ovdje ili ondje". Teetet: Kako? Stranac: Prihvatiti da jesu dva imena zaista je smiješno za o n o g a tko stavlja da nema ničega osim jednog. „ o d a s v u d dobro zaokružene kugle j e d n a k o masi. ako i b i ć e i o n o cijelo odvojeno zadrže svako od njih vlastitu narav. Campbell i Burnet čitaju αΰ τό umjesto αυτό. a i tvrde. a smi­ sao pri svakom mogućem čitanju gotovo posve nedokučiv. Ili ne? Teetet: Da. Stranac: . budući takvo. quatenus est unius tantum unum.

pretpostav­ ljajući da bi bili voljni odgovarati uljuđenije nego sada. Stranac: Stavljajući dušu kao neko od bića? Teetet: Da.Stranac: A kad u o p ć e ne bi bilo o n o g cijelog. Tee­ tete. z b o g prepirke ο jestvu. Teetet: Kako? Stranac: Najbolje ih je doduše. Teetet: Istina. s Campbellom. No ako to ne ide. ne bi nikad ni postalo biće. preziru posve i ne žele ništa više čuti. Heindorf je namjesto njih konjicirao τόν τό δλον. ustrajavaju na t o m e da jest samo o n o što dopušta neki zagrljaj i dodir. da bismo iz svega vidjeli kako reći za biće što zapravo jest nije ništa lakše n e g o za nebiće. a također. Stranac: No čini se d a j e m e đ u njima kao neka borba giganata j e d n i h protiv drugih. Teetet: Bit će. Stranac: Da li dakle. određujući tijelo i jestvo kao isto. govoreći. tad se isto to zbiva biću. strašne m u ž e v e s p o m e n u . ako bi ikako bilo m o g u ć e . neke mislive i bestjelesne ideje prinuđujući da b u d u istinskim jestvom. a suprotna suprotnog? Teetet: Da. a ako tko od ostalih kaže da jest nešto što n e m a tijela. pa ma koliko bilo. dje­ l o m učiniti boljima. Teetet: A kako da u z m e m o ? Stranac: Od onih koji ga stavljaju u ideje lakše. Burnetom i svim prevodiocima riječi τό εν ή kao glosu ili rezultat nekog poremećaja teksta. označavaju nekim p o k r e t n i m bivanjem umjesto j e s t v o m . ali neka svejedno b u d e dostatno. I sam sam naime v e ć m n o š t v o takvih sreo. Teetet: Da. Jer ako je n e k o koliko. u raspravama ih usitno raz­ bijajući. Teetet: Zašto? Stranac: O n o postajuće uvijek je postalo cijelo. Stranac: Od obih dakle tih plemena po redu u z m i m o obrazlo­ ženje ο jestvu koje postavljaju. Stranac: I d r u g o m e đ u t i m bezbrojno. j e r o n i su pitomiji. kažu da jest neko smrtno živo biće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: A slažu li se da je to tijelo s d u š o m u sebi? Teetet: Svakako. Teetet: Dakako. Isključujemo. Teetet: T r e b a se dakle i k njima zaputiti. a m o ­ žda čak i gotovo n e m o g u ć e . činimo riječju. Stranac: Zato oni koji se s njima prepiru vrlo bojažljivo o d o z ­ go o d n e k u d iz nevidljivog uzvraćaju. što Campbell nalazi „probablv right". svako napose s beskraj­ n i m b e s p u t n o s t i m a pojavljuje se o n o m e tko kaže da biće jest ili n e k o dvoje ili s a m o j e d n o . i to potvrđuju. Ali mi ne m a r i m o za njih. n u ž n o je da cijelo b u d e toliko. Teetet: Posve ispravno. već istražujemo o n o istinito. 2 Teetet: Čini se da s tim u potpunosti tako stoji. Stranac: P o z o v i o n d a te boljima postale da ti odgovaraju. o n a pak tijela od onih i to što oni prvi zovu istinom. Teetet: Očituje to skoro v e ć i sve o v o što se sad pomalja. ako se o n o j e d n o ili o n o cijelo ne stavi u o n a koja jesu. stijene i drveće g r u b o rukama obgrljujući. uz to da nije. Sad pak treba promotriti o n e koji drugačije govore. j e d n a razumna a druga nerazumna? Teetet: Zašto ne? Stranac: Ali ne biva li svaka od njih takvom imanjem i prisutnošću pravde. Jer o n o što je od boljih prihvaćeno zacijelo je vrednije od o n o g a što prihva­ te lošiji. No čini mi se da s njima treba činiti ovako. Nadovezuje se n a i m e j e d n o na drugo. donoseći svaki put veće i teže vrludanje o k o o n o g a ranije kazanog. tako da niti jestvo niti postajanje ne treba označiti kao da jesu. te tumači o n o što ti bude od njihove strane rečeno. Svega se naime toga takvog dotičući. Teetet: K a k o ? Stranac: Jedni na zemlju sve natežu s n e b a i o n o g nevidljivog. A u sredini između tih obih neizmjerna neka bitka o k o toga. Stranac: No o n o necijelo ne smije biti niti neko koliko. T e ž e pak od onih koji sve silom natežu u tijelo. Stranac: Ali svakako će reći da o n o što m o ž e bivati prisutno n e č e m u i odsutno jest nešto? 184 185 . vazda traje. Stranac: Sve o n e koji se p o t a n k o izjašnjavaju ο biću i ο nebiću n i s m o doduše prešli. premda ih imaju svi rukopisi. Stranac: A što? Ne kažu li da je j e d n a duša pravedna a druga nepravedna.

186 187 . valjda zbog drugovanja s njima. Stranac: Lijepo. ο vi najbolji. A ti n a m i kod ovih tumači. Postavljam naime odredbu da bića nisu ništa drugo do m o ­ gućnost i m o ć . čak i ako bi to bilo samo jedanput.Teetet: Kažu doista. a i o n o suprotno. zar ne? Teetet: Da. čini kako duša posjeduje neko tijelo. ako im to predložimo. ili pak . dostajat će. razumnost i ostale vrline. Stranac: Bivanje kažete da je od jestva drugo. nego da im se. no s j e s t v o m tvrde da nije u skladu m o ć ni j e d n o g od toga dvojega. Stranac: Zapitajmo ih međutim iznova. da sve to doista jest. M o ž d a će se kasnije i nama i njima drugo pokazati. pa i od najmanjega. da ustvrde da su sve to tijela. Stranac: Očito su nam. Stranac: A što? Kažete li da je spoznavati ili bivati spoznavan djelovanje. ili trpnja. Teetet: Koji to onda stav iznose? Stranac: Ne prihvaćaju o n o što s m o maločas ο jestvu rekli o n i m a iz zemlje rođenima. a ako ih nešto takvo zadesi. Teetete. d o k bivanje svaki put drugačije. za koju k a ž e m o da se ne bi mogla zbiti o n o m e što miruje. Jer protuslovili b i s m o onom prethodnom. budući da već sami u sadašnjem ča­ su nemaju za reći nešto od toga bolje. Teetet: Ostaje. Stranac: No upravo to zajedništvovanje. također i duša u kojoj sve to biva. Stranac: Na to pak kažu da uz bivanje doduše ide m o ć trplje­ nja i činjenja. Stranac: A što je sa svim tim takvim? Ne kažu valjda da ima n e k o tijelo? Teetet: Na to ne odgovaraju više jednakim načinom. Teetet: Bit će tako. ako bi spoznavanje bilo neko činjenje. To naime da će. Teetet: A kazuju li time što? Stranac: O n o na što treba uzvratiti da s naše strane m o r a m o od njih j o š jasnije ispitati slažu li se s time da duša spoznaje. ljubiteljima ideja. a o v o o n o dru­ go? Ili da ni j e d n o od toga dvojega ne ide skupa ni s j e d n i m od tih? Teetet: Očito da nijedno s nijednim. bu­ dući da se ničeg od toga ne bi stidjeli oni od njih koji su u zemlju zasijani i iz nje nikli. s j e d n e strane. M o ž d a ti. ili oboje? Ili d a j e o n o trpnja. Teetet: Kazuješ baš o n o što misle. S njima dakle neka n a m ovdje to ostane uglavljeno. a s druge strane d u š o m p u t e m mišljenja s pravim j e s t v o m . poznavano od strane spoznaje. M o ž d a će pak b r z o dospjeti u besputnost. Teetet: Koje to? Stranac: N i s m o li nekako kao dostatnu odredbu bića stavili to kad je u n e č e m u ma i najneznatnija m o ć trpljenja ili činjenja? Teetet: Da. Teetet: Ta kažemo doista. Stranac: K a ž e m onda da o n o koje posjeduje ikakvu m o ć usa­ đenu da bilo čini ma što d r u g o m e bilo trpi i najmanje. kažu li da je nešto od toga vidljivo i dodirljivo. Teetete. ili je sve to nevidljivo? Teetet: Da gotovo ništa od toga nije vidljivo. koliko bude spoznavano toliko i kretati trpnjom. boljima postali ti muževi. M o r a t će naime kazati što je srodno i t o m e i ujedno svemu ono­ me što i m a tijelo. Jestvo će se onda. nekako rastav­ ljajući. d o k se s druge za razumnost i svako od onih za koja si pitao stide od­ važiti na to da ili prihvate kako sve to nije ništa od bića. a jestvo biva spoznavano? Teetet: Kažu da s time da. za što ć e m o reći da vi to tako zovete kod ovih obih? Zar ne baš o n o što smo mi maločas rekli? Teetet: Koje? Stranac: Trpnja ili djelatnost koje bivaju iz neke m o ć i u svih onih koji se jedni s drugima sudaraju. ali ja da. za koje tvrdite da se uvijek na isti način isto drži. osmotri da li će. već bi se naprezali uvjeravati kako je sve o n o što ne m o g u rukama stiskati doista u potpunosti ništa. na što gledajući kažu za oboje od toga da jesu. Stranac: No idemo k onima drugima. za o n o bivati spoznavanim n u ž n o opet proizlazi to da je trpnja. Jer ako bi i za nešto malešno od bića bili voljni dopustiti da je bestjelesno. Teetet: No prihvaćaju to. Stranac: I da tijelom i m a m o zajednicu s bivanjem p u t e m osje­ ta. Stranac: Shvaćam. njihov o d g o v o r na to nećeš dokučiti. Stranac: A k o dakle jest pravednost. biti voljni prihvatiti i složiti se da je biće ovakvo nekakvo? Teetet: Kakvo to? Kaži i znat ć e m o smjesta.

Teetet: Ispravno. kad k a ž e m o da kretanje i stajanje jesu.. ali n e ć e m o reći da ih i m a u duši? Teetet: A na koji bi ih drugi način imalo? Stranac: N e g o o n d a da doduše i m a u m . kao da je njime i stajanje i kretanje obuhvaćeno.Teetet: Ispravno. prihvatiti da sve stoji. i o n o m e koji najviše sve to cijeni. prihvati Budhamovo hiperkritičko umetanje riječi < πάντων >. No kako n a m je to pak prikriveno ostalo da s nama tako stoji. Teetet: K a k o ? Stranac: Čini li ti se da bi o n o „ n a isti n a č i n " i „isto t a k o " i . uklonivši znanost. o b a zajedno. 3 n e m a nitko nikako ni ο č e m u uma. Stranac: Gle! No sada ć e m o Teetete tek zaista. k a k o se čini. ili 3 pak m n o g e ideje. n e p o k r e n u t o stoji? Teetet: Strašan b i s m o zaista stav dopustili. i ο biću i ο svemu govoriti oboje. nego.o i s t o m " ikada bilo b e z stajanja? Teetet: Nikako. dakle. ako se s ovim sad slažemo. Stranac: N e k a bude. Zeusa m u ? Da li ć e m o se lako dati uvjeriti k a k o uistinu kretanje. kazujući da to oboje jest? Teetet: A kako? Stranac: Dakle kao nešto treće uz ova stavljaš u duši biće. I pokušat ću to učiniti ispitujući te kao i one tada. kako mi se čini. Teetet: Posve istinito. ne uviđaš li da smo sad u najvećem ne­ znanju o k o njega. ili da bi u o p ć e gdjegod postao? Teetet: Ni najmanje. Stranac: Kažeš li da se kreću oboje i svako od toga dvojega. Stranac: Svakako. Teetet: Ž e s t o k o . p r e m a onoj djetinjoj molitvi. to uopće ne uviđam. n e p o k r e t n o stoji? Teetet: Sve se to bar meni čini besmislenim. z b o g toga n u ž n o . razumnost ili u m . spoznati besputnost ispitivanja ο njemu. da o n o niti živi niti razumijeva. da bismo ujedno i nešto uznapredovali. m e đ u t i m da ipak. biće. posve s d u š o m u sebi. Stranac: A što? Zar se ne čini da smo već prilično raspravom obuhvatili biće? Teetet: Baš posve. tako obojima priričeš da jesu? Teetet: Čini se da uistinu kao nešto treće protumačujemo bi­ će. i tim b i s m o stavom isto to odstranili iz bića. niti od onih koji kazuju j e d n o . protiv svih lukopisa. v e ć zaista nešto od njih drugo? Ne uviđamo. shvaćajući i sagledavajući njihovu zajednicu s jestvom. Stranac: Razmotri o n d a jasnije da li bi. Stranac: Nisu dakle kretanje i stajanje. d o k nam se čini kao da nešto g o v o r i m o ? Teetet: M e n i se doista čini. doista. život. ali život ne? Teetet: A kako? Stranac: A da k a ž e m o da doduše to oboje jest u njemu. kad dopuštaš da jesu? Teetet: Nipošto. Stranac: I o n o p o k r e t n o o n d a i kretanje treba prihvatiti kao bića? Teetet: K a k o da ne? Stranac: Proizlazi dakle Teetete da. nema­ j u ć i u m a . Ne zoveš li kretanje i stajanje suprotnošću j e d n o drugome? Teetet: Kako da ne? Stranac: I ipak tvrdiš da to oboje i svako od njih j e d n a k o jest? Teetet: Ta tvrdim. i da su nepokretni i da su pokrenuti. 188 189 . osobitu potrebu da se. poput Cornforda. život i dušu. ο bilo č e m u što tvrdio. Teetet: Kako pak to? I što si to rekao? Stranac: Sretnice. doista. Stranac: Filozofu je dakle. Stranac: A što? Vidiš li da bi um bez toga bio. te. Stranac: T r e b a se o n d a na svaki način boriti protiv onoga koji bi. Stranac: A što. Stranac: N e g o da k a ž e m o da i m a doduše u m . već uzvišeno i sveto. Stranac: Ali ako b i s m o opet prihvatili i to da je sve uzgibano i pokretno. Teetet: Zacijelo. Smisao je jednako jasan kaže li se na ovome mjestu „sva bića" ili samo „bića". strance. ako su nepokretna bića. mogli s pravom biti priupitani n a n o v o o n o što s m o sami tada pitali one koji kazuju da je sve toplo i hladno? Teetet: Sto to? Podsjeti me. zaista. a niti opet od onih koji biće na svakojaki način p o k r e ć u u o p ć e išta slušati. Stranac: Ili označavaš da stoje. duša i r a z u m n o s t nisu u p o t p u n o m e biću.

O d m a h je naime svima pri ruci za to se uhvatiti kako je n e m o g u ć e da o n a m n o g a jesu j e d n o i o n o j e d n o mnoga. zaista? Stranac: A što? Da li će koje od njih biti. pa bilo da u j e d n o i iz j e d n o g u bezgranične razdvajaju. nego s j e d n e strane ο d o b r o m d o b r o m . prvo da ništa ničim n e m a nikakvu m o ć zajednice s nečim. Sjećaš se? Teetet: Kako da ne. o n o što sad u vidu pitanja kazujemo. Stranac: K a m o onda treba još da okrene razum onaj tko hoće nešto izvjesno ο njemu za sebe ustvrditi? Teetet: Ta kamo? Stranac: Držim doista da više nikamo lako. Teetete. ka­ ko se čini. Teetet: Čega? Stranac: Da smo. Nije li da o n d a kretanje i stajanje neće nikako imati udjela u jestvu? Teetet: Baš nikako. Stranac: No tim slaganjem smjesta sve biva p o r e m e ć e n o . Je li to dakle m o g u ć e ? Teetet: Doista je najnemogućnije od svega. Stranac: T i m e smo. te beskrajno m n o g o drugog. svejedno 190 191. m a n e i vrline. u čemu svemu. Stranac: G o v o r i m o naime ο čovjeku imenujući neko m n o g o . A i sve ostalo tako na isti način: pret­ postavljajući svako kao jedno. Stranac: No i oni koji o n a sva sad sastavljaju a sad ih raz­ dvajaju. ne imajući zajednice s jestvom? Teetet: N e ć e biti. pridajući mu boje. ako hoćeš. bilo u sastojke koji imaju granicu. Stranac: Da bi n a m dakle govor bio upravljen svima koji su ikada bilo što ο jestvu raspravljali. opet g o v o r i m o kao ο m n o g o m i po­ m o ć u m n o g i h imena. Jer svi takvi pripa­ jaju bitak. nego da ih tako u o v i m našim raspravama stavimo kao da su nepomješljivi i bez m o ć i da se m e ­ đ u s o b n o združuju? Ili da ih sve u o n o isto svedemo. Teetet: Istinu veliš. bar ćemo raspravu kako god b u d e m o spo­ sobni najdoličnije dalje voditi ovako ο obojemu ujedno. Teetet: Svakako. Stranac: K o d toga je međutim opravdano da se sjetimo onoga. zaista. smatram. koji su se z b o g oskudice u imetku pameti t o m e t a k o v o m zadivili. Teetet: Svakako. i drugo na taj način pokazati. reći da bi oni upravo izabrali? Teetet: Doista ne m o g u za njih na to ništa odgovoriti. a s dru­ ge ο čovjeku čovjeku. Ta srećeš Teetete. pa i onih koji p r e m a idejama tvrde da bića vazda se na isti način isto držeći jesu uvijek. A budući da i biće i nebiće jednako zapadaju u besputnost. .Teetet: Čini se. ako je to m o g u ć e reći. češće o n e koji se time bave. ako se j e d n o od toga pokaže bilo mračnijim bilo jasnijim. te se stoga uveseljavaju ne dozvoljavajući govoriti ο d o b r o m čovjeku. oni govoreći da se bivstveno kreće. veličine. kojima smo se prije obraćali. te iz tih i sastavljaju. Stranac: Da li smo sad u nekoj manjoj besputnosti o k o bića? Teetet: M e n i se zaista. kako vjerujem. Ne b u d e m o li pak mogli niti j e d n o od njih dvoje vidjeti. k o d svakog razmotrio sve o n o što proizlazi? Teetet: Lijepo zboriš. Teetet: A kao što? Reci primjer. Stranac: To neka onda ovdje leži neodlučeno. Teetet: Lijepo. kad s m o bili pitani na što se odnosi ime nebića. Stranac: I stavimo da oni kažu. odgovarajući j e d n o po j e d n o . strance. nego i dobar. čini u većoj. kako neće stajati? Ili kako se opet ne kreće o n o koje nikako ne stoji? A biće nam se sad pokazalo izvan t o g obojeg. neka bude r e č e n o i o v i m a i ostalima. kažemo ne samo da je čovjek. kako u onih koji o n o sve pokreću tako u onih koji ga kao j e d n o zaustavljaju. Stranac: P r e m a vlastitoj naravi biće dakle niti stoji niti se kreće. oblike. niti nešto drugo nečemu drugome. a ovi da bivstveno stoji. Stranac: K a ž i m o onda na koji to način zapravo m n o g i m ime­ nima svaki put o n o isto označavamo. gozbu priredili mladićima. Jer ako se nešto ne kreće. i u bezbroj ostaloga. Teetet: A što to? Stranac: Da li da niti jestvo ne pripajamo kretanju i stajanju. a i o n i m a od starijih koji kasno uče. a o n a ne? Što ć e m o od toga. ponekad i starije ljude. ostaje n a m sad nada da će se. Stranac: Zašto onda ne bi. kao m o g u ć n e zajedništvovati jedni drugima? Ili ova da. Teetet: Valjda. pa onda smatraju da su u t o m e nešto p r e m u d r o pronašli. zapali u potpunu besputnost.

Teetet: K a k o ? Stranac: P r i n u đ e n i su se ipak pri svemu služiti o n i m „ b i t i " i o n i m „ o d v o j e n o " . p o p u t o n o g n e o b i č n o g Eurikleja. ili nešto da a nešto ne. nego. i o n i m „ p o sebi". Stranac: No kako ć e m o je sad nazvati. Stranac: No što ako d o p u s t i m o da sve ima m o ć uzajamnog zajedništvovanja? Teetet: To sam v e ć i ja sposoban odbiti. Teetete? Ili smo. d o k je onaj tko to ne razaznaje n e m u zičar. j e s u li u svemu neki drugi uzrocima razdvajanja? Teetet: Ta kako ne treba znanosti. i bezbroj­ n i m drugima. a i p o r e d b a ti je istinita. zadešava ih g o t o v o što i slova. Stranac: Zar neće onaj koji m o ž e to činiti dostatno raspozna­ vati j e d n u ideju. Teetet: Da. u svakom smjeru protegnutu kroz m n o g e . i to valjda najveće. d o k se druga slažu. Stranac: Najsmješnijemu od svega bi se m e đ u t i m primakao g o v o r o n i h koji ne bi dopuštali da išta po zajednici sa stanjem d r u g o g b u d e o z n a č e n o drugim. ako bi j e d n o d r u g o m e pridolazili. niti o n u koja je druga istom? Teetet: Da. pa m n o g e druge od jed­ ne izvana j e d n e s drugima obuhvaćene. Teetet: Ispravno. Teetet: D a k a k o . koje su pojedinačno j e d n e od drugih odvojene. reći ćemo. Stranac: A ako j e d n a h o ć e to činiti a druga ne. ako n e m a baš nikakvog miješanja. tavljati p r e m a r o d o v i m a i ne smatrati istu ideju drugom. izuzetno spram drugih. pri svemu t o m e ne bi govorili ništa. zar nije n u ž n o da s n e k o m znanošću kroz rasprave putuje onaj koji h o ć e ispravno po­ kazati koji su od rodova kojima suglasni. Teetet: Da. tražeći sofista prije njega pronašli filozofa? Teetet: K a k o kažeš? Stranac: N e ć e m o li reći da dijalektičkoj znanosti pripada ras. a u kojoj ne. i o n i m „ o d drugih". te vazda putuju unaoko­ lo ga noseći d o k se iznutra oglašuje. Stranac: Svatko dakle tko h o ć e ispravno odgovoriti postavit će o n o preostalo od troje. te p o n o v o u razdvajanjima. Stranac: A što? Nije li tako i s visokim i niskim glasovima? Onaj tko ima umijeće da raspoznaje one koji se zajedno miješaju i o n e koji ne. čini se. I od njih se n a i m e j e d n a nikako j e d n a s drugi­ ma ne slažu.stavljaju li da to biva naizmjenice ili pak uvijek. u kući imaju neprijatelja i protivnika. Stranac: Samoglasnici se pak. Stranac: Ali j a m a č n o je to baš najvećim n u ž n o s t i m a n e m o ­ guće. Stranac: Kojeg? Teetet: Gramatičkog. Teetet: T a k o je. kojih se nemaju snage riješiti i ne spajati ih u govo­ rima. ili treba umijeća onaj tko bi to htio dovoljno d o b r o raditi? Teetet: Umijeća. tako mi Zeusa. Stranac: I k o d ostalih umijeća i neumijeća naći ć e m o druga takva. Teetet: T o č n o govoriš. tako da se m o g u zajedno miješati. ili ništa. tako da je bez n e k o g od njih n e m o g u ć e da se i od ostalih j e d n o s drugim složi. Stranac: Z n a li dakle svatko koja m o g u s kojima biti u za­ jednici. Stranac: Jer n e k o j e d n o od toga je baš n u ž n o : ili se sve h o ć e zajedno miješati. pa opet j e d n u u j e d n o m sabranu kroz cjelinu mnogih. Teetet: K a k o da ne. Teetet: I j o š kako. Stranac: No o n o dvoje otkrilo se kao n e m o g u ć e . Teetet: Da. kako se ka­ že. Teetet: K a k o da ne? Stranac: A što? Budući da s m o se složili da na isti način i rodovi jedni spram drugih imaju miješanje. n e o p a ž e n o prispjeli u znanost onih slobodnih i. kako to da kretanje stane tako i to da se stajanje kreće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: O n d a preostaje samo o n o treće. a i m n o g e odvojeno posve razlučene. a koji se uzajamno ne podnose? I j o š i to da li kroz sve jesu neki koji ih povezuju. A to je znati p r e m a rodu razlučivati u kojoj mjeri svako pojedino m o ž e biti u zajednici. p o p u t sveze protežu kroz sve. te stoga i ne trebaju drugih osporavatelja. taj je muzičar. 192 193 . Stranac: K a k o ? Teetet: Da bi i kretanje samo posve stalo i stajanje se opet s a m o pokrenulo.

Teetet: Kud i kamo. govoreći za kretanje i stajanje da oba jesu. Teetet: I s tim ne manje nego s o n i m prije po svojoj prilici tako stoji. sa sofistom je teškoća druge vrste nego s njime. Stranac: A ipak ne k a ž e m o da kretanje jest o n o isto ili drugo. No ο sofistu je svakako očito da ga se ne smije ispu­ stiti prije no što ga dovoljno p r o m o t r i m o . . ili t i m istim i drugim izričemo nešto od onih. Teetet: Tako. niti pak stajanje. Teetet: Kako? Stranac: O n o g a pobjeglog u tminu nebića. Kad bi naime tim obojima pridošlo bilo koje od o n o g a dvojega. Teetet: Nikako.Teetet: Svakako. Stranac: Filozofa pak. koliko to do­ pušta vrsta sadašnjeg razmatranja. druga od ona tri. Teetet: A zašto? Stranac: Kretanje će stati. Jer oči duše mnoštva ne m o g u istrajati gledajući spram božanskog. ako nam se uopće pruži pri­ lika da nekako. a neki ne.. Stranac: Ο njemu ć e m o dakle u b r z o razmotriti jasnije. prvo kakva je svaka pojedina. Ili? Teetet: Čini se. zaista. kao bića. do o n o m e koji čisto i pravedno filozofira. a stajanje će se pak pokrenuti. Teetet: Kako? Stranac: Što god bismo zajedničko prirekli kretanju i stajanju. 194 195 . Stranac: Ali za o v o dvoje tvrdimo da se ne daju j e d n o s d u g i m miješati. Stranac: Nego trebamo li misliti biće i o n o isto kao n e k o jedno? Teetet: Možda. Teetet: Da. p o t o m kakvu imaju m o ć m e đ u s o b n o g zajedništva. Stranac: Ali kretanje i stajanje j a m a č n o nisu niti drugo niti o n o isto. Stranac: Od rodova koje smo upravo prošli najveći su zacijelo samo biće. Teetet: Ali to je svakako n e m o g u ć e . kako vjerujem. a da n a m to ostaje prikriveno? Teetet: M o ž d a . budući da u t o m s u p r o t n o m ima udjela. . proglasiti istima. i sada i kasnije. Stranac: Ali ako biće i o n o isto ne označavaju ništa različito. Teetet: Kako da ne? Stranac: Tada su to već tri. nego izabirući neke od onih koje se nazivaju najvećima. ipak b a r e m ne b u d e m o oskudni raspravom ο njima. prinu­ dilo bi svako od toga dvojega da se preinači u o n o s u p r o t n o od svoje naravi. Stranac: No oba imaju udjela u o n o m istom i d r u g o m . Stranac: Biće se pak dade miješati s obima. ideji bića vazda prionulog mišljenjem. Teetet: T r e b a dakle. te treba razmatrati kao da ih je pet a ne tri. ako i ne b u d e m o mogli biće i nebiće dokučiti s p o t p u n o m j a s n o ć o m . Stranac: Što smo to pak sad tako nazvali o n i m istim i dru­ gim? Jesu li to neka dva roda. Stranac: Budući da smo se dakle složili da neki od rodova h o ć e jedni s drugima biti u zajednici. Teetet: N e . tako da. Ta o b a n e k a k o jesu. opet ć e m o . b u d e m o li ga tražili. bude­ mo li voljni. No d o k je i njega do­ duše teško jasno vidjeti. no uvijek s njima po nužnosti smiješana. teško je razaznati z b o g tamnoće mjesta. Teetet: T o č n o . Teetet: Što da ne? Stranac: Dakle je svaki od njih drugo od ostala dva. . . to ne m o ž e biti niti j e d n o od njih. a sebi s a m o m isto. te neki s malo a neki s m n o g o njih. Teetet: Skoro. Teetet: Ta kako bi tko pridao drugome? Stranac: Filozofa ć e m o dakle na takvom n e k o m mjestu pro­ naći. Teetet: Lijepo si rekao. zaista. z b o g blještavila područja opet nije nikako lako ugledati. te stajanje i kretanje. Stranac: N e m o g u ć e je dakle da su o n o isto i biće j e d n o . d o k neke pak ništa ne priječi kroz sve sa svima biti u zajednici. boravljenjem s nji­ me sljubljenog. dajmo nakon toga napredujmo raspravom na ovaj način: ne razmatrajući ο svim idejama. govoreći da nebiće jest bivstveno nebiće. ta o b a tako. Stranac: No zacijelo nećeš tu dijalektičku znanost pridati dru­ g o m e . nekaž­ njeno u m a k n e m o .

doista. već.. Stranac: Ali držim da dopuštaš j e d n a od bića nazivati samima po sebi. z b o g toga što ima udjela u o n o m istom. N e g o kad bi drugo imalo udjela u objema idejama. o n i m a koje s m o probrali. Stranac: A što? Da li da k a ž e m o da je o n o drugo peto? Ili to i b i ć e treba misliti kao neka dva i m e n a za j e d a n rod? Teetet: M o ž d a . <No ono se ipak ne združuje. kao što i m a biće. Stranac: T r e b a dakle reći da je narav drugog peta m e đ u ide­ jama. Teetet: Ne. postojanim. STR. No.. ΞΕ. ma koje drugo bilo. it does not. ταύτοΰ δέ γ* άμα και θατέρου μετέχουσαν ορθώς έχει και ταύτόν αυτήν και ού ταύτόν προσαγορεύειν >. pokazujući da je tako po naravi. ού γάρ ούν. Madvigovu korekciju αύτη .. Stranac: T r e b a se dakle složiti i ne treba se zlovoljiti t i m e što je kretanje isto i neisto. Sam je pokušao ispuniti je sljedećim hipotetičkim tekstom: . z b o g koje odvojeno od o n o g istog biva ne to nego drugo. παν ταύτοΰ namjesto rukopisnog αύτη . jer je time izvrsno izražen očito intendirani smisao. so that it is correct to speak of it as both the same and not the Same. Stranac: I reći ć e m o da je o n a protegnuta kroz sve njih. Teetet: K a k o ? Stranac: P r v o dakle da je kretanje u potpunosti drugo od sta­ janja... kao što bijaše drugo od istog i od stajanja? Prihvaćamo. s čime je u skladu i njegov prijevod: . v e ć po t o m e što i m a udjela u ideji drugog. > ΘΕ.. ΞΕ. Stranac: Ne bi bilo tako kad se biće i o n o drugo ne bi razli­ kovali više od svega. ako v e ć dopuštamo da se jedni od ro­ dova h o ć e m e đ u s o b n o miješati. što se čini vrlo vjerojatnim. uzimajući opet j e d n o po jedno. s Cornfordom. Stranac: No jest. Stranac: Besmisleno je dakle označavati ga postojanim. > Teetet: Po­ sve ispravno. Teetet: K a k o da ne? Stranac: R e c i m o dakle iznova. z b o g toga što i m a udjela u biću? Teetet: Jest. Stranac: O v a k o pak kazujmo ο tih pet. tako da se opet ispravno zove neistim. ού γάρ ούν. kretanje je opet drugo od o n o g istog. Jer svako pojedino j e d n o da je drugo od ostalih ne po svojoj naravi. Teetet: Svakako.. Da li je kretanje drugo od dru­ gog. A sad n a m je baš po nužnosti proizašlo da. tad ne bi bilo ništa n e o b i č n o označiti ga postojanim? Teetet: Posve ispravno. z b o g toga što baš sve ima u o n o m e istom udjela. Kad naime za nj k a ž e m o da je o n o isto i neisto. budući da Teetetov odgovor nije lako dovesti u sklad s onim što je prethodno rečeno. ΘΕ.. Teetet: Skoro. ορθότατα γε što bi značilo otprilike: „. Teetet: Zaista t o č n o . kad da je o n o isto. tad g o v o r i m o tako u odnosu na njega samog. Stranac: A kad bi se nekako združilo samo kretanje sa sta­ janjem.προσαγορεύειν. ΘΕ.<But it does not in fact participate in Rest at ali. ako Cornfordov je prijedlog popune teksta još složeniji: < νϋν δέ ουδαμώς μεταλαμβάνει. nikako. tad pak g o v o r i m o z b o g zajednice s drugim. nismo govorili na isti način. 4 Teetet: I te kako. a druga uvijek u o d n o s u na druga? Teetet: Zašto ne? Stranac: A o n o drugo je uvijek u o d n o s u na drugo. Ili kako k a ž e m o ? Teetet: T a k o . do dokaza za to dospjeli smo prije nego do ovih sada.>" 196 197 . VVhereas it does participate both in Sameness and in Difference. Na ovome je veoma važnom mjestu Heindorf konstatirao lakunu u tekstu.Stranac: Stavljamo li onda o n o isto kao četvrto k trima ide­ jama? Teetet: Svakako. a kad d a j e neisto. a drugi ne. Ili? Teetet: T a k o . Stranac: Nadalje. Stranac: I zaista. Stranac: Nije dakle stajanje? Teetet: N i k a k o . Teetet: Da. Stranac: Ali ipak o n o bijaše s a m o m sebi isto. bilo bi nekad i m e đ u o n i m drugima n e k o drugo koje nije u o d n o s u na drugo. Stranac: Nije dakle o n o isto? Teetet: Nije. upravo to jest bit dru­ gogTeetet: G o v o r i š kako stoji. πάντ' αύτοΰ. άτοπον άρα στάσιμον αυτήν προσαγορεύειν. THE AT. < νϋν δέ ού μεταλαμβάνει.

a s druge pak ona ostala beskonačna brojem nije. te ih baš sve na isti način tako ispravno z o v e m o nebićima. a opet. opravdano ispuštaju Stallbaum. i kod kretanja i kod svih rodova. no da je od četvrtog nećemo. budući da imaju udjela u biću. Stranac: Sto dakle nakon toga? Zar ć e m o za nj doduše reći da je drugo od ona tri. Stranac: No niti oko toga se zaista ne treba zlovoljiti. stavljeno pred riječ koja slijedi. Stranac: No ne treba li kazati daje i samo biće drugo od ostalih? Teetet: N u ž n o . Stranac: Zar to isto ne zadešava i dijelove naravi drugog. neka nas razuvjeri u naše prethodne stavove. Hermann. izdvo­ j e n p r e m a o n o m e spoznavanom. budući da ima udjela u biću? Teetet: Baš posve jasno. pa će nas tako razuvjeriti i u ovo nakon njih. Stranac: I biće nam dakle upravo za toliko nije. Stoga i ima m n o g o vještina i znanosti i m n o g o s t r u k o se zovu. p r e m d a je jedna? Teetet: M o ž d a . ili radije stvar na koju se o d n o s e imena oglašena na­ k o n odricanja. Isto vrijedi i za τι nakon είναι. daje suprotstavljenost onome nelijepom nešto između bića i bića. Teetet: K a k o ? Stranac: Kao kad r e k n e m o nešto neveliko. A ako tko to ne dopušta.. kako se čini. praveći ih drugima od bića. čini svako pojedino nebićem. O n o što svaki put oglašavamo nelijepim. objavljuje nešto od onih ostalih. premda smo se složili da ih je pet ο kojima i u koje smo prethodno stavili razmatranje? Teetet: A kako? Ta nemoguće je dopuštati manji broj od ono­ ga koji se maločas pokazao. te opet n e k o m od bića supr otstavlj eno? Teetet: Tako. čini li ti se da tada o n o maleno više riječju očitujemo no o n o jednako? Teetet: A kako bi? Stranac: N e ć e m o dakle dopustiti da odricanje.C.It results then that the notion of'non-beautiful' is an opposition of being to being.. Teetet: Svakako. Stranac: Daj kaži mi sad ovo. dobiva ime koje je n e k o vlastito za taj dio. nego tek drugo. Teetet: K a k o ? Stranac: Ta i o n a je nekako jedna. U slučaju njihova zadr­ žavanja. Budući da naime nije ona." 198 199 . Stranac: Nije li onda jasno da kretanje jest bivstveno nebiće i biće. smisao bi bio otprilike ovaj: „Dakle proizlazi . prema o n o m stavu od maloprije? Teetet: Istina. no pojedini njen dio. ispravno kažemo da jesu i z o v e m o ih bićima. Teetet: G o t o v o da je tako.. koliko ima onih ostalih. da je o n o nelijepo neka suprotstavi] enost bića biću? 6 ή ispred άντίθεσις. kao što je i znanost. No kako ć e m o reći? Stranac: Postoji li neki dio drugog suprotstavljen o n o m lijepom? Teetet: Postoji. F. Teetet: Koje? Stranac: Kad kazujemo nebiće tad. Stranac: A ako smo to razumjeli. doista. znači suprotno. Stranac: No pogledajmo i ovo. Stranac: Po nužnosti je dakle da nebiće jest. Jer kod svih narav drugog. čini li se i tebi da ć e m o i ovo? Teetet: Koje? Stranac: Narav drugog izgleda mi raskomadana. Stranac: H o ć e m o li kazati da je to bezimeno. Teetet: Čini se. već samo toliko da o n o „ n e " . Teetet: U svakom pogledu. kako ima dio rukopisa. kad se kazuje. Teetet: Koje? Stranac: Proizlazi li tako da je o n o nelijepo išta drugo do n e k o od bića izdvojeno iz nekog j e d n o g roda. kako se čini. to nije drugo od ničeg drugog do od naravi lijepog. Stranac: Nekako je dakle nedrugo i drugo. premda je sadržano u većini rukopisa. o n o s j e d n e strane jest j e d n o . Stranac: Dakle proizlazi." Naš je prijevod blizak Campbellovu: . ako već narav rodova sadrži zajednicu jednih s drugima. Campbell i Burnet. ili da ima neki naziv? Teetet: Da ima. Teetet: Posve pravedno si kazao. ne kazujemo nešto suprotno do bića.Teetet: N u ž n o . Stranac: Bez straha ć e m o dakle boreći se reći da kretanje jest drugo od bića? Teetet: Bez i najmanjeg straha.

tako da biće n e o s p o r n o opet bezbroj puta nije ona bezbrojna. Teetet: Sasvim j a s n o . kad su j e d n o d r u g o m suprotstavljeni. Campbell pak smatra dopunu mož­ da ispravnom. tako i nebiće na isti način i bijaše i jest nebiće. imajući udjela u biću. po t o m imanju udjela jest. Stranac: T r e b a o n d a kazati da j e d n a k o jesu o n o neveliko i samo veliko? Teetet: Jednako. suprotnost dijela naravi drugog i o n e bića. Teetet: Kako? Stranac: On naime negdje kaže: 8 „ N e ć e š doista nikad to iznuditi . da jest nebiće. ali ne i nužnom.. bit će drugo od ostalih rodova. Stranac: Neka nam dakle ne kaže netko kako se usuđujemo reći da nebiće jest očitujući ga kao suprotnost biću. n e g o drugo. te da kao što o n o veliko bijaše veliko i o n o lijepo bijaše lijepo. Teete­ te. Jer mi smo se od nečega njemu suprotnog odavno oprostili. nije niti svako pojedino od njih." Teetet: Ta govori zaista tako. u o d n o s u na to? Teetet: Nijednu. kako ti reče. ili. samog bića. n u ž n o je o n d a i njene dijelove ništa manje staviti kao bića. ne upravo o n o u čemu ima udjela.Teetet: Sasvim ispravno. strance. odvažili s m o se za svaki njen dio suprotstav­ ljen biću kazati da to samo jest jestveno nebiće. nego smo očitovali i ideju koja se slučuje biti nebićem. tražeći j o š dalje od toga. treba da i on govori kao što mi govorimo: da se rodovi jedni s drugima miješaju. po nužnosti je najjasnije da je nebiće. po t o m e što j e d n o ništa više nije od drugog? Teetet: Sto da ne? Stranac: I sve ć e m o ostalo dakle na isti način kazivati. v e ć od tog puta istraživanja odvrati misao. Teetet: Istina. 200 201 . i o n o neveliko [neveliko] 7 i o n o nelijepo [neli­ j e p o ] 7 . pa bilo da jest ili nije. kad se v e ć narav d r u g o g pokaza bićima pripadnom. dok god to ne m o ž e . Dokazujući naime da jest narav drugog i d a j e raskomadana na sva bića j e d n a u o d n o s u na druga. budući pak da je drugo od bića. Stranac: Zaostaje li onda. nije ništa manje jestvo od. n e g o samo toliko da je drugo od njega. Stranac: Mi pak ne samo da smo pokazali za nebića da jesu. kako se čini. niti sva ostala zajedno osim njega. . usprkos protivljenju Cornfordovu. osporivši n a m da valjano govorimo. Teetet: K a k o da ne. a. Teetet: I baš mi se u svakom pogledu čini. j e s t v o m išta više n e g o sve ostalo? I treba li v e ć odvažno kazati da nebiće postojano jest imajući svoju narav. združeno s drugim. zatim da se biće i drugo protežu kroz sve i j e d n o kroz drugo. za kojim s m o z b o g sofista tragali. a o n o nelijepo manje? Teetet: Nikako. d o k o n o za koje s m o sad kazali d a j e nebiće neka nas netko ili razuvjeri.which is the emphatic word". Ta ako ona jest. te k o n a č n o da o n o drugo. j e d n a ideja ubrojena m e đ u m n o g a bića? Ili i m a m o j o š neku nevjericu. budući da se smisao lako dopunjuje prenošenjem prethodnog ήν. Stranac: Ne treba li i o n o nepravedno staviti kao p r a v e d n o m j e d n a k o . Stranac: Dakle. bilo da ima razloga ili je baš sasvim bezrazložno. da li n a m o n o lijepo više pripada bićima. Stranac: A što? P r e m a t o m zboru. Stranac: Pokazasmo mu više no što je on zabranio istraživati. A biće opet. Campbellov prijedlog τούτο φανή' teško se može prihvatiti. da s m o najistinitije rekli. a m n o š t v o puta pak nisu. dok ona ostala. mnoštvo puta jesu. ne označavajući nje­ g o v u suprotnost. ako se to smije reći. budući od njih svih drugo. Stranac: K a k o da je o n d a n a z o v e m o ? Teetet: Očito da je to samo o n o nebiće. Prihvaćamo s Burnetom Simplikijevo čitanje τούτο δαμή umjesto ru­ kopisnog τούτ' ούδαμή. kako poje­ dinačno tako i sva zajedno. Stranac: Znaš li o n d a da smo prestupili dalje od P a r m e n i d o v e zabrane? Teetet: K a k o t o ? Uvjetno prihvaćamo Boeckhovu dopunu <μή μέγα> i <μή καλόν >.

Holvverda: Commentatio de vocis quae est ΦΥΣ1Σ vi atque usu praesertim in graecitate Aristotele anteriore. Zajedno s pretumačenjem onog ništa ide po nužnosti i bitno novo razumijevanje samog bića. Opisano produbljenje temeljne koncepcije praćeno je i neskrivenim terminologijskim mijenama. Njihovu bitnu različitost od postupka di­ jalektike. obliku rasprave. 202 203 . Platonovu svijest ο toj novosti posvjedočuje emfaza kojom bez ikakve potrebe daljnjeg obrazloženja uvodi odredbu bića kao pokrenutog. slike. Borba protiv svemoćne sofističke obmane .sada u smislu moći i možnosti (δύναμις). kao i kasnija temeljna metafi­ zička određenja. kao elejskog nasljeđa koje Platon sam putem kritike transcendentnih ideja u Parmenidu stavlja u pitanje. s naglaskom na „metodi".i to je presudno . Breslau. sadrži i obuhvaća u sebi. odnosno razlika sama. Metodički i sadržajno bliži se već. I doista se u njemu sadrže poglavito razmatranja u kojima je povijesno zasnovana kako ontologija tako i logika s gramatikom. Povijesno-filozofijski ostaje to onda isho­ dištem za sve kasnije odredbe onog ništa i onog negativnog u smislu nedostatka.stupa sad izraz γένος. Ono sad biva lišeno svakog preostatka svo­ jevrsne onostranosti. Kao nebiće koje jest u dijalogu se pokazala narav drugoga. Radi li se tu tek ο anonimnim tadašnjim sljedbenicima Pitagore i elejaca? Ili pak ο samim Platonovim učenicima. sve više i više središnji filozofijski termin kasno- ga Platona (v. da spis sačinjava srazmjerno kasnu tetralogiju. nigdje drugdje toliko prisutnih koliko u ovome djelu i u Državniku. §4.gotovo da se može tako reći. kre­ nuo tim putem razumijevanja. mada im se danas možda više ne može pridavati onakva važnost kao što je to svojedobno htio J. izraz φύσις. Ukazujemo na neka od važnijih pitanja tumačenja: 91. što se nama čini najvjerojatnije? S7 Teško je dokučiti i pravi smisao naglašeno tehnički i metodički sprovođenih „razdioba" (dijareza). jednako kao i na­ glašeno inzistiranje na konačno iznađenom istinskom određenju one ra­ nije vazda zagonetne uzajamne „zajednice" i „sudjelovanja" osjetilnih i mislivih bića . s mnoštvom složenica i izvedenica. živog. kretanje. §5. izrazitom minucioznošću izričaja. Ipak. D. potekao još od aleksandrinskih gramatićara. u razlici spram ra­ nijih djela.kao takva zadobivena isključivo u obzoru pridavanja. glasi „Sofist . nužno upravo u svrhu zadobivanja dostatne orijentacije ο mogućnosti i pravoj naravi privida. koji su međutim njegov nauk tek površno i nedostatno razumjeli. na temelju internih izričitih me­ đusobnih upućivanja. Jednako se tako teško oteti dojmu svojevrsne autoironičnosti pri njihovoj pretjeranoj i cjepi­ dlačkoj provedbi. Već je Plotin. za što bi govorila vlastita nje­ gova napomena ο „drugovanju s njima"? Ih ovdje ipak treba prepoznati Platonovu filozofijsku kritiku vlastitih ranijih nazora. nemoguće je ignorirati i bjelodanu ozbiljnost kojom sam Platon na njima ustrajava. te naglaše­ nom sinonimikom. dok će είδος sve više poprimati pretežno dijalektičko-logičko značenje. dakle onom najopćenitijom odredbom koja je . 1955. logički". čudeći se uz to silno da im nije pribrojena jednota (Επη. dušom i umom prožetog.a upravo je to za Platona jedno od presudnih određenja filozofije . oponašanja i na koncu same personifikacije života koji u svemu tome i iz svega toga crpi mogućnost svog bitka: . kako ga je Platon bio mjerodavno odredio naprimjer u Politeii. Prije svega ono ο tome tko su ustvari „prijatelji ideja" koje Platon u dijalogu blago ali zato ne manje odlučno kritizira. omogućeni su i usmjereni onim što je izboreno ovim Platonovim dijalogom.) §6. za­ jedno s ranijim Teetetom. stajanje. manjka. dakle biće. i u tome smislu odlučna kritika Parmenida. ne smije se previdjeti da Platon ipak ustra­ java na tome da je to novo shvaćanje. „transcendentnosti" i odijeljenosti od cjeline bivajućega. ishodište Platonovih „rodova". No Aristotelove su „kategorije" nešto u svakom pogledu različito. prije svega obiljem novih riječi ili upotrebom postojećih u novom svojstvenom značenju.mo­ guća je samo tada kad se uvidi da su laž. neposredno slijedećim Državnikom te nenapi­ sanim Filozofom. Izvjesno je. međutim. Groningen. ali i ovdje u Sofistu teško je previdjeti. te tek time i život. §2. Time je filozofijski izboreno jedno bitno novo posvemašnje dinamiziranje cjeline svega. On naprimjer u svakoj prilici izrijekom niječe svaku mogućnost toga da bi „biće" ili „jedno" bili kategorijom. koju nikako ne valja razumijevati u kasnijem Aristotelovu smislu puke mogućnosti. često je u tradiciji bilo uspoređivano s Aristotelovim kategorijama. VII. pojednostavljujući donekle . Fedru. Koliko god da jest istina daje bitna tema dijaloga novo shvaćanje naravi onog ništa ili nebića. istota i drugost-razlika. obmana i privid jedna u sebi pozitivna moć. Stilski i jezično upućuje već na svojstva sasvim poznih djela. uspo­ redo s tim.ο nebiću. lišenosti. Bivstveno nebiće ontologijski je uvjet mogućnosti toga. Nekoliko je bitnih pitanja u današnjim interpretacijama još uvijek do kraja sporno i otvoreno. Na njihovo mjesto .Neki problemi interpretacije Tradicionalni naslov ovoga dijaloga.sofistike i sofista. razli­ čitoga. Sama riječ ιδέα sve se više povlači iz središnjih formulacija. 1917). jednako kao i. Već Aristotelovo shvaćanje „materije" u smislu iskonske nedostatnosti (στέρησις). odnosno protumačenja onog ništa u smislu nihil privativum i die bestimmte Negation. Stenzel (Studien zur Entuiicklung der platonischen Dialektik von Sokfates zu Aristoteles. §8 Ono što Platon u ovome spisu zove „najvećim-najvažnijim rodo­ vima". Taj obzor nije. dušu i um. §3. 2. 9). „prediciranja". „Potpuno biće" ovdje je u Sofistu određeno kao ono što bivanje i kretanje.

Štoviše, Platon sam nije nijednom upotrebio riječ „kategorija". Za njega, kao i za sve Grke prije Aristotela, znači κατηγορία ponajprije „optužbu", i tek donekle glagol κατηγορεΐν uz ino i „označiti kao...". Platonov izraz „ r o d " (γένος) ovdje u Sofistu nema ništa od kasnije­ ga, postaristotelovskog bitno logičkog značenja, u razlici spram „vrste". Kako smo već rekli, on je ovdje bliži onome što Platon inače naziva είδος, u smislu „ideje". Uz to, Platon izrijekom upozorava da pet „najvećih" rodova ne smije biti shvaćeno tako kao da ne bi bilo i drugih. U tom smislu valja njegov izraz μέγιστα shvatiti manje naglašeno no što to čine u pravilu svi prevodioci, s izuzetkom Cornforda (Apelt: ,,die vvichtigsten Gattungsbegriffe", Campbell: ,,the most important kinds", Dies: „les plus grandes des genres"). Važniji konzultirani komentari: The Sophistes and Politicus of Plato. With a Revised Text and English Notes by Lewis Campbell. Oxford, M. DCCC. LXVII. (Reprint Edition New Hampshire, 1988.) Plato's Theory of Knowledge. The Theaetetus and Sophist of Plato translated with a Running Commentarv by Francis Macdonald Cornford. London, 1979 ^ΙΘΒδ).

Iz djela Timej (27d5 - 31b3; 47e3 - 5 2 d l ) . Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s IV. Oxonii 1972 ( 1 1 9 0 2 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

T i m e j : T r e b a dakle, p r e m a m o m e mnijenju, najprije razlučiti o v o : što je o n o uvijek jestvujuće, a ne imajuće nastanka, i što o n o nastajuće uvijek, a nikad jestvujuće? Prvo je dokučivo mišljenjem p u t e m pojma, jestvujući uvijek na isti način, a drugo opet mni­ jenjem p u t e m b e s p o j m o v n o g osjetila mnijenljivo, nastajući i pro­ padajući, a nikad bivstveno ne jestvujući. A sve o n o nastajuće po nužnosti od n e k o g uzroka nastaje 1 ; jer s v e m u je n e m o g u ć e imati bez uzroka nastanak. Kada dakle proizvođač izradi oblik i m o ć 2 nečega, gledajući prema o n o m e što se uvijek isto d r ž i 3 i tim se u z o r o m za to služeći, po nužnosti će tako sve lijepim dogotoviti. Kad pak gledajući u o n o nastalo i slu­ žeći se nastalim u z o r o m , ne lijepo. Sve p a k o v o n e b o - ili svijet, 4 ili i drugo ako bi netko imenuju­ ći najviše volio, tako ć e m o ga i mi nazivati, - ο njemu dakle prvo treba istražiti upravo o n o što je uglavljeno da ο s v e m u treba u p o č e t k u istražiti, naime da li bijaše uvijek, ne imajući nijednog početka nastanka, ili je nastalo, od nekog početka započinjući.
1

2

Usp. i Phil. 26e. Tavlor, možda pomalo pretjerujući, naglašava kako su riječi ίδέαν και δύναμιν ovdje posve netehnički upotrebljene, kao „form and quality" ili „form and faculty", i to ,,in the wide Elisabethan sense of the second word". Već su se stari komentatori razilazili u prosudbi toga s čime valja vezati ono αεί. Atticus ga je povezivao s βλέπων, a Porfirije, kojeg slijedi i Proklo, s κατά ταύτα έχον. Vjerojatniji je ovaj drugi stav. , , . ... ουρανός je stanje ime za cjelinu „svijeta", dakle izvorno ne znači tek „nebo", κόσμος se u istome smislu javlja po prvi put u Heraklita.

3

4

204

205

Nastalo je; jer vidljivo je i dodirljivo i tijelo imajuće, a sve takovo je osjetilno. Sve o n o osjetilno pak, mnijenjem s osjetilom dohvatljivo, pokaza se bivajućim i nastalim. A za o n o nastalo opet tvrdimo kako je n u ž n o da od nekog uzroka nastane. M e đ u t i m , tvorca i oca ovoga tu svega iznaći te­ žak je posao, a i nađe li ga se, nemoguće svima kazati. N o , to treba dakle iznova ο t o m svemu: prema kojemu od dva uzora ga je graditelj izradio, da li prema o n o m e koji se na isti način i jedna­ ko drži ili prema o n o m e nastalom. No ako je ovaj tu svijet lijep, a i proizvođač dobar, tad je očito da je gledao prema o n o m e vječnom. A k o je pak o n o što nije ni­ k o m e niti s l o b o d n o reći, tad prema nastalome. Svima je dakako j a s n o da prema vječnome; svijet je naime najljepši od svega nastalog, proizvođač pak najbolji od svih uzroka. T a k o je dakle, nastao, napravljen prema o n o m e p o j m o m i razumnošću d o k u č i v o m i na isti način se držećem. A ako je t o m e tako, opet je sva nužnost d a j e taj tu svijet slika nečega. K o d svega je pak najvažnije 5 započeti p o č e t k o m koji je po naravi. Ovako dakle treba razlučivati ο slici i njenom uzoru, da bi govori bili i srodni o n o m e svemu čega jesu izlagači: o n o g a stal­ n o g i postojanog i putem u m a dohvatljivog stalni i nepromjenljivi - koliko god su u stanju, 6 i koliko govorima pripada da b u d u ne­ osporivi i nepobjedivi 7 , ne smiju oni za tim zaostajati -, a onoga Moguće su dvije konstrukcije ove rečenice i obje su, prema Tavloru, imale u starini svoje zagovornike. Prva je da se μέγιστον δή παντός shvati kao cjelina, u smislu: ono glavno u svemu jest započeti po­ četkom prema naravi. Druga je da se μέγιστον δή shvati kao „naj­ važnije je od svega", a παντός kao zavisno od άρξασθαι, u smislu: „osobito je važno započeti svaku stvar u početku koji je po naravi". Ciceron je očito slijedio drugu konstrukciju, jer prevodi: „difficilimum autem est in omni inquisitione rationis exordium". Slijedi ga i Proklo. Nama se prvo rješenje čini vjerojatnijim. Teško se ovdje složiti s Archer-Hindom da su „očito neki poremećaji našli put u ovu rečenicu". Njemu se čini najjednostavnijim naprosto izbaciti οίον, koje da je valjda proizašlo iz reduplikacije od όσον. Stallbaumovi zahvati još su mnogo složeniji te jedva i najmanje uvjerljivi. Prevodimo prema tekstu u Burneta. Većina je starijih rukopisa imala άκινήτοις namjesto άνικήτοις. No, Ciceronov prijevod ,,neque convinci potest", kao i Kalcidijevo ,,inexpugnabilis", uvjerljiva su potkrepa za drugo čitanje, prihvaćeno i od Burneta i Tavlora.

pak p r e m a t o m e odslikanoga, budući slikom, prilični, u srazmjeru s time: kako je jestvo spram nastajanja tako je istina spram vje­ rovanja. A k o dakle, Sokrate, ne b u d e m o mogli za m n o g o toga ο m n o ­ g o m e , ο b o g o v i m a i ο nastanku svega, sasvim u s v a k o m p o g l e d u iznijeti razloge koji se sami sa s o b o m slažu i najpodrobniji su, nemoj se čuditi. N e g o p r u ž i m o li pače ne manje prilične no n e t k o drugi, 8 treba se veseliti, prisjećajući se t o g a da i ja koji g o v o r i m i vi koji prosuđujete i m a m o ljudsku narav, tako da se o n i m a koji ο t o m e svemu iznose priličnu priču ništa poviše t o g a ne pristoji tražiti. Sokrat: Izvrsno, Timeju. T r e b a prihvatiti baš sasvim tako ka­ ko ti nalažeš. Tvoj uvodni napjev s m o dakle s udivljenjem d o č e ­ kali, no sad n a m u slijedu i pjesmu kraju privedi. T i m e j : R e c i m o dakle iz kojeg je u z r o k a sustavljač sustavio na­ stanak i ovo sve. D o b a r bijaše; a u nijednome d o b r o m nikada ni ο č e m u ne pribiva zavist. A budući toga lišen, ushtjedne da sve postane najvećma njemu nalik. A k o bi tko od razboritih m u ž e v a prihvatio taj najpoglavitiji početak nastanka i svijeta, posve bi is­ pravno prihvatio. Jer bog, htijući da sve b u d e po m o g u ć n o s t i do­ b r o , a ništa loše, preuzimajući tako dakle sve što bijaše vidljivo, ne mirujuće nego krećuće se u tumaranju i n e s r e đ e n o , uvede to u red iz nereda, držeći ga u potpunosti boljim od o n o g a . A o n o m e najboljemu niti bijaše niti jest s l o b o d n o išta drugo osim najljepšega činiti. Promišljajući dakle, otkrije da iz o n o g a po naravi vidljivoga nikad ništa b e z u m n o neće, cijelo od cijeloga, biti boljom stvari od o n o g a što sadrži u m , a um opet da je n e m o g u ć e da u n e č e m u nastane bez duše. Po t o m zaključku stavivši um u dušu, dušu pak u tijelo, sve skupa izgradi kako bi bilo najljepše po naravi te izradi najbolje djelo. T a k o dakle p r e m a p r i l i č n o m e raz­ logu treba govoriti da je ovaj tu svijet živo biće s d u š o m i u m o m u sebi, te da je uistinu po promisli b o g a nastao. Izvjesna nesigurnost vlada oko toga kako treba razumjeti ono μηδενός ήττον, c7. Da li je μηδενός srednji ili muški rod? Ciceron je ispustio upitne riječi, dok je Kalcidije očito shvaćao u smislu muškoga roda, jer prevodi „nihilo minus quam quivis alius". Archer-Hind i Martin biraju, slijedeći valjda Prokla, drugu alternativu. Nama se, s Taylorom, Kalcidijev izbor čini vjerojatnijim.

206

207

A k o p a k t o jest tako, t r e b a m o o p e t kazivati o n o što t o m e sli­ j e d i , n a i m e kojem od živih bića ga je na priliku sustavljač sustav i o . N i č e m u od o n i h ustrojenih u vidu dijelova ne smijemo dati p r e d n o s t - ta ništa s t o j e slično n e s a v r š e n o m e n e ć e nikada postati lijepim, - n e g o p o s t a v i m o da je od svega najsličniji o n o m e čega su ostala živa b i ć a dijelovi, p o j e d i n a č n o i p r e m a r o d o v i m a . O n o n a i m e u sebi obuhvaćajući sadrži sva mislena živa bića, kao što ovaj tu svijet sadrži nas i sva d r u g a vidljiva stvorenja. Bog, htijući da ga najsličnijim u č i n i o n o m e najljepšemu od svega mišljenog i po s v e m u savršenom, usustavi j e d n o vidljivo živo biće, koje u sebi u n u t r a sadrži sva o n a živa b i ć a što su mu po naravi srodna. Da li s m o o n d a ispravno svijet proglasili j e d n i m , ili bi bilo ispravnije govoriti ο m n o g i m a i b e s k o n a č n i m a ? J e d n i m ; ako će d o i s t a biti p r e m a u z o r u izrađen. Jer o n o što o b u h v a ć a sva misle­ n a živa b i ć a n e b i nikada m o g l o u z drugo biti drugim. P o n o v o bi, n a i m e , u o k o l o njih m o r a l o biti d r u g o živo biće, čega bi oni bili dijelovima, te b i s m o tada ispravnije rekli k a k o je o v o učinjeno s l i č n i m ne više tim dvama, v e ć t o m e obuhvaćajućem. Da bi dakle o v o t u b i l o p o jedinstvenosti slično savršenome ž i v o m biću, radi t o g a t v o r a c n e načini n i dva n i b e s k o n a č n o svjetova, n e g o j e j e d n o o v o tu j e d n o r o đ e n o n e b o postalo, jest, i j o š će biti.

H o ć e li dakle n e t k o odista kazivati kako tim n a č i n o m nasta­ de, m o r a t će primiješati i vid lutajućeg uzroka, kako mu je po naravi ustrojen kretati s e . 1 0 Ovako dakle t r e b a m o natrag ići, te, dohvativši njihov t o m e prikladan drugi početak, smjesta opet, kao što s m o ο s v e m u o n o m e tada, tako sada ο o v o m e iznova od po­ četka započeti. Osmotriti valja samu narav vatre, vode, zraka i zemlje prije nastanka neba, te njihova t o m e prethodeća stanja. Do sada naime nije j o š nitko pokazao njihov nastanak, već g o v o r i m o kao da zna­ mo što to zapravo je vatra i svako pojedino od tih, stavljajući da su to počela, sastojine svega, premda im ne pristoji da b u d u ma i od o n o g a tko je jedva malo razuman samo i uspoređena s liko­ v i m a slova. 1 1 Sada, dakle, neka se o n o naše ima na sljedeći način: P o č e l o svega, ili počela, ili kako god se ο t o m e činilo, ne treba sada kazi­ vati, ako ni z b o g čega drugog, onda stoga što je p r e m a sadašnje­ mu načinu razlaganja teško očitovati ono što se ο t o m e mni. Niti dakle vi nemojte smatrati kako ja trebam to kazivati, a niti sam opet ja sam uvjeren kako sam od sebe sposoban toliki sebi namet­ nuti posao na pravi način na sebe uzeti. No čvrsto se držeći o n e u početku kazane m o ć i vjerojatnih govora, pokušat ću, ne manje, v e ć i više vjerojatno no n e t k o drugi, od početka ο svakom pojediTeško razumljive riječi f) φέρειν πέφυκεν dosad su najrazličitije tu­ mačene. Tako npr. Stallbaum: ,,ea ratione, qua ipsius natura fert", Archer-Hind: ,,how it is its nature to set in motion". Taylor se pri­ klanja Stallbaumovu tumačenju, te sa svoje strane pri alternativi da li glagol φέρει ovdje znači „dopušta" ili pak „teži-stremi" drži prvo značenje vjerojatnijim. Tako i Martin: „comme la nature des choses le comporte". Cornford za značenje glagola u tom smislu upućuje na Epin. 983b, no dvoji može li se to značenje zadržati i ,,with no expressed object". Najpreciznije objašnjenje ove Platonove igre riječima dao je O. Apelt (Platons Dialoge Timaios und Kritias. Ubersetzt und erlautert. Zweite, durchgesehene Auflage. Leipzig, 1922, str. 168, bilj. 132): „Grčka riječ za element, στοιχεΐον, prema staroj predaji tek je u Platonovo doba i to upravo putem njega dospjela do svojega fizikalnog značenja. Pravo joj je značenje 'slovo', kao sastojina sloga ili riječi. Odatle se lako razrješava smisao ovoga mjesta. Takozvani elementi, hoće kazati Platon, nisu glede izvornosti čak niti slogovima (tim već iz slova slo­ ženim dijelovima riječi) jednaki, a pogotovo pak slovima, tim στοιχεία u pravome smislu."

[...]
T i m e j : Sve dosad k a z a n o , o s i m neznatnog, prikazivalo j e o n o o d u m a p r o i z v e d e n o . N o raspravi treba pridodati i sve o n o što nastaje iz n u ž n o s t i . 9 Jer nastanak o v o g a tu svijeta rodio se b o g m e p o m i j e š a n iz složaja nužnosti i u m a . A kad je um nadvladao nuž­ n o s t , t i m e što ju je uvjerio n e k a najveći dio svega vodi k o n o m najboljemu, time je i na taj način, n u ž n o š ć u p o b i j e đ e n o m od ra­ z u m n o g uvjeravanja, t a k o u p o č e t k u bilo o v o tu sve sustavljeno. Ime „Nužnosti" (Ανάγκη) izgleda kao da upućuje na orfičku i pitagorejsku predaju, kako je nalazimo naprimjer u drugome dijelu Parmenidova „spjeva" ili u desetoj knjizi Politeie. No, Proklo (in Remp. II 206, Kroll) inzistira na tome da je „Nužda" ovdje tek „pokretač tjelesnoga", a nikako, kao tamo, „gospodarica i vodilja bogova", kao što je jednako tako hoće oštro odijeliti i od ειμαρμένη iz mita u Držav­ niku (272e6). Za razliku od Tavlora, ta nam se razlaganja ne čine bezuvjetno prihvatljivima.

208

209

Tavlor ispravno upućuje na stvarnu analogiju u Descartesovu primje­ ru analize voštane svijeće u drugoj Meditaciji. te svaku o n u koja to h o ć e kao d a j e postojano prikazati. ne bi prestajao preoblikujući svaki pojedini u sve. nastanak imajući i vidljiv. 191c8sqq. 13 Jer t o bježi. kako n a m se čini. Primjer voska mogao je Descartes.. kao i Resp. u oblak i maglu.. stegnu li se j o š više. No to je teško i inače. str. nego je daleko najsigurnije ο tome ovako pretpostavljajući govoriti: ono što sagledavamo da S pravom ovdje upućuje Archer-Hind na Heraklitovo οδός άνο κάτω μία. već i onako od samog početka svega kazivanog spasitelja od neumjesnosti i neobičnosti razlaganja. O n o pak u č e m u nastajuće svako pojedino od t o g a se v a z d a privida. to isto opet postaje vjetrom i zrakom. i oko čega u vezi s njima s pravom besputeći? Ponajprije. Rastvarajući se pak i razilazeći. a drugi kao odraz uzora. b u d u ć i da vazda kru­ ži. Ed. valja se ipak ο t o m e izraziti razgovjetnije. te vatru dakle uvijek „ t a k v o m " . prinuđuje poduhvatiti se toga da se p o m o ć u govora težak i taman vid pokaže. taj početak ο o n o m e svemu neka b u d e u većoj mjeri razlučen no onaj prijašnjeg. kako izgleda. a niti ikada išta drugo. d o k se bilo koje nekakvo. stijenjem i zemljom. S Archer-Hindom slijedimo Stallbaumov prijedlog da se umjesto δμοιον čita ομοίως. A k o netko. i to tako da se upotrebljava neki pouzdan i postojan govor. preuzeti iz. i kojim načinom. što Tavlor ne nalazi potrebnim prihvatiti. što daje bolji smisao. svaki put nazivati ne tim. od njih različit.postaje. z a p o č n i m o iznova kazivati. te tako u k r u g u 1 2 jedni drugima. jedan pretpostavljen kao vid uzora. N e g o svako to pojedino ne smije se nazivati „ t i m " . prema Robinu. niti v o d u t o m . tad bi o n o m e tko bi. teško j e .Ut cera quae transfigurata in multas diversasque formas non ipsa vertitur. i koji g o d drugi lik da unutra nastane. Tada smo naime razlučili dva vida. unatoč protivljenju Archer-Hinda.učvršćeno . a iz vode nanovo zemlja i stijenje. d7sq. o n o što sad nazivamo v o d o m vidimo kako . v e ć se valja radovati ako u o p ć e nešto od toga htjedne i o n o „ t a k v o " sa sigurnošću primiti. Kalcidijeva komentara Tirneja (Platonis Tiinaeus interprete Chalcidio cutn eiusdem commentario. VVrobel. oblikujući iz zlata svakovrsne likove. ne čekajući o z n a k u o n o g „ o v o " i „ t o " . da nas sretno sprovede do nazora ο vjero­ jatnom. 396d7. to j e d i n o treba nazivati služeći se imenima „ t o " i „ o v o " . od kojih pak. 337): . te p o t o m odatle iščezava. sad pak treba očitovati treći rod. Kako bismo onda b o g m e ο t o m e govorili. p o n o v o prelazi u izgled zraka. ili i bilo koja od suprotnosti. b u d u ć i da se istovremeno s postavljanjem preinačuju. Jer reći kakovo svako pojedino od tih treba zvati odista v o d o m radije no vatrom. Theaet. zgusnut i zbijen. zvati „ t a k v i m " . bilo s o b z i r o m na istinu daleko najsigurnije reći da je zlato.. kao vatru. a trokut pak.". otječe voda. p o ­ kretana i uobličavana od onih što ulaze pokazuje se z b o g toga S Cornfordom ispuštamo καί την τωδε. pa opet iznova vatra. j e r iz svoje m o ć i nikad ne istupa i uvi­ j e k sve prima i nije nikad uzela nijedan oblik sličan n e k o m od o n i h što ulaze: p o d svim po naravi leži kao p o d l o g a o b l i k a 1 0 . već na taj način. No sada se čini da rasprava . kao da bi imalo neku postojanost. pa i sve o n o što je iz njih. te kakovo bilo kojim radije no ili svim zajedno ili ne­ kim pojedinačnim. predaju nastajanje. Za izraz έκμαγειον usp. cijeneć kako će o n a dva biti dovoljna. koju riječju naznačujući i služeći se o n i m „ o v o " i „ t o " držimo kako s m o nešto očitovali. ne zvati nikad bićima. pitao što to zapravo jest. P r e m d a je doduše kazana istina. Kad se tako nijedno od tih nikada ne privida tim samim. ne­ što poput dojilje. No valja se potruditi iznova j o š se jasnije ο t o m e izraziti. Kakvu dakle m o ć i narav treba naslućivati da ima? Ovakvu nekakvu ponajviše: da je primaljom sveg nastajanja. a i stoga što je toga radi n u ž n o najprije besputiti oko vatre i svih onih s njom u svezi. Zazvavši dakle boga. o p e t ne smije zvati nijednim od tih imena. s v e j e d n o 1 4 radi li se ο p o j e d i n o m ili ο svima skupa.. J. t o p l o ili bijelo. n e g o takvom. a i sve o n o što bi imalo nastajanje. kako se ne bi netko sebe samoga stidio otržito tvrdeći da bilo koje od njih jest to a ne drugo? N e m o g u ć e je. potuljena i ugašena. uvijek drugda drugim postaje. d o k zrak opet. misliv i uvijek na isti način jestvujući.n o m i ο svemu zajedno kazivati. A isti je zbor i ο onoj naravi koja prihvaća sva tijela. pokazujući neki j e d a n od njih.. Nadalje. Stallbaum je umjesto κύκλον predložio čitati κύκλω. a zapaljeni zrak vatrom. 210 21 1 . Treći pak nismo tada razlučili. Lipsiae MDCCCLXXVI. Nju treba nazivati uvijek o n i m istim. n e g o takvim. O n a dva naime bijahu dostatna za ranije kazivano. kao vjerojatno kasnije dodanu dopunu ili pogrešnu korekciju prethodnih riječi.

d o k to zapra­ vo ne bi bilo ništa osim govora? Niti je. međutim. nego n a z o v e m o li to n e k i m nevidljivim i b e z o b l i č n i m v i d o m . dakle od „vreme­ na na vrijeme". na koji ć e m o kasnije doći. Njih m e đ u t i m treba nazvati dvama. te u m o m shvatiti da za o n o što će biti šareno oslikano otiscima svak o j a k o g šarenila za gledanje. ovlaženi pak v o d o m . A ako se. rodljivo. T a k o i oni koji se poduhvaćaju t o g a da u n e č e m u m e k a n o m e otisnu likove ne dopuštaju da postoji u o p ć e ikakav ja­ s a n lik. Stoga o n o koje će u sebe preuzimati sve r o d o v e treba biti izvan svih likova. b e z svih o n i h likova koje bi ikada htjelo primiti. nekako pak najbesputnije z d r u ž e n i m s o n i m mislivim. a o n u narav i z m e đ u njih s p o t o m k o m . a tek izvedeno „uvijek" i „vječno". sveprimajućim. A ako s time tako stoji. budući da su odvo­ j e n o nastali i neslično se drže. izrađuju što glatkijim. pustiv­ ši to sada prisutno n e p r o s u đ e n o i neraspravljeno. No ako bi se kratkim g o v o r o m o m e đ e ­ na na vidjelo iznijela neka velika odredba. a o v o je prevrtljivo. k a o što je i k o d u m i j e ć e m pripravljanih mirisnih masti najprije to isto slučaj. tad treba staviti da je sasvim postojano o n o što p u t e m tijela o p a ž a m o . Umjesto πάντων predlagalo se čitanje νοητών. O n a p a k ulazeća i izlazeća odrazi su uvijek jestvujućih. d o m . dolično. a drugo uvjeravanjem. Tavlor ne nalazi mogućim. potvrditi da s t i m tako stoji. o n o se n a g o v o r o m ne da pokrenuti. Koliko se pak iz o n o g ranije r e č e n o g m o ž e na­ gađati ο naravi toga. Stallbaum je ispuštao τε. da n a i m e b e z m i r i s n i m a čine o n e tekućine koje će p r i m i t i mirise. Jer k a d bi b i l o slično n e k o m e od o n i h što ulaze. ispravka koju već Burnet u svom aparatu navodi kao „anonimnu". o n o u č e m u nastaje. o v a k o bi netko najispravnije rekao: v a t r o m se u svakom pojedinom slučaju pričinja ovatreni dio toga. Prevodimo najbliže postojećem tekstu i s najmanje kompliciranja. upozoravajući sa svoje strane da bi u normalnom grčkom idiomu riječi τά πάντα άεί δντα značila prije „sve ono što u svakome momentu jest". uvijek pokre­ t a n o i u n e k o m mjestu nastajuće. to s a m o u č e m u će to oslikano na­ stati n e ć e biti drukčije valjano pripravljeno o s i m t a k o da b u d e b e z o b l i č n o . vidovi. valja ο njima razmotriti o v o : da li jest vatra sama po sebi. od roda ljudi pak tek neznatan dio. opazivo. te o n o od čega o d r a ž a v a n o niče o n o nasta­ j u ć e . o n o od č e g a s o c e m . nenastao i nepropadljiv. tad u potpunosti jesu o n a „ p o sebi". A zacijelo i pristaje o n o primajuće uspoređivati s majkom. Cornford predlaže τφ < τ ά π ά ν > τ α τών νοητών άεί τε όντων te prevodi "ali the likenesses of the intelligible and eternal things". te najneulovljivijim. to bi bilo najpriklad­ nije. to jest sva ona koja su vječna". Jedno od toga naime nastaje u n a m a poučavanjem. O v a k o dakle sam prilazem vlastiti glas pri glasovanju: A k o um i istinito mnijenje jesu dva roda. o n o što je mišljenju pripalo razmatrati. Takvo značenje od τε. niti pak treba opširnosti rasprave pridodavati drugu u z g r e d n u opširnost. istinito mnijenje ništa ne razlikuje od uma. i sve o n o ο č e m u vazda g o v o r i m o tako da j e s u svaka pojedina sama po sebi. i svoj vlastiti izgled u z g r e d n o pokazujući. ipak uz dodatak da „bismo možda mogli čitati άεί". treba se složiti da je j e d n o vid koji se na isti način drži. D r u g o je p a k o n o t o m e istoimeno i slično.svaki p u t drugačijom. već j e d i n o mislivi. Rječcu τε razumije on u nekom restringirajućem smislu. No u sadašnjem času t r e b a razumjeti tri roda: o n o nastajuće. u o v o m e treba tvrditi da svi ljudi imaju udjela. nego „ono sve što je vječno". ili su pak o n a što ih g l e d a m o i inače tijelom o p a ž a m o jedina koja imaju takvu istinu. a drugo bezrazložno. Sam je Tavlor sklon čitati νοητών namjesto πάντων. p r e t h o d n o izravnavajući. tad bi primajući i o n e s u p r o t n e i o n e sasvim različite naravi. a zemljom i z r a k o m prema t o m e koliko primi njihovih odraza. j e d n o je uvijek s isti­ n i t i m razlogom. niti u sebe drugo od drugdje prihvaćajući niti sam negdje u drugo idući. kako to nekima izgleda. No j o š dalje to takvo razlučujući. nego utaman u svakom pojedi­ n o m slučaju tvrdimo da jest n e k o mislivi vid svakog. međutim. Archer-Hind brani postojeći tekst. te opet odatle iščezavajuće. loše o d r a ž a v a l o . tad n e ć e m o slagati. budući da άεί znači prvotno što i εκάστοτε. kad g o d pridođu. ni v a t r o m ni voRiječi των πάντων άεί τε όντων izazivaju teškoće i mnogostruko su dosad tumačene i preinačavane. mni­ jenjem uz osjet dohvatljivo. te to. utisnuti od njih na neki neizreciv i čudesan način. niti o n i m iz čega su oni postali. a m i m o njih druga nikada nigdje. Z a t o o n d a majku i primalju o n o g nastalog vidljivog i u o p ć e osjetivog n e m o j m o zvati ni zemljom. a u o n o m e bogovi. 212 213 . Isto se dakle i o n o m e koje h o ć e cijelim s o b i m i m n o g o k r a t n o valjano p r i m i t i o d r a z e svih o n i h uvijek 1 6 jestvujućih pristoji da b u d e po naravi izvan svih v i d o v a ustrojeno. ni zrakom. tako da bi riječi zna­ čile: „sva bića. nevidljiv i u o p ć e neopaziv. za nas neopazivi.

istini samo naličan zbor i govor. Štoviše. spram čega i gledajući sanjamo. Ritam je pak. i osebujnosti našega prijevoda i potrebu mnoštva objašnjavajućih bilješki uz njega. ili drugim riječima kao puko vjerojatni. Tisućljetni najrazličitiji po­ kušaji izlaganja središnje kršćanske dogme ο stvaranju svijeta iz ničega od strane svemoćnoga osobnog Boga morali su vlastitu misao i izraz uvi­ jek iznova preispitivati i osnaživati putem suočenja s tekstom Timeja. ili pak biti u potpunosti ništa.πίοτις je riječ upotrebljena u šestoj knjizi Republike da bi označila mentalnu πάθημα koja se bavi osjetilnim objektima.. xl) Naznačene ka­ rakteristike stila i jezika opravdavaju. vjerujemo. to da je ništa. U Tuneju i Za­ konima te tragičke i 'ditirampske' kadence nisu više tek prigodne. a govornik sad više ne 'pokriva lice' sokratovskom ironijom dok se njima služi.zbog točnosti istinit . koja neobuzdano goni k često tako živo plodonosnim zastranjenjima. te tvrdimo kako je nužno da svako biće nekako jest u n e k o m e mjestu i da zauzima neki prostor. Sam jezik postaje međutim sve neuobičajeniji i samosvojniji. str. naime ono samo. premda jest način na koji se osjetilne stvari percipiraju. a kao nečem drugom pripadna biva prikaza uvijek kretana. budući da samo ono po čemu nastade nije njeno. koju kasni Platon i inače više ne drži ne­ dostojnom filozofije. s pri­ padajućim mu fragmentom Kritije. a o n o što nije niti na zemlji niti gdje na nebu. na nekakav se način ipak držeći jestva.Treći je rod o n o prostora vazda. premda doradeniji. Poetičnost izraza biva sve bližom nekoj vrsti uzvišene učene retorike. naime to da slici. bilj. budući da ono ima udjela na mnogome: ono je ujedno jedno i dva. 152): „Istinsko biće (ideja) može biti samo jedno. a od pretposljednjeg tek manje značajan fragment. 146) naprosto prevesti s „unechte Einsicht" i protu­ mačiti to tek kao „puku apstrakciju". manje raznolik i manje instinktivan gibanjem i životom.da dok god ovo jest drugo a o n o pak drugo. izvjesno i pouzdano znanje ο onome osjetilnom. iz osnove i u načelu nemogućno. teška za dokučiti i teška za vjerovati. Posljednje djelo nije napisano. nijedno od t o g dvojeg ni u jedno­ me od t o g dvojega neće nikad. Entuzija­ zam izlaganja nije dakako nestao. a i drugo t o m e srodno. Zamišljen je u nizu s Politeiom. Svakom osjetilnom biću pripada. Kritijom i Hermokratom. samo je sad dublji i smireniji.. jedva za povje­ 18 rovati." Apeltovo objašnjenje ovih očito svjesno i namjerno u zagonetnoj dvoznačnosti držanih iskaza čini se ipak možda nešto odviše jedno­ stavno (isto. Ovdje možemo u najkraćim crtama tek naznačiti svu važnost i ujedno upitnost nekoliko središnjih njegovih tema: SI. Prostor je onda μύγις πιστόν zato jer. Povijesno-filozofijski i općenito duhovno-kulturni utjecaj Timeja na potonju povijest jedva da se dade odmjeriti. kad se probudimo. kako ο sanjarijama tako i ο istinskoj naravi.. izbrojio na 91 stranici Stephanusova izdanja ništa manje od 427 riječi koje se inače ne susreću u ostalom Pla­ tonovu djelu. a pruža stanište svemu o n o m e što ima nastanak. zbog toga priliči u nečemu drugome nastajati. „mu­ zika jezika [. tome nasuprot. jedinom pisanom još nakon Timeja. Prema uvjerljivom sudu tog tako zaslužnog znalca. 171. upotreba riječi u vazda novim i nenaviknutim značenjima. razlučujući reći o n o istinito. nastajućem i propadajućem. gibljivom. namjerno arhaiziranje.] čini se da je za Platona posjedovala rastuću fascinaciju. Budući da to dakle postoji. Svom ishodišnom uvjerenju da je pravo. baš kao i u posljednjem Platonovu djelu Zakonima. sve više ustupa mjesto nekoj vrsti rasprave i gotovo dogmatskog izlaganja već dostignutih i osiguranih uvida. bilj. koje je Platon podu­ zeo napisati. pojave su koje pričinjaju ne malu do­ datnu teškoću razumijevanju teksta. j e d n o bivajući ujedno o n o isto i dvoje. te se svjesno povezuje s izvjesnom askezom sabranosti isključivo na središnju temu ο kojoj je svaki put riječ. Jednako se tako metafizička osnova novovjekog revolucioniranja kozmo­ logije te ujedno cjelokupne filozofije prirode može u svim njenim nijan­ sama ponajbolje pratiti i razumjeti u neprestanom odmjeravanju spram nauka iz tog spisa. Zna­ 214 li 5 . tek neka sablasna opstojnost. To svojevrsno iščeznuće živosti slobodnog razgovaranja praćeno je onda i odgovarajućim opadanjem poetske snage i čari izričaja.." Kao i u mnogima od ostalih poznih spisa tako i ovdje nije Sokrat voda razgovora i glavni izlagatelj sadržaja. bez onih inače uobičajenih naglih pro­ plamsaja slobodne uobrazilje. koji ne dopušta propast. poput Apelta (nav. već neprestane. zbog te sanjarije ne bivamo sposobni. ostao je on zauvijek vjeran. Campbell je samo u Timeju." (isto. Instruktivno pojašnjenje u Archer-Hinda: . Neo­ bičnost sklopova i obrata. sam nije objektom osjeta: on je neka dvosmislena i dvojbena forma. str. budući da živo zbivanje tragajućeg razgovo­ ra. Cjelina svega u spisu izloženog shvaćena je od samoga Platona tek kao neki mit. već u najstarijim izdanjima Platonova djela priključen tekstu Timeja. dj. nastati. Držimo upitnim može li se λογισμός νόθος. O n o m pak bivstven o m biću saveznik je govor . Pojavljuje se rastuća sklonost balansiranoj frazi i rije­ čima 'iz punih ustiju'. samo dodirljivo uz nesvjesnost nekim izrođenim zaključivanjem 1 7 . te nesuspregnuto odzvanja u njegovim zadnjim djelima. dijalog jedva da se smije doista tako nazvati. 1 9 Neki problemi interpretacije Timej pripada drugoj od jedinih dviju serija spisa.

1988. Morowa i R. §3. već se zarana pokušavala uklo­ niti ona gore spomenuta smetnja očite i nedvojbene predegzistentne ne­ ovisnosti uzora na koji se bog ugleda pri tvorenju. 1965. te da se (b) mora ustrajati na uvidu u iskonsku dinamičnost. Štoviše. Pokušaji njena tumačenja jednako su vazda dvojbe­ ni i sporni danas kao i tijekom čitave povijesti izlaganja Timeja. nastale upravo putem navodne obnove platonizma. E.na neki taman i zagonetan način doduše . u obzoru Platonova filo­ zofiranja naprosto nema mjesta. vezana s jedva savladivim teškoćama. čini neprekoračivu granicu njegove moći i slobode djelovanja. ( 1 1928. bit kojega je tamo prepoznata kao život. već su one isklju­ čivo ono što biva mišljeno. (Reprint Edition New Hampshire. du­ bokom i obuhvatnom smislu kasnog Platonova filozofiranja. postavši na koncu službenim stavom teo­ logije. Edited with Introduction and Notes by R. kemije. ili određenije kozmologije s astronomijom. London. No takvo je shvaćanje posve neplatoničko. London. „Treći rod". Archer-Hind. Taylor. Za ispitivanje i ujedno odbacivanje mogućno­ sti da bi se „ideje" shvatile u nekom takvom subjektivno-psihologijskom smislu. u Timeju spominjani vječni uzor božanskoga tvorenja uopće nije izrijekom nazvan „idejom" ili „idejama". „Ideje" u Platonovu smislu naprosto nisu i ne mogu biti neke i nečije misli.„jest" neovisno od njega i ono u čemu sve izrađuje. London. uzor prema kojem sve izrađuje.u nepremostivoj razlici već spram prvog mu velikog učenika Aristotela. ili pak kao dinamičku prispodobu za um-duh svjetske duše. G. Hackfortha. Oba su shvaćanja.E. unikatno u čitavu Platonovu djelu: Farm. Jedno i drugo od toga. . Allen. ο svemu tome izvrsne priloge G. a osobito onda spram potonje novo­ vjekovne filozofije prirode kao znanosti. 1888.) A Commentary on Plato's Timaeus By A. Pri pokušajima da se nauk iz Timeja pod svaku cijenu dovede u što veću blizinu s osnovama kršćanstva. svako na svoj način. što sve onda pravim problemom ispostavlja (c) zagonetku njena odnosa spram „duše svijeta" i filozofijskog problema zla (Plutarh). svojevrsnu „aktivnost" te „materije" (Cornford). H. Vlastosa. to znači silnosnost i možnost. 1977. nagovi­ ješten u nekoj takvoj ulozi već u Filebu te osobito kasnije u Zakonima. Chernissa. §2. može se ponajprije uz nauk ο konstituciji svjetske duše .nosti „fizike" u cjelini.uostalom u posve očitom osloncu na zasade Descartesove filozofije . 216 217 . već „onim živim samim". Kako onda valja shvatiti Platonova boga-obrtnika? Najčešće ga se pokušava tumačiti kao svojevrsnu mitsku metaforu ideje dobra iz Politeie. „obrtnik" iz Timeja ne može se nikako dovesti u unutrašnju smislenu svezu. 132b. Ovdje se može naznačiti samo to da je (a) svođenje tog „kaosa" i „prostora" na pasivnost puke ekstenzije (npr. L. kao što . E. Božanski „rukotvorac". dovoljno je samo usporediti tome posvećeno mjesto. (Usp. dakako u emfatičkom.označiti najsvojstvenijom temom cjelokupnog dijaloga. F. proglašujući je tek dijelom neobvezne igrarije mitske mašte. s pojmom osob­ noga svemogućnog Boga. 1962. sabrane naknadno u zborniku Studies in Plato's Metaphysics. međutim. nauk prihvaćen potom od Augustina. naime ono predzatečeno neuređeno predsvjetsko gibanje. Archer-Hind. ona kako od boga tako i od samog uzora neovisno iskonski postojeća takozvana Platonova materija. .) Važniji konzultirani komentari: The Timaeus οf Plato.) Plato's Cosmology. R. Oxford. ili čak istovjetnost. Owena.naprosto po­ grešno. medicine i mehanike. bitno je i načelno neovisan od njega.D. G. §4. to bi se dalo interpretativno dokučiti tek iz poredbe s gore već prevedenim mjestom iz Sofista ο „potpunome bi­ ću". Ono na što se on ugleda pri izradi „svijeta". pa za­ tim i biologije. Tavlor). The Timaeus of Plato translated with a running commentary by Francis Macdonald Cornford. Edited by R. Tako je već Filon taj uzor bio protumačio kao splet ideja koje nisu drugo do misli Boga samog. Ο čemu je tu uopće onda riječ.

izgledati da mnijenje moć vid.Rječnik αϊσθησις αρχή γένος (τό) γιγνόμενον γνώσις διάνοια δοκεϊν δόξα δύναμις είδος εϊδωλον είκών επιστήμη θέσις λόγος μάθημα μύθος νους ov όντως ουσία πάθος παρουσία πίστις važnijih termina ποιεΐν ποίησις σχήμα σοφία činiti. zbor nauk. pojam prilika. kaza um. strast prisustvo vjera. uvjerenje. govor. biće bivstveno. narav podstavka osjetilo. stanje. tvoriti tvorba. razlog. odraz slika znanost. opažaj početak. jestveno jestvo. bivajuće spoznaja. doživljaj. naučavanje priča. znanje • postavka. rasprava. činidba. im 218 219 . pouzdanje £2. stvaranje lik mudrost pretpostavka. bivstvo trpnja. počelo rod nastajuće. postajuće. spoznanje razum. stav pojam. duh jestvujuće. razmišljanje ύπόθεσις φύσις činiti se.

O b a ta istraživanja sadrže zadovoljstvo. baš kao što nam je ugledati bilo koji slučajan i neznatan dio onih koje ljubimo sla­ đe no vidjeti mnoštvo drugoga. j e d n a k o biljaka kao i životinja. j e d n a su nepostala i nepropadljiva za svu vječnost. u pogledu znanosti stječu prednost. Ο onima [prvim]. a i ο t o m e ο č e m u č e z n e m o znati posve je malo toga o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima.Damir Barbarić Aristotel . uzvišenim i božanskim.. z b o g uzvišenosti te spoznaje. No ipak o n a druga. a drugima se steklo da imaju udjela na postajanju i propadanju. z b o g obitavanja . s njima zajedno. j e r su nam bliža i . ipak n a m je to. j e r tu i m a tek n e z n a t n o o n o g a iz čega bi n e t k o mogao polaziti pri istraživa­ nju. pa bilo to i j o š kako p o d r o b n o . m n o g o će naime toga ο svakome od tu pribivajućih r o d o v a dokučiti onaj t k o se samo ushtjedne dovoljno na­ pregnuti. zato što ih i i m a više i v e ć m a se dadu spoznati. A uz to. No o k o onih propadljivih. Jer od onih prvih ako i tek nešto malo dohvatimo.0d svih jestava. zapalo nas je da i m a m o slabije motrenje. koja su po naravi sustavljena. više s m o za spoznaju opremljeni. slađe od svega o n o g a što je okolo nas.

našoj naravi svojstvenija, pružaju nešto u naknadu u odnosu na onu filozofiju ο božanskima. Budući da smo ο njima razložili, kazujući o n o što nam se čini, preostaje j o š reći ο životinjskoj naravi, koliko je to m o g u ć e ne is­ puštajući ništa, niti od onoga bezvrijednog niti pak od o n o g a uzvišenijeg. Jer i kod onih od njih koja nisu privlačna u pogledu osje­ ta, ipak, što se tiče motrenja, narav koja ih je satvorila neizmjer­ nu u g o d u pruža onima koji m o g u spoznati uzroke i koji su po naravi filozofi. A i bilo bi, naime, protiv svakoga smisla i apsurd­ no ako bismo, promatrajući njihove slike, osjećali zadovoljstvo jer time ujedno p r o m a t r a m o i umijeće koje ih je satvorilo, recimo sli­ karsko, ili kiparsko, a ne bismo još više od toga uživali u motrenju samih onih koja su po naravi sustavljena, premda smo tu zacijelo u mogućnosti razmotriti i same uzroke. Stoga se ne treba djeti­ njasto ustručavati pri istraživanju i bezvrijednih životinja - jer u svemu što je naravno jest nešto divljenja vrijedno." (De part. an. 644b23-645al7) Vjerojatno ni u j e d n o m od svojih tekstova kao upravo u ovo­ me ulomku iz kasnoga spisa Ο dijelovima životinja nije Aristotel tako sažeto, jasno i iskreno, gotovo kao u nekoj filozofijskoj ispo­ vijesti, do riječi i do izraza doveo najdublji credo cjelokupnog svog življenja i filozofiranja. Motriti (θεωρεΐν) o n o što se pojavljuje i pokazuje sva je njegova strast i jedini posao dostojan filozofa te vrijedan svakog truda i napora. V e ć je u r a n o m Nagovoru na fi­ lozofiju filozofa bio shvatio i odredio kao „motritelja", kao onoga koji J e d i n i živi gledajući spram naravi i o n o g a božanskog te, po­ put n e k o g d o b r o g kormilara, načela života vezuje uz ona vječna i postojana, tamo se usidruje i živi po sebi s a m o m e " . (B50: Der Protreptikos des Aristoteles. Einleitung, Ubersetzung und K o m mentar von Ingemar During, Frankfurt am Main 1969, str. 54) Aristotel je prvi koji je cjelinu svega m o g u ć e g znanja prema načelima raščlanio i odijelio u motriteljsku (teorijsko), proizvodno (poietičko) i čimbeno (praktičko). No valja uvidjeti da ne samo unutar p o t o m j o š dalje raščlanjenih motriteljskih znanja (znanost naravi, znanost o n o g matematičkog, te, kao najviša, prva filozo­ fija o d n o s n o teologija), nego jednako tako i za cjelinu proizvodnih i čimbenih znanja određujućim i vladajućim biva i ostaje upravo sveobuhvatni i jedinstveni motriteljski karakter. Aristotelov vijek pada u doba rasula i propasti klasičnih du­ hovnih i političkih životnih oblika i očitovanja grčkoga polisa. Od

sjajnog Periklova razdoblja prošlo je više od pola stoljeća i spo­ meni na nj dostupni su Aristotelu j e d i n o posredstvom o p s e ž n e i intenzivne lektire, što mu i je za cijeloga života ostalo neutoljivom strašću. Pred njegovim se o č i m a zbio poraz G r k a kod Heroneje, sam je odrastao na dvoru onih koji su t o m b i t k o m u osnovi ovla­ dali G r č k o m , obrazovao Aleksandra M a k e d o n s k o g i, izgleda ne bez nelagode i intimnog neslaganja, bio svjedokom začetka j e d n o g kozmopolitski usmjerenog helenističkog imperija, o t v o r e n o g sve snažnijoj orijentalizaciji. N e p o s r e d n o s t grčkoga života ostala mu je uskraćena kako v r e m e n o m rođenja tako i činjenicom porijekla: kao stranac nije niti imao osobite prilike za izbor ο kojemu jed­ n o m govori u Politici ( 1 3 2 4 a l 4 - 1 7 ) , naime za izbor i z m e đ u života v o đ e n o g u zajednici polisa i o n o g a „više t u đ i n a č k o g i i z d v o j e n o g " iz te iste zajednice.

Život
R o đ e n je 384. prije Krista u Stagiri, gradiću na sjevernoj grčkoj obali, kao sin m a k e d o n s k o g a dvorskog liječnika. G o d i n e 367. do­ lazi u A t e n u te započinje studij u Platonovoj Akademiji, gdje osta­ je 20 godina. Ο o d n o s u između s a m o g učitelja i m l a d o g a učenika, koji je zacijelo već zarana očitovao bar dio svojih sposobnosti, ne zna se ništa p o u z d a n o . P o v r e m e n a u literaturi iskrsavajuća na­ gađanja ο t o m e npr. da Platon u t o m i t o m dijalogu ustvari o d g o ­ vara na kritike mladića izrečene u krugu Akademije b e z ikakva su ozbiljnijeg uporišta. Sigurno je, međutim, da je Aristotel v e ć rano u Akademiji započeo s predavanjima, prvenstveno iz reto­ rike, te da je sastavio niz tada uobičajenih protreptičkih dijaloga, pisanih po uzoru na Platona i pretežno oslonjenih na njegov nauk. N a k o n Platonove smrti godine 347. napušta Aristotel Atenu, zajedno s Teofrastom i n e k o l i c i n o m drugih, te odlazi najprije na Assos, zatim u Mitilenu na Lezbosu. G o d i n e 343. prihvaća p o n u ­ du Filipa M a k e d o n s k o g da p r e u z m e odgajanje i obrazovanje nje­ gova trinaestogodišnjeg sina Aleksandra. Kad ovaj, g o d i n e 335, započinje pripreme za svoj azijski p o h o d , Aristotel se vraća u Ate­ nu. T a d a je već na čelu Akademije Speusipa naslijedio Ksenokrat, ο čijim filozofijskim postavkama, a valjda i sposobnostima, Aristotel nije nikada krio svoj j e d n o z n a č n o nepovoljan sud. Ari-

222

223

stotel okuplja o k o sebe kolege i studente u prostorima Likeja, na­ z i v a n o g i Peripatos, osniva knjižnicu i nešto p o p u t muzeja priro­ doslovlja, drži predavanja te n e u m o r n o organizira m n o g o s t r u k a istraživanja. N a k o n smrti Aleksandrove napušta Atenu, predmnijevajući valjda opasnost z b o g s v o g prijateljevanja s Makedonijom, n a v o d n o uz riječi kako nije sklon dopustiti da se Atenjani j o š j e d n o m ogri­ j e š e ο filozofiju. Povlači se u Halkis na Eubeji, r o d n o mjesto svoje majke, te u s k o r o umire, godine 322, u svojoj šezdeset i drugoj godini.

tatora, pretpostavkom su naših današnjih koliko-toliko pročišće­ nih i usuglašenih tekstova originala. Ipak ne treba, izgleda, pretjerano žaliti što n a m nisu saču­ vani i egzoterički spisi, ma koliko naprimjer zaneseno Ciceron (Acad. II, 19) hvalio „zlatni t o k njihova govora" (flumen orationis aureum). A k o je povijest već birala što spasiti, svakako je načinila bolji izbor. Poredak spisa, kao i naslovi m n o g i h od njih, ne potječu od Aristotela. P r v o k o m p l e t n o izdanje cjelokupne ostavštine - mje­ rodavno za o n o što do danas p o z n a m o kao Corpus Aristotelicum priredio je u R i m u skoro tri stoljeća nakon njegove smrti, u pr­ v o m stoljeću prije Krista, jedanaesti voditelj „peripatetičke" škole A n d r o n i k s Rodosa. V o đ e n kasno-helenističkom idejom sustava i enciklopedije cjelokupnoga m o g u ć e g znanja, on je na početak svog izdanja stavio „ l o g i č k e " i „znanstveno-teorijske" spise (takozvani „ O r g a n o n " ) , zatim prirodoslovne, uključujući tu i „psihologijske", n a k o n njih u neprilici niz rasprava ο o n o m e što je Aristotel sam bio zvao „ p r v o m filozofijom" (odatle i njihovo skupno ime „meta­ fizika", dakle „ o n o što je nakon fizike, za n j o m " ) , te na k o n c u spise iz etike, politike, retorike i poetike. Dva najznačajnija Ari­ stotelova „djela", Metafizika i Fizika, nisu dakle u o p ć e nikakva djela, v e ć naknadno, pri t o m izdavanju, u cjelinu složene zasebne rasprave i grupe rasprava, nastale u različitim v r e m e n i m a i često pisane iz različitoga filozofijskog vidokruga. Kronologija pojedinih spisa p r e d m e t o m je dugotrajne i inten­ zivne rasprave m e đ u znalcima i teško se m o ž e reći kako je postig­ nuto suglasje u svim pojedinostima. Ipak se m o g u s o d r e đ e n o m sigurnošću utvrditi b a r e m o s n o v n e crte redoslijeda njihova nasta­ janja. P r e n o s i m o ovdje danas mjerodavnom prihvaćenu kronolo­ giju iz m o n u m e n t a l n e Duringove monografije (I. Diiring, Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 49 i d.): 1. Vrijeme u Akademiji: A) Od 360. do 355: Kategorije, Ο tumačenju, Topika II-VII, VIII, I, IX, obje Analitike, (izgubljeni) dijalog Ο filozofiji, (izgub­ ljeni) referat Platonova predavanja Ο Dobru, knjiga L a m b d a tzv. Metafizike, prva verzija Poetike, Retorika I-II (bez II, 23-24), prva verzija Velike etike (Magna moralia).

Djela
Svi dijalozi i ostali „ e g z o t e r i č k i " spisi Aristotelovi izgubljeni su, a o n o što n a m je ostalo sačuvano u pravilu nisu dovršena, redi­ girana i za objavljivanje pripremljena djela, v e ć pripremni zapisi, koji su služili kao o s n o v a ili p o n e k a d tek podsjetnik predavanji­ m a . Izuzetak su od t o g a n e k a očito za javnost oblikovana djela, npr. Nikomahova etika, Topika, najveći dio Politike, kao i m n o g i stilski i izražajno o č i t o dovršeni i dotjerani dijelovi unutar posto­ j e ć i h spisa. U cjelini gledano, očito je da u g o t o v o svima od njih postoje slojevi zabilješki rađenih u različita vremena, popravci, u m e c i i dodaci, najčešće od strane Aristotela samog, p o n e k a d m o ž d a i od n e k o g od njegovih bližih učenika. Stil je i inače općeni­ to strahovito zbijen i sažet, p r e p u n neizrečenih primisli i pretpo­ stavki, smislenih sveza koje valja sam u čitanju pridodavati, tako da su neki dijelovi z b o g t o g a g o t o v o nerazumljivi, ili p a k ostavlja­ j u m n o š t v o j e d n a k o izglednih m o g u ć n o s t i razumijevanja. U z to, Aristotel se u o v a k v i m spisima služio vrlo samosvojnim j e z i k o m , s v e l i k i m brojem tehničko-terminologijskih izraza, naslijeđenih dje­ l o m i č n o iz diskusija u Akademiji, a v e ć i m dijelom i skovanih u njegovim vlastitim pokušajima da riječju i i z r a z o m izađe na kraj s m i s a o n i m t e š k o ć a m a s kojima se bez prestanka filozofirajući sretao. Sve to, dakako uz osnovni p r o b l e m težine samoga o n o g mišljenog, čini studij Aristotela, pa v e ć i samo čitanje, izuzetno zahtjevnim p o t h v a t o m , što će se vjerojatno vidjeti i iz naših prilo­ ž e n i h prijevoda. D a k a k o , stoljetni napori filologa, njihova rada na o b r a d i i usklađivanju brojnih verzija i varijanti rukopisa, potpo­ m o g n u t o g strpljivim konzultiranjem dragocjenih antičkih komen-

224

225

Β) Od 355. do Platonove smrti: Fizika I i II, VII, III-VI, Ο nebu, Ο postojanju i propadanju, Meteorologika IV, knjige My 9, 1086b21 - Ny, Alpha, Jota, My 1-9, Beta tzv. Metafizike, prera­ đena Retorika I-II, Retorika III, Eudemova etika, dijalog Eudemus (izgubljen), Nagovor na filozofiju (djelomično izgubljen). 2. Vrijeme putovanja, Assos, Lezbos, Makedonija (347. - 334.): Povijest životinja incessu (Historia animalium) III, I-IV, VIII, Ο dijelovi­

sti stalnoga tijeka, što će sve t a m o naći oličeno prije svega u Protagorinu naučavanju. T e š k o je dostatno istaknuti svu važnost o v o g a Aristotelova ishodišta, u kojem se g o t o v o m o ž e prepoznati svojevrsni reflek­ sivni obrat od stvari samih k horizontu njihove m o g u ć e odredljivosti, nagovorivosti i označivosti. V e ć u svojim najranijim pokuša­ jima, ο kojima i m a m o samo sporadična izvješća iz druge i treće ruke, inzistirao je on u p o r n o uvijek o k o j e d n o g a te istog, n a i m e o k o pitanja: „ š t o znači ( n e š t o ) ? " , „ k a k o nazivamo ( n e š t o ) ? " , „ka­ ko se zbori ( n e š t o ) ? " . U ranim Aristotelovim spisima, „klasifika­ cijama" i „ r a z d i o b a m a " iz najranijega v r e m e n a u Akademiji, pi­ tanje „ š t o kazujemo ο stvarima?" stupilo je na mjesto P l a t o n o v a „ š t o jesu stvari?" - ustvrđuje i D u r i n g (nav. dj., str. 81), a istu stvar konstatiraju i u g l a v n o m svi relevantni suvremeni istraži­ vači. T a k o naprimjer H. Flashar (poglavlje „ A r i s t o t e l " u t r e ć e m svesku „Filozofije antike" najnovijega izdanja U e b e r w e g o v a „ N a ­ crta povijesti filozofije": Altere Akademie, Aristoteles, Peripatos, Basel/Stuttgart, 1983, str. 3 2 4 ) : „Pitanje ο bitku pojavljuje se da­ kle [tj. Aristotelu] u horizontu logosa; filozofijska problematika biva otključena p u t e m refleksije na jezik." Ili O. Hoffe (poglavlje „Aristotel" u Klassiker der Philosophie, Bd. 1 /Hrsg. O. Hoffe/, M u n c h e n , 3 1 9 9 4 , str. 8 1 ) : „Aristotel vidi biće unaprijed u o d n o s u na logos, koji znači j e d n a k o u m , njegovu artikulaciju, jezik, i nje­ g o v smisao." O n o m e tko poznaje stanje istraživanja Aristotelove filozofije posljednjih desetljeća neće biti teško u svim o v i m konstatacijama prepoznati odjeke o s n o v n e teze j e d n e od najoriginalnijih novijih interpretacija Aristotela, naime knjige Wolfganga Wielanda Ari­ stotelova fizika iz god. 1962. Središnja teza knjige, o n a ο „ u z a ­ jamnosti izraza 'biti' (είναι) i 'biti govoren, z b o r e n ' ( λ έ γ ε σ θ α ύ u Aristotela" (str. 155), nije j o š ni izdaleka iscrpljena u svim m o g u ć ­ nostima koje Otvara j e d n o m radikalno n o v o m razumijevanju i tu­ mačenju cjeline t o g filozofiranja. Ishodište u „ l o g i č k o m e " ne smije dakako biti shvaćeno u smi­ slu o n o g a što danas poznajemo i prakticiramo kao „ l o g i k u " . Od spisa takozvanog „ O r g a n o n a " samo dvije Analitike sadrže logičku problematiku u s t r o g o m e smislu riječi, prije svega n a u k ο tzv. si­ logizmu. Topika je rana filozofijska refleksija na m e t o d e dijalek­ tičke diskusije, d o k se i Kategorije i Ο tumačenju k r e ć u u je-

ma životinja (De partibus animalium) II-IV, Ο hodu životinja (De
animalium), Meteorologika Politika I i VII-VIII.

3. Drugi boravak u Ateni do smrti u Halkisu: Retorika II 23-24, Retorika I-II i III prerađene, Politika II, V-VI, III-IV, knjige Gamma, Epsilon, Zeta-Eta-Theta tzv. Metafi­ zike, Fizika VIII, Ο dijelovima životinja I, Ο rađanju životinja, Ο kretanju životinja (De motu animalium), Ο duši (De anima), Mali prirodoslovni spisi (Parva naturalia), Nikomahova etika.

„Logičko" ishodište
Najsvojstveniji polazišni stav Aristotelov, obrat kojim već kao mladi pripadnik Akademije samosvjesno nastupa, ne skrivajući osjećaj vlastite originalnosti, u kritici kako uobičajene sofistike tako s a m o g Platona i njegova elejskog prethodnika Parmenida (Phvs. I) glasi: „zbori se višestruko", „ n a više se načina izriče", „znači više toga" (πολλαχώς λέγεται). „Biće, bitak, zbori se mno­ g o s t r u k o " - t o m svojom središnjom postavkom relativizira Aristo­ tel - kako to sam razumije - svojevrsnu zakočenost i apstraktnu zaustavljenost elejaca te dopušta i otvara mišljenju slobodan po­ gled na cjelinu bivanja i gibanja, na polje naravi i svega po naravi bivajućeg. S druge strane, upravo istim tim k o n a č n i m svođenjem na pračinjenicu logosa, zbiranja, mišljenja, govorenja i označavanja, uspijeva izboriti očiglednost (u G a m m a tzv. Metafizike) nužnosti nekog prvog postojanog, najpouzdanijeg i najjačeg počela, kasnije nazvanog p o č e l o m neproturječenja (principium contradictionis), protiv radikalnog heraklitizma i sofističkog nauka ο sverelativno-

226

227

Ο tumačenju. npr. označujući ga „ g o l i m " . U o č i t o m protustavu spram Platona. V e ć u r a n o m Nago­ voru na filozofiju. najdublje. za kakvim je r e c i m o tragao Platon: . T o m e je svoj­ stvena j e d n a izvornija istina od one znanstveno dokazne: o n a nesastavljiva . poglavlju druge knjige Dru­ ge analitike: počelo dokaza nije dokaz. iznicanje (φύσις). Metafizike. ostaje izvan dohvata razuma. Sve što jest po naravi. B i t n a formula t o g h o r i z o n t a je „ n e š t o (se pririče) n e č e m u " i sve što u n u t a r njega u o p ć e m o ž e biti udvaja se u o n o čemu biva priricano. ima u sebi uro­ đen neuklonjivi poriv za ozbiljenjem vlastitoga „djela". Štoviše. Sve odredivo u n u t a r t o g horizonta naziva Aristotel i m e n o m κ α τ η γ ο ρ ί α . Ili. govorenja i mišljenja samo j e d a n . pojam i stvar Aristotelove filozofije svakako je narav. J.J e s t v o " je „ b i ć e " . Metafizike m o g u se samo ili umom dotaći te u t o m doticaju ujedno naprosto izreći ili pak u o p ć e ne spoznati.veli Aristotel u kasnoj knjizi T h e t a tzv. 1 0 0 b l 3 ) . u procesu r a z u m s k o g odricanja i priricanja. za razliku od razuma. ali isključivo ukoliko v e ć jest unutar prethod e ć e g a horizonta pridatljivosti i priricanja. od prvih i osnovnih jednostavnih tijela pa do č o ­ vjeka kao krune i v r h u n c a naravnog postojanja. u čemu Aristotel iznalazi upravo o n o prvo. druga ključna riječ. naime „apofantički l o g o s " . koji će odsada držati p r e s u d n i m i filozofijski j e d i n o rele­ v a n t n i m . tj. post. svakodnevno­ me mnijenju itd. „ r a z o t k r i v n e " znanosti. a što se samo ne da više n i č e m u priricati. U p r v o m od tih dvaju posljednjih spisa otvara Aristotel ho­ r i z o n t priricanja i pridatljivosti kao onaj u kojem se u o p ć e m o ­ že smisleno ο n e č e m u govoriti i to označavati n e č i m o d r e đ e n i m . b i t n o o d r e đ e n time što jedi­ no njime m o ž e m o jednoznačno razlikovati ono istinito od onoga lažnog. koji je dušu bio odredio izvo­ rištem i p o č e l o m cjelokupnog i svakog kretanja. niti pretjeruje drugi jedan znalac ( D . kao niti znanosti znanost (Anal. rasporedom (τάξις). potek l i m iz p r a v n o g i s u d b e n o g govora. koje će se Aristotel prihvatiti kasnije u j e d n o m od najtežih i najznačajnijih svojih tekstova. dokazna istina „ n e č e g a p r e m a n e č e m u " kreće se uvijek u okrugu o n o g a sastavljivog i razdvojivog. označuje Aristo­ tel (Phys. Svrhoviti poredak naravi Uz logos. v e ć je­ dino ili mišljenje-oprisutnjenje ili pak u o p ć e ne.. to znači izvedeno i n e p r a v o jestvo. osobito u Drugoj analitici. To J e s t v o " valja razlikovati od svakog „ b i ć a napro­ s t o " ili „ b i ć a s a m o g po sebi". kako je rečeno u izuzetno značajnom 19. svakog sastavljanja te svakog priricanja i odricanja. što čini p r e d m e t i sadr­ žaj dviju Analitika. II) narav o n i m što u sebi s a m o m e i m a počelo gibanja i stajanja. kao puki općeniti vid ili r o d . pjesništvu. gdje je i z v o r n o značilo „ o p t u ž ­ b u " . s druge strane. suočiti s granicom tako o d r e đ e n o g a horizonta i sve više bivati prisiljen tematizirati i o n o što unutar njega više ne m o ž e biti dohvaćeno. želja. O v a će brza odluka p o s t u p n o sve snažnije zahtijevati pre­ ispitivanje i produbljeniju o d r e d b u . K a o što je bit h o r i z o n t a pridatljivosti bila oči­ t o v a n a f o r m u l o m „ n e š t o n e č e m u " . pitanje. ostaju tako na r u b u pravoga fi­ lozofijskog interesa. nazvat će j e s t v o m (ουσία). strogo o m e đ e n o g logosa gradi se o n d a cje­ l i n a „ d o k a z n e " tj.d i n s t v e n o m horizontu „ l o g i k e " . Svaki drugi vid govorenja. te o n o što se pririče. Bitno pak njeno svojstvo u t o m e je što je sama u sebi sređena i smisleno uređena. Nije pretjeran stav Diiringov (nav. U d r u g o m tematiziranom spisu. kao niti puko razumske istine. kako b i s m o danas rekli.. N e k o „ b i ć e n a p r o s t o " ostavlja Aristotel naglašeno slavodobitno po strani. „ p r a z n i m " i. 228 229 . prepušteni retorici. ne dotaknuvši ih. izlučuje Aristo­ tel iz cjeline m o g u ć i h vidova zborenja. U m . odredivši t i m e jed­ n o m zauvijek pravi i takoreći jedini „ p r e d m e t " cjelokupnog svog filozofiranja. dj. priroda. Naime. molba. načela sama.j e d a n povijesno odsudni stav. 434) da „ n a mjesto [Platonove] ideje D o b r a u njega stupa physis". nije „ n e š t o po n e č e m u " (De anima. U okrugu njih n e m a u o p ć e nikakve laži. „prokazivanje n e k o g a kao baš toga i takvoga". pripuštajući ga p o t o m u splet cjeline „kategorija" tek kao drugotn o . Aristotel će je i samu često poistovjećivati s r e d o m i poretkom. str. bolje rečeno u o n i m fragmentima koji su nam od t o g spisa sačuvani. riječ je upotrebljena ne manje od 53 puta. O n o č e m u sve d r u g o biva priricano. No Aristotel će se. i u o p ć e odnošenja spram stvari i bića. „ o n t o l o g i j e " i „filozofije j e z i k a " ujedno. u knjizi Z e t a tzv. tako će sad i cjelina te m o g u ć e znanstveno dokazive istine biti sažeta u stavu „sav dokaz otkriva i razotkriva nešto p r e m a n e č e m u " (τι κ α τ ά τινός). Na o s n o v i takvog. a ipak se pokazuje filozofijski odlučujućom i p r e s u d n o m t e m o m . . 4 3 0 b 2 7 ) . No samo o n o nerazdjeljivo i nesastavljivo. za postig­ n u ć e m vlastitoga naravnog cilja i svrhe. p u k o apstraktnim. s j e d n e .

o n d a i učestalim udaljavanjem upropaštava. tako da ako nadolaženjem i blizinom rađa. d o k je o n o što nije vječno m o g u ć n o < i biti i ne biti i > mijenjati se na lošije i na bolje. posvećena su neopravdano malo studirana biologijska djela Aristotelova. bogatstvu vrsta i oblika. . Jer n u ž n o je. ako će doista uvijek biti neprekidni i postajanje i propadanje." (De gen. d o k je enklitika [uzrok] prilaženja i odilaženja. oslonjena na mehaniku i dinamiku matematičke rizike. te p o t o m kemije. „Narav ne čini ništa uzalud". ustvrdujući da . Štoviše. Budući pak da je pretpostavljeno i pokazano da je neprekid­ no i postajanje i propadanje stvari.. otvaraju n a m ona pogled na j e d a n drukčiji pristup ži­ votu no što n a m ga je priredila i namrla novovjekovna znanost. ali ne istim za sve. da je naime prva od promjena prenošenje. s druge strane. Brojem mu je to dakle n e m o g u ć e . kako premještanje jest jedno. Svega je naime p o r e d a k i sav se život i vri­ j e m e mjere periodom. već za neke većim.jestvo je naime [tih] bića u o n o m e pojedinac - 230 231 .to je stalni tenor svih njegovih obuhvatnih zoologijskih ispitivanja. djelo navedeno niže u popisu. M o r a dakle biti više gibanja. a o n o uduševljeno od o n o g neuduševljenog z b o g duše. N a u k ο naravnome gibanju i vlastitome naravnom mjestu ele­ menata i svih ostalih naravnih bića čini osnovu njegove kozmo­ logije. nastajanja. fantastičnih sinteza i oslanjanja na tradicijom predane nazore . Posvjedočimo to n a v o d o m j e d n o g a mjesta s p o č e t k a druge knjige spisa Ο rađanju životinja: „ J e d n a od bića vječna su i božanska. 46). donju sferu opisuje sažeto na j e d n o m lijepom i značajnom mjestu rasprave Ο postojanju i propadanju: . kao naravnog mjesta vatre. a nekima pak i manji. n u ž n o je da. te ako učestalim približavanjem rađa. Jer m n o g o je razložnije da je biće u z r o k o m bivanja nebiću. str. to. Jer nekima je mjera period godine. te sublunarnu. et corr.u povijesti znanosti nije bilo nijednoga gorljivijeg zagovornika 'svršnih uzroka' od njega". 247b9) „ p u t o m u sebe samu".. kao naravnog mjesta zem­ lje. i o n o živje­ ti od o n o g a ne živjeti: . jer suprotnoga su suprotni uzroci. te ne naposljetku filozofij­ s k o m s n a g o m sinopse te načelnoga vrstanja.b l 6 ) Ovoj sublunarnoj sferi bivanja živih bića. raščlambe i karakteriziranja. Premještanje će naime činiti bivanje stalnim pri­ micanjem i odmicanjem onoga rađajućeg [tj.z b o g tih uzroka jest živima rađanje. K a k o je naime narav tog roda n e m o g u ć n a biti vječnom. a za neke manjim. to po naravi uvijek tvori isto. a druga takva da m o g u i biti i ne biti. Neprekidnosti je dakle zacijelo u z r o k [kružno] pre­ mještanje svega. kako im ne bi izostale pro­ mjene. gibanje će biti nepravilno. A i u istome su v r e m e n u prema naravi i postajanje i propa­ danje. ne m o g u bivati oboje.danas gotovo apsurdnom izgledajuću zgradu kozmologije.Allan. i o n o g a „dolje". n e k i m a veći. Stoga i nije prvo [kružno] prenošenje uzrok postajanja i pro­ padanja. kako se ne bi steklo samo j e d n o od toga dvoga. te o n o g a „ g o r e " . te o n o biti od o n o g a ne biti. i bivanje bude neprekidno. a tvrdimo da je premještanje u z r o k bivanja. Ovu drugu. a sad opet blizu. O n o dakle [kružno] premještano jest. Iz ravnog i kružnog gibanja s jedne.n e o b i č n o m kombinacijom deduktivnih konstrukcija. budući d a j e pokazano d a j e [kružno] gibanje prema premještanju vječno. s neprestanim p r o c e s o m rađanja i umiranja. F e n o menologijskom blizinom i p o d r o b n o š ć u opisivanja. A ujedno je jasno da je i o n o prije dobro rečeno. Bolja je pak duša od tijela. to je o n o p o stajuće vječno na onaj način na koji to m o ž e .A uz to. ili pre­ nošenjem ili pak odstupanjem od toga. Naime sve što je isto i što se na isti način drži. u nastojanju da što jače naglasi samostalnost i samostoj­ nost naravi nazvat će je j e d n o m (Phys. da se nešto uvijek giba. izgradit će u r a n o m spisu Ο nebu . Jer zbiva se da biva sad daleko. A budući da je nejednako rastojanje.j e d a n pristup donekle blizak naprimjer G o e t h e o v o j m o r ­ fologiji bilja. u njihovoj g o t o v o nepreglednoj različnosti. sa strogom podjelom na supralunarnu sferu etera kao „petoga tijela". opadanja i iščeza­ vanja u m n o g o s t r u k o ispresijecanim putanjama smrtnih bića. Stoga i v r e m e n a i životna d o b a svakog pojedinog imaju broj i njime se određuju. a i da b u d u dva gibanja. božanskih zvijezda u vječnome kruženju i ostalih božanskih bića s jedne. nego nebiće bitku bića. . rasta. nego prenošenje prema enklitici sunca. a o n o lijepo i b o ž a n s k o uvijek je p r e m a svojoj naravi u z r o k o n o g a boljeg u onima koja su za to sposobna. sunca]. Tako da bi bilo ili postajanje uvijek. kad je to tako. ili pak propadanje. U t o m e je naime kako o n o neprekidno tako i to da se biva gibano dvama gibanjima. sintetičkom i k o m p a r a t i v n o m m e t o d o m istraživanja. 3 3 6 a 3 3 . a zato je i premje­ štanje ranije-prvotnije od bivanja-postajanja. a ne bivanje-postajanje. a o n o bivajuće nije. Jer suprotnoga su suprotni uzroci. onda isto to odlaženjem i udaljava­ njem upropaštava. jer su protivni.

isto b r o j e m ] . 7 3 1 b 2 4 . . naravi posvećeni su g o t o v o svi Aristotelovi naravoslovni spisi. kako je njegova razlika spram djelatnosti očito u Aristotela zasnovana na njihovu različitom odnošenju spram vre­ m e n a i prisutnosti u o n o m e „ s a d " .ali v r s t o m m o ž e . te stoga strogo r e č e n o i ne spadaju u fiziku.kako sam kaže u p o č e t n o n a v e d e n o m stavu iz k a s n o g a spisa ο dijelovima životinja . Sam je j e d n o m naziva tek „ t r a ž e n o m znanošću". više no igdje drugdje. bila je i ostaje j e d n a od jedva nekoliko osnovnih knjiga cjelokupne predaje filozofiranja. v e ć t a k o r e ć i ontologijskim uvjetima same naravnosti naravi.kako smo 232 233 . N o . Prva filozofija Knjiga Metafizika. Svakako je ne samo n e m o g u ć e nego i neumjesno htjeti u krat­ k i m potezima dati ma i naznaku tako složenih. u kojoj su skupljene zasebne rasprave i grupe rasprava iz o n o g a što Aristotel sam naziva „ p r v o m filozofijom". Problemi nastaju tako već pri prostom pokušaju neke bliže odredbe toga što to zapravo Aristotel naziva „ p r v o m filozofijom". T o m bi zahvatu trebalo prethoditi . samo iz cjeline m o g u ć kakav-takav uvid u bit pojedinog p r o b l e m a i njegovo eventualno razrje­ šenje.sve što jest i biva p o k r e ć e „ k a o o n o erotički ž u đ e n o " dobiti na p u n i n i unutrašnjeg smisla i sadržaja. a u o p ć e tek i m o g u . „ b i ć e kao b i ć e " j e d n o m se u njega samog razumije u smislu bića „ n a p r o s t o " i „ u o p ć e " . Flashar.n o m . O v a je pak posljednja odredba krajnje nejasna. po starom h e r m e n u t i č k o m naputku. D u b o k e i razumijevanju pone­ gdje j e d v a dostupne analize samoga gibanja. tad cjelina Aristotelove „ljestvice p r i r o d e " stupnjevane korak po k o r a k u smjeru vječnosti neće više u njenoj danas p o n e š t o iritirajućoj bezuvjetnoj teleologiji izgledati tako apstraktnom i usi­ ljenom. ο teoriji znanosti i politici (Hoffe). dakle sublunarne. an. bilo bi vječno. Pret­ postavka toga pak imalo bi biti dostatno razumijevanje biti samo­ ga gibanja. zatim mjesta. Rasprave sabrane u izdavačku kompilaciju pod n a s l o v o m Fi­ zika zapravo se ne bave s a m i m naravnim bićima u bivanju. čine i djelić onoga što inače biva iscrpno i suvereno izlagano ο ostalim aspektima Aristotelove filozofije.7 3 2 a l ) V e ž e li se sve ovo ovdje r e č e n o s i s t o m tvrdnjom i z r e č e n o m u spisu Ο duši. o n o g . III-VI. te zatim opet sve to zajedno s č u v e n i m izvodima ο u z r o k u erotičke p o m a m e u s v e m u živome iz P l a t o n o v a Simpo­ zija. v e ć prije u nešto što b i s m o m o g l i nazvati filozofijom bivanja. itd. u bilo kako usko ili široko s h v a ć e n o m uobičajenom smislu riječi. Cjelini bivajuće. VII-VIII moraju se. Stoga jest vječno rod ljudi i životinja i bilja. drugi put pak „ m u d r o š ć u " . Naime. Hoffe) jedva da po opsegu. ο retorici i poetici (Flashar). već samo i j e d i n o to da se unapri­ j e d shvati kako je u knjigama poput te.sadržane u Phys. temeljitosti i razini. teških i obuhvatnih misaonih zahvata kakvi leže u podlozi npr. dakle j e d n a od onih čijom se samo i pažlji­ v o m i temeljitom promišljajućom lektirom rijetki m o g u pohvaliti.navedimo to ovdje samo kao primjer . Očita je nevoljkost filozofova da se rije­ č i m a o b i č n o g a ljudskog izričaja o b r a ć a u oblast o n o g nadljudskog i b o ž a n s k o g . kao što će i njegova č u v e n a izreka iz „ t e o l o š k e " L a m b d a knjige Metafizike. O v i m rečenim dakako ne želimo postići to da se obeshrabri svatko tko bi se htio dati na studij najtežih pitanja Aristotelove Metafizike. p r e m d a inače već od samih svojih početaka . to valja osigurati i razumi­ jevanje o n o g a što je u četvrtoj knjizi Fizike kazano ο v r e m e n u i njegovoj osnovnoj odredbi. a kad bi bilo takvo [tj. nebeskoj sferi o n o g a v j e č n o g n a l a z i m o u cjelini o p u s a t e k nešto škrtih te za Aristotela n e u o b i č a j e n o s n a ž n o metaforički i g o t o v o mitski izraženih opisa u r a n o m spisu Ο nebu. te j o š u o d l o m c i m a u Phys. pa opet ponekad „ z n a n o š ć u ο biću ukoliko je b i ć e " . koju ovdje p r e v o d i m o . naime izreka da b o g k a o „ n e p o k r e t n i p o k r e t a č " i kao „ p o č e l o ο kojem visi cjelina sve­ g a " . npr. vre­ m e n a . Aristotelova nau­ ka ο razlici mogućnosti i djelatnosti (ενέργεια). ο biologiji (During).istumačenje Aristotelova nauka ο razlici gibanja i djelatnosti. Ova pak uključuje aporije beskonač­ n o g i k o n t i n u u m a itd.ο č e m u je t e k n e z n a t n o m a l o t o g a o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima." (De gen. Ο višoj. Nije stoga nimalo č u d n o što naprimjer poglavlja ο samoj toj „prvoj filozofiji" u gore spominjanim danas relevantnim i standardnim prikazima Aristotela (During. shvaćati j e d i n o paralelnim tematiziranjem cjeline „prve filozofije" i relevantnih dijelova treće knji­ ge spisa Ο duši. b e s k o n a č n o g i osobito o n o g neprekidnog ( " k o n t i n u u m a " ) .

etički nepročišćenih prohtjeva i želja . tko ih i kako postavlja.tim i m e n o m nazva­ ne „ontologije". Stoga p r e d m e t njena interesa ni na koji način nije i ne m o ž e biti nekakvo D o b r o naprosto. Mansion. dakako. svaka od „kategorija" . već j e d i n o i isključivo čovječje d o b r o i čovječja sreća. da pripada o n o m e s t o j e „ z a n a s " m o g u ć n o .izraz koji već i sam po sebi do danas izaziva n e d o u m i c e oko pravoga značenja i doživlja­ va m n o š t v o uvijek novih i drukčijih tumačenja. go­ voreći tada . tako je i o n o navlastito etičko.sebe usmjerava jedino spram o n o g a za što v e ć unaprijed nekako zna da je „u na­ šoj m o ć i " . stoljeću . m e đ u t i m . što će Aristotel u pravilu na­ zivati „ o n i m što bijaše (nečemu) biti" . „ P r v a filozofija" bi tako u p r v o m slučaju imala biti nešto poput one na t o m tragu kasnije . u nevolji potražili izlaz u tumačenju da „biće kao b i ć e " znači ujedno i „naj­ više b i ć e " (npr. stalnost i postojanost. naime „vrlina" (αρετή) upravo jed­ na sabranost. „ g d j e " .j e d n a k o kao npr. N o .. čak a k o i ima nečega takvog. kao odvojena. Prvu filozofiju on štoviše sam izriči­ to vezuje uz istraživanje upravo t o g „jestva". koju riječ Aristotel sam inače u pravilu rabi jedino kad govori ο starim mitolozima poput Hesioda ili orfika. kako kaže u Eudemovoj etici. pri čemu je od osobitog značenja uočiti činjenicu da to zasnivanje pada ujedno s određenjem biti čovjeka te njenih gra­ nica i dosega. postupno će biti doveden t o m e da ipak sve ostale osim jestva razumije kao nešto što jest „spram j e d n o g a " i na neki način „ a n a l o g n o " u odnosu na jedno. odakle te svrhe i ciljevi. vid i „ b i t " nečega složenog. Wagner. T r e z v e n o s t je odabira u t o m e da on . ili na što bi bile svedive.g o r e bili vidjeli . Zadržavanje unutar oblasti o n o g a za nas m o g u ć e g osigura­ no je pri svakom odabiru osobito time da se on ustvari nikada i ne bavi ničim drugim do iznalaženjem puteva i sredstava za neki već unaprijed postavljeni cilj. Bit je argumentacije p r i t o m ova: ideja Dobra. nije i ne m o ž e biti dostupna čovječjoj djelatnosti i čimbenosti. „ k a d a " itd.tek u 17. te utoliko poistovjećeno s b o g o m i o n i m božanskim. p r e m d a je inače stalno Aristotelovo uvjerenje da je tvar po sebi nespoznatljiva. Odabir je bitno odabir sredstava. Odatle je onda kasnije u skolastičkim interpretacijama Aristotela izrastao nauk ο takozvanoj analogiji bića. treba biti upravo n e k a ljudska m o ć i neko znanje čovjekovo ο t o m e kako da ustanovi. „Filozofija ο onom ljudskom" Etiku i politiku Aristotel vidi i razumije kao jedinstvenu cjelinu o n o g a što naziva „filozofiranjem ο ljudskim stvarima". No „ b i ć e kao b i ć e " m o ž e se shvatiti i kao o n o što Aristotel naziva J e s t v o m " ( ο υ σ ί α ) . p r e m a Aristotelu. Interpreti su.u sebi individuirana i da n e m a ničega izvan i „ m i m o " kategorija. D o k je u svojoj ranijoj fazi Aristotel inzistirao na t o m e da je npr. Sva tri svoja etička spisa započinje on odrješitim kritičkim distanciranjem od o n o g središnjeg i najdubljeg u P l a t o n o v u filo­ zofiranju. stalnosti i sabranosti. .j e d n a k o tako jestvo kao i odnos. p r e m d a iz posve drugog horizonta interpretacije. svojstvenije i v e ć m a je J e s t v o " oblik. u drugome pak bila bi „teologijom". Drugi put opet biva o n o shvaćeno u smislu „ p r v o g i naj­ višeg" bića. štoviše. na j e d n o m e od mnoštva sličnih mjesta u djelu. bit svake m o ć i o p ć e n i t o i sva­ koga znanja p o s e b n o u nekoj postojanosti. m o g u ć e ustvrditi da ta tako shvaćena etika svoje povijesno mjerodavno zasnivanje i izgradnju upravo u njega i za­ dobiva. Moser. vodi i upravlja vlastiti život. Što je pak samo to J e s t v o " ? U j e d n o m svom aspektu m o ž e o n o biti već i „ t v a r " kao „ p o d l o g a " .u razlici spram mahnitosti i n e o b u z d a n o ­ sti običnih. nečim što uistinu i ne pripada pravoj filo­ zofiji. Etička se trezvenost i stalnost postiže prije svega o n i m što Aristotel naziva „odabirom" ( π ρ ο α ί ρ ε σ ι ς ) i u č e m u bez sumnje valja vidjeti sam osnov cjelokupne njegove etike. naime od ideje Dobra. Owens. o n o m e „ č e ­ ga čovjek jest počelo i gospodar". što bi ih vezivalo i nekako objedinjavalo. naime na samo jestvo. k o j o m onaj tko etički djeluje biva otet iz vlasti bitno i načelno nestalnih i vazda promjenljivih strasti.ο onto-teologiji zapadnjačke metafizike. i Heidegger i njegovi sljedbenici. zbog njegove opće­ nitosti i apstraktnosti.). utemeljenost kojega u s a m o m njegovu djelu ostaje u znatnoj mjeri upitnom. Etika. K a o što je. . zasnovanoj u b i t n o m e upravo u Aristo­ tela.„biće samo po sebi" smatra.. ne svrha samih. N o . Merlan. i nije li o n d a samo to postavljanje nešto što se n u ž n o odvija i zbiva 234 235 . Do neke je mjere.

j e r to upravo sadrži veliku pogibelj. Jer vladavina nad slobodnima ljepša je od despotske vladavine i više je praćena vrlinom.. koji ih nije odgojio za življenje u slobodi. ne dopušta mjerodavno pozitivno iskustvo toga što bi se kao „ s l o b o d n o vrijeme" i „vrijeme s l o b o d e " imalo skrivati u toj navodnoj „ d o k o l i c i " i „praznovanju". ne treba neki polis cijeniti sretnim i hvaliti zakonodavca z b o g to- ga što je građane uvježbao da vladaju susjedima. živ­ ljenja.] N e g o od takvih nazora i zakona niti je što političko niti doista korisno niti istinito. već rođenjem i pri rođenju mu b o ž a n s k i m u s u d o m udijeljenom naravi. A krivac je zakonodavac. Izrazi koje n a m u svrhu približenja smislu te riječi pruža vlastiti jezik. 1988. svakako i iz vlastitoga unutarnjeg iskustva i doži­ vljaja.u p o r n o j o š i sam i z b o r svrha i ciljeva nekako podvesti u oblast etike. Temeljni „aktivizam". p r e m a kojem je čovjek izvrstan ne prvenstveno po svojoj volji.da bi osigurao izvornu n a k a n u same svoje etike. i to treba da zakonodavac usa­ đuje u duše ljudi: da ratnička uvježbavanja treba provoditi ne za­ to da bi se pokoravali oni nevrijedni.izvan oblasti o n o g etičkog. n e g o izvornije. opisan onaj veličajni. nego prije svega da ne bi sami bili drugima podvrgnuti [. našavši se u miru. procjenjujući ih ne prema snazi. Osim toga. prepoznati j e d a n od najuzvišenijih i na is­ tinski uzvišen život najpoticajnih orisa m o g u ć e g a vida „čovjekovanja" u cjelokupnoj pisanoj predaji. 43 i d. „ p o ­ činak".. no propada nakon što stekne vlast. pred o č i m a neprestano lebdi lik o n o g a kojeg naziva „ o z b i l j n i m " i „ i z v r s n i m " . pa tako i Aristotelova temeljnog iskustva bitka. bolje i ispravnije r e č e n o dinamizam . gdje biva. v e ć je on dijeli i sa svim ostalim slavenskim. i protiv svoje najdublje nakane i volje. u č e m u n a m valja. Z a g r e b . v e ć po mjeri u kojoj su u stanju proizvo­ diti. I u p r a v o je na iskustvu b e s k o n a č n e unutrašnje samostojno­ sti i s l o b o d e veledušja m o g a o Aristotel zadobiti pravo mjerilo ko­ j i m o n d a u Politici pristupa različitim vrstama moći. gospodstva i d r ž a v n o g ustroja u o p ć e . ne bi li. vjerujemo. Zahrđaju od dosade p o p u t željeza.) . te se utoliko u temelju Aristotelove etike m o ž e pronaći stanovito odstupanje od izvorne nakane i svojevrsno sustajanje. nasto­ j e ć i . Preludiji. „ o d m o r " .]. kao što i samo onaj polis koji svoje građane za nju odgaja i na nju usmjerava zavređuje doista ime 236 237 . A da zakonodavac treba više nastojati o k o toga kako bi z a k o n e ο ratništvu i ostale uredbe usmjeravao radi življenja u slobodi (σχολάζειν) i mira. kojim je već stoljećima i stoljećima prožet i upravljan sav čovjekov pri­ stup kako svemu oko sebe tako i svemu u sebi. No σχολή je bitna riječ i stvar cjelokupne Aristotelove filozo­ fije ο o n o m e ljudskom. njegovati i unapređivati vrlinu: " N e podrazumijevaju ispravno niti ο vladavini koja bi se zako­ n o d a v c u imala činiti č a s n o m .. pronalazeći najprikladnija sredstva za ozbiljenje ciljeva za ko­ je unaprijed z n a d e m o da spadaju unutar o n o g a za nas mogućeg.kako s m o kazali u jednoj ranijoj vlastitoj studiji (v. N a i m e najveći broj takovih polisa ra­ t o m se doduše spašava. k u ć o m ili gradom zavladao.u najstrožem aristotelovskom smislu -. bio na k o n c u prisiljen vra­ titi se starom. Samo onaj tko je za nju sposoban jest gra­ đanin u pravome smislu riječi. kao „ d o k o l i c a " . [. obilju i n a d m o ć i nad drugima. Taj i takovi dobit će pak svoju p u n u karakterizaciju u t r e ć e m poglavlju četvrte knjige Nikomahove eti­ ke. ο t o m e svjedoči i o n o što se zbiva. m o ž e se m o ž d a ponajbolje odmjeriti na činjenici da s m o u o v o m e v a ž n o m odlomku tu na svaki način središnju riječ σχολή bili prisiljeni prevoditi tek p o m o ć u izvanj­ skoga opisa „življenje u slobodi".. sve su odreda oznake tek negativne i privativne strane iskustva toga što riječju izvorno biva imenovano. odluci i izboru. No u p r a v o je .to obraćanje na iskonsku niklost i naravnost dalo Aristotelu o n u p r o d o r n u snagu ocrtavanja pojedi­ n a č n i h vrlina. veledušni (ό μεγαλόψυχος). ka­ ko sam kaže. Isto je naime o n o najbolje i pojedincu i zajednici. arhajskom i „ a r i s t o k r a t s k o m " iskustvu v r s n o ć e i vrsnosti čovjeka. D a k a k o da ovakav nazor ne stoji u suglasju s n a k a n o m zasni­ vanja etike kao oblasti u kojoj vlastitom voljom i o d l u k o m djeluje­ m o . ali jednako i sa baš svim bit­ nim jezicima današnjice. Jasno je naime da će i od samih građana onaj koji to m o ž e nastojati da isto to pokuša. 1333b26-1334al0) Svu dubinu jaza koji današnje ljudstvo dijeli i odvaja od cje­ line grčkog. naime gos­ p o d s t v o čovjeka nad o n i m što mu se zbiva . Pri t o m e je. pa i s a m o m o n o m e po č e m u jest i on i cjelina svega. te na k o n c u mjesta čovjekova u bitnoj izloženosti i otvore­ nosti silama j e d n o g i drugog. prethodeći mu vazda? Čini se da je u p r a v o to pitanje bilo najtežim i najvećim p r o b l e m o m cjelokupnog Aristotelova „filozofiranja ο o n o m e ljudskom" i upravo je na njega uvijek i z n o v a pokušavao dati neki zadovoljavajući odgovor. I nije to nikako neprilika i nevolja tek r e c i m o hrvatskoga jezika. str." {Polit. pri kojem ocrtavanju mu „ k a o kanon i mjera". ako m o ž e .

str. dotle je praksa takvo gibanje koje svrhu sadrži već u samome sebi. a na taj je način doista i najsretniji". /= R o s e fr. Za razliku od nje. tako i ovdje sve pokreće Bog. već ujedno n e o p h o d n a osnova za svako eventualno ra­ zumijevanje i doraslo prisvajanje njegovih bitnih „političkih" naučavanja.ono božansko u nama O d a v n o je već u o č e n o kako Aristotel .ipak pušta etiku kulminirati u nesuzdržanoj apologiji čisto teorijskog. m o r a da je Aristotel pri k o n c u svoje izgubljene knjige Ο molitvi bio J a s n o " . smatramo. odnosno kao neko „okreta­ nje unatrag" k sebi samome. samo j e d n o paž­ ljivo iščitavanje desete knjige Nikomahove etike. D. (Eth. Recognovit brevique adnotatione instruxit W. samo motriteljskog ži­ vota. Ostavimo po strani nezgodu što niti drugu ključnu Aristotelovu riječ vezanu uz filozofiju o n o g ljudskog. Iz svega kazanog valja onda razumijevati središnji Aristotelov politički izričaj: „život je praksa. već je kao neka zaustavljenost i stanje. kako to smatra npr. proizvodnju i praksu pruža i ovdje osnovu razumijeva­ nja. Ross. Um . ustvr- dio „ d a B o g jest ili um ili nešto s o n u stranu uma". naime razdioba u motrenje (teoriju). O n a ishodišna i sveodređujuća načelna razdioba svih m o g u ć i h vidova odnošenja spram cjeline svega. vazda iz sebe izlazećeg i na svaki put drugo usmjerenog: . i kao taj u m . T a m o z a t i č e m o uz ino ovakvu j e d n o z n a č n u i nekolebljivu tvrdnju: „Čovjeku ja­ m a č n o pripada život oslonjen na um. po našem sudu. pri s a m o m početku svog zrelog filozofiranja. svoje­ d o b n o Zeller našao prinuđen ustvrditi kako se Aristotelu čovjek udvaja u dva dijela. Filozofijsko razumijevanje toga što Aristotel vidi kao samu bit istinskoga ljudskog življenja. Eud.očito kao stav kojem se i sam priklanja . Jer na neki način sve biva gibano o n i m b o ž a n s k i m u nama.polisa. S l o b o d n o je ustvrditi da je to d u b o k o i ničim p o k o l e b a n o uvje­ renje ο t o m e da je čovjeku u njegovu umu. Allan (nav. ako je već upravo to u naj­ većoj mjeri čovjek. Sto bi dakle bilo. prisutan b o g sam upravo najdublje Aristotelovo filozofijsko ishodište i sredotočje svih njegovih tako nevjerojatno obuhvatnih i ujedno bezdano dubokih nastojanja o k o „motrenja svega o n o g što se poka­ zuje". No dok je u proizvodnji cilj i svrha gibanja položena negdje izvan dotičnoga gibanja sa­ mog. bo­ gova i svega što jest. ako ne Bog. 1248a25-29) A prema izvješću Simplikijevu. 57. i prak­ sa i proizvodnja bitno su određene gibanjem i jesu ustvari dva osnovna načelno različita vida gibanja. zadobiti j e d i n o promišljajućim zadubljivanjem u teške izvode razlikovanja gibanja i djelatnosti (ενέργεια). Na taj je način praksa uistinu već stanovit iskorak iz oblasti gibanja. „najtrajniji prilog što ga je Aristotel prinio teologiji". koji m o ž e tek imponirati neupućenima. već nešto vrhovnije. onaj etičko-politički i samo ljudski s j e d n e .Euripidove riječi da „smrtni vijek ima i sam u sebi neki dio b o g a " i d a j e „ u m doista z a nas b o g " . m o ž e se. Nic. te „dijanoetički". dakle kao to gibanje koje uvijek već unaprijed vlastitu svrhu nosi i sadrži upravo u sebi kao t o m i takvom gibanju. (Aristotelis fragmenta selecta. teorijski i uzvišeniji od svakog p u k o ljudskog s druge strane. sadržane ponajprije u raspravama iz „prve filozofije". str. „Rehabilitirati" Aristotelovu političku filozofiju. vrhovnije od znanja i od u m a ? " (Eth. 1178a6-8) Isto je Aristotel bio rekao i godinama ranije. ne proizvođenje" (Polit. Upravo se time prije svega ostalog. U Eudemovoj etici reći će tako: „ S t o je p o č e l o gibanja u duši? Očito je zaista: kao što je to u cjelini svega. Logosa pak počelo nije logos. kako to naglašava Simplikije. prištedjevši si pritom napor upuštanja u najteža i najzapletenija pitanja same njegove „prve filozofije". Teorija je bitno obilježena time da nije nikakvo gibanje.p r e m d a bez prestanka na­ glašavajući samosvojnost i zasebnost političke razboritosti. 1254a7). recimo usput. u kojem se međutim tek oslo­ bađa i razvija prava i istinska djelatnost.njoj je svojstvena određena „reflektiranost". te da se među njima ne pokazuje nikakva živa sveza.. kao otvorenog mjesta povijesnog zajedništvovanja ljudi. dj. kao is­ pravnoga smisla za iznalaženje mjere i sredine m e đ u krajnostima u svakoputnoj konkretnoj situaciji . u njegovu k o m e n t a r u uz spis Ο nebu. naime u proizvodu shvaćenom u najširem smislu riječi. Ο χ ο η ϋ 1970 Λ1955/. filozofijski je polovičan posao. 114). To razlikovanje nije samo. navodeći pri završetku Nagovo­ ra na filozofiju . 49/) 3 238 239 . Za potvrdu te teze bit će dovoljno. naime upravo tu ovdje rečenu „ p r a k s u " (πράξις) nismo u stanju valjano smislom preni­ jeti izrazima našega jezika i pokušajmo ipak u najkraćem nazna­ čiti do čega je tu Aristotelu stalo.

latinskog i arapskog kasnog Starog vijeka i p o t o m srednjovjekovlja. pitanje koje je očito sa spo­ m e n u t i m najtješnje vezano. Povijest utjecaja Što je bilo r e č e n o ο Platonu. Sve do 12. vazda „ i m a n e n t n e " konkretnoj tjeles­ noj tvari. ako se time n e ć e nazvati često i g o t o v o pravilom postalo prešućenje i suptilno zaobilaženje cjelokupne problematike. već i u nas stvar prošlosti. osobito one naravoslovne (a 1204. daljnjeg razvijanja. p o z n a t i m p o d i m e n o m „malih naravoslovnih spisa" {Parva naturalia). u naglaše­ noj kritičkoj opreci spram Platona i spram svih pitagoreizirajućih tendencija p r e t h o d n i h mislilaca. 736b28). Stoljećima ne prestajuća i bitna zbivanja filozofiranja prije svega u Srednjemu vijeku p r e s u d n o određujuća sporenja ο pra­ v o m smislu razlikovanja u m a što ga Aristotel u izuzetno teškoj trećoj knjizi spisa Ο duši naziva „ t r p n i m " od o n o g a što ga t a m o t e k u n a z n a k a m a uz njega spominje kao o n o g a „koji sve tvori" (u latinskoj skolastičkoj tradiciji „intellectus possibilis" i „intellectus a g e n s " ) .Ο razlikovanju ljudskoga i b o ž a n s k o g u m a ostavio je Aristotel u cijelom s v o m n a m a sačuvanom djelu tek nekoliko škrtih nazna­ ka. vrijedi u jednakoj mjeri i za Aristo­ tela: povijest utjecaja njegove filozofije poklapa se s poviješću fi­ lozofije u o p ć e . ostali dijelovi tzv. a djelomično valjda i s njim isto­ vjetno. ponajprije posred­ stvom Boetija i njegovih k o m e n t a r a Porfirijevih Isagoga. koja n a o k o paradoksalno svoj odlučujući povijesni nastup najavljuje upravo radikalnom kritikom navodne „sterilnosti" Aristotelova silogizma. u spisu Ο rađanju životinja izrijekom će ustvrditi da u p r a v o um pri začeću u začetke o n o g a iz čega se" v r e m e n o m razvija srasla cjelina duše i tijela u liku o d r e đ e n o g a čovječjeg živog bića „ulazi izvana".a tako su sebe i razumijevale . Sta­ novita apstraktnost formalno-logičke m e t o d e t o g mišljenja. an. kasnije pak sve više i kritike. a o n o svakako od r e c i m o trinaestoga pa sve do prelaska sedamnaestog u osamnaesto stoljeće i filozofija i znanost u u ž e m smislu riječi sastojale su se .događaj od izuzetnoga povijesnog značenja za cjelokupnu zapadnu tradiciju . dalje pospješili utvrđivanje svoje­ v r s n o g formalizma skolastičke m e t o d e i tijekom stoljeća p o s t u p n o pripremali o n o što poznajemo kao novovjekovnu revoluciju znan­ stvene metodologije. A k o ne prije. kao ars nova ili logica nova.pazio je ipak na to da s v a k o m z g o d o m u p o z o r i kako to ne vrijedi i za um sam i za onaj dio ili o n u m o ć duše k o j o m o n a misli i motri. kojim on kritički ustaje nasuprot „ i d e a l i z m u " svog učitelja te na mjesto njegovih „apstraktnih" i „ t r a n s c e n d e n t n i h " ideja uvodi svoje „ f o r m e " . Su­ kladno t o m e . koje se m e đ u t i m ubrajaju u najvrednije. kao i j e d n o s t r a n a redukcija punine ontologijske problematike na osi­ r o m a š e n u i u apstraktno alternativnoj formulaciji n e p l o d n u pro­ blematiku takozvanih univerzalija. stoljeća Aristotelovo je djelo ipak srazmjerno ma­ lo p o z n a t o u kršćanskoj Europi. složeniji i filozofijski zapleteniji no što je to prosječnom r a z u m u historičara filozofije u g o d n o prihvatiti. T i m je uvjerenjem dakako motiviran i izbor ovdje pre­ v e d e n i h i u ovoj prigodi tek p o č e t n o komentiranih Aristotelovih tekstova. Štoviše. na­ dajući se ipak da je plitko i otrcano uvjerenje ο t o b o ž n j e m „rea­ l i z m u " prvoga. „ O r g a n o n a " . Teško je do kraja odmjeriti svu usudnost toga da je od svih njegovih djela upravo spis Ο kate­ gorijama (manjim dijelom i Ο tumačenju). Isto to naravski vrijedi i za r e č e n o pitanje ο porijeklu i mjestu razli­ kovanja b o ž a n s k o g i čovječjeg uma. ali ujedno i najdublje i najteže dijelove cjelokupnoga opusa. sa svoje su strane. n e o p h o d n i uvjet svakog pokušaja da se u ta tako filozofijski odlučujuća pitanja unese nešto pojašnjuj u ć e g a svjetla imalo bi m o ž d a biti ponajprije j e d n o radikalno interpretativno sučeljenje s kratkim ali ponegdje upravo nevjero­ j a t n o značajnim spisima iz okružja Aristotelova istraživanja ο du­ ši. svakako su najvećim dijelom usljedak upravo te i takve povijesti predaje Aristotelova djela. 240 241 . T e k u dvanaestom i osobito trinaestom stoljeću upoznaje Za­ pad ostale Aristotelove spise. te da je on „ o n o j e d i n o b o ž a n s k o " (De gen. Svodeći inače.u najvećoj mjeri iz recepcije. P r e m a n a š e m mišljenju. Aristotelove filozofije. Odnos ovih dvaju „učitelja ljudskoga d u h a " neizmjerno je dublji. dušu i cjelinu svega d u š e v n o g u p o t p u n o s t i u okružje naravi i proglašujući istraživanje ο duši di­ j e l o m naravoslovlja . U o d n o s Aristotelov p r e m a Platonu ovdje n e ć e m o ulaziti. prevedeni na latin­ ski z n a t n o kasnije od spomenutih dvaju spisa. najutje­ cajniji i najviše diskutiran spis cjelokupnoga grčkog. nisu ni do danas dospjele do zadovoljavajućih rje­ šenja.

m o ž e se kazati da Aristotelova filozofija od sedamnaestog stoljeća do danas mjesto svog prisustva ima više no igdje drugdje u najrazličitijim strujanjima neoskolastike. naime Ο nebu. S druge je strane isti Brentano svojim djelom ο Aristotelovu stavku „biće-bitak se zbori m n o g o s t r u k o " presudno. poglavito na uže filologijske napore o k o Aristotela ograničenih radnji. prvenstveno u razdoblju o k o ranih dvadesetih godina ovoga stoljeća. Bien) zahvaljuje svoj odlučujući filozofijski poticaj upravo tim ranim Heideggerovim izlaganjima Aristotela.-G. R. Utjecaj navlastito arapskih interpretacija. sudbina koja ih uostalom prati takoreći do danas. L. E. oso­ bito svoj nauk ο „psihologiji s empirijskog stajališta" te povijesno plodotvornu postavku ο „intencionalitetu svijesti". Husserla. C. Iz teksta Heideggerovih predavanja ο Aristotelu. Riedel. na­ primjer Essays on Aristotle's De anima. sve to posredstvom ranijih prijevoda na arapski .ba­ r e m p r e m a vlastitome samorazumijevanju . ova nastojanja uglavnom stvarno. L. mehanička teorija neba i sveopćega gibanja. Donekle iznenađujuće snažna renesansa intenzivnog istra­ živanja Aristotela zbila se posljednjih desetljeća u okružju anglo­ a m e r i č k e . Proceedings of the Seventh S y m p o s i u m Aristotelicum. te Aristotle on mind and the senses.ponajprije na spise iz oblasti psihologije. stoljeća svoje obuhvatno djelo Franz Brentano. ili pak u onima dominikanske provenijencije.prilikom osvajanja Konstantinopolisa i po prvi put j e d a n rukopis tzv. E. tako ponajprije u crkveno višekratno osuđivanim naučavanjima Sigera od Brabanta i znatno kasnije u takozvanom padovanskom averoizmu. utjecao na ranoga Heideggera i na njegove višegodišnje pokušaje o k o iznalaženja i p r o d u k t i v n o g tumačenja „ a u t e n t i č n o g " Aristotela. kao naprimjer u isusovačkim ško­ lama. biva očitim u kojoj i kolikoj mjeri i neoaristotelovski pokret za „rehabilitaciju praktičke fi­ lozofije" (H. Znakovitim je primjerom toga recimo i činjenica da se presudni filozofijski nauk novovjekovlja. nazovimo ih tako. koja su objavljena tijekom posljednjih godina. Ritter. „filozofije d u h a ( m i n d ) " . P r e m d a nastupajuća filozofija N o v o g a vijeka sebe bez iznim­ ke razumije kao nepomirljivu opreku Aristotelu. Rorty. Edited by M.u razlici spram tradicionalnih. Lloyd and G. E. Ο postoja­ nju i propadanju. Owen. Gadamer. pri č e m u je u posljednje vrijeme p o l u č e n o niz zacijelo vrijednih i inspirativnih rasprava i oštroumnih analiza (usp. j o š su i danas nedostatno istraženi i valorizirani. 1978). „sporednij i h " Aristotelovih naravoslovnih spisa. Oxford. budući da je taj tako žučljivo napadani i osporavani „Aristotel" bio uisti­ nu m n o g o više utvara jednog formaliziranog i apstraktnim postalog aristotelizma no što bi bio grčki Aristotel sam. osobito one Averroesove. kojima je prvenstveno engleska i škotska škola aristotelizma u prošlosti stekla nepore­ civo velike zasluge. sustavno i problematski orijentirana te u novije vrijeme usmjerena . P r i t o m su . s izuzetno suptilnim i složenim aristotelizmom Suarezovim. 242 243 . opet p u t e m obnovljenog studija i interpretacije originalnoga teksta. Metafizike). Edited by G. Izuzme li se onaj na svoj način veleban pokušaj Leibnizov da o s n o v n u Aristotelovu misao ο djelatnosti i usvršnosti (εντελέχεια) ugradi u sam temelj vlastitog pandinamičkog naučavanja. Cambridge. O. 1992. po njegovu vlastitom priznanju. Kasni pak Schellingovi pokušaji da vlastitu „ p o z i t i v n u " filozofiju izgradi upravo kroz obnovljeno radikalno sučeljenje s Aristotelom prije svih. prvenstveno „analitički" orijentirane filozofije.izgradio je u drugoj polovini 19. s v r h u n c e m ponaj­ prije u r a d o v i m a Kajetanovim. J. Na tumačenju i daljnjoj „kritičkoj dogradnji" Aristotela .i samih arapskih komentara tih spisa. Voegelin. izgra­ dio u s n a ž n o m protustavu spram. Meteorologika.p o n o v o u razlici prema tradicionalnim pretežno praktičkoj filozofiji okre­ nutim interpretacijama . M . U Hrvatskoj je navlastiti rad na studiju i tumačenju Aristo­ tela oduvijek znatno intenzivniji od o n o g a p o s v e ć e n o g Platonu. to samorazumijevanje m o r a se ipak uzeti s velikom mjerom suzdržanosti. koje u znatnoj i filozofijski značajnoj mjeri sadrži čak i m o n u m e n t a l n a suma „srednjovjekovnog Aristotela" kakvu nalazimo recimo u T o ­ m e Akvinskog. Na v r h u n c u takozvanog njemačkog idealizma. G. d o k su naprimjer bezdano du­ b o k e analize beskonačnog ili kontinuuma sadržane u Fizici ostale u osnovi posve netematiziranima. osjećao se stoljećima u nekim strujanjima aristotelizma na Zapadu. k o j o m je po­ ložen svojevrsni temelj kasnijoj izgradnji fenomenologijske filozofije Ε. Daka­ ko da je aristotelizam Srednjega vijeka nerazlučivo kontaminiran kršćanskom dogmatikom i jakim primjesama neoplatonizma. Nussb a u m and A. Strauss. sve u sklopu rasprava i istraživanja u oblasti tzv. Hegel je bio taj koji je smatrao nužnim studirati Aristotela na tekstovima grčkog originala i teško da bi bilo pretjerano reći kako je do određe­ ne mjere sebe sam osjećao i shvaćao aristotelovcem.

i Utrum admittenda sit distinctio inter materiam et formom phjsicam et metaphjsicam ( „ A c t a II. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Aristotelis opera edidit Academia Regia Borussica. Sv. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren. I-V. Hamburg.: Aristotle . 3: Metaphysics. npr. (Wege der Forschung. 2 1979. Pridruži li se o v o m g o l e m o m pothvatu velikoga j e z i č n o g znalca (preporučljivo je uz prijevod pročitati i vrlo in­ struktivan „ P o g o v o r prevoditelja" uz Metafiziku) j e d n a k o tako n e d a v n o objavljene i bilješkama p o p r a ć e n e prijevode spisa Ο tu­ mačenju J. IV: skolije. 1975. Darmstadt. Herausgegeben von FritzPeter Hager. 1972. A. Herausgegeben von Ingemar During.što dakako s o b z i r o m na povijesno uvjetovanu dugotrajnu uklopljenost službenih filozofskih bavljenja u sklop teologijskih istra­ živanja nije ni najmanje z a č u d n o . 1992. 1981 (Prijevod na njemački: Aristoteles. Bd. I-II: grčki tekst u redakciji Immanuela Bekkera. 161-201) ne bi j o š dalo s izvjesnošću očekivati. Literatura 1. London. Darmstadt. Izričito tematski usmjereno filozofijsko istraživanje Aristote­ la. Zacijelo nije pretjerano reći da u p r a v o u tim prijevodima valja sagledati j e d a n od najznačajni­ j i h pothvata hrvatske filozofije ne samo unutar područja rada na Aristotelovoj. London. p r e m d a se to npr. Herausgegeben von Fritz-Peter Hager. i knjigu istoga autora Aristotel ο istinitosti i lažnosti. CCVIII) Fruhschriften des Aristoteles. 1985). Barnes/M. Grgića (Zagreb. a m e đ u njima p o s e b n o Sententia Aristotelis de compositione corporum e materia et forma in elementis terrestribus considerata. Herausgegeben von P. Svmposium Aristotelicum veranstaltet in Goteborg. 1928. J. str. Edited by J. Schofield/R. Verhandlungen des 4. 1979. Louvain. sv. 2. Berlin. III: latinski renesansni prijevod. 1955/).) s Bekkerovom pagina­ cijom. Bonitza /zasebni pretisak Indexa: Graz. str. Važniji zbornici: Autour d'Aristote. 244 245 . Monografije: Ackrill. Darmstadt. 1955. 1831-1870. Grčki tekst s engleskim prijevodom: Gotovo sva djela objavljena su zasebno u „The Loeb Classical Library". Fizike. (Sv. Naturphilosophie bei Aristoteles und Theophrast. 1894 i d. Heidelberg. m o ž e se m o ž d a reći da su se sretno i obvezujuće stekli uvjeti p o t r e b n i za snaženje i produbljenje vlastitih napora tumačećeg prisvajanja Aristotela u Hrvatskoj. ili i općenitije grčkoj filozofiji. Metaphysik und Theologie des Aristoteles. Zasebna izdanja pojedinih djela s danas standardnim kritičkim re­ dakcijama teksta u nizu „Scriptorum Classicorum Bibliotheca Oxoniensis" (Oxford. 297-309). sv. Bibliografski I. Vol. Nikomahove etike i Politike. Congressus Thomistici R o m a e habiti". što ih je sačinio T o m i ­ slav Ladan osamdesetih godina. Grčki tekst s njemačkim prijevodom: Dio spisa objavljen je zasebno u „Philosophische Bibliothek Mainer". iz skromnosti ambicija nekolikih dosadašnjih zajedničkih poku­ šaja (usp. Receuil d'etudes de philosophie ancienne et medievale offert a Mgr. izvan uobičajenih u d ž b e n i č k i h prikaza u okvirima standardnih „povijesti filozofije". Šanca. L. V: frag­ menti i Index Aristotelicus H. Moraux. snažan je poticaj dobilo prijevodima Metafi­ zike.The Philosopher. Sorabji. (Wege der Forschung. CCVI) Ethik und Politik des Aristoteles. Clarendon. tematski b l o k „ P r o b l e m i Aristotelove Metafizike" u Filozofska istraživanja 16 /1986/. 1989) i Kategorije F. nego na polju filo­ zofije naprosto. Bd. II. 1993). Berlin/New York. Articles on Aristotle. 1969. 1937. Talange (Zagreb. Mansion. Zagreb. usp. Oxford. sv. Taurini. Z a g r e b . Iz t o g okružja valja ponajpri­ je uputiti na brojne radove Fr.

1962. (Pretisak: Darm­ stadt.: Von der mannigfachen Bedeutung des Seienden nach Aristoteles. G.: Aristoteles. 1985. 1879 (Pretisak: 1921). /Naši navodi su iz njemačkog prijevoda/). 3 1985) Brentano. 1966.: Phanomenologische Interpretationen zu Aristoteles. 1862. Padova.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entuiicklung. 2nd ed. 1960. 18961900. E.: Aristotle's system of the phvsical world. Louvain. E. Von Wesen und Wirklichkeit der Kraft. D. J. J. F. Hamburg. Zeller. Insbesondere seine Lehre vom ΝΟΥΣ ΠΟΙΗΤΙΚΟΣ. I. W. M. W. The science Aristotle sought. 1948. Wieland. revised. 2: Aristoteles und die alten Peripatetiker. Br. W. 1963.) Owens. Berlin. Solmsen. Stallmach. I-III. P. (GA 33) M. Louvain. Metaphvsik Θ 1-3. Studien zum aristotelischen Materie-Begriff. II. (Pretisak: Hildesheim. Berlin. F. London.. 1867.: The Philosophy of Aristotle. (GA 61) Lugarini. 1973 ( 2 1980. 1967) Calogero G. Ross.: Einfiihrung in Aristoteles' Theorie vom Seienden. Tiibingen. Mainz. 1972. Diiring. Hildesheim. (Prijevod na francuski: L'evolution de la psvchologie d'Aristote. 4 3 3 247 . Α.: Die Psychologie des Aristoteles. Darstellung und Interpretation seines Denkens. 1945.: La Prudence chez Aristote. Eine Untersuchung zu Struktur und Ursprung aristotelischer Grundbegriffe. Nuvens. 1939.: Die Dialoge des Aristoteles. Heidegger. H.: Die Grundlagen der politischen Philosophie bei Aristoteles. Firenze. Jr. 1927. 1960.: Aristotele e Videa de la filosofia. 1961.: TI KATA TINOS. Br.: Aristote et son ecole.. 1863.: Introduction a la Physique aristotelicienne. 1955. F. H. Jaeger. Frei­ burg i. H.: Hyle. 1959. Freiburg i. (Pretisak: Darmstadt. D. F. Nijmegen-Utrecht.. Heidelberg. Ithaca. 2 1946.Allan..: Aristotle.: Ontwikkelingsmomenten in de Zielkunde van Aristoteles.: L'unita del sapere in Aristotele. J. Bernavs. Aubenque. Bien. 1981.. 4th edition. P. Essai sur la problematique aristotelicienne. 1969-1970) Mansion.: Aristoteles. Berti. Br. Untersuchungen iiber die Grundlagen der Naturwissenschaft und der sprachlichen Bedingungen der Prinzipienforschung bei Aristoteles. Freiburg i./Munchen. Tugendhat. Aubenque. 1970) Brentano. Marx. Frankfurt am Main.: Le probleme de l'etre chez Aristote. 1962 ( 1992). 1958 ( 1988). Grundlegung einer Geschichte seiner Entuncklung. Pariš. 1963. Moreau.: Die Syllogistik des Aristoteles.: / fondamenti della logica aristotelica. L. 1962. Chung-Hwan Chen: Sophia. Leipzig. E.: Dynamis und Energeia. Glan. Einfiihrung in die phanomenologische Forschung. 1952 (Prijevod na njemački: Die Philosophie des Aristoteles.: Aristotle. New York and London. 1965.: Die aristotelische Physik. revised. Berlin. 1923 ( 2 1955). Heidegger. Frankfurt am Main. J. 1976.: The doctrine ofbeing in the Aristotelian Metaphysics. Gottingen. Pariš. Br. Happ. Pariš. Toronto. Freiburg i. Firenze. F. 1971. A comparison with his predecessors. Maier. Oxford. J. Randall. W. Meisenheim a.: Aristoteles.

AEISTOTEL Izbor iz djela .

Iz djela Metafizika.

(Knjiga Lambda.)

Izvornik: Aristotelis Metaphysica ( Λ ) . R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instruxit W. Jaeger. Ο χ ο η ϋ , 1969 ( 1 1 9 5 7 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

Razmatranje je ο jestvu. Jer jestava se traže p o č e l a i uzroci. Akio, naime, o n o sve jest kao neka cjelina, jestvo je prvotni dio. A k o [je] pak prema slijedu, tada će također jestvo biti prvo, a zatim o n o kakvo, pa o n o koliko. A uz to, ta [ostala] i nisu bića naprosto, tako reći, n e g o 1 [su] kakvoće i kretanja, kao naprimjer 2 o n o nebijelo i o n o neravno: i za njih doduše k a ž e m o da jesu, kao J e s t nebijelo". Zatim, ništa od svega [tog] ostalog nije odvojivo 3 . I oni prvašnji posvjedočuju to djelom. Tražili su naime počela, sastojke i u z r o k e jestva. Ovi sadašnji pak postavljaju kao jestva radije o n o općenito. (Jer općeniti su rodovi, za koje kažu da su većma počela i jestva, z b o g toga što istražuju lo­ gičkim načinom.) Oni drevni, međutim, [postavljali su kao Rukopisi imaju ovdje άλλά. Pseudo-Aleksandar, Bonitz, Jaeger i Elders čitaju οίον, no Christ i Ross zadržavaju lekciju rukopisa, što nam se čini vjerojatnijim. Teško je prihvatiti Eldersovu argumentaciju da između ποιόν i ποσόν s jedne te ποιότητες i κινήσεις s druge strane u rečenici ne postoji potpuna podudarnost. Elders, uz poziv na Kiihner-Gertha II, 297, 4, razumije ή kao ekviva­ lentno s εί δέ μή, te prevodi taj „teški redak" ovako: ,,'or else (alioquin) even the not-white and the not-straight' would be being", objaš­ njavajući zatim da „Aristotel očito hoće reći da ako netko postavi da su ποιότητες i κινήσεις bića (umjesto ne-bića), bit će prisiljen kazati i to da su bića čak i niječni termini kao ne-bijelo i ne-ravno". Naše čitanje, razumijevanje i prijevod drže se uobičajenog značenja od ή. Tako npr. i Bonitz: ,,wie auch". χωριστός, taj možda i ponajvažniji od temeljnih ontologijskih izraza Aristotelove filozofije, znači ujedno „odvojiv" i „odvojen", ali i „samostojan", „po sebi i za sebe postojeći" (lat. „subsistens"). Filozofijska razrada pojma nalazi se u Metaph. Z.

251

j e s t v o ] o n a pojedinačna, kao vatru i zemlju, ali ne o n o općenito, tijelo 4 . Jestva su pak tri. Jedno je osjetilno; od kojega je opet jedno vje­ 5 č n o , a drugo propadljivo, o k o kojeg se svi i slažu , kao bilje i živo­ 6 tinje, i za koje je n u ž n o prihvatiti sastojke , bilo j e d a n bilo m n o g e . D r u g o je nepokretno, i za to neki tvrde da je odvojeno, jedni od njih u dvoje razdvajajući, drugi p a k u j e d n u narav stavljajući ideje i o n o matematičko; d o k neki opet [stavljaju] samo o n o ma­ t e m a t i č k o od toga obojeg. O n a su jestva pripadna naravoznanstvu (jer vezana su uz kre­ tanje); o v o pak drugoj [znanosti], ukoliko im nije nikakvo zajed­ n i č k o počelo. 2 . 7 Osjetilno je jestvo promjenljivo. A ako promjena jest iz o n i h suprotstavljenih ili onih između, no ne svih suprotstavljenih (naime, ne-bijel [je] i 8 zvuk), nego [samo] iz protivnosti, n u ž n o je da jest ispod neko koje se mijenja u protivnost. Nadalje, nešto svakako ustrajava, d o k protivnost ne ustrajava. Jest dakle nešto treće p o r e d protivnosti: - tvar. S Rossom stavljamo zarez iza κοινόν, budući da za Aristotela nema nečega takvog kao „općenito tijelo" (usp. De gen. et corr. 320b23). Pseudo-Aleksandar premjestio je ovu umetnutu rečenicu iza riječi Jedno je osjetilno", smatrajući očito da svi moraju prihvatiti egzisten­ ciju ne samo ispodnebeskih, propadljivih tijela, već i onih nebeskih. Slično postupa i Temistije, prevodeći: „substantiae autem universae sunt, quarum duas omnes homines fatentur", te potkrepljujući svoj stav tvrdnjom da je to zbog toga što su obje te vrste osjetilnih jestava vidljive. Smatramo, kao i Ross, a nasuprot Eldersu, da se umetak od­ nosi samo na propadljiva osjetilna jestva. Smatramo da je u pravu Temistije kad drži da se prihvaćanje sasto­ jaka odnosi samo na propadljiva osjetilna jestva, a ne i na vječna. Inače, većina starih tumača odnosi stav i na vječna, nebeska jestva. Tako Aleksandar (apud Averroem, In Metaph. XII, edit. Venetii, 1562, 292 I), dok sam Averroes i Toma Akvinski odnose riječi isklju­ čivo na nebeska tijela. Slijedimo Eldersa započinjući ovdje drugi odjeljak knjige, u razlici spram važećih izdanja. Slijedimo Pseudo-Aleksandra, Essena, Christa, Jaegera i Eldersa umećući και. Ross zadržava čitanje većine rukopisa, no time je zna­ čenje umetka u velikoj mjeri neutralizirano.

A k o su pak promjene četiri - ili prema o n o m e što, ili p r e m a o n o m e kakvo, ili koliko, ili gdje, - a nastajanje naprosto i pro­ padanje [je] prema ovome-tu, rastenje i opadanje prema koliko, preinaka prema svojstvu, premještaj prema mjestu, - tad će pro­ mjene biti u te pojedinačne protivnosti. A n u ž n o je da se mijenja tvar m o g u ć n a za oboje. A k o je pak biće dvostruko, sve se mijenja iz bića m o g u ć n o š ć u u biće djelat­ nošću (kao iz bijelog m o g u ć n o š ć u u djelatnošću bijelo, a j e d n a k o i kod rastenja i opadanja), tako da neće biti m o g u ć e samo to da sve po uzgrednosti nastaje iz nebića, nego će nastajati i iz bića, ali iz bića m o g u ć n o š ć u , a iz djelatnošću nebića. To je pak ono Anaksagorino , j e d n o " . Bolje naime nego „sve ujed­ n o " - i Empedoklova mješavina, i Anaksimandrova, i kako veli Demokrit - je „bijaše sve mogućnošću, a djelatnošću n e " . 9 T a k o da su se morali približiti tvari. Jer sve što se mijenja ima tvar, ali drukčiju. [Cak] i o n a od vječnih koja nisu rodljiva, no jesu premještajem pokretljiva. No [ta imaju tvar] ne rodljivu, već [onu] odakle k a m o . No m o g a o bi netko besputiti o k o toga iz kojeg je nebića nasta­ janje. Jer trostruko je nebiće. A k o doista je nešto m o g u ć n o š ć u , ipak svejedno ne bilo čega slučajnog, već [je] različito iz različitoga: - ne zadovoljava da su ujedno sve stvari. Razlikuju li se pak po tvari, ako su v e ć z b o g nečega postala bezgranična, a ne j e d n o ? Um je naime jedan, tako da, ako bi i tvar bila jedna, on bi [tek] postao djelatnošću o n o što je tvar bila m o g u ć n o š ć u . Tri su dakle uzroka i tri počela. Dva su protivnosti, a od njih j e d n o je zbor i oblik, a drugo lišenost, d o k je o n o treće tvar. 3. N a k o n toga [valja napomenuti i to] da ne nastaje ni tvar ni oblik, a mislim [pritom] na one krajnje. 1 0 N a i m e sve se mijenja Prevodimo prema redakciji Bonitza, Rossa i Jaegera, gdje se βέλτιον odnosi na ono što u tekstu dalje slijedi, a ne na prethodeće Sv. Elders pokušava tekst razumjeti na ovaj drugi način, te naposljetku biva prinuđen na neuvjerljivu pretpostavku ο dva retka koja da su ispala iz tradiranoga teksta. Slično Eldersu već Christ, te Bonitz u svom prijevodu. Kersten, i za njim Lutze, predlagali su čak da se riječi „bolje [je to] nego 'sve ujedno"' izbace iz teksta. Kako ovdje shvatiti riječi τά έσχατα? Prema Rossu, Pseudo-Aleksan­ dar je smatrao da Aristotel ovdje misli na zadnju materiju, onu koja

252

253

nešto, i od nečega, i u nešto. To od čega [je] od prvog pokrećućeg, to što [je] prva tvar, to u što [je] oblik. Ići će se dakle u bezgra­ nično, ako ne nastaje samo zaobljena mjed, nego i o n o zaobljeno, ili mjed. Ali n u ž n o je stati. P o t o m , da svako jestvo nastaje iz istoimenog (naime, kako na­ ravna jestva, tako i ona ostala). Jer nastaje ili umijećem, ili po naravi, ili slučajem, ili samoniklošću. A umijeće [ima] počelo u drugom, narav pak počelo u sebi (čovjek naime rađa čovjeka), dok su ostali uzroci [samo] lišenost tih. A tri su jestva. Jedno [je] tvar, koja je priviđanjem o v o - n e š t o 1 1 (jer sve o n o što jest dodirom, a ne sraslošću, to je [puka] tvar i je najudaljenija od individualnog postajućeg te na najbližu formu, na ono što je tom individalnome najbliže, dakle na „prvu materiju" i na „konkretnu formu". Schvvegler i Bonitz slijede Pseudo-Aleksandra. Sam Ross, međutim, drži nemogućim da ista riječ ima dva upravo suprotna značenja u istoj rečenici, te oba puta razumijeva u smislu „bliži" ("proximate"), dakle kao konkretnu materiju (materia secunda) i konkretnu, a ne supstancijalnu formu. Elders prihvaća Rossov stav, upućujući za daljnje razumijevanje na Metaph. Ζ 8. Jedna od najspornijih i najviše raspravljanih rečenica u knjizi. Bonitz u svom komentaru ističe kako stav da je materija neko τόδε τι, dakle „definitum quidpiam" jasno protuslovi ("aperte repugnat") drugim mjestima u korpusu, navodeći za potvrdu Metaph. Η 1. 1042a27, Ζ 3. 1029a20, 27, De αιι. II, 412a7. Ipak nije spreman slijediti Schvveglera, koji je u neprilici predložio da se ispred riječi τόδε τι umetne negacija μή, upozoravajući na značenje toga da je materija ovdje nazvana „ovim-nešto" tek uvjetno i s važnom ogradom, naime onim τω φαίνεσθαι, što Bonitz tumači tako da materija ,,non re vera, sed imaginationi tantum" jest ovo-nešto. Aleksandar (apud Averroem, isto, str. 300) je mišljenja da je Aristotel htio kazati: materija je jestvo (substantia) ukoliko može biti opažena pomoću forme. Pseudo-Aleksandar razumije ono τω φαίνεσθαι kao „maštom, uobraziljom" (κατά φαντασίαν). Sam Averroes, slično Aleksandru, smatra da bitak mate­ rije jest biće („esse materiae est ens") zbog toga što može biti opažena pomoću osjetila. Toma Akvinski misli da se tekst odnosi na materia secunda te objašnjava: „Materia, quantum ad id quod apparet, videtur esse substantia." Goebel je predlagao da se umjesto φαίνεσθαι čita φύεσθαι. Ross u osnovi slijedi Aleksandra, tumačeći da „glede vanjske pojave materijalni dijelovi cjeline kako leže jedan uz drugoga izgleda­ ju poput individualne stvari, ali ako nema organske jednote ta je po­ java varava". Slično During (Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 190): „ . . . erstens der Stoff, der nur scheinbar ein Das ist (denn was nur durch Beriihrung, aber nicht [in sich] ein organisches Ganzes ist, ist nur scheinbar ein Das)." Elders pretjerano komplicira predlažući da

podlog). Drugo, narav, [je] ovo-nešto i neki ustroj u koji [to bivapostaje]. 1 2 Nadalje, treće je o n o iz toga obojeg pojedinačno, na­ primjer Sokrat ili Kalija. K o d nekih od njih pače o n o ovo-nešto nije m i m o složeno­ ga jestva, kao naprimjer oblik kuće, osim ako to nije [samo] umi­ j e ć e (niti ima nastanka i propadanja tih, n e g o na drugi način i jesu i nisu kuća - ona bez tvari - i zdravlje, i sve o n o po umi­ j e ć u ) , već ako uopće, o n d a u onih po naravi. Stoga doista nije Pla­ t o n loše rekao da jesu ideje onih koja su po naravi, ako [uopće] jesu ideje, ali n e 1 3 tih kao što su vatra, meso, glava. Sve je to naime tvar, i [stoga] posljednje 1 4 od o n o g a što je najvećma jestvo. Pokrećući uzroci jesu kao p r e t h o d n o postali, d o k oni koji su kao zbor [jesu] istovremeno. Kad naime ozdravljuje čovjek, tad jest i zdravlje, a lik mjedene kugle istovremeno [je kad] i mjedena kugla. (Da li pak i poslije nešto preostaje, to valja ispitati. U nekih naime ništa [to] ne priječi, kao ako je na­ še ispred riječi τω φαίνεσθαι čita hipotetičko <τφ γ ί γ ν ε σ θ α ι , a iza njih < δ έ > , što bi dakle značilo: Tvar je neko ovo-nešto postajanjem [tim], dok je priviđanjem tvar i podlog ona koja je dodirom a ne sra­ slošću". Rukopisi imaju tekst ήδέ [και (Ab)] τόδε τι εις ήν και έξις τις. Prevo­ dimo prema transpoziciji teksta u kojoj su suglasni svi izdavači i in­ terpreti. S Rossom uz εις ήν valja primišljati ή γένεσίς έστιν. Elders upozorava na sadržajnu teškoću sličnu onoj gore. Naime, kao i kod tvari, tako se i tvrdnja da je forma - kao narav i ustroj (έξις) - ukoliko jest ono spram čega i u što postajanje biva, i sama neko ovo-nešto, čini protuslovnom drugim Aristotelovim iskazima, u kojima nazivak „ovo-nešto" (τόδε τι) označava uvijek ono pojedinačno konkretno, sa­ stavljeno od forme i materije. Ipak smatra on da to protuslovlje mo­ že biti razriješeno „ako se prisjetimo da je za Aristotela forma savr­ šenstvo stvari, središte i osnova njena jedinstva i bića" te da se ,,u tom smislu može reći da ima supstancijalnost čak i prije no konkretno cijelo". Prihvaćamo, s Chernissom, Jaegerom, Gaiserom i Eldersom, Christovu emendaciju αλλ' ού τούτων namjesto αλλα τούτων, kako ima većina rukopisa, te Bekker i Ross. Tako i Bonitz u svom prijevodu: „ . . . aber nicht von den Dingen, wie Feuer, Fleisch, Kopf...". Elders uvjerljivo objašnjava da τελευταία ovdje „znači 'posljednja' u smislu 'partikularizirane materije', kao supstrata supstancijalne for­ me", dok „ή μάλιστ' ουσία označava ono individualno".

254

255

N e g o niti je jestvo sastojak o n i h odnošajnih. Elders umetnutu rečenicu drži glosom. priricanja. Budući da su j e d n a [bića] odvojena. 1 6 kao naprimjer biće.uz oslon na Metaph.. a o n o kao po­ krećuće i zaustavljajuće jest neko počelo. na neki način jesu. kako imaju ru­ kopisi i Christ.) Nijedno od njih n e ć e dakle biti ni jestvo ni odnošajno. Ta zdravlje je na neki način liječništvo. S Rossom i Jaegerom prihvaćamo Christovo čitanje ταύτα umjesto tradicionalnog ταϋτα. Budući da je o n o pokrećuće u onima naravnim jednovrsno. tako da su sastojci po analogiji tri. ne sva. to će na neki način biti tri uzro­ ka. različitome različit. Ispravna je napomena Eldersova da . P o r e d tih jest j o š o n o što je kao pokrećuće za sve. M o g a o bi tko besputiti i o k o toga da li su različita ili ista počela i sastojci jestava i o n i h odnošajnih. (Niti je u o p ć e sastojak nešto od o n i h mislivih. kao na­ primjer m o ž d a u osjetilnih tijela kao oblik [jest to] toplina. kojih su počela. te j e d n a k o p r e m a pojedinim prirocima. 7 . kao meso. Christ je stoga ovdje uklanja. Zdravlje. a na neki su način opet. nego 'proizvodno' mišljenje".o n o pokrećuće je graditeljstvo. te je prvi uzrok. kao kad bi netko kazao da počela jesu tri: oblik. Elders to smatra vjerojatnim. Jer n u ž n o je da to nastalo bude različito od onih. u smislu prediciranja. i čovjek rađa čovjeka. a oblik kuće graditeljstvo. Ta čovjek rađa čovjeka. tj. isti sastoj­ ci svega.o n o pokrećuće [je] liječništvo. 5. Ali besmisleno je da su svemu ista. argumentirajući da „nisu zahtijevane kontekstom. Također prihvaćamo Jaegerov prijedlog da se ispred tih riječi čita hipotetičko < τ ό ομοειδές οΐον>. Rečenica u zagradi u nekim se rukopisima ponavlja i nešto kasnije. a na neki nisu. Dalje. I z b o g toga jesu isti 2 1 uzroci za sve. a iz tih opet dan i n o ć . kako bi i mogli s v e m u biti isti sastojci? Ta ništa od sastojaka ne m o ž e biti isto o n o m e od sastojaka složenome. crno i površina. sastojak. 1013a4. ili bilo koje n e k o j e d n o koje bi iz toploga i hladnoga na­ stalo. Oblik. u retku 29. No različito je u različitome. kao naprimjer o n o m e BA o n o Β ili A. ili j e d n o . Bonitz općenitije: „zukommen". [pa] svjetlo. Glagol υπάρχει shvaćamo ovdje. Zellerovu emendaciju άνθρώπω άνθρωπος namjesto άνθρωπος. bez jestva n e m a ni zbivanja ni kretanja. slijedeći Rossa. a oboje jesu uzroci (i u to se dijeli p o č e l o 1 8 ) . zajedno s Rossom. kako kažemo. Jed­ n a k o je pače i kod umijeća: liječničko umijeće jest zbor zdravlja.da se hoće kazati kako se počelo dijeli u ono unutra pribivajuće. jasno je da su drugo počelo i sasto­ jak. Ali to je n u ž n o . nered (naime. što nismo skloni vje­ rovati. a na drugi način hladnoća i lišenost. bave se pitanjem nousa. jer je valjda n e m o g u ć e da sva. kao naprimjer o n o pokrećuće. kao pokrećući. uzrok. jer. tj. kao naprimjer čovjekom [postaje] čovjek. 256 257 . T i m a su dakle isti sastojci i počela (drugima pak drugi). analogijom m e đ u t i m [ipak] je. a sastojak je prvotniji od o n o g a čega je sastojak. d o k tvar jest m o g u ć n o š ć u to [oboje] p r v o t n o po sebi. lišenost i tvar. Prihvaćamo. Jer jestva su ta. i ono izvanjsko. 4. a stil im je različit od suhih činjeničnih tvrdnji ostatka odjeljka". 1 9 . tijelo: . ti se naime p r i r i č u 1 7 i s v a k o m e od onih složenih. koje se inače u odjeljku uopće ne dotiče. no za sve nije m o g u ć e tako kazati. Ili. za sve isti. Sto bi to dakle bilo? Ta p o r e d jestva i ostalih priroka n e m a ničega zajedničkog. jestva su ta prva. T a d će n a i m e iz istih biti o n a odnošajna i jestvo. U z r o c i i počela različitih na neki su način različiti. tama i zrak. b o ­ lest.primjer duša takva. objašnjavajući uz to . no Ross opravdano ustvrđuje da ona ovdje ima znatno više smisla no tamo. a druga neodvojena. onaj pojedinačni o v o g a nekog. S Rossom razumijevamo των νοητών u rijetkome smislu partitivnoga genitiva. Δ. kao = των νοητών τι. niti je išta od tih [sastojak] jestva. ovaj neki). ali i ona iz njih. kao kod boja bijelo.διάνοια ovdje ne znači teorijsko. a ovako opet četiri. ako bi tko općenito zborio i p r e m a analogiji. opeke: . Jaeger je za rečenice u zagradi smatrao da su tekstu dodane kasnije. a uzroci i počela četiri. No ako nisu samo unutra pribivajući uzroci. Nisu. v e ć u m .)15 Očito je zaista da z b o g toga baš ni najmanje ne treba da b u d u ideje. nego i oni izvan. dok je u o n i m a po ra­ z u m u 2 0 [to] oblik ili o n o protivno. prema t o m e . Jaegerom i Eldersom. ili kosti. Ali svako je od tih različito s h o d n o svakome pojedinom rodu.

već o n o pokrećuće. i vlastiti oblik. vatra i zemlja kao tvar. Nadalje. lišenost je p a k poput tame ili iznemoglosti. 2 4 Koja su dakle i kolika počela osjetilnih. koji nisu ni oblik ni lišenost ni istovrsnost. Čovjek je naime općenito [počelo] čovjeka. Stoga nam se daleko najboljim rješenjem čini ono Jaegerovo. A uz to i tvari [su različite različitim stvarima]. A i kretanje je zacijelo tako neprekidno kao i vrijeme. poriv i tijelo. ne oblikom.et quod ex utroque est privatio. kao i da se. primišlja όράν δει iz retka 17. ukinu li se ona. Pače niti ako bude djelovalo. Ali n e m o g u ć e je da kretanje bilo posta­ ne bilo propadne (ta bijaše uvijek). j a s n o je da. s Rolfesom. i dalje drugo nešto izvana. ali ne i n e k o g djelujućeg. tad su različiti i oniZadržavamo tradicionalno čitanje rukopisa δέ iza στέρησις. ne prihva­ ćajući Rossovu emendaciju τε. i to samo dostatno. jer o n o što jest m o g u ć n o š ć u . ili meso. [oni su] o n o prvo usvršenošću. kako već imaju neki od rukopisa. ako ne bi u njima bilo neko počelo [koje] m o ž e mijenjati. Christ je u neprilici htio izbaciti cijelu rečenicu. 6. ut obscuritas aut infirmus". kako je to činio već Aleksandar. drugo. kako je rečeno. ili um. čita εί δή umjesto εϊδη. da li su isti ili drugi. No ta j a m a č n o nisu općenita. kazano je. Jer o n o što posjeduje m o g u ć n o s t . ti će biti m o ž d a duša i tijelo. smatramo pogrešno. jestvima. a one ne. sve će biti propadljivo. tad nisu isti. koji se vraća na Van Moerbekovo čitanje ήδη.d o k su po o p ć e n i t o m e zboru isti. osim o n o ­ ga prema mjestu. Tekst rukopisa έπειτα εϊδη τα των ουσιών zahtijeva da se. s Bonitzom. te ako su sva propadlji­ va. ako su v e ć 2 3 različiti uzroci i sastojci različitim jestvima. kao naprimjer vino. i ovo tu Β toga tu BA. kolikoći) osim po analogiji. No j o š su na drugi način analogijom počela ista." 258 259 . oblik. ma u istoj vrsti. S v e m u su prva počela o n o djelatnošću prvo ovo-tu te. neće biti kretanja. Tad naime neće biti vječnoga kretanja. Izuzetno teška i među interpretima posve neusuglašena rečenica. te uz njih j o š sunce i njegova ekliptika. d o k je m o g u ć n o š ć u tvar: to je naime o n o što m o ž e postati oboje. i na različit način. to m o ž e ne biti. ali takav [tj. lišenost. analogijom. a i od tog [kretanja samo] o n o kružno. niti vrijeme. valja kazivati ο t o m e da n u ž n o jest n e k o vječno jestvo ne­ pokretno. Druga je mogućnost da se. nego drugi. djelatnošću je naime oblik. a ovako pak j e r uzroci jestava jesu uzroci svega. jer poče­ lo onih pojedinačnih je pojedinačno. Niti je. Jer [vrijeme j e ] ili s kretanjem ili pak neko stanje kretanja. u o p ć e pak o n o Β o n o g a BA naprosto. što nije osobito uvjerljivo. Ali i ta su različitima različita. Elders. to m o ž e i ne djelovati. tebe pak otac. osim [ipak] na ovaj na­ čin: . ako 22 bi bio odvojiv. Jer ne m o ž e biti o n o g a prije i poslije. što međutim opet zahtijeva da se podrazumijeva jedno αιτία έστι. s Christom. ili čovjek. kao djelat­ nost i mogućnost. a kako različita. smisao za koji on potvrdu nalazi u latinskoj verziji drugog prijevoda kojim se služio Averroes: . budući da se [sve] ukida. Jer kod nekih o n o isto jest j e d n o m djelatnošću a drugi put m o g u ć n o š ć u . a ako se razlučuju. (Zacijelo i sve to spada pod rečene uzroke. o n o pokrećuće. zbore li se mnogostruko. niti drugo jestvo pored ideja: jer ne b u d e li djelovalo. predlaže da se iza τό έξ άμφοΐν ne stavlja zarez te da se izbaci δέ kao suvišno.Dalje. v e ć j e r su za one pojedinačne druk­ čiji: tvoja tvar i oblik i o n o pokrećuće od o n o g mojega. kao tvar. općenit] nije nijedan. Ali doista ako i ima kretljivog ili čimbenog. ali jestvo njegovo b u d e m o g u ć n o s t . Na ovaj su pak način različna ona prva: [naime ona] kojima se protivnosti ne zbore niti kao rodovi niti m n o g o s t r u k o . jesu [isti] za svako pojedino. kojima nije [čak ni] isti oblik. Traži li se koja su počela ili sastojci jestava [s j e d n e ] te onih odnošajnih i kakovih [s druge strane]. nego različiti..) Drukčije se djelatnošću i m o g u ć n o š ć u razlikuju ona kojima nije ista tvar. Uz to. štoviše. . te kako su ista. onima koja nisu u istome rodu (bojama. kao što čovjeku u z r o k jesu i sastojci. T r e b a j o š vidjeti da se ove m o ž e nazvati općenitima. neće biti kretanja. zvu­ kovima. dva naravna a j e d n o nepokret­ no. v e ć [je] Pelej Ahila. kao otac. Tako bi se dobio smi­ sao: „ono iz obojeg jest lišenost". umeće τά ispred εϊδη.ovako naime jesu za sve isti. No kretanje nije neprekidno. ako n e m a vremena. i o n o iz obojeg. Nikakve koristi dakle ni ako b i s m o učinili vječna jestva. o n o koje je m o g u ć n o š ć u . Jestva su naime prva od bića. Budući da bijahu tri jestva. Rečenica prevedena prema objašnjenju Rossovu: „and further the matters are different for different things. kao [što su] oni [učinili] ideje.

Zatim. ili [ako su]. K. Dakle je o n o prvo bolje. ο kojima Aristotel referira u Metaph. te jest neko uvijek pokretano nesustajuće kretanje. nejestva. kao što [se kreće] j e d n o m po naravi ovako. A da je djelatnost prvotna. niti mjesečnica. Počelo je naime mišljenje. koje uvijek drukčije i drukčije djeluje. v e ć sjemenje i sperma. ako već je djelatnost prvotna mogućnosti. pozivajući se na mjesto De gen. Ali z b o g čega. T a k o da ne bijaše bezgranično vri­ j e m e 2 7 kaos ili noć. ili po o n o m p r v o m . niti pak uzrok o v a k v o m ili o n a k v o m . ni kaos ili noć". to ne navode.um je naime [u njega] djelatnost . i r e č e n o je kako. 201b25. protiv svih rukopisa te Rossa i Jaegera. an. niti zemlja. Jer duša je po­ tonja. Ne može se prihvatiti prijedlog Eldersa da se. 716al5-17. 448al6. „tako da ne bijaše ono bezgranično. a htijeto je ponajprije o n o što jest lijepo. Čini se. kako dobro napominje Ross. A um biva pokretan o n i m mišljenim. an. neće biti nikakva bića. „sve stvari u j e d n o " . biće. 2 5 Stoga neki čine da je djelatnost uvijek. 319al5. mislivo pak jest j e d a n od dvaju n i z o v a 2 9 po sebi. onda se to razrješuje. To je naime opet u z r o k o m i s e b i i o n o ­ m e . n e g o uvijek treba pribivati neko [kretanje] 2 6 . N u ž n o je dakle da ovako djeluje po sebi. A. i ako bi. i s n e b o m istovremena. Ali b o g m e ako je tako. No i Ari­ stotel sam. Prihvaćamo Eldersovu emendaciju τιν' umjesto τι. uz njegovo uvjer­ ljivo objašnjenje da ύπάρχειν treba povezati s prethodećim κίνησις. De part. Jer treba da su vječna. Na taj pak način pokreće o n o žuđeno i mišljeno: p o k r e ć u ne [budući] pokrenutima. prihvaća jedan takav poziti­ van niz. kao „dominatnom idejom u prethodnome retku". kako tvrde naravoslovci. to jest j a m a č n o neko koje pokreće. kao Leukip. Metaph. Γ. a ovako opet po drugom. Pače ako [je] kako kazuju b o g o z n a n c i . o n o koje sebe samo pokreće. kakvo je prvo [kretanje]? To se naime neizmjerno razlikuje. 986a23sq. Phys. 670b21.iz razloga što za Aristotela. Ništa se naime ne kreće kako se naprosto sluči. A ako o n o isto jest uvijek periodički. u kojemu su npr. koji iz noći [sve] rađaju. A k o će pak biti nastajanja i propadanja. Nama prva solucija izgle­ da vjerojatnijom. 1066al5. nakon čega bi značenje teksta imalo biti. a na neki ne. De gen. De sensu 447b30. ista je n e m o g u ć n o s t . ili po drugom. Riječ je tu ο pitagorejskim nizovima suprotnosti.) 260 261 . kako [sam] kaže. te jedan negativni. tako da bi m o g u ć ­ n o s t bila prva. Jest štoviše i neko koje [ga] pokreće. Štoviše. na jednaki način djelujući. nego što bi nam se [nešto] činilo zbog toga j e r [to] žudimo. A ako je m o g u ć e tako. instruktivno pojašnjava: . O n o prvo u njemu je jestvo. 1004b27. dijeleći potom obje riječi zarezom. a da [samo] nije pokretano. kad ne bi bilo tako. ako u o p ć e treba biti ičega vječnog. ni vrijeme. sadržan od nebića. što je za njega protivnost menstrualne krvi". Budući pak da o n o pokretano i [ujedno] pokrećuće jest o n o posredno. mnoštva. Ona njihova prva ista su. No n u ž n o je 28 da prema t o m e [prvom]. Jer većma žudimo zbog toga što nam se [nešto] čini. (Usp. et corr. kao Leukip i Platon. budući vječno jestvo i djelatnost. bilo periodički bilo drukčije. tvrde naime da kretanje jest uvijek. Zar nisu kretanja ustrojena upravo tako? Zašto onda treba tražiti druga počela? 7.u Aristotelovoj terminologiji ή γονή je liquor seminis. Jer to bijaše i u z r o k o m za o n o „uvijek na jednaki način". Žuđeno je ono što se pokazuje lijepim.predlaže da se s Pseudo-Aleksandrom čita αΰτω pod­ razumijevajući pritom sunce.T r e b a dakle da jest takvo p o č e l o kojega jestvo je djelatnost. Ali ni Platon ne bijaše sposoban kazati što je to što katkad drži p o č e l o m . kretanje sfere zvijezda stajaćica nije samouzrokovano. tako da bi vječno bilo prvo nebo. od njega Od Brandisa naovamo izdavači (Christ) i tumači (Bonitz) čitaju αύτώ rukopisa i razumijevaju rečenicu u tom smislu da sfera zvijezda sta­ jaćica uzrokuje i svoje vlastito kretanje i ono pretpostavljeno drugo. Tu ipak ima besputnost. Jer o n o m o g u ć n o biti m o ž e u o p ć e ne biti. d o k o n o m o g u ć n o ne djeluje sve. bilo [sve] iz noći i „svega ujedno" i iz nebića. Djelatnost dakle. v e ć ista [bića jesu] uvijek. Cijeniti m o g u ć n o s t prvotnijom od djelatnosti jest dakle na ne­ ki način valjano. ili u m o m . i oni koji tvrde da je kretanje uvijek. jestvo. prema njegovu sudu. Dakle. Tako i Jaeger. Elders. Ross međutim . d o k je o n o g a „drukčije" [uzrok] drugo. ta jestva trebaju biti bez tvari. ako ne b u d e n e k o g djelatnoga uzroka? Jer tvar n e ć e pokrenuti samu sebe. već [je pokreće] graditeljstvo.i E m p e d o k l o [koji postavlja] ljubav i prijepor. naime. K a k o će naime biti p o k r e n u t o . umjesto άπειρον χρόνον čita χρόνος. tad m o r a biti drugo. a oba pak [zajedno] očituju o n o „uvijek drukčije". svjedoči Anaksagora .. tad m o r a nešto uvijek ostajati. i koje. ili drugim o n a k o . jednota. da o n o koje djeluje sve u z m a ž e . nego uzroko­ vano od Boga . i o n o je kružno (a to je očito ne samo mišlju nego i zbiljom). a [drugi p u t ] silom.

pak o n o jednostavno [jestvo] i prema djelatnosti.. bila bi ona Pseudo-Aleksandrova. έχειν je ovdje zacijelo upotrebljeno emfatički. to očituje razdioba. ali [tek] posjedujući [ih] djeluje . s Rossom Metaph. a o n o lijepo i savršeno [tek] u o n i m a iz njih. Bonitz sam tumači to έχων kao . 3 1 A k o se dakle nešto kreće. Njegova pak djelatnost. ukoliko se kreće. Mišljenje Smisao je ove koncizno iskazane rečenice u ovome: svrha. „držati" i „neprestano uz to biti". apsolutnog. Druga mogućnost razumijevanja. a on je djelatnost. Što ustvari znači ovo έχων? Bonitz je s pravom odbacio Krischeovo tumačenje u smislu „imajući mogućnost mišljenja". u smislu ujedno „imati". što daleko odstupa od postojećega teksta. nego isključivo čistu božju kontemplaciju. To naime jest b o g . Nic. Jer o n o koje m o ž e prihvatiti mislivo i jestvo je [doduše] 35 um. A življenje mu je o n o najbolje koje [je] nama tek za kratko vrijeme. budući d a j e i ugo­ da njegova djelatnost (i zato su budnost. A to pokreće baš to [kruženje]. jest to od b o ž a n s k o g a što se pokazuje da um ima u sebi. Usp. 1175a3. A um sebe misli shvaćanjem mislivoga. te tako počelo. pri čemu onda θεωρία ne znači općenito mišljenje i kontemplaciju. A ako jest nešto što pokreće. m o ž e drukčije držati. što je dobro jednom pogodio Jackson (apud Ross). Elders. najbolji. tako da je isto um i o n o mislivo. usprkos re­ zervi Rossovoj. 3 4 pripada o n o m e po sebi najboljemu. znatno uvjerljivije. Θ. . i o n o prvo nije sjeme. z b o g toga što su u biljaka i životinja početak uzroci. Tricot. život je. osjećanje i mišljenje naj­ ugodniji. naj­ bolji i vječan. kao pitagorejci i Speusip. Nekome je naime o n o „radi čega". razumije to kao „mišljenje u sebi. d o k su nadanja i sjećanja [ugodna] zbog njih). u njemu je pak [prvo] kruženje. 3 6 te je tako motrenje o n o najugodnije i najbolje. navodi Averroes: . budući daje par­ ticipom karakterizirana upravo djelatnost uma. A zacijelo mu i život pribiva Ta život jest djelatnost uma. naime misliv biva dodirujući i misleći. nego o n o savršeno. pak. tako da život i neprekidan vijek b o g u pribivaju. ono „radi čega" (τό ου ένεκα) može se promatrati iz dva aspekta. Bonitz predlaže lekciju τό δέ κινούμενον. što je već. De somno 454b8. prema Eldersu. bilo analogijom. tako da taj [djelujući u m ] . Iz nužnosti je dakle biće. T v r d i m o zaista da je b o g život.prema mjestu. A k o pak više. o n o bez čega n e m a dobra. kao i Bonitz.. 262 263 . u razlici spram nje­ gove puke potencijalnosti. . koju smatramo pogrešnom. naprosto nekog dobra radi (τινός). . koje ovisi ο osjetilima i imaginaciji". tako da se prvi premještaj. vječni. A ustrojen je tako. kojoj je sklon djelimice i Ross.. j o š čudesnije. Eth. čudesno je. (έστι valja s Rossom razumijevati kao = έστιν έν τοις άκινήτοις. m o ž e se drukčije držati. prevodeći ενεργεί δέ έχων s „and it energizes continually". budući djelatnošću. o n o po sebi. kao kad bi Ross. A da je o n o „radi č e g a " među nepokretnima. božanskog miš­ ljenja s jedne te ljudskog s druge strane. samo budući nepokretno. No rješenju koje je u našem prijevodu priklonio se i Ross u vlastitom oksfordskom prijevodu. A k o je dakle b o g uvijek tako dobro ustrojen kao mi katkada. Razumijemo s Eldersom καλώς kao = έχει καλώς. koje zadržavaju sve arapske verzije. a ostala pokreće [tim] pokrenu­ t i m . lijepo [je ustrojeno] 3 2 . Prema njoj. i to o n o najveće o n o m e najvećma.quare istud magis quam illud est id divinum quod intellectus videtur habere". jednom kao „subjektivna" nečija svrha (tivi). A kao nužno. Christ i Jaeger.) Ne može se prihvatiti Rossovo mišljenje da je rukopisno κινουμένώ. i nečega. kao razlikovano od ljudskoga mišljenja.quoniam ipse in se continet atque ipse est τό νοητόν".) N e g o su pače u istome nizu i o n o lijepo i o n o zbog sama sebe izaberivo. Slično nalazimo . ako i ne prema jestvu. dok o n o jedno­ stavno [označuje] kako je neko ustrojeno. 3 3 Tako je naime njemu uvijek ( n a m a j e pak zacijelo n e m o g u ć e ) . Oni pak koji pretpostavljaju. ti ne smatraju ispravno. a drugi put ona je „objektivna" svrha sama po sebi. više no onaj [koji m o ž e prihvatiti]. da o n o najbolje i najljepše nije u početku. to se nikako ne m o ž e drukčije držati. Jer o n o n u ž n o je tolikostruko: o n o silom (jer je protiv poriva). komparativ je postavljen između čistog.hardly possible Greek". Ο takvom dakle počelu vise nebo i narav. Premještaj je naime prva od promjena. ako je i djelatnost. slijedeći dijelom Pseudo-Aleksandra.unatoč naglašenoj neodređenosti . [te] o n o koje ne m o ž e drukčije do jednostavno. bilo uvijek. Jer sjeme je iz drugih prvotnijih savršenih. a drugo nije. 1050b24.od čega pak j e d n o jest [među nepokretnima]. o n a po sebi. no najbolje je o n o prvo. 3 0 P o k r e ć e pak kao ljubljeno. U ovom drugom slučaju može se za nju reći da pripada u oblast onog nepo­ kretnog. (A nisu isto o n o j e d n o i jednostavno: j e d n o naime označuje mjeru.i u jednom la­ tinskom prijevodu koji.

i po sebi i p r e m a uzgrednosti. Jer ako je više nebesa. Jer o n a pretpostavka ο idejama doista n e m a takvoga navlastitog istraživanja (naime. a i ono pokretano je dakle uvijek i ne­ prekidno. već je bezdijelno i neraz­ djeljivo (jer p o k r e ć e b e z g r a n i č n o vrijeme. te ako se u onih koji se time bave pokaže nešto protivno o v o m e sad k a z a n o m poštivati valja oboje. 8. za koji t v r d i m o da ga pokreće prvo i n e p o k r e t n o jestvo. Pričaju naime da su oni čovjekoliki i nalični ne­ kima od ostalih živih bića. N e g o zacijelo i to da je netrpno i nepreinačivo. i o n o što je prvotnije od jestva n u ž n o je da je jestvo. ο t o m e je pokazano u [našim] naravoznanstvenim raspra­ v a m a ) . od strane onih prvašnjih i posve drevnih u liku priče i ostavljeno onima potonjima j e d n a k o tako to da bogovi jesu ti i takvi 3 8 kao i to da o n o božansko obuhvaća čitavu narav. No n a m a valja kazivati iz o n o g a [već] p o d l o ž e n o g i razlučenog. da bismo nekako r a z u m o m prihvatili neku određenu m n o ž i n u . i o n o prvo od bića nepokretno je. počelo svakog pojedinog bit će oblikom jedno. P o č e l o . no uvjeriti se dati od onih podrob­ nijih. to ne smije ostati prikriveno. no Sokrat je j e d a n ) . oni koji ustvrđuju ideje kazuju da su ideje brojevi.. Jer sva su ostala kre­ tanja potonja o n o m e p r e m a mjestu. a vidimo p o r e d premještaja svega i onaj jednostavni [premještaj]. Schwegler. dok druga ni ο kojem jestvu. Jedno je dakle i z b o r o m i brojem o n o koje pokreće [samo] budući nepokretno. to ne govore s d o k a z n o m ozbiljnošću). i o n o p o k r e ć u ć e vječno je i prvotnije od pokretanoga. ograničenu veličinu ne bi imalo z b o g toga. [a i toga] da ο m n o ž i n i nisu rekli ništa što bi bilo jasno. [. 264 265 . iz zvjezdoznanstva. kao o n o ο brojevima i geometrija. iz kojega je sjeme. n e g o drugi. a drugi put kao o m e đ e n i m a desetkom. ne onaj koji iz toga nastaje. naravi vječne i nepokret­ ne po sebi. Samo je j e d n o dakle nebo.to je n u ž n o i da se svaki pojedini od tih premještaja po­ kreće j e s t v o m n e p o k r e t n i m po sebi i vječnim. A ostalo valja da dijelom sami istražujemo. Da dakle j a m a č n o i m a više premještaja nego o n o g premještanog. a z b o g kojeg je u z r o k a [baš] tolika m n o ž i n a brojeva. cijenit će da je Ne prevodimo dio teksta 1073bl7 . p r e m a s a m o m e poretku premještaja zvijezda. dok o n o što bijaše da bude prvotno n e m a tvar. d o k ο brojevima zbore j e d n o m kao ο bezgraničnima. međutim. kažimo sad o n o što zbore neki od matematičara. P o k a z a n o je i da to jestvo ne m o ž e imati nikakve veličine. i da je o n o prvo p o k r e ć u ć e nepokretno po sebi. d o k su drugi pre­ mještaji oni vječni planeta (jer vječno je i nezaustavljivo kružno tijelo. Guthrie pak vjeruje da je njome mišljeno 55 pokretača nebeskih tijela. No kolika se stječu biti. naime. te da se vječno kretanje pokreće od vječnoga. a brojem pače mnoga. a bezgra­ n i č n u zato j e r u o p ć e n e m a nikakve bezgranične veličine). i b e z veličine. O n o naime razmatra ο jestvu doduše osjetilnom ali vječnom.. Budući da se o n o p o k r e n u t o n u ž n o od nečega p o k r e ć e . ta imaju tvar (jedan je naime i isti zbor za mnoga. Među tumačima postoji dvojba ο tome na što se riječ odnosi.1074a31. Ispravnim držimo stav Eldersa da je zamjenica namjerno ostavljena u otvorenom i neodređenome značenju. jer usvršenost je. bjelodano je i oni­ ma umjereno upućenima. O n o ostalo pak pridodano je već na način bajke u svrhu nagovaranja mnoštva. No ona što su brojem mnoga. O č i g l e d n o je dakle da jesu jestva. već se valja spomenuti i tvrd­ nji drugih. r A bjelodano je da je n e b o j e d n o . te drugo t o m e srodno i slično rečeno­ m e . Pokazno ούτοι prevodimo naglašeno. radi shvaćanja. od čega ako netko to odvojivši u z m e samo o n o prvo. kao što je ljudi. Jasno je dakle z b o g čega je to ustrojeno na taj način. Jer i narav zvijezda je n e k o vječno jestvo. i m e đ u njima n e k o prvo i [ n e k o ] drugotno. No da li treba postaviti da je to jestvo j e d n o ili više njih. M n o ž i n u pak premještaja valja istraživati iz filozofiji najsrodnijeg m e đ u matematičkim znanstvima. te u svrhu koristi za zakone i za o n o o p ć e probitačno. Jaeger i Ross su mišljenja da se njome smjera na nebeska tijela prije no na njihove pokretače. budući da se svaka planeta kreće više n e g o jednim. i j e d n o od jednoga. iz razloga rečenog ranije. Bjelodano je dakle da jest toliko jestava.t k o tvrdio da je čovjek prvotniji od sjemena. budući pak da je sva veličina ili bezgranična ili ograničena. Predavano je. a dijelom da se raspitujemo u onih koji istražuju. bjelodano je iz kazanoga. a ništa ograničeno n e m a b e z g r a n i č n u m o ć . no [ujedno j e ] p o k r e ć u ć e [za] o n o prvo vječno i j e d n o kretanje. . Da dakle jest n e k o jestvo vječno i n e p o k r e t n o i odvojeno od o n i h osjetilnih. kao za čovjeka naprimjer. da su [naime] prvašnji smatrali kako su bogovi jestva. i koliko.

etenim φαινόμενα dicuntur ea quae apparent ac sensibus percipiuntur. Dakako da time nije još učinjen odlučujući korak u filozofijskom razumijevanju ove dubokosmislene „formule". d o k je kod motriteljskih stvar zbor i mišljenje. Ne može se prihvatiti ni Rossovo inzistiranje na -neutraliziranju zna­ čenja vremena u ovome koliko važnom toliko i jedva dokučivom odjeljku teksta. i neko kretanje. što je za nas izvan sumnje. kao npr. već [tek] m o g u ć n o s t ) . [kod onih] koja nemaju tvari bit će isto. Jer nešto takvo je već promjena na lošije. Iz činjenice da έν τινι χρόνω ne znači „za neko vrije­ me" ili . Drukčije prevodi Elders.]. Ross i Elders ispravno zadržavaju ή. pa opet propalo. već na njegovo progresivno dostizanje έν βίω τελείω (Ε. ili [svaki put] drugo. Zatim. dakle u smislu „koje se sastoji od mišljenja" ili „koje se tiče mišljenja". Čini se da je [on] najbožanstvenija m e đ u pojavama.for it does not posses the good in this particular time or in that. a sebe [tek] usputno. A ako nešto dru­ go. Bilo je mnijenja da on ima ustvari ulogu superlativa. 1098al8)". u frazi κακά κακών ("najveća od svih zala"). ljenja da određeni član ή ispred νόησις ima značenje pokazne zamje­ nice „to mišljenje". tako da treba to izbjeći (ta ponešto je bolje i ne vidjeti nego vidje­ ti). te da se ne mijenja. sed et esse eum et qualis sit ratiocinando tantum assequimur.. [naime] o n o mišljeno. pri čemu držimo ispravnim i njegov hipotetički pri­ jevod: . Tako već Bonitz u svom komentaru kaže: „Mirum videri debet quod dicit: των φαινομένων. bilo da je um njegovo jestvo.. ako već jest o n o najmoćnije. [jer tada] ne bi mišljenje bilo o n o najbolje. ili sebe samog. ili ništa. 4 2 . i jest mišljenje mišljenje mišljenja.o n o izvrsno n e m a u o v o m e sad ili o n o m e sad. misli on da može zaključiti kako se Aristotelove riječi ne odnose na „uživanje nekog summum bornim u trenucima iluminacije. ako je drugo misliti i biti mišljen. Još je precizniji prijevod Eldersa: . međutim. objektivnog genitiva. po kojemu od t o g dvojeg njemu pribiva o n o izvrsno? Nije naime o n o isto ono biti mišljenju i mišljenome. onaj od prijašnjih. Jer o n o časno pribiva mu zbog mišljenja. što misli? Naime. već u n e k o m e cijelom o n o najbolje. being something different (from man). ideoque saepissime opponuntur rationationi [.kao što je čovječji u m . izbaci ή u retku 8 te prevede: „premda su njegovi predmeti ona sastavljena". Dalje. does not pos­ ses its good in this or that particular object. Nadalje. Jer i mišljenje i umovanje pribivat će i o n o m e tko misli o n o najlošije. Budući da dakle nije drugo o n o mišljeno i um. te da su se njihovi nazori očuvali poput razvalina sve do sada. Razlikuje li se dakle što. jasno je da bi bilo nešto drugo časnije od uma.of ali things vvhich are evident to us (or: of vvhich we are aware)". [tad] neće biti najboljim jestvom. ili pak da ima ulogu indicirati mišljenje u njego­ vome čistom obliku. Ponajprije dakle. quae sensibus per­ cipiuntur. Smisao ove čuvene i zacijelo na­ mjerno višesmislene formule dakako nije lako shvatiti. misliti o n o lijepo ili pak bilo što slučajno? Ili je štoviše razmišljanje ο p o n e č e m u i besmisleno? Jasno je dakle da misli o n o najbožanstvenije i najčasnije.. ili nešto drugo. A k o naime ne misli ništa. kao već ranije Ravaisson. και έστιν ή νόησις νοήσεως νόησις. ne uvažavajući vremenski aspekt: „The most sxcellent being." 266 267 .u nekom vremenu". ustrojen u n e k o m v r e m e n u ." Ross ipak dobro upozorava na to da φαίνεσθαι može značiti i sve „ono što je otkriveno pomoću razuma". 9. Jedino nam je utoliko dakle jasan očinski nazor.. no od njega ima nešto drugo znatnije ([ako] mišlje­ nje naime nije to s t o j e njemu odista jestvo. but in the knowledge of an object which is adequate to its being. tako da bi značio naprosto „naj­ veće od svih mišljenja". A k o pak misli. O n o ο u m u pak sadrži neke besputnosti. Raznoliki su i pokušaji razumijevanja genitiva. nego . Također je za Rossa „dvoj­ beno" da li s onim dvostrukim τώδι valja razumijeti χρόνω. te d a j e sva vjerojatnost kako je svako po­ j e d i n o i od umijeća i od filozofije višekratno prema mogućnosti bilo iznađeno. ili uvijek isto. ili 4 1 i koji god od onih sa­ stavljenih. ako nije mišljenje. Elders je miš- No čini se da su znanje i osjećanje i mnijenje i razmišljanje uvijek [nečega] drugog. Ili je sve o n o što n e m a tvari nedjeljivo. Sebe dakle misli.. 4 0 Ovaj neobičan izraz izaziva neprestanu zabunu medu interpretima. shvaća određujući ga s Eldersom kao „genitiv sadržaja" ili pak tzv. but it posseses the summum bonum in a certain whole period". te mišljenje j e d n o s mišljenim. Još preostaje besputnost: da l i j e sastavljeno o n o mišljeno. 3 9 no kako ustrojen bi on tak­ vim bio. Ili je kod ponekih znanje [isto što i] stvar? K o d proizvodnih [znanja] bez tvari [stvar j e ] jestvo i o n o što bijaše da bude. Ν.. to sadrži neke poteškoće.u neko vrijeme".to božanstveno rečeno. Ne može se prihvatiti Bonitzov prijedlog da se. bilo da je [to] mišljenje. Jer mijenjalo bi se u dijelovima cjeline. nego mogućnost. te . intellectus vero summus non in iis est rebus. Značenje genitiva ponajprije se. razlo­ žito je da mu je naporna neprekidnost mišljenja. što bi tad bilo to uzvišeno? Ta držao bi se kao kad bi netko spavao.

sve čine j e d n i m . Jer um pokreće. d o k je robiju i živadi neznatan udio u zajednici.j e r protivnosti su netrpne j e d n a od druge. čak i ako ne daju nikakav drugi prilog cjelini. ali kao s t o j e u kućanstvu o n i m a slobodnima ponajmanje dopušte­ no činiti što se k o m e sluči." Slično i Elders drži kako je malo sumnje da upotrebljeni glagol διακριθήναι ovdje znači „biti rastvoren i raspršen u druge dijelove svemira". [ne čine] počelima. biljke -. 4 3 a i druga su na taj način. ili učestvuje. p o p u t vojske? Jer i u poretku jest o n o izvrsno. Prihvaćamo. 46 neznanje. kao i Ross. a druga nepropadljiva. 4 5 Protivnost [mudrosti]. ili pak ponajviše od svega.tako je p o č e l o svakoga pojedinog njegova narav. jedni čine bića iz nebića. sređeno. No niti je ispravno da sve. tj. Protiv većine rukopisa. a g o l e m o [im j e ] o n o što se sluči. p r e m d a je u svemu p o č e l o m ponajvećma o n o dobro. Drugi opet ispravno [vele] da j e to počelo. Za nas naime tvar nije n i č e m u protivnost. Jer ljubav čini o n i m dobrim. Liječništvo je naime [već] na neki način zdravlje. osim o n o g a j e d n o g . A besmisleno je i E m p e d o k l o v o . ili kao oblik. ili kao poredak. ili pak [ona] m n o g a o n o ­ me j e d n o m .. Re­ čenica je općenito teško razumljiva. ali o n o m e p r v o m ništa nije protivnost. ipak [im] ono biti nije isto. N a m a se pak to razložito razrješuje time da jest nešto treće. Ispitati valja i to na koji od dva načina narav svega sadrži o n o d o b r o i o n o najbolje: da li kao nešto odvojeno i samo po sebi. [bilo bi] usmjereno n a protivnost. moraju naposljetku dospjeti do toga da budu razložene'. a i vojskovođa [jest t o ] . već je ovaj po njemu. te ne stoji tako kao da j e d n o n e m a ništa s drugim. Drugi pak d o b r o i zlo i Ponešto preslobodnima mogu se činiti Rossov prijevod i objašnjenje: . nitko ne kazuje z b o g čega će uvijek biti postajanja i što je u z r o k postajanja. ali kako je dobro p o č e l o m . Ili na o b a načina. čitamo ταϋτα namje­ sto ταύτα. Jedni opet tvar nekad čine j e d n o m od protivnosti. Jer o n o m e pr­ v o m n e m a nikakve protivnosti. to ne kazuje nitko: svi naime čine bića iz istih počela. ptice. da ne bi bili na to prinuđeni. Ali pokreće radi nečega. Besmisleno je opet i dobru i u m u ne učiniti protivnost. tako da bolje stva­ ri mogu biti učinjene iz njihovih elemenata. ukoliko ih ne bi tko doveo u sklad. tako d a j e drugo [ o n o najbolje]. Nadalje. S Rossom razumijemo εις otprilike u smislu „leads the mind to". no o n a je počelo i kao o n o što pokreće (jer sabire) i kao tvar. Ta sve protivnosti imaju tvar. d o k drugi. Jer on je za njega narav zla. Uz to. ali za nas ne. v e ć je sve.ali ne na j e d n a k način: ribe. Anaksagori je o n o dobro p o č e l o m kao o n o pokrećuće. Uz to. I onima koji [postavljaju] ideje [pridolazi to] da im je [neko] drugo počelo nadmoćnije: naime o n o po č e m u je učestvovalo [ono osjetilno u idejama]. Svi naime čine sve iz protivnosti.'sve stvari. i [ona] jest te [protivnosti] m o g u ć n o š ć u . Zlo s a m o je naime jedan od dvaju sastojaka. A k o bi čak istome i pridošlo da bude p o č e l o m i kao tvari i kao o n o m pokrećućem. osim ako [je onako] kako mi tvrdimo. za kojega je „dvojbeno što [tj. to ne kazuju: da li kao cilj. niti u o p ć e kazuju kako će biti iz protivnosti o n a u ko­ j i m a protivnosti pribivaju: . Sve je na neki način zajedno u r e đ e n o . Bonitz priznaje: quomodo vel explicem vel emendam non habeo. I z b o g čega [su] j e d n a propadljiva. i kakvo je o n o u onih koji promišljenije zbore. T a k o đ e r je za druge zacijelo nužnost da jest neka protivnost mudrosti i najuzvišenijoj znanosti. . Eldersov je prijedlog riskantan i 268 269 . No svi koji ustvrđuju protivnosti ne služe se protivnostima. A o n i m a koji čine dva počela n u ž n o će j o š n e k o 4 4 drugo biti nadmoćnijim. ali s Rossom i Jaegerom.b u d u ć i da je nešto drugo. No i to se razrješuje na isti način. A kazujem kako je svima n u ž n o dospjeti do toga da b u d u razlučeni. tako mišljenje sebe samo i m a za cjelo­ k u p n u vječnost? 10. Čini nam se primje­ renijim oprez Bonitzov. Valja da ne ostane prikriveno koje sve nemogućnosti ili besmi­ slice pridolaze onima koji drukčije govore. Nije on n a i m e po poretku. S p r a m j e d n o g je naime sve uređeno. ili kao o n o što pokreće. P r e m a č e m u od toga dvojega je dakle ljubav [počelo]? Bes­ misleno je i da je prijepor nepropadljiv. sve bi imalo udjela u rđavome. i to on j o š više. Bonitzovu emendaciju έτι namjesto δτι. p o p u t onih koji [suprotstavljaju] o n o neisto istome. kojima sve zajedništvuje u [smjeru] cjeline. v e ć jest neki [ o d n o s ] . bu­ dući da je dijelom mješavine. niti pak da iz protivnosti. i u kojih su ponajmanje besputnosti. ta riječ] ovdje znači".

ο Bogu. Ο tom skrajnjem i cjelinu zaključujućem predmetu nemamo ina­ če nikakva izjašnjenja Aristotelova". erganzte Auflage. Oni pak koji zbore da je matematički broj o n o prvo. Frankfurt am Main. Pored Duringova ranog datiranja. stav da knjiga doduše jest srazmjerno rana. Ο vremenu nastanka knjige mnogo se raspravljalo. a ne toga što bi tek „trebalo" biti. 1964. Ove Gadamerove (Aristoteles: Metaphysik XII. Ubersetzung und Kommentar von Hans-Georg Gadamer. koji izlažu svojevrsnu fi­ lozofiju postajućeg osjetilnog bitka. 7) riječi nisu nikako tek neki osamljeni pojedinačni sud znalca. te tako [zbore] svaki put drugo jestvo. Zweite. N e g o pače baš ništa od protivnosti neće biti odista čimbeno i pokretačko? Jer m o g l o bi i ne biti. u kojima su te suhe i često poludorečene natuknice morale biti do­ punjene i oživljene neposrednim zrenjem. str. osim ako ne kaže. 228). stilskoj neujednačenosti i čestoj sadržajnoj nepovezanosti odlo­ maka. 191): „Poput nekog zagonetnog meteorita strši Λ 'Metafizike' u vrijeme". Kao i Werner Jaeger (Aristoteles. De philosophia. U ovome završnom navodu iz Homerove Ilijade nedostaje. Heidelberg. koji se bave pretežno ili teško prihvatljiv. tako je i Ingemar During (Aristoteles. Općenito su mišljenja ο vremenu nastanka knjige i njenu mjestu u cjelini Aristotelova djela u znatnoj mjeri podijeljena. Slično sudi i Hans Joachim Kramer (Der Ursprung der Geistesmetaphysik. ako pored onih osjetilnih ne b u d e i drugih. i uopće ideja i stvar. ti jestvo svega čine nepovezanim (ništa naime jedno drugome ne dopri­ nosi. zajedno s A. Treća pak grupa istraživača upozorava na sadržajna slaganja npr. otprilike u vrijeme Aristotelova boravka na Assosu. Aristotel završava jednostavnim uvidom i iskazom toga što jest. nauka ο mogućnosti i djelatnosti sa zrelim knjigama Meta­ fizike. prvim dijelom K. koje vjerojatno nisu bile namijenjene objavljivanju. te dakle bića ne bi bila vječna? Ali jesu. da o n o pokrećuće čini [jednim]. tako da bi dobio otprilike ovakav smisao: „protivnost je nedostatak racionalne svrhe. Dakle treba ukinuti j e d n o od toga. Apelativ i imperativ teško da mogu odgovarati ovo­ me samopouzdanom i uzvišenom završetku nadasve teškog razma­ tranja. već samo vlastitoj upora­ bi. zaključujući iz toga na ipak barem djelomičnu kasnu dataciju spisa. During je pak upozorio na sadržajnu blizinu s prvim dvama knjigama Fizike. str. [oni] neće biti uzroci ničega. nauka ο prvom pokretaču s posljednjom knji­ gom Fizike. ili su pak služile u najboljem slučaju kao pisana podloga predavanji­ ma. koji vodi prema protivnosti spram prvog počela". čini se. te čitavom N. De caelo. B. učiniti između prvih pet odjeljaka. pretežno u osloncu na Jaegerova istraživanja. A rečeno je kako. U svojem značaj­ nom pokušaju rekonstrukcije nastanka cjelokupne Aristotelove Metafi­ zike Jaeger je knjigu A.Nadalje. Dalje. 193) „uvjeren u to daje Aristotel u knjizi Lambda htio dati u sažetoj formi jedan pregled osnove svoje teorijske filozofije". No bića neće da budu loše upravljana. postoji. N. 1923. „Nije dobro mnogovlade: jedan [je] 4 7 vladar". izvođenjem i živom riječju. Najvjerojatnije je pak da na neki način svi imaju pravo. Amsterdam. a i počela [čine] mnogima. tad niti kretanja. A i ne m o ž e reći. 1966. nitko ne govori ništa. 270 271 . Neki problemi interpretacije Izuzetna je važnost knjige Lambda kako unutar cjeline Aristotelova djela tako osobito za cjelokupnu potonju povijest filozofije i teologije. neće bi­ ti počela i poretka i nastajanja i svih onih nebeskih. Metaph. Unutar knjige osnovnu podjelu va­ lja. Stoga i može isti zaslužni poznavalac i tumač drugdje kazati da je „spis Lambda Metafizike jedno potpuno samostalno predavanje ο filozofiji prvih stvari" (isto. datirao rano. 189). Berlin. str. pa bilo [to] ili ne). niti sve u njoj objedi­ njene tekstove nastalima istodobno. kako će iz neveličina biti veličina i neprekidnost? Jer broj neće činiti neprekidnost. niti kao ono pokrećuće niti kao oblik. Zadržavamo tu lekciju sa Susemihlom. ali ipak kasnija od npr. On hoće postaviti zarez iza εναντία. imperativ „neka bude" (έστω). te ju je zajedno s njima i izgubljenim dijalogom De philosophia svrstao u ranu grupu rasprava ο prvim počelima. te čitati άνοια umjesto άγνοια. A k o pak jesu ideje i brojevi. nauka ο umu s De anima. Uz to. a ako [toga] nema. kao u svih b o g o z n a n a c a i naravoznanaca. te ostalih. 1970. „Medu knjigama Metafizike strši dvanaesta knjiga posebno time što ona sadr­ žajno donosi okrunjenje aristotelovske filozofije: nauk ο najvišemu biću. kao mi. čime su brojevi jedno. premda Ross tvrdi kako je riječ zahtijevana ritmom rečenice. prema ver­ ziji glavnih rukopisa. Knjiga Lambda ne može se naime držati cjelovitim djelom. str. skica i zapisa. ili duša i tijelo. Sudeći prema ponegdje upravo nevjerojatnoj zbijenosti i lapidarnosti izričaja. ili [bi] barem činjenje [bilo] potonje [spram] mogućnosti. u knjizi Lambda imamo ustvari skup bilješki. str. naime ΖΗΘ. i za svako pojedino druga počela. već uvijek [samo] početak početka.

Waltera Brockera (Aristoteles. tvrdeći (isto. u sebi kružeću sebesvijest. kao supstantiv djelatnosti. Ovime se Seidel priključuje staroj i utjecajnoj matici takozvanog teističkog tu- 272 273 . Da kršćan­ ska predodžba osobnoga Boga i njegova odnosa spram čovjeka u Aristo­ tela leži posve daleko. Isto to vrijedi ο misli stvaranja. nakon temeljite i podrobne analize sadr­ žaja 8. u značajnoj pole­ mici s teističkom interpretacijom Brentanovom. pri čemu su očito prva razmatranja shvaćena kao nužan uvjet i predstupanj za druga. postali su vodećima za teologijsko mišljenje kršćan­ skoga srednjovjekovlja. dakle spram diskurzivnih izvršenja). 582) da „božja sebespoznaja obuhvaća sve biće. koje je nama inače dano kao sastavljeno".sva plodonosnost njene ujedne blizine i daljine kako povijesno predanom tako i današnjem našem filozofijskom i teologijskom iskustvu. to će svatko smjesta zamijetiti. Ovdje dakako nije moguće ni potrebno pokušavati neku filozofijsku interpretaciju. Da li je božanska moć mišljena kao jednota ili mnoštvo. str. Ako bi riječ 'Bog' trebala biti uzeta u religij­ skom smislu. actus purus. Ne vjerujemo da je mnoštvo često nevjerojatno minucioznih filoloških i astronomijskih analiza osmog po­ glavlja uopće zavrijedilo . Kako je. Prije bismo se složili sTJuringom (isto. νόησις. koja je time dospjela u zapadnjačko mišljenje. ustvrđuje da njegov najveći dio „u sadašnjem obliku nije bio napisan od Aristotela samog. 219). smatramo. ta­ kođer ono inteligibilno. prilože­ nom ponovo izdanome Christovu grčkom tekstu i Bonitzovu prijevodu (Aristoteles' Metaphysik II." Štoviše. kao i time da tamo izloženi prvi pokretači ne pokreću tek budući ono žuđeno i ljubljeno. kao i svaka zbiljnost. niti uopće religija ima ikakva mjesta u njegovoj filozofiji. a 'mišlje­ nje mišljenja' snažno asocira na refleksiju čovječje samospoznaje (kao u njemačkih idealista). koji u tom kontekstu. Hamburg. naime pravoga smisla izraza „mišljenje mišljenja". neko umsko zrenje (u suprotnosti spram διάνοια i dr. Beskrajna diskusija koja je uslijedila i traje u osnovi još i danas kreće se zatim poglavito u raspravljanju alternative monizam-pluralizam. str. koja je. u po­ svemašnjoj razlici spram ostalih poglavlja. . to je spo­ redno u odnosu spram pitanja da li ona uopće egzistira. ο naravi.koji se ipak. kako onda uopće izbjeći to da nam se ono pokaže tek kao puka prazna. Premda je kršćanska religija bila hranjena iz bitno drugih snaga no iz onih kla­ sičnoga grštva.. ili i samo komentar sadržaja prevedene knjige. po našem sudu. Poseban problem predstavlja interpretima sadržaj osmog odjeljka i tamo izloženi nauk ο zasebnim pokretačima nebeskih tijela. tad je Aristotelova filozofija ateizam" . svojstveni i osobit karakter Aristotelove filozofijske misli ο Bogu. pripada onim sudbinskim i stva­ ralačkim napetostima koje sve do u današnji dan prožimaju zapadnjačko ljudstvo. ο sebe k sebi samome otvarajućem poretku bića. ] Napetost između grčke misli svijeta i kršćanskoga svijeta duše. str. 4 1974. Uz to.. Već je Zeller. čini se da ima dobrih razloga složiti se s Eldersom (djelo niže navedeno. koji se slobodno služio materijalom iz ostalih spisa". ali također pojmovi upotrebljeni za taj bitak. 579) . ipak je misleni rad toga klasičnog doba priredio sredstva i putove (a i stranputice) za samorazumijevanje kršćanstva. izražava 'djelatnost uma' te time i ontologijski aspekt 'zbiljnosti uma'.u sebespoznaji božanski um spoznaje ujedno sebe sama kao uzroka svega bića". 221): „Ali niti je Aristotel bio kršćanin. U sažetom uvodu svojega prijevoda i kratkog komentara veli Gada­ mer: „Iskazi. dovršena zbiljnost. kao što je to isto uostalom učinio i Gadamer u svom inače rijetko lijepom i pouzdanom. Seidel se pak sa svoje strane jednako odlučno suprotstavlja i Zellerovu stavu. Stoga ni mi nismo u prijevod preuzeli veći dio tog poglavlja. Ross. Zadržimo se ovdje sa­ mo na jednoj tako reći usputnoj primjedbi. već od strane nekog učenika (ili učenika).mimo pretjeranosti npr. međutim. kao i . koja je s umjetničkim duhom Grka u osnovi ne manje nespojiva no s njihovom najdubljom duhovnom koncepcijom. zbog pretjerane i pretenciozne kratkoće te općenito nezado­ voljavajuće razine uvida. nazvavši je čak štoviše na jedno­ me mjestu „nemogućim i jalovim idealom". koje Aristotel iznosi u Lambda 8 monoteističko ili politeističko za­ pravo neispravno postavljeno" .vječnim osjetilnim bićima ili pak onim posve nadosjetilnim. argumentirajući prvenstveno time da je pisan stilom posve dogotovljene i zaokružene rasprave.sam ustvrđujući da je „beskonačno diskutirano pitanje da li je shvaćanje Bo­ ga. 56-68).. koje Aristotel daje ο božanskome bitku postali su za povi­ jest zapadnjačkog mišljenja od nesagledive važnosti. gore navedenom prijevodu. odno­ sno teizam-politeizam u Aristotela. str. S pravom je naprimjer Horst Seidel u svojem nedavnom komentaru Aristotelovoj Metafizici. te da .. kako je pokretačka narav prvog pokretača bila određena u sedmome poglavlju. ako se ovako oštro poput Seidla od­ bije svaka blizina „mišljenja mišljenja" bilo kojoj vrsti sebespoznaje i sebemišljenja. dok je νόησις intuitivan čin. [ ." Odlučujuće je pitanje. te kako mora biti razumljena njena narav i odnošenje prema svijetu. neosporno da upravo u njoj sadržani nauk ο Bogu čini njeno pravo središte i najtežu zadaću promišljanja. zadovoljit ćemo se ovdje s dvije kratke uz to vezane napomene. objekt za um. 1980. s mišlju ο phvsis. Frankfurt am Main. a slično je shvaćao i npr.filozofijski gledano .toliki napor i trud. Ovdje dane odredbe životnosti i duhovnosti tog božanskoga bitka." Iz ovoga podužeg navoda razvidan je. str.navodi potom Merlanov citat Eduarda Mevera: „U Grčkoj igra pitanje glede jednog ili više bogova jedva neku ulogu. Izraz νοήσεως νόησις znači dakle da je božansko biće uma. kao čista. ovu najvišu točku Ari­ stotelove filozofije bio protumačio kao puku praznu. Već je Jaeger odlučno zastupao tezu da osmi odjeljak odnosno poglavlje knjige Lambda nije organski sastavni dio knjige. ujedno djelatnost spoznavanja i najviši objekt spoznavanja. posve bezobjektna misao. međutim. teško i može tako nazvati . poglavito onaj energeie. poglavlja. koji.inzistirao na tome da Aristotelovo „mišljenje mišljenja" valja razumijevati u strogoj opreci kako spram svake samorefleksije čovječje spoznaje (po njemu slučaj nje­ mačkog idealizma) tako i spram svakog diskurzivnog puko razumskog mišljenja: „'Mišljenje' je neko diskurzivno izvršenje spoznaje. Zacijelo najveći i najteži problem cjelokupne knjige jest dostatno ra­ zumijevanje onoga u čemu Aristotel sagledava samu bit božanskoga bića.

activity or actualization". Barbarić. i Duns Skot i Toma Akvinski. dobro zaključuje da je njihova osnovna razlika u. ipak bio sklon pripisati mu znanje ο općeni­ tim zakonima univerzuma. 274 275 . 1849. διό και τούνομα ενέργεια λέγεται κατά τό έργον και συντείνει πρός τήν έντελέχειαν: „Djelo jest svrha. što zajed­ no znači jednako tako . i uz sav oprez. Tvar je pak m o g u ć n o s t . Smisao i značenje riječi εντελέχεια. a Averroes je. 480). koja po sebi nije ovo-nešto. izbjegavajući pritom kako sve već poznate zamke apsolutne samosvijesti klasičnoga idealizma tako i njegova neoplatoničko-kršćanskog pretumačenja u smislu ujednog spoznavanja i stvara­ nja svijeta . ενέργεια znači . pokušavajući odrediti što jest duša i koji bi bio njen najzajedničkiji zbor. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 39-40 /1994/. Volumen II: Commentarius. drugo pak [kao] oblik i vid. u čemu ga u osnovi. 1960.) Aristotle 's Theologv.) Aristotle's Metaphvsics. treće. držati se u svrsi". Važniji konzultirani komentari: Hermann Bonitz.418a25). naime ενέργεια. D. premda niječući bilo kakvu stvaralačku djelatnost i bilo kakvu slobo­ du volje u Aristotelova Boga. izuzetno instruktivnu raspravu tih osnovnih Aristotelovih pojmova u Trendelenburgovu komentaru. po kojem se već zbori ovo-nešto. Θ. (Pretisak: Hildesheim. ή δέ ενέργεια τό έργον. sed inter se coniungatur. kao što je to uostalom i u današnjim engleskim prijevodima: Usp.i u tome se valja složiti s Rossom . Aristotelis Metaphysica.ostaje pitanjem i zadaćom. Volume II. te. Cini se ipak . pa se po­ n o v o kao iz početka vratimo. Doista su „actus" i „perfectio" za cijelu latinsku tradiciju prevođenja i tumačenja Aristotela dva jednakopravna načina za prevođenje onog εντελέχεια. Z o v e m o svakako neki j e d a n rod bića jestvom. Assen. 1972.mačenja Aristotelove odredbe Boga. Ross. koji i sam upućuje na tu rečenicu (u njegovu komentaru za De anima. Naš pokušaj sa „usvršnost" ide za tim da ujedno obuhvati sva tri osnovna smislena sastojka te temeljne Aristotelove kovanice: έν.da takvo tumačenje ne odgovara slovu samog Aristotelova teksta. 166. o n o iz tih. D. Generacije i generacije komentatora radile su na takvu protumačenju. Recognovit brevique instruxit W. Bonn. pogrešno umjesto ενέργεια stoji εντελέχεια). d o k je vid usvršenost 1 . s vrijednom uputom (str. nala­ ziti se. a εντελέχεια znači „resulting actuality or perfection". Ross. slijede npr. ( 1 1924. 260): „Alii έντελέχειαν actum. Slično već i Franjo Marković: „usavršetak" (usp. str. str. premda ih Aristotel često rabi sinonimno. ili poput motrenja. alii perfectionem interpretantur. Prijevod i bilješke: Damir Barbarić adnotatione 1. stoga se i ime djelat­ nosti zbori prema djelu i upravljeno je prema usvršenosti".. Izvornik: Aristotelis De anima. Ross. Već je Aleksandar pokušavao u Ari­ stotela naći stanovito prihvaćanje misli ο Božjoj providnosti. 242-262. i to dvojako. 1-6. Iz djela Ο duši (knjiga B. A Commentary on Book Λ of the Metaphysics by Leo Elders. Ο χ ο η ϋ 1963 ( r i 9 5 6 ) ." Theiler je odvažniji sa svojim prijevodom „Erfullung". D. tome da.. Početni napori oko izgradnje hrvatskog filozofij­ skog nazivlja. London. Quorum utrumque verum est. Kako se približiti smislu „mišljenja mišljenja". 1958. τέλος i έχειν. ponajbolje se razabire iz Metaph. ili p o p u t znanosti. A Revised Text with Introduction and Commentary by W.u sebi imati (vlastitu) svrhu" kao i „biti. Predaje onih prvašnjih ο duši neka su [time] rečene. str. a djelatnost djelo. ut non alterum ab altero excludatur. ita tamen. a od njega opet j e d n o [zborimo] kao tvar. kao i njoj bliske druge temeljne riječi Aristotelove filozofije. 1050a22: τό γάρ έργον τέλος. 412a .

a druga nemaju. Biti sjekirom bilo bi naime njegovo jestvo. ili pak obratno. Jer u pripadnosti duši su i san i budnost. ali bjelodanijih. kao niti vosak i lik. Organi su pak i dijelovi biljaka. no j e s t v o m na taj način kao sastavljenim. Još je nejasno da li je duša usvršenost tijela na takav način kao b r o d a r brodu. n e g o i takvo tijelo. To je naime jestvo oka prema zboru. A takvo je o n o koje bi bilo o r g a n i m a opremljeno. njegova bi duša bilo gledanje. Od naravnih j e d n a imaju život. Od­ vojeno od toga ne bi više bilo sjekirom. koje [gle­ danje] ako izostane. U t o m orisu dakle neka b u d e razmeđeno i ocrtano ο duši. A to je o n o što bijaše biti o v o m e ovakvome tijelu. no posve jednostavni. tako su i ovdje duša i tijelo o n o živo. drugi put kao motrenje. naime jestvo p r e m a zbo­ ru. To što se odnosi na dijelove treba pače uzeti za cijelo naravno tijelo. Ali ne priječi ništa da neki ipak jesu [odvojivi]. uistinu.. a ovojnica je zaštita [samoga] ploda. Naime. niti u o p ć e tvar pojedinačnoga i o n o čega je tvar. a prihvaćaju Zeller. što potvrđuju i Aleksandar od Afrodizijade i Filopon." Takva je od­ redba zbor zaključka. te od njih o n a naravna.. O v a se p a k zbori dvostruko. neće d u š o m 3 biti tijelo.u stvari. 2. Beskonačne su bile rasprave već antičkih tumača treba li u ovoj po­ sljednjoj zaključnoj rečenici dušu smatrati subjektom. O k o je pak tvar gledanja. To kazano valja promotriti i na dijelovima [tijela]. Oboje naime vuče hranu. Jer tijelo nije od onih po podlogu. a i duša to [isto]. K a o i siječenje i gledanje. valja pokušati iznova ovako razložiti ο njoj. Jestvo je pak usvršenost.Tijela se ponajvećma čine jestvima. a kao sposobnost vida i m o ć organa. T a k o i ne treba tražiti da li su duša i tijelo j e d n o . ako se z b o r e m n o g o s t r u k o . ili neki njeni dijelovi. zato što nisu usvršenost nikakva ti­ jela. A b u d u ć i da je [ne samo] tijelo. Nije naime duša takvoga [= neživog] tijela o n o što bijaše biti i zbor. nego naravnoga. Očito dakle da kao znanje. p o p u t sjekire. j e r kao dio spram dijela tako je srazmjerno odgovarajuće ustrojeno [i] cjelokupno osjetilo spram cijeloga osjetilnog tijela. Sad su pak odredbeni zborovi p o p u t zaklju­ čaka. u najpunijemu smislu j e s u usvršenost. ukoliko [ono] jest takvo. Ž i v o t o m pak z b o r i m o hranjenje kroz sebe te rastenje i opadanje. Stoga je duša prvotna usvršenost naravno­ ga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. kao što zbori najveći broj odredbi. 2 naime [takvo da] i m a život. d o k san posjedovanju i nedjelatnosti. Jer o n a su p o č e l a ostalih. duša. osim [tek] j e d n a k o i m e n o . kako ima jedan dio rukopisa. A k o dakle treba zboriti nešto zajedničko za svu dušu. ali kao što o k o jest zjenica i vid. premda mu tumačenje i prijevod na koncu ostaju posve bliski našem i Rossovu. [to] više nije o k o . takvog koje ima p o č e l o kretanja i stajanja u sebi. kao što je list zaštita ovojnice ploda.koje smo prihvatili . Prvo je tumačenje . 276 277 .in the same person". N u ž n o je dakle da je duša j e s t v o kao vid naravnoga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. Manje je vjerojatno rješenje Hicksovo. O n o koje m o g u ć n o š ć u jest kao živo nije o n o kojemu nedostaje duša. kao na­ primjer ako bi naravno tijelo bio neki od organa. Budući da iz onih nejasnih. P r v o t n o pak p o s t a n k o m kod o n o g a istog 4 je znanje. A k o bi naime o n o živo bilo o k o . kao što je i o n o kameno i o n o nacrtano. Općenito je dakle kazano što je duša. osim j e d n a k o i m e n o . zapravo" ("in fact").nuž­ no ako se prihvati član ή ispred ψυχή. to nije nejasno. odredbeni zbor ne m o r a samo pojasniti o n o da. Za neke je naime od njih usvršenost dijelova [tijela] njihova usvršenost. tako je i b u d n o s t usvršenost. a o v a k o sad jest sjekirom. u z r o k pak stvari zbori onaj koji kazuje da je kvadriranje iznalaženje srednje proporcionale. Da dakle duša nije odvojiva od tijela. a b u d n o s t srazmjerno odgovara motrenju. Hicks i Ross. Korijenje pak srazmjerno odgovara usti­ m a . N a i m e o n o j e d n o i bitak. T a k o da bi svako naravno tijelo koje ima udjela u životu bilo j e s t v o m . nego o n o koje [je] ima. nastaje o n o j a s n o i o n o prema zboru poznatije. a tijelo predi­ katom. u smislu . S Hicksom razumijemo έπί του αύτοϋ kao . bila bi p r v o t n a usvršenost naravnoga organima opremljenog tijela. ako se slučila djeljivom. koji hoće u prvome και očitati emfatičko značenje. Čitamo s Rossom dva puta και u 412al6-17: έπεί δ' εστί και σώμα και τοιόνδε. nego [treba] sadržavati i očitovati još i uzrok. Naprimjer: „ S t o je kvadriranje? Jednakost nejednakostran o g četverokuta s jednakostranim pravokutnikom. n e g o je ponajvećma kao p o d l o g i tvar. a sjeme i plod jesu m o g u ć n o š ć u takvo tijelo. Tijelo je o n o koje m o g u ć n o š ć u jest. j e d n o m kao znanje. [ N e k o g ] takvog dakle tijela je [ona] usvršenost.

rasudnim. opip. mislio na jednu biljku. I kao što o n o hra­ nidbeno m o ž e biti odvojeno od opipa i od svega osjeta. Slično se steklo i u okrugu osjetila: j e d n a [živa] imaju sva. Budući da se o n o čime živimo i osjećamo zbori dvostruko. 278: h o v a duša usvršenošću doduše jest j e d n a u svakoj biljci.izgleda naime da dje­ latnost činećih pribiva u o n o m e trpećem i u stanje d o v e d e n o m -. to treba ispitati kasnije. tako i opip od ostalih osjeta. kretanje i stajanje po mjestu. pribiva nijedna druga m o ć duše. Izgleda naime da u sebi ima takvu m o ć i počelo kojim stječe rastenje i opadanje u smjeru suprotnih mjesta. osjet. Ostali pak dijelovi duše očito je iz toga da nisu odvojivi. kao o n o vječno od propadljivoga. a ako osjet. Z b o g kojeg pak uzroka. 279 . Od osjeta pak najprije svima pribiva opip. zbor i kao djelatnost o n o g a primljivog ( t a m o o n o g a znatljivog. Kako napominje Hicks. kao i o n o čime znademo ( z b o r i m o [to] jedanput znanošću. Ipak. ih pak čitavim. Prilog πρώτιυς treba ovdje. kao i Rossu i Theileru. dok u nastavku subjektom postaju već ti dijelovi sami. a j e d n a k o i svako pojedino od drugih rečenih. d o k ostala od toga ne mogu. Sad pak neka bude rečeno samo toliko da je duša počelo tih rečenih i da se njima određuje: hranidbenim. ali ne tvar i podlog. što uzrokuje grama­ tičku nezgrapnost. kao da njiČitanje većine rukopisa bilo je και φθίσιν τε και αΰξησιν. [tamo je] iz nužnosti i požuda. te. očito propustio primije­ titi da su sve umetnute rečenice sve do samoga kraja podređene od­ nosno zavisne te da glavne uopće nema. [tamo su] i b o l i užitak. a ne samo da žive. koju se tek rasijeca u djelove. Z b o r o m pak da jesu drugi. osjetnim. Jer ako se trostruko zbori jestvo. Jer t a m o gdje je osjet. to bi [ o n a ] 1 0 bila neki zbor i vid. a to i čini razlike živih. neki vid. Uz to. a drugi put d u š o m . [i njihovi dijelovi] odvojeni jedni od drugih 7 . oslanjajući se na Bonitza. vjerojatnije nam je. tako gledamo da se steklo i glede ostalih svoj­ stava 8 duše kod izvjesnih kukaca. Hranidbenim z b o r i m o takav dio duše u kojemu i o n a ničuća imaju udjela. prepunoj umetnutih misli. te [budući] da od tih znanost i zdravlje jesu oblik. razumjeti u smislu . no m o ­ g u ć n o š ć u više njih. da se o n o uduševljeno od neuduševljenoga razmeđuje življenjem. S Theilerom razumijemo πάντη kao „nach allen Seiten". kao što tvrdimo. a j e d n a k o i o n o č i m e smo zdravi [zborimo] jedanput zdravljem a drugi put n e k i m dijelom tijela. te da je zbog tog propusta i posljednji umetak započeo s relativnim ώστε. Trendelenburg se hoće vratiti tom čitanju. a od tih je pak tvar Razumijemo ovdje διαφοράς s Hicksom u smislu „characteristics". a treće o n o iz obojih. Da li svako pojedino od toga jest duša ili dio duše. što bi dakle značilo da se te riječi vezuju uz κίνησις te znače „kretanje s obzirom na opadanje i rastenje". premda ga očigledno treba shvaćati kao konačni početak glavne rečenice.. Živjeti dakle pribiva živima po t o m e počelu. za neke od tih nije teško vidjeti. a drugima opet samo j e d n o . a gdje su ti. rasiječe li ih se: svaki od dije­ lova ima naime i osjet i kretanje p r e m a mjestu. sve dok uzmažu uzimati hranu. A kako se život zbori mnogostruko. No ο u m u i motriteljskoj m o ć i nekako ništa nije bjelodano. Trendelenburg se zalaže za Bekkerovo πάντοσε. [onda] i uobrazilju i poriv. Jer i ona koja se ne kreću niti zamjenjuju mjesto. od čega je j e d n o vid. njima naime ne . Z b o g kojeg se pak uzroka svako od toga njima steklo. v e ć se čini da je to neki drugi rod duše te da se to j e d i n o m o ž e odvojiti. A očito je [to] kod onih što niču. a nadolje ne. u ovoj je rečenici očito da je Aristotel. no neka sadrže besputnost. dalje kreta­ 5 nje s o b z i r o m na hranu. kako upozorava Hicks. druga [imaju] neka. nekima od živih pribivaju sva ta. ako dio. ovdje o n o g a zdravljivog) . Dijelimo stav Bonitza i Rossa da je Aristotel u ovoj dugoj i neobično složenoj rečenici. K a o što se naime kod biljaka neke pokazuju da žive i raz­ dvojene. To m o ž e biti odvojeno od ostalih.u prvotnom i načelnom smislu". drugo tvar. Bekkerovo και φθίσις τε και αΰξησις. to je očito: ta osjetljivim biti i mnijenljivim drugo je. velimo da nešto živi i o n d a ako mu samo i nešto od ovih pribiva: um. u onih smrtnih. Zato se i sve bilje čini da živi. d o k je o n o živo [= „životinja"] to najprvo po osjetu. započi­ njući je. ali imaju osjet. Jer ne rastu nagore. započinjući ispitivanje. z b o r i m o živima. kako neki tvrde. i [budući da] je duša to čime p r v o 9 živimo i osjećamo i razmišlja­ m o . te opadanje i rastenje . Sva pak živa izgleda da imaju opipni osjet. da li tako da je odvojiv samo z b o r o m ili i mjestom. kasni­ je ć e m o reći. ako je već [drugo] osjećati i mnijeti. Prihvaćamo čitanje πάντη. kretanjem. neki­ ma neka od tih. δσα s Hicksom i Rossom. d o k neka [samo] j e d n o najnužnije. svako naime od toga velimo da znade). već jednako u oba smjera i posvuda 6 ona koja se vazda hrane i žive do skončanja.K a ž e m o dakle.

kako kod likova ta­ ko i kod onih uduševljenih. a drugima opet Gotovo je nemoguće odlučiti se na što se zapravo odnosi posljednja umetnuta misao u rečenici. [tima] i požuda. Jasno je dakle da bi zbor duše bio na isti način j e d a n kao i [geometrijski] lik. drugima p a k i to i o n o osjetno. prema Filoponu. ili životinje.) T a k o da treba ispitivati prema pojedinačnome. Hicks nepotre­ bno pripisuje participu . 280 281 . razumijevajući onda ovako: „ako bismo (čineći tako) zapostavili definiciju pojedinačne vrste". te ako ima što drugo takvo [kao čovjek]. A m o g a o bi i kod likova biti zajednički zbor. očito je iz toga. j a s n o je. A ako o n o osjetno. a opip je osjet t o g a ) . te i o n o u g o d n o i b o l n o . osjećajući hranu neposredno. osjetnu. niti ovdje duše m i m o ovih rečenih.b u d u ć i da je o n o iz obojih o n o uduševljeno . žeđ za vlažnim i hladnim. a sva živa imaju b a r e m j e d n o od osjetila. Biljkama pak pribiva j e d i n o o n o hranidbeno. Glad i žeđ su požude. te stoga pribiva u tijelu. za svako se pojedino usvršenost slučuje nastajati u o n o m e m o g u ć n o š ć u pribivajućem i u svojstvenoj tvari. A m o ć i m a zove­ mo hranidbenu. i koja čovjeka. [ima] razbor i rasudbu. htijenje. d o k je [osjet] ostalih osjetnih [samo] u z g r e d n o [osjet hra­ n e ] 1 1 . (A slično o n o m e u okružju likova drže se i o n a glede duše: j e r u sli­ j e d u o n o p r v o t n o uvijek pribiva m o g u ć n o š ć u . razumjeti i tako kako je. međutim. s kojim su u skladu svi. A i od onih osjetljivih jedna imaju o n o kretljivo po mjestu. d o k opip pribiva b e z ostalih. ne svima razbor. i o n o rasudbeno i u m . te zatim istraživati ο o n i m a što Prihvaćamo Rossovo razumijevanje ovih inače prilično različito tuma­ čenih posljednjih riječi άφέντας τον τοιούτον kao „ignoring the definition which does correspond to the infima species".poput Simplikija . a neke n e k i m a od njih. Tijelo naime nije. j e r o n a je poriv za u g o d n i m . Ο uobrazilji je nejasno. shvaćao Aleksandar . Jer niti t a m o ima lika m i m o trokuta i onih što mu slijede.da opip. a druga nemaju. sve ostale osjetive kakvoće osjeća uzgredno. Poriv je naime požuda.a conditional force". Razjasniti ο njima valja kasnije. pored našega tumačenja i pri­ jevoda. N e k i m a pak uz to pribiva o n o kretljivo po mjestu. a ne k a o što su je oni prvašnji uklapali u tijelo ne određujući p r i t o m u koje i kakvo. Od rečenih m o ć i duše neke pribivaju svima. Č e m u pribiva osjet. ta m n o g a od živih nemaju ni vid ni sluh ni osjet mirisa. d o k nekima samo jedna. Iz kojeg uzroka su pak tako slijedom ustrojena. i najmanje njih. a u o n o m e osjetnom o n o hranidbeno. b e z o n o g o p i p n o g ne pribiva nijedan od ostalih osjeta. j e r sva se živa hrane suhim i vlažnim te toplim i hladnim. niti prema svojstvenoj i nerazdjeljivoj vrsti. kretnu po mjestu. K a o posljednje. Da dakle [duša] jest neka usvrše­ n o s t i z b o r o n o g a koje i m a m o g u ć n o s t biti takvim. tad nije . A tako biva i p r e m a zboru: naime. drugi zbor. Jer kojima od propadljivih pribiva razbor. Kojima pak [pribivaju] ta. t o m e i užitak i bol. opip.. Za sada neka b u d e r e č e n o toliko da o n i m a od živih koja imaju opip pribiva i poriv. koji neće ni j e d n o m e od bića biti vlastitim z b o r o m . Od osjetnoga je pak odvojeno o n o hranidbeno u biljkama. vid usvršenost. Moguće je. ali n e ć e ni­ j e d n o m liku biti vlastit. Bez o n o g hranidbenog naime n e m a osjetnoga. n e g o o n a [je usvršenost] n e k o g a tijela. i kod tih i kod drugih. koji­ ma pak svako pojedino od onih. tima i sva ostala. Jednako i kod ovih rečenih duša. nego n e k i m a čak niti uobrazilja. A opet. i to u t o m e t a k v o m e tijelu.m o g u ć n o s t . kao naprimjer u četverokutu trokut. Ο motritelj­ s k o m u m u je. zanemarujući taj takvi [vlastiti z b o r ] 1 2 .a što kao najvjerojatnije prihvaća i Ross . d o k druga njome j e d i n o m žive. i to glad za o n i m suhim i toplim. kako s m o rekli. a sočnost je opet kao neki začin toga. ili izvrsnije. Ne p r i d o n o s e naime hrani ni zvuk ni boja ni miris. Da je dakle onaj zbor koji se bavi tim svakim pojedinačnim [jednako] tako i ο duši najprikladniji. ili pak . Uz to imaju i osjet hrane (opip je naime osjet hrane. v e ć nešto pripadno tijelu. 3. rasudbenu.tijelo usvršenost duše. Zato je smiješno tražiti zajednički zbor. to treba ispi­ tati. stremljenje. kao ljudima. p r e m d a se pokazuje da ništa slučajnoga ne prihvaća [nešto] slučajno. A o n o m e koji h o ć e ο t o m e provoditi istraživanje n u ž n o je dokučiti što jest svako od tih. no treba kasnije ispitati. koja je duša pojedinačnoga. 4.da opip sve ostale osjetive kakvoće osim pobrojanih osjeća samo uzgredno. porivnu. sočnost je pak n e k o j e d n o od onih opipljivih. [tad] i porivno. kao naprimjer koja [je] biljke. I zato d o b r o nagađaju oni kojima se čini da duša nije niti bez tijela [a] niti n e k o tijelo.

a u z r o k i p o č e l o t o g a 1 8 je duša. kao naprimjer što jest o n o u m o v n o . izostavljamo ih.. i čega radi. Paderborn. Osjet se naime čini da je neka preinaka. 1 6 Budući da dakle ne uzmaže zajedništvovati o n o m e uvijek i o n o m e b o ž a n s k o m neprekidnošću. te ustrajava ne isto nego kao isto. 415bl0. jer ništa od onih smrtnih ne m o ž e ustrajati isto i j e d n o brojem. imali udjela na o n o ­ me uvijek i na božanskom. Ross možda nešto preležerno razrješuje pitanje.. j o š prije od njih valja da budu promotrena o n a 14 nasuprot ležeća . Kalan s Hamlynom prihvaća αύτη većine rukopisa i ve­ zuje riječ uz κίνησις. ( N o m o ć toga ne pribiva svim živućima. i preinaka i rast su po duši. od koder se samo gibanje začne. j o š prije valja kazati što je to umovati i što osjećati. tvrdeći: . a ovdje se znatno manje nego tamo uklapaju u kontekst. koji smatraju da je rečenica . ili hranid­ b e n o .. ako treba organe po djelima Riječ αυτή.] out of place". tako da bi. E m p e d o k l o pak nije dobro kazao pridodavši to da se rastenje steklo biljkama ukorjenjivanjem nadolje zato jer se zemlja [u nji­ ma] tako kreće po naravi. [ona j e ] zbor ili 1 9 usvršenost o n o g a koje je m o ­ gućnošću. po kojoj svima pribiva o n o živjeti.) Štoviše. te da je ona na oba mjesta . a prema gore zato jer se vatra [kreće) na taj način. 282 283 . A ako treba kazati što jest svako pojedino od tih." Nerazumljivo je odakle u Sironićevu hrvatskom prijevodu ovdje „su­ protnosti" kao prijevod za τά αντικείμενα. kao navodno bolje potvrđeno predajom. pa ο ostalima. A u onima živima ta je po naravi duša. K a o što naime um čini radi nečega. te kako o n a živih tako i o n a biljaka jesu radi duše. Ali zacijelo je duša i o n o odakle ponajprije kretanje po mjestu. brojem doduše ne j e d n o .it seems plain that it means 'in logical order'". Što uistinu ovdje znače riječi κατά τόν λόγον neprestani je predmet rasprave interpreta. Sva su n a i m e naravna tijela organi duše. str... Njena su djela rađati i služiti se h r a n o m . Niti uopće valjano shvaća o n o „ g o r e " i „ d o l j e " . T a k o da valja najprije zboriti ο hrani i rađanju. Jer u z r o k bitka svemu je jestvo. Ross u svojemu komentaru nalazi besmislenom te predlaže ispuštanje. ili osjetno. na isti način i narav. A ako je tako. Ο njima bi valjalo prvo razmeđiti z b o g istoga 15 uzroka. Sve naime teži tome. quae facultatem vel movent vel ab iis moventur. Prihvaćamo Theilerovu emendaciju ή namjesto ή. Drukčije Ross.probably either here or there [. koliko mogu. n a i m e ο hrani i osjetivome i umljivome. v e ć što je glava živima to je korijenje biljkama. biljke [druge] biljke. 17 O n a je naime uzrok i odakle kretanje. onoga živog živoga. kao da bi bilo odnekud već jasno što je to uopće „logički poredak". čime dobiva prijevod: „Kajti duša je prav tako vzrok gibalec. to svako pojedino zajedništvuje t o m e u mjeri u kojoj m o ž e uzimati udjela. Uz to. „istovremenosti" ( " = gleichzeitig"). Ovdje u nekim izdanjima teksta slijedi rečenica: Ono „radi čega" je pak dvostruko: jednom ono čega. Jer najnaravnije je među djelima onih živih koja su ι dovršena i nisu osakaćena.. Ti se pak zbore tro­ struko. Kako se iste riječi. nije naime svima o n o gore i dolje isto što i cjelini svega. a duša je jednako tako u z r o k o m na tri razmeđena načina. Ne dijelimo Theilerov stav da bi τούτων trebalo pretpostaviti onome τούτου. Trendelenburgov. Gohlke pak u bilješci uz svoj prijevod (Aristoteles. no vrstom j e d n o . a ništa se ne hrani što ne zajedništvuje životu. slije­ deći Trendelenburga i Hicksa. j e d n o više a drugo manje.perfectly appropriate".. Uber die Seele. ponavljaju malo niže u tekstu. Jednako stoji i o k o rastenja i opa­ danja: ništa naime ne opada niti raste na naravan način ako nije hranjeno. a s druge o n o „ n e k o m e " . a ne osjeća ništa što n e m a udjela u duši. c 1986. Da zaista kao jestvo. S Hicksom razumijemo ovdje οίον u razmjerno rijetkom značenju . Hicksov i Rossov apparatus criticus ne pružaju za to potvrdu. življenje je pak o n i m živima bitak. tvorenje drugoga poput sebe samoga. Dvostruko je pak o n o „radi nečega": s j e d n e strane o n o „ n e ­ čega". i kao jestvo uduševljenoga tijela. i toga radi čini sve što čini prema naravi. Duša je pak uzrok i počelo živućeg tijela. 415bl4. 136) tvrdi da „su obje opaske ο dvostrukome značenju svr­ he zacijelo rubni zapisci". to je jasno. quae sensibus obiecta sunt. A očito je da je duša u z r o k i kao o n o radi čega. uz neznatnu izmjenu. ili pak [takva da] imaju samoniklo po­ rađanje." Theiler pak čita ή αυτή i tumači u rijetkom i zahtjevnom smislu „ujednosti". koji inzistira na tome da svi rukopisi i svi antički komentatori imaju rečenicu na oba mjesta. Jer 13 prvotnije od mogućnosti su djelatnosti i djelovanja prema z b o r u . i to je njezina svrha.namely". Riječi τά αντικείμενα dobro tumači Trendelenburg: . jer hranidbe­ na duša pribiva i ostalima te je prva i najzajedničkija m o ć duše. a drugi put ono kome. dok u redakciji teksta našeg izvornika predlaže čitanje αύτη.slijede.Ea res.

te koje hrani. sve d o k i m a o n o g a gorivog. koji je τών σωμάτων smatrao preširokom odredbom. V e ć jest naime nje­ govo jestvo. a čime se hrani jest hrana. A ako jest troje: o n o koje biva hranjeno. [ona j e ] o n o što potiče rast. Stoga sve uduševljeno i m a toplinu. N a k o n što je to razmeđeno. ne­ go je v o d a hrana vatri. kao što niti drvodjelac [ne trpi] od drvne građe 2 1 . kao naprimjer zdravo iz bolujućega. Ross sam je mišljenja da je malo vjerojatno kako je Aristotel upotrebio obje fraze i priklanja se stavu Torstrika da ή τών στοιχείων potječe od nekog ranoga izdavača. ne sve svemu. te bi zato netko pretpostavio da je o n a to što i u biljkama i u živima to proizvodi. P r o m j e n a pak svih je u nasuprot ležeće ili u o n o p o s r e d n o . d o k se drugima. Budući da je ista m o ć duše hranidbena i rodljiva. a Sofonije τών σωμάτων και τών στοιχείων. ali vatra ne hrani vodu. ali zacijelo ne baš u z r o k naprosto. A b u d u ć i da se ništa ne hrani nemajući udjela u životu. O n o pak čime se hrani dvostruko je. Prema Rossu. Temistije i Simplikije imaju naprosto των στοιχείων. Κ t o m e . kako je bilo rečeno. hrana. te u z r o k rastenja i hranjenja. kao što i hrana jest u o d n o s u spram uduševljenoga. i jest o n o koje tvori rađanje 2 2 . o n o toplo pak proizvodi vrenje. n e g o o n e od suprotnosti koje j e d n a iz druge imaju ne samo po­ stajanje nego i rastenje. i to ne uzgredno. Dalje. druga. v e ć [je to] prije duša. dakle „ono koje tvori postanak. N e k i m a se pak čini da je narav vatre naprosto u z r o k o m hra­ 20 njenja i rasta. a ne vatri. a drugo o n o č i m e se hrani. Svi rukopisi imaju ovdje των σωμάτων ή των στοιχείων. o n o j e d n a k o jednakim. Rast vatre je n a i m e u bezgranično. A izgleda da te i nisu na isti način hrana j e d n a drugoj. ne o n o ­ ga koje se hrani.zboriti drugima i istima. Jer očuvava jestvo. d o k za sve naravlju sustavljeno jest granica i omjer kako veličine tako rasta. To p a k pripada duši. uduševljeno tijelo će biti o n o koje se hrani. čini vjerojatnijom. Zato lišeno hrane ne m o ž e biti. ukoliko je [ono] pak ovo-nešto i jestvo. Nama se. Osjet se stekao u kretanju i u trpnji. Čini se da je h r a n a suprotno suprotnome. ali ova neprovarena a o n a provarena. Na ovome mjestu očituje Aristotel naravno jezično podrijetlo svog ključnog tehničkog izraza za „materiju" i „tvar": ΰλη znači u obič­ nome govoru. već očuvava. U orisu je dakle rečeno što jest hrana. a drugo samo kretano. međutim. Drvodjelac se mijenja j e d i n o iz nedjelatnosti u djelatnost. ako ne bi bilo nečega što [to] spriječava. hrana nešto trpi od o n o g a koji se hrani. što je o n o što povezuje vatru i zemlju. a ništa ne rađa sebe samo. . kazujmo općenito ο svim osje­ tima. A n u ž n o je da se sva hrana m o ž e provariti. o n o koje biva hranjeno jest tijelo koje je ima. nastajanje". Postaju naime m n o g e j e d n a iz druge. γεννήσεως. ukoliko pak provarena. što prihvaća i Ross. to je duša. j e r spram ostalih se m o ć i odlikuje tim djelom. bit će prva duša o n o koje m o ž e rađati [ono] p o p u t sebe. mogla bi se hrana zboriti na o b a načina. ali ne on od hrane. a hrana da se preinačuje i vari. [naime] i ruka i upravljač: j e d n o i pokrećuće i kretano. Jer to je j e d i n o od tijela (ili sastojaka) koje se čini k a o da se hrani i raste. Budući p a k da je pravo sve označavati od svrhe naovamo.tad o n o koje hrani jest prva duša. ili o n o p o č e t n o . nego poput t o g hranećega. naprotiv čini da suprotno suprot­ n i m . 5. kao i ovdje. kao što je i o n o čime se upravlja. a potanje razjasniti ο njoj valja kasnije u navlastitim raspravama. Hrana pak priskrbljuje djelovanje. A drugo je biti h r a n o m i o n i m što potiče rast. čime se hrani. ali nisu sve kolikoće. Nu suuzrok doduše jest. Filopon των απλών σωμάτων. i zboru v e ć m a no tvari. a svrha je rađanje [onog] p o p u t sebe. Ima razlika i u t o m e da li je hrana o n o što [živome] pridolazi naposljetku. hrani se suprotnost suprotnošću. kako s m o rekli. No postoji besputnost. najprije je n u ž n o razmeđiti ο hrani. Ukoliko je o n o uduševljeno neka kolikoća. v e ć o n a od njega. prvotno upravo „drvnu građu". A ako oboje. T a k o d a j e očigledno da na neki način oboje govore i ispravno i neispravno. kretane u s u p r o t n i m smjerovima? Rastavile bi se. ukoliko je uduševljeno. U k o l i k o je naime neprovarena. T a k o da p o ­ čelo takve duše jest m o ć koja očuvava o n o koje je posjeduje. kao da bi j e d n a k o bilo netrpno od jednakoga. Jed­ ni n a i m e tvrde da se j e d n a k o hrani jednakim. a tako i da raste. Zaista se m e đ u j e d n o s t a v n i m tijelima ponajvećma čini da je to tako: j e d n o [da j e ] hrana. 284 285 . i [ono] jest sve dotle d o k se hrani. A k o bi pak bilo. Jedan dio rukopisa i nekoliko antičkih komentara imaju ovdje γενέσεως. jednako dobro potvrđena lekcija. kao takvo.

kao što i o n o zapaljivo ne gori samo po sebi bez o n o g zapaljivog. 6) ima τό αϊσθητον. pa zato ne osjeća. dvostruko će se zboriti i osjetilo. ali ne djelovanja. Aleksandar (Quest. Izgorjelo bi naime u sebi.] κατά τό νοοϋν και φρονούν. a ne uz ένέργειν. 286 287 . kako je rečeno. već j e d i n o m o g u ć n o š ć u . Jest naime na taj način neko znajuće kao kad bismo „znajući čovjek" rekli j e r je čovjek neko od znajućih i posjedujućih znanost. utjecajem onoga što jest usvršnošću. 2 5 A niti trpnja nije naprosto. te j e d n a k o o n o m e kako se m o g u ć n o s t drži prema usvršenosti. Jasno je međutim da osjetilo nije djelatnošću. Rukopisi imaju u 417bl0-ll άγον [. kao i o n o koje već djeluje -. ( ovaj iz posjedovanja aritmetike 2 4 ili gramatike. kao što rekosmo. Zato nije d o b r o zboriti da se onaj tko razmišlja kad raz­ mišlja preinačuje. Jednako je i sa znanostima onih osje­ tivih. No jest i tako da znajućim z o v e m o o n o g a tko već posjeduje gramatičko umijeće. A neki tvrde i da j e d n a k o trpi od jednakoga. kako imaju svi rukopisi i svi drugi antički komentatori. a j e d n a k o tako i ostala od osjetivih. na drugi n a č i n . već onaj j e r je tog roda i tvari.. budući da je već u njima i vatra i zemlja. Valja razlučiti i ο mogućnosti i usvršenosti. [naime] o n o vidljivo i o n o čujno. međutim nesvršena. Razlikuje se pak u t o m e da o v o m e [= osjećanju] o n a koja proizvode djelatnost jesu izvan.Izgleda naime da je [on] neka preinaka. drugi put pak kao dje­ latnošću. te ne bi trebalo ničega što jest usvršenošću vatra. Prva promjena o n o g a koje m o ž e osjećati nastaje od strane rađajućeg. a ne εις αυτό. j e r osjetiva pripadaju o n i m a pojedinač­ nima i o n i m a izvan. A [treći je] onaj već motreći. A jednako i o n o osjetivo 2 3 : s j e d n e strane o n o koje je m o g u ć n o š ć u . Torstrik pak predlaže άγειν [.u se­ b e 2 6 je [to] naime preinaka i u usvršenost . Ima pak besputnost zašto ne biva osjet samih osjetila. što prihvaćaju Torstrik i Ross kao ispravnu lekciju. nego nekim drugim nazivkom. no nakon što pretrpi j e d n a k o je.. i zašto [ona] ne tvore osjet bez onoga izvana. kao s t o j e u drugim [raspravama] rečeno. a drugi put prije očuvanje o n o g a što jest m o g u ć n o š ć u . To rješenje prihvaćamo u prijevodu.n u ž n o je da pribiva o n o osjetivo. s Hicksom. stoji ovdje τό αίσθάνεσθαι.ili je pak drugi r o d preinake. I jest naime kretanje neka djelatnost. ako ga ne bi priječilo nešto od onih izvana. ali onaj preina­ čen učenjem i više puta se mijenjajući iz suprotnoga stanja. A sve trpi i biva kretano od onoga što jest čimbeno i djelatnošću. budući da su po mo­ gućnosti znajući. tako i osjećanje. dok jedini Aleksandar (Quest. Jer trpi o n o nejednako.jer j e d n a k o o n o koje m o g u ć n o š ć u čuje i gleda kažemo da čuje i gleda. pokrenutost i djelovanje o n o isto.] τό νουν και φρονούν. 83. dok ovaj jer ako hoće m o ž e motriti. druga k ustroju i naravi. d o k U svim rukopisima te u Temistija. no opet je i kao da od nejednakoga. vezati uz μεταβολών. S Trendelenburgom i Rossom čitamo εις αυτό. Prihvaćamo s Rossom Temistijev tekst τήν άριθμητικήν namjesto nerazjašnjivog τήν αϊσθησιν. Kako je to m o g u ć e ili nemoguće. ili jesu dvije vrste preinake: j e d n a promjena k stanjima lišenosti. ili ne treba zvati trpnjom. A budući da osjećanje z b o r i m o dvostruko . U č e ­ nje i dohvaćanje znanja iz toga da se [to] jest m o g u ć n o š ć u . Najprije ć e m o zboriti kao da su trpljenje. u djelovanje. 81. d o k je znanost na o n a općenita. j e d n o m kao m o g u ć n o š ć u . nego je j e d n o m neka propast od suprotnoga. a i ostali sastojci kojih jest osjet po njima samima ili po njihovim uzgrednostima. pa i ako se slučuje spavajućim. koji jest djelatnošću i pravi je znalac ovoga tu A. O n o pak [= osjećanje] po djelatnosti zbori se slično m o ­ trenju. a osjećati za sebe nije: . a s druge o n o koje djelatnošću. Stoga [je m o g u ć e ] misliti za sebe. Stoga je nekako kao da trpi od jednakoga. Dovođenje u usvršenost dakle iz m o g u ć n o š ć u umujućeg ili razbirajućeg 2 7 ne bi bilo pravo nazivati p o d u k o m .. s čime se slažu i Ross i Kalan. kao što niti graditelj kad gradi. što ili uopće nije biti preinačen . U z r o k je taj što je osjet po djelatnosti [usmjeren na] o n a pojedinačna. Oba dakle ona prva. rekli smo u općenitim raspravama ο činjenju i trpljenju. Svaki od toga dvojega nije na isti način mogućan. 15) ima κατά τό νοεϊν και φρονεΐν. a p o d utjecajem onoga koji to jest usvršenošću i podučavatelja. kad se god hoće. Ove posljednje riječi treba. Theiler pak sma­ tra teško vjerojatnim takav poremećaj teksta te sam predlaže čitanje: και <δι' 6> τό αίσθάνεσθαι. kao i znanje. a kad bude r o đ e n o posjeduje već. Onaj naime koji posjeduje znanje postaje motrećim. i to iz istog uzroka. postaju djelatnošću znajućima. a ta jesu na neki način u samoj duši. Filopona i Simplikija.. j e r dosad smo ο njima govorili naprosto.

dok osjetilo opipa ima više razlika." Slijedimo Rossa. A z o v e m vlastitim o n o koje ne m o ž e biti osjećano drugim osjetilom. Trendelenburg. Ubersetzt von Willy Theiler (= Aristo 4i!f4 ΊϊπΗ i n d e u t s c h e r Ubersetzung Band 13). za razliku od Rodiera i Hicksa. Translated with Introduction and Notes bv D W Hamlyn. a zajednička su kretanje. A od tih dvoje j e d n o je vlastito pojedinome osjetilu. Oxford. De anima. ili što j e o n o oglašeno.No ο t o m e dalje razjasniti bit će zgode i poslije. koje je o s j e ć a n o 2 9 . ili gdje je. n e g o je j e d n o kao kad bismo rekli da dijete m o ž e voditi vojsku. lik. Značenje pridjeva prema Trendelenburgu: „Ita hic κύρια ονόματα. n e g o što j e o n o obojeno. *1975 rBerhn. veličina. A od onih po sebi osjetivih. 1957. Aristotle. Stoga i ne trpi ništa. (Pretisak: Hildesheim/Zurich/New York. 1961. i [ona] u o d n o s u na koja je po niknuću ustrojeno jestvo svakog pojedinog osjetila. a drugo kao [kad b i s m o rekli da to m o ž e ] onaj ko­ ji jest u [takvoj] dobi. dvoje od kojih v e l i m o da se osjeća po sebi. Ad interpretum graecorum auctoritatem et codicum fidem recognovit commentariis illustravit Frider. Sada neka b u d e r a z m e đ e n o toliko da kao što o n o z b o r e n o m o g u ć n o š ć u nije j e d n o s t a v n o . o n a vlastita su u p r a v o m e smislu osjetiva. 1974 ^ Ι θ β β ) . od o n o g a osjetivog. Ali svako pojedino sudi upravo ο tima. koji dakle razumijevaju ovako: „To naime što se osjeća uzgredno je bijelome. kao što je vid boje. i ο kojemu se ne m o ž e biti obmanut. with Introduction and Commentarv bv Sir David Ross. Oxford. a okus sočnosti. tako stoji i s osjetljivim. Prevedel. introduction and notes by R. broj. 1907. koji stavlja zarez ispred ου αισθάνεται. Ljubljana 199o. b u d u ć i da nije j e d n a k o . 6. With translation. Jer neko je kretanje osjetivo i o p i p o m i vidom. U z g r e d n o se naime osjeća to da se to steklo bijelome. Adolph.) Αή ^πΒ\-Ρΐ na. napisal uvod in komentar ter dodal opombe in glosarij grških terminov Valentin Kalan. i jest kao ono. Darmstadt. mirovanje. kako je rečeno. Trpi dakle. ' 288 289 . no pretrpjevši izjednačuje se. i ne vara se da [je to] boja ili da j e zvuk. Z b o r e se pak o n a osjetiva trostruko." Važniji konzultirani komentari: Aristotelis de crnima libri tres. D. Cambridge. ' Aristoteles. Kako je pak nji­ h o v a razlika bezimena. 1990. Aristotel Ο duši. O n o pak osjetljivo m o g u ć n o š ć u jest takvo kao što je o n o osjetivo v e ć djelatnošću. Books II and III (With certain Passages from Book I). U z g r e d n o se pak naziva osjetivim. ukoliko je takvo. 1969). već zajednička svima. A valja pri pojedinačnim osjetilima prvo zboriti ο o n i m a osjetivima. ili gdje. Editio altera emendata et aucta Berlin. n u ž n o je služiti se o n i m „trpjeti" i „biti preinačen" kao v a ž e ć i m 2 8 imenima. (Pretisak: Graz. d o k j e d n o p r e m a u z g r e d n o m e . quatenus eorum auctoritas valet. a drugo zajedničko svima. Hicks. sluh zvuka.) ani. Edited. 1877. Uber die Seele. Ta se dakle takva nazivaju vlastitima za svako pojedino. a razloženo je ο njima da su drugo i kako drugo. kao naprimjer ako bi o n o bijelo bio Dijarov sin. Ta takva n a i m e nisu nijednome vlastita. Aristotle 's De anima.

Parva naturalia. nije neposredno jasno što tu znači riječ ενέργεια. a oni brži i lakoučniji lakše se prisjećaju. naime. v e ć [je toga] opažaj. Ali kad bez djelatnosti 2 ima znanje i opažaj. naime da li aktualnu. Ross se bez mnogo dvoumljenja odlučuje za prvu alternativu. D. i prisjećanje. tako pamti ([naprimjer] da su trokutu kutovi jednaki dvama j e d n a k i m a ) 3 . Vol. Hett ( T h e L o e b 1 Classical Library 288). kakvom neki na­ zivaju proroštvo). bu­ dući da sugeriraju kako se znanje „pitagorejskog poučka" može steći 291 . n e g o su v e ć i n o m oni sporiji ti koji bolje pamte.. pamtiti niti o n o buduće. VIII: On the Soul. već je [to] o n o što se m n i ili što se očekuje (a moglo bi biti i da ima nekakve znanosti očekivanja. niti o n o m o t r e n o . zbiljsku djelatnost vanjskih stvari ili pak aktu­ alno imanje znanja i opažaja. G. R.Ο pamćenju i prisjećanju Izvornik: ΠΕΡΙ Μ Ν Η Μ Η Σ Κ Α Ι Α Ν Α Μ Ν Η Σ Ε Ω Σ . U : Aristotle i n twenty-three Volumes. naprimjer d o k gleda o v o n e k o bijelo. L o n d o n . Ponajprije dakle treba prihvatiti kao ishodište kakva su o n a koja se pamte. With an English Translation by W. niti o n o g sadašnjeg. hoće čitati ότι: „da je prisutno". Pamćenje je pak o n o g a prošlog: nitko neće reći da pamti o n o sadašnje d o k 1 je prisutno. T. to naime često puta vara. Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. On Breath. u j e d n o m sluBiehl ovdje umjesto δτε. njime naime ne spoznajemo ni buduće ni prošlo. Ne m o ž e se. Ross: . od­ stupajući time od svih rukopisa i ostalih komentatora. a ovo znanjem. d o k se slučuje to upravo m o t r e ć i m i pomišljaj u ć i m .without the corresponding objects". i kojem se dijelu duše zbiva taj doživljaj. nego jedino ono sadašnje. i z b o g kojeg uzroka nastaju. No i zadrži li se „bez djelatnosti". Ο pamćenju i sjećanju treba kazati što jesu. M C M L X X V i 1 9 3 6 ) . prihvaćenog od svih izdavača. Jer nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju. Temistije i Mihael Efeški čitaju ovdje έργων namjesto ενεργειών. već će o n o nazivati j e d i n o opažanjem. Tako i W. S. Biehl i Freudenthal smatraju da riječi u zagradi treba isključiti. premda se njegova argumentacija za to teško može ocijeniti posve zadovoljavajućom.

Svaki put nai­ me kad djeluje pamćenjem . G. kako tumače interpreti i prevoditelji. Ross: . Veliči­ nu p a k i gibanje n u ž n o je spoznavati onime čime i vrijeme. budući da jednako tako stari komentatori kao i noviji u pravilu tekst razumiju tako da je tu riječ ο takozvanim nižim životinjama (Temistije čak umjesto θνητών piše άλογων). prema G. T. a po sebi pak o n o m e p r v o m osjetljivom. 1072b28. premje­ sti unatrag i čita nakon τοιούτον. Rossu. Usp. neprekidnost (geometrijskih) likova.. sve­ j e d n o ga c r t a m o određenim u pogledu kolikoće. 1037a4. zato što nemaju sva opažaj vremena. Metaph. D. T. Tako smo ovdje u nevolji preveli τό συνεχές ("ono koje se skupa drži. 132bl0. a o n o ranije i kasnije jesu u vremenu. tad ne bi pribivala m n o g i m a od ostalih 8 živih. i napome­ nu Sorabjia: „Govor ο smrtnim živim bićima implicira ukaz na Ari­ stotelov nauk da je Bog besmrtno živo biće {Top. stavlja dodu­ še o d r e đ e n u kolikoću. njihovih pokretača i si. ili nešto takvoga. kao što je bilo i ranije rečeno. o n o g a b u d u ć e g očekivanje. ta­ ko da je očito da je njihova spoznaja djelo o n o g prvog osjetlji­ voga. 15): „Tvar je. što. Z. kad biva vrijeme. Očito je dakle da t o m e od onih pripadnih duši č e m u pripa­ da pamćenje. 1036a9 s q q ) . R. istovjetan s onim što Aristotel zove „mislivom tva­ ri" (ΰλη νοητή. 450a29.da je vidjela nešto. Ona tek tamo ima smisla. a u drugome da je bio č u o ili vidio. A ako bi [mišljena] narav i bila pripadna kolikoćama. Ross međutim opravdano upozorava na to da se riječi „ako već niti sada mnogima" ne mora vezivati sa „smrtnim". Time je uklonjena i teškoća na koju je bio upozorio F. drugi je zbor. 128bl9. Pamćenje dakle nije ni opažaj ni prosudba. ili čula. Ross. u latinskoj tradiciji continuum. p r e m d a se uop­ će ne služimo time da je trokut neka određena kolikoća. Zato je sve pamćenje zajedno s v r e m e n o m . već naprosto općenito sa „živim bićima uopće". nučila] ranije. W. ili još određenije ο „urođenoj toplini" sadržanoj u njemu. K a k o je ο uobrazilji bilo r e č e n o ranije u [raspravi] ο duši. stavlja kolik o ć u pred oči. 450a30. Riječ je ο srcu. Jasno je naime da taj doživljaj treba misliti kao o n o što je opažajem nastalo u duši. i to o n i m dijelom tijela koji g a ima poput n e k o g 9 1 0 U svim tekstovima stoji νοουμένου. što prihvaća i Biehl. A pamćenja o n o g a sad ne­ ma u o n o m e sad. G. jedan od zacijelo središnjih pojmova ne samo Aristotelove fizike nego i cje­ lokupne filozofije. Louvain. R. ali je misli samo kao kolikoću. θνητών je lekcija svih rukopisa. a ne j e d i n o ljudima i o n i m a koja imaju mnijenje ili razboritost. ili opazio. a ne na dušu. Zato pribiva i nekim drugima od živih. niti b e z v r e m e n a o n a koja nisu u vremenu. Z b o g kojeg p a k dakle u z r o k a nije m o g u ć e ništa misliti bez neprekidnosti 5 . A upamtiva po sebi su o n a koja su predočiva. misliti nije [moguće] b e z predodžbi. kao što kažu [tj. a o n o g a prošlog pamćenje. 1023b32. no neodređenim. kako se nama čini. T. Nuvens (L'Evolution de la Psychologie d'Aristote. I onaj tko misli na isti način: ako bi mislio i o n o što nije kolikoća.extent"). T. A netko bi m o g a o besputiti ο t o m e kako se zapravo pamti o n o što nije prisutno. D. nebeskih tijela. ali je ne misli kao kolikoću. ili naučila. Ross: „Certainlv the words seem out of place. v e ć stanje ili do­ življaj nečega od tih. R. ili uvidio. može biti pogrešno pisanje od νοητικού. 1088al0). Filoponov stav u komentaru uz De anima (531. slijedimo Freudenthala u premještanju ove rečenice iz 540al0 dva retka niže. A i p r e d o d ž b a je podražaj zajedničkoga osjetila. tako u duši zbori da je to ranije č u o . Usp. dotiče". a m o ž d a i nijednom od smrtnih . uzgredno pak o n a koja nisu bez pre­ dodžbe. a prihvaća Hett . 1948). čula. 6 T a k o da bi m o ć i mišljenja 7 bilo pripadno uzgredno." W." Kao i W. a27. nego je o n o g a sadašnjeg opažaj. Metaph. tad uz to ujedno opazi da [je to vidjela.čaju da je bio naučio ili sagledao. Ross je djelomično sklon tom stavu. A da je neki dio m o ć i kojima se misli. I G. Smatramo da se zamjenica αυτήν. Stječe se naime isti doživ­ ljaj k o d mišljenja kao i k o d crtanja. ta jedina pamte. poput Boga. Jer svaki put kad je u djelatnosti u po­ gledu pamćenja. iza sponiinjanja „predodžbe" u 540al3. T a k o da o n a od živih koja opažaju vrijeme. D. peripatetičari]." Prihvaćamo Freudenthalov prijedlog da se τό πάθος. i to time č i m e opa­ žaju [vrijeme] 4 . R. što bi tada značilo da se tu govori ο onim živim bićima čiji je život stalna djelatnost uma.od διανουμένου. Jer i tamo. Ta i takva vječna živa bića niti su u vremenu niti dakle mogu imati neki opažaj vremena. odnosi na αϊσθησις iz retka prije.kao što smo i ranije rekli . da je naime Aristotel i učenjem i opažanjem. Ross smatra daje τό πάθος „almost certainlv an intruder".kako tvrdi Bywater. no Rassow je predlagao čitati θηρίων. 292 293 . u čemu se nalazi sjedište onoga što Aristotel naziva „zajedničkim osjetilom". I pamćenja onih mislivih također n e m a bez p r e d o d ž b e . dok je ovo drugo prema Aristotelu na svaki način nemoguće. kad je prisutan doživljaj a stvar odsutna. a na inače prihvaćenome mjestu remeti kontekst. baš t o m e pripada i uobrazilja. ako v e ć niti sada m n o g i m a [ne pribiva]. ili . npr.

a prvo. Vježbanja m e đ u t i m očuvavaju pamćenje ponavljanim prisjećanjem. ne nastaje pamćenje. Na­ šim je tumačenjem takvo protuslovlje dokinuto. te u duši to drugo nastaje j e d i n o kao misao. da li se to događa po t o m e da s m o bili opažali. čini se da pridolazi nešto poput misli ili predodžbe. D. kao u tekućoj vodi da su se izgubili gibanje i pečatni prsten. W. ako duša njime to opaža ukoliko jest po sebi. A to se događa kad n e t k o o n o što nije prilika nečega motri kao priliku. poput onih koji udaraju pečate pečatnim prstenjem. te dvojimo da li je to pamćenje ili ne. ne nastaje unutra otisak. ή κίνησις αύτοϋ razumijemo sa Sorabjiem: „The change connected with the other thing". j e r nekad se događa da pomislimo i prisjetimo se da s m o nešto prije čuli ili vidjeli. a to nije ništa drugo do višekratno motriti kao priliku nečega. T a k o da i kad je u djelatnosti gi­ 14 banje toga d r u g o g . na Temistija i na stari latinski prijevod. pa je odatle različit doživ­ ljaj motrenja nje nego kad se motri kao nacrtana slika. Dakle kao po sebi. Isto to prihvaća bez dvoumljenja i W. a ne toga samog? Kako dakle pamti o n o odsutno? Jer moglo bi biti i gledanja onoga odsutnog. Stoga također onima koji su u m n o g o m e gibanju. u čemu se može osloniti na dio rukopisa. Metaph. To se pak dešava kad onaj tko motri kao samo promijeni.. T. čega imanje 1 1 z o v e m o pamćenjem. 10) i u onome za Parva naturalia (str. Ross i u komentaru uz De anima (str. ili o n o od čega je on nastao? A k o naime prvo. something that is present as if to the senses". Δ. da li to pam­ ti taj doživljaj. uz 449b25 i 451al5-16. Jednako se pokazuje da ni oni jako brzi ni jako spori ne pamte lako: oni prvi su vlažniji no što treba. z b o g strasti ili z b o g dobi. poput prilike je i sjećanja. A k o pak uko­ liko je drugog. Jednako smatra i Sorabji. o n o odsutno? A k o jest nalik otisku ili slici u nama. I z b o g toga ponekad ne z n a m o kad n a m u duši nastanu takva gibanja od prijašnjega opažanja. 294 295 . te se. D. Ross: . Ross. prisjećaj. Naime. koje ju čini nepodesnom za oslikavanje freskom. dok Freudenthal izbacuje iz teksta i nju i slijedeću φάντασμα. zašto bi opažaj toga istog bio pamćenjem drugog. D. ali ipak o n o biti nije obojima isto.„dispozicija". gibanje koje nastaje obilježi kao neki otisak osjetbe. ne bismo pamtili ništa od onih odsutnih. Slično i W. prvima se predodžba ne zadržava u duši. tako treba smatrati i da je o n a predodžba u n a m a j e d n a k o tako sama po sebi neka 13 m o t r i d b a kao i opet predodžba drugog. ako pak drugo. o n a je motridba ili predodžba. a ne kao po sebi. kao što je rečeno i to kojem dijelu od onih u n a m a pripada: da p r v o m e osjetljivom. D. Slijedimo W. a drugi z b o g opadanja. ne vidjevši Koriska. jedni z b o g rastenja. Rossa ("the having") razumijevajući i prevodeći ovdje riječ έξις ne kao gore naprosto sa „stanje". kao što se zbilo Antiferonu Orejcu i drugim ekstaticima: naime ο p r e d o d ž b a m a zbore kao da su se do­ godile i kao da ih se sjećaju. Ali ako je takvo o n o što se stječe o k o pamćenja. D. te motri kao [nečega] drugog. i z b o g otvrdlosti onoga što prihvaća podra­ žaj. tad se motri kao prilika u crtežu. G. nego izvornije prema osnovnom značenju glagola iz kojega je izvedena. [motri] kao prilika Koriskova. Ili je tako da se i to m o ž e dogoditi? Jer baš kao što o n o na crtaćoj ploči nacrtano jest i slika i prilika nečega. dok u kasnoj. j e d n o je oboje od toga. Biehl stavlja riječ θεώρημα u zagrade. pamtimo o n o što ne opažamo. d o k drugima zbog sasušenosti. kako. jer u tijeku su.crteža. Jednako je i W. 16) upozo­ ravao kako je govor ο nekome dijelu tijela koji bi sadržavao dušu iz temelja nespojiv s zrelom flozofijom duše u tim poznim spisima. Ross pak predlaže da se θεώρημα zadrži te je tumači kao „the direct. R e č e n o je dakle što je pamćenje i sjećanje: da je imanje pre­ dodžbe kao prilike o n o g a čega je predodžba. dok se u drugih i ne prihvaća. opažajući. kao o n o t a m o . o d n o s n o o n o m e čime o p a ž a m o vrijeme. i slu­ šanja. immediate object of consciousness. Vrlo je vjerojatno da je i sam Aristotel htio upravo na to upozoriti da je svako „stanje" tek usljedak stanovitog „imanja" i „držanja" (usp. a drugi suhlji. R. Upravo zato oni jako mladi i starci teško pamte. a kao dru­ gog. takvih postavki više ne susrećemo.an object of contemplation". kojoj zacijelo pripadaju i De anima i Parva naturalia. te se m o ž e motriti i kao slika i kao prilika nečega. 12 kao u starih zdanja. Ross navodi uvjerljivo objašnjenje Bearea da se prispodoba od­ nosi na sušenje slojeva podloge na površini starih zidova. A događa se i suprotno. 1022b4-14). kao da je tek prilika. te o n o isto i neku lokaciju duše u tijelu naučavao samo u svojoj srednjoj fazi.

Nadalje je očito da se ne pamti o n a kojih se sad prisjeća. Τ. Temistije parafrazira tekst naprosto ovako: „Pamćenje je po nužnosti praćeno prisjeća­ njem". pamćenje po sebi ne pribiva prije no što b u d e ovremenjeno. Neuhauser. videći to j e d n o m . ili suprotnog. v e ć na neki način jest. Navikom naime slijede gibanja j e d n a druga. ed. objašnjavajući dalje da je to „zbog toga što da bi se prisjetio moraš se sjetiti nečega povezanog sa stvari koje se hoćeš prisjetiti". gibamo se n e k i m prijašnjim gi­ banjima. mislim na praćenje slijeda. No događa se da smo više naviknuti o n i m gibanjem kojim se jedanput gibamo. a ne pamti se sada o n o što se sad doživljava. Jasno je naime da je za to isti način. G. ili srodnog. no promjena je nepotrebna ako se s Temistijem i G. R. Ostaje j o š reći ο prisjećanju. 7). Ove riječi shvaćaju svi komentatori kao da označuju trenutak vreme­ na. ili sadrže dio njih. Prevodimo ovdje έξις s G. T. T a k o da ne nastaje u n u t r a zajedno s unutra nastajućim doživljajem.II. Prisjećanje nastaje z b o g toga jer su neka gibanja ista [s o n i m a koja tražimo]. R. te od sličnog. Kad unutra nasta­ 16 ne stanje i doživljaj. R. s j e d n e strane. dok Temistije i Mihael Efeški čitaju φαύλως και χαλεπώς. T. T. m o r a od toga razlikovati. Većina rukopisa ima φαύλα. Stoga i nešto. Dalje. A ne treba tražiti kako bismo se prisje­ tili 2 1 onih udaljenih. Ross.inexact" upućuje na Tukidida. Najčešće pak nakon što uslijede m n o g a druga gibanja koja s m o spominjali. Rossom:. niti ga ispočetka stječe. Na taj se dakle način traži. Ponajprije pritom treba posta­ viti kao važeće o n o istinito što je kazano u raspravama posveće­ n i m p o s e b n i m p r o b l e m i m a 1 5 . pozivajući se na De sensu. A k o pak ne iz nužnosti. I kad se dakle tko hoće prisjetiti. o v o poslije onoga. a i ne tražeći na taj n a č i n 2 0 pri­ sjeća se. nego drugim kojim češće. tako i gibanja. a neka su ujedno s njima. A prisjećanju 1 8 se stječe to da ga prati i p a m ć e n j e . već samo onih blizih. o n a pak slabo u r e đ e n a 2 2 pamte se teško. 1 9 Niti su pak ta naprosto. Spengel. tad će činiti o v o : tražit će dohva­ ćanje početka gibanja. Ross i W. ako treba znanjem nazivati stanje ili doživljaj (a ništa ne priječi u z g r e d n o se i prisjećati nekih od o n i h koja z n a m o ) . 7 i na De anima.a disposition to remember". D o b r o se pamte o n a koja sadrže neki poredak.. III. bolje p a m t i m o no drugo koje češće viđamo. kad god nakon drugog gibanja uslijedi i o n o . bez prethodnoga tra­ ženja ili prisjećanja. Riječi δ' ούτος Freudenthal. č i m je po prvi put unutra nastalo o n o m e nerazdjeljivom i krajnjem 1 7 . ovdje je napisano μεμνήμεθα gdje je trebalo stajati άναμιμνησκόμεθα. koje se je prije imalo. Dva puta n a i m e m o ž e onaj isti isto naučiti i pronaći. nego navikom. a na neki nije. Mihael Efeški čitao je τω δέ μνημο­ νεύειν συμβαίνει και μνήμην άκολοϋθειν. Prisjećanja se zbivaju kad se po naravi sluči da j e d n o gibanje nastane već n a k o n ovoga tu drugog. kako primjećuje G. [tek] tad jest pamćenje. n a k o n kojega će biti o n o . s druge strane. ili o n o čega imanje s m o tad nazvali pamćenjem. 241. kao naprimjer matematički poučci. tad nastaje i o n o gibanje. Slijedimo Gesnera razumijevajući μνημονεύειν kao άναμιμνήσκεσθοα. o n o m e tko doživljava o d m a h već u n u t r a pribivaju doživljaj i znanje. K a d netko naime po prvi put ili uči ili doživljava. dok. Jer prisjećanje nije ni p o n o v n o stje­ canje ni stjecanje pamćenja. Vrlo teško razumljiva rečenica. koji pridjev smatra istoznačnim s προβληματικοϊς. tad. te prisjećanje biva iz j a č e g unutrašnjeg počela no što je o n o iz kojega se uči. Očito zabunom samog Aristotela. što uzimamo za osnovu pri­ jevoda. usprkos Freudenthalovu neslaganju. D. Zato prisjećanja najbrže i najbolje nastaju iz početka. tad ne stječe p o n o v o nikakvo pamćenje (jer nikakvo nije prije toga prošlo). Kad god se dakle prisjećamo. jer kako se odnose stvari j e d n e spram drugih. 431al9. Prisjećanje se dakle Za značenje riječi επιχειρηματικούς λόγοις oslanjamo se na Temistija (Paraphrases Aristotelis. ili od nečega drugog. jer pamti se sad o n o što se vidjelo ili doživjelo prije. Zato i pratimo slijed misleći od o n o g a sad. 18. to je i tada je neko prisjećanje na ta rečena. nego o n o u početku opažano ili doživljavano. R. G. T. tako da je maleno to što preostaje da bi bilo gibano nakon onoga. kao i već Bekker čita kao δ' δμος. VI. II. jasno da kad god se bude gibano onim. A ako iz nužnosti. tako da o n a ranije pribivajuća p o n o v o u n u t r a nastaju. 426bl6. 296 297 . sve d o k ne b u d e m o gibani onim koje je o b i č n o dolazilo nakon onoga [koje t r a ž i m o ] . bit će se giban o n a k o kako to naj­ češće biva. Ross za značenje φαύλος u smislu . bit će se i ovim gibano. Rossom ούτος veže s ζητοΰντες. R. Ali kad se p o n o v o stekne znanje ili opažaj.. Ross pak smatraju daje tu riječ ο organu u kojemu je sjedište primarne osjetilnosti.

D. naprimjer od C k o n o m F ili k o n o m D.. Ross navodi Havduckovu primjedbu da je nemoguće reći daje pamćenje postojanje mogućnosti. dajući zatim rečenici ovakav smisao:. premda.I prisjećanje se od p o n o v n o g a učenja razlikuje time što na neki način m o ž e od sebe samog biti gibano k o n o m e što slijedi za p o č e t k o m . ako tragamo za tim d o b o m . ili mjerom ili neod­ ređeno. Ovim neodređenim τι naznačuje Aristotel u pravilu „zajedničko osje­ tilo" ili pak njegovo tjelesno sjedište. što bi i prema G. T. Izgleda doista u o p ć e 2 5 da je početak u svemu o n o srednje. Freudenthal prihvaća takav tekst. 1358al2. 2 6 gibat će se k o n o m e naviknutijem. tad je razložno da ih luči kao i veličine. i k o n o m D i k o n o m F. čime on opravdava svoju emendaciju τω ένεϊναι namje­ sto τό ένεϊναι. a od bijeloga k zraku. A najvažnije je da treba spoznati vrijeme. kako ispravno napominje G. W. no tražeći može. T. tad više ne pamti. D. međutim. Vlastiti prijevod W. polazeći od istoga ponekad sjećamo. dok ne pokrenu takvo gibanje kojim je praćena stvar. W. te čita έάν ούν διά πολλοΰ κινηθι] i prevodi u smislu „ako se gibanje događa dugo nakon početnog doživljaja". A neka bude n e š t o 3 0 čime luči o n o više i manje [kod vre­ m e n a ] . na taj način značenje onoga τό ostaje potpuno neutralizi­ rano. Temistije i Mihael Efeški razumijevaju ovdje τό καθόλου kao u osnovi istoznačno s onim ώς επί τό πολύ. Jer o n a velika i udaljena ne misli time da tamo pruža razum. Rossu učinilo smisao „glatkijim". Rossa ovoga spornog mjesta glasi:„For to remember is to have the power that sets the moving going. R. G. no ipak mu se čini da je prihvaćeni tekst u redu. Zato i kad se treba sjetiti imena. a osobito kad se nekako biva od t a m o na sebe odv r a ć e n 2 9 . R. R. R. A uzrok toga da se. kao što neki kažu za vid . A k o se ne bi kod o n o g a A sjetio. A ako ne traži neko od tih. T a k o naprimjer ako bi tko mislio ona kojih su [oznake] A B C D E F G H . Rossa: εάν ούν δι' ά πάλαι ού κινηθή." άπό τοπών u smislu loci communes. A treba dohvatiti početak. sjetit će se došavši k o n o m F. Ross pristaje uz Beareovu konjekciju τι namjesto τε. T. Cesto se pak netko upravo sad ne m o ž e prisjetiti. Ross smatra Wilsonov prijedlog „atraktivnom emendacijom". n e g o razmjerno Prihvaćamo tekst G. što se izgleda može pri­ hvatiti. sjetit će se kod o n o g E. Ross smatra najboljim pret­ postaviti da je παλαιοϋ zapravo predajom iskvareno originalno πολλοϋ. sjetit će se kad do toga dođe. Stoga se ponekad čini da se pri­ sjeća polazeći od općih mjesta 2 4 . W. Stoga se b r z o prisjećamo o n o g a na što višekratno 2 7 p o ­ mišljamo. T a k o da se biva katkad kretano i ta­ mo i drukčije. A k o pak ne. Cook Wilson je namjesto ένεργείςι ovdje konjicirao συνήθεια. samo bila nepotrebno ponovljena upravo iskazana misao. tra­ ži li o n o G ili H. slijedeći većinu rukopisa. Kao što je po naravi ovo neko zajedno s o v i m 28 n e k i m . D. u t o m e je da se polazeći od istoga početka m o ž e biti giban k više njih.when something attracts the mind from that direction tovvards self". no ispušta­ jući μή. kao od mlijeka k bijelom. D. A budući da u o n i m a po naravi biva i o n o protiv naravi i po slučaju. već p o m o ć u drugoga. a po­ nekad ne. te pronalazi. već prije da jest po mogućnosti. koji umjesto ά πολλάκις čitaju πολλάκις ά. No tekst daje takav smisao i bez promjene. o n o v i š e k r a t n o p a k tvori na­ rav. A k o se dakle ne giba na taj upravo rečeni način. sjećamo se doduše slič­ noga. 559al9. W. kako su određena naprimjer u Aristotelovoj Retorici I. I na taj način uvijek. Prisjećanje dakle biva na taj način. Ross se za tumačenje riječi πάλαι u smislu„lately" poziva na Bonitzov Index. D. T. T. a to je da se bude p o k r e n u t o od sebe i od gibanja koja ima. ili neće uopće nikako niotkuda. a odatle se m o ž e kretati k obima. kako je re­ čeno.jer m o ž e misliti čak i nebića -. To se pak dešava onima koji započinju m n o g o toga. jer navika je doista p o p u t na­ ravi. Ross. A kad ne može. od čega se prisjeti na jesen. U z r o k je da se brzo napreduje od jednoga k drugome. Hett i svi izdavači osim Biehla imaju tu. Jer pamćenje je to da je o n o gibajuće m o g u ć n o š ć u 2 3 unutra. Prihvaćamo prijedlog Christov da se namjesto άφελκί] čita άφέλκηται. εάν ούν μή διά παλαιοϋ κινήται. 298 299 . te od njega k vlažnosti. jer ako ne prije. j o š više je tako u onima po navici. kojima narav dakako ne pribiva na j e d n a k način. slijedeći Siebecka. ići će k o n o m D. tako je to i d j e l a t n o š ć u . ali samo o n o pogrešno izgovaramo. R. Dio rukopisa i Temistije imaju δύναμιν namjesto δυνάμει. čime bi. stoje manje vjerojatna lekcija. Čitamo s Hettom i svim izdavačima osim Biehla i G. Rossa.

kao što s u srazm j e r n o odgovarajuća o n i m a izvan. onaj tko se prisjeća. Njih naime predodžbe ponajviše pokreću. niti to koji od tumača pokušava. Ali pamti ga se i ako to nije mjerom. W. R. A pamćenje vremena je dvostruko: j e d n o m ga se naime ne pamti mjerom. tada je sjećanjem u djelatnosti. ako giba AB B E . a Hett σωματικόν τι τό πάθος. Ross: za njega su one naprosto „objects of perception". značiti gibanje. A prisjećanje se od pamćenja razli­ kuje ne samo glede vremena. npr.odgovarajućim gibanjem. No kad je u djelatnosti sjećanjem. tako i onaj koji se prisjeća i traga uzgibava nešto tjelesno. ne Većina rukopisa. Ross čitah su ovdje σωματικών τι πάθος. 452al5. Ross opravdano traži povratak na čitanje rukopisa έπανέλθη. Slažemo se s prirodnijim rješenjem W. R. i to je poput nekog traženja. dakle „neki tjelesni doživljaj". To naime bijaše samo sjećanje. Ross zadržava namjesto ώσπερ čitanje και. jer i procjenjivanje je neki zaključak. N a i m e u n j e m u 3 1 jesu slični likovi i gi­ banja. prema čemu prevodi­ mo. U grčkome muški ih srednji rod: αύτώ. ne videći načina kako da se te riječi zadovoljavajuće protumače. premda bi „rastojanja" u kontekstu mogla sugerirati i prvu soluciju. kako smatraju neki interpreti. Ross σωματικόν τό πάθος. Sto onda? Odgovor se ne da jednoznačno izlučiti iz teksta. Najvjerojatnije je ipak da Aristotel i tu misli na „prvo i zajedničko osjetilo" odnosno njegov organ. ili doživio nešto takvoga. tad ne umišlja. d o k u prisjećanju nijedno tako reći od spoznavajućih živih. K a d a dakle kretanje stvari nastaje ujedno kad i kretanje vre­ m e n a . Rossa. Zašto dakle tvori radije CD nego F G ? Ili je to zato j e r kao što se AC odnosi p r e m a A B . Ali Malo je vjerojatan stav G. A ako to umišlja. R. 300 301 . Naime ne zaustavlja se lako kad je uzgibana. Č i m e će dakle razlikovati. prema kojima se neka konkretna stvar uopće može zboriti nekim određenim tim? Vjerojatnijim držimo ovo drugo. Mihael Efeški. A to pribiva onima kojima i o n o procjenjujuće. j e d n a k o misli BE. Uobi­ čajeno je pak govoriti da se doduše pamti. Rossa. 452al0. tako se odnosi Η p r e m a I? Ta dakle ujedno giba. U z r o k je to da je pri­ sjećanje kao neki zaključak. p r e m d a se ne sjeća. ili pak u općenitom i strogo ontologijskom Aristotelovu smislu unutrašnjih vidova. T. T. koji je vezuje uz „gibanje" u istoj rečenici. osim čovjeka. kao naprimjer da se pred tri dana to i to učinilo. „doživljaj je ono tjelesno". te stavlja u zagrade riječi και τά έκτος. rečeno je u o n o m e pređašnjem. tako da ima i rastojanjima. tad se ne sjeća. oblik i veličina opažanih objekata. Rossa da se riječ έναϋττ) odnosi na διάνοια. T. koji smatra da ono „obscures the sense". ili o n o bez ovoga. kad se j e d n o m pokrenu. već i time da u pamćenju imaju udjela i m n o g a od ostalih živih. D. a ne čini. no umjesto HI misli K L . taj zaključuje da je prije vidio. poput G. N a i m e ništa ne priječi da netko b u d e obm a n u t i da mu se čini da se sjeća. Kako treba ovdje razumjeti εϊδη? Da li samo u smislu geometrijskih likova. budući da smisao po svemu sudeći zahtijeva „sense of returning". Rossom: . stari komentatori te svi raniji izdavači i u novije vrijeme W. D.. T a s e naime odnose kao F A p r e m a BA. Naprimjer. nego nije m o g u ć e da mu o s t a n e prikriveno da se sjeća. Sorabji je znatno određeniji: „Forme u pitanju jesu takozvane osjetilne forme. 3 5 te da je prisjećanje traženje predodžbe u takovome. d o k se ništa manje prisjećaju i onda kad to više ne pokušavaju. Ne vidimo razloga uklanjati ώσπερ ispred άνάλογον. sve d o k p o n o v o ne d o đ e 3 7 o n o traženo i ne smiri gi­ banje. boja. kad se kolikoća o n o g a kad ne spozna mjerom. j e r srazmjerno su odgovarajući AC i C D . čak i ako silno naprežu razum. u č e m u jest doživljaj. koje imaju neki od rukopisa i Mihael Efeški. R. kao što o n i m a koji bacaju koplje nije više u vlasti zaustaviti ga. Biehl i G. znak toga je uznemirenost kod nekih kad se ne m o g u prisjetiti. ali da se ne zna kada. Smisao s G. Temistije te skoro svi izdavači uključivši Hetta čitaju ovdje έπέλθη. da li misli njih 32 ili o n a manja? N a i m e sva o n a unutra manja su. dakle ne može ponovo. kad misli o n a veća. Naime. D. no G. Prilično lako rješava problem W. a drugi put i mjerom.completely under control". Iskaz se ne odnosi na inteligibilne forme koje um izlučuje iz senzibilnih. A a k o h o ć e misliti F G . Stoga se i strasti i strahovi. Da nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju. tvori C D . kako bi izgledalo prema hrvatskome prijevodu. što biva naj­ više kod melanholika. tad umišlja da se sjeća. T. A u z r o k da prisjećanje nije u njihovoj vlasti 3 6 je taj da. A m o ž d a treba smatrati da kao 33 što u n j e m u i m a i nešto drugo srazmjerno odgovarajuće vidovi­ 34 m a . R. ili čuo. D. Da je doživljaj nešto tjelesno. A najuznemireniji su oni kojima se slučuje da im vlažnost pri­ biva o k o sjedišta osjetilnosti." ako kretanje stvari nastane odijeljeno od kretanja vremena. T.

koja im je narav i kojima od onih duše pamte o n a živa. te ostalih takvih. rečeno je. veličine i gibanja. With an English Translation by W. uz san još i nešto drugo pomišljamo. Ο snovima Izvornik: Π Ε Ρ Ι Ε Ν Υ Π Ν Ι Ω Ν . S. kako ima većina rukopisa. što jest i kako nastaje i z b o g kojeg uzroka. Ne čitamo ώστε. T a k o i u snovima pored o n o g a što se pojavljuje p o n e k a d pomišljamo [nešto] drugo. Naime i onima koji su prestali. zvuka. budući da ne­ dostaje u gotovo svim rukopisima. i u o p ć e osje­ tila opažanje. Izgleda n a m naime da o n o što se približava gledamo j e d n a k o kao čovjeka i kao bijelo. a zajednički su osjeti p o p u t lika. Heet ( T h e L o e b Classical Library 288). d o k su zasebni [osjeti] poput boje. i to najprije kojemu od o n i h duše se pojavljuje. T. London. a j e d n a k o tako i kod ostaloga: . te ο prisjećanju. Čitamo s Biehlom. U: Aristotle in twenty-three Volumes. Ross (dalje: Ross) konjicira ει δ' ή. što slijedi Gallop. Vol. Aristotle. R. kad se nešto od toga pretjerano nalazi na ustima. Jer ne k a ž e m o samo da je o n o što se približava čovjek ili konj. Text and Translation with Introduction and Commentarv by G. te da li taj doživljaj pripada [dijelu.zaustavljaju niti kad su p o n o v o protivno gibani. ipak nadolazi opet pjevati ili govoriti. sluha slušanje. A to će se n e k o m e pokazati upravi li p o z o r n o s t i pokuša se sjetiti čim ustane. 1955. 1972. Slijedimo Gallopa i van der Eijka započinjući apodozu s δήλον. već se rastresaju i ne napreduju smireno u prisjećanju. j e r san j a m a č n o ne o p a ž a m o osjetilom. nego i da je bijelo.to je j a s n o 2 da ne o p a ž a m o ništa 3 u spavanjima. sve pak što ima zatvorene oči i spava nije u m o g u ć n o s t i gledati. s Hettom. okusa. Parva Naturalia. Ο pamćenju dakle i sjećanju. N a k o n toga valja istražiti ο snu. krećući se istim smjerom. Oxford. De sensu and De memoria. Aristotle. Osim toga. već se t o m e su­ protstavljaju. baš kao kad u b u d n o m e stanju nešto opažamo: n a i m e ο o n o m e što o p a ž a m o često nešto i razmišljamo. 458b8. A uz to. Većina rukopisa ima na početku rečenice εί δή. Cambridge. Važniji korišteni komentari: Aristotle. i koji to neće. L o n d o n . ili lijepo. A oni koji imaju velik gornji dio tijela i patuljci teže se pri­ sjećaju nego oni t o m e suprotni. Ross. 1973). Ali zacijelo niti mnijenjem. U snovima se pak duši događa da to čini. 302 303 . Sivvekom i Biehlom. a oni prvi u rastenju. I nalik je to stanje onim imenima. i ne m o g u u početku zadržati kretanja. A ako je upotreba vida gledanje 1 . j e r imaju velik teret na o n o m e osjetilnom. o d n o s n o moći duše] kojom se m o ž e misliti ili onoj kojom se m o ž e osjećati. Jer od svega o n o g a u nama jedino njima spoznajemo nešto. W. VIII: On the Soul. On breath. M C M L X X V Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. on Memory. Ovi drugi su naime u s n a ž n o m opadanju. Mugnierom i Hettom εί δέ. Parva naturalia. Oni pak posve mladi i j a k o stari teško se sjećaju zbog gibanja. Svi izdavači prihvaćaju Sivvekovo čitanje ουδέν namjesto ούδ' έν. pjesmama i govorima. Sorabji. neki rukopisi ή δέ. 1906 (Pretisak: New York. a ništa od toga ne m o ž e mnijenje ustvrditi bez osjeta. Richard. ni istinito ni lažno. D. A Revised Text with Introduction and Commentarv by Sir David Ross. djeca su pa­ tuljasta d o k ne uznapreduju u dobi.

Ali bila [ m o ć ] duše koja m o ž e uobražavati o n o isto s o n o m [moći] koja m o ž e osjećati ili p a k od nje različita. bilo da nastaje naprosto bilo na neki poseban način -.a given list of subjects" (Beare). Jer p o ­ g r e š n o viđenje i p o g r e š n o čujenje [događa se] o n o m e tko nešto stvarno gleda i sluša. Naime često im se d o g a đ a da namjesto prikaze pred oči postavljaju nešto 6 d r u g o uz san. ali je. A i zdravima. ili. da o n i m istim č i m e se i b u d n i u b o l e s t i m a varamo. II. Siwek: .. kako u zraku tako i u tekućinama. Sto je san i kako nastaje. Teško je razumljivo što znači ovdje riječ αρχή. N e k a b u d e kao ishodište postavljeno o n o što i inače jest očito. I na taj se način zacijelo. Postoji više pokušaja raz­ jašnjenja. niti sluša. Ali niti m o ć i opažanja naprosto. u smislu „bilo bi moguće": .. s Gallopom i van der Eijkom. da je stanje m o ć i koja m o ž e osjećati. što bi dakle u našem prijevodu zahtijevalo uklanjanje zareza. Vrlo teška i različito tumačena rečenica. Van der Eijk: „bis zum Moment. no [ipak] ne tako kao što [podražuje] b u d n o g a ? I da j e d n o m mnijenje ustvrđuje da je o n o g l e d a n o 7 lažno. bez obzira na njihovu udaljenost u rečenici. Pokretač je naime uzgibao neki dio zraka. v e ć m o ž e i vid nešto doživljavati i ostala osjetila. T a k o da je j a s n o da mje san sve o n o što se pojav­ ljuje u spavanju. Jedna je mogućnost da se. i o n i m a koji znaju kako je s time. niti u o p ć e opaža. kao što je to k o d o n i h budnih. sve d o k ne stanu. tako da je n u ž n o Razumijemo kao subjekt uz rjv. ali nije istina da osjetilo ništa ne doživljava. in dem sie halten". Riječi τά παραβαλλόμενα tumače se dvojako: ili kao prikaze u snu naprosto. što je znatno uvjerljivije. A kao ishodište je postavljeno to da u snu ništa ne gleda. niti pak one koja promišlja. i na koji način. s j e d n e strane. N a i m e o n o što biva zagrijavano od onoga toplog grije o n o što mu je blizu i to onda predaju dalje sve do p o č e t k a 1 0 . usprkos neobičnosti takva poretka riječi. koji obje te riječi zajedno. ili pak neposredno na rečenicu koja slijedi i počinje s „poput". cirku- 304 305 . Čini se naime da je slično zbivanje kod tih kao i kod onih koja se kreću premještanjem. s druge strane.D o i s t a su neki i vidjeli takve 4 snove. ono biti uobrazljivome i osje­ tljivome različito. nego i kad p r o đ u . mogućnost čega nazna­ čuje i van der Eijk. ranije spomenuto stanje spavanja. ali nje ukoliko je uobrazljiva. a san je izgleda neka prikaza prikazu u snu naime z o v e m o snom. drugi. Ali kako onda. i jest. da isto to i u snu tvori to stanje. pokrenut.usque ad locum. ako je i spavanje to. a svaki od tih [doživljaja] da doduše nekako kao k o d o n o g a b u d n o g podražuje osjetilo. Da li je dakle istina doduše da ništa ne gleda. Prihvaćamo τό όρώμενον. kako smo mi preveli s većinom prevoditelja. A budući da s m o u raspravama ο duši govorili ο uobrazilji. a podražaj nastao od njih ne pribiva osjetilima samo dok su osjeti djelatni. to valja istražiti. Jer tad bi to [sanjanje] b i l o 8 gledanje i slušanje naprosto. svejedno se sunce čini s t o p u velikim.for then it would be possible [when asleep] to hear and to see in the simple sense". premda nedostaje u većini rukopsa. te da o n o što pomišljamo m n i m o mnijenjem. Jer o n a osjetiva shodna svakome pojedinom osjetilu tvore u nama osjet. Tako se (1) αρχή shvaća kao ishodišna točka kretanja. Prevodimo potencirajući smisao ovog drugog shvaćanja. ništa manje se to ne zbiva bez t o g a da se nešto gleda i opaža. kako čini van der Eijk. uobrazilja je pak gibanje koje nastaje uslijed osjeta koji je p r e m a djelatnosti. p o p u t onih koji mniju da p r e m a uputama umijeća pamćenja postavljaju zadatke 5 . uzima kao jedinstveni objekt od τίθεσθαι. te slijedi pojavu? Pri interpretaciji je sporno da li se zamjenica τοιαύτα odnosi na ono prethodno rečeno. mogli bismo ponajbolje razmo­ triti iz o n o g a što se zbiva k o d spavanja. 9 tvori gibanje. a ovaj opet. nego istome. pri čemu je onda implicirano da Aristotel ovdje misli na kružno. Jer nije tako da spavanje pribiva n e k o m od živih. kao „suggested subjects" (Hett) odnosno . Bjelodano je dakle da o n o što nazivamo sanjanjem nije stanje o n e [moći] koja m o ž e mnjeti. A j a s n o je ο svemu t o m e b a r e m toliko. A j e d n a k o valja to pretpostaviti kod preinaka. a d r u g o m sanjanje. No vjerojatnijim nam izgleda rješenje Gallopovo. inquo quiescunt". φάντασμα poveže s άλλο τι. Riječi εις τον τόπον prevodimo u rijetkome značenju „namjesto". ne m e đ u t i m to što smatra [da gleda i sluša]. gdje je prije bilo za očekivati neku oznaku za konac i završetak. to je očito da je sanjanje stvar m o ć i koja osjeća. koji fjv shvaća potencijal­ no.. o n o koje m o ž e uobražavati isto s o n i m koje m o ž e osjećati. Drukčije Beare. a drugi se put pak suzdržava. koje u svojim izdanjima imaju Siwek i Drossaart Lulofs. Jer i kod premještajućih gibanje je i o n d a kad ih onaj koji je p o k r e n u o više ne dotiče.

and in the end-organ"). παρατηρεΐν znači ovdje što i u Rhet.. Beare: . would give scope for careful study and investigation. kad žene koje su dobile mjesečnicu gledaju u ogledalo. Slijedimo Bearea u odluci za drugu soluciju: „then.i. both in the central organ of sense. ili „zbiva im se takav doživljaj".e. nastaje po površini ogledala kao krva­ va maglica te. odnosi na neposredno ranije re­ čena „zbivanja". To se sve zasigurno događa baš na taj način. koji daje prednost prvoj lekciji. bezuglich dessen man. pa­ rafrazira cjelinu ovako: „Aristotel ovdje dakle kaže da bi bilo zamislivo i jedno zasebno istraživanje fenomena koji se ovdje obraduje te da bi se pri tome moglo naići na mnoge probleme. i γάρ na njenom kraju. ili se pak oboje zajedno odnosilo na pojedinačni organ osjeta (npr. 1405b33. . zastupano ponajprije od van der Eijka. Rečenica oko čijeg teksta i tumačenja vlada veliko razilaženje.." Sami prevodimo prema drugoj spomenutoj verziji originalnog teksta. ima tu relativnu prednost što povezuje elemente obih ostalih. Tako i Tricot. zatim se preinačuje u grimiznu. Ili ga se (2) poistovjećuje s početkom. A i ako dugo v r e m e n a gledamo jednu boju.in the sensorv organs. premda ga ima većina rukopisa. U z r o k je pak. 1384b7. Siwek. premda ga imaju svi rukopisi osim jednoga. i t o m e slično. Jer i onda kad prenesemo osjet [na nešto drugo] slijedi [onaj isti] doživljaj. Gallop. sve na što zatim prebacimo pogled čini se takvim. misleći ustvari na oko. ο čemu bi se i [radi] znanja samog po sebi m o ­ 14 glo ispitivati i besputiti. kako s m o rekli. znak je toga o n o što biva kod ogledala. I ako. sensus perstant. Ostatak rečenice teško je iz grčkoga teksta razumjeti tako da dade besprijekoran smisao. pa zatim opet u purpurnu. . budući da je i osjet prema djelatnosti neka preinaka.. N a i m e u j a k o čistim ogledalima. A da osjetila brzo osjećaju i male razlike. especiallv when they flow very rapidly. nakon što smo gledali sunce. zatvorimo oči. što je oboje rukopisno predano. A očito je [to] kad god neprekidno nešto osjećamo. počelom.. nego i čini nešto i giba. i u dubini i na površini. a i po naravi uz dativ μεταβάλλουσιν potrebno primišljati nešto poput „prati ih takvo stanje". onima koji obrate p o z o r n o s t 1 2 pojavit će se u o n o m e pravcu u kojem se de­ šava da vid gleda najprije ta boja. the heart." Gallop stavlja γάρ u nedoumici u zagrade. 306 307 . Dilema je u interpreta odnosi li se ta riječ na vrijeme prije ili poslije zatvaranja očiju. a „površina" pojedine osjetne organe (npr. De somno (457b2. tad je snažnih mirisa lišeni tog osjeta. Ove su se posljednje riječi dosad tumačile na osnovna dva načina. even considered by itself.e. bila to bijela ili zelena. čiji prijevod ovoga teškog mjesta sma­ tramo osobito uspjelim: „ " . te se može uvjetno prihvatiti kao dje­ lomično razjašnjenje. Siwek: . dok ne dospije u crnu boju te nestane. kao naprimjer sa sunca u mrak: događa se da ništa ne vidimo. auch wenn man ihm als solchem eine konzentrierte Untersuchung vvidmete. ut ab omnibus. both in their deeper and in their more superficial parts"). alio transferant. nego i u onima koja su 11 prestala. naprimjer s rijeka . A i o n i m a koji prebacuju [pogled] s onih koja se gibaju.a ponajviše s onih što najbrže teku . 458a27). a subject which. Na koncu.ona što miruju čine im se uzgibana. takvu mrlju nije lako očistiti. 1 3 A postaju i gluhi od silnih zvukova.e. nalazi se u njoj (3) oznaka za ishodište i princip kruženja topline uslijed uzimanja hrane. 459b20. it appears. for then objects really at rest appear to be moving.i. Najvjerojatnije je da se οΰ.. kako je riječ inače isklju­ čivo upotrebljavana u ovoj maloj raspravi.. dajući sljedeći hipotetički prije­ vod: „Ein Ereignis. taj da vid ne samo da nešto podnosi od zraka. A ujedno je iz toga očito da vid kao što nešto podnosi tako i čini." No i drugu varijantu teksta ne smatra on neprihvatljivom. 459b26. a ako je staro. te prevodi: „The same persistence of vision occurs when we turn our gaze from moving objects . kad je mjesečnica." Hett zadržava i αί i γάρ. izvo­ rištem osjeta i osjećanja. onda je lakše. lociranim u srce. Jer i v i d 1 5 pripada onima koja su blistava i koja imaju boju.da se to događa i u o n o m e čime je osjećanje. wirklich Proble­ me haben konnte.Quin etiam si qui obtutus ab hisce quae moventur. ili nešto drugo blistavo. if we watch carefullv. dakle u funkciji ο kojoj je razloženo i u ovome spisu i u njemu prethodećem. Zadrži li se γάρ. U tom smislu prevodi Bussemaker u Editio Doditiana: . zato jer u očima j o š traje gibanje uzrokovano svjetlom. g. Tome bi u prilog govorila i činjenica da je u nastavku ovog pa­ susa riječ isključivo ο očima. jer se opis očito odnosi na tjelesni or­ gan. Stoga doživljaj jest ne samo u o n i m osjetilima koja [upravo] osjećaju.." Van der Eijk je mišljenja da je Aristotel ovdje previdom napisao „vid" (όψις).". tum in corde tum in organo periferico". Izgle­ da da je najbolje s van der Eijkom ispustiti cd na početku rečeni­ ce. praesertim ocissime labentibus. Ili (1) u tome smislu da „dubina" znači srce. Dvojbeno je prije svega treba li u istom retku čitati και αύτοϋ ili pak καν καθ' αύτό(ν). kao i Hett. i od larno kretanje. rivers. Ovo posljednje shvaćanje. Ross: . Razložno je dakle da su oči. kao što to čine i ona blistava. Van der Eijk. ako je ogledalo n o v o . u istome stanju kao bilo koji drugi dio.

ili (b) da se sami počinju kretati u skladu s tako uobraženim likovima (npr.. no ako je strast snažnija. koji je u Aristotela lociran u srce. budući da već na osnovi sitnih sličnosti sastavljaju obrise u j e d n o . pod pretpostavkom da je izvjesno da se αυτά odnosi na uobražene likove na zidu. U z r o k toga p a k da [mrlja] ne nestaje b r z o s novih ogledala je taj da su o n a čista i glatka. 1 6 Z r a k se pak giba p o d utjecajem očiju. K a o što se od odjeće najbrže zaprlja o n a najčistija . tako da se od n e z n a t n e sličnosti o n o m e čini da vidi neprijatelja. Iz toga je dakle očito da gibanje nastaje i od sitnih razlika te da je osjet brz. ponajprije na De generatione animalium. 460bl7-18. Ili se pak „kretanje" razumije (2) tako da dotičnim ljudima unutrašnja gibanja strasti i doživljavanja bivaju upravljana tim liko­ vima.dodir zraka pak treba shvatiti p o p u t trenja te kao n e k o otiranje i brisanje -.dum exigua similitudine permoti lineamenta componunt" i Rolfes: „indem die Linien. ako nisu j a k o oboljeli. ili barem mnijenjem. O n a n a i m e z b o g tih [tj. onaj ljubavno nastrojeni u ljubavi. doista kreću u smjeru tih likova. A to posvjedočuje i sve o n o što se zbiva o k o vina i pripreme p o m a d a .to je posve izvjesno . Siwek. [naime] da i n a k o n što p r o đ u o n a vanjska osjetiva preostaju osjetbe takve da se m o g u osjetiti. Ross: „move by reference to them"). S o b z i r o m na istraživanje koje od p o č e t k a v o d i m o . a z b o g glatkoće na sve strane. n e g o i o n o g a stavljenog ili izraslog u blizini posuda. neki (Tricot. n e g o više ostaje na površini. kako ima najveći broj rukopisa. auf Grund einer kleinen Ahnlichkeit zu den entsprechenden Bildern zusammensetzen".ima kako u ovome spisu tako i u cjelini Ari­ stotelova nauka ο duši i spoznaji osobito istaknuto mjesto. z b o g krvne pomutnje i upale. kao sjedištem i organom „zajedničkoga osjeta". koje . različiti u različitima. preparirano ulje b r z o preuzi­ ma mirise o n o g a najbližeg. A na isti način i u izljevima gnjeva i u svim p o ž u d a m a svi postaju lako obmanjivi. Kao i van der Eijk dakle shvaćamo τό κύριον kao „ono što u nekom određenom slučaju određuje ο ispravnosti neke predodžbe". i to više koliko su Ove od strane Aristotela ovdje tek najkraće naznačene postavke osni­ vaju se na njegovim takozvanim biologijskim raspravama. Prihvaćamo Bekkerovu. a i v i n i m a se to isto dešava. Većina in­ terpreta sklona ga je poistovjetiti s „općim". Međutim. ali tu je (naime ista je narav sjemenja i m j e s e č n i c e ) . jer (kako pokazuju sljedeći primjeri) uloga Onoga odlučujućeg' biva u različitim situacijama igrana od strane različitih faktora". kao što je to očito i iz rečeno­ ga. j e r mrlja ne utonjuje j e d n a k o . Stoga kad nastane mjesečnica. čini n e k i m takvim. A u starima se ne zadržava. Ili se „kretanje" shvaća (1) u smislu prostornoga kretanja. ranije već Mihael Efeški i Sofonije) nalaze razloge poistovjetiti ga s umom. budući da nijedno od rješenja nema ozbiljniji razlog za prednost pred ostalima. ne biva ipak j o š prikri­ v e n o da je to laž. a ovaj pak [čini takvom] površinu ogledala. Odatle i apstraktnost našeg prijevoda. Biehl. ist. što bi svakako zahtijevalo teško i ozbiljno interpretativno utemeljenje. ma koliki b i o . daB das Vermogen. Hett izostavlja τε. 1 7 I to ponekad uslijed strasti tako ojača. i njihovo daljnje razjašnjavanje ovdje dakako nije moguće. što opet pruža dvije mogućnosti.j e r će o n o čisto najtočnije očitovati o n o što prihvati -. Znak je toga i to da se των γραμμών συντιθεμέν tumačimo i prevodimo otprilike u smislu kao i Bussemaker: . Zato se i onima koji su u vrućici ponekad pričinjaju životinje na zidovima. odnosno „zajedničkim" osjetilom. tako će i o n o najčistije [očitovati] i najsitnija gibanja. Izuzetno je teško razumjeti. die sie da sehen. z b o g toga j e r je gladak. a o v o m e da ljubljenoga. b u d u ć i da je ne­ prekidan. van der Eijk prevodi: „Der Grund. i to onakvim kako mu se s a m o m e zbiva. naime (a) da se ljudi u vrućici i si. a uz to da se o k o osjeta lako va­ r a m o kad s m o u strastima.se slučuju biti p r e p u n e žilica. te zrak na ogledalu. Jer o n a preuzimaju miris ne samo o n o g a što je u njih stavljeno. U prijevodu ostavljamo smisao neodlučen. A [zrcalni] metal. da im. kao naprimjer plašljivac u strahu. neka bu­ de j e d n o postavljeno za ishodište. čistoće i glatkosti] prodire i u dubinu i na sve strane. te koliko su ti više strašću obuzeti toliko im se kod sitnije sličnosti to pričinja. N a i m e . Mugnier i van der Eijk slijede jedan rukopis koji ima τό κύριον και τά φαντάσματα γίνεσθαι. z b o g čistoće u dubinu. te dakle potom i prevesti τό κύριον. n a m a je razlika u očima nevidljiva. Siwekovu i Gallopovu lekciju τό τε κύριον και φ τά φαντάσματα γίνεται. Glede cjelokupne te teškoće čini nam se osobito vrijedno upozorenje van der Eijka da „Aristotel ono na što se τό κύριον zapravo odnosi ostavlja namjerno nespecificiranim. Više je mogućnosti razumijevanja riječi και κινεΐσθαι προς αυτά. kraft 308 309 . tad bivaju i prema 18 njima p o k r e n u t i . razu­ mom. najosjetljiviji je na bilo koji dodir . 19 U z r o k da se to događa je taj da o n o v r h o v n o ne sudi p u t e m 20 iste one m o ć i k o j o m nastaju prikaze. d o k z b o g čistoće očituje svaki [dodir]. više u tim strastima. ili im je primiješano. daB diese Dinge geschehen. a osim toga da osjetilo boja ne samo da p o d n o s i n e g o i uzvraća činjenje.

. φαίνονται) ne samo kad su osobe budne. što je više nego teško prihvatiti. držimo Hetta. Općenito je. nego i onda kad nastane to stanje koje nazivamo snom. ali naznačuje i druge moguć­ nosti: „Ursprung" ili „Zentrum" (Rolfes ima na svim mjestima „Zentralsinn").. da je tu riječ ο „smutnji i nemiru koji še stvaraju na početku spavanja uslijed tjelesnog rasprostiranja hrane". potisnuta. samo ako se jednakim načinom giba kao i pod utjecajem osjetivoga. u oba slučaja ostaje u osnovi isti. rečenica teška za razumijevanje i nije dosad ni približno suglasno protumačena. nicht dasselbe ist wie das Vermogen. nego također kad ta afekcija koja se naziva snom padne na njih.sunce prikazuje stopu velikim. 1903 /Commentaria in Aristotelem Graeca XXII 1/ 68. III.the starting-point of sensation". Većina rukopisa ima αισθημάτων. A mislim kao naprimjer što se zemlja onima koji plove čini da se giba. kraft dessen die Erscheinungen entstehen. Iz toga svega je zacijelo očito da ne samo onima budnima pribivaju gibanja nastala od o p a z b i 2 2 . pojavljuju (['present themselves']. te sitni bolovi i užici pokraj velikih. te bivaju nevidljiva. „načelo". p o p u t malenih virova koji nasta­ j u 2 6 u rijekama. sma­ trajući {In Aristotelis Parva Naturalia commentarium. kako prihvaća van der Eijk. pozivajući se na daljnja razmatranja u samome spisu. Smisao. u pravilu govori ο τό κύριον. 310 311 . spuštaju se k izvorištu osjeta te postaju vidljiva 25 kad se zaustavi n e m i r .. Hett: . koju smo prihvatili. Wendland. 2 3 Za dana su. Čitamo s Hettom ομοίως. 21 U z r o k pak o b m a n u t o s t i je taj da nam se neko. Ostupamo od Hettova čitanja διεψεΰσθαι. N o ­ ću pak. za razliku od ovakvog čitanja. dessen das Entscheidende urteilt. tad bismo i prosudili da je j e d n o dva. kako ima većina rukopisa. Prevesti ovdje ή αρχή naprosto kao „počelo". strahova. 10-13) da se radi ο „unutrašnjim gibanjima poput bolova. isplivavaju i ti sitni. smatrajući očigledno da Aristotel dnevnu iz­ loženost vanjskim osjetima i doživljajima ovdje označava nekakvim svakodnevnim nemirom. Naime." Mi se. prihvaćajući njegovu argumentaciju da bi forma perfekta διεψεΰσθαι sugerirala kako je riječ ο lažnoj prosudbi prikaza (tako npr. što preuzimaju i gotovo svi izda­ vači. Berlin. dok je zapravo riječ ο lažnosti samih prikaza po sebi. I tekst i pravo značenje rečenice u cjelini sporni su i vrlo različito tumačeni. Kad bi pak opip bio jedini. Gallop. bilo da su oni izvedeni iz vanjskih objekata ili pak od uzroka unutar tijela. Rukopisi imaju ovdje dvije verzije: i φερομένας i γινομένας. ona uobražavanja i ona prosuđivanja. no nakon što ti prestanu. te da se čak tad v e ć m a pojavljuju. Sofonije i manji broj rukopisa imaju αισθήσεων. Mihael Efeški. odnosno kao „ono koje zadržava istu formu". time što djeluju osjetila i razum. Stoga i nakon hranjenja i k o d Što zapravo znače riječi „nego i onih iz tijela"? Jedan mogući odgovor na to filozofijski izuzetno važno pitanje daje npr. Gallop: . j e r vrhovniji od opipa jest vid. međutim. te slijedimo van der Eijka u lekciji διαψεύδεσθαι manjeg dijela ruko­ pisa i Sofonija. i to još izrazitije u to vrijeme. kao što je to malena vatra pokraj velike.the starting-point of perception". naime. Što ovdje uopće znači ή ταραχή? Siwek prevodi s „perturbatio" i obja­ šnjava to kao „propria status vigiliae". Ed. čita ένυπάρχουσιν i αισθήσεων te prevodi: „Iz toga je očito da se gibanja osnovana na osjetima. naslada i drugog takvog"." Takvim se dakle čitanjem izričito razdvajaju dvije zasebne moći. premda npr. postoje tri či­ tanja iste riječi u 460b30: (1) ένυπαρχουσών. međutim. „princip" čini se neprimjerenim specifičnosti tematike i osobitom fiziologijskom vi­ dokrugu u kojem se ova konkretna razmatranja kreću. budući da sam van der Eijk prevodi όμοιας kao „gleichartig" i razjašnjava kao „sebi samome slično". kako su već stvar tumačili u osnovi i Beare i Tricot. a ne όμοιας. z b o g nedjelovanja pojedinačnih osjetila i [njihove] n e m o ­ gućnosti djelatnosti. često puta doduše j e d n a k o 2 7 . prika­ zuje ne samo kad se giba o n o osjetivo nego i kad osjet giba sebe samoga. kako je rečeno u pret­ hodnoj bilješci. I ukrštanjem prstiju j e d n o se prikazuje kao dva. ali da nešto drugo višekratno pro­ tuslovi toj prikazi.. tako svako pojedino gibanje nastaje neprekid­ no. jer je vid uzgiban od drugog. osobito još stoga što se u gornjoj bilješci navedenom razi­ laženju rukopisne predaje pridružuje još jedno."). To nam se čini više u skladu s posvemašnjom i namjernom neodredenošću kojom Aristotel. ili da uopće ima neku takvu. slijedeći Bywatera i Rossa. A treba pretpostaviti da. Van der Eijk drži vjerojatnim. nije pozi­ tivno izrečeno da „ono prosudujuće" jest neka zasebna moć. van der Eijk smatra da prva „iz sadržajnih razloga zaslužuje prednost". neredom i zbrkom. Beare: „The ground of such flaše judgements is. ali ipak ne kažemo da je dva. Prihva­ ćamo drugu lekciju s Hettom i Gallopom. dok u prvoj lekciji. koji u skladu s većinom rukopisa i nemalog broja izdavača zadržava i ένυπαρχουσών i αισθημάτων. j e r nastaje tijek topline unatrag od onih vani 24 prema unutra.kako onih izvana tako i onih iz tijela -. P. no često se puta i rastvara­ jući u druge likove z b o g otpora. Van der Eijk prevodi s „Prinzip der Wahrnehmung". (2) ύπαρχουσών te (3) ένυπάρχουσιν. bilo što.

Gal­ lop: „gaseous". Beare je sklon kriterij razlike naći u mjeri njihove prisutnosti u svijesti: „'Aktualna' su ona koja jesu u svijesti (consciousness) u vrijeme kad netko pada u san. ako t o m e ne protuslovi drugo vrhovnije. „zdrava".u tom gibanju" odnose se najvjerojatnije na gore rečeno slije­ vanje krvi k izvorištu (dakle. no ne mni se [da doista Prihvaćamo stav van der Eijka da όψεις ovdje može značiti jedino utvare i prikaze koje se vide u snu. k a o na­ primjer melanholicima. treba shvatiti kao objašnjavajuću glosu koja je kasnije ušla u sam tekst te istisnula originalne riječi. „Ono". tad djeluju. 312 313 . stvarno je] baš sve o n o koje se prikazuje. kako smo mi preveli. zajedno s v e ć i n o m krvi koja se slije k izvo­ rištu slijevaju se i gibanja koja su u njoj. d o k j e . tako i onaj koji spava [je prevariv] s n o m te time da mu bivaju gibana osjetila i ostalo što se j o š oko osjeta stječe. 1409a24-34) „koherentna". a ne. sluša i osje­ ća.. Teško je reći što ovdje znači riječ πνευματώδης i kako je prevesti. Na taj način jesu unutra m o g u ć ­ nošću. izvorište potvrđuje o n o [što pristiže] od svakog pojedinog osjetila. Najvjerojatnije je s van der Eijkom misliti pod ovim na neku u Ari­ stotelovo vrijeme običnu i svima poznatu igračku. Drossaart Lulofsa i Gallopa u ponešto usiljenom značenju (s pozivom na Rhet. p r e m d a nije giban. j e r sve to takovo." Riječi . j e d n o m u o p ć e ne pojavljuje ni­ kakva prilika. T a k o da kao što se u tekućini. jedna m o g u ć n o š ć u a dru­ ga djelatnošću. I j e d n a se spram drugih odnose tako kao umjetne ž a b e 3 7 koje se gore podižu čim se otopi sol. ili pak pasivno. kao Bussemaker i Hett." No treba se složiti s van der Eijkom kad tome nasuprot ustvrđuje da ovdje svaki govor ο „svijesti" vodi u zabludu. no posve izo­ bličena.na osnovi ostalih upotreba u Parva naturalia . a nikako vid sam. Hettom i van der Eijkom u uobičajenijem smislu „krepka". a drugi put se opet prikazuju i čudovišni p r i z o r i 2 8 i n e z d r a v i 2 9 snovi. „sadržavajući zrak". to je po­ sve nejasno. tako i u spavanju prikaze i preostala gibanja koja se stječu od osjetbi j e d n o m postaju posve nevidljivi uslijed toga što je r e č e n o gibanje veće. kako stoji u svim ostalima. Da li glagolski lik κατέχηται treba razumjeti refleksivno kao „zadr­ žava se". čista i jasna. tvrdimo da gledamo. nije lako odlučiti. vjerojatno srcu). Čitamo δοκεΐ s gotovo svim izdavačima. Hett: „spirituous". K a d se pak zaustavi i pročisti krv u živima koja imaju krv. time da gibanje od t a m o pristiže k izvorištu. i z b o g toga što opip dojavljuje dva gibanja j e d n o se č i n i 3 1 d a j e dva. ili opijenima v i n o m . kao k o d djece. 3 5 A tako su ustrojena da se u t o m e gibanju 3 6 j e d n o gibanje iz njega gore podiže. tako da se čini drukčijom od o n o g a čega je prilika. Čini se da na ovome mjestu nema druge do prihvatiti rezigniranu konstataciju van der Eijka: „Što je mišljeno s tim gibanjem. Van der Eijk pretpostavlja . δοκεΐν. tako da mu se i o n o što ima tek sitnu sličnost [s n e č i m ] pričinja da je to. te z b o g toga što se vid p o n e k a d čini kao da je giban. Jer općenito. a drugi se put doduše pojavljuje. koji ima εάν τι κίνηση τό αίμα namjesto έν τη κινήσει τηδι. Jer kad zaspi. potencijalna ona koja je imao prije no što su potisnuta u latenciju. smiri li se tekućina. i kad su Za ovdje upotrebljen izraz τό έπικρΐνον vrijedi sve ono isto što je u bilješci 20 bilo rečeno ο τό κύριον.] daje jedno čini dva". „što mi nazivamo 'svjesnim' ni na koji se način ne poklapa s Aristotelovim terminom ενεργεία. tvori silno gibanje i nemir. koje je bi onda bilo nužno smislom povezati s φαμέν te pre­ vesti „tvrdimo [. ističe on. „suzdržava se". a drugo čuje usli­ j e d onih koja [se spuštaju] od sluha. sačuvano gibanje osjetbi od svakog pojedinog od osjetila čini i sno­ ve zdravijima i to da se nešto pokazuje i da se m n i kako se j e d n o gleda uslijed onih koja se spuštaju od vida. Prikazuje se dakle zaista baš sve.. a ne poput Rossa. budući da je p l i n o v i t o 3 0 . za to bi prije δοκεΐν bio priklad­ nim terminom. Jer i o n o m e b u d n o m se čini da gleda. n o . kad oslabi o n o što ih sprečava. ako je tko jako uzgiba. Pridjev έρρωμένα shvaćamo s Beareom. ne nastaju snovi. koje više nisu pored novounesenih bile shvaćene u vlastitom značenju. a kad to propadne onda drugo. jer je s n a ž n o gibanje z b o g topline stvorene h r a n o m .da riječ može značiti „zrakolik". A kao što s m o rekli da je jedan lako prevarivi ovim a drugi o n i m podražajem. osim ako o n o prosuđujuće 3 2 biva z a d r ž a n o 3 3 ili se ne giba svojim vlastitim giba­ njem34. A na jednaki način i od osta­ lih osjetila." Nije lako jednoznačno protumačiti što je ovdje uistinu mišljeno s razlikovanjem „potencijalnih" i „zbiljskih" gibanja. „sa zrakom zajedno napredujući" ili „zrak proizvodeći". Stoga lekciju jednog od rukopisa. o n i m a u vrućici..o n i h baš posve mladih.

Ipak slijedimo Hetta u čitanju prema drugoj lekciji i prijevodu: „though the real impression has gone". nego će i mnijeti da je dva o n o j e d n o . su kako su smatrali. no za to nema u tekstu baš nikakav oslonac. jer je inače san označen upravo kao neka nemogućnost upotrebe osjetila (Somu. ono v r h o v n o i prosuđujuće nije ustvrdilo da je to Korisko. 4 1 Izgleda sigurno da . doista naime neki koji u spavanju nisu oka otvorili probudivši se p o t o m smjesta spoznahu da o n o svjetlo svjetiljke koje.kako prihvaćaju uglavnom svi izdavači . mora se prevesti otprilike onako kako smo to gore učinili. A da istinito kazujemo i da u o b r a z b e n a gibanja jesu u osjeti­ lima. τοΰ ύπνοτικοϋ se ovdje može shvatiti ili (1) kao gen. kao da se opaža. ali nešto u njemu govori da se to doduše pričinja Korisko. ne samo da će mu se pokazivati. te jest unutra i o n d a kad prođe ta istin­ 40 ska osjetba .tako i u snovima: ako 42 opaža da spava i [ako opaža] sanjajuće stanje u kojemu [nastaje] 43 osjet. dok Ross konjicira δ. i to u snu. opaža". oslabljeno vidjeli u spato isto biva (u snu). uzgibano (= reaktivirano. obi. bolje potvr­ đenoj verziji. Tako i Siwek. što prihvaća npr. koji se čine nalični ljudima i kentaurima. Jer.često naime spavajućemu govori nešto u duši da je o n o što se pokazuje san. smisao je ovaj: „Ona (moć) kojom se i kod nekog osjeta (nekog objekta) kaže da to jest to. Pro­ blem je. ta (moć) biva (u snu)." Već je prva riječ čitana u tri verzije. Neprilika je ovdje u tome što u tekstu nije ni na koji način naznačeno čega su to „sličnosti" (ομοιώματα) i na što se odnose. as if it were perceiving"). Tako i Hett („as they are freed") i Gallop („upon being released"). nego p u t e m toga [je ustvrdilo] da onaj istinski jest Korisko. preostatak osjetbe koja bijaše u djelatnosti. premda veći dio rukopisa ima λυουμένου. Jer ove upravo spominjane prilike nisu snovi.. premda se u ediciji teksta drži prve lekcije: . A k o je pak prikriveno da spava.U posljednjoj pak. sabravši se. i onda kad se to opaža. Prihvati li se na početku (1) ου. dobiva se otprilike ovaj smisao cijele rečenice: „Ono ο čemu se. A kad se opažalo. ako je mrak. drugi ne manji dio ima φ.o s l o b o đ e n a 3 8 . doduše pokazivati. Svako pojedino od njih je. Znatan dio rukopisa ima ου (prihvaćeno i od Hetta). „gubeći svoju određenost". dakle „onaj tko osjeća. a m o ć je sna tolika da čini da to ostane prikriveno. te prevode u smislu „kad prođe zbiljski objekt osjeta". uzgibana kao da osjeća. kaže daje to. Iz svega toga zacijelo treba zaključiti da je san upravo n e k a prikaza. („stanje u kojem se zbiva taj osjet spavanja"). Većina rukopisa ima lekciju τοΰ άληθοΰς. No čini se vjerojatnijim da je ispravnije tumačenje koje imamo u prijevodu. međutim. Upravo to koje i kad se opaža to ustvrđuje. gibaju se u o n o malo preostale krvi. tako da često u strahu pokrivaju glavu." Polazi li se pak (2) od ω. ali da nije Korisko. ili pak (2) kao gen. u tome kako shvatiti značenje tog participa na ovo­ me mjestu. poput onih u oblaka. tek što se probudi. subi. Van der Eijk: „Strahovito teška rečenica. . pokuša sjetiti što doživ­ ljavamo j e d n a k o tako padajući u san kao i budeći se. niti drugo nešto što bi se pokazivalo kad su oslobođena osjetila. najprije. N e k a d a se naime prilike koje se prikazuju spavajućemu otkrivaju. da su gibanja u osjetilima. αισθήματος. po­ novo se pokazuje) gibanjima u osjetilima. sadržavajući sličnosti 3 9 . ali ne Korisko. ako mu ne b u d e prikriveno. d o k će mu se. te se od ono­ ga sličnog čini da je istinsko to. tad ništa neće protusloviti pri­ kazi. pokazuje mu se doista. m e đ u t i m slabo i kao iz daljine. Uz umetnutu rečenicu „ako (kad) opaža (osjeća) da spava" dobro pri­ mjećuje van der Eijk: „Jedva se može zamisliti neki paradoksalniji izraz od ovoga. b r z o se preinačujući. 461b26. ako nije od strane krvi posve od toga zadržana." . 314 315 . A nekima se od mlađih. 455b8). Gallop i van der Eijk inzistiraju na prvoj.ovdje treba čitati λυόμεναι. neki ruko­ pisi imaju αίσθανόμιενος. biva pod utjecajem gibanja sadržanih u osjetilima gibano kao da opaža. Gallop (njegov je prijevod: „The part that says this while it is actually perceiving (unless it is completely held in check by the blood) is moved by the movements in the sense-organs. j a s n o je ako se tko. ali on to neće mnijeti.pod pretpostavkom da ne bude posve od strane krvi od toga zadržano. Van der Eijk pledira za razumijevanje u smislu „razriješujući se" tj. uslijed gibanja. prikazuju m n o g e prilike koje se gibaju. upravo Kao što dakle ako je n e k o m e prikriveno da mu je pritisnut prst na o k o . Također umjesto αίσθανόμενον. Rossovoj verziji. naime ako se započne (3) s δ.et postquam vera [sensatio] recessit". te je istinito reći da je to [naprimjer] poput Koriska. kao i mi u prijevodu. . .. nekima se d o g a đ a i to da na neki način opažaju i zvukove i svjetlo i okus i dodir. (dakle: „stanje u kojem se nalazi osjet spavajućega"). i kad su posve otvorenih očiju. pozivajući se na tekst koji neposredno slijedi. kako je rečeno. Van der Eijk se stoga odlučuje na svoju ruku pridodati u tekstu prijevoda „u odnosu spram zbiljskih objekata" ("zu wirklichen Objekten").. a niti sve prikaze u spavanju. ako nije u potpunosti zadržano uslijed krvi. a samo jedan τοΰ άληθοΰς.

znanje sadržavati. imati ugoda. besputica postajanje. Aristoteles. Werke in deutscher Ubersetzung. naslada. A Text and Translation with Introduction. Notes and Glossarv.to je san. Od toga svega ništa ne treba na­ zivati s n o m . Teil III. ustroj znanost. A kad od­ m a k n e životna d o b . David. no svejedno se događa. vid opće kretanje. imanje. a da prije nisu vidjeli nikakvog sna. N e g o o n a prikaza uslijed gibanja osjetbi. Važniji konzultirani komentari: Siwek. Budući da je naime nastala neka promjena ili u pogledu dobi ili s h o d n o n e k o m doživljaju. 1963. Jer kojima je na taj način sustavljena narav da p r e m a onoj oblasti gore nadire ve­ liko isparavanje. ukoliko se spava. Ubersetzt und erlautert von Philip J. opažaj. 1994. j e r m o g u ć e je kod b u d n o ­ sti i spavanja da kad je j e d n o od t o g a naprosto prisutno b u d e i d r u g o prisutno na neki način. kazivati. gibanje zboriti. Gallop. pojam. m o ć vid. (Aristote­ les. Peterbourgh . rod razum. lik protivnost djelatnost usvršnost stanje.) Rječnik άΐδιος αϊσθησις αιών άλλοίωσις άρχή απορία γένεσις γένος διάνοια δόξα δύναμις είδος εναντίον ενέργεια εντελέχεια έξις επιστήμη εχειν ηδονή θεωρία ιδέα (τό) καθόλου κίνησις λέγειν λόγος μεταβολή važnijih termina vječan osjet. a oni koji su tiho čuli glasanje pijetlova i pasa. držanje. A v e ć se n e k i m a dogodilo da za života nisu vidjeli nikakav san. govoriti zbor.vanju. Band 14. držati. n u ž n o se zbiva ta suprotnost. Aristotle on Sleep and Dreams. Berlin. P. kad se jest u spavanju. A u z r o k toga da ne dolaze valja misliti da je neki sličan o n o m e z b o g kojeg se ne sanja ni n a k o n hranjenja niti djeci dolaze sni. van der Eijk. . Aristoteles. zamjedba vijek preinaka počelo. r a z l o ž n o je da se tima ne pojavljuje nikava prikaza. probudivši se j a s n o ih razaberu kao takve. I n e k i m a to traje skroz do konca. koje kad se p o n o v o spušta tvori m n o š t v o gibanja. užitak motrenje ideja. A svakako niti one istinite pomisli koje nastaju u snu p o r e d prikaza. De insomniis. razmišljanje nastajanje. potječe od prave svjetiljke. nazor mogućnost. bivanje mnijenje.Lewiston. razlog promjena 316 317 . Rom. De Divinatione per somnium. d o k n e k i m a [sni] dođu kad su v e ć prošli n e k u d o b . Parva Naturalia graece et latine. načelo besputnost. N e k i p a k i odgovaraju ako su pitani. Rijetko je doista to takovo. 1990. nije nimalo n e o b i č n o da im se p o k a ž e san.

baveći se filozofij o m . u R i m u je sigurno naučio latinski. a bile su mu povjeravane i neke administrativne Josip Talanga umovanje νους ουσία δρεξις πάθος πάσχειν ποιεΐν ( τ ό ) π ρ ό ς τι στέρησις στοιχείο ν συμβαίνειν ( τ ό ) συνεχές τέλος τέχνη τ ό δ ε τι τύχη ΰλη ύπάρχειν ύποκείμενον φαίνεσθαι φορά φύσις Plotin narav. znanost ovo-nešto. Porfirije ne spominje mjesto rođenja. um. Učitelj mu je bio Amonije Saka. ali se kasnije. priroda 318 319 . zbiti se. A k o nije već prije znao. Filozofiju je p o č e o studirati tek u 28. Na temelju toga računa se da je P]^tin_rođen 204. konac umijeće. 3. sastojina dogoditi se. stanje. Z n a m o da je rođen u-kršćanskoj obitelji. ovo-tu slučaj. podnijeti. tvoriti odnošajno lišenost sastojak. više o k r e n u o poganskoj religiji. Porfirne. ili 205. zgoda tvar. stječi se. biti u podlog. niknuće. vještina. premještanje Život Glavni izvor za poznavanje Plotinova života je životopis {Vita Plotini) koji je sastavio njegov učenik.1) spominje Λ υ κ ώ . pamćenje oblik.μνήμη μορφή νόησις sjećanje. činiti se pričinjati se premještaj. godini u Aleksandriji. ali ο t o m e je postojala neovisna tradicija. P r e m a procjeni Plotinova liječnika Eustohija Plotinu je pri smrti god 1 _2Jf0 i bilo 66godinj. a kod njega je studirao 11 godina. Još prije dolaska u R i m Plotin je imao d o b r e veze s nekinTutjecajnim senatorskim obiteljima. pripadati.. pojavljivati se. Porfirije tada više nije bio u Rimu. pridoći neprekidno. doživljaj pretrpjeti. doživjeti činiti. P r e m a Porfirijevu kazivanju došao je u_40^_j[odini u Rim gdje je živio od podučavanja. nicanje. svrha. Pisao g a j e tridesetak godina poslije Plotinove smrti kao u v o d n u raspravu uz izdanje djela svojega učitelja koji mu je povjerio izdavanje svojih rasprava.. neprekidnost cilj. v e ć j e ^ t e ^ o j e ^ n o s t T k a s n i j e saznao. zapravo Lvcopolis (danas Assiut) u<Gornjem _Egip±iL_yjerojatno potječe iz grčke ili grecizirane obitelji. lik mišljnje. duh jestvo poriv trpnja. tvorivo pribivati. Eunapije {Vitae soph. podloga pokazivati se.

"~220. Označavanje učenja ο j e d n o m e kao misterij na­ stalo je pod izravnim utjecajem Platona. U Plotinovoj školi iznenada se pojavio Origen. A k o pred o č i m a ima­ mo veleban sustav Plotinove filozofije. Ponajviše citira_kasne dijaloga i Timej Sve te raz­ bacane i nepovezane misli Platonove. a to je j e d n o . što očito ukazuje na to da su rasprave nastale u svezi s njegovim n a č i n o m rada u školi.. iako m n o g e ne m o ž e m o identificirati poimence. 14. ali ne z n a m o u kojoj je mjeri ta tvrdnja p o u z d a n a . služe u Ploti­ na jednoj jedinoj svrsi. Plotin svoju filozofiju smatra p u k i m tumačenjem Platonova sistema. a to su Platonoyjjhjalozj_jj. Riječ ie ο p l g t o n i z m u i z m e đ u god. došao u Rim i p o č e o stu­ dirati u Plotinovoj školi. 3.Porfirije tvrcu~Eako je redoslijed v r e m e n s k o g a nastanka posve druk­ čiji. . već je bila napisana 21 rasprava. ipak je svaka od njih zasebna π ρ α γ μ α τ ε ί α . No jednostavnopr^šiićujET sve što Ή&~~^odgovara L J ideji delinltivnoga sistema ili pak nije u skladu s nje­ O g o v i m vlastitim sistemom. No on je odgo­ vorio da n e m a volje govoriti pred n e k i m tko v e ć zna. pače je i utjecaj grčke mistike pretjeran. U to su vrijeme platonici Djela P l o t i n o v se opus sastoji od 54 pojedinačne rasprave. Za vri­ j e m e njegova boravka u R i m u do 268. usp. Prve su tri~škupine pošvftćepe etičkim. a to je da pokaže Pl^atonovu filozofiju kao zatvoren filozofijski sustav. napisao je Plotin j o š 24. 5. Plotin svoje učenje često uspo­ ređuje s misterijima (Eneade 1. P o t o m je Origen prekršio d o g o v o r i objavio svoje djelo ο daimonima. 508e2-3). Velik broj citata navodi napamet. M e đ u t i m . p r T K r . a 320 321 . nigdje u svojemu djelu ne kaže što je to A m o n i j e v o učenje.radicija međioplatonizma. Tri njpgnv« ^ č p n i k « .25). Origen ga je zamolio da dalje govori. p o z n a t o iz Pla­ tonovih djela. Amonije Saka nije htio ništa pisati. no cjelokupni sustav zasigurno je Plotinova originalnost. F. ostala bez odjeka. Suvre­ m e n a su istraživanja pokazala da ovdje nipošto nije riječ ο n e k o m orijentalnom utjecaju. Izvori Plotinova filozofija pretpostavlja cjelokupnu filozofijsku tradiciju od njezinih samih početaka. Na k o n c u je i Plotin p o č e o pisati. '~vPlotin kao interpret Platonove filozofije.1.26. Njegova su predavanja bila otvorena za javnost.dužnosti. p o . Na to je Plotin pocrvenio i htio ustati. 80. Kada je Porfirije 263.20-25). JTradici)<a međioplatonizma. posvećena n e k o m određe­ n o m p r o b l e m u . Za­ nimljiva je z g o d a koju n a m priča Porfirije (ib. preostale poslije njegova odlaska. Ne z n a m o što je to tako zbunilo Plotina. ^ " g g i i a . ie posvećena p r o b l e m i m a bira i jerl""^. Sasto­ j a l a su se u čitanju i raspravljanju tekstova. primjerice p o z n a t o mjesto u Fedru (250b-c). Porfirijevo izdanje vjerojatno je bilo namijenjeno u s k o m e krugu učenika. 3. Erenije je prvi prekršio dogovor. fizi­ k a l n i m i k o z m o l o š k i m pitanjima. za koje mi danas z n a m o da ili pripadaju različnim razvojnim fazama u Platona ili se ne daju tako jednostavno shvatiti izvan danoga konteksta. Iako u njima često prelazi s j e d n e na drugu temu. navodi ga za sve rasprave. tek desetak godina n a k o n što se smjestio u R i m u .12). Njegova je knji­ ga.rpnije. čiji naslov i ne znamo. Origen i Plgtin. Kr. Popis filozofa koji su utjecali na njega ili su bili od bitne važnosti za njegov razvoj vrlo je dugačak.6. T a k o primjerice ne spominje izraz „ideja d o b r a " (ή τοΰ ά γ α θ ο ΰ ιδέα. bilo bi pogrešno tražiti "podudarnost s u m m šLO nani-je. M e đ u t i m .6. ali ga je vjerojatno bilo strah da će Origen čuti kako on svojata Amonijev nauk. pc^kaj£.dva glavna izvora njegove filozofije.19.6. Zanimaju ga isključivo Plato­ nova rješenja o d n o s n o samo takve tvrdnje koje se m o g u koristiti kao rješenja. Zanimljive su okol­ nosti u kojima je p o č e o pisati. niti ga igdje spominje p o i m e n c e . dp god.6. četvrta i peta se ba^e--duŠQin-4 u m o m . Plotinu nije stalo do ispravna tumačenja u smislu kako mi to danas shvaćamo. napose ako nije b i o zapisan. Međutim. Rep. nevjerojatno je da bi taj sustav m o g a o biti istovjetan s A m o n i j e v i m učenjem. a posljednja. Od Amonija je m o ž d a p r e u z e o neke ključne misli.. Čak ga ne brine ni točnost citiranja. Porfirije je sve te rasprave.7. tematski svrstao u šest skupina po 9 rasprava (έννάδες) od­ n o s n o jtesfc. koliko je to bilo m o ­ guće. Plotin prije svega misli način postignuća j e d n o g a j e d i n o g miste­ rija. P o p u t Sokrata i Karneada. To naime ne bi bilo u skladu s njegovim vlastitim shvaćanjima da dobro i ideje pripadaju različitim hipostazama. dogovorili su se da od učiteljeva učenja neće ništa objelodaniti (Vita Plot.

No valja napomenuti kako je Plotinovo shvaćanje dijalektike ne samo d u b o k o prožeto meta­ fizikom kao u Platona. nego misaoni proces koji neposredno zahvaća stvarnost. Filon. pa se ο njegovu utjecaju na Plotina ne m o ž e tvrditi ništa definitivno. Osebujno j e R fl i Plotinovo shvaćanje dijalektike. Nepobitna je činjenica da Plotin sva svoja ključna učenja iznosi i obrazlaže kako na mistirJTir.3: Ο dijalektici). I j e d a n i drugi pristup karakteriziraju dvije bitne značajke "Plotinove filozofije. religioz­ n i m žarom. Neki kritici smatraju to neuspjelom sintezom aristotelovskoga racionalizma i pitagorejskoga misticizma. Jedna od o s n o v n i " pretpostavki Plotinove fi- 322 323 . u granicama nadosjetilnoga. nego su a n ih i rabili za ugustavljenje P l a t o n o v e ^ T j j j ' ^ f " ^ " ^ je nastala siptp?« Arifitfilplpvp i Ρ Ι ^ ^ η ο γ ρ fllnmfija Upravo iz te tradici­ je Plotin nesvjesno preuzima mnoga Aristotelova shvaćanja iako na drugoj strani svjesno razlikuje i kritizira neka druga njego­ va shvaćanja. fcekgta Određene lozofije jest razlikovanje dvaju mogućih gibanja u odnosu na Vrhovno načelo: silaženje o d n o s n o k o z m i č k o gibanje od jedinstva p r e m a rastućem mnoštvu i penjanje o d n o s n o gibanje spiritualno<ga života o d n o s n o mišljenja od mnoštva prema sve v e ć e m jedin­ stvu. ο tome također Eneade 1. Na jednoj strani njegovo je mišljenje p r o ž e t o mistično-spekulativnim d u h o m . gotovo n e m o g u ć e identifici­ rati. Posljedica je toga da se i u z r o č n a sveza određuje s obzirom na tu pretpostavku. a drugi. Plutarh. U Plotinovu razlikovanju dijelova fi­ lozofije dijalektika dobiva ključno mjesto. ο njoj. Na drugoj strani njegovi izvodi temeljnih pojmova i njihovo obrazloženje sadrže j e d n u racionalnu jezgru. t e r n t m a ^ N o vrlo je važno da su medioplalonlći ne Harno poznavali neka ključna učenja iz Aristotelove Metafizike.« TJobiva dakle ulogu prve filozofije. Plotinov pnkazji^neadama nije_aiistavan. No fizika ga ne zanima pod v i d o m istraživanja prirode. Jedan određeni broj Plotinovih učenja podudaran je onim što se posredno m o ž e pripisati utjecajnom srednjostoičkom filozo­ fu Posidoniju. Kada god govori ο v r h o v n o m e na­ čelu svega njegove su misli ispunjene strahopoštovanjem. cjelinom i usredotočen prema v r h o v n o m e načelu. Osim toga na posredan su način neopitagorejska učenja također znatno utjecala na medioplatonizam i na Plotina. tela.fižLza či_t-TTjjn ad P h t ^ n p T~AP s t r . ovisne. ili pak jedi­ n o m e Bogu. Čak i ključni pojam Posidonijeve filozofi­ je συμπάθεια m o g a o je u srednjem platonizmu nastati p o d utje­ cajem Platonova Timeja (30b-d. Isto tako nalazimo u srednjemu platonizmu mnoštvo stoič­ kih elemenata koje je z b o g nedostataka izvora.nqJQrp n g H n p j p t i l n n p . No svi pokušaji rekonstruiranja njegove filozofije vrlo su prijeporni. nego je njegova cujajektika-z« razliku od Platonove p o t p u n o srasla s metafizikom. vredniju razinu (usp.pQVn] yT) • » » ι n F I lofTipKo-racionalan način. fizika i etika. Za Plotina dijalektika nije metoda ili sredstvo istraživanja. O n a je glavna i najvred­ nija filozofijska r l i g r i f l l i n a j e r se bavi Rpr>7. pa ih se više ne m o ž e ni razlikovati. 32b). T a k o je u z r o k uvi- Opće obilježje Iako se s pravom tvrdi kaku Ploti»ev^Lj^lozofija čini osmišljen filo22pJp^^i~e^ai-Qv 1 1 k ^ ™ " j p Pjflki pojedini dio povezan s . ali i zato što Plotin stoike nikada ne spominje poimence. P r e m a tomu shvaćanju uvijek postoje dva puta: jedan vodi od osjetilnoga prema nadosjetilnomu. Atik. Srednji platonici inače čine vrlo šaro­ lik pravac: Eudor.mislLiz Timeja (27a-52h^ldjučni--s£aAa}yi_^^ i Fedona. No unatoč_takvirp t f ešknćama r po miojrfff^j cnaTr^fr^a-filo^nfije može g^ubrOjltijUaftjveće llliblJOCe u^p^vij^eetiJik)zofije. sve je to složeno u jedan kanon koji je bio polazna točka za srednjoplatonske rasprave. O n a je t i m e ujedno uzdizanje na višu. t. Jednako tako nema^nijstika neku svoju autonomiju jer samo opisuje način kako se sve što je ovisno ο j e d n o m e p o n o v o vraća svgiemii isj^omi. takvim se tvrdnjama ipak j o š nije uspjela dokazati neuspješnost sinteze. Međutim. prispodoba ο Suncu te najvažniji stavovi iz 2. i 7. Ošjetilni ga svijet zanima s a m o p o d v i d o m proizlaženjjLJz apsolutnogja. Druge su dvije discipline. Apulej. 6. prema v r h o v n o m e načelu. Taj kružni obrazac bitan je za~Plotinov cjelokupni sistemDalJnja je pretpostavka njegove filozofije da sve što je na ontološki višoj razini o d n o s n o bliže v r h o v n o m e načelu jest jednostavnije i vrednije. Albino. pa se mje­ stimice doimaju kao čisto logičke raspravice. Numenije i Amonije Saka. primjerice nauk ο kategorijama.6).. Glavni je interes bio prožet teologi•^jakjm. kao da je riječ ο v r h o v n o m e božanstvu. pi­ sma. Nije se nametnuo neki autoritet koji bi objedinio sva ta stremljenja. Nikostrat. a nije ni u logičkome ni u j e z i č n o m e smislu besprijekoran?~5tlK mu je nedorečen i jezgrovit^jia jp. razvUL:j3^fijgoU]__čito^^ . 14. Porfirije potvrđuje da se u Plotinovoj školi čitala Aristotelova Metafizika (Vita Plot.

Ukazuje na dobrotu najvišega dobra koje ne dopušta nikakvu za­ vist. Na~đfugej strani.28sq). nego" je stvorIIo^~SvTrcu*ugb.5.44). Nastanak mnoštva iz j e d n o g a m o ­ že se objasniti samo slikovitim primjerima. da se sve m o ž e vratiti i p o n o v n o u potpunosti ujediniti s v r h o v n i m načelom.5. 6. Plotinova se filozofija temelji na sljede­ ć i m uporištima: 1. Striktno gledano j e d n o nadilazi i d o b r o pa se m o ž e označiti kao ύ π ε ρ ά γ α θ ο ν (6.7. O n o je također iznad ideja. 5. 4. Zanimljivo je kako dosta takvih pozitivnih određenja j e d n o g a nalazimo u jednoj raspravi. nijedno mu ime ne m o ž e biti primjereno.6.38.11. No na razini u m a to je već pojmljivije jer um misli i time pretpostav­ lja drugost i množnost.10). napose kada se govori ο to­ me kako je j e d n o izvor i u z r o k svega.3.24). 6. j e d n o ne skrbi o k o m n o ž n o ga i u o p ć e ga ne treba. 5. ali sva je drugost u drugome.5).9. nego mora stvarati novo. pa ni sam nazivak J e d n o " ili „ d o b r o " (5. drugoga i trećega: viša hipostaza proizvodi nižu bez ikakva umanjenja svoje moći. 5.8. nadilazi svaTtu složenost i svaku množnost. JpTrnTTjp! nepresušni izvor svega_. O n o je nebiće.9. 6. ispravno je reći kako nije j e d n o drukčije od drugoga. j e d n o je isto tako iznad u m a (έπέκεινα ν ο ΰ 5.24.15. Mnoštvo Jedno Na^POČetk-u Plotinova sistema n a l a g i . a učinak je na nižoj ontološkoj razini. K a o što nadilazi Postavlja se pitanje k a k o j e j n o g j ^ e j m n ^ ^ od­ n o s n o akdjlTjlidno u z r o k svegaV zašt^njjejostjđo^ samo. ali ne time gfafje n e j o i ć j ^ n e g o t i m e s t o j e drukčije od_bića.11. Nadilazi i biće.8. a_rla pri£anxjie gubi ništa od svoje •BnageHšaoJJJfrrg""™*.6. J e d n o se radije m o ž e prikazati kao središte kruga ο kojemu ovise svi dijelovi kruga (1.3. Eneada 6. M e đ u s o b n i o d n o s triju hipostaza kao hijerarhi­ je prvoga. Plotin također drži.7.41. u kojoj je govor ο slobodnoj volji i samoodređenju jednoga.5 i 21).13).13.7. J e d n o se ne m o ž e opisati riječima kojima se opisuje istina ( ά ρ ρ η τ ο ν rfj αλήθεια 5. on p o g r e š n o tvrdi kako se i etimološki izvode iz grčke riječi εν ( „ j e d n o " 5.8. preseže dakle svako mišljenje.35).9.3. i to je nešto sasvim n o v o u grčkoj tradiciji.1. TJitakTibivstvo (δν. 2. No Plotin ne m o ž e izbjeći i pozitivne iskaze ο j e d n o m e .11.29). ne u j e d n o m e . biće. No u t o m e se svemu krije j o š p u n o ozbilj­ niji p r o b l e m : kako m o ž e j e d n o stvoriti drugo ako samo n e m a ni­ kakve drugosti u sebi o d n o s n o kako m o ž e stvarati nešto što samo n e m a u sebi ( π ώ ς ούν ποιεί ά μή έχει 5.34. onda j e d n o ne m o ž e biti sve (6. ο j e d n o m e se m o ž e govoriti samo via negationis. Plotinova pretpo­ stavka ο s v e o b u h v a t n o m jedinstvu svega postojećeg u grčkoj je tradiciji usporediva samo sa stoičkim učenjem.13. ο ύ σ ι α ) u o n t o l o š k o m e smislu potječu od jednoga. Drugost je u drugome.3. Plotinovo rješenje toga pitanja polazi od rješenja koje Platon daje u Timeju (29e). on proizlazi iz posljednje hipostaze. usporedbama i analo­ gijama.3. Striktno razlikovanje i razdvajanje osjetilnoga i umskoga. a vatra toplinu (5. Jedno je izdvojeno iz svega drugoga.51).1).1).35). Plotin ne samo da tvrdi kako biće. O n o je apsolutno jednostavno. Zato se ο njemu ne m o ž e ništa predicirati j e P s e time uvodi pored j e d n o g a i mnoštvo. S a m o j e d n o postoji na besko­ načan način.6. J e d n o je samo što jest.3.6.6. sve drugo postoji na konačan način. G l e d e nastanka osjetilnoga svijeta presudan je izraz „proizlaženja": Budući da osjetilni svijet n e m a u sebi načela koje ga obdržava. είναι.40).2. tvori svjetlo. u m a i duše.7.9. K a o što se očituje u ovim izvodima. Snaga j e d n o g a tako je velika pa se ne m o ž e zaustaviti (6. Prema t o m u . odvojeno je od inteligibilnoga jer ako je um sve inteligibilno. Ο njemu nema ni zamjejjfcai-srjoznaje. T e k kada je ispunjen j e d n i m um je um 324 325 .9.5. T a k o o n o što ie naisavršenije ne m o ž e ostati nedjelatn o .1.j e k bliži višim načelima o d n o s n o ontološki je vredniji. ali je pritom suvišno o n o J e s t " (6. B e s k o n a č n o je u sebi i svojoj moći. 3.55).5. J e d n o m e ne pripa­ da ništa osim njega samoga (ουδέν έσται α υ τ ω ή α υ τ ό 3. Određenje nadosjetilnoga p r e m a t r o č l a n o m obrascu o d n o s n o trima hipostazama jednoga. S razine j e d n o g a nastajanje m n o ž n o g a nije shvatljivo. I u drugim raspravama nalazimo pozitivne odredbe jednoga. aJjJe_uzrok svakoga bića. _pačak ni samospoznaje (6. P o r e d toga što sve proistječe iz j e d n o g a v r h o v n o g načela. tjelesnoga i bestjelesnoga.9.3.^ ^ r v o j i a č e l o koje je tran­ scendentalnu odnosu_na sve ostalp~-a-koje o n _ z o y e j e d n o (τό εν) i!ijiflbiX!~(TO α γ α θ ό ν ) . nego je drugo drukčije od jednoga. to je učenje p o z n a t o kao emanacija. Naj­ češća je usporedba sa Suncem. ne u j e d n o m e jer u j e d n o m e n e m a drugosti (5.No Plotinova se filozofija ne m o ­ že označiti isključivo kao sistem emanacije jer sam Plotin to izri­ j e k o m odbacuje (6.

6. Za Ploti­ na dakle um ne m o ž e biti prvi princip ier mišljenjem p r e d m e t a mišljenjapostaje d r u g o s t s e b p sam"fr« tfi time m n o ž n o s t .11. Kako se obraća j e d n o m u .89) izgleda da je Plotinov condiscipulus Origen. višemu smis]tt~T>a>puiK νοε'ιν 'ΰ ^ττ^Λ^).^ c i i ^ i m a j j i i o m . "Zadaća je "uma da promišljaTdej^Tahi sebe sama. U samoga Platona n e m a poistovjećivanja u m a i bitka. nego u sebe samu (εις έαυτήν 6. s t o j e p o l n ^ i l v o ^ r O " ? ) .5. Svojim obraćanjem j e d n o m u biće postaje ουσία (5.8. a ne j e d n o .. pa tako i um kada misli. UmjfiiR u vremenLu-aitiai prostoru.9). 2. To bi značilo da duša m o r a nadići um i mišljenje ako hoće doseći j e d n o .6.7. a cijeli um sa svakom pojedinom idejom. mora postati j e d n o . ali samo preko uma. A k o b i j e d n o bilo istovjetno s u m o m . m o ­ že motriti j e d n o (θεάσεται 5. Svako je po­ jedinačno mišljenje djelatnošću istovjetno sa s a m i m s o b o m . Presudan utjecaj u poistovjećivanju uma.6. bez obzira što svi platonici pokušavaju to klju­ č n o učenje dokazati uz p o m o ć Platonova teksta. m o r a se s njim poistovjetiti. P l o t i n u m u i svemu um­ n o m e . . um i duša.8.16.38). pa je mišljenje pomislivoga uvijek mišljenje se­ be samoga7"Budući^da_jrxa_n£_samo_s^r£i^^bijsve ideje i sve pomislry^y. jedno. kao v r h o v n o načelo. a m o g u ć n o š ć u sa svakim pojedinačnim mišljenjem.1. Um je dje­ latnošću istovjetan sa svim pojedinačnim mišljenjima zajedno.2. Um nastaje upravo tim obraćanjem j e d n o m u (5. a to znači da u njemu n e m a ničega što je samo m o g u ć e .7. povezivalo s j e d n i m drugim mjestom iz Timeja (39e).9. 7&djnojjljejatno. Biće se samo malo udaljilo od jednoga.nego je istovjetan s a s v i m idejama. Bit u m a sastoji se upravo u o n o m e š±a jp njaflov. pretpostavlja predmet o d n o s n o drugost mišljenja (Metaph. Um je da­ kle u z o r ( π α ρ ά δ ε ι γ μ α ) ne samo za osjetilni svijet n e g o i za samu dušu. predmet. gdje se um povezuje s ideja­ ma. dakle idejama koje su u u m u .5. To znači da je j e d n o o d n o s n o vrhovno dobro sadržano u ljudskoj duši (3.7. ali izgleda i njihov učitelj A m o nije. pripisuje vječnost (3. nisu striktno odvojene jedna od druge (6.e_.5.. Kada odbaci sve umsko. U t o m e se Plotin posve razlikuje od Aristotela "zaltojega je mišljenje mišljenja najviše načelo. A 9.35).3.7sq). T i m e ukazuje na treću hipostazu ili dušu. što je zapravo j e d n a te ista djelatnost. um je postao množan. sa svjmjito~je V°m i M i w [ _ ^ £ t a j e jedan o ^ J j j m jjroblern za .20-24).7. Plat.8. I duša se m o ž e uzdićfati jednoga.9). Spoznaja M o g u ć n o s t spoznaie jednoga posve je isključena.8). U njemujg_sy.31).5sq).odnosno tjg'j^svaka i d e i a ^ i t o d ^ n a .36). 326 327 .18). Zato i um ne m o ž e j e d n o shvatiti na misaon način.20.PJgJtina:-iz toga naime proizlazOj]^^ svakorn_jdejoro.2. a sam Plotin naglašuje odudaranje svojega shvaćanja od Aristotelova (5. On je osim toga prva djelatnost (πρώτη ενέργεια 5. Um koji misli sam sebe d o d u š e j e j r t j m š ^ ^ . na kojemu Platon kaže kako su stari filozofi izjednačavali ideje i bivstva (ούσίαι).~Ά^1α^ο^^]^]ηόζΒ biti istovjetanjsjionlm.vječnn.5. Tako se svaki čovjek m o ž e u r o n u ć e m u sebe sama uzdići do najviše razine jed­ noga. a m o ­ gućnošću s u m o m uopće (6. Um l ° t i n ppiefem'jgćuje U m (νους) i bitak (τό είναι).5. Za­ nimljivo je da Plotin um označuje kao savršen život ( ζ ω ή τελεία 6. T i m e o n a ne dospijeva u nešto drugo.8. Naime sve je pomislivo (νοητά) sadržano u u m u . o n d a bi o n o pretpostavljalo drugost. i.1-29). V e ć u tradicjjj_jr^dioplatonizma to sepoistovjećenje pokušava­ lo jia__posredan n a & a ^ B p S a ^ a t T P l a t o ^ P o z n a t o se mjesto iz Države (507b).1.27). a pritom se po­ ziva na poznatu Parmenidovu tvrdnju ο istosti mišljenja i bića (3. nego na nekakav drukčiji.20). nastavlja Plotin. Da bi duša dosegla jedno. dakle njegova m n o ž n o s t nije rii vremenska ni prostorna. U m n e j n o ž e j e d n o spo^nati^jnpže ga^ame--nekakyixn nemisaonim ć l n o m o b t a k n u t i ( ΐ φ ά π τ ε σ θ α ί 5.6.4. tj.4. ideja i bitka imao je izgleda Aristotel. T i m e s t o j e bio n e m o ć a n j e d n o zadržati kao jedno. postavljao u m . 1 0 7 4 b l 5 s q ) . P r e m a kasnijoj kritici u Prokla (Theol.(6. Rješenje nalazi u preuzimanju Aristotelova nauka ο djelatnome (ενεργεία) i m o g u ć e m (δυνάμει). Jedan drugi razlog zašto duša m o ž e do­ seći j e d n o leži u t o m e što hipostaze. pa bi time prvotnost j e d n o g a bila okrnjena.8. U svojemu doka­ zu da j e d n o ne m o ž e biti istovjetno s u m o m Plotin pretpostavlja p Aristotelov p o u č a k da svako mišljenje. biva ograničen.

Č i n o m podarivanja života sve dobiva dušu. k l j u č u j e ^ k ^ k ^ T a ^ ^ ^ ^ u č j a . pa i o n o što nije organsko.10. a to su sljedeći pojmovi: bivstvo ( ο υ σ ί α ) . Razumljivo je da uz takve pn^posjLavke šaren i1Q A cistote] »vi b kategorijajiejnož^^^ glede rodova bića. P o p u t u m a i du­ ša je noetičkoga (nadosjetilnoga) obilježja.J j ^ ^ . posebice Proklo. intelektualnoga. t T 7 > b i i b Y i i Ć P n a zajfinničknn^Jžategorijainft. Ali Plotin i cijelomu k o z m o s u pripisuje dušu.21). l i e _ j n £ g j i J i i .itan««aa r o d o v a bića (6.3.u Enaadamu^hi^^_3g!tJ. Plotin nadosJRtilno rlijpli n a . život (4.k ^ a f a ^ P j e d n o ^ u ^ * . P o ­ j e d i n a č n i m amaHzajn > a_pobija_Aj^^ mo­ g u ć n o s t n j i h o v e p r i m j e n e na područje nadosj etilnoga. Dokazuje kako je taj broj k o n a č a n i potpun. Valja pod­ sjetiti na važnost Plotinova razlikovanja osjetilnoga i u m s k o g a ( o d n o s n o nadosjetilnoga. za razllEu od uma. n e g o ο striktnoj odvojenosti tih dvaju svjetova. a j e d n o je iznad svega toga kao v r h o v n o načeloTTPlotinjT prvTTioji poznatu skupinu pojmova. Nadalje polazi od toga da se iskjjučivo_biće nrože dijeliti na rodove. nepobitan je stoički utjecaj kada za dušu svijeta rabi izraz λ ό γ ο ς . Isto tako odbacuje stoički n a u k ο kategorijama~jer se u njima miješa osjetilno i nadosjetilno. ne s a m o termi­ nološki. Neki njegovi nastavljači. Plotin ih shvaća vrlo ozbilj­ no i pripisuje ih u m u kao temeljne kategorije nadosjetilnoga svi­ jeta. O n a je božanske naravi i besmrtna.4. a takav je asocijativni i nesustavni stil svojstven Plotinu. Didask.1. mirovanje ( σ τ ά σ ι ς ) . prikazuje kao kategorije i suprotstavlja ih Aristo­ telovim kategorijama. Jedna ocf ključn m ^ s t a v g r p i o t i n o v e f i l o z o f i j g J e i E S a j g d u š a (^uxq)j|fiJteelesna ( α σ ώ μ α τ ο ς ) . Ali. U srednjem je platonizmu postojala tra­ dicija osporavanja Aristotelovih kategorija. Tako ona zapravoHšt^arajiv^-^^ ma hipos^azama. To r^e^Ijedno čin stvaranja svijeta koji se nalazi ispod triju hiposta­ za o d n o s n o osjetilnoga svijeta.2.31).oie su posvecene^B. U njima Plotin raspravlja ο p r o b l e m u kategorija. b a r e m ne na onakvoj metaontološkoj razini kako je to učinio Aristotel u svojim Kategorijama. noetičkoga.1-3: περί τ ω ν γένων τ ο ΰ δ ν τ ο ς ) . Sve živo dakle i m a dušu. štoviše kategoriji tvarnosti (ύποκείμενον) pripisuje se ključna uloga. Ti su svjetovi ontološki posve različni i m e đ u s o b n o se isključuju. ali i oni ih nisu uspjeh osmisliti. na stoičko načelo συμπάθεια. Na taj način sve što postoji ima dušu. inteligibilnoga). pa nije sa­ svim j a s n o kako se kategorije u m a odnose spram drugih odredbi uma. 6 ) .oTa&k. Kao što je vec^spomenuto. No to se osporavanje sastojalo u t o m e što se pokušavalo dokazati kako se svih deset Aristotelovih kategorija m o ž e naći u Platona (primjerice Albino. a r o n za n j u n a l a z i potvrde i u Platona {Fedro 246b6-7). pojedinačne duše silaze (κατελθεΐν) u tjelesni o d n o s n o osjetilni svijet. uglavnome prihva­ ćaju te kategorije. istost (ταύτόν) i drugost ( θ ά τ ε ρ ο ν ) . V r h o v n a duša svijeta ostaje u nadosjetilnome svijetu (4. M e đ u t i m . Duša O s i m uzgrednih iskaza ο duši koje nalazimo u svim pojedinim raspravama. M e đ u t i m . U svijetu nadosjetilnoga ne­ ma razlike m e đ u njima. duša m o r a skrbiti ο n e d u š e v n o m e . Iskrsava p r o b l e m po čemujir^rlinn onHn_razljjraje od u m a .36-38). Dakle duja_daruje tjelesnomu. Nadosjetilno je u z r o k i temelj osjetilnoga. Iako Platon takozvane najveće r o d o v e u Sofistu navo­ di samo kao m o g u ć e primjere ( ά τ τ α ) . Po svemu su­ deći.3. misaonoga. gibanje (κίνησις). nije riječ ο p u k o m e razlikovanju. No ni sam Plotin svoj n a u k ο kategorijama nije dostatno osmislio u okvirima vlastitoga siste­ ma. to nedvojbeno podsjeća. duša čini treću hipostazu nadosjetilnoga svijeta. M e đ u t i m . O s i m već s p o m e n u t a razloga da je osnovna briga svake duše da skrbi ο o n o m e što ο sebi n e m a dušu.Kategorije Među najzaju^aJ^rgo-raspcaMe. U t o m e se nazire j a k stoički utjecaj iako se P l o t i n za većinu tih tvrdnji radije poziva na Platonov Timej. o d n o s n o o n o m u što n e m a dušu. Duša dakle sve čini d u š e v n i m (5.d « « « r a r i e đ u kojima također postoji striktna hijerarhi­ ja. Plotin navodi m n o š t v o drugih 328 329 . napose p r e m a nižoj hipostazi o d n o s n o duši. T o m u nasuprot. Plotin se radije poziva na P l a t o n o v o r a z d v a i a n j e o n o g a što jest i o n o g « št» nastaje. ο kojima Platon diskutira u Sofistu (254csq). Ta ie postavka ključna u PTotmovoj filozofiji. taj je n a u k ο kategorijama ponajvećma nastao kao potreba da se p o z n a t o m Aristotelovu učenju ο kategorijama suprotstavi n e k o autentično Platonovo učenje. devet je rasprava sabranih u četvrtoj Eneadi svojim najve­ ć i m dijelom p o s v e ć e n o pitanjima duše. zanimljivo je da Plo­ tin dalje ne tematizira svaku pojedinačnu kategoriju. takozvane „najveće r o d o v e " (μέγιστα γένη). Isto tako kada govori ο t o m e kako svaki dio k o z m o s a suosjeća sa svakim drugim dijelom.

To se događa na više načina. 52c) spominje drugim riječima problem tvari iako se terminološki ne fiksira.93. duša gubi svoje dostojanstvo. No to ne m o ž e biti ni tijelo jer bi onda tjelesnost odlučivala ο nečemu što tijelo uzdiže iznad tjelesno­ ga jer osjetilna zamjedba jest oblik spoznaje o d n o s n o primitivni­ ji oblik mišljenja. Osjetilnost K a k o Plotin pretpostavlja da je duša dio nadosjetilnoga svijeta te je time netrpna ( α π ά θ ε ι α ) o d n o s n o neosjetljiva za bilo kakve podražaje iz osjetilnoga svijeta. U z e t a sama „za sobo ona je pujio-eefeiee. Još veći stupanj neovisnosti postiže se teorijskim. na razini čo­ vjeka kao r a z u m n o shvaćanje.5. Na te­ melju pretpostavke silaženja duše u osjetilni svijet nastaje i po­ treba njezina povratka u nadosjetilni svijet. to je m o g u ć e samo u ekstazi u kojoj nestaje s^aka. Na taj način duša je jedina sposobna povezati svijet osjetilnoga i svijet nadosjetilnoga. dakle vratiti svojomu iskonu. postavši j e d n o sa sa­ m o m s o b o m . 52a. Tvar Pojam tvari (Όλη) igra v a ž j m ^ u l o g u j j ^ l o t i n o v u ^ s j s ^ m u .12). Plotin doduše za života nije uspio stvoriti h o m o g e n u skupinu učenika. Plotin naglašava da je tvar netielesna. No on ide joštla1je~u pokuš^u~3a~ošloT)oaT^usu od tjelesnoga dodira: dušašalje : m e š t o p o p u t zrakejsvjetla" doljgjjre^raa-JJielu: z a i e d n o f n ^ r j e T r m r ^ i trpjeti (1. Duša po svojoj naravi ne m o ž e biti nositeljica osjetilnosti. No svojim silaskom na nižu ontološku razinu. Sam se izraz ΰλη ne pojavljuje u P l a t o n o v i m spisima.5. Iako nije imao nikakva dara za organrzifanje. napose da je tvar „ p o d m e t " (ύποκείμενον 2.V3. Njezino je istinsko mjesto u nadosjetilnome. Duša se na razini biljke očituje kao puko razmno­ žavanje. dolazi u dodir s onostranim j e d n i m . dianoetičkim vrlinama. Sve d o k je okrenuta prema osjetilnome.— " . na razini životinje kao osjetilna zamjedba. poput govora ο j e d n o m e . 3.4. ali na nekim se mjestima u Timeju (49a. Plotin nalazi rješenje u t o m e da je zajedništvo ( σ υ ν α μ φ ό τ ε ρ ο ν 4. 330 331 .5.4.«r4.18.3). Povezivanje tih svjetova događa se u mišljenju.1-24)."TU7l. fft^ae. t J R c a j n e _ š k o l e koja j e danas pernata k-ao ncoplatorrizam. 4. Krajnji cilj sjedinje­ nja s v r h o v n i m načelom o d n o s n o s j e d n i m nije m o g u ć p u t e m u m a jer j e d n o se nalazi iznad uma.4. Plutifi-nesumnjivo spada u klasike filozofijske tradicije. Povratak je njezin glavni cilj.8).11).1.26. t o t P l a \ Tome^Akvinskoga Plotinova se filozofija uzdiže iznad-sveget-ostaluga.4.. V e ć pukim krjeposnim žiMotom fhl?a τηηΑ\\ην\ svoju ovisnost ο ni­ žim vrednotama.21) tijela ijduše o n o što~mnl7gTre«jie-osjetil­ nu zamjedbu. Na izvjestan način o n a je i u j e d n o m e i u drugome svijetu.misaona m n o ž n o s t ^ a duša. M o - Utjecaj U r a z d o b l j i i J ^ i i e 4 u _ A r i s . pojedinačna je duša postala nešto loše.(μή δν 2. Plotin se naravno poziva na ta mjesta. (2. nastaje p r o b l e m kako duša recimo utječe na nastanak osjetilne zamjedbe koja je zapravo funkcija duše na nižoj ontološkoj razini. Iznad toga duša je umska i čisto mišljenje te istovjetna s u m o m . Osjetilni svijet K a o (pelina osjetilni svijet nejaa_rđjjoeet4ra-<u__konca u vremenu^_samo cu njegovi dijelovi prolazni^Ko^mička duša^vertejiijelove objedinjuje u jgj^njuuiaglinu i o d r ž ^ v j u e f i a temejjjijjačela suosjećanja (συμπάθεια). 51a. ali p o j m o v n u o d r e d b u tva­ ri de facto preuzima iz aristotelovske tradicije. U drugoJ7~tTozmićk"bj žBirci eneada cijela je četvrta rasprava posveće­ na toj temi. K a o takva o n a je prvo zlo o d n o s n o zlo ο sebi (1.1) tijelima i da postoji s a m o qua mrj^ricnOst (δυνάμει 2.4. S a m o u o d n o s u na oblik UToogfHvar ima pozitivnu odredbu. koji za razlikfTod Aristotela tvar shvaćaju materijalistički. No fla^upT-oiTstoicima.8.1. No Plotinov govor ο tvari prožet je negativnim odredbama.4.6. nepomijejana. U t o m e joj napose p o m a ž e o n a vrlina koja smje­ ra što v e ć e m odvajanju tijela i duše. Kao što je p o z n a t o / a u s a J e dobila ključnu zadaću posredovanja između osjetilnoga i nadosjetilnoga.7^41 i t d T ~ S v e š t o ^ ^ vljeno je od tvari i oblika (6. bez svojslavA^etrjDna itd.razloga koji u m n o g o m e podsjećaju na taj osnovni razlog.1. — .7. svojim je misaonim autoritetom ρΗΗρηΐη nasfamku vrlo i i .

iako Plotina ni­ kada ne spominje i m e n o m . Zanimljivo je kako je upravo Plotinova podjela vrlina {Eneade 1. Cijela plejada neoplatonika (Sirijan. No on n e o p l a t o n i z m u daje i j e d n u n o v u dimenziju. Na latinski je Plotinova djela. preveo Marije Viktorin. Jamblihov u č e n i k Deksip uspostavlja unutarškolski dija­ l o g s P l o t i n o v o m filozofijom. dakle prvi put nakon editio princeps 1580. ali je Plotina izgleda kasnije studirao i u izvorniku. stoljeća. poznati poimence. pripre­ m i o kritičko izdanje grčkoga teksta. Njegovi neposredni učenici nisu nam. Ivan Filopon. Isto se tako. nipošto ne u onakvoj mjeri kako se to dogodilo u renesansno doba (Marsilio Ficino). odakle je Hegel uglavnome p r e u z e o svoj po­ znati prikaz. Prvi sustavniji prikaz njego­ ve filozofije nalazimo u Geschichte der Philosophie W. O k o sredine ovoga stoljeća. a prije svega na srednjovjekovnu. Plotinov utjecaj o d n o s n o o b n o v a njegove fi­ lozofije vrhuni u pojavi Marsilija Ficina koji je godine 1492. u izboru ili u cjelini. Nije sve prihva­ ć a o od svojega učitelja. U odnosu na stariju fazu izučava­ nja interes za mistične elemente sveden je na razumnu granicu. koji n a m je podario m o ž d a najbolje izdanje j e d n o g a antičkog filo­ zofa. nego je i svojim vlastitim djelima utjecao na kas­ niju filozofiju. Proklo. M a r i n o . kako ju je prenio Makrobije. Njegov plat o n i z a m p u n o je srodniji sistemima Plotina i Prokla. Plotinova se filozofija proučava vrlo kritički. G. 332 333 . V e ć za Plotinova života njegov je u č e n i k Amelije objavio djelo u sto knjiga posve­ ć e n o Plotinovoj filozofiji. uz besprijekorni filologijski rad na tekstu. ali ne samo zato što ie osmislioJjiterriejjjo^konacan sistem neo^pl^tonake^jjlozofije. ali izgleda nisu u filozofiji dje­ lovali na način koji bi bio usporediv s njihovim učiteljem. stoljeća proučava p o d dva­ ma motrištima koja nisu u cijelosti primjerena njegovoj filozo­ fiji. Porfirije. jer uporište za sve svoje tvrdnje isključivo traže u Plotinovu tekstu ili dru­ gim potvrđenim tekstovima. Plo­ tinova se filozofija sve do polovice 20. Njegov najpoznatiji neposredni učenik. Ne m o ž e se govoriti ο n e k o m nepo­ s r e d n o m utjecaju Plotina na suvremenu filozofiju. Proučavao ga je svakako Makrobije. bila vrlo utjecajna u skolastičkoj filozofiji. Porfirijeva se kronologija često uzima kao metodološki te­ melj ozbiljnoga proučavanja. Elija. nego i zato_. Ciril iz Aleksandrij e . M e đ u njima se svakako ističe P r o k l o . primjerice Euzebije. pa je prije svega svojim radovima ο t o m e p r e s u d n o utjecao na srednjovjekovnu filozofiju. bilo u pozitivnom. Taj je prijevod čitao Augustin. bilo u n e g a t i v n o m kontekstu. ali isto tako pojedinačnih studija. David. što često rezultira u neobrazloženim hipotezama ο m o g u ć i m orijentalnim utjecajima. izravno nastavlja njegove ključne mi­ sli. Prvi je m e đ u njima Jamblih koji. U srednjem vijeku znanje se ο Plotinovoj filozofiji svodi na o n o što se nalazi u Augustina i Makrobija. koji su prilično uravnoteženi. obje­ lodanio svoj k o m e n t i r a n i prijevod Eneada na latinski. Asklepije.ali je p o s r e d n o neoplatoničkoj školi dao čvrste temelje. Uz standardne prikaze u povijestima filozofije. pa se tako dolazi do vrlo smjelih i prijepornih tvrdnji. Za to je zaslužan G e o r g Friedrich Creuzer koji je godine 1835. napose je odbacivao njegovu kritiku Ari­ stotelovih kategorija. Stanje istraživanja S u v r e m e n o istraživanje Plotinove filozofije počinje u prvoj polo­ vini 19. ozbiljno istražuju mistični elementi i utjecaji. m o ž d a ο nekoj sličnosti ili srodnosti kao u slučaju Jaspersa. Damaskije.što jg^napisao.2: Ο vrlinama). U Njemačkoj prevladava takozvana Quellenforschung: Ploti­ nova se filozofija istražuje pod v i d o m m o g u ć i h utjecaja drugih škola. Suvremeni proučavatelji najveću pozornost posvećuju imanentnoj strukturi Plotinove argumentacije iako njegov filozofijski sistem nije zapostavljen kao cjelina. Amonije Hermijin. T a k o u posljed­ njih tridesetak godina i m a m o niz cjelovitih prikaza. Simplikije. Salustije) danas je neshvatljiva b e z njegova utjecaja. danas izjgbJjBlie^kTim i filozofi rado crBf^JTTpTotinova shvaćanja. Enija iz Gaze ili Bazilej. T e o d o r e t . nešto više u Francuskoj. I latinski se autori bave P l o t i n o v o m filozofijom. T e n n e m a n n a godine 1807. T e k kasnija generacija neoplatonika obnavlja i neposredno nastavlja P l o t i n o v o djelo. Olimpiodor. N a i m e ra­ dikalno produbljuje i obogaćuje mistične zasade u Plotinovu si­ stemu. nego samoga Platona. Hermija. nije samo uredio i izdao P l o t i n o v a djela. o s i m nekolicine.

drugi na raspravu u određenoj skupini. Brehier. Szlezak. Marie-Elise Zovko. Amsterdam. Sekundarna literatura Heinemann. Moreau. Philosophische Bibliothek). BaselStuttgart. M: Plotinus. Realencyclopadie d. 1964. A. Repr. Pariš. 1979. 1921. Graeser. J. Tekst sa skraćenim kritičkim aparatom (editio minor) dostupan je i u poznatoj ediciji Bibliotheca Oxoniensis (3 sveska. 1972. 2 1973. 1973. njema­ čki prijevod Richarda Hardera koji su preradili Rudolf Beutler i Willi Theiler (6 svezaka. J: Plotin ou la gloire de la philosophie antiaue. s vrlo korisnim bilješkama.8.]-Lon­ don. fontium. 1966-67. 1970. E: Plotin. 1967. Arnou. Volkmann Schluck. 1991. s njemačkoga preveo Dražen Karaman. Repr. 1973). 1940. 1967. 1978. T. 1973. Pariš. 2 1961. a četvrti na redak u to­ me poglavlju. Svi spomenuti prijevodi sa­ drže i grčki tekst. H. 2 1977. Cambridge. O: Plotin und das Problem der geistigen Aneignung. A: Plato und Aristoteles in der Nuslehre Plotins. Leipzig. 1940. 3 1966. classi.-R: Plotinos. 2 1957. s kratkim k o m e n t a r o m . Od prijevoda na suvremene jezike valja spomenuti sljedeće: francuski prijevod Emila Brehiera (6 svezaka.2. H: The Architecture of the Intelligible Universe in the Philosophv of Plotinus. Armstrong. Friichtel. R: Le deesir de Dieu dans la philosophie de Plotin. Izdanja i prijevodi dodatak Plotinov se tekst navodi prema mjerodavnom kritičkom izdanju (editio maior) koje su priredili Paul Henry S. H. Frankfurt am Main.Bibliografski I. Cilento. A: Plotinus and the Stoics. Becker. Roma. Pariš. Loeb Classical Librarj). 1970. Amsterdam. Sonderausgabe Munchen. 1977. Κ. Leiden. 1982). Kramer. Milano. 1951. Pariš. Zagreb. J: Der Ursprung der Geistmetaphysik. E: Weltentwurf und Logos.30: prvi se broj odnosi na j e d n u od šest skupina eneada. marginalium et lectionum).I. P: Plotin ou la simplicite du regard. Schwyzer. primjerice 4. Aalen. To je iz­ danje učinilo suvišnim sva prethodna izdanja. Altertumsuiiss. 334 335 . Cambridge. engleski prijevod A. Pariš. V: Saggi su Plotino. 1928. Armstronga (3 sveska [od šest planiranih]. Frankfurt am Main. Na­ čin navođenja Plotinova teksta u znanstvenoj literaturi vrlo je egzaktan. 1967. Cambridge [Mass. F: Plotin. 1959. Collection Bude). Hamburg. 1924-1938. 1941. 2 1921. i Hans-Rudolf Schwyzer u tri sveska (Paris-Bruxelles. Rist. 1964. Izda­ nje sadrži grčki tekst i četverostruki kritički aparat ispod teksta (apparatus testium. II. Oxford. Bd 21:1. Hadot. Zur Metaphysik Plotins. 1963. 1956-1971. Berlin. H: Plotin als Interpret der Ontologie Platos. The Road to Reality. Heideggerovo i Plotinovo poimanje vremena. H. treći na poglavlje unutar dotične rasprave.

PLOTIN Izbor iz djela .

naime gdje je posrijedi znatnija razlika u smislu teksta. ix. 1. Plotinov je stil inače iznimno težak. Henry et H. Commentarv. Index. Oxford. 251.0 trima prvobitnim hipostazama (Eneada V 1) Prijevod Filip Grgić Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema izdanju M. Bibliography. sintaksa mu je mjestimice posve nerazumljiva i svakome prevoditelju zadaje dosta muke. Kako napominje Atkinson (v). li. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Atkinsona.-R. 1. On the Three Principal Hypostases. sv. Ennead V 1: Text. Atkinsona (Plotinus. Introduction. v. 1951). uglavnom prešutno. Zbog toga sam u prijevodu. Nastojao sam prije svega iz samoga teksta rekon- . 1983. Schwyzer. References and Abbreviations. To se izdanje na 28 mjesta razlikuje od standardne editio maior P. Atkinson. Henrya i H. II (Enneades IV-V. 269). ParisBruxelles. knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Preface. Translation. posebnu po­ zornost nastojao obratiti i na jasnoću. viii. osim na točnost. Schwyzera (Plotini Opera ed. U prijevodu sam. U bilješke sam unosio samo ono najnužnije i nisam ulazio ni u kakvu interpretaciju. xxxi. A Commentarv With Translation by M. Plotina danas češće u prijevodu čitaju i oni koji inače mogu čitati izvornik. Plotiniana Arabica). preuzimao Atkinsonovu emendaciju. Ennead V. a različne varijante čitanja bilježio sam samo on­ dje gdje sam smatrao da je potrebno. P.-R.

ptrčale su na suprotnu s t r a n u j vrlo se udaljile od boga te nisu 'zS^S~^^^Y^EIŠ3^^oamiae. b. Navode antičkih autora uglav­ nom preuzimam iz postojećih hrvatskih prijevoda.u srce v r g n u t i " 3 ni narav božju ni njegovu m o ć . budući da više ne gledaju ni Jedno ni sebe. T a k o proizlazi da je u z r o k posvemašnjega nepoznavanja Jednoga štovanje ovih stvari i neštovanje njih samih. Izrazom έκεΐ Plotin označuje „tamošnji". Wort. pa slijedim Maretićevo „vrgnuti" za βάλλω. τόλμα kao izraz za δύας rabi možda već Ferekid (o njemu usp. γένεσις u ovome kontekstu Plotin rabi možda inspiriran Platonovim Timejom 41e3.. o n e ne poznaju ni sebe ni svoje oce. iako potječu o d a n d e i u cijelosti pnplidaju "onomu svijetu. z b o g nepoznavanja svojega podrijetla o n e ne štuju sebe. Phil. γένεσις i πρώτη έτερότης usp. „rođenje" (γένεσις) i „prva drugotnost" (πρώτη έτερότης) tri su različna novopitagorovska naziva za „Dvojstvo" (δύας). uživale su u svojoj samovolji i m n o g o se koristile svojim samokretanjem. štuju druge stvari i svemu se dive više nego sebi. Ova je rasprava inače deseta u kronološkomu redu Plotinovih spisa. ύπόστασις je u mnogim vidovima istoznačna s ουσία). 15. Što se tiče riječi ύπόστασις u naslovu (naslov izvornika glasi Περ'ι των τριών αρχικών υποστάσεων). Jednoga i εκείθεν. ako sebe shvati kao o n o što je najmanje vrijedno štovanja i što je najusmrtljivije od svega što štuje. prema prvinama. o n o ne bi moglo nikada . „Smionost" (τόλμα).195-196 itd. um i dušu (svaki od ta tri pojma Plotin često nazivlje i „narav". ο tome H. prva drun gotnost i htijenje da pripadaju sebi samima. Naslov joj je. 4-7. Inače. S druge strane. dok navode iz djela koja još nisu prevedena prevodim sam. Tako i pokazna zamjenica εκείνος u njega dobiva značenje Jednoga. a taj je fragment tamo označen kao „nepravi"). nadjenuo Porfirije. „neovisna opstojnost" i si. Atkinson.. Budući time zbunjene. odnosno riječ „hipostaza" za­ držati isključivo za Jedno. kada nije izričito riječ ο bit­ noj odredbi tih triju pojmova. 45). ne poznaju ni sebe ni njega? PnrVln pjihnvp pfl|™gti joct gmini-inct rođenje. . „inteligibilni" svijet.Ύπόστασις. Nachrichten der Akademie der Wissenschaften in Gottingen. no točnost toga podatka nije sigurna (riječ je ο fr.-hist. 20. Β 14 u Diels-Kranzovu (DK) izdanju predsokratovskih fragmenata.) Sličnu frazu nalazimo na nekoliko mjesta u Ilijadi (10. A k o se postavi kao slabije od stvari koje nastaju i propadaju. (Za širu raspravu ο τόλμα. a o n o što se čudi i stremi priznaje da je slabije. Dakle. 2 340 341 .. „zbiljnost". a ra­ nije je najčešće nalazimo u raznim medicinskim značenjima (usp.struirati tradiciju na koju se Plotin oslanja. te ih uzdići do najvišega.447. smatrao sam da je najbolje ostaviti je neprevedenu. Istodobno se naime stremi prema d r u g o m u i čudi. zadivljene i ο t o m e ovisne. ako ih itko doista m o ž e okrenuti prema suprotnoj strani. otrgle su se koliko su mogle ne štujući o n o što su odbacile. 35-92). PopTuTajece koja o d m a h bijahu Otrgnuta od svojih otaca i k o j a su p u n o v r e m e n a odrastala daleko. 1955. Klasse. „onoga koji je u onomu svijetu".und Bedeutungsgeschichte". te tu i tamo uputiti na poko­ ju jezičnu odnosno prijevodnu poteškoću.). Dorrie. Stoga je ljudima koji su u o v o m u stanju potrebno iznijeti dvo­ struki dokaz. po sve­ mu sudeći. i 263. Kad su se pojavile. φύσις).566. čini se da riječ ύπόστασις kao terminus technicus u filozofiju uvodi Porfirije. 1. što znači da je napisana između 253. Š t o j e j i a k l e o n o što je učjpilojda duše zaborave svojega oca b o g a 1 i da. tada rabim riječi „opstojnost" (mogli bi se rabiti i izrazi „supstancija".

ona ga je sama uredila i sama ga kružeći dovodi u red. a to ćemo"^pslrriije"TzlOžiti na drugim mjestima. riječ ο nekome usmenome priopćenju. jer sebe ne napušta. i p o t o m e što j e Jeano i po t o m e što je posvuda. koje je bolje. 989al0. ima li m o ć istraživanja takvih stvari. neka ο tome duša razmisli ovako: neka veliku dušu ispita druga duša.J3jož&ns_ka3mQ z b o g toga. 343 2. Naime. Nije posve jasan smisao koji Plotin ovdje pri­ pisuje ovomu fragmentu odnosno zašto ga uopće navodi. more.štuje. romljn i vorln. Ovo je u DK Heraklitov 96. kolika jest. Usp. Neka dakle svaka duša prvo razmisli ο t o m e da je o n a sama ta koja je_st\^pxila-^^iiva bićajLidahnuvši im život. ima li takvo o k o da bi vidjela i pristoji li joj istra­ živati. I n u ž n o je više vrijedna štovanja ori tih stvari. čemu onda to? No ako su joj srodni. u Ladanovu pri­ jevodu. veliki i mali. a produševljen je i svaki razmak. što pokreće i što oživotvoruje. " 8 U z r o k z b o g kojega su bogovi bogovi m o r a biti b o g znatniji od njih. κεΐμαι naime može značiti i „ležati mrtav".posvn1 Ha"jTHgnfrng ^^pašaju^ nra-lcnjj ju je stvorio. kap_. o n o što istražuje jest duša i o n a m o r a spoznati što je to što traži. i kad je istražiš bez do­ dataka te je u z m e š pročišćenu. 9 Pa i d a j e vatra. Kad se duša u nj naselila. Kao što sunčane zrake kada osvijetle taman oblak rasvjetljuju ga i daju mu žutozlati lik. prispjevši UJ4Jfilo neba.'što bi bilo o n o što „Neživ" ovdje prevodim κείμενος. prema Maretićevu prijevodu.nsk(a. Jednake je vrste i naša duša. ρ opfl «va . kako u čitavu svijetu tako i u pojedinačnostima. „ L e š i n e bi valjalo đrlbaciti prije nego g n o j . kontekst. Ovo je navod iz Aristotelove Metafizike A 8. nego i čitavo okružje. iako su različna tijela različno smještena. i druge zvijezde. nego je ono i drugim stvarima koje se kreću po­ četak i izvor kretanja". No duša nije tako: o n a nije razdijeljena u dijelove pa da dijelom sebe svakoi pojedinoj stvari daje život.što-kaže~-pjesnik. A n e b o . Neka joj mirni budu ne samo tijelo što je okružuje i vreva tijela. a dru­ go ondje. Navod je iz Platonova Fedra 245c8. duša je sama stvorila Sunce i o v o veliko n e b o . ako smo štogodJao?a. za božanske zvijezde na nebu. PokrenTfcb vječnim kreta­ njem p o d razboritim v o d s t v o m duše n e b o postade b l a g o t n i m ži­ vim b i ć e m . Jer „ z e m l j a j e sve". O n a je naime sebe dala čitavoj toj veKčmt. Jer ako su joj predmeti istraživanja tuđi. neka budu mirni zemlja. duša odasvud takoreći utječe u postojano n e b o izvana te se uvrće i odasvud prodire u nj te ga osvjetljuje. nikada se ne prestaje pokretati. 5 ' A koji je način opš^rbljivanjaživotom. Ilijadu 20. koja nije malo vrijedna za ispiti­ vanje jer se m i r n o ć o m svojega stanja oslobodila prijevare i onoga što opčinjava druge duše. kako pri­ mjećuje Atkinson (18). dala mu 6 besmrtnost te ga probudila neživoga. I Sunce je b o g jer je produševljeno. Koji su dakle ti dokazi? Jedan pokazuje neštovanje onih^stvari koje_duša_sada. žttadža tmino tvari. za o n o što je u zraku. Navodim malo modificiran Majnarićev prijevod.t b o g . duša]. jer pne na­ staju kadJLb-dušsuopjskr^^ dočrfp^sama d u i i a j e v j e c n a jer sebe ne napušta". 245c7-9: „Samo ono što samo pokreće [sc. naći ćeš isto o n o vrijedno štova­ nja što nazvasmo d u š o m i što je vrednije štovanja od svega što je tjelesno. a druga su m e đ u s o b n o odvojena na drugi način. Ο njemu sada valja govoriti. a prije duše bilo je m r t v o frijrln. pristoji joj istraživati i m o g u ć e joj je otkri­ vati. To je učinila za o n o što hrani zemlja i more. j e d n a se tijela nalaze na suprotnim stranama. tako je i duša. iako je m n o ž n o i posve raznoliko. dala mu život. a iz konteksta je očito kako Plotin govori ο načinu na koji duša oživotvoruje. nego sve ZjfvTc^ekžlfl. 4 U ruj^je^naj^^ te-je podsjeća takorjgći^rj^ua^^ Taj je prvotniji od ono­ ga te kad se razjasni objasnit će se i onaj. No možda je. zrak i samo nebo. da bi prvo upoznala sebe. njezinom je m o ć i j e d n o te je z b o g n j e ovaisviip. Duša je narav drukčija od o n o g a što uređuje. 342 . jer j e d n o je ovdje.dugom.65. jer bliži je o n o m u što istražujemo te je koristan i za onaj dokaz. Usp.7 Njezina m o ć i narav postala bi j o š očitijom i jasnijom kad bi se na o v o m u mjestu razmotriIS"Teako duša o b u h v a ć a i vodi n e b o svojim vi asti ti m h ptnjarga.prvotnoga.^a-i-*ni. fragment. Neka shvati kako Henry i Schwyzer upućuju na II 4 i III 4. r|ph"Tćp „ o n o od čega zaziru b o z i " . n e b o je dobilo vrijednost.

neka gleda „ n e p o m i j e š a n " um koji je njihov poglavar. 344 345 . 3. ži­ v o t . To bi se m o g l o vidieti i iz sljedećega.) te od konteksta vlastite rasprave Plotin ovdje iznosi platoničku etimologiju riječi Κρόνος. s p o m o ć u takva uzro­ ka uspni se p r e m a njemu. No i tvar u m a jest lijepa budući u m u slična i jednostavna. 110 i d. šia. tako je i sama duša izraz u m a i čitava djelatnogjLte. Stoga i sve o n o što je u njemu jest savršeno.. Polazeći vjerojatno od Hesiodova opisa Kronove vladavine (Op. nemajući u sebi ništa što ne misli. gdje Platon kaže kako riječ Κρόνος dolazi od κόρος i νους. s druge strane. N o tujjjelafcaost-^aaae n e t r e b a shvatiti^ kao_jie^t^šJto~ie^ee£vjiego kao nešto_Jto. pa Atkinson (49) s pravom sumnja u moguću po­ vezanost toga mjesta s ovim Plotinovim. kako time što joj je otac. j e d n e vidljive. A ako će produševljeno bi­ ti o n o za č i m se teži. nemajući u sebi ništa što nije savršeno. on u seb^buhvgja^sa^ p m . jasno. a i savršej^^ je poput oca po­ diže j e r nije ju. um kao oblik. a pojam joj je djelatan kad gleda u m .636 ili 19.^s j e d n e stTTaBeT-ostaje-u.duša kao po redu svakako sljedeća i kao o n o što prima. οίον λόγος ό έν προφορά λόγου τοϋ έν ψυχή. 13. 5. a izgleda da Plotin kasnije (usp. j e d n e stvari naUsp. bilo zrak. 16a3-4) doli Platonov (usporedi li se pri­ mjerice sa Sofistom 263e3-8). Jer iako je o n a onakva stvar kakvom ju je pokazala naša rasprava. Djelatnošću duše valja zvati samo o n o što ona udjelovljuje u m n o i sama iz sebe. b o g a čije ime z n a c T ^ r b s ' ( „ č i s t ' ' ) i^TT^TT^unT'). istinski život za vrijeme Krona. nećeš gađati iz daljine. A k o se tkogod jiudi ovoiTmsjetilnoirjli svijetu gjejjajući n j e ^ o v u ^ v j l i c ^ ^ b ^ p c ^ u i red vjeCfioga_kretanja te b o g o v e što su u njemu. Plat. b. slično u Aristotelovoj Metafizici Λ 7. rodio savršenu. 1072b22-23: „[Um] djeluje posjedujući mišljeno" (prijevod T. No kontekst u kojemu Platon rabi tu riječ posve je drukčiji. u usporedbi sa s o b o m . Naravno. Heraklit fr. druge paknevidljive.Jednomu*. bilo da im dodaš vodu. on. Theol. B u d u ć i da je duša tako štovanja vrijedna i božanska stvar. tako i t i m e s t o ' J e U njoj prTsutan. 1 3 Naime. Njezino je podrijetlo Platonov Kratil 369b6-7. 705a4. dušino 10 gornje susjedstvo. Kakav je u m . teTduhove. De interpretatione 1. Um dakle dušu čini božanskijom. Platonov Kratil 396b6-7. %trđuci^vjećno u miro"vianju3ra zašto da traži preinaku kad je sre­ tan? K a m o da ide kad je sve u njemu? Isto tako.) No izvornije značenje riječi jest „sitost" (usp. 27) i to uzima u obzir. budući da je najsavršeniji. bagBHSTgJnnMBu. diviš se sebi sa­ mome. Ladana). Jer-4cad~crgleda~um. I z m e đ u njih n e m a ničega doli njihove različnosti .3. daje opstojnost drugomu. On ne misli tražeći o n o što misli. ne traži rast. kao što u vatri j e d n a toplina ostaje u^njo^^raruguTširi. usp. g^akoga. 65 DK. zašto bi zanemario sebe i težio za n e č i m d r u g i m ? A k o se diviš duši u n e č e m u drugomu.221. a neće biti ni p u n o o n o g a što je između. nego on jest sve u vječnosti. o n o š t o umuje i udjelovljuje jest iznutra i svojstveno joj je. dok. u njima svojstvenu 12 shvaćanju i životu. v e ć sasvim uvjeren da će takva stvar prići bogu. i i r n a o n a j e nekakva slikp K a o što j e izrečena misao slika misli 11 u duši. Proklo.je pali? Isto je i što se tiče stvari koje su iz toga dvojega spoje­ ne. 1 4 Njegova blaženost nije stečena. neka ide gore do svojega prauzora i o n o g a što je istinskije i neka t a m o vidi sve misaone stvari koje su same po sebi vječne. živa bića i sve biljke. um joj je u razmijh^anju. 4. je i iz toga što je bolji jjdjiujiej koja je takva^KaKvu s m o je opisali. To je zbiljska vječnost koju oponaša vrijeme vrteći se o k o duše.. a terminologija je stoička. o n o što joj je prvotno i što joj je izvor. neizmjernu mudrost. Stoga nje­ zino opstojanje potječe od uma. Nauk je prije Aristotelov (usp.ga umjšajje^u opstojnost nečega drugoga. a κόρος određuje kao „čistoću i nepomiješanost uma". II. U z m i dakle o n o što je božanskije od ovoga božanstva. Usp. Budućj^da-duša^potječe od u m a ^ o n a je umna. nego posjedujući t o . pa i Platonov Fedar 240c2). (Tako se ta riječ uglavnom i rabi u novoplatonizmu. kao i sljedeću bilj. Henry i Schwyzer uz riječ „susjedstvo" (γειτόνημα) upućuju na Pla­ tonove Zakone IV. Niže djelatnosti potječu s dru­ g o g a mjesta i trpnosti su takve duše. da bi on m o g a o biti potpuno savršen.

Prvine svojom mnoštvenošću čine broj i kolikoću. Dakle. a u VI 3 ο kategorijama sjetilnoga svijeta (usp. Plotina valja povezati s puno kasnijom tradicijom negoli je izvorna pitagorovska. Evangeliou. Aristotle's Categories and Porphyry. o s i m ako se ne 17 htjedne o d m e t n u t i . 5. Leiden/New York/K0benhavn/Koln. Teško je točno odrediti na koga se Plotin ovdje oslanja. K. Iz njih. „kretanje". onomu što je vječno] kao istinski izričaj pristaje samo 'jest'.puštajući. a ni istovjetnosti. Platonov Timej 37e5-38a2: „Naime. i biti istovjetnosti. proizašlo bi Jedno i šutnja.sad Sokrat. usp. Aleksandar Polihistor (Diogen Laertije 8. a mirovanje da bi o n o što je mišljeno bilo istovjetno. Die Gene in Plotins Enn. „drugotnost" i „istovjetnost" pred­ stavljaju Platonovih pet najviših rodova (μέγιστα γένη). ovdje 1098-1101). dok je samo "pcTsebi neodređeno. s dušom su po­ vezane sad jedne. 986al7-21). a pro­ izlazi iz određenoga tumačenja Platonova Timeja 35bl-3. a cjelina je sav um i sve biće um jer mišljenjem uspostavlja biće. Tvrdnja da je duša broj isto tako pripada platoničkoj tradiciji. Filozofska istraživanja 37 (1990). ne bi bilo mišljenja da n e m a drugotnosti. oboje su nai­ me zajedno i supostoje te ne napuštaju j e d n o drugo. No i pomišlje­ ne stvari trebaju m e đ u s o b n o biti različne.praota. služi kao tvar. No to nije posve točno. U z r o k mišljenja nešto je drugo. 93-188). a sad druge stvari . VI 2. a prema drugima se krećući. ona p i t a tko je onajjsojj. Kad postane određeno. Svaka od njih jest um i biće. Barthlein..^aje-sfevorio. S t o g a j j m u_sebi i m a sve r stvari koje miruju_u y j ^ o j | a J ^ P . 1-24 odbacuje Aristotelov nauk ο kategorijama. pos. Hoppe. 'jest' i 'bit će'. nego da je pred očima imao neki drugi predložak (usp. Prjbliživši se umu i takoreći postavši s njim 18 j e d n o . K. u VI 2 govori ο μέγιστα γένη.< > s a m o _ S S S 7 ajtojjggt" je vjerno. Sto se tiče veze između Plotinova nauka ovdje i Platonova u Sofistu.ru-Jj^ a-Dvoj- stvo jgjdjragotoo i_nastavši iz J e d n o g od njega dobiva određenje. Kad bismo ovaj odjeljak usporedili s izvješćem što nam ga ο pitagorovcima daje npr. 986a24-27). Prvine naime nisu Henry i Schwyzer uz ovo upućuju na Platonov Parmenid 144b2 („Bivstvo je dakle razdijeljeno medu sve mnoštvo bića te se ne odmeće ni od kojega od njih"). određenoga i neodređenoga (Metaph. a valja dodati i kretanje i mirovanje 1 6 . koje ovdje nije moguće navoditi. 1079-1104.kako bitka uma. A i duša je b r o j . μέγιστα γένη predstavljaju kategorije inteligibilnoga svijeta) Plotin go­ vori u VI 1-3: u VI 1.Jkpjije uzro. bolje. „Biće". Sofist 254d4-5 i 254e5-255al. koji je'plnje takva mnoštva. a biće. 1988. Iz jedinice nastaje neodređeno dvojstvo koje jedinici. ο problematici kategorija (naime. kako je u Henrva i Schwyzera. Inače. 1965 i u novije vrijeme Ch. činilo bi se da Plotin jedno­ stavno preuzimlje pitagorovski nauk.um zato što misli. sporno je je li Plotin uopće poznavao tekst toga dijaloga. uvijek n e k o j e d n o od bića. no Atkinson (104) opet upućuje na različnost konteksta. dok b u d u ć n o s t ne postoii . a ne εν].jer tamo ništa nije prošlo . A 5.jer i o n o tada J e s t " -*a ne pSsEojTjii prošlost . ο tome posebno O. a i iz mnogih drugih izvora. to je jedinstvo isto tako um kao i biće. a njemu [sc. a to/ je i u z r o k bića. No ovdje je nemoguće temeljitije ući u problem. odnosno da ono postoji iz parnoga i neparnoga. a kakvoća je svojstvenost svake od njih. „Proučavanje kategorija u antici". Budući d a j e um j e d n o sa s o b o m samim i b u d u ć i da svemu postoji nešto zajedničko. koja je uzrok. diss. A razlika je drugotnost. potječe sve ostalo.u m jp_gva bića. time što je mišljeno. primjerice. Barthlein smatra da se na temelju ovoga naše­ ga odjeljka dade pokazati da nije. obojemu je dakle uzrok nešto drugo.k. Naime.nego su sve stvari vječno prisutne^ jer su istovjetne i jer takoreći uživaju što su ta­ kve kakve su. 1091al3-18). broj u smislu bivstva. iz Jed­ noga) Aristotel više veže uz Platona i platonovce sklone „pitagoriziranju". d o č i m je duši svojstveno da je u t i m stvarima i da je s njima združena. Um dakle postaje prvinama: biće. Kad bi otklonio drugotnost. iz pitagorovske tablice opreka (Arist. """"Rume. No sam Aristotel (koji je raniji i vjerodostojniji izvor od Aleksandra) pitagorovcima pripisuje tvrdnju da Jedno" nastaje (Metaph. Iz jedinice i neodređenoga dvojstva nastaju brojevi"). Naime. m o r a Usp. A 5. U svakom slučaju. a u 25-30 stoički. Tvrdnju ο nastajanju iz Jednoga" (odnosno. To je onaj koji je jednostavan. drugotnost da bi bilo onoga što misli i o n o g a što je mišljeno. iako su dvoje. Čitam ζητεί. kažemo 'bijaše'. a biće zato što je o n o što je mišljeno. sad konj. gdje je riječ 346 347 . nego. Gottingen. Metaph. Doduše. a ne ζή αεί. u m u daje mišljenje i bitak. o n o što misli i o n o što je mišljeno . kao iz uzroka. Ν 3. dok 'bijaše' i 'bit će' pristoji kazati za nastanak u vremenu". N o . v e ć je 19 20 broj. taj b o g ponad duše jest m n o ž a n .24 = fr. bj~QJ^aija. x^^£^g^^^^^^^^^yv^^chroia. Β la DK: „Po­ čelo svega jest jedinica [μονάς. drugotnost i istovjetnost.kretanje ako um misli. „mirovanje". jasno proizlazi da je „jedno" određujući moment.

i ak. ako nešto nastane nakon njega.. Tamo stoji: „Pomiješavši ih s bivstvom i od ta tri sastojka [sc. Jer kad bi štogod nastalo. s o n u stranu svega. tomu je potrebno dodati i „isto" 1 „različno". koje j e o n a k v o J e d n o kakvoJcaj^jQH!__d^^ eps¥ojno^kJ3jilo^I^^ i&Jacoj? Zašto o n o nije ostalo u sebi. is­ puštaju iz sebe u okolinu nešto u čemu onaj tko je blizu uživa kao u opstojnostima. za koje zamjećivanje misli da su postojeće. broj. jer je slika takoreći prauzora iz kojih je postala. um je takorećij^hli. „slici vječnih bogova" (iako nije posve si­ gurno da je tu riječ upravo ο slici). na novoplatoničkim načelima. Budući dakle da je Jed­ no nepokretno. αγάλματα. neka ne tvrdimo da se. dok se u kasnijoj tradiciji (npr. „mjesto uživanja". 'različnoga' i bivstva". 348 349 . Riječ άγαλμα znači i „kip". a ja slijedim takvu sugestiju (iako mislim da καί onda nije ni potrebno).Jej3ndie. a ne kao drugo.U£0*. nego tako što se d u š o m ispružujemo u molitvi upućenoj njemu. jpfinp. Dakle.. za o n o što odande nastaje treba ka­ zati kako je nastalo ne pokrenuvši se. 6. budući da je duša broj koji pokreće. jer na taj se način m o ž e m o moliti mi sami njemu s a m o m e : neka dakle onaj koji promatra boga. K a k o onda treba shvatiti o n o što miruje o k o j e d e e g a " i što njemu m i s i i t I ? V a l j a H i ^ njega izlazi. za koJi-a£Jsaža-kakQ. ne i z g o v o r e n o m riječju. Atkinson predlaže da se čita kao genitiv. koje povezuje s ne­ određenim Dvojstvom). te Dvojstvo. „posebno zato što pojam γένεσις uključuje pojam uzroko­ vanja te stoga.. K a k o dakle mnjjaje i što zrije i kako je u o p ć e stekao opstojnost i ρ ^ ί " η i? . i to o n o što je vječno. Niti u sjemenu o n o što je vlažno nije o n o vrijedno štovanja. n e g o je iz njega proisteklo toliko m n o š t v o kakvo se vidi m e đ u b i ć i m a i za koje zahtijevamo da se svede na nj? N e k a se dakle kaže ovako.No Dvojstvo je n e o d r e đ e n o u z m e li se primjerice u smislu podmeta. no kojTTžTazTabk o n o miruje. poputrsjaja Sunca jLOJUe-JjkoInjega A_a. nego je to o n o što je nevidljivo. uz nji­ h o v izvanjski dio i koja ο njima ovisi. j e r te teške stvari. A o n o što je vječno savršeno rađa vječno. d o č i m svaki broj iz Dvojstva i Jed­ n o g jest oblik. nedjeljivoga i njihove mješavine] načinivši jed­ no. štoviše. Stavimo n a s t r a n u nastanak u vremenu. a pokazuje se na sljedeći način. obkle g"oa miruju. dokle god postoje. a niti uopće kao pokrenuto. πλήθος. jesu. Što dakle valja kazati ο ο των αίδίων θεων άγαλμα. tada bi o n o s t o j e nastalo nastalo kao treće od njega. Isto tako. Budući da za J^d^»^>po^tojieišt§Ltakvo.-pejmavijL. Pripisavši im u raspravi nastajanje pridat ć e m o im neki dio od reda u z r o k a . MišlienifiieLiutimft areni«? koje zrffe. Stanovite probleme stvara αιτίας. Platon u Timeju 37c6-7 govori _yaljao ske. sliku koja se najprije pojavila.dvoje jmt. budući u s a m o m e sebi kao u nutarnjemu hramu. ako štogod drugo nastane nakon njega. pošto s m o dozvali samoga boga. jesu drugotne. „svetište". do 314) izveo zaključak da je duša broj koji sam pokreće smatrajući da se u ovomu Platonovu odlomku zapravo opisuje nastanak niza prirodnih brojeva iz nedjeljivoga (εν) i djeljivoga (mnoštva. pojam τάξις" (141). niti tako što za nečim teži. ili. sve o n o što je već savršeno to i rađa. ostajući miran. o n o m o r a steći opstojnost ne tako što je sklono nečemu. U Atkinsonovu izdanju stoji: τω δέ λόγω τήν γένεσιν προσάπτοντας αύτοΐς αίτιας και. pl. bića. sing.Τ^Ηηηρτ^ Η λ hi m o g a o zrejj? Naime. ponovno je tu cjelinu podijelio na odgovarajući broj dijelova te je svaki od njih pomiješan od 'istoga'. „dragocjenost" i česta je u platonizmu. τάξεως αύτοίς άπωδόσειν. iz svojega bivstva.ČCT. ono krećflžjtego. Iz prvoga miješanja toga dvoga nastaje broj. koja je o k o njih. Za sve što se kreće potrebno je da postoji nešto p r e m a č e m u se kreće. 2 2 Dakle.vft. A to su broj i pojam. Ο t o m e ponajviše svjedoče mirišljave stvari. a to . jer g o v o r i m o ο vječnim bićima. Sto­ ga iza και ubacuje τι (kao objekt od άπωδόσειν). a da se o n o pokrenulo. iz m o ć i koja je u njima prisutna rjrouzročujii_opstoiaost. do­ čim snijeg ne zadržava svoju hladnoću samo unutar sebe.i^-ebtika-^oji^ nastali u njernur-Orr se na j e d a n način ujabličuje-putejn ^ a na drugi n ^ ^ a t m u ^ e ^ M ^ ' kao što j e primjerice slučaj s udjelovljen i m vidom. o n d a je n u ž n o ^ d a j e to nastalo zato što še v j e ^ o * ^ r e H e ^ S E O e d i a o g a . djeljivoga. Rađa i o n o što je niže od njega. nakon kretanja. neka taj gleda mirujuće slike 2 1 koje su v e ć izvanj0 nastanku duše. duša sada posjeduje n u ž n o s t da postoje te stvari i žudi za o d g o v o r o m na pitanje ο k o j e m u su stari mudraci m n o g o raspravljali: kako je iz Jednoga. Iz ovoga je Ksenokrat (čelnik Platonove Akademije od 335. Naime. u Prokla) bog nazivlje άγαλματόποιος. Vatra proizvodi toplinu koja potječe iz nje. jer može biti i gen.ni m a s e ni veličine.

s druge strane. Sve čezne za stvoriteljem i voli ga. od J e d n o g a potječe te se p u t e m njega jača i p u t e m njega i iz njega usavršuje u bivstvo. Z b o g toga nije m e đ u stvarima koje su u umu. A kad je stvoritelj i o n o najbolje. prema Maretićevu prijevodu. jer da rijeke teku iz zemlje /Geje/. tako da je od njega razdvojeno samo drugotnošću. sva lje­ pota ideja i svi u m n i bogovi.prema_Jednomu. No. prvo ga počela. najmudriji bog. no jedinstvo je m o g u ć n o s t svega. ( K a o što tajne i priče ο b o g o v i m a navješćuju kako Kron. život. Kao prvo. ili kao okretanje Jednoga. 26 jer duša je slika u m a . II. (I stoik Krizip /SVF 2.je naka»~nj. Ovaj je um „ o d roda t o g a " . da bi bio um. Primjerice. a ponajviše kad su stvoritelj i stvoreno sami. zato j e r o n o što je nastalo na neki način m o r a biti J e d n o te m o r a sačuvati m n o g o njegovih obilježja i biti mu nalično. A o n o najveće nakon njega i drug o t n o jest y m .naime. kao-što n e m a ničega ni između duše-jjuiaa.j e r o n o u sebi već ima takoreći svijest m o g u ć n o s t i da b u d e bivstvo. što je iznimno važno pitanje. / Naime. s njim o d m a h nastaju i sva bića. gore. mišljenje pro­ matra o n o čega je to m o g u ć n o s t te to takoreći odvaja od m o g u ć n o ­ sti . ne postaje iz n e k o g a drugoga izvora doli iz prvotno­ 7. mišljenje i Sve. rečenica je besmislena (αϊσθησιν γραμμήν και τά άλλα). Sintagmom „niti se izlijeva u tvar niti odrasta kod Reje" naznačuje se nekoliko stvari. j e r o n o nije dio Svega. zamipčivanje pnpnt crte. kao njegovo okretanje prema samome sebi.318/ kaže kako Τ έ α dolazi od ρέω. b. n e g o treba biti g r a n i c o m i mirovanjem učvršćeno. u m p o p u t kruga. A i treba da o n o što je nastalo iz nečega što je jace~oc?Trn1a"Trilde um. a to zrenje jest u m . kao nešto djeljivo iz nedjeljivoga. tada je o n o stvo­ r e n o n u ž n o š ć u s njime zajedno. kao što je svjetlost nalična Suncu. Biće pak ne treba takoreći lebdjeti u neodređenosti.211. Kronova žena) dolazi od glagola ρέω („teći") te daje onaj koji je skovao to ime (u ovome kontekstu misli na Homera. o n o što rodi opet u sebi zadržava. Sve naime potječe iz njega. Na isti način i um. to se niti izlijeva u tvar niti odrasta k o d Reje. A 1 te Β 12 i Β 91 DK). 2 4 Siptilno ip. I ova rečenica stvara probleme u prevođenju. kažu. 350 351 . ή δέ δρασις αυτη νους.187) bio mudar kao i Heraklit. No J e d n o nije u m . a jerjjin p " p " f T e d i š t a kruga. no mislim da to značenje Plotin ima na pameti samo ovdje. a kasnije Ksenokrat (fr. i ovdje je ή ότι zf\ επιστροφή πρός αυτό έώρα. 2 7 ) Usp. u najčišćemu smislu dostojan i m e n a „ u m " . kao_što je u m pojar" Jadnoga N o pojam j e duše nejasan - jedinstvo. a izmeđujiema^Tteega^. pa je rekonstruiram onako kako to čini većina tumača i prevoditelja. valja obratiti pozornost na činjenicu da Platon u Kratilu (402a4-c3) tvrdi da ime Τ έ α (Reja je inače kći Urana i Geje. 2 3 O n o pak što zamjećuje nešto drugo jest ili sjetilno zamjećivanje ili u m . dok-Jedno ne potrebuje u m . Da. Kažpmp k. d o č i m je um jači od svega ostaloga. Ilijadu 6. jer iz nje nije posve jasno ka­ ko je određen um. 15 Heinze) dvojstvo nazivlje „majkom bogova". N a k o n toga. čime dobivaju i opstojnost. 13. kad je v e ć sit. Ponovno slijedim Atkinsonov prijedlog (157-160). Atkinson na oba mjesta κόρος prevodi sa „satietv". jer sve je n a k o n njega. bilo bi m e đ u bićima. urn_gleda J e d n o i potrebuje samo J e d n o . Stoga su te stvari bivstva. 15.ega. jer o n o nije z a u z d a n o nekim obličjem. n e g o zato što. duša ie pojam u m a i nekakva djelat nost. treba^gledati.) Stoga „kontrast u našemu sadanjemu odlomku jest između stabilnosti uma i nepostojanosti fi­ zičkoga svijeta" (Atkinson. j e r svaka je v e ć o d r e đ e n a i ima takoreći obličje. Ο Kronu usp. S a m o odande zrije. z b o g čega je p u n te um u sitosti. 2 5 N o krug j e ta- kav da se dade podijeliti. zanimljivo je i to da pitagorovac Filolaj Reju nazivlje dvojstvom (fr. Mirovanje je misao­ n i m stvarima odredba i obličje. Dakle. 20a DK).o n o m e što_jejaajsjivršenije? Iz njega ne jDotječe ništa doli o n e stva­ ri koje su naiveće nakon njega. inače ne bi bilo um . n e g o sve potječe iz njega. Onako kako stoji u grčkome. O n o zacijelo s o b o m s a m i m sebi određuje bitak s p o m o ć u m o ć i što potječe od J e d n o g a i zato što mu je bivstvo takoreći j e d a n dio od o n o g a što pripada J e d n o ­ m u . koji se r o d i o pri­ je Zeusa. dok ovdje nije takav slučaj. stvara Z e u s a . Ne gleda ga odvojen od njega.aWp jp nm sliU»i-»fcMir)np-fl No valja govoriti jasnije.te stoga ona treba gledati i prema u m u . Kad bi bilo Sve. koji je govorio da sve teče poput rijeke (usp. „Ono što zamjećuje" = τό καταλαμβάνον. kad nastane. Kako onda o n o stva­ ra u m ? Zato što je okretanjem prema s a m o m e sebi um gledao. 179). O n o je naime samo Jedno. Budući p u n o n o g a što je stvorio te g o t o v o p o n o v n o progutavši to zato što to zadržava u sebi.

kako pokazuje H. 509b8-9: „Dobro nije bivstvo. 7 1963. T a k o je Platon z n a o da iz dobra nastaje u m .. Usp. sraslo s njim pa je time_isjJunjeno. 8. Zeller/W. točnije govoreći. za koju se kaže kako je . Parmenid. Ha. Naime. No.34). 8.U m n a i m e rađa dušu. do Eudora i Speusipa. nego. Ta­ 37 ko je i on suglasan s n a u k o m ο trima naravima. hipoteza u Parmeuidu (137c-142a) poistovjećuje s bogom odnosno idejom dobra. 155e-156b).ima. Prevodim ga tako što τό αυτό uzimam kao subjekt. sudjeluje. Usp. „drugotno Jedno" II. a έστι s infinitivima razumijem u potencijalnome značenju. budući da je slabije. Do toga su p o d r u č j a b o ž a n s k e stvari. 1. Abt. određuje ga i takoreći uobličuje o n o što ga je stvorilo. za nj kaže kako je d o b r o i kako je s o n u stranu u m a i . Darmstadt. i to o n o što je n u ž n o š ć u slabije od duše. „The Parmenides of Plato and the Origin of Neoplatonic One". Zanimljivo je da Plotin. a iz u m a duša. 3 1 Budući da je otac u z r o k uma. hipotezi (odn. gore. Kaže "Itako on stvara dušu u o n o m u v r č u . Stvorenje u m a jest nekakav pojam i o p s t o j n o s t . Zbog očite tendencije nauku ο stupnjevanju ovaj je Plato­ nov odlomak bio utjecajan u tradiciji platonizma. Parmenid. 217-235). 687 b. Usp.m n o g o " . nego su odavno izrečene. a „jedno i mnogo" III.. Ein platonisches Schliisselwort. fr. koje se danas smatra neau­ tentičnim. Platonov Parmenid. Navod je iz Platonova II. te na trećemu mjestu J e d n o i m n o g o " .16 = A 13 DK) izričito tvrdi. 2. dao je p o v o d a t o m u da se to Jedno razotkri­ je kao mnoštvo. U novoplatonizmu se I. s jedne strane.2. 8.sayji. pismo. o n o . Dorrie („Der Konig. Plotin vjerojatno upućuje na VI. Klasična studija ο izvorima novoplatoničkoga tumačenja Parmenida. „Prvotno Jedno" odgovaralo bi I.iako mu pridodaje mišljenje . 2 9 K a ž e i kako postoji „ o t a c uzro­ k a " 3 0 p o d u z r o k o m misleći n a u m .razmišlja. hipotezi (142b-155e).takva m o ć ne m o ž e biti neplodna. τό γάρ αυτό νοεΐν εστίν 'τε και είναι. recimo. 1).izuzimljući od njega sve tjelesno kretanje.s onu stranu bivstva".43. T ^ j T ^ o j l ^ ^ e ^ r ^ ^ ofcoj.sto . i uspoređujući 35 ga s „ o l i n o m kruglje" jer sve ima u sebi obuhvaćeno i jer mu 36 mišljenje nije izvanje. 352 353 . Diogen Laertije (1. No usp. njegova je slika. jest E. Dodds.u spisima". kako vidimo. pisma (312el-4). 129-142. j e r u m ie. razlikuje prvotno Jedno. ovo mjesto 312E trebalo je predstavljati upravo kanonski dokaz" (Dorrie. svjetlo uma. 1. von Plotin mit neuem Sinn erfullt". A za biće kaže i kako je „nepokret­ 34 no" . j e r u m j e njegov tvorac. b. Zanimljiv je plural .] da postoje tri stupnja bitka (hipostaza). Timej 34b i 41d. štov i š e T s a m o stvara. Bd. nego je u njemu. On pokazuje kako korijeni takva tumačenja sežu do novopitagorovca Moderatusa. a ne s. 323d4. „ d r u g o je ο drugotnim stvarima. Revue internationale de philosophie 24 (1970). ništa više i ništa manje. Nestle. No ni ovdje o n o što je stvoreno ne m o ž e biti jače. 29-32). užjva. Par­ menidov fr. Državu VI. To je i razlog P l a t o n o v i m trima načelima: „ S v e je ο kralju sve­ g a " (misli na prvotne stvari). Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entmicklung.26. Usp. Ο to­ 28 mu valja govoriti kasnije. a treće ο o n i m a trećima po r e d u " . 3 povezuje s fr. Stoga Prema Atkinsonu te Henrvu i Schwyzeru riječ je ο II 4.s onu stranu bivstva". a možda i ranije."do^Ts druge strane/dokučuje o n o što j e nakon njega. R. iako. E. 225). ali ne razvito. Moguće je dakle da je poredak Parmenidovih fragmenata u predlošku po kojemu ih navodi Plotin ipak znatno drukčiji od poretka u DK. 3 2 Na m n o g i m mjestima biće i um nazivlje idejom. 8. naime. da je Parmenid napisao samo jedan spis. nego se starošću i moći još i izdiže s onu stranu bivstva". Iako u svojim spisima tvrdi d a j e biće Jedno. tek u Plotina dobiva središnju važnost: „Za dokaz što ga brani Plotin [.Vorsokratische Philosophie. Sadanje rasprave tumače ih svje­ dočanstvom spisa Platona samoga potvrđujući da su ova naša mnijenja drevna. fr. koje je u poglavitijemu smislu Jedno.. a tako je općenito i prihvaćeno.. da bi ostalo onakvo kakvo jest..u njemu i misli. valja napomenuti da Plotin prethodnike navodi uglavnom tako što povezuje smisao njihovih tekstova (usp. budući savršen. Μ i ove naše tvrdnje niti su nove niti su sada pronađene. hipotezi Platonova Parmenida (137c142a). što nalazimo i u nekim drugim Parmenidovim fragmentima (2. fragment.2: Allgemeine Einleitung . biljeg što ο njemu ovis17 ono™*sfo"je. Classical Quarterly 22 (1928). drugotno Jedno. fr. na isti način neodređena. 8. koje na­ zivlje J e d n o .en. Takvu se mnijenju ranije priključio i Parmenid ukoliko je sje­ dinio biće i um te biće nije postavio m e đ u sjetnine kažući „Isto 33 se m o ž e misliti i m o ž e b i t i " . Platonov Parmenid 128a8: έν τοις ποιήμασιν. trebao je stvoriti . s druge stra­ ne. 2.3. Takvo je rješenje predložio još Zeller (usp. Το je Parmenidov 3.

18 (= A 1 DK) te Β 12 i 91. tako valja smatrati kako su one i u nama.5-6. gledaju p r e m a J e d n o m u i prvotnomu. Ne mislim p o d time da su u sje­ d i n i m stvarima .jer one su odvojene . očito je da će imati razmjeran odnos s krugljama u sjetilnomu 38 39 40 41 38 svijetu. T a k o bi i t a m o o n o prvotno okruživalo te će postojati misaoni svijet.točan broj trebaju odrediti matematičari. Usp. 4 6 Dakle. 2 te Aristotelovu tvrdnju u Metaph. 42 43 44 354 355 . nazivljući um čistim i nepomiješanim. 26. no teško je točno odrediti mjesto.u tijeku" 39 su. čitava narav duše. ili su p a k to posve zanemarili. Navodim malo modificiran Ladanov prijevod. bez riječi και τάς αισθητές u al6. 12. nego je prva kruglja p u n a zvi­ jezda. fr. jer tjelesa uvijek nastaju i . 1072bl9-20: „Um samoga sebe 'umuje' prema dioništvu u mišljenome" (pr. Plotin vjerojatno misli na Aristotelov νους ποιητικός: „Ovaj je um od­ vojen. koje j e d n a drugu okružuju. Anaksagora pak. st. Λ 7. množina kruglji nek je tolika. I Heraklit znade da je J e d n o vječno i u m n o . jer ne posjeduje nužnosti. A k o potječe iz Jednoga. Kr. Isto mislim za područje što pripada čovjeku. Usp. 10. Bilo bi razložnije da sve kruglje.. a i ostale sadrže zvijezde. isto naime smatra i Aristotel . budući da pridonose j e d n o m u ustroju. Usp. Metaph. tako će i ondje pokretači u sebi sadržavati m n o g o toga te će t a m o biti istinskiji svijet. 47 ili 49). Metaph. 4 5 No d o k su jedni to obrađivali u svojim spisima. 9. da bi svaka m o ­ gla pokretati j e d n u kruglju . 1072a26. izvan njih. 4 4 No netko bi se m o g a o čuditi je li to i razložno. Ladana). s dru­ ge strane. No z b o g svoje je drevnosti zanemario točnost.d a ^ u j i o t m n j } ^ narav duše. Zanimljiv je zbog nekih problema kozmogonije te etimologije. K a o što u naravi postoje te tri navedene stvari. ukoliko"se^o"*takvim šlvarnna~neštb m o ž e dokazi­ vati . nego u nezapisanim razgovorima. a bivstvom je djelatnost" (De anima Γ 5. N e t k o bi m o g a o pitati da li m n o š t v o misaonih stvari potječe iz Jednoga. pr. I zašto će se ujediniti i raditi zajedno u svrhu j e d n o g a djela.9. Nije jasno zašto ga Plotin spominje u ovome kontekstu. a j e d n a izvanjska vlada. onakva kakva je i. 1074al4-17: „Dakle. No usp. Diogen Laertije. Λ 8. sklada čita­ voga neba? Kako to da su sjetilne stvari na nebu brojem iste kao i misaone stvari i pokretači? K a k o m o ž e biti tako m n o š t v e n o . 4 0 Aristotel kasnije kaže kako je o n o prvotno „ o d v o j e n o " 4 1 i „ u m n o " .nego da su ponad sjetilnih stvari. koji nikako ne mogu biti sjetilni. ili su počela u području misaonih stvari mnoga. dru­ gi nisu u spisima. Državu IX. Činjenica da Plotin pred sobom ima upravo ovo mjesto jasna je i iz njegove tvrdnje da Aristotel postavlja „ono stoje razložno". i to u istomu smislu „ i z v a n " kao što su izvan čitavoga neba. Postavljajući i m n o g e druge mi­ saone stvari . postavljajući o n o što je razložno.jer i on znade da je to netjelesno . 1091b9-10. a Jedno kao odvojeno. tako te je razložno pretpostaviti da je isto toliko bivstava i nepokret­ nih počela". Ν 4. netrpan i nepomiješan. ne čini o n i m prvotnim.a počela služe kao tvar. počela će biti u skladu sa slučajem.ο misaonim stvarima govori drukči­ je nego Platon. i našaje^kigajaešto bjožajiskoi druge je naravi. Λ 7. prvotnoga. 430al7-18). Naime. Henry i Schwyzer upućuju na Metaph. bez tvari koja dijeli? Stoga su od starih oni koji su se najviše p o n o v n o priklonili Pitagori i njegovim sljedbenicima te Ferekidu ti koji su se bavili t o m naravi. b. iako je netjelesno. ono prvotno postavlja kao nešto jednostavno. za o n o što Platon nazivlje „nutarnji č o v j e k " . A k o je pak svaki pokretač počelo. Za E m p e d o k l a „svađa" razdvaja. gdje on kaže kako je Ferekid ono „prvotno radajuće" (τό γέννησαν πρώτον) poistovjetio s onim „najboljim".kako je htjelo^dokazati naše izlaganje. A kao što ovdje kruglje nisu prazne. T. a „ljubav" je Jedno . djelatan negdje sre­ dinom 6. broj kruglji odgovara broju pokretača (55. Fr. Usp. Ferekid je bio Anaksimandrov mlađi suvremenik. Usp. 589a7. V e ć je d o k a z a n o da valja smatra^ti_kjiko^stvari stojje j w a k o : da p o ­ stoji nešto što je s_onu stranu bićajjJedno .toliko koliko na nebu ima kruglja. 4 2 no kažući kako o n o „misli sebe s a m o g a " 4 3 on ga.

a koji je samo tvorac i izrađivač i koji se bavi tijelom.. Platon tamo govori ο tome kako je duša. nego je postojan. osim ukoliko nisu nužni. ne zahvaćamo ih. rio Usp. urna. pa ga još i izvana prekriva. um i o n o što je prije u m a uvijek je u sebi. iako nije postojan na mjestuTipak se m o t f f u mrloštvu ooTkojega je svako pojedino sposobtžo^cl^gaprimi kao ncžto dru^ti ud oiloga~što oriJ^stTupravo kao štojeHšre^ijSEFtaniž^ i svaki sastojak k r u ž n i c e j m a t o č k u nA_rjjfii»W-a~-p~Qjrn^^ Nečim takvim^štoJje--u-»a^iKTmTsmo Jedndgm^pđdru^erii. Taj razmj§l[ajući dio duše. ^ ^ ^ ! ^ ^ ^ ! pr^edftim_i_hjepim stvarima. da bi se na neki način i preostala vrsta duše mogla odvesti i pre­ nijeti gore. napreže uho prema o n o m u zvuku koji je bolji. τοϋτο.SavrjtenajejmjiJtojajD^ a drugi je onaj koji udjeljuje razmišljanje. ako mu se prlmaEremo. nego s m o cijela-duša. te m o ć duše za zahvaćanje ču­ vati čistom i s p r e m n o m za slušanje glasova odozgo. 4 7 U slučaju nas. sjajime spoje­ ni i ο njemu ovisimo. postavljena u sredinu tjelesnoga. Znanje' -pQsfSjt^ad. a i duša . Kad je nešto dje­ latno.se-4}nrJli^^ okrene^arfutra L t a m o p o b u d i p o ­ zornost.se-jo'gr-nalazimo u zamjećivanju.^oji_ne_j^zjoiš^e--TTego--vječno posjeduje o n o pravedjiQ^a_jn^3r-a-4H^tojatL j_ppjčele r -uz£ok i b o g Usp. 11. j e s t * o d v o j e r i i n ^ g ^ o m i j e š a n s j ^ e l o m . n u ž n o postoji i neko mirujuće pravedno. o n d a u n a m a treb^jDOjSlajati-ttm. a ne sudjeluje u mogućnosti zamjećivanja. tada o n o j o š nije prošlo kroz cijelu dušu. N a i m e . taj vanjski dio jest onaj koji. N°e trebamo tražiti mje­ sto gdje ć e m o ga smjestiti.isto tako. Mi dakle j o š ne spoznajejn^jjej. svakTod Injeluvasduse ύ γ ] | 3 ? . izrazi „ p o sebi". dok on ne dođe. 224).j e r o n o 4 9 je naravlju odvojeno . koji nije djeljiv. Kao što netkTj7^ekajući~da"cuje zvuk koji želi čuti. udaljivsi se od ostalih zvukova. Usp. „ i z v a n " i „ n e t v a r n o " pripadaju mu samo kad je sam i kad ne posjeduje ništa od tjelesne naravi. No nije sve o n o što je u duši već zamjetljivo. tako i ovdje treba otkloniti zamjetljive zvukove. Platon tamo govori ο tome kako je „poglaviti" dio naše duše na vrhu tijela pa nas tako „diže sa zemlje". p r e d o d ž b a m a i tuđošću u odnosu na tijelo. Na što Plotin misli? Vjerojatno na onaj dio duše koji „ostaje u umnomu svijetu" (Atkinson. 12. potr£bjiftjia. kao i njezin dio koji je smješten ovdje. Platonov Fedar 245c5. Timej 34b3. 356 357 . 4 8 A pozivanje da se odvoji nije mišljeno mjesno . svoju djelatnost posjeduje u čistoći. a nismo dio duše. ostaje u um­ nomu svijetu. koji za razmišljanje ne potfšbtij^nikafcvđ^fflesno oruđe. da bi m o g a o razmišljati čisto. a njezino razmišljanje istražuje je li ovo pravedno od­ n o s n o je li o v o lijepo. Z b o g toga Platon kaže kako je u slučaju Svega dušu „još i izvana" postavljao u o k o l o upućujući na onaj dio duše koji ostaje u u m n o ­ mu svijetu.ζ Η α i uvijek djeluje sam-po sebi. iz čega nastaje i razmišljanje u duši. n e g o s takvim djelatnostima uglavnom ništa n^^inimo7~TNeki od nas s njima uopće ništa ne rade. ne bi se prevario onaj kojrtJTga p o s i a v i o u prvotno u m n o . Kako bi inače o n a m o g l a razmišljati? A ako duš^s^draz_mišlja-0-«vwn stvariiga^a^sad ne. govorio je kako je duša „ n a vrhu glave". Stoga je.nego se misli na odva­ janje nenaginjanjem. raširena kroza nj.„ o n o što se uvijek k r e ć e " 5 0 . nego dolazi do nas kada dođe do zamjećivanja. nego ga m o r a m o staviti izvan svakoga mjesta. prema Plotinovim riječima. skrivajući značenje.) Te su stvari uvijek u svojim vlastitim djelatnostima. Kako t o dajjjak&u sebi i m a m o silne stvari. Timej 90a5-7. Budući dakle da p o s t o j j j h ^ š a ^ k ^ i a . nego.nastane sudjelovanje ržaKvaćanje. da_JDi_bilo zahvać^njia.stvari-^k^^^u' tako prisutne. Nadalje. jer „nismo zemaljsko nego nebesko bilje". TaKo" ffiflmamo svoje središte.

sv. Inače. I (Porph. 297. 313). P. Uber Euiigkeit und Zeit (Enneade III 7). Index I (griechische Termini). Literatur. Načela kojima sam se rukovodio u prevođenju i sastavljanju bilje­ žaka ista su kao i u slučaju V 1. editio minor (Plotini Opera ed. ova je rasprava 45. Oxford. u kro­ nološkomu redu Plotinovih spisa i posljednja je što ju je Plotin sastavio za vrijeme Porfirijeva boravka u njegovoj školi (263-268). Beierwaltes. Vita Plotini. Henry et H. Text und Ubersetzung. 296. ubersetzt. Frankfurt am Main. Kommentar. Naslov izvornika glasi Περί αιώνος και χρόνου. Enneades I-III). Texte. Index II (Sachen und Namen). Abkiirzungen. 300. eingeleitet und kommentiert von W. 141.-R. 89. 309. 1964) i samo neznatnije odstupa od toga izdanja. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Beierwaltesa. Beierwaltes je izvornik preuzeo iz tzv.0 vječnosti i vremenu (Eneada I I I 7) Prijevod Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema: Plotin. 1967 (knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Einleitung. Schwyzer. Filip Grgić . 7.

naime.najuzyišenije. kažu. 360 361 . kako bi kretanje moglo biti vječno? Naime.svatko od nas uzimlje druge tvrdnje starih ο vječnosti i vremenu. V r i .1. na taj bi način o n o bilo i o n o što miruje. I. No treba li za vječnost kazati kako tamo postoji u smislu mi­ rovanja. Odatle vjerujemo da p o p u t vrlo čestih primjena mišiljenja u svojim dušama i m a m o neku jasnu predodžbu ο vječnosti i vremenu. približiti im se. 2 A kad bi tkogod predočio što jest vrijeme prije n e g o što je p r o m o t r i o vječnost. 2. 4 Platon kaže: „Narav prauzora bila je vječna" . i nije ju bilo moguće posve uskladiti s onim stvorenim". K a ž e m o V a V r > su vječnost i ia^aaae-Baaduaoban f a ^ i i n n i i k a V r . p. koju nazivlju v r e m e n o m . m o g a o motriti o n o č e m u vrijeme uistinu nalikuje. 3 Usp. 217a33-218bl: „Jer jedni kažu kako je ono [sc. upitani. vječnojsjma^ta sudjeluje vmjećnosti. 5. kazati mnijenje ο njima. vrijeme] kretanje cjeline. Što dakle treba reći da vječnost jest? Je li ona samo u m n o bivstvo. prvo. Kad pokušavamo doći do razumijevanja vječnosti i v r e m e n a i. j e r ο njima uvijek g o v o r i m o i u svakome ih slučaju spominjemo. Fizika Δ 10. i to su mnijenje ο vremenu neki imali. ali ne kao dio. a najuzvišenije^e*nest"'o'pd!'mršabrie. budući da sebi predočujemo i mislimo kako je vječnost nešto. Jer misaoni svijet i vječnost oboje su obuhvaćaju­ ći i obuhvaćaju iste stvari. Svaka­ ko. prauzora] bila je vječna. Obuhvaćanje će se za misaono bivstvo sa­ stojati u obuhvaćanju dijelova. došavši na osnovi prisjećanja odavde tamo. No kad kažemo kako se j e d n o nalazi u d r u g o m e . m o ž d a bi m o g l o postati jasno i o n o što pripada njegovoj slici. επιβολή razumijem ovdje u epikurovskome smislu.što su oboje uzvišeni ne pokazuje i njihovu isto­ vjetnost. No pristoji ispitati koji su trkoji su to najvećma postigli te kako b i s m o i mi mogli doći do uvida u vječnost i vri­ j e m e . a m o ž d a i iste uzimlje na različit način. no ipak kažemo kako se tiče misaonoga svijeta ili kako je u njemu o d n o s n o u njemu prisutna.a o n o m e onostran o m e ni to" ne treba priricati . pre­ vodim ga „poimanje" ili „mišljenje".da se ne rniiž^rTeći'Tčbje'je"od'"toga dvojega uzvišenije . Epikur. tada n a m je uvijek iznova misao u dvoumlju . treba vjerovati da su neki od starih i blaženih filozpfa pronašli o n o što je istinito. Aristotel misli na neke pitagorovce. Ep. Nadalje. kao kad "bi tkogod kazao kako je vrijeme cjelokupno n e b o i svijet? 3 Jer. ne bismo mogli reći kako je mirovanje vječno kao što ne bismo mogli reći ni kako j e vječnost vječna. Voden takvim značenjem ri­ ječi επιβολή.31) kaže kako su za neke kasnije epikurovce φανταστικοί έπιβολαί τής διανοίας bile četvrti kriterij istine). no nemoguće je 4 točno odrediti na koga. dok će za vječnost obuhvaćanje biti i u smislu cjeline. nakon toga zadovoljni odustajemo od daljnjega istraživanja vječnosti i vremena. takoreći.u vječnosti . Sto smatraju da je ona oni koji je prikazuju kao nešto različno od v r e m e n a ? A k o se naime spozna o n o što stoji kao prauzor. odlučio sam komparativ άθροώτερα prevesti drukčije ne­ go što Plotin inače u ovome spisu (a i drugdje) rabi αθρόος („skup­ ljen"). Usp. kao što vrijeme ovdje postoji u smislu kretanja? S pra­ v o m bi netko m o g a o istraživati tvrde li kako je vječnost istovjetna mirovanju ili kako nije bezuvjetno istovjetna mirovanju. ako vrijeme ima nalike s vječnošću.tada p o n o v n o ο vječnosti govorimo kao ο nečemu drugome. nego parafraza Platonova teksta u Timeju 37d2-4: „Da­ kle. Diogen Laertije (10.Lbudući. po­ t o m pri njima zastanemo i smatramo da je dostatno ako b i s m o mogli."haravi. P o t o m . kako pojam mi­ rovanja u sebi ima o n o „uvijek"? Ne mislim na „uvijek" u vre- ώοπερ ταΐς της εννοίας άθροωτέραις έπιβολαΐς. fi.12 Usener. kao „primjenu" razuma na stvari (επιβολή τής διανοίας. vjftČTTnstjiripaH« tr^inOJ η3ΤΑΥΪ.na taj bj_ib^ačj_n^j^ejkp_mogao jsyj3sti_najedno. Ovisno ο kontekstu. Jer ako je istovjet^najnirOVanju. Prvo valja istražiti vječnost.. onda rabim „pojam (nečega)". I έννοια je čest pojam u ovome spisu. Nije navod. prije svega zbog zanimljive terminologije. Po svemu sudeći.. moguće je naime da bi j e d n o od njih m o g l o postati uzvi­ šeno p u t e m drugoga. a drugi kako je sama kruglja". Naime. No to. a kad uz njega stoji genitiv. Platonov Timej 37d5-6: „Stoga je otac naumio stvoriti neku po­ kretnu sliku vječnosti te uredujući nebo ujedno stvara sliku vječnosti koja miruje u Jednomu".i kad im priričemo vječnost . nego mi­ rovanju u bivstvu. onda. i on bi. Naime. narav toga živoga bića [sc. Teško prevodiva sintagma. Aristotel. j p r n p n n p m e gto nastaje jLovome~T5vemu. nego zato što sve što je tako da je vječno jest na osnovi vječnosti.

J e d n o kao . Zatim. Stoga vječnost nije podmet. ne­ go ona narav jest vječnost. Dakle. Jamblih. p o t o m kretanjem. a p o t o m d r u g i . Usp. 15 uz V 1. tako da je to zajedno jedini život. Riječ je ο μέγιστα γένη. nazivlje bivstvom.koja jest u smislu nečega jedinstvenoga. i što je trajnost. on Y 5 irii vjfifinns* lfin fiirnt 1 uji miniju n i iliimi . Dalje.. o n o istovjetno i nikada drugo te mišljenje o d n o s n o život koji ne idu iz j e d n o g a u drugo. In Nicomachi arithmeticam introductionem.u crtu". to je o n o što tražimo. onda bismo druge rodove p o n o v n o izdvojili iz vječnosti. jer od nje ništajaye^rQŠ]_ojiiti će nastati. Jesi" (Beierwaltes. a n e j i a j e sada ovo. o n o što niti bijaše niti će biti. i ne preinačuje se. nsgtrinrJ^aTTOme.jrrjnrj'prhvjn Svr Q Usp. kao uvijek prisutno.napreduje u 9 tijek. Usp. jer što je to što za nj bijaše i što je za nj prošlo? N e ć e imati ni „bit ć e " . jer ne postoji o n o iz čega bi to m o g l o dospje­ na ti u „ s a d a " . kao uo­ stalom ni u Platona. te „ r a z l i č n i m " i „istovjetnim". ako jest posve takva ka­ kva jest. nego na o n o što mislimo kada govorimo ο trajnome. 57 Pistelli: „Geometrici tijek (ρύσις) točke nazivlju crtom".sebi-nema.""vj^Cnostr 4. nego su uvijek takvi kakvi su i uvijek postoje neprotežno . b. 3. a što sada nije? A ni kasnije neće biti ne­ čega što već sada nije. 172). slobodna od bivanja. nego samo jest. ali je sastavljena iz m n o g o dijelova . A neće imati ni „bijaše" po sebi. onpjštojjiisjfidujeibiti^ u „bit ć e " . Kako pokazuje Beierwaltes (156). Dakle. jer i za sve drugo za što k a ž e m o kako je tamo. zatim mirovanjem. αύτόστασις. O n a se naime zrije prisutna u njoj. ž^vot^koji pripačla^^ p u n i posve neprotežan. ili se u njima prepoznaje? Je li ona sve to .menu. u budućnosti mogTo*Taiti nešto štosaria ne posjeduje. a p o t o m drugo. jer što bi za nj m o g l o biti buduće? Preostaje dakle da u bitku bude o n o što upra­ 10 vo jest. takoreći podmeta.. nego sve istodobno. No ne treba smatrati da ona narav vječnosti pridolazi izvana.sve to vidjevši. A mirovanje^ćao'mirovanje u. Sto bi dakle bilo o n o na temelju čega kažemo kako je sav tamošnji svijet vječan i trajan. ali koja m o ž e biti m n o g o i jest m n o g o ? Onaj tko spazi tu mnogostruku m o ć taj je u smislu „ o v o ­ ga". a ne drukčije. između „trajnosti" (αίδιότης) i „vječnosti" (αιών) u Plotina nema načelne značenjske razlike. 16 uz V 1. Naime. b. O n o 'mjp r ^ h j mogfo hiti n i š t a ^ ^ j j ^ ^ d o l i to što ^jegt^Niti bi. u sebi.Jiikajda~ne. takq_yječnost miruje u istome. koja ili slijedi ta­ mošnje stvari. Jer što bi mu se kasnije m o g l o zbiti. 7 g 362 363 . kada ga spazimo prisutnoga. o n o što prvotno postoji treba postojati zajedno s prvinama i biti u prvinama. nego jest irpravo to što jest. nužnošću.ili kao narav. bilo da je ona istovjetna 7 vječnosti. nego je nedjeljivo savršp_Qstvnf-k^p što je l i t o č k i ^ve-^zajed«e4. „Upravo u tvrdnji da vječnost samo jest Plotinova se refleksija pokazuje kao konsekventno izlaganje osnovne Platonove misli ο vječnosti: da ona. Riječi nema prije Plotina i teško je zaključiti što točno pod njom misli. potječe iz nje i jest s njom. uko­ liko je vidi kao život.. Ako bi vječnost bila istovjetna mirovanju bivstva. i ne sad j e d n o . ili je zajedno s njima. nego je uvjjek^u sadanjosti.U tijek" (εις ρύσιν) zapravo znači . Usp. a niti se preiriačilo. to j e j n ^ č j i o g t . a i istina je u njima.narav koja je jedna. b. 8 T a k o sastavivši p o n o v n o sve to u jedno. ukoliko sve to zajedno jest neko jedinstvo. Jer i o n o lijepo je u njima i iz njih potječe. vječnostjne_treba_pot mišJj^tj_saniOj^mtt e^nju. u tome potisnuvši drugotnost te vid­ jevši nezaustavljivost djelatnosti. k a ž e m o k a k o čitavo potječe iz bivstva i kako jest s bivstvom. bilo da vječnost jest na temelju nje? T r e b a li je shvatiti kao neku misao . treba da je Pjm]djuja|Bo-T'T^ojie^^ bi bila istovjetna vrerrtenu. 2.jpxyain nitjJJjaonoga niti neprotejmogj^ „mirovanje u Jedno­ m e ' ^ Vječnost bi daMe^rnogkr-srrch^rhT^ no ne bi 6 m o g l a biti rnlrovlu)je~po sebi. neg^Tono^šToTž samoga podmeta takoreći prosijava u skladu s istovjetnošću koja se navješćuje ne tek za o n o što bi m o g l o biti nego za već postojeće: da jest tako.

. De caelo A 9.načixujgečno i uvijek postojeće.ta ustrojba nje­ gova i narav bili bi vječnost. Naime. n e g o i o n o koje jest tako da mu ništa više ne m o ž e nedostajati i kojemu ništa što ne postoji ne m o ž e prići (jer ne ουδέ μέλλει ουδέ έσται ούδ' έγένετο. prema činjenici da se vrijeme koje obuhvaća život svega što postoji nazivlje αιών] ispunjenje (τέλος) cijeloga neba. Z a t o ništa ne traže. Sto se pak tiče prvotnih i blaženih stvari. samo da sva bića trebaju biti prisutna u Svemu i cjelini nego ne treba biti prisutno ništa što j e d n o m ne postoji) . onda o n o nije uvijek postojeće. onda o n o niti bi išta m o g l o u b u d u ć n o s t i biti. svako pojedino od tamošnjih bića jest m n o š t v o na temelju neograničene moći. da bi bio naličan i vječan. istovjetan. P o t r e b n o je da o v o istinsko Sve. o d m a h bi im pripao nebitak. nego je samo stvorilo dijelove. jer o n e uvijek primaju „bit ć e " . 1 1 Što se pak tiče stvorenih stvari. A to je p o t r e b n o i za Sve. A ni istina t a m o nije suglasje s drugim. a niti će biti. pa ne bi bilo Sve. a niti mu se išta z b i l o . o n d a n e m a ničega što će mu prid o ć i . a ne drukčije i da kad bi mu se opet upra­ vio da bi iznašao da je takvo? A što ako se tkogod ne bi odvra­ tio od prizora vječnosti. Kada to m o g u kazati ο n e č e m u čemu sam se d u š o m upravio. one već jesu cjelina i upravo onaj život koji takoreći zaslužuju imaju cijeli. tako da mu ništa ne nedostaje. ako im on biva u t o m e da bi mogle biti. onda bi ono što postoji na taj način bilo trajno. To je o n o J e s t " . Prvim dvama glagolima Plotin želi istaknuti da ono što je potpuno tako da mu ništa ne nedostaje u budućnosti niti bi moglo biti nešto drugo.So steht es nicht erst bevor und wird nicht sein und war auch nicht gewesen". da nastaju i da će kasnije biti. 364 365 . otišle bi iz sjedišta bitka. niti će biti. ne o n o koje je samo u dijelovima. te siguran u. A k o mu se dakle ništa ne m o ž e zbiti. A što bi mu se m o g l o zbiti m i m o naravi? Naime. sve d o k će biti tako. one nemaju težnju p r e m a o n o m e što bi m o g l o biti.to je ime koje je uzeto od 'uvijek biti' (αεί είναι) . Dakle. d o k je drugo u svemu biću. život bi im postao kraći.da je u dijelu svega bića. A što se tiče o n i h stvari koje nisu takve. kad bi im o d u z e o o n o „bit ć e " . koje obuhvaća sve vrijeme i neograničenost jest vječnost (αιών) . a trajnost je takvo stanje podmeta koje potječe iz njega i jest u njemu. nego bi združen s t o m naravi bio za­ divljen te svojom neizmjernom naravi sposoban to činiti? Ili će i on sam juriti prema vječnosti i nigdje neće skrenuti. sve d o k ne d o đ u do k o n c a svojega vremena. nego upravo s o n i m čega je istina. nego sebi privlači bitak time što stvara o n o uvijek drugo te se kružno kreće u nekakvoj težnji za bivstvom. dok bi vječnost bila p o d m e t s takvim pokazujućim se stanjem. je li to onda već trajno. što­ više kada m o g u vidjeti da je to takvo da u njemu uopće ništa nije postalo (jer ako jest. postojeći na taj način. o n i m vječnim u sebi motreći vječnost i o n o što je vječno? A k o je dakle to što postojima-t^j. jer ne postoji ništa što bi mogle biti te stoga ni o n o u č e m u to što bi m o g l e biti jest. žuri p r e m a vječnosti. a mišljenje tvrdi da je istovjetna bogu. tad bi mu to nedostajalo. 5. jer o n o neograničeno znači „ n e m o ć i Etimologija je Aristotelova. o n o što nipošto ne skreće u drugu narav. I S p r a v o m hi sp TriogTfTTvrdiTi rla"jp vje^nrT^tTl^ng- koji se pokazuje i sebe objavljuje kakavjest: bitak kao netreman. Zato i žuri p r e m a o n o m u što bi m o g l o biti te ne želi stajati.životu. i to OVOme b o g u . kad bi im dodao „bit ć e " . a kad bi im tkogod to o d u z e o . da bi i time bilo p o p u t istinski Svega. p o t p u n o i cijelo bivstvo bića. U Beierwaltesovu prijevodu: . o n o ništa ne trpi. Stoga je vječnost nešto uzvišeno. riječ αιών ( „ v j e č n o s t " ) dolazi 12 od riječi αεί ών („uvijek p o s t o j e ć i " ) . bude ne s a m o Sve u smislu svih bića nego i da ima sve. 279a25-28: „Prema istoj analogiji [sc. pa tako i bitak. No ne treba se čuditi ako kažemo kako se onj^ajit^Liz-mnoštva. što ima život kao već cijeli. Usp. a da ga nije prihvatilo niti ga prihvaća ili će ga prihva­ titi. A k o je tako.besmrtna i božanska". kao što ni o v o istinski Sve nije skupljeno iz dijelova. s p o m o ć u o n o g a što bi m o g l o biti. Naime. gdje više ne postoje. T a k o s m o mi pronašli i u z r o k kre­ tanja koje na taj način. Čini se n a i m e da je stvorenim stvari­ ma bivstvo u t o m e što o n e potječu iz izvora nastajanja. da bi uistinu bilo Sve. Naime. Jer kad bi bilo. o d n o s n o nije uvijek postojeće kao neka cjelina). ili bi mu mogla pripasti i takva narav da se ο njemu posjeduje pouzda­ nje kako postoji tako. Bjelodano je naime da njima bitak ne bijaše nešto što je s njima sraslo.

kad se ne bi izreklo na poglavit način. (Naime. potječe od Jednoga i jest prema njemu. Dakle. A kada govorimo ο o n o m e „uvijek".tad bi bio blizu odredbi. . Budući takvo. da njegov život ne bi. ž i v o t jne. Aristotelove Kategorije 1. Jer priliči mu. i nije s j e d n e strane puna. istinski biti znači uvijek biti 1 5 o d n o s n o nikada ne biti drukčye7~&E8~^ZTiaei biti nepromjenljiv o d n o s n o biti bez razlike. Budući da takva narav. a drugo „istinski f i l o z o f . usp. kad bi bilo zajedno s njim. nije „postoje­ ć e " j e d n o . to da „vječnost miruje u J e d n o m u " . b. to je o n o što tražimo. a sad ono. budući da o n o nije „toliko d u g o " . podijelivši se.naime. nego je o n o prije odredbe „ t o l i k o d u g o " . T a k o se i riječi „ b i ć e " pridodaje o n o „uvijek". 2. a „vječno postojeće" drugo. niti rastegnuti. sve što uvijek postoji u bezuvjetnome je smislu nepropadljivo". o n o što je u vremenu. nego posjeduje upravo o n o što treba biti. trebamo smatrati da ta­ da.) 6. i u o p ć e joj ništa ne nedosta­ je. onda n a m p o n o v n o pridolazi o n o ο č e m u g o v o r i m o . koja je o k o Jedno­ ga. o n o što slijedi . na-lažan način . za shvaćanje vječnosti bio je potreban dodatak „uvijek". u Platona kazano prikladno 14 i s d u b i n o m uvida . koje je djelatnost života što pri sebi mirujući j e s t j^rerna J e d n o m u i u J e d n o m u te što niti b f t a i f ^ f t . nego da bi i životom i bivstvom bio nedjeljiv.) Naime. Naime. a i riječi „ p o s t o j e ć i " pri­ dodaje se o n o „uvijek".vječnost. kao što nije j e d n o „ f i l o z o f . to je o n o na što smjera mišljenje i čiji bitak ne proizlazi iz toga što je „ t o l i k o d u g o " . nego zato što je postojalo nešto što se skrivalo pod i m e n o m filozofije nastao je dodatak „istinski". Ali kako je imenica „ b i ć e " dostatna za biv­ stvo. a to je na poglavit način zato što ništa od sebe ne troši. da u o p ć e ne dodiruje nešto što je „toliko d u g o " . to i tako mirujuće. bilo bi ne­ savršeno. 1 7 No o n o č e m u je svojstveno to da niti potrebuje o n o „ z a t i m " niti je izmjereno u n e k o m e drugome vremenu. i o n o što miruje samo. lal-6). nego uvijek ostaje oko njega i u njemu te živi sukladno njemu. m o ž e imati. mislimo na o n o što nije tako da sad jest. pa se kaže „uvijek postojeći". Usp.bilo bi tumačenje o n o g a „ v e ć 13 je neograničen". O n o „bijaše d o b a r " Ovo je možda aluzija na Aristotela. koja ne potrebuje u o p ć e ništa osim o n o g a što već posjeduje. (A o n o što tako miruje jest vječnost.kao što je savr­ šeno neko tijelo koje je primjereno duši . a budući da su i nastajanje smatrali bivstvom. tako prekrasna i lijepa. a s druge manjkava. nikada ne izlazi iz njega. Zapravo stoji ουδέποτε μή είναι „nikada ne biti". ne možeš dakle ni shvatiti niti o n o što je od njega ranije niti nešto što je od njega kasnije. A kad bi tkogod govorio ο vječnosti tako kao da je ona već neograničeni život time što je on već sav te što od sebe ništa ne troši j e r u njemu ništa nije prošlo niti bi moglo biti . nego bi se upotrijebilo za objašnjenje o n o g a ne16 propadljivoga . De caelo A 12. pa i ako se čini savršenim . No budući da u hr­ vatskome to znači isto što i „nikada biti". No m o ž d a bi bilo bolje govoriti samo ο „ p o s t o j e ć e m u " . Naime.i o n o samo . Ova bi rečenica vjerojatno trebala predstavljati objašnjenje stavova što ih nalazimo na koncu ovoga odlomka. jer mu nedostaje vrijeme što ga potrebuje.naime. tada još ne bi bio sav . h o m o n i m n o bi se nazivalo savršenim. niti razviti.nedostajati". dokinuo čistoću njegove nedjeljivosti. tj. niti je u neograniče­ n o m e vremenu. A k o dakle n e m a ničega što je od njega ranije ili kasnije i ako je J e s t " o n o najistinitije što mu pripada . preveo sam smisao. biće. i budući d a j e to. 281b25: „Da­ kle. Naime. Takva je narav dakle sve.„ z a t o što je sav i ništa ne troši" . a niti ga m o ž e š rasta­ viti. kad bi bilo u njemu prisutno i trčalo s njim. u neograničeno b u d u ć e m u .zavesti dušu u produživanje o n o g a što je više i o n o g a što nikada neće nedostajati. A posjeduje sve.i ne s drugom namjerom nego da bi se pokazalo kako vječnost ne s a m o da vodi p r e m a J e d n o m e sebe u odnosu na sebe samu nego je i život bića oko Jednoga koji postoji takav kakav jest. O n o dakle ne posjeduje sad ovo. niti produžiti. no ono ne bi bilo savršeno u onome smislu u kojemu je savršeno ono čemu to svojstvo pripada nužnošću (za homonimnost usp. mogli bismo ga nazivati savršenim.potrebuje o n o „ z a t i m " .tp je vječnost.i to zato što ono jest bivstvom o d n o s n o životom. Stoga o n o „uvijek" valja shvatiti kao da se kaže „istinski postojeći" i valja ga pridružiti neprotežnoj moći. 366 367 . jer o n o „uvijek" m o ž d a bi se m o g l o . a sad nije. poradi jasnoće. kako mislim.

Od o n i h koji kažu kako je vrijeme kretanje jedni bi mogli tvrditi kako je o n o svako kretanje. tako da bi j e d n o vrijeme bilo „ p o l a " . dijelom na stoike. 3). m o ž d a stavove izrečene ο v r e m e n u y^^Jj^MXil^SJ^^ieiiti. Tvrdnja da je vrijeme ono što se kreće izgleda da se odnosi na pitagorovce (usp.s o n u stranu Sve­ ga" označuje o n o što ne počinje od n e k o g a vremena. bilo o n o u r e đ e n o . Da stari i blaženi muževi nisu ništa kazali ο vremenu. ali ne u o n o m e v r e m e n u u kojemu je prešlo polovi­ cu. a drugi kako je kretanje Svega. a vrijeme ne. a o d r e d b o m . niti ako se uzme_uređeno kretanje. a dijelom na epikurovce. n a i m e da nije posve t o č n o izrečena za one stvari koje pri­ 19 padaju o n o m e što se nazivlje i misli pod vječnošću. nego samo što je ono sa stajališta nečega drugoga. Platonov Timej 29el. Vrijeme ne m o ž e biti kretanje. 7..i o n o bi se okretalo do iste točke. nego onoliko koliko je sišlo vrijeme. b. j e d n o koje ide od istoga do istoga. 216). to potvrđuje tvrdnju kako su kretanje kruglje i vrijeme različni. obje navedene vrste kretanja jesu"u vremenu. bilo u vremenu . 2 1 Je li onda v r j j e m e j t o g o d na kretanju? Tvrdnja da je vrijeme kretanje odnosi se na Aristotela. uslijed toga što se kreće. kad bi taj mislio na okretanje neba. o t p o č e t k a spojivši o n o što slijedi s vječnošću. npr. 3. Stoga ni svi­ j e t nije dobio neki vremenski početak. niti ako s e ^ z ^ n j i . Naime. a drugo koje je dospjelo do polovice. ATErJ'koja ne bi bila u vremenu. sjedinitelju (ό συνιστάς). No kako n a m j e T o n i p g u ć e J c a d s m o u vrerrrerrcr? A l ^ j g ^ g ^ f e ^ o g u ^ u vječnosti moglrrbij3ej3p_oznati_a^ Valja n a m dakle-'šTci iz vječnosj^iju jstrazjvanje^vremena i u vrijeme. „Ci­ jeloj je kritici zajednička namjera da se dokine relacijskost vremena. a i j e d n o i drugo bilo bi kretanje Svega. T a m o j e naime' pur'vodio p r e m a gore. ili je v r i j e m e j n e š i ^ n a ^ r e t a n j u ^ A budući da vrijeme nikada mjIHstonuio bi posve daleko o d njegova pojma kada bi se kazalo kako je o n o mirovanje ili o n o što miruje ili nešto na mirovanju. D o č i m oni koji kažu kako je vrijeme nešto na kre­ tanju mogli bi misliti ili na razmak kretanja ili na mjeru kretanja 20 ili na o n o sto uopće slijedi Ttretanje. Oni Usp. Usp. teško da bi o n o m o g l o biti sama kruglja. 368 369 . O n o je naime najbrže od svih očito zato što u najmanje vrijeme prijeđe veći o d n o s n o najveći razmak. A iako se protiv toga m o g u navesti . s m k r p a n j a te se takore£i^z^vih_njui nacmi j e d n o . na­ gađalo kako je vrijeme. bilj. Riječ je ο tvorcu. Kad se pak kaže kako je kretanje vanjske kruglje najjače i najbrže. a drugo „ d v o s t r u k o " . dostatna bi bila i ova: kre£ajyeubi m o g l o stati i prekinuti se. jer mu o n o „ranije" udje­ ljuje u z r o k bitka. gore. dajemo li svjedočanstvo n e č e m u d r u g o m e i raspravljamo li ο n e č e m u t u đ e m u ? No kako bi to m o g l o biti? N a i m e . 15 uz V 1. Druga su kretanja sporija zato što bi u duljemu v r e m e n u prešla samo dio razmaka. A kad bi tkogod kazao kako se kretanje Svega ne m o ž e prekinuti. jer o n o u čemu kretanje jest različno je od o n o g a što samo kretanje jest. Usp. 18 pak koji kažu kako je vrijeme o n o što se kreće mogli bi misliti na kruglju Svega. dok se tvrdnja da je vrijeme nešto na kretanju odnosi dijelom na Aristotela. gore. dočim o"d'sacia raspravljamo n e posve sišavši. ili kreće. d^dirjujbonim ο č e m u raspravljamoT*A~ k a k o bismo mogli biti 1 u d o d h u T m n m sto llHih Je LuJe'i Potrebn^je^aJždje^da^jmi su­ djelujemo u vječnosti.a i bile su navedene .Naime.P l a t o n prenosi na pojam Svega. trebali b i s m o .druge tvrdnje. No iako je to kazao poradi objašnjenja. kretanja ili onoga što se kreće" (Beierwaltes. Platon kasnije i toj riječi predbacuje da nije posve t o č n o ο njemu izre­ čena. b. No sada je n u ž n o prvo shvatiti tvrdnje najviše vrijedne s p o m e n a i ispitati h o ć e li naš vlastiti n a u k biti u skladu s kojom od njih. 8. izložiti mni­ jenja ο njemu pokušavajući pojam v r e m e n a što ga posjedujemo uskladiti s mnijenjem što ga ο njemu izlažemo. ο kojoj se. još bi se više udaljila od toga da je vrijeme. Relacijsko razmatranje vremena nikada ne kaže što je vrijeme u sebi i sa stajališta sebe samoga. ipak bi i o n o . K a d a dakle ο t o m e govorimo. Misli na riječ „bijaše". bilo svako. Kao prvo. kako bi m o g l o doći do ikakva shvaćanja ako n i s m o u^. A k o dakle vrijeme nije ni kretanje kruglje.

imati razmak. nego uvijek napreduje. TVTeautim. ako je vrijeme razmak kretanja Svega. . J e T t o biva slično i isto kao kad bi tkogod. Zenon tvrdi kako je ono razmak kretanja (SVF 1. Δ 11. 2 2 onda. Sto je dakle taj razmak što ga zoveš v r e m e n o m postavljajući osobiti razmak kre­ tanja izvana? Naime. a razmak će pripadati masi. j e r i o n o mjesno izvan je razmaka. Ni u Ari- 370 371 . 219bl-2: „Vrijeme je naime ovo: broj kretanja s obzirom na 'ranije' i 'kasnije'". bjelodano "je kako je j t o v r i j e m j ^ . Jer kako bi netko m o g a o brojiti n e u r e đ e n o i neujednačeno kretanje? Kakav bi broj tu m o g a o pos­ tojati. 220bl0-12: „Broj je pak jedan te isti. ^ tanje. ali su različite [stvari] kojih je broj: konji i ljudi" (pr. ono kojemu je ista brzina to je jednoliko. j e r mjesto što g a j e prešlo jest „toliko i toliko" i to će biti razmak. ako je raz­ m a k u s a m o m e kretanju. koja ne sadrži pojam vremena. 2 3 A oba bi se razmaka mjerili j e d n i m različnim razmakom. razmaka i sam razmak msj^vnjejme. Ili će samo kretanje. kao prvo. r a z m a k n i j e izvankretanja. Ladana). Naime. T. svojom neprekinutošću. što bi o n o m o g l o biti drugo doli kreta­ nje? No ipak je „toliko i toliko". upitan što je vrijeme.kao kad bi tkogod govorio ο m n o g o topline . o d n o s n o razmak koji se pojavljuje takoreći na masi kretanja. štoviše razmak kojega kretanja . i količina kretanja jest primjerice desetica. kakva mjera. a jer je takvo kretanje. 220b32-221a2: „Bu­ dući da je vrijeme mjera kretanja. iako je o n o očito od obojega različno. ako je kazano kako postoji neki broj ili mjera za svako kretanje. Aristotelovu Fiziku Δ 11. A TĆfje o n o što naš n a u m o t p o č e t k a traži . o d n o s n o vrijeme neće biti posvuda.iznenadna. valja dvojiti vrijedi li to na isti način za svako kretanje. pa ni za istovrsno. gledajući u kretanje. broj i mjera bit će takvi kao kad bi se brojem deset mjerili i konji i bikovi ili kao kad bi ista mjera bila i za vlažne i za suhe stvari. Naime. s druge strane.kojih je neograničeno m n o g o .jest vrijeme? A k o je vriieme razmak u r e đ e n o g a kretanja. onda je i vrijeme" (malo modificirani prijevodi T. ono mjeri kretanje time što određu­ je neko kretanje koje će izmjeriti cjelinu".r^izlikoyati od iz­ nenadnoga? Time_sto je_u_vremenu. No ne kaže se što je t o . S t o j e dakle i koju narav i m a taj razmak? On ne m o ž e biti mjestan. ne bi mislio na razmak samoga kretanja. Cime će se o n o što_J£_ji£. Valja isTJitati na koji je način vrijeme hroj kretanja ili mjera ( o v o pos^eČfnje je bolje. Jednolikost odnosno ujednačenost kretanja Plotinu će kasnije predstavljati vrlo važan moment u argumentaciji. Naime. 9. Iz toga p o n o v n o proizlazi tvrdnja kako je vrijeme kretanje. Koji pak od tih razmaka. koje je podmet. pa i o n o mjesno. jest brže i sporije. A _ o n o ne-iznenadno. toliko bi dugo nešto drugo m o g l o mi­ rovati te bi se m o g l o kazati kako je vrijeme i za j e d n o i za drugo istovjetno. j e r tih je p u n o . i uopće sve kretanje. Usp. No to nije vrijeme. nego uvijek iznovice kretanje. Aristotelovu Fiziku Ε 4. za koji bi netko s više prava m o g a o reći ka­ ko je vrijeme. dakle. Δ 12. 2 5 Usp. No to bi bila m n o ž n o s t kre­ tanja. onda nije ni svakoga uređeno­ ga. pokaže na mnoštvo kre­ tanja . 228b26-27: „Jer [kretanje] se katkada određuje brzinom i sporošću. tako da kretanje duž nekoga Tvrdnja da je vrijeme razmak (διάστημα) odnosi se na stoike. onaj koji razmak postavlja u samo kre­ tanje bit će u nedoumici gdje da postavi razmak mirovanja. Aluzija se vjerojatno odnosi na Aristotelovu Fiziku A 12. a Krizip kako je razmak kretanja svijeta (SVF 2. b r z o ili sporo. u usj^r^bjj5_gmrn^ u vremenu.193). j e r kretanje. kazao kako je o n o razmak kretanja u v r e m e n u .. Ladana). A ako tkogod. a ni na određeni način uređenoga. K o ­ liko se naime nešto kreće. No to će „toliko i t o l i k o " biti izmjereno mjestom. nego mjesto.ni ovdje se ne bi pojavilo ni izašlo na vidjelo vrijeme. jer kretanje je n e p r e k i n u t o ) . mjera u o d n o s u na što? A k o se istom mjerom mjere obje vrste kretanja. pa će i v r e m e n a biti p u n o . vrijedi: razmak nije isto­ vjetan za svako kretanje.A k o je vrijeme razmak. i time što ne prestaje odmah.i z n e n a d n o kretan j e . nego na o n o duž čega bjjse jarno^kretanje protezalo kada takoreći s njjuntrči. A to „uvijek i z n o v i c e " bit će broj. i u stotinu konja i u stotinu ljudi. 219al2-14: „Zbog toga što je veličina neprekinuta i kretanje je neprekinuto. kao i u slučaju razmaka kretanja. Tako. nego su u vremenu.509). Kad bi tkogod k a z a o ^ k a k o j e vrijeme razmak k r e t n j a . a ono kojemu nije to je nejednoliko" (malo modificiran Ladanov prijevod). poput dvojstva ili trojstva. nego j e i i e . 2 4 Prvo dakle i ovdje. kao što se uvijek iznovice pojavljuje voda koja teče te razmak koji se na njoj motri. naime.što je vrijeme. nego u kretanju. nego će biti „toliko i toliko" koje je nastalo u vremenu.

2. kad bi to tkogod razložio. Tvrdnja da je vrijeme o n o što slijedi kretanje 2 7 ne podučava što je vrijeme niti govori išta prije negoli se kaže što je o n o što slijedi. istodobno ili ranije.^jm)^n^ičjmvsi^e¥u duljinu guta jDroizveli. Ilijadu 16. tkogod m o g a o zazvati samo nastalo vrijeme. ad Her. Epikur naime vrijeme razmatra u kontekstu συμπτώματα („događaja". vrijeme kao s l i k j ^ v j ^ n o s t i . No z b o g mjerenja to nipošto nije n u ž n o . ako postoji nešto takvo što „slijedi ranije". Usp. kako god da se ο t o m e govori. „zgoda". Budući da je vrijeme neograničeno i budući da se tvrdi kako je takvo. Naime.m o g u ć e je naime da isti broj b u d e i o n o što mjeri i o n o što je izmjereno .Nadalje. trpnostima. i o n o m e koji tvrdi kako je vrijeme mjera kretanja Svega m o ž e se protusloviti iz onoga s t o j e već kazano i drugim s t o j e sada kazano ο mjeri kretanja . kretanjima i mirovanjima (Ep. A budući da su tamošnje stvari mirovale u sebi. zašto pridodavanjem broja. kako je prvo ispa­ lo vrijeme? M u z e j o š nisu postojale i po svoj ih prilici nitko ne bi m o g a o zazvati da to kažu.preostalo bi kazati što treba smatrati da vrijeme jest. nije nam potreban dokaz (άπόδειξις). duša. Tvrdnja da je vrijeme ono što slijedi kretanje odnosi se na Epikura. osim razloga nepravilnosti pristajat će svi drugi koji su protiv njih navedeni .zašto bi dakle vrijeme bilo kad biva broj. 11. baš i ako su M u z e tada postojale. budući da joj je pripadala neka ne. kako bi za nj m o g a o postojati broj? Ne bi m o g a o osim ako t k o g o d ne bi izlučio koji njegov dio te ga mjerio. No budući da ne istražujemo što vrijeme nije n e g o što jest te budući da su m n o g i prije nas m n o g o toga kazali ο svakoj pojedinoj postavci (što bi. iako terminologija nije posve Epikurova. Jer v r e m e n u je svojstve­ no da je „ t o l i k o " i kad ga nitko ne mjeri. ujedno ci­ jeloga i već neograničenoga života. posve čvrstoga te. 2 8 No m o ž d a bi. bilo u smislu o n o g a što je izmjereno bilo u smislu onoga što mjeri . vrijeme će biti o n o što slijedi kretanje u vremenu. 29 10. Budući da se ο vremenu ne može govoriti kao ο ostalim svojstvima nečega (Epistula ad Herodotum. 'Vremena još ne bijaše. 73). Demetrije Lakonski to je protumačio tako kao da je vrijeme σύμπτωμα συμπτωμάτων (fr. odnosno barem za tamošnje stvari još ne bijaše. kao stoje primjerice sjena παρακολούθημα tijela. No budući da je tamo postojala ra­ doznala narav koja želi vladati s o b o m i biti svoja i koja je odabrala da traži više od onoga što je prisutno. da uočimo kako je vrije­ me neko specifično svojstvo (ίδιον τι σύμπτωμα) koje povezujemo s danima. M o g a o bi pak tkogod kazati kako je duša o n o što potrebuje veličinu za mjerenje. ne bi bilo i prije duše koja mjeri? Bilo bi osim ako t k o g o d ne bi kazao kako nastanak v r e m e n a nastaje iz duše. b. do onoga netremnoga. N a i m e . O n o bi ο sebi m o g l o govoriti ovako: ranije. netrpnostima. nego je preuzeta iz drugih izvora.. P o t r e b r m j e j i a se p o n o v n o j j z d i g n e m o do o n o g a položaja za koji smo rekli kako je pri vječnosti. A k o je tako. koji miruje u JeTJriomu i prema J e d n o m u . O n o bi naime m o ž d a m o g l o biti vrijeme. govori se „Ono što slijedi" (παρακολούθημα) mogli bismo odrediti kao „ono što se pojavljuje kad se pojavljuje nešto drugo". pokrenula se i time se pokrenulo vrijeme te krećući^se prema o n o m e što j g u v i j e k _ r p o t o m ' ' . No kakve bi to veze imalo s p o j m o m vremena? kao da je u vremenu.naime. prije činilo povijest pro­ blema) te ukoliko smo ukratko ponešto kazali ο svakoj postavci. kako se pojavilo i nastalo. ko­ j e m u na svaki način pripada „ranije" i „kasnije"? To je kao kad bi t k o g o d kazao kako veličina nije tolika kolika jest ako nitko ne bi shvatio kolika j e . 294 Usener). Usp. prema o n o m e kasnijemu. Valja ispitati je li o n o što slijedi kasnije. o n o m e što nije istovjetno. n e g o j e uvijek drugo^ jnj. a ne kad postoji kretanje. ali i „svojstava"). prije nego s t o j e stvorilo to „ranije" i postalo potrebujuće o n o g a „kasnijV^ajedjip^j^Tjjm^g^^ n e g o je i o n o samo u njemu mirovalo. 72). gore. no vrijeme mu je pripadalo i prije negoli je bio izmjeren. 374 . Zašto vrijeme. noćima. nego zdrav razum (έπιλογισμός /indukcija?/). vrijeme ć e m o stvoriti p o j m o m i naravlju o n o g a „kasnije".112-113.

jer on je dje­ latnost neke vječno postojeće duše. S „način života" ovdje prevodim βίος. . a ni vrijeme ne treba shvatiti kao uzastopnost ili o n o „kasnije" (kao ni vječnost t a m o ) . ako je ona uvijek takva kakva jest i već neograničena i ako vrijeme treba da b u d e slika vječnosti. umjesto v e ć ne­ ograničenoga i cijeloga . nadalje. ne bi m o g l a ni u to. ne bi bilo ni same kruglje. n e m a drugoga mjesta doli duše . a zatim re­ d o m p o n o v n o neku različnu. u smislu „životnoga vijeka". umjesto istovjetnosti i nepromjenljivosti te o n o g a što miruje . 3 1 bi li izgledalo da taj govori nešto istinito? Jer ako je vječnost život u mirovanju i istovjetnosti.8. Dakle. P o t r e b n o j e dakle d a s e vrijeme shvati n e k a o d a j e izvan duše.39. kao što se ovo Sve odnosi prema o n o m e .jer za nj.ie_jwromcmila^sebg J -umiesto vječnosti stvorivši vrijeme. P o ­ t o m je i stvorenomu dala da robuje v r e m e n u učinivši da o n o bude CTJČfan VfreiiiHim ι πνΆ II|U|IIWM |Jlll. u misli učinili da se ta m o ć po­ n o v n o vrati i kad bismo zaustavili taj način života što ga o n a sada ima kao nezaustavljivoga i nikada ne zastajućega .258).5. za ovo Sve. jer prvo bi se. S ovoga mjesta valja shvatiti kako je vrijeme ta narav. uz to. skupljeno i što je v e ć neograničeno ako. mogli b i s m o izmjeriti koliko je njezino mirovanje. duša je.11-13.. 78). stvara. a i da stane. V 3. a ni u sebi. duljina takva načina života koji napreduje u jednolikim i j e d n o v r s n i m preinakama koje nečujno prolaze i koja posjeduje neprekinutu djelatnost. k a m o bi duša m o g l a krenuti doli u o n o u č e m u jest? Štoviše. i to ne p r e m a sebi.kad bismo dakle pretpostavili da o n a više nije djelatna. i umjesto da posjeduje Jedno u sebi on troši to Jedno izvan sebe i napreduje u neznatniju duljinu. uza svoju djelatnost. nego kao nešto što se u duši zrije. onda treba kazati: umjesto tamošnjega života postoji drugi život koji je takoreći h o m o n i m a n ovdašnjoj m o ć i duše. nego da je zaustavila tu djelatnost te da se i taj dio duše okrenuo prema tamošnjemu svijetu.o n o što je uvijek u slijedu p r e m a neogra­ ničenome. razvijajući ga. λόγοι έν σπέρμασι. hoće biti u bitku. nego u stvaranju i rađanju . I ona naime jest u v r e m e n u i u njemu se kreće. bilo o n o što je ranije? A što bi bilo o n o što je kasnije ili o n o što bi m o g l o biti? Uz to. dok se ona otpustila i uje- 376 377 . isto tako i duša. „Kao što je Platon to jednom učinio s parmenidovskim bitkom. kao što je i vječnost t a m o . te s drugim razumijećem ide p r e m a o n o m e što prije nije postojalo. morala pomaknuti. Kad bi dakle tkogod kazao kako je vrijeme život duše u kretanju koje se preinačuje iz j e d n o g a na­ čina života u drugi.)". njje tamešnjeTliegji^ T l S i i i i o ć e biti slika onoga. jer niti razumijeće bijaše djelatno. budući da je duša djelatna. 5 1978. Zenon govori ο λόγος σπερματικός kao ο djelatnoj moći (SVF 2. w o mfiuF B u duči naime da se o n o u njoj kreće . umjesto skupljene cjeline . a to „različan" sadržavalo je različno vrijeme. da bi m o g l a krenuti. p r e m a vječnosti. a razdiobom prikriva množinu. umjesto u m n o g a kretanja . Sličan su nauk zastupali stoici. nego proizvodi uvijek drugo. oponašanjem-onoga svijeta stvorivši sjetilni svijet koji se pokreće krjetanjem k o j e . Uostalom.o n o što ne miruje u istome. umjesto neprotežnoga i J e d n o g a slika Jednoga. pokazujući svoju djelatnost jednu za drugom. a prošli živoTu~seb~i sadrži prošlo vrijeme. koji vode oblikovanju pojedinih stvari" (M. Primjerice. koja ne postoji prvobitno. Kad bismo. Na posve je istome tra­ gu i Plotin. Tu riječ Platon u Timeju (44c2) rabi ipak u drukčijemu smislu. no Beierwaltes (257) upozorava na razliku: „Plotinovi λόγοι γεννητικοί.4-7) i što nemaju funkciju opće­ nitoga principa (IV 4. onoliko dugo koliko je duša izvan vječnosti. Geschichte einer geistigen Bewegung. uzastopnost. tako je Zenon razdijelio Heraklitov logos u mnoštvo te govorio ο nebrojenim 'spermatikoi logoi'. Na taj će naime način oponašati o n o što je v e ć cijelo.5 sqq. Jer na taj će način oponašati bitak Jednoga. A k o se dakle. Pohlenz. čega bi j o š bilo m i m o vječnosti? Sto bi bilo o n o što je uvijek drukčije kad bi sve mirovalo u J e d n o m u ? Sto bi.mwr?fl5ffllvativSi U. uvijek u prikuplja­ nju.kretanje nekoga dijela duše. Die Stoa. kao što se ni vječnost t a m o ne smije shvatiti izvan bića. što je u njoj Ls njom. K a o što pojam iz mirnoga sjemena. Ujedno je dakle život različan. 12. kako se vje­ 30 ruje.mirna m o ć i da je o n o što je tamo vidjela uvijek htjela prenijeti na drugo. nije htjela da u njoj bude prisutno sve skupljeno. te da ostaje u mirnoći.o n o što će djelomice i uvijek postajati cijelo. prvo . οί λόγοι οί ποιοϋντες razlikuju se od stoičkoga λόγος σπερματικός prije svega u tome što ih valja misliti kao nematerijalne (V 1. Naime. stvorila. a niti je sadanji život naličan o n o m e prije.kreće se i u njezinu vremenu. o n o što je u neprekinutosti jedno. protežnost života u sebi sadrži vrijeme i uvi­ j e k dalje napredovanie_života v O e b i uvijeksjađrzi vrijeme. put u m n o ž i n u .

dolazi pojam b r o j a . nego slučajno. nego o n o prvo treba biti to što jest. ili kao kad bi tkogod za samo kretanje. z a h v a ć e n o u „toliko i toliko" v r e m e n a i koje se često broji. bilo bi različno. No m o ž d a oni to ne čine na obrnut način. dovest će do poimanja veličine prošloga vremena. prije negoli mirovanje. a opravdava se činjenicom što Ari­ stotelova rasprava ο vremenu spada u tzv.o n a je vrijeme. ponajviše za njih.to objašnjenje ne bi bilo n e m o g u ć e . No samo vrijeme više ne treba posjedovati o n o u č e m u jest. no ipak više na osnovi onoga koje se kreće. Prigovor se odnosi na Aristotela. kretanje Svega bit će mjereno prema vremenu. 3 2 N a i m e . Aristotelici. za razlikovanje i čuvanje vre­ menskih brojeva". To bi bilo isto kao kad bi tkogod kazao kako o n o što se mjeri na osnovi lakta jest veličina ne kažući što ona jest. koje se ne m o ž e shvatiti ni razumjeti drukčije . zbog toga razloga i takva božjega nauma ο nastanku vremena.tvorac stvara dan i noć. prethodnu bilj. Usp. „ n e š t o je toliko koliko sam j a " ? A što je to . vrijeme dokinulo. 3 4 mogli s m o naći koliki je vremen­ ski razmak. a o n o što se na osnovi njega mjeri od njega je različno. a niti su ljudi mogli sami od sebe izmjeriti svaki od njegovih dijelova . o n o u čemu se druge stvari kreću i miruju jednoliko i uređeno. Dakle. dakle u njegov ezoterički nauk. j e r duša ga je rodila zajedno s ovim Svim. ακροαματικού διδασκαλίαι. koji nisu znali brojiti . 3 3 P o t o m . a ovo Sve je u vremenu. da bi vrijeme nastalo stvoreni su Sunce. o n o što se mjeri na osnovi kruženja to je o n o što se u njemu očituje . d o k o n o što se mjeri jest samo slučajno. kretanje. j a " ? Je li to o n o na temelju čega jest mjerenje? Budući da o n o jest da bi mjerilo. 378 379 . iako jasno kažu kako je vrijeme mjera u smislu o n o g a što se mjeri. Stoga. kruženje očituje vrijeme. 13. Jer i da mjeri. kad bi tkogod kazao kako kretanje i kruženje na neki način mjere vrijeme . Jer kako bi o n o mjerilo i što bi o n o mjereći kazalo. bilo da o n o uređeno miruje. U z r o k našega neshva­ ćanja jest taj što oni u svojim spisima nisu objasnili s t o j e vrijeme. pokreće prema spoznanju i prijelazu na vrijeme.bit će vrijeme. neka se taj prisjeti da on kaže kako su one nastale radi razjašnjenja i razlikovanja v r e m e n a i zato da bi bilo jasne m j e r e . izmjereno na osnovi određenoga kretanja. kao m j e r o m vremena. kad su ljudi shvatili koliki je razmak od j e d n o g a do drugoga izlaska. jer pišu za poznavaoce i za one koji su ih slušali. jer u svojemu „ t o l i k o " očituju „ t o l i k o " vremena. ne nastalo. A jedinstveno kretanje. iako je određuje. prenošen usmeno.ko­ liko je to m o g u ć e . T a k o je mjera kretanja o n o što je Usp. bilo da se kreće. nego. Naime. m o ž d a ih samo mi ne shvaćamo. a različno je kao i o n o što se mjeri. budući da nije bilo m o g u ć e da se samo vrijeme odredi d u š o m . j a s n o je da početak toga kretanja prema ovdašnjim stvarima i ovaj način života rađaju vrijeme. j e r je on jednolik vrsti kretanja na koju se oslanjamo. a ako postavi nekakvo mjesto što ga je kretanje prešlo. Stoga su o n i 3 0 do­ vedeni do tvrdnje kako je vrijeme mjera kretanja umjesto da_kažu kako je vrijeme o n o što se mjeri kretanjem i da p o t o m jpridodaju što^e-to^ose-rrrjefT^Fetanjem. i to na obrnut način. planeti lutalice.j e r o n o je nevidljivo i neshvatljivo. ali ipak ne i nastati. nego o č i t o v a n o na osnovi kruženja. nismo pogodili njihovu namjeru. a odatle. Stoga je i k a z a n o kako je vrijeme nastalo zajedno s ovim Svim. objasnit će koliko je kretanje. budući da ga nije sposoban objasniti jer je neodređeno. a n e d a g o v o r e ο o n o m e što slučaj­ no nastaje u n e č e m u njegovome. i mogli s m o se nečim takvim služiti takoreći kao mjerom. Kad bi t k o g o d kazao kako Platon i pomicanje zvijezda nazivlje v r e m e n i m a . samo vrijeme nije mjera. i o v o Sve r o đ e n o je u takvoj djelatnosti . budući da je prije bilo ne­ što drugo. a niti da je o n o što se na osnovi nečega mjeri.dinila. a i lakše je spoznati ko­ liko se nešto kretalo doli koliko je mirovalo. Mjesec i pet drugih zvijezda. s p o m o ć u kojih d r u g o t n o š ć u bijaše m o g u ć e shvatiti dvojstvo. kazao kako je o n o to što se mjeri na osnovi mjesta. Naime. 3 6 No Platon za bivstvo vremena nije kazao niti da je o n o što mjeri. Timej 38c2-6: „Dakle. o n o što mjeri ili o n o što se mjeri. a vrijeme neće biti mjera kretanja p r e m a štostvu. nije li mjera? Dakle. u kojemu samo kruženje jest. Misli na izlazak bilo kojega nebeskoga tijela. Dakle. Naime. m o g a o bi kazati kako je o n o onoliko koliko je mjesto. kaže. A na osnovi nečega uređenoga o n o se m o ž e pojaviti i pokazati u mišljenju.

ako je do tolikoga vremena zadržao kretanje tijela. vratio u Jedno. j e r vrijeme ne mi­ 38 ruje. No kad bi tkogod u z e o „ranije" i „kasnije" ovdašnjega kre­ tanja i kazao kako je to vrijeme . Je li dakle vrijeme i u nama? Ono je u svakoj takvoj^duši^ u svakoj postojiTstovrsno. u navodima iz Platona ispušta Platonovu tvrdnju da vrijeme protječe u skladu s brojem {Timej 37d6) odnosno da su nebeska tijela.kao što stvara svaku pojedinu od svojih djelatnosti. iako je od njega prvotno postalo i „ranije" i „kasnije". koje posjeduje „ranije" i „kasnije". isto­ dobno nastavši. To je dakle ono što prvobitno postoji i u čemu su druge stvari.i do njegova vremena. „bit će". a je­ dan život proizvodi n e b o i vrijeme. kad bi m o g a o . j e r o n o je samo proizvodeće kretanje . tada shvaća koliko je kretanje. ujedno bi stalo vrijeme. j e r je u t o m u životu. Usp. A u što vodi kretanje duše? Naime. Zašto o n d a to kretanje Svega vraćamo u o n o što ga obuhva­ ća te k a ž e m o kako je o n o u vremenu. Stoga vrijeme neće biH'rastrgano^jerJo ιμ|β ru vječnostTkoja na drugi način postoji ύ svim istovrsnim stvarima. j e r on time neproduševljenome kretanju dopušta da ima „ranije" i „kasnije" te vrijeme po sebi samome. valja tvrditi kako je očito da griješi kad bi kazao „bijaše" ili Kako napominje Beierwaltes (284). Plotin. kada takoreći shvati kretanje nogu. te je odavde m o ­ guće spoznati kakvo je i koliko je vrijeme. ne bi kazao ka­ ko jest nešto. bio bi u najvišemu smislu bezuman.e. nastala i za čuvanje vremenskih brojeva (38c6). Tijelo koje se kreće toliko vremena odvest će do tolikoga kretanja . *"*" U 13.ono je nai­ me uzrok . No protiv takvih je tvrdnji potreban drugi način dokazivanja.50 čitam καταθετέον. potrebno je uzeti u obzir i to da kad netko shvati koliko je prešao čovjek koji se kreće.^a-pasjeduje_iajedno sa' švojluh djelatnošću. Isto je i s dušom Svega. prema Beiervvaltesu.te za istinskije kretanje. te nebo. 3 7 Ipak. a ono do kretanja duše. A kako onda vrijeme može-biti-possaida? Jer. Timej 38b6-7: „Vrijeme je dakle nastalo s nebom da bi oni. Duša je_dakle prva dospjela u vrijemej^tv^rikdj^rijejneJ. ne­ ka promotri da prije toga kretanja pokret u čovjeku bijaše tolik. a sve duše jesu jedna. kao što ne miruje ni život s kojim trči i hita. 3 9 Vrijeme će naime biti ili bijaše tako kako će on sam biti u onome što kaže. Kaže kako je nastalo zajedno s n e b o m zato što takav život stvara i nebo. Kad bi tko­ god kazao kako vrijeme nije u opstojnosti o d n o s n o kako ne po­ stoji. „erklaren") 380 381 . a ne kretanje duše koje je u njoj u trajnomu putu? Zato što o n o prije nje jest vječnost. ako bi ikada došlo do kakva njiho­ va nestanka". u namjeri da iz odredbe vremena posve eliminira pojam broja. a ne και τό θέσν ili καΐ θετέον. A k o bi se dakle taj život. koji odgovara najmanjemu dijelu vremena. kao što ni duša u n a m a nije odvojena ni od kojega nasega~3ijela. ni c]^sa_nrJ^pdvQ^na ni od kojega dijela svijeta.j e r o n o jest nešto .nego je za očitovanje vremena kruženje dobilo neki najmanji dje­ lić. istodobno i nestali. hoteći objasniti njegovo bivstvo kaže kako je o n o nastalo zajedno s n e b o m prema prauzoru vječnosti te kako je pokretna slika. a zajedno sa stvaranjem i njihovo prela­ ženje j e d n o u drugo. S obzirom na sve što je kazano. ta­ ko stvara i uzastopnost. Ono više nije u nečemu. U prijevodu isto tako slijedim njegov prijedlog („behaupten". ono u što će nas htjeti voditi već je bez razmaka. koja niti zajedno s njom trči niti se s njom proteže. j e r ne posjeduje taj život. koje se protezalo istim razmakom. dočim o n o m u kretanju p r e m a koje­ mu je i o n o prvo kretanje nastalo to ne dopušta. jer nema u čemu biti. osim radi razlikovanja vremena.

1 Rječnik najvažnijih termina νοέω νόησις νους shvaćati. τό ov . mogućnost oblik slika biti. zreti nebo ranije davati opstojnosti. ουσία . izraz. ών . pojam 1 život bog kretanje svijet dokaz. umovati mišljenje um zrenje gledati.. uspostavljati. mišljenje.bitak. početak prauzor broj život. τό είναι . način života rođenje. ostajati mjera i _.bivstvo Jedno djelatnost poimanje. misao.biće.postojeći. opstojnost kasnije narav vrijeme duša άδιάστατος άιδίότης άίδιος αϊσθησις αίτια αιών αιώνιος αρχή αρχέτυπος αριθμός βίος γένεσις διάστημα δύναμις είδος είκών ειμί έν ενέργεια έννοια ζωή θεός κίνησις κόσμος λόγος μένω μέτρον neprotežan trajnost trajan. pojam mirovati. misliti. stvaranje όρασις όράω ουρανός πρότερον ύφιστημι ι ύποκείμενον ύπόστασις ύστερον φύσις χρόνος ψυχή razmak moć. vječan zamjećivanje uzrok vječnost vječan počelo. 382 383 . steći opstojnost podmet hipostaza. rasprava.

1989). Od 1979. Varia philosophica (Zagreb. Član je među­ narodne organizacije Project Theophrastus i udruženja American Society for Ancient Greek Philosophy. 1994). predstojnik Instituta za filozofiju. 1995) te. do 1993. s posebnim naglaskom na objavljivanju hrvatske filozofije pisane latin­ skim jezikom. 1992). 1975. Matija Vlačić Ilirik. Filozofija Andrije Dorotića (Zagreb. do 1994. Od 1983. Politika Platonovih „Zakona". Od 1992. Doktorirao 1980. Dokto­ rirao je na Sveučilištu u Bonnu 1985. 384 385 . Povijesno-filozofijske studije (Zagreb. Oxfordu i Louvainu. 1986). 1991). Od 1989. Ο tumačenju (Zagreb. Od 1989. član međunarodnog Znanstvenog savjeta časopisa Phainomena. u zvanju znanstvenog savjetnika. Pre­ ludiji. Paralipornena dialectices (Zagreb. Ideja dobra (Zagreb. zajedno s Filipom Grgićem. uposlen na Institutu za filozofiju u Zagrebu. prijevod i komentar (Zagreb. Zagreb. Bologni (1987). od 1989. Tubingenu. Platonova Politeia. Beču (1991). član redakcije časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske fi­ lozofske baštine. Ruder Josip Bošković. 1995). u Županji. Specijalizirao je srednjovjekovnu filozofiju u Louvainu (1986-87). Uz članke i studije u domaćoj i međunarodnoj periodici objavio Vježbe u filozofiji (Zagreb. Beču. Od 1981. 1987). teorijom spoznaje i etikom te hrvatskom filozofskom baštinom. Gimnaziju pohađao i završio u Zagrebu. SAD (1993-94) te sudionik domaćih i međunarodnih simpozija. Kraći istraživački boravci u Oxfordu (1980). glasila Fenomenološkega društva u Ljubljani. Priredio zbornik Filozofija i teologija. Gostujući profesor filozofije na sveučilištu u Beču (1992-93). Osim članaka u hrvatskim i međunarodnim časopisima objavio je također Zukunftsurteile und Fatum (Bonn. 1991. Braunschvveigu. do 1991. Uvod. Završio gimnaziju u Zagrebu te studij filozofije i klasične filologije u Bonnu. Kao Feodor Lynen stipendist Humboldtove zaklade usavršavao je antičku filozofiju u Sjedinjenim Američkima Državama (1987-89). Bio je gostujući profesor na sveučilištima Augsburg (1993) i Rutgers. 1993. urednik časopisa Godišnjak za povijest filozo­ fije.Bilješka ο autorima Damir Barbarić rođen je u Zagrebu 1952. 1986). Leipzigu. glavni urednik časopisa Studiae historiae philosophiae croaticae. na Fakultetu političkih znanosti s tezom Platonovi „Zakoni" kao filozofijsko utemeljenje filozofije. Padovi (1982). Od god. Knjiga šesta i sedma. radi u Institutu za filozofiju u Zagrebu. Pragu. 1980). Josip Talanga rođen je 1953. Bavi se grčkom i srednjovjekovnom filozofijom. član redakcije časopisa Filozofska istraživanja. De continuitatis lege (Zagreb. 1989. diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakul­ tetu te politologiju teorijskog smjera na Fakultetu političkih znanosti. utemeljitelj te pročelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske. 1988). Aristotel. Jed­ nokratna predavanja na sveučilištima u Ljubljani. na temu determinizma u antičkoj filozofiji. Studirao i jednopredmetnu klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu. Kantom i kantovskom tradici­ jom. Od 1993. Uvod u studij Platona (Zagreb. gostujući istraživač na sveučilištu u Tubingenu (1994).

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->