U r e d n i c a u Školskoj knjizi Maja Uzelac U r e d n i k edicije „Hrestomatija filozofije" Damir Barbarić Priređivač sveska Damir Barbarić Autori suradnici

na svesku Damir Barbarić, Josip Talanga Damir Barbarić, Prevoditelji suradnici na svesku Filip Grgić, Milivoj Sironić, Dubravko Grafičke urednice Marija Maslovar Marija Prvonožec Naslovnu stranicu opremila Karmen Ratković Ivo Lektor Pranjković Škilji

Damir Barbarić

GRČKA FILOZOFIJA

Korektor Filip Grgić Priprema „Grapa", Zagreb ISBN 953-0-61302-4 CEP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 1(091) BARBARIĆ, Damir Grčka filozofija / Damir Barbarić ; [autor - suradnik na svesku Josip Talanga ; prevoditelji Damir Barbarić... et al.]. Zagreb : Školska knjiga, 1995. - 388 str. ; 21 cm. - (Hrestomatija filozofije ; sv. 1) Bibliografske bilješke uz tekst. ISBN 953-0-61302-4 951123120 Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Š K O L S K A K N J I G A · Z A G R E B • 1995

Sadržaj

P r e d g o v o r u r e d n i k a edicije G r č k a filozofija - n a z n a k e za lektiru i studij tekstova (Damir Barbarić) Heraklit Fragmenti Parmenid Fragmenti Platon {Damir Barbarić) djela {prijevod M. Sironić)

Heraklitova {Damir

Barbarić) {prijevod D. Skiljan)

P a r m e n i d o v a djela {Damir Barbarić)

5£2^>

w. 4 Ci)

I z b o r iz P l a t o n o v a djela {prijevod D. Barbarić) Fedon Simpozij Politeia Fedar Sofist Timej Aristotel {Damir Barbarić) I z b o r iz A r i s t o t e l o v a djela {prijevod D. Barbarić) Metafizika Ο duši Ο pamćenju i prisjećanju Ο snovima Plotin {Josip Talanga) I z b o r iz P l o t i n o v a djela {prijevod F. Grgić) Ο trima prvobitnim hipostazama (En. VI) Ο vječnosti i vremenu (En. III 7) Bilješka ο a u t o r i m a

Predgovor
Načela zamisli i izvedbe
1. Riječ „ h r e s t o m a t i j a " ( χ ρ η σ τ ο μ ά θ ε ι α ) o z n a č a v a knjigu sastavljenu od izabranih o d l o m a k a tekstova korisnih za učenje, stjecanje i unapređenje znanja. I riječ i stvar povijesno pripadaju u o k r u g kasnohelenističkog iskustva i razumijevanja mišljenja, učenja, znanja, i znanosti - što sve tada j o š znači prije svega: filozofije u smislu stjecanja, prenošenja i nasljedovanja u bitnome već go­ tovih i pozitivno postojećih naučavanja, d r u g i m riječima „ d o g m i " . Hrestomatije - o g l e d a n e sa stajališta živog i n e p o s r e d n o g filozofi­ ranja, naprimjer upravo o n o g a koje je p r e t h o d i l o razdoblju hele­ nističke učenosti - pripadaju dakle, zajedno s rječnicima, leksiko­ n i m a i enciklopedijama svih vrsta i namjena, u biti t e k filozofij­ skoj eklektici i doksografiji te dijele s njima sve p r e d n o s t i i ne­ dostatke kojima su po n u ž n o s t i praćene. Ipak, daleko od t o g a da bi se iz takve, povijesno d o d u š e is­ pravne, spoznaje smjelo izvući zaključak k a k o su sve te vrste pri­ p o m o ć i učenju i ovladavanju p r e d a n i m znanjem filozofijski spo­ redne. Istina je da s a m o živo filozofiranje stoji p o d d r u g i m zako­ n i m a i obitava u d r u g o m e l e m e n t u no što je to onaj p u k o g znanja i poznavanja postojećega. O n o što j e r e c i m o P l a t o n n a z i v a o „ b o ­ ž a n s k o m m a h n i t o š ć u " , ili p a k B r u n o „ h e r o j s k i m z a n o s i m a " hrani se o č i t o iz d r u g o g izvora i ne da se s a m i m z n a n j e m nadomjestiti.

ove

hrestomatije

7

zajedno s m n o g o s t u k o p r e p l e t e n i m m e đ u o d n o š e n j i m a najrazličitijih „utjecaja". T e k onaj tko je iskus­ t v o m i bitnim znanjem d a l e k o d o s p i o m o ž e u o p ć e z a p o č e t i s istin­ skim učenjem. A k o dakle i nije u našoj vlasti to i z n o s i li povijest u n a m a i k r o z nas j e d a n novi svijet na vidjelo. pa bile njene istine. Š t o t o uistinu z n a č i ? Poglavito dvoje. vlastitom ž i v o m mišljenju ( ν ο υ ς ) . „ a k t u a l n o " i „ s a d a š n j e " stanje. pa i čitavi kulturni krugovi j e d n o g ši­ r o k o g zemaljskog podneblja m o g u takoreći dovijeka na taj n a č i n preživljavati na o b o d u povijesti. ne o s v r ć u ć i se suvišno . U ž i v o m je filozofiranju pri­ sutna ujedno sva njegova bitna povijest. ili n j e m a č k o lesen. m o ž e li se o n a u o p ć e učiti? A k o da. j e d n a k o tako sebe sama pri čita­ nju i u čitanju na o n o bitno. uzajam­ ne „ z a v i s n o s t i " . o n d a u s v a k o m slučaju b i t n o druk­ čije no sve d r u g o p o z i t i v n o postojeće znanje. P r v o t o d a j e pri „ u č e n j u filozofije" sve na t o m e da se sami neposredno upustimo u iskustvo mišljenja. a k o se posreći. U njoj se. k a k o je o n o . p o m o ć i o s l o n a c pri t e š k o ć a m a zahtijevanog pravog čitanja. a j o š rjeđe b i v a za svoga v r e m e n a kao takav p r e p o z n a t . m e đ u t i m .samo filozofiranje. nazore. koje se o n d a zbiva p u t e m z b o r a i zborenja. Brati dakle znači: . začetog u sabiranju čitanja. n u ž n e i „ o p ć e v a l j a n e " . „ C i t a t i " se u n a š e m s t a r o m j e z i k u zvalo „ b r a t i " . temeljito i p o d r o b n o zna­ nje — mada. struje i orijentacije. da bi upravo tim čitanjem t e k bilo z b r a n o da istupi u pojavu istine. što ih čitatelj t r e b a po m o g u ć n o s t i cjelovito i p o d r o b n o usvojiti. te ih na taj način . p o p u t „filozofije". s druge strane. i to nikako ne t e k kao nešto p u k o „ p r o š l o " . s a m o po sebi j o š ne uči d u h u . dakle sva naučavanja. j o š ma k a k o o p ć e n i t e . b i o u p o z o r i o n a t o d a o n o što s e n e m o ž e t e k tako. 8 9 . tek imali s v o m s n a g o m svoje radinosti i o š t r o u m n o s t i dalje graditi o n o na čvrstim i n e u p i t n i m temeljima počivajuće.„ u n a t r a g " . dakle na „ s m i s a o " čitanoga teksta. I u p r a v o je u t o m e dovoljan razlog hrestomatije filozofije. Filozofirati zna­ či prije svega stalno se „ v r a ć a t i " u temelj i početak te ga otvarati za b i t n o pitanje i m o g u ć u preinaku. „nasljedovanja". g o t o v i h i za prenošenje i „usvaja­ n j e " p o d o b n i h znanja. Filozofija i nije ne­ k a k a v s k u p negdje postojećih. 2. k a k o to d a v n o reče Heraklit.ipak j e s t neophod­ nim uvjetom svakog m o g u ć e g vlastitog stvaralačkog p r i n o s a filo­ zofiji. K a n t j e j e d n o m . „suprotstavljanja" i „prevlada­ vanja". na kojem b i s m o on­ da. pojedi­ ni narodi. i to po m o g u ć n o s t i uistinu znati. Z a b l u d a je pri­ t o m d a k a k o p o d „ u č e n j e m " shvaćati t e k p u k u r a n u o b u k u mla­ d e ž i i n e k o prvo usađivanje osnovnih znanja. u i s t o m e zna­ čenju k a o i g r č k o λέγειν. O v o j je drugoj za­ daća prije svega p o z i t i v n o izložiti postojeći i prošlosti pripadajući korpus svega o n o g a što se ikada pojavilo kao filozofija. Desetljeća i stoljeća m o g u j e d n o za d r u g i m m i r n o slijediti. N o . u m u .naseljeno u slovu izvornoga teksta. kao i ujedno. sabirati se k o n o m e b i t n o m . D a p a č e .u razlici r e c i m o s p r a m sve i svake znanosti. a da d u h u njima ne sabere svoje snage za odbacivanje j e d n o g i rađanje n o v o g svijeta. s o n i m mišljenim. Iz dvije n a v e d e n e značajke razvidna je temeljna razlika hre­ stomatije filozofije od svake historije filozofije. da . latinsko legere. Prva p a k ide za tim da čita­ telja s a m o g neposredno suoči s djelom i djelatnošću filozofiranja. Čitanje je sve prije no nevina zabava: za čitatelja m o ž d a i ponajdublja životna avantura.kako se to o b i č n o smatra . grupe naroda. S l o b o d a n i s a m o na o n o najviše usmjeren p o g l e d u povijest p o k a z u j e da su u njoj razdoblja d u b o k o g i o b u h v a t n o g stvaralaš­ t v a više i z u z e t k o m no p r a v i l o m . smislenoga govora. biti u tu svrhu n e k o m valjanom p r i p o m o ć i . u tekstu prebiva. za o n o čitano p a k prigoda m o g u ć e g sjajenja u istinu. v e ć u p r a v o filozofija. u č i t i i naučavati j e s t u p r a v o .„ u č i t i filo­ zofiju" znači spoznati i iskusiti sve njene mogućnosti koje su p o ­ viješću na j a v u iskrsle.zbirati i sabirati.„ z n a t i " . ma koliko inače k o r i s n o i č a k n e o p h o d n o bilo kao priprema. D r u g o . koji se i tako rijetko posrećuje. j e d n o ipak u s v a k o m slučaju stoji do nas: . kao „ s m i s a o " i „ s a m a stvar". Sve o s i m origi­ nalnog teksta u hrestomatiji je u b i t n o m e s p o r e d n o .učiti. o s o ­ bito u njenoj prosječnoj pojavi i samorazumijevanju .stalno novoj m o g u ć o j interpreta­ ciji o t v o r e n o . I najbolji učitelj i najprobranija lektira m o g u tek. U filozofiji n e m a lagodnosti o s l o n c a na „ s u v r e m e n o " . i p o m o ć u nje ne uči b i l o što od čovjeku m o ­ g u ć i h vještina.A l i ništa manje ne važi stav da široko. umijeća i znanosti. k a k o se o b i č n o mni. takoreći u i m e svih koji su n e p o s r e d n o sami iskusili p o s a o p r a v o g filozofiranja. Č a k i ideja j e d n e n a v o d n o „vječne filozofije" (philosophia perrenis) znači ipak iz­ v o r n o nešto i z temelja d r u g o . sabirati samo to što k a o o n o b i t n o .

P o č e t n o j e bilo zamišljeno da se t o m u nas prilično z a p u š t e n o m dijelu povi­ jesti filozofije p o s v e t e dva sveska. J e d n a k o j e helenističko-rimska f i l o z o f i j a trebala p r e m a kon­ cepciji biti prikazana u z a s e b n o m e svesku. Sto se tiče prvoga. a ipak . s m a t r a m o svojom d u ž n o š ć u izložiti u najkraćim crtama neke od glavnih načela kojima je bila v o đ e n a njegova zamisao i izvedba. Posljednjih je g o d i n a k o n a č n o ipak u ši­ rim k r u g o v i m a kulturne i z n a n s t v e n e javnosti zaživjela svijest ο važnosti poznavanja. Naravi hrestoma­ tije pripada po nužnosti taj m o m e n t izbora. Činjenica da je ta filozofija s v o j o m r a z i n o m u najmanju r u k u r a v n a o n o m e naj­ vrednijem u ostalim očitovanjima hrvatskoga d u h a k r o z povijest. o d n o s n o izlagan i prikazivan. blizine s p r a m njih.svjetonazornih ili ideoloških . otklona. Toj se i takvoj o d g o v o r n o s t i iz­ b o r a i odluke naprosto ne da ukloniti. dotle hresto­ matija ne s a m o smije n e g o i m o r a biti v o đ e n a n a k a n o m i o b v e z o m izbora onoga bitnog. ili i u o p ć e bilo kakvih prijevoda kla­ sičnih tekstova filozofije na h r v a t s k o m j e z i k u .t e m a t s k a n o ­ v o s t svezak ο srednjovjekovnoj filozofiji. te p r i t o m osobitu p o z o r n o s t posvetiti trudu o k o filozofijski što vjernijeg i filološki što ispravnijeg prijevoda. o v o m b i edicijom m o g l a postati s v o j i n o m o p ć e n i t e kulturne samosvijesti u Hrvatskoj. . a u m n o g o m e bogatija i originalnija no u m n o g i h susjednih naro­ da našeg k u l t u r n o g kruga. U pogledu drugoga p a k nastojalo se . n a i m e dosad nedostatno studirane i izlagane mislioce naglasiti u ovoj hrestomatiji nešto jače. kao i to koja su njegova djela dosad prevedena. za uzvrat. gra­ nice i m o ž e b i t n e slabosti ovdje p o d u z e t o g pokušaja te odvagnuti mjeru rečene odgovornosti. ipak p r v e n s t v e n o svojim danas j o š n e d o v o l j n o u o č e - 3. razlika. u p r a v o kao sadržina dvaju od deset sveza­ ka o p ć e n i t e hrestomatije filozofije. i nije d r u g o do stanovit rasap i deka­ dencija o n o g a što su G r c i filozofijski bili postigli za s v o g „klasič­ n o g " doba. t a m o gdje to narav stvari zahtijeva i o m o g u ć u j e . S druge strane. dakako v o đ e n o g uvi­ j e k vlastitim uvidom i iskustvom t o g a što jest bitno i što takvo nije. b a š kao i n a v e d e n o dugotrajno n e p r a v e d n o ignoriranje. htjelo se po m o g u ć n o s t i stanovitim uravno­ teženjem nadoknaditi o n o što se pokazalo p r o p u s t o m povijesti. T a f i l o z o f i j a . p o z n a t a d o s a d ipak g o ­ t o v o s a m o u ž e m k r u g u djelatnih istraživača i rijetkih u p u ć e n i h m e đ u ostalima. Da bi svatko tko to ushtjedne m o g a o odmjeriti dosege. sustavnog i i n t e n z i v n o g historijskog izuča­ vanja te. što je nažalost o v o m p r i g o d o m m o r a l o izostati. ako mi je d o p u š t e n o suditi.ta činjenica. najstrože gledano. d o k je historija filozofije svojom s v r h o m obve­ z a n a na cjelovitost registriranja svega što po vazda kolebljivom suglasju većine važi kao historijska pojava filozofije. a o n e koji su više no što bi im kakvo­ ća djela to zahtijevala bili iz drugih .e u r o p s k i h filozofema. no snage su u o v o m času d o stajale s a m o za j e d a n .t a m o gdje je hrestomatija uspjela .s o b z i r o m na nesretnu oskudicu dobrih.razloga odviše isticani dovesti u sklad s m j e r o m njihove filozo­ fijske razine. D r u g a je j e d n a k o t a k o v e ć izvanjska i f o r m a l n o . ako s v o j o m o p ć e n i t o m ra­ z i n o m . dje­ l a t n o g nasljedovanja povijesti n a c i o n a l n e filozofije. zatajivanje ili nipodaštavanje.dalekog svakoj pukoj samovolji i proizvoljnosti. N o v o s t u o d n o s u na slična dosadašnja izdanja u Hrvatskoj či­ ne prije svega dva sveska p o s v e ć e n a i z b o r u iz djela starijih i n o ­ vijih hrvatskih filozofa. K o n k r e t n o znači to da je pri iz­ b o r u autora i njihovih tekstova u znatnoj mjeri bilo određujuće to koliko je i kako određeni filozof b i o do sada u Hrvatskoj istra­ živan. p r u ž a ovaj svojevrsni prikaz hrvatske povijesti filozofije m o g u ć n o s t n e p o s r e d n o g odmjeravanja njena odnošenja s p r a m i s t o d o b n i h relevantnih o p ć e . dakle na njeno vrijeme i mjesto. P o ­ v r e m e n i dosadašnji nekritički i amaterski pokušaji da se kriterij objektivnog svjetskopovijesnog rangiranja razine o d r e đ e n o g filo­ zofiranja potisne n e m i s a o n i m hvalospjevima p o t e k l i m iz pretje­ r a n o umišljenog rodoljublja i česte frustracije p r i p a d n i k a manjih kultura o v o m bi edicijom vjerojatno morali ostati b e z o s l o n c a . te­ meljito i valjano priređen. i kako. ova je hrestomatija svojom p r e t p o s t a v k o m imala iz­ ričitu refleksiju na povijesnu situaciju u kojoj i za koju nastaje. kojim se p o k u š a v a b a r e m djelomice nadoknaditi dosadašnji n e d o s t a t a k · obuhvatnijih i in­ tenzivnijih povijesno-filozofijskih r a d o v a n a t o m polju. 10 11 .J e d n a k o tako. udaljenosti.dati u prijevodu po m o g u ć n o s t i što više dosad n e p r e v e d e n i h tekstova. Prije svega. a to znači o n o g a u č e m u se razotkrivaju sa­ mo osnovne i načelne mogućnosti filozofiranja.

k a k o je to drugdje v e ć p o o d a v n o slučaj. zahtjevno i temeljito pisanih . i to po m o g u ć n o s t i sa svih o n i h j e z i k a u kojima se odvija glavnina današnjega filozo­ f i r a n j a . Fregeov. koliko g o d je to m o g u ć e . da s p o m e n e m o sa­ mo n e k o l i k o primjera vlastitih kolebanja pri izboru. Zaslugu te serije knjiga . k o j o m se misli lako apsolvirati beskrajno s l o ž e n o i višestruko prepleteno zbivanje filozofiranja tzv. k a k o materijalnih t a k o i ostalih. itd. što znači.što sve čini u stanovitoj mjeri ne­ o p h o d a n uvjet razumijevanja konteksta u kojem valja čitati i shvaćati prevedene tekstove . dugih g o d i n a p r e d m e t o m v r l o i n t e n z i v n o g izučavanja o d r e đ e n o g broja h r v a t s k i h historičara filozofije. te drugih značaj­ nijih njoj p r i p a d n i h mislilaca . n j e m a č k o g idealizma . Pre­ m a l o je u Hrvatskoj živih djelatnih snaga i ostalih n u ž n i h pred­ uvjeta. o v a j e hrestomatija o t p o č e t k a v o đ e n a n a k a n o m postizanja najveće m o g u ć e mjere komple­ mentarnosti s p o s t o j e ć i m s l i č n i m edicijama. U m j e s t o ci­ l j e m n e k o g takvog „ n a d o m j e š t a n j a " . za o p ć e n i t o viso­ ku r a z i n u filozofijskih rasprava u Hrvatskoj posljednjih desetljeća u u s p o r e d b i s ostalim z e m l j a m a o s v o j e n i m i upravljanim mark­ sističkim svjetonazorom i ideologijom. ili pak koji tekst Dilthevev. Fichte. b a r e m po intenciji. T a m o gdje j e bilo mjesta prosudbi d a m e đ u istraživačima u Hrvatskoj . pre­ mještanje težišta pri i z b o r u a u t o r a i njihovih reprezentativnih tekstova. O p ć e n i t o je u filozofiji m a l o mjesta za dnevno-publicističke p r e d o d ž b e ο „ o d b a c i v a n j u " .n e m a o p t i m a l n o k o m p e t e n t n i h za prikaz o d r e đ e n o g filozofa i njegova djela (Leibniz. referirati novije svjet­ sko „stanje istraživanja" v e z a n o za o d r e đ e n o g filozofa.d a k a k o m e đ u o n i m a koji su bili voljni i t r e n u t n o dovoljno s l o b o d n i za suradnju na o v o m k o n k r e t n o m poslu . S c h o p e n h a u e r ) angažirani su i n o ­ z e m n i stručnjaci. Šire orijentirani pregled temeljnog filozofijskog zbivanja dotične e p o h e . 4. ponegdje su u hrestomatiju uvršteni i mislioci i njihova djela kojih u pravilu n e m a u sličnim edicijama. B u d u ć i da su o p ć e n i t o prijevod i izlaganje s a m i h originalnih tek­ s t o v a shvaćeni kao osnovna i određujuća svrha hrestomatije. tojalo se i opsegom dati t i m tekstovima bezuvjetnu prednost. u k o j e m se. čije značenje za ge­ n e z u t o g idealizma posljednjih g o d i n a postaje sve izvjesnije. Iz istog je razloga broj prikazivanih mislilaca p o n e š t o reduciran. k a k o hrvatska t a k o i opće-europska. Nastojali s m o . Jaspersov. ili pak Nicolaia H a r t m a n n a .u svoje vrijeme izuzet­ no ozbiljno. T a k o s m o naprimjer . dakako u d r u g o m e k o n t e k s t u i smislu.k o d Schellinga naglasak stavili na kasno djelo. „ p r e v l a d a v a n j u " . Slično pak. N e t k o će s p r a v o m smatrati da je bilo p o t r e b n o donijeti p o n e š t o iz djela Pascala ili Maistera Eckharta.n i m . ne bi li i t i m e zauzvrat bilo o m o g u ć e n o što obuhvatnije i temeljitije prikazivanje njihovih izabranih tekstova. što snažniju orijen­ taciju na relevantna s u v r e m e n a istraživanja u svijetu. N e m i n o v n o j e ipak d a j e m n o g i o s o ­ bito značajan filozof n a p r o s t o ostao bez mjesta u ediciji. K r a j e m šezdesetih g o d i n a p o č e l a je n a i m e u M a t i c i hrvatskoj izlaziti Filozofska hrestomatija u dvanaest svezaka. nas- 12 13 . što važi j e d n a k o i za Schleiermachera. cjelina t o g „idealiz­ m a " p o d v r g a v a radikalnoj načelnoj kritici te nastoji prevladati iz temelja. „ n a d o m j e š t a n j u " i s v e m u s l i č n o m . S druge strane.dan je u pravilu u o p ć i m u v o d n i m studijama z a pojedini svezak.od kojih su n e k e u m n o g o č e m u i danas vrijedne ozbiljna studiranja. itd. nije ovoj hrestomatiji ni na koji n a č i n n a k a n a n a p r o s t o „ n a d o m j e s t i t i " p r e t h o d n i sličan pokušaj. Jacobi. B o h m e a ili Paracelzusa u svesku s t e k s t o v i m a iz filozofije renesanse. v o đ e n o isključivo filozofijskim kriterijima. vrijedi i za J. d a b i bila dopustiva obijest p u k o g odbacivanja ičega j e d n o m postignutog. J e d n a k o je tako tu uvršten i Jacobi. T o m e s h o d n o . S v e z a k ο renesansnoj filozofiji m o g a o je biti p r i r e đ e n z n a t n o o b u h v a t n i j e i sadržajnije no što je to slučaj u m n o g i m a od sličnih edicija u svijetu zahvaljujući sretnoj o k o l n o s t i da je u p r a v o re­ n e s a n s n a filozofija. naznačiti akcente današnjeg istraživanja i tumačenja njegova djela te upu­ titi na najrelevantniju s e k u n d a r n u literaturu. p r v e n s t v e n o u z a g r e b a č k o m Insti­ t u t u za filozofiju. n e m o g u ć e j e p o r e ć i . za ozbiljni d u h o v n i rad. O v a edicija nije n a s r e ć u ni j e d i n a ni prva takve vrste u Hrvat­ s k o j . i s t r a ž e n i m i v r e d n o v a n i m g o l e m i m povijesnim utjecajem i o s o b i t o m u l o g o m pri rađanju o n o g a što nazivamo „ n o v o v j e k o v n o m f i l o z o f i j o m " svakako zavređuje i traži temeljit zaseban prikaz. prije svega t e m a t s k o i m e t o d s k o inoviranje.htijući k o n a č n o i u nas. uz ostalo. koju je u r e d i o V l a d i m i r Filipović. relativirati o n u reduktivnu i sterilnu s h e m u „Kant-Fichte-Schelling-Hegel".

O s o b i t o su u prva dva sveska. talijan­ skog i francuskog jezika popraćeni su svugdje kratkim rječnikom o s n o v n i h termina originala s njihovim hrvatskim istoznačnicama. miranjem . J e d n a k o k a o što bi izbor. u tematski o b z o r ove hrestomatije nije une­ seno o n o što se inače uobičajeno naziva „ s u v r e m e n o m " filozofi­ j o m . koja valjda imaju vlastite m o t i v e .u p u ć e n o na tradiciju izraženu t i m dvama „ k l a s i č n i m " jezicima. te ο t o m e shodn i m njegovim temeljnim zadaćama. Prijevodi s grčkog.J e d n a k o se nastojalo. d o k se Novija hrvatska filozofija zaključuje p r i k a z o m djela Vladimira Filipovića.najslabija t o č k a današnjeg stanja hrvatske filo­ zofije. Mišljenja s m o . n a p r o s t o m o r a m o poznavati. da bi prezentacija t o g najnovijeg i današnjici najbližeg „ s u v r e m e n o g " stanja m o r a l o po n u ž n o s t i biti v o đ e n o j e d n o m b i t n o drukčijom m e t o d o l o g i j o m izbora. engleskog. ο grčkoj i ο srednjovjekovnoj filozofiji. druge edicije ovoj na­ lik te dopuniti sve što j o š nedostaje. mišljenja s m o da je slab i sve slabiji živi i produktivni k o n t a k t s a k t u a l n i m filozo­ fijskim zbivanjima današnje E u r o p e i svijeta u o p ć e j o š uvijek u n a t o č p o v r e m e n i m uvjeravanjima u s u p r o t n o . gdje god za to postoji dovoljan oslonac. „ a k t u a l n o g " i „ d a n a š n j e g " : . prijevodi popraćeni ekstenzivnim pojašnjujućim bilješka­ ma.ne­ o s p o r n o je ipak da bi upoznavanje s i z a b r a n i m t e k s t o v i m a r e c i m o j e d n o g B l o c h a ili Habermasa. Nastranu to da se filozofijski pojam suvremenosti m a l o ili ne­ kad čak i n i m a l o ne p o d u d a r a s o n i m što se prosječnoj svijesti pokazuje u liku „ m o d e r n o g " . D a l e k o od toga da bi ovakva o d l u k a o d m a h značila i j e d n o ­ z n a č n o zalaganje za isključivo vezivanje samo uz o n o tradicional­ no i predajom „ p o s v e ć e n o " u filozofiji. r e l e v a n t n a djela r e c i m o „analitičke filozofije". v e z a n o uz m n o š t v o izvanfilozofijskih te č e s t o u b r z o n e t r a g o m iščezavajućih motiva i razloga za b u č n u „aktual­ n o s t " i „ r e l e v a n t n o s t " nečije misli. To se činilo više n e g o p o t r e b n o upravo i o s o b i t o k o d prika­ za filozofiranja tih razdoblja. Derridaa ili Levinasa. no što je to slučaj k o d rada na filozofima koje je s a m a povijest v e ć učinila „ k l a s i č n i m a " . uz o n u u njoj žalosno rasprostranje­ nu neosviještenost ο t o m e u kolikoj je mjeri baš sve filozofiranje . te k a o takvo sa svakim p r a v o m ostaje n e z a o b i l a z n o m povi­ j e s n o m činjenicom. vjerovati je. bilo p o s v e u skladu s temelj­ n o m n a k a n o m i s v r h o m ovakve edicije. G a d a m e r a ili T u g e n d h a t a . kako jezično-terminologijske tako i stvarno-filozofijske nara­ vi. latinskog. koji uz ostalo zasigurno predstoji filozofskim n a p o r i m a u Hrvatskoj. htje­ lo se time .nuž­ no isuviše fluidno. D o ć i će. zajedno sa svim eventualnim ostalim upotrebljenim varijantama. semiotički orijentirane h e r m e neutike. prezentacija i početna objektivna prosudba o n o g a što je u Hrvat­ skoj posljednjih desetljeća na polju filozofije igralo o d l u č u j u ć u ulo­ gu. ne ula­ zeći u osnovi u filozofijska zbivanja u Hrvatskoj tijekom posljed­ njih r e c i m o pet desetljeća. njemačkog. o č i t o sve daljih i stranijih današnjoj prosječnoj obrazovanosti. da bi mu se m o g l o i smjelo pristupiti kriterijima j e d n a k i m s o n i m a kojima je od p o č e t k a v o ­ đ e n a ova hrestomatija.pa i o n o koje zamišlja da se kreće isključivo u v i d o k r u g u „ m o ­ d e r n e " problematike . m e đ u t i m . ili pak pohtičko-filozofijske diskusi­ j e t e m e t a k o z v a n o g k o m u n i t a r i z m a .podastrijeti što je m o g u ć n o probraniju t e r m i n o l o š k u građu. nastalu u k o n k r e t n i m naporima prevođenja. zacijelo z n a t n o p r i p o m o g l o danas u Hrvatskoj n e o p h o d n o m poslu b i t n o g orijentiranja ο o s n o v n o m karakteru t r e n u t n o g povijesnog mjesta filozofiranja ovdje. Štoviše. u d o s l o v n o m smislu o n e zbilja današnje i aktualno se zbivajuće.po strani od svake prebrze i usiljene volje za unifor. Rortva ili Davidsona. b a r e m u najkraćim n a z n a k a m a upozoriti na stanje recepcije. Svjesno i promišljeno. is­ traživanja i interpretacije pojedinih prikazanih filozofa u Hrvat­ skoj. J e d n a k o s e tako valja brinuti o k o toga da se p o s t u p n o ublaži p r e t e ž n a j e d n o - 14 15 . T a k o naprimjer dva sveska u Hrestomatiji naslovljena Su­ vremena filozofija I i Suvremena filozofija II prezentiraju ustvari i z b o r iz o n o g a što se u filozofiji bitno steklo od v r e m e n a sloma njemačkoga idealizma u drugoj polovini prošloga stoljeća zaključ­ no s djelom Wittgensteina i Heideggera. p r o c j e n e i izvedbe. U dugotrajnom i o b u h v a t n o m poslu promišljanja i ustanovljiva­ nja ujednačenijeg filozofijskog nazivlja u vlastitom jeziku. n e ć e li naše vlastito filozofiranje zapasti u n e p l o d n i tradicionali­ zam.o g l e d a n o sa stajališta j e d n e radikalno povijesno osviještene filozofije . ili naprimjer o n a iz okruga ekologijsko-holistički inspiri­ rane diskusije ο metafizičkim i antropologijskim p r e t p o s t a v k a m a m o d e r n e p r i r o d n e znanosti.. Mislili ο njima inače filozofijski što g o d h o ć e m o . 5. začinjen p r i t o m m o ž d a m a n i r o m visokoparnosti. Polje „ d a n a š n j i c e " je .

iz čega o n d a u j e d n o j dugoj povijesti usavršava­ nja izrasta nešto značajno. i prije svega. u k o j e m u obitavaju sva b u d u ć a pokoljenja u svojem filozofiranju. kolegici Maji U z e l a c . U ovoj hrestomatiji nije bilo m o ­ g u ć e napraviti m n o g o koraka u t o m smjeru. uvijek je to j e d a n . zadovoljstvo daljnjeg pojašnjavanja stvari filozofije u m n o g i m rad­ n i m r a z g o v o r i m a i n a p o r i m a o k o rješavanja o d r e đ e n i h k o n k r e t n i h pitanja. No ο t o m e suditi. Urednik Hrestomatije filozofije „ P o g l e d na filozofiju G r k a uvijek je pogled unatrag na početak filozofije same. S v a k a k o ne j e d i n i m m o g u ć i m a . b e z čije usrdne koncepcijske. ostaje stalno na djelu. m e đ u t i m . kao i ο sadržini na njima izgrađenih sljedećih d e s e t svezaka. vjerojatno ne niti najboljima. zahvaliti se iskreno svim ne malo­ brojnim suradnicima. usud da b u d u mjesto gdje bitak sebe sama misli i istupa u riječ. travnja 1995. Gdje g o d m o g l o biti filozofiranja. D r a g o m i r u M a đ e r i ć u i predsjedniku Savjeta dio­ n i č a r a m r .s t r a n o s t g o t o v o isključive orijentacije na filozofijsku literaturu na n j e m a č k o m e jeziku. organizacijske i svake druge s t r u č n e p o m o ć i o v e Hrestomatije filozofije naprosto ne bi bilo. O n i su p o č e t a k filozofije k a o o n o na­ p r o s t o najveće i nikada nadmašivo. uz j a s n u svijest ο cilju. O p s e ž n a i svestrana obaviještenost uvjet je d o r a s l e p o t r a g e za m o g u ć n o s t i m a vlastitoga doprinosa među­ n a r o d n o m filozofijskom dijalogu. G r c i su tvorci filozofije. Zahvaliti je lektorima i k o r e k t o r i m a . Gdje god biva o d v a ž e n pokušaj vratiti se u p r a p o č e t n u o t v o r e n o s t g r č k o g a mišljenja. ostaje trajnom n a k n a d o m za o b o s t r a n o uloženi trud. Damir Barbarić Grčka filozofija . koje. d o k su drugi u završnom dijelu izradbe. p o t r e b n a desetljeća i n t e n z i v n o g rada i a t m o s f e r a filozofiranja lišena svih ideologijskih ometanja slobod­ na unutrašnjeg razvića vlastite filozofske tematike. grafičkoj urednici i auto­ rici l i k o v n e o p r e m e Hrestomatije. Na k o n c u . n e g o po prvi put otvara mislilački bitni p r o s t o r istine. G r č k i p o č e t a k fi­ lozofije ne zasniva s a m o j e d n u n o v u . K a o i inače pri sličnim pothvatima. O s o b i t o pak ravnatelju „ Š k o l ­ ske knjige" dr. T v o r c i ne u smislu n e k o g svojevoljnog s a m o g o s p o d s t v a čovjekova. n e č u v e n u m o g u ć n o s t čovje­ kovu. ma 16 2 A G ν c Β .naznake za lektiru i studij tekstova Početak filozofije U Z a g r e b u . tako da bi ih poradi t o g njihova ' d o s t i g n u ć a ' trebalo slaviti. za takav su posao. Miljenku Zagaru. 6. koji su stalnom p o z o r n o š ć u i d o b r o ­ h o t n i m p o t i c a n j e m ohrabrivali na što b r ž e i ujedno što korektnije dovršenje p o s l o v a te s p r e m n o p o m a g a l i pri razrješavanju p o n e k i h t e š k o ć a t e h n i č k e naravi. a p o s e b n o k o l e g a m a koji su se prihvatili o d g o v o r n o g posla pri­ ređivanja pojedinih svezaka. O v i m n e k a b u d e zaključeno o v o svojevrsno „polaganje r a č u n a " ο n a č e l i m a na kojima p o č i v a k a k o zamisao tako izvedba H r e s t o m a ­ tije. N j e m u . kad su neki od s v e z a k a v e ć u tisku ili n e p o s r e d n o za tisak pripremljeni. d o k g o d u o p ć e m o ž e biti n e k e povijesti filozofije. G r c i su početak. pripada zadovoljstvo sad. svakako nije više stvar urednika. kako autorima studija tako i prevoditeljima. O n i su tvorci kao o n i koji su podnijeli j e d a n veliki usud. p o č e t a k ne u smislu nezamjetljivoga. n e m a nikakva odnošenja koje bi bilo od G r k a n e o v i s n o i iz te neovisnosti smjelo sebi pripisivati n e k u u l o g u presuditelja.

k a k o j e d n i m g l a s o m svjedoče i P l a t o n i Ari­ stotel. o v i m 1 se riječima E u g e n a F i n k a ipak ne m o ž e osporiti istinitost. Ipak.k a k o mu je sa stanovitim p r a v o m p r i g o v o r i o Nestle u vlastitoj reviziji š e s t o g iz­ 6 danja iste povijesti filozofije ( Z e l l e r I 1. štoviše s njom istovjet­ na. filozofiju valja shvaćati kao sveopću svjetsku pojavu. filozofijski je. L8 19 . Značajke grčke religioznosti E. P r i t o m se često ukazivalo na i z u z e t n e i nesva­ kidašnje značajke d u h a t o g povijesno zacijelo neponovljiva na­ roda. des fruhen Griechentums. koja u sebe samu udara i odatle si stvara vlastiti svijet. na blizinu starim kulturnim carstvima Azije. činjenica početka filozofiranja nije time nimalo bliža n e k o m objašnjenju: „ K o l i k o z n a m o . povijesno daleko. str. Pa ipak. te da. na otvore­ nost u n i v e r z a l n o m e l e m e n t u mora. Na tlu j e d n e granične zemlje. z n a o to ili ne. ili p a k u drevnoj kineskoj praktičkoj mudrosti p r e p o z n a t i pojava grčkoj filozofiji srodna. koja se n a m a današnjim E u r o p l j a n i m a stolje­ ć i m a i tisućljećima v e ć pokazuje j e d i n o m m o g u ć o m . V e ć je H e r o d o t grčku filozofiju htio shvatiti kao svojevrstan u v o z d r e v n e egipatske mudrosti. U sjaju Istoka i n d i v i d u u m s a m o iščezava. Grundfragen der antiken Philosophie. T e k se na Z a p a d u pomalja ta sloboda samosvijesti. u n a t o č g o l e m o m napretku pozitivnih spoznaja ο tim d r e v n i m znanjima što n a m ga je doni­ j e l o razdoblje posljednja dva stoljeća. u babilonskoj matema­ tici i astronomiji. pravo grčki svijet m i s l i . dalje s n a ž e n o i u n a p r e đ i v a n o . k a k v o je u N j e m a č k o j b i l o za­ s n o v a n o i p r o š i r e n o u djelima klasicista W i n c k e l m a n n a . ili b a r e m je­ d i n o m p r a v o m i istinskom.H e S e l > Vorlesungen uber die Geschichte der Philosophie VVerke in zwanzig Banden. 18. gdje se miješala krv nacija i kulture zapa­ da. j o š uvijek t e š k o osporiv općeniti stav Hegelov. Schillera i G o e t h e a . nastade k a o n e k i m č u d o m 3 novi. G r c i su to n e n a d a n o m e ­ đu njima izniklo filozofiranje i sami o č i t o osjetili u p r a v o č u d o m te izvorište njegovo. te u j e d n o vrijeme kad su vlastita usnulost i t u đ a despocija prijetile da malaksalim u č i n e grčki p o d u z e t n i č k i duh. 292. od svih stranih sve­ za odriješena filozofija i z n e n a d n o i b e z vidljiva p o v o d a . htio to ili ne. " I doista. 196) . uvijek stoji onaj tko se mislilački n a p r e ž e licem u lice s velikim G r c i m a . Wurzburff 1985 str 13 i d. na rano bujanje bogatstva pri­ m o r s k i h trgovačkih središta i na m n o g o toga t o m e sličnog." 2 M n o g o se nagađalo ο t o m e zašto i kako filozofija započinje u p r a v o u G r č k o j . strasti čuđenja i udivljenja ujedno (τό π ά θ ο ς τ ο ϋ θ α υ μ ά ζ ε ι ν ) .ta u p r a v o bi lektira i studij t e k s t o v a u ovoj hrestomatiji imali otvoriti m o g u ć n o s t njegova dokučenja. Filo­ zofija je doista prije svega grčka stvar i onaj tko i danas j o š filo­ zofira nalazi se. 1976 ( 1962). svjetlo biva tek na Z a p a d u m u n j o m misli. Zadovoljit ć e m o se time da tek u najkraćim c r t a m a u p o z o r i m o na s a m o d v a u sva­ k o m slučaju v a ž n a i m o ž d a čak. prirodna svijest zalazi u sebe te se t i m e d u h u sebe spušta. " B e z obzira na p o s v e bjelodanu hajdegerijansku inspiraciju i na danas sve manje s k l o n o prihvaćanu patetičnost izričaja. Lessinga. našli u ugođaju. 1971). kad je iskrslo. U svojoj g o l e m o j povijesti g r č k e filozofije E d u a r d Zeller je izuzet­ no s n a ž n o i n a g l a š e n o inzistirao na razlikovanju religije G r k a od potonje kršćanske. T a k o se hoće naprimjer u prastaroj m u d r o s t i Indijaca i njihovih svetih himni. T o m e s h o d n o . p o r e d drugih. u n e p r e k i d n o m razgo­ voru s Grcima. smatramo. Bd. pojavila se čista. p r e s u d n a uvjeta kojima je filozofiranje u G r č k o j j e d n a k o t a k o o m o g u ć e n o k a o i. " ' ' ?™ Τ F. ra­ niju od njene grčke verzije. Prvi je od njih o s o b i t karakter g r č k e religioznosti. str. te ostavilo zamjetna traga na shvaćanju G r k a Η Frankel.i slabašan odjek s obala G r č k e .o č i g l e d n o pri­ t o m stoji p o d s n a ž n i m utjecajem klasicističkog shvaćanja G r k a i cjeline očitovanja g r č k o g a duha. njemu nasuprot. z a t i m na osobitost geografskog smještaja njegova obitavališta. str. P r e m d a s a m Zeller . stanju. Postoje dakako mnijenja da u osnovi ovakva nazora počiva stari zapadnjački eurocentrizam. Dichtung und Philosophie 3 1 Munchen. istoka i j u g a m e đ u s o b n o ratovale i p r o ž i m a l e se. Fink. ostavljamo i mi ovdje po strani svaki pokušaj n e p o s r e d n o g razjašnjenja t o g p o č e l a i ishodišta filozofiranja u Grka: . ma k a k o radikalno i g o t o v o drastično bio iskazan: „ P r a v a filozofija počinje u okcidentu. Frankfurt am Main. a drugi j e d n a k o t a k o o s o b i t o ustroj­ stvo g r č k o g a jezika.

n a i m e čovjeka uz nešto njemu n a d r e đ e n o . „ A l i koji li d u b o k i j a z dijeli G r k a od kršćanina u smislu stare ili srednjovjekovne crkve! D o k onaj o n o b o ž a n s k o traži ponajprije u naravi-prirodi.iz svoje unutrašnjosti potvrdi odlučenje za vjeru. usput r e č e n o ne uvijek i najsretnijoj. odluci da se uzdaje u Božju milost i izbavljenje. S t o g a s m a t r a m o oprav­ d a n i m o v o m z g o d o m j e d n i m duljim n a v o d o m ocrtati njegov o s n o v n i stav. Held. stava spram cjeline svega što jest.naprimjer p r i g o d o m p o t v r d e ili k r i z m e . ipak se od njega očekuje da j e d n o g a dana . umjesto j e d n o ­ ga Zeusa. utječe s e k r š ć a n i n p r e d s t r a n p u t i c a m a p u t e n o g . s p o t i č e m o se na niz iznenađenja: Kla­ sični G r c i ne poznaju ni p r e d o d ž b u ο n e k o m p o s v e na sebe posta­ vljenom pojedincu ni p o m i s a o da bi on bio potrebit izbavljenja. leži ideal d r u g o g a u nekoj askezi koja p r e k i d a svaku svezu i z m e đ u u m a i osjetilnosti: umjesto ljud­ ski se b o r e ć i h i uživajućih heroja i m a on svece m o n a š k e apatije. " 5 I m a li se na u m u v a ž n o s t o v a k o shvaćene religije za G r k e arhajskog i klasičnog razdoblja. čini se. j e d n o g a b o g a koji biva č o v j e k o m da bi ih svojom s m r ć u stvar­ no prokleo. 174. j e r je u n a k a ž e n a i i z o p a č e n a grijehom. Odlučenje vjere pripada kršćanskoj egzistenciji. To vrijedi j e d n a k o za ratova­ nje i putovanje. To je za nas možda najneobičnije na njihovoj re­ ligiji. skupštinu i proročište. tam­ nije i manje „ h a r m o n i č n e " strane g r č k o g a d u h a i života . više. u m j e s t o osjetilno ž u d e ć i h b o g o v a b e s p o l n e anđele.ostavivši t e k Bachofenu. S j e d n e strane načelna areligioznost cjelokupnog novovjekovnog i m o d e r n o g znanstvenog temeljnog E. što ga opisuje t e r m i n ' p o v r a t n o povezivanje'. str. Erster Ten. 2 1991 ΟΙΘΘΟ). grijehom z a m r a č e n o g u m a k j e d n o j objavi. čije p u t e v e i tajne vjeruje da m o r a štovati s a m o u t o l i k o više u k o l i k o o n i više p r o t u s l o v e u m u i n a r a v n o m e tijeku stvari. N i e t z s c h e u i B u r k h a r d t u da n a m otvore oči i za druge. jer i onda kad je n e t k o odgojem. dotle za o v o g a sva vrijednost i sva o p r a v d a n o s t n a r a v n o g a o p s t a n k a iščezava pred mišlju na s v e m o ć i b e s k o n a č ­ n o s t stvoritelja. o d najodsudnijeg p a d o n a o k o najneznatnijeg i p o s v e s v a k o d n e v n o g .i u Z e l l e r o v a n e p o s r e d n o g učitelja H e g e l a . te ne m o ž e ta narav važiti čak ni za čisto objav­ ljenje te s v e m o ć i . 71923. str. teatar i natjecanje. Grci nisu došli na ideju da je egzistencija bogova nešto u što bi se moralo vjerovati. ž r t v u i promišljanje. m o ć ­ nije. Leipzig. K a d se s takvim p r e d o d ž b a m a za s o b o m o b r a t i m o o d n o s u Gr­ ka s p r a m njihovih b o g o v a . običajem i n a v i k o m takoreći sam po sebi urastao u svijet vjere. Tu odluku donosi svaki pojedinac za sebe i nitko ne m o ž e s njega skinuti teret t o g odlučenja. koje sačinjava najsvojstveniju značajku g r č k e običajnosti. erste Halfte. A i ne poznaju ikakav pojam kojim bi se m o g l o prevesti značenje koje riječ 'vjera' i m a u kršćanstvu. koji do kraja proživljava i opravdava sve zemaljske užit­ ke."4 Nijedno očitovanje g r č k o g a života. a s druge isključivost kršćanske d o g m a t i k e b e s p o v r a t n o su nas. 20 21 . D o k Grk. re­ viziji Zellera na s n a ž n o „prosvjetiteljskom" o s n o v n o m karakteru nastajuće grčke filozofije i iznalazeći jasne z n a k o v e t o g i t a k v o g 5 K. T a k o je s v o j e d o b n o naprimjer W i l h e l m Nestle . Vjera p o č i v a na j e d n o j izričito izvršenoj životnoj odluci. p o u z d a j u ć i se u svoj u m . U kršćanskoj religiji taj o d n o s biva o z n a č e n kao vjera.ipak njegove o d r e d b e svojom p r e c i z n o š ć u i iskrenošću uživljavanja za­ služuju i danas više no o b i č n u p o z o r n o s t . u k o j e m i iz kojega je t e k svekoliki ostali život d o b i v a o svoj s m i s a o i p r a v o značenje. P r i t o m ostaje u prvi čas o t v o r e n o koje je vrste o d n o s spram višega. D o b r o je u j e d n o j nedavnoj knjizi u p o z o r i o naprimjer Klaus Held: „ N a š a tuđica 'religija' potječe iz latinskoga i znači 'povratno povezivanje'. Stuttgart. D o k prvi i u ljudskome životu nastoji o k o o n o g a li­ j e p o g j e d i n s t v a d u h a i naravi-prirode. udaljili od m o g u ć n o s t i pra­ v o g živog iskustva o n o g a što su Grci doživjeli i nazivali b o ž a n ­ skim. ples. teško da n a m je išta g r č k o g toliko s t r a n o i daleko k a o upravo taj sveprisutni medij i e l e m e n t sve­ t o g a . Treffpunkt Platon. teži spoznati zakonitosti svijeta. Egzistencija b o g o v a bijaše posvemašnja s a m o r a z u m l j i v o s t .inzistirajući v e ć u svojoj. naime oznaka po kojoj p o č e t a k i na­ predovanje filozofije u G r č k o j nisu ništa drugo do prevladavanje mita logosom. Zeller. tad se vjerojatno n e ć e bezuvjetno i b e z daljnjih p o t r e b n i h distinkcija prihvatiti o n a inače najproširenija o z n a k a k o j o m bi se htjela j e d n o z n a č n o odrediti sama bit filozofije i njena nastanka. Pa ipak. 72. ne da se d o s t a t n o shvatiti ne sagleda li se odnos spram božanskog k a o stalna i ne­ u p i t n a njegova p o d l o g a i p o z a d i n a . Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entivicklung.

i krajnosti g o t o v o potlanjkanja iste te m o ć i apstrahiranja. koji je od o n o g svrho­ vitog n a o v a m o j e d a n nečuveni zaobilazak. svojstvenih o n i m gore od njih razlikovanim aime i z m e đ u krajnosti sklonosti k p o t p u n o j i do kraja >j apstrakciji. o s o b i t o je indoeuropski jezik. k o d o n i h drugih. dakle n e ostaviti stvari u a n t r o p o m o r f n o j oblasti ili oblasti svrha. koji r e c i m o računaju zato j e r s time n e š t o trebaju. su o n i prije svega odlikovani jest sredina i mjera izi krajnosti. u prvih. str. što dakako onda u većoj mjeri važi za filozofe prije iigo su. te u n u t a r njega poglavito grčki. koja je o n d a t a k o đ e r o p e t postala od najveće važnosti za svrhovitu primjenu.s a m o stvari. u procesu stalno napredujućeg samoosvjelastitih bitnih zakonitosti. Osobitost ustrojstva grčkoga jezika i već u o č e n o u kako velikoj mjeri su takozvani flektiici. u razlici spram izolirajućih skoga) s j e d n e te inkorporirajućih (npr. takoreći sve do nedavno. razlikuje i „srednji r o d " m o ž e spoznati svojevrsno prevladavanje p u k o p r i r o d n o g nastrojenja jezika. Još i P l a t o n o v a filozofija > se ne da ni na koji način u svojoj cjelini i obuhvatnosti i ne uvidi li se i ne prihvati središnja uloga mita i o n o g a u njoj. indoeuropski i semitski. v e ć se i z n e n a d a uviđa: postoji n e k o o n o . knjiga koja r e c i m o Heraklitu posvesporedivo manje pažnje i ozbiljnog n a p o r a za razumijevaj e d n o m A n t i f o n u Sofistu. p o p u t ostalih naroda.titeljstva v e ć u e p o v i m a H o m e r o v i m (Zeller 6 . u razlici s p r a m m n o š t v a drugih g r u p a jezika. 23 . I 1. prvenstveno p o d golecajem Hegelovih povijesno-filozofijskih nazora. koja je i m o g l a na­ stati s a m o iz takve vrste j e z i k a . Die Anfange der Philosophie bei den Gnechen. pri k o j e m je sve što jest u osnovi svedivo na pranačela i iskonske pramoći o n o g m u š k o g i o n o g ženskog. izlazi se iz t o g z a t v o r e n o g a n t r o p o m o r f n o g svijeta. razviju m o g u ć n o s t i logičkoja. Taj put. S v o j o m u fleksije. učinili su G r c i i t a k o razvili m a t e m a t i k u kao znanost. nikako samorazumljivog i povijesno j e d i n o m o g u ć e g . ili Gorgiji. str. historičari sustavno umanjivali značenje t o g aspekta ranoga g r č k o g nja.oblast o n o g a „ o n o " . Sve to potječe od W Schadewaldt. 200) joj svojedobno izuzetno utjecajnoj knjizi ranu grčku filod o ž i o p o d n a s l o v o m Od mita k logosu. grenlandskoe strane. ili n e k o m e od slič­ io da m o ž e posredovati zadovoljavajuću sliku o n o g a što ozofiranje u G r k a do Platona.s a m o broja. fizike. transponirajući posve nepovijesno i anakronistički u etke t a k o v r s n o g mišljenja naše n o v o v j e k o v n e p r o b l e m e •oznajne teorije. otvara se . 1978. po samoj svojoj naravnoj strukturi b i o p o d o b a n za razvoj j e d n o g o b u h v a t n o g sustava odnošenja: „Fleksija stvara m o g u ć n o s t i o d n o s a i čini to da se stanoviti dijelovi r e č e n i c e takoreći m o g u u z a j a m n o ogledavati. K o l i k o g o d korisna i zaslužna bila u č e n o š ć u i obijednoga materijala. iz č e g a se p o s t u p n o razvi­ ja carstvo u sebi počivajućih. s a m i m svojim ustrojstvom takoreći predodreda iz sebe. kojemu se cjelina bića pojavljuje isključivo i j e d i n o u n u t a r v i d o k r u g a stalnog p r o c e s a življenja i umiranja. Frankfurt am Main. " 6 T a k o se v e ć u činjenici da i n d o e u r o p s k i uz m u š k i i ž e n s k i rod. t o g takozva­ n o g neutruma. 133. koje se m o ž e pro­ matrati neovisno ο odredbama svrhe. našavši se p o t o m dm tim ishodišnim stavom p r i n u đ e n u središte razmatraaviti manje pravu filozofiju ranih G r k a no onaj f e n o m e n ca sami bili doživjeli k a o njeno izopačenje i degeneraciju. ili pojašnjuju zvijezde zato j e r se iz t o g a h o ć e očitati sudbina. P u t e m „srednjega r o d a " . postojanih i za sebe bivstvujućih „stvari": „Karakteristično je da se veliko kulturno dostignuće G r k a u o p ć e j a s n o prikazuje t i m e što su dogotovili to da u razjašnjenju svijeta k r e n u z a o b i l a z n i m p u t e m p r e k o o n o g a o n o . ofistiku. dakle svojevrsnom „ l a b a v o š ć u " elemenata samih t a k o i čitava r e č e n i č n o g sklopa i n j i h o v o m gotoč n o m „savitljivošću" t e time s p o s o b n o š ć u m n o g o s t r u ­ k o g izraza z a n a č e l n o b e s k o n a č n e m o g u ć n o s t i m e đ u s o b n o g od­ nošenja i u z a j a m n o g podudaranja i sklapanja j e z i č n i h elemenata. J e d n a k o t a k o u astro­ nomiji. T a k o s e pak i n d o g e r m a n s k i pokazuje kao j e d n o v e o m a sretno sredstvo ovladavanja svijetom te je upravo stoga zacijelo i p o s t a o o s n o v o m o n e vrste ovladavanja svijetom koja j e s t filozofija i koja se danas do kraja razrađuje u tehniku. ontologije i svega sličnog. medicini i m n o g i m d r u g i m oblastima.s o n u stranu t o g n a o k o sve prožimajućeg i s v i m e vladajućeg polariteta . U daljnjim izlaganjima ove teme oslanjamo se poglavito na uvide sadržane u ovoj knjizi.

k a o i naprimjer toga da m n o ž i n a u srednjemu r o d u u g r č k o m e ne pot­ pada pod brojnu kategoriju m n o ž i n e . Vrije­ m e . Isto vrijedi i za i z u z e t n o v a ž n u činjenicu da t a k o z v a n a „vre­ m e n a " u g r č k o m e glagolu o p ć e n i t o . Dakle: čisto. prije svega od nastupa kršćan­ skoga svijeta. Snell. a o s o b i t o i z v o r n o i poče:tno. Z a d o v o l j i m o se ovdje tek n a v o d o m S c h a d e w a l d t a : „ H t i o bih j o š govoriti ο tempora i u v o d n o pokazati 7 u č e m u je pri t o m e p r o b l e m . p u n k t u a l n o zaklju­ č e n o ili već stanjem postalo. O n a nisu. Uviđa se u s k o r o da je takvo pro­ matranje n e k o m n o g o duhovnije i važnije za tumačenje svijeta od o n o g a čisto v r e m e n s k o g . Hamburg. nav. biologijsko. 138. ne valja tumačiti t e m p o r a l n o . a u n u t a r nje o p e t o s o b i t o n a g l a š e n o u p r a v o grčki. o v a k o fragmentarno i n e i z v e d e n o nabačeno. subjektivno d u š e v n o vrijeme . M o ž e se u g r č k o m e baš sve reći u prezentu. str. vrijeme. Darmstadt. kako im ime kazuje. zaključeno ili nezaključeno. n e g o su i z v o r n o različite vrste akcije.i ta­ ko j o š uvijek prilično s p o r n o m e đ u lingvistima i filolozima . M o ž e se doista kazati da u toj vrlo ranoj kon­ cepciji n e u t r u m a leži nešto p o s v e b i t n o za o p h o đ e n j e s b i ć e m 7 uopće. otisnuto zasebno i u Gadamerovu zborniku Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. a da b u d e j a s n o razumlji­ v o .pri č e m u član biva stavljan ne sa­ mo p r e d i m e n i c u . već prije svojevrsne „kolek­ t i v n e " j e d n o t e .ovdje se ne m o ž e m o upuštati. poslužiti t o m e da p r o b u d i i p o t a k n e s p r e m n o s t na čitanje. glagol. koje se n a m a u našoj filozofijski skroz strukturiranoj for­ mi svijesti pričinja tako važnim. štoviše i p r e d čitav sklop riječi. v e ć i n o m n a i m e u o p ć e ne. za razliku od o n o g a što se n a z i v a „ g l a g o l s k i m a s p e k t o m " . n e g o i p r e d pridjev. g Isto. B. Schadevvaldt. razriješenu od njene sveze u polaritetu muš­ k o g i ž e n s k o g . pri kojem ć e m o ujedno s misaonim n a p o r o m o k o razumijevanja sadržaja prevedenih tekstova obratiti p o z o r n o s t i na to da se po m o g u ć n o s t i b a r e m d o n e k l e o s l o b o d i m c nikad reflektirane vezanosti i zarobljenosti u logička. „supstantivira" ih. Die Entdeckung des Geistes. takoreći zaustavlja stvari i o d n o s e u je­ ziku. u smislu logosom v o đ e n o g mišljenja. posredujući i isključujući njihov bezuvjetni polaritet. ο kojemu se uz to i lako dade usu­ glasiti." O v i m unutrašnjim „ p o s t v a r e n j e m " jezika. I sve dosadašnje. ^ 9 4 6 ( 3 1955). To vodi k n e č e m d r u g o m . str. kojim se odlikuje v e ć s a m a cjelovita grupa i n d o e u r o p s k i h jezika. v e o m a stare tvorbe. 21-42. ozna­ ke vremena. str. ili pak odatle rezultirajuće stanje. koji postoji n e o v i s n o uz j e d n i n u i m n o ­ žinu.. U filozofijsko značenje t o g a da naprimjer grčki i z v o r n o j e d v a p o z n a j e n a m a tako uobičajenu podjelu glagolske radnje u aktivnu i pasivnu. M o r a l o bi se j e d n o m t o č n o istražiti kad reci­ m o aorist biva s a m o vremenski razumljen. Tu postoji čisto ili traj u ć e izvršenje. ili i cijelu rečenicu . u p r a v o je taj p r o c e s sve učestalijeg i opsežnijeg supstantiviranja . da umjesto pasiva odlučujuću ulogu u njemu i m a tako­ zvani medij.stvar. dade se o n d a p r o t u m a č i t i o n a bit­ na svojstvenost g r č k o g j e z i k a u kojoj je v e ć davno p r e p o z n a t o m o ­ gućujući uvjet filozofiranja. 1968. n e g o kao najfinija osjenčenja načina izvršenja. gramatičke i sintaktička pravila gradnje j e z i č n o g izričaja. koje danas poznajemo u najrazličitijim formama: kao fizikalno. trebalo je i tako. k a ž i m o usput. particip.t o g p o g l e d a na stvar. p o t e k l o g izvor­ no iz p o k a z n e zamjenice. pri č e m u m o g u pridoći čak i naznake vremena. koja su n a m dana? više no samorazumljiva. n a i m e njegova n e o b i č n o s n a ž n a sklonost da sve intenzivnijom i o b u h v a t n i j o m u p o r a b o m člana srednjega r o d a τ ό . 146 i d. P r e m a m j e r o d a v n o m S n e l l o v u 8 uvidu. učvršćuje ih i čini „ p r e d m e t i m a " . Studien zur Entstehung des europaischen Denkens bei deri Griechen. ne pada u pogled. nastavljajuće se. naime t o m e da u t o m f e n o m e n u j e z i č n e tvorbe interes za vrijeme naprosto ne egzistira. dj. p r e m d a su nastala i oblikovala se t e k ι W. uloge i značenja duala. igraju g o t o v o z a n e m a r i v o malu u l o g u . o n o v r e m e n s k o pridolazi tek kasnije. p r e m d a valja n a p o m e n u t i kako izgle­ da nije b e z opravdanja mnijenje nekih da u p r a v o u njemu tre­ ba p r e p o z n a t i j e z i č n i uvjet p o s t u p n o g razvitka filozofijskog pojma subjekta i svih daljnjih k o n z e k v e n c i toga.p o s t u p n o stvorio m o ­ g u ć n o s t filozofijske t v o r b e p o j m o v a .sve to u prvi čas nije u o p ć e sagledano. kao i u objašnjenje p r a v o g a smisla t o g medija . od osobite važnosti za razu­ mijevanje j e z i č n o g aspekta postanka P l a t o n o v a nauka ο idejama -: sve to m o r a m o ovdje ostaviti po strani. s h o d n o naravi i svrsi u p r a v o ove hrestomatije. 24 2: . Vidi osobito značajno poglavlje „Prirodoznanstvena tvorba pojmova u grčkom". Ta t a k o z v a n a tempora." 9 Svaku diskusiju i z u z e t n o velike važnosti participa u g r č k o m e .

te da upravo u njima uz ostalo nalazimo i filozofijski p r e s u d n u z g o d u pripreme samog tog zasnivanja. n e p r a v e d n o bi bilo i u z a b l u d u i dezorijenta­ ciju bi vodilo previđanje g o l e m e povijesno-filozofijske v a ž n o s t i te t a k o z v a n e helenističko-rimske filozofije.. svo­ ja ishodišna stajališta izgradilo upravo o s l o n c e m na tu filozofiju. u k o l i k o u o p ć e imaju ne­ ku metafizičku i fizičku teoriju. historijsko istraživanje s p o z n a l o u kojoj i kolikoj mjeri je cjelina filozofije n o v o g a vijeka. Razdoblja grčke filozofije Od m n o g i h m o g u ć i h i v e ć pokušanih o n a Zellerova čini n a m se j o š uvijek najprikladnijom i ponajbolje odgovarajućom naravi sa­ me stvari. 26 27 . 3) razdoblje postaristotelovske filozofije. A k o igdje.zanijekati da se tu s u s r e ć e m o s drastičnim p a d o m snage filozofiranja. s v e l e b n i m i filozofijski d o s l o v n o neiscrpivim djelom P l a t o n a i Aristotela. na starije sustave. 220 ^ Ι δ δ ) . „ o b j e k t i v n e " faze. na p r v o m e je stupnju g r č k o g a mišljenja sebi n e p o s r e d n o prisutan u naravno­ me objektu. da bi u misli nadosjetilnog objekta zadobio j e d n u višu istinu. a o n o se u rekapitulirajućem sažetku kojim završava obrazlaganje svoje podjele razdoblja cjelokupne grčke filozofije. dj. a za dokaz t o g izmijenjenog nastrojenja oslanjaju se sve postaristotelovske škole. no koje slijediti u s v e m u bit­ n o m e ipak imaju nakanu. p r e m d a ne m o ž e m o prihvatiti njegove nazive za njih. na d r u g o m e se razlikuje od njega.čak i n e o v i s n o od činjenice da su n a m dje­ la o n i h prvih sačuvana t e k u i z u z e t n o f r a g m e n t a r n o m stanju i o s k u d n o m opsegu . odnosno njihovu osnovnu karakterizaciju. p o t a k n u t o poglavito uvidima Dilthevevim. težište cjeline premješta se na etiku. str. na t o m protuslovlju podliježe grčka filozo11 fija. rimskih stoika.najkasnijem razdoblju povijesti grčke filozofije. T e k je u novije vrijeme. one grčke: „ D u h . samostalno istraživanje prirode prestaje. 226 i d. u svojoj subjektivnosti. p o t o n u l o g o t o v o do beznačajnosti. str. n e g o ispravno i za­ dovoljavajuće stanje ljudskoga ž i v o t a . zasnovano od strane Sokra­ ta a dovršeno u Aristotela. 159 i d. to gubi mišljenje tim odriješenjem od d a n o g a svoj sadržaj. u s t o i č k o m nauku helenističkoga razdoblja. ο č e m u se filozofu u posljednjoj instanci radi. te na t r e ć e m u se­ be potvrđuje u suprotnosti spram objekta. Speusipa i Ksenokrata. 225 i d. Isto. Nije to više spoznaja stvari kao takvih. str. O n 1 0 grčku filozofiju dijeli u tri glavna razdoblja: 1) razdoblje „fizike ili fizikalnog dogmatiz­ m a " .). S druge strane. mogli b i s m o reći. svaka je riječ u ovoj hegelijanizirajućoj dijagnozi za nas danas upitna. a ipak joj ujedno nasuprot postavlja o n o a p s o l u t n o u nedohvatnoj transcendenciji." D a k a k o . 2) razdoblje „pojmovne filozofije". F i l o z o ­ fijsko sučeljenje s cjelinom njihova filozofiranja i danas je j e d a n od prvih zadataka doista zrelog s u v r e m e n o g mišljenja. posve neprikriveno očituje . kao o n o najviše i bezuvjetno opravdano. str. n a u k e kojih d o d u š e m n o g o s t r u k o pretumačuju. gra­ matike i sintakse k o j o m se u osnovi nepromijenjenom do danas služimo. ranih. š k o l o v a n o g na H e g e l u i filozofijski oslonjenog na Aristotela. (Zeller 1 . i 1 161). u svojoj oštroj o p o r b i s p r a m aristotelizma k a s n e skolastike. od E p i k u r a i ranih neoplatoničara. helenističke filozofi­ j e : „ C i s t o znanstveni interes za filozofiju povlači se p r e d prak­ tičkim. " 1 2 O d m j e r i m o li o n o što n a m je p o z n a t o od Teofrasta. Isto. Ali b u d u ć i da je time na­ p u š t e n o stajalište grčkoga svijeta. s p a d o m s l o b o d n o g z a m a h a misli.njegova posve­ mašnja filozofijska ovisnost ο načelima kojima je b i o v o đ e n Hegel u svojem prikazu cjeline povijesti filozofije i osobito njene prve. O s o b i t o je o v o treće razdoblje u o č i m a Zellera. osvijestimo li i do kraja uva­ ž i m o činjenicu da se ne samo glede sadržine već i p r e m a samoj formi izričaja zbivaju prije ustanovljene i zasnovane logike. dospijeva u protuslovlje da čvrsto drži subjektivnost kao o n o krajnje i najviše E. nav. srednjih te kasnih. Zeller. od K a r n e a d a i Pirona.uz svu n e p o r e c i v u historijsku i filološku temeljitost i p o d r o b n o s t . No ipak je teško osporiti temeljnu ispravnost Zellerove karakterizacije postaristotelovske. D o n e k l e u p r o š ć e n o kazano: ovdje preve­ deni tekstovi drukčije n a m govore. U t o l i k o s m a t r a m o ipak u o s n o v i zadovoljavajućim što je u ovoj ediciji t e k s t o v i m a tih dvaju „klasika" ustupljen g o t o v o sav raspoloživi prostor. ne­ m o g u ć e je doista . s n e i z m j e r n o m r e d u k c i j o m i suženjem vidokruga. a da p r i t o m ipak na g r č k o m e tlu nije m o g u ć e neko dublje posredovanje o n e suprotnosti.

S. k a o v e ć i za s a m o p o č e t n o zasni­ vanje njihovih glavnih i nosivih kategorija. helenistička i r i m s k a filo­ zofija p r e s u d n o o b l i k o v n o djelovala na duh i temeljne postavke o s o b i t o p o č e t n e filozofije n o v o g a vijeka danas se dakle sve više u o č a v a kao j e d a n od središnjih u c j e l o k u p n o m povijesno-filozofijs k o m istraživanju. tek se u najnovije vri­ j e m e . J e d n a k o je t a k o u g l a v n o m u t v r đ e n utjecaj iste te etike. p o g l a v i t o njena valjda o s n o v n o g n a u k a ο n a č e l n o m intelektualitetu afekata. Zurich. kao i u zasnivanju n o v o v j e k o v n i h političkih teorija ο društvu v e ć je o d a v n o u o č e n a . v e ć se zadovoljio recepcijom . koji ih je sve 28 24 . stoljeću. p r e m d a uz tu cijenu da filozofijska razi­ na načelne Aristotelove kritike atomizma. t o g . doraslih i povijesno suvremenih. kritikama i prevladavanjima te svakojakim „ n o ­ v i m p o č e c i m a " . uz stanovito pretjeravanje i zaoštravanje stava. ponajprije u ra­ d o v i m a P i e r r e a G a s s e n d i a u 17. T o m p a k zadatku blizak i u b i t n o m e od njega neodvojiv jest i onaj o k o primjerenog mislećeg približenja s a m o m e iskonu i p o č e t k u filozofiranja u o p ć e . pri č e m u je tu „ S o k r a t " poistovjećen sa slikom kakvu ο njemu daje P l a t o n . nesupstancijalnoj i predsupstancijalnoj o s n o v i c j e l o k u p n e zbiljnosti. e v e n t u a l n o g doraslog prisvajanja i p o t o m vlastitog pro­ mišljanja samih o s n o v a te krajnjih d o m e t a i ishoda P l a t o n o v a i Aristotelova djela. 1959. te od istog autora Das physikalische Weltbild der Antike. respektirana ni u s a m o g a E p i k u r a ni u njegovih kasnijih sljedbenika i obnovitelja. P o j a m „ p r e d s o k r a t o v a c a " potječe od Kierkegaarda i kao pretpo­ stavku i m a njegovo vlastito shvaćanje mjesta Sokrata u cjelini grčke filozofije. m o g l o reći: p o č e t n i n o v o v j e k o v n i antiaristotelizam uistinu nije ni d o s p i o do zbiljskog sučeljenja s o n i m navlastitim i najsvojstvenijim A r i s t o t e l o v e filozofije. rani Usp. kao svojevrsne njene osi i o k o s n i c e . Samburskv. na S p i n o z i n i na K a n t o v etički nauk. ne dijeli li se te i takve pretpostavke Kierkegaardove. u svojim dijalozima. Phjsics of the Stoics. sintaksu i semantiku.po n a š e m sudu n e o s p o r n o temelja cjelokupnoga filozofiranja sve do današnjih. d o k je nje­ na v a ž n o s t naprimjer za D e s c a r t e s a i niz drugih mjerodavnih mi­ slilaca r a n o g novovjekovlja dosad u g l a v n o m nedovoljno u o č e n a . ili se pak vratiti Nietzscheu. što u j o š većoj mjeri vrijedi za d o s t i g n u ć a njihove l o g i k e i za spoznaju sve d u b i n e i obuhvatnosti njena povijesnog utjecaja.d o d u š e p r o d u k t i v n o n a d o g r a đ u j u ć o m i p r e t u m a č u j u ć o m . T o m s m o se konstatacijom morali ovdje zado­ voljiti. N j i h o v a filozofija p r i r o d e o d n o s n o „fizika". Meuthen. J e d n a k o t a k o i takozvani „ p l a t o n i z a m " p o č e t n e antiaristotelovske prirodofilozofijske i p r i r o d o z n a n s t v e n e matematizirajuće m e t o d e j e d v a da potječe iz zbiljskog prisvajanja vlastite P l a t o n o v e filozofije: .uz postavku a t o m i z m a n u ž n o veza­ nih p r o b l e m a . čini se. S t r o g o gledano. težeći u ovoj ediciji ipak prije svega ostalog za t i m da udo­ voljimo zadatku koji je ne s a m o povijesno n e g o i odista filozofijski na svaki način preči i presudniji. k a o i. t e r m i n teško da m o ž e biti o p ć e n i t o prihvaćen. Rani bi se grčki mislioci mogli j e d n a k o o p r a v d a n o zvati i „ p r e d p l a t o n s k i m a " . P o s r e d o v a n j e m Epikur o v i m . s njenim temelj­ n i m n a u k o m ο izvornoj „ n a p e t o s t i " (tonos). Problem „predsokratske filozofije" E p i k u r je p a k svoju povijesnu v a ž n o s t stekao prije svega ulo­ g o m u n o v o v j e k o v n o j o b n o v i a n t i č k o g a a t o m i z m a .n e u s p o r e d i v o više t o g a crpi on iz n a u k a n e o p l a t o n i z m a .u s p r k o s svim povijesnim p r e i n a k a m a i pretumačenjima. j o š uvijek nije dostat­ no istraženo. ponajviše zaslugom S a m b u r s k v a dovodi u plodotvornu vezu s n o v i j i m fizikalnim teorijama ο fluktuirajućim poljima sile kao najelementarnijoj. 1965. i z u z m u li se da­ nas j o š p o m n o g o č e m u relevantna nastojanja Leibnizova.filozofema na­ k o n Aristotela. G o l e m o značenje stoičke filozofije jezika za svu kasniju gra­ m a t i k u . i z v o r n o nastale v e ć u k r u g o v i m a rane g r č k e sofistike. U l o g a stoičke etike u izgradnji temeljnih teorijskih zasada r i m s k e .G o t o v o da bi se. nastojanja o k o istinskog filozofiranja. k a o i o s o b i t o njegova r i m s k o g sljedbenika Lukrecija. oslonjene na diskusiju k o n t i n u u m a i b e s k o n a č n o g . u o n o m e što p o z n a j e m o kao „filozofiju predsokratovaca". sadrža­ nog. j a s n o je. stoičke logike i skeptičke metodologije. 13 grčki a t o m i z a m D e m o k r i t o v dospio je do pozicije j e d n e od naj­ utjecajnijih i povijesno najodsudnijih metafizičkih teorija u cjelo­ kupnoj predaji filozofije. u i s t o m e kontekstu. v a ž n o s t E p i k u r o v e utjecajne p o s t a v k e „ d r u š t v e n o g a u g o v o r a " . te t i m e i sve kasnije p r a v n e misli. Zadatak daljnjeg istraživanja obuhvata i naravi složenih utje­ caja kojima je ta nakonaristotelovska.nije. naime zadatku primjerenog u p o ­ znavanja.

Sva u s u d n o s t i u j e d n o upitnost te p r o s u d b e . 1978. A n a k s i m a n d a r . formulaciji te k a k o i m p l i c i t n o m t a k o i eksplicitnom tumačenju neizbrisiv i neuklonjiv pečat A r i s t o t e l o v e p r o s u d b e svojih filozofijskih prethodnika. na mjesto ranijeg d o g m a t i č k o g filozofiranja stupa dijalektičko i u svezi s t i m e osvaja si filozofija i p r e m a obujmu nova. težište se mislećeg ispitivanja p o s t u p n o ali j e d n o z n a č n o premje­ šta na tri glavna lika cjelokupnoga r a n o g g r č k o g mišljenja: . i Zeller: „ K r o z Sokrata nije s a m o j e d a n v e ć . i to ne tek n a č i n o m k a k o su je svi potonji čitali i razumijevali. A n a k s a g o r a . Pitagora. knjizi upravo unikatnoj u nas po obuhvatnosti i razini prave učenosti. Taj Aristo­ telov stav dijelit će u o s n o v i i Hegel. kao n a v o d n i p o ­ četak i kraj baš svega što su htjeli i m o g l i ti „ p r e d s o k r a t o v c i " . nav. t e k p o s t u p n o d o p i r e do svi­ jesti današnjim generacijama istraživača. D o k je sva ranija filozo­ fija bila n e p o s r e d n o usmjerena na objekt. Heraklita i P a r m e n i d a ( m o ž d a i Pitagoru. tjelesnosti i „ m a t e r i jalnosti" te tako shvaćene physis. Hesiodova. D e m o krit itd. S time ujedno ide i p o s t u p n o napuštanje aristotelovskih n a z o ­ ra ο Talesu kao „ p r v o m filozofu". str. da je dakle ispitivanje naših p r e d o d ž a b a na mjerilu pojma. i manje više sva ostala izjašnjenja ο mjestu Sokratovu u povijesti grčke filozofije. Sokratova filozofijska pojava viđena je već od strane Aristotela svojevrsnom naglašeno j e d n o k r a t n o m raskrsni­ c o m puteva ranoga mišljenja.na A n a k s i m a n d r a . postojeći način mišljenja dalje razvijen. d o k je u njoj pitanje ο biti i temeljima naravnih pojava o s n o v n i m pitanjem. Ostr. G o t o v o sva važnija kasnija izvješća ο sadržini njihovih naučavanja s v o d e se u krajnjoj liniji na veliko d o k s o g r a f s k o dje­ lo p r v o g Aristotelova učenika i nasljednika Teofrasta te n o s e v e ć u izboru. prezentaciji. filozofijska samospoznaja. U Hrvat­ skoj primjerno Marijan Cipra u knjizi Metamorfoze metafizike (Čako­ vec. Heraklit. Sva je „ p r e d s o k r a t o v s k a " filozofija od tada n e p o v r a t n o ostala zatvorena u j e d a n reducirani. A l k m a i o n . ali ipak to „ s v e " j o š uvijek sa­ gledavaju isključivo p o d v i d o m osjetilnosti. čini on o b r a t n o svu spozna­ ju stvari o v i s n o m ο i s p r a v n o m n a z o r u ο naravi znanja. lozofijske p r e t h o d n i k e do Sokrata od Sokrata s a m o g s j e d n e a od tih „ t e o l o g a " s druge strane. U blizini ovakva Zellerova stava . n e g o č a k štoviše i s a m i m i z b o ­ r o m iz njihovih spisa o n o g a što bi bilo vrijedno sačuvati i predati p o t o m s t v u . „naravno-filozofijski" i štoviše „ m a ­ terijalistički" v i d o k r u g (tek s e k u n d a r n o proširivan u pravilu n e domišljenom t e z o m ο „ h i l o z o i z m u " ) . kao i svega što je iz nje uslijedilo za n a š o d n o s p r e m a p o č e t n o j grčkoj filozofiji. d o k su oni raniji t e k p u t e m promatranja stvari dospjeli do razlikovanja p r e d o d ž b e i znanja.pri kojem se ponekad jedva može razlikovati da li je riječ ο Sokratu ili Kantu . 216 i d. p o č e t a k i uvjet sveg istinskog znanja. P i n d a r o v a ili Eshilova. kao i uvijek. upravo je Sokrat bio taj s kojim uistinu započinje prava filozofija u smislu p o j m o v n o g a mišljenja i nastojanja o k o o d r e d b e biti svega što jest.. m e đ u t i m .. i m e n o m koje se v e ć ustalilo naprimjer u razdiobama grčkoga pjesništva. Zeller. E m p e d o k l o . dj.. kao i o n i h koji se u vla­ stitim pokušajima sumišljenja upuštaju u r a z g o v o r sa s a m i m isko­ n o m i ishodištem filozofije. 151 i d. a o n d a dakako na obojicu oslonjen. po temeljitosti izvođenja i odvažnoj samostal­ nosti interpetativnih pothvata.kreću se. ujedno nažalost knjizi u čijoj sudbini kao da se sabralo i zloslutno očitovalo ono najtamnije hrvatske filo­ zofije i njenih glavnih aktera u posljednjim desetljećima. U nastojanju da n e k a k o o m e đ i svoje fiE. A n a k s i m e n . P r e m a njemu. gdje se odnosi upravo n e k a k o na njihove suvremenike. naša tekstualna situacija i z u z e t n o n e p o v o l j n a ) . S druge strane. ne dopirući do spoznaje mislivih i nadosj etilnih bića. P a r m e n i d . 1 4 U o d n o s u na Sokrata raniji se mislioci štoviše za Aristotela o p a s n o približavaju d r e v n i m „ t e o l o z i m a " . pod kojim i m e n o m o n razumije rane mitičke mislioce i epske pjesnike.". str. s kojim je. zanimljivo.zajedno interpretativno o b u h v a ć a o i m e n o m „tragičkih filozofa". ο n i z u m e đ u s o b n o ravnopravnih i u osnovi g o t o v o l o g i č k o m n u ž d o m su­ sljedno se nastavljajućih najranijih mislilaca i njihovih n a v o d n i h „ š k o l a " : Tales. S njime stoga započinje j e d n a n o v a forma znanosti. nego je u filozofiju bilo u v e d e n o b i t n o n o v o načelo filozofiranja. J e d n a k o bi se tako mogli naprosto zvati „arhajskima". dotad ne­ slućena područja. dotle je Sokrat prvi izgovorio uvjerenje da se ni ο j e d n o m p r e d m e t u ne m o ž e ništa znati prije no što je o d r e đ e n njegov pojam.). Sve 30 31 . ο n a č e l n o posvemašnjoj razlučenosti i oštroj razgraničenosti te p o č e t n e „fiziologije" od arhajskoga svijeta H o m e r o v a . od kojega sva ostala ovise. prije svega da­ kako H o m e r a i Hesioda. K s e n o f a n . u smislu podložene tvari. filozofija iz pojmova. 99-120). Napusti li se j e d n o m v e z a n o s t A r i s t o t e l o v i m t e m e l j n i m usmjerenjem na jestvo. odredit će ih o n d a Aristotel kao „fi­ z i o l o g e " . takve n a i m e koji doduše v e ć napuštaju n e s i g u r n o i va­ ravo tlo p u k o g a mita te se o d l u č n o zapućuju u smjeru ispitivanja ο „ p o č e l i m a i u z r o c i m a " svega.

n a k o n svega kazanog. točnije „besputnog". naime tako da se zaobilaženjem njegovih p o j m o v a po­ stane slijep za putanje u kojima se sami k r e ć e m o . [.. M n o g o više zabrinjavajuće je p a k to da su predani citati izabrani p r e m a p o g l e d i š t i m a nakonaristotelovskih usmje­ renja.. P r i s t u p njima d o v o d i dakle v e ć z b o g p r o b l e m a t i k e filologijske p o u z d a n o s t i tekstualne predaje pred ve­ like t e š k o ć e . V l a s t o s a i n i z a d r u g i h 1 5 . Ο temelju ispravnosti t o g izlaganja ne pita se. Munchen. u smislu o n o g a s v a k o m e b e z daljnjega razumljivog. ostaje j a m a č n o ispravno da se u najranijih mislilaca ujedno pripravlja filozofija P l a t o n a i Aristotela.] Od N i e t z s c h e o v e b o r b e protiv p l a t o n i č k o g o s n o v n o g lika metafizike začela se doduše n e k a svojstvena filologijska i filozofijsko-historijska preradba takozvanih predsokrato­ vaca. T r u d i se o k o t o g a da se p u t e m naglašenog udaljavanja aristotelovskih i nakonaristote­ lovskih naučavanja ispostavi o n o što su sami predsokratovci bili mislili. aristotelovskog i nakonaristotelovskog. vje­ rujemo.prava filozofijska otkrića nas. ovaj kratki u v o d u lektiru našega i z b o r a tekstova m o ž e m o dovršiti duljim.. „bezishodnog" (άπειρον). temeljnim Anaksimandrovim „ p o j m o m " o n o g „bezgraničnog". U citatima više ili manje velikog opsega. nije j o š o n o njihovo mišljeno o s l o b o đ e n o u o n o m e najsvojstvenijem. ipak s a m o razvijanje njihovih ishodišta. z o v u se rani mislioci p r e d s o k r a t o v c i m a . Baš naprotiv: m o ž e se izbjeći A r i s t o t e l o v o pojmovlje. t e k očekuju. K o n a č n o . te ο s v e m u što je filozofijski od interesa u t o m e sklopu. a time upravo tek ostati ovisiti ο njegovim putanjama tu­ mačenja. v e ć su n a m p r e d a n a p u t e m izvješća fi­ lozofskih škola u sljedbeništvu Platona. O s i m toga. ma kako za sebe d u b o ­ k o . Tad upotrebljava p o j m o v e u n e k o m s v a k o d n e v n o m značenju. s druge strane. p l o d n o i dalekosežno. Usp. i s k o n filozofije vezuje uz d u b o k e spekulativne. naprimjer i najnoviju tim pravcem orijentiranu knjigu Th. ο b e z d a n o j dubini koja zatječe o n o g a t k o bi p r e k o r a č i o vječni neprelazni p r a g što dijeli D a n od N o ć i . K a o što se. O d a v n o se v e ć nauči­ lo sadržajno i j e z i č n o razlikovati o n o predsokratsko od platonič­ kog. Pa ako p o j m o v i Aristotelovi i stavljaju o n o kasnije na mjesto ranijega: . U l o m c i njihova mišljenja i doksografska izvješća iz n a k o n aristotelovskoga v r e m e n a sjedinjeni su u z b o r n i k u Fragmenti predsokratovaca.u svim je njegovim p o j m o v i m a shvaćeno i o č u v a n o o n o bitno. Aristotela i dijelom crkve­ n i h otaca. preostali su t e k u l o m c i o n i h ranih mislilaca. Buchheima Die Vorsokratiker.] Do nas dospjeli i z b o r preslušava dakle rano mišljenje s o b z i r o m na Aristotelov postav pitanja i v o đ e n je razumijevanjem koje se artikulira i izlaže p o m o ć u p o j m o v a skovanih od strane Aristotela. [. Gig o n a .. tad u p r a v o p o m o ć u n e k i h drugih: a ti drugi nisu lišeniji predrasuda v e ć stoga što se njihovo filozofijsko pojašnjenje ostavlja po strani. po­ čiva na slaganju s upravo o c r t a n i m o s n o v n i m s m j e r o m razumije­ vanja i interpretacije t o g r a n o g mišljenja. n a z o v i m o ih tako. Ne pristupa li s e tekstovima p o m o ć u Aristotelovih pojmova. Od ta­ da je n e p r e s t a n o na djelu rad na tumačenju. te p o m o ć u njih d o b i v a m o u vid nešto od početka. p o p u t Holschera. O č i t o je. često s a m o u p o j e d i n i m r e č e n i c a m a ili č a k dijelovima rečenice. A k o se dakle filologija smatra l i š e n o m pred­ rasuda v e ć zato j e r odustaje od filozofski skovanih pojmova. No prihvati li se općenita razumljivost kao v i d o k r u g izlaganja. tad interpretacija n e k o g filozofijskog mišljenja 32 33 . p r i r e đ e n o m od strane H e r m a n n a Dielsa. 1994.posljednjih desetljeća sve više p r i h v a ć a n o m od r e l e v a n t n i h filologa i povjesničara filozofije. takoreći u i m e svih „ p r e d s o k r a t o v a c a " . po n a š e m s u d u o s o b i t o instruktivnim i u p r a v o u z o r n o svu složenost i t e š k o ć e p r o b l e m a očitujućim na­ v o d o m j e d n o g a od zaslužnih interpreta s vlastitom filozofijskom ambicijom: „ S v j e d o č a n s t v a prvih filozofijskih mislilaca nisu do nas doprla u njihovu i z v o r n o m obliku. Taj je izbor opet u o s n o v i o d r e đ e n Aristotelovim filozofijskim p o s t a v o m pitanja i njemu p r i p a d n i m temeljnim p o j m o v i m a . tad se o n a nalazi u dvostrukoj zabludi. Budući da platonsko-aristotelovska filozofija započinje sa Sokratom. iskaze H e s i o d o v e Teogonije ο „ k a o s u " .što n a k o n njih slijedi u osnovi je filozofijski ovisno ο o n o m e u n j i h o v u mišljenju i z b o r e n o m i predstavlja. k a o i s o d g o v a r a j u ć i m iskazima H o m e r o v e Ilijade. S A r i s t o t e l o m je nastupio n a z o r da je sve mišljenje prije P l a t o n a i Aristotela s a m o n e k a p r i p r e m a za P l a t o n a i Aristotela. Ali time da se drži podalje naučavanja Aristotela i onih kasnijih nije j o š ni na koji n a č i n otvoren i osiguran pristup mislio­ c i m a početka. N a o v o m p u t u ispitujućeg promišljanja p o č e t n o g f i l o z o f i r a n j a arhajskih G r k a . da je i na­ ša o d l u k a da u o g r a n i č e n o m p r o s t o r u ove knjige d o n e s e m o s a m o t e k s t o v e vjerojatno autentičnih m e đ u sačuvanim fragmentima P a r m e n i d a i Heraklita. Ein philosophisches Portrat.

Berlin. K. Cambridge.: Vorsokratische Denker. 1946. Izdanja tekstova. „ p o č e t k u " . 34 . W. 1957 (-/Schofield. W. 1892 (''Lon­ don. Wright. K. London-Edinburgh. 1949. W. pitanje koje. 4 1969. II. to će ovdje dostajati navesti samo osnovnu literatru općenito ο filozofiji do So­ krata. 1896-1909. Stuttgart. 1 3 1951. Vollkmann-Schluck. Rod. 35 K. R. usput rečeno. H. Mansfeld. Munchen. 1985. E. Sv. o v a k o se do­ duše o p r a v d a n o čuvajući svakog o l a k o g radikalizma u prekidu s tisućljetnim aristotelovskim v i d o k r u g o m i n j e g o v o m p o j m o v n o m „ a p a r a t u r o m " pri shvaćanju i tumačenju „ p r e d s o k r a t o v a c a " . str. 3 sv. Kranz. M.: Early Greek Philosophy./Raven. (Pretisak: Darmstadt.: Predsokratiki. 1908. Kirk. s iznim­ kom Plotina. 1979. (Pretisak: 1988) Stenzel. C. koji jest životni dah staroga vijeka. 1930). 2 1988. Sovre. Leipzig. J. 2. griechisch und deutsch. Leiden. J. 1. Capelle. Th. vrijedi u jednakoj mjeri i za d r u g o g ponajboljeg H e i d e g g e r o v a učenika. No p r e t h o d n o svakako vrijedi čuti i poslušati uputan stav upravo s p o m e n u t o g Finka: " M i kasni izdanci m o r a m o tek p o n o v n o poći u G r k a u školu. Bristol. BaselStuttgart. 1983. C: A History of Greek Philosophy.: Fragmente der Vorsokratiker. 5 1934-37 ( 1 7 1974). Von Thales bis Demokrit. Joel." 1 7 Bibliografski dodatak (abecednim redom) (Budući da je literatura za svakog od prikazanih mislilaca navedena uz uvode u njihove tekstove. W. Wiirzburg.: Die Vorsokratiker in Ausivahl. Jenđ./Kranz.: Geschichte der Philosophie L Die philosophie der Antike. 1903. H. Sv. E.: The Presocratic Philosophers. 1960.) I. 1992. dakako ukoliko nije već navedena u bilješkama uz ovu uvodnu studiju.: Die Fragmente der Vorsokratiker. J. Ubervveg-Prachter: Geschichte der Philosophie des Altertums. I. Stuttgart. historije fi­ lozofije: Barnes. E u g e n a Finka. Berlin-Frankfurt am Main. Sv. te da je postaristotelovska filozofija. A Critical History with a Selection of Texts. de: Greek Philosophy. M. 1921. J. Der Anfang der abendlandischen Metaphysik. Što bi ti pojmovi mogli biti drugo do odvjetci . S. Nestle. J. Sv. u službi kojeg cilja stoji uz ostalo i ovakva hrestomatija.: Die Vorsokratiker.: 2 1983). G. dj. Sv. Ljubljana. London. Berlin. 2. Guthrie. svo­ j i m protiv takvog radikalizma usmjerenim te ipak na k o n c u baš od Aristotela p r e u z e t i m ishodišnim stavom ο „ u z r o k u " i „ t e m e ­ lju" ( α ρ χ ή ) kao središnjoj stvari mišljenja tih najranijih mislilaca doista zadobiva najprimjereniji pristup t o m izrijekom traženom.: The Presocratic Philosophers. 1. nav. 35. 1935 ( 4 1953).-H. Ausvvahl aus dem Uberlieferten. da b i s m o iskusili dašak o n e d u h o v n e slobode sebe s a m a utemeljujućeg ljudstva. Burnet.: The Presocratics. str. Munchen. W. 21 i d.: Die Fragmente der Vorsokratiker. O d g o v o r bi se na takva i srodna pitanja m o g a o steći s a m o i j e d i n o vlastitim interpretativnim pokušajem. 3 sv.upravo o n e tradicije čiji je utemeljitelj A r i s t o t e l ? " 1 6 U p i t n i m ostaje da li sam Vollkmann-Schluck. J. Die Philosophie der Vorsokratiker. Paderborn-MunchenWien-Zurich-Schoningh.ostaje rijetkim podbačajem. Α. Gomperz. Fink.: Geschichte der antiken Philosophie.: Griechische Denker. 3 sv. svjesno ostala izvan tematskog obzora ovoga prikaza. Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet. tekstovi s prijevodima i tumačenjem. 1962. W. 1. 1931.: Die Vorsokratiker. Diels. J.) Vogel.: Metaphysik des Altertums. Weber.. Diels. 1988. The main Fragments in Greek. Tubingen. F. sa svojim i z b o r o m i meto­ d o m prezentiranja. Cambridge.izobličeni do neraspoznatljivosti . 1: Tales to Plato.

Oxford. Heidelberg. London. W.: Anfangliche Fragen. Pariš. U. 1974. Berlin. 1887. Gottingen. New York. J. C.: Studies in the Presocratic Philosophy. R. 1955 ( 1960. 1974).: One and many in Presocratic Philosophy. Assen. Pretisak: Darmstadt. M.: Anfange des griechischen Denkens (prijevod s ruskog). 1968. H. M. 1971. 1947. Fr. A. 1968).: The Presocratics. 1956. 1976). 1970 ( 1975). J. 3 2 4 2 2 3 36 37 . Cherniss.: Essays in Ancient Greek Philosophy. U. Albany.: ha pensee grecaue et les origines de Vesprit scientifique. C. 1972. Ramnoux. Firenze. 1962. Nurnberg. 1963. Jaeger. III. 1971. 1976. H. Robin. L. Hildesheim.: Wege und Formen friihgriechischen Denkens./Allen.: The Presocratics. 1933 ( 1954)./Mourelatos. Lee. Frankfurt am Main. P. Dornseiff. Luria. G. Monografije i studije Boeder. Gigon.: Erste Philošophie und menschliche Unfreiheit. Stuttgart. M. Antike und alter Orient. P. L. Gadamer. Solmsen.: The Theology of the Early Greek Philosophers. B. W.: Exegesis and Argument. 1976.: Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. F. 1973. Darmstadt. Pariš.: Paideia I. E. S. 1968. L. P.: Kleine Schriften I. Heinemann. F. N.: Early Greek Philosophy and the orient. Den Haag. D. Furley. Gigon. 1962. 1962./Rorty.: Infinity in the Presocratics.: Grund und Gegenwart als Frageziel der fruh-griechischen Philošophie. 1972. L. Zeppi. Berlin.: Les origines de la pensee grecque. Wiesbaden. 1963.: Etudes presocratiaues. Heidegger. Oxford. Berlin. 1962. Stokes.-G. 2 sv. Leipzig. Baltimore. A. Vernant. P. Studien zur Geschichte der Ersten Philošophie von den Anfangen bis Aristoteles. 1953. E. R. St. Pariš. W. Washington.: Aristotle's Criticism of Presocratic Philosophy. 1964. Interpretationen.: Weisheit und Wissenschaft. E. Pariš. Den Haag. H. H. Munchen.: Studien zur antiken Philošophie. 2 sv. 1971. London. 1993. D. Mourelatos. Basel./Kustas. O: Der Ursprung der griechischen Philošophie. 1972.II. O. A bibliographical and philosophical study. D. 1935 ( New York. 2 Sweeney.: Studi sulla filosofia presocratica. {Die Theologie der friihen griechischen Denker. 1945 ( Basel-Stuttgart. Basel. New York.: Die Grundbegriffe der antiken Philošophie (GA 22). Holscher. Zbornici Anton. 1968. Burkert. 1945 ( 1965). Tannery. West. Frankel. 1970. P. Uhde.: Nomos und Physis. Holscher.: Der Sinn von Sein in der alteren griechischen Philošophie.) Hussey.: Kleine Schriften. J.: Pour l'histoire de la Science Hellene. Jaeger.

Ž i v o t o p i s u D i o g e n a Laertija te u drugih j o š manje p o u z d a n i h doksografa nije vrijedno uzimati ozbiljno. b u d u ć i da se najveći dio t a m o ispripo­ vijedanoga osniva na p o z n o m iskrivljenju nerazumljenih stavaka njegova djela. L. kako bi joj se približili s a m o o n i koji su za to s p o s o b n i " . Čini se izvjesnim i to d a j e sastavio j e d n u knjigu u prozi.Damir Barbarić Heraklit Život R o đ e n je u Efezu i p r e m a najvjerojatnijim svjedočanstvima zre­ lost je doživio k o n c e m šestoga stoljeća prije Krista.na fikciju n a v o d n o g filozofova života. 39 . N e k e od n a v o đ e n i h činjenica m o g u ipak biti istinite. kako dodaje Laertije „napisati je što nejasnije. npr. 12). p r e n e s e n o m . o d r e k a o i u o p ć e se p o v u k a o iz sva­ ke političke djelatnosti. „potrudivši se"..djelomice o t v o r e n o m a l i c i o z n o . ta da se kraljevskih časti. ΓΧ. Od m n o š t v a a n e g d o t a kojima su potonje generacije nastojale pri­ kriti zbunjenost i zatečenost p o j a v o m H e r a k l i t o v o m s p o m e n i ­ m o ovdje s a m o o n u d a j e upitan j e d n o m zašto šuti o d g o v o r i o : „ d a biste vi brbljali" ( D . na koje je kao p r i p a d n i k stare obitelji vi­ soke aristokracije i m a o pravo. koju je p o h r a n i o u h r a m boginje A r t e m i d e u rod­ n o m e gradu.

ili tek po­ negdje i p o m a l o dohvatljiva. d r u g u „ p o l i t i č k u " t e t r e ć u „teologijsku". k a d su u rvanju o k o spoznaje polazili od riječi kao od objavljenih istina. k a o r e c i m o u historičara.. kako bijaše u to vrije­ me u o b i č a j e n o u takozvanoj „ g n o m s k o j p r o z i " . S c h a d e w a l d t je j e d n o m d o b r o u p o z o r i o {Die Anfange der Philošophie bei den Griechen. " J a s n o je da o n o što je ovakvim n a č i n o m mišljeno i i z l o ž e n o zahtijeva j e d a n iz temelja drukčiji pristup pri čitanju i pri pokušajima ra­ zumijevanja no što je to onaj na koji s m o tisućljećima navikli. „ t e o l o ­ giju" i slično p r o m a š u j e m e đ u t i m jedinstvenost cjelovitog filozofirajućeg nabačaja svojstvenog j e d n a k o Heraklitu k a o i baš s v i m „predsokratovcima". d o k m i s a o dalje napreduje. K a h n . B.d a k a k o u i z v o r n o m smislu o n o g a što je arhajskim G r c i m a bila m u z i k a .) k a k o sva svojstva i značajke Heraklitova stila upu­ ćuju na to da je i cjelina i z v o r n o g a spisa m o r a l a biti. 1978. baš kao i sačuvani veći u l o m c i . N a v o d D i o g e n a Laertija d a j e naslov knjige bio „ O naravi" (Περί φ ύ σ ε ω ς ) najvjerojatnije je kasnija projekcija. te zatim to objašnjavajući n a v o d n o m H e r a k l i t o v o m „ m e l a n h o l i j o m " . O p r a v d a n o pretpostavlja npr. p o s e ž e uvijek i z n o v a za istim pojmovima. O č i t o se. D i o interpreta prihvatio je ovaj nazor. u č e m u Heraklitu zacijelo n i t k o u starijoj grčkoj p r o z i nije ravan. n e g o ciklički. a p o t o m i razumijevajući prisvojiti o n u u prvi čas ta­ k o t u đ u o s o b e n o s t Heraklitova m i s a o n o g postupka. J e d n a k o je t a k o t e š k o prihvatiti Laertijevu tvrdnju da je knjiga bila razdijeljena u tri glavne „ r a s p r a v e " : p r v u . stilistički i ritmički zatvo­ renih i t e k p r i m e t n u t i h j e d a n uz drugoga. Diels je b i o uvjeren k a k o je riječ bila ustvari ο j e d n o j zbirci kratkih z a o k r u ž e n i h stavova. nije n i p o š t o slučajan. „ e t i k u " . napredujući od t o č k e do točke. o p . Mansfeld i dr. očigled­ no n e k o izlaganje ne diskurzivne vrste. ovdje bi se m e đ u t i m za način napredovanja m o r a l a ocrtati j e d n a spirala. spravljen vjerojatno u Aleksandriji. našao nezadovoljavajućim. što ga sam u knjizi izlaže i iznosi. „ k o z m o l o g i j u " . S a m a je H e r a k l i t o v a mi­ sao p o s v e jedinstvena i n a š e m uobičajenom shvaćanju m e t o d e a r g u m e n t i r a n o g izvođenja po n u ž n o s t i strana i nimalo.sadržaj H e r a k l i t o v a spisa. m a k a r i nesvjesno. iz­ r e č e n i h u j e d n o j ili n e k o l i k o rečenica. V e ć je E d u a r d N o r d e n u svoje vrijeme m j e r o d a v n o u o č i o i lijepo formulirao bit t o g i takvog o d n o s a s p r a m riječi i j e z i k a {Die antike Kunstprosa. što o n d a p o g o ­ t o v o vrijedi za niz drugih knjizi pripisivanih n a v o d n i h naslova.strukture njegova izričaja. stilski i ritmički dotjerana i j e d i n s t v e n o zasnovana. m a d a se čine m n o g o uvjerljivijima tvrdnje (npr. koji su u riječima gleda­ li vidljive odslike nevidljivih bitnosti. T a k o n a g l a š e n o od s a m o g Heraklita traženi i zahtijevani akustički o d n o s primanja i prihvaćanja logosa. K i r k da se Laertije. kao što n a m j e Snell v e ć o d a v n o m j e r o d a v n o otvorio oči z a svu osobi­ t o s t H e r a k l i t o v e i z u z e t n e prisnosti s j e z i k o m i za pravo značenje o n i h u s a č u v a n i m f r a g m e n t i m a t a k o čestih i upadljivih „ i g a r a ri­ j e č i m a " i etimologijskih obrata. ili njegov izvor. bijaše to sveta ozbiljnost. Svaka takva kasnije uobičajena d i o b a filozofije n a r e c i m o „fiziku". sposob­ n i m za b e s k o n a č n e preinake: filozofima." No nije riječ j e d i n o ο izrazu i jeziku. sklonost k igri riječi­ ma u Heraklita i drugih. n a v o d e ć i naslov i takvu podje­ lu oslanjaju na m*ko kasnije izdanje ili z b o r n i k izreka.] pričiniti i z r a z o m n e k o g G r k u p r i r o đ e n o g hira da se u igri zabavlja sa svojim j e z i k o m .o s v e m u " . naziva ih Diels štoviše „ a f o r i z m i m a " . u p r a v o do savršenstva kompozicijski. Leipzig. n e g o ide naprijed uvećavajući i proširujući sebe s a m u . orijentirajući p r e m a primjeru N i e t z s c h e o v u . str. 40 41 . 1. Holscher. 2 4 ) : „ S a ­ mo se p o v r š n o m prosuditelju m o ž e to [tj. gdje se iz j e d n a k o g kruga njegova t e m e l j n o g uvida šire i p r o t e ž u kao neki uvijek novi k o n c e n t r i č n i krugovi. ο t o m e postoje različita mišljenja istraživača. str. Nije nimalo č u d n o da je naprimjer v e ć Teofrast . M i s a o ne ide od j e d n o g p r e d m e t a k drugo­ m e . Danas se tek p o l a k o i p o s t u p n o u č i m o ponajprije tek zamijetiti. koji je j a m a č n o j o š u originalu imao u s v o m posjedu.uvježban i naviknut misliti isključivo na onaj na­ čin koji je prije njega vlastitim n a p o r i m a mišljenja i filozofiranja teško izborio. o s i m m o ž d a t o m nikad iscrpi- v o m b e z d a n o m s n a g o m j e z i k a j e d n a k o tako p o g o đ e n o g i inspiri­ r a n o g Eshila. D. Od D e i c h g r a b e r a n a o v a m o u p o z n a t i s m o s i z u z e t n o m v a ž n o š ć u savršene ritmičke.Knjiga K a k o je u o p ć e m o g l a izgledati ta „ k n j i g a " Heraklitova. 3 6 9 ) : „ O n se često p o ­ navlja. 1898. koji je m o r a o d o n e k l e slijediti stoičku r a z d i o b u filozofije. s l o b o d n o se m o ž e kazati m u z i č k e . prigovorivši mu nedosljednost i n e p r e c i z n o s t izraza. ali i p o t o m za stoljeća i tisućljeća u z o r o m n a m e t n u o njegov bliski p r e t h o d n i k i učitelj Aristotel . J e d n o je način koji napreduje u nekoj pravoj crti. „psihologiju". T a k o đ e r je i to j e d n a čvrsta forma u njega. sv. Frankfurt am Main.

1992. razumijevanje i izlaganje Heraklita. kako on u knjizi G a m m a Metafizike vidi i naziva o n o što je kasnije dobilo i m e n a „ n a č e l a istovjetnosti" i „neprotuslovljenja". kao i svega t o m e pripadaju­ ćeg. koja s njom m o ž e n e š t o izgraditi. t a k o đ e r ni rimski. danas se više ne da zanijekati ispravnost r e c i m o ovakve F i n k o v e tvrdnje (Grundfragen der antiken Philosophie.ne k a o neki takav koji b i s m o mu mogli zamjeriti. o n i m što kasnije biva p r o z v a n o „ m a t e r i j o m " . što ovdje k o n k r e t n o znači s njemu s u v r e m e n i m radikalnim sofističkim relativizmom. " P l a t o n o v o i Aristotelovo p f e t u m a č e n j e bacilo je. K a o i drugdje u raspravi sa svojim prethodnicima. Z n a k o v i t obrat koji je misao dobila u naše vrijeme. k a k o i jest za očekivati kad je riječ ο takva dva mislioca. 4 3 0 ) : „ N e p o ­ stoji j o š pojam materije u to vrijeme. za f o r m u . 175): „ A r i s t o t e l o v a inter­ pretacija Hćraklita pokazuje n a m se dakle kao promašaj r a z u m i ­ jevanja. " N a v e d i m o ovdje. ali o č u v a n o f r a g m e n t a r n o u b r o j n i m ekscerptima i parafrazama . kao j o š j e d a n od niza primjera sve proširenije svi­ jesti ο p o t r e b i takvoga preispitivanja (nav. H e ­ raklit je tako. Ovdje ne s m i j e m o j o š na to misliti. p r e s u d n a za cjelokup­ nu daljnju povijest filozofije i d u h a u o p ć e . gdje igra takvu ulogu. zapravo t e k j e d n a p r e d o d ž b a 18. Sabere li se i i m a na u m u sve d o s a d r e č e n o . Platon je u pogledu Heraklita inzistirao takoreći samo na j e d n o m j e d i n o m : na n a v o d n o m n a u k u ο neprestanoj i nezaustavljivoj mi­ jeni svega što jest. W u r z b u r g . z b o g o s o b i t e važnosti t e m e . reducirali ih na svaki put jedan. te u b i t n o m e ostali zatvoreni za j e d n o k r a t n u svojstvenost njegova mišljenja. koje nastaje po nužnosti.tvarnim počelom svega bio držao vatru. koji je sam se­ be u p o r n o legitimirao n a v o d n i m nasljedovanjem Heraklita. dj. Štoviše. T a m o je pak sve bilo ž i v o . kojim se j o š danas u p o r n o h o ć e sažeto izraziti n a v o d n o o n o b i t n o Heraklitova mišljenja. n e g o je m n o g o kasniji. n a š a o s a m o n e d o r e č e n o s t i p o l u d o r e č e n o s t (ημιτελές). a i o n a je uvijek tek kofelativan pojam za formu. već je interpretativna formulacija Platonova. j e d n o s t r a n o svrstati u „ f i z i o l o g e " . 1985. v e ć kao nerazumijevanje. pripisati bavljenje upravo takoreći naj­ primitivnijim v i d o m jestva. p r e m d a očigledno posjedujući Heraklitovu knjigu i nemali broj puta iz nje citirajući. svima će njima. pa tako i Heraklitu. . O b u h v a t no doksografsko djelo Aristotelova sljedbenika Teofrasta Nazori naravoslovaca . P l a t o n u je i u o v o m slučaju v a ž n o prije svega filozofijski se suočiti s povijesnim usljedc i m a Heraklitova filozofiranja.u p o g l e d u Heraklita zadr­ žalo se u p o t p u n o s t i na tragu učiteljevu. to je tek hyle Aristotela. koju bi se i m a l o misliti k a o m r t v u .S c h l u c k a {Die Philosophie der Vorsokratiker. u o n e koji su p r e d m e t o m svog istraživanja imali j e d i n o narav i n a r a v n o osjetilno jestvo.. bolje r e č e n o svega što biva. Uz svu m o ­ žebitnu pretjeranost formulacije. Povijest interpretacije D a n a s se v e ć m o ž e smatrati u t v r đ e n i m da su j e d n a k o tako Platon kao i Aristotel. g o t o v o bi se nepretjer a n o m m o g l a nazvati zaoštrena tvrdnja V o l l k m a n n . naime o n i m što sam naziva „ p o d l o ­ g o m " i „ t v a r i " . k o j o m Heraklit n a v o d n o „ništa nije j a s n o i z l o ž i o " ( σ α φ ώ ς δ έ ο υ δ έ ν εκτίθεται). j o š j e d n o m i Schadewaldta. j e d v a na 'tvar'. ipak. Aristotel pak sa svoje strane p r e u z i m a i ponavlja taj osnovni t o n P l a t o n o v a tumačenja i kritike. u s v a k o m slučaju nije grčki. d o k je u o s t a l o m sadržaju Teofrast. stoljeća. str. I o v o Aristotelovo „fiziologijsko-materijalističko" r e d u c i r a n o i j e d n o s t r a n o razumijevanje Heraklita n u ž n o je danas uzeti s naj­ v e ć o m r e z e r v o m i podvrći r a d i k a l n o m preispitivanju. 9 7 ) da „se H e r a k l i t o v o djelo v e ć z a s a m o g v r e m e n a G r k a čini k a o d a j e u svojoj vlastitoj istini ostalo s k r i v e n i m " te da su se „ š t o v i š e nje- 42 43 . k a k o s m o v e ć rekli. svaki na svoj način. koja da ne dopušta stoga nikakvu spoznaju i u o p ć e nikakvo o d r e đ e n o mišljenje i is­ kaz. u z m e li se m e ­ tafizička ihterpretacija stvarovitosti (Dingheit) k a o i s h o d i š n a o s n o v a . zajedno s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " . u njihovim o č i m a odlučujući stavak. pristupajući njegovu dje­ lu očito selektivno i birajući o n o što se m o ž e kako-tako svrstati u rubriku „ v a t r a kao tvarno p o č e l o " . prvim. žrtvo­ vali svu složenost i slojevitost njegovih uvida. potekla iŽ francuske p r i r o d o s l o v n e znanosti. p r e m a Aristotelu. str. v e ć materije za nešto. str. sintaktičke i gramatičke m e t o d e .i s a m o izgubljeno.oslonjeni uvijek na čvrste i povijesno u k o č e n e matrice i pravila logičke. ne nalazi se uistinu ni u j e d n o m od sačuvanih fragmenata Herakli­ tova djela. s u d b o n o s n u sjenu na sve daljnje čitanje. Čuveni stav „ s v e t e č e " ( π ά ν τ α ρεΐ). W u r z b u r g . nalazeći o n d a u Heraklitu što­ više začetnika o n o g relativizma koji u g r o ž a v a te u pitanje stavlja čak i s a m o o n o „ p r v o i najpostojanije p o č e l o " . S druge će p a k stra­ ne Heraklita. N e m a materije ο sebi.

Pridodaju li se t o m e j o š navodi Heraklita koje n a l a z i m o u Seksta E m p i r i k a i koji su p o ­ sve o č i t o u velikoj mjeri j e d n o z n a č n o inspirirani racionalističkom spoznajno-teorijskom s t o i č k o m p r o b l e m a t i k o m . O s o b i t o je ovaj drugi Heraklita bez pretjeranih skrupula sagledavao i t u m a č i o isključivo unutar unaprijed za­ d a n o g t e m a t s k o g o b z o r a u kojem je Heraklit trebao biti proka­ z a n kao o s n o v n i izvor kršćanskih hereza. P o d ' f r a g m e n t o m ' se misli autentičan navod autorovih vlastitih riječi. te koju u osnovi ipak j o š uvijek slijedi i uvijek instruktivni i zaslužni Eduard Zeller .i n t e n z i v n o studirali njegovo djelo i velikim dijelom p o d njegovim utjecajem gradili vlastiti sustav filozofije. I p r e m d a filozofij­ ski rang Hegelovih izvođenja na toj osnovi shvaćene „ H e r a k l i t o v e dijalektike" naprosto nije m o g u ć e zanijekati. R e l e v a n t n o istraživanje i tumačenje Heraklita kreće se. M u n c h e n . svakako Heraklitu najsrodniji od novijih mislilaca E u r o p e . koju se za danas relevantni filozofijski dijalog s H e r a k l i t o m m o ž e smatrati n a p r o s t o n e z a o b i l a z n o m ( G . m e đ u t i m . Heraklit je dakle j e d n o z n a č n o i k o n z e k v e n t n o shvaćen po­ glavito kao filozof bivanja. do da­ nas stalno dalje na t o m istom putu. s Bywater o v i m te o s o b i t o D i e l s o v i m izdanjem Heraklitovih fragmenata. a ne direktan citat. kao i u o p ć e cjelokupno istraživanje sve „filozofije do Sokrata".v e ć njihov r o d o n a č e l n i k Z e n o n u r a n o m t r e ć e m stoljeću prije Krista te z a t i m o s o b i t o Kleant.ne poričući joj g o l e m e ishodišne zasluge . xi) čitamo: „ O v a je knjiga pisana na podlozi prepostavke da valjana interpretacija Heraklita m o ž e biti postignuta samo p e d a n t n i m ispitivanjem svakoga fragmenta.koja za svo­ j i m f o r m a m a p o s e ž e u formi p o n u đ e n o j u Teofrasta . izlaganja.donijelo. 6 1 9 8 6 / 1 1954. n a k o n r e č e n o g platonsko-peripatetičkog i p o t o m stoičkog. Kirk. T e k je k o n c e m p r o š l o g i p o č e t k o m o v o g a stoljeća. koja od Peripata vodi k Stoi . D o d u š e s a m a originalna Heraklito­ va knjiga j o š je srazmjerno d u g o ostala d o s t u p n o m ( o s n o v a n o se t a k o pretpostavlja da su je mogli posjedovati j o š i npr. o d l u č n o p o ­ stavljeno na staru i povijesno ishodišnu poziciju Platona i Aristo­ tela. a ranije v e ć i s a m o g Plotina. zapalo je Heraklitovu filozo­ fiju u djelima crkvenih otaca. S.kojoj se nije uspio othr­ vati r e c i m o ni Friedrich Nietzsche.g o v e riječi upotrebljavale kao zrcalo u k o j e m se ogledavalo vlasti­ te misli". S d r u g e strane. Na t a k o sačinjenom Teofrastovu referatu počivaju. Plutarh i K l e m e n t Aleksandrijski). počevši n e k a k o s tridesetim g o d i n a m a našega stoljeća. gotovo sva kasnija usputna spominjanja Heraklitovih stavova i navođenja njegovih vlastitih riječi. poglavito u uskoj uzajamnoj suradnji filozofijskoj refleksiji sklonih klasičnih filologa s j e d n e ." S druge strane. pre­ tisak s korekcijama 2 1962/. 113) g o v o r i ο „povijesti pretumačenja H e r a k l i t o v e filozofije. T a k o naprimjer već u prvim r e č e n i c a m a uvoda u o p s e ž n u i temeljito pisanu knjigu. prije svih K l e m e n t a Aleksandrijs k o g i Hipolita. koju o n d a nak­ n a d n o nastoje učitati u Heraklita. nove filozofijski poticajne uvide u ono svojstveno i vlastito Heraklitove filozofije. p o l o ž e n dostatan temelj daljnjem filološkom poslu o k o pročišća- vanja p o d Heraklitovim i m e n o m p r e d a n o g a teksta t e o k o p o m o ­ gućnosti što sigurnije i što općenitije usuglašene p r o s u d b e toga što bi imalo k o n a č n o važiti kao autentično u njemu. 1 44 45 .danas m o ž e smatrati ipak n e d o s t a t n o m i p o t r e b i t o m ozbiljne revizije. filozofijsko razumijevanje i tumačenje H e ­ raklita p o n o v o je p o č e t k o m prošloga stoljeća. The Cosmic Fragments. u p o t p u n o j i isključivoj opreci spram P a r m e n i d a kao n a v o d n o g filozofa bića i bitka. koji je sastavio opsežan k o m e n t a r Heraklita . str. str. k a o i s n a ž n o neoplatonički ori­ j e n t i r a n e s h e m e razumijevanja. s druge strane. T r e ć e b i t n o povijesno pretumačenje. te da je dalje u povijest m o r a l o biti p r e d a n o u j e d n o j z n a t n o „ s t o i c i z i r a n o j " verziji. Heraclitus. nadasve utjecajnom H e g e l o v o m (i S c h l e i e r m a c h e r o v o m ) interpretacijom. koji ga u v o d e u r a z r a č u n i z m e đ u kršćanstva i helenstva". Cambridge. uz ostalo i onaj ranije citirani životopis u D i o g e n a Laertija. te onih historičara filozofije i filozofa samih koji znaju i priznaju značenje i g o l e m u važnost slova i teksta u svojem i s v a k o m filo­ zofijskom poslu. Ne m o ž e biti sumnje da je b a r e m nekolicina 'fragmenata' n o r m a l n o pripisivanih Heraklitu i uključenih u sekciju Β Dielsovih Fragmenata predsokratovaca parafraza. 1962. pa i s a m o g navođenja H e r a k l i t a od strane Plutarha i Numenija. Na t o m je polju tijekom o v o g a stoljeća napravljeno već toliko da se Dielsova redakcija . te im nisam pridao status pravih fragmenata. Quellenkritische Untersuchungen zu den Vorsokratikern. T a k o su o s o b i t o stoici . te se Teofrastov referat m o g a o uspore­ đivati s o r i g i n a l o m i crpsti iz njega samog.te k o n a č n o k c r k v e n i m o č i m a . ipak je t e k osloba­ đanje od te velebno n a m e t n u t e sheme . t e š k o je odoljeti iskušenju da se s J u l o m K e r s c h e n s t e i n e r (Kosmos. j a s n o je da je i s a m o H e r a k l i t o v o mišljenje u t o m p r o c e s u m o r a l o doživjeti d o d a t n o pretumačenje.

B) Odvojenost mudrog U o č e n o je već češće i to da. o d n o s e ć i ih samo i isključivo j e d n e na druge te time i prvenstveno s a m o time dohvaćajući njihov smisao. T o „ o p ć e " s e o n d a dakako nikako n e m o ž e i ne smije razumijevati po m o d e l u kasnijeg logički objedinjujućeg općeg. kako to u o s t a l o m u povijesti i jest pravilo. Citati i razumijevati Heraklita znači prije svega ustrajati u m i s a o n o m n a p o r u da se. 1968) j e d n a k o govori ο Heraklitovu „ m o n i s t i č k o m p a n t e i z m u " . d u g o i uvijek iznova razabire smisao samih Heraklitovih riječi. to ostaje u g l a v n o m n e p r o z i r n i m . Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet (Stuttgart. T a k o nikakvim osobitim i z u z e t k o m nije napri­ mjer W i l h e l m Capelle. imenujući ga u p r a v o vlastitim g r č k i m i z r a z o m ν ό μ ο ς . P o t e š k o ć e počinju. čvrsto se držeći poznatih i naviklih s h e m a tumačenja. dotle o v o „ m u d r o " u j e d n o m teško 46 47 . O s o b i t o n e nekakav „svjetski z a k o n " . No k a k o o n d a . ο kojima sam govori u jed­ n o m od fragmenata.p r o r a č u n " . p o p u t Heraklita samog. „razmjer". u p r a v o na toj jednoj riječi: . ta v e ć u p r v o m frag­ m e n t u logos je j a s n o razlikovan u p r a v o od „ r i j e č i " ( έ π έ ω ν ) . T e š k o da je i „ o d n o s " . . rečenica i stavova. obrata i m e đ u s o b n i h upućivanja. o n o j e d n o što objedinju­ je sva nabrojena značenja. U g l a v n o m je p r i h v a ć e n o da je središnja i ključna riječ i „ s t v a r " cjelokupne Heraklitove filozofije logos. nitko se j o š nije odvažio inzistirati na t o m e da bi se u bilo kojem j e z i k u m o g l o . na­ znaka i aluzija. slojeva značenja. no lo­ gos o č i t o od t o g a razlikuje. m e đ u ­ tim. v e ć se i s a m a njegova bit i narav očituje tek kao aspekt o n o g a što Heraklit z o v e „ o p ć i m " . štoviše „svjetskog z a k o n a " . i to t a k o da ih kao jedinstveni izvor iz sebe otpušta. „ z a j e d n i č k i m " . „ r a z m j e r " i „ p r o p o r c i j a " : . „ u m " i sve slično. s a m o pak ostajući n e š t o od svih njih različito. pisane s iskrenim entuzijazmom z d r u ž e n i m sa za­ v i d n o m u č e n o š ć u . iz j e d n o s t a v n o g razloga što Heraklit ne štedi na svojstvenim izra­ z i m a za „mišljenje". „ o d n o s " . P r i t o m bi se. U njemu se htjelo naći i značenje „ z a k o n a " . v e ć pri prvim pokušajima da se pobliže i određenije odredi što je u o p ć e to što on tako naziva.objedinjujućim" ( ξ υ ν ό ν ) . ο t o m e da on „ p o prvi put božanstvo shvaća kao 'apsolutno'". ο njegovoj „spoznajnoj teori­ ji". „materijalističkome načinu mišljenja" i svemu sličnom. te uz njih i druga.takvo značenje riječ je zadobila t e k n a k o n njega. očito naglašeno i s n a k a n o m .< Nauk Stoljećima u h o d a v a n e sheme kojima je bilo v o đ e n o razumijevanje Heraklita opiru se. „ M i s a o " i sve slično t o m e o p e t nije. g o t o v o samo od sebe imalo pokazati da je svaki od tih n a v o d n i h „ s t a v o v a " u sebi prije svega i više od svega j e d n o pitanje.čak i u o v a k o beskrajno razmrvljenom stanju u kojem n a m je do danas p r e d a n o . a u Heraklita s a m o g to je značenje p o k r i v e n o p r v e n s t v e n o i z r a z o m „ m j e r a " ( μ έ τ ρ ο ν ) . Die Vorsokratiker. z n a k o v a i „ m i g o v a " . bez olakšavajućeg oslonca na ovakve i slične takozvane „ i s t i n e " povijesti filozofije. Sto je dakle logos m o r a l o bi se iznaći ponajprije promišljajući. U t o m se smjeru m o ž d a valjanom u p u t o m m o ž e smatrati stav da čak i logos sam nije o n o prvo i najviše u Hera­ klitovu mišljenju. kad j o š i u č e t v r t o m izdanju svoje inače lijepe knjige. „ r a z u m " . u njegovoj razlici spram „ p o j e d i n a č n o g " .. j e r Heraklit u j e d n o m fragmentu n a g l a š e n o g o ­ vori ο „ z a k o n u " . jednom rječju izraziti sva o n a različita. Ta riječ svakako znači i „ g o v o r " i „ r i j e č " i „ r a z l o g " i „izlaganje". pri r a d o v i m a na izgradnji i razvijanju rane grčke m a t e m a t i k e .logos. značenja koja za njega u sebi sabire logos. „ R i j e č " j e d n a k o tako nije. A) Logos m a d a očito srodna. Z n a č i i „ s m i s a o " . v e ć j e s a m a takva primisao u n u t a r interpretacije Heraklita o p a s n o bliska s p o m e n u ­ t i m stoičkim iskrivljenjima. „etici". vječno važeća i na taj način „istinita" teza. pa z a t i m „ o s n o v e " i „ t e m e l j a " svijeta. Herakli­ tova filozofija kulminira u o n o m e što sam naziva „ m u d r i m " ( τ ό σ ο φ ό ν ) . „ r a z b o r " . Prije svega. da dalje ne nabrajamo. T e š k o da je i j e d n o d r u g o djelo iz povijesti filozofije kao upravo njegovo . O v o m ć e m o se z g o d o m zadržati tek na t o m e da u najkraćim c r t a m a n a v e d e m o i n a z n a č i m o o n o što se uvjetno m o ž e nazvati glavnim stavovima Heraklitova nauka. pače „ p r o p o r c i o n a l i t e t " . n a k o n svega do sada kazanog. ali j e d n a k o tako i „ m i s a o " i „ n a m i s a o . I d o k je logos o č i g l e d n o n e k a k o najtješnje v e z a n uz uvid i spoznaju da Je sve j e d n o " .u tolikoj mjeri p r e p u n o unutrašnjih smislenih veza i odnosa. Sto je ipak o n d a na k o n c u sam taj logos? " Z a k o n " nije. No Heraklit sam inzistira. m o ž d a i prije n e g o u logosu. d a k a k o uvijek u cjelini svih fragmenata. nikada pak osigurana. spor i dilema. sva­ koj naglijoj korjenitoj preinaci.

i svijet.ta i oni sami nisu drugo do preina­ ke vatre. logos i vatra.svaka promjena je p r o m j e n a iz nečega u nešto. tjelesnog i „ m a ­ terijalnog". ο njihovu jedinstvu. k a k o je mislio nemali broj inter­ preta. o b r n u t o razmjernim svakom. štoviše m o ž d a čak na neki n e o d r e đ e n i način i istovjetne j e d n a drugoj: . koje pak u promjeni ostaje. D) Suprotnosti O s n o v o m Heraklitove filozofije smatra se o d a v n o n a u k koji se pokušava a n a k r o n o označiti i m e n o m p o t e k l i m iz kasnosrednjovjekovne n e o p l a t o n i č k e spekulacije Nikole Kuzanskog. v o d a ili zemlja: . prije svega Heraklitova vatra nije u o p ć e j e d a n od „ e l e m e n a t a " . Frankfurt am M a i n . N e k i tu bliskost vide v e ć istovjetnošću. vatra u o p ć e i nije neka. Tradicionalno i na svoj način veličanstveno objašnjenje je o n o Aristo­ telovo. N o . baš na t o m p r e s u d n o m mjestu u nj ucrtava­ j u ć i vlastitu m i s a o „ p o d r u č j a " . j e d n a na drugu upućene. Frankfurt am M a i n . O n e „ s e prebacuju" . supstanciji i akcidencijama n u ž a n je usljedak o v a k v o g p r o t u m a č e n j a bivanja i mijene te ostaje ležati. dakle s a m o g t o g p r i m a r n o g e l e m e n t a i p r v o t n o g sastojnog p o č e l a „svijeta". r e c i m o tako. k a o što bi to bili npr. C) Vatra N e z a v i s n o od tih i sličnih pitanja. i uz to j o š .. i što li j o š ne. tjelesna tvar.p r o t u m a č i v o m fragmentu biva n a z v a n o „ o d v o j e n i m o d svega". načelno izrađeno u prvoj knjizi Fizike: .u p o r n o i p o d svaku cijenu inzistirajući na vlastitom i s h o d i š n o m uvjerenju ο istovjetnosti logosa i o n o g JSOphon u Heraklita . čak i Hegelovu „apsolutu"? T a k o npr. n e č e g tvarnog. No p r o b l e m je o n d a .. b e z m n o g o oklijevanja. Uz to. Heidegger. s n e č i m s a m o „ d u h o v n i m " . 3 3 0 i d. biva iz suprotnosti i kroz suprotnosti. str. sebi svojstvenim sa­ m o p o u z d a n j e m . v e ć P l a t o n o v u „ h o r i z m u " . k a o što bi to n a v o d n o i m a o biti logos. razlike. o n o m u d r o . ili p a k s a m o bhskost. u kojima je.pričinjajući nad d u h o m Heraklitova mišljenja n e s u z d r ž a n o nasilje.] A n a k s a g o r i n a i zasebitka ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideje u P l a t o n a sve do a p s o l u t n o g d u h a u H e gela. ali iz istinske filozofske neprilike i besputice p o t e k l i m zahvatima. vatra je u tekstu izričito poistovjećena ne s logosom n e g o sa „ s v i j e t o m " : uređeni svijet ( κ ό σ μ ο ς ) nije d r u g o do „ v j e č n o živa vatra". O s i m toga. i b o g . ako ne i n e m o g u ć e prihvatiti. prije svega k a k o shvatiti takvu istovjetnost. ο t o m e autor ne b r i n e suviše. Walter Brocker (Die Geschichte der Philošophie vor Sokrates. j o š i u svem i s v a k o m g o v o r u ο koincidencijama suprot­ nosti. „ o k r u ž j a " ( G e g e n d . Pa ipak. kao u p o n e k i h tumača. str.i taj izraz μεταβάλλειν m o r a se uzeti najstrože i krajnje d o s l o v n o . p r i p a d n o duši pročišćenoj do mudrosti. K o l i k o drukčije. no o n e su u sebi ipak vezane j e d n a uz drugu. N a u k ο tzv. t o g J e d n o g koje se razmjenjuje sa svime". uviđajući p r e t h o d n o s p r a v o m da je „ s o p h o n . protivnosti i blizine m o r a m o respektirati iznad svega ostalog. ako se n e ć e m o izgubiti u neod­ r e đ e n i m općenitostima. usp. u dalekoj povijesnoj anti­ cipaciji. istovjetnosti i s v e m u t o m e sličnom. da bi oživje- 48 44 .bivajući u cjelini i posve o n i m drugim. ma i najfinija. p o s e ž u ć i p r i t o m za filološkim zahvatima koje je teško. M . ne prelaze u drugi lik i izgled. O d v o j e n o s t "(κεχωρισμένον) j e latinski a b s o l u t u m . U Heraklitovim fragmentima sve izrijekom o d r e đ e n e sveze istovjetnosti. k o l i k o se filozofijske ozbiljnosti i. središnji t e r m i n H e r a k l i t o v e flozofije". O n e moraju umrijeti. pa o n d a i „ s u h o blistanje". a o n d a . Sve što biva.u t o m bi uvidu imala biti na­ v o d n o sva d u b o k o u m n a tajna Heraklitova. ma i najoskudnij e m pokušaju obrazloženja. ili k a k o radije p r e v o d i m o : o n o d u h o v n o . Pravi i svojstveni vidovi vatre u Heraklita su ponajprije „ u ž a r e n i z r a k " i nešto po­ put „ e t e r a " . a da bi o n a bila m o g u ć a . ustvrđuje: „ O d t e o d r e d b e d u h o v n o g ( σ ο φ ό ν ) ide j e d n a linija p r e k o d u h a ( ν ο υ ς ) [. inte­ l e k t u a l n o g poštenja sadrži j o š i u takvim d o d u š e nasilnim. j e d n o m od osiguranih istina istraživanja H e r a k l i t a smatra se najuža bliskost logosa s v a t r o m . m o r a u pod­ lozi j e d n o m e i d r u g o m e od onih koja se mijenjaju biti i nešto trete. 1979. u razlici s p r a m ovakve s a m o z a d o v o l j n e pretencioznosti. „ l o g i č k i m " i „ i d e a l n i m " . oslonjene na p o d l o g u ustrajavajuće tvari. 1965. pa bilo to osviješte­ no ili ne. P r e l u d i r a li tu o n d a Heraklit. No u Heraklita n e m a ni riječi ni ο č e m u t a k v o m . i m e n o m „koincidencije suprotnosti". Protiv­ nosti se ne mijenjaju. d o k drugi opreznije i tekstu primjerenije g o v o r e tek ο izvjesnoj bliskosti i analogiji. izgledaju m u k o t r p n i pokuteji B r o c k e r o v a učitelja da u čitavome j e d n o m sa­ tu predavanja razriješi tu g o t o v o nerazrješivu p o t e š k o ć u . zatim „bljesak". 3 0 ) . čini se b a r e m . ali p r i t o m s a m o mijenja lik i izgled.). Heraklit / G A 55/. " N o kako o n d a misliti zajedno logos kao sve-jednost i „ o n o m u d r o " kao od­ vojenost od svega. Sve je ipak na t o m e da se shvati kako su to suprotnosti j e d n o .

I frammenti e le testimonianze.da se p o s l u ž i m o riječima kojima Guthrie za­ ključuje poticajan prikaz Heraklita u svojoj historiji grčke filozo­ fije. Jg. 69-81. Fragments. pali i raste isparavanjima vlage. C. Pariš.: Heraklit. The Cosmic Fragments. 1952. M. 1963. Munchen. J.: Die heraklitischen Briefe. Kirk. M. 1945. Ch. Festgabe fiir Karl Reinhardt. L o g o s joj je takav da sebe s a m u u m n a ž a i iz sebe same raste.und Soziahviss. k a o što je o p e t i tako b e z d a n o d u b o k da se njeni ishodi i „ g r a n i c e " ne m o g u iznaći niti ako se baš svim p u t o v i m a p r o đ e . postavivši čovjeka u središte svog razmatranja i time gotovo pripremajući kasniju p r i m a r n o antropologijsku orijentaciju kako sofista t a k o . L.: Eraclito. R. Ο „subjektu" n e m a dakako riječi ne samo u Heraklita. E. Svaki daljnji g o v o r ο njemu m o r a o bi počivati na vlasti­ toj p r o v e d e n o j interpretaciji. 50 51 . traduit. Geistes. I. Klasse. Ljudska svijest i samosvijest. H. Berlin. K. M o ž e li onda t o m e što smo ovdje . Cambridge. Testimonianze e imitazioni. An edition of the fragments with translation and commentarv. S „psihologijom" stoji slično: duša u Heraklita očito nije sa­ mo čovjeku pripadna. Heidegger. Walzer. Amsterdam. U. Frankfurt am Main. S. Brecht.: Heraklit. Diels ga je čak j e d n o m bio nazvao . J. v e ć bljeskovit: .: Heraclitus. 1970. 1 1965 ( 6 1976). Uz to. Frankfurt am Main. G. Janniere. R. A History of Greek Philosophy..le k a o o n o drugo. J.ocrtali kao „ d u š u " kako je vidi sam Heraklit. 1977. C: Eraclito. Fragmenten. Guthrie. Raccolta dei frammenti. Greek Text with a Short Commentarj. dodatak E) Duša Heraklit je. kao što se opet rađa. Conche. Firen­ ze.: Heraclitus. ne­ go u o p ć e u Grka. str. Fragmente griechisch u?id deutsch. 1979. Bibliografski I. Marcovich. 1962. doista biti pripisana „ m o d e r n o s t " i „subjektivnost" te blizina o n o m e što o d a v n o njegujemo k a o psihologiju svake orijentacije i provenijencije./Fink. Kahn.. j e d n o j od svakako boljih novijih te vrste (W. I. u o d r e đ e n o m smislu. 2 II. to m o ž e m o ostaviti pitanjem. Deichgraber. Vol.: Herakleitos von Ephesos.: Heraklit (GA 55). Ipak bi trebalo biti znatno oprezniji pri svim takvim karakterizacijama. Taj njihov „ p r e b a č a j " nije kontinuiran i postupan. Mazzantini. l 2 Diels. Mansfeld. Bollack. u njenoj po­ nositoj izolaciji" .: Heraclite.: Heraclitus. Texte etabli. Heidelberg. 1939 (preti­ sak: Hildesheim. ona i nije n e k a k v a o d r e đ e n a i postojeća „supstancija": u m i r e i gasi se postavši v o d o m . Sokrata. F. 1963). već je prije svega nešto kozmičko. Oxford. 1979.: Untersuchungen zu Heraklit. Munster/Koln. Merida. Seminar Wintersemester 1966/1967. 1936 ( Wuppertal. 1979. (Editio maior). Pariš. Berlin. M. (Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften und der Literatur Mainz. postaju tek njegovim mišljenjem t e m o m i svojinom grč­ k o g a duha./Wismann. introduzione e commento. H. kao što je pojava svega o n o g a što p o z n a m o i r a z u m i j e m o kao „svijest" i „samosvijest" u njih više n e g o sporna i upitna. Cambridge/Mass. Izdanja (kronološkim slijedom) Bywater. Leipzig. 1977 Λ1962/. u: Varia Variorum. presentes et traduits.: Heraklit. 1967. 4 8 6 ) .: The Art and Thought of Heraclitus. Literatura (abecednim slijedom) 1) U svijetu Bernavs.: Der Logos bei Heraklit. Mondolfo. K. 1972. Holscher.: Rhvthmische Elemente im Logos des Heraklit. O. da bi d o d i r o m bile upaljene kao drugo. Nr.tek sumarno referirajući i para­ frazirajući. 1986.. Fragments.: Eraclito. 1877. tvrdi se.: Heracliti Ephesii reliquiae. 1909. Wiesbaden.najsubjektivnijim i. 1954 ( 2 1962) Snell. Pariš. Cambridge. commente. M.: Heraclite ou la separation. Heraclite. najmodernijim p r o z n i m a u t o r o m antike". na koju se j e d n i m dijelom oslanja. 1901./Taran. Heidegger. 1972. 1869.udarac munje i šibanje b o ž a n s k o g a bića prava su sli­ ka t o g i takvog „prebačaja". bez i najmanjeg pokušaja interpretacije . Testo e traduzione. 1935. izvršio presudan obrat unutar jonske tradicije najranijeg filozofiranja. Firenze. 1949). Α. Ein Versuch iiber den Ursprung der Philosophie. J. Gigon. Torino. štoviše u o p ć e sam pojam psihologije. " O v d e m o ž e m o napustiti tu zapanjujuću figuru. H. str. 9). Moraju se ugasiti. B.

B.: Der Logosbegriff bei Heraklit und Parmenides I.: Heraklit.: Heraclitus. u: Samtliche Werke. W.: Metamorfoze metafizike (str. B. Ramnoux. Roussos. K. Abt. M. Lassale.Kurz. F. Hermes 61 (1926). Zagreb. 2 (Berlin. Schleiermacher. Princeton. str. Svjedočanstva i fragmenti. Reinhardt. 1968. 81-98. III. str.: Interpretationen zu den Logos-Fragmenten Heraklits (Spudasmata 17). Majnarić. Phronesis 11 (1966). He­ raklit"). 1964. Despot. 1971. Wheelwright. u: Isto.: Die Sprache Heraklits. 1858. 2 sv. von Ephesos. 41 i d. 1978. C: Heraclite ou l'homme entre les choses et les mots. str.: Herakleitos der dunkle.: „Heraclitea".) 2) U Hrvatskoj (uz prikaze u standardnim historijama filozofije) Bošnjak. 1959. 1982. str. 72 i d. Gottingen. J". Snell. F. Bd. 1-146.: Vermachtnis der Antike. 1962. 59-73: „Bitak i bivanje. 1839). Cipra. Ph. 2 2 HERAKLIT Fragmenti djela 52 . Verdenius. u: R. Čakovec. Zagreb.: Filozofski dnevnik 11978-19821 (str. str. 1971. Berlin. 353-381. K. N. Pariš. Darmstadt. 1961. Ε.: Die Philošophie Herakleitos des Dunklen von Ephesos.: Logos i dijalektika. Ε.: Heraklit-Bibliographie. ( 2 New York. 1951. B. Hidesheim/New York. N. Reinhardt.: Heraklits Lehre vom Feuer. K. Zagreb. 87-138: „Heraklit").

koji je vjerojatno pogreškom u izvorniku ostao nepreveden. Zagreb.. prema kojoj se lako može svaki fragment u Dielsovoj nu­ meraciji pronaći u našoj ediciji. Također je dodan. Na kraju je dodirna i konkordancija. uz oznaku D. 1983. Walzer. 55 .i".donese prema abecednom redoslijedu auto­ ra iz kojih crpi navod fragmenta naprosto je neprihvatljiva hiperkritička filološka kapitulacija i nije nimalo neopravdano kad je naprimjer Kahn naziva jednom „apparentlv irrational procedure". 2) U fragmentu 99 (D20) veznik . pod brojem 6. Fragmenti. držeći se srodnosti sadržaja. Pogreška je nastala vjerojatno previdom. u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. 149-160. prema τ' originala. fragment 72 u Dielsovoj numeraciji. str. Dielsova odluka da fragmente skupljene iz najrazličitijih doksografskih izvora . Tekst prijevoda prenesen je bez izmjena. Marcovich).ne uspijevajući pronaći nikakva kriterija' za njihov smislen i donekle sustavan raspored .Fragmenti Heraklitova djela Preveo Milivoj Sironić Napomena (Damir Barbarić): Hrvatski tekst Heraklitovih fragmenata u prijevodu Milivoja Sironića preuzet je iz hrvatskog prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker. i koji nam se čini najboljim medu mnogim varirajućim i od Dielsa odstupajućim redoslijedima u glavnim dosadašnjim izdanjima (Bywater.. Fragmente smo stoga ovdje donijeli u redoslijedu kakav je. Predsokratovci.a" izmijenjen je u . Broj fragmenta u Dielsovu izdanju naveden je uvijek na po­ četku teksta fragmenta u zagradi. ili pak ispuštanjem pri tiskanju. osim na dva mjesta: 1) U fragmentu pod brojem 9 (D18) ispravljen je prijevod dodavanjem negacije „ne". u svom izdanju uspostavio Charles H. I svezak. prema μή originala. An edition of the fragments with translation and commentarv). koje ima Diels jednako kao i svi drugi izdavači. Kahn (The Art and Thought of Heraclitus.

( D 5 7 ) Učitelj velikog m n o š t v a je H e z i o d . ( D 7 1 ) . 2. to s m o ostavili. 19. koji nije p o z n a v a o dan i n o ć . to n o s i m o . ( D l ) Taj logos. 23. stvorio je svoju m u d r o s t : m n o g o z n a n j e . " 24. 22. to im se čini stranim. ali m a l o nađu. 1965 ( 1976).Također smo iz hrvatskog prijevoda fragmenata preuzeli samo one riječi za koje se može s određenom izvjesnošću pretpostaviti da su auten­ tične Heraklitove. 25. p o š t o si je izabrao te spise. 9. ( D 1 0 7 ) Oči i uši su loši svjedoci ljudima ako imaju barbarske duše.. 8. ( D 7 3 ) Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju. ( D 2 ) Stoga treba slijediti zajedničko. Posvjedočuje im to poslovica: „ I a k o su prisutni. koji su se trijebili od ušiju. slični su neiskusnima iako se okušavaju u takvim riječima i djelima k a k o ih ja objašnja­ v a m razlučujući svako p r e m a njegovoj prirodi i t u m a č e ć i ka­ ko stvar stoji. 7. 15. 12. 20. ( D 3 8 ) Tales je prvi istražio zvijezde. koji postoji uvijek. (42) H o m e r zaslužuje da se iz natjecanja izbacuje i šiba i A r h i l o h na isti način. ( D 1 7 ) M n o g i naime. ipak su o d s u t n i . 4. To je n a i m e j e d n o . ipak v e ć i n a živi kao da i m a vlastitu m o ć rasuđivanja. i o n o na što s v a k o d n e v n o nailaze. ne razumiju ih niti ih znaju kad ih nauče. ( D 2 2 ) Oni koji traže zlato m n o g o zemlje raskopaju. od svih se ljudi najviše po­ zabavio istraživanjem i. zlo umijeće. rekavši: „ Š t o s m o vidjeli i uhvatili. D r u g i m ljudima ostaje n e p o z n a t o što b u d n i čine kao što zaboravljaju o n o što u snu čine. ( D I O l a ) Oči su točniji svjedoci n e g o uši. I ma da se sve zbiva po t o m l o g o s u ( z a k o n u ) . 2 1 . ali u sebi misle (da ih znaju). ( D 5 6 ) Ljudi se p o s v e varaju u spoznavanju vidljivih stvari j e d n a k o kao H o m e r koji je b i o mudriji od svih H e l e n a . 16. Pri prosudbi i izboru oslanjali smo se ponajprije na Snellovu redakciju teksta: Heraklit. od t o g a se o k r e ć u i udaljuju.. M n e z a r h o v sin. ne razumiju ljudi niti prije n e g o što ο njemu čuju niti n a k o n što su čuli. n e ć e naći n e n a d a n o j e r se o n o ne m o ž e p r o n a ć i i nije pristupačno. ( D 5 5 ) Ja dajem p r e d n o s t o n o m e što se m o ž e vidjeti. ( D 4 0 ) M n o g o z n a n j e ne uči r a z u m u jer bi naučilo H e z i o d a i Pitagoru i nadalje K s e n o f a n a i Hekateja. ( D 7 2 ) Od o n o g a s č i m e najviše n e p r e s t a n o saobraćaju. 13. Fragmente. čuti i spoznati. ( D 1 2 9 ) Pitagora. 6 Herausgegeben von Bruno Snell. Munchen. 26. ( D 7 4 ) Ne treba postupati kao djeca roditelja. ( D 1 0 5 ) H o m e r j e b i o astrolog. a što n i s m o niti vidjeli niti uhvatili. ( D 4 7 ) Ne s u d i m o nepromišljeno ο najvećim stvarima! 14. 56 57 . 18. Griechisch und deutsch. " 3. 11. 1. 5. koliki se na takve stvari namjere. ( D 8 9 ) B u d n i imaju j e d a n i zajednički svijet. 10. ( D 1 0 6 ) Priroda svakog dana j e j e d n a . ( D 1 9 ) Ne znaju slušati ni govoriti. 6. ( D 1 8 ) A k o se n e t k o ne nada. ( D 1 2 3 ) Priroda voli sakrivati se. No iako je logos zajed­ nički. Misle da najviše zna o n . ( D 3 5 ) Ljudi filozofi moraju biti znalci v e o m a m n o g i h stvari. Njega n a i m e prevariše dječaci. n e r a z u m n i nalikuju gluhima. 17. koji zaboravlja k a m o v o d i put. o n o g a . ( D 3 4 ) Iako su čuli.

( D 3 1 B ) Zemlja k a o m o r e se razlijeva i odmjeruje se p r e m a i s t o m logosu ( z a k o n u ) kakav bijaše prije n e g o p o s t a d e z e m ­ ljom. ( D 1 2 0 ) G r a n i c e z o r e i večeri su Veliki Medvjed i n a s u p r o t V e l i k o m Medvjedu granica v e d r o g Zeusa. a i duše se iz vlage isparuju ( ? ) . ( D 9 0 ) Sve je zamjena za vatru i vatra za sve b a š k a o r o b a za zlato i zlato za robu. a od m o r a p o l o v i n a zemlja. ( D 9 9 ) Da n e m a sunca. ( D 9 2 ) Sibila govoreći u z b u đ e n i m ustima nenasmijano. 50. 44. nekićeno i b e z dražesti b o g o m opčinjena prodire glasom kroz tisuće godina. ( D 3 0 ) Ovaj k o z m o s (red svijeta). nije u č i n i o ni­ j e d a n od b o g o v a niti od ljudi. nijedan nije do­ šao do t o g a da bi spoznavao da je m u d r o s t od svega odvo­ jena. ( D 5 0 ) A k o poslušate n e m e n e . 43. ( D 4 5 ) G r a n i c e duše nećeš u h o d u naći makar pregazio svaki put: tako d u b o k logos ima. m u d r o j e prizna­ vati da je sve j e d n o . 36. ( D 8 4 b ) N a p o r je trpjeti iste i pokoravati im se. suho se ovlažuje. 45. 53. 30. p o m o ć n i c e Pravde. 59 58 . ( D 1 1 2 ) R a z b o r i t o misliti je najveća vrlina. a m u d r o s t je isti­ nu govoriti i raditi p r e m a prirodi slušajući j e . 51. niti govori niti skriva n e g o nagovještava. 28. 31. ( D 3 ) S u n c e je široko j e d n u ljudsku stopu. j e r sve ljudske zakone hrani j e d a n božanski. 39. 34. ( D l 16) S v i m ljudima d a n o je da spoznaju sami sebe i da bu­ du r a z u m n i . a zemlja (od smrti) v o d e . ( D 6 ) S u n c e je svaki dan n o v o . 33. bila bi n o ć što se ostalih zvijezda tiče. n e g o bijaše uvijek i jest i bit će vječno živa vatra. 38. 35. t o p l o se hladi. inače će ga pro­ naći Erinije. 47. 49. ( D l 14) O n i koji s r a z u m o m govore. 40. 46. koja se po mjerama (periodički) pali i po mjerama gasi. ( D 1 0 1 ) Ja sam istražio s a m o g a sebe. v l a ž n o se suši. 4 2 . ( D 1 2 ) O n i m a koji u iste rijeke ulaze druge i d r u g e v o d e pri­ tječu. ( D 1 1 3 ) R a z u m j e svima zajednički. 48. ( D 7 6 ) V a t r a živi od smrti zemlje. i približava se i udaljuje se. ( D 9 1 ) Raspršuje se i o p e t skuplja. a druga p o l o v i n a užareni zrak. 32. Ovaj je naime toliko m o ć a n koliko h o ć e i dovoljan je svima i nadmašuje (sve). 29. ( D 9 3 ) G o s p o d a r . n e g o logos. ( D 8 1 ) Pitagora v o đ a lažljivaca. 52. ( D 3 1 A ) P r o m j e n e vatre: najprije m o r e . v o d a živi od smrti zraka. čije je proročište u Delfima. ( D 1 2 6 ) H l a d n o se zagrijava. 37.27. 4 1 . isti za sve. ( D 1 0 8 ) Od kolikih sam č u o učenja (logose). zrak živi od smrti vatre. koja sve d o n o s e . ( D 1 0 0 ) Godišnja doba. ( D 9 4 ) Helije n e ć e prekoračiti svoje mjere. ( D 8 4 a ) Mijenjajući se o d m a r a se. treba da se pokazuju j a k i m a u o n o m e što je svima zajedničko baš kao država u z a k o n u i m n o g o j a č i m a .

( D 1 3 ) Svinje uživaju u blatu v e ć m a n e g o u čistoj vodi. ( D 6 1 ) M o r e : v o d a najčistija i najprljavija: r i b a m a pitka i spa­ sonosna. a ljudima nepitka i p o g u b n a . a m a l o njih d o b r i " . 6 1 . protjeraše g o v o r e ć i : „ N e k a niti j e d a n od nas ne b u d e najbolji. 73. čija je glaso­ vitost v e ć a n e g o od ostalih ljudi. 78. 76. a b o ž a n s k o ima. glad . pale i na svaki n a č i n j a d n o m u č e b o ­ lesnike te j o š k t o m e traže plaću iako ne zaslužuju da je dobiju od bolesnika j e r isto čine: i d o b r o i bolesti. ( D 5 8 ) I liječnici režu. ( D l l ) Sve što g m i ž e tjera na pašu udarac. ( D 7 9 ) Čovjek je djetinjast p r e d b o ž a n s t v o m k a o s t o j e i dijete pred čovjekom. ( D 2 3 ) I m e Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde. 5 5 . 6 0 . 62 ( D 9 7 ) Psi laju na o n e koje ne poznaju. 70. ( D 5 9 ) Putanja ( h o d ) vijka u valjarici ravna i kriva j e d n a je i ista. ( D 9 ) Magarci bi radije izabrali slamu n e g o zlato. ( D 7 0 ) Ljudska su mišljenja dječje igračke. ( D 8 ) S u p r o t n o se sjedinjuje i iz različitoga najljepša h a r m o ­ nija. 80. 75. inače n e k a b u d e najbolji drugdje i m e đ u dru­ gima. ( D 8 7 ) G l u p čovjek se o b i č n o pri svakoj riječi (logos) u k o č i od straha. ( D 1 2 1 ) D o b r o bi učinili Efežani da se svi odrasli r e d o m obje­ se i n e d o r a s l i m a ostave grad. 59.sitost. 6 5 . ( D U O ) Ljudima nije bolje da im biva sve što žele. 68. 57. ( D 3 7 ) Svinje se kupaju u kaljuži. a d r u g o nepravednim. 77. ( D 5 4 ) Nevidljiva harmonija j a č a je od vidljive. 71. ( D l l l ) Bolest učini zdravlje u g o d n i m i d o b r i m . ( D 4 8 ) L u k u je dakle i m e život. ( D 1 0 4 ) K a k a v j e njihov u m ili r a z u m ? N a r o d n i m pjevačima vjeruju. ( D 5 1 ) Ne shvaćaju kako se sa s o b o m slaže o n o stoje različn o : (to j e ) unatrag o k r e n u t a harmonija kao k o d luka i lire. a perad u prahu ili pepelu. umor ." 66. ( D 3 9 ) U Prijeni se r o d i o Bijant. svoga najbo­ ljeg čovjeka. ( D 7 8 ) Ljudsko b i ć e n e m a m o ć spoznaje. 83. ( D 4 4 ) N a r o d treba da se b o r i za z a k o n baš kao za utvrdu (grada). 69. ( D 4 1 ) J e d n o j e n a i m e m u d r o s t : spoznavati d u h o v n u m o ć ko­ ja upravlja sve kroz sve. koji H e r m o d o r a . 64. i u m u d r o s t i i u ljepoti i u s v e m u o s t a l o m . 60 61 . ( D 8 3 ) Najmudriji čovjek p o k a z a t će se n a s p r a m b o g u kao m a j m u n . a djelo (njegovo) smrt. ( D 3 3 ) Z a k o n jest i volji j e d n o g a biti p o k o r a n . ( D 4 9 ) J e d a n j e z a m e n e k o l i k o deset tisuća ako j e najbolji. d o b r o i p r a v e d n o . a učitelj im je svjetina j e r ne znaju da „ m n o g i su loši.odmor. 6 7 . ( D 1 0 2 ) B o g u je sve lijepo. 8 1 . T e u t a m o v sin. 82. 6 3 . 74.54. 79. ( D 1 2 5 ) I miješano piće rastavlja se ako se ne m u ć k a . a ljudi j e d n o drže pravednim. 5 6 . 5 8 . 72. ( D 8 2 ) Najljepši m a j m u n r u ž a n je u poređenju s ljudskim ro­ dom.

i ostavljaju djecu odakle opet nastaju s m r t n e sudbine. b u d n o i spavajuće. ( D 9 8 ) D u š e udišu mirise u H a d u . 9 1 . a svjetina je zasićena baš k a o stoka. ( D 3 6 ) D u š a m a je smrt postati v o d o m . jest to. ( D 6 2 ) Besmrtni . i o n o opet promijenivši se. Od zemlje postaje v o d a a od v o d e duša. a život o n i h smrt ovih.besmrtni. ali je teško u raspuštenosti i pri vinu. 88.smrtni. a b u d a n dotiče se o n o g a koji spava. čeka ih o n o č e m u se ne nadaju niti slute. 105. vodi ga n e d o r a s l o m o m č e . smrtni . 106. ( D 2 7 ) K a d ljudi umru. druge kao ljude. ( D 8 6 ) Z b o g nevjerovanja izmiče pa se ne spoznaje. a druge slobodnima. 101. 90. 104. ( D 7 7 ) D u š a m a je radost ili smrt da b u d u vlažne. ( D 7 ) Kad bi sve stvari postale dim. 92. ( D 5 2 ) Životni vijek je dijete koje se zabavlja igrajući k o c k e : kraljevstvo djeteta. 99. ( D 7 5 ) I oni koji spavaju radnici su i suradnici o n o g a što se zbiva u k o z m o s u .84. m l a d o i staro. 102. ( D 2 9 ) P l e m e n i t i ljudi izabiru sebi j e d n o umjesto svega dru­ g o g a . (tada) b i s m o n o s o m m o ­ gli i raspoznavati. a on tetura ne osjećajući k a m o h o d a j e r i m a v l a ž n u dušu. a v o d i je s m r t postati zemljom. Jer to. 85. 89. ( D 8 8 ) J e d n o isto je u nama: živo i mrtvo. 110. ( D 5 3 ) Rat je otac svega i svega kralj. ( D 2 8 A ) ( S a m o j e ) mnijenje o n o što najpouzdaniji čovjek spo­ znaje i čuva. j e d n e je p o k a z a o kao b o g o v e . ( D 2 6 ) Čovjek u noći pali sebi svjetlo kad mu se ugasi vid. ( D 2 8 B ) Pravda će zgrabiti graditelje i svjedoke laži. 111. ( D 6 3 ) Postaju b u d n i čuvari živih i mrtvih. ( D 1 1 7 ) K a d je čovjek pijan. 103. ( D 2 5 ) Slavnije smrti dobivaju veće nagrade. 87. ( D 8 0 ) A treba znati da je rat sveopća pojava. a san koliko spavajući (gledamo). 109. promijenivši se. život ovih je smrt onih. jest o n o . ( D 9 5 ) Neznanje je bolje sakrivati. ( D 1 1 5 ) Duši je svojstven l o g o s koji s a m sebe uvećava. 98. ( D 1 1 8 ) Suhi je sjaj najmudrija i najbolja duša. 93. 100. D o k živi dotiče se m r t v o g a u snu. 97. ( D 2 4 ) U A r e s o v u poslu ( r a t u ) p o g i n u l e časte b o g o v i i ljudi.ili bolje: da se odmaraju . 107.vječnu slavu umjesto prolaznih stvari. 94. 113. ( D 8 5 ) T e š k o je boriti se s p o ž u d o m j e r što h o ć e kupuje na štetu duše. 96. ( D 4 3 ) Obijest treba gasiti više n e g o p o ž a r . ( D 9 6 ) Leševe bi trebalo izbaciti prije n e g o đubre. ( D 2 1 ) S m r t je koliko budni gledamo. j e d n e je učinio r o b o v i m a . 95. ( D 6 0 ) P u t p r e m a g o r e i p r e m a dolje j e d a n je i isti. 62 63 . 86. 112. ( D 2 0 ) Rodivši se h o ć e da žive i da imaju s m r t n e s u d b i n e . 108. da je pravda b o r b a i da sve nastaje kroz b o r b u i po nuždi. ( D 1 0 3 ) Na o b o d u kruga zajednički su p o č e t a k i svršetak.

( D 1 1 9 ) Karakter j e čovjeku sudbina ( d a i m o n ) . 120 121 122 124 D-K 96 97 98 99 100 101 101a 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 129 Hr. n e ć e i h o ć e da se naziva i m e n o m Zeus. Isti je n a i m e H a d i D i o n i z . numeracija u ovoj ediciji. Konkordancija (U koloni o z n a č e n o j s D-K je numeracija fragmenata u Diels-Kranzovu izdanju. ( D 6 6 ) K a d n a d o đ e vatra. 122. Mije­ nja se baš k a o što ulje kad se miješa s mirodijama d o b i v a i m e p o mirisu svake pojedine. rat-mir. 118 67 2 11 103 75 25 63 19 54 22 105 66 36 13 82 64 37 81 96 85 83 15 23 20 76 77 104 72 94 111 119 D-K 64B 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84a 84b 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 Hr. b l a t o m prao. a u k o l o n i s o z n a k o m Hr. ( D 3 2 ) J e d n o . koje je j e d i n o m u d r o . sve će rastaviti (suditi) i pograbiti. i iz svega j e d n o i sve iz j e d n o g a . 126. A k o bi ga n e t k o od ljudi o p a z i o gdje tako radi smatrao bi ga ludim. s l o ž n o i n e s l o ž n o . ( D 5 ) O n i koji se z l o č i n o m kaljaju nastoje se čistiti n o v o m krvlju. 1 3 47 117 48 113 78 73 125 79 50 74 115 116 123 4 9 18 99 91 10 71 101 97 92 86 87 89 98 38 39 40 D-K 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64A Hr. zima-ljeto. 115. To je k a o ako bi se n e t k o . 90 62 112 46 43 29 16 70 100 60 24 21 17 28 68 69 33 32 31 102 30 107 110 114 45 65 12 126 80 49 26 59 5 6 7 14 93 42 109 55 58 84 27 56 57 52 53 106 88 61 95 8 41 51 35 34 44 108 64 65 . sitost-glad. 117. 118. ( D 6 4 A ) S v e m i r o m upravlja g r o m . 125. ( D 6 4 B ) (Vatra) r a z u m o m o b d a r e n a . 121. ( D 1 4 ) N e s v e t o je uvođenje u misterije kako je uobičajeno k o d ljudi. postupili bi v e o m a bestidno.) D-K 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28A 28B 29 30 31A 31B Hr. 116.114. 120. 123. 119. k o j e m u u čast mahnitaju i slave lenejsku svetkovinu. ( D 1 5 ) K a d ne bi D i o n i z u radili svečan o p h o d i pjevali pjesmu s p o l n o m u d u (falosu). ( D 6 7 ) B o g j e : dan-noć. skladno i n e s k l a d n o . ( D 1 2 4 ) Najljepši je sistem svijeta ( k o z m o s a ) k a o hrpa na­ s u m c e n a b a c a n o g smeća. ( D 6 5 ) (Vatra j e ) oskudica i sitost. ( D 1 6 ) K a k o bi n e t k o m o g a o ostati sakriven pred o n i m što nikad ne zalazi? 124. I takvim se b o ž j i m kipovima m o l e kao kad bi t k o razgovarao sa z g r a d a m a ne imajući p o j m a što su b o g o v i i heroji. ( D I O ) V e z e : cjelina i necjelina. ušavši u blato.

o n o j Karla Reinhardta.] O t k a d je P a r m e n i d neupad­ ljivu rječcu 'bitak' u z d i g a o do središnjeg filozofijskog p o j m a . U drugoj pak. 1937).Damir Barbarić Parmenid „ P a r m e n i d j e tvorac o n t o l o g i j e " . [. 1954). u p o t o n j e m svijetu postigao u č i n a k kakav nije u d i o p a o ni j e d n o m e od ranih grčkih filozofa. 6 1 ) 1 svoj kratki n o v e o m a utjecajni k o m e n t a r P a r m e n i d u . bit će P a r m e n i d opet v e ć na prvoj stranici p r o z v a n „ p r v i m m e t a f i z i č a r o m " t e p o t o m višekratno „ p r v i m l o g i č a r e m " . Sartre. K o n i g .tako započinje U v o H o l s c h e r (str. Maihofer. ' L ' e t r e et le n e a n t ' (J. 'pra­ vo i bitak' (W.. 1 9 4 3 ) . . 55.. U s l i č n o m t o n u započinje u v o d u vlastiti k o m e n t a r i E r n s t H e i t s c h (str. t k o piše knjigu Ό funkciji k o p u l e ' Potpuni podaci za djela kojima se u zagradi navodi samo brojka stra­ nice nalaze se u popisu na kraju studije. T k o danas obrađuje re­ c i m o t e m e kao 'bitak i vrijeme' (Heidegger. to je pitanje u europskoj filozofiji ostalo živo. m o ž d a i j o š utjecajnijoj interpretaciji. koja se od strane kasnijih navodi p o d n a s l o v o m Ό na­ ravi'. P. 1 9 2 7 ) . 'bitak i mišlje­ nje' (J. 5 7 ) : „ P a r m e n i d j e svojom p j e s m o m n a u k a (Lehrgedicht).

i to najdoslovnije u smislu religijsko-misterijskog b o ž a n s k o g na­ dahnuća.„ v r a ć a " v e ć d o n e k l e zastarje­ l o m h e k s a m e t r u . daleko od ovakve idiličnosti kakvu m o ž d a i n e h o t i c e sugerira C o x o n . P l a t o n i Ari­ stotel su očito P a r m e n i d a navodili iz sjećanja ili u vlastitoj pa­ rafrazi. Damaskije. a d o b a r dio daljnje doksografske tradicije počiva. prastara doksografska teza ο t o m e da je b i o u č e n i k Ksen o f a n o v . g o d i n e prije K r i s t a od G r k a koji su p o d pritiskom Perzijanaca bili napustili zavičaj u Maloj Aziji. Stalno čuđenje interpreta izaziva činjenica da se P a r m e n i d .S ob­ z i r o m na svoju neprozirnost. nasljedovanje njihove pjesničke f o r m e . p r e m d a je vjerojatno u s a m o g P a r m e n i d a sadržavao ne više od petine cjelokupnoga teksta. kojem se pripisuju v e z e s pitagorejcima. Sam Simplikije pojedine dijelove teksta navodi po dva ili više p u t a u svojem k o m e n t a r u Aristotelove Fizike. i 515. Od svega što danas posjedujemo kao vlastiti P a r m e n i d o v tekst prvi dio.(A.. N a s r e ć u njegov je rukopis b i o iz­ vrsne kakvoće. on je naš jedini izvor. koliko g o d u u s p o r e d b i s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " razmjerno zadovoljavajuća. a predaja je j e d n o g l a s n a u opisu obitelji iz koje potječe k a o b o g a t e i o s o b i t o u g l e d n e .nakon što je j o n s k a filozofija v e ć p o d a l e k o od­ m a k l a u osvajanju p r o z n o g izraza kao najprikladnijeg za p o t r e b e r a n o g spekulativnog promišljanja . p o d utjecajem stanovitog Ameiniasa.] U s v e m u . potječući m o ž d a iz tradicije o č u v a n e u Akademiji j o š od v r e m e n a Platonova. u ko­ j e m se izlažu mnijenja smrtnika te dakle „ P a r m e n i d o v a k o z m o - 68 69 . 1): . o s n o v a n o m poslije 540. N a v o d i se da je u m l a đ i m g o d i n a m a m o r a o biti z a k o n o d a v n o i politički djelatan. Proklo.. S druge strane. kao i s j o n s k i m k o z m o l o g i j s k i m učenjima. j e d v a da je u klasičnih filologa i historičara grčke filozofije. b o g a t o m t r g o v a č k o m gradu na zapadnoj obali j u ž n e Italije. G r o t e . U razlici spram toga. Čuđenje bi trebalo postati manjim zamijeti li se i u v a ž i u kolikoj je mjeri cjelina P a r m e n i d o v a djela uz ostalo i j e d a n stalni implicitni dijalog s H o m e r o m i H e s i o d o m . Simplikije navodi dvije trećine od n a m a sačuvanih sto i pedeset redaka. koju bi d a k a k o b i l o neispravno svesti s a m o na. čini se da n a m je sačuvan u svojem najvećem dijelu. Slična neusuglašenost predaje zatiče nas k o d fragmenata drugog dijela spjeva. bilo omiljenije t e m e za vječno nagađanje i protuslovljenje. taj stoji t i m e u j e d n o j tradiciji koja je ishodište dobila u s t i h o v i m a P a r m e n i d o v i m . Sto se p a k o d n o s a s p r a m H e r a k l i t a tiče. Te P a r m e ­ n i d „ k r i t i z i r a " Heraklita. začeta j o š u P l a t o n o v u Sofistu. u novije je vrijeme sve više p r e d m e t o m sumnje i preispitivanja. koji je i s c r p n o citirao iz njena najznačajnijeg dijela poradi njene rijetkosti [. J e d n a k o je tako iz s a m o g djela p o s v e očita zbliženost s H o m e r o v i m i H e s i o d o v i m djelom. U uspostavi teksta fragmenata i m a m o p r e d n o s t ne s a m o o p ć e n i t o d o b r e tekstualne predaje a u t o r a koji ga navode. kao i to do koje je mjere u svrhu njegova razumijevanja p o t r e b n o naj­ ozbiljnije uzeti entuzijastički t o n i sadržaj u v o d n o g a dijela spjeva. tekst ostataka P a r m e n i d o v e p o e m e je n e o b i č n o d o b r o očuvan. upravo na njihovim stavovima. p o v u k a o u m i r k o n t e m p l a t i v n o g života. " Pogađaju li o v e i slične karakterizacije s a m u stvar P a r m e n i d o v a djela i o n o g a što mu je bilo z a d a n o misliti? Život i spis P a r m e n i d je r o đ e n i živio u Eleji. Da je naslov P a r m e n i d o v a „ s p j e v a " i z v o r n o glasio Ο naravi nije o s o b i t o vjerojatno. da bi se p o t o m . započinjući u v o d u svoj k o m e n t a r P a r m e n i d u (str. koji je o p ć e n i t o u helenističkoj i kasnijoj povijesti o č i t o v e o m a m a l o čitan i k o m e n t i r a n . za s k o r o tri četvrtine toga. koji izlaže filozofov put k boginji i njenu objavu istine svega. inače sa­ s v i m bjelodano. a njegovi se navodi isto­ ga teksta p r i t o m katkad n e z a n e m a r i v o razlikuju. no b e z ikakva t i m e i z b o r e n o g ozbiljnog d o p r i n o s a raz­ jašnjenju filozofije j e d n o g i drugog. k a o i u svim ostalim slučajevima. Sve b i t n o ο tekstualnoj predaji sažeto je i j a s n o iskazao Coxon. Posljednji autor za kojega z n a m o da je j o š rabio rukopis čitava djela je Simplikije.. S druge strane. n e g o često također njihove diskusije i parafraze argu­ menata. drugi dio. 1935). tko upotrebljava t e r m i n e kao ontologija i egzi­ stencija. ili za p o l o v i n u od svega što je ostalo. te opet Heraklit P a r m e n i d a . sve t a m o od p o l o v i n e p r o š l o g stoljeća pa do danas. i tako u n e d o g l e d . K a o g o d i n e rođenja n a v o d e se alternativno 5 4 0 . Simplikiju paralelni navodi iz prvoga dijela spjeva kakve p r e n o ­ se drugi neoplatoničari (Plotin." Ipak je situacija s tekstom. takozva­ ne „ P a r m e n i d o v e fizike". Iz s a m o g njegova djela dadu se lako naći p o t v r d e ο temeljitoj u p o z n a t o s t i s pitagorejskim n a u k o m ο k o z m o g o n i j s k i m protivno­ stima. P l u t a r h ) po­ negdje značajno odstupaju od njegovih.

. da ovako apstraktno suprotstavljena alter­ nativa „materijalno ili spiritualno" u o p ć e d o p u š t a zadovoljavajući o d g o v o r . m e đ u t i m . Nije bitak na mnogome njegov p r o b l e m .u t o m e i svojevrsni dokaz primitivnosti i nesavrše­ 7 nosti P a r m e n i d o v a mišljenja (Zeller-Nestle 1 9 2 3 . to eon. koji bi i onako. a n e k a prava i uistinu odgovarajuća imala bi se o č i g l e d n o potražiti t e k negdje s o n u stranu od takve r a z d i o b e i od nje izvornije. p r o l a z n o m e . D o v o l j n o će biti ovdje tek na­ značiti n e k e od o s n o v n i h p r o b l e m a s kojima se svaka takva in­ terpretacija m o r a suočiti i potražiti nekakvo njihovo razrješenje.u svojoj temeljnoj aristotelijansko-hegelijanskoj maniri . k a o izvor m n o g i h bitkuj u ć i h stvari. str. n e ć e m o upuštati u pokušaj interpretacije. i z v o r n o o č i t o znatno duži i obuhvatniji od prvoga. koje su za njega o n o što se pričinja. a Stenzel će u njega n a ć i čak anticipaciju o s n o v n o g a stava kritičke filozofije. K a ž e se onda. Nauk Ovdje se. s kojima se već desetljećima bori svaki zah­ tjevniji i relevantniji pokušaj dohvaćanja o n o g a b i t n o g u ovdje p r e v e d e n i m fragmentima P a r m e n i d o v a djela. bez ikakave osjetilne primjese. uostalom. te o s o b i t o C a l o g e r o ) . J o h n B u r n e t nije se štoviše ustručavao u P a r m e n i d u prepoznati „ o c a materijalizma". ili p a k s „ d u h o m " ( ν ο υ ς ) sa­ m i m istovjetno. ostaje n a m skrajnje fragmentaran i svaki pokušaj n e k e temeljite rekon­ strukcije susreće se tu s nerazrješivim teškoćama. poznaju s a m o i j e d i n o osjetilno biće.gonija". 6 9 8 ) : „Nje­ g o v o biće nije nikakav metafizički pojam. počinjući v e ć s P l o t i n o m s a m i m . upojedinjenome i p o j a v n o m e . ali ipak v e ć m j e r o d a v n o upravlja i vodi cjelokupan put mišljenja (tako u o s n o v i v e ć R e i n hardt.. T e š k o . Č i n i se da baš n e k a k o u t o m pravcu upućuje naprimjer i E u g e n F i n k (Grundfragen der antiken Philosophie. s h o d n o naravi i svrsi edicije. o d n o s n o preciznije „ o n i o k o P a r m e n i d a " . Pre­ vladavajuća interpretacija P a r m e n i d a u z i m a njegov temeljni p o ­ j a m o n o g eon tako kao da bi to bila j e d n a jedina stvar. V e ć je i sam B u r n e t s v o j e d o b n o b i o prisiljen prihvatiti t o d a j e „ u P a r m e n i d o v o vrijeme o n o netjelesno bilo j o š uvijek n e p o z n a t o " . ta dokounta. t o g n a i m e da čovjek konstituira svijet t i m e što ga misli. h o ć e li biti ozbiljan i temeljit. ipak očito pridaje predikat protežnosti. vidi „ b i ć e " u Par­ m e n i d a kao nešto b i t n o duhovno. zora te tragove t o g porijekla j o š j a s n o nosi na sebi.p o u z d a n o s t koje je i inače n a k o n Chernissovih kritičkih istraživanja postala s p o r n a i 70 71 . Od t o g a nisu d a l e k o ni svi pokušaji da se bit P a r m e n i d o v e filozofije. osjetilnim. kao što u o s t a l o m i Zeller nalazi s h o d n i m u p o z o r i t i da je „razlikovanje tjelesnoga i netjelesnoga njemu ne t e k strano. Ali P a r m e n i d o v o pitanje ο bitku ne cilja n i k a d na bićevnost bića. razumije i p r o t u m a č i k a o stvar logike. v e ć j e d a n pojam koji se najprije razvio iz. da n e m a u o p ć e nastajanja i prolaženja. nalazeći p r i t o m . u sebi zatvorena. tada je i „tjelesnost" i „netjelesnost" (dakle t a k o shvaćena „ d u h o v n o s t " ) j e d n a k o slabo pogađajuća karakteristika P a r m e n i d o v a „ b i ć a " .i pri svoj odlučnosti s k o j o m ga odvaja od osjetilnosti".): „ P r e š u t n o se pretpostavlja da P a r m e n i d h o ć e zaključiti što bi to o n d a zapravo b i o bitak na biću. Od tada nadalje ne prestaju pokušaji da se o n o što Parmenid naziva „ b i ć e m " (τό έόν) poistovjeti s nečim materijalnim. 1985. Izri­ čitu vlastitu refleksiju ostavljamo pak primjerenijoj prigodi. str. U razlici spram Aristotelove p r o s u d b e . n e g o u p r a v o sa­ mo j e d n a . n e g o i nespojivo s čitavim njegovim stajalištem". tjelesnim i protegnutim. p r o b l e m a . da s a m o u ljudskim p r e d o d ž b a - A) Prava narav Parmenidova „bitka" odnosno „bića" Aristotel je b i o prvi koji je (De caelo 2 9 8 b ) ustvrdio da Parmenid. u p i t n a . n e g o bitak kao arche. J e d n a k o o d l u č n o zastupa takvo shvaćanje P a r m e n i d a i Zel­ ler. zahti­ j e v a o p o z a m a š n u zasebnu knjigu. ne na n a č i n e i ustroje bitka koji pridolaze stvarima. zatim Verdenius. j e d i n s t v e n a kugla bitka. a ispravnost tih uvida doista nije m o g u ć e sporiti. 2 0 1 id. No ako je d o i s t a tako. v e ć s a m o n e p o m i č ­ na vječna sadašnjost-prisutnost. da uistinu ne postoji m n o g o stvari. j e d n a jedina. P r i t o m ć e m o se ograničiti na sažeto referiranje relevantnih stavova i diskusija iznesenih u dosadašnjem istraživanju i tumačenju P a r m e n i d a . r e c i m o .predaja n e o p l a t o n i z m a . koji ustvrđuje tek da P a r m e n i d biću. kao što naprimjer Uberweg-Praechter bez m n o g o oklijevanja njegovo „ b i ­ ć e " označuju kao „ p r o s t o r ispunjajuću i p r o s t o r n o o g r a n i č e n u ma­ su". čini ga se tako r o d o n a č e l n i k o m metafizike. T a k o će naprimjer na t o m tragu C o r n f o r d u Par­ m e n i d u prepoznati „ p r a o c a idealizma". i to o s o b i t o u o s l o n c u na čuveni fragment 3. koja je u njega doduše t e k u svojemu začetku." Oprezniji je p a k Holscher. k a o i narav sa­ m o g njegova „ b i ć a " . W u r z b u r g .

p r e v e d e m o s 'bitak'. I njega je teško naznačiti." T e š k o ipak da o v a k o pojed­ nostavljena tvrdnja o d g o v a r a težini stvari ο kojoj je riječ. koji je v e o m a nedostatan.oslanjajući se o č i g l e d n o u osnovi na H e i d e g g e r o v e pokušaje o k o razumijevanja P a r m e n i d a .S c h l u c k . 4 0 8 ) : „ P a r m e n i d o v j e bitak dakle o d p o č e t k a k o n c i p i r a n k a o svjes­ ni bitak. Stavak ne kazuje . Slično t o m e p o k u š a o je stavak razumjeti i H e r m a n n Frankel (Dichtung und Philošophie des fruhen Griechentums." B) „Istovjetnost mišljenja i bitka" Uz g o r e raspravljani općeniti p r o b l e m svake interpretacije Par­ m e n i d a najuže j e v e z a n a p o t e š k o ć a o k o razumijevanja.. u smislu potencijalnosti. p a v e ć i s a m o g i s p r a v n o g prevođenja s p r a v o m č u v e n o g fragmenta 3: . tad i m a svoj sasvim drukčiji smisao.da se b i t a k sastoji u o n o m e mišljenom mišljenja koje sebe s a m o misli. p o s t a v k a m a . N j e g o v je n a i m e o d g o v o r u osnovi ovaj (str. str. Proc. u k o l i k o biva mišljeno k a o izvor. H e i t s c h s e p a k b e z kolebanja vraća Diels-Kranzovu prijevodu: „ D e n n dasselbe ist E r k e n n e n u n d S e i n " . Ali k a d bitak biva mišljen i pojmljen k a o arche.. t a k o i spekulativnih sustava takozva­ n o g o b j e k t i v n o g idealizma. da u istini stoji sve m i r n o i j e s t j e d n o . već kazuje nešto ο o n o m e νοεΐν. T e š k o je ne složiti se s R e i n h a r d t o m . Ta je zadaća teška. u č e m u mu se pridružuje i Burnet. što znači τό α ύ τ ό ? " No pitanjem ostaje da li je sam uspio dati zadovoljavajuće razjašnjenje fragmenta.ma. ο mišljenju: mišljenje 72 73 .da bitku pripada b i t n o us­ trojstvo mišljenja. j e r ο bit­ ku g o v o r i m o ipak i u izričitoj razlici s p r a m bića. 77) d a u p r a v o „ n a t o m j e d n o m stavku p o č i v a čitava njegova filozofija". i to u metafizici.] No k a k o se P a r m e n i d o v temeljni pojam o n o g eon m o r a prim j e r e n o shvatiti? T o j e j e d n o teško pitanje. 3 1 9 6 2 . Individuacija i p r o l a z n o s t da su utvare ljudi.. str. ο t o m e n e p r e s t a n e rasprave traju j o š o d P l a t o n o v i h d a n a p a sve d o danas.kao H e g e l . mnijenjima. i m e n i m a postoji nešto t a k v o k a o m n o š t v o i postajanje i prolaženje. [. On t a k o đ e r ne kazuje . S a b e r i m o ovdje s a m o u o s n o v n i m crtama novije smjerove interpretacije.] K a d o n o eon. S t o g a su oboje skupa j e d n o i isto. j e r o n o isto j e mišljenje i bitak". te n e m a nikakva d r u g o g istinskog znanja do o n o g a u k o j e m bitak sebe sama kao bitak razumijeva.k a o P l a t o n . n a i m e nadosjetilna narav." N o sva u p i t n o s t i a n a k r o n o s t o v a k v o g tumačenja bjelodana je zacijelo s a m a po sebi. No što taj stavak zapravo znači u s a m o g a P a r m e n i d a i k a k o ga u o p ć e pročitati. što bi u o s n o v i značilo da u o p ć e s a m o biće m o ž e biti mišljeno. gdje je bitak b i ć a središnjom t e m o m . j e r se tu lako u n o s e p r e d o d ž b e kasnijih izlaganja o d n o s a i z m e đ u mišljenja i bitka. 1913. [.. n a koje n e m a m o smjesta pri ruci neki siguran o d g o v o r . Zacijelo je korak dalje na i s t o m e p u t u . dakle u smislu: „ o n o isto j e mišljenje i misliti da j e s t " . T a r a n ("for t h e s a m e t h i n g c a n b e t h o u g h t and c a n exist") i B o r m a n n ("dasselbe k a n n g e d a c h t w e r d e n u n d s e i n " ) . n a k o n što se odvažio na radikalnu tezu da J e d n a k o tako m a l o o n o p r v o znači mišljenje kao i o n o d r u g o identitet". a spoznavanje je spoznavanje bitka. Acad. S druge je strane Riezler (str.s p r a v o m u p o z o r i o na to da je uvjet svakog zadovoljavajućeg p r o t u m a č e n j a o v o g tako s p o r n o g stavka neki p r e t h o d n i o d g o v o r na „ d v a pretpitanja: što u P a r m e n i d a znači νοεΐν. d o k ljudi u o b m a n i mniju k a k o postoji m n o g o stvari i mij e n a v r e m e n a . koja doista stoji u o s n o v i cje­ l o k u p n e novovjeke filozofije. Diels j e fragment p r e v e o j e d n o s t a v n o : . te t o m e s h o d n o prevesti: . kad ustvrđuje (str.u č i n i o V o l k m a n n . Stanje stvari koje P a r m e n i d ovdje dovodi do riječi valja razumjeti u o n o m smislu u kojem ga je r a z u m i o P a r m e n i d . J e d n a k o je t a k o opravda­ no o d a v n o i od m n o g i h u o v o m e do krajnosti s a ž e t o m t e m e l j n o m P a r m e n i d o v u stavku p r e p o z n a t a najodsudnija postavka cjelokup­ ne povijesti filozofije: — n a č e l n a p o d l o g a izgradnje k a k o filozofij­ ske teologije Aristotelove. te obrazlažući ga nasta­ vivši z n a t n o originalnije: „ O n o τε και upućuje na nerazrješivost sveze mišljenja i bitka. Zeller je naprotiv inzistirao na t o m e da se umjesto εστίν m o r a čitati o r t o t o n i r a n o εστίν. H e i d e l ( O n certain fragments of the presocratics. od P l o t i n a do Hegela. 720) je s v o j e v r e m e n o predlagao da se u fragmentu ispred είναι u m i s l i m a d o m e t n e νοεΐν. kao physis. Stavak ne kazuje ni­ šta ο bitku. Amer. 60) . of Arts and Sciences 48.j e d n a k o b j e l o d a n o oslonjen na H e i d e g g e r a . j e r o n o isto j e o n o što m o ž e biti mišljeno i što m o ž e biti". p r e v o d e ć i sa svoje strane vodeći P a r m e n i d o v stav n a o k o p o s v e t r a d i c i o n a l n o : „ D e n n dasselbe sind D e n k e n u n d Sein".. τό γ ά ρ α υ τ ό νοεΐν εστίν τε και είναι. tad je to zap r a v o j e d a n izraz iz neprilike. M i i n c h e n . te na k o n c u sa­ me ideje t r a n s c e n d e n t a l n e filozofije. te u najnovije vrijeme j o š H o l s c h e r ( " d e n n dasselbe k a n n gedacht w e r d e n u n d s e i n " ) . 6 6 ) : „ B i t a k je uvijek bitak spoznavanja.

drugi je cjelokupan tekst p r o e m i ja. sadržaju p a k više n e " . nesuglasje vlada o k o odredbe pravoga značenja i uloge drugoga dijela cjeline spjeva. baš kao i u p r v o m . „ o n t o l o g i j e " . da Reinhardt u svojoj zasluženo cijenjenoj knjizi uvjerljivo ospori sve ta­ kve n a z o r e i energično u p o z o r i na to da je i u d r u g o m e dijelu. t o m e nasuprot. P r i t o m nisu rijetke i zaslužuju najveću p o z o r n o s t tvrdnje da se sadržaj proemija dade shvatiti poglavito kao j e d n o 74 75 . Teofrast i Plutarh. u v o d a u spjev. što se dovoljno j a s n o očituje v e ć i u činjenici da se objava sadržaja prvoga i dru­ g o g a dijela zbiva na usta iste boginje. fragmenta. Zeller je pak. u djelomičnoj razlici s p r a m svih takvih shva­ ćanja. „ m e t a f i z i k e " . Die Philosophie der Vorsokratiker. za P a r m e n i d a sadržana istina. b i o uvjeren da čitava P a r m e n i d o v a „fizikalna teorija i m a p u k o hipotetičko značenje" te da „ n a m h o ć e pokazati kako bi svi­ j e t pojava izgledao kad b i s m o ga smjeli držati za nešto zbiljsko" ( 7 1 9 2 3 . kako je često u dosadašnjim t u m a č e n j i m a to bio slučaj. No od istraživanja Frankela. str. N a k o n toga pretežni se dio relevantne interpretacije P a r m e ­ nida dalje odvija u svojem b i t n o m i o d l u č u j u ć e m aspektu u p r a v o u sve dubljem sagledavanju unutrašnjega jedinstva i supripadnosti obaju dijelova. 5 2 ) : „Pitanje ο bitku ne da se riješiti b e z pitanja ο d o k s i . prije svih ostalih. kako bi tim kritičkim pre­ gledom mogućih neistina pružio učenicima građu za uvježbavanje i p r i p r e m u shvaćanja j e d i n e prave istine. kako s m o to bili vidjeli na s a m o m e p o č e t k u o v o g a uvoda. n a i m e m o g u ć n o s t toga da i u d r u g o m e dijelu P a r m e n i d izlaže ustvari ipak vlastite stavove. trebalo je čekati sve do 1916. i to zacijelo ne s a m o z b o g toga što n a m je p r e d a n u tako b e z n a d n o s k r a ć e n o m i f r a g m e n t i r a n o m stanju. iskazane u p r v o m e dijelu.p r e m a svojoj naravi pripada bitku. U riječi τό α υ τ ό do izraza do­ lazi bitna pripadnost mišljenja bitku. te dovesti č u v e n e i m n o g o diskutirane is­ kaze ο s a m o m biću. v e ć posve samorazumljivim zazvučati o s n o v n i stav v a ž n o g a S c h w a b l o v a članka „ B i t a k i d o k s a u P a r m e n i d a " (str. u k o j e m u je riječ ο porijeklu „varava p o r e t k a " riječi kojima b o ­ ginja izlaže mnijenja smrtnika. 1992. kao što je i prije njega Diels b i o tvrdio da P a r m e n i d o v „ r a c i o n a l i z a m d o p u š t a j o š s a m o vanjskoj formi mistike da na nj djeluje. koji opisuje n e p o z n a t u b o ­ ginju u sredini k o z m o s a što „upravlja svime.) C) Odnos dvaju dijelova „spjeva" Za razliku od prvoga dijela." ( K . začinjući k a k o o m r a ­ ž e n o rađanje tako i sparivanje". Wurzburg. o k o kojeg se svi tumači slažu b a r e m u t o l i k o da je u njemu P a r m e n i d iznio vlastiti nauk. o d m a h od „ z n a k o v a " p o d kojima se P a r m e n i d u uka­ zuje biće. n e p o m i č n o m . D) 6 Proemij Nestle je j o š ( k o d Zellera . smatrajući m e đ u t i m kako je njegova zaprava svrha bila u pole­ mici s drugim „ š k o l a m a " . J e d a n je k o n a c 8. str. str. v j e č n o m . " Tri su bitna dijela P a r m e n i d o v a teksta iz tumačenja kojih se ponajprije dade zadobiti mjerodavan uvid u pravu narav m e đ u ­ s o b n o g o d n o s a dvaju dijelova spjeva. Drugi su tumači prosudili ulogu drugoga dijela slično Dielsu. stojimo u stalnoj opasnosti da i n e h o t i c e t a m o i z n a đ e m o tek primitivne i nedomišljene r u d i m e n t e „ l o g i k e " . o n o g a u kojem se izlažu mnijenja smrtnika. S m a t r a m o da s a m o d o s t a t n o m interpretacijom svakog od tih dijelova teksta. . T a k o je naprimjer Diels bio mišljenja da je P a r m e n i d u t o m d r u g o m e dijelu naprosto ekletički sakupio najrazličitija naučavanja svojih prethodnika i suvremenika. j e d n o m . 725). V e ć i n a starijih interpreta njegov je sa­ držaj shvaćala u tolikoj mjeri različitim od o n o g a ο č e m u govori prvi dio da naprosto nije htjela ni m o g l a prihvatiti m o g u ć n o s t ko­ je su se očito bili držali v e ć Aristotel. 736) cjelokupnu metaforiku uz­ laznoga putovanja k vratima dana i noći i k boginji istine shva­ ć a o kao p u k u izvanjsku „ o d o r u " ( E i n k l e i d u n g ) . Deichgrabera i B o w r e . 71 i d. Ipak. Sva n a m ta navedena „objašnjenja" danas već m o g u izgledati n a p r o s t o smiješnima i očitovati filozofijsku historiografiju d r u g o g dijela prošloga i početka našega stoljeća u j e d n o m ne baš osobito blistavom svjetlu. i cjeline svih njih zajedno. Volkmann-Schluck. m o ž e m o zadobiti dostatnu spoznaju ο o n o m e najdubljem P a r m e n i d o v a mišljenja.H . poglavito s pitagorejcima ili H e r a k l i t o m i njegovim sljedbenicima. P o đ e li se. neprijepornim se p o k a z a l o značenje što ga cjelokupna ta takozvana metaforika i m a za rasvjetljenje smisla c j e l o k u p n o g ostaloga spjeva. uz sve ostalo što je ο njemu u središnjem o s m o m fragmentu k a z a n o . o n o g ο „ i s t i n i " i o n o g ο „ m n i j e n j u " . koji prikazuje p u t „čovjeka z n a l c a " k boginji sa­ moj. T a k o će naprimjer 1953. d o k je k o n a č n o treći fragment 12.

Varia Varioru/n. Roma. 1835. U. P.: Studi sull' Eleatismo. 1864-1867. G. te narav m e đ u s o b n o g odnošenja. J.: Die δαίμων des Parmenides. Svmbola philologorum Bonnensium in honorem F. Frankfurt am Main. ubersetzt und erlautert. Capizzi. B o j i m se dakle da ne s a m o da n e ć e m o shvatiti o n o što j e z b o r i o n e g o i d a ć e j o š više ostati n e z a m i j e ć e n o što t o n a u m u imajući ih je izrekao. danas j a m a č n o nitko više n e pripisuje vjerodostojnost. Riezler. 'štovanja vrije­ d a n ' te ujedno 'i strašan'. A. 1965. Gadamer. H." (Theaet. math.: Parmenides.: Commentationum Eleaticarumpars I. Herausgegeben. Testimonianze e frammenti. K. M. L. Altona. Gilbert. njihova e v e n t u a l n a istovjetnost. Deichgraber. 1974. 1969. Hamburg.: Parmenides' Lehrgedicht. traduzione e commento.: Parmenides. i u k a z a mi se da sadrži neki b e z d a n skroz n a s k r o z p l e m e n i t . ) . Xenophanis. and critical essavs. Pariš. 1939. translation and commentarv. H. po onoj H o m e r o v o j . 1907. p r e m a k o j e m u s u kotači kola. Philos. Α. Firenze.: The Proem of Parmenides. Karsten. 97-112. Festschrift Karl Reinhardt. Bibliografski I. Susreo s a m zaista t o g m u ž a p o s v e m l a d p o s v e stara. V I I l l l s q . B o w r a .tura del poema. T r a d i c i o n a l n o m t u m a č e n j u Seksta E m p i r i k a (Adv..religijsko ( R e i n h a r d t . 1955. Un­ tersuchungen zum Prooimion seines Lehrgedichts. Holscher. Class.. (2. 1932. Amsterdam. Aufl. Philology 32.. Introduzione. E.: Parmenides. pitanje koje ni do danas nije našlo zadovoljavajuće razjašnjenje. Bormann.-G. No to i tako vrijedi tako reći z a sve što n a m j e o d P a r m e n i d a povijesno p r e d a n o .: Die Fragmente des Parmenides περί φύσεως. Mainz. 1934.: Parmenide. Roma. Untersuchungen zu den Fragmenten. P o s v e j e o č i g l e d n o n a i m e d a j e t o S e k s t o v o tumačenje inspirirano r a n o m s t o i č k o m platonizirajućom alegorezom. J e d n a k o tako nitko. Die Fragmente herausgegeben. G o t o v o u rezignaciji p r i z n a o je j e d n o m P l a t o n na usta Sokratova: „ P a r m e n i d mi se čini. 76 77 . Miinchen. Frankfurt am Main. Lipsiae. 1959.: La porta di Parmenide. Princeton. Vom Wesen des Seienden. S. razlika. Ritschelii coll. Calogero. K. o s i m z a č u d o Boedera. 763-806. O. H. str. Parmenidis et Melissi doctrina e propriis philosophorum reliquiis exposita. 24-45. Arch.: Parmenidis Eleatae carminis reliauae. ubersetzt und erlautert. Stein.: Retraktationen zum Lehrgedicht des Parmeni­ des. J e d n a k o m se d o j m u zacijelo ne m o ž e oteti ni neki današnji ozbiljan filozofijski susret s P a r m e n i d o m . Bari. H. Koln. Filologia e critica 14.: Parmenides. Due saggi per una nuova let. Assen/Maastricht.: Gli Eleati. Diels. II. Literatura (abecednim slijedom) Bowra. 58-68.: Parmenides. A text with translation. V e r d e n i u s ) ili p a k mističko (Mansfeld) iskustvo. Berlin. 1971. 183e5-184a3). uistinu alegorija za uši. New Jersev. 1975. boginja P r a v d a za n e p r e v a r n i u m . ne dijeli njegov stav da su boginja koja prihvaća P a r m e n i d a i objavljuje mu istinu i P r a v d a uistinu j e d n a te ista boginja. Coxon. str. commentarv.: The fragments of Parmenides. dodatak Izdanja (kronološkim slijedom) Brandis. erg. O p ć e n i t o je pitanje ο iden­ titetu triju boginja koje se j e d i n e spominju u s a č u v a n o m e dijelu spjeva na ključnim mjestima. 85-182. 1986. 1897. str. Untersteiner. 20. s u n č e v e djeve p a k za osjetilo vida. Chr. kojima u u v o d u P a r m e n i d putuje u smjeru sunca. Beaufret. Logik und Naturuiissenschaft. Die Anfange der Ontologie.: Parmenides' Auffahrt zur Gottin des Rechts. str. Heitsch. 1813. Gesch. A critical text with introduction. Testimonianze e frammenti. a konji o d n o s ­ n o k o b i l e z a b e z u m n e d u š e v n e porive. Α. M. C. 1958. 1970) Albertelli. 1952. str. K. Taran.: Le poeme de Parmenide. 1937.

Rheinisches Museum 106. Aus der Problemgeschichte der Aeguivokation. str. 134-42. 1976. str. 1970. Verdenius. H. Mourelatus. 1964) Woodbury. Wiener Studien 66. Some comments on his poem.: Eleatic questions. str. L. H. Schvvabl. 1969. Class. K. J. L. Munchen. 1942. Wiesbaden.: Sein und Doxa bei Parmenides. Schwabl. str. Jantzen. Ch. 1916 ( 2 1959. Hermes 84. Gro­ ningen. G. 84-102.: Gegenuiart und Evidenz bei Parmenides. 1970. Ε. 1956. 63. New Haven and London.: Parmenides.: The Route of Parmenides. (Pretisak: Amsterdam.: The Thesis of Parmenides. str. W.Heitsch. Mansfeld. Revieui of Metaphysics 22. 3 1977). Harvard Stud. H. Quart. Zur Formung des parmenideischen Prooimions (28 Β 1). P. D. Holscher. 385-97. J. Class.: Parmenides on names.: Hesiod und Parmenides. Philol. 145-66. 50-75. Owen. PARMENID Fragmenti Parmenidova djela S . J. 1964. A.: Grammatisches zu Parmenides. Reinhardt. 54. Bonn. 1953. Assen.: Parmenides zum Verhaltnis von Sprache und Wirhlichkeit. str. U. Kahn. E. 1960.: Die Offenbarung des Parmenides und die menschliche Welt. 700-24. 1963. 1958.: Parmenides und die Geschichte der griechischen Phi­ losophie.

85. Predsokratovci. .9Kip A V J t ^ J t t ^ U i j N T >κ ις. i Dubravko bilješke dodao Škiljan Damir Barbarić) ^ V S T ' > * Β Λ /r^r.više opterećuje traganje za filozofijskim smislom teksta no što mu pridonosi. kao uostalom možda već i sam prepjevavajući pristup. 1983. osim što je uklonjena akcentuacija. koje smo dodali samo tamo gdje se činilo najpotrebnije i bez pretenzije na inače poželjnu iscrpnost. U bilješkama. 19f. str. upozo­ reno je na krupnije filološke dileme glede različitih mogućih varijanti čitanja originalnog teksta i samo je uzgredno na nekoliko mjesta komen­ tirana poneka pojedinost prijevoda.«. koja . 125v)." Fragmenti Parmenidova djela Preveo (Napomenu Napomena: Hrvatski prijevod Dubravka Skiljana preuzet je iz prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. Fragmenti. Zagreb. Prijevod je u potpunosti neizmijenjen.· Tekst Parmenidova „spjeva" u rukopisu Seksta Empirika (Codex Laur. 206-216.smatramo . I svezak.

" 5 83 . Svi se izdavači drže Dielsova prihvaćanja lekcije μαθήσεαι. ostaviv nastambu Noći. Sein und Doxa bei Parme­ nides. Npr. dok rukopisi imaju δαίμονος. no Deichgraber. Smisao je ove izuzetno mnogo diskutirane i još ne usuglašeno protumačene re­ čenice otprilike ovakav (usp. Heitsch i Coxon opredjeljuju se za εύπειθέος („vrlo uvjerljive"). Gotovo svi izdavači zadržavaju Dielsovo πάντ' άστη. P o t r e b n o sve je da spoznaš lijepo z a o k r u ž e n e 3 Istine sigurno srce. o k r e n u sasvim u s u p r o t n o m smjeru 3 Fr. a i dokaza istine lišena smrtnika mnijenja. kojega kobile nose d o k prilaziš m o j e m u d o m u . sama su (vrata) eterska. Schwabl. 402): „Ali opet ćeš naučiti i to da su ona mni­ jenjem prihvaćena morala mnijenjem prihvatljiva biti. d e s n u (mi) uhvati ruku svojom r u k o m i riječ mi o v a k o progovori. vukle su kola. str. Njoj se obrate djevojke riječima blagim i vješto (nju) n a g o v o r e da im zasun što zatvara čvrsto s m a k n e o k r e t n o s dveri. Teško da ovdje prijevod pogađa smisao originalnoga teksta. Dike s k a z n a m a m n o g i m drži im ključeve dvojne. skinuvši s glava r u k a m a vela. jer nije te p o g u b n a sudbina nagnala ići o v i m p u t e m (daleko je izvan ljudskih putanja). i njih omeđuje nadvratak zajedno s k a m e n i m p r a g o m . Većina izdavača nakon Dielsa (izuzetak je Riezler) zadržava izvornu rukopisnu verziju. 5 I nosi čovjeka znalca. 4 Diels i dio ostalih izdavača prihvaćaju Simplikijevu verziju ευκυκλεος. dokle g o d srce mi žudi. Wiener Studien 66. 1 Kobile koje me nose. n e g o pravda i pravednost. kazat ću. hitale ( m e n e ) da prate u susret svjetlu. Sam Coxon odlučuje se za Hevneovu: ά < ν > τ η < ν > . u njima velika krila. vukle su kad su me boginje 1 povele na put glasovit s o n u što stranu svih naselja 2 uglavljene stožere. Coxon je usta­ novio da je od Dielsa prihvaćeno čitanje pogreška Sextova izdavača Mutschmanna. sada u: Um die Begriffsivelt der Vorsokratiker. reče: „ M l a d i ć u kojega prate b e s m r t n i (ovi) vozači. u smislu „boginji pripadan put". koji su s a m o zamislivi istraživanja puti: p r e m a j e d n o m e bitak jest a nebitka n e m a > * Dielsovo δαίμονες je od njega prihvaćena konjektura Steina i Willamowitza. Ondje su dveri (što v o d e ) na putove N o ć i i Dana. 2 Hajde. navodno čitanje jednoga rukopisa. zapamti riječi. cijele od mjedi i koje snažno su držali šiljci i klinovi. Ipak. žareći (sva se) (jer dva su je hitra vrtjela t o č k a s j e d n e i s druge strane) kada su Helija kćeri. ko­ jih je i dosad bilo bezbroj. odnosno πάντα τη. Primi me boginja naklono. H. No. razumije­ vajući δαίμονος kao genitivus poss. 1953. Diogen Laertije. odnosno πάντάτη. dok su ih djevojke vodile p u t e m . Uglavljena osovina puštaše pištave zvuke. U p r a v o kroz njih ravno su djevojke vodile c e s t o m kola i konje. a ti slušaj. Njime bjeh nošen: njim su me nosile kobile mudre. Mansfeld. Sextus. str. kad (već) sve kroz sve prožimaju. kako imaju Plutarh. poletjevši. tako da preostaje samo pokušati novu konjekciju. naučit ć e š 4 i to k a k o je mišljenja takva n u ž n o ispitati brižljivo posve kroz sve u s v e m u . njihova krila š i r o m se otvore. odbijajući drugu postojeću: μυθήσομαι („reći ć u " ) . 50-75. dok svi ostali rukopisi imaju besmislene varijante πάντ' άτη.Fr. te prevodi dotični ulomak „through every stage straight onvvards". Bormann: „der von der Gottheit festgesetzte VVeg". zdravo. Klement.

ništa ne postoji . niti je bilo niti će biti. j e d n o . nego prosudi mišlju prijeporni dokaz koji ti iznosim. prvo. naime. n a i m e . jednorodno". nalažem. n e ć u dati da kažeš ni misliš: ni misliti. Plutarh.promisli. Iz­ među ovog i sljedećeg retka pretpostavlja Taran lakunu. zatim i s o n o g a kojim ljudi što ne znaju ništa lutaju dvoglavi. odakle razvilo? Da je iz nebića. Filopon. Fr. 5 Jer nije mi v a ž n o gdje ću da p o č n e m : opet ću natrag o n a m o doći. (za njih) u s v e m u je p o v r a t n a staza. kako imaju Pseudo-Plutarh. N a i m e . premda je u tradiciji teksta češća vari­ janta ή δ ' άγένητον (Simplikije na jednome mjestu. odvajati biće od v e z e s b i ć e m niti (kad j e ) rasuto p o s v u d po k o z m o s u cijelom niti (u j e d n o ) zbito. 6 N u ž n o je reći i misliti: postoji biće. Filopona i jednog ruko­ pisa Euzebija ili pak za μουνον μουνογενές. 3 Fr. što preuzima i većina izdavača. 84 85 ..staza je (to) uvjerenja (/koja/ Istinu slijedi). što prihvaća i Heitsch. n e ć e on. Owen pak predlaže ήδέ τέλειον. Hrvatski prijevod „opis" za μϋθος na ovome mjestu svakako je diskutabilan. ni reći ne smiješ da nebiće jest. 7. ο t o m . k a ž e m ti. Euzebije. odnosno „cijelo. p r e m a d r u g o m e nebitak jest i n u ž n o postoji to je. zaglušen sluh i jezik. bez završetka 9 . potakla? Svi su se izdavači složili s Dielsovim prihvaćanjem Simplikijeve lekcije μΰθος namjesto Sekstova θυμός. Dakle: ili (1) „cijelo jednorodno". koji smatraju da su bitak i nebitak isto (ali) i neisto. Ve­ ćina izdavača se odlučuje ili za ούλον μουνογενές (Bormann dodatno odvaja riječi zarezom) Klementa. čitavo sad je. bez rasuđivanja rulja. Fr. od t o g a puta istraživanja r a z u m odvrati. J e d i n o o p i s 7 preostaje puta p r e m a k o m (biće) postoji. dva rukopisa Euzebija i Teodoretos. Jer. Fr. S p u t a t e takva istraživanja < o d v r a ć a m > 6 Fr. j e r isto je misliti (kao) i biti. koja nije baš najuvjerljivija medu svim ponuđenima. Q <εϊργω> je umetak Dielsov. prihvaćen od svih potonjih izdavača. j e r j e cjelovito ( o n o ) 8 . ili pak (2) „jedino jednorodno" Diels prihvaća Simplikijevu najčešće navođenu lekciju ή δ ' άτέλεστον. Brandis je bio konjicirao ο ύ δ ' άτέλεστον. zbunjeni. Pseudo-Plutarh. Gledaj: što i z m i č e u m u stalno je prisutno u njem. a Taran ήδί τελεστόν. gluhi i slijepi. što prihvaća i Holscher. da se iz ničega rodi. n e p o m i č n o . oni se nositi daju. N a njemu vrlo s u m n o g i znaci da je nenastalo i neuništivo biće. vodi im um što t u m a r a smutnja u njihovim grudima. U neprilici sa­ držajne i smislene naravi. n e k a te navika s m n o g o iskustva tim p u t e m ne n a g n a da bez pogleda upravljaš oči. Teodoretos. kasnije ili prije. Diels preuzima lekciju Plutarha έστι γάρ ούλομελές (Proklo ima samo ούλομελές). koja bi n u ž d a ga. Kakav ćeš tražiti nastanak njemu? K a k o se.8 N i k a d a neće nadvladati to da nebiće jeste. Simplikija. Klement. Proklo). 4 . D o k bitak postoji. neprekidno.. sasvim nespoznatljiva staza: ne m o ž e š spoznati o n o što nije (jer m o g u ć e nije) niti izreći.

jer m o ć n a ga N u ž n o s t Dielsovo čitanje έκ μη έόντος.okovala ga M o i r a n e p o k r e t n o i cijelo da b u d e . (1) ούδέν^ γαρ. Takvo čitanje nakon Dielsa zadržavaju i Bormann i Coxon. sa svih je strana k o n a č n o . Riezler. naime δνομ(α) έσται. čitajući ουδέ χρόνος. tek pusto je i m e 1 nastanak (kao) i propast. koju je prihvatio Diels te za njim gotovo svi izdavači. v e ć cijelo p u n o sasvim je bića. s vjerom da istinu vide. ne z n a se (tako) za propast. koja ostaje posve nerazumljiva.. ne dade Dike da nastane niti da p r o p a d n e (biće) n e g o (ga čvrsto) drži. n e b i t a k (kao) i bitak. o n a k o bi trebalo svega. Uz to je n e p o k r e t n o u m e đ a m a g o l e m i h veza bez p o č e t k a i kraja: daleko su izgnani j a k o propast i nastanak . T a k o se ugasnu nastanak.. Nikada dokaza m o ć iz n e b i ć a 10 drži u v e z a m a m e đ e što ga okružuje (sasvim). počiva s a m o po sebi. ničega n e m a više da njemu okupljanje priječi niti manje. Holscher pak. ako (tek) nastaje. a Brandis έκ γε τοϋ όντος. prevodeći „tome je sve ono pripisano. ima drugu Simplikijevu varijantu όνόμασται. naime. te prevode otprilike u smislu: „kako bi ubuduće moglo biti biće?" 86 87 . I n e p r e k i d n o sve je. u čemu ga slijede skoro svi izdavači. p o s v u d o d središta j e d n a k o daleko: p o t r e b a n e m a ovdje i ondje da b u d e što veće ili što manje. K a k o bi m o g l o propasti b i ć e 1 1 ? Nastati kako? A k o je nastalo.otjera (njih) nepobitan dokaz. te ostavljaju riječ u uglatoj zagradi. Jedini je od novijih izdavača Coxon prihvatio tu verziju teksta. O d l u č e n o je . premda i tada nije na ovome mjestu dostatno precizan. nalik na m a s u lijepe okrugle kugle. na mjestu stalno ostaje tako. Holscher έκ δη έόντος. Stog. što dakako daje sasvim različito razumijevanje i prijevod.". N e b i ć a n e m a koje bi priječilo suvislost njemu.T a k o je n u ž n o sasvim da jeste ili da nije. čita έκ τοϋ έόντος. dok Bormann. dok je Diels izvorno bio zadržao Simplikijevu verziju u svim rukopisima έπειτα πέλοι τό έόν. Ovdje Kranz preuzima emendaciju Karstena i Steina έπειτ' άπόλοιτο έόν. bez bića u k o j e m je (to) i z r e č e n o pronaći mišljenje: d r u g o g a n e m a 1 3 niti će biti ičega o s i m bića .kako je n u ž n o da se napušta put nezamisliv i neizreciv (istinit nije). ne popustivši negve. Nije ni djeljivo jer je cijelo j e d n a k o (sebi). Hol­ scher i Coxon slijede tekst rukopisa. Gornji je prijevod očito načinjen prema toj su­ gestiji. Simplikije ima dvije različite varijante ovoga teksta. Slijede ga npr. nećeš. (tad) ne postoji. Isto je misliti (kao) i o n o ο č e m u se misli. Diels ovdje prihvaća jednu od dviju verzija Simplikijeva teksta. Isto i u istom ostaje. Sve što su ljudi nazvali. a odluka ο t o m je ova: jest ili nije. Z b o g toga ne smije b i ć e b e s k o n a č n o da b u d e : tako mu ne treba ništa. oslonjeno na Simplikija. promjena mjesta (kao) i mijena blistavih boja. A j e r ima krajnju granicu. uz manju preinaku. slijedeći Karstena. kao i Woodbury i Mourelatos. j e r prianja biće uz biće. Heitsch i Coxon. a drži se zbiljskog i pravog puta. te prevodeći „and time is not". te (2) ο ν δ ' εΐ χρόνος. 12 pristati neće da se što rađa do nebiće. nije prihvaćeno od svih izdavača. n e m a ni bića koje bi bilo tu više a t a m o Svi rukopisi imaju ovdje μή έόν δ' άν παντός έδεΐτο Diels-Kranz pri­ hvaćaju uz rezervu Bergkov prijedlog da se ukloni μή.

zato da nikad se ne daš zavesti smrtnika stavom. 9 No k a d sve je n a z v a n o ( i m e n o m ) svjetla i noći. a njezin je lik i zbijen i težak. j e d n a k o p u n o je svjetla sve i nevidljive noći. Fr. djelatna sila u žilama stvara iz različne krvi. kao i r a z o r n i u č i n a k svjetlosti čiste blistava S u n c a . P o r e d a k i z n o s i m taj ti što suvislim čini se posve. Fr. Fr. lutaju m n o g o . prirodi M j e s e c a putanje k r u ž n e s o k r u g l i m o č i m a . u i s t o m razmjeru. slijeva opet djevojčice.. šalje na parenje mužjaku ženku. i sveobuhvatni eter i mliječna staza.manje od bića. slijedeći puni su noći. O d s a d a slušaj mnijenja s m r t n i k a (ljudi) pa ćeš čuti moje riječi ο p o r e t k u l a ž n o m . kako su Zemlja. došle u s u k o b . . Njihov je n a z o r da d v a m a o b l i c i m a i m e se daje j e d n o m e od njih ne treba o n o (zalutali tu su). n o ć n a luč što obilazi Zemlju okrećući se stalno p r e m a zrakama S u n c a K a o što u svakog udovi. Fr. s u p r o t n e značajke s v a k o m od njih pridaše: ovdje je p l a m e n eterski ognja. Fr. ο N e b u u o k r u g saznat ćeš isto o d a k l e nasta i k a k o ga vodi i o k o v a N u ž n o s t da bi zvijezda držalo m e đ e . j e d n a k o d o s e ž e m e đ e . gdje dio p l a m e n a struji. i s u p r o t n o o p e t mužjaka ženki. zajmljeno svjetlo. č u t ćeš ο u č i n k u . 88 89 . j e r sve n e o k r n j e n o postoji: sebi o d a s v u d isto. blag i v e o m a lagan. kad smiješa se sjeme. no n e i s t o v e t a n s drugim. za sve i svakog (čovjeka sasvim) je o n o što misli priroda udova: misao naime je pretežni dio. 13 Fr. 18 Z d e s n a dječake. držeći (pravi) omjer. najudaljeniji Olimp. 12 (Prsteni) uži nemiješane puni su vatre. 14 Fr. 15 Fr. smiješani. pa je po vlastitim silama ( n a z v a n o ) o v o i o n o . 16 Najprije Erosa od svih b o g o v a izmisli ona. 11 . L i k i m razlučiše o p r e č n o . tako i um se u ljudima javlja. i odakle (sve) su nastale (zvijezde). P o t p u n o . ondje je sušta suprotnost: m r k l a n o ć . naime. d o b r o građena tijela. S u n c e i Mjesec. j e r isto za ljude. sebi istovetan svuda. izvan obojega ničega nema. te topla zvjezdana snaga stali da postaju. 17 Fr. Fr.. 10 ( T a k o ) ćeš etersku prirodu i sva u eteru zviježđa pronići.. K a d m u š k a r a c i žena pomiješaju ljubavne klice.. S t i m ti ο istini p o u z d a n g o v o r i m i s a o (svoju) svršavam. rađanjem mrskim i parenjem vlada. u sredini je boginja koja upravlja svima.Ako bi sile.

pa unatrag gledajućeg ponavljanja u prisjećanju. osjećaj rađanja misli. p o t o m uzmicanja i povlače­ nja. Stalno dalje i p r e k o sebe s a m e radeći. G o t o v o se čini kao da je s a m Platon. pa b i o to i prikaz temeljne filozofije sa­ m o g a Platona. Fr. 19 T a k o su nastale (stvari) . " Damir Barbarić Platon „ L o š je platoničar onaj koji bi ikada htio zaključiti s b i l o k o j i m filozofijskim p r i k a z o m . oklijevanja. mijenja o n a o n o g a koji misli. u p r a v o o n o najživlje svojega života i s a m u srž njegovu u 90 . b i o u s v a k o m tre­ n u t k u s p r e m a n n o v o i drugo naučiti te s a m razotkriti prijašnju zabludu. u skladu s vlastitim s t a v o m iz Symposiona. i sada su (takve). kojima Paul N a t o r p započinje lijep i značajan „metakritički d o d a t a k " d r u g o m izdanju s v o g rijetko z a s l u ž n o g prikaza cjeline P l a t o n o v e filozofije Platonov nauk ο idejama.po mnijenju -. koji ne bi. j e d n a k o kao i o n . t a k o da mu sve više i više biva n e m o g u ć n o š ć u p o n o v o se mišljenjem naći u o n o m e prije miš­ ljenom. skretanja i zaobila­ ženja. njihova rasta i razvoja. M i s a o ne stoji n e p o m i č n a . strašno bi dvojnim sjemenom škodile spolu što niče." O v i m riječima. p o ­ g o đ e n je i d o b r o ocrtan osnovni ugođaj filozofiranja čije o s n o v n e crte h o ć e m o ovdje ukratko naznačiti. D o i s t a je neponovljiv osjećaj života koji n a m posreduje P l a t o n o v o djelo. te i u b u d u ć e rast će i iščezavati (zatim). zastoja. primicanja v r h u n c u spoznaje. a svakoj od njih su ljudi nadjeli p o s e b n o i m e .pa u smiješanu tijelu ne bi se slile u j e d n u .

koja m o r a da je bila izvanredno intenzivna i svestrana. Otprilike u godini 407. p r e m d a je A t e n a vjerojatnije mjesto rođenja. susreće So­ krata i ostaje njegovim u č e n i k o m sve do S o k r a t o v e smrti 399. kako o n o g napisa­ n o g a tako zacijelo i o n o g i z g o v o r e n o g a . Akademija je zatvorena i raspuštena od strane cara Justinijana godine 529. To su: Alkibiades II. prepravljanjima. u d r u g i m a p a k nastupaju kao v o đ e r a z g o v o r a pitagorejac Timej. to ostaje neizvjesno. Epinomis. p o u z d a n o su potvrđena vlastitim p r i k a z o m u s e d m o m od P l a t o n o v i h pisama. K s e n o f o n t ga spominje samo j e d n o m . Ο predavačkoj djelatnosti samoga Platona. Aristotel n e m a g o t o v o ni slova ο o s o b i svog d u g o g o d i š n j e g učitelja. u v o j n i m p o h o d i m a na T a n a g r u u Beotiji i na K o r i n t . Erastai. O s o b a P l a t o n o v a kao da se u cjelini p o v u k l a u prikrivenost neočitovanja. o s o b i t o j o š sto­ ga što valja računati i s preradama.cjelini p r e n i o i p r e t o č i o u živu riječ svog djela. valjda negdje o k o 385. u Sirakuzu. Vjerojatno posjećuje m a t e m a t i č a r a T e o d o r a u Kire- ni i pitagorejca Filolaja u Italiji. N e o b i č n o je kako su čak i njegovi veliki suvremenici prihvatili tu č u d n o v a t u igru sebeprikrivanja: Isokrat ga ne spominje i m e n o m ni na j e d n o m e mjestu. poslije Krista) d a j e „ P l a t o n n e s a m o vrlinama p r e m a š i o heroje. ili „elejski stra­ n a c " . i k a k o dugo. prije Krista. ο d r u g o m e posjedujemo t e k o s k u d n a i ne baš p o u z d a n a izvješća. Na­ še današnje znanje ο životu čovjeka P l a t o n a potječe iz stoljećima kasnijih izvješća D i o g e n a Laertija. p r e m a n e k i m izvješ­ ć i m a u Egini. st. Kronologiju nastanka djela teško je ustanoviti. Ion. te da je n a k o n smrti p o d njegovim j a s t u k o m p r o n a đ e n a knjiga Aristofanovih komedija. M n o š t v o njegovih napisanih dijaloga vodi učitelj mu Sokrat. Plutarha. i to naglašeno u z g r e d n i m n a č i n o m . ili čak P a r m e n i d . u k u p n o tri za života. u b o ­ gatoj aristokratskoj obitelji. o d n o s n o pripadni a n o n i m n i m piscima iz kruga Akademije ali ne P l a t o n u s a m o m . Izgleda da je nekako u to vrijeme b i o i u Egiptu: da li doista. ο t o m e do­ voljno sam govori u s p o m e n u t o m pismu. zacijelo daje misliti. Od pisama šesto i s e d m o su g o t o v o o p ć e n i t o prihvaćeni kao P l a t o n o v a vlastita. Theages. što sve valja držati dvojbeno P l a t o n o v i m spisima. Minos. Akademiju je Platon o s n o v a o najvjerojatnije po povratku s pr­ v o g p u t a u Sirakuzu. n a k o n g o t o v o tisuću godina neprekidnoga rada. P r v o n a m je sačuvano u cjelini. a n a k o n p o v r a t k a u A t e n u sudjeluje. ili m o ž d a koju godinu kasnije. Djela Od dijaloga izdanih p o d P l a t o n o v i m i m e n o m neki su n e d v o j b e n o utvrđeni kao neautentični. Š t o naprimjer misliti ο stavu Apuleja iz M a d a u r e (2. Hipparhos. K a k o su i zašto propali uporni pokušaji da t a m o ozbilji p o n e š t o od ustroja istinske filozofijske države. Kleitophron. Hippias I. poslije Krista. m n o g i od najpoznatijih „ z n a n s t v e n i k a " tadašnje Grčke. P o ­ t o m odlazi u M e g a r u k Eleaćanu Euklidu. te 13 pisama. teško je reći. kao slušači. z n a m o m a l o ili g o t o v o nimalo. 388/387. te o p ć e n i t o kasnijih platoničara. Život I m a li se na u m u o v a k o o z n a č e n karakter djela. Hippias II. P l a t o n a se s a m o g m o ž d a m o ž e ponajprije predmnijevati iza m a s k e „ A t e n j a n i n a " u posljednjem i najvećem njegovu djelu Zakonima. Nešto je manje sigurna neautentičnost dijaloga Alkibiades I. U s t a n o v a bijaše p o s v e ć e n a M u z a m a . Kasnija putovanja u j u ž n u Italiju. Gdje je p a k u tim izvješćima granica koja dijeli histo­ rijske činjenice od v r e m e n o m nataloženih legendi. kojima se žrtvovalo svakoga j u t r a prije početka d n e v n o g a rada. čini se. U pravilu dijele se u tri grupe: 92 93 . R o đ e n j e vjerojatno 428/427. U p i s a n o m će djelu sebe izrijekom spo­ m e n u t i s a m o n e k o l i k o puta. dakle u dobi od o k o osamdeset godina. Prvo pada u god. d r u g o u 367/366. Smrt je Platona zadesila g o d i n e 347. treće u 361/360. neće o s o b i t o čudi­ ti to da n a m uobičajeno shvaćena biografija filozofa nije niti izda­ leka toliko p o z n a t a koliko to njegovo djelo samo. ii)? N a z n a ­ č i m o ipak n e k o l i k o pouzdanije p o t v r đ e n i h historijskih pojedi­ nosti. U toj preteči svih kas­ nijih univerziteta i akademija uzeli su udjela. Ne posve neuvjerljiva predaja ο t o m e da je ne­ p o s r e d n o pred smrt tražio da mu svira i pleše j e d n a robinja. dodavanjima od strane autora samog. Menexenos. pre­ davači ili tek diskutanti. n e g o se č a k s p o s o b n o s t i m a izjednačio s b o g o v i m a " (etiam aequiparuit d i u u m potestatibus) (De Platone et eius dogmate I.

o č u v a n a živost. bivaju prepoznati u s v o m značenju kao mjero­ davan lik p o z n o g P l a t o n o v a filozofiranja te s h o d n o t o m e tuma­ čeni. Jedino r a z g o v o r o m biva. ili pak naglašena umjetnička sklonost i dar. Mendelsona. a to o n d a ujedno znači i o t v o r e n o s t s l o b o d e filozofiranja. ni­ su baš nikakvo objašnjenje toga da P l a t o n svoju filozofiju izlaže u p r a v o u t o m a ne u n e k o m d r u g o m vidu.) Ovakva danas važeća datacija srazmjerno je n o v a u predaji izučavanja i interpretiranja Platona. Philebos. Symposion. Sokratički dijalozi: Protagoras. K a o umjetnik sastavljanja dijaloga Platon je naprosto nenad­ mašan. Phaidros.. p r e m a Platonu. Dija­ log Theaitetos pak dolazi negdje i z m e đ u ove druge i sljedeće. Timaios. te time i neživa istina. o s i m Apologije. Mišljenje se dakle zbiva unutrašnjim dijalogom duše sa s o b o m s a m o m r V a n j s k i izraz takvog razgovoraTrTeka vrsta njegove slike i oponašanja. Euthydemos. To znači koliko i to da je pre­ ma njegovnl^škustvu mišljenje samo dijalogično. Filozofijsko pitanje i m a glasiti: odakle i zašto P l a t o n u u p r a v o nužnost dijaloga? O d g o v o r j e n a o k o jednostavan. pa i Natorpa. te pokušava zadobiti i ishoditi njegovo s l o b o d n o prihvaćanje i slaganje. Zbivanje žive.. Slika p a k i o p o n a ­ šanje takvog. s n a g l a š e n o m d v o s m i s l e n o m autoironijom. mada je njegovo datiranje izuzetno nesigurno. j o š naprimjer za Schleiermachera i Zellera. Kritias. Gorgias. ( O v o posljednje djelo Platon za života nije dospio k o n a č n o redigirati za objavljivanje.) 3. J e d n a k o je tako Fedar dugo. Zreli spisi: Phaidon. oličene prije sve­ ga u Politeii. Eutyphron. reci­ mo u Cicerona. Politikos. p r i p r e m n o m dijelu spisa . Pri k o n c u Fedra u p o z o ­ rava Platon na opasnost koja leži u p i s m u kao t a k v o m i u s v a k o m p i s a n o m fiksiranju o n o g a u živom r a z g o v o r u na vidjelo i z n e s e n o g . Kasna djela. Politeia. no zato vazda p r o l a z n e i tek j e d n o k r a t n e istine u r a z g o v o r u nazivat će Platon. Apologia. put se njegova razvijanja probija p o m o ć u p o s t u p n i h koraka pitanja i o d g o v o r a . Dijalog kao „forma" djela Sva su P l a t o n o v a djela. Iz svaki put j e d n o k r a t ­ n o g sklopa situacije izvučena (apstrahirana) istina tek je n e k a ap­ straktna. Zakoni. p r e m d a se u kasnijim spisima ta forma održava p r e t e ž n o j o š s a m o izvanjski . izloženih u vidu svojevrsne didaktičke upute.Sophistes. Kriton. Augustina. pisana u obliku dijalo­ ga. Bit je te opasnosti u t o m e da p i s m o m u t v r đ e n e istine nemaju više n e p o s r e d a n o d n o s spram zgode v r e m e n a i mjesta u k o j e m su bile izrečene .niti s p r a m o n o g a k o m e su upravo bile namijenjene. što je dakako bilo p r a ć e n o drastičnim pro­ mašajima u interpretaciji kako t o g dijaloga tako cjeline P l a t o n o v e filozofije. 94 95 . dugo smatrani tek p r o g r a m a t s k i m skicama za kasni­ ju zrelu razradu klasične „ P l a t o n o v e filozofije". Sve i z r e č e n o i iskazano u p u ć e n o je tom i upravo tom sugovorniku. Leibniza. Lysis. Menon (uko­ liko su autentični. osim Timeja i Zakona. Sedmo pismo. Mišljenje o d r e ­ đuje on izrijekom i o p e t o v a n o kao unutrašnji bezglasni r a z g o v o r duše sa s a m o m s o b o m . pripadaju tu j o š Ion.1. zadržana samo u uvod­ n o m . Parmenides. treće grupe. ili čak i naj­ raniji P l a t o n o v spis. P o s v e j e o č i t o m e đ u t i m da je on upravo u toj i takvoj „ i g r i " nalazio j e d i n i čovjeku d o s t u p a n način filozofiranja i izlaganja o n o g a u filozofij­ skoj spoznaji d o k u č e n o g . (Dijalog Kratylos pada vjerojatno negdje i z m e đ u prve i druge grupe. U t o m i t a k v o m višeslojnom o d n o s u u z a j a m n o g odslikavanja i na­ sljedovanja prikriva se P l a t o n u v a z d a o n o istinito.mi b i s m o danas rekli: spram „situacije" . Laches.d o k se oni sami sve više pribli­ žavaju nekoj vrsti traktata. 2.ili biva. Anselma. Menexenos). kao u Timeju. važio kao posve rani. te ga je sredio i izdao n e d u g o nakon njegove smrti u č e n i k Filip iz Opunta. T e k p o č e t k o m našeg stoljeća dospijevaju oni u sre­ dište istraživanja. što se dovoljno potvrđuje v e ć najprostijom u s p o r e d b o m s kasnijim pokušajima nasljedovanja takve forme u filozofiji. O b l i k i sadržaj izlaganja nisu u P l a t o n a n a i m e u o p ć e odvojivi. traži njegov n a p o r slušanja i razumijevanja. No literarno umijeće. d r u g o m e u p u ć e n o g r a z g o v o r a jest pisani dijalog. jest izvanjski r a z g o v o r s drugim. Charmides. Kasni su dijalozi. Hippias minor. n a o k o p u k o m „ i g r o m " i „ z a b a v o m " ( π α ι δ ί α ) .

sporazumijevanja. od naj­ viših te dakle i „najopćenitijih" p o j m o v a p r e k o uvijek nižih i nižih „ v r s t a " sve do onih t a k o z v a n i h nedjeljivih. klasično u t v r đ e n o na k o n c u šeste knjige Politeie. Ο tim ć e m o pokušajima rekonstrukcije n a v o d n o g „ P l a t o n o v a sustava" govoriti j o š kasnije. stajanje) iz S(?firtta t u m a č e n k a o povijocna anticipacija Aristotelova j i a i i ka η kategorijama s jedne.urmrnjjverum7 DOnum) s d r u g e strane. Sto je zapravo P l a t o n u dijalektika i kako je treba shvatiti. odre­ đenja vječno važećih uzajamnih odnošenja cjeline svih m o g u ć i h logičkih određenja u n j i h o v o m a r h i t e k t o n s k o m rasporedu. U n e o b i č n o m nesrazmjeru s prilično rijetkim . p o d kojim i u o b z o r u kojeg su se uvijek v e ć p r e t h o d n o m o r a l a sagledati bića_i_jstvjm. No takva formalizacija roda. Bitno je m e đ u t i m pitanje da li je Platon doista. naime n a z o v e m o li ih transcendentalnim uvjetom mogućnosti svake određenosti uopće Utoliko bez ideja n e m a imenova­ nja^ n e m a čvrstog i postojanog oslonca za mišljenje. u k o j e m bi na v r h u ontologijsko-aksiologijske piramide stajalo o n o J e d n o . kretanje.^drugost. p o t p o m o g n u t o j preuzi­ m a n j e m i apsolutiziranjem ideala aksiomatske m e t o d e rane grčke geometrije.započinjući s J d e g e l o m _ . n a v o d n o od „ n a š e g a " svijeta konkretnih osjetilnih stvari i bića u p o t p u n o s t i različit i odvojen? 96 97 . koje bi dalje na sve n i ž i m stupnjevima općenitosti svojim posredovanjem s p r i n c i p o m dvojstva proizvodilo stupnjevanu cje­ linu svega.k a ž i m o to ovdje pojednostavljeno . o n d a je to ja­ m a č n o takozvani n a u k ο idejama. oslonjena o č i t o na kasnu Porfirijevu a p s t r a k t n u o b r a d u Aristotelova n a u k a ο kategorijama. suprotnosti. o s o b i t o u posljednjih tridesetak go- dina. tj.neka~vrsta~ ncdomišljenog. ο t o m e traju sporenja m n o g o b r o j n i h t u m a č a .Dijalektika i pitanje „sustava" Najvišu. IdejaL4e_.jia^i ih_se uojoće_moglo_j^az^brati kao upravo te i takye. Ideje i ideja dobra A k o ima nečega što oduvijek j e d n a k o kao i danas važi kao ne­ dvojben znak prepoznavanja P l a t o n o v e filozofije. grade li o n e zaista j e d n u zasebnu oblast. ^Jednako su se „ d i a i r e z e ^ k a s n i h di­ j a l o g a šTrvaćale k a o pokušaji svojevrsne „ m e t a z n a n o s t i " . cjelinu o s n o v n o g P l a t o n o v a nauka razumjeti i p r o t u m a č i t i kao neki „sustav izvođenja" („Ableitungssvstem". p e t ^ a j v e j ć i h rođov. vid. Parm. p o k u š a v a se p o n o v o . postavljao ideje kao nešto po sebi postojeće i o d v o j e n o od stvari samih.s o b z i r o m na cjelinu djela . k a k o se to smatra j o š od Aristotela n a o v a m o .a>" {biće. O p ć e n i t o je. sličnosti ili srodnosti sa cjeli­ n o m svega i sa svakim d r u g i m p o j e d i n a č n i m . kako. strogo i o d l u č n o odi­ jeliti od ideje filozofije kao sustava. Dalje. Gdje o n a ustvari pri­ p a d a u n u t a r za P l a t o n a tako temeljnog razlikovanja dijanoetičke o d n o s n o r a z u m s k e i n o e t i č k e o d n o s n o u m s k e spoznaje? I da li to razlikovanje. tako _reći p r i m i t i v n o g ^ po č e t n o g o b l i k a pravog filojzpfijskog . N a k o n Zellera. m e ­ t o d o m j o š znanstveniju i od s a m e m a t e m a t i k e . 134e-135c). te t o m e s h o d n o o d r e đ e n o imenovati. U t o m je smislu di­ jalektički prikaz odnosa. n e p o k r e t n e . najteže od svega dijalektiku u P l a t o n o v u smislu.i ne uvijek izriči­ to naglašenim spominjanjima od strane s a m o g a P l a t o n a stoji samorazumljivost s k o j o m se sva njegova filozofija drži istovjetnom u p r a v o s tim n a u k o m . isključivo istinu stvari tražećeg razgovora. teško da i najmanje p o g a đ a smisao P l a t o n o v i h izvođenja. vrste i vrsne razlike. na tragu H e g e l o v u . doista u p o t p u n o s t i važi za sve ostalo njegovo djelo? Bilo je mišljenja . u P l a t o n o ­ voj dijalektici nalazio n a z n a k u j e d n o g nesavršenog filozofijskog sustava. naziva Platon dijalek­ tikom i vidi je ujedno kao najvišu i j e d i n u istinsku znanost. Manje se pritom pitalo što je to zapravo u o p ć e „ideja" za Platona. p o s v e s l o b o d n u i t a k o reći j e d i n u čistu f o r m u pravog. sebi s a m i m a uvijek iste i sve t o m e slično? K o ­ n a č n o . G o m p e r z ) . stavljajući ga u o d n o s istovjetnosti. ideje koja postaje s u d b i n o m filozofije u novovjekoj o b n o v i stoicizma. M o ž d a rusnuTsasvim daleko od o n o g a što su Platonu bile ideje o z n a č i m o li ih j e d n i m i m e n o m koje svakako pripada tek novijoj filozofiji i za njegov v i d o k r u g m o ž e biti rabljeno s a m o uz najveći oprez i uvjetno. čini se.za P l a t o n a onaj pogled. n e m a dijalektike i na k o n c u ne­ ma filozofije same (usp. koji j e . a skolastičkog te p b t o m i n o v o v j e k o g nauka ο transcendentalijama (ens. taj čuveni „svijet ideja". onaj t k o je u stanju svako p o j e d i n o biće odrediti u p r a v o kao to.da je P l a t o n o v a dijalektika. H . i u kojoj mjeri doslovno._istota. n a i m e „ s u g l e d svega u j e d n o m e " . razlike. Dijalektičar je onaj t k o je u stanju sve i jedno sagledati ujedno.sustava_". n e m a smisle­ n o g govorenja.. shvatiti njegove emfatičke tvrdnje da su ideje vječne.

kao što su i o n e same. život Najkasnije u dijalogu Sofist.s nep r e v i d i v o m e m f a z o m uvodi sad treći. iz preobilja svoje d o b r o t e povezujući oblast o n o g osjetilnog s vječnim u z o r o m ideja. s nji­ h o v i m glavnim n a u k o m ο posve nepokrenutim. kao što se i prije toga već. Moć. to je o p e t u Timeju . p u t e m „prisustvovanja". o n o po č e m u o n e u o p ć e jesu.sam b o ž a n s k i obrt­ nik. Ovaj teško dokučivi ali ujedno očito tako p r e s u d n i m e ­ đ u p r o s t o r dviju oblasti. odvojenih. ideje stoje u j e d n o m teško d o k u č i v o m ali svakako b i t n o m unu­ trašnjem o d n o s u spram j e d n e izuzetne ideje. v e ć njihova veza. k o n a č n o i n e p r e m o s t i v o .hipotezama. što se ipak ni na koji način ne smije naprosto nazvati „ s v i j e t o m " . a ne Platona. Štoviše P l a t o n sam naziva svako od toga zasebnim „ m j e s t o m " i „ o b l a š ć u " ( τ ό π ο ς ) . m e đ u t i m . razvijajući i preoblikujući iz dijaloga u dijalog cjelinu njegova temeljnog nazora. D o n e k l e je s p r a v o m ta ideja češće u interpretacijama bila nazivana „ i d e j o m ideja": doista se čini da upravo ona.n a k o n što j e .spram ideje dobra. prevodeći zapravo K a n t o v o „ m u n d u s " . te o n o g jestvujućeg. upravo o n o što j e ideja d o b r a t a m o . Kakav je. . stoji u temelju svih ideja kao takvih. oblast o n o g osjetilnog p u t e m „ o p o n a š a n j a " i „sudjelovanja" stavljena u svojevrstan o d n o s s p r a m ideja. Štoviše.Tri su bitne činjenice koje nas tjeraju na skrajnji oprez pri m o g u ć e m b r z o m o d g o v o r u na postavljena pitanja. dakle nastajućeg i nestajućeg. K o n a č n o . N a u k ο dvije odvojene i m e đ u - s o b n o nespojive oblasti. N a g l a š e n o je to sam stavio pažljivome čitatelju do znanja u k a s n o m dijalogu Timej. posredujući „ r o d " . Treće. Nisu dakle „dvije oblasti" o n o posljednje i najdublje u Platona. gibanje. kao „ b e s p r e t p o s t a v n o p o č e l o " . u Parmenidu. pobliži od­ n o s te jedinstvene ideje d o b r a spram svih ostalih.odnošenje spram drugih i ostalih uvjet je samog njihova bitka. Nauk ο „dva svijeta" K r o z cjelokupno važeće djelo P l a t o n o v o . osjetilnoj i mislivoj. iznova predstavio svoj klasični n a u k ο dvije oblasti. u Politeii: . samog bića. spajajuće i povezujuće dviju inače razdvojenih oblasti. No o n o što je ipak izvjesno. od s a m o g je početka. m o ć i i „ f u n k c i j e " .u naj­ manju ruku glede uloge. s j e d n e . koje bi b e z nje ostale ipak na k o n c u tek p u k i m . i m a zacijelo sama ideja do­ bra. te je upravo na taj način pravi i jedini „ u z r o k " kako ideja u cjelini tako i svega što u o p ć e jest i biva. to je sva skrajnja upitnost prihvaćanja ideja kao nekakvih apsolutnih i za sebe postojećih. onaj iz Fedona i Politeie prije svih ostalih spisa. kako se inače olako čini. s druge strane. ne­ kakvih postvarenih. toj „ishodišnoj točki d i n a m i č k o g a shvaća­ nja" (E. spoj i uzajamni o d n o s . ideje su od s a m o g p o č e t k a u P l a t o n a figurirale b i t n o u m n o ­ žini i j e d n a s d r u g o m u zajednici. D r u g i m riječima. k a k o se to najčešće smatra. v e ć u Fedonu. Prvo. u č e m u se zbi­ va kako u č e š ć e i oponašanje tako prisustvovanje i zajedništvovanje. tako što nju i sve u njoj čini najviše što je to m o g u ć n o njima nalik. U Sofistu će m e đ u t i m sam nji­ h o v bitak. senzibilnoj i n o u m e nalnoj. o n e koju Platon spo­ minje s a m o na j e d n o m . Čak su i one dakle na neki način relativne. J e d n a k o je tako. o n u tako­ zvanu „ P l a t o n o v u materiju". shvaćene u svojoj u p u ć e n o s t i k o n o m e osjetilnom. No odlučujuće je uvidjeti da ta toliko isticana i naglašavana „ o d v o j e n o s t " nije nikada u P l a t o n a izlagana k a o o n o posljednje. ni ideje nisu naprosto ne­ ka bića po sebi: . a u Politeii istu ulogu. p o s t u p n o je sve više dospijevalo u s a m o središte svih Plato­ n o v i h filozofijskih napora. pripada zajedno s n a u k o m ο idejama k r o z c j e l o k u p n u p o ­ vijest filozofije u samu n a v o d n u j e z g r u uobičajeno s h v a ć a n o g platonizma. ο t o m e Platon ne daje jasnije određenje. gdje . g o t o v o ponavljajući d o s l o v n o iste riječi. već je u Sofistu Platon korjenitoj kritici p o d v r g a o „prijatelje ideja". provlači se kao nezaobilazna konstanta j e d n o oštro i n a o k o n e p r e m o s t i v o razdvajanje o n o g bivajućeg. ali zato svakako središnjem mjestu svog djela. hipostaziranih pojmova.ma kako inače n u ž n i m i neizbježnim . na svakako središnjem i s p r a v o m č u v e n o m mjestu 247e. bio distancirao od shva­ ćanja ideja kao „ o n o s t r a n i h " i od „ n a š e g a svijeta" odvojenih. biti o d r e đ e n kao neki „ s p l e t " i „zajednica". H o f f m a n n ) dospio je Platon do t o g a da k o n a č n o ipak iz- 98 99 . v e ć i u s a m o m razmjerno r a n o m Symposionu sva težina razmatranja pala na eros kao o n o posredujuće. m e đ u t i m . n a i m e o n o svesjedinjujuće i svespajajuće naprosto. o v o „ i z m e đ u " ( τ ό μ ε τ α ξ ύ ) . j o š produbljenije. Dru­ go. nepokretnih i neutemeljivih bića. od Fedona pa sve do Timeja. stojećim idejama.

n a k o n Sofista ostaju o n o središnje c j e l o k u p n o g daljnjeg P l a t o n o v a filozofiranja. susre­ će se. I o n e same.postavljano uvijek iz n o v a ο t o m e da li je u t o m nauku riječ bila baš ο individualno o s o b n o j duši. M i t je u Platona ponajprije.p o p u t Hegela. N e k o o s o b i t o kretanje sad je i z n a đ e n o i u samoj inteligibilnoj oblasti. Sve b i t n o što je Platon kazao ο duši k a z a n o je j e d i n o i isklju čivo mitom. pripremljen d o d u š e donekle v e ć u r a n o m neoplato nizmu. t i m e što u o p ć e bivaju spoznav a n e i mišljene. . M i t s k i m n a č i n o m p r o g o v a r a Platon ο „ o n o s t r a n o s t i " . razjašnjena i inter 100 . T k o . „ s p o s o b n o s t " . k a k o će biti i m e n o v a n e u Filebu. U o d n o s u na čovje­ k o v u m o ć mišljenja i spoznaje. n a v o d n o odvojenoj i ne­ p o m i č n o j oblasti ideja. ο prisjećanju na o n o prij« o v o g a života viđeno kao ο pravoj naravi svake a o s o b i t o filozo fijske spoznaje. j e s u u p r a v o t i m e ujedno i p o k r e n u t e . j o š manje p o m i s l i m a čovje­ čje duše. raste. tj. povijest i pripovijest v a n v r e m e n o g zbivanj. a s druge u mitski i z l o ž e n o m nau ku ο konstituciji. proglašene p u k i m p o m i s l i m a Božjeg u m a .takva je n a i m e m o g u ć n o s t i z l o ž e n a te ujedno odbijena v e ć u p r v o m e dijelu Parmenida . kako je to lijepo j e d n o n izrekao K. djelatne sile. te kao takve žive. Duša Zacijelo nijedan pojedinačni f d o z o f e m P l a t o n o v nije tijekom tisuć ljetnih rasprava njegove filozofije bio toliko i tako intenziv no diskutiran kao n a u k ο besmrtnosti duše. Izvorište te m o ć i . te dakle i izvorište s a m o g a života naziva on d u š o m . kai što to u o s t a l o m nije m o g a o v e ć ni Aristotel. pojam koji je postao m o g u ć i m u stvari tek pojavon kršćanstva. ο sustavljanju duše svijeta. M o ć . p o k r e t n e i u z a j a m n o spletene p o m o ć u vlastite sile sjedinjavanja i razdvajanja^Ideje dakle nisu ni na koji način tek „hipostazirani p o j m o v i " formalne logike. i u p r a v o će takva m o ć sad biti p r e p o z n a t a k a o pra­ va i najunutarnjija narav sveg bitka.usprkos svojoj pokrenutosti. P r i t o m je pitanje dakako v o đ e n o i upravljano isključivo interesima eventualnoj usuglašavanja s k r š ć a n s k o m d o g m a t i k o m . po najprije n u ž n o s t njene besmrtnosti. nisu o n e . O n o bivajuće postaje. \ Fedru te osobito u Zakonima. kao u kas­ nijem kristijaniziranom p l a t o n i z m u . Natorpa. No ista je ta m o ć gibanja p r e p o z n a t a sad i u onoj drugoj.time v e ć i „subjektiv i r a n e " . o n e su . k o n a č n o je razriješen: svako učestvovanje. dijalektičkog izvođenja. Cjelokupni P l a t o n o v n a z o r ο duši kulminira s j e d n e strane ι kasnim izvodima ο biti duše kao počelu gibanja iz sebe sama. zajedništvovanju s d r u g i m a i u p u ć e n o s t i k d r u g o m . „ d o k a ž e " p u t e m svojevrsno. ili štoviše čak „ m o n a d e " . i k o z m i č k o g življenja duše. onaj ο pravoj naravi „ u č e s t v o v a n j a " (μέθεξις) osjet i l n o g na mislivom. M o ć kao snaga gibanja jest za P l a t o n a život. O b a si ta n a u k a i danas j o š nedovoljno p r o t u m a č e n a . O n o njihovo zajedničko i z r a ž e n o je u riječi όνναμις: „ m o ć " . pretativno p r o d u k t i v n o prisvojena. „ m o ž n o s t " . Jedini pokušaj da se nešto b i t n o ο naravi duše. ta n e ć e m o ć i ništa ozbiljno započeti s t e m o m duše u Platona.ipak j o š uvijek jestva. Ideje same sad su shvaćene kao žive. to jest djelo­ m i č n o g i n e k o v r e m e n o g ustrajavanja u bitku. nije niti t a m o p r o v e d e n s pre tenzijom k o n a č n e istinitosti i nije se u punoj mjeri p o k a z a o zado voljavajućim. bivstva ( ο υ σ ί α ) .n a đ e ono jedinstveno i zajedničko kako o n o m e osjetilnom t a k o sa­ m o j mislenoj oblasti.u njegovu mitu nalazi s a m o „ p u k o t i n u u znan stvenoj spoznaji" i „više z n a k slabosti n e g o s n a g e " (Zeller). k a k o ih je htjelo shvaćati m n o š t v o interpreta. ο neutemeljivo i nerazloživoj slobodi tog izabiranja. S druglTsteane. svako zajedništvovanje p o č i v a j e d i n o na moći uzajamnog činjenja i trpljenja. ideje su n a p r o s t o ono što biva mišljeno. u Fedonu.u značenju dakle koje je za čitav j e d a n svijet udaljeno od kasnije Aristotelove verzije u smislu p u k e pasivne m o g u ć n o s t i . k a o u n o v o m e vijeku i j o š danas. Reinhardt. u Timeju. kretanje i duša . da nave d e m o samo nekolicinu najznačajnijih i najutjecajnijih dosadašnji! t u m a č a P l a t o n a . Naravski da je pritom m e t o d i č k i bilo zaboravlja no to da ne s a m o Platon v e ć i svaki G r k njegova d o b a uopć« nije i m a o izgrađen pojam neke individualne o s o b n o s t i u našen smislu riječi.j e d n o m riječju: život . Zellera. p r e m d a p o k r e n u t e u procesu i zbivanju spo­ znaje. v e ć su same žive. o p a d a i nestaje v o đ e n o m o ć i gibanja. Stara zagonetka i najteži Pla­ t o n o v p r o b l e m . ο životi duša n a k o n smrti i prije p o n o v n o g izbora života.

jednostavnosti.što je inače j e d n a od najspornijih t e m a cjelokupne njegove filozofije -. d o b r o t e i istinskosti . tad m o ž e pasti n e k o p o s v e n o v o i dublje pojašnjujuće svjetlo na s v e u k u p n o s t njegovih političkih stavova. m e đ u t i m . udešena. D u b o k o s m i s l e n i mit iz dijaloga Državnik očituje zbivanje povi­ jesti k a o svojevrsnu b o r b u i izmjenično periodičko nadjačavanje o d n o s n o podlijeganje b o g a i N u ž d e (sad u liku P o ž u d e . S druge strane ostaje on očigledno i usprkos t o m e v e z a n zasadama rane grčke religioznosti. T e m e l j n o m s o f i s t i č k o m stavu „ č o v j e k je mjera svega" suprotstavit će stari P l a t o n u s v o m zadnjem djelu odrješitu tvrdnju: „ b o g je ponajviše mjera svega. međutim. duše i polisa. v e ć je o n o unutrašnje ustrojstvo . kakvu nalazimo kasnije ponajprije u stoika. Zeu­ sa. štujući neprikriveno M u z e . I o p ć e n i t o ne biva b o g u Platona nikada o z n a č a v a n naprosto u z r o k o m svega što jest. J e d n a k o je tako svojim naučavanjem. „ l o g i k u " . a toliko rijetko temeljito p r o m i š ­ ljanih. „ f i z i k u " . usmje­ ren i m o t i v i r a n politički. pa i n a o k o najbeznačajniji „teorijski" stav njegova filozofiranja v o đ e n . n a i m e k o z m o s a . Kozmički određena politika i ideja pravednosti B e s m i s l e n o je P l a t o n o v u filozofiju dijeliti u teorijsku i praktičku. trajale su stoljećima bez sustajanja.kojim zajednica ljudi biva s k l a d n o sklopljena. što je kao osobita i i z u z e t n o značaj­ na t e m a u o č e n o od strane interpreta t e k razmjerno nedavno. j e d n a k o tako m e đ u s o b n o kao i u o d n o s u s p r a m cjeline svega ostalog. a ne neki. u mjeru i p o r e d a k d o v e d e n a zajednica svih bića.u Politeii o d l u č n o raskida s i z v o r n i m g r č k i m p o g a n s k i m pol i t e i z m o m i polaže temelje m o n o t e i z m u kasnije teološke misli. Proslijede li se svi da­ lekosežni usljedci o v e m i t s k e „filozofije povijesti" i u z m e li se ozbiljno kasno P l a t o n o v o naučavanje ο zloj duši svijeta iz Zako­ na . D r u g o je pitanje bilo m o ž e li se u njemu p r e p o z n a t i mitski zastrta personifikacija ideje dobra. Polis nije n a p r o ­ sto „ d r ž a v a " . tako č u v e n o g dualizma tih dvaju b o g o v a . d o b r o g i lijepog. ili bilo koju od potonjih „ d i s c i p l i n a " filozofije.sastoji s e o d o n o g r a z u m n o g . u r o đ e n e s v e m u tjelesnom i tjelolikom) u njihovu n a i z m j e n i č n o m v o đ e n j u i upravljanju svijetom i svime u njemu. čovjek". Rasprave ο t o m e u kojoj se mjeri on dade razumjeti kao svojevrsna mitska prednajava kršćanskog Boga-stvoritelja. politika u p o t ­ punosti izuzeta iz u o b i č a j e n o g ljudski s u ž e n o g v i d o k r u g a te iskušena iz zakonitosti cjeline svega što jest. uprav­ ljaču svijeta iz Fileba. Za u z v r a t je. u P l a t o n a je naravski o p e t izložena mitski.Bog i povijest P l a t o n o v a „teologija" i z u z e t n o je složena i teško u okvire j e d n o g k o h e r e n t n o g stava svodiva tema. Sva osobitost b o g a iz Timeja očitovana je ponajbolje u t o m e da je d o s e g njegove tvoračke m o ć i t a m o izričito ograničen Nuž­ dom. U posljednjem svojemu djelu Zakonima pridaje on štoviše A p o l o n u i D i o n i z u ulogu tako i z u z e t n u da se s izvjesnim p r a v o m tu m o ž e iznaći preludij o n o g danas. urešena. P r v o i treće stoje u z a j a m n o u p r a i s k o n s k o m nesuglasju. Kozmos nije n a p r o s t o „svijet". Povijest. i to t a k o da 102 103 . no koja je sa svoje strane ništa manje j e d n o produbljenje i preinaka prastare helenske vjere u božanskost zvijezda. osobito u Fedru i Za­ konima te u Epinomis. O n a za P l a t o n a nije n e k a j e d n o s t a v n a „supstancija" ( p o č e t n e n a z n a k e u t o m smjeru. o n o d r u g o pak drži ih zajedno i povezuje.nastavljajući na p r e t h o d n e n a p o r e ranih grčkih „prosvjetitelja" za svojevrsnim pročišćenjem p r e d o d ž b e ili pojma b o g a u smjeru njegove j e d n o t e . A p o l o n a . već uvijek samo u z r o k o m o n o g a valjanog. o n o g strastveno-srčanog ( θ υ μ ό ς ) t e n a k o n ­ cu o n o g p o ž u d n o g . t o l i k o raspravljanih i b r z o p l e t o kritiziranih. u b r z o su bile napuštene). Najviše je diskusije. v e ć sređena. j e d n a k o kao i tražiti u njega nekakvu „ e t i k u " . n a k o n Nietzschea. ili p a k u zvjezdanu egzistenciju čistih i očišćenih duša. dospio u blizinu svojevrsne „ k o z ­ m i č k e religije".nešto p o p u t b i t n o i i z v o r n o shvaćena „ u s t a v a " . Pravi smisao svakog od njegovih temeljnih „ p o l i t i č k i h " sta­ v o v a m o ž e s e dokučiti s a m o n a p o d l o z i p r e t h o d n o g uvažavanja o s n o v n o g trojnog paralelizma ustrojstva svega što jest na n a č i n bivanja. izazvao mitski bog-obrtnik iz Timeja. S j e d n e je strane p o s v e nepo­ b i t n o da on . ukoliko t a m o izneseni stavovi očituju ba­ r e m dijelom i njegove vlastite. Atenu. k a k o kažu. te u k o j e m bi on o d n o s u i m a o stajati p r e m a kraljevskome u m u . kao beskraj v r e m e n a u bivanju. Bit unutrašnjeg ustroja k a k o k o z m o s a tako polisa očituje se ponajprije u naravi duše. Svaki je. u dijalogu Fedon. v e ć je u sebi b i t n o trostruka: .

o b r t n i k a te t r g o v a c a tje­ l e s n i m i „ d u h o v n i m " d o b r i m a . obavljati ono svoje. pc stupajući apstraktno numerički. od­ govaraju o n o m e što čini p o ž u d n u o s n o v u duše. naime j e d n a k o s t i . o s n o v n e i najveće vrline. 104 10 . p o ž u d i i o n o j masi iz p o t r e b e i za p o t r e b u živućih ljudi od­ g o v a r a predsvjetska N u ž d a . individualno s o p s t v o ih ne upravlja. po kojoj tel sve ostale. strpljivo pro­ mišljajući. k a k o b i s m o danas rekli „ r a c i o n a l i z a t o r o m " . Pod logu takva određenja čini stav i uvjerenje da s v a k o m e već po na ravi pripada j e d n o o d r e đ e n o mjesto i j e d a n samo njegov bitni djc l o k r u g bavljenja u n u t a r sređene zajednice. pridjeljuje o n o m e po naravi vrednijemu i uzvišenijem više a o n o m e manje k r e p o s n o m e manje. Jer m o ž e lako biti da manje-više sve o n o što stoljetnom p r e d a j o m p o z n a j e m o kao „filo­ zofiju". R a z u m s k i d i o duše otjelotvoruju u polisu istinski čuvari cje­ line. Prva. nije i n e ć e biti dru­ go do lažna i t o b o ž n j a filozofija.k a k o on zove svog najvećeg. o s i m m o ž d a u t e š k o d o k u č i v i m nagovještajima ο zloj duši. Svaki univerzalni i totalni zahtjev potire n u ž n o is k o n s k u i neukidivu različnost triju o s n o v n i h m o m e n a t a ustroj stva svega živog. To znači: svaki od triju dijelova m o r a biti u p r a v o to što jest i m o r a se s p r a m ostalih dvaju o d n o s i t i u skladu s t i m e što o n i jesu. Prva jednakost. Sve daljnje t e š k o ć e v e z a n e uz n a p o r razumijevanja svi] d o s e g a t o g a što se ovdje naziva naprosto „ s v o j i m " valja ovdj ostaviti po strani. polisa i k o z m o s a o č u v a u p r a v o t a k v o m . ili . P o n o v o v i d i m o dakle k a k o sva t e ž i n a filozofijskog razlaganja p a d a n a o n o i z m e đ u . Ta kav bi neki zahjev P l a t o n m o r a o prepoznati kao „bavljenje sva k o g a s v a č i m " ili „miješanje svega sa svime". k a k o u imanju tako u srodnicima. Pla ton. najobuhvatniju i najmnogolikiju. b o ž a n s k i udijeljeri i ujedno s a m o i z a b r a n e naravi. sa s v i m njihovim daljnjim p o d m o m e n t i m a . svaku stranicu P l a t o n o v a djela.u očito namjernoj ad absurdum vođenoj igri riječima formulira stari Platon u Zakonima. Bitno je m e đ u t i m ovdje ipak naglasiti kako iz ovakva shvs ćanja pravednosti proizlazi po nužnosti i d v o s t r u k o određenje n j o m najtješnje p o v e z a n e političke vrline. O n i . drže( se temeljnog stava da su u osnovi svi jednaki. prav j e d n a k o s t . vodi η k o n c u k t o m e da jednaki dobivaju nejednako a nejednaki jednak( kako to . a o s o b i t o i najsvojstvenije p a k nje­ na vlastita strast i srce. U cjelini k o z m o s a r a z u m u i filozofu o d g o v a r a b o ž a n s k i demijurg. ka ko je to k a z a n o u p o z n o m e Filebu. k a o i n a k o n njega Aristotel. pridjeljuje s v a k o m e isto.m o ž e ili slušajući r a z b o r držati p o ž u d u u p o d l o ž n o s t i ili p a k s a m o pasti p o d vlast p o ž u d e te i r a z u m učiniti t e k njenim slugom. čineći tek t a k o i t e k t i m e „ p r a v u mješavinu". oštro luči o b i č n u aritmetičku jed n a k o s t od o n e dublje. provoditi. p o s e b n e i vazda n e k o m e o d r e đ e n o m svojstvene vrlin tek postaju takvima. S t r a s t v e n o m dijelu d u š e odgovaraju p a k oni koji u polisu žive ne za sebe n e g o za cjelinu. s t o j e držao najvećon p r o t i v n o š ć u zdravo ustrojene zajednice. Nji­ h o v j e život p o s v e ć e n o n o m z a j e d n i č k o m i o p ć e m . geometrijske. O d r e d b a pravednosti. O n e bi . dakle radnika svih vrsta. t a k o reći j e d i n o g p r a v o g i ozbiljnog filozofijskog i ž i v o t n o g pro­ tivnika . niječuc neukidivu i neuklonjivu naravnu bitnu različnost ljudi. o d n o s n o s t r a s t v e n o m i s r č a n o m dijelu duše. istinski filozofi. ο č e m u posljednjem n a m P l a t o n z a č u d o nije i z r i j e k o m ostavio g o t o v o niti manjih naznaka. pravije i istinskije. u P l a t o n a isključivo mitst izložen. U n u t a r ustrojene zajednice ljudi najveći je broj o n i h koji žive usmjereni ponajprije ili p a k isključivo na zadovoljavanje najmnogostrukijih p o t r e b a . Sve je sad na t o m e da se trostrukost ovih trokratnih ustroja duše. n a o n o srednje i posredujuće.sofistika. kao o s n o v u svakog z d r a v o g življenja. te stoga i ne trebaju i ne smiju imati o n o č i m e se to s o p s t v o hrani i snaži. T k o želi znati što je zapravo mišljeno p o d o v i m v a z d a n a g l a š a v a n i m „istinski". činit će se m n o g o m e na prvi p o g l e d skrajnj a p s t r a k t n o m . d o k druga. čuvarima-stražarima. O n o m e p o s r e d n o m . m o r a t će proći. koji su dakle pripravni izložiti se boli t a m o gdje t r e b a i uskratiti sebi u ž i t a k t a m o gdje se to m o r a . U P l a t o n a n e m a i ne mož< biti riječi ni ο k a k v o m u n i v e r z a l n o m m o r a l u i ni ο kakvoj općeniti važećoj etici.moral dalje voditi k razumijevanju toga što je Platon b i o iskusio i d riječi d o v e o kao „ b o ž a n s k i usud i k o b " (θεία μ ο ί ρ α ) te tematj zirati slobodni i z b o r vlastita života. p r e m a uvidu P l a t o n o v u .recimo ovdje s a m o to . o d g o v a r a t će o p ć e n i t o d u š a svijeta u cjelini. na utaživanje žudnji i s v a k o v r s n o uklanjanje b o l i opstanka. s a g l e d a n o u vidu i obzorju P l a t o n o v u . za P l a t o n a j e d a od o s n o v n i h u z r o k a lošeg ustrojstva političkih zajednica. n a i m e vlasništvo. te time s v a k o m e od nji daje o n o primjereno glede njihove izvorne. O n a glasi: činiti.

bivanje i m n o š t v e n o s t pokazali k a o svojstveni i s a m i m idejama. D a k a k o da je p r i t o m osobitu teškoću predstav­ ljala teško mimoilaziva činjenica da. ili štoviše tek su danas i z a z o v ne s a m o povijesti filozofije n e g o i s a m o g filozofiranja. Čini se. p r e m a n a z o r u filozofijski i z b o r e n o m u Descartesa. v e ć i ponajprije s a m a tu i m e n o v a n a i n a z i v a n a stvar. to cjelokupno polje bivanja ostaje znanosti načelno uskraćeno. G o t o v o u čitavoj povijesti inter­ pretacije P l a t o n a bila je ta „ m a t e r i j a " razumijevana ili po u z o r u na b i t n o pasivnu m o g u ć n o s t . drugi put pak „ p o d l o g o m " . t e k o n o ­ me p o j a v n o m i osjetilnom. O v o d r u g o ra­ zumijevanje htjelo je p o t v r d u naći u t o m e da i sam P l a t o n tu „ m a ­ teriju" naziva i z m e đ u ostalog i „ p r o s t o r o m " . k a k o se po s v e m u čini. a ne. No da li je i s a m prostor tek golo prazno protegnuće.p r v o m svojom z a d a ć o m nalazi izložiti sam iskon i postanak cjeline o n o g a što nazivamo k o z m o s o m . „ g r a đ e " . dakle ure­ đ e n i m s k l o p o m „svijeta". o n o g a što je kasnije u predaji filozofije n a k o n Aristotela ostalo p o z n a t o p o d i m e n o m „materije". S a m P l a t o n pri često i z n o v a p o d u z i m a n i m pokušajima bližega opisa t o g „ t e š k o g i m r a č n o g r o d a " rabi. kakav j e b a r e m p o m o g u ć n o s t i ostao o t v o r e n pri p r v o m o d l u č n o m nabacaju klasičnog n a u k a ο idejama. p r e m a m i t s k o m n a u k u iz Timeja i s a m o vrijeme kao „ p o k r e n u t a slika vječnosti" započinje i nastaje zajedno s k o z m o s o m samim. uvijek n o v a i drukčija imena. Stoljećima su trajale beskrajne diskusije o k o toga smije li se i m o r a li se mitski prikaz nastanka svijeta. Riječ ΰλη. kao zbiljski postanak u v r e m e n u . kako ga hoće tumačiti novo­ vjekovna p r i r o d n a filozofija. kako je to u sklopu s v o g filozofiranja na vidjelo b i o iznio Aristotel. P l a t o n o v „ k a o s " i „ m a t e r i j a " iz Timeja j o š su uvijek. O n o što P l a t o n o v u „ m a t e r i j u " čini b i t n o i n a č e l n o r a z l i č i t o m od Aristotelove jest o d r e đ e n a unutrašnja sila i č i m b e n o s t koju.i m a u Platona j o š uvijek isključivo s v a k o d n e v n o i o b i č n o značenje „drvlja" i. pa o n d a i o p ć a metafizika? Ne m o ž e li n a m u p r a v o P l a t o n o v prikaz te z a g o n e t n e „ m a t e r i j e " kao na­ v o d n o g „ p r o s t o r a " p o m o ć i d a s e j e d n o m p r i b l i ž i m o njegovu poi­ manju o s l o b o đ e n o m o d n o v o v j e k o v n e redukcije n a p u k u ekstenziju? U s v a k o m slučaju. znanosti i znanja i m a s a m o i j e d i n o ο o n o m e što doista jest. Kasni nauk ο prvim počelima Izgleda da je Platon u svojim starijim g o d i n a m a sve intenzivni­ je i sve ustrajnije radio na t o m e da po m o g u ć n o s t i u k l o n i svaki preostali trag svojevrsnog j a z a i z m e đ u ideja i o n o g a osjetilnog. shvatiti doslovno. Na t o m su mu se p u t u kako ideje same t a k o i osjetilno nastaj u ć e i nestajuće pojave sad obje pokazale k a o bivajuće i postajuće 106 107 . kako je izložen u Ti­ meju. općenitije.potraži o n o što j e t o m o b o j e m zajedničko i istovjetno.Izgradnja „svijeta" i problem „materije" U o b z o r u P l a t o n o v a filozofiranja n e m a i ne m o ž e biti mjesta za „ f i z i k u " kao znanost. očito svjesno i namjerno.što sve. nazivajući to j e d n o m „ p r i m a l j o m " . u smislu lišenosti oblika i u j e d n o u r o đ e n e žudnje za njim. ili p a k kao p u k a apstraktna p r o t e ž n o s t . ako ne i v e ć u teškoću čine i danas j o š j e d n a k o nesigurni i m e đ u s o b n o nesuglasni pokušaji da se dade n e k o po­ uzdanije tumačenje o n o g a što Platon u t o m k a s n o m k o z m o g o n i j s k o m dijalogu naglašeno uvodi u razmatranje kao osobitu i tek od njega zapravo i z n a đ e n u novost. T a k a v pak vjerojatni i istini uvijek t e k samo do neke mjere m o ž d a naučan „ z b o r " . K a k o onda u o p ć e shvatiti taj i takav p r e d v r e m e n s k i slijed nastajanja? J e d n a k o veliku. k a k o s m o v e ć naznačili. ili je ipak riječ isključivo ο izvjesnoj alegorijskoj transpoziciji logičkih konstitutivnih m o m e n a t a cjeline svijeta u mitsku p r i s p o d o b u vre­ m e n s k o g a slijeda. koja kasnije u Aristotela postaje t e h n i č k i m ter­ m i n o m za o n o „iz č e g a " biva bivanje i postanak svega . pa onda opet „ m j e s t o m " i „ p r o s t o r o m " ( χ ώ ρ α ) . kako sam P l a t o n naziva bit svoje m e t o d e izlaganja u Timeju. R e č e n o je već. pri t i m su mu se pokušajima kretanje. Za­ što je to v a ž n o znati i naglašavati? Zato j e r nije druga i različi- ta s a m o riječ. posjeduje. kao ranije.uvjetno ukinuvši n a č e l n o i n e p r e m o s t i v o razlikovanje o n o g osjetilnog o d o n o g idejno-mislivog . Budući da spoznaje.u kasnijoj latinskoj tradiciji materia . m o ž e značiti grčka temeljna riječ λ ό γ ο ς . da o s n o v u njegova k a s n o g filozofiranja valja sagledati u nastojanju da . H o ć e li se ipak o n o osjetimo bivajuće podvrći filozofijskom ispitivanju i h o ć e li se ο njemu us­ postaviti kakav-takav sklop vjerojatnih postavki i stavova. O p ć e n i t o je težnja k približenju o n o m osjetilno-konkretnom i povijesno bivajućem p o s t a l a sve očiglednijom karakteristikom njegove kasne misli. tad se to m o ž e zbiti j e d i n o p u t e m n e k o g „vjerojatnog logosa". „razlaganje" . „ g o v o r " . uz ino.

dakle m e đ u s o b n o istovrsni i zamjenljivi. (4) Sustav valja razumjeti kao dinamički. (8) P o t o m slijede takozvane kvalitativne ideje. s v e m u z a j e d n i č k o m i nikad sustajućem p r o c e s u „bivanja u j e s t v o " . U v i d o k r u g u o v a k o skiciranog „derivativnog sustava" poka­ zuje se o n d a o n a č u v e n a i za povijest tumačenja P l a t o n a tako pre­ sudna „ o d v o j e n o s t " ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideja od osjetilnih stvari. O s n o v n e su postavke do sada koliko-toliko usuglašene rekon­ strukcije t o g „ n e n a p i s a n o g n a u k a " : (1) Kasni Platon poistovjećuje ideje s brojevima. navest će s a m o hipotetički kao m o g u ć n o s t . Dikaiarha. genetički. ili točnije kao sustav iz­ vođenja ili derivacije svagda nižih stupnjeva bitka. koje nije d r u g o do P l a t o n o v a ideja dobra. pa z a t i m i Teofrasta. od kojih je prva č u v e n a P l a t o n o v a „nedjeljiva veličina". pri č e m u brojevi nisu shvaćeni kao puki arit­ metički. (2) Cjelinu svega misli P l a t o n kao j e d a n u sebi zaokruženi sustav. p o s t a j u ć e o g r a n i č a v a n j e m n e o g r a n i č e n o g a . m e đ u ­ s o b n o suprotstavljenih načela: mjere i onog bezmjernog. kojih i m a samo od j e d a n do deset. 108 109 . vidljiva i osjetilna vatra. tetraedar itd. u m e đ u v r e m e n u z a s l u g o m K. U tim se pokušajima.shvatit će P l a t o n k a o k o n s t i t u i r a n o od dvaju praizvornih. G a i s e r a s a b r a n a u zbirku t a k o z v a n i h Testimonia platonica te v i š e k r a t n o i m n o g o s t r u k o d o s a d interpretirana. mjeru i o n o određujuće po­ istovjećivao s J e d n i m . d a j e tako o v o m z g o d o m uvjetno n a z o v e m o . (6) P r v o što nastaje tim međudjelovanjem jesu idealni brojevi. v e ć b e z zastoja teče i u m i č e svakoj određujućoj granici. O s o b i t o značajni takvi prilozi sadržani su u m n o g o s t r u k i m p o k u š a j i m a rekonstrukcije o n o g a što v e ć Aristotel često u svojim s p i s i m a s p o m i n j e kao P l a t o n o v „ n e n a p i s a n i n a u k " ili p a k k a o nje­ g o v o (jedno ili više njih?) predavanje „O D o b r u " . o n o p o j e d i n a č n o k o n k r e t n o . o d n o s n o o n i m b e z g r a n i č n i m . čini se. (5) Izvođe­ nje se zbiva uzajamnim djelovanjem Jednog. manje vjerodostojna. n e o d r e đ e n i m dvojstvom.granice i onog bezgraničnog. ili .m a d a u oblasti ideja po sebi n a č e l n o različito od o b i č n o g a bivanja u smislu nastajanja i nesta­ janja osjetilnih bića. mada uvijek u različitom intenzitetu i u različitom u z a j a m n o m omjeru. njemu suprotstavljenim p o č e l o m . v e ć kao uzajam­ no nesvodivi i u sebi svagda individualizirani. te p o ­ t o m n a k o n c u i s a m o o n o smiješano. te da dakle nikad nije u p r a v o to n e k o o d r e đ e n o n e š t o . a slijede je idealna crta. P e t o . i to arhitekton­ ski uređen. m e đ u t i m . kao što se i mi ovdje n e ć e m o u nju niti j e d n i m s l o v o m upustiti. te u t o l i k o n e k o t a k o reći inteligibilno bivanje . Intenzivna diskusija kako ο s a m o m o s n o v n o m n a c r t u tako i ο p o j e d i n a č n i m pitanjima i p r o b l e m i m a svih ovih pokušaja n o v o g „sistematizirania P l a t o n a " nije j o š ni izdaleka p r i v e d e n a n e k o m zadovoljavajućem suglasju znalaca. (7) Sljedeći stupanj derivacije j e s u t a k o z v a n e idealne p r o s t o r n e veličine. S e k s t a E m p i r i k a i m n o š t v a drugih. o d n o s n o „ p r o s t o r " ili „primalja sveg bi­ vanja". j o š j e uvijek z a d a ć o m p o m n o g i t e m e l j i t o g promišljanja i pokušaja iz temelja n o v e i o b u h v a t n e ra­ d i k a l n e interpretacije. b e z svake dvojbe m o r a prepoznati o n o u s v a k o m p o g l e d u najiza- Problem Platonova „nenapisanog nauka" T a g o r e n a z n a č e n a p o z n a „ m e t a f i z i k a " P l a t o n o v a . te stoji u središtu najozbiljnijih i najinte­ resantnijih m e đ u današnjim p r i l o z i m a istraživanju Platona. te (9) prosti aritmetički brojevi. (11) kvalitativne pojave. koja su j e d n a k o djelatna u svakome od stupnjeva derivacijskoga slijeda. kao p r v o g p o č e l a na­ p r o s t o . n a i m e eventual­ n o p o č e l o o d n o s n o u z r o k m o g u ć e g razdvajanja i razlučenja tih dvaju p r v o t n i h počela. kao npr. o d n o s n o ideje kao brojevi. d o k je predaja ο t o m e da je granicu. Sva su takva svjedočanstva s a m o g Aristotela.u j e d n o m s v e o b u h v a t n o m . O v i m d v a m a p r v o t n i m p o č e l i m a svega pridružit će P l a t o n u Filebu j o š i p o č e l o njihova u z a j a m n o g spajanja i miješanja. re­ c i m o vatra sama. (12) U d n u s v e u k u p n o g tako stupnjevanog sustava svega m o g u ć e g i zbilj­ s k o g leži p a k „materija". čovjek sam itd. Svojevrsni „vertikal­ n i " d u a l i z a m t a k o z v a n o g nauka ο dva svijeta biva t i m e na neki n a č i n u k i n u t u izvjesnom „ h o r i z o n t a l n o m " dualizmu samih po­ čela. s drugim. ili vidljiv i osjetilan čovjek itd. pa trokut. ο kojoj se m e đ u t i m o d r e đ e n o ne izjašnjava.dru­ g i m i m e n i m a za isto . č e g a narav jest u t o m e da n e p r e s t a n o d o p u š t a m o g u ć n o s t o n o g manje i više. tek j e d n i m od m n o g i h razmaka i prijelaza koji p o ­ stoje m e đ u stupnjevima derivacija u cjelini. S a m o to o b i m oblastima j e d n a k o svoj­ s t v e n o i zajedničko bivanje p a k . (3) V r h hijerarhijski ustrojena p i r a m i d a l n o g sustava čini J e d n o . d r u g o p a k o n i m neodređenim. Pre­ ma n a k n a d n i m izvješćima izgleda da je u svojim u s m e n i m izla­ ganjima o v o d r u g o n a č e l o n a z i v a o j o š i neodređenim dvojstvom. P r v o nače­ lo zvat će j o š i o n i m određujućim. (10) matematički likovi i tijela. kao nji­ h o v i h pojava.

s p r e t e ž n o m orijentacijom na mikrologijske analize p o j e d i n a č n i h djela te zasebnih i izoliranih „ p r o b l e m a " . Galileia i astronomiju J. a p o t o m i Porfirije i Jamblih. Navlastito p a k filozofijsko sučeljenje. m n o š t v o knjiga koje su p o s v e ć e n e isključivo prikazu često za­ m r š e n i h i višestruko zapletenih tokova recepcije i nasljedovanja P l a t o n a u cjelokupnoj povijesti do današnjih dana. Keplera. s platoničarima s n a ž n o g spekulativnog z a m a h a i znatnog udjela vlastite filozofijske krea­ tivnosti. T a d a ujedno započinju prvi ozbiljniji napori da se au­ tentična P l a t o n o v a misao razluči od povijesnih naslaga plato­ nizma. M o o r a i R. što u o s n o v i ostaje važiti i za čitavo razdoblje t a k o z v a n o g sred­ njeg platonizma. zacijelo najproduk­ tivnije što se posljednjih desetljeća zbilo i zbiva u istraživanjima Platona. stoljeću P l a t o n o v o je djelo poglavito pred­ m e t o m povijesnofilozofijskog i z n a n s t v e n o g filološkog izučavanja. Tradiciju kršćanskog platonizma zasnivaju prije svih Filon i Augustin. prenio je utjecaj Platona s j e d n e strane značajnom p o k r e t u ta­ k o z v a n o g „ p l a t o n i z m a iz C a m b r i d g e a " u H. i napisano je. p r e m d a ne uvijek i dovoljno promišljeno. stoljeće i pripisati ponajprije F. 110 111 . ili p a k općenitijih histo­ rijskih. K o n c e m 19. p r e m a m o g u ć n o s t i m a koje su time o t v o r e n e n o v o m či­ tanju i n o v o m razumijevanju P l a t o n o v a djela. ako ne i n e m o g u ć e osporiti ovaj stav izrečen u j e d n o m ne­ d a v n o m k r a ć e m prikazu Platona. Ο strogoj Aristotelovoj kritici raspreda se m n o g o . a s druge priredio metafizičku i metodologijsku o s n o v u za no­ vu p r i r o d n u filozofiju G. M o g u ć e je napisati. j e d n a ­ ko kao i pokušaji da se djelatno sumisleći zahvati u cjelinu i u središte njegova cjelokupnog filozofiranja bili su i ostaju razmjer­ no rijetki. Renesansni platonizam. i u 20.zovnije i. Cudwortha. kao što su Plotin i P r o k l o prije svih ostalih. kulturologijskih ili psiho-biografijskih šire k o n c i p i r a n i h pokušaja tumačenja. prije svega u krugu firentinske „ P l a t o n i č k e akademije" Marsilia Ficina i Pica della Mirandola. Te­ ško je. V r h u n a c n e p o s r e d n o g P l a t o n o v a utjecaja nalazimo zacijelo u n e o p l a t o n i z m u trećeg do šestog stoljeća. P o č e t a k p r a v o g znanstveno-metodičkog izučavanja Platona m o ž e se datirati u 19. / Povijest utjecaja Platonove filozofije i današnje stanje istraživanja „Povijest utjecaja filozofije Platonove jest povijest filozofije". Schleierm a c h e r u . vremenski sežućeg do u drugo stoljeće n a k o n Krista. ili pak svo­ jevrsnoj sinkretističkoj filozofijskoj demonologiji (Ksenokrat). N e p o s r e d n i Platonovi nasljednici sve su se više okretali o b n o v i pitagorejstva (Speusip). prije svega od n e o p l a t o n i z m a i kršćanskog platonizma.

2 1933. 3 1959. Izdao J. Milano. (Pretisak: 1950. 1922. Zagreb.) Zeller.: Politika Platonovih Zakona. W. I-V. I-III. 1914-1955 (The Loeb Classical Librarv) Grčki tekst s francuskim prijevodom: Platon.: Platos Logik des Seins. Gadamer.: ha Theorie Platonicienne des Idees et des Nombres d'apres Aristote. Pariš. P. 1. Pariš. Zovko. Ritter. G. Breslau. Gadamer.): Das Problem der ungeschriebenen Lehre Pla­ tons. 1899-1906. Z. 1968. Citiranje se ravna prema starom Stephanusovu izdanju: Opera quae extant oinnia. 1971. New York. 2 1965. Hartmann. 2 1931. Žunec. New York. Les Belles Lettres. 1578. Ithaca.-J. Cipra. Pariš.: Dijalektika i politika. 1961. Leipzig/Berlin. D. G. Ham­ burg. Clarendon. Stuttgart. Vlastos.: Einsicht und Leidenschaft. 1970. Frankfurt. G. Hamburg. CEuvres completes.: Ideja dobra. 1903. J. Leipzig. (Pretisak: Darmstadt. (Pretisci: Darmstadt. Kramer. Ber­ lin.) Reale. 5 1922. Kriiger. Ι-ΧΙΙ. A. D. Sv. R. 2 1948.: Platons Staat und die Demokratie. Structure et methode dialectique. Pariš. H. 1931. Barbarić. Zagreb. U svijetu Festugiere.: Plato's Theory of Ideas. I—II.: Platon. II.J. Leipzig. Kramer.) Findlav. E. 1974.: Per una nuova interpretazione di Platone. 8 1987. Oxford. 1947.: Metamorfoze metafizike. 1936. Sv. Burnet.) Robinson. Berlin. J. V. 1995. 1963. Sv. Das Wesen des platoni­ schen Denkens.: Platons ungeschriebene Lehre. London. Uvod u studij Platona.) Prauss.: Plato's earlier Dialectics. Zagreb. (ed.: Platos dialektische Ethik und andere Studien zur platonischen Philosophie. 2 1968. I—II. Zagreb.: Plato and the Foundations of Metaphysics. Pariš. Garden City. Studien zur platonischen Philosophie. W. Reinbek. Heidelberg. Hoffmann. Goldschmidt. R.): Plato. Sv.-J. Zagreb. 112 113 . (Str. (Pretisak: Hildesheim. Zum Wesen und zur Geschichte der Platonischen Ontologie. H. Ross. 1963. 1909. Maurer. 1994.: Les dialogues de Platon. Berlin. Gaiser. 1988. Robin. Leipzig. E. 1966. O. (ed. Sv.: Contemplation et Vie contemplative selon Platon. Berlin.: Mimesis. Čakovec. 1949-1958. Routledge/New York.N. 1972 (Wege der Forschung CLXXXVI. 1986. Friedlander.D.: Platon und der logische Eleatismus.: Platos Ideenlehre. N. I—III.-G. Macmillan. 2 1953. 2 1954-1960.: Plato. 1908. G. Eine Einfuhrung in den Idealis2 mus. A Collection of Critical Essays. Stephanus. Darmstadt. 1992. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entwicklung II.) Stenzel. Wippern. 1941. J.: Arete bei Platon und Aristoteles. New York. 1984. 1990. M. Lon­ don. 1979. Oxford. 1978. 1917. Sv. Heidelberg. 123-186: Svijet uma .: Platon. Berlin. Grčko iskustvo svijeta i umjetnosti do Plato­ na. Oxford. H. J: Studien zur Entmicklung der platonischen Dialektik von Sokrates zu Aristoteles. š 1983. Schadewaldt. Heinemann/New York. 3 1971..Platon) Posavec. C: Die Kerngedanken der platonischen Philosophie.Bibliografski I. Literatura 1. II. 1975. (Pretisak: 1966. H. Munchen. L. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Platonis opera. Hamburg. (ed.): Idee und Zahl. 1961. 1959. 1951.-G. P. Ι-ΧΙΙΙ. J: Platon i filozofijska hermeneutika. Stenzel. with an English Translation. 2 1967. (Brojna ponovljena izdanja) Grčki tekst s engleskim prijevodom: Plato. 1968. Natorp.: Zahl und Gestalt bei Platon und Aristoteles. The Written and Univritten Doctrines. U Hrvatskoj (uz standardne prikaze u povijestima filozofije) Barbarić. Sv. Darmstadt. K. 1928-1930. Rilettura della metafisica dei grandi dialoghi alla luce delle „Dottrine non scritte".

PLATON Izbor iz djela .

Iz djela Fedon (95c7 - 102a2). Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s I. Ο χ ο η ϋ 1973 ( 1 1 9 0 0 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: D a m i r Barbarić

Sokrat, skanjujući se n e k o vrijeme i za sebe nešto ispitujući, reče p o t o m : Nije n e z n a t n a stvar, Kebete, to što tražiš. Jer trebat će o p ć e n i t o razmotriti u z r o k postajanja i propadanja. Ja ću ti dakle, ako hoćeš, ispripovijedati svoje zgode u svezi s njima, a ti, ako ti se nešto od toga što kazujem pokaže korisnim, u p o t r e b i to za uvjeravanje o k o o n o g a ο č e m u govoriš. D a k a k o da h o ć u - reče Kebet. Čuj dakle k a k o pričam. Ja sam n a i m e Kebete, reče, kao mla­ dić strahovito zažudio za o n o m m u d r o š ć u što je z o v u z n a n o š ć u ο prirodi. Jer učini mi se izvanrednim znati u z r o k e svakog pojedi­ nog, po č e m u nastaje n e k o pojedino, po č e m u p r o p a d a i po č e m u jest. I m n o g o s t r u k o gore dolje p r e m e ć u ć i ispitivao sam ponajprije o v a k o : Da li kad o n o toplo i hladno dohvate neku gnjiloću, k a k o su neki kazali, tad nastaju živa bića? I da li je krv o n o č i m e misli­ m o , ili zrak, ili vatra? Ili ništa od toga, n e g o je m o z a k taj što p r i m a osjete slušanja, gledanja i mirisanja, a iz njih nastaju pam­ ćenje i mnijenje, d o k iz pamćenja i mnijenja, d o m o g n u li se mi­ rovanja, na isti način nastaje znanje? A ispitujući opet propadanje toga, te o n o što se zbiva u okrugu kako n e b a tako i zemlje, na k o n c u sam se sebi učinio za takvo ispitivanje tako nedarovitim da od t o g a baš ništa. Dat ću ti za to dostatno svjedočanstvo. Od takvoga sam ispi­ tivanja n a i m e i u p o g l e d u o n o g a što sam ranije j a s n o znao, kako se bar m e n i i d r u g i m a činilo, ostao tako zaslijepljen da sam u neznanje dospio i o k o o n o g a što sam prije držao da z n a m , tako uz m n o š t v o d r u g o g i to po č e m u čovjek raste. Jer ranije sam držao k a k o je svima j a s n o da je to po jelu i piću. Kada n a i m e iz hrane m e s o p r i d o đ e m e s u , kosti kostima, a tako i na isti n a č i n i drugo­ m e s v a k o m p r i d o đ e o n o njemu srodno, tada o n o što j e m a l e n e m a s e kasnije postaje velike, te na taj način m a l e n čovjek postaje velikim. T a k o sam tada smatrao. Ne čini li ti se primjerenim?

117

Meni barem da - reče Kebet. Osmotri j o š i ovo. Držao sam da mi se valjano čini kad god bi se neki čovjek, stavši velik uz malenoga, pokazao da je veći za samu glavu, a tako i konj od konja. Ili pače od toga j o š izvjesnije, deset mi se učinilo da je više od osam po t o m e što je u njemu dva više nego u o n o m e , i o n o dvije stope veliko da je od onoga stopu velikog veće po t o m e što ga dvostruko premašuje. A što ti se sada ο t o m e čini? - reče Kebet. Da sam - reče, - tako mi Zeusa, baš daleko od toga da sma­ tram kako znadem u z r o k svega toga, budući da, kad se n e k o m j e d n o m pridoda j e d n o , ne prihvaćam niti da je to j e d n o kojem je pridodano postalo dva, niti pak o n o koje je pridodano, a niti da su o n o pridodano i o n o kojemu je pridodano po pridodavanju jed­ noga drugome postali dva. Čudim se, naime, t o m e da kad je svako od njih bilo j e d n o od drugoga odvojeno tada je svako zacijelo bilo j e d n o i nisu tad bili dva, a kad su se približili j e d n o drugome da je to postalo u z r o k o m toga da su postali dva - taj sastanak, to što su stavljeni blizu jedan drugoga. Niti pak više m o g u vjerovati d a j e , ako netko razdvaja na dvoje, opet to, to razdvajanje, postalo u z r o k o m toga d a j e nastalo dva. Jer uzrok toga da nastaje dva tu je suprotan nego onda. Naime, onda je to bilo stoga što su bili privedeni j e d n o drugome blizu i pristavljeni j e d n o drugome, sada pak stoga što se odvode i odvajaju j e d n o od drugog. Niti sam dakle tim n a č i n o m istraživanja više uvjeren da znam zbog č e g a 1 nastaje jedno, niti j e d n o m riječju bilo što drugo zbog čega nastaje, propada ili jest, već si sam nasumce miješaju­ ć i 2 pripravljam neki drugi način, a taj više nikako sebi ne pri­ puštam. A čuvši j e d n o m nekoga da čita iz knjige, kako reče Anaksagorine, i da govori kako je baš um onaj koji je uredio cjelinu svi­ jeta i u z r o k je svega, poveselio sam se t o m uzroku i učinilo mi se da je to na neki način dobro da je um u z r o k o m svega, te pomislih u sebi da će, ako je to tako, um koji uređuje svijet sve urediti i δι' ότι može ponajprije značiti „kako" (Burnet: ,,how"). Naš prijevod hoće ipak što više uvažiti i naglasiti uzročnost kao osnovni problem tematiziran u tekstu. αυτός είκ ή φύρω: ovu srazmjerno tešku frazu valja izgleda prevoditi prema smislu kakav ima u Eshila (Prometh. V. 450). (Archer-Hind)

svako pojedino postaviti tako kako bi se najbolje držalo. A k o bi dakle netko htio iznaći u z r o k za svako pojedino, k a k o je nastalo, ili propalo, ili jest, tad treba da ο t o m e istraži kako je t o m e naj­ bolje da bude, ili pak da nešto drugo trpi ili čini. Iz t o g razloga dakle ne doliči čovjeku ništa drugo ispitivati, i ο sebi s a m o m e i ο ostalome, nego o n o najvaljanije i najbolje. A n u ž n o je da će taj isti znati i o n o najlošije; ta znanje ο njima isto j e . To promišljajući radovao sam se, držeći da sam p r o n a š a o uči­ telja ο u z r o k u bića p r e m a m o j e m ukusu, Anaksagoru, te da će mi on reći najprije da li je zemlja ravna ili okrugla, zatim da će mi, kazavši to, razložiti u z r o k i nužnost, obrazlažući o n o najbolje, i da za nju bijaše bolje da b u d e takva. I da će, ako bi mi rekao da se o n a nalazi u središtu, razložiti kako za nju bijaše bolje da b u d e u središtu. A ako bi mi to pokazao, bio sam pripravan nikada više ne žudjeti za n e k o m d r u g o m v r s t o m uzroka. P a č e i ο s v e m u bijah tako pripravan na isti način pitati, i ο mjesecu i ο ostalim zvi­ jezdama, ο njihovoj brzini j e d n i h u o d n o s u na druge, ο okretajima i drugim pojavama, na koji je način za svako pojedino bolje činiti to što čini, kao i trpjeti to što trpi. N i s a m naime držao da će ikada onaj tko kaže da je sve to od strane u m a u r e đ e n o navoditi za njih neki drugi u z r o k do taj kako je najbolje da se to sve p o n a š a tako kako se ponaša. Pa kad dakle iznese za svako pojedino uzrok, i onaj zajednički svima, držao sam da će razložiti o n o najbolje za svako pojedino, a zatim i o n o svemu zajedničko d o b r o . I ni za što nisam htio napuštati tu nadu, v e ć se svim ž a r o m latih tih knjiga i p o č e h ih što sam brže m o g a o čitati, ne bih li što brže sagledao o n o najbolje i vrednije. No od te se divne nade oprostih, druže, kad sam, uznapredovavši u čitanju, vidio m u ž a koji se ne služi u m o m niti mu pripi­ suje ikakvu u z r o č n o s t 3 za uređenje cjeline stvari, v e ć kao u z r o k e navodi zrak, eter, vodu, te m n o š t v o drugog i neobičnog. I učini mi se da mu se dogodilo p o t p u n o slično kao kad bi htio tko, ka­ zujući kako Sokrat u m o m čini sve što čini, a zatim se prihvativši toga da kaže uzroke za svako pojedino što činim, rekao p r v o da ovdje sjedim z b o g toga što mi je tijelo sastavljeno od kostiju i tePrijevod s Burnetom. Archer-Hind slijedi Jacksona u nama teško prihvatljivom odbacivanju riječi ουδέ τινας αιτίας έπαιτιώμενον kao „besmislene interpolacije".

118

119

tiva, te da su kosti čvrste i zglobovima odvojene j e d n e od drugih, a tetive da su s p o s o b n e zategnuti se i opustiti te da pričvršćuju kosti uz m e s o i k o ž u , koja ih drži na okupu. Budući da se kosti uvijaju u svojim zglobovima, kad se opuštaju i napinju tetive, to čini da sam sposoban upravo sada savijati udove, i iz t o g u z r o k a ovdje sagnut sjedim. I kao kad bi, opet, za ovaj naš razgovor na­ v o d i o druge takve uzroke, glas, zrak, sluh i tisuće takvih sličnih k a o u z r o k iznoseći, zanemarivši p r i t o m navesti o n e prave uzroke, n a i m e da se, b u d u ć i da se Atenjanima učinilo boljim m e n e osu­ diti, m e n i opet z b o g t o g a učinilo boljim ovdje sjediti, i pravednijim ostavši podnijeti k a z n u koja je određena. Jer, t a k o mi psa, v e ć bi o v e tetive i o v e kosti, kako smatram, bile u Megari ili u Beotiji, n o š e n e mnijenjem ο t o m e što je najbolje, da nisam držao kako je pravednije i ljepše od bijega i u m a k n u ć a podvrći se kazni države, pa kakvu god o n a odredila. N e g o takvo nešto zvati u z r o c i m a i odviše je besmisleno. A k o bi p a k n e t k o kazao da bez posjedovanja toga - kosti, te­ tiva i što ostalo takvo posjedujem - ne bih b i o u stanju provoditi o n o što svagda n a u m i m , kazao bi istinu. Ali da time činim o n o što činim, p r o v o d e ć i 4 to u m o m , a ipak ne o d a b i r o m o n o g najbo­ ljeg, to bi v e ć bila velika i o g r o m n a l a k o u m n o s t kazivanja. Jer to znači ne biti u stanju razlikovati da je drugo u z r o k uistinu a dru­ go o n o b e z čega u z r o k ne bi m o g a o biti u z r o k o m . A baš je to o n o što mi se čini da m n o š t v o kao tumarajući u tmini dotiče, 5 služeći se krivim i m e n o m kad to označuje u z r o k o m . Zato i onaj čini zemlju, omatajući je vrtlogom, mirovati p o d n e b o m , 6 a onaj p o d nju podlaže zrak, kao podnožje p o d prostrano k o r i t o 7 . A m o ć t o g a da oni sad leže tako kako je za njih najbolje da b u d u postavljeni, nju niti traže niti drže da o n a i m a neku d e m o n ­ sku snagu, n e g o vjeruju k a k o su našli Atlasa j a č e g i besmrtnijeg od nje i koji v e ć m a no o n a drži sve to na okupu. A to da D o b r o
4

i o n o što valja 8 uistinu 9 svezuju i na okupu drže, za to ne haju nimalo. Bio bih dakle doista najradije postao u č e n i k o m bilo k o m e o k o takvoga uzroka, kako to s njime stoji. No kako sam toga ostao lišen, a nisam bio u stanju niti sam iznaći niti od drugoga naučiti, h o ć e š li K e b e t e - reče - da ti izložim drugu plovidbu pri potrazi za u z r o k o m , koje sam se prihvatio? H o ć u više od svega - reče. Učini mi se dakle p o t o m - reče on - da, budući da sam sustao pri istraživanju bića, m o r a m pripaziti kako mi se ne bi desilo isto što se zbiva o n i m a koji promatraju i istražuju p o m r č i n u sunca. Neki od njih naime baš upropaštavaju oči, ukoliko ne osmatra­ ju njegovu sliku u vodi, ili u n e č e m u takvome. Na to sam i ja pomislio, te se pobojah da ne bih posve zaslijepio dušu gledajući spram stvari očima i pokušavajući da ih se dotaknem svakim od osjetila. U č i n i mi se dakle da mi je potrebno sklonivši se u postav­ k e 1 0 istinu bića istraživati u njima. Ali m o ž d a prispodoba na neki način nije prikladna. Jer, ne slažem se nikako s tim da onaj tko istražuje u postavkama više istražuje bića u slikama no onaj tko to čini u zbilji 1 1 . N e g o dakle p r e g n e m tim p u t e m te, p o d m e ć u ć i τό δέον znači „ono što treba", „što vrijedi", „što valja", no Platon ovdje očito koristi igru riječi zasnovanu na etimologiji. Usp. primjed­ bu Hackfortha: Sokrat može doista biti u pravu sugerirajući seman­ tičku koincidenciju između τό δέον, ono što je prikladno-dolično, što treba, i τό δέον, ono što spaja-svezuje, premda je ono što zovemo impersonalnim glagolom δεϊν bilo bez sumnje općenito shvaćeno kao različito od δεΐν koje znači „povezivati". Za Platonovu etimologiju te riječi vidi Crat. 418e5sq. Riječi ώς αληθώς razumijemo s Burnetom u vezanosti s τό αγαθόν και δέον, s namjenom da svrate pozornost na etimologijsko tumačenje pravoga značenja. Riječ λόγος može se ovdje prevesti - čak i više no što je to s njom i inače slučaj - na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina, pri čemu dakako svaki prijevod pretpostavlja makar prešutnu interpretaciju smisla teksta. Prema našem shvaćanju, prijevodi kao „pojam", „od­ redba", „misao", „sud", „riječ" i si. ovdje su manje prikladni, zbog očite blizine značenja riječi λόγος i ΰπόθεσις u ovome tekstu. Riječi έν τοις έργοις Burnet prevodi kao ,,in realities", obrazlažući po našem sudu uvjerljivo: Riječ έργα je ekvivalent za όντα i πράγματα, a ovdje je upotrebljena stoga što je ona stalna suprotnost za λόγοι.

Rukopisi imaju riječ πράττω, no svi su izdavači prihvatili Heindorfovu emendaciju πράττων. Razumijevajući δ = τό ξυναίτιον s Archer-Hindom. Stav što ga Aristotel (De caelo 295a6sq.) pripisuje Empedoklu. Prema Aristotelu (isto, 294bl4sq.) nazor zajednički Anaksimenu, Anaksagori i Demokritu.

5

6

7

120

121

b o ­ jeći se. Ja dakle . tako mi Zeusa . to stavljam kao neistini­ to. A to više ne obrazlažem. o n i m istim o n o veće jest veće. Počinjem s pokušajem da ti izložim vrstu u z r o k a što ga razmatramo i vraćam se iznova o n o m e m n o g o raspravljanom te od toga započinjem. držim. prihvaća Uebervvegovu emendaciju προσγενομενοΰ. te da.Bih. Papyri XVIII 2181 (Hackforth). A ne bi li se . No h o ć u ti jasnije reći što kazujem. N e g o ako bi mi tko kazao z b o g čega je bilo koje nešto lijepo. Osmotri dakle . M e n i se naime čini da. Ili se tebi ne čini? Čini mi se. i meni s a m o m e i d r u g o m e . Ni ti dakle ne bi prihvatio kad bi tko rekao da je n e t k o od drugoga veći za glavu. Slažeš li se s takvim u z r o k o m ? Slažem se . a ti bi.reče Kebet.reče. A k o mi to do­ pustiš i složiš se da to jest.niti više razumijem niti m o g u spo­ znati druge uzroke. zaista. ako se j e d n o m e pridoda jedan. te smatram kako t o g a se držeći nikada neću pasti. a ne m n o ž i n o m ? I o n o dvije stope veliko da je od o n o g a j e d n u stopu velikog veće za po­ lovinu. glavom. da ti netko ne bi suprotstavio protivnu tvrd­ nju. o n o veće jest veće i da je bes­ misao kako nešto jest veliko n e č i m malenim.svaki put postavku koju bih prosudio najpostojanijom. I o n a velika dakle veličinom postaju velika? I o n a veća ve­ ćima? I o n a malena malenošću malena? Da. po veličini. voriti. pridodavanje u z r o k t o m e da postaje dva? Ili. i dobro. te da je po t o m e veće. Ili se ne bi bojao toga? A Kebet reče smijući se: .jer u svemu se d r u g o m e smućujem pa naivno i nevjesto i m o ž d a priprosto za sebe smatram kako ništa drugo ne čini to lijepim do da li prisustvo o n o g a lijepog da li zajedništvovanje u o n o m e lijepom. Burnet prihvaća Wyttenbachovu konjekciju προσαγορεv ο μένη. . one mudre. prvo. d o k o n a razdvajanja i pridodavanja i druga takva prenemaganja ostavljaš po strani.bojao kazati da je deset za dva veće od o s a m i da ga po t o m u z r o k u premašuje. A k o bi se pak n e t k o dohva- 122 123 .reče on .reče .reče on. i sve drugo. te da je po t o m e maleno. kao i ranije Archer-Hind i Cornford. držeći se o n o g sigurnog p o d m e t n u t o g a stava. takoreći prestrašen vla­ stitom sjenom i neiskustvom. pa ma kako i na koji način nastalo 1 2 . a ne veličinom? Jer i tu je baš isti onaj strah. kao da ti je već dopušteno . zatim. govoriš li da je za glavu netko veći ili manji. ili bilo što drugo od toga takvog.reče on . n e g o bi uvje­ ravao kako ništa drugo ne kazuješ do to da sve što je v e ć e jed­ no od drugoga ničim drugim nije veće n e g o veličinom. a u jedinici o n o što će po­ stati jedan. Sam Hackforth. tad to nije lijepo ni po č e m u d r u g o m do po t o m e što ima udjela u o n o m lijepom. kao naprimjer zato što ima divnu boju. o d g o v o r i o na taj način. do imajući udjela na vlastitom bivstvu pojedinoga u kojemu i m a udjela.reče Kebet. onda to razdvajanje? I ne bi li uzvikivao ka­ ko ne znaš drugi način da n e k o pojedino nastane. što izgleda najprihvatljivije. a manji da je manji t i m istim. koju je teško opravdati. Baš posve . već da je sigurno i m e n i s a m o m e i d r u g o m e bilo k o m e odgovoriti da o n a lijepa lijepim postaju lijepa. p o d m e ć u ć i stav da jest nešto lijepo samo po sebi. A što? Ne bi li izbjegavao tvrditi kako je. a o n o manje jest manje. po malenosti. n a i m e tu da. .čini li ti se o n o što t o m e slijedi kao i meni. N o .ne propuštaj to privoditi kraju.ništa nečuveno. ako jest neko drugo lijepo osim li­ j e p o g samog. j e r držim da sad ne shva­ ćaš. nego tvrdim da sve lijepo lijepim postaje lijepo. premda ima djelomičnu potvrdu u Oxir. Dakle ovako kazujem . iz toga se nadam izložiti ti u z r o k i pokazati da je duša besmrtna. ako se razdvaja. ostavljajući da tako odgova­ raju oni što su od tebe mudriji. i glede uzro­ ka i glede svega drugog. već o n o što sam vazda u drugim prilikama i u o v o m p r e t h o d n o m razgovoru bez prestanka kazivao. i veliko. ili lik. i da treba da u njemu ima udjela o n o što će postati dva. a o n o što ne. a da o n o manje ničim drugim nije ma­ nje n e g o malenošću. te da i kod takvih nemaš n e k o g d r u g o g u z r o k a za to da je na­ stalo dva od imanja udjela u dvojstvu.reče. koja je malena. Ne osobito. sve o n o što mi se čini s time suglasno stavljam kao istinito. Jer to mi se čini najsigurnije odgoRiječi είτε δπ δή και δπως προσγενομένη predstavljaju jedva savladivu teškoću. A i sve pače tako tvrdim. ja sve to ostavljam po strani .

pred kojom ne uzmiče. Jer oni su sebi dostatni i brkajući sve ujedno od silne m u d r o s t i ipak su u stanju sebi se samima dopa­ dati. Diskusija nije zaključena. pustio bi to i ne bi odgovarao sve d o k ne bi istražio sve što iz njega slijedi. zatim da li postavka ο besmrtnosti duše vrijedi za poje­ dinačnu. U razlici spram svih navedenih osnovnih smjeranja interpretacije. Razlika odredbe duše u Fedonu.sve je to učinilo taj dijalog jednim od najčitanijih i povi­ jesno najutjecajnijih djela Platonovih. Ovdje nije mjesto da pokušavamo neka vlastita istumačenja. naslovom „Fedon ili ο duši". historijskog Sokrata. u Resp. zajedno sa Simpozijem. nijedna od sugeriranih emendacija (έφοιτο. Berlin.to je najznačajniji metafizički ishod Fedona i to bijaše bez sumnje njegova najintimnija svrha pri sastavljanju djela. nauk ο besmrtnosti duše i ο prisjećanju: . Ti pak. no jedva da pri filozofijskome razumijevanju dijaloga njeni ishodi mogu biti od neke veće važnosti. ključne točke i najspornija pitanja sadržana u prevedenome tekstu. usuglašava li ti se j e d n o s drugim ili je u nesuglasju. Studien Heinz Heimsoeth zum achtzigsten Geburtstag. te u tom smislu „prvi" pristup nemoguć ili preopasan.rekoše uglas i Simija i Kebet. 1966. U tradicionalnim se tumačenjima jednako tako osobita uloga pripi­ sivala pitanju u kojoj i kolikoj mjeri su na sadržaj Fedona utjecala naučavanja orfika i pitagorejaca. a p r i t o m ne bi brkao. jednim od izuzetnih remek-djela ne samo grčke filozofije nego i cjelokupne grčke proze. koja je stoljećima vladala predajom filozofije.) nije uvjerljiva. te je stoga već davno Madvig bio predložio čitanje έφοιτο. ako bi h t i o iznaći nešto od o n o g a što jest. prihvaćeno i od Schanza. herojski uzvišen a ujedno ljudski jednostavan lik Sokratov. „gore". sve d o k ne bi naišao na nešto dostatno. te u dijalozima Politeia. kako je to npr. individualnu dušu. Prihvaćamo rješenje Hackfortha: Glagol έ'χεσθαι upotrebljen je u dva različita značenja u dl i d3. Iz obzora kršćanskog nauka istraživalo se poglavito koliko su održivi. kao oni puki osporavatelji. raspravljajući na j e d n a k n a č i n ο i s h o d i š t u i ο o n o m e svemu što iz njega slijedi. „Druga plovidba" je u Grka bila poslo­ vičnom oznakom za lakši i sigurniji pokušaj pristupa nečemu. znači ovdje otprilike: općenitije. itd. uvjerljivi i nepobitni tamo izlagani „dokazi" ο besmrtnosti. koji god bi se od onih p o v i š e pokazi­ v a o najboljim. Fedar i Timej. držim da ćeš činiti kako j a kazujem. u: Kritik und Metaphysik. 124 125 . uvođenje i obrana nauka ο idejama. U njemu se doista može. već joj se prepušta u dobroj nadi. gdje je shva­ ćena u potpunoj jednostavnosti i jedinstvenosti. Neki problemi interpretacije Platonov Fedon smatra se oduvijek. Pritom su u središtu zanimanja stajala prije svega pitanja vezana uz problem besmrtnosti duše. do danas je predmet uvijek novih tumačenja i rasprava. te koliko je nešto takvo u Platona. naime odustajanje od toga da se uzroke bivanju traži osjetilnim putem u onome osjetilnome samom te okretanje istraživanju u „logosima". gdje je prikazana u svojoj unutarnjoj tročlanoj složenosti. Za po­ trebe ove edicije vrijedit će najkraće ukazati na neke osnovne teškoće. Dramatski prikaz filozofa u neposrednom suočenju sa smrću. p o d m e ć u ć i iznova 14 drugi p o d m e t n u t i stav.t i o 1 3 s a m o g t o g p o d m e t n u t o g stava. 15 Najistinitije zboriš . Može se štoviše reći da je upravo Fedon ponajprije oblikovao onu prosječnu predodžbu platonizma. osim možda samo još u Gorgiji. kako je to jednom učinio Hans Wagner (Platos Phaedo und der Beginn der Metaphvsik als Wissenschaft. „umaknuće". čini se neophodnim inzistirati na tomu da je ono središnje i najhitnije u čitavu dijalogu zasnivanje. da je bit i prava narav filozofije pročišćenje od svega tjelesnog i voljna priprava za smrt. ustvrđenje da one grade posljednju zbilju na kojoj se mora zasnivati sve zdravo razmišljanje . Uzimamo s Burnetom riječ αρχή ovdje u značenju početne postavke. Pa ako bi trebao za njega sa­ m o g iznijeti razlog. str. I besmrt­ nost duše i prisjećanje i čista spoznaja kao jedini ispravni put pročišćenja utemeljeni su u Fedonu na nužnosti bitka ideja i prihvaćanju te nužno­ sti: „Tvrdnja ο idejama kao uzrocima egzistencije i objektima spoznaje." (Archer-Hind) Iz ovakve odredbe osnovne teme Fedona zadobiva gore prevedeni ulo­ mak svoje izuzetno značenje. u slučaju kad je neposredni. ontologijski prvotnije. Sokrat-Platonov vlastiti način filozofiranja. §1. άπτοιτο. iznio bi ga na isti način. „sklanjanje" u „logose". 363-381). 511a5. ovdje je izrijekom označen kao „druga plovidba". Jer njihov g o v o r i nastojanje m o ž d a i nije o k o toga. Archer-Hind i ovdje slijedi Jacksona sma­ trajući čitav pasus naknadnom interpolacijom. Bolje je prihvatiti tu činjenicu kao plod izvjesne nemarnosti u pisanju nego se poduhvaćati emendiranja. U posljednjih je stotinjak godina pri interpretacijama Fedona osobi­ to važno mjesto dobilo historijsko-filologijsko pitanje da li su i u kojoj su mjeri stavovi pripisani u dijalogu Sokratu doista autentični stavovi pra­ vog. nije Platon toliko približio stavu da je tijelo uistinu grob i tamnica duše. Hackforth čak prevodi kao „premiss". Ti su utjecaji u dijalogu bjelodani: nigdje se drugdje. ako jesi j e d a n od filozofa. hipoteze. Sam je dijalog u dugoj tradiciji poznat pod Veliku teškoću predstavlja ovdje razumijevanje riječi έχοιτο u smislu „napasti". a ne počela naprosto. a onda i u Grka uopće zamislivo. Poviše". pravo filozofijsko is­ hodište metafizike kao znanosti. uz očito naglašenu upotrebu riječi „bijeg".

nauka ο idejama. 1973. Edited with Introduction.) Plato's Phaedo. pa i ovdje u prvom odlučnijem izlaganju tzv. barem prema nauku iz Fedona. 1 3 1980. ukazujući uvijek iz­ nova na nemogućnost toga da ideje. što sam u Fedonu doduše traži. Translated with an introduction and commentary by R. tako da Platonov govor ο „drugoj plovidbi" ili razumiju kao puku ironiju (Burnet) ili pak pod prvom i pravom plovidbom. Utoliko bi kasniji dijalozi. Bitan i najteži problem je možda taj da su ideje ovdje izričito nazvane uzrocima. Oštrica kasnije Aristotelove kritike Platonovih ideja bila je ponajprije uperena na ovo mjesto iz Fedona. bili tek pravo ispunjenje programa radikalne teleologije kakav je ovdje postavljen. ) Plato's Phaedo. 40-47. Oxford. Ideje koje nalazimo ovdje u Fedonu jesu isključivo ideje međusobnih odnosa stvari i ideje njihovih kvalitativnih promjena. Da li su oni onda nešto kao puke misli. 1955. No teško da je Platon ikada. (Reprint Edition New York. The Classical Quarterly. U istome sklopu problema stoji i pitanje: što valja razumjeti pod „stvarima" i „bićima". od istraživanja kojih se Sokrat. Odnos ideja i stvari već je ovdje imenovan „pri­ sustvom" ili „zajedništvovanjem". na što je opravdano naglašeno upozorio Hackforth. ^ Ι Θ Ι Ι . §3. Teškoća je međutim u tome što Platon u tekstu „logose" izrijekom naziva „slikama" tih stvari. budu ipak njihovim uzrokom. tzv. Upravo to i samo to uzrokuju ideje. No. smućen i zasli­ jepljen. 1984. p. niječući svaku smislenu vezanost uz paralelne iskaze u Politeii? H. Hoće li dakle Platon vlastiti način označiti slabijim i drugotnijim od onoga u predšasnika. Notes and Appendices by R. dakle to što Platon u ovome tekstu zove „nečim dostatnim" ne može smatrati istovjetnom s onim što je kasnije u Politeii u srodnome kontekstu nazva­ no „bespretpostavnim počelom" i u čemu izgleda valja prepoznati samu ideju dobra. Hackforth. Važniji konzultirani komentari: . D. — The Phaedo οf Plato. Jednako je tako bitno uočiti da ideje nisu ovdje shvaćene kao uzro­ ci egzistencije stvari.značenje koje potvrđuje i Platon na drugim mjestima (Politicus 300c. Muphy. koja u dijalogu Platonu ostaje nedostižna.R. 2. kako to hoće Burnet? I uz to. koje bi imale biti po sebi postojećim „objektivnim predmetima" tih. Potpuna suglasnost vlada oko toga da se krajnja i najviša hipo­ teza kojom se zadovoljavamo kao dovoljno jakom i sigurnom. vazda subjektivnih „misli". uz jasnu naznaku toga da prava narav tog odnosa nije još dokučena. pojmovi? Da li su ti „logosi" isto ono što Platon naziva „idejama"? Da lije „logos" isto što i hipoteza. razumiju ne postupak „predsokratovaca" nego zahtjev samoga Platona za posvemašnjim sagledavanjem cjeline osjetilnoga pod vidom Dobra. Archer-Hind. Vol. prije svih dakako Timej. kako čini Hackforth. London. predsokratovaca? To se dosadaš­ njim tumačima bez iznimke činilo nemogućim. §5. kako ih dnevno susrećemo u praktičkom ophođenju. Treba li zaista sve to shvatiti samo kao još jednu ironijsku igru. Edited with Introduction and Notes by J. odvraća k „logosima"? Archer-Hind je prvotno htio te „stvari" razumjeti kao ideje same. S time je najuže vezano pitanje što su uopće ti „logosi" u re­ čenom „bijegu u logose"? Platon očito njima nasuprot stavlja osjetilnokonkretne stvari i ono „zbiljsko". 126 127 . relativirajući potom u sljedećoj rečenici na dosta zagonetan i dvosmislen način sve konzekvence takvoga stava. Philebus 19c).) §2. The δεύτερος πλους in the Phaedo. „pretpostavka"? Većina je tumača sklona ove „logose" razumjeti kao „misli" i strogo ih razlikovati od „ideja". Burnet. njih držao doista „odvojenima". u njihovoj „odvojenosti" od osjetil- nih stvari. no sasvim je očito da se tu misli doista na stvari. XXX /1936/. ali tu još ne uspijeva i izvesti. u potpunosti ignorirati značenje što ga u tekstu ima „metafora" sunca i opisi zabliještenosti i zaslijepljenosti duše. Cambridge. Second Edition. (Primjer za tu manje-više usuglašenu tezu: N.

nego kao kad bi isto to pitao ο o c u : da li je otac nečiji otac.da je rekao Agaton. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić N a k o n toga pak reče da je Sokrat odavde odnekud z a p o č e o : I doista.da je rekao . Ili ne? Svakako . A sad reci toliko: Da li Eros o n o čega je ljubav žudi. T o m e se početku posvema di­ vim. Da li je Eros ljubav nečega ili ničega? Ta svakako jest nečega.u sebi čuvajući pamti. Pokušaj dakle .da je rekao Sokrat . Ali razmotri . ili kćeri. dragi Agatone. kako se bar čini . Deder dakle. da bi bolje shvatio što hoću.da je rekao Sokrat . ili ne? Dakako da da . Recognovit brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. da li je E r o s ljubav za majkom ili o c e m . da je otac upravo otac sina. Zar ne i majka j e d n a k o tako? Da se i s tim složio. Izvornik: Platonis opera. To ubuduće . ili ne? Da je rekao da jest. Nadalje .reći i ο ljubavi.ta smiješno bi bilo to pitanje. kazujući kako bi on kao prvo trebao pokazati kakav neki jest taj Eros. ili ne imajući? Ne imajući. to samo što on upravo jest.Iz djela Simpozij ( 1 9 9 c l .2 1 2 b 8 ) . kad si v e ć i sve ostalo lijepo i veličanstveno razjasnio kakav je on. 129 . kao drugo pak djela njegova. T o m v s II. ili ničim? A ne pitam da li za n e k o m majkom ili o c e m . Zar ne brata ili sestre? Da se složio.nije li umjesto da se čini upravo n u ž n o tako da onaj koji žudi žudi o n o što mu nedostaje. ako bi htio valjano odgovoriti.da je rekao Sokrat . A k o bih naime pitao: A što? Brat. učinilo mi se da si lijepo p o č e o govor.odgovori j o š malo više.da je rekao. Ο χ ο η ϋ 1973 ^ Ι Θ Ο Ι ) . ili nije? Rekao bi mi dabogme. čega je. Prijevod. da li je nečiji brat.da je rekao. reci mi ο Erosu j o š i o v o : Da li je takav taj Eros da je ljubav za nečim. Da li to što žudi i ljubi žudi i ljubi imajući to.

pa neka b u d e tako kako ti kažeš. za nečim. n u ž n o da imaju u sadašnjosti svaka pojedina od tih koja imaju. Jer mu zacijelo neće nedostajati baš o n o što on je. što zacijelo nije slabo rješenje. a Bury και άεϊ παρόντα. „mantički". Jer meni se zaista čudesno koliko čini. a za r u ž n i m ne? Da se složio. pa htjeli ih ili ne. A ako s time tako stoji. Sokrat pak da je rekao: Nije li to zapravo za njega „ljubiti"..da je rekao So­ krat . i za o n i m što n e m a i što sam nije i što mu nedostaje .složimo se p o n o v o u o n o m e kazanom. . A tebe ću sad već od Diotime. ili snažan budući snažan? N e m o g u ć e je. i zdrav budući zdrav . druže . dok bi se za razjašnjenje samog vlastita imena mogao s Burvem navesti Sofoklov fragment 226 (Nauck): σοφός γάρ ουδείς πλήν δ άν τιμςχ θεός. da o n o što nije v e ć tu i što n e m a u b u d u ć e m v r e m e n u b u d e za nj sačuvano i prisutno? 1 Svakako . da je nužno. Prihvaćaš li dakle j o š da je Eros lijep. I doista baš lijepo zboriš Agatone .da je rekao. govoriš što drugo do to: H o ć u da ona sad prisutna i u bu­ d u ć e m v r e m e n u b u d u prisutna. Zapravo ne m o ž e š istini protusloviti . U svakom slučaju . podsjetit ću te. Agatone. Nije li Eros.i budući brz brz. 130 131 . Sjeti se dakle za čim si u svom govoru kazao da je Eros.tima je naime. A kako tebi? Valjano zboriš. ne osobito uvjerljivo. i to n e m a ? N u ž n o . prema o n o m e u čemu smo se složili. I taj dakle i svaki drugi žudeći žudi za o n i m što nije već tu i o n i m što nije prisutno. h o ć u i biti zdrav i.to je zacijelo o n o za čim je i žudnja i ljubav. Bi li se on s tim složio? Reče da je Agaton potvrdio. prvo. pa tko bi o n d a baš ta žudio? Nego kad god netko kaže: Ja. te toga radi govorim.ili da ne žudi.i koja je i m e n e Moguće je da je Platon želio da oba ova imena Μαντικής Διοτίμας budu shvaćena etimologijski: srodnost pridjeva s μαντική. dok je Schirlitz predlagao άεί παρόντα. budući zdrav.i" na kraju ove rečenice jedan rukopis ima „meni" (μοι). te žudim o n o samo što imam. kad god kažeš da žudiš za prisut­ nim. Agatone. hoću i biti bogat. neće li mu nedostajati i dobra? Ja Sokrate .i Atenjanima je j e d n o m kad su žrtvovali za deset godina odgodila . reći ć e m o mu: Ti čovječe. Umjesto . taj to ljubi? Da . I prikladno baš zboriš. Da li bi dakle netko budući velik htio biti ve­ lik. A k o dakle E r o s u nedostaju lijepa. to baš i nije teško. a lijepa su dobra. Razmotri dakle da li. žene iz mnogočemu drugom protiv kuge tu bolest pustiti. imajući stečeno bogatstvo. No ako bi i budući snažan htio biti snažan . A što? Zar ćeš za o n o č e m u nedostaje lijepo i što nikako ne posjeduje lijepo ti reći da je lijepo? Nikako.da je rekao . da se ne b i s m o prevarili . A k o hoćeš. Deder dakle . budući bogat. budući da u o n o m e baš sad prisutnom imaš. Rettig je. N i s m o li prihvatili da o n o što n e k o m nedostaje i što nema. htio čitati μή παρόντα.da je rekao Agaton.m o ž d a bi naime netko smatrao da ta i sva takva oni koji takvi j e s u i ta imaju j o š i žude upravo ta koja imaju. zar ne bi Eros bio ljubav za lijepim. N e g o kaži j o š sitnicu: Ne čini li ti se kako sva dobra j e s u i lijepa? Meni bar da.dragi moj Agatone. ako s time tako stoji? A Agaton da je rekao: Izgleda mi Sokrate da ne z n a m ništa od o n o g a što sam tada kazao. Erosu dakle nedostaje lijepo. koja bijaše u t o m e m u d r a i u .da je rekao. Nisi li tako nekako kazao? Kazao sam . hoćeš da i u b u d u ć e m v r e m e n u to imaš stečeno. Čini mi se naime da si rekao o v a k o nekako: Da su bogovi uredili stvari ljubavlju za lijepim. No g o v o r ο Erosu kojeg č u h j e d n o m Mantineje 2 .d a j e rekao Sokrat .da je rekao.da je rekao. a p o t o m za o n i m čega ne­ dostatak mu je prisutan? Da je potvrdio.da je rekao. htio to ili ne.da je rekao Sokrat. zdravlje i snagu. „proročki. Jer Sokratu. Jer za r u ž n i m da n e m a ljubavi. ako razumiješ. što je bio prihvatio Hug. Istinu govoriš.tebi ne m o g u protusloviti." bjelodana je. ako mu ne nedostaje.da je rekao .

Osnovno obilježje znanja je pritom svagda u mogućno­ sti da se „iznese razlog" i „položi račun" (λόγον δούναι). A tako i za Erosa. O n a me pak pobi o n i m razlozima kojima i ja njega. A ne zoveš li sretnima one koji posjeduju o n a dobra i lijepa? Svakako. Zaista treba Agatone. i pseudoplatonički spis Epinomis 985b. kako b u d e m m o ­ gao.niti neukost .ta kako bi n e u k o š ć u bilo o n o što nekako p o g a đ a biće .rekoh ja.ta kako bi znanjem bila stvar neobrazlož e n a . Kad se naime rodila Afrodita gostili su se bogovi. Jedan si ti. I onaj tko je o k o toga mudar. mogli složiti da je veliki b o g oni koji kažu da on i nije b o g ? Koji su t o ? .svi se slažu da je veliki bog. Sokrate. A o n a smijući se reče: K a k o bi se. Ali nisi li prihvatio da Eros z b o g nedostatka onih dobrih i lijepih žudi upravo za tim što mu nedostaje? Ta prihvatio sam.rekoh. sam od sebe. 617d. pitanja postavljajući. Legg. kako s b u d n i m a tako i onima u snu. 477 sq. druga p a k ja .reče. o k o kakvih vještina ili rukotvorstava. reče.reče. N e m o j o n d a na silu tvrditi kako je r u ž n o o n o što nije lijepo. te da je za lijepim. bar ja ne . No ipak . Sokrate.rekoh. prostak. kako si ti ustvrdio. niti dobar. Usp. kao i sve gatanje i vračanje. d o k je onaj tko je mudar u n e č e m u drugome.nego je to o n d a valjda ispravno mnijenje. Sto to Diotimo? D e m o n veliki. ne znaš li. N a k o n što su blagovali stiže prošeci. G o v o r i š li ο svima o n i m a koji ne znaju . kako se barem čini. Ο „demonskim" bićima između bogova i ljudi govori Platon još u Resp.r e k o h ja. te u sredini budući upotpunjuje oboje. pokušat ću v a m izložiti iz o n o g a u č e m u s m o se A g a t o n i ja složili.rekoh ja . K a k o bi o n d a bio b o g o m onaj tko je bez onih lijepih i dobrih? Nikako. da nije ni znati . da nije niti lijep. Po njemu se širi i sve p r o r o č k o umijeće svetišta u onih što se bave žrtvama i posveće­ njima i čaranjima.reče. 717b. D u g o je to pripovijedati . prvo razložiti tko je E r o s i kakav je.ili ο o n i m a koji znaju? Baš ο svima. a da se ne m o ž e iznijeti razlog. a j e d a n od njih je i Eros. A b o g se ne miješa s čovjekom. od ovih molitve i žrtve. 3 Istinu kažeš . Da tumači i prenosi b o g o v i m a o n o što je u ljudi i ljudima o n o što je u bogova. kad se slažeš da on nije ni d o b a r ni lijep. 132 133 . Ja pak rekoh: K a k o to zboriš? Za naglašenu razliku između znanja i mnijenja usp. osobito Resp. demonski je čovjek. Ta kaži mi ne tvrdiš li da su svi bogovi sretni i lijepi? Ili se usuđuješ kazati da neki od b o g o v a nisu i lijepi i sretni? T a k o mi boga.ljubavnim stvarima podučila. kako je bila gozba. tako da je cjelina svega sama sa s o b o m čvrsto vezana. n e m o j smatrati kako treba da je on ružan i z a o radije nego da je nešto između njih .reče. sin Metidin.r e k o h ja. Čini mi se dakle da je najlakše razlagati o n a k o kao i ta žena.reče.reče . 713d. a uz ostale i Poros. A ja r e k o h : K a k o to zboriš D i o t i m o ? Dakle je ružan Eros. 392a. Sto bi o n d a bio Eros? . p r e m a m o j e m u g o v o r u . a od onih naredbe i odgo­ vore na žrtve. A što onda? K a o i kod onih prije: između smrtnog i b e s m r t n o g . a p o t o m njegova djela. da je Eros veliki bog. Ali od kojega oca i majke potječe? . Jer baš sam otprilike i ja njoj nešto takvo govorio kao A g a t o n sada m e n i . 427b. S kojom moći? . Smrtnik? Ni najmanje. i Meno 99a. i z a o ? O n a pak reče: Ne ogriješuj se! Ili smatraš kako je n u ž n o da b u d e r u ž n o o n o što nije lijepo? V i š e od svega. i z m e đ u p a m e t i i neznanja. već njime jest sve općenje i razgovor b o g o v a s ljudima. Ili i n e u k o o n o što nije m u d r o ? A ne opažaš li da jest nešto i z m e đ u mudrosti i neukosti? Što t o ? Mnijeti o n a ispravna. A o n a reče: Lako. Vidiš dakle kako i ti cijeniš da Eros nije b o g . niti zlo o n o što nije d o b r o .rekoh ja. Jer i sve o n o d e m o n s k o između je bo­ ga i smrtnoga. Takvi su pače de­ 4 m o n i m n o g i . No reći ću ti svejedno.

ne k a ž e m o da svi ljube. No kad je Eros takav. Stjecanjem dobrih dakle . a od majke nemudre i oskudne. a za neke ne? I sam se č u d i m . koju korist pruža on ljudima? To ću te baš Sokrate . sada pak zamire.rekoh ja .reče .jest naime -. A zašto Sokrate . siromašan je vazda i daleko od toga da b u d e mladenački svjež i lijep. nije ti se ništa čudno dogodilo. pridajući mu i m e cjeline: ljubav. Ta o n o ljubljeno i jest zaista lijepo. opijen nektarom . K a o što? . n e g o je tvrd i suh. Sokrate i D i o t i m o ? O v a k o pak j o š jasnije: onaj koji ljubi. Jer. a budući ljubiteljem mudrosti da je između mudraca i neukoga. I što će biti t o m e k o m e bi bila dobra? To v e ć lakše m o g u odgovoriti . Ni oni neuki opet ne ljube mudrost.r e k o h ja. budući da je i Afrodita lijepa. ta. izlučujući. Znaš da je stvaranje nešto m n o š t v e n o . da je Eros o n o koje je ljublje­ no.na to pitanje s p r e m n o o d g o ­ voriti. ljekar. Sokrate.vina nije u o p ć e bilo. činiti do­ statnim. Eros učinio od svega ljepšim. Istinu veliš . leg­ ne uz njega i zače Erosa. kao što to smatra mnoštvo.sretni su oni sretni. No opet po o c u vrebač je na lijepe i dobre. Stoga j a m a č n o i postade Eros pratiocem i službenikom Afrodite.reče . niti žudi m u d r i m postati . Koji su o n d a D i o t i m o . Kao sin dakle Porosa i Penije. upitao: deder Sokrate. a i u pogledu mud­ rosti i neukosti u sredini je. imajući o n u majčinu narav. uvijek drug oskudice. na vratima i po putevima pod vedrim n e b o m spavajući. ljubi lijepa. j e r valjano zboriš. I niti je kao besmrtan po naravi ustrojen. M u d r o s t je naime zacijelo nešto od o n o g najljepšeg. kako mi se čini. No ako bi nas tko pitao: za č i m k o d o n o g lijepog je Eros.traži j o š ovakvo pitanje: što će mu biti time što bi mu bila dobra? Ne m o g u j o š nikako .r e k o h ja. Jer jest j a m a č n o takav i tako postao Eros.reče.r e k o h ja. d o k za ostalo upotrebljavamo druga imena. rodivši se na proslavi njena rođenja. Smatrao si. nego sad u istome danu cvate i živi. Penija nato. niti žude m u d r i m a postati. raskošno. dobar i pametan. Nikada naime onaj tko ne smatra da mu što nedostaje ne žudi za o n i m što ne smatra da mu nedostaje. vazda neke lukavštine snujući.izašavši u vrt Zeusov pijan zaspa. ljubi d o b r a onaj koji ljubi.reče . tako da i radnje svih umijeća j e s u stvaranja i njihovi obrtnici svi su stvaraoci. žudan pa­ meti i vješt da je stekne. da oni između t o g obojeg. d o b r i m se umjesto lijepog služeći. neobuven i beskućnik. niti kao smrtan.n a k o n o n o g a pokušati podučiti. hrabar je.već i djetetu jasno. ne budući lijep. niti ako je tko drugi mudar ne ljubi mudrost. A P o r o s onda. a ne o n o koje ljubi. to i m a drukčiji lik. I t o m e je pak uzrok rođenje njegovo: od oca je mudra i obilna. n e g o za neke k a ž e m o da ljube. mudrost ljubeći kroz čitav život. tuđinko.r e k o h . A o n o što si ti smatrao da je Eros. Što ljubi? I ja rekoh: Da mu b u d u . Ali ne čudi se . imenujemo neki lik ljuba­ vi. kad je u obilju. prosuđujem li iz onoga što govoriš. drzak i napregnut. N e g o . ako v e ć baš svi o n a ista ljube i uvijek. sa- vršeno i blaženo.kao kad bi netko. Jer to je baš teškoća s neukošću: sebi se. . kako ti kažeš. kojima bi i Eros pripadao. a Eros je ljubav o k o lijepoga.r e k o h ja. strašan vrač. 134 135 .oni koji ljube mudrost.reče . ako nisu ni mudraci ni neuki? No to je . tako da je n u ž n o da je Eros ljubitelj mudrosti. držim. u ovakav je usud postavljen Eros: prije svega. no oživljava p o n o v o po očevoj naravi. i ujedno budući po naravi ljubavnikom oko svega lijepog. zamjenjujući.Penija i bijaše na vratima. Narav je dakle tog demona. No o n o koje ljubi. ta­ ko da niti je kad Eros siromašan niti je bogat. na zemlji vazda počiva­ jući i nepokriven. a jest i za o n i m lijepim.rekoh ja.reče . Sto ljubi? Da mu b u d u . te ne treba uz to j o š pitati: zašto h o ć e da b u d e sretan onaj t k o h o ć e ? N e g o se čini da o d g o v o r tu ima kraj. vješt lovac.rekoh ja. ili kako kažeš? T a k o . mudrijaš. Z b o g toga ti se. Kao ovo. Ali taj o d g o v o r . I ja rekoh: N e k a b u d e dakle. Bit će sretan. onakav kakvog sam ja izložila. namislivši da z b o g svog siromaštva dijete s P o r o s o m napravi. Istinu veliš. S tim naime stoji ovako: Od b o g o v a nijedan ne ljubi mudrost.reče . Da je zajednička svima. Jer bilo č e m u što prelazi iz o n o g koje nije u o n o koje jest sav u z r o k je stvaranje. Držiš li dakle da je to htijenje i ta ljubav zajednička svim lju­ dima i da svi h o ć e da im dobra b u d u uvijek.

reče . ne sluči li se.rekoh. No kazat ću ti . T r e b a dodati. i ne bih te oblijetao upravo to učeći. N e g o za čim onda? Za Platonov nauk ο trudnoći duše i rađanju usp. ne kaže se da ljube.rekoh ja . druže. Poglavito sva žudnja za o n i m d o b r i m i za t i m e da se b u d e sretan svima je o n a „najveća i najprevarnija ljubav" 5 . N e m o g u ć e je pak da oni b u d u u o n o m e ne­ usklađenom. Budući dakle da je to ljubav uvijek -. j e r o n o golemih m u k a rješava o n o g a tko nosi. Krugera (Einsicht und Leidenschaft. Kada pak ružnom. A odatle je to da o n o koje je trudno i već nabreklo silan žar spopadne u okružju lijepog. Da li o n d a . M o ž e li se o n d a . kad se god o n o koje je trudno prim a k n e lijepom udobrovoljuje se i biva radošću obliveno te ostavlja p o r o d i rađa. kao srodno i blisko ovdje izlo­ ženome.j e d n o m riječju za tim da joj o n o d o b r o bude uvijek. Ne vole oni. nego u lijepome.rekoh. Ta sjedinjenje m u ž a i žene je rađanje 7 . O n o ružno je neusklađeno sa svime božanskim. svi ljudi i tijelom i d u š o m 6 i kad dospiju u neko doba starosti. Tome nasuprot stoji konstatacija G. To je naime p o r o d u lijepom.kaza ona.koji način bavljenja njome. d o k je o n o lijepo usklađeno. ili u p o g l e d u ljubavi za m u d r o š ć u . osim Hommela i Stallbauma. naziva i m e n o m cjeline. ljubavi. 162.rekoh ja. nego i da uvijek bude? I to treba pridodati. Frankfurt am Main. Tim. str. a o n o zlo tuđim. 150 sqq. 251a sqq. iz­ danju svog komentara) izbacuju čak čitavu rečenicu. Bury instruktiv­ no upućuje na Sapfino shvaćanje erosa.i da ne samo da bude. Ali rađati u r u ž n o m e ne može.rekoh ja. Sokrate. reče ona . ako im se čini da su im škodljive.reče . osim ako bi t k o o n o dobro zvao vlastitim i svojim. 34): Pokušaji da se emendira predano δολερός i križanje cijeloga pasusa ό μέγιστος και δολερός έρως παντί sadržajno pretpo­ stavljaju jedno puko logičko razumijevanje rečenice. ili u p o g l e d u stjecanja novca. onaj o k o m u z i k e i metra. suglasni su u izbacivanju ove rečenice kao besmislene glose. T a k o da b a š ništa nije što ljudi ljube do o n o d o b r o . Najistinitije veliš . n e g o imaju druga imena. kako ti smatraš.znaš da se svejedno ne z o v u stvaraocima. b u d u ć i da su ljudi skloni dati si i n o g e i ruke odsjeći. 136 137 . No reći ću jasnije . Phaedr.reče o n a . 91a. smatram. o n o u njemu prisutno b e s m r t n o : trudnoća i rađanje. To se n a i m e j e d i n o zove stvaranjem. ili u pogledu ljubavi k tjelovježbi.reče .reče o n a .što to upravo zboriš. Istinu kažeš . T a k o onda i k o d ljubavi. "1973 Λ1939/. A što? Ne treba li pridodati . te se kaže i da ljube i da su ljubavnici. Ljepota je dakle pri rađanju boginja usu­ da i boginja poroda. Izgleda mi kao da istinu zboriš .reče . No moja je priča da ljubav nije niti za po­ l o v i c o m niti za cjelinom. d o k se od cjelokupnog stvaranja j e d a n izdvojeni dio. bilj. od kojih jedva da i jedan zadovoljava. Das Wesen des platonischen Denkens. o n o svoje. Ali za o n e koji se na svakojaki način njoj posvećuju. niti ih se zove ljubavnicima.rekoh ja. još s Burvem Theaet. Na koncu je od strane mnogih naprosto uklonjena iz teksta. i tijelom i dušom.. A to je stvar božanska. Ili se tebi čini da je? M e n i b a r e m ne.kazuje neka priča da ljube oni koji traže svoju drugu polovicu. naša narav žudi rađati. Trudni su naime. što nam ne izgleda osobito uvjer­ ljivo. koje je smrtno. već u sebi držeći p l o d s t e š k o ć o m ga nosi. d o k o n i koji se predaju i revno nastoje o k o n e k o g j e d n o g lika toga dobivaju i m e cjeline. tako mi Zeusa . i stvaraocima oni koji se drže t o g dijela stvaranja. i ja ne shva­ ćam.Ali . Z b o g toga. Dakle je ljubav . ozlovoljuje se i ožalošćeno skuplja se u se te odlaže. da je to baš dobro. Jer ljubav Sokrate nije za o n i m lijepim. dok Hug i Stallbaum (u 1. i to je u živome biću.tako naprosto kazati da ljudi ljube o n o dobro? Da .reče. i u kojoj djelatnosti mar i napor bi se zvali lju­ bavlju? Koje djelo se slučuje tim biti? M o ž e š li reći? Ali ne bih se doista tebi Diotimo — rekoh ja — zadivio glede mudrosti. I zaista se . Svi izdavači.da ljube i to da im o n o d o b r o bude? Riječ δολερός navela je interprete na mnoštvo prijedloga za emendacijom. zadržava i ne rađa. Gonetanje treba .

kako se netko od djetinjstva zove istim sve d o k ne postane starcem . te da su z b o g toga pripravni opasnostima prkositi j o š i više nego z b o g djece. 131): . a i drugo sve čineći? Sto se ljudi tiče. Zaborav je naime odlazak znanja.reče .i m a o n o s m r t n o udjeFa u besmrt­ nosti.da bi Alkestida bila umrla za Admeta. ako već ljubav jest za tim da joj o n o dobro bude uvijek. te kako su spremne za njih se i boriti. i one na zemlji i one koje lete. smatrao bi netko da to čine iz predumišljaja. nego time da o n o odlazeće i stareće ostavlja za s o b o m drugo_novo.reče . p o p u t onih savršenih sofista. rađanjem. besmrtnost. a ponešto gubeći. i koliko su bolji toliko više. svojstva. i cjelokupnog tijela. reče: Znaj d o b r o Sokrate. onda je takva da savršeno izražava smisao pasusa. i umrijeti. Jer o n o što je nazvanolnišljenjem. da nisu smatrali kako će besmrtno^ biti sjećanje na njihove vrline." Za razliku od gotovo svih rukopisa. tako je nazvano kao da je znanje odlazeće. boli. nego i j e d n o pojedinačno od znanja isto to zadešava. Neka b u d e . kada je govorila ο ljubavnim stva­ rima.reče . i dobara potrošiti. proglašujući je „ili umetnutom ili iskvarenom". kako upravo rekoh. Dobro upozo­ rava S. ako i jest. k tebi i došao. New Haven and London. Jer o n o b e s m r t n o ljube.rekoh ja. naslade. u z e o u obzir. a zatim i oko prehrane o n o g a rođenog. Smatraš li ti . već vazda n o v i m bivajući.koji su trudni tijelom posvećuju se više ž e n a m a i s njima su u ljubavi. Jer pogledaš li ako hoćeš baš častoljublje ljudi. i j o š više n e g o u tijelima . Ta svakako .reče. 254. I ne samo u pogledu tijela. k a k o sma­ traju. Rosen (Plato's Symposium. kakvo s a m o bijaše/ T o m d o s k o č i c o m Sokrate . slabije s jačima. Iz t o g je razloga n u ž n o da ljubav jest i za besmrtnošću. kostiju. nego i u pogledu duše. M o ž e pak j e d i n o time. Sve me to dakle poučavala.. Ta n u ž n o je zajedno s dobrim žuditi i za besmrtnošću. i napora svakojakih podnijeti. time da ostavlja za s o b o m drugo mlado umjesto starog. ne time da je u potpunosti isto. bolujući sve i ljubavno raspoložene. čudio bi se besmi­ slenosti o n o g a što sam rekla kad ne bi spazio. tako da se čini istim.Bury i ostali označuju μνήμην interpolacijom. Bury bez jakog opravdanja inzistira na Creuzerovu čitanju αδύνατον umje­ sto άθάνατον. najmudrija D i o t i m o .n e g o držim da z b o g vrline besmrtne i z b o g takva slavnoga glasa svi sve čine. Jer tu na isti način kao i tamo smrtna narav traži po j n o g u ć n o s t i jia_bude i uvijek i besmrtna. tad se ne čudi. znajući da trebam učitelja. kao smrtnome. svaka od tih nisu u pojedincu nikada ta ista. Oni pak koji d u š o m . krvi. A ja čuvši g o v o r zadivih se i rekoh: Da li. A ona reče: Misliš li o n d a ikada postati vještakom o k o ljubavnih stvari. i mesa. bilj. prvo oko m e đ u s o b n o g sjedinjavanja. Jer besmrt­ nosti radi prati sve mar za njim i ljubav. str.o n i m čime duši pristoji da b u d e trudna i da rađa.reče .Za rađanjem i p o r o d o m u lijepom.ta ima zaista_i qnih_koji. i dati se glađu mučiti ne bi li ih nahranile. N e m o j se dakle čuditi ako po naravi sve cijeni svoje p o t o m s t v o . mnijenja. žudnje. 1968. rađanjem djece namičući sebi. i za to umrijeti. kako čini Bury. . kao o n o božansko. No zašto baš za rađanjem? Jer rađanje je vječno i besmrtno. Ne nalazimo dovoljno razloga za izbacivanje riječi μνήμην. nikada ne imajući u sebi o n a ista.su u duši trudni. ćudi. A k o dakle vjeruješ . iz onoga u č e m u smo se složili. i tijelo i sve ostalo. te starijih i novijih izdavača. Oni . a mišljenje stvarajući opet n o v o p a m ć e n j e 8 umjesto o n o g odlazećeg spašava znanje. što ga mi sada i m a m o ? Daleko od toga da ne . ili da bi Ahil bio u m r o nakon Patrokla i da bi vaš K o d r o bio u m r o prije svoje djece z b o g kraljevstva.da ljubav po naravi jest o n o o k o čega s m o se više puta složili. te j e d n o m zapita: Sto držiš Sokrate da je u z r o k tej^ubavi i te žudnje? Ili nisi opazio u kakvo izuzetno stanje dospijevaju sve životinje kada žude rađati. ako to ne shvatiš? Ali zbog toga sam Diotimo. d o k o n o b e s m r t n o d r u g o m 9 . A od toga je još neobičnije to da i znanja ne samo što nam jedna nastaju a druga propadaju te^nikada n i s m o ^ s j ^ i j u j j o g l e d u znanja. No iz kojeg uzroka su životinje tako ljubavno raspoložene? M o ž e š li to reći? I ja p o n o v o kazah da ne bih znao. Na taj se naime način spašava sve smrtno. kako su strašno opsjednuti ljubavlju da b u d u slavnoga i m e n a i da „glas steknu besmrtni za vječita v r e m e n a " . i u po­ gledu kose.tako ipak naziva istim. sjećanje i_sreću za b u d u ć e vrijeme. a druga propadaju. 138 139 . budući da se i u o n o m e vre­ m e n u u kojem se za svako pojedino od živih bića kaže da živi i da je isto . strahovi.reče. već j e d n a nastaju. uistinu s tim tako stoji? I ona. N e g o reci mi uzrok i za to i za sve drugo od o n o g a o k o ljubavnih stvari.

140 141 . koliko god najviše možeš. te rađati takve govore. t o m e se obojem iznad svega priklarijati^smjesta u o d n o s u s tim čovjekom obiluje g o v o r o m ο vrli­ ni i ο t o m e kakav' treba da b u d e dobar čovjek i č i m e da se bavi. nego da. d o k z b o g o n e ljudske ni­ jedno. o n o lijepo u č e m u bi rađao. njime zadovoljiti. robujući slab i sitničav. N a k o n poslova da ga vodi k znanostima. radi kojih i jesu sva ova. Sokrate. ljubiti ga i ο njemu se brinuti. i drugi muževi posvuda drugdje. i postojaniju ljubav. te (c) kao ljepota osjetilnih likova (Vermehren. sve dok. idući već kraju ljubavnih tajni.A što joj pristoji? R a z u m n o s t i ostalu vrlinu. p o t o m da sam shvati kako je ljepota na bilo kojem tijelu o n o j na d r u g o m e tijelu sestra. Zeller). držim. samo o n o . tako da će se. kao navodnu „ineptum glossema". trudan budući. Rettig. budeš li sposoban. spominjući ga se prisutan i odsutan. Onaj naime . Lijepim se tijelima priklanja dakle više n e g o ružnima. da bi bio prisiljen opet motriti o n o lijepo u poslovanjima i u zakonima. te kako je. b u d u ć i b o ž a n s t v e n . te kad dospije d o b a žudi v e ć p o r o d a imati i rađati. na mo­ ćan ocean ljepote koji se prostire pred njim. te da vidi kako je to sve sebi srodno. tu ojačavši i narastavši. bude li netko dolične duše. da se premjesti u stanje ljubavnika svih lijepih tijela. A pokušaj mi . Hommel). Hug. Vrlo lijepo objašnjava Bury: Parabola sugerira da se promatrač. velika b e z u m n o s t ljepotu na svim tijelima ne držati j e d n o m i istom. te da gledajući već spram m n o g o g lijepog nikad više ne bude. Stallbaum dobro obrazlaže zadrža­ vanje riječi: Diotima hoc dicit. ljubi j e d n o tijelo i tu rađa lijepe g o v o r e . vodi li ga pravo onaj koji ga vodi.reče . ne sagleda neku j e d n u znanost. pa se prihvaća toga da ga odgaja. pa ma i imao slabašan stas.tko na pravi način ide na tu stvar treba da j o š kao mladić p o č n e salijetati lijepa tijela. Ti me p a k pokušaj pratiti. uvijek jest i niti nastaje niti pro­ to έπ' εϊδει καλόν tumačilo se dosad na tri osnovna načina: (a) kao lijepo u ideji (Schleiermacher. koji su m n o g a i lijepa djela na vidjelo iznijeli. A ako h o ć e š djecu koju je Likurg za s o b o m u L a k e d e m o n u ostavio. budući da su ljepšom i besmrtnijom djecom zajednicu osnovali. okreće unaokolo i motri.pozornost upraviti. okrenut prostranoj pučini lijepoga i m o t r e ć i 1 2 . prezirući je i držeći sitnicom. r e c e _ i spasitelje L a k e d e m o n a i takoreći Helade. kakvi bi mladiće boljima učinili. T k o je naime dovde prema ljubavnim stvarima odgojem do­ veden. Stallbaum. b e s m r t n u slavu i u s p o m e n u pribavljaju. plemenita i darovita. hoće izbaciti riječi και ζητεΐν. iznenada će ugledati nešto čudesno. te. K a d je opet o v i m n e t k o u duši trudan j o š iz djetinjstva. tražit će.i neću ništa svojom voljom ispustiti. koja je toga tu lijepog. tako da ti takvi imaju m n o g o veće uzajamno zajedništvo od one o k o djece. i takav. (b) kao ono lijepo po vrsti (Wyttenbach.reče . Particip θεωρών treba shvaćati s prethodnim. slijedeći Asta. jer u r u ž n o m neće nikada roditi. Dotičući naime. a one snažne ljubavi za j e d n i m da se okane. s njime zajedno othra­ njuje o n o r o đ e n o . qui iuvenes reddant meliores. i zahtijevati i h 1 1 . a ne sljedećim riječima. radi čega upravo i bijahu svi oni prethodni napori. Na cijeni je u vas i Sol o n z b o g rađanja zakona. Shvativši to pak. b u d u ć i da su takvi. A ponajveće i od razumnosti ljepše je zasnivalaštvo o k o država i naseobina. obilazeći. ne z n a m da li ćeš biti sposoban. da vidi opet ljepotu znanosti. U ove dakle ljubavne tajne m o ž d a bi i ti Sokrate b i o posvećen. No kazat ću ti . tako da će smatrati kako je o n o lijepo u okrugu tijela nešto neznatno. Njima se v e ć i m n o g a svetišta podigoše z b o g te takve djece. o n o koje. ako treba slijediti o n o po izgledu lijepo 1 0 . čega su roditeh'i i svi stvaraoci i oni od obrtnika za koje se kaže da su pronalazači. smatram. talem amatorem non modo ipsum parere quasi et ex se procreare. A nakon toga da ljepotu u dušama smatra vrednijom od one u tijelu. i to prvo da. sed etiam aliunde quaerere et investigare eiusmodi sermones. li­ j e p o g i s njim općeći porađa i rađa o n o čime je davno zatrudnio. kako u H e l e n a tako u barbara. koji su svakojakom v r l i n o m rađali. milujući djetinju ljepotu n e k o g čovjeka ili j e d n o g a posla. slijedi li ih tko na pravi način. kao sluga. motreći o n a lijepa i j e d n o za drugim i na pravi način. prvo. te ako se u njima nahodi du­ ša lijepa.reče . kojima sebi. No za o n a krajnja i najviša posvećenja. dok mu taj prizor krijepi dušu i pokreće ga na to da iz sebe iznosi mnoštvo dubokih misli. kojemu je ime razboritost i^pra^ vednost. I svatko bi vi­ še volio da su mu se takva djeca narodila nego o n a ljudska te ogledavajući se na H o m e r a i Hesioda i druge dobre pjesnike za­ vidi im koje p o t o m k e za s o b o m ostavljaju. Treća solucija izgleda nam daleko najuvjerljivija. na­ rav lijepog. Bury). Posve nepotrebno Bury. m n o g e lijepe i veličajne go­ vore i misli porađa u nezavidnoj ljubavi za mudrošću. pri j e d n o m e . zadivljen. dostigavši vrhunac uspona.

te tako na cilj stigavši spoznati samo o n o koje jest lijepo. te uvjeti bitka i bivanja stvari osjetilnoga svijeta. kako se izražava Aristotel. ne jesti i ne piti. već da samo o n o božansko lijepo jed­ noliko m o ž e sagledati? Zar držiš . a ne ispunjeno puti ljudskom.da će ga j e d i n o ondje zapasti da. pri čemu je s pravom i manje-više jednoglasno Arj_>t_)iaiiQy govor pre­ poznat kao od sviju ostalih bitno različit i svojom tragičkom osnovnom crtom srodan Sokratovu. a tada ne. kazala Diotima. O n o ti se. od onoga u Hesiodovoj Teogoniji pa do rane grčke lirike. a n e k o m e ružno. Jer to je baš na pravi se način dati na ljubavne stvari. . koji nije nauk nečega drugog do samog o n o g lijepog. \ . spram Sokratova. a ondje ružno. međutim. Bluma u uvodu paralelnog izdanja Ficinova 2 djela: LIber die Liebe oder Platons Gastmahl. te odno­ su sviju prethodnih. nego samo motriti i zajedno biti. ljubimce gle­ dajući i uvijek s njima općeći. renesansno-trubadurski. bojama i m n o g i m drugim smrtnim tričarijama. Hoće li ga se pak jednom hermeneutički iznova probuditi i prisvoji­ ti. „argument" (Gomperz. A uvjeren pokušavam i druge uvjeriti da za tu stečevinu ne bi ljudskoj naravi nitko lako našao boljeg saveznika od Erosa. niti raste niti opada. p o č n e samo o n o lijepo sagledavati. sud P. krasota izraza. a sva ostala lijepa kao da u t o m e na neki način imaju udjela.da bi loš bio život čovjeKao i uvijek. /- 142 143 . romantički pojam ljubavi povi­ jesno izrastaju iz svaki put bitno novog i drukčijeg tumačećeg sučeljenja s naukom iz Simpozija. npr. Neki problemi interpretacije Dijalog Simpozij nedvojbeno pripada nekolicini vrhunskih postignuća ljudskoga duha u oblasti pisane riječi. Izvorni grčki religijsko-mitologijski obzor. onda njemu. nego samo po sebi sa s o b o m jednoliko uvijek buduće. a ja ostah uvje­ ren. kao stepenicama se služeći. Rettig ovo drugo zna­ čenje brani i obrazlaže riječima: Ideje nisu puki pojmovi.R. ako u o p ć e kojem čovjeku pripada da bude besmrtan. ako uopće igdje. niti pak budući u ne­ č e m u drugom.reče . Općenito valja. kao u živome biću. dragi Sokrate. ili od drugog biti k njima vođen: započinjući od ovih lijepih radi samog o n o g lijepog uvijek se uspinjati. gledajući o n o lijepo o n i m čime ga se m o ž e gledati. potrebno će biti prethodno na vidjelo iznijeti istinu grčkoga iskustva Erosa. kad bi to bilo moguće. u neku ruku ružno. Fedre i vi ostali. XIX. pritom je nužno sve više bivao potisnutim i zaboravlje­ nim. budući da se slike ne dotiče. Van tog obzora ostaje Platonova riječ bitno neshvatljiva u svojemu vlastitu smislu. ili kao „pojam". niti neka znanost. savršenost kompozicije. i od poslova na lijepe nauke. odnosno Diotiminom. ako ga ikada ugledaš. 82) da se precizno značenje od λόγος mora uvijek odrediti iz konteksta svake pojave termina. b u d u ć i da se dotiče istine? A o n o m e tko porađa istinsku vrlinu i othranjuje ju pripada da bude b o g u m i o te. ku koji bi o n a m o gledao i koji bi o n i m čime treba m o t r i o i s time općio? Ili ne pomišljaš . i od nauka ići na k o n c u na onaj nauk.pada. str. porađa ne slike vrline. tako da kad ta ostala i nastaju i propadaju o n o niti što većim niti ma­ njim biva niti što podnosi. koje sada d o k gledaš uzbuđuješ se i spreman si. niti tada da. unu­ tar kojega Platonova izvođenja tek zadobivaju i zadržavaju svoj pravi vlastiti smisao. te i sada i uvijek hvalim m o ć i junaštvo E r o s o v o . i drugima preporučam. čovjeku vrijedan življenja. reče tuđinka iz Mantineje. niti ruke. χωριστού. « . str. tako je i ovdje teško razumjeti i izložiti upotrebljenu riječ λόγος. odlazeći od ovih tu p u t e m prave ljubavi spram dje­ čaka. U svrhu osvjedočenja ο tome dovoljno je jednom s originalom samim uspo­ rediti naprimjer onaj povijesno toliko utjecajni renesansni pokušaj Marsilia Ficina da filozofijsku sadržinu Platonova dijaloga prenese svome vremenu (Usp. neće činiti da jest po zlatnome nakitu i haljinama. niti spram o n o g a lijepo. i od dvojih na sva tijela. ili u drugome. Pri dosadašnjim tumačenjima ponajviše je pozornosti bilo posve­ ćivano međusobnom odnosu svih u Simpoziju izloženih govora. Umijeće dramatske gradnje djela. §1.reče smatrali kad bi nekoga zapalo da vidi samo o n o lijepo. dok motri samo o n o lijepo. Stevvart.reče . . . Sto bismo onda . . 226. na umu držati dobru uputu Rosenovu (isto. A kad tko. i od lijepih tijela na lijepa poslovanja. lijepim dječacima i mladićima. kao i mnogi drugi. spram ovoga pak ružno. a p o t o m nije u neku ruku lijepo. niti neki z b o r . od j e d n o g na dva. m o ž d a bi se i dotaknuo cilja. bilj. niti ovdje lijepo. Zeller). one su štovi­ še egzistencije. nego istinsku. kao i svakog pojedinog od njih. niti drugo što u č e m u tijelo ima 13 udjela. Tumači se uglavnom ili kao „rasprava". 1984. čisto i nepomiješano. pravo. te sam cije­ n i m ljubavne stvari i osobito oko njih nastojim. Hamburg. konačno i ponajprije upravo bezdano neiscrpiva slojevitost smisla čine taj spis upravo jedinstvenim. ili na zemlji. Niti će mu se to lijepo poka­ zivati kao neko lice.) Kršćanski. To je dakle. T a m o je život. koliko sam god za to sposoban. Sto­ ga dakle tvrdim kako svi ljudi trebaju cijeniti Erosa. ili na nebu. kao da je n e k o m e lijepo.

koji ovdje prerasta u strast začinjanja i rađanja. Možda se može štoviše reći da je upravo u tome sadržana i glavna.dakako ne u vri­ jednosnom nego isključivo „ontologijskom" smislu . te nadomještanja uvijek „višima". §5. Halle. koji više nije nikakav logos i ni­ kakva znanost. elementarno-egzistencijalni analogon onome istome što je ranije u Fedo­ nu. Leipzig. S visokom mjerom uvjerljivosti ukazano je na to da cjelinu spisa vodi i upravlja Platonov pokušaj odlučnog filozofijskog suprotstavljanja samome načelu ranoga grčkog prosvjetiteljstva i umijeću (τέχνη) kao nje­ govoj biti. Jednako je tako uvjerljivo uočena i prikazana različnost spram Fedona. s onim i danas još jedva shvaćenim zagonetnim poznim naukom Platonovim ο Jednom i Neodređenome dvojstvu kao dva­ ma osnovnim počelima svega . Mnogim je tumačima krajnju zbunjenost izazivala činjenica da je ovdje ne samo cjelina tjelesnoga.R. oskudne Erosove majke. Bury. potom k cjelini navada i obi­ čaja. pa zatim cjelini onog što se može i mora znati. uopće ne pojav­ ljuju. Od izuzetne je važnosti i Diotimin opis pravoga puta erotičkog uspinjanja. sve do Jedinog nauka" samog. Smisleno dovesti u vezu tu ovdje naznačenu pranapetost borbe jednog i onog „drugog".takav korak nije još ni od koga pokušan. počevši već s Plotinom samim. tako reći jedina tema cjelokupnoga djela. Hug: Platons Svmposion. Da li je onda ono što Platon naziva „idejom" prisutno ipak ba­ rem na koncu mučnog erotičkog uspinjanja pravoga filozofa. izloženo kao tek spoznajni postupak uza­ stopnog postavljanja „hipoteza". sadržana ponajprije u tome što ovdje u Simpoziju od samoga početka sve cilja na jedinstvenost i cjelinu svega. Neće stoga biti toliko začudno da se ideje i sam nauk ο idejama u tekstu čitava dijaloga.§2. Ono što je tamo bilo tek naslućeno i nagoviješteno pod imenima „pri­ sustvovanja" i „zajedništvovanja". Važniji konzultirani komentari: G. zajedno s tome pripadnim temeljnim ugođajem opušte­ nosti za tajnu smrti. Critical Notes and Commentarv by R. iUO. kao oličenje autentične filozofijske egzistencije. 2 1932 ( x 1909). Rettig: Platons Symposion. Tek iz sagledavanja obih tih momenata u njihovoj je­ dinstvenosti dobiva se neko bliže iskustvo toga što je Platon zvao filozo­ firanjem. nego i ono za što bi se inače moglo u Platona očekivati posve suprotno. čime je smjesta na neki neobičan način na­ puštena i sama oblast ο kojoj je riječ. Cambridge. u značenju neodre­ đene beskonačnosti svega. §7. 1884. kao njegov konačni cilj i mjesto smirenja? Da li je u jedinstvenom veličajnom opi- su tog konca sveg „posvećenja" pod „čudesnom naravi lijepog" mišljena ustvari „ideja lijepoga". 2 A. (Kriiger) §4. Pri svemu je tome od izuzetnog značenja uvidjeti kako u tom stupnjevitom erotičkom usponu valja sagledati jedan. §3. kako je npr. od onog tjelesnog k duševnome. Kao žudnja. pa onda i takozvanih nižih očitovanja duševnosti. čime onda biva znatno -ublažen i donekle prevladan temeljni stav Fedona ο načelnoj i nužnoj odijeljenosti pravog i istinskog bića od svega postajućeg i propadajućeg. njihova „ukidanja". 144 145 . Second Edition. pri čemu je jasno da takva vrsta „dileme" na­ prosto ne dopire do onoga bitnog u djelu. mitsku sliku „Penije". to se ovdje pokušava sadržajno pro­ misliti i izložiti putem analize praizvorne moći „ljubavi". The Symposium of Plato. Mnogo se raspravljelo i ο tome da li je prava i središnja tema dijaloga ljubav. naime mišljenje. cjelini onog praktičkog. ona je nužno i neuklonjivo prožeta ništavilom.sadržane u naravi ljubavi. kako to pretežno smatraju interpreti? No zašto je onda Platon ne bi i nazvao „idejom"? I kako se onda odnosi naglašena jedincatost te „naravi" spram nužne mnoštvenosti ideja? I u kakvu odno­ su stoji ta „narav" spram „ideje dobra"? Da li je s njom u osnovi isto­ vjetna. bez ostatka izru­ čeno neumitnoj ništećoj moći vremena i prolaženja. §6. S pravom su kasniji neoplatoničari. Ono što Sokratov govor iz osnove razlikuje od svih prethodnih jest uvid i spoznaja bitne i posvemašnje negativnosti . §8. Unutrašnje načelo tog uspinjanja sadržano je u žudnji i sjedinjenju s jednim. Odatle i osnovna karakteristika odlomka koji smo preuzeli u pri­ jevod: u njemu je mišljena i do riječi dovedena temeljna narav vremenitosti i prolaznosti svega živog. zatim napuštanju tog jednog i otvaranju žudnje za cjelinu drugog svega takvog. 1876.F. ili pak sam Sokrat. spoznaja i znanje u cjelini. da tako kažemo. razumijevali kao unaprijed miš­ ljeno isto ono što se potom od Aristotela naovamo u filozofiji i metafizici naziva „materijom". odnosno Eros. Edited with Introduction. na zasnivanje svega što biva na jednome zajedničkom korijenu i izvoru. §9. pa tako i u ovome središnjem. te potom opet u Politeii. na erosu samom. smatrao Natorp? Na ta teška pitanja odgovoriti se može tek iz produbljena studija cjeline Platonovih spisa.G.

i te kako zadovoljiti. rekoh ja. T o m v s IV. Izvornik: Platonis opera. tad se o k a n i m o . N e g o . Kažemo. i vi se prisjetite na o n o u o n i m a pređašnjima rečeno.reče on. ako je i v a m a drago. taj Glaukon. druže. kao što si ο pravedno­ sti i umjerenosti i o n o m e ostalom razložio. Ali oprezni budite. rekoh ja. gorljivo nastojeći a sramoteći se zapravo. Ne prije no što se složimo. Ali samo da ne b u d e m nesposoban. Sto to? . Prijevod. No i samo lijepo. kazuj samo. I m e n e će dakako. Ta potanko razlaganje o c a isplatit ćeš u cjelini drugi put.VII 5 2 l b 11). zaista. i samo d o b r o . N o . rekoh. M n o g a lijepa. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Za Zeusa Sokrate. Htio bih. to sam voljan kazivati. j e d n a k o tako razložiš i ο Dobru. to pustimo zasad. što se p o r o d o m D o b r a pokazuje i njemu najsličnijim. jer dostići o n o upravo što mi se sad čini. reče. N e g o . ne samo da tek tako k a ž e m o da J e s u " . reče on. da vas ne bih kako nehotice zavarao. ne odstupaj. Bit ć e m o na oprezu. Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. reče. ali ne kao sada samo kamate. p r e m a m o g u ć n o s t i . Ta zadovoljit će nas ako. i da ne bih.Iz djela Politeia (VI 506d2 . krivi račun kamata polažući. ο vi blaženi. a i drugdje v e ć m n o g o puta kazivano. tako i to da ga vi sebi na njegu pohranite. rekoh ja. No kazuj. upravo pri k o n c u budući. nego ih i razlučujemo go­ vorom. sa­ mo što jest zapravo o n o D o b r o . podsmijeh zaslužio. i svaka pojedina. No pohranite sada dakle te kamate i p o r o d samog Dobra. a ako ne. to mi se pokazuje v e ć i m no što je p r e m a prisutnome zaletu m o g u ć n o . kako to da v a m ga ja u z m o g n e m kao d u g otplatiti. i na taj način oko svega: o n a koja s m o tada kao m n o g a postavili iznova opet 147 . i m n o g a dobra. Ο χ ο η ϋ 1972 ( 1 1 9 0 2 ) .

A ne zapažaš li da vid i o n o vidljivo j o š trebaju? Kako? A k o i jest neki vid unutra u očima. D a b o g m e da nije. a i boje su prisutne u o n o m e što se gleda." Nama se.. ipsum bonum. Zar ne. Č i m e dakle od nas samih gledamo o n a koja se gledaju? V i d o m . što paleografski svakako nije neodrživo." No. believing that there is but one. rekoh ja. we postulate also one Idea of each. odlučuje se on da umjesto κατ' ίδέαν čita και ίδέαν. ujarmljeni su j a r m o m od svih sjarmljenja časnijim. no za to dodavanje nema u grčkome tekstu dovoljno os­ nova. rursus secundum cuiusque speciem ponentes. reče. nennen wir jedeš das. „shodno". Da li sluh i glas j o š trebaju drugi neki r o d za to da bi onaj slušao a ovaj bio slušan. znaš da ako ne pridođe treći rod. a niti o n o u č e m u obitava. daleko od toga da bi bilo nečasno. navlastito za to samo po niknuću ustrojen. Svakako.. was wir dort als vieles setzten. reče. O n o dakle što niti samo za sebe nije neznatno. kao i to da b u d u gledana o n a koja se gledaju? Istoga o n o g kojega i ti i drugi. i s l u h o m o n a koja se slušaju. kao izljev udijeljenu? Doista. ά τότε ώς πολλά έτίθεμεν ne može nikako značiti „per se spectata". nego baš jedno te isto biva jednom postavljeno kao mnoštvo a drugi put opet kao jednota. međutim čini da Adam ovdje promašuje ono bitno Plato­ nova filozofiranja. oponašanja i si. kao što se uostalom i tumačenja međusobno bitno razilaze. Ali zaista. od organa oko opa­ žanja. and a Good itself and similarlv about ali which we formerlv took (or 'postulated') as many: reversing our procedure (πάλιν αυ). Naime. baš posve. i ostalim osje­ tilima sva o n a osjetiva? Dašto. ut quae una sit. ništa takvo ne treba. A ο č e m u to govoriš? . Tako polučuje ovaj smisao: . niti on sam. reče on." Ovo tumačenje očigledno podrazumijeva jedno εν kao objekt od τιθέντες. doista. and call it the essential so-and-so. ne postavljamo mi. naime osjetilo gledanja i m o ć biti gledan. Ili ti imaš neku za reći? Ja ne. smatram. b7. koliko je daleko najsavršenijom stvorio m o ć da se gleda i b u d e gledan? Ne baš. Schneider tumači i prevodi ovako: „Und dann ein schones selbst und ein gutes selbst und so bei allem. . upravo ono naime što Platon inače naznačuje izrazima zajedništvovanja. kao što će i boje biti nevid­ ljivima. zapazio tvorca osjetila. no ne gledaju. da ne r e k n e m ni jednoj moći. K u d i kamo. a što nazivamo o k o m . i onaj koji ih ima p o d u z m e da se njime posluži. odvojeno od toga. Ο o n o m e upravo što ti nazivaš svjetlom. 148 149 . n a z i v a m o t o „ o n o koje upravo j e s t " svako. jednu ideju. učestvovanja. I o n a prva k a ž e m o da se gledaju. r e k o h ja. Bu­ dući da ga ne zadovoljava ni jedna od ponuđenih i predloženih moguć­ nosti kako da se te riječi razumiju.postavlja­ jući. prisustvovanja.So likewise a Beautiful itself.kao da o n a jest j e d n a . A nije li vam zacijelo vid spram tog b o g a po n i k n u ć u ustrojen ovako? Kako? Vid nije sunce. A nije li i m o ć koju ima stekao od njega. jednom mnoštvo bića a drugi put. ma koliko da jesu i ostaju vazda zagonetnima. Ali je j a m a č n o najsuncolikiji. reče. ei ούσίαν tribuimus. ove ideje p a k da se misle. Prijevodi ove teške rečenice odreda su neprecizni. A držim zaista. prema Platonu. da ni drugim m n o g i m . U riječima κατ' ίδέαν (= „prema". ukoliko nije nečasno svjetlo. Istinu kazuješ. reče.reče. aliaque per se spectata. ali se ne misle.u skladu s" idejom). reče. Da li si onda. was ist. Kojeg onda od b o g o v a na nebu m o ž e š označiti u z r o k o m o n o g a čega svjetlo n a m čini oči ponajkrasnije gledati. wiederum eins nach der angenommenen Einheit des Begriffs eines jeden setzend. Adam nalazi nerješivu teškoću u riječima κατ5 ίδέαν μίαν τιθέντες. sadrži se sva tajna sveze osjetilne i mislive oblasti. T a k o je.p r e m a jednoj ideji za s v a k o 1 . Daj ovako ogledaj. Ta očito je da pitaš za b o g a sunca. koje treće ako ne pridođe onaj neće slušati a ovaj n e ć e biti slušan? Ne trebaju nikakav. r e k o h ja. reče. rekoh ja. Stallbaum pak razumije ovako: „Ipsum pulchrum. tad vid neće ništa vidjeti. verum eius naturam designamus s.

da oči.reče on. ali suncem ih smatrati nije ispravno. quae per intellectum percipitur". već na ona kojih mjesečina. e4. No ovo . ostaje neobjašnjeno. koje onima što bivaju spoznavana pruža istinu... n e g o se prvorodstvom i m o ć i izdiže j o š s o n u stranu jestva. is what I would have you call the idea of good: and this you will deem to be the cause of knowledge and truth so far as the latter is known. ώς γιγνωσκομένης ne može nikako značiti „utoliko ukoliko je znana". a samo je ljepotom nad njima. tako ovdje ideja dobra. Kao što tamo sunce. nego i o n o biti i jestvo njima je od njega nazočno. no D o b r o m smatrati bilo koje od toga dvoga nije pravilno. To bi. gramatički gledano. dok D o b r o nije jestvo. n e g o treba ustrojstvo D o b r a cijeniti j o š odličnijim. To n a m je dakle reći. na ona koja obasjava sunce. naime spoznaja i istina. prvo. pristajući u sve­ mu ostalome uz njega. rekoh ja. rekoh ja. držim. biva od njega spoznavana.quae" ne može nikako biti prijevod od ώς. Nego. A kad opet. kazujem p o r o d o m Dobra. kao da čistoga vida n e m a u njima? I te kako. tad i pomisli to i spo­ zna i pokazuje se da i m a uma. A budući da je u z r o k o m znanja i istine. Ta valjda ti to ne govoriš ο nasladi. No kad god na o n o što je s m r a k o m pomiješano. ako pruža znanje i isti­ nu. Znaš li. Nepojmljivu ljepotu kazuješ. Adam i Burnet. Ficinus prevodi: „veritatis. nego i postajanje. i 2 j o š ljepše. to reci da je ideja dobra. dobrolikim cijeniti. Na j e d n a k način i o n o duše ovako misli: kad god se upravi na o n o što obasjava i istina i o n o koje jest. Uz to. mada uzrok uma. tad jasno gle­ daju i pokazuje se da ima čista vida u tim istim očima. Potpuni paraleli­ zam teksta zahtijeva dakle δια νου namjesto διανοοϋ. mislivoj oblasti spram uma i onih koja gledivoj oblasti spram vida i onih koja K a k o ? . u naj­ manju ruku. διανοοϋ je lekcija najboljeg rukopisa (cod. upućivalo na neku istinu koja nije spoznavana. Schneider. Jovvett-Campbell prevode: „This then. držim. od njega samog gledano? T a k o je. čita s van Heusdeom γιγνωσκομένην. Parisinus). Čini se. Schneider. Dašto. što su bili držali svi izdavači do Bekkera.Ne biva li. διανοεΐσθαι teško da može biti upotrebljeno s participom (ούσαν) bez ώς. Kako? Reći ćeš. Bože sačuvaj. ali jest njegov uzrok.". doista. Grupa rukopisa.. to oboje. da sunce o n i m a koja se gledaju ne pruža sa­ mo m o ć da b u d u gledana. Hermann i Jowett-Campbell interpretiraju rečenicu na is­ tovjetan način. e4. drugo. o n o postajuće i propadajuće. To dakle. Pa kao što tamo doduše jest pravilno svjetlo i vid cijeRečenica koju su Ast i Stallbaum skoro čitavu htjeli kao glosu is­ ključiti iz teksta. premda doduše nije vid. koliko god da i jest lijepo to oboje. naziranja gore i dolje prekrećući. I taj Glaukon reče osobito smiješno: Ο A p o l o n e . te Ast i Stallbaum nakon njega. te uko­ liko nije spoznavana itd. da μέν. slabe v i d o m i pokazuju se skoro slijepima. tako da što je o n o samo u se misle. reče. tad nazire i slabi vidom. i hranu. nadalje. e4. which imparts truth to the things that are known and gives to the knower the power 150 151 . kad ih tko više ne okreće na ona kojih boje prekriva dnevno svjetlo. mada kao od u m a spozna­ vana. ima δια νου. Najveća je njena teškoća svakako u onom ώς γιγνωσκομένης μέν διανοοϋ. koju su prihvatili Bekker. i koje o n o m e koji spoznaje podaje m o ć . reče. smatrao da je to drugo od njih. pravo ćeš smatrati budeš li. niti suncolikim. to je o v o u ovoj se gledaju. biva opet od njega gledano. d e m o n s k o g li nadilaženja! of knovving. i rast. Adam s pravom prigovara ovoj interpretaciji da. Ta kako bi bilo? Reći n a m je dakle da i o n i m a što se spoznaju jest od D o b r a n a z o č n o ne samo to da bivaju spoznavana. radije ovako j o š ogledaj njegovu sliku. Tu lekciju Asta i Stallbauma pridodajemo Adamovu tumačenju. tako da sporni dio rečenice poprima ovaj smisao: premda shvaćena od znanja i stoga u određe­ nome smislu njemu podložna. te treće. Sam Adam odlučuje se na jednu emendaciju: namjesto γιγνωσκομένης. te se naprotiv čini da nema uma. rekoh ja. tako i ovdje jest doduše pravilno znanje i istinu. ideja dobra je (budući uzrokom obojeg) ljepša nego znanje i istina. mada uzrok vida. reče on. e4. i sunce. d o k samo nije postajanje. međutim. Osobita je potvrda ove interpretacije u tome što ona jedina daje smislenu paralelu za 508b9-10. Razloži mi dalje. da koje o n o D o b r o rodi srazmjernim sebi. Hermann. teško je iz cjeline Platonove filozofije prihvatiti stav da je ideja dobra uzrokom istine tek ukoliko ova biva spoznavana.

i sve drugo t o m e srodno u sva­ k o m e pojedinom istraživanju. i dokaze ο nji­ ma sačinjaju. ne drže za vrijedno ο njima ni sebi ni drugima dalje ikakav razlog podavati. i sve zasađeno. kojih jesu i sjene i u vodi slike. no zapravo tra­ že da vide sama o n a koja tko ne bi mogao vidjeti drukčije do ra­ zumom. To dakle kazah da jest doduše mislivi vid. 3 Ovo je svakako jedna od gramatički i smisaono najtežih rečenica u cjelokupnom Platonovu opusu. reče. Adam naprotiv drži 152 . sijeci p o n o v o svaki od dva odsjeka p r e m a istome razmje­ ru. U z m i dakle na u m . reče. baš m n o g o ostavljam. Ništa manji problem ne leži niti u έκείνοις προς εκείνα. D o b r o . koji me prinuđuješ kazivati o n o što mi se ο t o m e čini. quae a rebus inferioribus (i. kao j a s n o i zbiljsko u odnosu na o n a . i te kako. Ali zaista. rekoh ja. ako razumiješ. pošto iz toga započinjući brže-bolje prijeđu i o n o ostalo. A i sve drugo j e d n a k o tako: sama ona koja kao modele oblikuju i crtaju. imaš dakle ta dva vida: vidljivi.. Jer držim kako ti znadeš da oni koji se bave o k o geometrije i računanja. koliko je to u o v o m e sad m o g u ć e . a slika­ ma da se služi o n i m istim od onih dolje odslikanim. kao što kazujemo. j o š j e d n o m . mada ne razmišljaju ο njima već ο o n i m a na koje ti naliče. razumijem. i b e z onih slika kojima se onaj prvi služi. činilo da mudrijašim o k o imena. pa će ti biti po jasnoći i nejasnoći j e d a n spram drugoga: prvo. reče. pretpostave parno i ne­ parno. pa onda. D o b r o dakle. zatim pri­ kaze u vodi i u svemu o n o m e što je gusto. i tih takovih. Pa i n e m o j . no duša da je pri traženju njega prinuđena služiti se pretpostavkama. glatko i p r o v i d n o sustavljeno. tražiti iz pretpostavki. e. tima se doduše kao slikama služe. te sve što je takvo. Kako? U k o l i k o j e d a n njegov odsjek duša biva prinuđena.) odslikavan. tako jest o n o n a u č n o spram o n o g a čemu je nalično? Ja bih. i to m n o g o . odlučno odbija to tumačenje. v e ć ako i ne drugo. To što kazuješ. te da se njima služi kao o n i m što je naziranjem uvaženo. reče. K a o kad bi p o t o m dakle u z i m a o crtu odsječenu na nejednake odsjeke. oslanjajući se na Schneidera i Jowett-Campbella. te. da ti se ne bi. n e g o k zaključnome ishodu. a7. mislivi? Imam. i da o v o kraljuje mislivim r o d o m i oblašću. ako i nekako što nerečen i m ostavljaš. ne idući k počelu. p o š t o su ih pretpostavkama učinili. Adam. Da. I n e m o j nikako šuštati.. za­ vršavaju sljedstveno pri o n o m e na ispitivanje čega se bijahu zaletjeli.Ta krivac si ti. onaj isti koji je od strane onog koji je još niži od njega (sjene u vodi itd. te u njemu osobito pravo značenje onog αυτά τά υπό των κάτω άπεικασθέντα' Ονο posljednje tumači Stallbaum kao „formae rerum adspectabilium intelligibiles. Lakše ćeš razumjeti sad kad je sve o v o prije rečeno. reče. a o n o opet vidljivim. reče. quae ad abstractas rerum formas comparatur". naime drugi. τετιμημένοις. nisam dovoljno razumio. o n i m a tada o p o n a š a n i m a kao slikama se služeći. u o n o m e vidljivom j e d a n od dva odsjeka su slike.rekoh ja. sive abstractae ab ipsis rebus et una mentis cogitatione conceptae. D r ž i m zaista da propuštam. rekoh ja. P o t o m kao onaj drugi odsjek postavi o n o č e m u to naliči: sve životinje o k o nas. istraživanje čineći s a m i m v i d o v i m a k r o z njih same. kao da nije m o g u ć n a gore nad pretpostavke izaći. r e k o h ja. i likove. kao d a j e sve to svima očito. reče. No ipak. Najteži njen dio svakako je a6-8 είκοσι . r e k n e m li n e b o m . da jest to dvo­ je. b a r e m tu p o r e d b u ο suncu pripovijedajući prođi. Zar ne i to da se vidljivim likovima prislužuju. viši dio vidljivoga odsjeka. da je to i s o b z i r o m na istinu i neistinu razdijeljeno: kako jest o n o nazorivo spram spoznatljivoga. a slikama nazivam prvo sjene. i čitav rod o n o g a napravljenog. a ne radi o n o g a kojeg crtaju. Postavljam. Dakako da to doista znadem. kao da ta znadu. ne k p o č e l u putujući. te tako i uscijenjeno. d o k onaj drugi na­ protiv traži idući iz pretpostavki k nepretpostavljivome počelu. te dokaze sačinjaju radi četverokuta samog i promjera sa­ mog. smatrajući da αυτά znače zapravo zbiljske stvari. rekoh. A ogledaj opet kako treba sjeći i onaj odsjek mislivoga. i to onaj vidljivoga roda i onaj mislivoga. r e k o h ja. N e g o . reče. n e ć u hotimice n e r e č e n i m ostav­ ljati. ne propusti ni sitnicu. concretis) tamquam similitudine expresae sunt". Prva εκείνα tumači Stallbaum kao „ipae res visibiles earumque imagines. . Istinu govoriš. i tri vida kutova. A bi li bio voljan reći.

a da se kao slikama služi samim zbilj­ skim stvarima. Jer. odnosno zbiljskima. s obzirom na sve rečeno. a7. Stallbaumovo se rješenje u svome prvom dijelu čini uvjerljivijim. Schleiermacher..kako zacijelo h o ć e š razlučiti da o n o od o n o ­ ga koje jest i mislivoga što biva o s m o t r e n o od strane znanosti raz­ govaranja jest jasnije nego od strane takozvanih umijeća. drugi dio rečenice je u Stallbaumovu tumačenju manje plauzibilan. iz navedenoga paralelnog odlomka (usp. Prvo. άπεικασθεΐσιν moglo doista značiti „slikama od onoga dolje (tj. εκείνα. te r e d a m kako kazuješ. reče. rekoh. ne prislužujući se baš ničim osjetilnim. no ujedno se slikama osjetilnih stvari služi na takav način da te slike u odnosu na same stvari prosuđuje. a isto tako i oboje ujedno. u pogledu smisla. ukoli­ ko pretpostavke čini ne počelima v e ć odista pretpostavkama. da ta prva εκείνα označuju opet zbiljske stvari. z b o g t o g a što ne ispituju do počela se uspevši. Unatoč problematičnosti ovakve emendacije. te drugi dio rečenice prevodi ovako: „those also. Drugo. čini se da ambivalencija onog πρός εκείνα. 511al). Od mnogih ponuđenih emendacija teksta najzanimljivijom se čini ona Wilamowitzova (Platon II. jasnima. On čita άπεικα­ σθεΐσιν πρός εκείνα. no ipak ti se. tada bi iščezao svaki daljnji paralelizam s od­ lomkom 510d5-511al. premda to jest u m o m mislivo uz p o č e l o . ne idući k počelu. Posve si dostatno iskazao. malo je vjerojatno da Platon na ovako važnome mjestu ponavlja posve trivijalnu stvar. ne k počelu idući. 382). vidljivom odsjeku. nikako nije slučajna: te iste riječi mogu značiti i . na taj način do zaključnog ishoda sišao. N a k o n toga pak. „esteemed") te čašćene kao i očite i jasne. in comparison with those remoter objects. rekoh ja.. otprilike ovo: Duša se u ovome ni­ žem dijelu mislivoga odsjeka služi doduše pretpostavkama tako da ne ide nad njih na samo počelo. Razumijem. Adamova bi pak interpretacija bila ovakva: Dakle. koje forme su od tih donjih (tj. str. ali dušu kao prisiljenu da se pri istraživanju nje služi pretpostavkama. 154 155 . te ih poredaj razmjerno. 1891. a druga εκείνα njihove sjene. i da bi d o k o n č a o u vidovima. za značenje „kao slikama se služeći" moralo bi u grčkome stajati ώς είκοσι χρώμενοι kao u 510e3.. A čini mi se da r a z u m o m nazivaš o n o držanje geometara i ta­ kovih. da bi. ona dolje)" i „spram. osobito još ako se uvaži Liebholdova emendacija από za ύπό . s o v i m u d e s o m .dostatno dakako ne. sažeto izneseno. a6. reče . s o b z i r o m na obrazovanost i neobrazovanost. kao da ne može nad pretpostavke izaći. sam četverokut. kojima su pretpostavke počela. gramatički gledano. Uz to. te se slu­ ži mislivim formama osjetilnih stvari. već vidovima samim. te da oni koji motre doduše bivaju pri­ nuđeni motriti r a z u m o m . ukoliko se smisao teksta shvaća u paraleli s odgovarajućim pasusom 510d5511al. Razumijem. idući k počelu sve do o n o g nepretpostavljivog. Berlin. njega se dohvativši. no ne u m o m . S pravom primjeću­ je Adam da bi „aluzija na popularnu predrasudu u prilog materija­ lizma bila neumjesna u znanstvenoj klasifikaciji bića u njihovu po­ retku jasnoće". razmišljanje (razumijevanje) pri drugome. a o n o m e skrajnjem slikovno naslućivanje. ali u njego­ vu istraživanju da je duša prisiljena upotrebljavati pretpostavke. Vidi naime ljude kako i Stallbaum i Adam ciljanje ovog pasusa isuviše jednoznačno vraćaju i usmjeruju k nižem. te se stoga obično i više cijene. sam promjer itd. Konačno. opisao sam tu vrstu doduše kao mislivu. usporedi našu narav. I uzmi mi pri tim četi­ rima odsjecima ova četiri dešavanja. kao da ne može izvan i poviše pretpostavki istupiti. pa onda opet slijedeći o n o što za njim slijedi. ta čini mi se da pre­ obilan posao kazuješ . κα'ι έκείνοις ώς έναργέσι namjesto άπεικασθεΐσιν και έκεΐνοις πρός εκείνα ώς έναργέσι. Wilamowitzovo tumačenje onog εκείνα dobro upozorava na to Shvati p o t o m da kao drugi odsjek o n o g a mislivog kazujem to čega se sam govor dohvaća posredstvom m o ć i razgovaranja.Shvaćam. smatrajući: kako o n o pri č e m u jesu ima udjela u istini. dok ovdje u 511a6 nedostaje ώς. zbiljskih stvari) odslikanima". nama se čini da Platon ovom re­ čenicom kazuje. trećemu pak pridaj uvjerenje.u odnosu na ona (tj. tad bi αύτοΐς . Naime. kroz njih u njih. kao da je r a z u m nešto i z m e đ u naziranja i uma. Ipak nam to Adamovo tumačenje ne izgleda sasvim uvjerljivo. s obzirom na ona (tj. tako oni imaju udjela u jasnoći. a7. tu naime da se osjetilne stvari drže vrednijima od njihovih sjena. konkretnih) stvari kao neke slike istisnute. Tako bi dakle u Stallbaumovoj verziji cijela rečenica glasila otprili­ ke ovako: To sam dakle rekao da je neki mislivi rod. a ne osjetilima. kao što [kažem] i to da se same osjetilne stvari i njihove sjene obično bjelodanima drže u odnosu spram apstraktnih njihovih formi. što u duši nastaju: mišlje­ nje (umovanje) pri o n o m e najvišem. da kazuješ sve o n o što potpada pod geometriju i njoj srodna umijeća. reče. being esteemed and honoured as palpable and clear". odslikanim od onih objekata dolje. kao pristupcima i zaletima. i slažem se. s obzirom na ideje. koje zbiljske stvari bivaju osim toga (και = „also") u odnosu na te udaljenije objekte vred­ novane (δεδοξασμένοις = „valued". Apelt i Shorev prevode u skladu s ovakvom Adamovom verzijom. ona gore)". shvaćajući εκείνα kao τά νοητά tj. No. već iz pretpostavki. čine kao da nemaju u m a o k o toga.

budući da je bliže okrenut o n o m e koje jest i oni­ ma koja većma jesu. da bi vjerovali kako imenuju te pojedinačne prolazeće objekte koje vide?". Miiller i. i ne bi ga pustio prije no što ga na svjetlo te dobivaju otprilike ovaj smisao teksta: „. a druge kao da šute. rekoh ja. iznad kojih svoje č u d o v i t e lutke pokazuju. protiv najboljih rukopisa. reče.." Naš se prijevod drži solucije navedene pod (b). koja upravo gledaju? 4 Rukopisna predaja ove rečenice upravo vrvi najrazličitijim mogućno­ stima čitanja i razumijevanja. reče. kao što je prirodno.. Florentinus) 156 157 . Heidegger (Platons Lehre von der Wahrheit. i. ne bi drugo što ti takovi istinitim cijenili do sjene onih naprava..They have never seen anything of the real παριόντα (or παραφερόμενα): therefore (ουν) they supposes themselves to be naming. Ovu redakciju slijedi Apelt u svojem pri­ jevodu. not (as in point of fact the case) the real παριόντα. naprimjer M.k a o u p o d z e m n o m e p e ć i n s k o m stanu. ne držiš li da će obično suditi kako one stvari koje mimo prolaze imenuju istim ime­ nima kao i one koje vide?" U ovome smislu prevodi H. Shorev. j e d n e od tih koji nose kao da se oglašavaju. d o k sad ispravnije gleda. rekoh ja. reče. using the name of. Č u d n o v a t u sliku kazuješ. ne držim . Ne bi li. najprvo. držiš li da bi oni drugo nešto oglašavajućim se smatrali do o n u prolazeću sjenu? Zeusa mi. te ako bi ga. uz kojeg vidi prigrađen zid. d o k su z b o g o k o v a n e m o g u ć n i glave u krugu n a o k o l o voditi. i prinuđen izne­ nada ustati i vrat okrenuti. ako su prinuđeni kroz sav život držati glave baš n e p o k r e t n i m a ? A od o n o g a prenošenog? Zar ne isto? Dašto. i spram svjetla gore gledati. te bi sve to čineći bol trpio i z b o g bljeskanja bio n e m o ć a n osmo­ triti o n a kojih sjene je onda bio gledao: . Ogledaj pak. reče. παριόντα. (d) Adam zadržava όνομάζειν i čita ταΰτα . . te παριόντα s jednim rukopisom (cod.. naj­ većim dijelom. i ne bi li cijenio ta odista jasnijima od onih pokazivanih? Tako. koji daleko u z d u ž čitave pe­ ćine i m a ulaz otvoren spram svjetla.drugima. Slične nama. pitajući prinuđivao da odgovara što to jest? Ne držiš li da će on besputiti i smatrati ona gledana istinitijima od ovih sad pokazivanih? M n o g o zaista..reče. te. Prijevod tako redigiranog teksta glasio bi dakle: „Ako bi dakle bili u stanju razgovarati jedni s drugima. i kipove ljudi. Prijevod je dakle otprilike: „ . ako bi ga prinuđivao spram samoga svjetla gledati. i kamene i drvene i svakojako izrađene. trpio bol u očima i bježao. Gledam. i druge životinje.. tako da im je i na istome mjestu ostajati i j e d i n o u o n o sprijeda gledati.e. a svjetlo im je od vatre koja gori o d o z g o i daleko pozadi njih. (c) Hermann i Stallbaum zadržavajući όνομάζειν čitaju ταύτα s ve­ ćinom rukopisa. a s Jamblihom i Proklom. reče. a παριόντα s najvećim dijelom rukopisa.. Gledaj p o t o m ljude koji uz taj zid nose svakojake naprave koje zid nadvisuju. ne sma­ traš li da bi sudili kako imenuju ta prisutna. i koračati. ne držiš li da će smatrati kako imenuju baš ta koja kao prisutna gledaju?". te objašnjava: . iz okova i od nerazumnosti. Jer držiš li da ti takovi. nazad se okrećući spram onih koje m o ž e promatrati. i od sebe i j e d n i od drugih jesu ugledali išta drugo osim sjena koje padaju od vatre na dio pećine koji je njima nasuprot? Ta kako. tko silom odande vukao kroz sve neravni i strmenitosti uzlaska. A ako bi ga. u: Wegmarken /GA 34/). ne držiš li da bi upravo ta koja gledaju cijenili onima koja jesu?" Po ovoj redakciji i u ovome smislu prevodi Nužno. koja izgleda najvjerojatnijom. A što ako bi tamnica imala i odjek od o n o g nasuprotnog? Kad bi se g o d oglasio tko od prolazećih. slijedeći Cobeta i Baitera.što držiš da će on reći ako bi mu tko kazivao kako je onda zapravo gledao trice. drugima. reče. i čudnovate okovane. but only these παριόντα. dobivajući ovaj smisao: „. ako bi im se po niknuću zbi­ lo ovako kako slijedi: kad bi tko bio oslobođen. r e k o h ja. te čita ταϋτα τά όντα. rekoh. A k o bi dakle bili u stanju jedni s drugima razgovarati. which they see. te čitaju ταϋτα s manjim. pokazujući svako pojedino od prolazećih. te da su u njemu od djetinj­ stva n o g a m a i šijama u okovima. Na svaki način. I z m e đ u te vatre p a k i tih o k o ­ vanih da je gore poviše put. kao što m a đ i o n i č a r i m a pred ljudima predleže pregrade. . (b) Schneider i Jowett-Campbell zadržavaju όνομάζειν. kakvo bi bilo njihovo oslobađanje i izliječenje. drugima. ispušta όνομάζειν. Iz mnoštva solucija dajemo samo na­ čelno najvažnije: (a) Burnet. Posve n u ž n o .

i onih ondje skupa okovanih. nepromišljeno smijao. gledati niti j e d n o od onih za koja mu se sad kaže da su istinita? Ta svakako da ne bi. one sjene ocjenjujući. A b o g valjda znade slučuje li se o n o biti istinitim. i nagrade o n o m e koji najoštrije sagledava sva o n a što prolaze. Ta zacijelo je i p r i r o d n o tako. I ja tako s t o b o m smatram. p o n o v o sišavši. treba cijelu pripoji­ ti o n o m e prije kazivanom. ako postaviš da je to uspinjanje duše u onu mislivu oblast. prije no što se oči ustale . reče.sunca izvuče. dragi Glaukone. Kako da ne. o n o kroz vid se pokazujuće stanište s tamničkim obitavalištem poređujući. zar ga ne bi pogubili? Dakako. gore se uspevši. i one tamo mudrosti. Sviklosti bi mu j a m a č n o trebalo. da bi od tih zatim o n a na nebu i n e b o samo lakše promotrio noću. te da nije vrijedno niti kušati gore ići? I ako bi o n o g a tko se posvetio t o m e da oslobađa i uzvodi ikako mogli u ruke dobiti i pogubiti. na način na koji to m o g u . nego samo po sebi u njegovu mjestu uvidjeti i promotriti kakvo jest. te da treba da nju vidi onaj tko kani ili ona osobna ili pak o n a javna razborito provoditi. već se duše njihove tiskaju vazda gore boraviti. Jasno. od božanskih motrenja k ljudskim zlima došavši. nego po danu sunce i svjetlo sunca. A ako bi se trebao p o n o v o . Što dakle? Kad bi se prisjećao o n o g prvog obitavališta. kad ga v e ć žudiš čuti. A što? Držiš li da je to što čudno. jer ima oči prepune sjaja. bar ne najednom . te je iz toga dakle najmoćniji bio u pogađanju o n o g budućeg: . i pravdati se o k o toga kako zapravo to biva podrazumijevano od onih koji samu pravednost nikad vidjeli nisu? Nikako nije čudno. ili pak naprava kojih su to sjene. reče. iz svjetlijeg života došavši. nego bi razmotrio nije li se. ne držiš li da bi sretan bio z b o g prevrata. A prosudivši da isto to biva i u okrugu duše. biva prinuđivan u sudnici ili drugdje negdje se natezati o k o sjena o n o g a pravednog. a kasnije i njih same. reče. I nakon toga bi već zaključivao ο njemu da je to taj koji go­ dišnja doba pruža. a svjetlo vatre u njemu s m o ć i sunca. koja potonja. Tu dakle sliku. N u ž n o .a to vrijeme svikavanja ne bi nikako bilo kratko . ni u vodi ni u stranome staništu. Daj onda smatraj sa m n o m i ovo. A k o bi taj takovi. no ugleda li se. i zar se ne bi ο njemu govorilo da se. mogao već sunce. i iz mraka u svjetlo. i najbolje pamti koja od njih prva. sama gospodarica. pokvarenih očiju vratio. reče. a njih pak da bi sažaljevao? I te kako. i živo se povoditi za o n i m a kod tih čašćenima i tamo gospodujućima. zar ne bi. reče. rekoh ja. No ta što se m e n i pokazuju. d o k je j o š slaba vida. r e k o h ja. A najposlije bi. r e k o h ja. istinu i um pruža. sjećao bi se da su dvo­ struke i da od dvojeg postaju smutnje očiju: i pri premještanju iz svjetla u mrak. reče. No ako bi t k o imao uma. kao i to da je na neki način u z r o k o m i svega onoga što su oni bili gledali. kad bi god vidio neku smetenu i koja ne m o ž e što sagledati. r e k o h ja. A i ovo zapazi. i ljudi i ostaloga. reče.čini li ti se da će on biti žudan toga. te koji upravlja svim o n i m u vidljivoj oblasti. svjetlo zvijezda i mjeseca prigledajući. ili bi ga o n o H o m e r o v o zadesilo te bi silno hotio „ t e ž a k o m b u d u ć ' dru­ g o m e služiti m u ž u koji imetka n e m a " i što bilo pretrpjeti radije nego sve o n o otprije nazirati i onako živjeti? T a k o ja bar držim. bu­ dući da je najednom od sunca došao? Još kako. kao što u o n o m e mislivom. ako se tko. zamračila z b o g nenaviknu- 158 159 . držim. ne prikaze njegove. Prirodno je zaista. i j e d v a za ugledati. tad nećeš promašiti moje uzdanje. nadmetati s o n i m a vazda okovanima. budući da u o n o m e vidljivom svjetlo i gospodara njegova porađa. nakon toga one slike u vodi. j o š slaboga vida i prije no što postane dovoljno ovdašnjemu mraku sviknut. ne bi li imao oči m r a k o m ispunjene. i poka­ zuje se silno smiješan kad. te kad bi do svjetla dospio ne bi m o g a o . ne snalazi. ne bi se. ako to doista stoji po prije rečenoj slici. zar se ne bi i m u č i o i srdio vučen. držim. reče.smijeh priskrbio. i ne čudi se t o m e da oni koji su ondje dospjeli nisu voljni provoditi o n a ljudima pripadna. za zaključiti je da je o n a svakako u z r o k o m baš svega pravog i lijepog. u isto o n o sjedište posjeo. da će mirno podnijeti da sve pretrpi radije no da onako živi. a koja ujedno običavaju putovati. i godine. da bi na to došao nakon onoga. A uzlazak gore i smotra onih gore. o v a k o se pokazuju: u o n o m e spoznatljivom skrajnja je ideja dobra. ako bi htio ta gore gledati. I prvo bi sjene najlakše sagledao. A ako u njih onda bijahu neke časti i pohvale jednih od dru­ gih.reče. rekoh ja.

već . j e d n a k o tako tu u svakome pribivajuću m o ć u duši i organ kojim svatko razumijeva treba skupa s čitavom d u š o m od o n o g a postajućeg preokrenuti. kojom bi svaki pojedini bio m o g u ć a n o n o m e 1 zajedničkom koristiti. taj bi mu smijeh manje za podsmijeh b i o no onaj u p u ć e n duši koja je o d o z g o iz svjetla došla. kao da bi u slijepe oči gledanje postavljali. tad bi i njih upravo to isto tih istih ljudi najoštrije ugledalo. suusklađujući državljane i n a g o v o r o m i prinudom. u m e ć u se poslije navikama i vježbanjima. ali i bistrima zovu. j e r sami od sebe u njima niču. a kad uspevši se dovoljno vide. r e k o h ja. tad im ne dopuštati o n o što se sada dopušta. Istina.to sve kad bi odložila i u o n a istinita se preokrenula. da niti oni neobrazovani i istine neiskusni neće nikada pra­ vo upravljati državom. P r i r o d n o zaista. evo ovakvo što ο svemu t o m e s m a t r a m o : odgoj da nije takav kakav da jest g o v o r e neki koji. ili se pak iz veće neukosti u svjetlije idući ispunila blještavijim sijevanjem. i učinit ć e m o da lošije žive. reče. reče. bez volje tog d o t i č n o g državnoga uređenja. n u d e ć i se. reče. rekoh. s j e d n e strane. a i sam umećući takve m u ž e v e u državu. da zakonu nije brinuti ο t o m e kako bi n e k o m j e d n o m e rodu u državi bilo izuzetno d o b r o . A što? Nije li i o v o prirodno. A treba da. Reći ć e m o . ako je to istina. dragi. te bi tako svakako o n u zbog udesa i života sret­ n o m cijenio. Ne umijeće umetanja gledanja u to. niti sudjelovati u o n i m u njih kako nevolja­ ma tako i častima. iz svega prije reče­ noga. slučuje više od svega biti pripadna n e č e m u božanstvenijem. obećavaju. Ali p r o m o t r i Glaukone. okresali oni kao utezi postajanju srodni koji su je- lima. No vrlina promišljanja se. reče. zavisno od o n o g pre­ okretanja postaje i korisnim i spasonosnim. I o s o b i t o j o š primjereno kazuješ. v e ć da bi ih sam za svezu države upotrebio. To pak v e l i m o da je o n o D o b r o . Ili ne? Da. No naš je zadatak. to jest na koji će se način najlakše što m o ž e i najuspješnije preobrnuti. A tvrde zaista da oni postavljaju znanje u dušu u kojoj ga nema. da oni koji su u drugim državama takvima postali s p r a v o m u nevoljama u njima ne sudjeluju. jer nemaju j e d a n cilj u ži­ votu. najbolje naravi prinuditi da dospiju do nauke za koju u o n o m e pređašnjem re­ k o s m o da je najveća. a i nužno. ali niti je pravo o k r e n u t o niti gleda k a m o bi trebalo . Dakle ć e m o im nepravdu učiniti. Ili nisi nikada zapazio kako p r o d o r n o gleda dušica o n i h što se rđavima doduše. nadolje taj gled duše okrećući: . kojeg ciljajući treba da provode sve što bi provodili osob­ n o g i javnog. A k o bi se m e đ u t i m . rekoh. naime. reče. bilo ništavnijima bilo važnijima. kao i sve o n o na što je sad okrenuto. ne da bi ih pustio potucati se kako svaki hoće. o d m a h iz djetinjstva krešući to k o d te naravi. rekoh ja. ali je p r i n u đ e n a zlu u službi biti. svo­ ju m o ć nikada ne otpušta. Nadalje. Zaboravio sam. te oštro razgle­ dava sve o n o spram čega se okrenula. mada bi im život m o g a o boljim biti? Zaboravio si opet. rekoh ja. neće provoditi. već ć e m o im o n a pravedna govoriti prinuđujući ih t o m e da ο ostalima brinu i čuvaju ih. reče. kao što se o k o ne bi drukčije do skupa s čitavim tijelom m o g l o iz m r a č n o g a k svijetlome okrenuti. Čini se doista. Odista naime. znamenuje da.tosti. kako se čini. koliko do njihove volje stoji. kao zasnivača. zaista. i lakomostima. smatrajući da su se. živeći još. o n o m e što. tako da koliko oštrije gleda toliko više zala izvršuje? Skroz naskroz doista. a opet i nekorisnim i škodljivim. T v r d e to doista. i da ne budu voljni p o n o v o sići k o n i m a okovanima. ne b u d u ć i unutra prije. a o v u bi sažaljevao. izgle­ da po s v e m u da su blizu o n i m a pripadnima tijelu. rekoh ja. a. reče. na o t o k e blaženih od­ selili. oni pak drugi jer. čineći da pridjeljuju jedni drugima o n u korist. reče. već udešava da to u čitavoj državi postane. Istina je. da i n e ć e m o nepravdu činiti o n i m a koji k o d nas filozofima postanu. da vide o n o D o b r o i da se u s p n u o n i m uzlaz o m . a i ako bi joj se htio smijati. A što to? T a m o da se nastane.umijeće ispravljanja toga. No upravo ovaj sad govor. a pravedno 160 161 . s druge strane. a niti oni kojima je dopušteno nepresta­ no u obazovanju boraviti? Oni prvi.budući da gledanje već ima. ostale vrline za koje se kaže da pripadaju duši. sve d o k ne postane m o ­ g u ć n o m motreći uzdići se u o n o koje jest i o n o g a koje jest o n o najsvjetlije. i nasladama svega takvog. budući da n e m a loš vid. Odgoj bi dakle bio umijeće preokretanja t o g istog. r e k o h ja. njoj priraslima postali.

> gima za sjenu b o r e i strančare oko vladanja. kao da je to neko veliko d o b r o . jest ideja dobra. koja sadrži osnovne crte jedne obuhvatnije cjelovite interpretacije. ο crti. drugi neki život koji prezire držav­ ničke vlasti do života istinske filozofije? Ne. tad takav rat. v o d a m a i kraljevima proizveli. taj „naj­ veći nauk". uništava ne samo one koji se oko toga bore. kao uvjeta mišljenja i spoznavanja. a ne u snu. ο sebi nikako ili jedva shvatljiv i izreciv. T r e b a dakle da siđete. odnosno da bude gledano i viđeno. držeći kako odatle treba dobra grabiti. pravednome i d o b r o m e sagledali.reče. T a k o naime stoji. dakle nešto što bi se u uobičajenim klasifikacijama filozofije moralo ponajprije svrstavati u „opću metafiziku" ili pak „ontologiju". U ovoj će prilici biti dovoljno upozoriti na nekoliko važni­ jih pojedinačnih momenata. rekoh ja. kao uvjeta gledanja i viđenja. Prvo je tu naše pitanje: zbog čega Platon toliko inzistira na izuzetnosti i savršenosti upravo tog osjetila. 1995. Neki problemi interpretacije Platonova Politeia. kao i sve nijanse njihova međusobnog odnošenja. i ne otplaćuje uslužnošću plaću za othranu. a uz to i imaju druge časti. o n d a će se suparnici u ljuba­ vi s njima boriti. u odnosu spram 162 163 . ne zlatom. tad ti je m o g u ć e da postane država d o b r o nastavana. bolje i potpunije od onih obrazovanima. Zagreb. §1. reče. kao što sad m n o g e bivaju upravljane od onih koji se jedni s dru. z b o g toga što ste ona istinita ο svemu lijepome. a onome spoznavanome da bude mišljeno i spoznavano. No vas s m o mi. životom dobrim i razboritim. te konačno njihov jedinstveni i zajednički filozofijski izvor . N e g o zacijelo treba da se oni koji nisu zaljubljenici vladanja njemu udvarajući primiču. Jer kad naviknete. Dostatno je svjedočanstvo toga već i činjenica da u njoj samoj ono središnje i naj­ dublje. i život od državničkoga bolji? Nikakve druge. Prva je poredba plod Platonova napora da ideju dobra. I tako će nama i v a m a država u javi biti upravljana. Najistinitije. reče. stav ο filozofima-vladarima itd.sve je to iz davnine i još danas jednako privlačan i težak. Umjesto da se i sami ovdje upustimo u nešto slično. udvarajući primicati j a v n i m poslovi­ ma. Uzrok svjetla. ta biva n u ž n o najbolje i najnestranački)e upravljana. gledat ćete tisuću puta bolje od onih ondje i spo­ znat ćete svaku pojedinu sliku. to njegovo po mnogo čemu središnje i doista glavno djelo. budući da n i k o m e hranu ne duguje. te mogućnijima u obojem učestvovati.je da o n o samoniklo. ono s čime stoje i padaju sve uže „političke" osnovne postavke djela (odredba pravednosti. do o n e koji su i najrazumniji o k o svega o n o g a č i m e država biva najbolje upravljana. druže. Smisao svake od njih i opet svake pojedinosti u njima. tako tek svjetlo istine i bića daje umu moć da misli i spoznaje. K a k o da ne. koja je i čega. tako mi Zeusa . reče. mada uistinu nije niti to. u suobitavalište ostalih i da se navikavate osmatrati ona mračna. Uzrok istine i bića. suprotno ovima koji sad u svakoj državi vladaju. i vama samima i ostaloj državi. Jer kad vladanje postane o n i m oko čega se bore. kao u košnicama. a većinu pak vremena jedni s drugima u o n o m e čistom obitavati? N e m o g u ć n o . Ta o n o što je pravedno. može nam biti dopušteno uputiti na vlastitu knjigu Ideja dobra. Ovdje prevedeni dijelovi šeste i sedme knjige izlažu u osnovi sam taj nauk ο Dobru putem triju međusobno vezanih i uzajamno se pojašnjujućih poredbi: ο suncu. to ć e m o pravedni­ ma naređivati. ne može se i ne smije čitati naprosto kao politički spis. Cjelokupno obrazlaganje toga započinje svojevrsnom analizom gle­ danja i osjetila vida. Kao što svjetlo vidu i onome vidljivom pruža moć da gleda. nekako približi ra­ zumijevanju putem onoga što mu se pokazalo kao njen prvi porod i ono njoj najsrodnije i najsličnije: putem svjetla i sunca. jest sunce. A o n o istinito j a m a č n o ovako stoji: država u kojoj su najmanje gorljivi da vladaju oni koji jesu za vladati. već i ostalu državu. svaki po redu. ο pećini. No ako će se prosjaci.) čini nauk ο ideji dobra. tad to nije m o g u ć e . u biti nikada dovršiv pred­ met stalnih pokušaja interpretacije. i oni koji vla­ stitim dobrima oskudijevaju. A t o m e suprotno ona koja suprotne vladaoce zadobije. reče. Doista će posve sigurno svaki od njih vladanju pri­ stupati kao n e č e m u n u ž n o m . rekoh ja: ako iznađeš život bolji od vladanja za one koji jesu za vladati. Držiš li dakle da nas neće poslušati gojenci kad to čuju. Koje ćeš o n d a druge prinuditi da se udvarajući p r i m i č u ču­ vanju države. Imaš li dakle. budući vlastitim i unutarnjim. i da neće biti voljni svaki napose po redu nevolje trpjeti skupa s osta­ lima u državi. nego o n i m čime treba da bude bogat sretnik. Baš svakako. A ako ne. U njoj će naime jedinoj vladati oni doista bogati.

U takvoj bi nedoumici. to je očito. To važi u potpunosti za Platona. iz stanja pukog nedjelatnog pribivanja u očima. No u Platona se moć Dobra proteže i na polje „teorije". kako oni kažu. Za Platona pak sloboda. u kojoj mi stoljećima živimo kao u nečemu najsamorazumljivijem. Friedlander dobro uočava daje u ovoj poredbi „svjetlo ono što svime vlada". Odatle i potječu Aristotelove goleme teškoće s Platonovom idejom dobra i njeno odlučno odbacivanje. dana. te onda tek iz toga objašnjavati svu onu u doslovnome smislu shvaćenu religioznost i odanost punu du­ boke zahvalnosti što su je oni spram njih gajili. teško će razumjeti zašto je on jedinim dostojnim oblikom njegova izlaganja držao živi razgovor i pisani dijalog kao njegovu najvjerniju sliku. ispravna je dakako u pot­ punosti. Prima i uzima tko hoće. zadobio naglašeni primat u odnosu na ostala tri vida uzroka potekla jednom iz cjeline sklopa Aristotelove filozofije te ih gotovo u potpunosti istisnuo iz vidokruga mišljenja. ona počela i uzroka svega. dakle kao finalnoga uzroka. No što je sama bit i prava narav svjetla. bitka samog. Kako shvatiti narav uzroka ο kojemu je tu riječ? Da je od tradicionalnih glavnih vidova uzroka. poteškoća tumačenja Dobra isključivo u smislu svrhe djelovanja. Nije uostalom bez osnove to da se unutar povijesti filozofije upravo u Platona utvrđuje konačna uspostava takozvane teleologije.događaj. obrisu. Osobito u krugo­ vima anglosaksonskih tumača vlada. „izlijevanja". Iz jednoga mjesta u Timeju (47al-b3) razabiremo da je za Platona bit gledanja sadržana u mo­ ći razlikovanja. sunca i gledanja? P. kojih povijesno mje­ rodavna raščlamba svoje utemeljenje ima u filozofiji Aristotela. osim ponovo putem metafora i slika. prijeđe u djelat­ no gledanje. eficijentni uzrok. pridaje oko i duši samoj. Ali za Grke vrijedi da se slike za ono najviše mnogo prije uzimaju iz svijeta svjetla nego iz svijeta zvuka. vid i gledanje. međutim. tek ponuđeno. te da za Platona nije nikako odlučujuća. koji shodno 'najoštrijemu među svim tjelesnim osjetilima'. bilo kakvog djelovanja. granici i odijeljenosti od drugog. U tom se smislu ideja dobra dade razumjeti kao nužno intendirani cilj svakog. Symp. dok za teoriju ne može imati nikakvu odlučujuću ulogu. prebiva tek i samo u onome najvišemu. No u poredbi ο suncu Platonu je još više stalo do samog onoga čime je gledanje. Ipak. vid i gleda­ nje jesu ono što zahvaća stvari i pojave u njihovu liku. u tome je što je taj i takav uzrok u Aristotela zasnovan unutar obzora pretpostavljene oštre i odsječene podjele teorije i prakse. i ranije i danas. Bitna je djelatnost svjetla oslobađa­ nje i omoćenje onoga vidljivog da iz tame i skrivenosti nerazlikovane ne­ prisutnosti istupi u susret i dodir s vidom i gledanjem. znanosti-mišljenja s jedne a djelovanja s druge strane. Bliži li se onda tako shvaćeni uzrok prije onome što u tradiciji po­ znajemo kao čimbeni. bilo dobro podsjetiti se na to da stroga razdioba onog teorijskog od onog praktičkog. Dobro kao cilj i svrha pripada u tom sklopu samo sferi praktičkoga djelovanja. Samo se u oblasti takvog slobodnog sebedarivanja mogu iskusiti glavne karakteristike ono­ ga što Platon zove Dobrom. jednako kao i uzrokom onoga „jest". Berlin. 2 1954. kako vid biva nazvan u Fedru (250d). Resp. Ako uopće ima neka formula u koju se najsažetije i ujedno naj­ drastičnije dade zaoštriti temeljna razlika između Platona i Aristotela. Gorg. §2. Tko ne iskusi i ne uvaži ovaj bitni karakter slobode u samoj srži Platonova filozofiranja. kao to izvorno razlikovanje i razabiranje likova i međusobne različnosti stvari. odlikuje nužnošću i načelnom nemo­ gućnošću da išta bude drukčije no što jest. a s njome onda i dobro.oslobađanje i omoćenje vida i gledanja za to da iz stanja nekog takoreći mrtvila. sebedavanje. ovladava filozofi­ ranjem tek u djelu Aristotelovu. otvoreno. to u poredbi samoj nije neposredno iskazano. ne mora nitko. kao i mnoge njoj nalik. kao stalno otvorenu mogućnost da bude i drukčije. ono je čisto iz-sebe-izlijevanje i sebepružanje. 468b. onda je ona zacijelo u tome što ovaj drugi slobodu. §3. Zadatak je. kao što neće nikada na kraj izaći s vječnim naklapanji­ ma ο pravoj svrsi svjesne i izričite „utopičnosti" Platonova glavnog djela. 205e. kao ono po čemu nešto biva i postaje time što jest? Osobito je taj vid uzroka u novijoj povijesti. uopće omogućeno. novoga vijeka i njegovim apsolutiziranjem prirodnoznanstvene metode. Ova konstatacija. osobito još kad u samom njegovu djelu nalazimo mnoštvo potvrda upravo takvog shvaćanja (npr. str. svršnim ili finalnim uzrokom. Phileb. 73 i d. te da bez te primarne moći ne bismo nikako i nikada dospjeli do pomisli broja i do predodžbe vremena. nalazi samo u nižoj. u prožetost likovima stvari i u prožimanje tih likova sobom. međutim. uopće moglo naći među idejama. Općenito. štoviše biva čak izrijekom nazvano njegovim uzrokom. 20d. dano. uzrokom nastaja­ nja i propadanja. Friedlander je jednom dobro uočio (Platon I. upravo dokučiti što je za Grke i za Pla­ tona ustvari bilo svjetlo. ideja do­ bra kao uzrok u najvećoj mjeri nalik onome što od Aristotela naovamo zovemo ciljnim.s druge strane . naime do svjetla.): „Bilo bi zamislivo da ljudska fantazija krajnju vrijednost kojoj duša teži doživi kao ton i zvuk. nekako s početkom tzv. dok se viša oblast. Svjetlo je dakle oslobađajuća lakoća sebeotvaranja i prozirnosti. ko­ jom se bavi filozofija kao teorija. 505e). Tamo je sve pruženo. te tim okom zahvaća u najvišu zbiljnost". neprestano čuđenje nad tim da se praktičko i etičko dobro. Možda najveću teškoću razumijevanja toga što Platon naziva ide­ j o m dobra pričinja to da je u njoj na neki način u jedno sabran i „meta­ fizički" i „etički" i „spoznajnoteorijski" najviši princip. kao i . Ona je već u prvoj poredbi izrijekom nazvana uzrokom kako mislive tako osjetilne oblasti. . bivajućoj i osjetilnoj oblasti cjeline svega.svih ostalih? Da li naprosto stoga što se i on kao i svi Grci osjeća neodo­ ljivo privučen i obuzet divotom svjetla. Stoga nije čudno što se Platon u tekstu poredbe nalazi ponukanim posegnuti upravo za izrazima poput „porađanja". usput 164 165 . „pružanja". učinski. kao jedinim i najvišim uzrokom svega što jest i biva. dakle bivanja u cjelini. Iz istog općenitog uvida dade se postići neko pobliže određenje karaktera uzročnosti ideje dobra. štoviše tu čak prvotno i izvorno: ono Dobro vlada i kraljuje prije svega u oblasti onoga mislivog.

Štoviše. 1902.i to je upravo presudno . neki „suuzrok" ostajanja. ogledan iz Platonova pogledišta. II. priređen već kršćanskim izlaganjem osobnoga Boga kao svemoć­ nog uzroka. No Platonu je strana kako redukcija punine uzročnosti na samo je­ dan njen mogući vid i aspekt tako i svaka pomisao stvaranja iz ničega. Stallbaum.rečeno. Jowett and L. Edited with Notes and Essavs by B. Tako će i u gore prevedenome tekstu ideja dobra biti nazva­ na samo uzrokom „svega pravog i lijepog". 2 Vols. Kažimo tu usput. mišića i tetiva odavno bi mogao biti izvan tamnice da Sokrat nije smatrao boljim da ipak ostane. Oxford. Campbell. kao što to jamačno ni Platon nije uči­ nio. Edited with Critical Notes. In Three Volumes. svoj oprez spram svakog čvrstog fiksiranja neke konačne odredbe biti uzroka i uzročnosti Platon će jasno dati do znanja govoreći kako je Dobro tek „na neki način uzrok". Adam.uzrok vidi Platon samo tamo gdje je sloboda izbora i odluke. Commentary. Važniji konzultirani komentari: Platonis libros X Politiae. već u najboljem slučaju ne­ kakvog „suuzroka". onaj gore spomi­ njani prevladavajući i ustvari jedini važeći eficijentni uzrok novovjekov­ ne prirodnoznanstvene metode nije.uvijek samo uzrok onoga biti i bivati dobrim i boljim. Plato's Republic. 166 167 . a mi ga ovdje za ovu prigodu možemo ocrtati tek u najosnovnijim crtama. drugo do baš taj slijepi mehanički uzrok nužnoga slijeda u području na­ stajanja i propadanja. Suuzrok. nužni uzrok. Voli. kako će ga Platon konačno označiti u Timeju. koji iz ničega stvara cjelinu svijeta. Istinski uzrok je dakle . uključujući tu i njegova prvog velikog tumača i ujedno oštra kritičara. to ipak ne znači da upravo u njemu leži sam uzrok. Mehanizam kostiju. Da je taj mehanizam Sokratu nužan već i za to da bi uopće i ostati mogao. Recensuit et commentariis illustravit G. ono naime po čemu nešto jest i biva radi toga što je naprosto dobro i najbolje da bude upravo to i tako. and Appendices by J. predsvjetskog i predvremenog. posve neuređe­ nog gibanja.izvedene u poznome Timeju —. Taj nauk ο dva vida uzroka. Cambridge. Aristotela. Za dokučenje naravi uzročnosti ideje dobra neophodno je prije svega uvažiti temeljnu razliku koju Platon čini između onoga što sam zove uzrokom u pravome smislu riječi i onoga bez čega uzrok ne bi mogao biti uzrokom. a ne svega naprosto. Uz sav potreban oprez. 1894. Njemu pak nasuprot stavlja Platon ono što on je­ dino hoće doista nazivati uzrokom. Ed. pokušajmo ipak to izraziti pomoću nama povijesno bližih pojmova. U poznatom „teologijskom" razmatranju u drugoj knjizi Politeie naziva on boga izričito uzrokom ne svega nego samo onoga valjanog i dobrog. kako je to klasično iskazano u Fedonu. već isključivo neki materijalni uvjet. naime onoga što je njegov puki takoreći materijalni uvjet. izložen je mjerodavno još u gore prevedenome tekstu iz Fe­ dona te tvori unutrašnju strukturu kasnije razrade tamo nabačene skice jedne kozmologije pod vidom dobra . Dakako da u tome ne možemo tražiti neko opravdanje da bismo sami uzročnost Dobra ostavili u bezsadržajnosti ne­ kakve posvemašnje neodređenosti. . nego iz zatečenog. no samo nema dignitet pravoga uzroka. već tom napomenom hoćemo prije svega ukazati na teškoće s kojima se nužno susreću oni pokušaji razumijevanja i tumačenja Platona koji se upiru i oslanjaju na predaju filozofije nakon njega. nikad pak tek onoga biti i bivati naprosto. 2. 1858-9. The Republic of Plato. I božanski tvorac uređenoga svijeta u Timeju ne sačinja taj svijet iz ni­ čega. Gotha. onome istinskom i onome samo nužnom i ne­ ophodnom. ono je po čemu nešto nužno nastaje i propada prema slijepome slijedu mehanizma.

3 A budući da je nenastalo." Takvom se prijevodu pridružuje i Heitsch. Prijevod. U godini nakon toga pronađena je upravo tako pisana riječ u Oxyr. Izvornik: Platonis opera. kako božanske tako ljud­ ske. Često je već bilo zapaženo da Platon u ovome dijelu teksta preuzima stil jonskih ranih filozofa. o n o istinito u m o m sagledati. nego je i drugima koja se kreću to izvor i p o č e l o kretanja. ili pak u distributivnom: „svaka duša". 1 Jer o n o što se uvijek k r e ć e 2 b e s m r t n o j e . Pap. Ipak. 363-64). Sva je duša besmrtna.249d3). Vollgraff je 1909. Thompson čita u drugome dijelu οΰκ άν έξ αρχής γίγνοιτο. t o m e prestane li kretanje prestaje i život. 405a30sq. P o č e l o je pak nenastalo. po prvi put zahtijevao da se. Osnovu „dokaza" što ga ovdje izlaže mogao je naći u pitagorejca Alkmeona (usp. a o n o ni iz jednog. te od tada traje rasprava ο tome koje je čitanje ispravno. 3 1962. premda Hackforth do­ bro primjećuje da takva alternativa za Platona i nije mogla biti od neke važnosti. daleko najveći broj izdavača i interpreta odlučuje se. nikad ne prestaje s kretanjem. j e d i n o o n o što sebe kreće. Većina se prevodilaca odlučuje za prvu verziju. De. koji prevodi: „Alles. 1017. no njegova je vlastita verzija bitno složenija i koherentnija. kako imaju najstariji rukopisi i Stobej. budući da sebe ne napušta. Iz davnine traje spor da li riječi ψυχή πασα valja shvatiti u kolektiv­ nom smislu.).Iz djela Fedar (245c2 . an. str. za ustalje­ nu rukopisnu verziju. was Seele ist. Ο χ ο η ϋ 1973 i 1 1 9 0 1 ) . smatramo s pravom. rukopisno predana riječ άεικίνητον preinači u αΰτοκίνητον. ist unsterblich. kao „sva duša". A 12 = Arist. Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. što onda daje prijevod 169 . Interesantno je rješenje Wilamowitzovo (Platon II. Ova je rečenica dosad čitana i tumačena na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina. A k o bi naime nastalo iz poče­ la. po njegovu sudu iz internih razloga smisla. tad to više ne bi nastajalo p o č e l o . A o n o što kreće nešto drugo i biva od drugog kretano. njene doživljaje i djela videći. DK 24. „ono što se samo od sebe kreće". Dakle. Berlin. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Treba dakle ponajprije ο naravi duše. Jer n u ž n o je da sve što nastaje iz počela nastaje.

koje uz to dobiva i naziv smrtnoga.we fancy" za πλάττομεν. atqui jam concessum erat omnem rem a principio oriri oportere. te sve što je takovo. mudro. a to je dvoje za vječna v r e m e n a sraslo zajedno. Kad se kao o n o besmrtno pokazalo o n o što se od sebe kreće.. Ch. Čini se mnogo prihvatljivijim čitati γένεσιν s većinom rukopisa te Thompsonom. str. i ponovio ga u Tuskulanskirn diputacijama. pogl. već. Griswold (Self-Kuowledge in Plato's „Phaedrus". No to neka bude i neka se kazuje o n a k o kako je b o g u drago. Thompson svoj prijevod za διέξοδοι . nego prema Burnetovoj redakciji γήν εις έν. i p o t o m a k takvih. De Vriesom i Grisvvoldom. uređujući i skrbeći ο svemu. Ciceron. z b o g čega to duša bez njega ostaje.n u ž n o je da bude i nepropadljivo. duša i tijelo očvrsli u j e d n o . svagda u različitim likovima bivajući. u smislu: Si principium ab aliqua re oritur. propada i razara se. Ο njenoj besmrtnosti dakle dosta. nec enim esset id principium quod gigneretur aliunde. 1986. koje se z b o g njene moći pričinja kao da samo sebe kreće.goodly highways" potkrepljuje navodima Tukidida (III. tad ne bi iz počela nastalo". i takovih suprotnosti. te na neki način od svega o n o g a u okružju tijela ponajviše zajedništva ima s b o ž a n s k i m . Sva duša skrbi ο svemu što je bez duše i obilazi čitavim n e b o m . A od ostalih. 8) i Heitsch u svom komentaru. to je oduševljeno. kao da je baš to narav duše. Hackforth. ali i tijelo. Robinom. poredana u jedanaest vrsta. Njima se p o najvećma hrani i ujedno raste baš to krilo duše. no č e m u nalikuje. O n a dakle koja je savršena i krilata. to već ljudskom i kraćem. bilj. Jer svako tijelo kojemu kretanje jest izvana bez duše je. No valja i to pokušati reći. potvrđu­ je Burnetovu lekciju έτι άρχή. U takvom razumijevanju prethodio mu je Schleiermacher. Hestija naime jedi­ na ostaje u stanu bogova. Hackfortom. oni b o g o v i koji su u broj dvanaest svrstani predvodeći po redu v o d e o n o što je svakome pridijeljeno. Mi pak d o k u č i m o u z r o k opadanju perja. Ovakvo nam rješenje izgleda uvjerljivije. ipsum autem nulla ex re alia nasci potest. a kad u z m e zemljano tijelo. A o n o b o žansko je lijepo. 98) i Herodota (I. Po naravi m o ć krila gore uzvodi o n o teško. a prati ga četa b o g o v a i demona. naime da o n o što sebe samo kreće nije nešto drugo do duša. u jedno utonuvši". tad će po nužnosti duša biti nenastala i ujedno besmrtna. dok su u ostalih pomiješani. po č e m u je smrtan i besmrtan život tako nazvan. T a k o dakle počelo kretanja jest o n o što sebe samo kreće. d o k od o n o g ruž­ n o g i zlog. tad taj složaj. upravljajući krilatom za­ pregom. jer prevodi: nam e principio oriuntur omnia. koji je ovaj dokaz preveo u 6.. Kakva je. prege i krilatog vozača. visoko lebdeći ondje gdje stanuje rod bogova. „uni­ verzuma" (Hackforth). knjizi svoje Republike. no možda malo suviše neutralno na ovome mjestu. po kojima obilazi r o d sretnih bogova. dok o n a što gubi perje krila biva o d v u č e n a sve d o k se ne prihvati nečega čvrstog što nastanjuje. ta visoko lebdi i ujedno čitavim n e b o m upravlja.. to bi pripadalo zacijelo b o ž a n s k o m i op­ širnom razlaganju. pozivajući se uz ino i na taj prijevod Ciceronov. O n o pak b e s m r t n o nije ni iz kojeg razloga obrazloženo. Njime dakle kazujmo. Onaj pak veliki v o đ a na nebu. 199). čitao je očito άρχή namjesto έξ αρχής. Thompsonovo . I poglavito u nas upravljač vozi dvopreg. U tom slu­ čaju riječ ουρανός nema uže značenje „neba" već cjeline svega. m a š t o m t v o r i m o 5 n e k o b e s m r t n o živo biće. S druge strane. od konja j e d a n mu je lijep i dobar. tako da je po nužnosti upravljanje u nas teško i m u č n o . b o g a niti videći niti ga do­ voljno u m o m sagledajući. svaki od njih Teško da su u pravu Verdenius i De Vries. L. Pa neka nalikuje srasloj moći krilate za. Jer kad bi počelo iščezlo. A to ne m o ž e ni nastati ni propasti.. ili bi j e d n a k o tako sav svemir 4 kao i sve bivanje stali. kad osporavaju Hackforthovo . dobro. 25. ne bi niti o n o m o g l o iz nečega nastati niti drugo iz njega. A ako jest da to tako stoji. u čemu ga slijede još npr. 258.we figure" je isprav­ no.ako bi naime nastalo iz počela. ne bi se netko trebao ustručavati zboreći kako je upravo to isto bivstvo i pojam duše. ako već treba da sve nastaje iz počela. Budham je pak smatrao da nakon posljednje riječi u rečenici treba dodati još τουτ'. koje i m a dušu. obrazlažući: „Na ovo- 170 171 . te ne bi nikada imali odakle biti opet po­ krenuti. a zatim. A on je nekako ovakav. res ea non poterit oriri ex principio. I 54. Verdeniusom. Zeus. U b o g o v a pak i konji i vozači i sami su dobri i p o t o m c i dobrih. o n o pak kojemu je [kretanje] iznutra s a m o m e iz sebe. Yale Univ. M n o g i su dakle i blaženi kako prizori tako i ophodnje 6 unutar neba . Takvom se čitanju pridružuju još Robin. a drugi je p o t o m a k suprotnih i suprotan. Prijevod prema Burnetovu tekstu bio bi otpri­ like: „ili bi jednako tako sve nebo kao i sva zemlja stali. Ο njenom liku pak valja ovako zboriti. Verdenius i De Vries. biva nazivan živim bi­ ćem. putuje prvi.

Burneta. Asta. Robina.in practice".. A to n a d n e b e s k o mjesto niti je tko opjevao od ovih tu pjesni­ ka niti će ga ikada kako dolikuje opjevati. tad putuju k vršku strmo7 glavo p o d n e b e s k i m s v o d o m . S time pak stoji ova­ ko . te. M e t e ž dakle nastane. Teško je prihvatiti De Vriesovo mišljenje da περί ήν ovdje znači . što Thompson. te se otišavši koriste h r a n o m pričina. hrani i uživa. Zavist n a i m e izvan kola b o ž a n s k o g a ostaje. A u toj ophodnji osmo­ tri upravo samu pravednost. a u o k o l o njega 9 rod istinske znanosti. Ž e s t o k o n a i m e pritišće onaj konj koji u zloći ima udjela. A sve odlaze. nešto vidi a nešto ne. te ih uz nju i n e k t a r o m napoji.ta valja se odvažiti reći o n o baš istinito. a m n o g e m n o š t v o perja unište. „festigium et culmen universi ex inferioribus locis spectantibus" (Stallbaum). Osnovne su alternative pri čita­ nju: επί (Τ W.kaže kako se hrani umom i spoznajom. Tako ovdje za διάνοια . pripisujući je uz to ne samo čovjeku već i bogu samome. Jedva da ima boljega primjera za Platonovo namjerno izbjegavanje svake terminologijske ukočenosti. Hermije. tako se i [duh] svake duše koja bi se htjela dohva­ titi o n o g a što joj dolikuje. o n a koja najbolje boga prati i sličnom mu postaje. naziva interpretaci­ jom koja bi tek trebala interpreta. De Vriesa) ili ύπό (Β. gdje pak kola bogova. a č i m stanu k r u ž n o ih p o n e s e obrtanje te o n e o n o izvan n e b a osmatraju. prihvaćeno od Bekkera. s jednim rukopisom). učvrstio u smislu „razuma" i proglasio za moć duše nižu od „uma" (νους) . 7 K a o što se dakle d u h 1 0 b o g a hrani u m o m i neiskrivljenom 1 1 spoznajom. ostavši u tome posve osamljen. d o k o n a druga jedva. A t a m o tek dušu skrajnji napor očekuje i borba. ne­ go o n u koja je znanost ο o n o m e koje jest doista. j e d n a drugu gazeći i nadmećući se u pokušajima da budu jedna ispred druge. Proklo. stremeći doduše sve o n o m e gore. k o r m i l a r o m duše. no ne m o g u .. kada dospiju do v r h u n c a . možda pretjerano. pri č e m u rđavošću vozača m n o g e o h r o m e . osobito u Politeii.. Za smisao je potrebna kondicionalna partikula άν. Dva rukopisa imaju ήν. v o z a č stavivši konje u jasle dade im ambrozije. smotrivo j e d i n o u m o m . s osnov­ nom svrhom da se naznači kontrast između onoga viđenog za nadnebeske vožnje i onoga pripadnog svakodnevnoj zemnoj egzistenciji. uznemiravana od konja i jedva osmotrivši ona koja jesu. ne ukoliko je pripadna bivanju. Nekoliko pokušaja razjašnjenja riječi ύπουράνιος άψίς: .. prevodeći na osnovi toga: „Utpote igitur dei ratio (Geist) propter mentem et scientiam sese vertens pura et intaminata. Rukopisna je predaja ove očito veoma značajne i teško razumljive re­ čenice nažalost izuzetno nesigurna.. Thompsona.cuicunque aurigarum equua non bonus" (premda inače očito po­ grešno čita καλός umjesto καλώς. Ostale.occupied with". Schanza. „arch that supports the heavens" (Hackfort). O n e n a i m e što se nazivaju besmrtnima. niti uz golem napor ne dostigavši smotru o n o g a koje jest. Od ostalih pak duša. koja je za stare tvorila granicu κόσμος-a ili οϋρανός-a. i nadbijanje i silno preznojavanje. ta uzdigne u o n o izvanj­ sko mjesto glavu vozačevu te se pridruži obilaženju. niti o n u koja je različna. Stallbauma. νΰν razumijevamo ovdje otprilike kao De Vries: . a osobito kad se z b o r i ο istini -: to mjesto zaposjeda o n o bezbojno i ujedno b e z o b l i č n o i nedodirljivo bivstvo koje odista jest. De Vriesa) ili ούράνιον (Τ. u pratnji vazda o n o g a tko h o ć e i m o ž e . Takav je dakle život bogova. me su mjestu διέξοδοι izgleda putevi koji vode kroz i vani iz sfera nekolikih planeta. Hackforth uz to još uzima riječi θέαι τε και διέξοδοι kao hendiadys te vrlo uspjelo prevodi „spectacles of bliss upon the highways".". suporting the vault of heaven" (Thomp­ son). međutim. osmotri razboritost. uključenih u veliku sferu zvijezda stajaćica. k zemlji se priginjući i ujedno otežavajući.koju je ina­ če. prate. zaustave putovanje izvana na površini neba. 8 9 172 173 . prihvaćeno od Bekkera. slijede ga Heindorf. no Thompson i De Vries ukazuju na to da njeno is­ puštanje nije neuobičajeno u visoko poetskoj prozi poput ove. Burneta. Ast i Burnet No najbolji rukopisi imaju fj. Stallbauma. Hermije. gledajući neko vrijeme o n o koje jest raduje i ujedno se. Vollgraff). Čini se stoga potrebnim ovdje taj izraz prevesti drukčije no obično. b u d u ć i urav­ n o t e ž e n o laka za vođenje. I druga na isti način o n a koja doista jesu osmotrivši i pogostivši se zaroni po­ n o v o u unutrašnjost neba te stigne kući. putuju s lakoćom. prihvaćeno od Heindorfa.svoje radeći. te o n e gore slijede ispod površine. ako nije od strane vozača valja­ n o 8 uvježban. Stallbaum se.. A kad dođe. v e ć prema različnosti što ih i n a č e 1 2 nazivamo bićima. koju su stoga Heindorf i Voll­ graff konjicirali. Ast. motreći o n a istinita. osmotri zna­ nost. sve d o k ga obrtanje k r u g o m ne dovede u o n o isto. što prihvaćaju Stallbaum. Druga se pak sad uzdigne a sad p o t o n e . Thompsona) te ΰπουράνιον (Β W. što potvrđuje i Ficino svojim prijevodom: . založio za inače uglav­ nom odbačeno staro čitanje većine rukopisa ακήρατος στρεφόμενη umjesto άκηράτω τρεφόμενη. A kad zatim idu na jelo i g o z b u . od konja pritisnuta.rib.

ne dobiva naime krila prije tolikog vremena. obrazlažući to ovako: „Govoriti ο εΐδος-u samom kao iov . kad skončaju prvi život. No kad u n e m o ć i da slijedi ne vidi. Može se prihvatiti De Vriesov stav da je u općenitim postavkama ovakve vrste ispuštanje člana skoro pravilo. no boljim se čini umjerenije Madvigovo rješenje. ljubiteljem lijepog. Tu ljudska duša prispijeva i u životinjski život. pa kad otežavši osta­ ne bez krila i padne na zemlju. inače često promisque rabljenog. radi ovoga j e 1 3 : s te t a m o livade po naravi je paša prikladna o n o m e najboljemu duše. pogledavši gore u o n o koje doista jest. šestoj će pri­ stajati pjesnički. 14 izaberu li tri puta za r e d o m isti život. premda ono samo jest ta 'jednota' koja je rezultat procesa . a kad im se presudi. Thompson navodi Lobeckov stav da je Αδράστεια. pak. No kad sam. Jer pojedina duša ne stiže kroz deset tisuća godina u o n o isto odakle je došla . kao i njegovo zalaganje za čitanje priloga namjesto ime­ nice. od strane boginje Pravde na n e k o mje­ sto neba uzdignute. taj zadobiva bolji usud. da interpreti nisu zapazili značenje očito intendirane etimologijsko-semantičke blizine koju Platon uporabom upravo te rije­ či postiže s odmah potom slijedećim naukom ο prisjećanju: είδος > ά ποτ' ειδεν. Jer čovjek treba shvaćati prema t a k o z v a n o m p o j m u 1 6 . k o n o m e k č e m u je i b o g usmjeren. 1 8 I takvim se podsjećanjima služeći.. slijedeći Verdeniusa. bit će Upotreba riječi είδος ovdje ukazuje na njeno razlikovanje od. Stoga je i pravedno da j e d i n o duh filozofa dobiva krila: usmjeren je naime uvijek sje­ ćanjem. Ostale.A to silno nastojanje da se vidi to polje istine. njegov generalizirajući duh. da bi božanskim b i o . kao i to da je u Eshila (Prom. treća u o n u političara. ili neki drugi od onih koji se bave oponašanjem. n e k o g gospodarstvenika ili trgovca. kako bi slijedilo iz Hackforthova pri­ jevoda . Vrlo teška rečenica izuzetne važnosti. po kojem treba izbaciti ού. d o k druge. A svatko tko u njima pravedno prove­ de život. kojim duša lakšom postaje. sišavši u kaznionice p o d zemljom.jest nehaj lošega pi­ sanja za koji je teško povjerovati da bi Platon u njega upao. is­ paštaju kaznu." Već je Hermije mogao izvijestiti ο četiri tumačenja ove rečenice: θεός s članom ili bez njega. ta i ne ulazi nikada u taj lik. Mi se ovdje držimo Madvigova prijedloga. devetoj tiranski. sedmoj obrtnički ili poljodjelski. ta je do druge ophodnje neoštećena. nego ona koja je najviše vidjela [narodi se] u lozu m u ž a koji će postati filozofom. s etimologijskim značenjem „Neizbježiva". peta će imati život proročki. θεΐός έστιν i θεός έστιν. na taj način okrilaćene u tritisućitoj godini natrag odlaze. što je jednako tautologijski. Riječi ού έστιν na kraju rečenice u Burnetovu tekstu teško da mogu dati ikakav smisao. a m o ž e li uvijek to činiti. osmoj onaj sofiste ili narodnoga udvarača. kao i iz životinje onaj tko j e d n o m bijaše čovjekom p o n o v o u čovjeka. stigavši na izvlačenje i izabiranje drugog života. De Vries nagađa da je έστιν možda jednom bilo dodano od starih ispravljača.wrongdoing" i osobito Robinsonova „perversion". u pratnji b o g a putujući i prezrevši o n o za što sad k a ž e m o da jest. uvijek je van opasnosti. 174 175 . ih erotičarem. tad jedne. a da je ού potom uz njega dodano od drugih ruku. Ona pak druga u lozu kralja v o đ e n o g zakonom. Niti pak možemo govoriti ο εΐδος-u kao ξυναιρούμενον εις εν. Te duše u trećoj tisućugodišnjoj ophodnji. U tisućitoj obje [grupe]. Neobično je. borave t a m o o n a k o kako odgovara životu što su ga proživjele u ljudskome liku. lošiji. zadešava suđenje. ili o n o g a koji će se liječenjem tijela ba­ viti. 972) poistovjećena s Nemezis.napredujućem ili pristižućem k 'jednoti'. nekim prijateljem Muza. 1 7 A to je prisjećanje na o n o što je naša duša tada vidjela. budući da su htjeli u rečenici imati glagol. n e k o m se nesrećom posluživši z a b o r a v o m i r đ a v o š ć u 1 5 se napunivši. tko pak nepravedno. ili neki svećenički. A ovakva je uredba Adresteie : koja god duša postavši prati­ ljom b o g a sagleda nešto od onih istinitih.. oteža. taj za kojega se jedinog može kazati da Ίέναι εις εν λογισμω ξυναιρούμενον. te. te. De Vries je u pravu kad naglašava da κακία ovdje nema poglavito i prvenstveno moralno značenje. izabiru onaj kojeg svaka pojedina hoće. izronivši. tad je tu zakon da se o n a u p r v o m rađanju ne narodi ni u kakvu narav životinje. O n a naime koja nije nikada vidjela istinu. prevodi s .weakness" tad ipak pretjerano ublažava značenje upotrebljene riječi. osim duše o n o g a tko je filozofirao neprevarno ili prijateljevao s dječacima uz filozofiju. Izdavači i tumači ponajviše se razilaze u prihvaćanju odnosno odbijanju rukopisno dobro potvrđenog participa lov. strogog „tehničkog izraza" ιδέα. a i narav krila. tamo se hrani. Osobito odlučno zagovara Thompsen raniju Budhamovu korekciju ίόντ' umjesto iov. Očito je da je čovjek. međutim. jedan od epiteta za Nuždu (Ανάγκη) i njeno mističko ime u orfičkoj teologiji. tako da polazeći od m n o g i h osjeta pristigne zaključivanjem u j e d n o . Wilamowitz je bio sklon odstraniti obje riječi kao glosu. četvrta u o n u gim­ nastičara sklonog naporu. p r e m a mogućnosti. ratnika i vođu.

mogućnost takovog nazora povijesno je ubrzo morala ustupiti mjesto najprije stoičko-kozmopolitskom. Pri tome je. jednako tako kompozicijskom kao i smisleno-sadržajnom. knjizi posljednjeg Platonova djela. njenim stanjima i djelima. Mitologijski prikaz onostranoga vječnog života duša. možda čak više no drugdje u Platona. Cambridge. osobito: Uber zwei Begriffe der Platonischen Mvstik: ΖΩιΟΝ und ΚΙΝΗΣΙΣ. arhaizirajućim izričajem te naglašeno svečanom intonacijom. §1. §2. Teškoće razumijevanja danas su još dodatno potencirane izuzetnom nesigurnošću rukopisne predaje. koja je štoviše čak jednim dijelom usljedak njena vlastitog predporođajnog izbora: . III 4). središte i izvorište smisla cjelokupnoga spisa.H. Od ostaloga teksta naglašeno je odijeljen mitskim karakterom. još se nije daleko došlo u iznalaženju filozofijskog smisla tih i takvih mitski nagoviještenih odnosa. točnije ο izgradnji svjetske duše. Da je svako ljudsko živo biće . De Vries. u bitnoj suprotnosti s nazorom ο njenoj jednostavnosti i jednoobličnosti. barem početni i najneodređeniji. od presudne važnosti sva­ ka. Presudna je novost ovdje. Gottingen. §4. §3.doduše u granicama određenoga broja tipova. Amster­ dam. s razmatranjima ο istinskoj. baš svaka nijansa njena značenja. 1985. zbog čega smo bili prinuđeni nešto više no inače u bilješkama raspravljati različite verzije čitanja i tumačenja. 1969. kako ju je još Hegel htio ocijeniti. što ostaje nadalje takoreći jedinom konstantom u mijenama najrazličitijih političkih koncepcija zapadnjačke predaje do danas. (Reprint Edition New York. u drugome dijelu? Odgovor. Ubersetzung und Kommentar. 1957). Čime je iznutra objedinjeno ispitivanje naravi i moći Erosa i ο „bo­ žanskome zanosu" u prve tri besjede dijaloga. nakon naznaka već u Politeii. u jednom od zacijelo najtežih ali i najdalekosežnijih njegovih tekstova uopće. Poetički mit ο naravi duše u Fedru valjalo bi jednom misliti i razumijevati zajed­ no s matematičkim mitom ο postanku. stav koji je dugo prevladavao interpretacijama Platona. Unatoč poticajnim pokušajima Stenzelovim (v. te će jedini odista sa­ v r š e n i m postati. koja stoji. ovdje u Fedru takoreći dogmatski ustvrđen. Ovdje možemo samo najkraće upozoriti na nekoliko važnijih zna­ čajki filozofijskoga sadržaja ulomka. u predvorje poznoga Pla­ tonova filozofiranja. prekoravan biva od m n o š t v a da je pomaknut. razrađen je kasnije u 10.m u ž p o s v e ć e n u vazda savršena posvećenja. A kad istupi iz ljudskih poslovanja i postane b o ž a n s k o m e us­ mjeren. Hackforth. kako božan­ skih tako onih koje imaju smrtnu kob. posvemašnje vezivanje duše s kretanjem. prema svom filozofijskom značenju gotovo jedinstven u povijesti filozofije. . Važniji konzultirani komentari: The Phaedrus of Plato. Platon: Phaidros. Thompson. Uzvišena poetska „igra" Platonova mitologiziranja sve je više od puke igre i fantaziranja u nevolji. mora se u svakoj svojoj pojedi­ nosti pokušati razumjeti ponajprije iz paralelnih izvođenja . čini se. 1973.dakako i opet „samo" mitologijskih . Danas je nedvojbeno i opće­ nito prihvaćeno da taj dijalog valja datirati nakon Politeie. Čak su naprimjer takvi znalci kao Schleiermacher ili Natorp bili u stanju držati ga počet­ ničkom Platonovom skicom i datirati među najranije spise. 1868. Ubersetzung und Kommentar von Ernst Heitsch (Platon: Werke. ο njenoj naravi. London. Razumijevanje jedinstvenosti dijaloga pričinja još uvijek priličnu teš­ koću. u: Kleine Schriften.) A Commentary on the Phaedrus of Plato.neprekoračivo određeno vlastitom jedinstvenom i neusporedivom individual­ nošću. Općenito se složenost duše razabire kao ona karakteristika nau­ ka Fedra. a zatim i kršćanskom nauku ο bitnoj i temeljnoj jednakosti svakoga čovjeka sa svakim drugim. By G. To dakako ne uključuje ovdje neki pokušaj provedbe prave interpretacije.) Plato's Phaedrus. dakle u njegovu prvome dijelu. imao bi očito glasiti: nau­ kom ο duši. 176 177 . Zakona. kako je taj klasično do izraza bio došao ponajprije u Fedonu. Nauk ο duši kao izvorištu i počelu kretanja. što ih je tadašnja medicina poznavala i vrstala u svojim teorijama ο tipovima karaktera. dakle negdje otprilike uz Theetet. na dijalektici zasnovanoj retorici. baš svaka riječ. d o k to da je b o ž a n s t v o m ispunjen m n o š t v u skrivenim ostaje. 1993. U gore prevedenom tekstu nalazimo svojevrstan nauk ο iskon­ skoj individuaciji. With English Notes and Dissertations by VV. U mitu ο nebeskim ophodnjama duša na jedan je zagonetan na­ čin filozofijska psihologija vezana s astronomijskim spoznajama Plato­ nove Akademije. kako je izložen u Timeju. ( 1 1952. knjizi Politeie. koje i inače u zrelijeg Plato­ na sve više dobiva na važnosti i filozofijskoj upitnosti. i svaka. Translated with an Introduction and Commentary by R.ο izabiranju života u 10. Neki problemi interpretacije Malo je koji dijalog Platonov dosad tako malo zadovoljavajuće razjašnjen u svojoj cjelovitosti i jedinstvenosti kao upravo Fedar. temperamenta i si.J. Darmstadt. Ulomak koji je ovdje preveden čini u svakom pogledu. čak nakon Parmenida. Pripada zacijelo među najteže razumljive i smislom najdublje odsječke Platonova djela.

Stranac: Zamolit ću te p o v r h toga ipak za j o š j e d n u neku sit­ nicu. Prijevod. ako ć e m o se obraniti. ili treba sasvim odustati. Stranac: Deder dakle.govoreći ο lažnim stavovima ili mnijenju. Stranac: Z b o g toga se dakle sada treba odvažiti napasti očin­ ski stav. T o m v s I. te da i z n u d i m o da jest u n e k o m pogledu nebiće.ne biti smiješan. sli­ kama. dijete. Stranac: Maločas govoreći r e k o h kako se pri osporavanju toga nalazim vazda neiskusan. Teetet: Rekao si. ako ga uopće osporimo. Teetet: Posve istinito. Stranac: K a k o ne bi to. Izvornik: Platonis opera. da kušnji p o d v r g n e m o stav oca Parmenida. a tako upravo i sada. Teetet: Sto se m e n e b a r e m tiče. Ο χ ο η ϋ 1973 (^ΙΘΟΟ). Teetet: Izgleda to takvo treba u raspravama izboriti. oponašanjima ili njihovim priviđanjima. izgledalo i slijepcu? No d o k to ne b u d e osporeno ili potvrđeno teško da će u o p ć e itko m o ć i .2 5 9 b 6 ) . da se ne bih k a k o z b o g toga tebi činio kao da sam mahnit. No tebe radi prihvatit ć e m o se toga da o s p o r i m o stav. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Stranac: N u ž n o će n a m biti. stalno se a m o t a m o prevrću­ ći. priječi li neka bojazan to raditi. nećeš se nikako činiti kao da griješiš kreneš li na to osporavanje i to dokazivanje. Teetet: Ali neće nas nikada nikako spriječiti. iz kojeg bi ishodišta netko z a p o č e o opasnu raspravu? M e n i se pak čini. kako se o n o kaže.Iz djela Sofist (241d5 . i opet da nekako nije biće. Teetet: Kaži samo. R e c o g n o v i t breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. ili i ο o n i m vješti­ n a m a koje su s tim vezane . prisiljen sebi sa­ m o m e protusloviti. Stranac: Bojim se zaista kazanoga. da n a m je p o s v e n u ž n o o v i m se p u t e m zaputiti. ο odrazima. 179 . te toga radi budi posve miran.

i sva­ ki onaj t k o se dao u prosudbu da razluči bića. K o d nas pak elejski narod. da n a m se ne bi činilo kako razumijemo o n o što govorite. Stranac: A što? Zar ne treba i one koji tvrde da o n o sve jest j e d n o upitati po mogućnosti što zapravo zovu b i ć e m ? Teetet: Kako da ne? 180 181 . ο kojemu inače tvrdimo da smo na d o b r o m e putu i da razumijemo kad god netko to izrekne. Stranac: Ο t o m e m n o g o m dakle ispitivat ć e m o n a k o n ovoga. Razdvajajući se vazda se sjedinjuje. ili neko takvo dvoje. Stranac: „Ali prijatelji"." Teetet: Istinu kažeš. da ne b i s m o bili nekako smeteni o k o toga. Teetet: Vidim. isto to stanje zadešava u duši ne manje glede bića. Teetet: Reci jasnije što to kazuješ. te ih skupa nastanjuje i udaje. Brzo bi naime na o b a načina bilo jedno. Jer svaki je pojedini od njih o n o svoje do kraja doveo. to je teško. Teetet: K a k o ? Stranac: Izgleda mi da n a m svaki pripovijeda neku priču. A kažem da n a m treba primijeniti taj postupak da ih. pa tvrde da je naizmjence sad o n o sve j e d n o i sljubljeno po Afroditi. Najprije nas dakle to podučite.i tako biste dvoje posve očito nazivali j e d n i m " . Jer očito je da vi to odavno znate. d o k bijah mlad. vlažno i suho. ili je nastalo. dijete? Teetet: Baš ni najmanje. Stranac: Čini mi se da n a m olako pripovijeda Parmenid. ili dva. a ne dvoje. i opet toplo h l a d n o m e primješavajući. kao da je to razgovijetno. kakva su i kolika. pa se olako m e đ u s o b n o složili. Teetete. t i m e n e k a k o razdvajanja i spajanja pretpostavljajući? Jer ja sam bar. počinjući od Ksenofana i j o š ranije. reći ć e m o . . ili toplo i hladno. h o ć e m o li što pogriješiti. tako ti bogova. nimalo ne ma­ reći za to da li ih pratimo d o k govore ili zaostajemo Teetet: K a k o to govoriš? Stranac: Shvaćaš li ti Teetete. A da U je sve to t k o od njih istinito kazao ili ne. m r ž n j o m p a k i ljubavlju da se drži zajedno. svadbe. tako pripovijeda priče da je o n o što se naziva svime j e d n o . N e k e pak kasnije j o n s k e i sicilske M u z e zaključiše kako je najbolje splesti to oboje i kazati d a j e biće m n o g o a i j e d n o . Teetet: Možda. a ne više kao dvoje? Jer zacijelo ne kažete da oboje j e d n a k o j e s u nazivajući j e d n o od o n o g a dvojega bićem. no sad s m o na bespuću. Stranac: I ο ostalome od o n o g a ranije kazanog isto n a m je to reći? Teetet: Dakako. propitujemo ovako: „ D e d e r vi koji tvrdite da je sve toplo i hladno. pa da stavimo prema vama o n o sve kao troje. d o k o n e blaže odustaše od toga da s tim uvijek tako stoji. Teetet: Ali ο kojem govoriš? Ili jasno je da tvrdiš kako treba najprije biće pretraživati. a sad opet m n o g o i samo sebi neprijateljsko po nekoj mržnji. m n o g o ili j e d n o . Stranac: N e g o dakle hoćete oboje nazivati b i ć e m ? Teetet: M o ž d a . smatrao da t o č n o razumijem kad bi tko kazao to ο č e m u s m o sad besputni. Teetet: Sasvim si ispravno rekao. što to oni svaki put g o v o r e kad se n e k o od njih oglasi tvrdeći da jest. Drugi pak tvrdeći da su đva. No sa svoje se strane b e z zlobe m o ž e ovo iznijeti. što to zapravo kod obojih oglašavate kazujući da o b o ­ je i svako od njih jesu? Kako da shvatimo to vaše 'biti'? Da li kao treće uz o n o dvoje. a o n d a opet. tvrde naime one napetije M u z e . što zapravo hoćete označiti kad izgovarate biće. no j e d n o m nekako n e k a od njih m e đ u s o b n o ratuju. kao da s m o djeca. budeš li mnijenja da treba. Jedan govoreći da su tri bića. ili biva. Stranac: „ B u d u ć i pak da smo mi na bespuću." To upravo govoreći i zahtijevajući od njih i od ostalih koji tvrde da o n o sve jest više n e g o j e d n o . Sad pak vidiš da smo o k o njega na bespuću. međutim. p o r o d i njegu za p o t o m s t v o sebi priređuju. pokažite nam vi to dostatno. no sad treba najprije ispitivati o n o najveće i načelno.Teetet: Kojim to? Stranac: Razmotriti najprije o n o što n a m se sada čini jasnim.. Stranac: O d m a h si shvatio. d o k biva posve suprotno od toga. d o k ο o n o m e d r u g o m e ne. Teetet: Što t o ? Stranac: Da su nas m n o g e isuviše prezirući zanemarili. prijateljima posta­ jući. a i pogrešno. što zapravo ti koji ο njemu g o v o r e sma­ traju da [ono] očituje. nebiće. kao da su prisutni. Mi smo pak ranije smatrali da znamo. Stranac: M o ž d a nas. k o d tako velikih stvari slavnim i drevnim m u ž e v i m a prigovarati. premda j e d n a k o spram obih stojimo.

ako i b i ć e i o n o cijelo odvojeno zadrže svako od njih vlastitu narav. Stranac: Ali ništa ne priječi da o n o što je u dijelovima i m a stanje j e d n o g glede svih dijelova zajedno. kako imaju gotovo svi rukopisi. koji prihvaća Apeltovu emendaciju όνομα δν .za razliku od Burneta. Stranac: I opet će više od j e d n o g biti o n o sve. Stranac: . ili k a k o ? " Teetet: A koji će im onda. sebe lišeno. αύ τό εν δν) (proves to be the name) of a name". a njih imajući posve je n u ž n o da ima dijelove. Ili ne? Teetet: Da. jer niti što veće niti što manje m o ž e biti. „ o d a s v u d dobro zaokružene kugle j e d n a k o masi. Schleiermacher. nakon toga biti odgovor? Stranac: Jasno je. dok bi. budući ime j e d n o g i opet imena. služeći se za isto dvama imenima. quatenus est unius tantum unum. Teetet: T a k o je. Teetet: Da. . ili će biti pri­ siljen kazati da je ime ničega. Jer biće kojemu se zbilo da b u d e j e d n o izgleda zaista da nije isto s j e d n i m . budući da drugog ničeg nema. ili s njim isto? Teetet: Ta kako neće tvrditi. ovdje ili ondje". Rukopisna predaja ove rečenice je upravo beznadno nesigurna. biti nebiće. imati sredinu i krajeve. Campbell zadržava [εν] δν μόνον većine rukopisa.A što? Bićem nazivate nešto?" Teetet: Da. . Stranac: Posve istinito veliš.Stranac: Neka dakle odgovore: „Tvrdite doista da samo j e d n o j e s t ? " „ T a tvrdimo". Stranac: Ako bi pak ime stavio kao s njom isto. Teetet: Treba zaista. Teetet: Da. Teetet: Kako? Stranac: Prihvatiti da jesu dva imena zaista je smiješno za o n o g a tko stavlja da nema ničega osim jednog. te će o n o sve biti više od jednog. reći će. a i tvrde. 1 Teetet: N u ž n o . Campbell i Burnet čitaju αΰ τό umjesto αυτό. Teetet: Kako? Stranac: dvoje? Stavljajući ime drugim od stvari. s druge strane. budući takvo. samo o n o cijelo bilo. Teetet: Shvaćam. tada će biće. Stranac: No ako biće ne bi bilo cijelo z b o g toga što mu se zbilo stanje cijelog. a smi­ sao pri svakom mogućem čitanju gotovo posve nedokučiv. proizaći će da je biće nedostatno samog sebe. proizaći d a j e ime samo ime imena. Stranac: I po t o m će razlogu biće. Teetet: T a k o je.Atque unum. b u d e j e d n o .te prevodi: „And (it will result) that the One also is only one of the one. te da na taj način. u smjeru sredine j e d n a k o posve. Teetet: Posve. Ili? Teetet: T a k o . bu­ dući sve i cijelo." Stranac: A što? Tvrde li da je o n o cijelo drugo od j e d n o g koje jest.. •• 182 183 . Stranac: No ako je o n o cijelo.. Teetete. kao što i Parmenid veli. kazuje zacijelo Teetet: Da. Slično i Heindorf: . Stranac: Da li će onda biće koje i m a stanje j e d n o g a na taj način biti i j e d n o i cijelo. dakako. Teetet: Kako da ne? Stranac: I uopće ne bi imalo smisla povlađivati o n o m e tko govori da ime jest nešto. ili će. ako se rekne da je nečega. Stranac: „ D a li upravo o n o jedno. ili da u o p ć e ne k a ž e m o da je biće cijelo? Teetet: T e ž a k si izbor stavio pred m e n e . strance. te nije čudo da naprimjer Cornford smatra najboljim naprosto je izlučiti iz teksta. and this O n e that is' again (τοϋτο . Stranac: A o n o takvo koje je iz m n o g i h dijelova n e ć e se slagati s tim stavom.. Teetet: Sto da ne? Stranac: A zar nije n e m o g u ć e da o n o s čime se to zbiva s a m o bude o n o j e d n o samo? Teetet: Kako? Stranac: T r e b a valjda p r e m a p r a v o m smislu reći da je o n o istinski j e d n o posve bez dijelova.. da o n o m e tko je postavio tu pret­ postavku nije od svega najlakše odgovoriti na ovo sad upitano i na bilo koje drugo. Stranac: I da je o n o j e d n o j e d n o . hoc quoque nominis rursus unum (das Eins eines Namens) esse efficietur.

Stranac: Ali svakako će reći da o n o što m o ž e bivati prisutno n e č e m u i odsutno jest nešto? 184 185 . s Campbellom. a suprotna suprotnog? Teetet: Da. Burnetom i svim prevodiocima riječi τό εν ή kao glosu ili rezultat nekog poremećaja teksta. ne bi nikad ni postalo biće. govoreći. No ako to ne ide. strašne m u ž e v e s p o m e n u . ali neka svejedno b u d e dostatno. Teetet: A kako da u z m e m o ? Stranac: Od onih koji ga stavljaju u ideje lakše. činimo riječju. tad se isto to zbiva biću. Teetet: Da. A u sredini između tih obih neizmjerna neka bitka o k o toga. Sad pak treba promotriti o n e koji drugačije govore. svako napose s beskraj­ n i m b e s p u t n o s t i m a pojavljuje se o n o m e tko kaže da biće jest ili n e k o dvoje ili s a m o j e d n o . Teetet: K a k o ? Stranac: Jedni na zemlju sve natežu s n e b a i o n o g nevidljivog. Stranac: Od obih dakle tih plemena po redu u z m i m o obrazlo­ ženje ο jestvu koje postavljaju. već istražujemo o n o istinito. Teetet: Dakako. tako da niti jestvo niti postajanje ne treba označiti kao da jesu. Stranac: Sve o n e koji se p o t a n k o izjašnjavaju ο biću i ο nebiću n i s m o doduše prešli. pretpostav­ ljajući da bi bili voljni odgovarati uljuđenije nego sada. a ako tko od ostalih kaže da jest nešto što n e m a tijela. j e d n a razumna a druga nerazumna? Teetet: Zašto ne? Stranac: Ali ne biva li svaka od njih takvom imanjem i prisutnošću pravde. Jer ako je n e k o koliko. pa ma koliko bilo. preziru posve i ne žele ništa više čuti. Teetet: Istina. dje­ l o m učiniti boljima. No čini mi se da s njima treba činiti ovako. kažu da jest neko smrtno živo biće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: A slažu li se da je to tijelo s d u š o m u sebi? Teetet: Svakako. Stranac: P o z o v i o n d a te boljima postale da ti odgovaraju.Stranac: A kad u o p ć e ne bi bilo o n o g cijelog. neke mislive i bestjelesne ideje prinuđujući da b u d u istinskim jestvom. što Campbell nalazi „probablv right". a također. Teetet: Posve ispravno. određujući tijelo i jestvo kao isto. Teetet: Bit će. j e r o n i su pitomiji. T e ž e pak od onih koji sve silom natežu u tijelo. Ali mi ne m a r i m o za njih. Teetet: Očituje to skoro v e ć i sve o v o što se sad pomalja. o n a pak tijela od onih i to što oni prvi zovu istinom. Teetet: T r e b a se dakle i k njima zaputiti. ustrajavaju na t o m e da jest samo o n o što dopušta neki zagrljaj i dodir. Stranac: A što? Ne kažu li da je j e d n a duša pravedna a druga nepravedna. a m o ­ žda čak i gotovo n e m o g u ć e . i to potvrđuju. Svega se naime toga takvog dotičući. Nadovezuje se n a i m e j e d n o na drugo. Heindorf je namjesto njih konjicirao τόν τό δλον. Isključujemo. Stranac: Da li dakle. Stranac: No čini se d a j e m e đ u njima kao neka borba giganata j e d n i h protiv drugih. I sam sam naime v e ć m n o š t v o takvih sreo. vazda traje. ako se o n o j e d n o ili o n o cijelo ne stavi u o n a koja jesu. Stranac: No o n o necijelo ne smije biti niti neko koliko. Teetet: Kako? Stranac: Najbolje ih je doduše. Jer o n o što je od boljih prihvaćeno zacijelo je vrednije od o n o g a što prihva­ te lošiji. Stranac: Stavljajući dušu kao neko od bića? Teetet: Da. Stranac: I d r u g o m e đ u t i m bezbrojno. Stranac: Zato oni koji se s njima prepiru vrlo bojažljivo o d o z ­ go o d n e k u d iz nevidljivog uzvraćaju. Tee­ tete. n u ž n o je da cijelo b u d e toliko. te tumači o n o što ti bude od njihove strane rečeno. Teetet: Zašto? Stranac: O n o postajuće uvijek je postalo cijelo. da bismo iz svega vidjeli kako reći za biće što zapravo jest nije ništa lakše n e g o za nebiće. u raspravama ih usitno raz­ bijajući. 2 Teetet: Čini se da s tim u potpunosti tako stoji. označavaju nekim p o k r e t n i m bivanjem umjesto j e s t v o m . stijene i drveće g r u b o rukama obgrljujući. premda ih imaju svi rukopisi. z b o g prepirke ο jestvu. ako bi ikako bilo m o g u ć e . donoseći svaki put veće i teže vrludanje o k o o n o g a ranije kazanog. uz to da nije.

a s druge strane d u š o m p u t e m mišljenja s pravim j e s t v o m .Teetet: Kažu doista. Stranac: Očito su nam. za o n o bivati spoznavanim n u ž n o opet proizlazi to da je trpnja. Jer ako bi i za nešto malešno od bića bili voljni dopustiti da je bestjelesno. boljima postali ti muževi. M o ž d a će pak b r z o dospjeti u besputnost. A ti n a m i kod ovih tumači. M o ž d a ti. a ako ih nešto takvo zadesi. ο vi najbolji. Postavljam naime odredbu da bića nisu ništa drugo do m o ­ gućnost i m o ć . pa i od najmanjega. Teetete. čini kako duša posjeduje neko tijelo. a i o n o suprotno. Jestvo će se onda. valjda zbog drugovanja s njima. Teetet: Kazuješ baš o n o što misle. nekako rastav­ ljajući. ljubiteljima ideja. nego da im se. ili oboje? Ili d a j e o n o trpnja. a o v o o n o dru­ go? Ili da ni j e d n o od toga dvojega ne ide skupa ni s j e d n i m od tih? Teetet: Očito da nijedno s nijednim. poznavano od strane spoznaje. osmotri da li će. zar ne? Teetet: Da. kažu li da je nešto od toga vidljivo i dodirljivo. ako bi spoznavanje bilo neko činjenje. ali ja da. bu­ dući da se ničeg od toga ne bi stidjeli oni od njih koji su u zemlju zasijani i iz nje nikli. s j e d n e strane. 186 187 . Teetet: Koji to onda stav iznose? Stranac: Ne prihvaćaju o n o što s m o maločas ο jestvu rekli o n i m a iz zemlje rođenima. Stranac: Na to pak kažu da uz bivanje doduše ide m o ć trplje­ nja i činjenja. također i duša u kojoj sve to biva. Teetet: Bit će tako. razumnost i ostale vrline. Stranac: A k o dakle jest pravednost. Stranac: Shvaćam. Stranac: Zapitajmo ih međutim iznova. dostajat će. no s j e s t v o m tvrde da nije u skladu m o ć ni j e d n o g od toga dvojega. M o ž d a će se kasnije i nama i njima drugo pokazati. Stranac: Bivanje kažete da je od jestva drugo. Teetet: No prihvaćaju to. ili pak . Jer protuslovili b i s m o onom prethodnom. Stranac: K a ž e m onda da o n o koje posjeduje ikakvu m o ć usa­ đenu da bilo čini ma što d r u g o m e bilo trpi i najmanje. Teetet: Ta kažemo doista. S njima dakle neka n a m ovdje to ostane uglavljeno. za koju k a ž e m o da se ne bi mogla zbiti o n o m e što miruje. Stranac: I da tijelom i m a m o zajednicu s bivanjem p u t e m osje­ ta. da sve to doista jest. M o r a t će naime kazati što je srodno i t o m e i ujedno svemu ono­ me što i m a tijelo. za što ć e m o reći da vi to tako zovete kod ovih obih? Zar ne baš o n o što smo mi maločas rekli? Teetet: Koje? Stranac: Trpnja ili djelatnost koje bivaju iz neke m o ć i u svih onih koji se jedni s drugima sudaraju. na što gledajući kažu za oboje od toga da jesu. Stranac: Lijepo. da ustvrde da su sve to tijela. d o k se s druge za razumnost i svako od onih za koja si pitao stide od­ važiti na to da ili prihvate kako sve to nije ništa od bića. ili je sve to nevidljivo? Teetet: Da gotovo ništa od toga nije vidljivo. njihov o d g o v o r na to nećeš dokučiti. ako im to predložimo. biti voljni prihvatiti i složiti se da je biće ovakvo nekakvo? Teetet: Kakvo to? Kaži i znat ć e m o smjesta. Stranac: A što? Kažete li da je spoznavati ili bivati spoznavan djelovanje. d o k bivanje svaki put drugačije. Stranac: A što je sa svim tim takvim? Ne kažu valjda da ima n e k o tijelo? Teetet: Na to ne odgovaraju više jednakim načinom. Stranac: No upravo to zajedništvovanje. koliko bude spoznavano toliko i kretati trpnjom. a jestvo biva spoznavano? Teetet: Kažu da s time da. To naime da će. Teetet: Ostaje. budući da već sami u sadašnjem ča­ su nemaju za reći nešto od toga bolje. za koje tvrdite da se uvijek na isti način isto drži. Teetet: A kazuju li time što? Stranac: O n o na što treba uzvratiti da s naše strane m o r a m o od njih j o š jasnije ispitati slažu li se s time da duša spoznaje. čak i ako bi to bilo samo jedanput. Teetete. ili trpnja. Stranac: No idemo k onima drugima. već bi se naprezali uvjeravati kako je sve o n o što ne m o g u rukama stiskati doista u potpunosti ništa. Teetet: Koje to? Stranac: N i s m o li nekako kao dostatnu odredbu bića stavili to kad je u n e č e m u ma i najneznatnija m o ć trpljenja ili činjenja? Teetet: Da.

n e p o k r e n u t o stoji? Teetet: Strašan b i s m o zaista stav dopustili. k a k o se čini. već uzvišeno i sveto. Teetet: Posve istinito. shvaćajući i sagledavajući njihovu zajednicu s jestvom. uklonivši znanost. 3 n e m a nitko nikako ni ο č e m u uma. strance. ili 3 pak m n o g e ideje. Teetet: Zacijelo. zaista. to uopće ne uviđam. p r e m a onoj djetinjoj molitvi. i da su nepokretni i da su pokrenuti. Stranac: Nisu dakle kretanje i stajanje. da bismo ujedno i nešto uznapredovali. Smisao je jednako jasan kaže li se na ovome mjestu „sva bića" ili samo „bića". Stranac: A što? Zar se ne čini da smo već prilično raspravom obuhvatili biće? Teetet: Baš posve. doista. Stranac: Filozofu je dakle. biće. život. ο bilo č e m u što tvrdio. a niti opet od onih koji biće na svakojaki način p o k r e ć u u o p ć e išta slušati. m e đ u t i m da ipak. ali n e ć e m o reći da ih i m a u duši? Teetet: A na koji bi ih drugi način imalo? Stranac: N e g o o n d a da doduše i m a u m . prihvati Budhamovo hiperkritičko umetanje riječi < πάντων >. Ne zoveš li kretanje i stajanje suprotnošću j e d n o drugome? Teetet: Kako da ne? Stranac: I ipak tvrdiš da to oboje i svako od njih j e d n a k o jest? Teetet: Ta tvrdim. Stranac: Ali ako b i s m o opet prihvatili i to da je sve uzgibano i pokretno. nego. Stranac: A što? Vidiš li da bi um bez toga bio. kao da je njime i stajanje i kretanje obuhvaćeno. Stranac: A što. ne uviđaš li da smo sad u najvećem ne­ znanju o k o njega. kad dopuštaš da jesu? Teetet: Nipošto. n e p o k r e t n o stoji? Teetet: Sve se to bar meni čini besmislenim. v e ć zaista nešto od njih drugo? Ne uviđamo.Teetet: Ispravno. duša i r a z u m n o s t nisu u p o t p u n o m e biću. Stranac: I o n o p o k r e t n o o n d a i kretanje treba prihvatiti kao bića? Teetet: K a k o da ne? Stranac: Proizlazi dakle Teetete da. protiv svih lukopisa. Stranac: Gle! No sada ć e m o Teetete tek zaista. i o n o m e koji najviše sve to cijeni. I pokušat ću to učiniti ispitujući te kao i one tada. nema­ j u ć i u m a . spoznati besputnost ispitivanja ο njemu. dakle. Stranac: N e g o da k a ž e m o da i m a doduše u m . i tim b i s m o stavom isto to odstranili iz bića. kako mi se čini. Stranac: Svakako. te. 188 189 . posve s d u š o m u sebi. Stranac: Razmotri o n d a jasnije da li bi. o b a zajedno.o i s t o m " ikada bilo b e z stajanja? Teetet: Nikako. Stranac: Kažeš li da se kreću oboje i svako od toga dvojega. prihvatiti da sve stoji. osobitu potrebu da se. d o k nam se čini kao da nešto g o v o r i m o ? Teetet: M e n i se doista čini. Zeusa m u ? Da li ć e m o se lako dati uvjeriti k a k o uistinu kretanje. kad k a ž e m o da kretanje i stajanje jesu. Stranac: Ili označavaš da stoje. Stranac: T r e b a se o n d a na svaki način boriti protiv onoga koji bi. da o n o niti živi niti razumijeva. mogli s pravom biti priupitani n a n o v o o n o što s m o sami tada pitali one koji kazuju da je sve toplo i hladno? Teetet: Sto to? Podsjeti me. doista. niti od onih koji kazuju j e d n o . život i dušu. ili da bi u o p ć e gdjegod postao? Teetet: Ni najmanje. ako su nepokretna bića. kazujući da to oboje jest? Teetet: A kako? Stranac: Dakle kao nešto treće uz ova stavljaš u duši biće. Teetet: Ž e s t o k o . No kako n a m je to pak prikriveno ostalo da s nama tako stoji. tako obojima priričeš da jesu? Teetet: Čini se da uistinu kao nešto treće protumačujemo bi­ će. ako se s ovim sad slažemo. Teetet: K a k o ? Stranac: Čini li ti se da bi o n o „ n a isti n a č i n " i „isto t a k o " i .. z b o g toga n u ž n o . razumnost ili u m . i ο biću i ο svemu govoriti oboje. poput Cornforda. Teetet: Ispravno. Stranac: N e k a bude. Teetet: Kako pak to? I što si to rekao? Stranac: Sretnice. ali život ne? Teetet: A kako? Stranac: A da k a ž e m o da doduše to oboje jest u njemu.

pa bilo da u j e d n o i iz j e d n o g u bezgranične razdvajaju. svejedno 190 191. Teetet: Svakako. Nije li da o n d a kretanje i stajanje neće nikako imati udjela u jestvu? Teetet: Baš nikako. ako hoćeš. Sjećaš se? Teetet: Kako da ne. kojima smo se prije obraćali. Stranac: Zašto onda ne bi. o n o što sad u vidu pitanja kazujemo. kao m o g u ć n e zajedništvovati jedni drugima? Ili ova da. smatram. ne imajući zajednice s jestvom? Teetet: N e ć e biti. Je li to dakle m o g u ć e ? Teetet: Doista je najnemogućnije od svega. niti nešto drugo nečemu drugome. nego i dobar. Teetete. češće o n e koji se time bave. koji su se z b o g oskudice u imetku pameti t o m e t a k o v o m zadivili. Stranac: P r e m a vlastitoj naravi biće dakle niti stoji niti se kreće. gozbu priredili mladićima. Jer svi takvi pripa­ jaju bitak. kako vjerujem. a o n a ne? Što ć e m o od toga. A i sve ostalo tako na isti način: pret­ postavljajući svako kao jedno. u čemu svemu. nego da ih tako u o v i m našim raspravama stavimo kao da su nepomješljivi i bez m o ć i da se m e ­ đ u s o b n o združuju? Ili da ih sve u o n o isto svedemo. pa onda smatraju da su u t o m e nešto p r e m u d r o pronašli. neka bude r e č e n o i o v i m a i ostalima. O d m a h je naime svima pri ruci za to se uhvatiti kako je n e m o g u ć e da o n a m n o g a jesu j e d n o i o n o j e d n o mnoga. oblike. kad s m o bili pitani na što se odnosi ime nebića. Jer ako se nešto ne kreće. kako neće stajati? Ili kako se opet ne kreće o n o koje nikako ne stoji? A biće nam se sad pokazalo izvan t o g obojeg. i u bezbroj ostaloga. Stranac: Da bi n a m dakle govor bio upravljen svima koji su ikada bilo što ο jestvu raspravljali. m a n e i vrline. ostaje n a m sad nada da će se. nego s j e d n e strane ο d o b r o m d o b r o m . . Stranac: G o v o r i m o naime ο čovjeku imenujući neko m n o g o . kako u onih koji o n o sve pokreću tako u onih koji ga kao j e d n o zaustavljaju. Stranac: K a ž i m o onda na koji to način zapravo m n o g i m ime­ nima svaki put o n o isto označavamo. Ta srećeš Teetete. Stranac: K o d toga je međutim opravdano da se sjetimo onoga. bilo u sastojke koji imaju granicu. Teetet: A kao što? Reci primjer. veličine. Teetet: Čega? Stranac: Da smo. te se stoga uveseljavaju ne dozvoljavajući govoriti ο d o b r o m čovjeku. A budući da i biće i nebiće jednako zapadaju u besputnost. Teetet: Valjda. ka­ ko se čini. Ne b u d e m o li pak mogli niti j e d n o od njih dvoje vidjeti. pridajući mu boje. Stranac: K a m o onda treba još da okrene razum onaj tko hoće nešto izvjesno ο njemu za sebe ustvrditi? Teetet: Ta kamo? Stranac: Držim doista da više nikamo lako.Teetet: Čini se. Teetet: Lijepo. k o d svakog razmotrio sve o n o što proizlazi? Teetet: Lijepo zboriš. reći da bi oni upravo izabrali? Teetet: Doista ne m o g u za njih na to ništa odgovoriti. Stranac: No tim slaganjem smjesta sve biva p o r e m e ć e n o . te beskrajno m n o g o drugog. Teetet: Svakako. čini u većoj. Teetet: Istinu veliš. a ovi da bivstveno stoji. zapali u potpunu besputnost. bar ćemo raspravu kako god b u d e m o spo­ sobni najdoličnije dalje voditi ovako ο obojemu ujedno. ponekad i starije ljude. te iz tih i sastavljaju. Stranac: To neka onda ovdje leži neodlučeno. ako se j e d n o od toga pokaže bilo mračnijim bilo jasnijim. Stranac: No i oni koji o n a sva sad sastavljaju a sad ih raz­ dvajaju. kažemo ne samo da je čovjek. i drugo na taj način pokazati. opet g o v o r i m o kao ο m n o g o m i po­ m o ć u m n o g i h imena. pa i onih koji p r e m a idejama tvrde da bića vazda se na isti način isto držeći jesu uvijek. odgovarajući j e d n o po j e d n o . Stranac: T i m e smo. prvo da ništa ničim n e m a nikakvu m o ć zajednice s nečim. a i o n i m a od starijih koji kasno uče. a s dru­ ge ο čovjeku čovjeku. zaista. strance. ako je to m o g u ć e reći. zaista? Stranac: A što? Da li će koje od njih biti. Stranac: I stavimo da oni kažu. Stranac: Da li smo sad u nekoj manjoj besputnosti o k o bića? Teetet: M e n i se zaista. oni govoreći da se bivstveno kreće. Teetet: A što to? Stranac: Da li da niti jestvo ne pripajamo kretanju i stajanju.

Teetet: T o č n o govoriš. Stranac: I k o d ostalih umijeća i neumijeća naći ć e m o druga takva. Teetet: Ispravno. Stranac: Svatko dakle tko h o ć e ispravno odgovoriti postavit će o n o preostalo od troje. tražeći sofista prije njega pronašli filozofa? Teetet: K a k o kažeš? Stranac: N e ć e m o li reći da dijalektičkoj znanosti pripada ras. pri svemu t o m e ne bi govorili ništa. Teetet: K a k o da ne. Stranac: Samoglasnici se pak. i bezbroj­ n i m drugima. pa m n o g e druge od jed­ ne izvana j e d n e s drugima obuhvaćene. i o n i m „ p o sebi". ili nešto da a nešto ne. Stranac: Kojeg? Teetet: Gramatičkog. tavljati p r e m a r o d o v i m a i ne smatrati istu ideju drugom. te p o n o v o u razdvajanjima. Stranac: Ali j a m a č n o je to baš najvećim n u ž n o s t i m a n e m o ­ guće. Teetet: Da. Stranac: No o n o dvoje otkrilo se kao n e m o g u ć e . p o p u t sveze protežu kroz sve. Stranac: Zar neće onaj koji m o ž e to činiti dostatno raspozna­ vati j e d n u ideju. Stranac: No kako ć e m o je sad nazvati. pa opet j e d n u u j e d n o m sabranu kroz cjelinu mnogih. d o k je onaj tko to ne razaznaje n e m u zičar. Teetet: K a k o da ne? Stranac: A što? Budući da s m o se složili da na isti način i rodovi jedni spram drugih imaju miješanje.stavljaju li da to biva naizmjenice ili pak uvijek. Teetet: Da. izuzetno spram drugih. niti o n u koja je druga istom? Teetet: Da. zadešava ih g o t o v o što i slova. kojih se nemaju snage riješiti i ne spajati ih u govo­ rima. Stranac: Z n a li dakle svatko koja m o g u s kojima biti u za­ jednici. a i m n o g e odvojeno posve razlučene. Stranac: K a k o ? Teetet: Da bi i kretanje samo posve stalo i stajanje se opet s a m o pokrenulo. te stoga i ne trebaju drugih osporavatelja. zar nije n u ž n o da s n e k o m znanošću kroz rasprave putuje onaj koji h o ć e ispravno po­ kazati koji su od rodova kojima suglasni. d o k se druga slažu. Stranac: A što? Nije li tako i s visokim i niskim glasovima? Onaj tko ima umijeće da raspoznaje one koji se zajedno miješaju i o n e koji ne. kako to da kretanje stane tako i to da se stajanje kreće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: O n d a preostaje samo o n o treće. I od njih se n a i m e j e d n a nikako j e d n a s drugi­ ma ne slažu. a u kojoj ne. a i p o r e d b a ti je istinita. p o p u t o n o g n e o b i č n o g Eurikleja. u svakom smjeru protegnutu kroz m n o g e . tako da je bez n e k o g od njih n e m o g u ć e da se i od ostalih j e d n o s drugim složi. Teetete? Ili smo. n e o p a ž e n o prispjeli u znanost onih slobodnih i. u kući imaju neprijatelja i protivnika. koje su pojedinačno j e d n e od drugih odvojene. a koji se uzajamno ne podnose? I j o š i to da li kroz sve jesu neki koji ih povezuju. ili ništa. A to je znati p r e m a rodu razlučivati u kojoj mjeri svako pojedino m o ž e biti u zajednici. nego. reći ćemo. Teetet: D a k a k o . Teetet: T a k o je. čini se. ako bi j e d n o d r u g o m e pridolazili. taj je muzičar. tako da se m o g u zajedno miješati. j e s u li u svemu neki drugi uzrocima razdvajanja? Teetet: Ta kako ne treba znanosti. Stranac: No što ako d o p u s t i m o da sve ima m o ć uzajamnog zajedništvovanja? Teetet: To sam v e ć i ja sposoban odbiti. tako mi Zeusa. kako se ka­ že. ako n e m a baš nikakvog miješanja. Teetet: I j o š kako. Stranac: Jer n e k o j e d n o od toga je baš n u ž n o : ili se sve h o ć e zajedno miješati. ili treba umijeća onaj tko bi to htio dovoljno d o b r o raditi? Teetet: Umijeća. te vazda putuju unaoko­ lo ga noseći d o k se iznutra oglašuje. Teetet: K a k o ? Stranac: P r i n u đ e n i su se ipak pri svemu služiti o n i m „ b i t i " i o n i m „ o d v o j e n o " . 192 193 . i o n i m „ o d drugih". Stranac: Najsmješnijemu od svega bi se m e đ u t i m primakao g o v o r o n i h koji ne bi dopuštali da išta po zajednici sa stanjem d r u g o g b u d e o z n a č e n o drugim. i to valjda najveće. Stranac: A ako j e d n a h o ć e to činiti a druga ne. Teetet: Da.

govoreći da nebiće jest bivstveno nebiće. a neki ne. Teetet: Kud i kamo. Ta o b a n e k a k o jesu. Teetet: Kako da ne? Stranac: Tada su to već tri. Jer oči duše mnoštva ne m o g u istrajati gledajući spram božanskog. i sada i kasnije. prinu­ dilo bi svako od toga dvojega da se preinači u o n o s u p r o t n o od svoje naravi. . to ne m o ž e biti niti j e d n o od njih. a da n a m to ostaje prikriveno? Teetet: M o ž d a .Teetet: Svakako. Teetet: Što da ne? Stranac: Dakle je svaki od njih drugo od ostala dva. Teetet: Kako? Stranac: O n o g a pobjeglog u tminu nebića. budući da u t o m s u p r o t n o m ima udjela. z b o g blještavila područja opet nije nikako lako ugledati. teško je razaznati z b o g tamnoće mjesta. Teetet: I s tim ne manje nego s o n i m prije po svojoj prilici tako stoji. bude­ mo li voljni. zaista. Teetet: Tako. Stranac: Što smo to pak sad tako nazvali o n i m istim i dru­ gim? Jesu li to neka dva roda. Stranac: Ali za o v o dvoje tvrdimo da se ne daju j e d n o s d u g i m miješati. ako nam se uopće pruži pri­ lika da nekako. Stranac: No oba imaju udjela u o n o m istom i d r u g o m . druga od ona tri. sa sofistom je teškoća druge vrste nego s njime. p o t o m kakvu imaju m o ć m e đ u s o b n o g zajedništva. do o n o m e koji čisto i pravedno filozofira. b u d e m o li ga tražili. govoreći za kretanje i stajanje da oba jesu. 194 195 . Teetet: Kako? Stranac: Što god bismo zajedničko prirekli kretanju i stajanju. Teetet: Nikako. Stranac: Ali kretanje i stajanje j a m a č n o nisu niti drugo niti o n o isto. Kad bi naime tim obojima pridošlo bilo koje od o n o g a dvojega. niti pak stajanje. Stranac: Budući da smo se dakle složili da neki od rodova h o ć e jedni s drugima biti u zajednici. boravljenjem s nji­ me sljubljenog. Stranac: No zacijelo nećeš tu dijalektičku znanost pridati dru­ g o m e . ako i ne b u d e m o mogli biće i nebiće dokučiti s p o t p u n o m j a s n o ć o m . Stranac: Od rodova koje smo upravo prošli najveći su zacijelo samo biće. Teetet: T r e b a dakle. no uvijek s njima po nužnosti smiješana. prvo kakva je svaka pojedina. nekaž­ njeno u m a k n e m o . Teetet: T o č n o . a sebi s a m o m isto. koliko to do­ pušta vrsta sadašnjeg razmatranja. ta o b a tako. te treba razmatrati kao da ih je pet a ne tri. kao bića. Stranac: Filozofa pak. ipak b a r e m ne b u d e m o oskudni raspravom ο njima. Teetet: Ali to je svakako n e m o g u ć e . proglasiti istima. a stajanje će se pak pokrenuti. Teetet: Ta kako bi tko pridao drugome? Stranac: Filozofa ć e m o dakle na takvom n e k o m mjestu pro­ naći. nego izabirući neke od onih koje se nazivaju najvećima. . tako da.. Stranac: Biće se pak dade miješati s obima. ili t i m istim i drugim izričemo nešto od onih. Ili? Teetet: Čini se. No d o k je i njega do­ duše teško jasno vidjeti. Teetet: N e . te stajanje i kretanje. d o k neke pak ništa ne priječi kroz sve sa svima biti u zajednici. Stranac: Ali ako biće i o n o isto ne označavaju ništa različito. Stranac: Ο njemu ć e m o dakle u b r z o razmotriti jasnije. No ο sofistu je svakako očito da ga se ne smije ispu­ stiti prije no što ga dovoljno p r o m o t r i m o . zaista. Stranac: A ipak ne k a ž e m o da kretanje jest o n o isto ili drugo. Teetet: Skoro. dajmo nakon toga napredujmo raspravom na ovaj način: ne razmatrajući ο svim idejama. kako vjerujem. Teetet: Lijepo si rekao. . opet ć e m o . ideji bića vazda prionulog mišljenjem. Teetet: Da. te neki s malo a neki s m n o g o njih. Stranac: N e m o g u ć e je dakle da su o n o isto i biće j e d n o . Teetet: A zašto? Stranac: Kretanje će stati. Stranac: Nego trebamo li misliti biće i o n o isto kao n e k o jedno? Teetet: Možda. .

4 Teetet: I te kako. z b o g koje odvojeno od o n o g istog biva ne to nego drugo. Stranac: A kad bi se nekako združilo samo kretanje sa sta­ janjem. Teetet: K a k o da ne? Stranac: R e c i m o dakle iznova. Stranac: No jest. Teetet: Skoro. ΞΕ. z b o g toga što baš sve ima u o n o m e istom udjela. Stranac: I reći ć e m o da je o n a protegnuta kroz sve njih. παν ταύτοΰ namjesto rukopisnog αύτη . ΘΕ. άτοπον άρα στάσιμον αυτήν προσαγορεύειν.. < νϋν δέ ού μεταλαμβάνει. s Cornfordom. z b o g toga što i m a udjela u biću? Teetet: Jest. a druga uvijek u o d n o s u na druga? Teetet: Zašto ne? Stranac: A o n o drugo je uvijek u o d n o s u na drugo. upravo to jest bit dru­ gogTeetet: G o v o r i š kako stoji.Stranac: Stavljamo li onda o n o isto kao četvrto k trima ide­ jama? Teetet: Svakako. Jer svako pojedino j e d n o da je drugo od ostalih ne po svojoj naravi. ταύτοΰ δέ γ* άμα και θατέρου μετέχουσαν ορθώς έχει και ταύτόν αυτήν και ού ταύτόν προσαγορεύειν >. kretanje je opet drugo od o n o g istog. kao što bijaše drugo od istog i od stajanja? Prihvaćamo.προσαγορεύειν. tako da se opet ispravno zove neistim. Stranac: I zaista. ού γάρ ούν. > ΘΕ. do dokaza za to dospjeli smo prije nego do ovih sada. Ili? Teetet: T a k o . Teetet: K a k o ? Stranac: P r v o dakle da je kretanje u potpunosti drugo od sta­ janja. ΘΕ.. tad g o v o r i m o tako u odnosu na njega samog. it does not. tad ne bi bilo ništa n e o b i č n o označiti ga postojanim? Teetet: Posve ispravno. uzimajući opet j e d n o po jedno. STR. a kad d a j e neisto. o n i m a koje s m o probrali. <No ono se ipak ne združuje. Teetet: Da. Teetet: Svakako. Stranac: Nadalje. nismo govorili na isti način. jer je time izvrsno izražen očito intendirani smisao. budući da Teetetov odgovor nije lako dovesti u sklad s onim što je prethodno rečeno. Madvigovu korekciju αύτη . bilo bi nekad i m e đ u o n i m drugima n e k o drugo koje nije u o d n o s u na drugo. Stranac: Ali ipak o n o bijaše s a m o m sebi isto. πάντ' αύτοΰ. ού γάρ ούν.. Ili kako k a ž e m o ? Teetet: T a k o . Stranac: Nije dakle o n o isto? Teetet: Nije.. N e g o kad bi drugo imalo udjela u objema idejama. Stranac: Besmisleno je dakle označavati ga postojanim. Da li je kretanje drugo od dru­ gog. No. z b o g toga što ima udjela u o n o m istom.. doista. postojanim. nikako. kad da je o n o isto. VVhereas it does participate both in Sameness and in Difference. Stranac: Nije dakle stajanje? Teetet: N i k a k o .. Sam je pokušao ispuniti je sljedećim hipotetičkim tekstom: .. Kad naime za nj k a ž e m o da je o n o isto i neisto. Na ovome je veoma važnom mjestu Heindorf konstatirao lakunu u tekstu. Stranac: T r e b a dakle reći da je narav drugog peta m e đ u ide­ jama. Stranac: Ali držim da dopuštaš j e d n a od bića nazivati samima po sebi. što se čini vrlo vjerojatnim. Stranac: T r e b a se dakle složiti i ne treba se zlovoljiti t i m e što je kretanje isto i neisto. Stranac: A što? Da li da k a ž e m o da je o n o drugo peto? Ili to i b i ć e treba misliti kao neka dva i m e n a za j e d a n rod? Teetet: M o ž d a . Stranac: O v a k o pak kazujmo ο tih pet. tad pak g o v o r i m o z b o g zajednice s drugim. već. Teetet: Ne. Teetet: Zaista t o č n o .. kao što i m a biće. v e ć po t o m e što i m a udjela u ideji drugog. so that it is correct to speak of it as both the same and not the Same. ako v e ć dopuštamo da se jedni od ro­ dova h o ć e m e đ u s o b n o miješati. ορθότατα γε što bi značilo otprilike: „.>" 196 197 . ΞΕ. THE AT. Stranac: Ne bi bilo tako kad se biće i o n o drugo ne bi razli­ kovali više od svega. ma koje drugo bilo. s čime je u skladu i njegov prijevod: .<But it does not in fact participate in Rest at ali. > Teetet: Po­ sve ispravno. A sad n a m je baš po nužnosti proizašlo da. pokazujući da je tako po naravi. ako Cornfordov je prijedlog popune teksta još složeniji: < νϋν δέ ουδαμώς μεταλαμβάνει. a drugi ne.

Stranac: No niti oko toga se zaista ne treba zlovoljiti. Stranac: Zar to isto ne zadešava i dijelove naravi drugog. dobiva ime koje je n e k o vlastito za taj dio. čini svako pojedino nebićem. koliko ima onih ostalih. Budući da naime nije ona. budući da imaju udjela u biću. da je o n o nelijepo neka suprotstavi] enost bića biću? 6 ή ispred άντίθεσις. objavljuje nešto od onih ostalih. kako se čini. premda je sadržano u većini rukopisa. F.Teetet: N u ž n o . Jer kod svih narav drugog. ili radije stvar na koju se o d n o s e imena oglašena na­ k o n odricanja. Hermann. Stoga i ima m n o g o vještina i znanosti i m n o g o s t r u k o se zovu. neka nas razuvjeri u naše prethodne stavove. Teetet: Čini se. premda smo se složili da ih je pet ο kojima i u koje smo prethodno stavili razmatranje? Teetet: A kako? Ta nemoguće je dopuštati manji broj od ono­ ga koji se maločas pokazao. nego tek drugo. Teetet: U svakom pogledu. čini li se i tebi da ć e m o i ovo? Teetet: Koje? Stranac: Narav drugog izgleda mi raskomadana.. i kod kretanja i kod svih rodova. ispravno kažemo da jesu i z o v e m o ih bićima. Stranac: Bez straha ć e m o dakle boreći se reći da kretanje jest drugo od bića? Teetet: Bez i najmanjeg straha. Stranac: Dakle proizlazi. stavljeno pred riječ koja slijedi. No kako ć e m o reći? Stranac: Postoji li neki dio drugog suprotstavljen o n o m lijepom? Teetet: Postoji. izdvo­ j e n p r e m a o n o m e spoznavanom. već samo toliko da o n o „ n e " . te ih baš sve na isti način tako ispravno z o v e m o nebićima. pa će nas tako razuvjeriti i u ovo nakon njih. kad se kazuje. Teetet: Koje? Stranac: Proizlazi li tako da je o n o nelijepo išta drugo do n e k o od bića izdvojeno iz nekog j e d n o g roda. p r e m d a je jedna? Teetet: M o ž d a .. Stranac: No ne treba li kazati daje i samo biće drugo od ostalih? Teetet: N u ž n o . prema o n o m stavu od maloprije? Teetet: Istina. ne kazujemo nešto suprotno do bića. U slučaju njihova zadr­ žavanja. Isto vrijedi i za τι nakon είναι. Teetet: Koje? Stranac: Kad kazujemo nebiće tad. Stranac: Sto dakle nakon toga? Zar ć e m o za nj doduše reći da je drugo od ona tri." 198 199 . te opet n e k o m od bića supr otstavlj eno? Teetet: Tako. no pojedini njen dio. daje suprotstavljenost onome nelijepom nešto između bića i bića. Stranac: Daj kaži mi sad ovo. Stranac: I biće nam dakle upravo za toliko nije. no da je od četvrtog nećemo.. znači suprotno. Teetet: Svakako. Stranac: Po nužnosti je dakle da nebiće jest. Teetet: K a k o ? Stranac: Kao kad r e k n e m o nešto neveliko. Teetet: Posve pravedno si kazao. Campbell i Burnet. ako već narav rodova sadrži zajednicu jednih s drugima. to nije drugo od ničeg drugog do od naravi lijepog. kao što je i znanost. a opet. kako se čini. Teetet: K a k o ? Stranac: Ta i o n a je nekako jedna. kako ima dio rukopisa. Stranac: Nekako je dakle nedrugo i drugo.It results then that the notion of'non-beautiful' is an opposition of being to being. ili da ima neki naziv? Teetet: Da ima. Stranac: H o ć e m o li kazati da je to bezimeno. praveći ih drugima od bića. čini li ti se da tada o n o maleno više riječju očitujemo no o n o jednako? Teetet: A kako bi? Stranac: N e ć e m o dakle dopustiti da odricanje. smisao bi bio otprilike ovaj: „Dakle proizlazi . Teetet: G o t o v o da je tako. opravdano ispuštaju Stallbaum. doista. A ako tko to ne dopušta. O n o što svaki put oglašavamo nelijepim. Stranac: No pogledajmo i ovo. a s druge pak ona ostala beskonačna brojem nije. budući da ima udjela u biću? Teetet: Baš posve jasno. Stranac: A ako smo to razumjeli.C. Stranac: Nije li onda jasno da kretanje jest bivstveno nebiće i biće." Naš je prijevod blizak Campbellovu: . o n o s j e d n e strane jest j e d n o .

nije niti svako pojedino od njih. te k o n a č n o da o n o drugo. ili. Stranac: Dakle. Teete­ te. po t o m e što j e d n o ništa više nije od drugog? Teetet: Sto da ne? Stranac: I sve ć e m o ostalo dakle na isti način kazivati. nego smo očitovali i ideju koja se slučuje biti nebićem. Campbellov prijedlog τούτο φανή' teško se može prihvatiti. te da kao što o n o veliko bijaše veliko i o n o lijepo bijaše lijepo. bilo da ima razloga ili je baš sasvim bezrazložno. kako poje­ dinačno tako i sva zajedno. Jer mi smo se od nečega njemu suprotnog odavno oprostili. imajući udjela u biću. po nužnosti je najjasnije da je nebiće. kako ti reče. budući pak da je drugo od bića. Stranac: Zaostaje li onda. ako se to smije reći.which is the emphatic word". usprkos protivljenju Cornfordovu. kako se čini. Stranac: A što? P r e m a t o m zboru. n e g o samo toliko da je drugo od njega. A biće opet. pa bilo da jest ili nije. da jest nebiće. budući da se smisao lako dopunjuje prenošenjem prethodnog ήν. Dokazujući naime da jest narav drugog i d a j e raskomadana na sva bića j e d n a u o d n o s u na druga. mnoštvo puta jesu. Stranac: Neka nam dakle ne kaže netko kako se usuđujemo reći da nebiće jest očitujući ga kao suprotnost biću. treba da i on govori kao što mi govorimo: da se rodovi jedni s drugima miješaju. Teetet: Sasvim j a s n o . nije ništa manje jestvo od. Stranac: Znaš li o n d a da smo prestupili dalje od P a r m e n i d o v e zabrane? Teetet: K a k o t o ? Uvjetno prihvaćamo Boeckhovu dopunu <μή μέγα> i <μή καλόν >. suprotnost dijela naravi drugog i o n e bića. niti sva ostala zajedno osim njega. j e s t v o m išta više n e g o sve ostalo? I treba li v e ć odvažno kazati da nebiće postojano jest imajući svoju narav. i o n o neveliko [neveliko] 7 i o n o nelijepo [neli­ j e p o ] 7 . budući od njih svih drugo. da s m o najistinitije rekli. ne upravo o n o u čemu ima udjela. da li n a m o n o lijepo više pripada bićima. a o n o nelijepo manje? Teetet: Nikako. d o k o n o za koje s m o sad kazali d a j e nebiće neka nas netko ili razuvjeri. Ta ako ona jest. . n u ž n o je o n d a i njene dijelove ništa manje staviti kao bića. tako i nebiće na isti način i bijaše i jest nebiće. tako da biće n e o s p o r n o opet bezbroj puta nije ona bezbrojna.Teetet: Sasvim ispravno. Stranac: Ne treba li i o n o nepravedno staviti kao p r a v e d n o m j e d n a k o . za kojim s m o z b o g sofista tragali. strance. ali ne i nužnom. v e ć od tog puta istraživanja odvrati misao. tražeći j o š dalje od toga. j e d n a ideja ubrojena m e đ u m n o g a bića? Ili i m a m o j o š neku nevjericu. osporivši n a m da valjano govorimo. ne označavajući nje­ g o v u suprotnost. zatim da se biće i drugo protežu kroz sve i j e d n o kroz drugo. Teetet: Kako? Stranac: On naime negdje kaže: 8 „ N e ć e š doista nikad to iznuditi . n e g o drugo. odvažili s m o se za svaki njen dio suprotstav­ ljen biću kazati da to samo jest jestveno nebiće. dok ona ostala. Stranac: Pokazasmo mu više no što je on zabranio istraživati. kad su j e d n o d r u g o m suprotstavljeni.." Teetet: Ta govori zaista tako. bit će drugo od ostalih rodova. u o d n o s u na to? Teetet: Nijednu. kad se v e ć narav d r u g o g pokaza bićima pripadnom. 200 201 . Prihvaćamo s Burnetom Simplikijevo čitanje τούτο δαμή umjesto ru­ kopisnog τούτ' ούδαμή. a. Teetet: K a k o da ne. Campbell pak smatra dopunu mož­ da ispravnom. Stranac: T r e b a o n d a kazati da j e d n a k o jesu o n o neveliko i samo veliko? Teetet: Jednako. po t o m imanju udjela jest. dok god to ne m o ž e . Stranac: K a k o da je o n d a n a z o v e m o ? Teetet: Očito da je to samo o n o nebiće. združeno s drugim. Teetet: I baš mi se u svakom pogledu čini. Stranac: Mi pak ne samo da smo pokazali za nebića da jesu. samog bića. Teetet: Istina. a m n o š t v o puta pak nisu.

ne smije se previdjeti da Platon ipak ustra­ java na tome da je to novo shvaćanje. često je u tradiciji bilo uspoređivano s Aristotelovim kategorijama. VII.kao takva zadobivena isključivo u obzoru pridavanja. I doista se u njemu sadrže poglavito razmatranja u kojima je povijesno zasnovana kako ontologija tako i logika s gramatikom. Borba protiv svemoćne sofističke obmane . glasi „Sofist . Metodički i sadržajno bliži se već. odnosno protumačenja onog ništa u smislu nihil privativum i die bestimmte Negation.) §6. Ipak. §5. No Aristotelove su „kategorije" nešto u svakom pogledu različito.sada u smislu moći i možnosti (δύναμις). „Potpuno biće" ovdje je u Sofistu određeno kao ono što bivanje i kretanje. obmana i privid jedna u sebi pozitivna moć. istota i drugost-razlika. čudeći se uz to silno da im nije pribrojena jednota (Επη.i to je presudno . dakle biće. za što bi govorila vlastita nje­ gova napomena ο „drugovanju s njima"? Ih ovdje ipak treba prepoznati Platonovu filozofijsku kritiku vlastitih ranijih nazora. slike. na temelju internih izričitih me­ đusobnih upućivanja. Groningen. Breslau.stupa sad izraz γένος. jednako kao i. 2. obliku rasprave. §2. uspo­ redo s tim.a upravo je to za Platona jedno od presudnih određenja filozofije . koji su međutim njegov nauk tek površno i nedostatno razumjeli. s mnoštvom složenica i izvedenica. što se nama čini najvjerojatnije? S7 Teško je dokučiti i pravi smisao naglašeno tehnički i metodički sprovođenih „razdioba" (dijareza). jednako kao i na­ glašeno inzistiranje na konačno iznađenom istinskom određenju one ra­ nije vazda zagonetne uzajamne „zajednice" i „sudjelovanja" osjetilnih i mislivih bića . kako ga je Platon bio mjerodavno odredio naprimjer u Politeii. nužno upravo u svrhu zadobivanja dostatne orijentacije ο mogućnosti i pravoj naravi privida. dakle onom najopćenitijom odredbom koja je . s naglaskom na „metodi". „prediciranja". Koliko god da jest istina daje bitna tema dijaloga novo shvaćanje naravi onog ništa ili nebića. omogućeni su i usmjereni onim što je izboreno ovim Platonovim dijalogom. prije svega obiljem novih riječi ili upotrebom postojećih u novom svojstvenom značenju. u razlici spram ra­ nijih djela.Neki problemi interpretacije Tradicionalni naslov ovoga dijaloga. Kao nebiće koje jest u dijalogu se pokazala narav drugoga. te naglaše­ nom sinonimikom. kao i kasnija temeljna metafi­ zička određenja. Bivstveno nebiće ontologijski je uvjet mogućnosti toga. Povijesno-filozofijski ostaje to onda isho­ dištem za sve kasnije odredbe onog ništa i onog negativnog u smislu nedostatka. stajanje. Time je filozofijski izboreno jedno bitno novo posvemašnje dinamiziranje cjeline svega. za­ jedno s ranijim Teetetom. živog. Prije svega ono ο tome tko su ustvari „prijatelji ideja" koje Platon u dijalogu blago ali zato ne manje odlučno kritizira.ο nebiću. odnosno razlika sama. ali i ovdje u Sofistu teško je previdjeti. logički". sve više i više središnji filozofijski termin kasno- ga Platona (v. koju nikako ne valja razumijevati u kasnijem Aristotelovu smislu puke mogućnosti. izrazitom minucioznošću izričaja. „transcendentnosti" i odijeljenosti od cjeline bivajućega. sadrži i obuhvaća u sebi. Platonovu svijest ο toj novosti posvjedočuje emfaza kojom bez ikakve potrebe daljnjeg obrazloženja uvodi odredbu bića kao pokrenutog. Njihovu bitnu različitost od postupka di­ jalektike.gotovo da se može tako reći. §3. Holvverda: Commentatio de vocis quae est ΦΥΣ1Σ vi atque usu praesertim in graecitate Aristotele anteriore. kre­ nuo tim putem razumijevanja. mada im se danas možda više ne može pridavati onakva važnost kao što je to svojedobno htio J. Nekoliko je bitnih pitanja u današnjim interpretacijama još uvijek do kraja sporno i otvoreno. 1917). Stenzel (Studien zur Entuiicklung der platonischen Dialektik von Sokfates zu Aristoteles. Stilski i jezično upućuje već na svojstva sasvim poznih djela.mo­ guća je samo tada kad se uvidi da su laž. §8 Ono što Platon u ovome spisu zove „najvećim-najvažnijim rodo­ vima". Sama riječ ιδέα sve se više povlači iz središnjih formulacija. dok će είδος sve više poprimati pretežno dijalektičko-logičko značenje. oponašanja i na koncu same personifikacije života koji u svemu tome i iz svega toga crpi mogućnost svog bitka: . dušom i umom prožetog.sofistike i sofista. 9). Radi li se tu tek ο anonimnim tadašnjim sljedbenicima Pitagore i elejaca? Ili pak ο samim Platonovim učenicima. Fedru. Na njihovo mjesto . ishodište Platonovih „rodova". kretanje. te tek time i život. nigdje drugdje toliko prisutnih koliko u ovome djelu i u Državniku. pojednostavljujući donekle . Ukazujemo na neka od važnijih pitanja tumačenja: 91. Zajedno s pretumačenjem onog ništa ide po nužnosti i bitno novo razumijevanje samog bića. lišenosti. međutim. Jednako se tako teško oteti dojmu svojevrsne autoironičnosti pri njihovoj pretjeranoj i cjepi­ dlačkoj provedbi. D. nemoguće je ignorirati i bjelodanu ozbiljnost kojom sam Platon na njima ustrajava. Već je Plotin. On naprimjer u svakoj prilici izrijekom niječe svaku mogućnost toga da bi „biće" ili „jedno" bili kategorijom. Opisano produbljenje temeljne koncepcije praćeno je i neskrivenim terminologijskim mijenama. 202 203 . Izvjesno je. izraz φύσις. kao elejskog nasljeđa koje Platon sam putem kritike transcendentnih ideja u Parmenidu stavlja u pitanje. 1955. neposredno slijedećim Državnikom te nenapi­ sanim Filozofom. §4. potekao još od aleksandrinskih gramatićara. i u tome smislu odlučna kritika Parmenida. da spis sačinjava srazmjerno kasnu tetralogiju. dušu i um. Taj obzor nije. Već Aristotelovo shvaćanje „materije" u smislu iskonske nedostatnosti (στέρησις). Ono sad biva lišeno svakog preostatka svo­ jevrsne onostranosti. razli­ čitoga. manjka.

Štoviše, Platon sam nije nijednom upotrebio riječ „kategorija". Za njega, kao i za sve Grke prije Aristotela, znači κατηγορία ponajprije „optužbu", i tek donekle glagol κατηγορεΐν uz ino i „označiti kao...". Platonov izraz „ r o d " (γένος) ovdje u Sofistu nema ništa od kasnije­ ga, postaristotelovskog bitno logičkog značenja, u razlici spram „vrste". Kako smo već rekli, on je ovdje bliži onome što Platon inače naziva είδος, u smislu „ideje". Uz to, Platon izrijekom upozorava da pet „najvećih" rodova ne smije biti shvaćeno tako kao da ne bi bilo i drugih. U tom smislu valja njegov izraz μέγιστα shvatiti manje naglašeno no što to čine u pravilu svi prevodioci, s izuzetkom Cornforda (Apelt: ,,die vvichtigsten Gattungsbegriffe", Campbell: ,,the most important kinds", Dies: „les plus grandes des genres"). Važniji konzultirani komentari: The Sophistes and Politicus of Plato. With a Revised Text and English Notes by Lewis Campbell. Oxford, M. DCCC. LXVII. (Reprint Edition New Hampshire, 1988.) Plato's Theory of Knowledge. The Theaetetus and Sophist of Plato translated with a Running Commentarv by Francis Macdonald Cornford. London, 1979 ^ΙΘΒδ).

Iz djela Timej (27d5 - 31b3; 47e3 - 5 2 d l ) . Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s IV. Oxonii 1972 ( 1 1 9 0 2 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

T i m e j : T r e b a dakle, p r e m a m o m e mnijenju, najprije razlučiti o v o : što je o n o uvijek jestvujuće, a ne imajuće nastanka, i što o n o nastajuće uvijek, a nikad jestvujuće? Prvo je dokučivo mišljenjem p u t e m pojma, jestvujući uvijek na isti način, a drugo opet mni­ jenjem p u t e m b e s p o j m o v n o g osjetila mnijenljivo, nastajući i pro­ padajući, a nikad bivstveno ne jestvujući. A sve o n o nastajuće po nužnosti od n e k o g uzroka nastaje 1 ; jer s v e m u je n e m o g u ć e imati bez uzroka nastanak. Kada dakle proizvođač izradi oblik i m o ć 2 nečega, gledajući prema o n o m e što se uvijek isto d r ž i 3 i tim se u z o r o m za to služeći, po nužnosti će tako sve lijepim dogotoviti. Kad pak gledajući u o n o nastalo i slu­ žeći se nastalim u z o r o m , ne lijepo. Sve p a k o v o n e b o - ili svijet, 4 ili i drugo ako bi netko imenuju­ ći najviše volio, tako ć e m o ga i mi nazivati, - ο njemu dakle prvo treba istražiti upravo o n o što je uglavljeno da ο s v e m u treba u p o č e t k u istražiti, naime da li bijaše uvijek, ne imajući nijednog početka nastanka, ili je nastalo, od nekog početka započinjući.
1

2

Usp. i Phil. 26e. Tavlor, možda pomalo pretjerujući, naglašava kako su riječi ίδέαν και δύναμιν ovdje posve netehnički upotrebljene, kao „form and quality" ili „form and faculty", i to ,,in the wide Elisabethan sense of the second word". Već su se stari komentatori razilazili u prosudbi toga s čime valja vezati ono αεί. Atticus ga je povezivao s βλέπων, a Porfirije, kojeg slijedi i Proklo, s κατά ταύτα έχον. Vjerojatniji je ovaj drugi stav. , , . ... ουρανός je stanje ime za cjelinu „svijeta", dakle izvorno ne znači tek „nebo", κόσμος se u istome smislu javlja po prvi put u Heraklita.

3

4

204

205

Nastalo je; jer vidljivo je i dodirljivo i tijelo imajuće, a sve takovo je osjetilno. Sve o n o osjetilno pak, mnijenjem s osjetilom dohvatljivo, pokaza se bivajućim i nastalim. A za o n o nastalo opet tvrdimo kako je n u ž n o da od nekog uzroka nastane. M e đ u t i m , tvorca i oca ovoga tu svega iznaći te­ žak je posao, a i nađe li ga se, nemoguće svima kazati. N o , to treba dakle iznova ο t o m svemu: prema kojemu od dva uzora ga je graditelj izradio, da li prema o n o m e koji se na isti način i jedna­ ko drži ili prema o n o m e nastalom. No ako je ovaj tu svijet lijep, a i proizvođač dobar, tad je očito da je gledao prema o n o m e vječnom. A k o je pak o n o što nije ni­ k o m e niti s l o b o d n o reći, tad prema nastalome. Svima je dakako j a s n o da prema vječnome; svijet je naime najljepši od svega nastalog, proizvođač pak najbolji od svih uzroka. T a k o je dakle, nastao, napravljen prema o n o m e p o j m o m i razumnošću d o k u č i v o m i na isti način se držećem. A ako je t o m e tako, opet je sva nužnost d a j e taj tu svijet slika nečega. K o d svega je pak najvažnije 5 započeti p o č e t k o m koji je po naravi. Ovako dakle treba razlučivati ο slici i njenom uzoru, da bi govori bili i srodni o n o m e svemu čega jesu izlagači: o n o g a stal­ n o g i postojanog i putem u m a dohvatljivog stalni i nepromjenljivi - koliko god su u stanju, 6 i koliko govorima pripada da b u d u ne­ osporivi i nepobjedivi 7 , ne smiju oni za tim zaostajati -, a onoga Moguće su dvije konstrukcije ove rečenice i obje su, prema Tavloru, imale u starini svoje zagovornike. Prva je da se μέγιστον δή παντός shvati kao cjelina, u smislu: ono glavno u svemu jest započeti po­ četkom prema naravi. Druga je da se μέγιστον δή shvati kao „naj­ važnije je od svega", a παντός kao zavisno od άρξασθαι, u smislu: „osobito je važno započeti svaku stvar u početku koji je po naravi". Ciceron je očito slijedio drugu konstrukciju, jer prevodi: „difficilimum autem est in omni inquisitione rationis exordium". Slijedi ga i Proklo. Nama se prvo rješenje čini vjerojatnijim. Teško se ovdje složiti s Archer-Hindom da su „očito neki poremećaji našli put u ovu rečenicu". Njemu se čini najjednostavnijim naprosto izbaciti οίον, koje da je valjda proizašlo iz reduplikacije od όσον. Stallbaumovi zahvati još su mnogo složeniji te jedva i najmanje uvjerljivi. Prevodimo prema tekstu u Burneta. Većina je starijih rukopisa imala άκινήτοις namjesto άνικήτοις. No, Ciceronov prijevod ,,neque convinci potest", kao i Kalcidijevo ,,inexpugnabilis", uvjerljiva su potkrepa za drugo čitanje, prihvaćeno i od Burneta i Tavlora.

pak p r e m a t o m e odslikanoga, budući slikom, prilični, u srazmjeru s time: kako je jestvo spram nastajanja tako je istina spram vje­ rovanja. A k o dakle, Sokrate, ne b u d e m o mogli za m n o g o toga ο m n o ­ g o m e , ο b o g o v i m a i ο nastanku svega, sasvim u s v a k o m p o g l e d u iznijeti razloge koji se sami sa s o b o m slažu i najpodrobniji su, nemoj se čuditi. N e g o p r u ž i m o li pače ne manje prilične no n e t k o drugi, 8 treba se veseliti, prisjećajući se t o g a da i ja koji g o v o r i m i vi koji prosuđujete i m a m o ljudsku narav, tako da se o n i m a koji ο t o m e svemu iznose priličnu priču ništa poviše t o g a ne pristoji tražiti. Sokrat: Izvrsno, Timeju. T r e b a prihvatiti baš sasvim tako ka­ ko ti nalažeš. Tvoj uvodni napjev s m o dakle s udivljenjem d o č e ­ kali, no sad n a m u slijedu i pjesmu kraju privedi. T i m e j : R e c i m o dakle iz kojeg je u z r o k a sustavljač sustavio na­ stanak i ovo sve. D o b a r bijaše; a u nijednome d o b r o m nikada ni ο č e m u ne pribiva zavist. A budući toga lišen, ushtjedne da sve postane najvećma njemu nalik. A k o bi tko od razboritih m u ž e v a prihvatio taj najpoglavitiji početak nastanka i svijeta, posve bi is­ pravno prihvatio. Jer bog, htijući da sve b u d e po m o g u ć n o s t i do­ b r o , a ništa loše, preuzimajući tako dakle sve što bijaše vidljivo, ne mirujuće nego krećuće se u tumaranju i n e s r e đ e n o , uvede to u red iz nereda, držeći ga u potpunosti boljim od o n o g a . A o n o m e najboljemu niti bijaše niti jest s l o b o d n o išta drugo osim najljepšega činiti. Promišljajući dakle, otkrije da iz o n o g a po naravi vidljivoga nikad ništa b e z u m n o neće, cijelo od cijeloga, biti boljom stvari od o n o g a što sadrži u m , a um opet da je n e m o g u ć e da u n e č e m u nastane bez duše. Po t o m zaključku stavivši um u dušu, dušu pak u tijelo, sve skupa izgradi kako bi bilo najljepše po naravi te izradi najbolje djelo. T a k o dakle p r e m a p r i l i č n o m e raz­ logu treba govoriti da je ovaj tu svijet živo biće s d u š o m i u m o m u sebi, te da je uistinu po promisli b o g a nastao. Izvjesna nesigurnost vlada oko toga kako treba razumjeti ono μηδενός ήττον, c7. Da li je μηδενός srednji ili muški rod? Ciceron je ispustio upitne riječi, dok je Kalcidije očito shvaćao u smislu muškoga roda, jer prevodi „nihilo minus quam quivis alius". Archer-Hind i Martin biraju, slijedeći valjda Prokla, drugu alternativu. Nama se, s Taylorom, Kalcidijev izbor čini vjerojatnijim.

206

207

A k o p a k t o jest tako, t r e b a m o o p e t kazivati o n o što t o m e sli­ j e d i , n a i m e kojem od živih bića ga je na priliku sustavljač sustav i o . N i č e m u od o n i h ustrojenih u vidu dijelova ne smijemo dati p r e d n o s t - ta ništa s t o j e slično n e s a v r š e n o m e n e ć e nikada postati lijepim, - n e g o p o s t a v i m o da je od svega najsličniji o n o m e čega su ostala živa b i ć a dijelovi, p o j e d i n a č n o i p r e m a r o d o v i m a . O n o n a i m e u sebi obuhvaćajući sadrži sva mislena živa bića, kao što ovaj tu svijet sadrži nas i sva d r u g a vidljiva stvorenja. Bog, htijući da ga najsličnijim u č i n i o n o m e najljepšemu od svega mišljenog i po s v e m u savršenom, usustavi j e d n o vidljivo živo biće, koje u sebi u n u t r a sadrži sva o n a živa b i ć a što su mu po naravi srodna. Da li s m o o n d a ispravno svijet proglasili j e d n i m , ili bi bilo ispravnije govoriti ο m n o g i m a i b e s k o n a č n i m a ? J e d n i m ; ako će d o i s t a biti p r e m a u z o r u izrađen. Jer o n o što o b u h v a ć a sva misle­ n a živa b i ć a n e b i nikada m o g l o u z drugo biti drugim. P o n o v o bi, n a i m e , u o k o l o njih m o r a l o biti d r u g o živo biće, čega bi oni bili dijelovima, te b i s m o tada ispravnije rekli k a k o je o v o učinjeno s l i č n i m ne više tim dvama, v e ć t o m e obuhvaćajućem. Da bi dakle o v o t u b i l o p o jedinstvenosti slično savršenome ž i v o m biću, radi t o g a t v o r a c n e načini n i dva n i b e s k o n a č n o svjetova, n e g o j e j e d n o o v o tu j e d n o r o đ e n o n e b o postalo, jest, i j o š će biti.

H o ć e li dakle n e t k o odista kazivati kako tim n a č i n o m nasta­ de, m o r a t će primiješati i vid lutajućeg uzroka, kako mu je po naravi ustrojen kretati s e . 1 0 Ovako dakle t r e b a m o natrag ići, te, dohvativši njihov t o m e prikladan drugi početak, smjesta opet, kao što s m o ο s v e m u o n o m e tada, tako sada ο o v o m e iznova od po­ četka započeti. Osmotriti valja samu narav vatre, vode, zraka i zemlje prije nastanka neba, te njihova t o m e prethodeća stanja. Do sada naime nije j o š nitko pokazao njihov nastanak, već g o v o r i m o kao da zna­ mo što to zapravo je vatra i svako pojedino od tih, stavljajući da su to počela, sastojine svega, premda im ne pristoji da b u d u ma i od o n o g a tko je jedva malo razuman samo i uspoređena s liko­ v i m a slova. 1 1 Sada, dakle, neka se o n o naše ima na sljedeći način: P o č e l o svega, ili počela, ili kako god se ο t o m e činilo, ne treba sada kazi­ vati, ako ni z b o g čega drugog, onda stoga što je p r e m a sadašnje­ mu načinu razlaganja teško očitovati ono što se ο t o m e mni. Niti dakle vi nemojte smatrati kako ja trebam to kazivati, a niti sam opet ja sam uvjeren kako sam od sebe sposoban toliki sebi namet­ nuti posao na pravi način na sebe uzeti. No čvrsto se držeći o n e u početku kazane m o ć i vjerojatnih govora, pokušat ću, ne manje, v e ć i više vjerojatno no n e t k o drugi, od početka ο svakom pojediTeško razumljive riječi f) φέρειν πέφυκεν dosad su najrazličitije tu­ mačene. Tako npr. Stallbaum: ,,ea ratione, qua ipsius natura fert", Archer-Hind: ,,how it is its nature to set in motion". Taylor se pri­ klanja Stallbaumovu tumačenju, te sa svoje strane pri alternativi da li glagol φέρει ovdje znači „dopušta" ili pak „teži-stremi" drži prvo značenje vjerojatnijim. Tako i Martin: „comme la nature des choses le comporte". Cornford za značenje glagola u tom smislu upućuje na Epin. 983b, no dvoji može li se to značenje zadržati i ,,with no expressed object". Najpreciznije objašnjenje ove Platonove igre riječima dao je O. Apelt (Platons Dialoge Timaios und Kritias. Ubersetzt und erlautert. Zweite, durchgesehene Auflage. Leipzig, 1922, str. 168, bilj. 132): „Grčka riječ za element, στοιχεΐον, prema staroj predaji tek je u Platonovo doba i to upravo putem njega dospjela do svojega fizikalnog značenja. Pravo joj je značenje 'slovo', kao sastojina sloga ili riječi. Odatle se lako razrješava smisao ovoga mjesta. Takozvani elementi, hoće kazati Platon, nisu glede izvornosti čak niti slogovima (tim već iz slova slo­ ženim dijelovima riječi) jednaki, a pogotovo pak slovima, tim στοιχεία u pravome smislu."

[...]
T i m e j : Sve dosad k a z a n o , o s i m neznatnog, prikazivalo j e o n o o d u m a p r o i z v e d e n o . N o raspravi treba pridodati i sve o n o što nastaje iz n u ž n o s t i . 9 Jer nastanak o v o g a tu svijeta rodio se b o g m e p o m i j e š a n iz složaja nužnosti i u m a . A kad je um nadvladao nuž­ n o s t , t i m e što ju je uvjerio n e k a najveći dio svega vodi k o n o m najboljemu, time je i na taj način, n u ž n o š ć u p o b i j e đ e n o m od ra­ z u m n o g uvjeravanja, t a k o u p o č e t k u bilo o v o tu sve sustavljeno. Ime „Nužnosti" (Ανάγκη) izgleda kao da upućuje na orfičku i pitagorejsku predaju, kako je nalazimo naprimjer u drugome dijelu Parmenidova „spjeva" ili u desetoj knjizi Politeie. No, Proklo (in Remp. II 206, Kroll) inzistira na tome da je „Nužda" ovdje tek „pokretač tjelesnoga", a nikako, kao tamo, „gospodarica i vodilja bogova", kao što je jednako tako hoće oštro odijeliti i od ειμαρμένη iz mita u Držav­ niku (272e6). Za razliku od Tavlora, ta nam se razlaganja ne čine bezuvjetno prihvatljivima.

208

209

prinuđuje poduhvatiti se toga da se p o m o ć u govora težak i taman vid pokaže. od kojih pak. tad bi o n o m e tko bi. kako se ne bi netko sebe samoga stidio otržito tvrdeći da bilo koje od njih jest to a ne drugo? N e m o g u ć e je.postaje. Kakvu dakle m o ć i narav treba naslućivati da ima? Ovakvu nekakvu ponajviše: da je primaljom sveg nastajanja. ili i bilo koja od suprotnosti.". i oko čega u vezi s njima s pravom besputeći? Ponajprije. zgusnut i zbijen. a drugi kao odraz uzora. ne čekajući o z n a k u o n o g „ o v o " i „ t o " . v e ć se valja radovati ako u o p ć e nešto od toga htjedne i o n o „ t a k v o " sa sigurnošću primiti. da nas sretno sprovede do nazora ο vjero­ jatnom.učvršćeno . cijeneć kako će o n a dva biti dovoljna. kao vjerojatno kasnije dodanu dopunu ili pogrešnu korekciju prethodnih riječi. a iz vode nanovo zemlja i stijenje. misliv i uvijek na isti način jestvujući. kao da bi imalo neku postojanost. ne bi prestajao preoblikujući svaki pojedini u sve. p o n o v o prelazi u izgled zraka. kao vatru. i koji g o d drugi lik da unutra nastane. a zapaljeni zrak vatrom. Stallbaum je umjesto κύκλον predložio čitati κύκλω. 396d7. d7sq. i to tako da se upotrebljava neki pouzdan i postojan govor. oblikujući iz zlata svakovrsne likove. od njih različit. Rastvarajući se pak i razilazeći. koju riječju naznačujući i služeći se o n i m „ o v o " i „ t o " držimo kako s m o nešto očitovali. unatoč protivljenju Archer-Hinda. otječe voda. ne­ što poput dojilje. t o p l o ili bijelo. svaki put nazivati ne tim. kako n a m se čini. O n a dva naime bijahu dostatna za ranije kazivano. stegnu li se j o š više. predaju nastajanje. a i stoga što je toga radi n u ž n o najprije besputiti oko vatre i svih onih s njom u svezi.. te vatru dakle uvijek „ t a k v o m " . te kakovo bilo kojim radije no ili svim zajedno ili ne­ kim pojedinačnim. O n o pak u č e m u nastajuće svako pojedino od t o g a se v a z d a privida. kao i Resp. nastanak imajući i vidljiv. a trokut pak. Zazvavši dakle boga. 191c8sqq. to j e d i n o treba nazivati služeći se imenima „ t o " i „ o v o " . te p o t o m odatle iščezava. Nadalje. niti v o d u t o m . 337): . Primjer voska mogao je Descartes. Tada smo naime razlučili dva vida. stijenjem i zemljom. Treći pak nismo tada razlučili. Za izraz έκμαγειον usp. o p e t ne smije zvati nijednim od tih imena. pitao što to zapravo jest. ne zvati nikad bićima. p o ­ kretana i uobličavana od onih što ulaze pokazuje se z b o g toga S Cornfordom ispuštamo καί την τωδε. u oblak i maglu. s v e j e d n o 1 4 radi li se ο p o j e d i n o m ili ο svima skupa. n e g o takvom. pa i sve o n o što je iz njih. z a p o č n i m o iznova kazivati.. str. Lipsiae MDCCCLXXVI. j e r iz svoje m o ć i nikad ne istupa i uvi­ j e k sve prima i nije nikad uzela nijedan oblik sličan n e k o m od o n i h što ulaze: p o d svim po naravi leži kao p o d l o g a o b l i k a 1 0 . A isti je zbor i ο onoj naravi koja prihvaća sva tijela. to isto opet postaje vjetrom i zrakom. te svaku o n u koja to h o ć e kao d a j e postojano prikazati. Theaet. već na taj način.. d o k se bilo koje nekakvo. o n o što sad nazivamo v o d o m vidimo kako ..n o m i ο svemu zajedno kazivati. već i onako od samog početka svega kazivanog spasitelja od neumjesnosti i neobičnosti razlaganja. d o k zrak opet. zvati „ t a k v i m " .Ut cera quae transfigurata in multas diversasque formas non ipsa vertitur. S Archer-Hindom slijedimo Stallbaumov prijedlog da se umjesto δμοιον čita ομοίως. b u d u ć i da se istovremeno s postavljanjem preinačuju. n e g o takvim. taj početak ο o n o m e svemu neka b u d e u većoj mjeri razlučen no onaj prijašnjeg. bilo s o b z i r o m na istinu daleko najsigurnije reći da je zlato. Jer reći kakovo svako pojedino od tih treba zvati odista v o d o m radije no vatrom. No sada se čini da rasprava . N e g o svako to pojedino ne smije se nazivati „ t i m " . Ed. sad pak treba očitovati treći rod. J. a niti ikada išta drugo. Kalcidijeva komentara Tirneja (Platonis Tiinaeus interprete Chalcidio cutn eiusdem commentario. pokazujući neki j e d a n od njih. No to je teško i inače. Kako bismo onda b o g m e ο t o m e govorili. preuzeti iz. pa opet iznova vatra. teško j e .. uvijek drugda drugim postaje. A k o netko. a i sve o n o što bi imalo nastajanje. b u d u ć i da vazda kru­ ži. P r e m d a je doduše kazana istina. valja se ipak ο t o m e izraziti razgovjetnije. jedan pretpostavljen kao vid uzora. prema Robinu. 210 21 1 . No valja se potruditi iznova j o š se jasnije ο t o m e izraziti. kako izgleda. te tako u k r u g u 1 2 jedni drugima. Tavlor ispravno upućuje na stvarnu analogiju u Descartesovu primje­ ru analize voštane svijeće u drugoj Meditaciji. VVrobel. nego je daleko najsigurnije ο tome ovako pretpostavljajući govoriti: ono što sagledavamo da S pravom ovdje upućuje Archer-Hind na Heraklitovo οδός άνο κάτω μία. Nju treba nazivati uvijek o n i m istim. 13 Jer t o bježi. Kad se tako nijedno od tih nikada ne privida tim samim. što daje bolji smisao. potuljena i ugašena. i kojim načinom. što Tavlor ne nalazi potrebnim prihvatiti.

i sve o n o ο č e m u vazda g o v o r i m o tako da j e s u svaka pojedina sama po sebi. treba se složiti da je j e d n o vid koji se na isti način drži. opazivo. te najneulovljivijim. a m i m o njih druga nikada nigdje. nego „ono sve što je vječno". niti pak treba opširnosti rasprave pridodavati drugu u z g r e d n u opširnost. No ako bi se kratkim g o v o r o m o m e đ e ­ na na vidjelo iznijela neka velika odredba. i svoj vlastiti izgled u z g r e d n o pokazujući. a o n u narav i z m e đ u njih s p o t o m k o m . p r e t h o d n o izravnavajući. upozoravajući sa svoje strane da bi u normalnom grčkom idiomu riječi τά πάντα άεί δντα značila prije „sve ono što u svakome momentu jest". izrađuju što glatkijim. Jedno od toga naime nastaje u n a m a poučavanjem. o n o od č e g a s o c e m . vidovi. Rječcu τε razumije on u nekom restringirajućem smislu. nevidljiv i u o p ć e neopaziv. te o n o od čega o d r a ž a v a n o niče o n o nasta­ j u ć e . dolično. tad treba staviti da je sasvim postojano o n o što p u t e m tijela o p a ž a m o . te to. Prevodimo najbliže postojećem tekstu i s najmanje kompliciranja. k a o što je i k o d u m i j e ć e m pripravljanih mirisnih masti najprije to isto slučaj. O n a p a k ulazeća i izlazeća odrazi su uvijek jestvujućih. od roda ljudi pak tek neznatan dio. j e d n o je uvijek s isti­ n i t i m razlogom. Koliko se pak iz o n o g ranije r e č e n o g m o ž e na­ gađati ο naravi toga. No j o š dalje to takvo razlučujući. d o k to zapra­ vo ne bi bilo ništa osim govora? Niti je. tako da bi riječi zna­ čile: „sva bića. tad n e ć e m o slagati. A zacijelo i pristaje o n o primajuće uspoređivati s majkom. međutim. valja ο njima razmotriti o v o : da li jest vatra sama po sebi. kad g o d pridođu. već j e d i n o mislivi. o n o što je mišljenju pripalo razmatrati. niti u sebe drugo od drugdje prihvaćajući niti sam negdje u drugo idući. Umjesto πάντων predlagalo se čitanje νοητών. Njih m e đ u t i m treba nazvati dvama. a u o n o m e bogovi. o v a k o bi netko najispravnije rekao: v a t r o m se u svakom pojedinom slučaju pričinja ovatreni dio toga. za nas neopazivi. to bi bilo najpriklad­ nije. nego utaman u svakom pojedi­ n o m slučaju tvrdimo da jest n e k o mislivi vid svakog. u o v o m e treba tvrditi da svi ljudi imaju udjela. ipak uz dodatak da „bismo možda mogli čitati άεί". o n o se n a g o v o r o m ne da pokrenuti. da n a i m e b e z m i r i s n i m a čine o n e tekućine koje će p r i m i t i mirise. uvijek pokre­ t a n o i u n e k o m mjestu nastajuće. 212 213 . istinito mnijenje ništa ne razlikuje od uma. Tavlor ne nalazi mogućim. sveprimajućim. nekako pak najbesputnije z d r u ž e n i m s o n i m mislivim. nenastao i nepropadljiv. kako to nekima izgleda. to jest sva ona koja su vječna". a o v o je prevrtljivo. a drugo uvjeravanjem. pustiv­ ši to sada prisutno n e p r o s u đ e n o i neraspravljeno. ovlaženi pak v o d o m . a tek izvedeno „uvijek" i „vječno". budući da άεί znači prvotno što i εκάστοτε. D r u g o je p a k o n o t o m e istoimeno i slično.svaki p u t drugačijom. niti o n i m iz čega su oni postali. dakle od „vreme­ na na vrijeme". te opet odatle iščezavajuće. O v a k o dakle sam prilazem vlastiti glas pri glasovanju: A k o um i istinito mnijenje jesu dva roda. tad u potpunosti jesu o n a „ p o sebi". loše o d r a ž a v a l o . rodljivo. a drugo bezrazložno. Archer-Hind brani postojeći tekst. ni zrakom. Sam je Tavlor sklon čitati νοητών namjesto πάντων. potvrditi da s t i m tako stoji. mni­ jenjem uz osjet dohvatljivo. o n o u č e m u nastaje. T a k o i oni koji se poduhvaćaju t o g a da u n e č e m u m e k a n o m e otisnu likove ne dopuštaju da postoji u o p ć e ikakav ja­ s a n lik. Takvo značenje od τε. Isto se dakle i o n o m e koje h o ć e cijelim s o b i m i m n o g o k r a t n o valjano p r i m i t i o d r a z e svih o n i h uvijek 1 6 jestvujućih pristoji da b u d e po naravi izvan svih v i d o v a ustrojeno. ili su pak o n a što ih g l e d a m o i inače tijelom o p a ž a m o jedina koja imaju takvu istinu. međutim. nego n a z o v e m o li to n e k i m nevidljivim i b e z o b l i č n i m v i d o m . Stoga o n o koje će u sebe preuzimati sve r o d o v e treba biti izvan svih likova. Cornford predlaže τφ < τ ά π ά ν > τ α τών νοητών άεί τε όντων te prevodi "ali the likenesses of the intelligible and eternal things". to s a m o u č e m u će to oslikano na­ stati n e ć e biti drukčije valjano pripravljeno o s i m t a k o da b u d e b e z o b l i č n o . utisnuti od njih na neki neizreciv i čudesan način. b e z svih o n i h likova koje bi ikada htjelo primiti. ni v a t r o m ni voRiječi των πάντων άεί τε όντων izazivaju teškoće i mnogostruko su dosad tumačene i preinačavane. A ako se. Stallbaum je ispuštao τε. a zemljom i z r a k o m prema t o m e koliko primi njihovih odraza. ispravka koju već Burnet u svom aparatu navodi kao „anonimnu". Jer k a d bi b i l o slično n e k o m e od o n i h što ulaze. d o m . No u sadašnjem času t r e b a razumjeti tri roda: o n o nastajuće. Z a t o o n d a majku i primalju o n o g nastalog vidljivog i u o p ć e osjetivog n e m o j m o zvati ni zemljom. na koji ć e m o kasnije doći. budući da su odvo­ j e n o nastali i neslično se drže. A ako s time tako stoji. te u m o m shvatiti da za o n o što će biti šareno oslikano otiscima svak o j a k o g šarenila za gledanje. tad bi primajući i o n e s u p r o t n e i o n e sasvim različite naravi.

str. U Tuneju i Za­ konima te tragičke i 'ditirampske' kadence nisu više tek prigodne. izbrojio na 91 stranici Stephanusova izdanja ništa manje od 427 riječi koje se inače ne susreću u ostalom Pla­ tonovu djelu. gibljivom. 152): „Istinsko biće (ideja) može biti samo jedno. i osebujnosti našega prijevoda i potrebu mnoštva objašnjavajućih bilješki uz njega. Pojavljuje se rastuća sklonost balansiranoj frazi i rije­ čima 'iz punih ustiju'. koju kasni Platon i inače više ne drži ne­ dostojnom filozofije. upotreba riječi u vazda novim i nenaviknutim značenjima. Jednako se tako metafizička osnova novovjekog revolucioniranja kozmo­ logije te ujedno cjelokupne filozofije prirode može u svim njenim nijan­ sama ponajbolje pratiti i razumjeti u neprestanom odmjeravanju spram nauka iz tog spisa. kad se probudimo. bez onih inače uobičajenih naglih pro­ plamsaja slobodne uobrazilje. ili drugim riječima kao puko vjerojatni. Štoviše. tome nasuprot.] čini se da je za Platona posjedovala rastuću fascinaciju. sve više ustupa mjesto nekoj vrsti rasprave i gotovo dogmatskog izlaganja već dostignutih i osiguranih uvida. spram čega i gledajući sanjamo. to da je ništa. Svakom osjetilnom biću pripada.. Cjelina svega u spisu izloženog shvaćena je od samoga Platona tek kao neki mit. Poetičnost izraza biva sve bližom nekoj vrsti uzvišene učene retorike. budući da živo zbivanje tragajućeg razgovo­ ra. Instruktivno pojašnjenje u Archer-Hinda: . a o n o što nije niti na zemlji niti gdje na nebu. 171. koji ne dopušta propast. Posljednje djelo nije napisano. budući da samo ono po čemu nastade nije njeno. naime ono samo. bilj. a od pretposljednjeg tek manje značajan fragment. Prema uvjerljivom sudu tog tako zaslužnog znalca. 1 9 Neki problemi interpretacije Timej pripada drugoj od jedinih dviju serija spisa. naime to da slici. koje je Platon podu­ zeo napisati.zbog točnosti istinit . Entuzija­ zam izlaganja nije dakako nestao. kako ο sanjarijama tako i ο istinskoj naravi. a govornik sad više ne 'pokriva lice' sokratovskom ironijom dok se njima služi. te nesuspregnuto odzvanja u njegovim zadnjim djelima. str. samo je sad dublji i smireniji. sam nije objektom osjeta: on je neka dvosmislena i dvojbena forma. zbog toga priliči u nečemu drugome nastajati. koja neobuzdano goni k često tako živo plodonosnim zastranjenjima. Ovdje možemo u najkraćim crtama tek naznačiti svu važnost i ujedno upitnost nekoliko središnjih njegovih tema: SI. zbog te sanjarije ne bivamo sposobni. To svojevrsno iščeznuće živosti slobodnog razgovaranja praćeno je onda i odgovarajućim opadanjem poetske snage i čari izričaja. ili pak biti u potpunosti ništa. nijedno od t o g dvojeg ni u jedno­ me od t o g dvojega neće nikad. nastati. premda jest način na koji se osjetilne stvari percipiraju. bilj. manje raznolik i manje instinktivan gibanjem i životom. baš kao i u posljednjem Platonovu djelu Zakonima. izvjesno i pouzdano znanje ο onome osjetilnom. Držimo upitnim može li se λογισμός νόθος. dijalog jedva da se smije doista tako nazvati. jedva za povje­ 18 rovati. Budući da to dakle postoji. razlučujući reći o n o istinito. a pruža stanište svemu o n o m e što ima nastanak. Svom ishodišnom uvjerenju da je pravo. te se svjesno povezuje s izvjesnom askezom sabranosti isključivo na središnju temu ο kojoj je svaki put riječ. već neprestane." Kao i u mnogima od ostalih poznih spisa tako i ovdje nije Sokrat voda razgovora i glavni izlagatelj sadržaja. iz osnove i u načelu nemogućno.Treći je rod o n o prostora vazda. O n o m pak bivstven o m biću saveznik je govor . Tisućljetni najrazličitiji po­ kušaji izlaganja središnje kršćanske dogme ο stvaranju svijeta iz ničega od strane svemoćnoga osobnog Boga morali su vlastitu misao i izraz uvi­ jek iznova preispitivati i osnaživati putem suočenja s tekstom Timeja. pojave su koje pričinjaju ne malu do­ datnu teškoću razumijevanju teksta. teška za dokučiti i teška za vjerovati. budući da ono ima udjela na mnogome: ono je ujedno jedno i dva. vjerujemo. jedinom pisanom još nakon Timeja. poput Apelta (nav." (isto. dj. ostao je on zauvijek vjeran. premda doradeniji. Neo­ bičnost sklopova i obrata. „mu­ zika jezika [. Povijesno-filozofijski i općenito duhovno-kulturni utjecaj Timeja na potonju povijest jedva da se dade odmjeriti. a i drugo t o m e srodno. namjerno arhaiziranje. Sam jezik postaje međutim sve neuobičajeniji i samosvojniji. tek neka sablasna opstojnost. Kritijom i Hermokratom. već u najstarijim izdanjima Platonova djela priključen tekstu Timeja. Prostor je onda μύγις πιστόν zato jer. te tvrdimo kako je nužno da svako biće nekako jest u n e k o m e mjestu i da zauzima neki prostor." Apeltovo objašnjenje ovih očito svjesno i namjerno u zagonetnoj dvoznačnosti držanih iskaza čini se ipak možda nešto odviše jedno­ stavno (isto.da dok god ovo jest drugo a o n o pak drugo. nastajućem i propadajućem. a kao nečem drugom pripadna biva prikaza uvijek kretana. na nekakav se način ipak držeći jestva. s pri­ padajućim mu fragmentom Kritije. xl) Naznačene ka­ rakteristike stila i jezika opravdavaju.πίοτις je riječ upotrebljena u šestoj knjizi Republike da bi označila mentalnu πάθημα koja se bavi osjetilnim objektima. Ritam je pak. samo dodirljivo uz nesvjesnost nekim izrođenim zaključivanjem 1 7 . j e d n o bivajući ujedno o n o isto i dvoje. 146) naprosto prevesti s „unechte Einsicht" i protu­ mačiti to tek kao „puku apstrakciju". Zna­ 214 li 5 . Zamišljen je u nizu s Politeiom. istini samo naličan zbor i govor.... Campbell je samo u Timeju.

du­ bokom i obuhvatnom smislu kasnog Platonova filozofiranja.„jest" neovisno od njega i ono u čemu sve izrađuje. Edited by R. dovoljno je samo usporediti tome posvećeno mjesto.E. Tako je već Filon taj uzor bio protumačio kao splet ideja koje nisu drugo do misli Boga samog. međutim. nagovi­ ješten u nekoj takvoj ulozi već u Filebu te osobito kasnije u Zakonima. Tavlor). E. G. nastale upravo putem navodne obnove platonizma. čini neprekoračivu granicu njegove moći i slobode djelovanja. London. Vlastosa. može se ponajprije uz nauk ο konstituciji svjetske duše . ( 1 1928. vezana s jedva savladivim teškoćama. ο svemu tome izvrsne priloge G. „Ideje" u Platonovu smislu naprosto nisu i ne mogu biti neke i nečije misli. postavši na koncu službenim stavom teo­ logije. (Usp.na neki taman i zagonetan način doduše . te da se (b) mora ustrajati na uvidu u iskonsku dinamičnost. London. .naprosto po­ grešno. The Timaeus of Plato translated with a running commentary by Francis Macdonald Cornford. Pokušaji njena tumačenja jednako su vazda dvojbe­ ni i sporni danas kao i tijekom čitave povijesti izlaganja Timeja. bitno je i načelno neovisan od njega. Ο čemu je tu uopće onda riječ. dakako u emfatičkom. L. Ono na što se on ugleda pri izradi „svijeta". 1977. Oba su shvaćanja. Štoviše.) Važniji konzultirani komentari: The Timaeus οf Plato. proglašujući je tek dijelom neobvezne igrarije mitske mašte. već „onim živim samim". ili pak kao dinamičku prispodobu za um-duh svjetske duše. kemije.D. pa za­ tim i biologije. London. Ovdje se može naznačiti samo to da je (a) svođenje tog „kaosa" i „prostora" na pasivnost puke ekstenzije (npr. to znači silnosnost i možnost. G. Kako onda valja shvatiti Platonova boga-obrtnika? Najčešće ga se pokušava tumačiti kao svojevrsnu mitsku metaforu ideje dobra iz Politeie. Archer-Hind.uostalom u posve očitom osloncu na zasade Descartesove filozofije . nauk prihvaćen potom od Augustina. već su one isklju­ čivo ono što biva mišljeno. 1988. 216 217 . s pojmom osob­ noga svemogućnog Boga. medicine i mehanike.nosti „fizike" u cjelini.označiti najsvojstvenijom temom cjelokupnog dijaloga. §4. „Treći rod". svojevrsnu „aktivnost" te „materije" (Cornford). to bi se dalo interpretativno dokučiti tek iz poredbe s gore već prevedenim mjestom iz Sofista ο „potpunome bi­ ću". već se zarana pokušavala uklo­ niti ona gore spomenuta smetnja očite i nedvojbene predegzistentne ne­ ovisnosti uzora na koji se bog ugleda pri tvorenju. u Timeju spominjani vječni uzor božanskoga tvorenja uopće nije izrijekom nazvan „idejom" ili „idejama". u obzoru Platonova filo­ zofiranja naprosto nema mjesta. (Reprint Edition New Hampshire. ili određenije kozmologije s astronomijom. 1965. sabrane naknadno u zborniku Studies in Plato's Metaphysics. ona kako od boga tako i od samog uzora neovisno iskonski postojeća takozvana Platonova materija. Chernissa. Owena. ili čak istovjetnost. Jedno i drugo od toga. 1962. kao što . Oxford. što sve onda pravim problemom ispostavlja (c) zagonetku njena odnosa spram „duše svijeta" i filozofijskog problema zla (Plutarh). svako na svoj način. a osobito onda spram potonje novo­ vjekovne filozofije prirode kao znanosti. Edited with Introduction and Notes by R.) Plato's Cosmology. Pri pokušajima da se nauk iz Timeja pod svaku cijenu dovede u što veću blizinu s osnovama kršćanstva. „obrtnik" iz Timeja ne može se nikako dovesti u unutrašnju smislenu svezu.) A Commentary on Plato's Timaeus By A. unikatno u čitavu Platonovu djelu: Farm. uzor prema kojem sve izrađuje. Taylor. . H. Hackfortha. §2. Allen. bit kojega je tamo prepoznata kao život. 1888. Archer-Hind. E. R. Morowa i R. 132b. Božanski „rukotvorac". No takvo je shvaćanje posve neplatoničko. §3. naime ono predzatečeno neuređeno predsvjetsko gibanje. F. Za ispitivanje i ujedno odbacivanje mogućno­ sti da bi se „ideje" shvatile u nekom takvom subjektivno-psihologijskom smislu.u nepremostivoj razlici već spram prvog mu velikog učenika Aristotela.

im 218 219 . duh jestvujuće. odraz slika znanost. stav pojam. razlog. govor. izgledati da mnijenje moć vid. počelo rod nastajuće. kaza um. biće bivstveno. pouzdanje £2. postajuće. tvoriti tvorba. zbor nauk. strast prisustvo vjera. doživljaj. stanje. bivstvo trpnja. činidba. znanje • postavka. pojam prilika. naučavanje priča. spoznanje razum. uvjerenje. narav podstavka osjetilo. stvaranje lik mudrost pretpostavka. opažaj početak. jestveno jestvo. bivajuće spoznaja.Rječnik αϊσθησις αρχή γένος (τό) γιγνόμενον γνώσις διάνοια δοκεϊν δόξα δύναμις είδος εϊδωλον είκών επιστήμη θέσις λόγος μάθημα μύθος νους ov όντως ουσία πάθος παρουσία πίστις važnijih termina ποιεΐν ποίησις σχήμα σοφία činiti. razmišljanje ύπόθεσις φύσις činiti se. rasprava.

No ipak o n a druga. ipak n a m je to. A uz to. više s m o za spoznaju opremljeni. j e d n a su nepostala i nepropadljiva za svu vječnost. z b o g uzvišenosti te spoznaje. a i ο t o m e ο č e m u č e z n e m o znati posve je malo toga o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima. Ο onima [prvim].0d svih jestava. baš kao što nam je ugledati bilo koji slučajan i neznatan dio onih koje ljubimo sla­ đe no vidjeti mnoštvo drugoga. m n o g o će naime toga ο svakome od tu pribivajućih r o d o v a dokučiti onaj t k o se samo ushtjedne dovoljno na­ pregnuti. u pogledu znanosti stječu prednost. slađe od svega o n o g a što je okolo nas. O b a ta istraživanja sadrže zadovoljstvo. s njima zajedno. a drugima se steklo da imaju udjela na postajanju i propadanju. j e r tu i m a tek n e z n a t n o o n o g a iz čega bi n e t k o mogao polaziti pri istraživa­ nju.Damir Barbarić Aristotel . uzvišenim i božanskim. j e d n a k o biljaka kao i životinja. Jer od onih prvih ako i tek nešto malo dohvatimo.. koja su po naravi sustavljena. zato što ih i i m a više i v e ć m a se dadu spoznati. zapalo nas je da i m a m o slabije motrenje. z b o g obitavanja . j e r su nam bliža i . No o k o onih propadljivih. pa bilo to i j o š kako p o d r o b n o .

našoj naravi svojstvenija, pružaju nešto u naknadu u odnosu na onu filozofiju ο božanskima. Budući da smo ο njima razložili, kazujući o n o što nam se čini, preostaje j o š reći ο životinjskoj naravi, koliko je to m o g u ć e ne is­ puštajući ništa, niti od onoga bezvrijednog niti pak od o n o g a uzvišenijeg. Jer i kod onih od njih koja nisu privlačna u pogledu osje­ ta, ipak, što se tiče motrenja, narav koja ih je satvorila neizmjer­ nu u g o d u pruža onima koji m o g u spoznati uzroke i koji su po naravi filozofi. A i bilo bi, naime, protiv svakoga smisla i apsurd­ no ako bismo, promatrajući njihove slike, osjećali zadovoljstvo jer time ujedno p r o m a t r a m o i umijeće koje ih je satvorilo, recimo sli­ karsko, ili kiparsko, a ne bismo još više od toga uživali u motrenju samih onih koja su po naravi sustavljena, premda smo tu zacijelo u mogućnosti razmotriti i same uzroke. Stoga se ne treba djeti­ njasto ustručavati pri istraživanju i bezvrijednih životinja - jer u svemu što je naravno jest nešto divljenja vrijedno." (De part. an. 644b23-645al7) Vjerojatno ni u j e d n o m od svojih tekstova kao upravo u ovo­ me ulomku iz kasnoga spisa Ο dijelovima životinja nije Aristotel tako sažeto, jasno i iskreno, gotovo kao u nekoj filozofijskoj ispo­ vijesti, do riječi i do izraza doveo najdublji credo cjelokupnog svog življenja i filozofiranja. Motriti (θεωρεΐν) o n o što se pojavljuje i pokazuje sva je njegova strast i jedini posao dostojan filozofa te vrijedan svakog truda i napora. V e ć je u r a n o m Nagovoru na fi­ lozofiju filozofa bio shvatio i odredio kao „motritelja", kao onoga koji J e d i n i živi gledajući spram naravi i o n o g a božanskog te, po­ put n e k o g d o b r o g kormilara, načela života vezuje uz ona vječna i postojana, tamo se usidruje i živi po sebi s a m o m e " . (B50: Der Protreptikos des Aristoteles. Einleitung, Ubersetzung und K o m mentar von Ingemar During, Frankfurt am Main 1969, str. 54) Aristotel je prvi koji je cjelinu svega m o g u ć e g znanja prema načelima raščlanio i odijelio u motriteljsku (teorijsko), proizvodno (poietičko) i čimbeno (praktičko). No valja uvidjeti da ne samo unutar p o t o m j o š dalje raščlanjenih motriteljskih znanja (znanost naravi, znanost o n o g matematičkog, te, kao najviša, prva filozo­ fija o d n o s n o teologija), nego jednako tako i za cjelinu proizvodnih i čimbenih znanja određujućim i vladajućim biva i ostaje upravo sveobuhvatni i jedinstveni motriteljski karakter. Aristotelov vijek pada u doba rasula i propasti klasičnih du­ hovnih i političkih životnih oblika i očitovanja grčkoga polisa. Od

sjajnog Periklova razdoblja prošlo je više od pola stoljeća i spo­ meni na nj dostupni su Aristotelu j e d i n o posredstvom o p s e ž n e i intenzivne lektire, što mu i je za cijeloga života ostalo neutoljivom strašću. Pred njegovim se o č i m a zbio poraz G r k a kod Heroneje, sam je odrastao na dvoru onih koji su t o m b i t k o m u osnovi ovla­ dali G r č k o m , obrazovao Aleksandra M a k e d o n s k o g i, izgleda ne bez nelagode i intimnog neslaganja, bio svjedokom začetka j e d n o g kozmopolitski usmjerenog helenističkog imperija, o t v o r e n o g sve snažnijoj orijentalizaciji. N e p o s r e d n o s t grčkoga života ostala mu je uskraćena kako v r e m e n o m rođenja tako i činjenicom porijekla: kao stranac nije niti imao osobite prilike za izbor ο kojemu jed­ n o m govori u Politici ( 1 3 2 4 a l 4 - 1 7 ) , naime za izbor i z m e đ u života v o đ e n o g u zajednici polisa i o n o g a „više t u đ i n a č k o g i i z d v o j e n o g " iz te iste zajednice.

Život
R o đ e n je 384. prije Krista u Stagiri, gradiću na sjevernoj grčkoj obali, kao sin m a k e d o n s k o g a dvorskog liječnika. G o d i n e 367. do­ lazi u A t e n u te započinje studij u Platonovoj Akademiji, gdje osta­ je 20 godina. Ο o d n o s u između s a m o g učitelja i m l a d o g a učenika, koji je zacijelo već zarana očitovao bar dio svojih sposobnosti, ne zna se ništa p o u z d a n o . P o v r e m e n a u literaturi iskrsavajuća na­ gađanja ο t o m e npr. da Platon u t o m i t o m dijalogu ustvari o d g o ­ vara na kritike mladića izrečene u krugu Akademije b e z ikakva su ozbiljnijeg uporišta. Sigurno je, međutim, da je Aristotel v e ć rano u Akademiji započeo s predavanjima, prvenstveno iz reto­ rike, te da je sastavio niz tada uobičajenih protreptičkih dijaloga, pisanih po uzoru na Platona i pretežno oslonjenih na njegov nauk. N a k o n Platonove smrti godine 347. napušta Aristotel Atenu, zajedno s Teofrastom i n e k o l i c i n o m drugih, te odlazi najprije na Assos, zatim u Mitilenu na Lezbosu. G o d i n e 343. prihvaća p o n u ­ du Filipa M a k e d o n s k o g da p r e u z m e odgajanje i obrazovanje nje­ gova trinaestogodišnjeg sina Aleksandra. Kad ovaj, g o d i n e 335, započinje pripreme za svoj azijski p o h o d , Aristotel se vraća u Ate­ nu. T a d a je već na čelu Akademije Speusipa naslijedio Ksenokrat, ο čijim filozofijskim postavkama, a valjda i sposobnostima, Aristotel nije nikada krio svoj j e d n o z n a č n o nepovoljan sud. Ari-

222

223

stotel okuplja o k o sebe kolege i studente u prostorima Likeja, na­ z i v a n o g i Peripatos, osniva knjižnicu i nešto p o p u t muzeja priro­ doslovlja, drži predavanja te n e u m o r n o organizira m n o g o s t r u k a istraživanja. N a k o n smrti Aleksandrove napušta Atenu, predmnijevajući valjda opasnost z b o g s v o g prijateljevanja s Makedonijom, n a v o d n o uz riječi kako nije sklon dopustiti da se Atenjani j o š j e d n o m ogri­ j e š e ο filozofiju. Povlači se u Halkis na Eubeji, r o d n o mjesto svoje majke, te u s k o r o umire, godine 322, u svojoj šezdeset i drugoj godini.

tatora, pretpostavkom su naših današnjih koliko-toliko pročišće­ nih i usuglašenih tekstova originala. Ipak ne treba, izgleda, pretjerano žaliti što n a m nisu saču­ vani i egzoterički spisi, ma koliko naprimjer zaneseno Ciceron (Acad. II, 19) hvalio „zlatni t o k njihova govora" (flumen orationis aureum). A k o je povijest već birala što spasiti, svakako je načinila bolji izbor. Poredak spisa, kao i naslovi m n o g i h od njih, ne potječu od Aristotela. P r v o k o m p l e t n o izdanje cjelokupne ostavštine - mje­ rodavno za o n o što do danas p o z n a m o kao Corpus Aristotelicum priredio je u R i m u skoro tri stoljeća nakon njegove smrti, u pr­ v o m stoljeću prije Krista, jedanaesti voditelj „peripatetičke" škole A n d r o n i k s Rodosa. V o đ e n kasno-helenističkom idejom sustava i enciklopedije cjelokupnoga m o g u ć e g znanja, on je na početak svog izdanja stavio „ l o g i č k e " i „znanstveno-teorijske" spise (takozvani „ O r g a n o n " ) , zatim prirodoslovne, uključujući tu i „psihologijske", n a k o n njih u neprilici niz rasprava ο o n o m e što je Aristotel sam bio zvao „ p r v o m filozofijom" (odatle i njihovo skupno ime „meta­ fizika", dakle „ o n o što je nakon fizike, za n j o m " ) , te na k o n c u spise iz etike, politike, retorike i poetike. Dva najznačajnija Ari­ stotelova „djela", Metafizika i Fizika, nisu dakle u o p ć e nikakva djela, v e ć naknadno, pri t o m izdavanju, u cjelinu složene zasebne rasprave i grupe rasprava, nastale u različitim v r e m e n i m a i često pisane iz različitoga filozofijskog vidokruga. Kronologija pojedinih spisa p r e d m e t o m je dugotrajne i inten­ zivne rasprave m e đ u znalcima i teško se m o ž e reći kako je postig­ nuto suglasje u svim pojedinostima. Ipak se m o g u s o d r e đ e n o m sigurnošću utvrditi b a r e m o s n o v n e crte redoslijeda njihova nasta­ janja. P r e n o s i m o ovdje danas mjerodavnom prihvaćenu kronolo­ giju iz m o n u m e n t a l n e Duringove monografije (I. Diiring, Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 49 i d.): 1. Vrijeme u Akademiji: A) Od 360. do 355: Kategorije, Ο tumačenju, Topika II-VII, VIII, I, IX, obje Analitike, (izgubljeni) dijalog Ο filozofiji, (izgub­ ljeni) referat Platonova predavanja Ο Dobru, knjiga L a m b d a tzv. Metafizike, prva verzija Poetike, Retorika I-II (bez II, 23-24), prva verzija Velike etike (Magna moralia).

Djela
Svi dijalozi i ostali „ e g z o t e r i č k i " spisi Aristotelovi izgubljeni su, a o n o što n a m je ostalo sačuvano u pravilu nisu dovršena, redi­ girana i za objavljivanje pripremljena djela, v e ć pripremni zapisi, koji su služili kao o s n o v a ili p o n e k a d tek podsjetnik predavanji­ m a . Izuzetak su od t o g a n e k a očito za javnost oblikovana djela, npr. Nikomahova etika, Topika, najveći dio Politike, kao i m n o g i stilski i izražajno o č i t o dovršeni i dotjerani dijelovi unutar posto­ j e ć i h spisa. U cjelini gledano, očito je da u g o t o v o svima od njih postoje slojevi zabilješki rađenih u različita vremena, popravci, u m e c i i dodaci, najčešće od strane Aristotela samog, p o n e k a d m o ž d a i od n e k o g od njegovih bližih učenika. Stil je i inače općeni­ to strahovito zbijen i sažet, p r e p u n neizrečenih primisli i pretpo­ stavki, smislenih sveza koje valja sam u čitanju pridodavati, tako da su neki dijelovi z b o g t o g a g o t o v o nerazumljivi, ili p a k ostavlja­ j u m n o š t v o j e d n a k o izglednih m o g u ć n o s t i razumijevanja. U z to, Aristotel se u o v a k v i m spisima služio vrlo samosvojnim j e z i k o m , s v e l i k i m brojem tehničko-terminologijskih izraza, naslijeđenih dje­ l o m i č n o iz diskusija u Akademiji, a v e ć i m dijelom i skovanih u njegovim vlastitim pokušajima da riječju i i z r a z o m izađe na kraj s m i s a o n i m t e š k o ć a m a s kojima se bez prestanka filozofirajući sretao. Sve to, dakako uz osnovni p r o b l e m težine samoga o n o g mišljenog, čini studij Aristotela, pa v e ć i samo čitanje, izuzetno zahtjevnim p o t h v a t o m , što će se vjerojatno vidjeti i iz naših prilo­ ž e n i h prijevoda. D a k a k o , stoljetni napori filologa, njihova rada na o b r a d i i usklađivanju brojnih verzija i varijanti rukopisa, potpo­ m o g n u t o g strpljivim konzultiranjem dragocjenih antičkih komen-

224

225

Β) Od 355. do Platonove smrti: Fizika I i II, VII, III-VI, Ο nebu, Ο postojanju i propadanju, Meteorologika IV, knjige My 9, 1086b21 - Ny, Alpha, Jota, My 1-9, Beta tzv. Metafizike, prera­ đena Retorika I-II, Retorika III, Eudemova etika, dijalog Eudemus (izgubljen), Nagovor na filozofiju (djelomično izgubljen). 2. Vrijeme putovanja, Assos, Lezbos, Makedonija (347. - 334.): Povijest životinja incessu (Historia animalium) III, I-IV, VIII, Ο dijelovi­

sti stalnoga tijeka, što će sve t a m o naći oličeno prije svega u Protagorinu naučavanju. T e š k o je dostatno istaknuti svu važnost o v o g a Aristotelova ishodišta, u kojem se g o t o v o m o ž e prepoznati svojevrsni reflek­ sivni obrat od stvari samih k horizontu njihove m o g u ć e odredljivosti, nagovorivosti i označivosti. V e ć u svojim najranijim pokuša­ jima, ο kojima i m a m o samo sporadična izvješća iz druge i treće ruke, inzistirao je on u p o r n o uvijek o k o j e d n o g a te istog, n a i m e o k o pitanja: „ š t o znači ( n e š t o ) ? " , „ k a k o nazivamo ( n e š t o ) ? " , „ka­ ko se zbori ( n e š t o ) ? " . U ranim Aristotelovim spisima, „klasifika­ cijama" i „ r a z d i o b a m a " iz najranijega v r e m e n a u Akademiji, pi­ tanje „ š t o kazujemo ο stvarima?" stupilo je na mjesto P l a t o n o v a „ š t o jesu stvari?" - ustvrđuje i D u r i n g (nav. dj., str. 81), a istu stvar konstatiraju i u g l a v n o m svi relevantni suvremeni istraži­ vači. T a k o naprimjer H. Flashar (poglavlje „ A r i s t o t e l " u t r e ć e m svesku „Filozofije antike" najnovijega izdanja U e b e r w e g o v a „ N a ­ crta povijesti filozofije": Altere Akademie, Aristoteles, Peripatos, Basel/Stuttgart, 1983, str. 3 2 4 ) : „Pitanje ο bitku pojavljuje se da­ kle [tj. Aristotelu] u horizontu logosa; filozofijska problematika biva otključena p u t e m refleksije na jezik." Ili O. Hoffe (poglavlje „Aristotel" u Klassiker der Philosophie, Bd. 1 /Hrsg. O. Hoffe/, M u n c h e n , 3 1 9 9 4 , str. 8 1 ) : „Aristotel vidi biće unaprijed u o d n o s u na logos, koji znači j e d n a k o u m , njegovu artikulaciju, jezik, i nje­ g o v smisao." O n o m e tko poznaje stanje istraživanja Aristotelove filozofije posljednjih desetljeća neće biti teško u svim o v i m konstatacijama prepoznati odjeke o s n o v n e teze j e d n e od najoriginalnijih novijih interpretacija Aristotela, naime knjige Wolfganga Wielanda Ari­ stotelova fizika iz god. 1962. Središnja teza knjige, o n a ο „ u z a ­ jamnosti izraza 'biti' (είναι) i 'biti govoren, z b o r e n ' ( λ έ γ ε σ θ α ύ u Aristotela" (str. 155), nije j o š ni izdaleka iscrpljena u svim m o g u ć ­ nostima koje Otvara j e d n o m radikalno n o v o m razumijevanju i tu­ mačenju cjeline t o g filozofiranja. Ishodište u „ l o g i č k o m e " ne smije dakako biti shvaćeno u smi­ slu o n o g a što danas poznajemo i prakticiramo kao „ l o g i k u " . Od spisa takozvanog „ O r g a n o n a " samo dvije Analitike sadrže logičku problematiku u s t r o g o m e smislu riječi, prije svega n a u k ο tzv. si­ logizmu. Topika je rana filozofijska refleksija na m e t o d e dijalek­ tičke diskusije, d o k se i Kategorije i Ο tumačenju k r e ć u u je-

ma životinja (De partibus animalium) II-IV, Ο hodu životinja (De
animalium), Meteorologika Politika I i VII-VIII.

3. Drugi boravak u Ateni do smrti u Halkisu: Retorika II 23-24, Retorika I-II i III prerađene, Politika II, V-VI, III-IV, knjige Gamma, Epsilon, Zeta-Eta-Theta tzv. Metafi­ zike, Fizika VIII, Ο dijelovima životinja I, Ο rađanju životinja, Ο kretanju životinja (De motu animalium), Ο duši (De anima), Mali prirodoslovni spisi (Parva naturalia), Nikomahova etika.

„Logičko" ishodište
Najsvojstveniji polazišni stav Aristotelov, obrat kojim već kao mladi pripadnik Akademije samosvjesno nastupa, ne skrivajući osjećaj vlastite originalnosti, u kritici kako uobičajene sofistike tako s a m o g Platona i njegova elejskog prethodnika Parmenida (Phvs. I) glasi: „zbori se višestruko", „ n a više se načina izriče", „znači više toga" (πολλαχώς λέγεται). „Biće, bitak, zbori se mno­ g o s t r u k o " - t o m svojom središnjom postavkom relativizira Aristo­ tel - kako to sam razumije - svojevrsnu zakočenost i apstraktnu zaustavljenost elejaca te dopušta i otvara mišljenju slobodan po­ gled na cjelinu bivanja i gibanja, na polje naravi i svega po naravi bivajućeg. S druge strane, upravo istim tim k o n a č n i m svođenjem na pračinjenicu logosa, zbiranja, mišljenja, govorenja i označavanja, uspijeva izboriti očiglednost (u G a m m a tzv. Metafizike) nužnosti nekog prvog postojanog, najpouzdanijeg i najjačeg počela, kasnije nazvanog p o č e l o m neproturječenja (principium contradictionis), protiv radikalnog heraklitizma i sofističkog nauka ο sverelativno-

226

227

načela sama. T o m e je svoj­ stvena j e d n a izvornija istina od one znanstveno dokazne: o n a nesastavljiva . V e ć u r a n o m Nago­ voru na filozofiju. s j e d n e .veli Aristotel u kasnoj knjizi T h e t a tzv. 434) da „ n a mjesto [Platonove] ideje D o b r a u njega stupa physis". označuje Aristo­ tel (Phys. p u k o apstraktnim. tj. O v a će brza odluka p o s t u p n o sve snažnije zahtijevati pre­ ispitivanje i produbljeniju o d r e d b u . za kakvim je r e c i m o tragao Platon: . niti pretjeruje drugi jedan znalac ( D . Naime. naime „apofantički l o g o s " . Svaki drugi vid govorenja. kako b i s m o danas rekli. v e ć je­ dino ili mišljenje-oprisutnjenje ili pak u o p ć e ne. ostaju tako na r u b u pravoga fi­ lozofijskog interesa. B i t n a formula t o g h o r i z o n t a je „ n e š t o (se pririče) n e č e m u " i sve što u n u t a r njega u o p ć e m o ž e biti udvaja se u o n o čemu biva priricano. U o č i t o m protustavu spram Platona.. str. najdublje. molba. ostaje izvan dohvata razuma. pitanje. Nije pretjeran stav Diiringov (nav.j e d a n povijesno odsudni stav. N e k o „ b i ć e n a p r o s t o " ostavlja Aristotel naglašeno slavodobitno po strani. a ipak se pokazuje filozofijski odlučujućom i p r e s u d n o m t e m o m . osobito u Drugoj analitici. nazvat će j e s t v o m (ουσία). bolje rečeno u o n i m fragmentima koji su nam od t o g spisa sačuvani. U okrugu njih n e m a u o p ć e nikakve laži. strogo o m e đ e n o g logosa gradi se o n d a cje­ l i n a „ d o k a z n e " tj. II) narav o n i m što u sebi s a m o m e i m a počelo gibanja i stajanja. Bitno pak njeno svojstvo u t o m e je što je sama u sebi sređena i smisleno uređena. Metafizike m o g u se samo ili umom dotaći te u t o m doticaju ujedno naprosto izreći ili pak u o p ć e ne spoznati. i u o p ć e odnošenja spram stvari i bića. svakog sastavljanja te svakog priricanja i odricanja. U m . suočiti s granicom tako o d r e đ e n o g a horizonta i sve više bivati prisiljen tematizirati i o n o što unutar njega više ne m o ž e biti dohvaćeno. „prokazivanje n e k o g a kao baš toga i takvoga". kao niti puko razumske istine. b i t n o o d r e đ e n time što jedi­ no njime m o ž e m o jednoznačno razlikovati ono istinito od onoga lažnog. za razliku od razuma. u čemu Aristotel iznalazi upravo o n o prvo. druga ključna riječ. dj.d i n s t v e n o m horizontu „ l o g i k e " . dokazna istina „ n e č e g a p r e m a n e č e m u " kreće se uvijek u okrugu o n o g a sastavljivog i razdvojivog. Sve odredivo u n u t a r t o g horizonta naziva Aristotel i m e n o m κ α τ η γ ο ρ ί α . To J e s t v o " valja razlikovati od svakog „ b i ć a napro­ s t o " ili „ b i ć a s a m o g po sebi". Ο tumačenju. pripuštajući ga p o t o m u splet cjeline „kategorija" tek kao drugotn o . a što se samo ne da više n i č e m u priricati. poglavlju druge knjige Dru­ ge analitike: počelo dokaza nije dokaz. U p r v o m od tih dvaju posljednjih spisa otvara Aristotel ho­ r i z o n t priricanja i pridatljivosti kao onaj u kojem se u o p ć e m o ­ že smisleno ο n e č e m u govoriti i to označavati n e č i m o d r e đ e n i m . potek l i m iz p r a v n o g i s u d b e n o g govora. Na o s n o v i takvog. ima u sebi uro­ đen neuklonjivi poriv za ozbiljenjem vlastitoga „djela". Aristotel će je i samu često poistovjećivati s r e d o m i poretkom. za postig­ n u ć e m vlastitoga naravnog cilja i svrhe. „ r a z o t k r i v n e " znanosti. riječ je upotrebljena ne manje od 53 puta. Štoviše. Sve što jest po naravi. ali isključivo ukoliko v e ć jest unutar prethod e ć e g a horizonta pridatljivosti i priricanja. odredivši t i m e jed­ n o m zauvijek pravi i takoreći jedini „ p r e d m e t " cjelokupnog svog filozofiranja. to znači izvedeno i n e p r a v o jestvo.. „ p r a z n i m " i. No Aristotel će se. rasporedom (τάξις).J e s t v o " je „ b i ć e " . J. od prvih i osnovnih jednostavnih tijela pa do č o ­ vjeka kao krune i v r h u n c a naravnog postojanja. kao puki općeniti vid ili r o d . No samo o n o nerazdjeljivo i nesastavljivo. nije „ n e š t o po n e č e m u " (De anima. U d r u g o m tematiziranom spisu. Ili. „ o n t o l o g i j e " i „filozofije j e z i k a " ujedno. koje će se Aristotel prihvatiti kasnije u j e d n o m od najtežih i najznačajnijih svojih tekstova. tako će sad i cjelina te m o g u ć e znanstveno dokazive istine biti sažeta u stavu „sav dokaz otkriva i razotkriva nešto p r e m a n e č e m u " (τι κ α τ ά τινός). kao niti znanosti znanost (Anal. ne dotaknuvši ih. iznicanje (φύσις). što čini p r e d m e t i sadr­ žaj dviju Analitika. pojam i stvar Aristotelove filozofije svakako je narav. gdje je i z v o r n o značilo „ o p t u ž ­ b u " . s druge strane. pjesništvu. K a o što je bit h o r i z o n t a pridatljivosti bila oči­ t o v a n a f o r m u l o m „ n e š t o n e č e m u " . svakodnevno­ me mnijenju itd. izlučuje Aristo­ tel iz cjeline m o g u ć i h vidova zborenja. koji je dušu bio odredio izvo­ rištem i p o č e l o m cjelokupnog i svakog kretanja. O n o č e m u sve d r u g o biva priricano. označujući ga „ g o l i m " . prepušteni retorici. 228 229 . kako je rečeno u izuzetno značajnom 19. želja. Svrhoviti poredak naravi Uz logos. u knjizi Z e t a tzv. npr. 1 0 0 b l 3 ) . koji će odsada držati p r e s u d n i m i filozofijski j e d i n o rele­ v a n t n i m . u procesu r a z u m s k o g odricanja i priricanja. govorenja i mišljenja samo j e d a n . te o n o što se pririče. . 4 3 0 b 2 7 ) . priroda. Metafizike. post.

te sublunarnu.u povijesti znanosti nije bilo nijednoga gorljivijeg zagovornika 'svršnih uzroka' od njega". nego prenošenje prema enklitici sunca. A budući da je nejednako rastojanje.jestvo je naime [tih] bića u o n o m e pojedinac - 230 231 . 247b9) „ p u t o m u sebe samu". fantastičnih sinteza i oslanjanja na tradicijom predane nazore . n e k i m a veći. . i bivanje bude neprekidno. Budući pak da je pretpostavljeno i pokazano da je neprekid­ no i postajanje i propadanje stvari.danas gotovo apsurdnom izgledajuću zgradu kozmologije. Brojem mu je to dakle n e m o g u ć e . da je naime prva od promjena prenošenje. to. F e n o menologijskom blizinom i p o d r o b n o š ć u opisivanja. kao naravnog mjesta zem­ lje.z b o g tih uzroka jest živima rađanje. s druge strane. a o n o lijepo i b o ž a n s k o uvijek je p r e m a svojoj naravi u z r o k o n o g a boljeg u onima koja su za to sposobna. sunca]. otvaraju n a m ona pogled na j e d a n drukčiji pristup ži­ votu no što n a m ga je priredila i namrla novovjekovna znanost." (De gen. jer suprotnoga su suprotni uzroci. Iz ravnog i kružnog gibanja s jedne. jer su protivni. i o n o živje­ ti od o n o g a ne živjeti: . Posvjedočimo to n a v o d o m j e d n o g a mjesta s p o č e t k a druge knjige spisa Ο rađanju životinja: „ J e d n a od bića vječna su i božanska. a ne bivanje-postajanje. božanskih zvijezda u vječnome kruženju i ostalih božanskih bića s jedne. Jer zbiva se da biva sad daleko. Stoga i nije prvo [kružno] prenošenje uzrok postajanja i pro­ padanja. a druga takva da m o g u i biti i ne biti. a i da b u d u dva gibanja. to je o n o p o stajuće vječno na onaj način na koji to m o ž e . u njihovoj g o t o v o nepreglednoj različnosti. u nastojanju da što jače naglasi samostalnost i samostoj­ nost naravi nazvat će je j e d n o m (Phys. nastajanja. a tvrdimo da je premještanje u z r o k bivanja. sa strogom podjelom na supralunarnu sferu etera kao „petoga tijela". a sad opet blizu. str.. A i u istome su v r e m e n u prema naravi i postajanje i propa­ danje. te o n o biti od o n o g a ne biti. bogatstvu vrsta i oblika. već za neke većim. to po naravi uvijek tvori isto. ili pre­ nošenjem ili pak odstupanjem od toga. U t o m e je naime kako o n o neprekidno tako i to da se biva gibano dvama gibanjima. s neprestanim p r o c e s o m rađanja i umiranja. te o n o g a „ g o r e " . N a u k ο naravnome gibanju i vlastitome naravnom mjestu ele­ menata i svih ostalih naravnih bića čini osnovu njegove kozmo­ logije. te p o t o m kemije.j e d a n pristup donekle blizak naprimjer G o e t h e o v o j m o r ­ fologiji bilja. d o k je enklitika [uzrok] prilaženja i odilaženja.Allan. Stoga i v r e m e n a i životna d o b a svakog pojedinog imaju broj i njime se određuju. tako da ako nadolaženjem i blizinom rađa. „Narav ne čini ništa uzalud". izgradit će u r a n o m spisu Ο nebu . budući d a j e pokazano d a j e [kružno] gibanje prema premještanju vječno. ne m o g u bivati oboje. posvećena su neopravdano malo studirana biologijska djela Aristotelova.n e o b i č n o m kombinacijom deduktivnih konstrukcija. ustvrdujući da . 46). rasta. o n d a i učestalim udaljavanjem upropaštava. gibanje će biti nepravilno. . te ne naposljetku filozofij­ s k o m s n a g o m sinopse te načelnoga vrstanja.to je stalni tenor svih njegovih obuhvatnih zoologijskih ispitivanja. raščlambe i karakteriziranja. sintetičkom i k o m p a r a t i v n o m m e t o d o m istraživanja. Jer m n o g o je razložnije da je biće u z r o k o m bivanja nebiću. 3 3 6 a 3 3 . Jer suprotnoga su suprotni uzroci. onda isto to odlaženjem i udaljava­ njem upropaštava. et corr. Neprekidnosti je dakle zacijelo u z r o k [kružno] pre­ mještanje svega. Bolja je pak duša od tijela. Jer n u ž n o je. kad je to tako. kako se ne bi steklo samo j e d n o od toga dvoga. a o n o uduševljeno od o n o g neuduševljenog z b o g duše. kako premještanje jest jedno. K a k o je naime narav tog roda n e m o g u ć n a biti vječnom. Tako da bi bilo ili postajanje uvijek. oslonjena na mehaniku i dinamiku matematičke rizike. Ovu drugu. nego nebiće bitku bića. da se nešto uvijek giba. Premještanje će naime činiti bivanje stalnim pri­ micanjem i odmicanjem onoga rađajućeg [tj. Jer nekima je mjera period godine. Naime sve što je isto i što se na isti način drži. n u ž n o je da. opadanja i iščeza­ vanja u m n o g o s t r u k o ispresijecanim putanjama smrtnih bića. a zato je i premje­ štanje ranije-prvotnije od bivanja-postajanja. Štoviše. a za neke manjim. ako će doista uvijek biti neprekidni i postajanje i propadanje. d o k je o n o što nije vječno m o g u ć n o < i biti i ne biti i > mijenjati se na lošije i na bolje. te ako učestalim približavanjem rađa. Svega je naime p o r e d a k i sav se život i vri­ j e m e mjere periodom. kao naravnog mjesta vatre.b l 6 ) Ovoj sublunarnoj sferi bivanja živih bića.A uz to.. i o n o g a „dolje". A ujedno je jasno da je i o n o prije dobro rečeno. a nekima pak i manji. donju sferu opisuje sažeto na j e d n o m lijepom i značajnom mjestu rasprave Ο postojanju i propadanju: . ili pak propadanje. O n o dakle [kružno] premještano jest. kako im ne bi izostale pro­ mjene. djelo navedeno niže u popisu. a o n o bivajuće nije. M o r a dakle biti više gibanja. ali ne istim za sve.

sadržane u Phys. VII-VIII moraju se. vre­ m e n a . Očita je nevoljkost filozofova da se rije­ č i m a o b i č n o g a ljudskog izričaja o b r a ć a u oblast o n o g nadljudskog i b o ž a n s k o g . D u b o k e i razumijevanju pone­ gdje j e d v a dostupne analize samoga gibanja. a u o p ć e tek i m o g u . p r e m d a inače već od samih svojih početaka . naime izreka da b o g k a o „ n e p o k r e t n i p o k r e t a č " i kao „ p o č e l o ο kojem visi cjelina sve­ g a " . o n o g .kako smo 232 233 . Rasprave sabrane u izdavačku kompilaciju pod n a s l o v o m Fi­ zika zapravo se ne bave s a m i m naravnim bićima u bivanju. bila je i ostaje j e d n a od jedva nekoliko osnovnih knjiga cjelokupne predaje filozofiranja. a kad bi bilo takvo [tj. Svakako je ne samo n e m o g u ć e nego i neumjesno htjeti u krat­ k i m potezima dati ma i naznaku tako složenih. naravi posvećeni su g o t o v o svi Aristotelovi naravoslovni spisi. više no igdje drugdje. već samo i j e d i n o to da se unapri­ j e d shvati kako je u knjigama poput te. Ova pak uključuje aporije beskonač­ n o g i k o n t i n u u m a itd. Ο višoj. an. kao što će i njegova č u v e n a izreka iz „ t e o l o š k e " L a m b d a knjige Metafizike. te j o š u o d l o m c i m a u Phys. . te stoga strogo r e č e n o i ne spadaju u fiziku. isto b r o j e m ] . ο biologiji (During). „ b i ć e kao b i ć e " j e d n o m se u njega samog razumije u smislu bića „ n a p r o s t o " i „ u o p ć e " . temeljitosti i razini.ο č e m u je t e k n e z n a t n o m a l o t o g a o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima. Stoga jest vječno rod ljudi i životinja i bilja. u kojoj su skupljene zasebne rasprave i grupe rasprava iz o n o g a što Aristotel sam naziva „ p r v o m filozofijom". Naime. O v i m rečenim dakako ne želimo postići to da se obeshrabri svatko tko bi se htio dati na studij najtežih pitanja Aristotelove Metafizike. zatim mjesta.ali v r s t o m m o ž e . v e ć prije u nešto što b i s m o m o g l i nazvati filozofijom bivanja. ο retorici i poetici (Flashar). kako je njegova razlika spram djelatnosti očito u Aristotela zasnovana na njihovu različitom odnošenju spram vre­ m e n a i prisutnosti u o n o m e „ s a d " . drugi put pak „ m u d r o š ć u " . shvaćati j e d i n o paralelnim tematiziranjem cjeline „prve filozofije" i relevantnih dijelova treće knji­ ge spisa Ο duši.sve što jest i biva p o k r e ć e „ k a o o n o erotički ž u đ e n o " dobiti na p u n i n i unutrašnjeg smisla i sadržaja. Sam je j e d n o m naziva tek „ t r a ž e n o m znanošću". koju ovdje p r e v o d i m o . III-VI.n o m . Flashar.7 3 2 a l ) V e ž e li se sve ovo ovdje r e č e n o s i s t o m tvrdnjom i z r e č e n o m u spisu Ο duši. Cjelini bivajuće. tad cjelina Aristotelove „ljestvice p r i r o d e " stupnjevane korak po k o r a k u smjeru vječnosti neće više u njenoj danas p o n e š t o iritirajućoj bezuvjetnoj teleologiji izgledati tako apstraktnom i usi­ ljenom. Hoffe) jedva da po opsegu.istumačenje Aristotelova nauka ο razlici gibanja i djelatnosti. 7 3 1 b 2 4 . dakle sublunarne. čine i djelić onoga što inače biva iscrpno i suvereno izlagano ο ostalim aspektima Aristotelove filozofije. v e ć t a k o r e ć i ontologijskim uvjetima same naravnosti naravi. N o . npr.kako sam kaže u p o č e t n o n a v e d e n o m stavu iz k a s n o g a spisa ο dijelovima životinja . pa opet ponekad „ z n a n o š ć u ο biću ukoliko je b i ć e " . O v a je pak posljednja odredba krajnje nejasna. nebeskoj sferi o n o g a v j e č n o g n a l a z i m o u cjelini o p u s a t e k nešto škrtih te za Aristotela n e u o b i č a j e n o s n a ž n o metaforički i g o t o v o mitski izraženih opisa u r a n o m spisu Ο nebu. Aristotelova nau­ ka ο razlici mogućnosti i djelatnosti (ενέργεια).navedimo to ovdje samo kao primjer . te zatim opet sve to zajedno s č u v e n i m izvodima ο u z r o k u erotičke p o m a m e u s v e m u živome iz P l a t o n o v a Simpo­ zija. Problemi nastaju tako već pri prostom pokušaju neke bliže odredbe toga što to zapravo Aristotel naziva „ p r v o m filozofijom". ο teoriji znanosti i politici (Hoffe). T o m bi zahvatu trebalo prethoditi . Prva filozofija Knjiga Metafizika. itd. u bilo kako usko ili široko s h v a ć e n o m uobičajenom smislu riječi." (De gen. to valja osigurati i razumi­ jevanje o n o g a što je u četvrtoj knjizi Fizike kazano ο v r e m e n u i njegovoj osnovnoj odredbi. b e s k o n a č n o g i osobito o n o g neprekidnog ( " k o n t i n u u m a " ) . samo iz cjeline m o g u ć kakav-takav uvid u bit pojedinog p r o b l e m a i njegovo eventualno razrje­ šenje. Nije stoga nimalo č u d n o što naprimjer poglavlja ο samoj toj „prvoj filozofiji" u gore spominjanim danas relevantnim i standardnim prikazima Aristotela (During. po starom h e r m e n u t i č k o m naputku. Pret­ postavka toga pak imalo bi biti dostatno razumijevanje biti samo­ ga gibanja. bilo bi vječno. dakle j e d n a od onih čijom se samo i pažlji­ v o m i temeljitom promišljajućom lektirom rijetki m o g u pohvaliti. teških i obuhvatnih misaonih zahvata kakvi leže u podlozi npr.

p r e m d a je inače stalno Aristotelovo uvjerenje da je tvar po sebi nespoznatljiva.„biće samo po sebi" smatra. bit svake m o ć i o p ć e n i t o i sva­ koga znanja p o s e b n o u nekoj postojanosti. Moser. i Heidegger i njegovi sljedbenici. koju riječ Aristotel sam inače u pravilu rabi jedino kad govori ο starim mitolozima poput Hesioda ili orfika. čak a k o i ima nečega takvog.tim i m e n o m nazva­ ne „ontologije". odakle te svrhe i ciljevi. No „ b i ć e kao b i ć e " m o ž e se shvatiti i kao o n o što Aristotel naziva J e s t v o m " ( ο υ σ ί α ) . dakako. na j e d n o m e od mnoštva sličnih mjesta u djelu. stalnosti i sabranosti. u nevolji potražili izlaz u tumačenju da „biće kao b i ć e " znači ujedno i „naj­ više b i ć e " (npr. „ g d j e " . K a o što je. p r e m d a iz posve drugog horizonta interpretacije. Odatle je onda kasnije u skolastičkim interpretacijama Aristotela izrastao nauk ο takozvanoj analogiji bića. o n o m e „ č e ­ ga čovjek jest počelo i gospodar". štoviše. tako je i o n o navlastito etičko. pri čemu je od osobitog značenja uočiti činjenicu da to zasnivanje pada ujedno s određenjem biti čovjeka te njenih gra­ nica i dosega. Merlan. stoljeću . zasnovanoj u b i t n o m e upravo u Aristo­ tela. što će Aristotel u pravilu na­ zivati „ o n i m što bijaše (nečemu) biti" . Etička se trezvenost i stalnost postiže prije svega o n i m što Aristotel naziva „odabirom" ( π ρ ο α ί ρ ε σ ι ς ) i u č e m u bez sumnje valja vidjeti sam osnov cjelokupne njegove etike. D o k je u svojoj ranijoj fazi Aristotel inzistirao na t o m e da je npr. . već j e d i n o i isključivo čovječje d o b r o i čovječja sreća. Owens. te utoliko poistovjećeno s b o g o m i o n i m božanskim.sebe usmjerava jedino spram o n o g a za što v e ć unaprijed nekako zna da je „u na­ šoj m o ć i " . „ k a d a " itd. vid i „ b i t " nečega složenog.. Prvu filozofiju on štoviše sam izriči­ to vezuje uz istraživanje upravo t o g „jestva". etički nepročišćenih prohtjeva i želja . N o . „Filozofija ο onom ljudskom" Etiku i politiku Aristotel vidi i razumije kao jedinstvenu cjelinu o n o g a što naziva „filozofiranjem ο ljudskim stvarima". Zadržavanje unutar oblasti o n o g a za nas m o g u ć e g osigura­ no je pri svakom odabiru osobito time da se on ustvari nikada i ne bavi ničim drugim do iznalaženjem puteva i sredstava za neki već unaprijed postavljeni cilj. go­ voreći tada .u sebi individuirana i da n e m a ničega izvan i „ m i m o " kategorija.).izraz koji već i sam po sebi do danas izaziva n e d o u m i c e oko pravoga značenja i doživlja­ va m n o š t v o uvijek novih i drukčijih tumačenja. u drugome pak bila bi „teologijom". k o j o m onaj tko etički djeluje biva otet iz vlasti bitno i načelno nestalnih i vazda promjenljivih strasti. N o . i nije li o n d a samo to postavljanje nešto što se n u ž n o odvija i zbiva 234 235 . m e đ u t i m .tek u 17. . „ P r v a filozofija" bi tako u p r v o m slučaju imala biti nešto poput one na t o m tragu kasnije . kako kaže u Eudemovoj etici. postupno će biti doveden t o m e da ipak sve ostale osim jestva razumije kao nešto što jest „spram j e d n o g a " i na neki način „ a n a l o g n o " u odnosu na jedno. ili na što bi bile svedive. Interpreti su. m o g u ć e ustvrditi da ta tako shvaćena etika svoje povijesno mjerodavno zasnivanje i izgradnju upravo u njega i za­ dobiva. Drugi put opet biva o n o shvaćeno u smislu „ p r v o g i naj­ višeg" bića. svojstvenije i v e ć m a je J e s t v o " oblik. Do neke je mjere. nečim što uistinu i ne pripada pravoj filo­ zofiji.. naime na samo jestvo. nije i ne m o ž e biti dostupna čovječjoj djelatnosti i čimbenosti. vodi i upravlja vlastiti život. Etika. utemeljenost kojega u s a m o m njegovu djelu ostaje u znatnoj mjeri upitnom. Wagner.g o r e bili vidjeli . Stoga p r e d m e t njena interesa ni na koji način nije i ne m o ž e biti nekakvo D o b r o naprosto. kao odvojena. tko ih i kako postavlja.ο onto-teologiji zapadnjačke metafizike.u razlici spram mahnitosti i n e o b u z d a n o ­ sti običnih. treba biti upravo n e k a ljudska m o ć i neko znanje čovjekovo ο t o m e kako da ustanovi.j e d n a k o tako jestvo kao i odnos.j e d n a k o kao npr. Sva tri svoja etička spisa započinje on odrješitim kritičkim distanciranjem od o n o g središnjeg i najdubljeg u P l a t o n o v u filo­ zofiranju. naime „vrlina" (αρετή) upravo jed­ na sabranost. Mansion. svaka od „kategorija" . stalnost i postojanost. zbog njegove opće­ nitosti i apstraktnosti. Bit je argumentacije p r i t o m ova: ideja Dobra. što bi ih vezivalo i nekako objedinjavalo. ne svrha samih. da pripada o n o m e s t o j e „ z a n a s " m o g u ć n o . p r e m a Aristotelu. naime od ideje Dobra. Odabir je bitno odabir sredstava. T r e z v e n o s t je odabira u t o m e da on . Što je pak samo to J e s t v o " ? U j e d n o m svom aspektu m o ž e o n o biti već i „ t v a r " kao „ p o d l o g a " .

I u p r a v o je na iskustvu b e s k o n a č n e unutrašnje samostojno­ sti i s l o b o d e veledušja m o g a o Aristotel zadobiti pravo mjerilo ko­ j i m o n d a u Politici pristupa različitim vrstama moći. k u ć o m ili gradom zavladao. procjenjujući ih ne prema snazi. prepoznati j e d a n od najuzvišenijih i na is­ tinski uzvišen život najpoticajnih orisa m o g u ć e g a vida „čovjekovanja" u cjelokupnoj pisanoj predaji. sve su odreda oznake tek negativne i privativne strane iskustva toga što riječju izvorno biva imenovano.] N e g o od takvih nazora i zakona niti je što političko niti doista korisno niti istinito. i protiv svoje najdublje nakane i volje. prethodeći mu vazda? Čini se da je u p r a v o to pitanje bilo najtežim i najvećim p r o b l e m o m cjelokupnog Aristotelova „filozofiranja ο o n o m e ljudskom" i upravo je na njega uvijek i z n o v a pokušavao dati neki zadovoljavajući odgovor.. pred o č i m a neprestano lebdi lik o n o g a kojeg naziva „ o z b i l j n i m " i „ i z v r s n i m " . svakako i iz vlastitoga unutarnjeg iskustva i doži­ vljaja. Isto je naime o n o najbolje i pojedincu i zajednici. n e g o izvornije.u najstrožem aristotelovskom smislu -. kao što i samo onaj polis koji svoje građane za nju odgaja i na nju usmjerava zavređuje doista ime 236 237 . bio na k o n c u prisiljen vra­ titi se starom. N a i m e najveći broj takovih polisa ra­ t o m se doduše spašava. No σχολή je bitna riječ i stvar cjelokupne Aristotelove filozo­ fije ο o n o m e ljudskom. A da zakonodavac treba više nastojati o k o toga kako bi z a k o n e ο ratništvu i ostale uredbe usmjeravao radi življenja u slobodi (σχολάζειν) i mira. gospodstva i d r ž a v n o g ustroja u o p ć e . ne treba neki polis cijeniti sretnim i hvaliti zakonodavca z b o g to- ga što je građane uvježbao da vladaju susjedima. živ­ ljenja. veledušni (ό μεγαλόψυχος). ako m o ž e . D a k a k o da ovakav nazor ne stoji u suglasju s n a k a n o m zasni­ vanja etike kao oblasti u kojoj vlastitom voljom i o d l u k o m djeluje­ m o . Pri t o m e je. pa tako i Aristotelova temeljnog iskustva bitka.) . obilju i n a d m o ć i nad drugima.to obraćanje na iskonsku niklost i naravnost dalo Aristotelu o n u p r o d o r n u snagu ocrtavanja pojedi­ n a č n i h vrlina. Jasno je naime da će i od samih građana onaj koji to m o ž e nastojati da isto to pokuša. i to treba da zakonodavac usa­ đuje u duše ljudi: da ratnička uvježbavanja treba provoditi ne za­ to da bi se pokoravali oni nevrijedni. ali jednako i sa baš svim bit­ nim jezicima današnjice.izvan oblasti o n o g etičkog. gdje biva. 43 i d. str. kao „ d o k o l i c a " . pronalazeći najprikladnija sredstva za ozbiljenje ciljeva za ko­ je unaprijed z n a d e m o da spadaju unutar o n o g a za nas mogućeg. j e r to upravo sadrži veliku pogibelj. p r e m a kojem je čovjek izvrstan ne prvenstveno po svojoj volji. Samo onaj tko je za nju sposoban jest gra­ đanin u pravome smislu riječi. 1333b26-1334al0) Svu dubinu jaza koji današnje ljudstvo dijeli i odvaja od cje­ line grčkog. Z a g r e b . ka­ ko sam kaže. [. pri kojem ocrtavanju mu „ k a o kanon i mjera".. već rođenjem i pri rođenju mu b o ž a n s k i m u s u d o m udijeljenom naravi. naime gos­ p o d s t v o čovjeka nad o n i m što mu se zbiva . Taj i takovi dobit će pak svoju p u n u karakterizaciju u t r e ć e m poglavlju četvrte knjige Nikomahove eti­ ke. m o ž e se m o ž d a ponajbolje odmjeriti na činjenici da s m o u o v o m e v a ž n o m odlomku tu na svaki način središnju riječ σχολή bili prisiljeni prevoditi tek p o m o ć u izvanj­ skoga opisa „življenje u slobodi". v e ć je on dijeli i sa svim ostalim slavenskim. bolje i ispravnije r e č e n o dinamizam . No u p r a v o je . Zahrđaju od dosade p o p u t željeza. nego prije svega da ne bi sami bili drugima podvrgnuti [. u č e m u n a m valja. no propada nakon što stekne vlast. A krivac je zakonodavac. te se utoliko u temelju Aristotelove etike m o ž e pronaći stanovito odstupanje od izvorne nakane i svojevrsno sustajanje.]. ne dopušta mjerodavno pozitivno iskustvo toga što bi se kao „ s l o b o d n o vrijeme" i „vrijeme s l o b o d e " imalo skrivati u toj navodnoj „ d o k o l i c i " i „praznovanju".da bi osigurao izvornu n a k a n u same svoje etike. v e ć po mjeri u kojoj su u stanju proizvo­ diti. I nije to nikako neprilika i nevolja tek r e c i m o hrvatskoga jezika. odluci i izboru.kako s m o kazali u jednoj ranijoj vlastitoj studiji (v. „ p o ­ činak"... Jer vladavina nad slobodnima ljepša je od despotske vladavine i više je praćena vrlinom." {Polit. Preludiji. arhajskom i „ a r i s t o k r a t s k o m " iskustvu v r s n o ć e i vrsnosti čovjeka. ne bi li. 1988. koji ih nije odgojio za življenje u slobodi. kojim je već stoljećima i stoljećima prožet i upravljan sav čovjekov pri­ stup kako svemu oko sebe tako i svemu u sebi. „ o d m o r " . nasto­ j e ć i . Temeljni „aktivizam". Izrazi koje n a m u svrhu približenja smislu te riječi pruža vlastiti jezik.u p o r n o j o š i sam i z b o r svrha i ciljeva nekako podvesti u oblast etike. opisan onaj veličajni. njegovati i unapređivati vrlinu: " N e podrazumijevaju ispravno niti ο vladavini koja bi se zako­ n o d a v c u imala činiti č a s n o m . pa i s a m o m o n o m e po č e m u jest i on i cjelina svega. vjerujemo. te na k o n c u mjesta čovjekova u bitnoj izloženosti i otvore­ nosti silama j e d n o g i drugog. našavši se u miru. Osim toga. ο t o m e svjedoči i o n o što se zbiva.

Allan (nav.polisa. str. „najtrajniji prilog što ga je Aristotel prinio teologiji". već je kao neka zaustavljenost i stanje. već nešto vrhovnije. bo­ gova i svega što jest. 1254a7). samo motriteljskog ži­ vota. 1178a6-8) Isto je Aristotel bio rekao i godinama ranije. ne proizvođenje" (Polit. Ross. zadobiti j e d i n o promišljajućim zadubljivanjem u teške izvode razlikovanja gibanja i djelatnosti (ενέργεια). tako i ovdje sve pokreće Bog. dakle kao to gibanje koje uvijek već unaprijed vlastitu svrhu nosi i sadrži upravo u sebi kao t o m i takvom gibanju. To razlikovanje nije samo. dj. O n a ishodišna i sveodređujuća načelna razdioba svih m o g u ć i h vidova odnošenja spram cjeline svega. svoje­ d o b n o Zeller našao prinuđen ustvrditi kako se Aristotelu čovjek udvaja u dva dijela. navodeći pri završetku Nagovo­ ra na filozofiju . m o r a da je Aristotel pri k o n c u svoje izgubljene knjige Ο molitvi bio J a s n o " . naime razdioba u motrenje (teoriju).Euripidove riječi da „smrtni vijek ima i sam u sebi neki dio b o g a " i d a j e „ u m doista z a nas b o g " . kao is­ pravnoga smisla za iznalaženje mjere i sredine m e đ u krajnostima u svakoputnoj konkretnoj situaciji .p r e m d a bez prestanka na­ glašavajući samosvojnost i zasebnost političke razboritosti. Recognovit brevique adnotatione instruxit W.ipak pušta etiku kulminirati u nesuzdržanoj apologiji čisto teorijskog. sadržane ponajprije u raspravama iz „prve filozofije". 1248a25-29) A prema izvješću Simplikijevu. kao otvorenog mjesta povijesnog zajedništvovanja ljudi. kako to naglašava Simplikije. Jer na neki način sve biva gibano o n i m b o ž a n s k i m u nama. 57. recimo usput. ako je već upravo to u naj­ većoj mjeri čovjek. No dok je u proizvodnji cilj i svrha gibanja položena negdje izvan dotičnoga gibanja sa­ mog. vrhovnije od znanja i od u m a ? " (Eth. „Rehabilitirati" Aristotelovu političku filozofiju. smatramo. (Aristotelis fragmenta selecta. S l o b o d n o je ustvrditi da je to d u b o k o i ničim p o k o l e b a n o uvje­ renje ο t o m e da je čovjeku u njegovu umu. Filozofijsko razumijevanje toga što Aristotel vidi kao samu bit istinskoga ljudskog življenja. U Eudemovoj etici reći će tako: „ S t o je p o č e l o gibanja u duši? Očito je zaista: kao što je to u cjelini svega. Na taj je način praksa uistinu već stanovit iskorak iz oblasti gibanja. prištedjevši si pritom napor upuštanja u najteža i najzapletenija pitanja same njegove „prve filozofije". kako to smatra npr. i kao taj u m . proizvodnju i praksu pruža i ovdje osnovu razumijeva­ nja. onaj etičko-politički i samo ljudski s j e d n e . m o ž e se. T a m o z a t i č e m o uz ino ovakvu j e d n o z n a č n u i nekolebljivu tvrdnju: „Čovjeku ja­ m a č n o pripada život oslonjen na um. Eud. (Eth. str. te „dijanoetički". i prak­ sa i proizvodnja bitno su određene gibanjem i jesu ustvari dva osnovna načelno različita vida gibanja.njoj je svojstvena određena „reflektiranost". prisutan b o g sam upravo najdublje Aristotelovo filozofijsko ishodište i sredotočje svih njegovih tako nevjerojatno obuhvatnih i ujedno bezdano dubokih nastojanja o k o „motrenja svega o n o g što se poka­ zuje". Nic. pri s a m o m početku svog zrelog filozofiranja. Iz svega kazanog valja onda razumijevati središnji Aristotelov politički izričaj: „život je praksa. Ostavimo po strani nezgodu što niti drugu ključnu Aristotelovu riječ vezanu uz filozofiju o n o g ljudskog. Upravo se time prije svega ostalog. Sto bi dakle bilo. već ujedno n e o p h o d n a osnova za svako eventualno ra­ zumijevanje i doraslo prisvajanje njegovih bitnih „političkih" naučavanja. teorijski i uzvišeniji od svakog p u k o ljudskog s druge strane. D. Teorija je bitno obilježena time da nije nikakvo gibanje. u kojem se međutim tek oslo­ bađa i razvija prava i istinska djelatnost. koji m o ž e tek imponirati neupućenima. te da se među njima ne pokazuje nikakva živa sveza. u njegovu k o m e n t a r u uz spis Ο nebu. ako ne Bog. Logosa pak počelo nije logos.. /= R o s e fr. ustvr- dio „ d a B o g jest ili um ili nešto s o n u stranu uma". Za razliku od nje.ono božansko u nama O d a v n o je već u o č e n o kako Aristotel . odnosno kao neko „okreta­ nje unatrag" k sebi samome. dotle je praksa takvo gibanje koje svrhu sadrži već u samome sebi. naime upravo tu ovdje rečenu „ p r a k s u " (πράξις) nismo u stanju valjano smislom preni­ jeti izrazima našega jezika i pokušajmo ipak u najkraćem nazna­ čiti do čega je tu Aristotelu stalo.očito kao stav kojem se i sam priklanja . vazda iz sebe izlazećeg i na svaki put drugo usmjerenog: . naime u proizvodu shvaćenom u najširem smislu riječi. Za potvrdu te teze bit će dovoljno. filozofijski je polovičan posao. 114). Um . Ο χ ο η ϋ 1970 Λ1955/. 49/) 3 238 239 . samo j e d n o paž­ ljivo iščitavanje desete knjige Nikomahove etike. a na taj je način doista i najsretniji". po našem sudu.

„ O r g a n o n a " . ali ujedno i najdublje i najteže dijelove cjelokupnoga opusa. Odnos ovih dvaju „učitelja ljudskoga d u h a " neizmjerno je dublji. dušu i cjelinu svega d u š e v n o g u p o t p u n o s t i u okružje naravi i proglašujući istraživanje ο duši di­ j e l o m naravoslovlja .pazio je ipak na to da s v a k o m z g o d o m u p o z o r i kako to ne vrijedi i za um sam i za onaj dio ili o n u m o ć duše k o j o m o n a misli i motri. najutje­ cajniji i najviše diskutiran spis cjelokupnoga grčkog. ponajprije posred­ stvom Boetija i njegovih k o m e n t a r a Porfirijevih Isagoga. T i m je uvjerenjem dakako motiviran i izbor ovdje pre­ v e d e n i h i u ovoj prigodi tek p o č e t n o komentiranih Aristotelovih tekstova.u najvećoj mjeri iz recepcije. T e k u dvanaestom i osobito trinaestom stoljeću upoznaje Za­ pad ostale Aristotelove spise.a tako su sebe i razumijevale . Svodeći inače. U o d n o s Aristotelov p r e m a Platonu ovdje n e ć e m o ulaziti. vazda „ i m a n e n t n e " konkretnoj tjeles­ noj tvari. n e o p h o d n i uvjet svakog pokušaja da se u ta tako filozofijski odlučujuća pitanja unese nešto pojašnjuj u ć e g a svjetla imalo bi m o ž d a biti ponajprije j e d n o radikalno interpretativno sučeljenje s kratkim ali ponegdje upravo nevjero­ j a t n o značajnim spisima iz okružja Aristotelova istraživanja ο du­ ši. koja n a o k o paradoksalno svoj odlučujući povijesni nastup najavljuje upravo radikalnom kritikom navodne „sterilnosti" Aristotelova silogizma. latinskog i arapskog kasnog Starog vijeka i p o t o m srednjovjekovlja. Sta­ novita apstraktnost formalno-logičke m e t o d e t o g mišljenja. svakako su najvećim dijelom usljedak upravo te i takve povijesti predaje Aristotelova djela. 240 241 . ako se time n e ć e nazvati često i g o t o v o pravilom postalo prešućenje i suptilno zaobilaženje cjelokupne problematike. dalje pospješili utvrđivanje svoje­ v r s n o g formalizma skolastičke m e t o d e i tijekom stoljeća p o s t u p n o pripremali o n o što poznajemo kao novovjekovnu revoluciju znan­ stvene metodologije. a djelomično valjda i s njim isto­ vjetno. a o n o svakako od r e c i m o trinaestoga pa sve do prelaska sedamnaestog u osamnaesto stoljeće i filozofija i znanost u u ž e m smislu riječi sastojale su se . stoljeća Aristotelovo je djelo ipak srazmjerno ma­ lo p o z n a t o u kršćanskoj Europi. Teško je do kraja odmjeriti svu usudnost toga da je od svih njegovih djela upravo spis Ο kate­ gorijama (manjim dijelom i Ο tumačenju). osobito one naravoslovne (a 1204. 736b28). sa svoje su strane. koje se m e đ u t i m ubrajaju u najvrednije. već i u nas stvar prošlosti.događaj od izuzetnoga povijesnog značenja za cjelokupnu zapadnu tradiciju . Povijest utjecaja Što je bilo r e č e n o ο Platonu. Stoljećima ne prestajuća i bitna zbivanja filozofiranja prije svega u Srednjemu vijeku p r e s u d n o određujuća sporenja ο pra­ v o m smislu razlikovanja u m a što ga Aristotel u izuzetno teškoj trećoj knjizi spisa Ο duši naziva „ t r p n i m " od o n o g a što ga t a m o t e k u n a z n a k a m a uz njega spominje kao o n o g a „koji sve tvori" (u latinskoj skolastičkoj tradiciji „intellectus possibilis" i „intellectus a g e n s " ) . vrijedi u jednakoj mjeri i za Aristo­ tela: povijest utjecaja njegove filozofije poklapa se s poviješću fi­ lozofije u o p ć e . Aristotelove filozofije. Sve do 12. Štoviše. u spisu Ο rađanju životinja izrijekom će ustvrditi da u p r a v o um pri začeću u začetke o n o g a iz čega se" v r e m e n o m razvija srasla cjelina duše i tijela u liku o d r e đ e n o g a čovječjeg živog bića „ulazi izvana". A k o ne prije. složeniji i filozofijski zapleteniji no što je to prosječnom r a z u m u historičara filozofije u g o d n o prihvatiti.Ο razlikovanju ljudskoga i b o ž a n s k o g u m a ostavio je Aristotel u cijelom s v o m n a m a sačuvanom djelu tek nekoliko škrtih nazna­ ka. pitanje koje je očito sa spo­ m e n u t i m najtješnje vezano. Su­ kladno t o m e . Isto to naravski vrijedi i za r e č e n o pitanje ο porijeklu i mjestu razli­ kovanja b o ž a n s k o g i čovječjeg uma. na­ dajući se ipak da je plitko i otrcano uvjerenje ο t o b o ž n j e m „rea­ l i z m u " prvoga. kojim on kritički ustaje nasuprot „ i d e a l i z m u " svog učitelja te na mjesto njegovih „apstraktnih" i „ t r a n s c e n d e n t n i h " ideja uvodi svoje „ f o r m e " . an. p o z n a t i m p o d i m e n o m „malih naravoslovnih spisa" {Parva naturalia). nisu ni do danas dospjele do zadovoljavajućih rje­ šenja. ostali dijelovi tzv. u naglaše­ noj kritičkoj opreci spram Platona i spram svih pitagoreizirajućih tendencija p r e t h o d n i h mislilaca. kao ars nova ili logica nova. daljnjeg razvijanja. kao i j e d n o s t r a n a redukcija punine ontologijske problematike na osi­ r o m a š e n u i u apstraktno alternativnoj formulaciji n e p l o d n u pro­ blematiku takozvanih univerzalija. kasnije pak sve više i kritike. te da je on „ o n o j e d i n o b o ž a n s k o " (De gen. P r e m a n a š e m mišljenju. prevedeni na latin­ ski z n a t n o kasnije od spomenutih dvaju spisa.

tako ponajprije u crkveno višekratno osuđivanim naučavanjima Sigera od Brabanta i znatno kasnije u takozvanom padovanskom averoizmu. Edited by G. E. prvenstveno u razdoblju o k o ranih dvadesetih godina ovoga stoljeća. ova nastojanja uglavnom stvarno. nazovimo ih tako. Daka­ ko da je aristotelizam Srednjega vijeka nerazlučivo kontaminiran kršćanskom dogmatikom i jakim primjesama neoplatonizma. s izuzetno suptilnim i složenim aristotelizmom Suarezovim. Izuzme li se onaj na svoj način veleban pokušaj Leibnizov da o s n o v n u Aristotelovu misao ο djelatnosti i usvršnosti (εντελέχεια) ugradi u sam temelj vlastitog pandinamičkog naučavanja.prilikom osvajanja Konstantinopolisa i po prvi put j e d a n rukopis tzv. utjecao na ranoga Heideggera i na njegove višegodišnje pokušaje o k o iznalaženja i p r o d u k t i v n o g tumačenja „ a u t e n t i č n o g " Aristotela. Husserla. Owen. 242 243 . P r e m d a nastupajuća filozofija N o v o g a vijeka sebe bez iznim­ ke razumije kao nepomirljivu opreku Aristotelu. Voegelin. O. biva očitim u kojoj i kolikoj mjeri i neoaristotelovski pokret za „rehabilitaciju praktičke fi­ lozofije" (H. U Hrvatskoj je navlastiti rad na studiju i tumačenju Aristo­ tela oduvijek znatno intenzivniji od o n o g a p o s v e ć e n o g Platonu. Ritter. k o j o m je po­ ložen svojevrsni temelj kasnijoj izgradnji fenomenologijske filozofije Ε. Rorty. „sporednij i h " Aristotelovih naravoslovnih spisa. Nussb a u m and A. Meteorologika. Donekle iznenađujuće snažna renesansa intenzivnog istra­ živanja Aristotela zbila se posljednjih desetljeća u okružju anglo­ a m e r i č k e . sve to posredstvom ranijih prijevoda na arapski . j o š su i danas nedostatno istraženi i valorizirani. Metafizike). opet p u t e m obnovljenog studija i interpretacije originalnoga teksta.ba­ r e m p r e m a vlastitome samorazumijevanju . oso­ bito svoj nauk ο „psihologiji s empirijskog stajališta" te povijesno plodotvornu postavku ο „intencionalitetu svijesti". L. Kasni pak Schellingovi pokušaji da vlastitu „ p o z i t i v n u " filozofiju izgradi upravo kroz obnovljeno radikalno sučeljenje s Aristotelom prije svih. te Aristotle on mind and the senses. budući da je taj tako žučljivo napadani i osporavani „Aristotel" bio uisti­ nu m n o g o više utvara jednog formaliziranog i apstraktnim postalog aristotelizma no što bi bio grčki Aristotel sam. Utjecaj navlastito arapskih interpretacija. ili pak u onima dominikanske provenijencije.ponajprije na spise iz oblasti psihologije. J. Edited by M. „filozofije d u h a ( m i n d ) " . sudbina koja ih uostalom prati takoreći do danas. to samorazumijevanje m o r a se ipak uzeti s velikom mjerom suzdržanosti. osjećao se stoljećima u nekim strujanjima aristotelizma na Zapadu.u razlici spram tradicionalnih. kojima je prvenstveno engleska i škotska škola aristotelizma u prošlosti stekla nepore­ civo velike zasluge. M .izgradio je u drugoj polovini 19. izgra­ dio u s n a ž n o m protustavu spram. Hegel je bio taj koji je smatrao nužnim studirati Aristotela na tekstovima grčkog originala i teško da bi bilo pretjerano reći kako je do određe­ ne mjere sebe sam osjećao i shvaćao aristotelovcem. d o k su naprimjer bezdano du­ b o k e analize beskonačnog ili kontinuuma sadržane u Fizici ostale u osnovi posve netematiziranima. koje u znatnoj i filozofijski značajnoj mjeri sadrži čak i m o n u m e n t a l n a suma „srednjovjekovnog Aristotela" kakvu nalazimo recimo u T o ­ m e Akvinskog. po njegovu vlastitom priznanju. Riedel.p o n o v o u razlici prema tradicionalnim pretežno praktičkoj filozofiji okre­ nutim interpretacijama . Lloyd and G. Proceedings of the Seventh S y m p o s i u m Aristotelicum. sustavno i problematski orijentirana te u novije vrijeme usmjerena . E. G. E. 1992. m o ž e se kazati da Aristotelova filozofija od sedamnaestog stoljeća do danas mjesto svog prisustva ima više no igdje drugdje u najrazličitijim strujanjima neoskolastike. Bien) zahvaljuje svoj odlučujući filozofijski poticaj upravo tim ranim Heideggerovim izlaganjima Aristotela. Gadamer.i samih arapskih komentara tih spisa. koja su objavljena tijekom posljednjih godina. Oxford. sve u sklopu rasprava i istraživanja u oblasti tzv. kao naprimjer u isusovačkim ško­ lama. stoljeća svoje obuhvatno djelo Franz Brentano. Iz teksta Heideggerovih predavanja ο Aristotelu. s v r h u n c e m ponaj­ prije u r a d o v i m a Kajetanovim. poglavito na uže filologijske napore o k o Aristotela ograničenih radnji. Strauss. Cambridge. 1978). L. pri č e m u je u posljednje vrijeme p o l u č e n o niz zacijelo vrijednih i inspirativnih rasprava i oštroumnih analiza (usp. osobito one Averroesove. R. Na tumačenju i daljnjoj „kritičkoj dogradnji" Aristotela . S druge je strane isti Brentano svojim djelom ο Aristotelovu stavku „biće-bitak se zbori m n o g o s t r u k o " presudno. naime Ο nebu. Na v r h u n c u takozvanog njemačkog idealizma. na­ primjer Essays on Aristotle's De anima. prvenstveno „analitički" orijentirane filozofije. Ο postoja­ nju i propadanju. P r i t o m su . C.-G. Znakovitim je primjerom toga recimo i činjenica da se presudni filozofijski nauk novovjekovlja. mehanička teorija neba i sveopćega gibanja.

Pridruži li se o v o m g o l e m o m pothvatu velikoga j e z i č n o g znalca (preporučljivo je uz prijevod pročitati i vrlo in­ struktivan „ P o g o v o r prevoditelja" uz Metafiziku) j e d n a k o tako n e d a v n o objavljene i bilješkama p o p r a ć e n e prijevode spisa Ο tu­ mačenju J. Sv. sv. Grgića (Zagreb. Berlin. Šanca. Herausgegeben von FritzPeter Hager. Bibliografski I. Iz t o g okružja valja ponajpri­ je uputiti na brojne radove Fr. Hamburg. Mansion. III: latinski renesansni prijevod. 3: Metaphysics. nego na polju filo­ zofije naprosto. 1972. Monografije: Ackrill. što ih je sačinio T o m i ­ slav Ladan osamdesetih godina. 1981 (Prijevod na njemački: Aristoteles. Darmstadt. Verhandlungen des 4. i knjigu istoga autora Aristotel ο istinitosti i lažnosti. Darmstadt. i Utrum admittenda sit distinctio inter materiam et formom phjsicam et metaphjsicam ( „ A c t a II. 1831-1870. 1894 i d. V: frag­ menti i Index Aristotelicus H. Bonitza /zasebni pretisak Indexa: Graz. Herausgegeben von Ingemar During. Izričito tematski usmjereno filozofijsko istraživanje Aristote­ la. 2 1979. CCVIII) Fruhschriften des Aristoteles. 1928. Barnes/M. ili i općenitije grčkoj filozofiji.što dakako s o b z i r o m na povijesno uvjetovanu dugotrajnu uklopljenost službenih filozofskih bavljenja u sklop teologijskih istra­ živanja nije ni najmanje z a č u d n o . 161-201) ne bi j o š dalo s izvjesnošću očekivati. sv. II. Berlin/New York. Važniji zbornici: Autour d'Aristote. Nikomahove etike i Politike. sv. Z a g r e b . 1955/). Zacijelo nije pretjerano reći da u p r a v o u tim prijevodima valja sagledati j e d a n od najznačajni­ j i h pothvata hrvatske filozofije ne samo unutar područja rada na Aristotelovoj. Zagreb. izvan uobičajenih u d ž b e n i č k i h prikaza u okvirima standardnih „povijesti filozofije". 2. Congressus Thomistici R o m a e habiti". Vol. (Wege der Forschung. tematski b l o k „ P r o b l e m i Aristotelove Metafizike" u Filozofska istraživanja 16 /1986/. Darmstadt. Bd. Oxford. Edited by J. Receuil d'etudes de philosophie ancienne et medievale offert a Mgr. IV: skolije. CCVI) Ethik und Politik des Aristoteles. str. I-II: grčki tekst u redakciji Immanuela Bekkera. Zasebna izdanja pojedinih djela s danas standardnim kritičkim re­ dakcijama teksta u nizu „Scriptorum Classicorum Bibliotheca Oxoniensis" (Oxford. Herausgegeben von P. 1993). London. 1969. 1979. str. (Wege der Forschung. iz skromnosti ambicija nekolikih dosadašnjih zajedničkih poku­ šaja (usp. snažan je poticaj dobilo prijevodima Metafi­ zike. 1992. Bd. London. Heidelberg. Grčki tekst s engleskim prijevodom: Gotovo sva djela objavljena su zasebno u „The Loeb Classical Library". Literatura 1. L. Fizike. 1955. 1937. Svmposium Aristotelicum veranstaltet in Goteborg.The Philosopher. 1975. Grčki tekst s njemačkim prijevodom: Dio spisa objavljen je zasebno u „Philosophische Bibliothek Mainer". Sorabji. 244 245 . 1989) i Kategorije F. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Aristotelis opera edidit Academia Regia Borussica. p r e m d a se to npr. m o ž e se m o ž d a reći da su se sretno i obvezujuće stekli uvjeti p o t r e b n i za snaženje i produbljenje vlastitih napora tumačećeg prisvajanja Aristotela u Hrvatskoj. J. usp. (Sv. 1985). Clarendon.) s Bekkerovom pagina­ cijom. Taurini. Articles on Aristotle. 297-309). a m e đ u njima p o s e b n o Sententia Aristotelis de compositione corporum e materia et forma in elementis terrestribus considerata. npr. Moraux. Talange (Zagreb. Schofield/R. A. Herausgegeben von Fritz-Peter Hager. Metaphysik und Theologie des Aristoteles. I-V. Naturphilosophie bei Aristoteles und Theophrast. Louvain. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren.: Aristotle .

Mainz. H.: Aristotle. W.: Die Grundlagen der politischen Philosophie bei Aristoteles. Untersuchungen iiber die Grundlagen der Naturwissenschaft und der sprachlichen Bedingungen der Prinzipienforschung bei Aristoteles. Studien zum aristotelischen Materie-Begriff. 1879 (Pretisak: 1921). L. Darstellung und Interpretation seines Denkens.: Le probleme de l'etre chez Aristote. (Pretisak: Hildesheim. Freiburg i. J. M. Happ. 18961900. I.. 1945. Hamburg. Berlin. Stallmach. revised. Freiburg i. J. Oxford. Meisenheim a. 1969-1970) Mansion. Firenze.: The Philosophy of Aristotle. 1985. F.: / fondamenti della logica aristotelica. J. Jaeger. Maier. Pariš. E. II. 1966. Pariš. 1981. 2: Aristoteles und die alten Peripatetiker. Wieland.. (GA 61) Lugarini. Louvain. Aubenque. Frei­ burg i. /Naši navodi su iz njemačkog prijevoda/).: Aristoteles. W. G. Eine Untersuchung zu Struktur und Ursprung aristotelischer Grundbegriffe. H. Grundlegung einer Geschichte seiner Entuncklung. 1971.. Nijmegen-Utrecht.Allan. 1948. 1862.: Aristote et son ecole.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entuiicklung. Ithaca. Gottingen. D.: Die aristotelische Physik. H. London.: Introduction a la Physique aristotelicienne. Tugendhat. 2nd ed.: Die Syllogistik des Aristoteles.: Aristotele e Videa de la filosofia. Bien.: Die Psychologie des Aristoteles. E. A comparison with his predecessors. 1952 (Prijevod na njemački: Die Philosophie des Aristoteles. Br. 1961. 1867.: Die Dialoge des Aristoteles. Chung-Hwan Chen: Sophia. 1972. Tiibingen. Berlin. 1927. Randall.: Aristoteles. 1976. I-III. J. Heidegger.: Von der mannigfachen Bedeutung des Seienden nach Aristoteles. Br.: L'unita del sapere in Aristotele.: Aristoteles. Jr. F. 1962. (Pretisak: Darm­ stadt. Louvain. D. Freiburg i.: Einfiihrung in Aristoteles' Theorie vom Seienden. Von Wesen und Wirklichkeit der Kraft.: Aristotle. revised. Pariš. Metaphvsik Θ 1-3. P. F. Heidelberg. Firenze. W. Toronto. Br. 1959. 1958 ( 1988). Zeller. 1963.) Owens.: Phanomenologische Interpretationen zu Aristoteles. P.: Dynamis und Energeia. 3 1985) Brentano. (Pretisak: Darmstadt. Diiring. E. Aubenque. F. 2 1946. 1965. 1963. 1960. The science Aristotle sought. Bernavs. Leipzig. Essai sur la problematique aristotelicienne. Heidegger. J.. 1962. Moreau. 1955. Frankfurt am Main.: La Prudence chez Aristote. Br.: Ontwikkelingsmomenten in de Zielkunde van Aristoteles.: The doctrine ofbeing in the Aristotelian Metaphysics. Solmsen. Einfiihrung in die phanomenologische Forschung. 1970) Brentano./Munchen. 1863. F. Nuvens. 1962 ( 1992). 1973 ( 2 1980. Glan. Hildesheim. 1939. Ross. (Prijevod na francuski: L'evolution de la psvchologie d'Aristote. 1923 ( 2 1955). W. New York and London. 4th edition. (GA 33) M. 1960..: TI KATA TINOS. Insbesondere seine Lehre vom ΝΟΥΣ ΠΟΙΗΤΙΚΟΣ. Frankfurt am Main. Berlin. 4 3 3 247 .: Hyle. Berti. 1967) Calogero G.: Aristotle's system of the phvsical world. Marx. Α. Padova.

AEISTOTEL Izbor iz djela .

Iz djela Metafizika.

(Knjiga Lambda.)

Izvornik: Aristotelis Metaphysica ( Λ ) . R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instruxit W. Jaeger. Ο χ ο η ϋ , 1969 ( 1 1 9 5 7 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

Razmatranje je ο jestvu. Jer jestava se traže p o č e l a i uzroci. Akio, naime, o n o sve jest kao neka cjelina, jestvo je prvotni dio. A k o [je] pak prema slijedu, tada će također jestvo biti prvo, a zatim o n o kakvo, pa o n o koliko. A uz to, ta [ostala] i nisu bića naprosto, tako reći, n e g o 1 [su] kakvoće i kretanja, kao naprimjer 2 o n o nebijelo i o n o neravno: i za njih doduše k a ž e m o da jesu, kao J e s t nebijelo". Zatim, ništa od svega [tog] ostalog nije odvojivo 3 . I oni prvašnji posvjedočuju to djelom. Tražili su naime počela, sastojke i u z r o k e jestva. Ovi sadašnji pak postavljaju kao jestva radije o n o općenito. (Jer općeniti su rodovi, za koje kažu da su većma počela i jestva, z b o g toga što istražuju lo­ gičkim načinom.) Oni drevni, međutim, [postavljali su kao Rukopisi imaju ovdje άλλά. Pseudo-Aleksandar, Bonitz, Jaeger i Elders čitaju οίον, no Christ i Ross zadržavaju lekciju rukopisa, što nam se čini vjerojatnijim. Teško je prihvatiti Eldersovu argumentaciju da između ποιόν i ποσόν s jedne te ποιότητες i κινήσεις s druge strane u rečenici ne postoji potpuna podudarnost. Elders, uz poziv na Kiihner-Gertha II, 297, 4, razumije ή kao ekviva­ lentno s εί δέ μή, te prevodi taj „teški redak" ovako: ,,'or else (alioquin) even the not-white and the not-straight' would be being", objaš­ njavajući zatim da „Aristotel očito hoće reći da ako netko postavi da su ποιότητες i κινήσεις bića (umjesto ne-bića), bit će prisiljen kazati i to da su bića čak i niječni termini kao ne-bijelo i ne-ravno". Naše čitanje, razumijevanje i prijevod drže se uobičajenog značenja od ή. Tako npr. i Bonitz: ,,wie auch". χωριστός, taj možda i ponajvažniji od temeljnih ontologijskih izraza Aristotelove filozofije, znači ujedno „odvojiv" i „odvojen", ali i „samostojan", „po sebi i za sebe postojeći" (lat. „subsistens"). Filozofijska razrada pojma nalazi se u Metaph. Z.

251

j e s t v o ] o n a pojedinačna, kao vatru i zemlju, ali ne o n o općenito, tijelo 4 . Jestva su pak tri. Jedno je osjetilno; od kojega je opet jedno vje­ 5 č n o , a drugo propadljivo, o k o kojeg se svi i slažu , kao bilje i živo­ 6 tinje, i za koje je n u ž n o prihvatiti sastojke , bilo j e d a n bilo m n o g e . D r u g o je nepokretno, i za to neki tvrde da je odvojeno, jedni od njih u dvoje razdvajajući, drugi p a k u j e d n u narav stavljajući ideje i o n o matematičko; d o k neki opet [stavljaju] samo o n o ma­ t e m a t i č k o od toga obojeg. O n a su jestva pripadna naravoznanstvu (jer vezana su uz kre­ tanje); o v o pak drugoj [znanosti], ukoliko im nije nikakvo zajed­ n i č k o počelo. 2 . 7 Osjetilno je jestvo promjenljivo. A ako promjena jest iz o n i h suprotstavljenih ili onih između, no ne svih suprotstavljenih (naime, ne-bijel [je] i 8 zvuk), nego [samo] iz protivnosti, n u ž n o je da jest ispod neko koje se mijenja u protivnost. Nadalje, nešto svakako ustrajava, d o k protivnost ne ustrajava. Jest dakle nešto treće p o r e d protivnosti: - tvar. S Rossom stavljamo zarez iza κοινόν, budući da za Aristotela nema nečega takvog kao „općenito tijelo" (usp. De gen. et corr. 320b23). Pseudo-Aleksandar premjestio je ovu umetnutu rečenicu iza riječi Jedno je osjetilno", smatrajući očito da svi moraju prihvatiti egzisten­ ciju ne samo ispodnebeskih, propadljivih tijela, već i onih nebeskih. Slično postupa i Temistije, prevodeći: „substantiae autem universae sunt, quarum duas omnes homines fatentur", te potkrepljujući svoj stav tvrdnjom da je to zbog toga što su obje te vrste osjetilnih jestava vidljive. Smatramo, kao i Ross, a nasuprot Eldersu, da se umetak od­ nosi samo na propadljiva osjetilna jestva. Smatramo da je u pravu Temistije kad drži da se prihvaćanje sasto­ jaka odnosi samo na propadljiva osjetilna jestva, a ne i na vječna. Inače, većina starih tumača odnosi stav i na vječna, nebeska jestva. Tako Aleksandar (apud Averroem, In Metaph. XII, edit. Venetii, 1562, 292 I), dok sam Averroes i Toma Akvinski odnose riječi isklju­ čivo na nebeska tijela. Slijedimo Eldersa započinjući ovdje drugi odjeljak knjige, u razlici spram važećih izdanja. Slijedimo Pseudo-Aleksandra, Essena, Christa, Jaegera i Eldersa umećući και. Ross zadržava čitanje većine rukopisa, no time je zna­ čenje umetka u velikoj mjeri neutralizirano.

A k o su pak promjene četiri - ili prema o n o m e što, ili p r e m a o n o m e kakvo, ili koliko, ili gdje, - a nastajanje naprosto i pro­ padanje [je] prema ovome-tu, rastenje i opadanje prema koliko, preinaka prema svojstvu, premještaj prema mjestu, - tad će pro­ mjene biti u te pojedinačne protivnosti. A n u ž n o je da se mijenja tvar m o g u ć n a za oboje. A k o je pak biće dvostruko, sve se mijenja iz bića m o g u ć n o š ć u u biće djelat­ nošću (kao iz bijelog m o g u ć n o š ć u u djelatnošću bijelo, a j e d n a k o i kod rastenja i opadanja), tako da neće biti m o g u ć e samo to da sve po uzgrednosti nastaje iz nebića, nego će nastajati i iz bića, ali iz bića m o g u ć n o š ć u , a iz djelatnošću nebića. To je pak ono Anaksagorino , j e d n o " . Bolje naime nego „sve ujed­ n o " - i Empedoklova mješavina, i Anaksimandrova, i kako veli Demokrit - je „bijaše sve mogućnošću, a djelatnošću n e " . 9 T a k o da su se morali približiti tvari. Jer sve što se mijenja ima tvar, ali drukčiju. [Cak] i o n a od vječnih koja nisu rodljiva, no jesu premještajem pokretljiva. No [ta imaju tvar] ne rodljivu, već [onu] odakle k a m o . No m o g a o bi netko besputiti o k o toga iz kojeg je nebića nasta­ janje. Jer trostruko je nebiće. A k o doista je nešto m o g u ć n o š ć u , ipak svejedno ne bilo čega slučajnog, već [je] različito iz različitoga: - ne zadovoljava da su ujedno sve stvari. Razlikuju li se pak po tvari, ako su v e ć z b o g nečega postala bezgranična, a ne j e d n o ? Um je naime jedan, tako da, ako bi i tvar bila jedna, on bi [tek] postao djelatnošću o n o što je tvar bila m o g u ć n o š ć u . Tri su dakle uzroka i tri počela. Dva su protivnosti, a od njih j e d n o je zbor i oblik, a drugo lišenost, d o k je o n o treće tvar. 3. N a k o n toga [valja napomenuti i to] da ne nastaje ni tvar ni oblik, a mislim [pritom] na one krajnje. 1 0 N a i m e sve se mijenja Prevodimo prema redakciji Bonitza, Rossa i Jaegera, gdje se βέλτιον odnosi na ono što u tekstu dalje slijedi, a ne na prethodeće Sv. Elders pokušava tekst razumjeti na ovaj drugi način, te naposljetku biva prinuđen na neuvjerljivu pretpostavku ο dva retka koja da su ispala iz tradiranoga teksta. Slično Eldersu već Christ, te Bonitz u svom prijevodu. Kersten, i za njim Lutze, predlagali su čak da se riječi „bolje [je to] nego 'sve ujedno"' izbace iz teksta. Kako ovdje shvatiti riječi τά έσχατα? Prema Rossu, Pseudo-Aleksan­ dar je smatrao da Aristotel ovdje misli na zadnju materiju, onu koja

252

253

nešto, i od nečega, i u nešto. To od čega [je] od prvog pokrećućeg, to što [je] prva tvar, to u što [je] oblik. Ići će se dakle u bezgra­ nično, ako ne nastaje samo zaobljena mjed, nego i o n o zaobljeno, ili mjed. Ali n u ž n o je stati. P o t o m , da svako jestvo nastaje iz istoimenog (naime, kako na­ ravna jestva, tako i ona ostala). Jer nastaje ili umijećem, ili po naravi, ili slučajem, ili samoniklošću. A umijeće [ima] počelo u drugom, narav pak počelo u sebi (čovjek naime rađa čovjeka), dok su ostali uzroci [samo] lišenost tih. A tri su jestva. Jedno [je] tvar, koja je priviđanjem o v o - n e š t o 1 1 (jer sve o n o što jest dodirom, a ne sraslošću, to je [puka] tvar i je najudaljenija od individualnog postajućeg te na najbližu formu, na ono što je tom individalnome najbliže, dakle na „prvu materiju" i na „konkretnu formu". Schvvegler i Bonitz slijede Pseudo-Aleksandra. Sam Ross, međutim, drži nemogućim da ista riječ ima dva upravo suprotna značenja u istoj rečenici, te oba puta razumijeva u smislu „bliži" ("proximate"), dakle kao konkretnu materiju (materia secunda) i konkretnu, a ne supstancijalnu formu. Elders prihvaća Rossov stav, upućujući za daljnje razumijevanje na Metaph. Ζ 8. Jedna od najspornijih i najviše raspravljanih rečenica u knjizi. Bonitz u svom komentaru ističe kako stav da je materija neko τόδε τι, dakle „definitum quidpiam" jasno protuslovi ("aperte repugnat") drugim mjestima u korpusu, navodeći za potvrdu Metaph. Η 1. 1042a27, Ζ 3. 1029a20, 27, De αιι. II, 412a7. Ipak nije spreman slijediti Schvveglera, koji je u neprilici predložio da se ispred riječi τόδε τι umetne negacija μή, upozoravajući na značenje toga da je materija ovdje nazvana „ovim-nešto" tek uvjetno i s važnom ogradom, naime onim τω φαίνεσθαι, što Bonitz tumači tako da materija ,,non re vera, sed imaginationi tantum" jest ovo-nešto. Aleksandar (apud Averroem, isto, str. 300) je mišljenja da je Aristotel htio kazati: materija je jestvo (substantia) ukoliko može biti opažena pomoću forme. Pseudo-Aleksandar razumije ono τω φαίνεσθαι kao „maštom, uobraziljom" (κατά φαντασίαν). Sam Averroes, slično Aleksandru, smatra da bitak mate­ rije jest biće („esse materiae est ens") zbog toga što može biti opažena pomoću osjetila. Toma Akvinski misli da se tekst odnosi na materia secunda te objašnjava: „Materia, quantum ad id quod apparet, videtur esse substantia." Goebel je predlagao da se umjesto φαίνεσθαι čita φύεσθαι. Ross u osnovi slijedi Aleksandra, tumačeći da „glede vanjske pojave materijalni dijelovi cjeline kako leže jedan uz drugoga izgleda­ ju poput individualne stvari, ali ako nema organske jednote ta je po­ java varava". Slično During (Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 190): „ . . . erstens der Stoff, der nur scheinbar ein Das ist (denn was nur durch Beriihrung, aber nicht [in sich] ein organisches Ganzes ist, ist nur scheinbar ein Das)." Elders pretjerano komplicira predlažući da

podlog). Drugo, narav, [je] ovo-nešto i neki ustroj u koji [to bivapostaje]. 1 2 Nadalje, treće je o n o iz toga obojeg pojedinačno, na­ primjer Sokrat ili Kalija. K o d nekih od njih pače o n o ovo-nešto nije m i m o složeno­ ga jestva, kao naprimjer oblik kuće, osim ako to nije [samo] umi­ j e ć e (niti ima nastanka i propadanja tih, n e g o na drugi način i jesu i nisu kuća - ona bez tvari - i zdravlje, i sve o n o po umi­ j e ć u ) , već ako uopće, o n d a u onih po naravi. Stoga doista nije Pla­ t o n loše rekao da jesu ideje onih koja su po naravi, ako [uopće] jesu ideje, ali n e 1 3 tih kao što su vatra, meso, glava. Sve je to naime tvar, i [stoga] posljednje 1 4 od o n o g a što je najvećma jestvo. Pokrećući uzroci jesu kao p r e t h o d n o postali, d o k oni koji su kao zbor [jesu] istovremeno. Kad naime ozdravljuje čovjek, tad jest i zdravlje, a lik mjedene kugle istovremeno [je kad] i mjedena kugla. (Da li pak i poslije nešto preostaje, to valja ispitati. U nekih naime ništa [to] ne priječi, kao ako je na­ še ispred riječi τω φαίνεσθαι čita hipotetičko <τφ γ ί γ ν ε σ θ α ι , a iza njih < δ έ > , što bi dakle značilo: Tvar je neko ovo-nešto postajanjem [tim], dok je priviđanjem tvar i podlog ona koja je dodirom a ne sra­ slošću". Rukopisi imaju tekst ήδέ [και (Ab)] τόδε τι εις ήν και έξις τις. Prevo­ dimo prema transpoziciji teksta u kojoj su suglasni svi izdavači i in­ terpreti. S Rossom uz εις ήν valja primišljati ή γένεσίς έστιν. Elders upozorava na sadržajnu teškoću sličnu onoj gore. Naime, kao i kod tvari, tako se i tvrdnja da je forma - kao narav i ustroj (έξις) - ukoliko jest ono spram čega i u što postajanje biva, i sama neko ovo-nešto, čini protuslovnom drugim Aristotelovim iskazima, u kojima nazivak „ovo-nešto" (τόδε τι) označava uvijek ono pojedinačno konkretno, sa­ stavljeno od forme i materije. Ipak smatra on da to protuslovlje mo­ že biti razriješeno „ako se prisjetimo da je za Aristotela forma savr­ šenstvo stvari, središte i osnova njena jedinstva i bića" te da se ,,u tom smislu može reći da ima supstancijalnost čak i prije no konkretno cijelo". Prihvaćamo, s Chernissom, Jaegerom, Gaiserom i Eldersom, Christovu emendaciju αλλ' ού τούτων namjesto αλλα τούτων, kako ima većina rukopisa, te Bekker i Ross. Tako i Bonitz u svom prijevodu: „ . . . aber nicht von den Dingen, wie Feuer, Fleisch, Kopf...". Elders uvjerljivo objašnjava da τελευταία ovdje „znači 'posljednja' u smislu 'partikularizirane materije', kao supstrata supstancijalne for­ me", dok „ή μάλιστ' ουσία označava ono individualno".

254

255

onaj pojedinačni o v o g a nekog. bave se pitanjem nousa. Ispravna je napomena Eldersova da . Budući da je o n o pokrećuće u onima naravnim jednovrsno. nego i oni izvan. različitome različit. zajedno s Rossom. jer je valjda n e m o g u ć e da sva. b o ­ lest. opeke: . Sto bi to dakle bilo? Ta p o r e d jestva i ostalih priroka n e m a ničega zajedničkog. S Rossom i Jaegerom prihvaćamo Christovo čitanje ταύτα umjesto tradicionalnog ταϋτα. a na neki nisu. 7 . lišenost i tvar. a druga neodvojena. Zdravlje. ili j e d n o . prema t o m e . [pa] svjetlo. Budući da su j e d n a [bića] odvojena. kao naprimjer čovjekom [postaje] čovjek.o n o pokrećuće [je] liječništvo. Ili. a ovako opet četiri. kao kod boja bijelo. No različito je u različitome. Ali besmisleno je da su svemu ista. a o n o kao po­ krećuće i zaustavljajuće jest neko počelo. Ali svako je od tih različito s h o d n o svakome pojedinom rodu. ovaj neki). ili bilo koje n e k o j e d n o koje bi iz toploga i hladnoga na­ stalo. Jed­ n a k o je pače i kod umijeća: liječničko umijeće jest zbor zdravlja. T a d će n a i m e iz istih biti o n a odnošajna i jestvo. objašnjavajući uz to . Ta čovjek rađa čovjeka. nered (naime. a na neki su način opet. 1 9 . analogijom m e đ u t i m [ipak] je. N e g o niti je jestvo sastojak o n i h odnošajnih. 5. što nismo skloni vje­ rovati. a oboje jesu uzroci (i u to se dijeli p o č e l o 1 8 ) . ako bi tko općenito zborio i p r e m a analogiji. tama i zrak. kao naprimjer o n o m e BA o n o Β ili A. Jaegerom i Eldersom. tako da su sastojci po analogiji tri.. P o r e d tih jest j o š o n o što je kao pokrećuće za sve. U z r o c i i počela različitih na neki su način različiti. isti sastoj­ ci svega. a na drugi način hladnoća i lišenost. v e ć u m . Bonitz općenitije: „zukommen". no Ross opravdano ustvrđuje da ona ovdje ima znatno više smisla no tamo. ti se naime p r i r i č u 1 7 i s v a k o m e od onih složenih.o n o pokrećuće je graditeljstvo. na neki način jesu. za sve isti. ne sva. koje se inače u odjeljku uopće ne dotiče. jestva su ta prva. Christ je stoga ovdje uklanja.uz oslon na Metaph.primjer duša takva. d o k tvar jest m o g u ć n o š ć u to [oboje] p r v o t n o po sebi. no za sve nije m o g u ć e tako kazati. 256 257 . Δ. kao kad bi netko kazao da počela jesu tri: oblik. dok je u o n i m a po ra­ z u m u 2 0 [to] oblik ili o n o protivno. a oblik kuće graditeljstvo. u smislu prediciranja. Ali to je n u ž n o . Zellerovu emendaciju άνθρώπω άνθρωπος namjesto άνθρωπος. priricanja. kao naprimjer o n o pokrećuće. bez jestva n e m a ni zbivanja ni kretanja. Ta zdravlje je na neki način liječništvo. Jer n u ž n o je da to nastalo bude različito od onih. i čovjek rađa čovjeka. slijedeći Rossa.)15 Očito je zaista da z b o g toga baš ni najmanje ne treba da b u d u ideje. tijelo: . kojih su počela. Jer jestva su ta. argumentirajući da „nisu zahtijevane kontekstom. Prihvaćamo. M o g a o bi tko besputiti i o k o toga da li su različita ili ista počela i sastojci jestava i o n i h odnošajnih. a uzroci i počela četiri.διάνοια ovdje ne znači teorijsko. ali i ona iz njih. kao na­ primjer m o ž d a u osjetilnih tijela kao oblik [jest to] toplina.da se hoće kazati kako se počelo dijeli u ono unutra pribivajuće. crno i površina. a iz tih opet dan i n o ć . te j e d n a k o p r e m a pojedinim prirocima. jasno je da su drugo počelo i sasto­ jak.) Nijedno od njih n e ć e dakle biti ni jestvo ni odnošajno. S Rossom razumijevamo των νοητών u rijetkome smislu partitivnoga genitiva. sastojak. to će na neki način biti tri uzro­ ka. u retku 29. jer. i ono izvanjsko. nego 'proizvodno' mišljenje". ili kosti. Elders to smatra vjerojatnim. I z b o g toga jesu isti 2 1 uzroci za sve. te je prvi uzrok. Jaeger je za rečenice u zagradi smatrao da su tekstu dodane kasnije. a sastojak je prvotniji od o n o g a čega je sastojak. Rečenica u zagradi u nekim se rukopisima ponavlja i nešto kasnije. 1 6 kao naprimjer biće. a stil im je različit od suhih činjeničnih tvrdnji ostatka odjeljka". Također prihvaćamo Jaegerov prijedlog da se ispred tih riječi čita hipotetičko < τ ό ομοειδές οΐον>. Elders umetnutu rečenicu drži glosom. niti je išta od tih [sastojak] jestva. kako kažemo. kao meso. Glagol υπάρχει shvaćamo ovdje. Oblik. (Niti je u o p ć e sastojak nešto od o n i h mislivih. No ako nisu samo unutra pribivajući uzroci. 1013a4. kao = των νοητών τι. kako imaju ru­ kopisi i Christ. uzrok. 4. tj. kao pokrećući. Nisu. T i m a su dakle isti sastojci i počela (drugima pak drugi). tj. kako bi i mogli s v e m u biti isti sastojci? Ta ništa od sastojaka ne m o ž e biti isto o n o m e od sastojaka složenome. Dalje.

kako je to činio već Aleksandar. A i kretanje je zacijelo tako neprekidno kao i vrijeme. Traži li se koja su počela ili sastojci jestava [s j e d n e ] te onih odnošajnih i kakovih [s druge strane]. kao otac.. to m o ž e i ne djelovati. štoviše. Christ je u neprilici htio izbaciti cijelu rečenicu. kao naprimjer vino. Izuzetno teška i među interpretima posve neusuglašena rečenica. kao tvar. Stoga nam se daleko najboljim rješenjem čini ono Jaegerovo. ti će biti m o ž d a duša i tijelo. .) Drukčije se djelatnošću i m o g u ć n o š ć u razlikuju ona kojima nije ista tvar. lišenost je p a k poput tame ili iznemoglosti. ili um. o n o pokrećuće. Uz to. tad su različiti i oniZadržavamo tradicionalno čitanje rukopisa δέ iza στέρησις. ne prihva­ ćajući Rossovu emendaciju τε. nego drugi. v e ć j e r su za one pojedinačne druk­ čiji: tvoja tvar i oblik i o n o pokrećuće od o n o g mojega. kao i da se. ako ne bi u njima bilo neko počelo [koje] m o ž e mijenjati. ali jestvo njegovo b u d e m o g u ć n o s t . ako 22 bi bio odvojiv. valja kazivati ο t o m e da n u ž n o jest n e k o vječno jestvo ne­ pokretno. Ali doista ako i ima kretljivog ili čimbenog.ovako naime jesu za sve isti. d o k je m o g u ć n o š ć u tvar: to je naime o n o što m o ž e postati oboje. zbore li se mnogostruko. ukinu li se ona. o n o koje je m o g u ć n o š ć u . predlaže da se iza τό έξ άμφοΐν ne stavlja zarez te da se izbaci δέ kao suvišno. i to samo dostatno. No ta j a m a č n o nisu općenita. j a s n o je da. vatra i zemlja kao tvar. kazano je. v e ć [je] Pelej Ahila. tebe pak otac. ako su v e ć 2 3 različiti uzroci i sastojci različitim jestvima. onima koja nisu u istome rodu (bojama. i o n o iz obojeg. osim [ipak] na ovaj na­ čin: . umeće τά ispred εϊδη. i ovo tu Β toga tu BA. niti drugo jestvo pored ideja: jer ne b u d e li djelovalo. Pače niti ako bude djelovalo. Tad naime neće biti vječnoga kretanja. jestvima. a ako se razlučuju. koji nisu ni oblik ni lišenost ni istovrsnost. zvu­ kovima. 6. jer o n o što jest m o g u ć n o š ć u . djelatnošću je naime oblik. Čovjek je naime općenito [počelo] čovjeka. primišlja όράν δει iz retka 17. koji se vraća na Van Moerbekovo čitanje ήδη. 2 4 Koja su dakle i kolika počela osjetilnih. nego različiti. T r e b a j o š vidjeti da se ove m o ž e nazvati općenitima. to m o ž e ne biti. a kako različita. Jestva su naime prva od bića. u o p ć e pak o n o Β o n o g a BA naprosto. budući da se [sve] ukida. s Bonitzom. Budući da bijahu tri jestva. s Christom. Jer kod nekih o n o isto jest j e d n o m djelatnošću a drugi put m o g u ć n o š ć u . Niti je. kao [što su] oni [učinili] ideje. te kako su ista.d o k su po o p ć e n i t o m e zboru isti. lišenost. analogijom. sve će biti propadljivo. ako n e m a vremena. i vlastiti oblik. već o n o pokrećuće. No kretanje nije neprekidno. Ali i ta su različitima različita.Dalje. (Zacijelo i sve to spada pod rečene uzroke. Druga je mogućnost da se. jer poče­ lo onih pojedinačnih je pojedinačno. niti vrijeme. oblik. čita εί δή umjesto εϊδη. jesu [isti] za svako pojedino. dva naravna a j e d n o nepokret­ no. kolikoći) osim po analogiji. kako je rečeno. Jer ne m o ž e biti o n o g a prije i poslije. Tekst rukopisa έπειτα εϊδη τα των ουσιών zahtijeva da se. [oni su] o n o prvo usvršenošću. ali ne i n e k o g djelujućeg.et quod ex utroque est privatio. s Rolfesom. smatramo pogrešno. a one ne. neće biti kretanja. Elders. drugo. Rečenica prevedena prema objašnjenju Rossovu: „and further the matters are different for different things. što međutim opet zahtijeva da se podrazumijeva jedno αιτία έστι. ut obscuritas aut infirmus". a ovako pak j e r uzroci jestava jesu uzroci svega. Nadalje. a i od tog [kretanja samo] o n o kružno. smisao za koji on potvrdu nalazi u latinskoj verziji drugog prijevoda kojim se služio Averroes: . kako već imaju neki od rukopisa. Tako bi se dobio smi­ sao: „ono iz obojeg jest lišenost". Jer [vrijeme j e ] ili s kretanjem ili pak neko stanje kretanja. No j o š su na drugi način analogijom počela ista. tad nisu isti. općenit] nije nijedan. osim o n o ­ ga prema mjestu. te uz njih j o š sunce i njegova ekliptika. neće biti kretanja." 258 259 . te ako su sva propadlji­ va. Nikakve koristi dakle ni ako b i s m o učinili vječna jestva. ali takav [tj. ne oblikom. ili čovjek. Jer o n o što posjeduje m o g u ć n o s t . kao djelat­ nost i mogućnost. i na različit način. što nije osobito uvjerljivo. A uz to i tvari [su različite različitim stvarima]. kojima nije [čak ni] isti oblik. i dalje drugo nešto izvana. ma u istoj vrsti. Ali n e m o g u ć e je da kretanje bilo posta­ ne bilo propadne (ta bijaše uvijek). kao što čovjeku u z r o k jesu i sastojci. poriv i tijelo. ili meso. Na ovaj su pak način različna ona prva: [naime ona] kojima se protivnosti ne zbore niti kao rodovi niti m n o g o s t r u k o . S v e m u su prva počela o n o djelatnošću prvo ovo-tu te. da li su isti ili drugi.

Počelo je naime mišljenje. Ne može se prihvatiti prijedlog Eldersa da se. A um biva pokretan o n i m mišljenim. tvrde naime da kretanje jest uvijek. Pače ako [je] kako kazuju b o g o z n a n c i .predlaže da se s Pseudo-Aleksandrom čita αΰτω pod­ razumijevajući pritom sunce. o n o koje sebe samo pokreće. kako [sam] kaže. Prihvaćamo Eldersovu emendaciju τιν' umjesto τι. Budući pak da o n o pokretano i [ujedno] pokrećuće jest o n o posredno. Cijeniti m o g u ć n o s t prvotnijom od djelatnosti jest dakle na ne­ ki način valjano. instruktivno pojašnjava: . A ako o n o isto jest uvijek periodički. dijeleći potom obje riječi zarezom. A ako je m o g u ć e tako. Zar nisu kretanja ustrojena upravo tako? Zašto onda treba tražiti druga počela? 7. a ovako opet po drugom. Zatim. ni vrijeme. ili [ako su]. Riječ je tu ο pitagorejskim nizovima suprotnosti. onda se to razrješuje. te jest neko uvijek pokretano nesustajuće kretanje. i oni koji tvrde da je kretanje uvijek. u kojemu su npr. a [drugi p u t ] silom.. nego uzroko­ vano od Boga . Na taj pak način pokreće o n o žuđeno i mišljeno: p o k r e ć u ne [budući] pokrenutima. Metaph. 1066al5. ako ne b u d e n e k o g djelatnoga uzroka? Jer tvar n e ć e pokrenuti samu sebe. kao „dominatnom idejom u prethodnome retku". koje uvijek drukčije i drukčije djeluje. a htijeto je ponajprije o n o što jest lijepo. Jer duša je po­ tonja. et corr. Ross međutim . prihvaća jedan takav poziti­ van niz. T a k o da ne bijaše bezgranično vri­ j e m e 2 7 kaos ili noć. K. No i Ari­ stotel sam. na jednaki način djelujući. Ona njihova prva ista su. A. ta jestva trebaju biti bez tvari. i r e č e n o je kako. O n o prvo u njemu je jestvo. an. Žuđeno je ono što se pokazuje lijepim. već [je pokreće] graditeljstvo. a oba pak [zajedno] očituju o n o „uvijek drukčije".um je naime [u njega] djelatnost . Elders. Ali ni Platon ne bijaše sposoban kazati što je to što katkad drži p o č e l o m . to ne navode. bilo [sve] iz noći i „svega ujedno" i iz nebića. kakvo je prvo [kretanje]? To se naime neizmjerno razlikuje. neće biti nikakva bića.T r e b a dakle da jest takvo p o č e l o kojega jestvo je djelatnost. ο kojima Aristotel referira u Metaph. Jer treba da su vječna. kad ne bi bilo tako. Djelatnost dakle. kao Leukip i Platon. 670b21. 201b25. Jer to bijaše i u z r o k o m za o n o „uvijek na jednaki način". v e ć sjemenje i sperma. ili drugim o n a k o . 319al5. an. Štoviše. i o n o je kružno (a to je očito ne samo mišlju nego i zbiljom). To je naime opet u z r o k o m i s e b i i o n o ­ m e . Jer o n o m o g u ć n o biti m o ž e u o p ć e ne biti. (Usp.) 260 261 . ili po drugom. A da je djelatnost prvotna. 2 5 Stoga neki čine da je djelatnost uvijek. Jer većma žudimo zbog toga što nam se [nešto] čini. 716al5-17. v e ć ista [bića jesu] uvijek. „tako da ne bijaše ono bezgranično. umjesto άπειρον χρόνον čita χρόνος. kao što [se kreće] j e d n o m po naravi ovako. niti zemlja. „sve stvari u j e d n o " . Nama prva solucija izgle­ da vjerojatnijom. jednota. Čini se. n e g o uvijek treba pribivati neko [kretanje] 2 6 . i ako bi. koji iz noći [sve] rađaju. Γ.u Aristotelovoj terminologiji ή γονή je liquor seminis. i s n e b o m istovremena. bilo periodički bilo drukčije. kako dobro napominje Ross. Ništa se naime ne kreće kako se naprosto sluči. budući vječno jestvo i djelatnost. A k o će pak biti nastajanja i propadanja. K a k o će naime biti p o k r e n u t o . d o k o n o m o g u ć n o ne djeluje sve. 986a23sq. N u ž n o je dakle da ovako djeluje po sebi. tad m o r a biti drugo. od njega Od Brandisa naovamo izdavači (Christ) i tumači (Bonitz) čitaju αύτώ rukopisa i razumijevaju rečenicu u tom smislu da sfera zvijezda sta­ jaćica uzrokuje i svoje vlastito kretanje i ono pretpostavljeno drugo. Dakle. De sensu 447b30. De part. Tu ipak ima besputnost. ako u o p ć e treba biti ičega vječnog. pozivajući se na mjesto De gen. ili u m o m . tako da bi m o g u ć ­ n o s t bila prva. ako već je djelatnost prvotna mogućnosti. Dakle je o n o prvo bolje. da o n o koje djeluje sve u z m a ž e . što je za njega protivnost menstrualne krvi". Ali z b o g čega. kretanje sfere zvijezda stajaćica nije samouzrokovano.iz razloga što za Aristotela. Phys. a na neki ne. svjedoči Anaksagora . a da [samo] nije pokretano. nakon čega bi značenje teksta imalo biti. sadržan od nebića. biće. Ali b o g m e ako je tako. ista je n e m o g u ć n o s t . De gen. mnoštva. to jest j a m a č n o neko koje pokreće. ni kaos ili noć". te jedan negativni. kako tvrde naravoslovci. Tako i Jaeger. nego što bi nam se [nešto] činilo zbog toga j e r [to] žudimo. jestvo. niti pak uzrok o v a k v o m ili o n a k v o m . mislivo pak jest j e d a n od dvaju n i z o v a 2 9 po sebi. ili po o n o m p r v o m . uz njegovo uvjer­ ljivo objašnjenje da ύπάρχειν treba povezati s prethodećim κίνησις. tako da bi vječno bilo prvo nebo. prema njegovu sudu. No n u ž n o je 28 da prema t o m e [prvom]. d o k je o n o g a „drukčije" [uzrok] drugo.i E m p e d o k l o [koji postavlja] ljubav i prijepor. i koje. nejestva. Jest štoviše i neko koje [ga] pokreće. 448al6. naime. niti mjesečnica. 1004b27. kao Leukip. tad m o r a nešto uvijek ostajati. protiv svih rukopisa te Rossa i Jaegera.

pak. naime misliv biva dodirujući i misleći.. i nečega. tako da život i neprekidan vijek b o g u pribivaju.pak o n o jednostavno [jestvo] i prema djelatnosti. što je dobro jednom pogodio Jackson (apud Ross). bilo analogijom. Mišljenje Smisao je ove koncizno iskazane rečenice u ovome: svrha. 3 6 te je tako motrenje o n o najugodnije i najbolje. pri čemu onda θεωρία ne znači općenito mišljenje i kontemplaciju. A življenje mu je o n o najbolje koje [je] nama tek za kratko vrijeme. 1175a3. više no onaj [koji m o ž e prihvatiti]. kao razlikovano od ljudskoga mišljenja. tako da je isto um i o n o mislivo. Oni pak koji pretpostavljaju. dok o n o jedno­ stavno [označuje] kako je neko ustrojeno. Christ i Jaeger. 1050b24. . . έχειν je ovdje zacijelo upotrebljeno emfatički. Jer sjeme je iz drugih prvotnijih savršenih. To naime jest b o g . nego o n o savršeno. Elders.quare istud magis quam illud est id divinum quod intellectus videtur habere". jest to od b o ž a n s k o g a što se pokazuje da um ima u sebi. a o n o lijepo i savršeno [tek] u o n i m a iz njih. bilo uvijek. (έστι valja s Rossom razumijevati kao = έστιν έν τοις άκινήτοις. 3 4 pripada o n o m e po sebi najboljemu. budući d a j e i ugo­ da njegova djelatnost (i zato su budnost. to očituje razdioba.. navodi Averroes: . u njemu je pak [prvo] kruženje. čudesno je.) Ne može se prihvatiti Rossovo mišljenje da je rukopisno κινουμένώ. A da je o n o „radi č e g a " među nepokretnima. kojoj je sklon djelimice i Ross. život je. najbolji. a on je djelatnost. i o n o prvo nije sjeme. . da o n o najbolje i najljepše nije u početku. što je već. A ako jest nešto što pokreće. samo budući nepokretno. božanskog miš­ ljenja s jedne te ljudskog s druge strane. vječni.i u jednom la­ tinskom prijevodu koji. Prema njoj. Θ. A zacijelo mu i život pribiva Ta život jest djelatnost uma. u razlici spram nje­ gove puke potencijalnosti. tako da taj [djelujući u m ] . Druga mogućnost razumijevanja. 3 3 Tako je naime njemu uvijek ( n a m a j e pak zacijelo n e m o g u ć e ) . nego isključivo čistu božju kontemplaciju.) N e g o su pače u istome nizu i o n o lijepo i o n o zbog sama sebe izaberivo.. znatno uvjerljivije. U ovom drugom slučaju može se za nju reći da pripada u oblast onog nepo­ kretnog. „držati" i „neprestano uz to biti".hardly possible Greek". osjećanje i mišljenje naj­ ugodniji. kao pitagorejci i Speusip. naj­ bolji i vječan. A to pokreće baš to [kruženje]. Razumijemo s Eldersom καλώς kao = έχει καλώς. Jer o n o n u ž n o je tolikostruko: o n o silom (jer je protiv poriva). ti ne smatraju ispravno. prevodeći ενεργεί δέ έχων s „and it energizes continually". a drugo nije. jednom kao „subjektivna" nečija svrha (tivi). De somno 454b8.od čega pak j e d n o jest [među nepokretnima]. Tricot. budući daje par­ ticipom karakterizirana upravo djelatnost uma. i to o n o najveće o n o m e najvećma. A k o je dakle b o g uvijek tako dobro ustrojen kao mi katkada. prema Eldersu. apsolutnog. Njegova pak djelatnost. koje zadržavaju sve arapske verzije. koje ovisi ο osjetilima i imaginaciji".prema mjestu. lijepo [je ustrojeno] 3 2 . kao kad bi Ross. o n o bez čega n e m a dobra. budući djelatnošću. Nic. Iz nužnosti je dakle biće. [te] o n o koje ne m o ž e drukčije do jednostavno. Jer o n o koje m o ž e prihvatiti mislivo i jestvo je [doduše] 35 um. d o k su nadanja i sjećanja [ugodna] zbog njih). T v r d i m o zaista da je b o g život. ako je i djelatnost. o n a po sebi. z b o g toga što su u biljaka i životinja početak uzroci. No rješenju koje je u našem prijevodu priklonio se i Ross u vlastitom oksfordskom prijevodu. Premještaj je naime prva od promjena. usprkos re­ zervi Rossovoj. 3 1 A k o se dakle nešto kreće. Što ustvari znači ovo έχων? Bonitz je s pravom odbacio Krischeovo tumačenje u smislu „imajući mogućnost mišljenja". ukoliko se kreće. (A nisu isto o n o j e d n o i jednostavno: j e d n o naime označuje mjeru. no najbolje je o n o prvo. Ο takvom dakle počelu vise nebo i narav. ali [tek] posjedujući [ih] djeluje . o n o po sebi. te tako počelo. a ostala pokreće [tim] pokrenu­ t i m . Eth. Bonitz sam tumači to έχων kao . tako da se prvi premještaj. 3 0 P o k r e ć e pak kao ljubljeno. Usp.unatoč naglašenoj neodređenosti . u smislu ujedno „imati". A um sebe misli shvaćanjem mislivoga. Nekome je naime o n o „radi čega". Bonitz predlaže lekciju τό δέ κινούμενον.quoniam ipse in se continet atque ipse est τό νοητόν". bila bi ona Pseudo-Aleksandrova. a drugi put ona je „objektivna" svrha sama po sebi. kao i Bonitz. razumije to kao „mišljenje u sebi. j o š čudesnije. Slično nalazimo . slijedeći dijelom Pseudo-Aleksandra. naprosto nekog dobra radi (τινός). m o ž e se drukčije držati. ono „radi čega" (τό ου ένεκα) može se promatrati iz dva aspekta. s Rossom Metaph. m o ž e drukčije držati. što daleko odstupa od postojećega teksta. A kao nužno. 262 263 . ako i ne prema jestvu. A k o pak više. koju smatramo pogrešnom. komparativ je postavljen između čistog. to se nikako ne m o ž e drukčije držati. A ustrojen je tako.

r A bjelodano je da je n e b o j e d n o . [. a brojem pače mnoga. budući pak da je sva veličina ili bezgranična ili ograničena. No kolika se stječu biti. Među tumačima postoji dvojba ο tome na što se riječ odnosi. a z b o g kojeg je u z r o k a [baš] tolika m n o ž i n a brojeva. Budući da se o n o p o k r e n u t o n u ž n o od nečega p o k r e ć e . O n o ostalo pak pridodano je već na način bajke u svrhu nagovaranja mnoštva. O n o naime razmatra ο jestvu doduše osjetilnom ali vječnom. ograničenu veličinu ne bi imalo z b o g toga. i koliko. iz zvjezdoznanstva. No n a m a valja kazivati iz o n o g a [već] p o d l o ž e n o g i razlučenog. dok druga ni ο kojem jestvu. Predavano je.. M n o ž i n u pak premještaja valja istraživati iz filozofiji najsrodnijeg m e đ u matematičkim znanstvima. Jer i narav zvijezda je n e k o vječno jestvo. međutim. cijenit će da je Ne prevodimo dio teksta 1073bl7 . [a i toga] da ο m n o ž i n i nisu rekli ništa što bi bilo jasno. Jedno je dakle i z b o r o m i brojem o n o koje pokreće [samo] budući nepokretno. i m e đ u njima n e k o prvo i [ n e k o ] drugotno. da su [naime] prvašnji smatrali kako su bogovi jestva. ne onaj koji iz toga nastaje. Da dakle jest n e k o jestvo vječno i n e p o k r e t n o i odvojeno od o n i h osjetilnih. bjelodano je iz kazanoga. za koji t v r d i m o da ga pokreće prvo i n e p o k r e t n o jestvo. n e g o drugi. naime. Pričaju naime da su oni čovjekoliki i nalični ne­ kima od ostalih živih bića. Schwegler. a vidimo p o r e d premještaja svega i onaj jednostavni [premještaj]. N e g o zacijelo i to da je netrpno i nepreinačivo. i j e d n o od jednoga. Ispravnim držimo stav Eldersa da je zamjenica namjerno ostavljena u otvorenom i neodređenome značenju. d o k su drugi pre­ mještaji oni vječni planeta (jer vječno je i nezaustavljivo kružno tijelo. 8. P o k a z a n o je i da to jestvo ne m o ž e imati nikakve veličine. Pokazno ούτοι prevodimo naglašeno. 264 265 . a bezgra­ n i č n u zato j e r u o p ć e n e m a nikakve bezgranične veličine). a dijelom da se raspitujemo u onih koji istražuju. kao za čovjeka naprimjer. to ne smije ostati prikriveno. Samo je j e d n o dakle nebo. te drugo t o m e srodno i slično rečeno­ m e . i da je o n o prvo p o k r e ć u ć e nepokretno po sebi. te ako se u onih koji se time bave pokaže nešto protivno o v o m e sad k a z a n o m poštivati valja oboje. radi shvaćanja. naravi vječne i nepokret­ ne po sebi. već je bezdijelno i neraz­ djeljivo (jer p o k r e ć e b e z g r a n i č n o vrijeme. No da li treba postaviti da je to jestvo j e d n o ili više njih.t k o tvrdio da je čovjek prvotniji od sjemena. no [ujedno j e ] p o k r e ć u ć e [za] o n o prvo vječno i j e d n o kretanje. Jer ako je više nebesa.1074a31.. ta imaju tvar (jedan je naime i isti zbor za mnoga. iz kojega je sjeme. Bjelodano je dakle da jest toliko jestava. p r e m a s a m o m e poretku premještaja zvijezda. i po sebi i p r e m a uzgrednosti. kažimo sad o n o što zbore neki od matematičara. i o n o prvo od bića nepokretno je. A ostalo valja da dijelom sami istražujemo. i b e z veličine. a i ono pokretano je dakle uvijek i ne­ prekidno. da bismo nekako r a z u m o m prihvatili neku određenu m n o ž i n u . budući da se svaka planeta kreće više n e g o jednim.to je n u ž n o i da se svaki pojedini od tih premještaja po­ kreće j e s t v o m n e p o k r e t n i m po sebi i vječnim. kao što je ljudi. već se valja spomenuti i tvrd­ nji drugih. no uvjeriti se dati od onih podrob­ nijih. Jaeger i Ross su mišljenja da se njome smjera na nebeska tijela prije no na njihove pokretače. no Sokrat je j e d a n ) . Guthrie pak vjeruje da je njome mišljeno 55 pokretača nebeskih tijela. to ne govore s d o k a z n o m ozbiljnošću). No ona što su brojem mnoga. d o k ο brojevima zbore j e d n o m kao ο bezgraničnima. O č i g l e d n o je dakle da jesu jestva. te u svrhu koristi za zakone i za o n o o p ć e probitačno. Jer o n a pretpostavka ο idejama doista n e m a takvoga navlastitog istraživanja (naime. a drugi put kao o m e đ e n i m a desetkom. od čega ako netko to odvojivši u z m e samo o n o prvo. te da se vječno kretanje pokreće od vječnoga. iz razloga rečenog ranije. oni koji ustvrđuju ideje kazuju da su ideje brojevi. i o n o p o k r e ć u ć e vječno je i prvotnije od pokretanoga. Jasno je dakle z b o g čega je to ustrojeno na taj način. od strane onih prvašnjih i posve drevnih u liku priče i ostavljeno onima potonjima j e d n a k o tako to da bogovi jesu ti i takvi 3 8 kao i to da o n o božansko obuhvaća čitavu narav. i o n o što je prvotnije od jestva n u ž n o je da je jestvo. P o č e l o . jer usvršenost je. . bjelodano je i oni­ ma umjereno upućenima. Jer sva su ostala kre­ tanja potonja o n o m e p r e m a mjestu. a ništa ograničeno n e m a b e z g r a n i č n u m o ć . ο t o m e je pokazano u [našim] naravoznanstvenim raspra­ v a m a ) . dok o n o što bijaše da bude prvotno n e m a tvar. Da dakle j a m a č n o i m a više premještaja nego o n o g premještanog. počelo svakog pojedinog bit će oblikom jedno. kao o n o ο brojevima i geometrija.

tako da bi značio naprosto „naj­ veće od svih mišljenja".u neko vrijeme". međutim. ako već jest o n o najmoćnije. kao već ranije Ravaisson. misli on da može zaključiti kako se Aristotelove riječi ne odnose na „uživanje nekog summum bornim u trenucima iluminacije... sed et esse eum et qualis sit ratiocinando tantum assequimur. te da su se njihovi nazori očuvali poput razvalina sve do sada. i neko kretanje. Tako već Bonitz u svom komentaru kaže: „Mirum videri debet quod dicit: των φαινομένων. pa opet propalo. Jer o n o časno pribiva mu zbog mišljenja. etenim φαινόμενα dicuntur ea quae apparent ac sensibus percipiuntur. Čini se da je [on] najbožanstvenija m e đ u pojavama.of ali things vvhich are evident to us (or: of vvhich we are aware)". Razlikuje li se dakle što. ili pak da ima ulogu indicirati mišljenje u njego­ vome čistom obliku. pri čemu držimo ispravnim i njegov hipotetički pri­ jevod: . Dalje. A ako nešto dru­ go. Ne može se prihvatiti Bonitzov prijedlog da se. Ili je kod ponekih znanje [isto što i] stvar? K o d proizvodnih [znanja] bez tvari [stvar j e ] jestvo i o n o što bijaše da bude. shvaća određujući ga s Eldersom kao „genitiv sadržaja" ili pak tzv. to sadrži neke poteškoće. 9. te da se ne mijenja. A k o pak misli. Ross i Elders ispravno zadržavaju ή. jasno je da bi bilo nešto drugo časnije od uma. što je za nas izvan sumnje. Elders je miš- No čini se da su znanje i osjećanje i mnijenje i razmišljanje uvijek [nečega] drugog. bilo da je um njegovo jestvo. Nadalje.for it does not posses the good in this particular time or in that. ako je drugo misliti i biti mišljen. but in the knowledge of an object which is adequate to its being. being something different (from man). O n o ο u m u pak sadrži neke besputnosti. και έστιν ή νόησις νοήσεως νόησις. 4 2 . te d a j e sva vjerojatnost kako je svako po­ j e d i n o i od umijeća i od filozofije višekratno prema mogućnosti bilo iznađeno. Budući da dakle nije drugo o n o mišljeno i um. no od njega ima nešto drugo znatnije ([ako] mišlje­ nje naime nije to s t o j e njemu odista jestvo. Još je precizniji prijevod Eldersa: . Dakako da time nije još učinjen odlučujući korak u filozofijskom razumijevanju ove dubokosmislene „formule". Sebe dakle misli. Iz činjenice da έν τινι χρόνω ne znači „za neko vrije­ me" ili . dakle u smislu „koje se sastoji od mišljenja" ili „koje se tiče mišljenja". izbaci ή u retku 8 te prevede: „premda su njegovi predmeti ona sastavljena". kao npr. razlo­ žito je da mu je naporna neprekidnost mišljenja.. ne uvažavajući vremenski aspekt: „The most sxcellent being. ili sebe samog. [kod onih] koja nemaju tvari bit će isto. ustrojen u n e k o m v r e m e n u . već [tek] m o g u ć n o s t ) .kao što je čovječji u m . Jedino nam je utoliko dakle jasan očinski nazor. nego . Također je za Rossa „dvoj­ beno" da li s onim dvostrukim τώδι valja razumijeti χρόνω. Zatim. quae sensibus per­ cipiuntur. Ili je sve o n o što n e m a tvari nedjeljivo." Ross ipak dobro upozorava na to da φαίνεσθαι može značiti i sve „ono što je otkriveno pomoću razuma". does not pos­ ses its good in this or that particular object.u nekom vremenu". tako da treba to izbjeći (ta ponešto je bolje i ne vidjeti nego vidje­ ti). ili 4 1 i koji god od onih sa­ stavljenih.]. ili [svaki put] drugo. već na njegovo progresivno dostizanje έν βίω τελείω (Ε. [tad] neće biti najboljim jestvom. Jer nešto takvo je već promjena na lošije. misliti o n o lijepo ili pak bilo što slučajno? Ili je štoviše razmišljanje ο p o n e č e m u i besmisleno? Jasno je dakle da misli o n o najbožanstvenije i najčasnije. te mišljenje j e d n o s mišljenim." 266 267 . Jer mijenjalo bi se u dijelovima cjeline. but it posseses the summum bonum in a certain whole period". 1098al8)". po kojemu od t o g dvojeg njemu pribiva o n o izvrsno? Nije naime o n o isto ono biti mišljenju i mišljenome. Značenje genitiva ponajprije se.. ideoque saepissime opponuntur rationationi [. A k o naime ne misli ništa. 3 9 no kako ustrojen bi on tak­ vim bio. u frazi κακά κακών ("najveća od svih zala"). što bi tad bilo to uzvišeno? Ta držao bi se kao kad bi netko spavao. Jer i mišljenje i umovanje pribivat će i o n o m e tko misli o n o najlošije. ako nije mišljenje. Drukčije prevodi Elders. Bilo je mnijenja da on ima ustvari ulogu superlativa. ili uvijek isto. ili ništa. objektivnog genitiva. Smisao ove čuvene i zacijelo na­ mjerno višesmislene formule dakako nije lako shvatiti. Ne može se prihvatiti ni Rossovo inzistiranje na -neutraliziranju zna­ čenja vremena u ovome koliko važnom toliko i jedva dokučivom odjeljku teksta. nego mogućnost. i jest mišljenje mišljenje mišljenja...to božanstveno rečeno. 4 0 Ovaj neobičan izraz izaziva neprestanu zabunu medu interpretima. ili nešto drugo. već u n e k o m e cijelom o n o najbolje. onaj od prijašnjih. Ponajprije dakle. [jer tada] ne bi mišljenje bilo o n o najbolje. d o k je kod motriteljskih stvar zbor i mišljenje. što misli? Naime. Raznoliki su i pokušaji razumijevanja genitiva. Još preostaje besputnost: da l i j e sastavljeno o n o mišljeno. intellectus vero summus non in iis est rebus. bilo da je [to] mišljenje. ljenja da određeni član ή ispred νόησις ima značenje pokazne zamje­ nice „to mišljenje". te . a sebe [tek] usputno.o n o izvrsno n e m a u o v o m e sad ili o n o m e sad. Ν. [naime] o n o mišljeno.

p r e m d a je u svemu p o č e l o m ponajvećma o n o dobro. biljke -. Protiv većine rukopisa. a g o l e m o [im j e ] o n o što se sluči. No svi koji ustvrđuju protivnosti ne služe se protivnostima. sve bi imalo udjela u rđavome. jedni čine bića iz nebića. moraju naposljetku dospjeti do toga da budu razložene'. bu­ dući da je dijelom mješavine. Anaksagori je o n o dobro p o č e l o m kao o n o pokrećuće. to ne kazuju: da li kao cilj. osim o n o g a j e d n o g .. 4 3 a i druga su na taj način. te ne stoji tako kao da j e d n o n e m a ništa s drugim. ipak [im] ono biti nije isto. već je ovaj po njemu. d o k je robiju i živadi neznatan udio u zajednici. . ili pak [ona] m n o g a o n o ­ me j e d n o m . Ta sve protivnosti imaju tvar. ili kao poredak. tj. v e ć je sve. a i vojskovođa [jest t o ] ." Slično i Elders drži kako je malo sumnje da upotrebljeni glagol διακριθήναι ovdje znači „biti rastvoren i raspršen u druge dijelove svemira". Uz to. A besmisleno je i E m p e d o k l o v o . ali s Rossom i Jaegerom. Jer o n o m e pr­ v o m n e m a nikakve protivnosti. ukoliko ih ne bi tko doveo u sklad. Bonitz priznaje: quomodo vel explicem vel emendam non habeo. i kakvo je o n o u onih koji promišljenije zbore. [bilo bi] usmjereno n a protivnost. Nije on n a i m e po poretku. to ne kazuje nitko: svi naime čine bića iz istih počela. niti pak da iz protivnosti. Ili na o b a načina. a druga nepropadljiva. 4 5 Protivnost [mudrosti]. p o p u t onih koji [suprotstavljaju] o n o neisto istome. Bonitzovu emendaciju έτι namjesto δτι. A k o bi čak istome i pridošlo da bude p o č e l o m i kao tvari i kao o n o m pokrećućem. No i to se razrješuje na isti način. ali o n o m e p r v o m ništa nije protivnost. Zlo s a m o je naime jedan od dvaju sastojaka. Drugi opet ispravno [vele] da j e to počelo. čitamo ταϋτα namje­ sto ταύτα. P r e m a č e m u od toga dvojega je dakle ljubav [počelo]? Bes­ misleno je i da je prijepor nepropadljiv. Ispitati valja i to na koji od dva načina narav svega sadrži o n o d o b r o i o n o najbolje: da li kao nešto odvojeno i samo po sebi. [ne čine] počelima. Prihvaćamo. p o p u t vojske? Jer i u poretku jest o n o izvrsno.ali ne na j e d n a k način: ribe. Jer on je za njega narav zla. Čini nam se primje­ renijim oprez Bonitzov. ali za nas ne. i u kojih su ponajmanje besputnosti. Drugi pak d o b r o i zlo i Ponešto preslobodnima mogu se činiti Rossov prijevod i objašnjenje: . ali kao s t o j e u kućanstvu o n i m a slobodnima ponajmanje dopušte­ no činiti što se k o m e sluči. No niti je ispravno da sve. no o n a je počelo i kao o n o što pokreće (jer sabire) i kao tvar. S Rossom razumijemo εις otprilike u smislu „leads the mind to". Jedni opet tvar nekad čine j e d n o m od protivnosti. tako da bolje stva­ ri mogu biti učinjene iz njihovih elemenata. kojima sve zajedništvuje u [smjeru] cjeline. osim ako [je onako] kako mi tvrdimo.tako je p o č e l o svakoga pojedinog njegova narav. N a m a se pak to razložito razrješuje time da jest nešto treće. Besmisleno je opet i dobru i u m u ne učiniti protivnost. tako mišljenje sebe samo i m a za cjelo­ k u p n u vječnost? 10. Valja da ne ostane prikriveno koje sve nemogućnosti ili besmi­ slice pridolaze onima koji drukčije govore. ptice. i to on j o š više.j e r protivnosti su netrpne j e d n a od druge. čak i ako ne daju nikakav drugi prilog cjelini. Ali pokreće radi nečega. sređeno. Za nas naime tvar nije n i č e m u protivnost. sve čine j e d n i m . d o k drugi. ali kako je dobro p o č e l o m . ili kao o n o što pokreće. I z b o g čega [su] j e d n a propadljiva. ili učestvuje. niti u o p ć e kazuju kako će biti iz protivnosti o n a u ko­ j i m a protivnosti pribivaju: . Jer ljubav čini o n i m dobrim.'sve stvari. I onima koji [postavljaju] ideje [pridolazi to] da im je [neko] drugo počelo nadmoćnije: naime o n o po č e m u je učestvovalo [ono osjetilno u idejama]. ta riječ] ovdje znači".b u d u ć i da je nešto drugo. i [ona] jest te [protivnosti] m o g u ć n o š ć u . Sve je na neki način zajedno u r e đ e n o . A o n i m a koji čine dva počela n u ž n o će j o š n e k o 4 4 drugo biti nadmoćnijim. kao i Ross. Jer um pokreće. nitko ne kazuje z b o g čega će uvijek biti postajanja i što je u z r o k postajanja. S p r a m j e d n o g je naime sve uređeno. ili pak ponajviše od svega. Nadalje. Uz to. Svi naime čine sve iz protivnosti. tako d a j e drugo [ o n o najbolje]. ili kao oblik. da ne bi bili na to prinuđeni. 46 neznanje. za kojega je „dvojbeno što [tj. T a k o đ e r je za druge zacijelo nužnost da jest neka protivnost mudrosti i najuzvišenijoj znanosti. v e ć jest neki [ o d n o s ] . Re­ čenica je općenito teško razumljiva. Eldersov je prijedlog riskantan i 268 269 . Liječništvo je naime [već] na neki način zdravlje. A kazujem kako je svima n u ž n o dospjeti do toga da b u d u razlučeni.

tako je i Ingemar During (Aristoteles. 270 271 . 1970. neće bi­ ti počela i poretka i nastajanja i svih onih nebeskih. čime su brojevi jedno. Berlin. koje vjerojatno nisu bile namijenjene objavljivanju. U ovome završnom navodu iz Homerove Ilijade nedostaje. Amsterdam. niti kao ono pokrećuće niti kao oblik. a i počela [čine] mnogima. Općenito su mišljenja ο vremenu nastanka knjige i njenu mjestu u cjelini Aristotelova djela u znatnoj mjeri podijeljena. 1923. stav da knjiga doduše jest srazmjerno rana. pa bilo [to] ili ne). Oni pak koji zbore da je matematički broj o n o prvo. čini se. i uopće ideja i stvar. zaključujući iz toga na ipak barem djelomičnu kasnu dataciju spisa. tako da bi dobio otprilike ovakav smisao: „protivnost je nedostatak racionalne svrhe. 228). kako će iz neveličina biti veličina i neprekidnost? Jer broj neće činiti neprekidnost. 1964. te ostalih. 191): „Poput nekog zagonetnog meteorita strši Λ 'Metafizike' u vrijeme". prema ver­ ziji glavnih rukopisa. premda Ross tvrdi kako je riječ zahtijevana ritmom rečenice. erganzte Auflage. postoji. A rečeno je kako. N. ili [bi] barem činjenje [bilo] potonje [spram] mogućnosti. 193) „uvjeren u to daje Aristotel u knjizi Lambda htio dati u sažetoj formi jedan pregled osnove svoje teorijske filozofije". Sudeći prema ponegdje upravo nevjerojatnoj zbijenosti i lapidarnosti izričaja. pretežno u osloncu na Jaegerova istraživanja. stilskoj neujednačenosti i čestoj sadržajnoj nepovezanosti odlo­ maka. A k o pak jesu ideje i brojevi. str. izvođenjem i živom riječju. Metaph. Dalje. De caelo. imperativ „neka bude" (έστω). kao u svih b o g o z n a n a c a i naravoznanaca. koji se bave pretežno ili teško prihvatljiv. 7) riječi nisu nikako tek neki osamljeni pojedinačni sud znalca. B. Heidelberg. osim ako ne kaže. During je pak upozorio na sadržajnu blizinu s prvim dvama knjigama Fizike. Najvjerojatnije je pak da na neki način svi imaju pravo. No bića neće da budu loše upravljana. Ubersetzung und Kommentar von Hans-Georg Gadamer. te dakle bića ne bi bila vječna? Ali jesu. str. Dakle treba ukinuti j e d n o od toga. Neki problemi interpretacije Izuzetna je važnost knjige Lambda kako unutar cjeline Aristotelova djela tako osobito za cjelokupnu potonju povijest filozofije i teologije. U svojem značaj­ nom pokušaju rekonstrukcije nastanka cjelokupne Aristotelove Metafi­ zike Jaeger je knjigu A. „Nije dobro mnogovlade: jedan [je] 4 7 vladar".Nadalje. nauka ο prvom pokretaču s posljednjom knji­ gom Fizike. Apelativ i imperativ teško da mogu odgovarati ovo­ me samopouzdanom i uzvišenom završetku nadasve teškog razma­ tranja. [oni] neće biti uzroci ničega. str. ali ipak kasnija od npr. u knjizi Lambda imamo ustvari skup bilješki. Frankfurt am Main. prvim dijelom K. datirao rano. ili duša i tijelo. učiniti između prvih pet odjeljaka. kao mi. nauka ο umu s De anima. već uvijek [samo] početak početka. Ο tom skrajnjem i cjelinu zaključujućem predmetu nemamo ina­ če nikakva izjašnjenja Aristotelova". A i ne m o ž e reći. zajedno s A. nitko ne govori ništa. Knjiga Lambda ne može se naime držati cjelovitim djelom. Treća pak grupa istraživača upozorava na sadržajna slaganja npr. ti jestvo svega čine nepovezanim (ništa naime jedno drugome ne dopri­ nosi. Unutar knjige osnovnu podjelu va­ lja. već samo vlastitoj upora­ bi. „Medu knjigama Metafizike strši dvanaesta knjiga posebno time što ona sadr­ žajno donosi okrunjenje aristotelovske filozofije: nauk ο najvišemu biću. skica i zapisa. De philosophia. Zweite. Aristotel završava jednostavnim uvidom i iskazom toga što jest. u kojima su te suhe i često poludorečene natuknice morale biti do­ punjene i oživljene neposrednim zrenjem. naime ΖΗΘ. Uz to. ako pored onih osjetilnih ne b u d e i drugih. Ove Gadamerove (Aristoteles: Metaphysik XII. ili su pak služile u najboljem slučaju kao pisana podloga predavanji­ ma. koji vodi prema protivnosti spram prvog počela". Kao i Werner Jaeger (Aristoteles. str. te tako [zbore] svaki put drugo jestvo. te čitati άνοια umjesto άγνοια. 1966. tad niti kretanja. ο Bogu. otprilike u vrijeme Aristotelova boravka na Assosu. str. te čitavom N. Ο vremenu nastanka knjige mnogo se raspravljalo. Zadržavamo tu lekciju sa Susemihlom. a ne toga što bi tek „trebalo" biti. Slično sudi i Hans Joachim Kramer (Der Ursprung der Geistesmetaphysik. koji izlažu svojevrsnu fi­ lozofiju postajućeg osjetilnog bitka. N e g o pače baš ništa od protivnosti neće biti odista čimbeno i pokretačko? Jer m o g l o bi i ne biti. niti sve u njoj objedi­ njene tekstove nastalima istodobno. Pored Duringova ranog datiranja. nauka ο mogućnosti i djelatnosti sa zrelim knjigama Meta­ fizike. i za svako pojedino druga počela. 189). On hoće postaviti zarez iza εναντία. a ako [toga] nema. Stoga i može isti zaslužni poznavalac i tumač drugdje kazati da je „spis Lambda Metafizike jedno potpuno samostalno predavanje ο filozofiji prvih stvari" (isto. te ju je zajedno s njima i izgubljenim dijalogom De philosophia svrstao u ranu grupu rasprava ο prvim počelima. da o n o pokrećuće čini [jednim].

Beskrajna diskusija koja je uslijedila i traje u osnovi još i danas kreće se zatim poglavito u raspravljanju alternative monizam-pluralizam. Kako je. to je spo­ redno u odnosu spram pitanja da li ona uopće egzistira. Isto to vrijedi ο misli stvaranja. ali također pojmovi upotrebljeni za taj bitak..koji se ipak. ο naravi. poglavlja.sam ustvrđujući da je „beskonačno diskutirano pitanje da li je shvaćanje Bo­ ga. nakon temeljite i podrobne analize sadr­ žaja 8. Frankfurt am Main. S pravom je naprimjer Horst Seidel u svojem nedavnom komentaru Aristotelovoj Metafizici. koja je time dospjela u zapadnjačko mišljenje. koja je s umjetničkim duhom Grka u osnovi ne manje nespojiva no s njihovom najdubljom duhovnom koncepcijom. postali su vodećima za teologijsko mišljenje kršćan­ skoga srednjovjekovlja. u po­ svemašnjoj razlici spram ostalih poglavlja. Seidel se pak sa svoje strane jednako odlučno suprotstavlja i Zellerovu stavu. kao supstantiv djelatnosti.toliki napor i trud. dovršena zbiljnost. 56-68). Da kršćan­ ska predodžba osobnoga Boga i njegova odnosa spram čovjeka u Aristo­ tela leži posve daleko. u značajnoj pole­ mici s teističkom interpretacijom Brentanovom. 221): „Ali niti je Aristotel bio kršćanin. argumentirajući prvenstveno time da je pisan stilom posve dogotovljene i zaokružene rasprave. teško i može tako nazvati . kako onda uopće izbjeći to da nam se ono pokaže tek kao puka prazna. U sažetom uvodu svojega prijevoda i kratkog komentara veli Gada­ mer: „Iskazi. ujedno djelatnost spoznavanja i najviši objekt spoznavanja. međutim. kako je pokretačka narav prvog pokretača bila određena u sedmome poglavlju.inzistirao na tome da Aristotelovo „mišljenje mišljenja" valja razumijevati u strogoj opreci kako spram svake samorefleksije čovječje spoznaje (po njemu slučaj nje­ mačkog idealizma) tako i spram svakog diskurzivnog puko razumskog mišljenja: „'Mišljenje' je neko diskurzivno izvršenje spoznaje. u sebi kružeću sebesvijest..sva plodonosnost njene ujedne blizine i daljine kako povijesno predanom tako i današnjem našem filozofijskom i teologijskom iskustvu. čini se da ima dobrih razloga složiti se s Eldersom (djelo niže navedeno. tad je Aristotelova filozofija ateizam" . Stoga ni mi nismo u prijevod preuzeli veći dio tog poglavlja. ο sebe k sebi samome otvarajućem poretku bića. koji u tom kontekstu. prilože­ nom ponovo izdanome Christovu grčkom tekstu i Bonitzovu prijevodu (Aristoteles' Metaphysik II. Već je Zeller.filozofijski gledano . str. odno­ sno teizam-politeizam u Aristotela..u sebespoznaji božanski um spoznaje ujedno sebe sama kao uzroka svega bića".. dok je νόησις intuitivan čin. naime pravoga smisla izraza „mišljenje mišljenja". 219). Da li je božanska moć mišljena kao jednota ili mnoštvo. s mišlju ο phvsis. kao i svaka zbiljnost. str. str. [ . međutim. ili i samo komentar sadržaja prevedene knjige. izražava 'djelatnost uma' te time i ontologijski aspekt 'zbiljnosti uma'. poglavito onaj energeie. Već je Jaeger odlučno zastupao tezu da osmi odjeljak odnosno poglavlje knjige Lambda nije organski sastavni dio knjige. kao i time da tamo izloženi prvi pokretači ne pokreću tek budući ono žuđeno i ljubljeno. ustvrđuje da njegov najveći dio „u sadašnjem obliku nije bio napisan od Aristotela samog.navodi potom Merlanov citat Eduarda Mevera: „U Grčkoj igra pitanje glede jednog ili više bogova jedva neku ulogu. ta­ kođer ono inteligibilno. ] Napetost između grčke misli svijeta i kršćanskoga svijeta duše. Ovime se Seidel priključuje staroj i utjecajnoj matici takozvanog teističkog tu- 272 273 ." Iz ovoga podužeg navoda razvidan je. nazvavši je čak štoviše na jedno­ me mjestu „nemogućim i jalovim idealom". Waltera Brockera (Aristoteles. kao čista. Ne vjerujemo da je mnoštvo često nevjerojatno minucioznih filoloških i astronomijskih analiza osmog po­ glavlja uopće zavrijedilo . zbog pretjerane i pretenciozne kratkoće te općenito nezado­ voljavajuće razine uvida. 1980. kao i . tvrdeći (isto. koja je. kao što je to isto uostalom učinio i Gadamer u svom inače rijetko lijepom i pouzdanom. smatramo. a slično je shvaćao i npr. svojstveni i osobit karakter Aristotelove filozofijske misli ο Bogu. . Izraz νοήσεως νόησις znači dakle da je božansko biće uma. posve bezobjektna misao. Ovdje dakako nije moguće ni potrebno pokušavati neku filozofijsku interpretaciju. Ross." Odlučujuće je pitanje. već od strane nekog učenika (ili učenika). gore navedenom prijevodu. Hamburg. Premda je kršćanska religija bila hranjena iz bitno drugih snaga no iz onih kla­ sičnoga grštva. niti uopće religija ima ikakva mjesta u njegovoj filozofiji. 4 1974. neosporno da upravo u njoj sadržani nauk ο Bogu čini njeno pravo središte i najtežu zadaću promišljanja. zadovoljit ćemo se ovdje s dvije kratke uz to vezane napomene. koji se slobodno služio materijalom iz ostalih spisa". ovu najvišu točku Ari­ stotelove filozofije bio protumačio kao puku praznu. po našem sudu. 579) . ako se ovako oštro poput Seidla od­ bije svaka blizina „mišljenja mišljenja" bilo kojoj vrsti sebespoznaje i sebemišljenja. koje Aristotel iznosi u Lambda 8 monoteističko ili politeističko za­ pravo neispravno postavljeno" . te da . νόησις. Ovdje dane odredbe životnosti i duhovnosti tog božanskoga bitka. koje Aristotel daje ο božanskome bitku postali su za povi­ jest zapadnjačkog mišljenja od nesagledive važnosti. Prije bismo se složili sTJuringom (isto. te kako mora biti razumljena njena narav i odnošenje prema svijetu. neko umsko zrenje (u suprotnosti spram διάνοια i dr. str. objekt za um. Poseban problem predstavlja interpretima sadržaj osmog odjeljka i tamo izloženi nauk ο zasebnim pokretačima nebeskih tijela. to će svatko smjesta zamijetiti. Ako bi riječ 'Bog' trebala biti uzeta u religij­ skom smislu. pripada onim sudbinskim i stva­ ralačkim napetostima koje sve do u današnji dan prožimaju zapadnjačko ljudstvo. a 'mišlje­ nje mišljenja' snažno asocira na refleksiju čovječje samospoznaje (kao u njemačkih idealista). Zadržimo se ovdje sa­ mo na jednoj tako reći usputnoj primjedbi. dakle spram diskurzivnih izvršenja). pri čemu su očito prva razmatranja shvaćena kao nužan uvjet i predstupanj za druga. koji. 582) da „božja sebespoznaja obuhvaća sve biće. Uz to. koje je nama inače dano kao sastavljeno". str. Zacijelo najveći i najteži problem cjelokupne knjige jest dostatno ra­ zumijevanje onoga u čemu Aristotel sagledava samu bit božanskoga bića. actus purus." Štoviše. ipak je misleni rad toga klasičnog doba priredio sredstva i putove (a i stranputice) za samorazumijevanje kršćanstva.mimo pretjeranosti npr.vječnim osjetilnim bićima ili pak onim posve nadosjetilnim.

Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 39-40 /1994/. Tvar je pak m o g u ć n o s t ." Theiler je odvažniji sa svojim prijevodom „Erfullung". ( 1 1924. premda niječući bilo kakvu stvaralačku djelatnost i bilo kakvu slobo­ du volje u Aristotelova Boga. 1-6. ili p o p u t znanosti. Generacije i generacije komentatora radile su na takvu protumačenju. Važniji konzultirani komentari: Hermann Bonitz. Barbarić. držati se u svrsi". 480).u sebi imati (vlastitu) svrhu" kao i „biti. 274 275 .i u tome se valja složiti s Rossom . Z o v e m o svakako neki j e d a n rod bića jestvom.ostaje pitanjem i zadaćom. Aristotelis Metaphysica. 260): „Alii έντελέχειαν actum. dobro zaključuje da je njihova osnovna razlika u. a εντελέχεια znači „resulting actuality or perfection". ut non alterum ab altero excludatur. str.da takvo tumačenje ne odgovara slovu samog Aristotelova teksta. Smisao i značenje riječi εντελέχεια. 1050a22: τό γάρ έργον τέλος. a od njega opet j e d n o [zborimo] kao tvar. 242-262. koja po sebi nije ovo-nešto. Već je Aleksandar pokušavao u Ari­ stotela naći stanovito prihvaćanje misli ο Božjoj providnosti. alii perfectionem interpretantur. drugo pak [kao] oblik i vid. i to dvojako. ipak bio sklon pripisati mu znanje ο općeni­ tim zakonima univerzuma. naime ενέργεια. s vrijednom uputom (str. A Revised Text with Introduction and Commentary by W. o n o iz tih. (Pretisak: Hildesheim. i uz sav oprez. 1958. treće. Assen. pa se po­ n o v o kao iz početka vratimo. po kojem se već zbori ovo-nešto. Quorum utrumque verum est. Bonn. kao što je to uostalom i u današnjim engleskim prijevodima: Usp. London. a djelatnost djelo. Doista su „actus" i „perfectio" za cijelu latinsku tradiciju prevođenja i tumačenja Aristotela dva jednakopravna načina za prevođenje onog εντελέχεια. 1972. Ross. izuzetno instruktivnu raspravu tih osnovnih Aristotelovih pojmova u Trendelenburgovu komentaru. sed inter se coniungatur. Prijevod i bilješke: Damir Barbarić adnotatione 1. Volumen II: Commentarius. izbjegavajući pritom kako sve već poznate zamke apsolutne samosvijesti klasičnoga idealizma tako i njegova neoplatoničko-kršćanskog pretumačenja u smislu ujednog spoznavanja i stvara­ nja svijeta .418a25).activity or actualization".mačenja Aristotelove odredbe Boga. kao i njoj bliske druge temeljne riječi Aristotelove filozofije. što zajed­ no znači jednako tako . koji i sam upućuje na tu rečenicu (u njegovu komentaru za De anima. Početni napori oko izgradnje hrvatskog filozofij­ skog nazivlja. 412a . ενέργεια znači . a Averroes je. Ross. A Commentary on Book Λ of the Metaphysics by Leo Elders. str. Cini se ipak . tome da. Predaje onih prvašnjih ο duši neka su [time] rečene. pokušavajući odrediti što jest duša i koji bi bio njen najzajedničkiji zbor. Ο χ ο η ϋ 1963 ( r i 9 5 6 ) . pogrešno umjesto ενέργεια stoji εντελέχεια). Slično već i Franjo Marković: „usavršetak" (usp. d o k je vid usvršenost 1 . stoga se i ime djelat­ nosti zbori prema djelu i upravljeno je prema usvršenosti". D. τέλος i έχειν. ita tamen.) Aristotle's Metaphvsics. ili poput motrenja. Θ. slijede npr. Kako se približiti smislu „mišljenja mišljenja". u čemu ga u osnovi. ή δέ ενέργεια τό έργον.) Aristotle 's Theologv. Iz djela Ο duši (knjiga B. 1849. D. 1960. διό και τούνομα ενέργεια λέγεται κατά τό έργον και συντείνει πρός τήν έντελέχειαν: „Djelo jest svrha. str. ponajbolje se razabire iz Metaph. premda ih Aristotel često rabi sinonimno. te.. nala­ ziti se. Izvornik: Aristotelis De anima. i Duns Skot i Toma Akvinski. Recognovit brevique instruxit W. D. Ross. 166. Volume II.. Naš pokušaj sa „usvršnost" ide za tim da ujedno obuhvati sva tri osnovna smislena sastojka te temeljne Aristotelove kovanice: έν.

j e r kao dio spram dijela tako je srazmjerno odgovarajuće ustrojeno [i] cjelokupno osjetilo spram cijeloga osjetilnog tijela. Naime. u z r o k pak stvari zbori onaj koji kazuje da je kvadriranje iznalaženje srednje proporcionale. naime jestvo p r e m a zbo­ ru. 276 277 . kao što je i o n o kameno i o n o nacrtano. K a o i siječenje i gledanje. ako se z b o r e m n o g o s t r u k o .. Sad su pak odredbeni zborovi p o p u t zaklju­ čaka. Stoga je duša prvotna usvršenost naravno­ ga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. O v a se p a k zbori dvostruko. d o k san posjedovanju i nedjelatnosti. [ N e k o g ] takvog dakle tijela je [ona] usvršenost. Jestvo je pak usvršenost. a kao sposobnost vida i m o ć organa. a tijelo predi­ katom. nego naravnoga." Takva je od­ redba zbor zaključka. A to je o n o što bijaše biti o v o m e ovakvome tijelu. P r v o t n o pak p o s t a n k o m kod o n o g a istog 4 je znanje. Budući da iz onih nejasnih. Prvo je tumačenje . kao niti vosak i lik. nego [treba] sadržavati i očitovati još i uzrok. kao na­ primjer ako bi naravno tijelo bio neki od organa. osim j e d n a k o i m e n o . Biti sjekirom bilo bi naime njegovo jestvo. Hicks i Ross. to nije nejasno. kao što je list zaštita ovojnice ploda. Naprimjer: „ S t o je kvadriranje? Jednakost nejednakostran o g četverokuta s jednakostranim pravokutnikom.. drugi put kao motrenje. Oboje naime vuče hranu. A takvo je o n o koje bi bilo o r g a n i m a opremljeno. Za neke je naime od njih usvršenost dijelova [tijela] njihova usvršenost. osim [tek] j e d n a k o i m e n o . Općenito je dakle kazano što je duša. neće d u š o m 3 biti tijelo. koje [gle­ danje] ako izostane. Čitamo s Rossom dva puta και u 412al6-17: έπεί δ' εστί και σώμα και τοιόνδε. nego o n o koje [je] ima. A b u d u ć i da je [ne samo] tijelo. Organi su pak i dijelovi biljaka. Nije naime duša takvoga [= neživog] tijela o n o što bijaše biti i zbor. bila bi p r v o t n a usvršenost naravnoga organima opremljenog tijela. a prihvaćaju Zeller. a o v a k o sad jest sjekirom.Tijela se ponajvećma čine jestvima. a i duša to [isto]. niti u o p ć e tvar pojedinačnoga i o n o čega je tvar. Tijelo je o n o koje m o g u ć n o š ć u jest.in the same person". Jer u pripadnosti duši su i san i budnost. ili pak obratno. O k o je pak tvar gledanja. Ali ne priječi ništa da neki ipak jesu [odvojivi]. T a k o da bi svako naravno tijelo koje ima udjela u životu bilo j e s t v o m . tako je i b u d n o s t usvršenost. a b u d n o s t srazmjerno odgovara motrenju. Jer o n a su p o č e l a ostalih. uistinu. Da dakle duša nije odvojiva od tijela. Ž i v o t o m pak z b o r i m o hranjenje kroz sebe te rastenje i opadanje.u stvari. To što se odnosi na dijelove treba pače uzeti za cijelo naravno tijelo. a druga nemaju. tako su i ovdje duša i tijelo o n o živo. valja pokušati iznova ovako razložiti ο njoj. S Hicksom razumijemo έπί του αύτοϋ kao . odredbeni zbor ne m o r a samo pojasniti o n o da. n e g o je ponajvećma kao p o d l o g i tvar. n e g o i takvo tijelo. nastaje o n o j a s n o i o n o prema zboru poznatije. 2. ili neki njeni dijelovi. Korijenje pak srazmjerno odgovara usti­ m a . duša. N a i m e o n o j e d n o i bitak.nuž­ no ako se prihvati član ή ispred ψυχή. no j e s t v o m na taj način kao sastavljenim. te od njih o n a naravna. Od naravnih j e d n a imaju život. Očito dakle da kao znanje. a sjeme i plod jesu m o g u ć n o š ć u takvo tijelo. U t o m orisu dakle neka b u d e razmeđeno i ocrtano ο duši. Još je nejasno da li je duša usvršenost tijela na takav način kao b r o d a r brodu. A k o dakle treba zboriti nešto zajedničko za svu dušu. što potvrđuju i Aleksandar od Afrodizijade i Filopon. [to] više nije o k o . njegova bi duša bilo gledanje. A k o bi naime o n o živo bilo o k o . O n o koje m o g u ć n o š ć u jest kao živo nije o n o kojemu nedostaje duša. Beskonačne su bile rasprave već antičkih tumača treba li u ovoj po­ sljednjoj zaključnoj rečenici dušu smatrati subjektom. ukoliko [ono] jest takvo. ako se slučila djeljivom. ali bjelodanijih. kao što zbori najveći broj odredbi. a ovojnica je zaštita [samoga] ploda. u najpunijemu smislu j e s u usvršenost.koje smo prihvatili . takvog koje ima p o č e l o kretanja i stajanja u sebi. u smislu . ali kao što o k o jest zjenica i vid. j e d n o m kao znanje. To je naime jestvo oka prema zboru. koji hoće u prvome και očitati emfatičko značenje. Od­ vojeno od toga ne bi više bilo sjekirom. zato što nisu usvršenost nikakva ti­ jela. no posve jednostavni. premda mu tumačenje i prijevod na koncu ostaju posve bliski našem i Rossovu. p o p u t sjekire. 2 naime [takvo da] i m a život. N u ž n o je dakle da je duša j e s t v o kao vid naravnoga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. zapravo" ("in fact"). kako ima jedan dio rukopisa. Manje je vjerojatno rješenje Hicksovo. Jer tijelo nije od onih po podlogu. T a k o i ne treba tražiti da li su duša i tijelo j e d n o . To kazano valja promotriti i na dijelovima [tijela].

da se o n o uduševljeno od neuduševljenoga razmeđuje življenjem. te da je zbog tog propusta i posljednji umetak započeo s relativnim ώστε. [tamo su] i b o l i užitak. premda ga očigledno treba shvaćati kao konačni početak glavne rečenice. osjetnim. razumjeti u smislu . rasiječe li ih se: svaki od dije­ lova ima naime i osjet i kretanje p r e m a mjestu. kako neki tvrde. Jer ne rastu nagore. [onda] i uobrazilju i poriv. d o k je o n o živo [= „životinja"] to najprvo po osjetu. kao i Rossu i Theileru. no neka sadrže besputnost. dok u nastavku subjektom postaju već ti dijelovi sami. te [budući] da od tih znanost i zdravlje jesu oblik. Sva pak živa izgleda da imaju opipni osjet. kretanje i stajanje po mjestu. tako gledamo da se steklo i glede ostalih svoj­ stava 8 duše kod izvjesnih kukaca. I kao što o n o hra­ nidbeno m o ž e biti odvojeno od opipa i od svega osjeta. kretanjem. Ostali pak dijelovi duše očito je iz toga da nisu odvojivi. velimo da nešto živi i o n d a ako mu samo i nešto od ovih pribiva: um. započi­ njući je. δσα s Hicksom i Rossom. kako upozorava Hicks. ali imaju osjet. Prihvaćamo čitanje πάντη. z b o r i m o živima. No ο u m u i motriteljskoj m o ć i nekako ništa nije bjelodano. a od tih je pak tvar Razumijemo ovdje διαφοράς s Hicksom u smislu „characteristics". A kako se život zbori mnogostruko. a drugi put d u š o m .izgleda naime da dje­ latnost činećih pribiva u o n o m e trpećem i u stanje d o v e d e n o m -. [i njihovi dijelovi] odvojeni jedni od drugih 7 . Uz to. a to i čini razlike živih. a treće o n o iz obojih. neki­ ma neka od tih. Z b o g kojeg pak uzroka. neki vid. drugo tvar. zbor i kao djelatnost o n o g a primljivog ( t a m o o n o g a znatljivog. i [budući da] je duša to čime p r v o 9 živimo i osjećamo i razmišlja­ m o . [tamo je] iz nužnosti i požuda. nekima od živih pribivaju sva ta. to treba ispitati kasnije. d o k neka [samo] j e d n o najnužnije. Prilog πρώτιυς treba ovdje. već jednako u oba smjera i posvuda 6 ona koja se vazda hrane i žive do skončanja. To m o ž e biti odvojeno od ostalih. a gdje su ti. oslanjajući se na Bonitza. S Theilerom razumijemo πάντη kao „nach allen Seiten". a nadolje ne. ako dio. K a o što se naime kod biljaka neke pokazuju da žive i raz­ dvojene. koju se tek rasijeca u djelove. Kako napominje Hicks. za neke od tih nije teško vidjeti. Slično se steklo i u okrugu osjetila: j e d n a [živa] imaju sva. u onih smrtnih. te. Z b o r o m pak da jesu drugi. započinjući ispitivanje. to bi [ o n a ] 1 0 bila neki zbor i vid. očito propustio primije­ titi da su sve umetnute rečenice sve do samoga kraja podređene od­ nosno zavisne te da glavne uopće nema. ih pak čitavim. Trendelenburg se hoće vratiti tom čitanju.. opip. Sad pak neka bude rečeno samo toliko da je duša počelo tih rečenih i da se njima određuje: hranidbenim. Trendelenburg se zalaže za Bekkerovo πάντοσε. Izgleda naime da u sebi ima takvu m o ć i počelo kojim stječe rastenje i opadanje u smjeru suprotnih mjesta. a ako osjet. Ipak. što uzrokuje grama­ tičku nezgrapnost. sve dok uzmažu uzimati hranu. kao i o n o čime znademo ( z b o r i m o [to] jedanput znanošću. kao o n o vječno od propadljivoga. vjerojatnije nam je. Jer t a m o gdje je osjet. Zato se i sve bilje čini da živi. da li tako da je odvojiv samo z b o r o m ili i mjestom. no m o ­ g u ć n o š ć u više njih. Z b o g kojeg se pak uzroka svako od toga njima steklo. Jer i ona koja se ne kreću niti zamjenjuju mjesto.K a ž e m o dakle. Od osjeta pak najprije svima pribiva opip. kao što tvrdimo. osjet. 279 . rasudnim. od čega je j e d n o vid. ali ne tvar i podlog. pribiva nijedna druga m o ć duše. kao da njiČitanje većine rukopisa bilo je και φθίσιν τε και αΰξησιν. što bi dakle značilo da se te riječi vezuju uz κίνησις te znače „kretanje s obzirom na opadanje i rastenje". te opadanje i rastenje . Bekkerovo και φθίσις τε και αΰξησις. mislio na jednu biljku. Da li svako pojedino od toga jest duša ili dio duše. ovdje o n o g a zdravljivog) . tako i opip od ostalih osjeta. Jer ako se trostruko zbori jestvo. prepunoj umetnutih misli. ako je već [drugo] osjećati i mnijeti. kasni­ je ć e m o reći. A očito je [to] kod onih što niču. Hranidbenim z b o r i m o takav dio duše u kojemu i o n a ničuća imaju udjela. 278: h o v a duša usvršenošću doduše jest j e d n a u svakoj biljci. svako naime od toga velimo da znade). druga [imaju] neka. u ovoj je rečenici očito da je Aristotel.u prvotnom i načelnom smislu". v e ć se čini da je to neki drugi rod duše te da se to j e d i n o m o ž e odvojiti. Živjeti dakle pribiva živima po t o m e počelu. dalje kreta­ 5 nje s o b z i r o m na hranu. Budući da se o n o čime živimo i osjećamo zbori dvostruko. a j e d n a k o i o n o č i m e smo zdravi [zborimo] jedanput zdravljem a drugi put n e k i m dijelom tijela. njima naime ne . a j e d n a k o i svako pojedino od drugih rečenih. Dijelimo stav Bonitza i Rossa da je Aristotel u ovoj dugoj i neobično složenoj rečenici. d o k ostala od toga ne mogu. to je očito: ta osjetljivim biti i mnijenljivim drugo je. a ne samo da žive. a drugima opet samo j e d n o .

Od osjetnoga je pak odvojeno o n o hranidbeno u biljkama. no treba kasnije ispitati. A i od onih osjetljivih jedna imaju o n o kretljivo po mjestu. kao naprimjer u četverokutu trokut. i to glad za o n i m suhim i toplim. stremljenje. [tad] i porivno. ta m n o g a od živih nemaju ni vid ni sluh ni osjet mirisa. ili životinje. htijenje. Uz to imaju i osjet hrane (opip je naime osjet hrane. Jednako i kod ovih rečenih duša. te i o n o u g o d n o i b o l n o . Jer niti t a m o ima lika m i m o trokuta i onih što mu slijede. j e r o n a je poriv za u g o d n i m . prema Filoponu. A m o ć i m a zove­ mo hranidbenu. kao naprimjer koja [je] biljke. 280 281 . shvaćao Aleksandar . Hicks nepotre­ bno pripisuje participu . Tijelo naime nije. ili pak . kao ljudima. ali n e ć e ni­ j e d n o m liku biti vlastit. opip.) T a k o da treba ispitivati prema pojedinačnome. i koja čovjeka.a conditional force". te ako ima što drugo takvo [kao čovjek]. porivnu. Jer kojima od propadljivih pribiva razbor. osjetnu. Jasno je dakle da bi zbor duše bio na isti način j e d a n kao i [geometrijski] lik.tijelo usvršenost duše. međutim. žeđ za vlažnim i hladnim. d o k je [osjet] ostalih osjetnih [samo] u z g r e d n o [osjet hra­ n e ] 1 1 . j a s n o je. Č e m u pribiva osjet. sve ostale osjetive kakvoće osjeća uzgredno. drugi zbor. Ο uobrazilji je nejasno. Da je dakle onaj zbor koji se bavi tim svakim pojedinačnim [jednako] tako i ο duši najprikladniji. a druga nemaju.a što kao najvjerojatnije prihvaća i Ross . a opip je osjet t o g a ) . niti prema svojstvenoj i nerazdjeljivoj vrsti. drugima p a k i to i o n o osjetno.b u d u ć i da je o n o iz obojih o n o uduševljeno .poput Simplikija . K a o posljednje. Da dakle [duša] jest neka usvrše­ n o s t i z b o r o n o g a koje i m a m o g u ć n o s t biti takvim. koja je duša pojedinačnoga. Od rečenih m o ć i duše neke pribivaju svima. kako s m o rekli. razumijevajući onda ovako: „ako bismo (čineći tako) zapostavili definiciju pojedinačne vrste". [ima] razbor i rasudbu. a u o n o m e osjetnom o n o hranidbeno.m o g u ć n o s t . koji neće ni j e d n o m e od bića biti vlastitim z b o r o m .. kretnu po mjestu. Ο motritelj­ s k o m u m u je. ne svima razbor. A tako biva i p r e m a zboru: naime. a neke n e k i m a od njih.da opip sve ostale osjetive kakvoće osim pobrojanih osjeća samo uzgredno. b e z o n o g o p i p n o g ne pribiva nijedan od ostalih osjeta. A opet. Kojima pak [pribivaju] ta. niti ovdje duše m i m o ovih rečenih. vid usvršenost. A m o g a o bi i kod likova biti zajednički zbor. d o k druga njome j e d i n o m žive. Biljkama pak pribiva j e d i n o o n o hranidbeno. za svako se pojedino usvršenost slučuje nastajati u o n o m e m o g u ć n o š ć u pribivajućem i u svojstvenoj tvari. 4. A o n o m e koji h o ć e ο t o m e provoditi istraživanje n u ž n o je dokučiti što jest svako od tih. i to u t o m e t a k v o m e tijelu. i o n o rasudbeno i u m . Ne p r i d o n o s e naime hrani ni zvuk ni boja ni miris. Bez o n o g hranidbenog naime n e m a osjetnoga. tima i sva ostala. očito je iz toga. (A slično o n o m e u okružju likova drže se i o n a glede duše: j e r u sli­ j e d u o n o p r v o t n o uvijek pribiva m o g u ć n o š ć u . kako kod likova ta­ ko i kod onih uduševljenih. a sočnost je opet kao neki začin toga. zanemarujući taj takvi [vlastiti z b o r ] 1 2 . te stoga pribiva u tijelu. a ne k a o što su je oni prvašnji uklapali u tijelo ne određujući p r i t o m u koje i kakvo. t o m e i užitak i bol. Iz kojeg uzroka su pak tako slijedom ustrojena. d o k opip pribiva b e z ostalih. Zato je smiješno tražiti zajednički zbor. a sva živa imaju b a r e m j e d n o od osjetila. a drugima opet Gotovo je nemoguće odlučiti se na što se zapravo odnosi posljednja umetnuta misao u rečenici. i najmanje njih. te zatim istraživati ο o n i m a što Prihvaćamo Rossovo razumijevanje ovih inače prilično različito tuma­ čenih posljednjih riječi άφέντας τον τοιούτον kao „ignoring the definition which does correspond to the infima species". razumjeti i tako kako je. nego n e k i m a čak niti uobrazilja. 3. n e g o o n a [je usvršenost] n e k o g a tijela. ili izvrsnije. tad nije . koji­ ma pak svako pojedino od onih. osjećajući hranu neposredno. v e ć nešto pripadno tijelu. Moguće je. Poriv je naime požuda. pored našega tumačenja i pri­ jevoda. N e k i m a pak uz to pribiva o n o kretljivo po mjestu. Razjasniti ο njima valja kasnije. Glad i žeđ su požude. I zato d o b r o nagađaju oni kojima se čini da duša nije niti bez tijela [a] niti n e k o tijelo. [tima] i požuda. rasudbenu. p r e m d a se pokazuje da ništa slučajnoga ne prihvaća [nešto] slučajno.da opip. i kod tih i kod drugih. d o k nekima samo jedna. A ako o n o osjetno. j e r sva se živa hrane suhim i vlažnim te toplim i hladnim. s kojim su u skladu svi. to treba ispi­ tati. sočnost je pak n e k o j e d n o od onih opipljivih. Za sada neka b u d e r e č e n o toliko da o n i m a od živih koja imaju opip pribiva i poriv.

no vrstom j e d n o . Gohlke pak u bilješci uz svoj prijevod (Aristoteles. te kako o n a živih tako i o n a biljaka jesu radi duše. Ti se pak zbore tro­ struko. Jer 13 prvotnije od mogućnosti su djelatnosti i djelovanja prema z b o r u . kao navodno bolje potvrđeno predajom. Ne dijelimo Theilerov stav da bi τούτων trebalo pretpostaviti onome τούτου. 415bl4. Jer u z r o k bitka svemu je jestvo. i čega radi. Kako se iste riječi. te da je ona na oba mjesta . n a i m e ο hrani i osjetivome i umljivome. Prihvaćamo Theilerovu emendaciju ή namjesto ή. Dvostruko je pak o n o „radi nečega": s j e d n e strane o n o „ n e ­ čega". i toga radi čini sve što čini prema naravi. A očito je da je duša u z r o k i kao o n o radi čega. Sva su n a i m e naravna tijela organi duše. Ovdje u nekim izdanjima teksta slijedi rečenica: Ono „radi čega" je pak dvostruko: jednom ono čega. a ne osjeća ništa što n e m a udjela u duši. Da zaista kao jestvo. A ako je tako. 17 O n a je naime uzrok i odakle kretanje.perfectly appropriate". Osjet se naime čini da je neka preinaka. c 1986. a prema gore zato jer se vatra [kreće) na taj način.slijede. a ništa se ne hrani što ne zajedništvuje životu. i kao jestvo uduševljenoga tijela. življenje je pak o n i m živima bitak. tvorenje drugoga poput sebe samoga. po kojoj svima pribiva o n o živjeti. Jer najnaravnije je među djelima onih živih koja su ι dovršena i nisu osakaćena. A u onima živima ta je po naravi duša.Ea res.. a duša je jednako tako u z r o k o m na tri razmeđena načina." Nerazumljivo je odakle u Sironićevu hrvatskom prijevodu ovdje „su­ protnosti" kao prijevod za τά αντικείμενα. j o š prije od njih valja da budu promotrena o n a 14 nasuprot ležeća . Trendelenburgov. S Hicksom razumijemo ovdje οίον u razmjerno rijetkom značenju . ako treba organe po djelima Riječ αυτή. a ovdje se znatno manje nego tamo uklapaju u kontekst. a s druge o n o „ n e k o m e " . na isti način i narav. Sve naime teži tome. a drugi put ono kome. A ako treba kazati što jest svako pojedino od tih. quae sensibus obiecta sunt. Uz to. koji smatraju da je rečenica .namely". to je jasno. biljke [druge] biljke." Theiler pak čita ή αυτή i tumači u rijetkom i zahtjevnom smislu „ujednosti".. jer hranidbe­ na duša pribiva i ostalima te je prva i najzajedničkija m o ć duše. slije­ deći Trendelenburga i Hicksa. T a k o da valja najprije zboriti ο hrani i rađanju.) Štoviše. „istovremenosti" ( " = gleichzeitig"). izostavljamo ih. od koder se samo gibanje začne. Jednako stoji i o k o rastenja i opa­ danja: ništa naime ne opada niti raste na naravan način ako nije hranjeno. Drukčije Ross..] out of place". tvrdeći: . ponavljaju malo niže u tekstu. Paderborn. Ali zacijelo je duša i o n o odakle ponajprije kretanje po mjestu. brojem doduše ne j e d n o . to svako pojedino zajedništvuje t o m e u mjeri u kojoj m o ž e uzimati udjela. Hicksov i Rossov apparatus criticus ne pružaju za to potvrdu. koliko mogu. Riječi τά αντικείμενα dobro tumači Trendelenburg: . a u z r o k i p o č e l o t o g a 1 8 je duša.. Što uistinu ovdje znače riječi κατά τόν λόγον neprestani je predmet rasprave interpreta. ili osjetno. jer ništa od onih smrtnih ne m o ž e ustrajati isto i j e d n o brojem.. 282 283 . dok u redakciji teksta našeg izvornika predlaže čitanje αύτη. čime dobiva prijevod: „Kajti duša je prav tako vzrok gibalec. onoga živog živoga. Ross možda nešto preležerno razrješuje pitanje. j o š prije valja kazati što je to umovati i što osjećati. Uber die Seele.. 415bl0. kao da bi bilo odnekud već jasno što je to uopće „logički poredak". te ustrajava ne isto nego kao isto. Ross u svojemu komentaru nalazi besmislenom te predlaže ispuštanje.probably either here or there [. 1 6 Budući da dakle ne uzmaže zajedništvovati o n o m e uvijek i o n o m e b o ž a n s k o m neprekidnošću. nije naime svima o n o gore i dolje isto što i cjelini svega.. ili hranid­ b e n o . Ο njima bi valjalo prvo razmeđiti z b o g istoga 15 uzroka. 136) tvrdi da „su obje opaske ο dvostrukome značenju svr­ he zacijelo rubni zapisci". Njena su djela rađati i služiti se h r a n o m . quae facultatem vel movent vel ab iis moventur. koji inzistira na tome da svi rukopisi i svi antički komentatori imaju rečenicu na oba mjesta. Niti uopće valjano shvaća o n o „ g o r e " i „ d o l j e " . K a o što naime um čini radi nečega. j e d n o više a drugo manje. str. uz neznatnu izmjenu.it seems plain that it means 'in logical order'". E m p e d o k l o pak nije dobro kazao pridodavši to da se rastenje steklo biljkama ukorjenjivanjem nadolje zato jer se zemlja [u nji­ ma] tako kreće po naravi. ( N o m o ć toga ne pribiva svim živućima. pa ο ostalima. i to je njezina svrha. Duša je pak uzrok i počelo živućeg tijela. ili pak [takva da] imaju samoniklo po­ rađanje. tako da bi. [ona j e ] zbor ili 1 9 usvršenost o n o g a koje je m o ­ gućnošću. i preinaka i rast su po duši. v e ć što je glava živima to je korijenje biljkama. imali udjela na o n o ­ me uvijek i na božanskom. kao naprimjer što jest o n o u m o v n o . Kalan s Hamlynom prihvaća αύτη većine rukopisa i ve­ zuje riječ uz κίνησις.

P r o m j e n a pak svih je u nasuprot ležeće ili u o n o p o s r e d n o .tad o n o koje hrani jest prva duša. te u z r o k rastenja i hranjenja. prvotno upravo „drvnu građu". a hrana da se preinačuje i vari. ili o n o p o č e t n o . kretane u s u p r o t n i m smjerovima? Rastavile bi se. kao takvo. a ništa ne rađa sebe samo. već očuvava. što prihvaća i Ross. O n o pak čime se hrani dvostruko je. i to ne uzgredno. 284 285 . sve d o k i m a o n o g a gorivog. ali ova neprovarena a o n a provarena. . kao što i hrana jest u o d n o s u spram uduševljenoga. što je o n o što povezuje vatru i zemlju. N a k o n što je to razmeđeno. Čini se da je h r a n a suprotno suprotnome. jednako dobro potvrđena lekcija. o n o j e d n a k o jednakim. o n o koje biva hranjeno jest tijelo koje je ima. kao i ovdje. ako ne bi bilo nečega što [to] spriječava. Ukoliko je o n o uduševljeno neka kolikoća. ne sve svemu. U orisu je dakle rečeno što jest hrana. ali ne on od hrane. kao naprimjer zdravo iz bolujućega. a potanje razjasniti ο njoj valja kasnije u navlastitim raspravama. A b u d u ć i da se ništa ne hrani nemajući udjela u životu. d o k za sve naravlju sustavljeno jest granica i omjer kako veličine tako rasta. Nama se. nego poput t o g hranećega. T a k o da p o ­ čelo takve duše jest m o ć koja očuvava o n o koje je posjeduje. Jedan dio rukopisa i nekoliko antičkih komentara imaju ovdje γενέσεως. [naime] i ruka i upravljač: j e d n o i pokrećuće i kretano. Drvodjelac se mijenja j e d i n o iz nedjelatnosti u djelatnost. To p a k pripada duši. Jed­ ni n a i m e tvrde da se j e d n a k o hrani jednakim. a ne vatri. a drugo o n o č i m e se hrani. 5. čime se hrani. kao da bi j e d n a k o bilo netrpno od jednakoga. ali vatra ne hrani vodu. Prema Rossu. ukoliko je [ono] pak ovo-nešto i jestvo. Rast vatre je n a i m e u bezgranično. Jer to je j e d i n o od tijela (ili sastojaka) koje se čini k a o da se hrani i raste. U k o l i k o je naime neprovarena. ne­ go je v o d a hrana vatri. No postoji besputnost. o n o toplo pak proizvodi vrenje. a drugo samo kretano. bit će prva duša o n o koje m o ž e rađati [ono] p o p u t sebe. a tako i da raste. Zaista se m e đ u j e d n o s t a v n i m tijelima ponajvećma čini da je to tako: j e d n o [da j e ] hrana. A izgleda da te i nisu na isti način hrana j e d n a drugoj. hrani se suprotnost suprotnošću. nastajanje". Na ovome mjestu očituje Aristotel naravno jezično podrijetlo svog ključnog tehničkog izraza za „materiju" i „tvar": ΰλη znači u obič­ nome govoru. γεννήσεως. međutim. te bi zato netko pretpostavio da je o n a to što i u biljkama i u živima to proizvodi. koji je τών σωμάτων smatrao preširokom odredbom. n e g o o n e od suprotnosti koje j e d n a iz druge imaju ne samo po­ stajanje nego i rastenje. dakle „ono koje tvori postanak. ali nisu sve kolikoće. a Sofonije τών σωμάτων και τών στοιχείων. mogla bi se hrana zboriti na o b a načina. hrana. V e ć jest naime nje­ govo jestvo. A k o bi pak bilo. naprotiv čini da suprotno suprot­ n i m . kao što niti drvodjelac [ne trpi] od drvne građe 2 1 . a čime se hrani jest hrana. A ako jest troje: o n o koje biva hranjeno. Filopon των απλών σωμάτων. Budući p a k da je pravo sve označavati od svrhe naovamo. Κ t o m e . A ako oboje. ne o n o ­ ga koje se hrani. čini vjerojatnijom. hrana nešto trpi od o n o g a koji se hrani. ukoliko je uduševljeno. te koje hrani. v e ć [je to] prije duša. kako s m o rekli. v e ć o n a od njega. N e k i m a se pak čini da je narav vatre naprosto u z r o k o m hra­ 20 njenja i rasta. Ross sam je mišljenja da je malo vjerojatno kako je Aristotel upotrebio obje fraze i priklanja se stavu Torstrika da ή τών στοιχείων potječe od nekog ranoga izdavača. Dalje. a svrha je rađanje [onog] p o p u t sebe. Hrana pak priskrbljuje djelovanje. i jest o n o koje tvori rađanje 2 2 . [ona j e ] o n o što potiče rast. A drugo je biti h r a n o m i o n i m što potiče rast. Stoga sve uduševljeno i m a toplinu. uduševljeno tijelo će biti o n o koje se hrani. Svi rukopisi imaju ovdje των σωμάτων ή των στοιχείων. kako je bilo rečeno. i zboru v e ć m a no tvari. ali zacijelo ne baš u z r o k naprosto. ukoliko pak provarena. to je duša.zboriti drugima i istima. Jer očuvava jestvo. kazujmo općenito ο svim osje­ tima. Nu suuzrok doduše jest. Ima razlika i u t o m e da li je hrana o n o što [živome] pridolazi naposljetku. druga. Temistije i Simplikije imaju naprosto των στοιχείων. i [ono] jest sve dotle d o k se hrani. kao što je i o n o čime se upravlja. Budući da je ista m o ć duše hranidbena i rodljiva. j e r spram ostalih se m o ć i odlikuje tim djelom. najprije je n u ž n o razmeđiti ο hrani. Osjet se stekao u kretanju i u trpnji. Postaju naime m n o g e j e d n a iz druge. Zato lišeno hrane ne m o ž e biti. T a k o d a j e očigledno da na neki način oboje govore i ispravno i neispravno. A n u ž n o je da se sva hrana m o ž e provariti. d o k se drugima.

Jer trpi o n o nejednako. Aleksandar (Quest. a ne uz ένέργειν. drugi put pak kao dje­ latnošću. ili ne treba zvati trpnjom. s čime se slažu i Ross i Kalan. Svaki od toga dvojega nije na isti način mogućan. u djelovanje. A sve trpi i biva kretano od onoga što jest čimbeno i djelatnošću. no opet je i kao da od nejednakoga. kao što rekosmo. S Trendelenburgom i Rossom čitamo εις αυτό. te j e d n a k o o n o m e kako se m o g u ć n o s t drži prema usvršenosti. kako je rečeno. 6) ima τό αϊσθητον. ili jesu dvije vrste preinake: j e d n a promjena k stanjima lišenosti. Torstrik pak predlaže άγειν [. pokrenutost i djelovanje o n o isto.ili je pak drugi r o d preinake. a drugi put prije očuvanje o n o g a što jest m o g u ć n o š ć u . no nakon što pretrpi j e d n a k o je.. vezati uz μεταβολών. Kako je to m o g u ć e ili nemoguće.. 83. A neki tvrde i da j e d n a k o trpi od jednakoga. Prva promjena o n o g a koje m o ž e osjećati nastaje od strane rađajućeg. budući da je već u njima i vatra i zemlja. kao što niti graditelj kad gradi.. Stoga je nekako kao da trpi od jednakoga. j e d n o m kao m o g u ć n o š ć u . i zašto [ona] ne tvore osjet bez onoga izvana.] κατά τό νοοϋν και φρονούν. kako imaju svi rukopisi i svi drugi antički komentatori. kao s t o j e u drugim [raspravama] rečeno. Onaj naime koji posjeduje znanje postaje motrećim. druga k ustroju i naravi. a s druge o n o koje djelatnošću. ali ne djelovanja. Razlikuje se pak u t o m e da o v o m e [= osjećanju] o n a koja proizvode djelatnost jesu izvan. na drugi n a č i n . Ove posljednje riječi treba. I jest naime kretanje neka djelatnost. već onaj j e r je tog roda i tvari. Valja razlučiti i ο mogućnosti i usvršenosti. kao i o n o koje već djeluje -.] τό νουν και φρονούν. Theiler pak sma­ tra teško vjerojatnim takav poremećaj teksta te sam predlaže čitanje: και <δι' 6> τό αίσθάνεσθαι. Filopona i Simplikija. j e r dosad smo ο njima govorili naprosto.u se­ b e 2 6 je [to] naime preinaka i u usvršenost . a i ostali sastojci kojih jest osjet po njima samima ili po njihovim uzgrednostima. O n o pak [= osjećanje] po djelatnosti zbori se slično m o ­ trenju. U z r o k je taj što je osjet po djelatnosti [usmjeren na] o n a pojedinačna. To rješenje prihvaćamo u prijevodu. 81. a p o d utjecajem onoga koji to jest usvršenošću i podučavatelja. što ili uopće nije biti preinačen .n u ž n o je da pribiva o n o osjetivo. dok ovaj jer ako hoće m o ž e motriti. ali onaj preina­ čen učenjem i više puta se mijenjajući iz suprotnoga stanja. Ima pak besputnost zašto ne biva osjet samih osjetila. Jasno je međutim da osjetilo nije djelatnošću. kao i znanje. budući da su po mo­ gućnosti znajući. a ne εις αυτό. Rukopisi imaju u 417bl0-ll άγον [. te ne bi trebalo ničega što jest usvršenošću vatra. A jednako i o n o osjetivo 2 3 : s j e d n e strane o n o koje je m o g u ć n o š ć u . s Hicksom. Stoga [je m o g u ć e ] misliti za sebe. postaju djelatnošću znajućima. tako i osjećanje. Prihvaćamo s Rossom Temistijev tekst τήν άριθμητικήν namjesto nerazjašnjivog τήν αϊσθησιν. pa i ako se slučuje spavajućim. koji jest djelatnošću i pravi je znalac ovoga tu A. već j e d i n o m o g u ć n o š ć u . kad se god hoće. A [treći je] onaj već motreći. međutim nesvršena. utjecajem onoga što jest usvršnošću. a j e d n a k o tako i ostala od osjetivih. a ta jesu na neki način u samoj duši. ( ovaj iz posjedovanja aritmetike 2 4 ili gramatike. Najprije ć e m o zboriti kao da su trpljenje. A budući da osjećanje z b o r i m o dvostruko . Jednako je i sa znanostima onih osje­ tivih. stoji ovdje τό αίσθάνεσθαι. što prihvaćaju Torstrik i Ross kao ispravnu lekciju. Zato nije d o b r o zboriti da se onaj tko razmišlja kad raz­ mišlja preinačuje. a osjećati za sebe nije: .. rekli smo u općenitim raspravama ο činjenju i trpljenju. Oba dakle ona prva. pa zato ne osjeća. Izgorjelo bi naime u sebi. 286 287 . Dovođenje u usvršenost dakle iz m o g u ć n o š ć u umujućeg ili razbirajućeg 2 7 ne bi bilo pravo nazivati p o d u k o m . ako ga ne bi priječilo nešto od onih izvana. nego nekim drugim nazivkom. nego je j e d n o m neka propast od suprotnoga. j e r osjetiva pripadaju o n i m a pojedinač­ nima i o n i m a izvan. dvostruko će se zboriti i osjetilo. d o k je znanost na o n a općenita. kao što i o n o zapaljivo ne gori samo po sebi bez o n o g zapaljivog. 2 5 A niti trpnja nije naprosto. d o k U svim rukopisima te u Temistija. [naime] o n o vidljivo i o n o čujno. dok jedini Aleksandar (Quest. U č e ­ nje i dohvaćanje znanja iz toga da se [to] jest m o g u ć n o š ć u .Izgleda naime da je [on] neka preinaka. Jest naime na taj način neko znajuće kao kad bismo „znajući čovjek" rekli j e r je čovjek neko od znajućih i posjedujućih znanost.jer j e d n a k o o n o koje m o g u ć n o š ć u čuje i gleda kažemo da čuje i gleda. 15) ima κατά τό νοεϊν και φρονεΐν. i to iz istog uzroka. a kad bude r o đ e n o posjeduje već. No jest i tako da znajućim z o v e m o o n o g a tko već posjeduje gramatičko umijeće.

1969). Ali svako pojedino sudi upravo ο tima. Kako je pak nji­ h o v a razlika bezimena. ' 288 289 . Aristotle 's De anima. Adolph. n e g o je j e d n o kao kad bismo rekli da dijete m o ž e voditi vojsku. kao naprimjer ako bi o n o bijelo bio Dijarov sin. i ο kojemu se ne m o ž e biti obmanut. kao što je vid boje. Značenje pridjeva prema Trendelenburgu: „Ita hic κύρια ονόματα. lik. i [ona] u o d n o s u na koja je po niknuću ustrojeno jestvo svakog pojedinog osjetila. tako stoji i s osjetljivim. A od tih dvoje j e d n o je vlastito pojedinome osjetilu. a drugo zajedničko svima. A z o v e m vlastitim o n o koje ne m o ž e biti osjećano drugim osjetilom. n u ž n o je služiti se o n i m „trpjeti" i „biti preinačen" kao v a ž e ć i m 2 8 imenima. 6. sluh zvuka. 1907. no pretrpjevši izjednačuje se. O n o pak osjetljivo m o g u ć n o š ć u jest takvo kao što je o n o osjetivo v e ć djelatnošću. i jest kao ono.) ani. d o k j e d n o p r e m a u z g r e d n o m e . De anima. ' Aristoteles. kako je rečeno. ili što j e o n o oglašeno. A od onih po sebi osjetivih.No ο t o m e dalje razjasniti bit će zgode i poslije. A valja pri pojedinačnim osjetilima prvo zboriti ο o n i m a osjetivima. 1990. (Pretisak: Graz." Slijedimo Rossa. Books II and III (With certain Passages from Book I). a zajednička su kretanje. Darmstadt. za razliku od Rodiera i Hicksa. Sada neka b u d e r a z m e đ e n o toliko da kao što o n o z b o r e n o m o g u ć n o š ć u nije j e d n o s t a v n o . ili gdje. n e g o što j e o n o obojeno. Aristotle. Ad interpretum graecorum auctoritatem et codicum fidem recognovit commentariis illustravit Frider. Oxford. D. Z b o r e se pak o n a osjetiva trostruko. U z g r e d n o se pak naziva osjetivim. quatenus eorum auctoritas valet. mirovanje. Uber die Seele. koji dakle razumijevaju ovako: „To naime što se osjeća uzgredno je bijelome. Editio altera emendata et aucta Berlin. Ubersetzt von Willy Theiler (= Aristo 4i!f4 ΊϊπΗ i n d e u t s c h e r Ubersetzung Band 13). Prevedel. 1957. introduction and notes by R. Ta takva n a i m e nisu nijednome vlastita. Cambridge. Translated with Introduction and Notes bv D W Hamlyn. od o n o g a osjetivog. With translation. Trendelenburg. Hicks. Jer neko je kretanje osjetivo i o p i p o m i vidom. ukoliko je takvo. 1974 ^ Ι θ β β ) . Stoga i ne trpi ništa. broj. napisal uvod in komentar ter dodal opombe in glosarij grških terminov Valentin Kalan. koji stavlja zarez ispred ου αισθάνεται. već zajednička svima. 1961. b u d u ć i da nije j e d n a k o . ili gdje je.) Αή ^πΒ\-Ρΐ na." Važniji konzultirani komentari: Aristotelis de crnima libri tres. a razloženo je ο njima da su drugo i kako drugo. a okus sočnosti. 1877. i ne vara se da [je to] boja ili da j e zvuk. koje je o s j e ć a n o 2 9 . Aristotel Ο duši. Ta se dakle takva nazivaju vlastitima za svako pojedino. dvoje od kojih v e l i m o da se osjeća po sebi. (Pretisak: Hildesheim/Zurich/New York. with Introduction and Commentarv bv Sir David Ross. Edited. Ljubljana 199o. a drugo kao [kad b i s m o rekli da to m o ž e ] onaj ko­ ji jest u [takvoj] dobi. veličina. Trpi dakle. *1975 rBerhn. dok osjetilo opipa ima više razlika. U z g r e d n o se naime osjeća to da se to steklo bijelome. Oxford. o n a vlastita su u p r a v o m e smislu osjetiva.

With an English Translation by W. d o k se slučuje to upravo m o t r e ć i m i pomišljaj u ć i m . to naime često puta vara. L o n d o n . Ross: . niti o n o m o t r e n o . Jer nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju. Ross se bez mnogo dvoumljenja odlučuje za prvu alternativu. nije neposredno jasno što tu znači riječ ενέργεια. Temistije i Mihael Efeški čitaju ovdje έργων namjesto ενεργειών. No i zadrži li se „bez djelatnosti". a oni brži i lakoučniji lakše se prisjećaju. Pamćenje je pak o n o g a prošlog: nitko neće reći da pamti o n o sadašnje d o k 1 je prisutno. Ne m o ž e se. G. hoće čitati ότι: „da je prisutno". n e g o su v e ć i n o m oni sporiji ti koji bolje pamte. Parva naturalia. D. bu­ dući da sugeriraju kako se znanje „pitagorejskog poučka" može steći 291 . njime naime ne spoznajemo ni buduće ni prošlo. Hett ( T h e L o e b 1 Classical Library 288). Ponajprije dakle treba prihvatiti kao ishodište kakva su o n a koja se pamte. već će o n o nazivati j e d i n o opažanjem. naprimjer d o k gleda o v o n e k o bijelo. Ali kad bez djelatnosti 2 ima znanje i opažaj. v e ć [je toga] opažaj. T. prihvaćenog od svih izdavača.Ο pamćenju i prisjećanju Izvornik: ΠΕΡΙ Μ Ν Η Μ Η Σ Κ Α Ι Α Ν Α Μ Ν Η Σ Ε Ω Σ . Ο pamćenju i sjećanju treba kazati što jesu. od­ stupajući time od svih rukopisa i ostalih komentatora. tako pamti ([naprimjer] da su trokutu kutovi jednaki dvama j e d n a k i m a ) 3 . u j e d n o m sluBiehl ovdje umjesto δτε. S. i prisjećanje. On Breath. premda se njegova argumentacija za to teško može ocijeniti posve zadovoljavajućom. pamtiti niti o n o buduće.without the corresponding objects". Biehl i Freudenthal smatraju da riječi u zagradi treba isključiti. R. naime. naime da li aktualnu. i z b o g kojeg uzroka nastaju.. već je [to] o n o što se m n i ili što se očekuje (a moglo bi biti i da ima nekakve znanosti očekivanja. niti o n o g sadašnjeg. U : Aristotle i n twenty-three Volumes. Vol. zbiljsku djelatnost vanjskih stvari ili pak aktu­ alno imanje znanja i opažaja. a ovo znanjem. Tako i W. i kojem se dijelu duše zbiva taj doživljaj. Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. kakvom neki na­ zivaju proroštvo). M C M L X X V i 1 9 3 6 ) . nego jedino ono sadašnje. VIII: On the Soul.

kao što kažu [tj. što prihvaća i Biehl. Z. Z b o g kojeg p a k dakle u z r o k a nije m o g u ć e ništa misliti bez neprekidnosti 5 . 1088al0).čaju da je bio naučio ili sagledao. Ross smatra daje τό πάθος „almost certainlv an intruder". T a k o da o n a od živih koja opažaju vrijeme. nego je o n o g a sadašnjeg opažaj. Jasno je naime da taj doživljaj treba misliti kao o n o što je opažajem nastalo u duši. 1072b28." Prihvaćamo Freudenthalov prijedlog da se τό πάθος. odnosi na αϊσθησις iz retka prije. K a k o je ο uobrazilji bilo r e č e n o ranije u [raspravi] ο duši. neprekidnost (geometrijskih) likova.kako tvrdi Bywater. W. stavlja kolik o ć u pred oči. 1036a9 s q q ) . Tako smo ovdje u nevolji preveli τό συνεχές ("ono koje se skupa drži. Ross međutim opravdano upozorava na to da se riječi „ako već niti sada mnogima" ne mora vezivati sa „smrtnim". Ross je djelomično sklon tom stavu. 128bl9. da je naime Aristotel i učenjem i opažanjem. v e ć stanje ili do­ življaj nečega od tih. ali je misli samo kao kolikoću. peripatetičari]. no Rassow je predlagao čitati θηρίων. Očito je dakle da t o m e od onih pripadnih duši č e m u pripa­ da pamćenje. a o n o g a prošlog pamćenje. dok je ovo drugo prema Aristotelu na svaki način nemoguće. a po sebi pak o n o m e p r v o m osjetljivom. T. R. ili opazio. baš t o m e pripada i uobrazilja. A pamćenja o n o g a sad ne­ ma u o n o m e sad. Riječ je ο srcu. dotiče". što bi tada značilo da se tu govori ο onim živim bićima čiji je život stalna djelatnost uma. I pamćenja onih mislivih također n e m a bez p r e d o d ž b e . kako tumače interpreti i prevoditelji. Metaph. ili čula.kao što smo i ranije rekli ." W. I G. zato što nemaju sva opažaj vremena. Ta i takva vječna živa bića niti su u vremenu niti dakle mogu imati neki opažaj vremena. prema G. stavlja dodu­ še o d r e đ e n u kolikoću. njihovih pokretača i si. R. kad biva vrijeme. može biti pogrešno pisanje od νοητικού. drugi je zbor. T. Zato je sve pamćenje zajedno s v r e m e n o m . G. R. ako v e ć niti sada m n o g i m a [ne pribiva]. tad uz to ujedno opazi da [je to vidjela. Ross: „Certainlv the words seem out of place. a m o ž d a i nijednom od smrtnih . budući da jednako tako stari komentatori kao i noviji u pravilu tekst razumiju tako da je tu riječ ο takozvanim nižim životinjama (Temistije čak umjesto θνητών piše άλογων). kao što je bilo i ranije rečeno. D. 15): „Tvar je. Ona tek tamo ima smisla. i napome­ nu Sorabjia: „Govor ο smrtnim živim bićima implicira ukaz na Ari­ stotelov nauk da je Bog besmrtno živo biće {Top. A upamtiva po sebi su o n a koja su predočiva. G. Jer i tamo. R. već naprosto općenito sa „živim bićima uopće". a ne na dušu. A da je neki dio m o ć i kojima se misli.extent"). no neodređenim. slijedimo Freudenthala u premještanju ove rečenice iz 540al0 dva retka niže. p r e m d a se uop­ će ne služimo time da je trokut neka određena kolikoća. D. 450a29. premje­ sti unatrag i čita nakon τοιούτον. misliti nije [moguće] b e z predodžbi. a27. tad ne bi pribivala m n o g i m a od ostalih 8 živih. Smatramo da se zamjenica αυτήν. o n o g a b u d u ć e g očekivanje. a ne j e d i n o ljudima i o n i m a koja imaju mnijenje ili razboritost. i to o n i m dijelom tijela koji g a ima poput n e k o g 9 1 0 U svim tekstovima stoji νοουμένου. poput Boga. a u drugome da je bio č u o ili vidio. i to time č i m e opa­ žaju [vrijeme] 4 .. ili uvidio.od διανουμένου. ili nešto takvoga. ili još određenije ο „urođenoj toplini" sadržanoj u njemu. u čemu se nalazi sjedište onoga što Aristotel naziva „zajedničkim osjetilom". kad je prisutan doživljaj a stvar odsutna. uzgredno pak o n a koja nisu bez pre­ dodžbe. Stječe se naime isti doživ­ ljaj k o d mišljenja kao i k o d crtanja. Jer svaki put kad je u djelatnosti u po­ gledu pamćenja. Usp. ili naučila. nučila] ranije. θνητών je lekcija svih rukopisa.da je vidjela nešto. Louvain. što. nebeskih tijela. tako u duši zbori da je to ranije č u o . Pamćenje dakle nije ni opažaj ni prosudba. Svaki put nai­ me kad djeluje pamćenjem . Ross: . ili ." Kao i W. ta jedina pamte. čula. D. npr. a na inače prihvaćenome mjestu remeti kontekst. istovjetan s onim što Aristotel zove „mislivom tva­ ri" (ΰλη νοητή. A netko bi m o g a o besputiti ο t o m e kako se zapravo pamti o n o što nije prisutno. 6 T a k o da bi m o ć i mišljenja 7 bilo pripadno uzgredno. Veliči­ nu p a k i gibanje n u ž n o je spoznavati onime čime i vrijeme. kako se nama čini. iza sponiinjanja „predodžbe" u 540al3. niti b e z v r e m e n a o n a koja nisu u vremenu. jedan od zacijelo središnjih pojmova ne samo Aristotelove fizike nego i cje­ lokupne filozofije. ta­ ko da je očito da je njihova spoznaja djelo o n o g prvog osjetlji­ voga. 1037a4. u latinskoj tradiciji continuum. Rossu. Zato pribiva i nekim drugima od živih. T. T. Metaph. A ako bi [mišljena] narav i bila pripadna kolikoćama. Nuvens (L'Evolution de la Psychologie d'Aristote. I onaj tko misli na isti način: ako bi mislio i o n o što nije kolikoća. Filoponov stav u komentaru uz De anima (531. a o n o ranije i kasnije jesu u vremenu. sve­ j e d n o ga c r t a m o određenim u pogledu kolikoće. Time je uklonjena i teškoća na koju je bio upozorio F. 1948). 450a30. A i p r e d o d ž b a je podražaj zajedničkoga osjetila. 1023b32. Ross. a prihvaća Hett . 292 293 . Usp. ali je ne misli kao kolikoću. 132bl0.

te se m o ž e motriti i kao slika i kao prilika nečega. Stoga također onima koji su u m n o g o m e gibanju. Ross.an object of contemplation". te o n o isto i neku lokaciju duše u tijelu naučavao samo u svojoj srednjoj fazi. kao što se zbilo Antiferonu Orejcu i drugim ekstaticima: naime ο p r e d o d ž b a m a zbore kao da su se do­ godile i kao da ih se sjećaju. Ross i u komentaru uz De anima (str. Ross navodi uvjerljivo objašnjenje Bearea da se prispodoba od­ nosi na sušenje slojeva podloge na površini starih zidova. D. kao u tekućoj vodi da su se izgubili gibanje i pečatni prsten. zašto bi opažaj toga istog bio pamćenjem drugog. ili o n o od čega je on nastao? A k o naime prvo. Dakle kao po sebi. Vrlo je vjerojatno da je i sam Aristotel htio upravo na to upozoriti da je svako „stanje" tek usljedak stanovitog „imanja" i „držanja" (usp. pa je odatle različit doživ­ ljaj motrenja nje nego kad se motri kao nacrtana slika. o n o odsutno? A k o jest nalik otisku ili slici u nama. kao da je tek prilika. R. kao što je rečeno i to kojem dijelu od onih u n a m a pripada: da p r v o m e osjetljivom. dok se u drugih i ne prihvaća. dok Freudenthal izbacuje iz teksta i nju i slijedeću φάντασμα. prisjećaj. jer u tijeku su.crteža. T. D. Ali ako je takvo o n o što se stječe o k o pamćenja. [motri] kao prilika Koriskova. j e d n o je oboje od toga. R e č e n o je dakle što je pamćenje i sjećanje: da je imanje pre­ dodžbe kao prilike o n o g a čega je predodžba. 1022b4-14). 16) upozo­ ravao kako je govor ο nekome dijelu tijela koji bi sadržavao dušu iz temelja nespojiv s zrelom flozofijom duše u tim poznim spisima. da li se to događa po t o m e da s m o bili opažali. immediate object of consciousness. kako. d o k drugima zbog sasušenosti. Jednako je i W. j e r nekad se događa da pomislimo i prisjetimo se da s m o nešto prije čuli ili vidjeli. a drugi z b o g opadanja. Jednako smatra i Sorabji. ako pak drugo. Δ. tad se motri kao prilika u crtežu. a prvo. something that is present as if to the senses". Jednako se pokazuje da ni oni jako brzi ni jako spori ne pamte lako: oni prvi su vlažniji no što treba. i slu­ šanja. 12 kao u starih zdanja. čega imanje 1 1 z o v e m o pamćenjem. poput onih koji udaraju pečate pečatnim prstenjem. Isto to prihvaća bez dvoumljenja i W. jedni z b o g rastenja. prvima se predodžba ne zadržava u duši. ne bismo pamtili ništa od onih odsutnih. Ross pak predlaže da se θεώρημα zadrži te je tumači kao „the direct. a ne toga samog? Kako dakle pamti o n o odsutno? Jer moglo bi biti i gledanja onoga odsutnog. a drugi suhlji. i z b o g otvrdlosti onoga što prihvaća podra­ žaj. o d n o s n o o n o m e čime o p a ž a m o vrijeme. poput prilike je i sjećanja. ne vidjevši Koriska. ne nastaje unutra otisak. Slijedimo W. gibanje koje nastaje obilježi kao neki otisak osjetbe. ne nastaje pamćenje. A k o pak uko­ liko je drugog. A to se događa kad n e t k o o n o što nije prilika nečega motri kao priliku. opažajući. T a k o da i kad je u djelatnosti gi­ 14 banje toga d r u g o g . te motri kao [nečega] drugog. I z b o g toga ponekad ne z n a m o kad n a m u duši nastanu takva gibanja od prijašnjega opažanja. Metaph. te u duši to drugo nastaje j e d i n o kao misao. a to nije ništa drugo do višekratno motriti kao priliku nečega. a ne kao po sebi. Ili je tako da se i to m o ž e dogoditi? Jer baš kao što o n o na crtaćoj ploči nacrtano jest i slika i prilika nečega. Ross: . a kao dru­ gog. dok u kasnoj. W. u čemu se može osloniti na dio rukopisa. kao o n o t a m o . takvih postavki više ne susrećemo. na Temistija i na stari latinski prijevod. z b o g strasti ili z b o g dobi. te se. G. 294 295 . Biehl stavlja riječ θεώρημα u zagrade. ako duša njime to opaža ukoliko jest po sebi. To se pak dešava kad onaj tko motri kao samo promijeni. o n a je motridba ili predodžba. D. te dvojimo da li je to pamćenje ili ne. Slično i W. Vježbanja m e đ u t i m očuvavaju pamćenje ponavljanim prisjećanjem. čini se da pridolazi nešto poput misli ili predodžbe. A događa se i suprotno. Rossa ("the having") razumijevajući i prevodeći ovdje riječ έξις ne kao gore naprosto sa „stanje". nego izvornije prema osnovnom značenju glagola iz kojega je izvedena. tako treba smatrati i da je o n a predodžba u n a m a j e d n a k o tako sama po sebi neka 13 m o t r i d b a kao i opet predodžba drugog. ή κίνησις αύτοϋ razumijemo sa Sorabjiem: „The change connected with the other thing".„dispozicija". Naime. pamtimo o n o što ne opažamo. D. uz 449b25 i 451al5-16. ali ipak o n o biti nije obojima isto. da li to pam­ ti taj doživljaj. D.. koje ju čini nepodesnom za oslikavanje freskom. Na­ šim je tumačenjem takvo protuslovlje dokinuto. Upravo zato oni jako mladi i starci teško pamte. kojoj zacijelo pripadaju i De anima i Parva naturalia. 10) i u onome za Parva naturalia (str.

Ross pak smatraju daje tu riječ ο organu u kojemu je sjedište primarne osjetilnosti. D o b r o se pamte o n a koja sadrže neki poredak. Ove riječi shvaćaju svi komentatori kao da označuju trenutak vreme­ na. tad će činiti o v o : tražit će dohva­ ćanje početka gibanja. R. T. Jer prisjećanje nije ni p o n o v n o stje­ canje ni stjecanje pamćenja. Ali kad se p o n o v o stekne znanje ili opažaj. s j e d n e strane. Slijedimo Gesnera razumijevajući μνημονεύειν kao άναμιμνήσκεσθοα. bit će se i ovim gibano. gibamo se n e k i m prijašnjim gi­ banjima. ed. Nadalje je očito da se ne pamti o n a kojih se sad prisjeća.. T a k o da ne nastaje u n u t r a zajedno s unutra nastajućim doživljajem. Dalje. ili srodnog. R. T. dok. tad nastaje i o n o gibanje. tad. 18. m o r a od toga razlikovati. o n a pak slabo u r e đ e n a 2 2 pamte se teško. 426bl6. II. kao i već Bekker čita kao δ' δμος. već samo onih blizih. kako primjećuje G. Rossom:. nego drugim kojim češće. tad ne stječe p o n o v o nikakvo pamćenje (jer nikakvo nije prije toga prošlo). Τ. što uzimamo za osnovu pri­ jevoda. tako i gibanja. nego o n o u početku opažano ili doživljavano. 431al9. Na taj se dakle način traži. T. Jasno je naime da je za to isti način. G. Zato prisjećanja najbrže i najbolje nastaju iz početka. 7 i na De anima. 296 297 . I kad se dakle tko hoće prisjetiti. tako da je maleno to što preostaje da bi bilo gibano nakon onoga. 7). te od sličnog. te prisjećanje biva iz j a č e g unutrašnjeg počela no što je o n o iz kojega se uči. a ne pamti se sada o n o što se sad doživljava.inexact" upućuje na Tukidida. bit će se giban o n a k o kako to naj­ češće biva. bolje p a m t i m o no drugo koje češće viđamo. s druge strane. 1 9 Niti su pak ta naprosto. Očito zabunom samog Aristotela. v e ć na neki način jest. ili od nečega drugog. niti ga ispočetka stječe. pozivajući se na De sensu. 241. R. A ako iz nužnosti. Ponajprije pritom treba posta­ viti kao važeće o n o istinito što je kazano u raspravama posveće­ n i m p o s e b n i m p r o b l e m i m a 1 5 . sve d o k ne b u d e m o gibani onim koje je o b i č n o dolazilo nakon onoga [koje t r a ž i m o ] . Ross. jer pamti se sad o n o što se vidjelo ili doživjelo prije. jasno da kad god se bude gibano onim. G. Ostaje j o š reći ο prisjećanju. kad god nakon drugog gibanja uslijedi i o n o . A k o pak ne iz nužnosti. [tek] tad jest pamćenje. objašnjavajući dalje da je to „zbog toga što da bi se prisjetio moraš se sjetiti nečega povezanog sa stvari koje se hoćeš prisjetiti". n a k o n kojega će biti o n o . Navikom naime slijede gibanja j e d n a druga. Temistije parafrazira tekst naprosto ovako: „Pamćenje je po nužnosti praćeno prisjeća­ njem". A prisjećanju 1 8 se stječe to da ga prati i p a m ć e n j e . Riječi δ' ούτος Freudenthal. K a d netko naime po prvi put ili uči ili doživljava. Zato i pratimo slijed misleći od o n o g a sad. o n o m e tko doživljava o d m a h već u n u t r a pribivaju doživljaj i znanje. Ross i W. nego navikom. jer kako se odnose stvari j e d n e spram drugih. T. Dva puta n a i m e m o ž e onaj isti isto naučiti i pronaći. kao naprimjer matematički poučci. č i m je po prvi put unutra nastalo o n o m e nerazdjeljivom i krajnjem 1 7 . a i ne tražeći na taj n a č i n 2 0 pri­ sjeća se. ili o n o čega imanje s m o tad nazvali pamćenjem.a disposition to remember". Prisjećanje se dakle Za značenje riječi επιχειρηματικούς λόγοις oslanjamo se na Temistija (Paraphrases Aristotelis. to je i tada je neko prisjećanje na ta rečena. koje se je prije imalo. Vrlo teško razumljiva rečenica. Ross za značenje φαύλος u smislu . ako treba znanjem nazivati stanje ili doživljaj (a ništa ne priječi u z g r e d n o se i prisjećati nekih od o n i h koja z n a m o ) . D. tako da o n a ranije pribivajuća p o n o v o u n u t r a nastaju. mislim na praćenje slijeda. R. a neka su ujedno s njima. pamćenje po sebi ne pribiva prije no što b u d e ovremenjeno. Najčešće pak nakon što uslijede m n o g a druga gibanja koja s m o spominjali. usprkos Freudenthalovu neslaganju.II. ovdje je napisano μεμνήμεθα gdje je trebalo stajati άναμιμνησκόμεθα. Prevodimo ovdje έξις s G. a na neki nije. Prisjećanja se zbivaju kad se po naravi sluči da j e d n o gibanje nastane već n a k o n ovoga tu drugog. bez prethodnoga tra­ ženja ili prisjećanja.. R. Stoga i nešto. ili suprotnog. Mihael Efeški čitao je τω δέ μνημο­ νεύειν συμβαίνει και μνήμην άκολοϋθειν. Spengel. Većina rukopisa ima φαύλα. Prisjećanje nastaje z b o g toga jer su neka gibanja ista [s o n i m a koja tražimo]. Kad unutra nasta­ 16 ne stanje i doživljaj. dok Temistije i Mihael Efeški čitaju φαύλως και χαλεπώς. o v o poslije onoga. Rossom ούτος veže s ζητοΰντες. videći to j e d n o m . III. koji pridjev smatra istoznačnim s προβληματικοϊς. A ne treba tražiti kako bismo se prisje­ tili 2 1 onih udaljenih. ili sadrže dio njih. No događa se da smo više naviknuti o n i m gibanjem kojim se jedanput gibamo. Neuhauser. no promjena je nepotrebna ako se s Temistijem i G. VI. Kad god se dakle prisjećamo.

već prije da jest po mogućnosti. Ross smatra najboljim pret­ postaviti da je παλαιοϋ zapravo predajom iskvareno originalno πολλοϋ. od čega se prisjeti na jesen. a od bijeloga k zraku. 2 6 gibat će se k o n o m e naviknutijem. Ovim neodređenim τι naznačuje Aristotel u pravilu „zajedničko osje­ tilo" ili pak njegovo tjelesno sjedište. U z r o k je da se brzo napreduje od jednoga k drugome. o n o v i š e k r a t n o p a k tvori na­ rav. što bi i prema G. te od njega k vlažnosti. R. T.. Freudenthal prihvaća takav tekst. kao što neki kažu za vid . ali samo o n o pogrešno izgovaramo. A k o se ne bi kod o n o g a A sjetio. Jer pamćenje je to da je o n o gibajuće m o g u ć n o š ć u 2 3 unutra. Ross pristaje uz Beareovu konjekciju τι namjesto τε. D. kako su određena naprimjer u Aristotelovoj Retorici I. Hett i svi izdavači osim Biehla imaju tu. međutim. R. No tekst daje takav smisao i bez promjene. tad je razložno da ih luči kao i veličine. Zato i kad se treba sjetiti imena. D. sjećamo se doduše slič­ noga. 559al9. Ross se za tumačenje riječi πάλαι u smislu„lately" poziva na Bonitzov Index. ili mjerom ili neod­ ređeno. Izgleda doista u o p ć e 2 5 da je početak u svemu o n o srednje. čime bi. Cook Wilson je namjesto ένεργείςι ovdje konjicirao συνήθεια. Kao što je po naravi ovo neko zajedno s o v i m 28 n e k i m . dajući zatim rečenici ovakav smisao:.when something attracts the mind from that direction tovvards self". stoje manje vjerojatna lekcija. To se pak dešava onima koji započinju m n o g o toga. tra­ ži li o n o G ili H. A ako ne traži neko od tih. u t o m e je da se polazeći od istoga početka m o ž e biti giban k više njih. I na taj način uvijek. sjetit će se kad do toga dođe. R. no ipak mu se čini da je prihvaćeni tekst u redu. Vlastiti prijevod W. naprimjer od C k o n o m F ili k o n o m D. W. Stoga se ponekad čini da se pri­ sjeća polazeći od općih mjesta 2 4 . Jer o n a velika i udaljena ne misli time da tamo pruža razum. 298 299 . sjetit će se kod o n o g E. Cesto se pak netko upravo sad ne m o ž e prisjetiti. T. Čitamo s Hettom i svim izdavačima osim Biehla i G. n e g o razmjerno Prihvaćamo tekst G. εάν ούν μή διά παλαιοϋ κινήται. ako tragamo za tim d o b o m . samo bila nepotrebno ponovljena upravo iskazana misao. 1358al2. R. premda. jer navika je doista p o p u t na­ ravi. kojima narav dakako ne pribiva na j e d n a k način. kao od mlijeka k bijelom. W. A neka bude n e š t o 3 0 čime luči o n o više i manje [kod vre­ m e n a ] . a po­ nekad ne. ili neće uopće nikako niotkuda. Rossa: εάν ούν δι' ά πάλαι ού κινηθή. A treba dohvatiti početak. što se izgleda može pri­ hvatiti. T. slijedeći Siebecka. te čita έάν ούν διά πολλοΰ κινηθι] i prevodi u smislu „ako se gibanje događa dugo nakon početnog doživljaja". T. sjetit će se došavši k o n o m F." άπό τοπών u smislu loci communes. jer ako ne prije. A k o pak ne. tako je to i d j e l a t n o š ć u . kako ispravno napominje G. a osobito kad se nekako biva od t a m o na sebe odv r a ć e n 2 9 . D. Ross navodi Havduckovu primjedbu da je nemoguće reći daje pamćenje postojanje mogućnosti. dok ne pokrenu takvo gibanje kojim je praćena stvar. tad više ne pamti. A k o se dakle ne giba na taj upravo rečeni način. koji umjesto ά πολλάκις čitaju πολλάκις ά. W. T a k o naprimjer ako bi tko mislio ona kojih su [oznake] A B C D E F G H . A budući da u o n i m a po naravi biva i o n o protiv naravi i po slučaju. A najvažnije je da treba spoznati vrijeme. D. A uzrok toga da se. ići će k o n o m D. slijedeći većinu rukopisa. a to je da se bude p o k r e n u t o od sebe i od gibanja koja ima. Prihvaćamo prijedlog Christov da se namjesto άφελκί] čita άφέλκηται. Dio rukopisa i Temistije imaju δύναμιν namjesto δυνάμει. na taj način značenje onoga τό ostaje potpuno neutralizi­ rano. T. W. Stoga se b r z o prisjećamo o n o g a na što višekratno 2 7 p o ­ mišljamo. i k o n o m D i k o n o m F. Ross. R. Rossu učinilo smisao „glatkijim". kako je re­ čeno. Temistije i Mihael Efeški razumijevaju ovdje τό καθόλου kao u osnovi istoznačno s onim ώς επί τό πολύ. čime on opravdava svoju emendaciju τω ένεϊναι namje­ sto τό ένεϊναι. polazeći od istoga ponekad sjećamo. no ispušta­ jući μή. D. Prisjećanje dakle biva na taj način. j o š više je tako u onima po navici.jer m o ž e misliti čak i nebića -. no tražeći može.I prisjećanje se od p o n o v n o g a učenja razlikuje time što na neki način m o ž e od sebe samog biti gibano k o n o m e što slijedi za p o č e t k o m . A kad ne može. Ross smatra Wilsonov prijedlog „atraktivnom emendacijom". te pronalazi. G. a odatle se m o ž e kretati k obima. Rossa. već p o m o ć u drugoga. T a k o da se biva katkad kretano i ta­ mo i drukčije. Rossa ovoga spornog mjesta glasi:„For to remember is to have the power that sets the moving going.

jer i procjenjivanje je neki zaključak. A m o ž d a treba smatrati da kao 33 što u n j e m u i m a i nešto drugo srazmjerno odgovarajuće vidovi­ 34 m a . No kad je u djelatnosti sjećanjem. no G. R. tad se ne sjeća.completely under control". Naime. koje imaju neki od rukopisa i Mihael Efeški. ili o n o bez ovoga. no umjesto HI misli K L . dakle ne može ponovo. tako i onaj koji se prisjeća i traga uzgibava nešto tjelesno. prema kojima se neka konkretna stvar uopće može zboriti nekim određenim tim? Vjerojatnijim držimo ovo drugo. ali da se ne zna kada. koji smatra da ono „obscures the sense". D. Ross: za njega su one naprosto „objects of perception". Ali pamti ga se i ako to nije mjerom. kad se kolikoća o n o g a kad ne spozna mjerom. T. U grčkome muški ih srednji rod: αύτώ. Ross opravdano traži povratak na čitanje rukopisa έπανέλθη. Najvjerojatnije je ipak da Aristotel i tu misli na „prvo i zajedničko osjetilo" odnosno njegov organ. Rossa. budući da smisao po svemu sudeći zahtijeva „sense of returning". boja. Uobi­ čajeno je pak govoriti da se doduše pamti. N a i m e ništa ne priječi da netko b u d e obm a n u t i da mu se čini da se sjeća. Njih naime predodžbe ponajviše pokreću. osim čovjeka. A u z r o k da prisjećanje nije u njihovoj vlasti 3 6 je taj da. kako smatraju neki interpreti. čak i ako silno naprežu razum. T. tako se odnosi Η p r e m a I? Ta dakle ujedno giba.odgovarajućim gibanjem. Da nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju. stari komentatori te svi raniji izdavači i u novije vrijeme W. te stavlja u zagrade riječi και τά έκτος. A a k o h o ć e misliti F G . ili čuo. Sto onda? Odgovor se ne da jednoznačno izlučiti iz teksta. 300 301 . p r e m d a se ne sjeća. već i time da u pamćenju imaju udjela i m n o g a od ostalih živih. Prilično lako rješava problem W. tad ne umišlja. R. npr. tako da ima i rastojanjima. značiti gibanje. A ako to umišlja. j e d n a k o misli BE. sve d o k p o n o v o ne d o đ e 3 7 o n o traženo i ne smiri gi­ banje. Naprimjer. 452al0. A to pribiva onima kojima i o n o procjenjujuće. i to je poput nekog traženja. D. d o k se ništa manje prisjećaju i onda kad to više ne pokušavaju. poput G. tada je sjećanjem u djelatnosti. Rossom: . Sorabji je znatno određeniji: „Forme u pitanju jesu takozvane osjetilne forme. ne Većina rukopisa. T a s e naime odnose kao F A p r e m a BA. premda bi „rastojanja" u kontekstu mogla sugerirati i prvu soluciju. Ali Malo je vjerojatan stav G.. Smisao s G. Da je doživljaj nešto tjelesno. Rossa. dakle „neki tjelesni doživljaj". ako giba AB B E . kad se j e d n o m pokrenu. Rossa da se riječ έναϋττ) odnosi na διάνοια. To naime bijaše samo sjećanje. T. Zašto dakle tvori radije CD nego F G ? Ili je to zato j e r kao što se AC odnosi p r e m a A B . nego nije m o g u ć e da mu o s t a n e prikriveno da se sjeća. 3 5 te da je prisjećanje traženje predodžbe u takovome. taj zaključuje da je prije vidio. T. N a i m e u n j e m u 3 1 jesu slični likovi i gi­ banja. T. koji je vezuje uz „gibanje" u istoj rečenici. tad umišlja da se sjeća. Naime ne zaustavlja se lako kad je uzgibana. R. kad misli o n a veća. j e r srazmjerno su odgovarajući AC i C D . R. Ross zadržava namjesto ώσπερ čitanje και. Stoga se i strasti i strahovi. Biehl i G. K a d a dakle kretanje stvari nastaje ujedno kad i kretanje vre­ m e n a . kao što o n i m a koji bacaju koplje nije više u vlasti zaustaviti ga. W. oblik i veličina opažanih objekata. kako bi izgledalo prema hrvatskome prijevodu. Temistije te skoro svi izdavači uključivši Hetta čitaju ovdje έπέλθη. ili pak u općenitom i strogo ontologijskom Aristotelovu smislu unutrašnjih vidova. ne videći načina kako da se te riječi zadovoljavajuće protumače. kao naprimjer da se pred tri dana to i to učinilo. a Hett σωματικόν τι τό πάθος." ako kretanje stvari nastane odijeljeno od kretanja vremena. R. što biva naj­ više kod melanholika. prema čemu prevodi­ mo. Ne vidimo razloga uklanjati ώσπερ ispred άνάλογον. Slažemo se s prirodnijim rješenjem W. onaj tko se prisjeća. Č i m e će dakle razlikovati. da li misli njih 32 ili o n a manja? N a i m e sva o n a unutra manja su. „doživljaj je ono tjelesno". ili doživio nešto takvoga. d o k u prisjećanju nijedno tako reći od spoznavajućih živih. D. Mihael Efeški. Iskaz se ne odnosi na inteligibilne forme koje um izlučuje iz senzibilnih. Ross čitah su ovdje σωματικών τι πάθος. A prisjećanje se od pamćenja razli­ kuje ne samo glede vremena. a drugi put i mjerom. u č e m u jest doživljaj. a ne čini. A najuznemireniji su oni kojima se slučuje da im vlažnost pri­ biva o k o sjedišta osjetilnosti. niti to koji od tumača pokušava. U z r o k je to da je pri­ sjećanje kao neki zaključak. rečeno je u o n o m e pređašnjem. 452al5. A pamćenje vremena je dvostruko: j e d n o m ga se naime ne pamti mjerom. Ross σωματικόν τό πάθος. D. znak toga je uznemirenost kod nekih kad se ne m o g u prisjetiti. Kako treba ovdje razumjeti εϊδη? Da li samo u smislu geometrijskih likova. kao što s u srazm j e r n o odgovarajuća o n i m a izvan. tvori C D .

a j e d n a k o tako i kod ostaloga: . L o n d o n . R. Važniji korišteni komentari: Aristotle. Mugnierom i Hettom εί δέ. o d n o s n o moći duše] kojom se m o ž e misliti ili onoj kojom se m o ž e osjećati. London. Sorabji. A uz to. N a k o n toga valja istražiti ο snu. Ο snovima Izvornik: Π Ε Ρ Ι Ε Ν Υ Π Ν Ι Ω Ν . W.zaustavljaju niti kad su p o n o v o protivno gibani. U snovima se pak duši događa da to čini. a ništa od toga ne m o ž e mnijenje ustvrditi bez osjeta. rečeno je. a oni prvi u rastenju. Aristotle. A Revised Text with Introduction and Commentarv by Sir David Ross. j e r san j a m a č n o ne o p a ž a m o osjetilom.to je j a s n o 2 da ne o p a ž a m o ništa 3 u spavanjima. With an English Translation by W. A to će se n e k o m e pokazati upravi li p o z o r n o s t i pokuša se sjetiti čim ustane. Oxford. Ο pamćenju dakle i sjećanju. sluha slušanje. Svi izdavači prihvaćaju Sivvekovo čitanje ουδέν namjesto ούδ' έν. Ne čitamo ώστε. i to najprije kojemu od o n i h duše se pojavljuje. 1955. S. te ο prisjećanju. Aristotle. 1906 (Pretisak: New York. i koji to neće. te da li taj doživljaj pripada [dijelu. d o k su zasebni [osjeti] poput boje. zvuka. D. Jer ne k a ž e m o samo da je o n o što se približava čovjek ili konj. Jer od svega o n o g a u nama jedino njima spoznajemo nešto. Ross. baš kao kad u b u d n o m e stanju nešto opažamo: n a i m e ο o n o m e što o p a ž a m o često nešto i razmišljamo. Heet ( T h e L o e b Classical Library 288). pjesmama i govorima. kad se nešto od toga pretjerano nalazi na ustima. Vol. 1972. Osim toga. djeca su pa­ tuljasta d o k ne uznapreduju u dobi. Većina rukopisa ima na početku rečenice εί δή. Sivvekom i Biehlom. što jest i kako nastaje i z b o g kojeg uzroka. 302 303 . što slijedi Gallop. Slijedimo Gallopa i van der Eijka započinjući apodozu s δήλον. 458b8. Ross (dalje: Ross) konjicira ει δ' ή. kako ima većina rukopisa. uz san još i nešto drugo pomišljamo. T a k o i u snovima pored o n o g a što se pojavljuje p o n e k a d pomišljamo [nešto] drugo. ipak nadolazi opet pjevati ili govoriti. VIII: On the Soul. nego i da je bijelo. De sensu and De memoria. A ako je upotreba vida gledanje 1 . M C M L X X V Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. već se rastresaju i ne napreduju smireno u prisjećanju. krećući se istim smjerom. okusa. I nalik je to stanje onim imenima. Naime i onima koji su prestali. T. koja im je narav i kojima od onih duše pamte o n a živa. Ali zacijelo niti mnijenjem. Parva Naturalia. neki rukopisi ή δέ. Čitamo s Biehlom. A oni koji imaju velik gornji dio tijela i patuljci teže se pri­ sjećaju nego oni t o m e suprotni. već se t o m e su­ protstavljaju. budući da ne­ dostaje u gotovo svim rukopisima. ni istinito ni lažno. sve pak što ima zatvorene oči i spava nije u m o g u ć n o s t i gledati. Oni pak posve mladi i j a k o stari teško se sjećaju zbog gibanja. veličine i gibanja. Parva naturalia. Izgleda n a m naime da o n o što se približava gledamo j e d n a k o kao čovjeka i kao bijelo. ili lijepo. U: Aristotle in twenty-three Volumes. i u o p ć e osje­ tila opažanje. i ne m o g u u početku zadržati kretanja. te ostalih takvih. Ovi drugi su naime u s n a ž n o m opadanju. on Memory. 1973). Text and Translation with Introduction and Commentarv by G. a zajednički su osjeti p o p u t lika. j e r imaju velik teret na o n o m e osjetilnom. Richard. On breath. s Hettom. Cambridge.

nego istome. premda nedostaje u većini rukopsa. ili pak neposredno na rečenicu koja slijedi i počinje s „poput". koje u svojim izdanjima imaju Siwek i Drossaart Lulofs. kao „suggested subjects" (Hett) odnosno . a podražaj nastao od njih ne pribiva osjetilima samo dok su osjeti djelatni. mogli bismo ponajbolje razmo­ triti iz o n o g a što se zbiva k o d spavanja.usque ad locum. kao što je to k o d o n i h budnih. pri čemu je onda implicirano da Aristotel ovdje misli na kružno. s druge strane. bez obzira na njihovu udaljenost u rečenici. što je znatno uvjerljivije.. ništa manje se to ne zbiva bez t o g a da se nešto gleda i opaža. T a k o da je j a s n o da mje san sve o n o što se pojav­ ljuje u spavanju. a svaki od tih [doživljaja] da doduše nekako kao k o d o n o g a b u d n o g podražuje osjetilo. Riječi εις τον τόπον prevodimo u rijetkome značenju „namjesto". Jedna je mogućnost da se. pokrenut. Bjelodano je dakle da o n o što nazivamo sanjanjem nije stanje o n e [moći] koja m o ž e mnjeti. to valja istražiti. a ovaj opet. bilo da nastaje naprosto bilo na neki poseban način -. Postoji više pokušaja raz­ jašnjenja. i na koji način. tako da je n u ž n o Razumijemo kao subjekt uz rjv. drugi. kako smo mi preveli s većinom prevoditelja. da je stanje m o ć i koja m o ž e osjećati. A i zdravima. Prevodimo potencirajući smisao ovog drugog shvaćanja. Vrlo teška i različito tumačena rečenica. i o n i m a koji znaju kako je s time. ili. nego i kad p r o đ u . gdje je prije bilo za očekivati neku oznaku za konac i završetak. koji obje te riječi zajedno. Jer i kod premještajućih gibanje je i o n d a kad ih onaj koji je p o k r e n u o više ne dotiče.. usprkos neobičnosti takva poretka riječi. inquo quiescunt". ali nije istina da osjetilo ništa ne doživljava. Jer p o ­ g r e š n o viđenje i p o g r e š n o čujenje [događa se] o n o m e tko nešto stvarno gleda i sluša. I na taj se način zacijelo. N a i m e o n o što biva zagrijavano od onoga toplog grije o n o što mu je blizu i to onda predaju dalje sve do p o č e t k a 1 0 . No vjerojatnijim nam izgleda rješenje Gallopovo. Pokretač je naime uzgibao neki dio zraka. ne m e đ u t i m to što smatra [da gleda i sluša]. A budući da s m o u raspravama ο duši govorili ο uobrazilji. a drugi se put pak suzdržava. mogućnost čega nazna­ čuje i van der Eijk. no [ipak] ne tako kao što [podražuje] b u d n o g a ? I da j e d n o m mnijenje ustvrđuje da je o n o g l e d a n o 7 lažno. Naime često im se d o g a đ a da namjesto prikaze pred oči postavljaju nešto 6 d r u g o uz san. Sto je san i kako nastaje. niti pak one koja promišlja. svejedno se sunce čini s t o p u velikim. Siwek: . II. s j e d n e strane. A kao ishodište je postavljeno to da u snu ništa ne gleda. ako je i spavanje to. Tako se (1) αρχή shvaća kao ishodišna točka kretanja. to je očito da je sanjanje stvar m o ć i koja osjeća. kako čini van der Eijk. in dem sie halten". Prihvaćamo τό όρώμενον. A j a s n o je ο svemu t o m e b a r e m toliko. v e ć m o ž e i vid nešto doživljavati i ostala osjetila. uobrazilja je pak gibanje koje nastaje uslijed osjeta koji je p r e m a djelatnosti. niti u o p ć e opaža. Riječi τά παραβαλλόμενα tumače se dvojako: ili kao prikaze u snu naprosto. kako u zraku tako i u tekućinama. ono biti uobrazljivome i osje­ tljivome različito. Ali kako onda. da o n i m istim č i m e se i b u d n i u b o l e s t i m a varamo. o n o koje m o ž e uobražavati isto s o n i m koje m o ž e osjećati.for then it would be possible [when asleep] to hear and to see in the simple sense". Jer nije tako da spavanje pribiva n e k o m od živih. te slijedi pojavu? Pri interpretaciji je sporno da li se zamjenica τοιαύτα odnosi na ono prethodno rečeno. sve d o k ne stanu. i jest. a san je izgleda neka prikaza prikazu u snu naime z o v e m o snom..a given list of subjects" (Beare). uzima kao jedinstveni objekt od τίθεσθαι. Da li je dakle istina doduše da ništa ne gleda. Jer tad bi to [sanjanje] b i l o 8 gledanje i slušanje naprosto. cirku- 304 305 . Van der Eijk: „bis zum Moment. te da o n o što pomišljamo m n i m o mnijenjem. da isto to i u snu tvori to stanje. N e k a b u d e kao ishodište postavljeno o n o što i inače jest očito. a d r u g o m sanjanje. Ali bila [ m o ć ] duše koja m o ž e uobražavati o n o isto s o n o m [moći] koja m o ž e osjećati ili p a k od nje različita. Jer o n a osjetiva shodna svakome pojedinom osjetilu tvore u nama osjet. 9 tvori gibanje. ali je. Drukčije Beare. niti sluša. Ali niti m o ć i opažanja naprosto. u smislu „bilo bi moguće": . Teško je razumljivo što znači ovdje riječ αρχή. Čini se naime da je slično zbivanje kod tih kao i kod onih koja se kreću premještanjem. koji fjv shvaća potencijal­ no. ali nje ukoliko je uobrazljiva. A j e d n a k o valja to pretpostaviti kod preinaka. p o p u t onih koji mniju da p r e m a uputama umijeća pamćenja postavljaju zadatke 5 . ranije spomenuto stanje spavanja.D o i s t a su neki i vidjeli takve 4 snove. φάντασμα poveže s άλλο τι. što bi dakle u našem prijevodu zahtijevalo uklanjanje zareza. s Gallopom i van der Eijkom.

Quin etiam si qui obtutus ab hisce quae moventur. the heart. Ross: . što je oboje rukopisno predano. pa zatim opet u purpurnu. budući da je i osjet prema djelatnosti neka preinaka. bila to bijela ili zelena. i γάρ na njenom kraju. Ove su se posljednje riječi dosad tumačile na osnovna dva načina. and in the end-organ"). jer se opis očito odnosi na tjelesni or­ gan. A ujedno je iz toga očito da vid kao što nešto podnosi tako i čini. nalazi se u njoj (3) oznaka za ishodište i princip kruženja topline uslijed uzimanja hrane.. Ili ga se (2) poistovjećuje s početkom. kako s m o rekli. Siwek: . kad žene koje su dobile mjesečnicu gledaju u ogledalo. takvu mrlju nije lako očistiti. A i ako dugo v r e m e n a gledamo jednu boju. Rečenica oko čijeg teksta i tumačenja vlada veliko razilaženje. ili nešto drugo blistavo. i t o m e slično. onda je lakše. 1384b7.e." Hett zadržava i αί i γάρ. would give scope for careful study and investigation. kako je riječ inače isklju­ čivo upotrebljavana u ovoj maloj raspravi.. rivers. Slijedimo Bearea u odluci za drugu soluciju: „then. onima koji obrate p o z o r n o s t 1 2 pojavit će se u o n o m e pravcu u kojem se de­ šava da vid gleda najprije ta boja.i. izvo­ rištem osjeta i osjećanja." No i drugu varijantu teksta ne smatra on neprihvatljivom." Sami prevodimo prema drugoj spomenutoj verziji originalnog teksta.. lociranim u srce.. 458a27). dajući sljedeći hipotetički prije­ vod: „Ein Ereignis. dakle u funkciji ο kojoj je razloženo i u ovome spisu i u njemu prethodećem. 459b26. a „površina" pojedine osjetne organe (npr. Zadrži li se γάρ. premda ga imaju svi rukopisi osim jednoga. bezuglich dessen man. both in their deeper and in their more superficial parts").da se to događa i u o n o m e čime je osjećanje. te prevodi: „The same persistence of vision occurs when we turn our gaze from moving objects . A očito je [to] kad god neprekidno nešto osjećamo. g.i. wirklich Proble­ me haben konnte.a ponajviše s onih što najbrže teku . nego i u onima koja su 11 prestala. čiji prijevod ovoga teškog mjesta sma­ tramo osobito uspjelim: „ " . Razložno je dakle da su oči. zato jer u očima j o š traje gibanje uzrokovano svjetlom." Van der Eijk je mišljenja da je Aristotel ovdje previdom napisao „vid" (όψις). Siwek. Najvjerojatnije je da se οΰ. odnosi na neposredno ranije re­ čena „zbivanja". zatim se preinačuje u grimiznu. pa­ rafrazira cjelinu ovako: „Aristotel ovdje dakle kaže da bi bilo zamislivo i jedno zasebno istraživanje fenomena koji se ovdje obraduje te da bi se pri tome moglo naići na mnoge probleme. nakon što smo gledali sunce. it appears. nego i čini nešto i giba. Ili (1) u tome smislu da „dubina" znači srce. Jer i v i d 1 5 pripada onima koja su blistava i koja imaju boju. N a i m e u j a k o čistim ogledalima. naprimjer s rijeka . alio transferant. To se sve zasigurno događa baš na taj način. Jer i onda kad prenesemo osjet [na nešto drugo] slijedi [onaj isti] doživljaj. dok ne dospije u crnu boju te nestane. sve na što zatim prebacimo pogled čini se takvim. zastupano ponajprije od van der Eijka. kao i Hett. i od larno kretanje.in the sensorv organs. Dvojbeno je prije svega treba li u istom retku čitati και αύτοϋ ili pak καν καθ' αύτό(ν). Izgle­ da da je najbolje s van der Eijkom ispustiti cd na početku rečeni­ ce. both in the central organ of sense. a i po naravi uz dativ μεταβάλλουσιν potrebno primišljati nešto poput „prati ih takvo stanje". Van der Eijk. I ako. znak je toga o n o što biva kod ogledala. zatvorimo oči. Dilema je u interpreta odnosi li se ta riječ na vrijeme prije ili poslije zatvaranja očiju. ili „zbiva im se takav doživljaj". Ostatak rečenice teško je iz grčkoga teksta razumjeti tako da dade besprijekoran smisao. παρατηρεΐν znači ovdje što i u Rhet. ako je ogledalo n o v o . ut ab omnibus. ima tu relativnu prednost što povezuje elemente obih ostalih." Gallop stavlja γάρ u nedoumici u zagrade. 459b20. ο čemu bi se i [radi] znanja samog po sebi m o ­ 14 glo ispitivati i besputiti.".ona što miruju čine im se uzgibana. ili se pak oboje zajedno odnosilo na pojedinačni organ osjeta (npr. tad je snažnih mirisa lišeni tog osjeta. Na koncu. A da osjetila brzo osjećaju i male razlike.e. even considered by itself.. Stoga doživljaj jest ne samo u o n i m osjetilima koja [upravo] osjećaju. . počelom. U z r o k je pak. premda ga ima većina rukopisa. koji daje prednost prvoj lekciji. kao naprimjer sa sunca u mrak: događa se da ništa ne vidimo. praesertim ocissime labentibus.e. A i o n i m a koji prebacuju [pogled] s onih koja se gibaju. a ako je staro. Beare: . Tome bi u prilog govorila i činjenica da je u nastavku ovog pa­ susa riječ isključivo ο očima. Tako i Tricot. Gallop. if we watch carefullv. taj da vid ne samo da nešto podnosi od zraka. De somno (457b2. misleći ustvari na oko. kad je mjesečnica. a subject which. for then objects really at rest appear to be moving. 306 307 ... auch wenn man ihm als solchem eine konzentrierte Untersuchung vvidmete. kao što to čine i ona blistava. sensus perstant. i u dubini i na površini. especiallv when they flow very rapidly. u istome stanju kao bilo koji drugi dio. U tom smislu prevodi Bussemaker u Editio Doditiana: . nastaje po površini ogledala kao krva­ va maglica te. tum in corde tum in organo periferico". 1 3 A postaju i gluhi od silnih zvukova. 1405b33. Ovo posljednje shvaćanje. . te se može uvjetno prihvatiti kao dje­ lomično razjašnjenje.

pod pretpostavkom da je izvjesno da se αυτά odnosi na uobražene likove na zidu.to je posve izvjesno . Kao i van der Eijk dakle shvaćamo τό κύριον kao „ono što u nekom određenom slučaju određuje ο ispravnosti neke predodžbe". budući da već na osnovi sitnih sličnosti sastavljaju obrise u j e d n o . kako ima najveći broj rukopisa. Hett izostavlja τε. tako da se od n e z n a t n e sličnosti o n o m e čini da vidi neprijatelja. što bi svakako zahtijevalo teško i ozbiljno interpretativno utemeljenje. ponajprije na De generatione animalium. onaj ljubavno nastrojeni u ljubavi.se slučuju biti p r e p u n e žilica. [naime] da i n a k o n što p r o đ u o n a vanjska osjetiva preostaju osjetbe takve da se m o g u osjetiti. kraft 308 309 . da im. ili im je primiješano. kao naprimjer plašljivac u strahu. Siwek. ali tu je (naime ista je narav sjemenja i m j e s e č n i c e ) . i to više koliko su Ove od strane Aristotela ovdje tek najkraće naznačene postavke osni­ vaju se na njegovim takozvanim biologijskim raspravama. die sie da sehen. 1 7 I to ponekad uslijed strasti tako ojača. Jer o n a preuzimaju miris ne samo o n o g a što je u njih stavljeno. koji je u Aristotela lociran u srce. A u starima se ne zadržava. i njihovo daljnje razjašnjavanje ovdje dakako nije moguće. razu­ mom. z b o g toga j e r je gladak.dodir zraka pak treba shvatiti p o p u t trenja te kao n e k o otiranje i brisanje -. Znak je toga i to da se των γραμμών συντιθεμέν tumačimo i prevodimo otprilike u smislu kao i Bussemaker: . tako će i o n o najčistije [očitovati] i najsitnija gibanja. ist. a o v o m e da ljubljenoga. d o k z b o g čistoće očituje svaki [dodir]. a osim toga da osjetilo boja ne samo da p o d n o s i n e g o i uzvraća činjenje. daB das Vermogen. te zrak na ogledalu. kao što je to očito i iz rečeno­ ga. 1 6 Z r a k se pak giba p o d utjecajem očiju. Prihvaćamo Bekkerovu. jer (kako pokazuju sljedeći primjeri) uloga Onoga odlučujućeg' biva u različitim situacijama igrana od strane različitih faktora". doista kreću u smjeru tih likova. čini n e k i m takvim. ma koliki b i o . A na isti način i u izljevima gnjeva i u svim p o ž u d a m a svi postaju lako obmanjivi.dum exigua similitudine permoti lineamenta componunt" i Rolfes: „indem die Linien. z b o g krvne pomutnje i upale. Ross: „move by reference to them"). a ovaj pak [čini takvom] površinu ogledala. n e g o više ostaje na površini. budući da nijedno od rješenja nema ozbiljniji razlog za prednost pred ostalima. te koliko su ti više strašću obuzeti toliko im se kod sitnije sličnosti to pričinja. tad bivaju i prema 18 njima p o k r e n u t i . U prijevodu ostavljamo smisao neodlučen. Izuzetno je teško razumjeti. Većina in­ terpreta sklona ga je poistovjetiti s „općim". S o b z i r o m na istraživanje koje od p o č e t k a v o d i m o . više u tim strastima. A [zrcalni] metal. daB diese Dinge geschehen. N a i m e . Iz toga je dakle očito da gibanje nastaje i od sitnih razlika te da je osjet brz. naime (a) da se ljudi u vrućici i si. Ili se pak „kretanje" razumije (2) tako da dotičnim ljudima unutrašnja gibanja strasti i doživljavanja bivaju upravljana tim liko­ vima. najosjetljiviji je na bilo koji dodir .j e r će o n o čisto najtočnije očitovati o n o što prihvati -. j e r mrlja ne utonjuje j e d n a k o . a z b o g glatkoće na sve strane. n e g o i o n o g a stavljenog ili izraslog u blizini posuda. Stoga kad nastane mjesečnica. Odatle i apstraktnost našeg prijevoda. čistoće i glatkosti] prodire i u dubinu i na sve strane. neka bu­ de j e d n o postavljeno za ishodište. a i v i n i m a se to isto dešava. z b o g čistoće u dubinu. U z r o k toga p a k da [mrlja] ne nestaje b r z o s novih ogledala je taj da su o n a čista i glatka. odnosno „zajedničkim" osjetilom. ili barem mnijenjem. ili (b) da se sami počinju kretati u skladu s tako uobraženim likovima (npr. auf Grund einer kleinen Ahnlichkeit zu den entsprechenden Bildern zusammensetzen". 460bl7-18. ranije već Mihael Efeški i Sofonije) nalaze razloge poistovjetiti ga s umom. K a o što se od odjeće najbrže zaprlja o n a najčistija . Više je mogućnosti razumijevanja riječi και κινεΐσθαι προς αυτά. A to posvjedočuje i sve o n o što se zbiva o k o vina i pripreme p o m a d a . ako nisu j a k o oboljeli. neki (Tricot. i to onakvim kako mu se s a m o m e zbiva. a uz to da se o k o osjeta lako va­ r a m o kad s m o u strastima. n a m a je razlika u očima nevidljiva. koje . Međutim. Glede cjelokupne te teškoće čini nam se osobito vrijedno upozorenje van der Eijka da „Aristotel ono na što se τό κύριον zapravo odnosi ostavlja namjerno nespecificiranim. Siwekovu i Gallopovu lekciju τό τε κύριον και φ τά φαντάσματα γίνεται. ne biva ipak j o š prikri­ v e n o da je to laž.ima kako u ovome spisu tako i u cjelini Ari­ stotelova nauka ο duši i spoznaji osobito istaknuto mjesto. preparirano ulje b r z o preuzi­ ma mirise o n o g a najbližeg. različiti u različitima. što opet pruža dvije mogućnosti. 19 U z r o k da se to događa je taj da o n o v r h o v n o ne sudi p u t e m 20 iste one m o ć i k o j o m nastaju prikaze. b u d u ć i da je ne­ prekidan. Ili se „kretanje" shvaća (1) u smislu prostornoga kretanja. Zato se i onima koji su u vrućici ponekad pričinjaju životinje na zidovima. kao sjedištem i organom „zajedničkoga osjeta". te dakle potom i prevesti τό κύριον. Mugnier i van der Eijk slijede jedan rukopis koji ima τό κύριον και τά φαντάσματα γίνεσθαι. Biehl. O n a n a i m e z b o g tih [tj.. no ako je strast snažnija. van der Eijk prevodi: „Der Grund.

međutim. no često se puta i rastvara­ jući u druge likove z b o g otpora. osobito još stoga što se u gornjoj bilješci navedenom razi­ laženju rukopisne predaje pridružuje još jedno. p o p u t malenih virova koji nasta­ j u 2 6 u rijekama. (2) ύπαρχουσών te (3) ένυπάρχουσιν. Van der Eijk prevodi s „Prinzip der Wahrnehmung". Naime. Iz toga svega je zacijelo očito da ne samo onima budnima pribivaju gibanja nastala od o p a z b i 2 2 . i to još izrazitije u to vrijeme. nego također kad ta afekcija koja se naziva snom padne na njih.the starting-point of sensation". strahova.sunce prikazuje stopu velikim. dessen das Entscheidende urteilt. P. Van der Eijk drži vjerojatnim.. te slijedimo van der Eijka u lekciji διαψεύδεσθαι manjeg dijela ruko­ pisa i Sofonija. koji u skladu s većinom rukopisa i nemalog broja izdavača zadržava i ένυπαρχουσών i αισθημάτων. 310 311 . Čitamo s Hettom ομοίως.the starting-point of perception". bilo što. te sitni bolovi i užici pokraj velikih. Smisao. čita ένυπάρχουσιν i αισθήσεων te prevodi: „Iz toga je očito da se gibanja osnovana na osjetima. jer je vid uzgiban od drugog. isplivavaju i ti sitni. naime. A mislim kao naprimjer što se zemlja onima koji plove čini da se giba. Gallop.. prika­ zuje ne samo kad se giba o n o osjetivo nego i kad osjet giba sebe samoga. 21 U z r o k pak o b m a n u t o s t i je taj da nam se neko. ali da nešto drugo višekratno pro­ tuslovi toj prikazi. pozivajući se na daljnja razmatranja u samome spisu. što je više nego teško prihvatiti. u pravilu govori ο τό κύριον. spuštaju se k izvorištu osjeta te postaju vidljiva 25 kad se zaustavi n e m i r . često puta doduše j e d n a k o 2 7 . ali ipak ne kažemo da je dva. Rukopisi imaju ovdje dvije verzije: i φερομένας i γινομένας. što preuzimaju i gotovo svi izda­ vači. te bivaju nevidljiva."). Hett: . Kad bi pak opip bio jedini.. dok je zapravo riječ ο lažnosti samih prikaza po sebi. potisnuta. kako ima većina rukopisa. držimo Hetta. I tekst i pravo značenje rečenice u cjelini sporni su i vrlo različito tumačeni. time što djeluju osjetila i razum. postoje tri či­ tanja iste riječi u 460b30: (1) ένυπαρχουσών. za razliku od ovakvog čitanja. Što ovdje uopće znači ή ταραχή? Siwek prevodi s „perturbatio" i obja­ šnjava to kao „propria status vigiliae". Beare: „The ground of such flaše judgements is. „princip" čini se neprimjerenim specifičnosti tematike i osobitom fiziologijskom vi­ dokrugu u kojem se ova konkretna razmatranja kreću. kako prihvaća van der Eijk. međutim. I ukrštanjem prstiju j e d n o se prikazuje kao dva. naslada i drugog takvog". kako je rečeno u pret­ hodnoj bilješci.kako onih izvana tako i onih iz tijela -. 2 3 Za dana su. pojavljuju (['present themselves'].." Takvim se dakle čitanjem izričito razdvajaju dvije zasebne moći. van der Eijk smatra da prva „iz sadržajnih razloga zaslužuje prednost". nije pozi­ tivno izrečeno da „ono prosudujuće" jest neka zasebna moć. A treba pretpostaviti da. tako svako pojedino gibanje nastaje neprekid­ no. no nakon što ti prestanu. Prevesti ovdje ή αρχή naprosto kao „počelo". neredom i zbrkom. Većina rukopisa ima αισθημάτων. Mihael Efeški. „načelo". a ne όμοιας. slijedeći Bywatera i Rossa. bilo da su oni izvedeni iz vanjskih objekata ili pak od uzroka unutar tijela. prihvaćajući njegovu argumentaciju da bi forma perfekta διεψεΰσθαι sugerirala kako je riječ ο lažnoj prosudbi prikaza (tako npr. j e r nastaje tijek topline unatrag od onih vani 24 prema unutra. III. Wendland. ili da uopće ima neku takvu. nicht dasselbe ist wie das Vermogen. kako su već stvar tumačili u osnovi i Beare i Tricot. Prihva­ ćamo drugu lekciju s Hettom i Gallopom. Stoga i nakon hranjenja i k o d Što zapravo znače riječi „nego i onih iz tijela"? Jedan mogući odgovor na to filozofijski izuzetno važno pitanje daje npr." Mi se. rečenica teška za razumijevanje i nije dosad ni približno suglasno protumačena. Ostupamo od Hettova čitanja διεψεΰσθαι. j e r vrhovniji od opipa jest vid. kraft dessen die Erscheinungen entstehen. N o ­ ću pak. premda npr. 10-13) da se radi ο „unutrašnjim gibanjima poput bolova. ona uobražavanja i ona prosuđivanja. dok u prvoj lekciji. 1903 /Commentaria in Aristotelem Graeca XXII 1/ 68. kao što je to malena vatra pokraj velike. Općenito je. Sofonije i manji broj rukopisa imaju αισθήσεων. tad bismo i prosudili da je j e d n o dva. To nam se čini više u skladu s posvemašnjom i namjernom neodredenošću kojom Aristotel. budući da sam van der Eijk prevodi όμοιας kao „gleichartig" i razjašnjava kao „sebi samome slično". samo ako se jednakim načinom giba kao i pod utjecajem osjetivoga. Berlin. te da se čak tad v e ć m a pojavljuju. ali naznačuje i druge moguć­ nosti: „Ursprung" ili „Zentrum" (Rolfes ima na svim mjestima „Zentralsinn"). u oba slučaja ostaje u osnovi isti. Ed. nego i onda kad nastane to stanje koje nazivamo snom. z b o g nedjelovanja pojedinačnih osjetila i [njihove] n e m o ­ gućnosti djelatnosti. sma­ trajući {In Aristotelis Parva Naturalia commentarium. koju smo prihvatili. odnosno kao „ono koje zadržava istu formu". Gallop: . φαίνονται) ne samo kad su osobe budne. da je tu riječ ο „smutnji i nemiru koji še stvaraju na početku spavanja uslijed tjelesnog rasprostiranja hrane". smatrajući očigledno da Aristotel dnevnu iz­ loženost vanjskim osjetima i doživljajima ovdje označava nekakvim svakodnevnim nemirom.

„zdrava". kao k o d djece. „sadržavajući zrak". ne nastaju snovi." No treba se složiti s van der Eijkom kad tome nasuprot ustvrđuje da ovdje svaki govor ο „svijesti" vodi u zabludu. a ne. a drugi se put doduše pojavljuje. kao Bussemaker i Hett. d o k j e . Beare je sklon kriterij razlike naći u mjeri njihove prisutnosti u svijesti: „'Aktualna' su ona koja jesu u svijesti (consciousness) u vrijeme kad netko pada u san. p r e m d a nije giban. koji ima εάν τι κίνηση τό αίμα namjesto έν τη κινήσει τηδι. ako je tko jako uzgiba. nije lako odlučiti. Gal­ lop: „gaseous". 1409a24-34) „koherentna". smiri li se tekućina. kad oslabi o n o što ih sprečava. Jer kad zaspi. potencijalna ona koja je imao prije no što su potisnuta u latenciju. tvori silno gibanje i nemir. i kad su Za ovdje upotrebljen izraz τό έπικρΐνον vrijedi sve ono isto što je u bilješci 20 bilo rečeno ο τό κύριον. o n i m a u vrućici. to je po­ sve nejasno. T a k o da kao što se u tekućini. Čitamo δοκεΐ s gotovo svim izdavačima. kako smo mi preveli. „Ono". Na taj način jesu unutra m o g u ć ­ nošću. Van der Eijk pretpostavlja . osim ako o n o prosuđujuće 3 2 biva z a d r ž a n o 3 3 ili se ne giba svojim vlastitim giba­ njem34. tako da mu se i o n o što ima tek sitnu sličnost [s n e č i m ] pričinja da je to.. ili pak pasivno. a nikako vid sam. Hett: „spirituous". i z b o g toga što opip dojavljuje dva gibanja j e d n o se č i n i 3 1 d a j e dva. sluša i osje­ ća. koje je bi onda bilo nužno smislom povezati s φαμέν te pre­ vesti „tvrdimo [. Prikazuje se dakle zaista baš sve. budući da je p l i n o v i t o 3 0 . Da li glagolski lik κατέχηται treba razumjeti refleksivno kao „zadr­ žava se". tako i u spavanju prikaze i preostala gibanja koja se stječu od osjetbi j e d n o m postaju posve nevidljivi uslijed toga što je r e č e n o gibanje veće. Hettom i van der Eijkom u uobičajenijem smislu „krepka". za to bi prije δοκεΐν bio priklad­ nim terminom. jer je s n a ž n o gibanje z b o g topline stvorene h r a n o m . „suzdržava se". stvarno je] baš sve o n o koje se prikazuje.] daje jedno čini dva".. no posve izo­ bličena. a ne poput Rossa." Nije lako jednoznačno protumačiti što je ovdje uistinu mišljeno s razlikovanjem „potencijalnih" i „zbiljskih" gibanja. 312 313 . „što mi nazivamo 'svjesnim' ni na koji se način ne poklapa s Aristotelovim terminom ενεργεία. čista i jasna. j e d n o m u o p ć e ne pojavljuje ni­ kakva prilika. izvorište potvrđuje o n o [što pristiže] od svakog pojedinog osjetila. tako i onaj koji spava [je prevariv] s n o m te time da mu bivaju gibana osjetila i ostalo što se j o š oko osjeta stječe. a drugo čuje usli­ j e d onih koja [se spuštaju] od sluha. n o . δοκεΐν. „sa zrakom zajedno napredujući" ili „zrak proizvodeći". time da gibanje od t a m o pristiže k izvorištu. Jer općenito. A na jednaki način i od osta­ lih osjetila. 3 5 A tako su ustrojena da se u t o m e gibanju 3 6 j e d n o gibanje iz njega gore podiže. j e r sve to takovo. sačuvano gibanje osjetbi od svakog pojedinog od osjetila čini i sno­ ve zdravijima i to da se nešto pokazuje i da se m n i kako se j e d n o gleda uslijed onih koja se spuštaju od vida. tad djeluju. koje više nisu pored novounesenih bile shvaćene u vlastitom značenju. te z b o g toga što se vid p o n e k a d čini kao da je giban. Jer i o n o m e b u d n o m se čini da gleda. k a o na­ primjer melanholicima.da riječ može značiti „zrakolik". ili opijenima v i n o m . jedna m o g u ć n o š ć u a dru­ ga djelatnošću. Drossaart Lulofsa i Gallopa u ponešto usiljenom značenju (s pozivom na Rhet. A kao što s m o rekli da je jedan lako prevarivi ovim a drugi o n i m podražajem.. Stoga lekciju jednog od rukopisa. zajedno s v e ć i n o m krvi koja se slije k izvo­ rištu slijevaju se i gibanja koja su u njoj. a drugi put se opet prikazuju i čudovišni p r i z o r i 2 8 i n e z d r a v i 2 9 snovi. tvrdimo da gledamo. Najvjerojatnije je s van der Eijkom misliti pod ovim na neku u Ari­ stotelovo vrijeme običnu i svima poznatu igračku. K a d se pak zaustavi i pročisti krv u živima koja imaju krv. vjerojatno srcu)." Riječi . a kad to propadne onda drugo.u tom gibanju" odnose se najvjerojatnije na gore rečeno slije­ vanje krvi k izvorištu (dakle. Čini se da na ovome mjestu nema druge do prihvatiti rezigniranu konstataciju van der Eijka: „Što je mišljeno s tim gibanjem. no ne mni se [da doista Prihvaćamo stav van der Eijka da όψεις ovdje može značiti jedino utvare i prikaze koje se vide u snu.na osnovi ostalih upotreba u Parva naturalia . I j e d n a se spram drugih odnose tako kao umjetne ž a b e 3 7 koje se gore podižu čim se otopi sol. ako t o m e ne protuslovi drugo vrhovnije. Teško je reći što ovdje znači riječ πνευματώδης i kako je prevesti. treba shvatiti kao objašnjavajuću glosu koja je kasnije ušla u sam tekst te istisnula originalne riječi. kako stoji u svim ostalima. tako da se čini drukčijom od o n o g a čega je prilika. ističe on.o n i h baš posve mladih. Pridjev έρρωμένα shvaćamo s Beareom.

. „gubeći svoju određenost". kako je rečeno. mora se prevesti otprilike onako kako smo to gore učinili. u tome kako shvatiti značenje tog participa na ovo­ me mjestu. smisao je ovaj: „Ona (moć) kojom se i kod nekog osjeta (nekog objekta) kaže da to jest to. te prevode u smislu „kad prođe zbiljski objekt osjeta". N e k a d a se naime prilike koje se prikazuju spavajućemu otkrivaju. A k o je pak prikriveno da spava. kao i mi u prijevodu. d o k će mu se. Rossovoj verziji. . Neprilika je ovdje u tome što u tekstu nije ni na koji način naznačeno čega su to „sličnosti" (ομοιώματα) i na što se odnose. Upravo to koje i kad se opaža to ustvrđuje. neki ruko­ pisi imaju αίσθανόμιενος. jer je inače san označen upravo kao neka nemogućnost upotrebe osjetila (Somu. Iz svega toga zacijelo treba zaključiti da je san upravo n e k a prikaza..o s l o b o đ e n a 3 8 . Također umjesto αίσθανόμενον.et postquam vera [sensatio] recessit". Tako i Hett („as they are freed") i Gallop („upon being released"). pokuša sjetiti što doživ­ ljavamo j e d n a k o tako padajući u san kao i budeći se. ali nešto u njemu govori da se to doduše pričinja Korisko.često naime spavajućemu govori nešto u duši da je o n o što se pokazuje san. upravo Kao što dakle ako je n e k o m e prikriveno da mu je pritisnut prst na o k o . najprije. sabravši se. tad ništa neće protusloviti pri­ kazi. preostatak osjetbe koja bijaše u djelatnosti. τοΰ ύπνοτικοϋ se ovdje može shvatiti ili (1) kao gen. oslabljeno vidjeli u spato isto biva (u snu). (dakle: „stanje u kojem se nalazi osjet spavajućega"). 314 315 . Pro­ blem je. biva pod utjecajem gibanja sadržanih u osjetilima gibano kao da opaža. A da istinito kazujemo i da u o b r a z b e n a gibanja jesu u osjeti­ lima.kako prihvaćaju uglavnom svi izdavači . a samo jedan τοΰ άληθοΰς. 461b26. doista naime neki koji u spavanju nisu oka otvorili probudivši se p o t o m smjesta spoznahu da o n o svjetlo svjetiljke koje. prikazuju m n o g e prilike koje se gibaju. premda se u ediciji teksta drži prve lekcije: . nego p u t e m toga [je ustvrdilo] da onaj istinski jest Korisko. b r z o se preinačujući. αισθήματος. što prihvaća npr. dakle „onaj tko osjeća. i onda kad se to opaža.tako i u snovima: ako 42 opaža da spava i [ako opaža] sanjajuće stanje u kojemu [nastaje] 43 osjet. te jest unutra i o n d a kad prođe ta istin­ 40 ska osjetba . ali on to neće mnijeti. a niti sve prikaze u spavanju. 4 1 Izgleda sigurno da . ne samo da će mu se pokazivati. No čini se vjerojatnijim da je ispravnije tumačenje koje imamo u prijevodu. Znatan dio rukopisa ima ου (prihvaćeno i od Hetta). sadržavajući sličnosti 3 9 . dobiva se otprilike ovaj smisao cijele rečenice: „Ono ο čemu se. su kako su smatrali. premda veći dio rukopisa ima λυουμένου. j a s n o je ako se tko." . Uz umetnutu rečenicu „ako (kad) opaža (osjeća) da spava" dobro pri­ mjećuje van der Eijk: „Jedva se može zamisliti neki paradoksalniji izraz od ovoga. drugi ne manji dio ima φ. da su gibanja u osjetilima. poput onih u oblaka.U posljednjoj pak. naime ako se započne (3) s δ. opaža". ako mu ne b u d e prikriveno.ovdje treba čitati λυόμεναι. ali ne Korisko.pod pretpostavkom da ne bude posve od strane krvi od toga zadržano. 455b8). bolje potvr­ đenoj verziji." Već je prva riječ čitana u tri verzije. uzgibano (= reaktivirano. Van der Eijk pledira za razumijevanje u smislu „razriješujući se" tj. („stanje u kojem se zbiva taj osjet spavanja"). nego će i mnijeti da je dva o n o j e d n o ." Polazi li se pak (2) od ω. kaže daje to. pozivajući se na tekst koji neposredno slijedi. . A kad se opažalo. ili pak (2) kao gen. obi. m e đ u t i m slabo i kao iz daljine. niti drugo nešto što bi se pokazivalo kad su oslobođena osjetila. tako da često u strahu pokrivaju glavu. Gallop (njegov je prijevod: „The part that says this while it is actually perceiving (unless it is completely held in check by the blood) is moved by the movements in the sense-organs. ako nije u potpunosti zadržano uslijed krvi. i to u snu. as if it were perceiving"). te je istinito reći da je to [naprimjer] poput Koriska. koji se čine nalični ljudima i kentaurima. dok Ross konjicira δ. ali da nije Korisko. uslijed gibanja. no za to nema u tekstu baš nikakav oslonac. tek što se probudi. Ipak slijedimo Hetta u čitanju prema drugoj lekciji i prijevodu: „though the real impression has gone". subi. Većina rukopisa ima lekciju τοΰ άληθοΰς. ako je mrak. uzgibana kao da osjeća. kao da se opaža. ono v r h o v n o i prosuđujuće nije ustvrdilo da je to Korisko. ako nije od strane krvi posve od toga zadržana. pokazuje mu se doista. A nekima se od mlađih. Svako pojedino od njih je. Jer ove upravo spominjane prilike nisu snovi. Prihvati li se na početku (1) ου. doduše pokazivati.. Van der Eijk se stoga odlučuje na svoju ruku pridodati u tekstu prijevoda „u odnosu spram zbiljskih objekata" ("zu wirklichen Objekten"). Tako i Siwek. nekima se d o g a đ a i to da na neki način opažaju i zvukove i svjetlo i okus i dodir. te se od ono­ ga sličnog čini da je istinsko to. ta (moć) biva (u snu). a m o ć je sna tolika da čini da to ostane prikriveno. . Gallop i van der Eijk inzistiraju na prvoj. Jer. Van der Eijk: „Strahovito teška rečenica. međutim. gibaju se u o n o malo preostale krvi. i kad su posve otvorenih očiju. po­ novo se pokazuje) gibanjima u osjetilima.

) Rječnik άΐδιος αϊσθησις αιών άλλοίωσις άρχή απορία γένεσις γένος διάνοια δόξα δύναμις είδος εναντίον ενέργεια εντελέχεια έξις επιστήμη εχειν ηδονή θεωρία ιδέα (τό) καθόλου κίνησις λέγειν λόγος μεταβολή važnijih termina vječan osjet. lik protivnost djelatnost usvršnost stanje. nije nimalo n e o b i č n o da im se p o k a ž e san. De Divinatione per somnium. a oni koji su tiho čuli glasanje pijetlova i pasa. a da prije nisu vidjeli nikakvog sna. A svakako niti one istinite pomisli koje nastaju u snu p o r e d prikaza.to je san. Budući da je naime nastala neka promjena ili u pogledu dobi ili s h o d n o n e k o m doživljaju. j e r m o g u ć e je kod b u d n o ­ sti i spavanja da kad je j e d n o od t o g a naprosto prisutno b u d e i d r u g o prisutno na neki način. govoriti zbor. potječe od prave svjetiljke. 1994. Berlin. znanje sadržavati. Rijetko je doista to takovo.Lewiston. Jer kojima je na taj način sustavljena narav da p r e m a onoj oblasti gore nadire ve­ liko isparavanje. Aristoteles. gibanje zboriti. imanje. Teil III. držanje. Werke in deutscher Ubersetzung. 1963. Band 14. probudivši se j a s n o ih razaberu kao takve. A kad od­ m a k n e životna d o b . užitak motrenje ideja. m o ć vid. (Aristote­ les. A Text and Translation with Introduction. Notes and Glossarv. besputica postajanje. pojam. Važniji konzultirani komentari: Siwek. razmišljanje nastajanje. Rom. A v e ć se n e k i m a dogodilo da za života nisu vidjeli nikakav san. koje kad se p o n o v o spušta tvori m n o š t v o gibanja. Parva Naturalia graece et latine. ukoliko se spava.vanju. rod razum. opažaj. kazivati. vid opće kretanje. bivanje mnijenje. Od toga svega ništa ne treba na­ zivati s n o m . I n e k i m a to traje skroz do konca. no svejedno se događa. A u z r o k toga da ne dolaze valja misliti da je neki sličan o n o m e z b o g kojeg se ne sanja ni n a k o n hranjenja niti djeci dolaze sni. De insomniis. r a z l o ž n o je da se tima ne pojavljuje nikava prikaza. N e k i p a k i odgovaraju ako su pitani. načelo besputnost. nazor mogućnost. držati. . kad se jest u spavanju. N e g o o n a prikaza uslijed gibanja osjetbi. n u ž n o se zbiva ta suprotnost. imati ugoda. P. razlog promjena 316 317 . Gallop. d o k n e k i m a [sni] dođu kad su v e ć prošli n e k u d o b . ustroj znanost. David. naslada. 1990. Aristoteles. Aristotle on Sleep and Dreams. zamjedba vijek preinaka počelo. van der Eijk. Peterbourgh . Ubersetzt und erlautert von Philip J.

godini u Aleksandriji. P r e m a procjeni Plotinova liječnika Eustohija Plotinu je pri smrti god 1 _2Jf0 i bilo 66godinj. doživljaj pretrpjeti. podnijeti. Porfirne. pojavljivati se. a bile su mu povjeravane i neke administrativne Josip Talanga umovanje νους ουσία δρεξις πάθος πάσχειν ποιεΐν ( τ ό ) π ρ ό ς τι στέρησις στοιχείο ν συμβαίνειν ( τ ό ) συνεχές τέλος τέχνη τ ό δ ε τι τύχη ΰλη ύπάρχειν ύποκείμενον φαίνεσθαι φορά φύσις Plotin narav. duh jestvo poriv trpnja. baveći se filozofij o m . Na temelju toga računa se da je P]^tin_rođen 204. a kod njega je studirao 11 godina. 3. pridoći neprekidno. u R i m u je sigurno naučio latinski. Porfirije ne spominje mjesto rođenja. Pisao g a j e tridesetak godina poslije Plotinove smrti kao u v o d n u raspravu uz izdanje djela svojega učitelja koji mu je povjerio izdavanje svojih rasprava. Z n a m o da je rođen u-kršćanskoj obitelji. tvoriti odnošajno lišenost sastojak. više o k r e n u o poganskoj religiji. ali se kasnije. doživjeti činiti. lik mišljnje. podloga pokazivati se. znanost ovo-nešto. priroda 318 319 . tvorivo pribivati. premještanje Život Glavni izvor za poznavanje Plotinova života je životopis {Vita Plotini) koji je sastavio njegov učenik. A k o nije već prije znao. konac umijeće. biti u podlog. um.μνήμη μορφή νόησις sjećanje. pripadati. Još prije dolaska u R i m Plotin je imao d o b r e veze s nekinTutjecajnim senatorskim obiteljima. Učitelj mu je bio Amonije Saka. stanje. ovo-tu slučaj. vještina.. neprekidnost cilj.. sastojina dogoditi se. činiti se pričinjati se premještaj. zbiti se. ili 205. zapravo Lvcopolis (danas Assiut) u<Gornjem _Egip±iL_yjerojatno potječe iz grčke ili grecizirane obitelji. niknuće. Filozofiju je p o č e o studirati tek u 28. P r e m a Porfirijevu kazivanju došao je u_40^_j[odini u Rim gdje je živio od podučavanja. zgoda tvar. nicanje. svrha. v e ć j e ^ t e ^ o j e ^ n o s t T k a s n i j e saznao.1) spominje Λ υ κ ώ . pamćenje oblik. Porfirije tada više nije bio u Rimu. stječi se. Eunapije {Vitae soph. ali ο t o m e je postojala neovisna tradicija.

napisao je Plotin j o š 24. dp god. A k o pred o č i m a ima­ mo veleban sustav Plotinove filozofije. 3.radicija međioplatonizma. Njegova su predavanja bila otvorena za javnost. nigdje u svojemu djelu ne kaže što je to A m o n i j e v o učenje. Plotin prije svega misli način postignuća j e d n o g a j e d i n o g miste­ rija. posvećena n e k o m određe­ n o m p r o b l e m u . ie posvećena p r o b l e m i m a bira i jerl""^. ipak je svaka od njih zasebna π ρ α γ μ α τ ε ί α . ^ " g g i i a . Prve su tri~škupine pošvftćepe etičkim. 14. Origen ga je zamolio da dalje govori. Iako u njima često prelazi s j e d n e na drugu temu. Riječ ie ο p l g t o n i z m u i z m e đ u god. Međutim. već je bila napisana 21 rasprava. a to su Platonoyjjhjalozj_jj.25).20-25). Zanimljive su okol­ nosti u kojima je p o č e o pisati. Kr. 5. Tri njpgnv« ^ č p n i k « . Sasto­ j a l a su se u čitanju i raspravljanju tekstova. Na k o n c u je i Plotin p o č e o pisati. a to je da pokaže Pl^atonovu filozofiju kao zatvoren filozofijski sustav. Na to je Plotin pocrvenio i htio ustati. P o p u t Sokrata i Karneada.7. 508e2-3). primjerice p o z n a t o mjesto u Fedru (250b-c). koliko je to bilo m o ­ guće. Kada je Porfirije 263. niti ga igdje spominje p o i m e n c e . navodi ga za sve rasprave.19. za koje mi danas z n a m o da ili pripadaju različnim razvojnim fazama u Platona ili se ne daju tako jednostavno shvatiti izvan danoga konteksta. tematski svrstao u šest skupina po 9 rasprava (έννάδες) od­ n o s n o jtesfc. .Porfirije tvrcu~Eako je redoslijed v r e m e n s k o g a nastanka posve druk­ čiji. pc^kaj£. Ne z n a m o što je to tako zbunilo Plotina. Zanimaju ga isključivo Plato­ nova rješenja o d n o s n o samo takve tvrdnje koje se m o g u koristiti kao rješenja. Plotin svoje učenje često uspo­ ređuje s misterijima (Eneade 1. F. fizi­ k a l n i m i k o z m o l o š k i m pitanjima. 3.6. iako m n o g e ne m o ž e m o identificirati poimence. pače je i utjecaj grčke mistike pretjeran. U Plotinovoj školi iznenada se pojavio Origen.. čiji naslov i ne znamo. nevjerojatno je da bi taj sustav m o g a o biti istovjetan s A m o n i j e v i m učenjem. a posljednja. dogovorili su se da od učiteljeva učenja neće ništa objelodaniti (Vita Plot. U to su vrijeme platonici Djela P l o t i n o v se opus sastoji od 54 pojedinačne rasprave. Plotin svoju filozofiju smatra p u k i m tumačenjem Platonova sistema. služe u Ploti­ na jednoj jedinoj svrsi. '~vPlotin kao interpret Platonove filozofije. Origen i Plgtin. bilo bi pogrešno tražiti "podudarnost s u m m šLO nani-je. no cjelokupni sustav zasigurno je Plotinova originalnost. M e đ u t i m . što očito ukazuje na to da su rasprave nastale u svezi s njegovim n a č i n o m rada u školi. T a k o primjerice ne spominje izraz „ideja d o b r a " (ή τοΰ ά γ α θ ο ΰ ιδέα. To naime ne bi bilo u skladu s njegovim vlastitim shvaćanjima da dobro i ideje pripadaju različitim hipostazama. četvrta i peta se ba^e--duŠQin-4 u m o m . došao u Rim i p o č e o stu­ dirati u Plotinovoj školi. Njegova je knji­ ga. Velik broj citata navodi napamet. JTradici)<a međioplatonizma. Ponajviše citira_kasne dijaloga i Timej Sve te raz­ bacane i nepovezane misli Platonove. Rep.6.dužnosti.. ali ga je vjerojatno bilo strah da će Origen čuti kako on svojata Amonijev nauk.1. tek desetak godina n a k o n što se smjestio u R i m u ."~220. preostale poslije njegova odlaska. ostala bez odjeka.dva glavna izvora njegove filozofije. p o .rpnije. Porfirijevo izdanje vjerojatno je bilo namijenjeno u s k o m e krugu učenika. Porfirije je sve te rasprave. usp.12). p r T K r . Označavanje učenja ο j e d n o m e kao misterij na­ stalo je pod izravnim utjecajem Platona. napose ako nije b i o zapisan.6.6. P o t o m je Origen prekršio d o g o v o r i objavio svoje djelo ο daimonima. Suvre­ m e n a su istraživanja pokazala da ovdje nipošto nije riječ ο n e k o m orijentalnom utjecaju. Erenije je prvi prekršio dogovor. Od Amonija je m o ž d a p r e u z e o neke ključne misli. Plotinu nije stalo do ispravna tumačenja u smislu kako mi to danas shvaćamo. No on je odgo­ vorio da n e m a volje govoriti pred n e k i m tko v e ć zna. Za­ nimljiva je z g o d a koju n a m priča Porfirije (ib. ali ne z n a m o u kojoj je mjeri ta tvrdnja p o u z d a n a . a 320 321 . Izvori Plotinova filozofija pretpostavlja cjelokupnu filozofijsku tradiciju od njezinih samih početaka.26. Popis filozofa koji su utjecali na njega ili su bili od bitne važnosti za njegov razvoj vrlo je dugačak. Čak ga ne brine ni točnost citiranja. M e đ u t i m . No jednostavnopr^šiićujET sve što Ή&~~^odgovara L J ideji delinltivnoga sistema ili pak nije u skladu s nje­ O g o v i m vlastitim sistemom. Amonije Saka nije htio ništa pisati. a to je j e d n o . Za vri­ j e m e njegova boravka u R i m u do 268. 80. p o z n a t o iz Pla­ tonovih djela.

Plotinov pnkazji^neadama nije_aiistavan.6). ο tome također Eneade 1. fcekgta Određene lozofije jest razlikovanje dvaju mogućih gibanja u odnosu na Vrhovno načelo: silaženje o d n o s n o k o z m i č k o gibanje od jedinstva p r e m a rastućem mnoštvu i penjanje o d n o s n o gibanje spiritualno<ga života o d n o s n o mišljenja od mnoštva prema sve v e ć e m jedin­ stvu. Na jednoj strani njegovo je mišljenje p r o ž e t o mistično-spekulativnim d u h o m .. Osim toga na posredan su način neopitagorejska učenja također znatno utjecala na medioplatonizam i na Plotina. pa se ο njegovu utjecaju na Plotina ne m o ž e tvrditi ništa definitivno. religioz­ n i m žarom. Jednako tako nema^nijstika neku svoju autonomiju jer samo opisuje način kako se sve što je ovisno ο j e d n o m e p o n o v o vraća svgiemii isj^omi. Osebujno j e R fl i Plotinovo shvaćanje dijalektike. i 7. No valja napomenuti kako je Plotinovo shvaćanje dijalektike ne samo d u b o k o prožeto meta­ fizikom kao u Platona. ο njoj. pi­ sma. Porfirije potvrđuje da se u Plotinovoj školi čitala Aristotelova Metafizika (Vita Plot. pa se mje­ stimice doimaju kao čisto logičke raspravice. O n a je t i m e ujedno uzdizanje na višu. Neki kritici smatraju to neuspjelom sintezom aristotelovskoga racionalizma i pitagorejskoga misticizma. U Plotinovu razlikovanju dijelova fi­ lozofije dijalektika dobiva ključno mjesto. kao da je riječ ο v r h o v n o m e božanstvu. vredniju razinu (usp. Plutarh. Jedan određeni broj Plotinovih učenja podudaran je onim što se posredno m o ž e pripisati utjecajnom srednjostoičkom filozo­ fu Posidoniju. 32b). sve je to složeno u jedan kanon koji je bio polazna točka za srednjoplatonske rasprave. nego misaoni proces koji neposredno zahvaća stvarnost. gotovo n e m o g u ć e identifici­ rati. Numenije i Amonije Saka. Međutim. Posljedica je toga da se i u z r o č n a sveza određuje s obzirom na tu pretpostavku. a drugi. Druge su dvije discipline. Na drugoj strani njegovi izvodi temeljnih pojmova i njihovo obrazloženje sadrže j e d n u racionalnu jezgru. Glavni je interes bio prožet teologi•^jakjm. Filon. 14. t e r n t m a ^ N o vrlo je važno da su medioplalonlći ne Harno poznavali neka ključna učenja iz Aristotelove Metafizike. takvim se tvrdnjama ipak j o š nije uspjela dokazati neuspješnost sinteze. Atik. No unatoč_takvirp t f ešknćama r po miojrfff^j cnaTr^fr^a-filo^nfije može g^ubrOjltijUaftjveće llliblJOCe u^p^vij^eetiJik)zofije. No svi pokušaji rekonstruiranja njegove filozofije vrlo su prijeporni.« TJobiva dakle ulogu prve filozofije. tela.pQVn] yT) • » » ι n F I lofTipKo-racionalan način. Nije se nametnuo neki autoritet koji bi objedinio sva ta stremljenja.mislLiz Timeja (27a-52h^ldjučni--s£aAa}yi_^^ i Fedona. fizika i etika. O n a je glavna i najvred­ nija filozofijska r l i g r i f l l i n a j e r se bavi Rpr>7. Isto tako nalazimo u srednjemu platonizmu mnoštvo stoič­ kih elemenata koje je z b o g nedostataka izvora. t. nego je njegova cujajektika-z« razliku od Platonove p o t p u n o srasla s metafizikom. cjelinom i usredotočen prema v r h o v n o m e načelu. Srednji platonici inače čine vrlo šaro­ lik pravac: Eudor. Nikostrat. I j e d a n i drugi pristup karakteriziraju dvije bitne značajke "Plotinove filozofije. nego su a n ih i rabili za ugustavljenje P l a t o n o v e ^ T j j j ' ^ f " ^ " ^ je nastala siptp?« Arifitfilplpvp i Ρ Ι ^ ^ η ο γ ρ fllnmfija Upravo iz te tradici­ je Plotin nesvjesno preuzima mnoga Aristotelova shvaćanja iako na drugoj strani svjesno razlikuje i kritizira neka druga njego­ va shvaćanja. Apulej. Jedna od o s n o v n i " pretpostavki Plotinove fi- 322 323 . razvUL:j3^fijgoU]__čito^^ . Za Plotina dijalektika nije metoda ili sredstvo istraživanja. Čak i ključni pojam Posidonijeve filozofi­ je συμπάθεια m o g a o je u srednjem platonizmu nastati p o d utje­ cajem Platonova Timeja (30b-d. Ošjetilni ga svijet zanima s a m o p o d v i d o m proizlaženjjLJz apsolutnogja. ovisne. ili pak jedi­ n o m e Bogu. T a k o je u z r o k uvi- Opće obilježje Iako se s pravom tvrdi kaku Ploti»ev^Lj^lozofija čini osmišljen filo22pJp^^i~e^ai-Qv 1 1 k ^ ™ " j p Pjflki pojedini dio povezan s . pa ih se više ne m o ž e ni razlikovati. Albino. prispodoba ο Suncu te najvažniji stavovi iz 2.fižLza či_t-TTjjn ad P h t ^ n p T~AP s t r . ali i zato što Plotin stoike nikada ne spominje poimence. 6. u granicama nadosjetilnoga.3: Ο dijalektici). No fizika ga ne zanima pod v i d o m istraživanja prirode. a nije ni u logičkome ni u j e z i č n o m e smislu besprijekoran?~5tlK mu je nedorečen i jezgrovit^jia jp. prema v r h o v n o m e načelu. P r e m a tomu shvaćanju uvijek postoje dva puta: jedan vodi od osjetilnoga prema nadosjetilnomu.nqJQrp n g H n p j p t i l n n p . primjerice nauk ο kategorijama. Nepobitna je činjenica da Plotin sva svoja ključna učenja iznosi i obrazlaže kako na mistirJTir. Kada god govori ο v r h o v n o m e na­ čelu svega njegove su misli ispunjene strahopoštovanjem. Taj kružni obrazac bitan je za~Plotinov cjelokupni sistemDalJnja je pretpostavka njegove filozofije da sve što je na ontološki višoj razini o d n o s n o bliže v r h o v n o m e načelu jest jednostavnije i vrednije.

S a m o j e d n o postoji na besko­ načan način. u m a i duše. biće. No Plotin ne m o ž e izbjeći i pozitivne iskaze ο j e d n o m e .3. Snaga j e d n o g a tako je velika pa se ne m o ž e zaustaviti (6.6.No Plotinova se filozofija ne m o ­ že označiti isključivo kao sistem emanacije jer sam Plotin to izri­ j e k o m odbacuje (6.9.5). pa ni sam nazivak J e d n o " ili „ d o b r o " (5. J e d n o je samo što jest. G l e d e nastanka osjetilnoga svijeta presudan je izraz „proizlaženja": Budući da osjetilni svijet n e m a u sebi načela koje ga obdržava. 5. napose kada se govori ο to­ me kako je j e d n o izvor i u z r o k svega. K a o što nadilazi Postavlja se pitanje k a k o j e j n o g j ^ e j m n ^ ^ od­ n o s n o akdjlTjlidno u z r o k svegaV zašt^njjejostjđo^ samo. T e k kada je ispunjen j e d n i m um je um 324 325 .8. drugoga i trećega: viša hipostaza proizvodi nižu bez ikakva umanjenja svoje moći. odvojeno je od inteligibilnoga jer ako je um sve inteligibilno. u kojoj je govor ο slobodnoj volji i samoodređenju jednoga. Na~đfugej strani.1).5.7. B e s k o n a č n o je u sebi i svojoj moći.9.24. Striktno razlikovanje i razdvajanje osjetilnoga i umskoga.8.7.1).9. j e d n o ne skrbi o k o m n o ž n o ga i u o p ć e ga ne treba. Ukazuje na dobrotu najvišega dobra koje ne dopušta nikakvu za­ vist. ο ύ σ ι α ) u o n t o l o š k o m e smislu potječu od jednoga.10). ispravno je reći kako nije j e d n o drukčije od drugoga.9. Nadilazi i biće.38.13.3. O n o je nebiće. a vatra toplinu (5.3. Nastanak mnoštva iz j e d n o g a m o ­ že se objasniti samo slikovitim primjerima.9.7.3.6. nego" je stvorIIo^~SvTrcu*ugb. ali sva je drugost u drugome.9.3. K a o što se očituje u ovim izvodima. on proizlazi iz posljednje hipostaze. Drugost je u drugome. Prema t o m u .24).6.51).5. Plotinova pretpo­ stavka ο s v e o b u h v a t n o m jedinstvu svega postojećeg u grčkoj je tradiciji usporediva samo sa stoičkim učenjem. da se sve m o ž e vratiti i p o n o v n o u potpunosti ujediniti s v r h o v n i m načelom. J e d n o se radije m o ž e prikazati kao središte kruga ο kojemu ovise svi dijelovi kruga (1. ali je pritom suvišno o n o J e s t " (6. TJitakTibivstvo (δν. ali ne time gfafje n e j o i ć j ^ n e g o t i m e s t o j e drukčije od_bića.3. No na razini u m a to je već pojmljivije jer um misli i time pretpostav­ lja drugost i množnost. Jedno je izdvojeno iz svega drugoga. 5.^ ^ r v o j i a č e l o koje je tran­ scendentalnu odnosu_na sve ostalp~-a-koje o n _ z o y e j e d n o (τό εν) i!ijiflbiX!~(TO α γ α θ ό ν ) . Ο njemu nema ni zamjejjfcai-srjoznaje. on p o g r e š n o tvrdi kako se i etimološki izvode iz grčke riječi εν ( „ j e d n o " 5.1. O n o je apsolutno jednostavno.28sq). Plotin ne samo da tvrdi kako biće.11.40).6. No u t o m e se svemu krije j o š p u n o ozbilj­ niji p r o b l e m : kako m o ž e j e d n o stvoriti drugo ako samo n e m a ni­ kakve drugosti u sebi o d n o s n o kako m o ž e stvarati nešto što samo n e m a u sebi ( π ώ ς ούν ποιεί ά μή έχει 5.29). Plotin također drži. nijedno mu ime ne m o ž e biti primjereno.11.6. 6. 6. 4. είναι. O n o je također iznad ideja. usporedbama i analo­ gijama. Eneada 6. JpTrnTTjp! nepresušni izvor svega_. aJjJe_uzrok svakoga bića.2.5. 6. Zanimljivo je kako dosta takvih pozitivnih određenja j e d n o g a nalazimo u jednoj raspravi. nego je drugo drukčije od jednoga.34. onda j e d n o ne m o ž e biti sve (6.41. J e d n o m e ne pripa­ da ništa osim njega samoga (ουδέν έσται α υ τ ω ή α υ τ ό 3. ο j e d n o m e se m o ž e govoriti samo via negationis. preseže dakle svako mišljenje. sve drugo postoji na konačan način.44).11.3. nego mora stvarati novo.35). Mnoštvo Jedno Na^POČetk-u Plotinova sistema n a l a g i . 5. J e d n o se ne m o ž e opisati riječima kojima se opisuje istina ( ά ρ ρ η τ ο ν rfj αλήθεια 5. Plotinovo rješenje toga pitanja polazi od rješenja koje Platon daje u Timeju (29e). _pačak ni samospoznaje (6.55).j e k bliži višim načelima o d n o s n o ontološki je vredniji. j e d n o je isto tako iznad u m a (έπέκεινα ν ο ΰ 5. P o r e d toga što sve proistječe iz j e d n o g a v r h o v n o g načela.13.1. tjelesnoga i bestjelesnoga.8. tvori svjetlo. a_rla pri£anxjie gubi ništa od svoje •BnageHšaoJJJfrrg""™*. M e đ u s o b n i o d n o s triju hipostaza kao hijerarhi­ je prvoga. I u drugim raspravama nalazimo pozitivne odredbe jednoga. ne u j e d n o m e jer u j e d n o m e n e m a drugosti (5. 2. Određenje nadosjetilnoga p r e m a t r o č l a n o m obrascu o d n o s n o trima hipostazama jednoga. Naj­ češća je usporedba sa Suncem. ne u j e d n o m e .5. a učinak je na nižoj ontološkoj razini. Plotinova se filozofija temelji na sljede­ ć i m uporištima: 1.35). S razine j e d n o g a nastajanje m n o ž n o g a nije shvatljivo. 3. i to je nešto sasvim n o v o u grčkoj tradiciji. T a k o o n o što ie naisavršenije ne m o ž e ostati nedjelatn o . to je učenje p o z n a t o kao emanacija.13).15. Zato se ο njemu ne m o ž e ništa predicirati j e P s e time uvodi pored j e d n o g a i mnoštvo. nadilazi svaTtu složenost i svaku množnost. Striktno gledano j e d n o nadilazi i d o b r o pa se m o ž e označiti kao ύ π ε ρ ά γ α θ ο ν (6.7.5 i 21).

To znači da je j e d n o o d n o s n o vrhovno dobro sadržano u ljudskoj duši (3. P l o t i n u m u i svemu um­ n o m e . što je zapravo j e d n a te ista djelatnost. a sam Plotin naglašuje odudaranje svojega shvaćanja od Aristotelova (5. pa bi time prvotnost j e d n o g a bila okrnjena. s t o j e p o l n ^ i l v o ^ r O " ? ) .6.2.odnosno tjg'j^svaka i d e i a ^ i t o d ^ n a . nego u sebe samu (εις έαυτήν 6. Za­ nimljivo je da Plotin um označuje kao savršen život ( ζ ω ή τελεία 6. pripisuje vječnost (3.38). o n d a bi o n o pretpostavljalo drugost. Plat. 2. nastavlja Plotin.~Ά^1α^ο^^]^]ηόζΒ biti istovjetanjsjionlm. a to znači da u njemu n e m a ničega što je samo m o g u ć e .5. ali izgleda i njihov učitelj A m o nije.6. jedno.8. postavljao u m .11.4.9. .5. Spoznaja M o g u ć n o s t spoznaie jednoga posve je isključena. T i m e s t o j e bio n e m o ć a n j e d n o zadržati kao jedno. nego na nekakav drukčiji. višemu smis]tt~T>a>puiK νοε'ιν 'ΰ ^ττ^Λ^). Um je dje­ latnošću istovjetan sa svim pojedinačnim mišljenjima zajedno. a ne j e d n o . Um l ° t i n ppiefem'jgćuje U m (νους) i bitak (τό είναι). T i m e ukazuje na treću hipostazu ili dušu.16. Presudan utjecaj u poistovjećivanju uma.8. Da bi duša dosegla jedno. U svojemu doka­ zu da j e d n o ne m o ž e biti istovjetno s u m o m Plotin pretpostavlja p Aristotelov p o u č a k da svako mišljenje.8. um je postao množan.. Svojim obraćanjem j e d n o m u biće postaje ουσία (5.18). Tako se svaki čovjek m o ž e u r o n u ć e m u sebe sama uzdići do najviše razine jed­ noga.20-24). pretpostavlja predmet o d n o s n o drugost mišljenja (Metaph.5. P r e m a kasnijoj kritici u Prokla (Theol. gdje se um povezuje s ideja­ ma. A 9.89) izgleda da je Plotinov condiscipulus Origen. Biće se samo malo udaljilo od jednoga. Um koji misli sam sebe d o d u š e j e j r t j m š ^ ^ . V e ć u tradicjjj_jr^dioplatonizma to sepoistovjećenje pokušava­ lo jia__posredan n a & a ^ B p S a ^ a t T P l a t o ^ P o z n a t o se mjesto iz Države (507b). Bit u m a sastoji se upravo u o n o m e š±a jp njaflov.1.31).5sq). kao v r h o v n o načelo. ideja i bitka imao je izgleda Aristotel. a m o ­ gućnošću s u m o m uopće (6. povezivalo s j e d n i m drugim mjestom iz Timeja (39e). pa je mišljenje pomislivoga uvijek mišljenje se­ be samoga7"Budući^da_jrxa_n£_samo_s^r£i^^bijsve ideje i sve pomislry^y. Svako je po­ jedinačno mišljenje djelatnošću istovjetno sa s a m i m s o b o m . Rješenje nalazi u preuzimanju Aristotelova nauka ο djelatnome (ενεργεία) i m o g u ć e m (δυνάμει). To bi značilo da duša m o r a nadići um i mišljenje ako hoće doseći j e d n o .nego je istovjetan s a s v i m idejama.^ c i i ^ i m a j j i i o m .8. Kada odbaci sve umsko.5.(6. Um je da­ kle u z o r ( π α ρ ά δ ε ι γ μ α ) ne samo za osjetilni svijet n e g o i za samu dušu.PJgJtina:-iz toga naime proizlazOj]^^ svakorn_jdejoro. biva ograničen. na kojemu Platon kaže kako su stari filozofi izjednačavali ideje i bivstva (ούσίαι).8. bez obzira što svi platonici pokušavaju to klju­ č n o učenje dokazati uz p o m o ć Platonova teksta. nisu striktno odvojene jedna od druge (6. a cijeli um sa svakom pojedinom idejom. U t o m e se Plotin posve razlikuje od Aristotela "zaltojega je mišljenje mišljenja najviše načelo.2.7sq).5. predmet.27). Zato i um ne m o ž e j e d n o shvatiti na misaon način. a m o g u ć n o š ć u sa svakim pojedinačnim mišljenjem.6. dakle idejama koje su u u m u .8). A k o b i j e d n o bilo istovjetno s u m o m .6. Um nastaje upravo tim obraćanjem j e d n o m u (5. U njemujg_sy. ali samo preko uma. 7&djnojjljejatno.4.7. a pritom se po­ ziva na poznatu Parmenidovu tvrdnju ο istosti mišljenja i bića (3.7.20. U samoga Platona n e m a poistovjećivanja u m a i bitka. Jedan drugi razlog zašto duša m o ž e do­ seći j e d n o leži u t o m e što hipostaze.7. I duša se m o ž e uzdićfati jednoga. mora postati j e d n o .9).e_. m o ­ že motriti j e d n o (θεάσεται 5.vječnn. UmjfiiR u vremenLu-aitiai prostoru. m o r a se s njim poistovjetiti.20).1-29). 1 0 7 4 b l 5 s q ) .36). Naime sve je pomislivo (νοητά) sadržano u u m u . tj. "Zadaća je "uma da promišljaTdej^Tahi sebe sama.. On je osim toga prva djelatnost (πρώτη ενέργεια 5. dakle njegova m n o ž n o s t nije rii vremenska ni prostorna.1. 326 327 . i.7. T i m e o n a ne dospijeva u nešto drugo. sa svjmjito~je V°m i M i w [ _ ^ £ t a j e jedan o ^ J j j m jjroblern za .9). U m n e j n o ž e j e d n o spo^nati^jnpže ga^ame--nekakyixn nemisaonim ć l n o m o b t a k n u t i ( ΐ φ ά π τ ε σ θ α ί 5.3. um i duša. pa tako i um kada misli. Za Ploti­ na dakle um ne m o ž e biti prvi princip ier mišljenjem p r e d m e t a mišljenjapostaje d r u g o s t s e b p sam"fr« tfi time m n o ž n o s t .35). Kako se obraća j e d n o m u .

Na taj način sve što postoji ima dušu. takozvane „najveće r o d o v e " (μέγιστα γένη). U svijetu nadosjetilnoga ne­ ma razlike m e đ u njima. noetičkoga. Duša O s i m uzgrednih iskaza ο duši koje nalazimo u svim pojedinim raspravama. a takav je asocijativni i nesustavni stil svojstven Plotinu. Nadalje polazi od toga da se iskjjučivo_biće nrože dijeliti na rodove. devet je rasprava sabranih u četvrtoj Eneadi svojim najve­ ć i m dijelom p o s v e ć e n o pitanjima duše. Ti su svjetovi ontološki posve različni i m e đ u s o b n o se isključuju. Neki njegovi nastavljači. ali i oni ih nisu uspjeh osmisliti. k l j u č u j e ^ k ^ k ^ T a ^ ^ ^ ^ u č j a .d « « « r a r i e đ u kojima također postoji striktna hijerarhi­ ja. ne s a m o termi­ nološki. V r h o v n a duša svijeta ostaje u nadosjetilnome svijetu (4. duša čini treću hipostazu nadosjetilnoga svijeta. Duša dakle sve čini d u š e v n i m (5. Iako Platon takozvane najveće r o d o v e u Sofistu navo­ di samo kao m o g u ć e primjere ( ά τ τ α ) .J j ^ ^ . O n a je božanske naravi i besmrtna.10. zanimljivo je da Plo­ tin dalje ne tematizira svaku pojedinačnu kategoriju. No to se osporavanje sastojalo u t o m e što se pokušavalo dokazati kako se svih deset Aristotelovih kategorija m o ž e naći u Platona (primjerice Albino. intelektualnoga. Kao što je vec^spomenuto. Dokazuje kako je taj broj k o n a č a n i potpun. U t o m e se nazire j a k stoički utjecaj iako se P l o t i n za većinu tih tvrdnji radije poziva na Platonov Timej. Razumljivo je da uz takve pn^posjLavke šaren i1Q A cistote] »vi b kategorijajiejnož^^^ glede rodova bića.oie su posvecene^B. Plotin ih shvaća vrlo ozbilj­ no i pripisuje ih u m u kao temeljne kategorije nadosjetilnoga svi­ jeta. No ni sam Plotin svoj n a u k ο kategorijama nije dostatno osmislio u okvirima vlastitoga siste­ ma. inteligibilnoga). to nedvojbeno podsjeća.4. a to su sljedeći pojmovi: bivstvo ( ο υ σ ί α ) . Nadosjetilno je u z r o k i temelj osjetilnoga. Jedna ocf ključn m ^ s t a v g r p i o t i n o v e f i l o z o f i j g J e i E S a j g d u š a (^uxq)j|fiJteelesna ( α σ ώ μ α τ ο ς ) . P o ­ j e d i n a č n i m amaHzajn > a_pobija_Aj^^ mo­ g u ć n o s t n j i h o v e p r i m j e n e na područje nadosj etilnoga. Didask.31). M e đ u t i m . Plotin navodi m n o š t v o drugih 328 329 . P o p u t u m a i du­ ša je noetičkoga (nadosjetilnoga) obilježja. O s i m već s p o m e n u t a razloga da je osnovna briga svake duše da skrbi ο o n o m e što ο sebi n e m a dušu. duša m o r a skrbiti ο n e d u š e v n o m e . život (4.2. Isto tako kada govori ο t o m e kako svaki dio k o z m o s a suosjeća sa svakim drugim dijelom. pa i o n o što nije organsko.21). t T 7 > b i i b Y i i Ć P n a zajfinničknn^Jžategorijainft. Isto tako odbacuje stoički n a u k ο kategorijama~jer se u njima miješa osjetilno i nadosjetilno.oTa&k. Iskrsava p r o b l e m po čemujir^rlinn onHn_razljjraje od u m a . T o m u nasuprot. posebice Proklo. l i e _ j n £ g j i J i i . o d n o s n o o n o m u što n e m a dušu. Č i n o m podarivanja života sve dobiva dušu. napose p r e m a nižoj hipostazi o d n o s n o duši. pa nije sa­ svim j a s n o kako se kategorije u m a odnose spram drugih odredbi uma. M e đ u t i m . Ta ie postavka ključna u PTotmovoj filozofiji. U srednjem je platonizmu postojala tra­ dicija osporavanja Aristotelovih kategorija. mirovanje ( σ τ ά σ ι ς ) .Kategorije Među najzaju^aJ^rgo-raspcaMe. U njima Plotin raspravlja ο p r o b l e m u kategorija. nije riječ ο p u k o m e razlikovanju. a j e d n o je iznad svega toga kao v r h o v n o načeloTTPlotinjT prvTTioji poznatu skupinu pojmova. M e đ u t i m . Plotin nadosJRtilno rlijpli n a .36-38). prikazuje kao kategorije i suprotstavlja ih Aristo­ telovim kategorijama. na stoičko načelo συμπάθεια.u Enaadamu^hi^^_3g!tJ.3. pojedinačne duše silaze (κατελθεΐν) u tjelesni o d n o s n o osjetilni svijet. a r o n za n j u n a l a z i potvrde i u Platona {Fedro 246b6-7). uglavnome prihva­ ćaju te kategorije. misaonoga. gibanje (κίνησις).itan««aa r o d o v a bića (6.3.1. Plotin se radije poziva na P l a t o n o v o r a z d v a i a n j e o n o g a što jest i o n o g « št» nastaje. Tako ona zapravoHšt^arajiv^-^^ ma hipos^azama. taj je n a u k ο kategorijama ponajvećma nastao kao potreba da se p o z n a t o m Aristotelovu učenju ο kategorijama suprotstavi n e k o autentično Platonovo učenje. To r^e^Ijedno čin stvaranja svijeta koji se nalazi ispod triju hiposta­ za o d n o s n o osjetilnoga svijeta. ο kojima Platon diskutira u Sofistu (254csq). za razllEu od uma. b a r e m ne na onakvoj metaontološkoj razini kako je to učinio Aristotel u svojim Kategorijama. n e g o ο striktnoj odvojenosti tih dvaju svjetova.1-3: περί τ ω ν γένων τ ο ΰ δ ν τ ο ς ) . Valja pod­ sjetiti na važnost Plotinova razlikovanja osjetilnoga i u m s k o g a ( o d n o s n o nadosjetilnoga.k ^ a f a ^ P j e d n o ^ u ^ * . 6 ) . Ali. nepobitan je stoički utjecaj kada za dušu svijeta rabi izraz λ ό γ ο ς . Sve živo dakle i m a dušu. štoviše kategoriji tvarnosti (ύποκείμενον) pripisuje se ključna uloga. Po svemu su­ deći. Dakle duja_daruje tjelesnomu. istost (ταύτόν) i drugost ( θ ά τ ε ρ ο ν ) . Ali Plotin i cijelomu k o z m o s u pripisuje dušu.

No svojim silaskom na nižu ontološku razinu. Na taj način duša je jedina sposobna povezati svijet osjetilnoga i svijet nadosjetilnoga. na razini čo­ vjeka kao r a z u m n o shvaćanje. No Plotinov govor ο tvari prožet je negativnim odredbama.6.misaona m n o ž n o s t ^ a duša. napose da je tvar „ p o d m e t " (ύποκείμενον 2.12). U z e t a sama „za sobo ona je pujio-eefeiee. — . dakle vratiti svojomu iskonu.. Duša po svojoj naravi ne m o ž e biti nositeljica osjetilnosti. Osjetilni svijet K a o (pelina osjetilni svijet nejaa_rđjjoeet4ra-<u__konca u vremenu^_samo cu njegovi dijelovi prolazni^Ko^mička duša^vertejiijelove objedinjuje u jgj^njuuiaglinu i o d r ž ^ v j u e f i a temejjjijjačela suosjećanja (συμπάθεια).1.4.7^41 i t d T ~ S v e š t o ^ ^ vljeno je od tvari i oblika (6. svojim je misaonim autoritetom ρΗΗρηΐη nasfamku vrlo i i .4. Kao što je p o z n a t o / a u s a J e dobila ključnu zadaću posredovanja između osjetilnoga i nadosjetilnoga.4.18. dolazi u dodir s onostranim j e d n i m . Povratak je njezin glavni cilj. postavši j e d n o sa sa­ m o m s o b o m . Na te­ melju pretpostavke silaženja duše u osjetilni svijet nastaje i po­ treba njezina povratka u nadosjetilni svijet. Na izvjestan način o n a je i u j e d n o m e i u drugome svijetu. na razini životinje kao osjetilna zamjedba. Sam se izraz ΰλη ne pojavljuje u P l a t o n o v i m spisima. to je m o g u ć e samo u ekstazi u kojoj nestaje s^aka. M o - Utjecaj U r a z d o b l j i i J ^ i i e 4 u _ A r i s .razloga koji u m n o g o m e podsjećaju na taj osnovni razlog.4. Plutifi-nesumnjivo spada u klasike filozofijske tradicije.8. ali na nekim se mjestima u Timeju (49a."TU7l.(μή δν 2. (2. Plotin naglašava da je tvar netielesna. Njezino je istinsko mjesto u nadosjetilnome.«r4. Plotin doduše za života nije uspio stvoriti h o m o g e n u skupinu učenika. V e ć pukim krjeposnim žiMotom fhl?a τηηΑ\\ην\ svoju ovisnost ο ni­ žim vrednotama.1. 52a.11). 52c) spominje drugim riječima problem tvari iako se terminološki ne fiksira.5.3). Iako nije imao nikakva dara za organrzifanje. 4.V3. S a m o u o d n o s u na oblik UToogfHvar ima pozitivnu odredbu.7.1. bez svojslavA^etrjDna itd. Osjetilnost K a k o Plotin pretpostavlja da je duša dio nadosjetilnoga svijeta te je time netrpna ( α π ά θ ε ι α ) o d n o s n o neosjetljiva za bilo kakve podražaje iz osjetilnoga svijeta.— " . nastaje p r o b l e m kako duša recimo utječe na nastanak osjetilne zamjedbe koja je zapravo funkcija duše na nižoj ontološkoj razini.5. No to ne m o ž e biti ni tijelo jer bi onda tjelesnost odlučivala ο nečemu što tijelo uzdiže iznad tjelesno­ ga jer osjetilna zamjedba jest oblik spoznaje o d n o s n o primitivni­ ji oblik mišljenja. Plotin se naravno poziva na ta mjesta. Tvar Pojam tvari (Όλη) igra v a ž j m ^ u l o g u j j ^ l o t i n o v u ^ s j s ^ m u . U t o m e joj napose p o m a ž e o n a vrlina koja smje­ ra što v e ć e m odvajanju tijela i duše. Iznad toga duša je umska i čisto mišljenje te istovjetna s u m o m . poput govora ο j e d n o m e . Krajnji cilj sjedinje­ nja s v r h o v n i m načelom o d n o s n o s j e d n i m nije m o g u ć p u t e m u m a jer j e d n o se nalazi iznad uma. fft^ae. U drugoJ7~tTozmićk"bj žBirci eneada cijela je četvrta rasprava posveće­ na toj temi. t J R c a j n e _ š k o l e koja j e danas pernata k-ao ncoplatorrizam.5. K a o takva o n a je prvo zlo o d n o s n o zlo ο sebi (1.4.8).21) tijela ijduše o n o što~mnl7gTre«jie-osjetil­ nu zamjedbu.1) tijelima i da postoji s a m o qua mrj^ricnOst (δυνάμει 2. To se događa na više načina. Sve d o k je okrenuta prema osjetilnome. nepomijejana. 51a.93. 330 331 . Duša se na razini biljke očituje kao puko razmno­ žavanje. Povezivanje tih svjetova događa se u mišljenju. Još veći stupanj neovisnosti postiže se teorijskim. dianoetičkim vrlinama.4.26. No fla^upT-oiTstoicima. pojedinačna je duša postala nešto loše.1-24). t o t P l a \ Tome^Akvinskoga Plotinova se filozofija uzdiže iznad-sveget-ostaluga. Plotin nalazi rješenje u t o m e da je zajedništvo ( σ υ ν α μ φ ό τ ε ρ ο ν 4. 3. koji za razlikfTod Aristotela tvar shvaćaju materijalistički. No on ide joštla1je~u pokuš^u~3a~ošloT)oaT^usu od tjelesnoga dodira: dušašalje : m e š t o p o p u t zrakejsvjetla" doljgjjre^raa-JJielu: z a i e d n o f n ^ r j e T r m r ^ i trpjeti (1. ali p o j m o v n u o d r e d b u tva­ ri de facto preuzima iz aristotelovske tradicije. duša gubi svoje dostojanstvo.

Prvi je m e đ u njima Jamblih koji. Prvi sustavniji prikaz njego­ ve filozofije nalazimo u Geschichte der Philosophie W. Hermija. u izboru ili u cjelini. stoljeća proučava p o d dva­ ma motrištima koja nisu u cijelosti primjerena njegovoj filozo­ fiji. primjerice Euzebije. bilo u pozitivnom. G. preveo Marije Viktorin. m o ž d a ο nekoj sličnosti ili srodnosti kao u slučaju Jaspersa. Plo­ tinova se filozofija sve do polovice 20. Plotinov utjecaj o d n o s n o o b n o v a njegove fi­ lozofije vrhuni u pojavi Marsilija Ficina koji je godine 1492. Porfirije. koji n a m je podario m o ž d a najbolje izdanje j e d n o g a antičkog filo­ zofa. što često rezultira u neobrazloženim hipotezama ο m o g u ć i m orijentalnim utjecajima. U odnosu na stariju fazu izučava­ nja interes za mistične elemente sveden je na razumnu granicu. Na latinski je Plotinova djela. pa je prije svega svojim radovima ο t o m e p r e s u d n o utjecao na srednjovjekovnu filozofiju. 332 333 . nego samoga Platona. ali isto tako pojedinačnih studija. Njegovi neposredni učenici nisu nam. Simplikije. Ne m o ž e se govoriti ο n e k o m nepo­ s r e d n o m utjecaju Plotina na suvremenu filozofiju. nego i zato_. iako Plotina ni­ kada ne spominje i m e n o m . T a k o u posljed­ njih tridesetak godina i m a m o niz cjelovitih prikaza. No on n e o p l a t o n i z m u daje i j e d n u n o v u dimenziju. Isto se tako. Cijela plejada neoplatonika (Sirijan. pa se tako dolazi do vrlo smjelih i prijepornih tvrdnji. Elija. a prije svega na srednjovjekovnu. T e k kasnija generacija neoplatonika obnavlja i neposredno nastavlja P l o t i n o v o djelo. I latinski se autori bave P l o t i n o v o m filozofijom. koji su prilično uravnoteženi. dakle prvi put nakon editio princeps 1580. kako ju je prenio Makrobije. ali ne samo zato što ie osmislioJjiterriejjjo^konacan sistem neo^pl^tonake^jjlozofije. Damaskije. napose je odbacivao njegovu kritiku Ari­ stotelovih kategorija. uz besprijekorni filologijski rad na tekstu. Proklo. nije samo uredio i izdao P l o t i n o v a djela. Suvremeni proučavatelji najveću pozornost posvećuju imanentnoj strukturi Plotinove argumentacije iako njegov filozofijski sistem nije zapostavljen kao cjelina. pripre­ m i o kritičko izdanje grčkoga teksta. U Njemačkoj prevladava takozvana Quellenforschung: Ploti­ nova se filozofija istražuje pod v i d o m m o g u ć i h utjecaja drugih škola. izravno nastavlja njegove ključne mi­ sli. N a i m e ra­ dikalno produbljuje i obogaćuje mistične zasade u Plotinovu si­ stemu. stoljeća. M a r i n o . Njegov najpoznatiji neposredni učenik. poznati poimence. Zanimljivo je kako je upravo Plotinova podjela vrlina {Eneade 1. Stanje istraživanja S u v r e m e n o istraživanje Plotinove filozofije počinje u prvoj polo­ vini 19.ali je p o s r e d n o neoplatoničkoj školi dao čvrste temelje. Plotinova se filozofija proučava vrlo kritički. ozbiljno istražuju mistični elementi i utjecaji. nipošto ne u onakvoj mjeri kako se to dogodilo u renesansno doba (Marsilio Ficino). Uz standardne prikaze u povijestima filozofije. danas izjgbJjBlie^kTim i filozofi rado crBf^JTTpTotinova shvaćanja. Taj je prijevod čitao Augustin. bilo u n e g a t i v n o m kontekstu. Njegov plat o n i z a m p u n o je srodniji sistemima Plotina i Prokla.2: Ο vrlinama). Jamblihov u č e n i k Deksip uspostavlja unutarškolski dija­ l o g s P l o t i n o v o m filozofijom. nego je i svojim vlastitim djelima utjecao na kas­ niju filozofiju. Olimpiodor. Salustije) danas je neshvatljiva b e z njegova utjecaja. David. Ivan Filopon. T e n n e m a n n a godine 1807. U srednjem vijeku znanje se ο Plotinovoj filozofiji svodi na o n o što se nalazi u Augustina i Makrobija.što jg^napisao. Ciril iz Aleksandrij e . ali je Plotina izgleda kasnije studirao i u izvorniku. T e o d o r e t . Amonije Hermijin. M e đ u njima se svakako ističe P r o k l o . Porfirijeva se kronologija često uzima kao metodološki te­ melj ozbiljnoga proučavanja. ali izgleda nisu u filozofiji dje­ lovali na način koji bi bio usporediv s njihovim učiteljem. Proučavao ga je svakako Makrobije. O k o sredine ovoga stoljeća. obje­ lodanio svoj k o m e n t i r a n i prijevod Eneada na latinski. odakle je Hegel uglavnome p r e u z e o svoj po­ znati prikaz. V e ć za Plotinova života njegov je u č e n i k Amelije objavio djelo u sto knjiga posve­ ć e n o Plotinovoj filozofiji. Asklepije. o s i m nekolicine. Nije sve prihva­ ć a o od svojega učitelja. jer uporište za sve svoje tvrdnje isključivo traže u Plotinovu tekstu ili dru­ gim potvrđenim tekstovima. bila vrlo utjecajna u skolastičkoj filozofiji. Za to je zaslužan G e o r g Friedrich Creuzer koji je godine 1835. nešto više u Francuskoj. Enija iz Gaze ili Bazilej.

Kramer. 2 1973. marginalium et lectionum). J: Der Ursprung der Geistmetaphysik. Repr. Altertumsuiiss. 1967. 1970. 1979. primjerice 4.2. Cambridge. E: Weltentwurf und Logos. 2 1977. 1982). Schwyzer.8. A: Plato und Aristoteles in der Nuslehre Plotins. Loeb Classical Librarj).Bibliografski I. Bd 21:1.-R: Plotinos. Cambridge. 1967. Izda­ nje sadrži grčki tekst i četverostruki kritički aparat ispod teksta (apparatus testium. V: Saggi su Plotino. Aalen. Moreau. s vrlo korisnim bilješkama. Arnou. 2 1961. Od prijevoda na suvremene jezike valja spomenuti sljedeće: francuski prijevod Emila Brehiera (6 svezaka. Repr. Cilento. 1956-1971. 1967. s kratkim k o m e n t a r o m . Frankfurt am Main. Berlin. The Road to Reality. 1973. II. fontium. 1941. Pariš. Roma. J. Oxford. 1964. 1940. Cambridge [Mass. i Hans-Rudolf Schwyzer u tri sveska (Paris-Bruxelles. 1928. 1973). A. 1964.I. Collection Bude). Sonderausgabe Munchen. 1991. H. Izdanja i prijevodi dodatak Plotinov se tekst navodi prema mjerodavnom kritičkom izdanju (editio maior) koje su priredili Paul Henry S. Volkmann Schluck. drugi na raspravu u određenoj skupini. O: Plotin und das Problem der geistigen Aneignung. 1959. Tekst sa skraćenim kritičkim aparatom (editio minor) dostupan je i u poznatoj ediciji Bibliotheca Oxoniensis (3 sveska. Leiden. F: Plotin. 1972. Amsterdam. Rist. s njemačkoga preveo Dražen Karaman. treći na poglavlje unutar dotične rasprave. A: Plotinus and the Stoics. Brehier. Svi spomenuti prijevodi sa­ drže i grčki tekst.]-Lon­ don. BaselStuttgart. engleski prijevod A. P: Plotin ou la simplicite du regard. H: The Architecture of the Intelligible Universe in the Philosophv of Plotinus. H. H: Plotin als Interpret der Ontologie Platos. Marie-Elise Zovko. 3 1966. M: Plotinus. 1921. Leipzig. 334 335 . H. E: Plotin. R: Le deesir de Dieu dans la philosophie de Plotin. Pariš.30: prvi se broj odnosi na j e d n u od šest skupina eneada. Philosophische Bibliothek). 2 1921. Heideggerovo i Plotinovo poimanje vremena. Pariš. Zagreb. Na­ čin navođenja Plotinova teksta u znanstvenoj literaturi vrlo je egzaktan. Frankfurt am Main. Amsterdam. 1940. classi. 1973. Sekundarna literatura Heinemann. Szlezak. 1951. Pariš. T. 1977. Armstrong. Armstronga (3 sveska [od šest planiranih]. Realencyclopadie d. 1924-1938. 1963. 1970. njema­ čki prijevod Richarda Hardera koji su preradili Rudolf Beutler i Willi Theiler (6 svezaka. To je iz­ danje učinilo suvišnim sva prethodna izdanja. Hamburg. Hadot. 2 1957. Zur Metaphysik Plotins. Becker. J: Plotin ou la gloire de la philosophie antiaue. 1978. Pariš. a četvrti na redak u to­ me poglavlju. 1966-67. Friichtel. Κ. Milano. Graeser.

PLOTIN Izbor iz djela .

naime gdje je posrijedi znatnija razlika u smislu teksta. P. On the Three Principal Hypostases. a različne varijante čitanja bilježio sam samo on­ dje gdje sam smatrao da je potrebno. Atkinson. 1. Ennead V 1: Text.-R.-R. li.0 trima prvobitnim hipostazama (Eneada V 1) Prijevod Filip Grgić Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema izdanju M. xxxi. U bilješke sam unosio samo ono najnužnije i nisam ulazio ni u kakvu interpretaciju. osim na točnost. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Atkinsona. knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Preface. Zbog toga sam u prijevodu. Bibliography. sintaksa mu je mjestimice posve nerazumljiva i svakome prevoditelju zadaje dosta muke. 269). A Commentarv With Translation by M. ParisBruxelles. ix. v. Atkinsona (Plotinus. Henry et H. 1. Plotinov je stil inače iznimno težak. posebnu po­ zornost nastojao obratiti i na jasnoću. Translation. References and Abbreviations. 1983. 1951). uglavnom prešutno. viii. Index. U prijevodu sam. Commentarv. 251. preuzimao Atkinsonovu emendaciju. Kako napominje Atkinson (v). Introduction. To se izdanje na 28 mjesta razlikuje od standardne editio maior P. Ennead V. Nastojao sam prije svega iz samoga teksta rekon- . Plotiniana Arabica). Schwyzera (Plotini Opera ed. II (Enneades IV-V. sv. Henrya i H. Plotina danas češće u prijevodu čitaju i oni koji inače mogu čitati izvornik. Schwyzer. Oxford.

φύσις). prema prvinama. no točnost toga podatka nije sigurna (riječ je ο fr. „zbiljnost". Istodobno se naime stremi prema d r u g o m u i čudi. Klasse. o n e ne poznaju ni sebe ni svoje oce. Dorrie. „neovisna opstojnost" i si. odnosno riječ „hipostaza" za­ držati isključivo za Jedno. što znači da je napisana između 253. um i dušu (svaki od ta tri pojma Plotin često nazivlje i „narav". Inače. Phil.). uživale su u svojoj samovolji i m n o g o se koristile svojim samokretanjem. zadivljene i ο t o m e ovisne. γένεσις i πρώτη έτερότης usp. budući da više ne gledaju ni Jedno ni sebe. Dakle. i 263. τόλμα kao izraz za δύας rabi možda već Ferekid (o njemu usp. ako ih itko doista m o ž e okrenuti prema suprotnoj strani.-hist. 2 340 341 . 4-7. Budući time zbunjene. Nachrichten der Akademie der Wissenschaften in Gottingen. 20. Atkinson.195-196 itd. nadjenuo Porfirije. Tako i pokazna zamjenica εκείνος u njega dobiva značenje Jednoga... te tu i tamo uputiti na poko­ ju jezičnu odnosno prijevodnu poteškoću. 35-92). ako sebe shvati kao o n o što je najmanje vrijedno štovanja i što je najusmrtljivije od svega što štuje.struirati tradiciju na koju se Plotin oslanja. po sve­ mu sudeći. „Smionost" (τόλμα). čini se da riječ ύπόστασις kao terminus technicus u filozofiju uvodi Porfirije. . A k o se postavi kao slabije od stvari koje nastaju i propadaju. Jednoga i εκείθεν. Β 14 u Diels-Kranzovu (DK) izdanju predsokratovskih fragmenata. 45).. Stoga je ljudima koji su u o v o m u stanju potrebno iznijeti dvo­ struki dokaz. (Za širu raspravu ο τόλμα. štuju druge stvari i svemu se dive više nego sebi. Izrazom έκεΐ Plotin označuje „tamošnji". otrgle su se koliko su mogle ne štujući o n o što su odbacile. „onoga koji je u onomu svijetu". Š t o j e j i a k l e o n o što je učjpilojda duše zaborave svojega oca b o g a 1 i da. 1. kada nije izričito riječ ο bit­ noj odredbi tih triju pojmova. ύπόστασις je u mnogim vidovima istoznačna s ουσία). ne poznaju ni sebe ni njega? PnrVln pjihnvp pfl|™gti joct gmini-inct rođenje. ptrčale su na suprotnu s t r a n u j vrlo se udaljile od boga te nisu 'zS^S~^^^Y^EIŠ3^^oamiae. Navode antičkih autora uglav­ nom preuzimam iz postojećih hrvatskih prijevoda. S druge strane. prva drun gotnost i htijenje da pripadaju sebi samima. T a k o proizlazi da je u z r o k posvemašnjega nepoznavanja Jednoga štovanje ovih stvari i neštovanje njih samih. ο tome H. Što se tiče riječi ύπόστασις u naslovu (naslov izvornika glasi Περ'ι των τριών αρχικών υποστάσεων). smatrao sam da je najbolje ostaviti je neprevedenu. b. PopTuTajece koja o d m a h bijahu Otrgnuta od svojih otaca i k o j a su p u n o v r e m e n a odrastala daleko. 1955. a taj je fragment tamo označen kao „nepravi"). Naslov joj je. γένεσις u ovome kontekstu Plotin rabi možda inspiriran Platonovim Timejom 41e3.) Sličnu frazu nalazimo na nekoliko mjesta u Ilijadi (10. a o n o što se čudi i stremi priznaje da je slabije. te ih uzdići do najvišega. tada rabim riječi „opstojnost" (mogli bi se rabiti i izrazi „supstancija".und Bedeutungsgeschichte". „rođenje" (γένεσις) i „prva drugotnost" (πρώτη έτερότης) tri su različna novopitagorovska naziva za „Dvojstvo" (δύας).u srce v r g n u t i " 3 ni narav božju ni njegovu m o ć . dok navode iz djela koja još nisu prevedena prevodim sam.447. a ra­ nije je najčešće nalazimo u raznim medicinskim značenjima (usp. Wort.Ύπόστασις. 15. iako potječu o d a n d e i u cijelosti pnplidaju "onomu svijetu. „inteligibilni" svijet.566. Kad su se pojavile. pa slijedim Maretićevo „vrgnuti" za βάλλω. o n o ne bi moglo nikada . z b o g nepoznavanja svojega podrijetla o n e ne štuju sebe. Ova je rasprava inače deseta u kronološkomu redu Plotinovih spisa.

zrak i samo nebo. ρ opfl «va . ona ga je sama uredila i sama ga kružeći dovodi u red. I n u ž n o je više vrijedna štovanja ori tih stvari. dala mu život. neka ο tome duša razmisli ovako: neka veliku dušu ispita druga duša. Kad se duša u nj naselila. 5 ' A koji je način opš^rbljivanjaživotom. jer j e d n o je ovdje.nsk(a.prvotnoga. dala mu 6 besmrtnost te ga probudila neživoga. j e d n a se tijela nalaze na suprotnim stranama. Nije posve jasan smisao koji Plotin ovdje pri­ pisuje ovomu fragmentu odnosno zašto ga uopće navodi. veliki i mali. O n a je naime sebe dala čitavoj toj veKčmt. romljn i vorln. 343 2. Kao što sunčane zrake kada osvijetle taman oblak rasvjetljuju ga i daju mu žutozlati lik.posvn1 Ha"jTHgnfrng ^^pašaju^ nra-lcnjj ju je stvorio. kako u čitavu svijetu tako i u pojedinačnostima.7 Njezina m o ć i narav postala bi j o š očitijom i jasnijom kad bi se na o v o m u mjestu razmotriIS"Teako duša o b u h v a ć a i vodi n e b o svojim vi asti ti m h ptnjarga.'što bi bilo o n o što „Neživ" ovdje prevodim κείμενος.J3jož&ns_ka3mQ z b o g toga. a produševljen je i svaki razmak. Neka joj mirni budu ne samo tijelo što je okružuje i vreva tijela. a dru­ go ondje. n e b o je dobilo vrijednost. Jer ako su joj predmeti istraživanja tuđi.65. " 8 U z r o k z b o g kojega su bogovi bogovi m o r a biti b o g znatniji od njih.t b o g . Jednake je vrste i naša duša. pristoji joj istraživati i m o g u ć e joj je otkri­ vati.štuje. a to ćemo"^pslrriije"TzlOžiti na drugim mjestima. prispjevši UJ4Jfilo neba. njezinom je m o ć i j e d n o te je z b o g n j e ovaisviip. da bi prvo upoznala sebe. Ilijadu 20. naći ćeš isto o n o vrijedno štova­ nja što nazvasmo d u š o m i što je vrednije štovanja od svega što je tjelesno. kap_. Naime. iako su različna tijela različno smještena. i druge zvijezde. i p o t o m e što j e Jeano i po t o m e što je posvuda. 4 U ruj^je^naj^^ te-je podsjeća takorjgći^rj^ua^^ Taj je prvotniji od ono­ ga te kad se razjasni objasnit će se i onaj. Neka dakle svaka duša prvo razmisli ο t o m e da je o n a sama ta koja je_st\^pxila-^^iiva bićajLidahnuvši im život. Ovo je navod iz Aristotelove Metafizike A 8. 989al0. Ovo je u DK Heraklitov 96. Ο njemu sada valja govoriti. ako smo štogodJao?a. 245c7-9: „Samo ono što samo pokreće [sc. žttadža tmino tvari. jer bliži je o n o m u što istražujemo te je koristan i za onaj dokaz. 342 . Jer „ z e m l j a j e sve". kolika jest. „ L e š i n e bi valjalo đrlbaciti prije nego g n o j . koje je bolje. r|ph"Tćp „ o n o od čega zaziru b o z i " . čemu onda to? No ako su joj srodni.što-kaže~-pjesnik. kontekst. a druga su m e đ u s o b n o odvojena na drugi način. o n o što istražuje jest duša i o n a m o r a spoznati što je to što traži. a prije duše bilo je m r t v o frijrln. duša odasvud takoreći utječe u postojano n e b o izvana te se uvrće i odasvud prodire u nj te ga osvjetljuje. I Sunce je b o g jer je produševljeno. što pokreće i što oživotvoruje. nego i čitavo okružje. u Ladanovu pri­ jevodu. duša je sama stvorila Sunce i o v o veliko n e b o . nego je ono i drugim stvarima koje se kreću po­ četak i izvor kretanja". tako je i duša. ima li m o ć istraživanja takvih stvari. more. kako pri­ mjećuje Atkinson (18). fragment. koja nije malo vrijedna za ispiti­ vanje jer se m i r n o ć o m svojega stanja oslobodila prijevare i onoga što opčinjava druge duše. ima li takvo o k o da bi vidjela i pristoji li joj istra­ živati. jer pne na­ staju kadJLb-dušsuopjskr^^ dočrfp^sama d u i i a j e v j e c n a jer sebe ne napušta". nikada se ne prestaje pokretati. No duša nije tako: o n a nije razdijeljena u dijelove pa da dijelom sebe svakoi pojedinoj stvari daje život.dugom. duša]. Navod je iz Platonova Fedra 245c8. Usp. A n e b o . riječ ο nekome usmenome priopćenju. κεΐμαι naime može značiti i „ležati mrtav". iako je m n o ž n o i posve raznoliko. jer sebe ne napušta. No možda je. neka budu mirni zemlja. prema Maretićevu prijevodu. i kad je istražiš bez do­ dataka te je u z m e š pročišćenu. PokrenTfcb vječnim kreta­ njem p o d razboritim v o d s t v o m duše n e b o postade b l a g o t n i m ži­ vim b i ć e m . Koji su dakle ti dokazi? Jedan pokazuje neštovanje onih^stvari koje_duša_sada. 9 Pa i d a j e vatra.^a-i-*ni. a iz konteksta je očito kako Plotin govori ο načinu na koji duša oživotvoruje. Duša je narav drukčija od o n o g a što uređuje. Navodim malo modificiran Majnarićev prijevod. za božanske zvijezde na nebu. Usp. To je učinila za o n o što hrani zemlja i more. nego sve ZjfvTc^ekžlfl. Neka shvati kako Henry i Schwyzer upućuju na II 4 i III 4. za o n o što je u zraku.

daje opstojnost drugomu. De interpretatione 1. No kontekst u kojemu Platon rabi tu riječ posve je drukčiji.636 ili 19.221. slično u Aristotelovoj Metafizici Λ 7. Ladana). To je zbiljska vječnost koju oponaša vrijeme vrteći se o k o duše.Jednomu*. 110 i d. Platonov Kratil 396b6-7.duša kao po redu svakako sljedeća i kao o n o što prima. 4. Um dakle dušu čini božanskijom. a izgleda da Plotin kasnije (usp. Jer-4cad~crgleda~um. nemajući u sebi ništa što ne misli. usp. s druge strane. da bi on m o g a o biti potpuno savršen. 344 345 . Jer iako je o n a onakva stvar kakvom ju je pokazala naša rasprava. u njima svojstvenu 12 shvaćanju i životu. on. je i iz toga što je bolji jjdjiujiej koja je takva^KaKvu s m o je opisali. j e d n e stvari naUsp. N o tujjjelafcaost-^aaae n e t r e b a shvatiti^ kao_jie^t^šJto~ie^ee£vjiego kao nešto_Jto. Theol. kako time što joj je otac. 5. Budućj^da-duša^potječe od u m a ^ o n a je umna.^s j e d n e stTTaBeT-ostaje-u. nećeš gađati iz daljine. nego posjedujući t o . g^akoga. 3. %trđuci^vjećno u miro"vianju3ra zašto da traži preinaku kad je sre­ tan? K a m o da ide kad je sve u njemu? Isto tako. Nauk je prije Aristotelov (usp. a neće biti ni p u n o o n o g a što je između. Usp. nego on jest sve u vječnosti. a terminologija je stoička. Niže djelatnosti potječu s dru­ g o g a mjesta i trpnosti su takve duše. on u seb^buhvgja^sa^ p m . um kao oblik. j e d n e vidljive. I z m e đ u njih n e m a ničega doli njihove različnosti . druge paknevidljive.. 65 DK. zašto bi zanemario sebe i težio za n e č i m d r u g i m ? A k o se diviš duši u n e č e m u drugomu.ga umjšajje^u opstojnost nečega drugoga. tako i t i m e s t o ' J e U njoj prTsutan. A k o se tkogod jiudi ovoiTmsjetilnoirjli svijetu gjejjajući n j e ^ o v u ^ v j l i c ^ ^ b ^ p c ^ u i red vjeCfioga_kretanja te b o g o v e što su u njemu. neka gleda „ n e p o m i j e š a n " um koji je njihov poglavar. bilo zrak. 13. a pojam joj je djelatan kad gleda u m . kao što u vatri j e d n a toplina ostaje u^njo^^raruguTširi.3. kao i sljedeću bilj. B u d u ć i da je duša tako štovanja vrijedna i božanska stvar. Naravno. Polazeći vjerojatno od Hesiodova opisa Kronove vladavine (Op. 1072b22-23: „[Um] djeluje posjedujući mišljeno" (prijevod T. 16a3-4) doli Platonov (usporedi li se pri­ mjerice sa Sofistom 263e3-8).) te od konteksta vlastite rasprave Plotin ovdje iznosi platoničku etimologiju riječi Κρόνος. Heraklit fr. a i savršej^^ je poput oca po­ diže j e r nije ju. Stoga i sve o n o što je u njemu jest savršeno.. dušino 10 gornje susjedstvo. On ne misli tražeći o n o što misli. (Tako se ta riječ uglavnom i rabi u novoplatonizmu.je pali? Isto je i što se tiče stvari koje su iz toga dvojega spoje­ ne. Proklo. To bi se m o g l o vidieti i iz sljedećega. o n o što joj je prvotno i što joj je izvor. o n o š t o umuje i udjelovljuje jest iznutra i svojstveno joj je. a κόρος određuje kao „čistoću i nepomiješanost uma".) No izvornije značenje riječi jest „sitost" (usp. U z m i dakle o n o što je božanskije od ovoga božanstva. živa bića i sve biljke. 1 3 Naime. istinski život za vrijeme Krona. No i tvar u m a jest lijepa budući u m u slična i jednostavna. rodio savršenu. jasno. neizmjernu mudrost. tako je i sama duša izraz u m a i čitava djelatnogjLte. Stoga nje­ zino opstojanje potječe od uma. gdje Platon kaže kako riječ Κρόνος dolazi od κόρος i νους. οίον λόγος ό έν προφορά λόγου τοϋ έν ψυχή. bagBHSTgJnnMBu. Njezino je podrijetlo Platonov Kratil 369b6-7. i i r n a o n a j e nekakva slikp K a o što j e izrečena misao slika misli 11 u duši. Plat. dok. 705a4. pa i Platonov Fedar 240c2). teTduhove. neka ide gore do svojega prauzora i o n o g a što je istinskije i neka t a m o vidi sve misaone stvari koje su same po sebi vječne. ži­ v o t . budući da je najsavršeniji. s p o m o ć u takva uzro­ ka uspni se p r e m a njemu. Kakav je u m . II. u usporedbi sa s o b o m . ne traži rast. um joj je u razmijh^anju. Djelatnošću duše valja zvati samo o n o što ona udjelovljuje u m n o i sama iz sebe. diviš se sebi sa­ mome. šia. v e ć sasvim uvjeren da će takva stvar prići bogu. b. 1 4 Njegova blaženost nije stečena. 27) i to uzima u obzir. A ako će produševljeno bi­ ti o n o za č i m se teži. bilo da im dodaš vodu. pa Atkinson (49) s pravom sumnja u moguću po­ vezanost toga mjesta s ovim Plotinovim. b o g a čije ime z n a c T ^ r b s ' ( „ č i s t ' ' ) i^TT^TT^unT'). Henry i Schwyzer uz riječ „susjedstvo" (γειτόνημα) upućuju na Pla­ tonove Zakone IV. nemajući u sebi ništa što nije savršeno.

Iz jedinice nastaje neodređeno dvojstvo koje jedinici. 1965 i u novije vrijeme Ch. N o . Sofist 254d4-5 i 254e5-255al. a biće.kako bitka uma. Die Gene in Plotins Enn.puštajući. No ovdje je nemoguće temeljitije ući u problem.k. kažemo 'bijaše'. jasno proizlazi da je „jedno" određujući moment. K. Inače. Aleksandar Polihistor (Diogen Laertije 8. d o č i m je duši svojstveno da je u t i m stvarima i da je s njima združena. m o r a Usp. ne bi bilo mišljenja da n e m a drugotnosti. Um dakle postaje prvinama: biće. usp.. 986al7-21). nego. Aristotle's Categories and Porphyry. kako je u Henrva i Schwyzera. a i iz mnogih drugih izvora. služi kao tvar. """"Rume. To je onaj koji je jednostavan.sad Sokrat. Evangeliou. broj u smislu bivstva. time što je mišljeno. Budući d a j e um j e d n o sa s o b o m samim i b u d u ć i da svemu postoji nešto zajedničko. Platonov Timej 37e5-38a2: „Naime.u m jp_gva bića. nego da je pred očima imao neki drugi predložak (usp. iz pitagorovske tablice opreka (Arist. drugotnost i istovjetnost. a cjelina je sav um i sve biće um jer mišljenjem uspostavlja biće. Gottingen. ο tome posebno O. o s i m ako se ne 17 htjedne o d m e t n u t i . „Biće". Ν 3. a u 25-30 stoički. Filozofska istraživanja 37 (1990). a ne ζή αεί.ru-Jj^ a-Dvoj- stvo jgjdjragotoo i_nastavši iz J e d n o g od njega dobiva određenje. u VI 2 govori ο μέγιστα γένη. Barthlein smatra da se na temelju ovoga naše­ ga odjeljka dade pokazati da nije. Barthlein. dok je samo "pcTsebi neodređeno. 1-24 odbacuje Aristotelov nauk ο kategorijama. koja je uzrok. Tvrdnja da je duša broj isto tako pripada platoničkoj tradiciji. No sam Aristotel (koji je raniji i vjerodostojniji izvor od Aleksandra) pitagorovcima pripisuje tvrdnju da Jedno" nastaje (Metaph. iz Jed­ noga) Aristotel više veže uz Platona i platonovce sklone „pitagoriziranju". Svaka od njih jest um i biće. to je jedinstvo isto tako um kao i biće. Naime.kretanje ako um misli. dok b u d u ć n o s t ne postoii .jer tamo ništa nije prošlo . x^^£^g^^^^^^^^^yv^^chroia. U z r o k mišljenja nešto je drugo. „drugotnost" i „istovjetnost" pred­ stavljaju Platonovih pet najviših rodova (μέγιστα γένη).jer i o n o tada J e s t " -*a ne pSsEojTjii prošlost . Kad bismo ovaj odjeljak usporedili s izvješćem što nam ga ο pitagorovcima daje npr. no Atkinson (104) opet upućuje na različnost konteksta. proizašlo bi Jedno i šutnja. No i pomišlje­ ne stvari trebaju m e đ u s o b n o biti različne. oboje su nai­ me zajedno i supostoje te ne napuštaju j e d n o drugo. a ne εν]. odnosno da ono postoji iz parnoga i neparnoga. No to nije posve točno. K.nego su sve stvari vječno prisutne^ jer su istovjetne i jer takoreći uživaju što su ta­ kve kakve su. sad konj. Prvine naime nisu Henry i Schwyzer uz ovo upućuju na Platonov Parmenid 144b2 („Bivstvo je dakle razdijeljeno medu sve mnoštvo bića te se ne odmeće ni od kojega od njih"). ovdje 1098-1101). a kakvoća je svojstvenost svake od njih. 1988. a u VI 3 ο kategorijama sjetilnoga svijeta (usp.< > s a m o _ S S S 7 ajtojjggt" je vjerno. i biti istovjetnosti. Čitam ζητεί. 5. S t o g a j j m u_sebi i m a sve r stvari koje miruju_u y j ^ o j | a J ^ P . 986a24-27). Prvine svojom mnoštvenošću čine broj i kolikoću. taj b o g ponad duše jest m n o ž a n . A 5. a prema drugima se krećući. gdje je riječ 346 347 .praota. Tvrdnju ο nastajanju iz Jednoga" (odnosno. drugotnost da bi bilo onoga što misli i o n o g a što je mišljeno. Sto se tiče veze između Plotinova nauka ovdje i Platonova u Sofistu. Β la DK: „Po­ čelo svega jest jedinica [μονάς.24 = fr. sporno je je li Plotin uopće poznavao tekst toga dijaloga. Iz njih. a pro­ izlazi iz određenoga tumačenja Platonova Timeja 35bl-3. 1079-1104. Metaph. uvijek n e k o j e d n o od bića. koje ovdje nije moguće navoditi. μέγιστα γένη predstavljaju kategorije inteligibilnoga svijeta) Plotin go­ vori u VI 1-3: u VI 1. ona p i t a tko je onajjsojj.um zato što misli. Iz jedinice i neodređenoga dvojstva nastaju brojevi"). bolje. A 5. Naime. iako su dvoje.Jkpjije uzro. Kad bi otklonio drugotnost. a biće zato što je o n o što je mišljeno. a mirovanje da bi o n o što je mišljeno bilo istovjetno. a sad druge stvari . VI 2. diss. potječe sve ostalo. dok 'bijaše' i 'bit će' pristoji kazati za nastanak u vremenu". koji je'plnje takva mnoštva. primjerice. onomu što je vječno] kao istinski izričaj pristaje samo 'jest'. s dušom su po­ vezane sad jedne. U svakom slučaju. v e ć je 19 20 broj. Teško je točno odrediti na koga se Plotin ovdje oslanja. činilo bi se da Plotin jedno­ stavno preuzimlje pitagorovski nauk. Plotina valja povezati s puno kasnijom tradicijom negoli je izvorna pitagorovska. bj~QJ^aija. 93-188). a to/ je i u z r o k bića. „mirovanje". a njemu [sc. u m u daje mišljenje i bitak. Doduše. Dakle. Prjbliživši se umu i takoreći postavši s njim 18 j e d n o . a valja dodati i kretanje i mirovanje 1 6 . pos. određenoga i neodređenoga (Metaph. obojemu je dakle uzrok nešto drugo. o n o što misli i o n o što je mišljeno . kao iz uzroka. a ni istovjetnosti. ο problematici kategorija (naime. A i duša je b r o j . „kretanje". 1091al3-18). Leiden/New York/K0benhavn/Koln. „Proučavanje kategorija u antici". Kad postane određeno. A razlika je drugotnost. 'jest' i 'bit će'. Hoppe.^aje-sfevorio.

„slici vječnih bogova" (iako nije posve si­ gurno da je tu riječ upravo ο slici). za koje zamjećivanje misli da su postojeće. nego je to o n o što je nevidljivo. Niti u sjemenu o n o što je vlažno nije o n o vrijedno štovanja.-pejmavijL. koje povezuje s ne­ određenim Dvojstvom). Sto­ ga iza και ubacuje τι (kao objekt od άπωδόσειν). τάξεως αύτοίς άπωδόσειν. K a k o dakle mnjjaje i što zrije i kako je u o p ć e stekao opstojnost i ρ ^ ί " η i? . te Dvojstvo. poputrsjaja Sunca jLOJUe-JjkoInjega A_a. „posebno zato što pojam γένεσις uključuje pojam uzroko­ vanja te stoga. ili. koja je o k o njih. Rađa i o n o što je niže od njega. Vatra proizvodi toplinu koja potječe iz nje.U£0*. Stavimo n a s t r a n u nastanak u vremenu. ostajući miran. αγάλματα. na novoplatoničkim načelima. no kojTTžTazTabk o n o miruje. jer može biti i gen. Pripisavši im u raspravi nastajanje pridat ć e m o im neki dio od reda u z r o k a . broj. do­ čim snijeg ne zadržava svoju hladnoću samo unutar sebe. Ο t o m e ponajviše svjedoče mirišljave stvari.ČCT. dokle god postoje. MišlienifiieLiutimft areni«? koje zrffe. „mjesto uživanja". sliku koja se najprije pojavila.ni m a s e ni veličine. jesu. nego tako što se d u š o m ispružujemo u molitvi upućenoj njemu. jer na taj se način m o ž e m o moliti mi sami njemu s a m o m e : neka dakle onaj koji promatra boga.. i to o n o što je vječno. tada bi o n o s t o j e nastalo nastalo kao treće od njega. 'različnoga' i bivstva". niti tako što za nečim teži. a pokazuje se na sljedeći način. ne i z g o v o r e n o m riječju. Isto tako. Tamo stoji: „Pomiješavši ih s bivstvom i od ta tri sastojka [sc. budući u s a m o m e sebi kao u nutarnjemu hramu. pojam τάξις" (141). Za sve što se kreće potrebno je da postoji nešto p r e m a č e m u se kreće. sing. pl. uz nji­ h o v izvanjski dio i koja ο njima ovisi.Jej3ndie. za koJi-a£Jsaža-kakQ. dok se u kasnijoj tradiciji (npr. za o n o što odande nastaje treba ka­ zati kako je nastalo ne pokrenuvši se. jpfinp. Iz ovoga je Ksenokrat (čelnik Platonove Akademije od 335. A o n o što je vječno savršeno rađa vječno. ako štogod drugo nastane nakon njega. Stanovite probleme stvara αιτίας. Platon u Timeju 37c6-7 govori _yaljao ske. a da se o n o pokrenulo. koje j e o n a k v o J e d n o kakvoJcaj^jQH!__d^^ eps¥ojno^kJ3jilo^I^^ i&Jacoj? Zašto o n o nije ostalo u sebi. Budući da za J^d^»^>po^tojieišt§Ltakvo. pošto s m o dozvali samoga boga. a ja slijedim takvu sugestiju (iako mislim da καί onda nije ni potrebno). is­ puštaju iz sebe u okolinu nešto u čemu onaj tko je blizu uživa kao u opstojnostima. „dragocjenost" i česta je u platonizmu. d o č i m svaki broj iz Dvojstva i Jed­ n o g jest oblik. bića. u Prokla) bog nazivlje άγαλματόποιος. a to . i ak. „svetište". a niti uopće kao pokrenuto. jer g o v o r i m o ο vječnim bićima. ponovno je tu cjelinu podijelio na odgovarajući broj dijelova te je svaki od njih pomiješan od 'istoga'. Riječ άγαλμα znači i „kip". Što dakle valja kazati ο ο των αίδίων θεων άγαλμα. sve o n o što je već savršeno to i rađa. ako nešto nastane nakon njega. Jer kad bi štogod nastalo. duša sada posjeduje n u ž n o s t da postoje te stvari i žudi za o d g o v o r o m na pitanje ο k o j e m u su stari mudraci m n o g o raspravljali: kako je iz Jednoga. jer je slika takoreći prauzora iz kojih je postala. neka ne tvrdimo da se.dvoje jmt. K a k o onda treba shvatiti o n o što miruje o k o j e d e e g a " i što njemu m i s i i t I ? V a l j a H i ^ njega izlazi.vft. budući da je duša broj koji pokreće. o n d a je n u ž n o ^ d a j e to nastalo zato što še v j e ^ o * ^ r e H e ^ S E O e d i a o g a . obkle g"oa miruju. j e r te teške stvari. jesu drugotne. tomu je potrebno dodati i „isto" 1 „različno". Atkinson predlaže da se čita kao genitiv. djeljivoga. neka taj gleda mirujuće slike 2 1 koje su v e ć izvanj0 nastanku duše. a ne kao drugo. U Atkinsonovu izdanju stoji: τω δέ λόγω τήν γένεσιν προσάπτοντας αύτοΐς αίτιας και.Τ^Ηηηρτ^ Η λ hi m o g a o zrejj? Naime. A to su broj i pojam. Budući dakle da je Jed­ no nepokretno.. 2 2 Dakle.. 6. do 314) izveo zaključak da je duša broj koji sam pokreće smatrajući da se u ovomu Platonovu odlomku zapravo opisuje nastanak niza prirodnih brojeva iz nedjeljivoga (εν) i djeljivoga (mnoštva. iz m o ć i koja je u njima prisutna rjrouzročujii_opstoiaost. iz svojega bivstva. Iz prvoga miješanja toga dvoga nastaje broj. nakon kretanja. πλήθος. ono krećflžjtego. 348 349 . Dakle. nedjeljivoga i njihove mješavine] načinivši jed­ no. s o n u stranu svega.i^-ebtika-^oji^ nastali u njernur-Orr se na j e d a n način ujabličuje-putejn ^ a na drugi n ^ ^ a t m u ^ e ^ M ^ ' kao što j e primjerice slučaj s udjelovljen i m vidom.No Dvojstvo je n e o d r e đ e n o u z m e li se primjerice u smislu podmeta. um je takorećij^hli. štoviše. Naime. n e g o je iz njega proisteklo toliko m n o š t v o kakvo se vidi m e đ u b i ć i m a i za koje zahtijevamo da se svede na nj? N e k a se dakle kaže ovako. o n o m o r a steći opstojnost ne tako što je sklono nečemu.

n e g o sve potječe iz njega. koji je govorio da sve teče poput rijeke (usp. Na isti način i um. z b o g čega je p u n te um u sitosti. b.te stoga ona treba gledati i prema u m u . Kažpmp k. II. zanimljivo je i to da pitagorovac Filolaj Reju nazivlje dvojstvom (fr. j e r svaka je v e ć o d r e đ e n a i ima takoreći obličje. Kako onda o n o stva­ ra u m ? Zato što je okretanjem prema s a m o m e sebi um gledao. Kao prvo. j e r o n o nije dio Svega. A 1 te Β 12 i Β 91 DK). rečenica je besmislena (αϊσθησιν γραμμήν και τά άλλα). no mislim da to značenje Plotin ima na pameti samo ovdje. Ο Kronu usp. zato j e r o n o što je nastalo na neki način m o r a biti J e d n o te m o r a sačuvati m n o g o njegovih obilježja i biti mu nalično. O n o je naime samo Jedno.j e r o n o u sebi već ima takoreći svijest m o g u ć n o s t i da b u d e bivstvo. 350 351 . Sve čezne za stvoriteljem i voli ga. inače ne bi bilo um . Ne gleda ga odvojen od njega. a ponajviše kad su stvoritelj i stvoreno sami. jer iz nje nije posve jasno ka­ ko je određen um. Budući p u n o n o g a što je stvorio te g o t o v o p o n o v n o progutavši to zato što to zadržava u sebi.318/ kaže kako Τ έ α dolazi od ρέω.naime. I ova rečenica stvara probleme u prevođenju. S a m o odande zrije. kao njegovo okretanje prema samome sebi. od J e d n o g a potječe te se p u t e m njega jača i p u t e m njega i iz njega usavršuje u bivstvo. kao što je svjetlost nalična Suncu. Sve naime potječe iz njega. / Naime. Onako kako stoji u grčkome.o n o m e što_jejaajsjivršenije? Iz njega ne jDotječe ništa doli o n e stva­ ri koje su naiveće nakon njega. ili kao okretanje Jednoga. a izmeđujiema^Tteega^.aWp jp nm sliU»i-»fcMir)np-fl No valja govoriti jasnije.prema_Jednomu. 15 Heinze) dvojstvo nazivlje „majkom bogova". zamipčivanje pnpnt crte. jer da rijeke teku iz zemlje /Geje/. jer sve je n a k o n njega. Stoga su te stvari bivstva. Ovaj je um „ o d roda t o g a " . Biće pak ne treba takoreći lebdjeti u neodređenosti. s druge strane. dok ovdje nije takav slučaj. a to zrenje jest u m . bilo bi m e đ u bićima. kad je v e ć sit. O n o zacijelo s o b o m s a m i m sebi određuje bitak s p o m o ć u m o ć i što potječe od J e d n o g a i zato što mu je bivstvo takoreći j e d a n dio od o n o g a što pripada J e d n o ­ m u . Dakle. duša ie pojam u m a i nekakva djelat nost. A o n o najveće nakon njega i drug o t n o jest y m .) Stoga „kontrast u našemu sadanjemu odlomku jest između stabilnosti uma i nepostojanosti fi­ zičkoga svijeta" (Atkinson. s njim o d m a h nastaju i sva bića. urn_gleda J e d n o i potrebuje samo J e d n o . 15. mišljenje i Sve. n e g o zato što. Ponovno slijedim Atkinsonov prijedlog (157-160). najmudriji bog. da bi bio um. o n o što rodi opet u sebi zadržava. što je iznimno važno pitanje. 2 5 N o krug j e ta- kav da se dade podijeliti. to se niti izlijeva u tvar niti odrasta k o d Reje. No. treba^gledati. 179). (I stoik Krizip /SVF 2. no jedinstvo je m o g u ć n o s t svega. a kasnije Ksenokrat (fr. Kronova žena) dolazi od glagola ρέω („teći") te daje onaj koji je skovao to ime (u ovome kontekstu misli na Homera. mišljenje pro­ matra o n o čega je to m o g u ć n o s t te to takoreći odvaja od m o g u ć n o ­ sti . kao-što n e m a ničega ni između duše-jjuiaa. sva lje­ pota ideja i svi u m n i bogovi.187) bio mudar kao i Heraklit.je naka»~nj. ή δέ δρασις αυτη νους. tada je o n o stvo­ r e n o n u ž n o š ć u s njime zajedno. u m p o p u t kruga. stvara Z e u s a . Sintagmom „niti se izlijeva u tvar niti odrasta kod Reje" naznačuje se nekoliko stvari. Mirovanje je misao­ n i m stvarima odredba i obličje. N a k o n toga. 13. i ovdje je ή ότι zf\ επιστροφή πρός αυτό έώρα. a jerjjin p " p " f T e d i š t a kruga. „Ono što zamjećuje" = τό καταλαμβάνον. u najčišćemu smislu dostojan i m e n a „ u m " . valja obratiti pozornost na činjenicu da Platon u Kratilu (402a4-c3) tvrdi da ime Τ έ α (Reja je inače kći Urana i Geje. jer o n o nije z a u z d a n o nekim obličjem. tako da je od njega razdvojeno samo drugotnošću. kao nešto djeljivo iz nedjeljivoga. Ilijadu 6. kao_što je u m pojar" Jadnoga N o pojam j e duše nejasan - jedinstvo. Z b o g toga nije m e đ u stvarima koje su u umu. prvo ga počela. čime dobivaju i opstojnost. 2 3 O n o pak što zamjećuje nešto drugo jest ili sjetilno zamjećivanje ili u m . koji se r o d i o pri­ je Zeusa. ne postaje iz n e k o g a drugoga izvora doli iz prvotno­ 7. 20a DK). 2 7 ) Usp. gore. Kad bi bilo Sve. Primjerice. pa je rekonstruiram onako kako to čini većina tumača i prevoditelja. d o č i m je um jači od svega ostaloga. A kad je stvoritelj i o n o najbolje. život. kažu. Da. 26 jer duša je slika u m a . 2 4 Siptilno ip.ega. No J e d n o nije u m . ( K a o što tajne i priče ο b o g o v i m a navješćuju kako Kron. A i treba da o n o što je nastalo iz nečega što je jace~oc?Trn1a"Trilde um. n e g o treba biti g r a n i c o m i mirovanjem učvršćeno.211. dok-Jedno ne potrebuje u m . kad nastane. prema Maretićevu prijevodu. Atkinson na oba mjesta κόρος prevodi sa „satietv".

Parmenid. T ^ j T ^ o j l ^ ^ e ^ r ^ ^ ofcoj. i uspoređujući 35 ga s „ o l i n o m kruglje" jer sve ima u sebi obuhvaćeno i jer mu 36 mišljenje nije izvanje.Vorsokratische Philosophie.34). gore. Državu VI. hipotezi (odn. Iako u svojim spisima tvrdi d a j e biće Jedno. Classical Quarterly 22 (1928). 8. svjetlo uma. trebao je stvoriti . nego su odavno izrečene. Moguće je dakle da je poredak Parmenidovih fragmenata u predlošku po kojemu ih navodi Plotin ipak znatno drukčiji od poretka u DK. Navod je iz Platonova II. Parmenid. 155e-156b). drugotno Jedno. 1. pismo. za nj kaže kako je d o b r o i kako je s o n u stranu u m a i . štov i š e T s a m o stvara. 2 9 K a ž e i kako postoji „ o t a c uzro­ k a " 3 0 p o d u z r o k o m misleći n a u m . recimo. Zeller/W. 3 1 Budući da je otac u z r o k uma. von Plotin mit neuem Sinn erfullt". a „jedno i mnogo" III. a ne s. ništa više i ništa manje.m n o g o " .2. užjva. Ha. fr. a iz u m a duša..razmišlja. Kaže "Itako on stvara dušu u o n o m u v r č u . Diogen Laertije (1. j e r u m j e njegov tvorac. fr. fr. 29-32).sayji. 129-142. 217-235). hipotezi (142b-155e).ima. kako pokazuje H. s druge stra­ ne. 7 1963.2: Allgemeine Einleitung .u njemu i misli. T a k o je Platon z n a o da iz dobra nastaje u m . Timej 34b i 41d. a έστι s infinitivima razumijem u potencijalnome značenju. 8. nego. pisma (312el-4).16 = A 13 DK) izričito tvrdi. koje je u poglavitijemu smislu Jedno. Usp. U novoplatonizmu se I. sudjeluje. Usp. 687 b.u spisima". Plotin vjerojatno upućuje na VI.s onu stranu bivstva". Dorrie („Der Konig. naime. Par­ menidov fr. Abt.s onu stranu bivstva". Το je Parmenidov 3. biljeg što ο njemu ovis17 ono™*sfo"je. da bi ostalo onakvo kakvo jest. razlikuje prvotno Jedno. b.izuzimljući od njega sve tjelesno kretanje. Takvo je rješenje predložio još Zeller (usp. za koju se kaže kako je .. koje se danas smatra neau­ tentičnim. No ni ovdje o n o što je stvoreno ne m o ž e biti jače. Μ i ove naše tvrdnje niti su nove niti su sada pronađene. On pokazuje kako korijeni takva tumačenja sežu do novopitagorovca Moderatusa. Platonov Parmenid 128a8: έν τοις ποιήμασιν. tek u Plotina dobiva središnju važnost: „Za dokaz što ga brani Plotin [. hipotezi Platonova Parmenida (137c142a). A za biće kaže i kako je „nepokret­ 34 no" . točnije govoreći. 2. Ein platonisches Schliisselwort. a tako je općenito i prihvaćeno. „Prvotno Jedno" odgovaralo bi I. 323d4. 352 353 .iako mu pridodaje mišljenje . iako. „drugotno Jedno" II. Ο to­ 28 mu valja govoriti kasnije. Stoga Prema Atkinsonu te Henrvu i Schwyzeru riječ je ο II 4. Naime. koje na­ zivlje J e d n o . a treće ο o n i m a trećima po r e d u " . No usp. s jedne strane. valja napomenuti da Plotin prethodnike navodi uglavnom tako što povezuje smisao njihovih tekstova (usp. dao je p o v o d a t o m u da se to Jedno razotkri­ je kao mnoštvo. određuje ga i takoreći uobličuje o n o što ga je stvorilo. Usp. 1. Do toga su p o d r u č j a b o ž a n s k e stvari. što nalazimo i u nekim drugim Parmenidovim fragmentima (2. j e r u m ie. 509b8-9: „Dobro nije bivstvo. hipoteza u Parmeuidu (137c-142a) poistovjećuje s bogom odnosno idejom dobra.takva m o ć ne m o ž e biti neplodna. Nestle.U m n a i m e rađa dušu. 8. ali ne razvito. Zanimljiv je plural . fragment.en..3.. a možda i ranije.. Sadanje rasprave tumače ih svje­ dočanstvom spisa Platona samoga potvrđujući da su ova naša mnijenja drevna. Ta­ 37 ko je i on suglasan s n a u k o m ο trima naravima. Darmstadt. Platonov Parmenid. Bd. te na trećemu mjestu J e d n o i m n o g o " . Dodds. jest E. 3 povezuje s fr. do Eudora i Speusipa. „The Parmenides of Plato and the Origin of Neoplatonic One". Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entmicklung. da je Parmenid napisao samo jedan spis. Prevodim ga tako što τό αυτό uzimam kao subjekt. i to o n o što je n u ž n o š ć u slabije od duše. 3 2 Na m n o g i m mjestima biće i um nazivlje idejom.] da postoje tri stupnja bitka (hipostaza). Zbog očite tendencije nauku ο stupnjevanju ovaj je Plato­ nov odlomak bio utjecajan u tradiciji platonizma. Takvu se mnijenju ranije priključio i Parmenid ukoliko je sje­ dinio biće i um te biće nije postavio m e đ u sjetnine kažući „Isto 33 se m o ž e misliti i m o ž e b i t i " . budući da je slabije. na isti način neodređena. 1). τό γάρ αυτό νοεΐν εστίν 'τε και είναι. budući savršen. „ d r u g o je ο drugotnim stvarima. Zanimljivo je da Plotin. nego se starošću i moći još i izdiže s onu stranu bivstva". njegova je slika. 2. 8. 225).26. nego je u njemu. sraslo s njim pa je time_isjJunjeno. E.43. kako vidimo. Stvorenje u m a jest nekakav pojam i o p s t o j n o s t . 8. To je i razlog P l a t o n o v i m trima načelima: „ S v e je ο kralju sve­ g a " (misli na prvotne stvari). R. o n o . No."do^Ts druge strane/dokučuje o n o što j e nakon njega. ovo mjesto 312E trebalo je predstavljati upravo kanonski dokaz" (Dorrie. Klasična studija ο izvorima novoplatoničkoga tumačenja Parmenida. Revue internationale de philosophie 24 (1970).sto . Usp.

4 6 Dakle. nazivljući um čistim i nepomiješanim. pr. no teško je točno odrediti mjesto. No z b o g svoje je drevnosti zanemario točnost. Metaph.5-6. st. Navodim malo modificiran Ladanov prijevod. 10. gledaju p r e m a J e d n o m u i prvotnomu. ili su počela u području misaonih stvari mnoga. ono prvotno postavlja kao nešto jednostavno. postavljajući o n o što je razložno. Plotin vjerojatno misli na Aristotelov νους ποιητικός: „Ovaj je um od­ vojen. jer ne posjeduje nužnosti. T a k o bi i t a m o o n o prvotno okruživalo te će postojati misaoni svijet. za o n o što Platon nazivlje „nutarnji č o v j e k " . a j e d n a izvanjska vlada. Usp. b.. Zanimljiv je zbog nekih problema kozmogonije te etimologije. 589a7. K a o što u naravi postoje te tri navedene stvari. Anaksagora pak. Λ 7. bez riječi και τάς αισθητές u al6. I Heraklit znade da je J e d n o vječno i u m n o . 1072bl9-20: „Um samoga sebe 'umuje' prema dioništvu u mišljenome" (pr. koji nikako ne mogu biti sjetilni. gdje on kaže kako je Ferekid ono „prvotno radajuće" (τό γέννησαν πρώτον) poistovjetio s onim „najboljim". 2 te Aristotelovu tvrdnju u Metaph. jer tjelesa uvijek nastaju i . da bi svaka m o ­ gla pokretati j e d n u kruglju . s dru­ ge strane. Λ 7. Državu IX. Ν 4. 9.a počela služe kao tvar. nego u nezapisanim razgovorima. Činjenica da Plotin pred sobom ima upravo ovo mjesto jasna je i iz njegove tvrdnje da Aristotel postavlja „ono stoje razložno". nego je prva kruglja p u n a zvi­ jezda. 4 5 No d o k su jedni to obrađivali u svojim spisima. 430al7-18). 4 4 No netko bi se m o g a o čuditi je li to i razložno. onakva kakva je i. A k o je pak svaki pokretač počelo. Fr. Usp. 26. isto naime smatra i Aristotel . T. izvan njih. iako je netjelesno. tako te je razložno pretpostaviti da je isto toliko bivstava i nepokret­ nih počela". Metaph. Henry i Schwyzer upućuju na Metaph. Nije jasno zašto ga Plotin spominje u ovome kontekstu. 42 43 44 354 355 . množina kruglji nek je tolika. A k o potječe iz Jednoga. a i ostale sadrže zvijezde. Postavljajući i m n o g e druge mi­ saone stvari . Naime. tako će i ondje pokretači u sebi sadržavati m n o g o toga te će t a m o biti istinskiji svijet.jer one su odvojene . čitava narav duše. Λ 8. I zašto će se ujediniti i raditi zajedno u svrhu j e d n o g a djela. netrpan i nepomiješan. sklada čita­ voga neba? Kako to da su sjetilne stvari na nebu brojem iste kao i misaone stvari i pokretači? K a k o m o ž e biti tako m n o š t v e n o .d a ^ u j i o t m n j } ^ narav duše. Usp. Ladana). broj kruglji odgovara broju pokretača (55. ne čini o n i m prvotnim. fr. Kr.18 (= A 1 DK) te Β 12 i 91. tako valja smatrati kako su one i u nama. 1091b9-10. Diogen Laertije. V e ć je d o k a z a n o da valja smatra^ti_kjiko^stvari stojje j w a k o : da p o ­ stoji nešto što je s_onu stranu bićajjJedno . Usp. ili su p a k to posve zanemarili. koje j e d n a drugu okružuju.u tijeku" 39 su. 12.kako je htjelo^dokazati naše izlaganje. i to u istomu smislu „ i z v a n " kao što su izvan čitavoga neba. 4 2 no kažući kako o n o „misli sebe s a m o g a " 4 3 on ga. a bivstvom je djelatnost" (De anima Γ 5.ο misaonim stvarima govori drukči­ je nego Platon. Usp. očito je da će imati razmjeran odnos s krugljama u sjetilnomu 38 39 40 41 38 svijetu. dru­ gi nisu u spisima. i našaje^kigajaešto bjožajiskoi druge je naravi. Bilo bi razložnije da sve kruglje. No usp. a „ljubav" je Jedno . A kao što ovdje kruglje nisu prazne.točan broj trebaju odrediti matematičari. bez tvari koja dijeli? Stoga su od starih oni koji su se najviše p o n o v n o priklonili Pitagori i njegovim sljedbenicima te Ferekidu ti koji su se bavili t o m naravi. 1074al4-17: „Dakle. Isto mislim za područje što pripada čovjeku. N e t k o bi m o g a o pitati da li m n o š t v o misaonih stvari potječe iz Jednoga. a Jedno kao odvojeno. 4 0 Aristotel kasnije kaže kako je o n o prvotno „ o d v o j e n o " 4 1 i „ u m n o " . Ne mislim p o d time da su u sje­ d i n i m stvarima .nego da su ponad sjetilnih stvari. prvotnoga. budući da pridonose j e d n o m u ustroju.jer i on znade da je to netjelesno . djelatan negdje sre­ dinom 6.9. 1072a26. Ferekid je bio Anaksimandrov mlađi suvremenik. počela će biti u skladu sa slučajem.toliko koliko na nebu ima kruglja. ukoliko"se^o"*takvim šlvarnna~neštb m o ž e dokazi­ vati . 47 ili 49). Za E m p e d o k l a „svađa" razdvaja.

nego dolazi do nas kada dođe do zamjećivanja. svoju djelatnost posjeduje u čistoći. ostaje u um­ nomu svijetu. tako i ovdje treba otkloniti zamjetljive zvukove. ako mu se prlmaEremo. Kako bi inače o n a m o g l a razmišljati? A ako duš^s^draz_mišlja-0-«vwn stvariiga^a^sad ne. nego je postojan. Timej 90a5-7. Kako t o dajjjak&u sebi i m a m o silne stvari. 11. sjajime spoje­ ni i ο njemu ovisimo. postavljena u sredinu tjelesnoga.se-4}nrJli^^ okrene^arfutra L t a m o p o b u d i p o ­ zornost. napreže uho prema o n o m u zvuku koji je bolji. Timej 34b3. Platonov Fedar 245c5. izrazi „ p o sebi". p r e d o d ž b a m a i tuđošću u odnosu na tijelo. koji nije djeljiv. a nismo dio duše. n u ž n o postoji i neko mirujuće pravedno. 4 8 A pozivanje da se odvoji nije mišljeno mjesno . Kao što netkTj7^ekajući~da"cuje zvuk koji želi čuti. nego. a koji je samo tvorac i izrađivač i koji se bavi tijelom. koji za razmišljanje ne potfšbtij^nikafcvđ^fflesno oruđe. te m o ć duše za zahvaćanje ču­ vati čistom i s p r e m n o m za slušanje glasova odozgo. N°e trebamo tražiti mje­ sto gdje ć e m o ga smjestiti.se-jo'gr-nalazimo u zamjećivanju. da bi m o g a o razmišljati čisto. 12. Usp. τοϋτο. n e g o s takvim djelatnostima uglavnom ništa n^^inimo7~TNeki od nas s njima uopće ništa ne rade. potr£bjiftjia. osim ukoliko nisu nužni. Taj razmj§l[ajući dio duše. iz čega nastaje i razmišljanje u duši. ^ ^ ^ ! ^ ^ ^ ! pr^edftim_i_hjepim stvarima. rio Usp. Znanje' -pQsfSjt^ad.) Te su stvari uvijek u svojim vlastitim djelatnostima.stvari-^k^^^u' tako prisutne. Z b o g toga Platon kaže kako je u slučaju Svega dušu „još i izvana" postavljao u o k o l o upućujući na onaj dio duše koji ostaje u u m n o ­ mu svijetu.„ o n o što se uvijek k r e ć e " 5 0 . Nadalje. a njezino razmišljanje istražuje je li ovo pravedno od­ n o s n o je li o v o lijepo. Platon tamo govori ο tome kako je duša. TaKo" ffiflmamo svoje središte. Na što Plotin misli? Vjerojatno na onaj dio duše koji „ostaje u umnomu svijetu" (Atkinson. Mi dakle j o š ne spoznajejn^jjej. jer „nismo zemaljsko nego nebesko bilje". o n d a u n a m a treb^jDOjSlajati-ttm. udaljivsi se od ostalih zvukova. No nije sve o n o što je u duši već zamjetljivo. iako nije postojan na mjestuTipak se m o t f f u mrloštvu ooTkojega je svako pojedino sposobtžo^cl^gaprimi kao ncžto dru^ti ud oiloga~što oriJ^stTupravo kao štojeHšre^ijSEFtaniž^ i svaki sastojak k r u ž n i c e j m a t o č k u nA_rjjfii»W-a~-p~Qjrn^^ Nečim takvim^štoJje--u-»a^iKTmTsmo Jedndgm^pđdru^erii.ζ Η α i uvijek djeluje sam-po sebi. govorio je kako je duša „ n a vrhu glave".SavrjtenajejmjiJtojajD^ a drugi je onaj koji udjeljuje razmišljanje. da_JDi_bilo zahvać^njia.nastane sudjelovanje ržaKvaćanje. svakTod Injeluvasduse ύ γ ] | 3 ? . pa ga još i izvana prekriva. nego s m o cijela-duša. kao i njezin dio koji je smješten ovdje. tada o n o j o š nije prošlo kroz cijelu dušu.isto tako. raširena kroza nj.j e r o n o 4 9 je naravlju odvojeno . um i o n o što je prije u m a uvijek je u sebi. N a i m e . skrivajući značenje. a ne sudjeluje u mogućnosti zamjećivanja. dok on ne dođe. 224). da bi se na neki način i preostala vrsta duše mogla odvesti i pre­ nijeti gore.^oji_ne_j^zjoiš^e--TTego--vječno posjeduje o n o pravedjiQ^a_jn^3r-a-4H^tojatL j_ppjčele r -uz£ok i b o g Usp. urna. j e s t * o d v o j e r i i n ^ g ^ o m i j e š a n s j ^ e l o m . Platon tamo govori ο tome kako je „poglaviti" dio naše duše na vrhu tijela pa nas tako „diže sa zemlje". taj vanjski dio jest onaj koji. prema Plotinovim riječima. ne zahvaćamo ih. „ i z v a n " i „ n e t v a r n o " pripadaju mu samo kad je sam i kad ne posjeduje ništa od tjelesne naravi. Budući dakle da p o s t o j j j h ^ š a ^ k ^ i a . a i duša .nego se misli na odva­ janje nenaginjanjem. ne bi se prevario onaj kojrtJTga p o s i a v i o u prvotno u m n o . 4 7 U slučaju nas. 356 357 . Stoga je.. nego ga m o r a m o staviti izvan svakoga mjesta. Kad je nešto dje­ latno.

Text und Ubersetzung. u kro­ nološkomu redu Plotinovih spisa i posljednja je što ju je Plotin sastavio za vrijeme Porfirijeva boravka u njegovoj školi (263-268). Literatur. Texte. Naslov izvornika glasi Περί αιώνος και χρόνου. Oxford. Uber Euiigkeit und Zeit (Enneade III 7). Beierwaltes. 296. Index II (Sachen und Namen). eingeleitet und kommentiert von W. ova je rasprava 45. P. Filip Grgić . 1964) i samo neznatnije odstupa od toga izdanja. 1967 (knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Einleitung. Enneades I-III). Index I (griechische Termini). Frankfurt am Main. 89. Henry et H. Vita Plotini. Abkiirzungen. 300. Kommentar. 297. Schwyzer. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Beierwaltesa.-R. 7.0 vječnosti i vremenu (Eneada I I I 7) Prijevod Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema: Plotin. editio minor (Plotini Opera ed. ubersetzt. Inače. 141. Beierwaltes je izvornik preuzeo iz tzv. 309. 313). I (Porph. sv. Načela kojima sam se rukovodio u prevođenju i sastavljanju bilje­ žaka ista su kao i u slučaju V 1.

najuzyišenije. I. No pristoji ispitati koji su trkoji su to najvećma postigli te kako b i s m o i mi mogli doći do uvida u vječnost i vri­ j e m e . P o t o m . približiti im se.svatko od nas uzimlje druge tvrdnje starih ο vječnosti i vremenu. Fizika Δ 10. Jer misaoni svijet i vječnost oboje su obuhvaćaju­ ći i obuhvaćaju iste stvari. p. I έννοια je čest pojam u ovome spisu. Odatle vjerujemo da p o p u t vrlo čestih primjena mišiljenja u svojim dušama i m a m o neku jasnu predodžbu ο vječnosti i vremenu. Aristotel misli na neke pitagorovce. Po svemu sudeći.tada p o n o v n o ο vječnosti govorimo kao ο nečemu drugome.a o n o m e onostran o m e ni to" ne treba priricati . Naime. narav toga živoga bića [sc.Lbudući. no nemoguće je 4 točno odrediti na koga. No to. Jer ako je istovjet^najnirOVanju. Sto smatraju da je ona oni koji je prikazuju kao nešto različno od v r e m e n a ? A k o se naime spozna o n o što stoji kao prauzor..i kad im priričemo vječnost . a drugi kako je sama kruglja". došavši na osnovi prisjećanja odavde tamo.da se ne rniiž^rTeći'Tčbje'je"od'"toga dvojega uzvišenije .31) kaže kako su za neke kasnije epikurovce φανταστικοί έπιβολαί τής διανοίας bile četvrti kriterij istine). Naime. onda rabim „pojam (nečega)". upitani. i nije ju bilo moguće posve uskladiti s onim stvorenim". kako pojam mi­ rovanja u sebi ima o n o „uvijek"? Ne mislim na „uvijek" u vre- ώοπερ ταΐς της εννοίας άθροωτέραις έπιβολαΐς. 3 Usp. Nije navod.12 Usener. Nadalje."haravi. odlučio sam komparativ άθροώτερα prevesti drukčije ne­ go što Plotin inače u ovome spisu (a i drugdje) rabi αθρόος („skup­ ljen"). takoreći. nego zato što sve što je tako da je vječno jest na osnovi vječnosti. tada n a m je uvijek iznova misao u dvoumlju . m o ž d a bi m o g l o postati jasno i o n o što pripada njegovoj slici. 2 A kad bi tkogod predočio što jest vrijeme prije n e g o što je p r o m o t r i o vječnost. Prvo valja istražiti vječnost. 360 361 . a m o ž d a i iste uzimlje na različit način. i on bi. vjftČTTnstjiripaH« tr^inOJ η3ΤΑΥΪ. Aristotel. K a ž e m o V a V r > su vječnost i ia^aaae-Baaduaoban f a ^ i i n n i i k a V r . i to su mnijenje ο vremenu neki imali. j e r ο njima uvijek g o v o r i m o i u svakome ih slučaju spominjemo. vječnojsjma^ta sudjeluje vmjećnosti. ne bismo mogli reći kako je mirovanje vječno kao što ne bismo mogli reći ni kako j e vječnost vječna. prauzora] bila je vječna.. Što dakle treba reći da vječnost jest? Je li ona samo u m n o bivstvo. budući da sebi predočujemo i mislimo kako je vječnost nešto. onda. vrijeme] kretanje cjeline. a najuzvišenije^e*nest"'o'pd!'mršabrie. kao što vrijeme ovdje postoji u smislu kretanja? S pra­ v o m bi netko m o g a o istraživati tvrde li kako je vječnost istovjetna mirovanju ili kako nije bezuvjetno istovjetna mirovanju. Voden takvim značenjem ri­ ječi επιβολή. po­ t o m pri njima zastanemo i smatramo da je dostatno ako b i s m o mogli. kazati mnijenje ο njima. ali ne kao dio.što su oboje uzvišeni ne pokazuje i njihovu isto­ vjetnost. Platonov Timej 37d5-6: „Stoga je otac naumio stvoriti neku po­ kretnu sliku vječnosti te uredujući nebo ujedno stvara sliku vječnosti koja miruje u Jednomu". nego parafraza Platonova teksta u Timeju 37d2-4: „Da­ kle. Epikur. pre­ vodim ga „poimanje" ili „mišljenje". No kad kažemo kako se j e d n o nalazi u d r u g o m e . kao „primjenu" razuma na stvari (επιβολή τής διανοίας. kažu. επιβολή razumijem ovdje u epikurovskome smislu. kako bi kretanje moglo biti vječno? Naime. fi. no ipak kažemo kako se tiče misaonoga svijeta ili kako je u njemu o d n o s n o u njemu prisutna. na taj bi način o n o bilo i o n o što miruje. Ep. prvo.na taj bj_ib^ačj_n^j^ejkp_mogao jsyj3sti_najedno. Svaka­ ko. dok će za vječnost obuhvaćanje biti i u smislu cjeline.u vječnosti . Kad pokušavamo doći do razumijevanja vječnosti i v r e m e n a i.naime. 217a33-218bl: „Jer jedni kažu kako je ono [sc. nakon toga zadovoljni odustajemo od daljnjega istraživanja vječnosti i vremena. Usp. Obuhvaćanje će se za misaono bivstvo sa­ stojati u obuhvaćanju dijelova. nego mi­ rovanju u bivstvu. prije svega zbog zanimljive terminologije. 4 Platon kaže: „Narav prauzora bila je vječna" . kao kad "bi tkogod kazao kako je vrijeme cjelokupno n e b o i svijet? 3 Jer. a kad uz njega stoji genitiv. m o g a o motriti o n o č e m u vrijeme uistinu nalikuje. 5.1. moguće je naime da bi j e d n o od njih m o g l o postati uzvi­ šeno p u t e m drugoga. Ovisno ο kontekstu. treba vjerovati da su neki od starih i blaženih filozpfa pronašli o n o što je istinito. V r i . ako vrijeme ima nalike s vječnošću. j p r n p n n p m e gto nastaje jLovome~T5vemu. koju nazivlju v r e m e n o m . No treba li za vječnost kazati kako tamo postoji u smislu mi­ rovanja. Teško prevodiva sintagma. 2. Diogen Laertije (10.

b. J e d n o kao . jer ne postoji o n o iz čega bi to m o g l o dospje­ na ti u „ s a d a " . o n o što niti bijaše niti će biti. 16 uz V 1. ili je zajedno s njima. to je o n o što tražimo. o n o što prvotno postoji treba postojati zajedno s prvinama i biti u prvinama. i ne sad j e d n o . Riječi nema prije Plotina i teško je zaključiti što točno pod njom misli. A neće imati ni „bijaše" po sebi.napreduje u 9 tijek. Jer što bi mu se kasnije m o g l o zbiti. u sebi. O n o 'mjp r ^ h j mogfo hiti n i š t a ^ ^ j j ^ ^ d o l i to što ^jegt^Niti bi. Kako pokazuje Beierwaltes (156). Usp. nego su uvijek takvi kakvi su i uvijek postoje neprotežno . i što je trajnost. koja ili slijedi ta­ mošnje stvari. potječe iz nje i jest s njom. nego sve istodobno.""vj^Cnostr 4. Ako bi vječnost bila istovjetna mirovanju bivstva. vječnostjne_treba_pot mišJj^tj_saniOj^mtt e^nju. kada ga spazimo prisutnoga. Dakle. onda bismo druge rodove p o n o v n o izdvojili iz vječnosti. uko­ liko je vidi kao život. a n e j i a j e sada ovo.menu. on Y 5 irii vjfifinns* lfin fiirnt 1 uji miniju n i iliimi .Jiikajda~ne.narav koja je jedna. k a ž e m o k a k o čitavo potječe iz bivstva i kako jest s bivstvom. jer od nje ništajaye^rQŠ]_ojiiti će nastati. 7 g 362 363 . te „ r a z l i č n i m " i „istovjetnim". o n o istovjetno i nikada drugo te mišljenje o d n o s n o život koji ne idu iz j e d n o g a u drugo. kao uo­ stalom ni u Platona. i ne preinačuje se. 2. Zatim.u crtu". u budućnosti mogTo*Taiti nešto štosaria ne posjeduje.jrrjnrj'prhvjn Svr Q Usp. Stoga vječnost nije podmet. a i istina je u njima. Dalje.ili kao narav. Jamblih. No ne treba smatrati da ona narav vječnosti pridolazi izvana. a p o t o m d r u g i . tako da je to zajedno jedini život. „Upravo u tvrdnji da vječnost samo jest Plotinova se refleksija pokazuje kao konsekventno izlaganje osnovne Platonove misli ο vječnosti: da ona. kao uvijek prisutno. jer što je to što za nj bijaše i što je za nj prošlo? N e ć e imati ni „bit ć e " . nego je uvjjek^u sadanjosti. nego jest irpravo to što jest. slobodna od bivanja. bilo da vječnost jest na temelju nje? T r e b a li je shvatiti kao neku misao . a niti se preiriačilo. nego je nedjeljivo savršp_Qstvnf-k^p što je l i t o č k i ^ve-^zajed«e4. b. jer što bi za nj m o g l o biti buduće? Preostaje dakle da u bitku bude o n o što upra­ 10 vo jest. bilo da je ona istovjetna 7 vječnosti. Jesi" (Beierwaltes. 15 uz V 1. takoreći podmeta. nužnošću. Naime. p o t o m kretanjem. Jer i o n o lijepo je u njima i iz njih potječe. ukoliko sve to zajedno jest neko jedinstvo.U tijek" (εις ρύσιν) zapravo znači . Sto bi dakle bilo o n o na temelju čega kažemo kako je sav tamošnji svijet vječan i trajan. onpjštojjiisjfidujeibiti^ u „bit ć e " . treba da je Pjm]djuja|Bo-T'T^ojie^^ bi bila istovjetna vrerrtenu. takq_yječnost miruje u istome. nsgtrinrJ^aTTOme. A mirovanje^ćao'mirovanje u. Dakle. nego na o n o što mislimo kada govorimo ο trajnome. ž^vot^koji pripačla^^ p u n i posve neprotežan. 3. 8 T a k o sastavivši p o n o v n o sve to u jedno.. u tome potisnuvši drugotnost te vid­ jevši nezaustavljivost djelatnosti. to j e j n ^ č j i o g t . a što sada nije? A ni kasnije neće biti ne­ čega što već sada nije.sebi-nema. jer i za sve drugo za što k a ž e m o kako je tamo. ali je sastavljena iz m n o g o dijelova . zatim mirovanjem. O n a se naime zrije prisutna u njoj. ili se u njima prepoznaje? Je li ona sve to .. a ne drukčije. b. Usp. nazivlje bivstvom.jpxyain nitjJJjaonoga niti neprotejmogj^ „mirovanje u Jedno­ m e ' ^ Vječnost bi daMe^rnogkr-srrch^rhT^ no ne bi 6 m o g l a biti rnlrovlu)je~po sebi. između „trajnosti" (αίδιότης) i „vječnosti" (αιών) u Plotina nema načelne značenjske razlike. neg^Tono^šToTž samoga podmeta takoreći prosijava u skladu s istovjetnošću koja se navješćuje ne tek za o n o što bi m o g l o biti nego za već postojeće: da jest tako. ako jest posve takva ka­ kva jest. ali koja m o ž e biti m n o g o i jest m n o g o ? Onaj tko spazi tu mnogostruku m o ć taj je u smislu „ o v o ­ ga". 57 Pistelli: „Geometrici tijek (ρύσις) točke nazivlju crtom".. Riječ je ο μέγιστα γένη. 172). αύτόστασις.sve to vidjevši. ne­ go ona narav jest vječnost. nego samo jest. a p o t o m drugo.koja jest u smislu nečega jedinstvenoga. In Nicomachi arithmeticam introductionem. Usp.

No ne treba se čuditi ako kažemo kako se onj^ajit^Liz-mnoštva. Naime. Kada to m o g u kazati ο n e č e m u čemu sam se d u š o m upravio. nego je samo stvorilo dijelove. 279a25-28: „Prema istoj analogiji [sc. jer o n e uvijek primaju „bit ć e " . A k o mu se dakle ništa ne m o ž e zbiti. d o k je drugo u svemu biću. kad bi im dodao „bit ć e " . s p o m o ć u o n o g a što bi m o g l o biti. i to OVOme b o g u . P o t r e b n o je da o v o istinsko Sve. tako da mu ništa ne nedostaje. a ne drukčije i da kad bi mu se opet upra­ vio da bi iznašao da je takvo? A što ako se tkogod ne bi odvra­ tio od prizora vječnosti. a niti će biti. je li to onda već trajno.besmrtna i božanska". niti će biti. a trajnost je takvo stanje podmeta koje potječe iz njega i jest u njemu.da je u dijelu svega bića. A k o je tako. ako im on biva u t o m e da bi mogle biti. da bi i time bilo p o p u t istinski Svega. onda o n o niti bi išta m o g l o u b u d u ć n o s t i biti. A ni istina t a m o nije suglasje s drugim. I S p r a v o m hi sp TriogTfTTvrdiTi rla"jp vje^nrT^tTl^ng- koji se pokazuje i sebe objavljuje kakavjest: bitak kao netreman. tad bi mu to nedostajalo. Jer kad bi bilo. te siguran u. postojeći na taj način. riječ αιών ( „ v j e č n o s t " ) dolazi 12 od riječi αεί ών („uvijek p o s t o j e ć i " ) . sve d o k će biti tako. pa ne bi bilo Sve. o n i m vječnim u sebi motreći vječnost i o n o što je vječno? A k o je dakle to što postojima-t^j. jer o n o neograničeno znači „ n e m o ć i Etimologija je Aristotelova. Prvim dvama glagolima Plotin želi istaknuti da ono što je potpuno tako da mu ništa ne nedostaje u budućnosti niti bi moglo biti nešto drugo. A to je p o t r e b n o i za Sve. Naime. a mišljenje tvrdi da je istovjetna bogu. istovjetan. A što se tiče o n i h stvari koje nisu takve. Naime. Sto se pak tiče prvotnih i blaženih stvari. U Beierwaltesovu prijevodu: . onda bi ono što postoji na taj način bilo trajno. Z a t o ništa ne traže. dok bi vječnost bila p o d m e t s takvim pokazujućim se stanjem. ne o n o koje je samo u dijelovima. ili bi mu mogla pripasti i takva narav da se ο njemu posjeduje pouzda­ nje kako postoji tako. 1 1 Što se pak tiče stvorenih stvari. samo da sva bića trebaju biti prisutna u Svemu i cjelini nego ne treba biti prisutno ništa što j e d n o m ne postoji) . o d n o s n o nije uvijek postojeće kao neka cjelina).načixujgečno i uvijek postojeće. n e g o i o n o koje jest tako da mu ništa više ne m o ž e nedostajati i kojemu ništa što ne postoji ne m o ž e prići (jer ne ουδέ μέλλει ουδέ έσται ούδ' έγένετο. o n o što nipošto ne skreće u drugu narav. Stoga je vječnost nešto uzvišeno. o n d a n e m a ničega što će mu prid o ć i . kao što ni o v o istinski Sve nije skupljeno iz dijelova. one već jesu cjelina i upravo onaj život koji takoreći zaslužuju imaju cijeli. To je o n o J e s t " . prema činjenici da se vrijeme koje obuhvaća život svega što postoji nazivlje αιών] ispunjenje (τέλος) cijeloga neba. što­ više kada m o g u vidjeti da je to takvo da u njemu uopće ništa nije postalo (jer ako jest. Čini se n a i m e da je stvorenim stvari­ ma bivstvo u t o m e što o n e potječu iz izvora nastajanja. Dakle. p o t p u n o i cijelo bivstvo bića. T a k o s m o mi pronašli i u z r o k kre­ tanja koje na taj način. one nemaju težnju p r e m a o n o m e što bi m o g l o biti. a niti mu se išta z b i l o .to je ime koje je uzeto od 'uvijek biti' (αεί είναι) . o n o ništa ne trpi. pa tako i bitak. Usp. a kad bi im tkogod to o d u z e o . De caelo A 9. Bjelodano je naime da njima bitak ne bijaše nešto što je s njima sraslo. svako pojedino od tamošnjih bića jest m n o š t v o na temelju neograničene moći.ta ustrojba nje­ gova i narav bili bi vječnost. a da ga nije prihvatilo niti ga prihvaća ili će ga prihva­ titi. da nastaju i da će kasnije biti. da bi uistinu bilo Sve. nego upravo s o n i m čega je istina. život bi im postao kraći. nego bi združen s t o m naravi bio za­ divljen te svojom neizmjernom naravi sposoban to činiti? Ili će i on sam juriti prema vječnosti i nigdje neće skrenuti.So steht es nicht erst bevor und wird nicht sein und war auch nicht gewesen". koje obuhvaća sve vrijeme i neograničenost jest vječnost (αιών) . žuri p r e m a vječnosti. da bi bio naličan i vječan. o d m a h bi im pripao nebitak. onda o n o nije uvijek postojeće.. A što bi mu se m o g l o zbiti m i m o naravi? Naime. 5.životu. kad bi im o d u z e o o n o „bit ć e " . bude ne s a m o Sve u smislu svih bića nego i da ima sve. što ima život kao već cijeli. nego sebi privlači bitak time što stvara o n o uvijek drugo te se kružno kreće u nekakvoj težnji za bivstvom. Zato i žuri p r e m a o n o m u što bi m o g l o biti te ne želi stajati. jer ne postoji ništa što bi mogle biti te stoga ni o n o u č e m u to što bi m o g l e biti jest. otišle bi iz sjedišta bitka. 364 365 . gdje više ne postoje. sve d o k ne d o đ u do k o n c a svojega vremena.

a budući da su i nastajanje smatrali bivstvom. i u o p ć e joj ništa ne nedosta­ je.zavesti dušu u produživanje o n o g a što je više i o n o g a što nikada neće nedostajati. 281b25: „Da­ kle. o n o što slijedi . to i tako mirujuće. 366 367 . kad bi bilo zajedno s njim. a i riječi „ p o s t o j e ć i " pri­ dodaje se o n o „uvijek". koja je o k o Jedno­ ga. mogli bismo ga nazivati savršenim. nego uvijek ostaje oko njega i u njemu te živi sukladno njemu. lal-6). ne možeš dakle ni shvatiti niti o n o što je od njega ranije niti nešto što je od njega kasnije. nego posjeduje upravo o n o što treba biti. a s druge manjkava.) Naime. koja ne potrebuje u o p ć e ništa osim o n o g a što već posjeduje. kako mislim. istinski biti znači uvijek biti 1 5 o d n o s n o nikada ne biti drukčye7~&E8~^ZTiaei biti nepromjenljiv o d n o s n o biti bez razlike. Naime.vječnost.kad se ne bi izreklo na poglavit način. No m o ž d a bi bilo bolje govoriti samo ο „ p o s t o j e ć e m u " . nego je o n o prije odredbe „ t o l i k o d u g o " . a niti ga m o ž e š rasta­ viti. u Platona kazano prikladno 14 i s d u b i n o m uvida . Usp. to je o n o na što smjera mišljenje i čiji bitak ne proizlazi iz toga što je „ t o l i k o d u g o " .potrebuje o n o „ z a t i m " . O n o dakle ne posjeduje sad ovo. o n o što je u vremenu. Stoga o n o „uvijek" valja shvatiti kao da se kaže „istinski postojeći" i valja ga pridružiti neprotežnoj moći. u neograničeno b u d u ć e m u . i nije s j e d n e strane puna. podijelivši se. O n o „bijaše d o b a r " Ovo je možda aluzija na Aristotela. bilo bi ne­ savršeno. h o m o n i m n o bi se nazivalo savršenim. 1 7 No o n o č e m u je svojstveno to da niti potrebuje o n o „ z a t i m " niti je izmjereno u n e k o m e drugome vremenu. a sad ono. niti rastegnuti. Budući da takva narav. sve što uvijek postoji u bezuvjetnome je smislu nepropadljivo". m o ž e imati. na-lažan način .i o n o samo . potječe od Jednoga i jest prema njemu. biće. koje je djelatnost života što pri sebi mirujući j e s t j^rerna J e d n o m u i u J e d n o m u te što niti b f t a i f ^ f t . nikada ne izlazi iz njega. i o n o što miruje samo.i to zato što ono jest bivstvom o d n o s n o životom. kao što nije j e d n o „ f i l o z o f . Dakle. a sad nije. pa se kaže „uvijek postojeći". tako prekrasna i lijepa. Budući takvo. (A o n o što tako miruje jest vječnost. nego da bi i životom i bivstvom bio nedjeljiv. to da „vječnost miruje u J e d n o m u " . Aristotelove Kategorije 1. a „vječno postojeće" drugo. kad bi bilo u njemu prisutno i trčalo s njim. niti razviti. niti produžiti. da u o p ć e ne dodiruje nešto što je „toliko d u g o " .tad bi bio blizu odredbi.bilo bi tumačenje o n o g a „ v e ć 13 je neograničen". tj. jer o n o „uvijek" m o ž d a bi se m o g l o .nedostajati". nije „postoje­ ć e " j e d n o .i ne s drugom namjerom nego da bi se pokazalo kako vječnost ne s a m o da vodi p r e m a J e d n o m e sebe u odnosu na sebe samu nego je i život bića oko Jednoga koji postoji takav kakav jest.) 6. Naime. (Naime. onda n a m p o n o v n o pridolazi o n o ο č e m u g o v o r i m o . Jer priliči mu. Naime. no ono ne bi bilo savršeno u onome smislu u kojemu je savršeno ono čemu to svojstvo pripada nužnošću (za homonimnost usp. to je o n o što tražimo. tada još ne bi bio sav . budući da o n o nije „toliko d u g o " . Takva je narav dakle sve. poradi jasnoće. T a k o se i riječi „ b i ć e " pridodaje o n o „uvijek". Ali kako je imenica „ b i ć e " dostatna za biv­ stvo. i budući d a j e to. za shvaćanje vječnosti bio je potreban dodatak „uvijek". A posjeduje sve. De caelo A 12. niti je u neograniče­ n o m e vremenu. a drugo „istinski f i l o z o f . preveo sam smisao. . Zapravo stoji ουδέποτε μή είναι „nikada ne biti". da njegov život ne bi. Ova bi rečenica vjerojatno trebala predstavljati objašnjenje stavova što ih nalazimo na koncu ovoga odlomka. A k o dakle n e m a ničega što je od njega ranije ili kasnije i ako je J e s t " o n o najistinitije što mu pripada . b. dokinuo čistoću njegove nedjeljivosti. 2. pa i ako se čini savršenim . A kad bi tkogod govorio ο vječnosti tako kao da je ona već neograničeni život time što je on već sav te što od sebe ništa ne troši j e r u njemu ništa nije prošlo niti bi moglo biti . ž i v o t jne.naime. A kada govorimo ο o n o m e „uvijek". usp. jer mu nedostaje vrijeme što ga potrebuje.tp je vječnost. No budući da u hr­ vatskome to znači isto što i „nikada biti".kao što je savr­ šeno neko tijelo koje je primjereno duši .„ z a t o što je sav i ništa ne troši" . nego zato što je postojalo nešto što se skrivalo pod i m e n o m filozofije nastao je dodatak „istinski".naime. mislimo na o n o što nije tako da sad jest. nego bi se upotrijebilo za objašnjenje o n o g a ne16 propadljivoga . a to je na poglavit način zato što ništa od sebe ne troši. trebamo smatrati da ta­ da.

No kako n a m j e T o n i p g u ć e J c a d s m o u vrerrrerrcr? A l ^ j g ^ g ^ f e ^ o g u ^ u vječnosti moglrrbij3ej3p_oznati_a^ Valja n a m dakle-'šTci iz vječnosj^iju jstrazjvanje^vremena i u vrijeme. Usp. a drugo koje je dospjelo do polovice. Druga su kretanja sporija zato što bi u duljemu v r e m e n u prešla samo dio razmaka. bilo svako. a drugi kako je kretanje Svega. dostatna bi bila i ova: kre£ajyeubi m o g l o stati i prekinuti se. još bi se više udaljila od toga da je vrijeme. A k o dakle vrijeme nije ni kretanje kruglje. s m k r p a n j a te se takore£i^z^vih_njui nacmi j e d n o . 3. nego samo što je ono sa stajališta nečega drugoga. npr. Stoga ni svi­ j e t nije dobio neki vremenski početak. Tvrdnja da je vrijeme ono što se kreće izgleda da se odnosi na pitagorovce (usp. A iako se protiv toga m o g u navesti . niti ako se uzme_uređeno kretanje. kad bi taj mislio na okretanje neba. ο kojoj se. D o č i m oni koji kažu kako je vrijeme nešto na kre­ tanju mogli bi misliti ili na razmak kretanja ili na mjeru kretanja 20 ili na o n o sto uopće slijedi Ttretanje. 216). Usp. Oni Usp. gore. dok se tvrdnja da je vrijeme nešto na kretanju odnosi dijelom na Aristotela. Relacijsko razmatranje vremena nikada ne kaže što je vrijeme u sebi i sa stajališta sebe samoga. ATErJ'koja ne bi bila u vremenu. ipak bi i o n o . T a m o j e naime' pur'vodio p r e m a gore. niti ako s e ^ z ^ n j i . trebali b i s m o . No iako je to kazao poradi objašnjenja. 8. 18 pak koji kažu kako je vrijeme o n o što se kreće mogli bi misliti na kruglju Svega. O n o je naime najbrže od svih očito zato što u najmanje vrijeme prijeđe veći o d n o s n o najveći razmak. a vrijeme ne. b. dijelom na stoike. sjedinitelju (ό συνιστάς). jer mu o n o „ranije" udje­ ljuje u z r o k bitka. „Ci­ jeloj je kritici zajednička namjera da se dokine relacijskost vremena. Misli na riječ „bijaše". a dijelom na epikurovce. n a i m e da nije posve t o č n o izrečena za one stvari koje pri­ 19 padaju o n o m e što se nazivlje i misli pod vječnošću. A kad bi tkogod kazao kako se kretanje Svega ne m o ž e prekinuti. jer o n o u čemu kretanje jest različno je od o n o g a što samo kretanje jest. Platon kasnije i toj riječi predbacuje da nije posve t o č n o ο njemu izre­ čena. Kad se pak kaže kako je kretanje vanjske kruglje najjače i najbrže. 7. dajemo li svjedočanstvo n e č e m u d r u g o m e i raspravljamo li ο n e č e m u t u đ e m u ? No kako bi to m o g l o biti? N a i m e . Vrijeme ne m o ž e biti kretanje. ili je v r i j e m e j n e š i ^ n a ^ r e t a n j u ^ A budući da vrijeme nikada mjIHstonuio bi posve daleko o d njegova pojma kada bi se kazalo kako je o n o mirovanje ili o n o što miruje ili nešto na mirovanju. a i j e d n o i drugo bilo bi kretanje Svega. Riječ je ο tvorcu. izložiti mni­ jenja ο njemu pokušavajući pojam v r e m e n a što ga posjedujemo uskladiti s mnijenjem što ga ο njemu izlažemo.. j e d n o koje ide od istoga do istoga. a o d r e d b o m . obje navedene vrste kretanja jesu"u vremenu. ali ne u o n o m e v r e m e n u u kojemu je prešlo polovi­ cu. to potvrđuje tvrdnju kako su kretanje kruglje i vrijeme različni. Naime. d^dirjujbonim ο č e m u raspravljamoT*A~ k a k o bismo mogli biti 1 u d o d h u T m n m sto llHih Je LuJe'i Potrebn^je^aJždje^da^jmi su­ djelujemo u vječnosti. tako da bi j e d n o vrijeme bilo „ p o l a " . bilo u vremenu . kako bi m o g l o doći do ikakva shvaćanja ako n i s m o u^. Da stari i blaženi muževi nisu ništa kazali ο vremenu. Platonov Timej 29el. ili kreće. Od o n i h koji kažu kako je vrijeme kretanje jedni bi mogli tvrditi kako je o n o svako kretanje. m o ž d a stavove izrečene ο v r e m e n u y^^Jj^MXil^SJ^^ieiiti. na­ gađalo kako je vrijeme. No sada je n u ž n o prvo shvatiti tvrdnje najviše vrijedne s p o m e n a i ispitati h o ć e li naš vlastiti n a u k biti u skladu s kojom od njih. bilj. teško da bi o n o m o g l o biti sama kruglja. kretanja ili onoga što se kreće" (Beierwaltes. bilo o n o u r e đ e n o .a i bile su navedene . K a d a dakle ο t o m e govorimo. b. a drugo „ d v o s t r u k o " . 368 369 .i o n o bi se okretalo do iste točke.druge tvrdnje.Naime. uslijed toga što se kreće. nego onoliko koliko je sišlo vrijeme. gore. o t p o č e t k a spojivši o n o što slijedi s vječnošću. 2 1 Je li onda v r j j e m e j t o g o d na kretanju? Tvrdnja da je vrijeme kretanje odnosi se na Aristotela. 3). 15 uz V 1.s o n u stranu Sve­ ga" označuje o n o što ne počinje od n e k o g a vremena.P l a t o n prenosi na pojam Svega. dočim o"d'sacia raspravljamo n e posve sišavši. Kao prvo.

pa i o n o mjesno. b r z o ili sporo. Koji pak od tih razmaka. j e r tih je p u n o .193). o d n o s n o razmak koji se pojavljuje takoreći na masi kretanja.A k o je vrijeme razmak. onda je i vrijeme" (malo modificirani prijevodi T. Cime će se o n o što_J£_ji£. Usp. nego na o n o duž čega bjjse jarno^kretanje protezalo kada takoreći s njjuntrči.509). gledajući u kretanje. toliko bi dugo nešto drugo m o g l o mi­ rovati te bi se m o g l o kazati kako je vrijeme i za j e d n o i za drugo istovjetno. 219bl-2: „Vrijeme je naime ovo: broj kretanja s obzirom na 'ranije' i 'kasnije'". 2 3 A oba bi se razmaka mjerili j e d n i m različnim razmakom. i time što ne prestaje odmah. kao što se uvijek iznovice pojavljuje voda koja teče te razmak koji se na njoj motri. bjelodano "je kako je j t o v r i j e m j ^ . ^ tanje. . kakva mjera. Ni u Ari- 370 371 . No ne kaže se što je t o . a ni na određeni način uređenoga. ako je kazano kako postoji neki broj ili mjera za svako kretanje. j e r mjesto što g a j e prešlo jest „toliko i toliko" i to će biti razmak. poput dvojstva ili trojstva. ali su različite [stvari] kojih je broj: konji i ljudi" (pr. 2 5 Usp.r^izlikoyati od iz­ nenadnoga? Time_sto je_u_vremenu. koje je podmet. nego će biti „toliko i toliko" koje je nastalo u vremenu. a jer je takvo kretanje. A to „uvijek i z n o v i c e " bit će broj. imati razmak. kazao kako je o n o razmak kretanja u v r e m e n u . mjera u o d n o s u na što? A k o se istom mjerom mjere obje vrste kretanja. Kad bi tkogod k a z a o ^ k a k o j e vrijeme razmak k r e t n j a . a ono kojemu nije to je nejednoliko" (malo modificiran Ladanov prijevod). 228b26-27: „Jer [kretanje] se katkada određuje brzinom i sporošću. 9.jest vrijeme? A k o je vriieme razmak u r e đ e n o g a kretanja. Aristotelovu Fiziku Ε 4. iako je o n o očito od obojega različno. Naime. Iz toga p o n o v n o proizlazi tvrdnja kako je vrijeme kretanje.što je vrijeme. ako je vrijeme razmak kretanja Svega. r a z m a k n i j e izvankretanja. broj i mjera bit će takvi kao kad bi se brojem deset mjerili i konji i bikovi ili kao kad bi ista mjera bila i za vlažne i za suhe stvari. jer kretanje je n e p r e k i n u t o ) .i z n e n a d n o kretan j e . Naime.iznenadna. što bi o n o m o g l o biti drugo doli kreta­ nje? No ipak je „toliko i toliko".. i količina kretanja jest primjerice desetica. Naime. svojom neprekinutošću. i u stotinu konja i u stotinu ljudi. pa ni za istovrsno. i uopće sve kretanje. Δ 11. Sto je dakle taj razmak što ga zoveš v r e m e n o m postavljajući osobiti razmak kre­ tanja izvana? Naime. A TĆfje o n o što naš n a u m o t p o č e t k a traži . o d n o s n o vrijeme neće biti posvuda. pa će i v r e m e n a biti p u n o . dakle. J e T t o biva slično i isto kao kad bi tkogod. Ladana). nego j e i i e . tako da kretanje duž nekoga Tvrdnja da je vrijeme razmak (διάστημα) odnosi se na stoike. Jednolikost odnosno ujednačenost kretanja Plotinu će kasnije predstavljati vrlo važan moment u argumentaciji. nego mjesto. Ili će samo kretanje. No to bi bila m n o ž n o s t kre­ tanja. koja ne sadrži pojam vremena. nego u kretanju. Aristotelovu Fiziku Δ 11. ne bi mislio na razmak samoga kretanja. u usj^r^bjj5_gmrn^ u vremenu. 2 2 onda. Ladana). a razmak će pripadati masi. vrijedi: razmak nije isto­ vjetan za svako kretanje.kao kad bi tkogod govorio ο m n o g o topline . razmaka i sam razmak msj^vnjejme.kojih je neograničeno m n o g o . Zenon tvrdi kako je ono razmak kretanja (SVF 1. ono mjeri kretanje time što određu­ je neko kretanje koje će izmjeriti cjelinu". j e r kretanje. onda nije ni svakoga uređeno­ ga.ni ovdje se ne bi pojavilo ni izašlo na vidjelo vrijeme. kao prvo. T. 220b32-221a2: „Bu­ dući da je vrijeme mjera kretanja. onaj koji razmak postavlja u samo kre­ tanje bit će u nedoumici gdje da postavi razmak mirovanja. Tako. A ako tkogod. A _ o n o ne-iznenadno. S t o j e dakle i koju narav i m a taj razmak? On ne m o ž e biti mjestan. ako je raz­ m a k u s a m o m e kretanju. 219al2-14: „Zbog toga što je veličina neprekinuta i kretanje je neprekinuto. Valja isTJitati na koji je način vrijeme hroj kretanja ili mjera ( o v o pos^eČfnje je bolje. naime. Jer kako bi netko m o g a o brojiti n e u r e đ e n o i neujednačeno kretanje? Kakav bi broj tu m o g a o pos­ tojati. No to će „toliko i t o l i k o " biti izmjereno mjestom. Δ 12. nego su u vremenu. K o ­ liko se naime nešto kreće. jest brže i sporije. 220bl0-12: „Broj je pak jedan te isti. valja dvojiti vrijedi li to na isti način za svako kretanje. j e r i o n o mjesno izvan je razmaka. kao i u slučaju razmaka kretanja. No to nije vrijeme. ono kojemu je ista brzina to je jednoliko. 2 4 Prvo dakle i ovdje. štoviše razmak kojega kretanja . s druge strane. nego uvijek napreduje. Aluzija se vjerojatno odnosi na Aristotelovu Fiziku A 12. za koji bi netko s više prava m o g a o reći ka­ ko je vrijeme. pokaže na mnoštvo kre­ tanja . upitan što je vrijeme. a Krizip kako je razmak kretanja svijeta (SVF 2. nego uvijek iznovice kretanje. TVTeautim.

govori se „Ono što slijedi" (παρακολούθημα) mogli bismo odrediti kao „ono što se pojavljuje kad se pojavljuje nešto drugo". Budući da se ο vremenu ne može govoriti kao ο ostalim svojstvima nečega (Epistula ad Herodotum. i o n o m e koji tvrdi kako je vrijeme mjera kretanja Svega m o ž e se protusloviti iz onoga s t o j e već kazano i drugim s t o j e sada kazano ο mjeri kretanja . 2 8 No m o ž d a bi. No z b o g mjerenja to nipošto nije n u ž n o .. 374 . prema o n o m e kasnijemu. no vrijeme mu je pripadalo i prije negoli je bio izmjeren. vrijeme ć e m o stvoriti p o j m o m i naravlju o n o g a „kasnije". duša. istodobno ili ranije. n e g o j e uvijek drugo^ jnj. ko­ j e m u na svaki način pripada „ranije" i „kasnije"? To je kao kad bi t k o g o d kazao kako veličina nije tolika kolika jest ako nitko ne bi shvatio kolika j e . 2. vrijeme kao s l i k j ^ v j ^ n o s t i . O n o bi ο sebi m o g l o govoriti ovako: ranije. Ilijadu 16. No budući da je tamo postojala ra­ doznala narav koja želi vladati s o b o m i biti svoja i koja je odabrala da traži više od onoga što je prisutno. 73). baš i ako su M u z e tada postojale. O n o bi naime m o ž d a m o g l o biti vrijeme. ad Her. nego zdrav razum (έπιλογισμός /indukcija?/). Zašto vrijeme. N a i m e . 11. Valja ispitati je li o n o što slijedi kasnije. trpnostima. budući da joj je pripadala neka ne. 'Vremena još ne bijaše. ujedno ci­ jeloga i već neograničenoga života. No kakve bi to veze imalo s p o j m o m vremena? kao da je u vremenu. Demetrije Lakonski to je protumačio tako kao da je vrijeme σύμπτωμα συμπτωμάτων (fr. vrijeme će biti o n o što slijedi kretanje u vremenu.m o g u ć e je naime da isti broj b u d e i o n o što mjeri i o n o što je izmjereno . kako je prvo ispa­ lo vrijeme? M u z e j o š nisu postojale i po svoj ih prilici nitko ne bi m o g a o zazvati da to kažu. prije nego s t o j e stvorilo to „ranije" i postalo potrebujuće o n o g a „kasnijV^ajedjip^j^Tjjm^g^^ n e g o je i o n o samo u njemu mirovalo. kao stoje primjerice sjena παρακολούθημα tijela. kako bi za nj m o g a o postojati broj? Ne bi m o g a o osim ako t k o g o d ne bi izlučio koji njegov dio te ga mjerio. nego je preuzeta iz drugih izvora.^jm)^n^ičjmvsi^e¥u duljinu guta jDroizveli. Epikur naime vrijeme razmatra u kontekstu συμπτώματα („događaja". posve čvrstoga te. b. kad bi to tkogod razložio. kretanjima i mirovanjima (Ep. Naime. P o t r e b r m j e j i a se p o n o v n o j j z d i g n e m o do o n o g a položaja za koji smo rekli kako je pri vječnosti. do onoga netremnoga.naime. o n o m e što nije istovjetno. ali i „svojstava"). „zgoda". A budući da su tamošnje stvari mirovale u sebi.preostalo bi kazati što treba smatrati da vrijeme jest. bilo u smislu o n o g a što je izmjereno bilo u smislu onoga što mjeri . pokrenula se i time se pokrenulo vrijeme te krećući^se prema o n o m e što j g u v i j e k _ r p o t o m ' ' . 294 Usener). zašto pridodavanjem broja. 29 10.112-113. Budući da je vrijeme neograničeno i budući da se tvrdi kako je takvo. iako terminologija nije posve Epikurova. Jer v r e m e n u je svojstve­ no da je „ t o l i k o " i kad ga nitko ne mjeri. prije činilo povijest pro­ blema) te ukoliko smo ukratko ponešto kazali ο svakoj postavci. gore. netrpnostima. Usp. ne bi bilo i prije duše koja mjeri? Bilo bi osim ako t k o g o d ne bi kazao kako nastanak v r e m e n a nastaje iz duše. No budući da ne istražujemo što vrijeme nije n e g o što jest te budući da su m n o g i prije nas m n o g o toga kazali ο svakoj pojedinoj postavci (što bi. nije nam potreban dokaz (άπόδειξις).zašto bi dakle vrijeme bilo kad biva broj. koji miruje u JeTJriomu i prema J e d n o m u . a ne kad postoji kretanje. kako se pojavilo i nastalo. odnosno barem za tamošnje stvari još ne bijaše. osim razloga nepravilnosti pristajat će svi drugi koji su protiv njih navedeni . ako postoji nešto takvo što „slijedi ranije". noćima. A k o je tako. M o g a o bi pak tkogod kazati kako je duša o n o što potrebuje veličinu za mjerenje. Usp. 72). kako god da se ο t o m e govori. tkogod m o g a o zazvati samo nastalo vrijeme.Nadalje. da uočimo kako je vrije­ me neko specifično svojstvo (ίδιον τι σύμπτωμα) koje povezujemo s danima. Tvrdnja da je vrijeme ono što slijedi kretanje odnosi se na Epikura. Tvrdnja da je vrijeme o n o što slijedi kretanje 2 7 ne podučava što je vrijeme niti govori išta prije negoli se kaže što je o n o što slijedi.

put u m n o ž i n u . Tu riječ Platon u Timeju (44c2) rabi ipak u drukčijemu smislu. Die Stoa. dok se ona otpustila i uje- 376 377 . stvorila.jer za nj. a prošli živoTu~seb~i sadrži prošlo vrijeme.kreće se i u njezinu vremenu. a zatim re­ d o m p o n o v n o neku različnu. Jer na taj će način oponašati bitak Jednoga.mirna m o ć i da je o n o što je tamo vidjela uvijek htjela prenijeti na drugo. P o t r e b n o j e dakle d a s e vrijeme shvati n e k a o d a j e izvan duše. skupljeno i što je v e ć neograničeno ako. nije htjela da u njoj bude prisutno sve skupljeno. Na taj će naime način oponašati o n o što je v e ć cijelo. pokazujući svoju djelatnost jednu za drugom. a niti je sadanji život naličan o n o m e prije. umjesto v e ć ne­ ograničenoga i cijeloga . o n o što je u neprekinutosti jedno. kako se vje­ 30 ruje.ie_jwromcmila^sebg J -umiesto vječnosti stvorivši vrijeme. 5 1978.jer on je dje­ latnost neke vječno postojeće duše. uzastopnost. uvijek u prikuplja­ nju.4-7) i što nemaju funkciju opće­ nitoga principa (IV 4. umjesto u m n o g a kretanja . Dakle. umjesto skupljene cjeline .kad bismo dakle pretpostavili da o n a više nije djelatna. Kad bi dakle tkogod kazao kako je vrijeme život duše u kretanju koje se preinačuje iz j e d n o g a na­ čina života u drugi. kao što je i vječnost t a m o .)". za ovo Sve.5. a to „različan" sadržavalo je različno vrijeme. isto tako i duša. nego kao nešto što se u duši zrije. stvara. nadalje. morala pomaknuti. kao što se ovo Sve odnosi prema o n o m e . umjesto neprotežnoga i J e d n o g a slika Jednoga. 12. „Kao što je Platon to jednom učinio s parmenidovskim bitkom. protežnost života u sebi sadrži vrijeme i uvi­ j e k dalje napredovanie_života v O e b i uvijeksjađrzi vrijeme. V 3.o n o što je uvijek u slijedu p r e m a neogra­ ničenome..kretanje nekoga dijela duše. ne bi m o g l a ni u to. Primjerice. w o mfiuF B u duči naime da se o n o u njoj kreće . hoće biti u bitku. oponašanjem-onoga svijeta stvorivši sjetilni svijet koji se pokreće krjetanjem k o j e .5 sqq. čega bi j o š bilo m i m o vječnosti? Sto bi bilo o n o što je uvijek drukčije kad bi sve mirovalo u J e d n o m u ? Sto bi. te s drugim razumijećem ide p r e m a o n o m e što prije nije postojalo. u smislu „životnoga vijeka". Sličan su nauk zastupali stoici. S „način života" ovdje prevodim βίος. P o ­ t o m je i stvorenomu dala da robuje v r e m e n u učinivši da o n o bude CTJČfan VfreiiiHim ι πνΆ II|U|IIWM |Jlll. umjesto istovjetnosti i nepromjenljivosti te o n o g a što miruje . n e m a drugoga mjesta doli duše . Zenon govori ο λόγος σπερματικός kao ο djelatnoj moći (SVF 2. a ni vrijeme ne treba shvatiti kao uzastopnost ili o n o „kasnije" (kao ni vječnost t a m o ) .11-13. te da ostaje u mirnoći. da bi m o g l a krenuti. ako je ona uvijek takva kakva jest i već neograničena i ako vrijeme treba da b u d e slika vječnosti. a razdiobom prikriva množinu. razvijajući ga. uza svoju djelatnost. K a o što pojam iz mirnoga sjemena. tako je Zenon razdijelio Heraklitov logos u mnoštvo te govorio ο nebrojenim 'spermatikoi logoi'. prvo .39. koji vode oblikovanju pojedinih stvari" (M. njje tamešnjeTliegji^ T l S i i i i o ć e biti slika onoga. i umjesto da posjeduje Jedno u sebi on troši to Jedno izvan sebe i napreduje u neznatniju duljinu. Pohlenz. 3 1 bi li izgledalo da taj govori nešto istinito? Jer ako je vječnost život u mirovanju i istovjetnosti. k a m o bi duša m o g l a krenuti doli u o n o u č e m u jest? Štoviše.258). Ujedno je dakle život različan. jer niti razumijeće bijaše djelatno. a ni u sebi. duljina takva načina života koji napreduje u jednolikim i j e d n o v r s n i m preinakama koje nečujno prolaze i koja posjeduje neprekinutu djelatnost. 78). mogli b i s m o izmjeriti koliko je njezino mirovanje. onda treba kazati: umjesto tamošnjega života postoji drugi život koji je takoreći h o m o n i m a n ovdašnjoj m o ć i duše. Geschichte einer geistigen Bewegung. I ona naime jest u v r e m e n u i u njemu se kreće. budući da je duša djelatna. jer prvo bi se. u misli učinili da se ta m o ć po­ n o v n o vrati i kad bismo zaustavili taj način života što ga o n a sada ima kao nezaustavljivoga i nikada ne zastajućega . što je u njoj Ls njom.o n o što će djelomice i uvijek postajati cijelo. nego u stvaranju i rađanju . . Na posve je istome tra­ gu i Plotin. no Beierwaltes (257) upozorava na razliku: „Plotinovi λόγοι γεννητικοί. Uostalom. Kad bismo. koja ne postoji prvobitno. Naime. kao što se ni vječnost t a m o ne smije shvatiti izvan bića. onoliko dugo koliko je duša izvan vječnosti.mwr?fl5ffllvativSi U. ne bi bilo ni same kruglje. p r e m a vječnosti. bilo o n o što je ranije? A što bi bilo o n o što je kasnije ili o n o što bi m o g l o biti? Uz to.o n o što ne miruje u istome. οί λόγοι οί ποιοϋντες razlikuju se od stoičkoga λόγος σπερματικός prije svega u tome što ih valja misliti kao nematerijalne (V 1. a i da stane. uz to. S ovoga mjesta valja shvatiti kako je vrijeme ta narav. A k o se dakle. nego proizvodi uvijek drugo.8. duša je. λόγοι έν σπέρμασι. i to ne p r e m a sebi. nego da je zaustavila tu djelatnost te da se i taj dio duše okrenuo prema tamošnjemu svijetu.

no ipak više na osnovi onoga koje se kreće. 3 6 No Platon za bivstvo vremena nije kazao niti da je o n o što mjeri. Usp. nego slučajno. j a " ? Je li to o n o na temelju čega jest mjerenje? Budući da o n o jest da bi mjerilo. a vrijeme neće biti mjera kretanja p r e m a štostvu.dinila. 13. kad bi tkogod kazao kako kretanje i kruženje na neki način mjere vrijeme . izmjereno na osnovi određenoga kretanja. jer pišu za poznavaoce i za one koji su ih slušali. Aristotelici. prethodnu bilj. koje se ne m o ž e shvatiti ni razumjeti drukčije . m o g a o bi kazati kako je o n o onoliko koliko je mjesto. z a h v a ć e n o u „toliko i toliko" v r e m e n a i koje se često broji. prije negoli mirovanje. planeti lutalice. a i lakše je spoznati ko­ liko se nešto kretalo doli koliko je mirovalo. neka se taj prisjeti da on kaže kako su one nastale radi razjašnjenja i razlikovanja v r e m e n a i zato da bi bilo jasne m j e r e . koji nisu znali brojiti . ne nastalo. bilo bi različno. o n o što se mjeri na osnovi kruženja to je o n o što se u njemu očituje . budući da nije bilo m o g u ć e da se samo vrijeme odredi d u š o m .j e r o n o je nevidljivo i neshvatljivo. budući da ga nije sposoban objasniti jer je neodređeno. bilo da o n o uređeno miruje. vrijeme dokinulo. nego o n o prvo treba biti to što jest. Naime. ili kao kad bi tkogod za samo kretanje. iako je određuje. objasnit će koliko je kretanje. Naime. Kad bi t k o g o d kazao kako Platon i pomicanje zvijezda nazivlje v r e m e n i m a . kretanje Svega bit će mjereno prema vremenu. m o ž d a ih samo mi ne shvaćamo.bit će vrijeme. Jer i da mjeri. pokreće prema spoznanju i prijelazu na vrijeme. dovest će do poimanja veličine prošloga vremena. Dakle. To bi bilo isto kao kad bi tkogod kazao kako o n o što se mjeri na osnovi lakta jest veličina ne kažući što ona jest. bilo da se kreće. kruženje očituje vrijeme. o n o u čemu se druge stvari kreću i miruju jednoliko i uređeno. j e r je on jednolik vrsti kretanja na koju se oslanjamo. U z r o k našega neshva­ ćanja jest taj što oni u svojim spisima nisu objasnili s t o j e vrijeme. „ n e š t o je toliko koliko sam j a " ? A što je to . 3 3 P o t o m . iako jasno kažu kako je vrijeme mjera u smislu o n o g a što se mjeri. a o n o što se na osnovi njega mjeri od njega je različno. nego o č i t o v a n o na osnovi kruženja. Prigovor se odnosi na Aristotela.ko­ liko je to m o g u ć e . No samo vrijeme više ne treba posjedovati o n o u č e m u jest. No m o ž d a oni to ne čine na obrnut način. dakle u njegov ezoterički nauk. Stoga. 3 4 mogli s m o naći koliki je vremen­ ski razmak. kao m j e r o m vremena. a opravdava se činjenicom što Ari­ stotelova rasprava ο vremenu spada u tzv. A na osnovi nečega uređenoga o n o se m o ž e pojaviti i pokazati u mišljenju. o n o što mjeri ili o n o što se mjeri. jer u svojemu „ t o l i k o " očituju „ t o l i k o " vremena. nije li mjera? Dakle. i o v o Sve r o đ e n o je u takvoj djelatnosti . budući da je prije bilo ne­ što drugo. Jer kako bi o n o mjerilo i što bi o n o mjereći kazalo. 3 2 N a i m e . nismo pogodili njihovu namjeru. a niti da je o n o što se na osnovi nečega mjeri. Timej 38c2-6: „Dakle.o n a je vrijeme. a ovo Sve je u vremenu. a različno je kao i o n o što se mjeri. j e r duša ga je rodila zajedno s ovim Svim. kretanje.to objašnjenje ne bi bilo n e m o g u ć e .tvorac stvara dan i noć. a ako postavi nekakvo mjesto što ga je kretanje prešlo. u kojemu samo kruženje jest. dolazi pojam b r o j a . kad su ljudi shvatili koliki je razmak od j e d n o g a do drugoga izlaska. Misli na izlazak bilo kojega nebeskoga tijela. s p o m o ć u kojih d r u g o t n o š ć u bijaše m o g u ć e shvatiti dvojstvo. nego. prenošen usmeno. da bi vrijeme nastalo stvoreni su Sunce. i to na obrnut način. 378 379 . Stoga je i k a z a n o kako je vrijeme nastalo zajedno s ovim Svim. zbog toga razloga i takva božjega nauma ο nastanku vremena. i mogli s m o se nečim takvim služiti takoreći kao mjerom. samo vrijeme nije mjera. j a s n o je da početak toga kretanja prema ovdašnjim stvarima i ovaj način života rađaju vrijeme. Dakle. Mjesec i pet drugih zvijezda. za razlikovanje i čuvanje vre­ menskih brojeva". kaže. a niti su ljudi mogli sami od sebe izmjeriti svaki od njegovih dijelova . Naime. ακροαματικού διδασκαλίαι. Stoga su o n i 3 0 do­ vedeni do tvrdnje kako je vrijeme mjera kretanja umjesto da_kažu kako je vrijeme o n o što se mjeri kretanjem i da p o t o m jpridodaju što^e-to^ose-rrrjefT^Fetanjem. a odatle. kazao kako je o n o to što se mjeri na osnovi mjesta. T a k o je mjera kretanja o n o što je Usp. a n e d a g o v o r e ο o n o m e što slučaj­ no nastaje u n e č e m u njegovome. d o k o n o što se mjeri jest samo slučajno. ali ipak ne i nastati. ponajviše za njih. A jedinstveno kretanje.

ni c]^sa_nrJ^pdvQ^na ni od kojega dijela svijeta. u namjeri da iz odredbe vremena posve eliminira pojam broja. kada takoreći shvati kretanje nogu. tada shvaća koliko je kretanje.j e r o n o jest nešto . kao što ne miruje ni život s kojim trči i hita. j e r je u t o m u životu. Tijelo koje se kreće toliko vremena odvest će do tolikoga kretanja .e. hoteći objasniti njegovo bivstvo kaže kako je o n o nastalo zajedno s n e b o m prema prauzoru vječnosti te kako je pokretna slika. a ne και τό θέσν ili καΐ θετέον. u navodima iz Platona ispušta Platonovu tvrdnju da vrijeme protječe u skladu s brojem {Timej 37d6) odnosno da su nebeska tijela.^a-pasjeduje_iajedno sa' švojluh djelatnošću. Duša je_dakle prva dospjela u vrijemej^tv^rikdj^rijejneJ. kao što ni duša u n a m a nije odvojena ni od kojega nasega~3ijela. Stoga vrijeme neće biH'rastrgano^jerJo ιμ|β ru vječnostTkoja na drugi način postoji ύ svim istovrsnim stvarima. osim radi razlikovanja vremena. 3 9 Vrijeme će naime biti ili bijaše tako kako će on sam biti u onome što kaže. vratio u Jedno. 3 7 Ipak. istodobno i nestali. a zajedno sa stvaranjem i njihovo prela­ ženje j e d n o u drugo. dočim o n o m u kretanju p r e m a koje­ mu je i o n o prvo kretanje nastalo to ne dopušta. j e r o n o je samo proizvodeće kretanje . iako je od njega prvotno postalo i „ranije" i „kasnije". Ono više nije u nečemu. No protiv takvih je tvrdnji potreban drugi način dokazivanja. a sve duše jesu jedna. te je odavde m o ­ guće spoznati kakvo je i koliko je vrijeme. Usp.ono je nai­ me uzrok . U prijevodu isto tako slijedim njegov prijedlog („behaupten". isto­ dobno nastavši. A k o bi se dakle taj život. j e r ne posjeduje taj život. koje se protezalo istim razmakom. koji odgovara najmanjemu dijelu vremena. Kaže kako je nastalo zajedno s n e b o m zato što takav život stvara i nebo. ne­ ka promotri da prije toga kretanja pokret u čovjeku bijaše tolik. Je li dakle vrijeme i u nama? Ono je u svakoj takvoj^duši^ u svakoj postojiTstovrsno. valja tvrditi kako je očito da griješi kad bi kazao „bijaše" ili Kako napominje Beierwaltes (284).nego je za očitovanje vremena kruženje dobilo neki najmanji dje­ lić. ne bi kazao ka­ ko jest nešto.te za istinskije kretanje.50 čitam καταθετέον. „erklaren") 380 381 . bio bi u najvišemu smislu bezuman.i do njegova vremena. ako je do tolikoga vremena zadržao kretanje tijela. S obzirom na sve što je kazano. ta­ ko stvara i uzastopnost. te nebo. No kad bi tkogod u z e o „ranije" i „kasnije" ovdašnjega kre­ tanja i kazao kako je to vrijeme . koja niti zajedno s njom trči niti se s njom proteže. „bit će". a ne kretanje duše koje je u njoj u trajnomu putu? Zato što o n o prije nje jest vječnost. Zašto o n d a to kretanje Svega vraćamo u o n o što ga obuhva­ ća te k a ž e m o kako je o n o u vremenu. a ono do kretanja duše. kad bi m o g a o . nastala i za čuvanje vremenskih brojeva (38c6). koje posjeduje „ranije" i „kasnije". Isto je i s dušom Svega. ono u što će nas htjeti voditi već je bez razmaka. jer nema u čemu biti. Plotin. Kad bi tko­ god kazao kako vrijeme nije u opstojnosti o d n o s n o kako ne po­ stoji. potrebno je uzeti u obzir i to da kad netko shvati koliko je prešao čovjek koji se kreće. j e r vrijeme ne mi­ 38 ruje. Timej 38b6-7: „Vrijeme je dakle nastalo s nebom da bi oni. To je dakle ono što prvobitno postoji i u čemu su druge stvari. a je­ dan život proizvodi n e b o i vrijeme. A kako onda vrijeme može-biti-possaida? Jer. ako bi ikada došlo do kakva njiho­ va nestanka". ujedno bi stalo vrijeme. j e r on time neproduševljenome kretanju dopušta da ima „ranije" i „kasnije" te vrijeme po sebi samome.kao što stvara svaku pojedinu od svojih djelatnosti. A u što vodi kretanje duše? Naime. prema Beiervvaltesu. *"*" U 13.

postojeći. početak prauzor broj život. pojam 1 život bog kretanje svijet dokaz. mogućnost oblik slika biti. mišljenje. izraz. τό ov . 1 Rječnik najvažnijih termina νοέω νόησις νους shvaćati. ών . stvaranje όρασις όράω ουρανός πρότερον ύφιστημι ι ύποκείμενον ύπόστασις ύστερον φύσις χρόνος ψυχή razmak moć. uspostavljati. pojam mirovati. 382 383 .. ostajati mjera i _. vječan zamjećivanje uzrok vječnost vječan počelo. zreti nebo ranije davati opstojnosti.bitak.biće. steći opstojnost podmet hipostaza. misao. umovati mišljenje um zrenje gledati. način života rođenje. ουσία .bivstvo Jedno djelatnost poimanje. misliti. rasprava. τό είναι . opstojnost kasnije narav vrijeme duša άδιάστατος άιδίότης άίδιος αϊσθησις αίτια αιών αιώνιος αρχή αρχέτυπος αριθμός βίος γένεσις διάστημα δύναμις είδος είκών ειμί έν ενέργεια έννοια ζωή θεός κίνησις κόσμος λόγος μένω μέτρον neprotežan trajnost trajan.

do 1993. u Županji. Povijesno-filozofijske studije (Zagreb. Pragu. 1988). 1991. na temu determinizma u antičkoj filozofiji. zajedno s Filipom Grgićem. Od 1989. 1995) te. Kao Feodor Lynen stipendist Humboldtove zaklade usavršavao je antičku filozofiju u Sjedinjenim Američkima Državama (1987-89). s posebnim naglaskom na objavljivanju hrvatske filozofije pisane latin­ skim jezikom. De continuitatis lege (Zagreb. član redakcije časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske fi­ lozofske baštine. 1986). Filozofija Andrije Dorotića (Zagreb. 384 385 . prijevod i komentar (Zagreb. 1987). Tubingenu. Od god. od 1989. Studirao i jednopredmetnu klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu. 1986). Član je među­ narodne organizacije Project Theophrastus i udruženja American Society for Ancient Greek Philosophy. u zvanju znanstvenog savjetnika. 1980). Politika Platonovih „Zakona". Josip Talanga rođen je 1953. Dokto­ rirao je na Sveučilištu u Bonnu 1985. Zagreb. Gostujući profesor filozofije na sveučilištu u Beču (1992-93). na Fakultetu političkih znanosti s tezom Platonovi „Zakoni" kao filozofijsko utemeljenje filozofije. do 1991. diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakul­ tetu te politologiju teorijskog smjera na Fakultetu političkih znanosti. 1975. Bavi se grčkom i srednjovjekovnom filozofijom. Aristotel. Varia philosophica (Zagreb. radi u Institutu za filozofiju u Zagrebu. Gimnaziju pohađao i završio u Zagrebu. glasila Fenomenološkega društva u Ljubljani. 1989. do 1994. predstojnik Instituta za filozofiju. Kantom i kantovskom tradici­ jom. Kraći istraživački boravci u Oxfordu (1980). Uvod. Knjiga šesta i sedma. Od 1981. Uz članke i studije u domaćoj i međunarodnoj periodici objavio Vježbe u filozofiji (Zagreb. gostujući istraživač na sveučilištu u Tubingenu (1994). utemeljitelj te pročelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske. Uvod u studij Platona (Zagreb. 1995). član redakcije časopisa Filozofska istraživanja. Bio je gostujući profesor na sveučilištima Augsburg (1993) i Rutgers. Platonova Politeia. Padovi (1982). Matija Vlačić Ilirik. Priredio zbornik Filozofija i teologija. 1993. Specijalizirao je srednjovjekovnu filozofiju u Louvainu (1986-87). Oxfordu i Louvainu. Od 1989. Beču (1991). Jed­ nokratna predavanja na sveučilištima u Ljubljani. Braunschvveigu. Pre­ ludiji. Ο tumačenju (Zagreb. Paralipornena dialectices (Zagreb. urednik časopisa Godišnjak za povijest filozo­ fije. 1994). Ruder Josip Bošković. Od 1983. Beču. SAD (1993-94) te sudionik domaćih i međunarodnih simpozija. Završio gimnaziju u Zagrebu te studij filozofije i klasične filologije u Bonnu. Osim članaka u hrvatskim i međunarodnim časopisima objavio je također Zukunftsurteile und Fatum (Bonn. 1992). Od 1993. Od 1992. Od 1979.Bilješka ο autorima Damir Barbarić rođen je u Zagrebu 1952. Bologni (1987). 1989). uposlen na Institutu za filozofiju u Zagrebu. 1991). Leipzigu. glavni urednik časopisa Studiae historiae philosophiae croaticae. Ideja dobra (Zagreb. član međunarodnog Znanstvenog savjeta časopisa Phainomena. Doktorirao 1980. teorijom spoznaje i etikom te hrvatskom filozofskom baštinom.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful