U r e d n i c a u Školskoj knjizi Maja Uzelac U r e d n i k edicije „Hrestomatija filozofije" Damir Barbarić Priređivač sveska Damir Barbarić Autori suradnici

na svesku Damir Barbarić, Josip Talanga Damir Barbarić, Prevoditelji suradnici na svesku Filip Grgić, Milivoj Sironić, Dubravko Grafičke urednice Marija Maslovar Marija Prvonožec Naslovnu stranicu opremila Karmen Ratković Ivo Lektor Pranjković Škilji

Damir Barbarić

GRČKA FILOZOFIJA

Korektor Filip Grgić Priprema „Grapa", Zagreb ISBN 953-0-61302-4 CEP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 1(091) BARBARIĆ, Damir Grčka filozofija / Damir Barbarić ; [autor - suradnik na svesku Josip Talanga ; prevoditelji Damir Barbarić... et al.]. Zagreb : Školska knjiga, 1995. - 388 str. ; 21 cm. - (Hrestomatija filozofije ; sv. 1) Bibliografske bilješke uz tekst. ISBN 953-0-61302-4 951123120 Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Š K O L S K A K N J I G A · Z A G R E B • 1995

Sadržaj

P r e d g o v o r u r e d n i k a edicije G r č k a filozofija - n a z n a k e za lektiru i studij tekstova (Damir Barbarić) Heraklit Fragmenti Parmenid Fragmenti Platon {Damir Barbarić) djela {prijevod M. Sironić)

Heraklitova {Damir

Barbarić) {prijevod D. Skiljan)

P a r m e n i d o v a djela {Damir Barbarić)

5£2^>

w. 4 Ci)

I z b o r iz P l a t o n o v a djela {prijevod D. Barbarić) Fedon Simpozij Politeia Fedar Sofist Timej Aristotel {Damir Barbarić) I z b o r iz A r i s t o t e l o v a djela {prijevod D. Barbarić) Metafizika Ο duši Ο pamćenju i prisjećanju Ο snovima Plotin {Josip Talanga) I z b o r iz P l o t i n o v a djela {prijevod F. Grgić) Ο trima prvobitnim hipostazama (En. VI) Ο vječnosti i vremenu (En. III 7) Bilješka ο a u t o r i m a

Predgovor
Načela zamisli i izvedbe
1. Riječ „ h r e s t o m a t i j a " ( χ ρ η σ τ ο μ ά θ ε ι α ) o z n a č a v a knjigu sastavljenu od izabranih o d l o m a k a tekstova korisnih za učenje, stjecanje i unapređenje znanja. I riječ i stvar povijesno pripadaju u o k r u g kasnohelenističkog iskustva i razumijevanja mišljenja, učenja, znanja, i znanosti - što sve tada j o š znači prije svega: filozofije u smislu stjecanja, prenošenja i nasljedovanja u bitnome već go­ tovih i pozitivno postojećih naučavanja, d r u g i m riječima „ d o g m i " . Hrestomatije - o g l e d a n e sa stajališta živog i n e p o s r e d n o g filozofi­ ranja, naprimjer upravo o n o g a koje je p r e t h o d i l o razdoblju hele­ nističke učenosti - pripadaju dakle, zajedno s rječnicima, leksiko­ n i m a i enciklopedijama svih vrsta i namjena, u biti t e k filozofij­ skoj eklektici i doksografiji te dijele s njima sve p r e d n o s t i i ne­ dostatke kojima su po n u ž n o s t i praćene. Ipak, daleko od t o g a da bi se iz takve, povijesno d o d u š e is­ pravne, spoznaje smjelo izvući zaključak k a k o su sve te vrste pri­ p o m o ć i učenju i ovladavanju p r e d a n i m znanjem filozofijski spo­ redne. Istina je da s a m o živo filozofiranje stoji p o d d r u g i m zako­ n i m a i obitava u d r u g o m e l e m e n t u no što je to onaj p u k o g znanja i poznavanja postojećega. O n o što j e r e c i m o P l a t o n n a z i v a o „ b o ­ ž a n s k o m m a h n i t o š ć u " , ili p a k B r u n o „ h e r o j s k i m z a n o s i m a " hrani se o č i t o iz d r u g o g izvora i ne da se s a m i m z n a n j e m nadomjestiti.

ove

hrestomatije

7

sabirati samo to što k a o o n o b i t n o . Z a b l u d a je pri­ t o m d a k a k o p o d „ u č e n j e m " shvaćati t e k p u k u r a n u o b u k u mla­ d e ž i i n e k o prvo usađivanje osnovnih znanja.„ u č i t i filo­ zofiju" znači spoznati i iskusiti sve njene mogućnosti koje su p o ­ viješću na j a v u iskrsle. da bi upravo tim čitanjem t e k bilo z b r a n o da istupi u pojavu istine. S l o b o d a n i s a m o na o n o najviše usmjeren p o g l e d u povijest p o k a z u j e da su u njoj razdoblja d u b o k o g i o b u h v a t n o g stvaralaš­ t v a više i z u z e t k o m no p r a v i l o m . a j o š rjeđe b i v a za svoga v r e m e n a kao takav p r e p o z n a t . kao „ s m i s a o " i „ s a m a stvar". struje i orijentacije.učiti. 8 9 . u tekstu prebiva. latinsko legere. uzajam­ ne „ z a v i s n o s t i " . s druge strane. U filozofiji n e m a lagodnosti o s l o n c a na „ s u v r e m e n o " . ma koliko inače k o r i s n o i č a k n e o p h o d n o bilo kao priprema.kako se to o b i č n o smatra . koji se i tako rijetko posrećuje. da . O v o j je drugoj za­ daća prije svega p o z i t i v n o izložiti postojeći i prošlosti pripadajući korpus svega o n o g a što se ikada pojavilo kao filozofija. ili n j e m a č k o lesen. što ih čitatelj t r e b a po m o g u ć n o s t i cjelovito i p o d r o b n o usvojiti. K a n t j e j e d n o m . p o p u t „filozofije". sabirati se k o n o m e b i t n o m . Filozofirati zna­ či prije svega stalno se „ v r a ć a t i " u temelj i početak te ga otvarati za b i t n o pitanje i m o g u ć u preinaku. s a m o po sebi j o š ne uči d u h u . D r u g o . dakle na „ s m i s a o " čitanoga teksta. N o .„ u n a t r a g " . Brati dakle znači: .A l i ništa manje ne važi stav da široko. i to nikako ne t e k kao nešto p u k o „ p r o š l o " . n u ž n e i „ o p ć e v a l j a n e " . nazore. I najbolji učitelj i najprobranija lektira m o g u tek. Prva p a k ide za tim da čita­ telja s a m o g neposredno suoči s djelom i djelatnošću filozofiranja. a k o se posreći.ipak j e s t neophod­ nim uvjetom svakog m o g u ć e g vlastitog stvaralačkog p r i n o s a filo­ zofiji. v e ć u p r a v o filozofija. smislenoga govora. i to po m o g u ć n o s t i uistinu znati. D a p a č e . I u p r a v o je u t o m e dovoljan razlog hrestomatije filozofije. dakle sva naučavanja. koje se o n d a zbiva p u t e m z b o r a i zborenja. te ih na taj način . u m u . za o n o čitano p a k prigoda m o g u ć e g sjajenja u istinu. 2. u i s t o m e zna­ čenju k a o i g r č k o λέγειν. biti u tu svrhu n e k o m valjanom p r i p o m o ć i . o n d a u s v a k o m slučaju b i t n o druk­ čije no sve d r u g o p o z i t i v n o postojeće znanje.samo filozofiranje. pojedi­ ni narodi. a da d u h u njima ne sabere svoje snage za odbacivanje j e d n o g i rađanje n o v o g svijeta. Sve o s i m origi­ nalnog teksta u hrestomatiji je u b i t n o m e s p o r e d n o . „ C i t a t i " se u n a š e m s t a r o m j e z i k u zvalo „ b r a t i " . s o n i m mišljenim. Filozofija i nije ne­ k a k a v s k u p negdje postojećih. kao i ujedno. zajedno s m n o g o s t u k o p r e p l e t e n i m m e đ u o d n o š e n j i m a najrazličitijih „utjecaja". u č i t i i naučavati j e s t u p r a v o . na kojem b i s m o on­ da. Čitanje je sve prije no nevina zabava: za čitatelja m o ž d a i ponajdublja životna avantura.zbirati i sabirati. T e k onaj tko je iskus­ t v o m i bitnim znanjem d a l e k o d o s p i o m o ž e u o p ć e z a p o č e t i s istin­ skim učenjem. vlastitom ž i v o m mišljenju ( ν ο υ ς ) . k a k o to d a v n o reče Heraklit. o s o ­ bito u njenoj prosječnoj pojavi i samorazumijevanju . takoreći u i m e svih koji su n e p o s r e d n o sami iskusili p o s a o p r a v o g filozofiranja. P r v o t o d a j e pri „ u č e n j u filozofije" sve na t o m e da se sami neposredno upustimo u iskustvo mišljenja. A k o dakle i nije u našoj vlasti to i z n o s i li povijest u n a m a i k r o z nas j e d a n novi svijet na vidjelo. grupe naroda.stalno novoj m o g u ć o j interpreta­ ciji o t v o r e n o . m o ž e li se o n a u o p ć e učiti? A k o da. „suprotstavljanja" i „prevlada­ vanja". tek imali s v o m s n a g o m svoje radinosti i o š t r o u m n o s t i dalje graditi o n o na čvrstim i n e u p i t n i m temeljima počivajuće. j e d n o ipak u s v a k o m slučaju stoji do nas: . Desetljeća i stoljeća m o g u j e d n o za d r u g i m m i r n o slijediti. p o m o ć i o s l o n a c pri t e š k o ć a m a zahtijevanog pravog čitanja.u razlici r e c i m o s p r a m sve i svake znanosti. Iz dvije n a v e d e n e značajke razvidna je temeljna razlika hre­ stomatije filozofije od svake historije filozofije. Š t o t o uistinu z n a č i ? Poglavito dvoje. b i o u p o z o r i o n a t o d a o n o što s e n e m o ž e t e k tako. k a k o se o b i č n o mni. „nasljedovanja". Č a k i ideja j e d n e n a v o d n o „vječne filozofije" (philosophia perrenis) znači ipak iz­ v o r n o nešto i z temelja d r u g o . umijeća i znanosti. pa i čitavi kulturni krugovi j e d n o g ši­ r o k o g zemaljskog podneblja m o g u takoreći dovijeka na taj n a č i n preživljavati na o b o d u povijesti. g o t o v i h i za prenošenje i „usvaja­ n j e " p o d o b n i h znanja. „ a k t u a l n o " i „ s a d a š n j e " stanje. i p o m o ć u nje ne uči b i l o što od čovjeku m o ­ g u ć i h vještina. j o š ma k a k o o p ć e n i t e . j e d n a k o tako sebe sama pri čita­ nju i u čitanju na o n o bitno.naseljeno u slovu izvornoga teksta. k a k o je o n o . temeljito i p o d r o b n o zna­ nje — mada. m e đ u t i m . U njoj se. začetog u sabiranju čitanja.„ z n a t i " . U ž i v o m je filozofiranju pri­ sutna ujedno sva njegova bitna povijest. ne o s v r ć u ć i se suvišno . pa bile njene istine.

Toj se i takvoj o d g o v o r n o s t i iz­ b o r a i odluke naprosto ne da ukloniti.s o b z i r o m na nesretnu oskudicu dobrih.t a m o gdje je hrestomatija uspjela . p o z n a t a d o s a d ipak g o ­ t o v o s a m o u ž e m k r u g u djelatnih istraživača i rijetkih u p u ć e n i h m e đ u ostalima. s m a t r a m o svojom d u ž n o š ć u izložiti u najkraćim crtama neke od glavnih načela kojima je bila v o đ e n a njegova zamisao i izvedba. ili i u o p ć e bilo kakvih prijevoda kla­ sičnih tekstova filozofije na h r v a t s k o m j e z i k u . P o ­ v r e m e n i dosadašnji nekritički i amaterski pokušaji da se kriterij objektivnog svjetskopovijesnog rangiranja razine o d r e đ e n o g filo­ zofiranja potisne n e m i s a o n i m hvalospjevima p o t e k l i m iz pretje­ r a n o umišljenog rodoljublja i česte frustracije p r i p a d n i k a manjih kultura o v o m bi edicijom vjerojatno morali ostati b e z o s l o n c a . i kako. razlika. ipak p r v e n s t v e n o svojim danas j o š n e d o v o l j n o u o č e - 3. i nije d r u g o do stanovit rasap i deka­ dencija o n o g a što su G r c i filozofijski bili postigli za s v o g „klasič­ n o g " doba. za uzvrat. gra­ nice i m o ž e b i t n e slabosti ovdje p o d u z e t o g pokušaja te odvagnuti mjeru rečene odgovornosti. o v o m b i edicijom m o g l a postati s v o j i n o m o p ć e n i t e kulturne samosvijesti u Hrvatskoj. K o n k r e t n o znači to da je pri iz­ b o r u autora i njihovih tekstova u znatnoj mjeri bilo određujuće to koliko je i kako određeni filozof b i o do sada u Hrvatskoj istra­ živan. a to znači o n o g a u č e m u se razotkrivaju sa­ mo osnovne i načelne mogućnosti filozofiranja. n a i m e dosad nedostatno studirane i izlagane mislioce naglasiti u ovoj hrestomatiji nešto jače. ako s v o j o m o p ć e n i t o m ra­ z i n o m . a ipak . blizine s p r a m njih. T a f i l o z o f i j a . udaljenosti.razloga odviše isticani dovesti u sklad s m j e r o m njihove filozo­ fijske razine. P o č e t n o j e bilo zamišljeno da se t o m u nas prilično z a p u š t e n o m dijelu povi­ jesti filozofije p o s v e t e dva sveska. ako mi je d o p u š t e n o suditi. Sto se tiče prvoga. Naravi hrestoma­ tije pripada po nužnosti taj m o m e n t izbora. zatajivanje ili nipodaštavanje. što je nažalost o v o m p r i g o d o m m o r a l o izostati. dakako v o đ e n o g uvi­ j e k vlastitim uvidom i iskustvom t o g a što jest bitno i što takvo nije. Činjenica da je ta filozofija s v o j o m r a z i n o m u najmanju r u k u r a v n a o n o m e naj­ vrednijem u ostalim očitovanjima hrvatskoga d u h a k r o z povijest. . Da bi svatko tko to ushtjedne m o g a o odmjeriti dosege. najstrože gledano. J e d n a k o j e helenističko-rimska f i l o z o f i j a trebala p r e m a kon­ cepciji biti prikazana u z a s e b n o m e svesku. sustavnog i i n t e n z i v n o g historijskog izuča­ vanja te. N o v o s t u o d n o s u na slična dosadašnja izdanja u Hrvatskoj či­ ne prije svega dva sveska p o s v e ć e n a i z b o r u iz djela starijih i n o ­ vijih hrvatskih filozofa. D r u g a je j e d n a k o t a k o v e ć izvanjska i f o r m a l n o . U pogledu drugoga p a k nastojalo se .J e d n a k o tako.t e m a t s k a n o ­ v o s t svezak ο srednjovjekovnoj filozofiji. otklona. S druge strane. u p r a v o kao sadržina dvaju od deset sveza­ ka o p ć e n i t e hrestomatije filozofije.svjetonazornih ili ideoloških . dakle na njeno vrijeme i mjesto. b a š kao i n a v e d e n o dugotrajno n e p r a v e d n o ignoriranje. a o n e koji su više no što bi im kakvo­ ća djela to zahtijevala bili iz drugih . kojim se p o k u š a v a b a r e m djelomice nadoknaditi dosadašnji n e d o s t a t a k · obuhvatnijih i in­ tenzivnijih povijesno-filozofijskih r a d o v a n a t o m polju. Posljednjih je g o d i n a k o n a č n o ipak u ši­ rim k r u g o v i m a kulturne i z n a n s t v e n e javnosti zaživjela svijest ο važnosti poznavanja. d o k je historija filozofije svojom s v r h o m obve­ z a n a na cjelovitost registriranja svega što po vazda kolebljivom suglasju većine važi kao historijska pojava filozofije. te p r i t o m osobitu p o z o r n o s t posvetiti trudu o k o filozofijski što vjernijeg i filološki što ispravnijeg prijevoda.dalekog svakoj pukoj samovolji i proizvoljnosti. htjelo se po m o g u ć n o s t i stanovitim uravno­ teženjem nadoknaditi o n o što se pokazalo p r o p u s t o m povijesti. dje­ l a t n o g nasljedovanja povijesti n a c i o n a l n e filozofije. kao i to koja su njegova djela dosad prevedena. 10 11 .dati u prijevodu po m o g u ć n o s t i što više dosad n e p r e v e d e n i h tekstova. Prije svega. a u m n o g o m e bogatija i originalnija no u m n o g i h susjednih naro­ da našeg k u l t u r n o g kruga. no snage su u o v o m času d o stajale s a m o za j e d a n . te­ meljito i valjano priređen.e u r o p s k i h filozofema. t a m o gdje to narav stvari zahtijeva i o m o g u ć u j e . dotle hresto­ matija ne s a m o smije n e g o i m o r a biti v o đ e n a n a k a n o m i o b v e z o m izbora onoga bitnog. o d n o s n o izlagan i prikazivan. ova je hrestomatija svojom p r e t p o s t a v k o m imala iz­ ričitu refleksiju na povijesnu situaciju u kojoj i za koju nastaje.ta činjenica. p r u ž a ovaj svojevrsni prikaz hrvatske povijesti filozofije m o g u ć n o s t n e p o s r e d n o g odmjeravanja njena odnošenja s p r a m i s t o d o b n i h relevantnih o p ć e .

što znači. Fregeov.dan je u pravilu u o p ć i m u v o d n i m studijama z a pojedini svezak. U m j e s t o ci­ l j e m n e k o g takvog „ n a d o m j e š t a n j a " . Slično pak. da s p o m e n e m o sa­ mo n e k o l i k o primjera vlastitih kolebanja pri izboru. K r a j e m šezdesetih g o d i n a p o č e l a je n a i m e u M a t i c i hrvatskoj izlaziti Filozofska hrestomatija u dvanaest svezaka. 4. zahtjevno i temeljito pisanih . za o p ć e n i t o viso­ ku r a z i n u filozofijskih rasprava u Hrvatskoj posljednjih desetljeća u u s p o r e d b i s ostalim z e m l j a m a o s v o j e n i m i upravljanim mark­ sističkim svjetonazorom i ideologijom. tojalo se i opsegom dati t i m tekstovima bezuvjetnu prednost. cjelina t o g „idealiz­ m a " p o d v r g a v a radikalnoj načelnoj kritici te nastoji prevladati iz temelja. referirati novije svjet­ sko „stanje istraživanja" v e z a n o za o d r e đ e n o g filozofa. Fichte. „ p r e v l a d a v a n j u " . uz ostalo. ponegdje su u hrestomatiju uvršteni i mislioci i njihova djela kojih u pravilu n e m a u sličnim edicijama. „ n a d o m j e š t a n j u " i s v e m u s l i č n o m .k o d Schellinga naglasak stavili na kasno djelo. N e m i n o v n o j e ipak d a j e m n o g i o s o ­ bito značajan filozof n a p r o s t o ostao bez mjesta u ediciji. prije svega t e m a t s k o i m e t o d s k o inoviranje. te drugih značaj­ nijih njoj p r i p a d n i h mislilaca . v o đ e n o isključivo filozofijskim kriterijima. T o m e s h o d n o . Šire orijentirani pregled temeljnog filozofijskog zbivanja dotične e p o h e . naznačiti akcente današnjeg istraživanja i tumačenja njegova djela te upu­ titi na najrelevantniju s e k u n d a r n u literaturu. pre­ mještanje težišta pri i z b o r u a u t o r a i njihovih reprezentativnih tekstova. b a r e m po intenciji.htijući k o n a č n o i u nas. ne bi li i t i m e zauzvrat bilo o m o g u ć e n o što obuhvatnije i temeljitije prikazivanje njihovih izabranih tekstova. n j e m a č k o g idealizma . o v a j e hrestomatija o t p o č e t k a v o đ e n a n a k a n o m postizanja najveće m o g u ć e mjere komple­ mentarnosti s p o s t o j e ć i m s l i č n i m edicijama. što važi j e d n a k o i za Schleiermachera. itd. Jacobi. T a k o s m o naprimjer . u k o j e m se. Nastojali s m o . i s t r a ž e n i m i v r e d n o v a n i m g o l e m i m povijesnim utjecajem i o s o b i t o m u l o g o m pri rađanju o n o g a što nazivamo „ n o v o v j e k o v n o m f i l o z o f i j o m " svakako zavređuje i traži temeljit zaseban prikaz. N e t k o će s p r a v o m smatrati da je bilo p o t r e b n o donijeti p o n e š t o iz djela Pascala ili Maistera Eckharta. Jaspersov. itd. Pre­ m a l o je u Hrvatskoj živih djelatnih snaga i ostalih n u ž n i h pred­ uvjeta. p r v e n s t v e n o u z a g r e b a č k o m Insti­ t u t u za filozofiju. d a b i bila dopustiva obijest p u k o g odbacivanja ičega j e d n o m postignutog.od kojih su n e k e u m n o g o č e m u i danas vrijedne ozbiljna studiranja. B u d u ć i da su o p ć e n i t o prijevod i izlaganje s a m i h originalnih tek­ s t o v a shvaćeni kao osnovna i određujuća svrha hrestomatije. vrijedi i za J. što snažniju orijen­ taciju na relevantna s u v r e m e n a istraživanja u svijetu.što sve čini u stanovitoj mjeri ne­ o p h o d a n uvjet razumijevanja konteksta u kojem valja čitati i shvaćati prevedene tekstove . relativirati o n u reduktivnu i sterilnu s h e m u „Kant-Fichte-Schelling-Hegel". k a k o hrvatska t a k o i opće-europska. S v e z a k ο renesansnoj filozofiji m o g a o je biti p r i r e đ e n z n a t n o o b u h v a t n i j e i sadržajnije no što je to slučaj u m n o g i m a od sličnih edicija u svijetu zahvaljujući sretnoj o k o l n o s t i da je u p r a v o re­ n e s a n s n a filozofija. dugih g o d i n a p r e d m e t o m v r l o i n t e n z i v n o g izučavanja o d r e đ e n o g broja h r v a t s k i h historičara filozofije. ili pak Nicolaia H a r t m a n n a . k a k o je to drugdje v e ć p o o d a v n o slučaj. nije ovoj hrestomatiji ni na koji n a č i n n a k a n a n a p r o s t o „ n a d o m j e s t i t i " p r e t h o d n i sličan pokušaj. koju je u r e d i o V l a d i m i r Filipović. k o j o m se misli lako apsolvirati beskrajno s l o ž e n o i višestruko prepleteno zbivanje filozofiranja tzv.n i m . O v a edicija nije n a s r e ć u ni j e d i n a ni prva takve vrste u Hrvat­ s k o j . čije značenje za ge­ n e z u t o g idealizma posljednjih g o d i n a postaje sve izvjesnije. koliko g o d je to m o g u ć e . Iz istog je razloga broj prikazivanih mislilaca p o n e š t o reduciran. Zaslugu te serije knjiga . nas- 12 13 . n e m o g u ć e j e p o r e ć i .n e m a o p t i m a l n o k o m p e t e n t n i h za prikaz o d r e đ e n o g filozofa i njegova djela (Leibniz. T a m o gdje j e bilo mjesta prosudbi d a m e đ u istraživačima u Hrvatskoj . B o h m e a ili Paracelzusa u svesku s t e k s t o v i m a iz filozofije renesanse. S druge strane. dakako u d r u g o m e k o n t e k s t u i smislu. k a k o materijalnih t a k o i ostalih. O p ć e n i t o je u filozofiji m a l o mjesta za dnevno-publicističke p r e d o d ž b e ο „ o d b a c i v a n j u " . S c h o p e n h a u e r ) angažirani su i n o ­ z e m n i stručnjaci.d a k a k o m e đ u o n i m a koji su bili voljni i t r e n u t n o dovoljno s l o b o d n i za suradnju na o v o m k o n k r e t n o m poslu . ili pak koji tekst Dilthevev. za ozbiljni d u h o v n i rad.u svoje vrijeme izuzet­ no ozbiljno. J e d n a k o je tako tu uvršten i Jacobi. i to po m o g u ć n o s t i sa svih o n i h j e z i k a u kojima se odvija glavnina današnjega filozo­ f i r a n j a .

koja valjda imaju vlastite m o t i v e . o č i t o sve daljih i stranijih današnjoj prosječnoj obrazovanosti. ο grčkoj i ο srednjovjekovnoj filozofiji. uz o n u u njoj žalosno rasprostranje­ nu neosviještenost ο t o m e u kolikoj je mjeri baš sve filozofiranje . b a r e m u najkraćim n a z n a k a m a upozoriti na stanje recepcije. no što je to slučaj k o d rada na filozofima koje je s a m a povijest v e ć učinila „ k l a s i č n i m a " . da bi mu se m o g l o i smjelo pristupiti kriterijima j e d n a k i m s o n i m a kojima je od p o č e t k a v o ­ đ e n a ova hrestomatija. Prijevodi s grčkog.najslabija t o č k a današnjeg stanja hrvatske filo­ zofije. v e z a n o uz m n o š t v o izvanfilozofijskih te č e s t o u b r z o n e t r a g o m iščezavajućih motiva i razloga za b u č n u „aktual­ n o s t " i „ r e l e v a n t n o s t " nečije misli. semiotički orijentirane h e r m e neutike. htje­ lo se time . r e l e v a n t n a djela r e c i m o „analitičke filozofije". J e d n a k o s e tako valja brinuti o k o toga da se p o s t u p n o ublaži p r e t e ž n a j e d n o - 14 15 . G a d a m e r a ili T u g e n d h a t a . engleskog. Polje „ d a n a š n j i c e " je . te ο t o m e shodn i m njegovim temeljnim zadaćama. začinjen p r i t o m m o ž d a m a n i r o m visokoparnosti.po strani od svake prebrze i usiljene volje za unifor. u tematski o b z o r ove hrestomatije nije une­ seno o n o što se inače uobičajeno naziva „ s u v r e m e n o m " filozofi­ j o m .u p u ć e n o na tradiciju izraženu t i m dvama „ k l a s i č n i m " jezicima. zacijelo z n a t n o p r i p o m o g l o danas u Hrvatskoj n e o p h o d n o m poslu b i t n o g orijentiranja ο o s n o v n o m karakteru t r e n u t n o g povijesnog mjesta filozofiranja ovdje. njemačkog.pa i o n o koje zamišlja da se kreće isključivo u v i d o k r u g u „ m o ­ d e r n e " problematike .o g l e d a n o sa stajališta j e d n e radikalno povijesno osviještene filozofije . m e đ u t i m .nuž­ no isuviše fluidno. Mišljenja s m o . U dugotrajnom i o b u h v a t n o m poslu promišljanja i ustanovljiva­ nja ujednačenijeg filozofijskog nazivlja u vlastitom jeziku. p r o c j e n e i izvedbe.ne­ o s p o r n o je ipak da bi upoznavanje s i z a b r a n i m t e k s t o v i m a r e c i m o j e d n o g B l o c h a ili Habermasa. Svjesno i promišljeno. Mislili ο njima inače filozofijski što g o d h o ć e m o . n a p r o s t o m o r a m o poznavati. bilo p o s v e u skladu s temelj­ n o m n a k a n o m i s v r h o m ovakve edicije. Štoviše.podastrijeti što je m o g u ć n o probraniju t e r m i n o l o š k u građu. ili pak pohtičko-filozofijske diskusi­ j e t e m e t a k o z v a n o g k o m u n i t a r i z m a . 5. prezentacija i početna objektivna prosudba o n o g a što je u Hrvat­ skoj posljednjih desetljeća na polju filozofije igralo o d l u č u j u ć u ulo­ gu. zajedno sa svim eventualnim ostalim upotrebljenim varijantama. To se činilo više n e g o p o t r e b n o upravo i o s o b i t o k o d prika­ za filozofiranja tih razdoblja. O s o b i t o su u prva dva sveska. D a l e k o od toga da bi ovakva o d l u k a o d m a h značila i j e d n o ­ z n a č n o zalaganje za isključivo vezivanje samo uz o n o tradicional­ no i predajom „ p o s v e ć e n o " u filozofiji. nastalu u k o n k r e t n i m naporima prevođenja. kako jezično-terminologijske tako i stvarno-filozofijske nara­ vi. da bi prezentacija t o g najnovijeg i današnjici najbližeg „ s u v r e m e n o g " stanja m o r a l o po n u ž n o s t i biti v o đ e n o j e d n o m b i t n o drukčijom m e t o d o l o g i j o m izbora. ne ula­ zeći u osnovi u filozofijska zbivanja u Hrvatskoj tijekom posljed­ njih r e c i m o pet desetljeća. te k a o takvo sa svakim p r a v o m ostaje n e z a o b i l a z n o m povi­ j e s n o m činjenicom. koji uz ostalo zasigurno predstoji filozofskim n a p o r i m a u Hrvatskoj. D o ć i će.. Derridaa ili Levinasa. talijan­ skog i francuskog jezika popraćeni su svugdje kratkim rječnikom o s n o v n i h termina originala s njihovim hrvatskim istoznačnicama. d o k se Novija hrvatska filozofija zaključuje p r i k a z o m djela Vladimira Filipovića. J e d n a k o k a o što bi izbor. prijevodi popraćeni ekstenzivnim pojašnjujućim bilješka­ ma. gdje god za to postoji dovoljan oslonac. „ a k t u a l n o g " i „ d a n a š n j e g " : . latinskog.J e d n a k o se nastojalo. mišljenja s m o da je slab i sve slabiji živi i produktivni k o n t a k t s a k t u a l n i m filozo­ fijskim zbivanjima današnje E u r o p e i svijeta u o p ć e j o š uvijek u n a t o č p o v r e m e n i m uvjeravanjima u s u p r o t n o . ili naprimjer o n a iz okruga ekologijsko-holistički inspiri­ rane diskusije ο metafizičkim i antropologijskim p r e t p o s t a v k a m a m o d e r n e p r i r o d n e znanosti. miranjem . u d o s l o v n o m smislu o n e zbilja današnje i aktualno se zbivajuće. Nastranu to da se filozofijski pojam suvremenosti m a l o ili ne­ kad čak i n i m a l o ne p o d u d a r a s o n i m što se prosječnoj svijesti pokazuje u liku „ m o d e r n o g " . n e ć e li naše vlastito filozofiranje zapasti u n e p l o d n i tradicionali­ zam. T a k o naprimjer dva sveska u Hrestomatiji naslovljena Su­ vremena filozofija I i Suvremena filozofija II prezentiraju ustvari i z b o r iz o n o g a što se u filozofiji bitno steklo od v r e m e n a sloma njemačkoga idealizma u drugoj polovini prošloga stoljeća zaključ­ no s djelom Wittgensteina i Heideggera. vjerovati je. Rortva ili Davidsona. is­ traživanja i interpretacije pojedinih prikazanih filozofa u Hrvat­ skoj. druge edicije ovoj na­ lik te dopuniti sve što j o š nedostaje.

grafičkoj urednici i auto­ rici l i k o v n e o p r e m e Hrestomatije. za takav su posao. ostaje stalno na djelu. uz j a s n u svijest ο cilju. zahvaliti se iskreno svim ne malo­ brojnim suradnicima. tako da bi ih poradi t o g njihova ' d o s t i g n u ć a ' trebalo slaviti. pripada zadovoljstvo sad. No ο t o m e suditi. p o t r e b n a desetljeća i n t e n z i v n o g rada i a t m o s f e r a filozofiranja lišena svih ideologijskih ometanja slobod­ na unutrašnjeg razvića vlastite filozofske tematike. G r č k i p o č e t a k fi­ lozofije ne zasniva s a m o j e d n u n o v u . Gdje g o d m o g l o biti filozofiranja. usud da b u d u mjesto gdje bitak sebe sama misli i istupa u riječ.naznake za lektiru i studij tekstova Početak filozofije U Z a g r e b u . travnja 1995. ostaje trajnom n a k n a d o m za o b o s t r a n o uloženi trud. p o č e t a k ne u smislu nezamjetljivoga. 6. O v i m n e k a b u d e zaključeno o v o svojevrsno „polaganje r a č u n a " ο n a č e l i m a na kojima p o č i v a k a k o zamisao tako izvedba H r e s t o m a ­ tije. n e g o po prvi put otvara mislilački bitni p r o s t o r istine. svakako nije više stvar urednika. d o k g o d u o p ć e m o ž e biti n e k e povijesti filozofije. vjerojatno ne niti najboljima. i prije svega. O s o b i t o pak ravnatelju „ Š k o l ­ ske knjige" dr. d o k su drugi u završnom dijelu izradbe. b e z čije usrdne koncepcijske. T v o r c i ne u smislu n e k o g svojevoljnog s a m o g o s p o d s t v a čovjekova. Na k o n c u .s t r a n o s t g o t o v o isključive orijentacije na filozofijsku literaturu na n j e m a č k o m e jeziku. D r a g o m i r u M a đ e r i ć u i predsjedniku Savjeta dio­ n i č a r a m r . K a o i inače pri sličnim pothvatima. n e m a nikakva odnošenja koje bi bilo od G r k a n e o v i s n o i iz te neovisnosti smjelo sebi pripisivati n e k u u l o g u presuditelja. zadovoljstvo daljnjeg pojašnjavanja stvari filozofije u m n o g i m rad­ n i m r a z g o v o r i m a i n a p o r i m a o k o rješavanja o d r e đ e n i h k o n k r e t n i h pitanja. iz čega o n d a u j e d n o j dugoj povijesti usavršava­ nja izrasta nešto značajno. m e đ u t i m . uvijek je to j e d a n . Damir Barbarić Grčka filozofija . S v a k a k o ne j e d i n i m m o g u ć i m a . Miljenku Zagaru. koje. N j e m u . U ovoj hrestomatiji nije bilo m o ­ g u ć e napraviti m n o g o koraka u t o m smjeru. organizacijske i svake druge s t r u č n e p o m o ć i o v e Hrestomatije filozofije naprosto ne bi bilo. u k o j e m u obitavaju sva b u d u ć a pokoljenja u svojem filozofiranju. G r c i su tvorci filozofije. Zahvaliti je lektorima i k o r e k t o r i m a . O n i su p o č e t a k filozofije k a o o n o na­ p r o s t o najveće i nikada nadmašivo. G r c i su početak. kao i ο sadržini na njima izgrađenih sljedećih d e s e t svezaka. Gdje god biva o d v a ž e n pokušaj vratiti se u p r a p o č e t n u o t v o r e n o s t g r č k o g a mišljenja. Urednik Hrestomatije filozofije „ P o g l e d na filozofiju G r k a uvijek je pogled unatrag na početak filozofije same. kako autorima studija tako i prevoditeljima. kolegici Maji U z e l a c . n e č u v e n u m o g u ć n o s t čovje­ kovu. koji su stalnom p o z o r n o š ć u i d o b r o ­ h o t n i m p o t i c a n j e m ohrabrivali na što b r ž e i ujedno što korektnije dovršenje p o s l o v a te s p r e m n o p o m a g a l i pri razrješavanju p o n e k i h t e š k o ć a t e h n i č k e naravi. a p o s e b n o k o l e g a m a koji su se prihvatili o d g o v o r n o g posla pri­ ređivanja pojedinih svezaka. ma 16 2 A G ν c Β . kad su neki od s v e z a k a v e ć u tisku ili n e p o s r e d n o za tisak pripremljeni. O n i su tvorci kao o n i koji su podnijeli j e d a n veliki usud. O p s e ž n a i svestrana obaviještenost uvjet je d o r a s l e p o t r a g e za m o g u ć n o s t i m a vlastitoga doprinosa među­ n a r o d n o m filozofijskom dijalogu.

te u j e d n o vrijeme kad su vlastita usnulost i t u đ a despocija prijetile da malaksalim u č i n e grčki p o d u z e t n i č k i duh. Postoje dakako mnijenja da u osnovi ovakva nazora počiva stari zapadnjački eurocentrizam. ili p a k u drevnoj kineskoj praktičkoj mudrosti p r e p o z n a t i pojava grčkoj filozofiji srodna. istoka i j u g a m e đ u s o b n o ratovale i p r o ž i m a l e se. na rano bujanje bogatstva pri­ m o r s k i h trgovačkih središta i na m n o g o toga t o m e sličnog. P r e m d a s a m Zeller . Lessinga. Ipak. Grundfragen der antiken Philosophie.ta u p r a v o bi lektira i studij t e k s t o v a u ovoj hrestomatiji imali otvoriti m o g u ć n o s t njegova dokučenja. L8 19 . " I doista. dalje s n a ž e n o i u n a p r e đ i v a n o . uvijek stoji onaj tko se mislilački n a p r e ž e licem u lice s velikim G r c i m a .i slabašan odjek s obala G r č k e . kad je iskrslo. svjetlo biva tek na Z a p a d u m u n j o m misli. u babilonskoj matema­ tici i astronomiji. Dichtung und Philosophie 3 1 Munchen.o č i g l e d n o pri­ t o m stoji p o d s n a ž n i m utjecajem klasicističkog shvaćanja G r k a i cjeline očitovanja g r č k o g a duha. des fruhen Griechentums. Wurzburff 1985 str 13 i d. " B e z obzira na p o s v e bjelodanu hajdegerijansku inspiraciju i na danas sve manje s k l o n o prihvaćanu patetičnost izričaja. strasti čuđenja i udivljenja ujedno (τό π ά θ ο ς τ ο ϋ θ α υ μ ά ζ ε ι ν ) . Prvi je od njih o s o b i t karakter g r č k e religioznosti. u n e p r e k i d n o m razgo­ voru s Grcima. Fink. pojavila se čista. našli u ugođaju. Značajke grčke religioznosti E. z a t i m na osobitost geografskog smještaja njegova obitavališta. prirodna svijest zalazi u sebe te se t i m e d u h u sebe spušta. ostavljamo i mi ovdje po strani svaki pokušaj n e p o s r e d n o g razjašnjenja t o g p o č e l a i ishodišta filozofiranja u Grka: . T a k o se hoće naprimjer u prastaroj m u d r o s t i Indijaca i njihovih svetih himni. koja u sebe samu udara i odatle si stvara vlastiti svijet.k a k o mu je sa stanovitim p r a v o m p r i g o v o r i o Nestle u vlastitoj reviziji š e s t o g iz­ 6 danja iste povijesti filozofije ( Z e l l e r I 1. T e k se na Z a p a d u pomalja ta sloboda samosvijesti. str. stanju. od svih stranih sve­ za odriješena filozofija i z n e n a d n o i b e z vidljiva p o v o d a . Zadovoljit ć e m o se time da tek u najkraćim c r t a m a u p o z o r i m o na s a m o d v a u sva­ k o m slučaju v a ž n a i m o ž d a čak. ma k a k o radikalno i g o t o v o drastično bio iskazan: „ P r a v a filozofija počinje u okcidentu. 18. ra­ niju od njene grčke verzije. Pa ipak. gdje se miješala krv nacija i kulture zapa­ da. U svojoj g o l e m o j povijesti g r č k e filozofije E d u a r d Zeller je izuzet­ no s n a ž n o i n a g l a š e n o inzistirao na razlikovanju religije G r k a od potonje kršćanske.H e S e l > Vorlesungen uber die Geschichte der Philosophie VVerke in zwanzig Banden. 196) . činjenica početka filozofiranja nije time nimalo bliža n e k o m objašnjenju: „ K o l i k o z n a m o . j o š uvijek t e š k o osporiv općeniti stav Hegelov. str. G r c i su to n e n a d a n o m e ­ đu njima izniklo filozofiranje i sami o č i t o osjetili u p r a v o č u d o m te izvorište njegovo. Na tlu j e d n e granične zemlje. z n a o to ili ne. T o m e s h o d n o . o v i m 1 se riječima E u g e n a F i n k a ipak ne m o ž e osporiti istinitost. 292. Filo­ zofija je doista prije svega grčka stvar i onaj tko i danas j o š filo­ zofira nalazi se. pravo grčki svijet m i s l i . te ostavilo zamjetna traga na shvaćanju G r k a Η Frankel. htio to ili ne. njemu nasuprot. k a k v o je u N j e m a č k o j b i l o za­ s n o v a n o i p r o š i r e n o u djelima klasicista W i n c k e l m a n n a . filozofijski je. 1971)." 2 M n o g o se nagađalo ο t o m e zašto i kako filozofija započinje u p r a v o u G r č k o j . k a k o j e d n i m g l a s o m svjedoče i P l a t o n i Ari­ stotel. smatramo. P r i t o m se često ukazivalo na i z u z e t n e i nesva­ kidašnje značajke d u h a t o g povijesno zacijelo neponovljiva na­ roda. Bd. koja se n a m a današnjim E u r o p l j a n i m a stolje­ ć i m a i tisućljećima v e ć pokazuje j e d i n o m m o g u ć o m . filozofiju valja shvaćati kao sveopću svjetsku pojavu. p o r e d drugih. te da. na otvore­ nost u n i v e r z a l n o m e l e m e n t u mora. str. " ' ' ?™ Τ F. štoviše s njom istovjet­ na. na blizinu starim kulturnim carstvima Azije. p r e s u d n a uvjeta kojima je filozofiranje u G r č k o j j e d n a k o t a k o o m o g u ć e n o k a o i. Schillera i G o e t h e a . Frankfurt am Main. a drugi j e d n a k o t a k o o s o b i t o ustroj­ stvo g r č k o g a jezika. povijesno daleko. ili b a r e m je­ d i n o m p r a v o m i istinskom. 1976 ( 1962). U sjaju Istoka i n d i v i d u u m s a m o iščezava. nastade k a o n e k i m č u d o m 3 novi. V e ć je H e r o d o t grčku filozofiju htio shvatiti kao svojevrstan u v o z d r e v n e egipatske mudrosti. u n a t o č g o l e m o m napretku pozitivnih spoznaja ο tim d r e v n i m znanjima što n a m ga je doni­ j e l o razdoblje posljednja dva stoljeća.

j e r je u n a k a ž e n a i i z o p a č e n a grijehom. P r i t o m ostaje u prvi čas o t v o r e n o koje je vrste o d n o s spram višega. Pa ipak. u m j e s t o osjetilno ž u d e ć i h b o g o v a b e s p o l n e anđele. tad se vjerojatno n e ć e bezuvjetno i b e z daljnjih p o t r e b n i h distinkcija prihvatiti o n a inače najproširenija o z n a k a k o j o m bi se htjela j e d n o z n a č n o odrediti sama bit filozofije i njena nastanka. s p o t i č e m o se na niz iznenađenja: Kla­ sični G r c i ne poznaju ni p r e d o d ž b u ο n e k o m p o s v e na sebe posta­ vljenom pojedincu ni p o m i s a o da bi on bio potrebit izbavljenja. 2 1991 ΟΙΘΘΟ). grijehom z a m r a č e n o g u m a k j e d n o j objavi.naprimjer p r i g o d o m p o t v r d e ili k r i z m e . erste Halfte. Leipzig. 174. čije p u t e v e i tajne vjeruje da m o r a štovati s a m o u t o l i k o više u k o l i k o o n i više p r o t u s l o v e u m u i n a r a v n o m e tijeku stvari. udaljili od m o g u ć n o s t i pra­ v o g živog iskustva o n o g a što su Grci doživjeli i nazivali b o ž a n ­ skim. što ga opisuje t e r m i n ' p o v r a t n o povezivanje'. teško da n a m je išta g r č k o g toliko s t r a n o i daleko k a o upravo taj sveprisutni medij i e l e m e n t sve­ t o g a . D o k Grk. Held. A i ne poznaju ikakav pojam kojim bi se m o g l o prevesti značenje koje riječ 'vjera' i m a u kršćanstvu. S t o g a s m a t r a m o oprav­ d a n i m o v o m z g o d o m j e d n i m duljim n a v o d o m ocrtati njegov o s n o v n i stav. str. teži spoznati zakonitosti svijeta. u k o j e m i iz kojega je t e k svekoliki ostali život d o b i v a o svoj s m i s a o i p r a v o značenje. više. S j e d n e strane načelna areligioznost cjelokupnog novovjekovnog i m o d e r n o g znanstvenog temeljnog E. a s druge isključivost kršćanske d o g m a t i k e b e s p o v r a t n o su nas. 71923. ne da se d o s t a t n o shvatiti ne sagleda li se odnos spram božanskog k a o stalna i ne­ u p i t n a njegova p o d l o g a i p o z a d i n a . odluci da se uzdaje u Božju milost i izbavljenje. D o k prvi i u ljudskome životu nastoji o k o o n o g a li­ j e p o g j e d i n s t v a d u h a i naravi-prirode. koje sačinjava najsvojstveniju značajku g r č k e običajnosti. Treffpunkt Platon. str. U kršćanskoj religiji taj o d n o s biva o z n a č e n kao vjera. „ A l i koji li d u b o k i j a z dijeli G r k a od kršćanina u smislu stare ili srednjovjekovne crkve! D o k onaj o n o b o ž a n s k o traži ponajprije u naravi-prirodi. utječe s e k r š ć a n i n p r e d s t r a n p u t i c a m a p u t e n o g . T a k o je s v o j e d o b n o naprimjer W i l h e l m Nestle . teatar i natjecanje. ž r t v u i promišljanje. čini se. skupštinu i proročište. D o b r o je u j e d n o j nedavnoj knjizi u p o z o r i o naprimjer Klaus Held: „ N a š a tuđica 'religija' potječe iz latinskoga i znači 'povratno povezivanje'. usput r e č e n o ne uvijek i najsretnijoj. m o ć ­ nije. jer i onda kad je n e t k o odgojem. Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entivicklung.ipak njegove o d r e d b e svojom p r e c i z n o š ć u i iskrenošću uživljavanja za­ služuju i danas više no o b i č n u p o z o r n o s t . Zeller. umjesto j e d n o ­ ga Zeusa. Egzistencija b o g o v a bijaše posvemašnja s a m o r a z u m l j i v o s t . p o u z d a j u ć i se u svoj u m . Vjera p o č i v a na j e d n o j izričito izvršenoj životnoj odluci. Tu odluku donosi svaki pojedinac za sebe i nitko ne m o ž e s njega skinuti teret t o g odlučenja. leži ideal d r u g o g a u nekoj askezi koja p r e k i d a svaku svezu i z m e đ u u m a i osjetilnosti: umjesto ljud­ ski se b o r e ć i h i uživajućih heroja i m a on svece m o n a š k e apatije. dotle za o v o g a sva vrijednost i sva o p r a v d a n o s t n a r a v n o g a o p s t a n k a iščezava pred mišlju na s v e m o ć i b e s k o n a č ­ n o s t stvoritelja. ipak se od njega očekuje da j e d n o g a dana . Odlučenje vjere pripada kršćanskoj egzistenciji. Erster Ten. ples. n a i m e čovjeka uz nešto njemu n a d r e đ e n o ."4 Nijedno očitovanje g r č k o g a života.iz svoje unutrašnjosti potvrdi odlučenje za vjeru. tam­ nije i manje „ h a r m o n i č n e " strane g r č k o g a d u h a i života . Grci nisu došli na ideju da je egzistencija bogova nešto u što bi se moralo vjerovati. naime oznaka po kojoj p o č e t a k i na­ predovanje filozofije u G r č k o j nisu ništa drugo do prevladavanje mita logosom. Stuttgart.inzistirajući v e ć u svojoj. 20 21 . K a d se s takvim p r e d o d ž b a m a za s o b o m o b r a t i m o o d n o s u Gr­ ka s p r a m njihovih b o g o v a . N i e t z s c h e u i B u r k h a r d t u da n a m otvore oči i za druge. 72.i u Z e l l e r o v a n e p o s r e d n o g učitelja H e g e l a . re­ viziji Zellera na s n a ž n o „prosvjetiteljskom" o s n o v n o m karakteru nastajuće grčke filozofije i iznalazeći jasne z n a k o v e t o g i t a k v o g 5 K. " 5 I m a li se na u m u v a ž n o s t o v a k o shvaćene religije za G r k e arhajskog i klasičnog razdoblja. To vrijedi j e d n a k o za ratova­ nje i putovanje. običajem i n a v i k o m takoreći sam po sebi urastao u svijet vjere. j e d n o g a b o g a koji biva č o v j e k o m da bi ih svojom s m r ć u stvar­ no prokleo.ostavivši t e k Bachofenu. stava spram cjeline svega što jest. te ne m o ž e ta narav važiti čak ni za čisto objav­ ljenje te s v e m o ć i . koji do kraja proživljava i opravdava sve zemaljske užit­ ke. To je za nas možda najneobičnije na njihovoj re­ ligiji. o d najodsudnijeg p a d o n a o k o najneznatnijeg i p o s v e s v a k o d n e v n o g .

str. 133. postojanih i za sebe bivstvujućih „stvari": „Karakteristično je da se veliko kulturno dostignuće G r k a u o p ć e j a s n o prikazuje t i m e što su dogotovili to da u razjašnjenju svijeta k r e n u z a o b i l a z n i m p u t e m p r e k o o n o g a o n o . otvara se . medicini i m n o g i m d r u g i m oblastima. ofistiku. dakle svojevrsnom „ l a b a v o š ć u " elemenata samih t a k o i čitava r e č e n i č n o g sklopa i n j i h o v o m gotoč n o m „savitljivošću" t e time s p o s o b n o š ć u m n o g o s t r u ­ k o g izraza z a n a č e l n o b e s k o n a č n e m o g u ć n o s t i m e đ u s o b n o g od­ nošenja i u z a j a m n o g podudaranja i sklapanja j e z i č n i h elemenata. I 1. razlikuje i „srednji r o d " m o ž e spoznati svojevrsno prevladavanje p u k o p r i r o d n o g nastrojenja jezika. našavši se p o t o m dm tim ishodišnim stavom p r i n u đ e n u središte razmatraaviti manje pravu filozofiju ranih G r k a no onaj f e n o m e n ca sami bili doživjeli k a o njeno izopačenje i degeneraciju. u razlici spram izolirajućih skoga) s j e d n e te inkorporirajućih (npr. J e d n a k o t a k o u astro­ nomiji. ili Gorgiji. svojstvenih o n i m gore od njih razlikovanim aime i z m e đ u krajnosti sklonosti k p o t p u n o j i do kraja >j apstrakciji. Još i P l a t o n o v a filozofija > se ne da ni na koji način u svojoj cjelini i obuhvatnosti i ne uvidi li se i ne prihvati središnja uloga mita i o n o g a u njoj. u procesu stalno napredujućeg samoosvjelastitih bitnih zakonitosti. po samoj svojoj naravnoj strukturi b i o p o d o b a n za razvoj j e d n o g o b u h v a t n o g sustava odnošenja: „Fleksija stvara m o g u ć n o s t i o d n o s a i čini to da se stanoviti dijelovi r e č e n i c e takoreći m o g u u z a j a m n o ogledavati.s a m o stvari. razviju m o g u ć n o s t i logičkoja. u prvih. transponirajući posve nepovijesno i anakronistički u etke t a k o v r s n o g mišljenja naše n o v o v j e k o v n e p r o b l e m e •oznajne teorije. koja je i m o g l a na­ stati s a m o iz takve vrste j e z i k a . T a k o s e pak i n d o g e r m a n s k i pokazuje kao j e d n o v e o m a sretno sredstvo ovladavanja svijetom te je upravo stoga zacijelo i p o s t a o o s n o v o m o n e vrste ovladavanja svijetom koja j e s t filozofija i koja se danas do kraja razrađuje u tehniku. k o d o n i h drugih. kojemu se cjelina bića pojavljuje isključivo i j e d i n o u n u t a r v i d o k r u g a stalnog p r o c e s a življenja i umiranja. su o n i prije svega odlikovani jest sredina i mjera izi krajnosti. u razlici s p r a m m n o š t v a drugih g r u p a jezika. koje se m o ž e pro­ matrati neovisno ο odredbama svrhe. pri k o j e m je sve što jest u osnovi svedivo na pranačela i iskonske pramoći o n o g m u š k o g i o n o g ženskog. izlazi se iz t o g z a t v o r e n o g a n t r o p o m o r f n o g svijeta. fizike. s a m i m svojim ustrojstvom takoreći predodreda iz sebe. iz č e g a se p o s t u p n o razvi­ ja carstvo u sebi počivajućih. Taj put. grenlandskoe strane. K o l i k o g o d korisna i zaslužna bila u č e n o š ć u i obijednoga materijala. koji r e c i m o računaju zato j e r s time n e š t o trebaju. dakle n e ostaviti stvari u a n t r o p o m o r f n o j oblasti ili oblasti svrha.titeljstva v e ć u e p o v i m a H o m e r o v i m (Zeller 6 . Osobitost ustrojstva grčkoga jezika i već u o č e n o u kako velikoj mjeri su takozvani flektiici. i krajnosti g o t o v o potlanjkanja iste te m o ć i apstrahiranja. koja je o n d a t a k o đ e r o p e t postala od najveće važnosti za svrhovitu primjenu. takoreći sve do nedavno. str.s o n u stranu t o g n a o k o sve prožimajućeg i s v i m e vladajućeg polariteta . indoeuropski i semitski. P u t e m „srednjega r o d a " . prvenstveno p o d golecajem Hegelovih povijesno-filozofijskih nazora. U daljnjim izlaganjima ove teme oslanjamo se poglavito na uvide sadržane u ovoj knjizi. koji je od o n o g svrho­ vitog n a o v a m o j e d a n nečuveni zaobilazak. učinili su G r c i i t a k o razvili m a t e m a t i k u kao znanost. knjiga koja r e c i m o Heraklitu posvesporedivo manje pažnje i ozbiljnog n a p o r a za razumijevaj e d n o m A n t i f o n u Sofistu. t o g takozva­ n o g neutruma. Die Anfange der Philosophie bei den Gnechen. " 6 T a k o se v e ć u činjenici da i n d o e u r o p s k i uz m u š k i i ž e n s k i rod. v e ć se i z n e n a d a uviđa: postoji n e k o o n o . Sve to potječe od W Schadewaldt. historičari sustavno umanjivali značenje t o g aspekta ranoga g r č k o g nja.s a m o broja. p o p u t ostalih naroda. S v o j o m u fleksije. ontologije i svega sličnog. o s o b i t o je indoeuropski jezik. te u n u t a r njega poglavito grčki. nikako samorazumljivog i povijesno j e d i n o m o g u ć e g . ili n e k o m e od slič­ io da m o ž e posredovati zadovoljavajuću sliku o n o g a što ozofiranje u G r k a do Platona. ili pojašnjuju zvijezde zato j e r se iz t o g a h o ć e očitati sudbina. što dakako onda u većoj mjeri važi za filozofe prije iigo su. 23 . Frankfurt am Main. 1978.oblast o n o g a „ o n o " . 200) joj svojedobno izuzetno utjecajnoj knjizi ranu grčku filod o ž i o p o d n a s l o v o m Od mita k logosu.

kao i u objašnjenje p r a v o g a smisla t o g medija . pri č e m u m o g u pridoći čak i naznake vremena. p r e m d a valja n a p o m e n u t i kako izgle­ da nije b e z opravdanja mnijenje nekih da u p r a v o u njemu tre­ ba p r e p o z n a t i j e z i č n i uvjet p o s t u p n o g razvitka filozofijskog pojma subjekta i svih daljnjih k o n z e k v e n c i toga. 21-42. već prije svojevrsne „kolek­ t i v n e " j e d n o t e . štoviše i p r e d čitav sklop riječi. vrijeme. a o s o b i t o i z v o r n o i poče:tno. da umjesto pasiva odlučujuću ulogu u njemu i m a tako­ zvani medij. To vodi k n e č e m d r u g o m . o n o v r e m e n s k o pridolazi tek kasnije. 138.t o g p o g l e d a na stvar. B. k a ž i m o usput. n e g o i p r e d pridjev. 146 i d. takoreći zaustavlja stvari i o d n o s e u je­ ziku. M o r a l o bi se j e d n o m t o č n o istražiti kad reci­ m o aorist biva s a m o vremenski razumljen. za razliku od o n o g a što se n a z i v a „ g l a g o l s k i m a s p e k t o m " .p o s t u p n o stvorio m o ­ g u ć n o s t filozofijske t v o r b e p o j m o v a . O n a nisu. glagol.stvar. dj. p u n k t u a l n o zaklju­ č e n o ili već stanjem postalo. a u n u t a r nje o p e t o s o b i t o n a g l a š e n o u p r a v o grčki. a da b u d e j a s n o razumlji­ v o . Uviđa se u s k o r o da je takvo pro­ matranje n e k o m n o g o duhovnije i važnije za tumačenje svijeta od o n o g a čisto v r e m e n s k o g . otisnuto zasebno i u Gadamerovu zborniku Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. Snell. Isto vrijedi i za i z u z e t n o v a ž n u činjenicu da t a k o z v a n a „vre­ m e n a " u g r č k o m e glagolu o p ć e n i t o . v e o m a stare tvorbe. M o ž e se doista kazati da u toj vrlo ranoj kon­ cepciji n e u t r u m a leži nešto p o s v e b i t n o za o p h o đ e n j e s b i ć e m 7 uopće. k a o i naprimjer toga da m n o ž i n a u srednjemu r o d u u g r č k o m e ne pot­ pada pod brojnu kategoriju m n o ž i n e . biologijsko. v e ć i n o m n a i m e u o p ć e ne. p o t e k l o g izvor­ no iz p o k a z n e zamjenice. kako im ime kazuje. prije svega od nastupa kršćan­ skoga svijeta. ο kojemu se uz to i lako dade usu­ glasiti. zaključeno ili nezaključeno. trebalo je i tako. koje danas poznajemo u najrazličitijim formama: kao fizikalno. razriješenu od njene sveze u polaritetu muš­ k o g i ž e n s k o g . M o ž e se u g r č k o m e baš sve reći u prezentu. str. ozna­ ke vremena. koji postoji n e o v i s n o uz j e d n i n u i m n o ­ žinu.ovdje se ne m o ž e m o upuštati.pri č e m u član biva stavljan ne sa­ mo p r e d i m e n i c u . ne valja tumačiti t e m p o r a l n o . Schadevvaldt. 24 2: . str. u p r a v o je taj p r o c e s sve učestalijeg i opsežnijeg supstantiviranja . igraju g o t o v o z a n e m a r i v o malu u l o g u . koja su n a m dana? više no samorazumljiva.sve to u prvi čas nije u o p ć e sagledano. Die Entdeckung des Geistes. ^ 9 4 6 ( 3 1955). U filozofijsko značenje t o g a da naprimjer grčki i z v o r n o j e d v a p o z n a j e n a m a tako uobičajenu podjelu glagolske radnje u aktivnu i pasivnu.i ta­ ko j o š uvijek prilično s p o r n o m e đ u lingvistima i filolozima . p r e m d a su nastala i oblikovala se t e k ι W. 1968. n a i m e njegova n e o b i č n o s n a ž n a sklonost da sve intenzivnijom i o b u h v a t n i j o m u p o r a b o m člana srednjega r o d a τ ό . subjektivno d u š e v n o vrijeme . kojim se odlikuje v e ć s a m a cjelovita grupa i n d o e u r o p s k i h jezika. P r e m a m j e r o d a v n o m S n e l l o v u 8 uvidu. particip. Hamburg. ili i cijelu rečenicu . naime t o m e da u t o m f e n o m e n u j e z i č n e tvorbe interes za vrijeme naprosto ne egzistira. dade se o n d a p r o t u m a č i t i o n a bit­ na svojstvenost g r č k o g j e z i k a u kojoj je v e ć davno p r e p o z n a t o m o ­ gućujući uvjet filozofiranja. I sve dosadašnje. posredujući i isključujući njihov bezuvjetni polaritet. n e g o kao najfinija osjenčenja načina izvršenja. Dakle: čisto. g Isto." 9 Svaku diskusiju i z u z e t n o velike važnosti participa u g r č k o m e . o v a k o fragmentarno i n e i z v e d e n o nabačeno. ili pak odatle rezultirajuće stanje.. poslužiti t o m e da p r o b u d i i p o t a k n e s p r e m n o s t na čitanje. Tu postoji čisto ili traj u ć e izvršenje. učvršćuje ih i čini „ p r e d m e t i m a " . str. Ta t a k o z v a n a tempora. koje se n a m a u našoj filozofijski skroz strukturiranoj for­ mi svijesti pričinja tako važnim. uloge i značenja duala. od osobite važnosti za razu­ mijevanje j e z i č n o g aspekta postanka P l a t o n o v a nauka ο idejama -: sve to m o r a m o ovdje ostaviti po strani. nav. s h o d n o naravi i svrsi u p r a v o ove hrestomatije. pri kojem ć e m o ujedno s misaonim n a p o r o m o k o razumijevanja sadržaja prevedenih tekstova obratiti p o z o r n o s t i na to da se po m o g u ć n o s t i b a r e m d o n e k l e o s l o b o d i m c nikad reflektirane vezanosti i zarobljenosti u logička. n e g o su i z v o r n o različite vrste akcije. nastavljajuće se. ne pada u pogled. Vrije­ m e . Z a d o v o l j i m o se ovdje tek n a v o d o m S c h a d e w a l d t a : „ H t i o bih j o š govoriti ο tempora i u v o d n o pokazati 7 u č e m u je pri t o m e p r o b l e m . „supstantivira" ih. Vidi osobito značajno poglavlje „Prirodoznanstvena tvorba pojmova u grčkom". Studien zur Entstehung des europaischen Denkens bei deri Griechen. Darmstadt. u smislu logosom v o đ e n o g mišljenja. gramatičke i sintaktička pravila gradnje j e z i č n o g izričaja." O v i m unutrašnjim „ p o s t v a r e n j e m " jezika.

a o n o se u rekapitulirajućem sažetku kojim završava obrazlaganje svoje podjele razdoblja cjelokupne grčke filozofije. Isto. Isto. s n e i z m j e r n o m r e d u k c i j o m i suženjem vidokruga. na d r u g o m e se razlikuje od njega. str. dospijeva u protuslovlje da čvrsto drži subjektivnost kao o n o krajnje i najviše E. 3) razdoblje postaristotelovske filozofije. osvijestimo li i do kraja uva­ ž i m o činjenicu da se ne samo glede sadržine već i p r e m a samoj formi izričaja zbivaju prije ustanovljene i zasnovane logike. nav. (Zeller 1 . te da upravo u njima uz ostalo nalazimo i filozofijski p r e s u d n u z g o d u pripreme samog tog zasnivanja. svaka je riječ u ovoj hegelijanizirajućoj dijagnozi za nas danas upitna.uz svu n e p o r e c i v u historijsku i filološku temeljitost i p o d r o b n o s t . U t o l i k o s m a t r a m o ipak u o s n o v i zadovoljavajućim što je u ovoj ediciji t e k s t o v i m a tih dvaju „klasika" ustupljen g o t o v o sav raspoloživi prostor. ο č e m u se filozofu u posljednjoj instanci radi. od K a r n e a d a i Pirona. p o t o n u l o g o t o v o do beznačajnosti. rimskih stoika. A k o igdje. zasnovano od strane Sokra­ ta a dovršeno u Aristotela. ne­ m o g u ć e je doista . O s o b i t o je o v o treće razdoblje u o č i m a Zellera. u k o l i k o u o p ć e imaju ne­ ku metafizičku i fizičku teoriju. p r e m d a ne m o ž e m o prihvatiti njegove nazive za njih. str. na p r v o m e je stupnju g r č k o g a mišljenja sebi n e p o s r e d n o prisutan u naravno­ me objektu. No ipak je teško osporiti temeljnu ispravnost Zellerove karakterizacije postaristotelovske. srednjih te kasnih. a za dokaz t o g izmijenjenog nastrojenja oslanjaju se sve postaristotelovske škole. D o n e k l e u p r o š ć e n o kazano: ovdje preve­ deni tekstovi drukčije n a m govore. s p a d o m s l o b o d n o g z a m a h a misli. gra­ matike i sintakse k o j o m se u osnovi nepromijenjenom do danas služimo. mogli b i s m o reći. š k o l o v a n o g na H e g e l u i filozofijski oslonjenog na Aristotela. posve neprikriveno očituje . svo­ ja ishodišna stajališta izgradilo upravo o s l o n c e m na tu filozofiju. 220 ^ Ι δ δ ) . str. 226 i d.najkasnijem razdoblju povijesti grčke filozofije.. u svojoj oštroj o p o r b i s p r a m aristotelizma k a s n e skolastike. kao o n o najviše i bezuvjetno opravdano.). S druge strane. O n 1 0 grčku filozofiju dijeli u tri glavna razdoblja: 1) razdoblje „fizike ili fizikalnog dogmatiz­ m a " .čak i n e o v i s n o od činjenice da su n a m dje­ la o n i h prvih sačuvana t e k u i z u z e t n o f r a g m e n t a r n o m stanju i o s k u d n o m opsegu . n e p r a v e d n o bi bilo i u z a b l u d u i dezorijenta­ ciju bi vodilo previđanje g o l e m e povijesno-filozofijske v a ž n o s t i te t a k o z v a n e helenističko-rimske filozofije. na starije sustave. i 1 161). „ o b j e k t i v n e " faze. Nije to više spoznaja stvari kao takvih. Ali b u d u ć i da je time na­ p u š t e n o stajalište grčkoga svijeta. u s t o i č k o m nauku helenističkoga razdoblja. Zeller. Razdoblja grčke filozofije Od m n o g i h m o g u ć i h i v e ć pokušanih o n a Zellerova čini n a m se j o š uvijek najprikladnijom i ponajbolje odgovarajućom naravi sa­ me stvari. one grčke: „ D u h . " 1 2 O d m j e r i m o li o n o što n a m je p o z n a t o od Teofrasta. samostalno istraživanje prirode prestaje. u svojoj subjektivnosti. a da p r i t o m ipak na g r č k o m e tlu nije m o g u ć e neko dublje posredovanje o n e suprotnosti. 2) razdoblje „pojmovne filozofije".zanijekati da se tu s u s r e ć e m o s drastičnim p a d o m snage filozofiranja. dj. od E p i k u r a i ranih neoplatoničara. historijsko istraživanje s p o z n a l o u kojoj i kolikoj mjeri je cjelina filozofije n o v o g a vijeka. 26 27 . n e g o ispravno i za­ dovoljavajuće stanje ljudskoga ž i v o t a . p o t a k n u t o poglavito uvidima Dilthevevim. a ipak joj ujedno nasuprot postavlja o n o a p s o l u t n o u nedohvatnoj transcendenciji. da bi u misli nadosjetilnog objekta zadobio j e d n u višu istinu. str. te na t r e ć e m u se­ be potvrđuje u suprotnosti spram objekta. to gubi mišljenje tim odriješenjem od d a n o g a svoj sadržaj. F i l o z o ­ fijsko sučeljenje s cjelinom njihova filozofiranja i danas je j e d a n od prvih zadataka doista zrelog s u v r e m e n o g mišljenja. na t o m protuslovlju podliježe grčka filozo11 fija. ranih. 225 i d. helenističke filozofi­ j e : „ C i s t o znanstveni interes za filozofiju povlači se p r e d prak­ tičkim." D a k a k o .njegova posve­ mašnja filozofijska ovisnost ο načelima kojima je b i o v o đ e n Hegel u svojem prikazu cjeline povijesti filozofije i osobito njene prve. no koje slijediti u s v e m u bit­ n o m e ipak imaju nakanu. Speusipa i Ksenokrata. n a u k e kojih d o d u š e m n o g o s t r u k o pretumačuju. odnosno njihovu osnovnu karakterizaciju. težište cjeline premješta se na etiku. 159 i d. s v e l e b n i m i filozofijski d o s l o v n o neiscrpivim djelom P l a t o n a i Aristotela. T e k je u novije vrijeme.

u o n o m e što p o z n a j e m o kao „filozofiju predsokratovaca". S. j o š uvijek nije dostat­ no istraženo. rani Usp. Zadatak daljnjeg istraživanja obuhvata i naravi složenih utje­ caja kojima je ta nakonaristotelovska. G o l e m o značenje stoičke filozofije jezika za svu kasniju gra­ m a t i k u . u svojim dijalozima.po n a š e m sudu n e o s p o r n o temelja cjelokupnoga filozofiranja sve do današnjih. S t r o g o gledano. P o j a m „ p r e d s o k r a t o v a c a " potječe od Kierkegaarda i kao pretpo­ stavku i m a njegovo vlastito shvaćanje mjesta Sokrata u cjelini grčke filozofije. ponajprije u ra­ d o v i m a P i e r r e a G a s s e n d i a u 17. respektirana ni u s a m o g a E p i k u r a ni u njegovih kasnijih sljedbenika i obnovitelja. Rani bi se grčki mislioci mogli j e d n a k o o p r a v d a n o zvati i „ p r e d p l a t o n s k i m a " . u i s t o m e kontekstu. ponajviše zaslugom S a m b u r s k v a dovodi u plodotvornu vezu s n o v i j i m fizikalnim teorijama ο fluktuirajućim poljima sile kao najelementarnijoj. U l o g a stoičke etike u izgradnji temeljnih teorijskih zasada r i m s k e . t o g . p r e m d a uz tu cijenu da filozofijska razi­ na načelne Aristotelove kritike atomizma. k a o i o s o b i t o njegova r i m s k o g sljedbenika Lukrecija. težeći u ovoj ediciji ipak prije svega ostalog za t i m da udo­ voljimo zadatku koji je ne s a m o povijesno n e g o i odista filozofijski na svaki način preči i presudniji. nesupstancijalnoj i predsupstancijalnoj o s n o v i c j e l o k u p n e zbiljnosti. 1965. čini se. P o s r e d o v a n j e m Epikur o v i m .filozofema na­ k o n Aristotela. Meuthen. nastojanja o k o istinskog filozofiranja. i z v o r n o nastale v e ć u k r u g o v i m a rane g r č k e sofistike. m o g l o reći: p o č e t n i n o v o v j e k o v n i antiaristotelizam uistinu nije ni d o s p i o do zbiljskog sučeljenja s o n i m navlastitim i najsvojstvenijim A r i s t o t e l o v e filozofije. doraslih i povijesno suvremenih. oslonjene na diskusiju k o n t i n u u m a i b e s k o n a č n o g .uz postavku a t o m i z m a n u ž n o veza­ nih p r o b l e m a . sadrža­ nog. J e d n a k o je t a k o u g l a v n o m u t v r đ e n utjecaj iste te etike. k a o v e ć i za s a m o p o č e t n o zasni­ vanje njihovih glavnih i nosivih kategorija. t e r m i n teško da m o ž e biti o p ć e n i t o prihvaćen. tek se u najnovije vri­ j e m e . J e d n a k o t a k o i takozvani „ p l a t o n i z a m " p o č e t n e antiaristotelovske prirodofilozofijske i p r i r o d o z n a n s t v e n e matematizirajuće m e t o d e j e d v a da potječe iz zbiljskog prisvajanja vlastite P l a t o n o v e filozofije: . ne dijeli li se te i takve pretpostavke Kierkegaardove. helenistička i r i m s k a filo­ zofija p r e s u d n o o b l i k o v n o djelovala na duh i temeljne postavke o s o b i t o p o č e t n e filozofije n o v o g a vijeka danas se dakle sve više u o č a v a kao j e d a n od središnjih u c j e l o k u p n o m povijesno-filozofijs k o m istraživanju. što u j o š većoj mjeri vrijedi za d o s t i g n u ć a njihove l o g i k e i za spoznaju sve d u b i n e i obuhvatnosti njena povijesnog utjecaja. T o m s m o se konstatacijom morali ovdje zado­ voljiti.nije. uz stanovito pretjeravanje i zaoštravanje stava. s njenim temelj­ n i m n a u k o m ο izvornoj „ n a p e t o s t i " (tonos). k a o i.G o t o v o da bi se. koji ih je sve 28 24 . 1959. v a ž n o s t E p i k u r o v e utjecajne p o s t a v k e „ d r u š t v e n o g a u g o v o r a " .n e u s p o r e d i v o više t o g a crpi on iz n a u k a n e o p l a t o n i z m a . pri č e m u je tu „ S o k r a t " poistovjećen sa slikom kakvu ο njemu daje P l a t o n . p o g l a v i t o njena valjda o s n o v n o g n a u k a ο n a č e l n o m intelektualitetu afekata. na S p i n o z i n i na K a n t o v etički nauk. N j i h o v a filozofija p r i r o d e o d n o s n o „fizika". j a s n o je. d o k je nje­ na v a ž n o s t naprimjer za D e s c a r t e s a i niz drugih mjerodavnih mi­ slilaca r a n o g novovjekovlja dosad u g l a v n o m nedovoljno u o č e n a . Samburskv. kao svojevrsne njene osi i o k o s n i c e . T o m p a k zadatku blizak i u b i t n o m e od njega neodvojiv jest i onaj o k o primjerenog mislećeg približenja s a m o m e iskonu i p o č e t k u filozofiranja u o p ć e . v e ć se zadovoljio recepcijom . Problem „predsokratske filozofije" E p i k u r je p a k svoju povijesnu v a ž n o s t stekao prije svega ulo­ g o m u n o v o v j e k o v n o j o b n o v i a n t i č k o g a a t o m i z m a . ili se pak vratiti Nietzscheu. Zurich.d o d u š e p r o d u k t i v n o n a d o g r a đ u j u ć o m i p r e t u m a č u j u ć o m . te od istog autora Das physikalische Weltbild der Antike.u s p r k o s svim povijesnim p r e i n a k a m a i pretumačenjima. te t i m e i sve kasnije p r a v n e misli. sintaksu i semantiku. 13 grčki a t o m i z a m D e m o k r i t o v dospio je do pozicije j e d n e od naj­ utjecajnijih i povijesno najodsudnijih metafizičkih teorija u cjelo­ kupnoj predaji filozofije. Phjsics of the Stoics. i z u z m u li se da­ nas j o š p o m n o g o č e m u relevantna nastojanja Leibnizova. kritikama i prevladavanjima te svakojakim „ n o ­ v i m p o č e c i m a " . kao i u zasnivanju n o v o v j e k o v n i h političkih teorija ο društvu v e ć je o d a v n o u o č e n a . stoljeću. e v e n t u a l n o g doraslog prisvajanja i p o t o m vlastitog pro­ mišljanja samih o s n o v a te krajnjih d o m e t a i ishoda P l a t o n o v a i Aristotelova djela. naime zadatku primjerenog u p o ­ znavanja. stoičke logike i skeptičke metodologije.

str. U nastojanju da n e k a k o o m e đ i svoje fiE. Sva u s u d n o s t i u j e d n o upitnost te p r o s u d b e . ne dopirući do spoznaje mislivih i nadosj etilnih bića. Heraklit. Heraklita i P a r m e n i d a ( m o ž d a i Pitagoru. 99-120). str. kao i svega što je iz nje uslijedilo za n a š o d n o s p r e m a p o č e t n o j grčkoj filozofiji. nego je u filozofiju bilo u v e d e n o b i t n o n o v o načelo filozofiranja. upravo je Sokrat bio taj s kojim uistinu započinje prava filozofija u smislu p o j m o v n o g a mišljenja i nastojanja o k o o d r e d b e biti svega što jest. filozofijska samospoznaja. U Hrvat­ skoj primjerno Marijan Cipra u knjizi Metamorfoze metafizike (Čako­ vec. gdje se odnosi upravo n e k a k o na njihove suvremenike. nav. prezentaciji. dj. na mjesto ranijeg d o g m a t i č k o g filozofiranja stupa dijalektičko i u svezi s t i m e osvaja si filozofija i p r e m a obujmu nova. P a r m e n i d . „naravno-filozofijski" i štoviše „ m a ­ terijalistički" v i d o k r u g (tek s e k u n d a r n o proširivan u pravilu n e domišljenom t e z o m ο „ h i l o z o i z m u " ) . A l k m a i o n . ο n a č e l n o posvemašnjoj razlučenosti i oštroj razgraničenosti te p o č e t n e „fiziologije" od arhajskoga svijeta H o m e r o v a . D e m o krit itd. Pitagora.. J e d n a k o bi se tako mogli naprosto zvati „arhajskima". Sva je „ p r e d s o k r a t o v s k a " filozofija od tada n e p o v r a t n o ostala zatvorena u j e d a n reducirani. P i n d a r o v a ili Eshilova. kao i uvijek.. 151 i d. tjelesnosti i „ m a t e r i jalnosti" te tako shvaćene physis. dotad ne­ slućena područja. p o č e t a k i uvjet sveg istinskog znanja. Zeller. naša tekstualna situacija i z u z e t n o n e p o v o l j n a ) . čini on o b r a t n o svu spozna­ ju stvari o v i s n o m ο i s p r a v n o m n a z o r u ο naravi znanja. zanimljivo. takve n a i m e koji doduše v e ć napuštaju n e s i g u r n o i va­ ravo tlo p u k o g a mita te se o d l u č n o zapućuju u smjeru ispitivanja ο „ p o č e l i m a i u z r o c i m a " svega. knjizi upravo unikatnoj u nas po obuhvatnosti i razini prave učenosti.". Taj Aristo­ telov stav dijelit će u o s n o v i i Hegel. kao n a v o d n i p o ­ četak i kraj baš svega što su htjeli i m o g l i ti „ p r e d s o k r a t o v c i " .pri kojem se ponekad jedva može razlikovati da li je riječ ο Sokratu ili Kantu . A n a k s a g o r a . n e g o č a k štoviše i s a m i m i z b o ­ r o m iz njihovih spisa o n o g a što bi bilo vrijedno sačuvati i predati p o t o m s t v u . odredit će ih o n d a Aristotel kao „fi­ z i o l o g e " . S druge strane. formulaciji te k a k o i m p l i c i t n o m t a k o i eksplicitnom tumačenju neizbrisiv i neuklonjiv pečat A r i s t o t e l o v e p r o s u d b e svojih filozofijskih prethodnika. Hesiodova. t e k p o s t u p n o d o p i r e do svi­ jesti današnjim generacijama istraživača.kreću se. ali ipak to „ s v e " j o š uvijek sa­ gledavaju isključivo p o d v i d o m osjetilnosti.zajedno interpretativno o b u h v a ć a o i m e n o m „tragičkih filozofa". d o k su oni raniji t e k p u t e m promatranja stvari dospjeli do razlikovanja p r e d o d ž b e i znanja. po temeljitosti izvođenja i odvažnoj samostal­ nosti interpetativnih pothvata. G o t o v o sva važnija kasnija izvješća ο sadržini njihovih naučavanja s v o d e se u krajnjoj liniji na veliko d o k s o g r a f s k o dje­ lo p r v o g Aristotelova učenika i nasljednika Teofrasta te n o s e v e ć u izboru. D o k je sva ranija filozo­ fija bila n e p o s r e d n o usmjerena na objekt. od kojega sva ostala ovise. E m p e d o k l o . prije svega da­ kako H o m e r a i Hesioda.. S njime stoga započinje j e d n a n o v a forma znanosti. Sve 30 31 . dotle je Sokrat prvi izgovorio uvjerenje da se ni ο j e d n o m p r e d m e t u ne m o ž e ništa znati prije no što je o d r e đ e n njegov pojam. lozofijske p r e t h o d n i k e do Sokrata od Sokrata s a m o g s j e d n e a od tih „ t e o l o g a " s druge strane. Napusti li se j e d n o m v e z a n o s t A r i s t o t e l o v i m t e m e l j n i m usmjerenjem na jestvo. A n a k s i m e n . K s e n o f a n . kao i o n i h koji se u vla­ stitim pokušajima sumišljenja upuštaju u r a z g o v o r sa s a m i m isko­ n o m i ishodištem filozofije. S time ujedno ide i p o s t u p n o napuštanje aristotelovskih n a z o ­ ra ο Talesu kao „ p r v o m filozofu". s kojim je. postojeći način mišljenja dalje razvijen. i manje više sva ostala izjašnjenja ο mjestu Sokratovu u povijesti grčke filozofije. filozofija iz pojmova. da je dakle ispitivanje naših p r e d o d ž a b a na mjerilu pojma. ο n i z u m e đ u s o b n o ravnopravnih i u osnovi g o t o v o l o g i č k o m n u ž d o m su­ sljedno se nastavljajućih najranijih mislilaca i njihovih n a v o d n i h „ š k o l a " : Tales. pod kojim i m e n o m o n razumije rane mitičke mislioce i epske pjesnike. m e đ u t i m . težište se mislećeg ispitivanja p o s t u p n o ali j e d n o z n a č n o premje­ šta na tri glavna lika cjelokupnoga r a n o g g r č k o g mišljenja: . A n a k s i m a n d a r . U blizini ovakva Zellerova stava .na A n a k s i m a n d r a . 216 i d. u smislu podložene tvari. 1978. Sokratova filozofijska pojava viđena je već od strane Aristotela svojevrsnom naglašeno j e d n o k r a t n o m raskrsni­ c o m puteva ranoga mišljenja. 1 4 U o d n o s u na Sokrata raniji se mislioci štoviše za Aristotela o p a s n o približavaju d r e v n i m „ t e o l o z i m a " . Ostr. i Zeller: „ K r o z Sokrata nije s a m o j e d a n v e ć . i m e n o m koje se v e ć ustalilo naprimjer u razdiobama grčkoga pjesništva.). ujedno nažalost knjizi u čijoj sudbini kao da se sabralo i zloslutno očitovalo ono najtamnije hrvatske filo­ zofije i njenih glavnih aktera u posljednjim desetljećima. a o n d a dakako na obojicu oslonjen. P r e m a njemu. d o k je u njoj pitanje ο biti i temeljima naravnih pojava o s n o v n i m pitanjem. i to ne tek n a č i n o m k a k o su je svi potonji čitali i razumijevali.

Usp. K o n a č n o .] Do nas dospjeli i z b o r preslušava dakle rano mišljenje s o b z i r o m na Aristotelov postav pitanja i v o đ e n je razumijevanjem koje se artikulira i izlaže p o m o ć u p o j m o v a skovanih od strane Aristotela. Baš naprotiv: m o ž e se izbjeći A r i s t o t e l o v o pojmovlje. k a o i s o d g o v a r a j u ć i m iskazima H o m e r o v e Ilijade. da je i na­ ša o d l u k a da u o g r a n i č e n o m p r o s t o r u ove knjige d o n e s e m o s a m o t e k s t o v e vjerojatno autentičnih m e đ u sačuvanim fragmentima P a r m e n i d a i Heraklita. Ο temelju ispravnosti t o g izlaganja ne pita se. tad interpretacija n e k o g filozofijskog mišljenja 32 33 . ostaje j a m a č n o ispravno da se u najranijih mislilaca ujedno pripravlja filozofija P l a t o n a i Aristotela.. ma kako za sebe d u b o ­ k o . P r i s t u p njima d o v o d i dakle v e ć z b o g p r o b l e m a t i k e filologijske p o u z d a n o s t i tekstualne predaje pred ve­ like t e š k o ć e . Aristotela i dijelom crkve­ n i h otaca. aristotelovskog i nakonaristotelovskog. Od ta­ da je n e p r e s t a n o na djelu rad na tumačenju. naprimjer i najnoviju tim pravcem orijentiranu knjigu Th.prava filozofijska otkrića nas. S A r i s t o t e l o m je nastupio n a z o r da je sve mišljenje prije P l a t o n a i Aristotela s a m o n e k a p r i p r e m a za P l a t o n a i Aristotela. ovaj kratki u v o d u lektiru našega i z b o r a tekstova m o ž e m o dovršiti duljim. vje­ rujemo. te ο s v e m u što je filozofijski od interesa u t o m e sklopu.] Od N i e t z s c h e o v e b o r b e protiv p l a t o n i č k o g o s n o v n o g lika metafizike začela se doduše n e k a svojstvena filologijska i filozofijsko-historijska preradba takozvanih predsokrato­ vaca. Munchen. A k o se dakle filologija smatra l i š e n o m pred­ rasuda v e ć zato j e r odustaje od filozofski skovanih pojmova. Ein philosophisches Portrat. U citatima više ili manje velikog opsega. a time upravo tek ostati ovisiti ο njegovim putanjama tu­ mačenja. O č i t o je. v e ć su n a m p r e d a n a p u t e m izvješća fi­ lozofskih škola u sljedbeništvu Platona. O d a v n o se v e ć nauči­ lo sadržajno i j e z i č n o razlikovati o n o predsokratsko od platonič­ kog. M n o g o više zabrinjavajuće je p a k to da su predani citati izabrani p r e m a p o g l e d i š t i m a nakonaristotelovskih usmje­ renja. naime tako da se zaobilaženjem njegovih p o j m o v a po­ stane slijep za putanje u kojima se sami k r e ć e m o . Ne pristupa li s e tekstovima p o m o ć u Aristotelovih pojmova. po n a š e m s u d u o s o b i t o instruktivnim i u p r a v o u z o r n o svu složenost i t e š k o ć e p r o b l e m a očitujućim na­ v o d o m j e d n o g a od zaslužnih interpreta s vlastitom filozofijskom ambicijom: „ S v j e d o č a n s t v a prvih filozofijskih mislilaca nisu do nas doprla u njihovu i z v o r n o m obliku. temeljnim Anaksimandrovim „ p o j m o m " o n o g „bezgraničnog". p o p u t Holschera. K a o što se. p r i r e đ e n o m od strane H e r m a n n a Dielsa. V l a s t o s a i n i z a d r u g i h 1 5 . [.. U l o m c i njihova mišljenja i doksografska izvješća iz n a k o n aristotelovskoga v r e m e n a sjedinjeni su u z b o r n i k u Fragmenti predsokratovaca. po­ čiva na slaganju s upravo o c r t a n i m o s n o v n i m s m j e r o m razumije­ vanja i interpretacije t o g r a n o g mišljenja. ipak s a m o razvijanje njihovih ishodišta. n a k o n svega kazanog. T r u d i se o k o t o g a da se p u t e m naglašenog udaljavanja aristotelovskih i nakonaristote­ lovskih naučavanja ispostavi o n o što su sami predsokratovci bili mislili. Budući da platonsko-aristotelovska filozofija započinje sa Sokratom. takoreći u i m e svih „ p r e d s o k r a t o v a c a " . 1994. tad se o n a nalazi u dvostrukoj zabludi. Taj je izbor opet u o s n o v i o d r e đ e n Aristotelovim filozofijskim p o s t a v o m pitanja i njemu p r i p a d n i m temeljnim p o j m o v i m a . t e k očekuju. O s i m toga. s druge strane. ο b e z d a n o j dubini koja zatječe o n o g a t k o bi p r e k o r a č i o vječni neprelazni p r a g što dijeli D a n od N o ć i . Tad upotrebljava p o j m o v e u n e k o m s v a k o d n e v n o m značenju. „bezishodnog" (άπειρον). nije j o š o n o njihovo mišljeno o s l o b o đ e n o u o n o m e najsvojstvenijem. [. Pa ako p o j m o v i Aristotelovi i stavljaju o n o kasnije na mjesto ranijega: . p l o d n o i dalekosežno. n a z o v i m o ih tako.posljednjih desetljeća sve više p r i h v a ć a n o m od r e l e v a n t n i h filologa i povjesničara filozofije. često s a m o u p o j e d i n i m r e č e n i c a m a ili č a k dijelovima rečenice. iskaze H e s i o d o v e Teogonije ο „ k a o s u " .u svim je njegovim p o j m o v i m a shvaćeno i o č u v a n o o n o bitno. preostali su t e k u l o m c i o n i h ranih mislilaca. i s k o n filozofije vezuje uz d u b o k e spekulativne. te p o m o ć u njih d o b i v a m o u vid nešto od početka. No prihvati li se općenita razumljivost kao v i d o k r u g izlaganja.. N a o v o m p u t u ispitujućeg promišljanja p o č e t n o g f i l o z o f i r a n j a arhajskih G r k a .. Buchheima Die Vorsokratiker. z o v u se rani mislioci p r e d s o k r a t o v c i m a . tad u p r a v o p o m o ć u n e k i h drugih: a ti drugi nisu lišeniji predrasuda v e ć stoga što se njihovo filozofijsko pojašnjenje ostavlja po strani. točnije „besputnog".što n a k o n njih slijedi u osnovi je filozofijski ovisno ο o n o m e u n j i h o v u mišljenju i z b o r e n o m i predstavlja. Ali time da se drži podalje naučavanja Aristotela i onih kasnijih nije j o š ni na koji n a č i n otvoren i osiguran pristup mislio­ c i m a početka. Gig o n a . u smislu o n o g a s v a k o m e b e z daljnjega razumljivog.

Berlin.: Fragmente der Vorsokratiker. Tubingen. 1931." 1 7 Bibliografski dodatak (abecednim redom) (Budući da je literatura za svakog od prikazanih mislilaca navedena uz uvode u njihove tekstove.: Die Vorsokratiker in Ausivahl. Sovre. Diels. W. Paderborn-MunchenWien-Zurich-Schoningh. 1962. M. 5 1934-37 ( 1 7 1974). Stuttgart. 1935 ( 4 1953). Vollkmann-Schluck. 1979. 1908.ostaje rijetkim podbačajem. C. 1: Tales to Plato. Leiden. tekstovi s prijevodima i tumačenjem.: 2 1983). 35. 1921. to će ovdje dostajati navesti samo osnovnu literatru općenito ο filozofiji do So­ krata.: Die Fragmente der Vorsokratiker. H. (Pretisak: Darmstadt.: Die Vorsokratiker. Th. 1896-1909. Ubervveg-Prachter: Geschichte der Philosophie des Altertums.-H. 1930). Munchen. R. 1985. „ p o č e t k u " . Fink. da b i s m o iskusili dašak o n e d u h o v n e slobode sebe s a m a utemeljujućeg ljudstva. 1 3 1951. Nestle. Munchen. W. Gomperz. Sv. Jenđ. W. 1992.: Vorsokratische Denker. J. Α.: Die Fragmente der Vorsokratiker./Raven.: Geschichte der Philosophie L Die philosophie der Antike. u službi kojeg cilja stoji uz ostalo i ovakva hrestomatija. Leipzig. 1960.. 1. Von Thales bis Demokrit.: The Presocratics. Cambridge.) Vogel. E. J. 35 K. usput rečeno.: The Presocratic Philosophers. s iznim­ kom Plotina.: Geschichte der antiken Philosophie. Diels. 3 sv. London-Edinburgh. 1. 1903.: The Presocratic Philosophers. 1892 (''Lon­ don. J. nav. K. J. (Pretisak: 1988) Stenzel. pitanje koje. C: A History of Greek Philosophy. Mansfeld. Sv. 1988.: Die Vorsokratiker. M. London. Sv. svjesno ostala izvan tematskog obzora ovoga prikaza. 1983. Što bi ti pojmovi mogli biti drugo do odvjetci . Kirk. I. Wright.upravo o n e tradicije čiji je utemeljitelj A r i s t o t e l ? " 1 6 U p i t n i m ostaje da li sam Vollkmann-Schluck. 2. H. Joel. 1949. J. W. K. II. Bristol. G. 2. de: Greek Philosophy. str. dj. Ljubljana. Weber. Sv. Sv. Capelle.: Metaphysik des Altertums.) I.: Early Greek Philosophy. o v a k o se do­ duše o p r a v d a n o čuvajući svakog o l a k o g radikalizma u prekidu s tisućljetnim aristotelovskim v i d o k r u g o m i n j e g o v o m p o j m o v n o m „ a p a r a t u r o m " pri shvaćanju i tumačenju „ p r e d s o k r a t o v a c a " . Burnet. Berlin. Der Anfang der abendlandischen Metaphysik. Guthrie. S. Die Philosophie der Vorsokratiker. Kranz. Berlin-Frankfurt am Main.: Predsokratiki. koji jest životni dah staroga vijeka. O d g o v o r bi se na takva i srodna pitanja m o g a o steći s a m o i j e d i n o vlastitim interpretativnim pokušajem. vrijedi u jednakoj mjeri i za d r u g o g ponajboljeg H e i d e g g e r o v a učenika. 2 1988. J. J. W. historije fi­ lozofije: Barnes. griechisch und deutsch. 1957 (-/Schofield./Kranz. Stuttgart. BaselStuttgart. W. 1. te da je postaristotelovska filozofija. 21 i d. dakako ukoliko nije već navedena u bilješkama uz ovu uvodnu studiju. E u g e n a Finka. 34 . sa svojim i z b o r o m i meto­ d o m prezentiranja. str. No p r e t h o d n o svakako vrijedi čuti i poslušati uputan stav upravo s p o m e n u t o g Finka: " M i kasni izdanci m o r a m o tek p o n o v n o poći u G r k a u školu.: Griechische Denker. E. A Critical History with a Selection of Texts. 3 sv. Rod. Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet. Cambridge. The main Fragments in Greek. 4 1969. Izdanja tekstova. Wiirzburg. 3 sv.izobličeni do neraspoznatljivosti . F. Ausvvahl aus dem Uberlieferten. svo­ j i m protiv takvog radikalizma usmjerenim te ipak na k o n c u baš od Aristotela p r e u z e t i m ishodišnim stavom ο „ u z r o k u " i „ t e m e ­ lju" ( α ρ χ ή ) kao središnjoj stvari mišljenja tih najranijih mislilaca doista zadobiva najprimjereniji pristup t o m izrijekom traženom. 1946.

Pariš.: The Presocratics. 1976. S. E. Firenze. Studien zur Geschichte der Ersten Philošophie von den Anfangen bis Aristoteles. P. West. 2 sv. Antike und alter Orient. L. 1963. W. Holscher.: Anfangliche Fragen. A. A. 1971.: Early Greek Philosophy and the orient. Basel. Pariš. 1972. L./Rorty./Kustas. 1962. 1993. 1953.: Les origines de la pensee grecque. Stokes. Frankfurt am Main. O. Interpretationen.: ha pensee grecaue et les origines de Vesprit scientifique. P. Tannery. Assen. Nurnberg. Heidelberg. 1974.: Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. Heinemann. 1973. Lee. Baltimore. Luria. Heidegger. Burkert. III. Hildesheim. Gadamer. A bibliographical and philosophical study. H. 1976)./Allen.: Studies in the Presocratic Philosophy. 1945 ( Basel-Stuttgart. New York. Mourelatos. Dornseiff. 1968. F. H. F.: Anfange des griechischen Denkens (prijevod s ruskog).: Pour l'histoire de la Science Hellene. 1964. Ramnoux. D. 1947. L. P. Berlin. J.: The Theology of the Early Greek Philosophers. Berlin. U. 1962. 1956. 1971. C. 1972.: Wege und Formen friihgriechischen Denkens. 1968. Holscher. Basel.: Studien zur antiken Philošophie. M. 1955 ( 1960. O: Der Ursprung der griechischen Philošophie. 1972. New York. H. Fr.: Nomos und Physis.: Exegesis and Argument. J. 1887. Stuttgart. P. Berlin. N. 1935 ( New York. 1962. W. Robin. Pretisak: Darmstadt. Den Haag. Jaeger. D. Cherniss. Uhde.: Grund und Gegenwart als Frageziel der fruh-griechischen Philošophie.: Die Grundbegriffe der antiken Philošophie (GA 22).: The Presocratics. Monografije i studije Boeder. C. 2 Sweeney. 1963.: One and many in Presocratic Philosophy. Gigon. 1970. 1968. London. Oxford. Leipzig. Gottingen. R. Jaeger. B. {Die Theologie der friihen griechischen Denker. R.: Der Sinn von Sein in der alteren griechischen Philošophie. J. 1971. Zeppi. 2 sv.II. 3 2 4 2 2 3 36 37 . M. Wiesbaden.: Paideia I. 1945 ( 1965). M. 1976. L.: Kleine Schriften I. Munchen. Frankel. 1933 ( 1954). Albany. Washington. Vernant. H.: Aristotle's Criticism of Presocratic Philosophy. U. Zbornici Anton. W. D. 1974).: Etudes presocratiaues. Pariš. Solmsen.: Kleine Schriften. E.: Weisheit und Wissenschaft. E.: Infinity in the Presocratics.: Studi sulla filosofia presocratica. G. P.-G.: Erste Philošophie und menschliche Unfreiheit.: Essays in Ancient Greek Philosophy. Furley. Oxford. 1970 ( 1975). St.) Hussey. Den Haag. Pariš./Mourelatos. 1962. Darmstadt. 1968). London. Gigon.

Damir Barbarić Heraklit Život R o đ e n je u Efezu i p r e m a najvjerojatnijim svjedočanstvima zre­ lost je doživio k o n c e m šestoga stoljeća prije Krista. 39 . ΓΧ. na koje je kao p r i p a d n i k stare obitelji vi­ soke aristokracije i m a o pravo. o d r e k a o i u o p ć e se p o v u k a o iz sva­ ke političke djelatnosti.. kako dodaje Laertije „napisati je što nejasnije.djelomice o t v o r e n o m a l i c i o z n o . Od m n o š t v a a n e g d o t a kojima su potonje generacije nastojale pri­ kriti zbunjenost i zatečenost p o j a v o m H e r a k l i t o v o m s p o m e n i ­ m o ovdje s a m o o n u d a j e upitan j e d n o m zašto šuti o d g o v o r i o : „ d a biste vi brbljali" ( D . kako bi joj se približili s a m o o n i koji su za to s p o s o b n i " . L. 12). koju je p o h r a n i o u h r a m boginje A r t e m i d e u rod­ n o m e gradu. Ž i v o t o p i s u D i o g e n a Laertija te u drugih j o š manje p o u z d a n i h doksografa nije vrijedno uzimati ozbiljno. N e k e od n a v o đ e n i h činjenica m o g u ipak biti istinite. b u d u ć i da se najveći dio t a m o ispripo­ vijedanoga osniva na p o z n o m iskrivljenju nerazumljenih stavaka njegova djela. npr. ta da se kraljevskih časti. p r e n e s e n o m . „potrudivši se".na fikciju n a v o d n o g filozofova života. Čini se izvjesnim i to d a j e sastavio j e d n u knjigu u prozi.

m a d a se čine m n o g o uvjerljivijima tvrdnje (npr. O p r a v d a n o pretpostavlja npr. K i r k da se Laertije. J e d n o je način koji napreduje u nekoj pravoj crti. m a k a r i nesvjesno. iz­ r e č e n i h u j e d n o j ili n e k o l i k o rečenica. Leipzig. koji je m o r a o d o n e k l e slijediti stoičku r a z d i o b u filozofije. „ t e o l o ­ giju" i slično p r o m a š u j e m e đ u t i m jedinstvenost cjelovitog filozofirajućeg nabačaja svojstvenog j e d n a k o Heraklitu k a o i baš s v i m „predsokratovcima". naziva ih Diels štoviše „ a f o r i z m i m a " . str. Holscher. Od D e i c h g r a b e r a n a o v a m o u p o z n a t i s m o s i z u z e t n o m v a ž n o š ć u savršene ritmičke. prigovorivši mu nedosljednost i n e p r e c i z n o s t izraza. što o n d a p o g o ­ t o v o vrijedi za niz drugih knjizi pripisivanih n a v o d n i h naslova. Danas se tek p o l a k o i p o s t u p n o u č i m o ponajprije tek zamijetiti. Frankfurt am Main. stilistički i ritmički zatvo­ renih i t e k p r i m e t n u t i h j e d a n uz drugoga. koji je j a m a č n o j o š u originalu imao u s v o m posjedu.) k a k o sva svojstva i značajke Heraklitova stila upu­ ćuju na to da je i cjelina i z v o r n o g a spisa m o r a l a biti. n e g o ide naprijed uvećavajući i proširujući sebe s a m u ." No nije riječ j e d i n o ο izrazu i jeziku. sklonost k igri riječi­ ma u Heraklita i drugih. V e ć je E d u a r d N o r d e n u svoje vrijeme m j e r o d a v n o u o č i o i lijepo formulirao bit t o g i takvog o d n o s a s p r a m riječi i j e z i k a {Die antike Kunstprosa. ali i p o t o m za stoljeća i tisućljeća u z o r o m n a m e t n u o njegov bliski p r e t h o d n i k i učitelj Aristotel . o p . n a v o d e ć i naslov i takvu podje­ lu oslanjaju na m*ko kasnije izdanje ili z b o r n i k izreka. d o k m i s a o dalje napreduje. 1978. ili njegov izvor. nije n i p o š t o slučajan. D i o interpreta prihvatio je ovaj nazor.sadržaj H e r a k l i t o v a spisa. 1. K a h n . str. T a k o n a g l a š e n o od s a m o g Heraklita traženi i zahtijevani akustički o d n o s primanja i prihvaćanja logosa. sv. k a d su u rvanju o k o spoznaje polazili od riječi kao od objavljenih istina.uvježban i naviknut misliti isključivo na onaj na­ čin koji je prije njega vlastitim n a p o r i m a mišljenja i filozofiranja teško izborio. Svaka takva kasnije uobičajena d i o b a filozofije n a r e c i m o „fiziku". 2 4 ) : „ S a ­ mo se p o v r š n o m prosuditelju m o ž e to [tj. u p r a v o do savršenstva kompozicijski. S a m a je H e r a k l i t o v a mi­ sao p o s v e jedinstvena i n a š e m uobičajenom shvaćanju m e t o d e a r g u m e n t i r a n o g izvođenja po n u ž n o s t i strana i nimalo. „ k o z m o l o g i j u " . k a o r e c i m o u historičara. napredujući od t o č k e do točke. 3 6 9 ) : „ O n se često p o ­ navlja. M i s a o ne ide od j e d n o g p r e d m e t a k drugo­ m e . J e d n a k o je t a k o t e š k o prihvatiti Laertijevu tvrdnju da je knjiga bila razdijeljena u tri glavne „ r a s p r a v e " : p r v u . orijentirajući p r e m a primjeru N i e t z s c h e o v u .strukture njegova izričaja. kako bijaše u to vrije­ me u o b i č a j e n o u takozvanoj „ g n o m s k o j p r o z i " . što ga sam u knjizi izlaže i iznosi. n e g o ciklički. S c h a d e w a l d t je j e d n o m d o b r o u p o z o r i o {Die Anfange der Philošophie bei den Griechen. spravljen vjerojatno u Aleksandriji. Diels je b i o uvjeren k a k o je riječ bila ustvari ο j e d n o j zbirci kratkih z a o k r u ž e n i h stavova. Nije nimalo č u d n o da je naprimjer v e ć Teofrast .. koji su u riječima gleda­ li vidljive odslike nevidljivih bitnosti. te zatim to objašnjavajući n a v o d n o m H e r a k l i t o v o m „ m e l a n h o l i j o m " . 1898. o s i m m o ž d a t o m nikad iscrpi- v o m b e z d a n o m s n a g o m j e z i k a j e d n a k o tako p o g o đ e n o g i inspiri­ r a n o g Eshila. „psihologiju". B. s l o b o d n o se m o ž e kazati m u z i č k e . N a v o d D i o g e n a Laertija d a j e naslov knjige bio „ O naravi" (Περί φ ύ σ ε ω ς ) najvjerojatnije je kasnija projekcija. a p o t o m i razumijevajući prisvojiti o n u u prvi čas ta­ k o t u đ u o s o b e n o s t Heraklitova m i s a o n o g postupka. ili tek po­ negdje i p o m a l o dohvatljiva. očigled­ no n e k o izlaganje ne diskurzivne vrste. sposob­ n i m za b e s k o n a č n e preinake: filozofima. ovdje bi se m e đ u t i m za način napredovanja m o r a l a ocrtati j e d n a spirala. bijaše to sveta ozbiljnost. 40 41 .d a k a k o u i z v o r n o m smislu o n o g a što je arhajskim G r c i m a bila m u z i k a . T a k o đ e r je i to j e d n a čvrsta forma u njega. stilski i ritmički dotjerana i j e d i n s t v e n o zasnovana.] pričiniti i z r a z o m n e k o g G r k u p r i r o đ e n o g hira da se u igri zabavlja sa svojim j e z i k o m . gdje se iz j e d n a k o g kruga njegova t e m e l j n o g uvida šire i p r o t e ž u kao neki uvijek novi k o n c e n t r i č n i krugovi. O č i t o se. Mansfeld i dr. „ e t i k u " . d r u g u „ p o l i t i č k u " t e t r e ć u „teologijsku". ο t o m e postoje različita mišljenja istraživača. kao što n a m j e Snell v e ć o d a v n o m j e r o d a v n o otvorio oči z a svu osobi­ t o s t H e r a k l i t o v e i z u z e t n e prisnosti s j e z i k o m i za pravo značenje o n i h u s a č u v a n i m f r a g m e n t i m a t a k o čestih i upadljivih „ i g a r a ri­ j e č i m a " i etimologijskih obrata.o s v e m u " . u č e m u Heraklitu zacijelo n i t k o u starijoj grčkoj p r o z i nije ravan. p o s e ž e uvijek i z n o v a za istim pojmovima. našao nezadovoljavajućim.Knjiga K a k o je u o p ć e m o g l a izgledati ta „ k n j i g a " Heraklitova. D. " J a s n o je da o n o što je ovakvim n a č i n o m mišljeno i i z l o ž e n o zahtijeva j e d a n iz temelja drukčiji pristup pri čitanju i pri pokušajima ra­ zumijevanja no što je to onaj na koji s m o tisućljećima navikli. baš kao i sačuvani veći u l o m c i .

pa tako i Heraklitu. koje nastaje po nužnosti. ali o č u v a n o f r a g m e n t a r n o u b r o j n i m ekscerptima i parafrazama .oslonjeni uvijek na čvrste i povijesno u k o č e n e matrice i pravila logičke. što ovdje k o n k r e t n o znači s njemu s u v r e m e n i m radikalnim sofističkim relativizmom. N e m a materije ο sebi. str. za f o r m u . pripisati bavljenje upravo takoreći naj­ primitivnijim v i d o m jestva. koja s njom m o ž e n e š t o izgraditi.ne k a o neki takav koji b i s m o mu mogli zamjeriti. pristupajući njegovu dje­ lu očito selektivno i birajući o n o što se m o ž e kako-tako svrstati u rubriku „ v a t r a kao tvarno p o č e l o " .. razumijevanje i izlaganje Heraklita. k a k o i jest za očekivati kad je riječ ο takva dva mislioca. koji je sam se­ be u p o r n o legitimirao n a v o d n i m nasljedovanjem Heraklita. n a š a o s a m o n e d o r e č e n o s t i p o l u d o r e č e n o s t (ημιτελές). Uz svu m o ­ žebitnu pretjeranost formulacije. naime o n i m što sam naziva „ p o d l o ­ g o m " i „ t v a r i " . a i o n a je uvijek tek kofelativan pojam za formu. koja da ne dopušta stoga nikakvu spoznaju i u o p ć e nikakvo o d r e đ e n o mišljenje i is­ kaz. Ovdje ne s m i j e m o j o š na to misliti. kako on u knjizi G a m m a Metafizike vidi i naziva o n o što je kasnije dobilo i m e n a „ n a č e l a istovjetnosti" i „neprotuslovljenja". Čuveni stav „ s v e t e č e " ( π ά ν τ α ρεΐ). danas se više ne da zanijekati ispravnost r e c i m o ovakve F i n k o v e tvrdnje (Grundfragen der antiken Philosophie. zapravo t e k j e d n a p r e d o d ž b a 18. kao i svega t o m e pripadaju­ ćeg. bolje r e č e n o svega što biva. j o š j e d n o m i Schadewaldta. j e d n o s t r a n o svrstati u „ f i z i o l o g e " . Platon je u pogledu Heraklita inzistirao takoreći samo na j e d n o m j e d i n o m : na n a v o d n o m n a u k u ο neprestanoj i nezaustavljivoj mi­ jeni svega što jest. potekla iŽ francuske p r i r o d o s l o v n e znanosti. p r e s u d n a za cjelokup­ nu daljnju povijest filozofije i d u h a u o p ć e . prvim. Sabere li se i i m a na u m u sve d o s a d r e č e n o . Aristotel pak sa svoje strane p r e u z i m a i ponavlja taj osnovni t o n P l a t o n o v a tumačenja i kritike. koju bi se i m a l o misliti k a o m r t v u . z b o g o s o b i t e važnosti t e m e .tvarnim počelom svega bio držao vatru. te u b i t n o m e ostali zatvoreni za j e d n o k r a t n u svojstvenost njegova mišljenja. ne nalazi se uistinu ni u j e d n o m od sačuvanih fragmenata Herakli­ tova djela. dj. svaki na svoj način. ipak. reducirali ih na svaki put jedan. u s v a k o m slučaju nije grčki. W u r z b u r g . 1992.u p o g l e d u Heraklita zadr­ žalo se u p o t p u n o s t i na tragu učiteljevu. u z m e li se m e ­ tafizička ihterpretacija stvarovitosti (Dingheit) k a o i s h o d i š n a o s n o v a . H e ­ raklit je tako.S c h l u c k a {Die Philosophie der Vorsokratiker. I o v o Aristotelovo „fiziologijsko-materijalističko" r e d u c i r a n o i j e d n o s t r a n o razumijevanje Heraklita n u ž n o je danas uzeti s naj­ v e ć o m r e z e r v o m i podvrći r a d i k a l n o m preispitivanju. Štoviše. stoljeća.i s a m o izgubljeno. W u r z b u r g . Povijest interpretacije D a n a s se v e ć m o ž e smatrati u t v r đ e n i m da su j e d n a k o tako Platon kao i Aristotel. p r e m a Aristotelu. str. j e d v a na 'tvar'. S druge će p a k stra­ ne Heraklita. već je interpretativna formulacija Platonova. v e ć materije za nešto. žrtvo­ vali svu složenost i slojevitost njegovih uvida. kao j o š j e d a n od niza primjera sve proširenije svi­ jesti ο p o t r e b i takvoga preispitivanja (nav. 4 3 0 ) : „ N e p o ­ stoji j o š pojam materije u to vrijeme. u o n e koji su p r e d m e t o m svog istraživanja imali j e d i n o narav i n a r a v n o osjetilno jestvo. to je tek hyle Aristotela. str. 1985. p r e m d a očigledno posjedujući Heraklitovu knjigu i nemali broj puta iz nje citirajući. sintaktičke i gramatičke m e t o d e . gdje igra takvu ulogu. nalazeći o n d a u Heraklitu što­ više začetnika o n o g relativizma koji u g r o ž a v a te u pitanje stavlja čak i s a m o o n o „ p r v o i najpostojanije p o č e l o " . " N a v e d i m o ovdje. u njihovim o č i m a odlučujući stavak. t a k o đ e r ni rimski. s u d b o n o s n u sjenu na sve daljnje čitanje. kojim se j o š danas u p o r n o h o ć e sažeto izraziti n a v o d n o o n o b i t n o Heraklitova mišljenja. g o t o v o bi se nepretjer a n o m m o g l a nazvati zaoštrena tvrdnja V o l l k m a n n . v e ć kao nerazumijevanje. Z n a k o v i t obrat koji je misao dobila u naše vrijeme. K a o i drugdje u raspravi sa svojim prethodnicima. 9 7 ) da „se H e r a k l i t o v o djelo v e ć z a s a m o g v r e m e n a G r k a čini k a o d a j e u svojoj vlastitoj istini ostalo s k r i v e n i m " te da su se „ š t o v i š e nje- 42 43 . svima će njima. T a m o je pak sve bilo ž i v o . n e g o je m n o g o kasniji. . 175): „ A r i s t o t e l o v a inter­ pretacija Hćraklita pokazuje n a m se dakle kao promašaj r a z u m i ­ jevanja. k a k o s m o v e ć rekli. O b u h v a t no doksografsko djelo Aristotelova sljedbenika Teofrasta Nazori naravoslovaca . " P l a t o n o v o i Aristotelovo p f e t u m a č e n j e bacilo je. zajedno s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " . P l a t o n u je i u o v o m slučaju v a ž n o prije svega filozofijski se suočiti s povijesnim usljedc i m a Heraklitova filozofiranja. k o j o m Heraklit n a v o d n o „ništa nije j a s n o i z l o ž i o " ( σ α φ ώ ς δ έ ο υ δ έ ν εκτίθεται). o n i m što kasnije biva p r o z v a n o „ m a t e r i j o m " . d o k je u o s t a l o m sadržaju Teofrast.

prije svih K l e m e n t a Aleksandrijs k o g i Hipolita.danas m o ž e smatrati ipak n e d o s t a t n o m i p o t r e b i t o m ozbiljne revizije. P o d ' f r a g m e n t o m ' se misli autentičan navod autorovih vlastitih riječi. Na t a k o sačinjenom Teofrastovu referatu počivaju. 113) g o v o r i ο „povijesti pretumačenja H e r a k l i t o v e filozofije. Kirk.donijelo. uz ostalo i onaj ranije citirani životopis u D i o g e n a Laertija. s Bywater o v i m te o s o b i t o D i e l s o v i m izdanjem Heraklitovih fragmenata. xi) čitamo: „ O v a je knjiga pisana na podlozi prepostavke da valjana interpretacija Heraklita m o ž e biti postignuta samo p e d a n t n i m ispitivanjem svakoga fragmenta. T a k o naprimjer već u prvim r e č e n i c a m a uvoda u o p s e ž n u i temeljito pisanu knjigu. te koju u osnovi ipak j o š uvijek slijedi i uvijek instruktivni i zaslužni Eduard Zeller . pre­ tisak s korekcijama 2 1962/. Cambridge. Heraclitus.koja za svo­ j i m f o r m a m a p o s e ž e u formi p o n u đ e n o j u Teofrasta . Heraklit je dakle j e d n o z n a č n o i k o n z e k v e n t n o shvaćen po­ glavito kao filozof bivanja. ipak je t e k osloba­ đanje od te velebno n a m e t n u t e sheme . str. T a k o su o s o b i t o stoici . S. 6 1 9 8 6 / 1 1954. 1 44 45 . o d l u č n o p o ­ stavljeno na staru i povijesno ishodišnu poziciju Platona i Aristo­ tela. O s o b i t o je ovaj drugi Heraklita bez pretjeranih skrupula sagledavao i t u m a č i o isključivo unutar unaprijed za­ d a n o g t e m a t s k o g o b z o r a u kojem je Heraklit trebao biti proka­ z a n kao o s n o v n i izvor kršćanskih hereza. zapalo je Heraklitovu filozo­ fiju u djelima crkvenih otaca. koju o n d a nak­ n a d n o nastoje učitati u Heraklita." S druge strane. M u n c h e n . m e đ u t i m . 1962. a ne direktan citat. koja od Peripata vodi k Stoi . The Cosmic Fragments. te im nisam pridao status pravih fragmenata. pa i s a m o g navođenja H e r a k l i t a od strane Plutarha i Numenija. koji ga u v o d e u r a z r a č u n i z m e đ u kršćanstva i helenstva". I p r e m d a filozofij­ ski rang Hegelovih izvođenja na toj osnovi shvaćene „ H e r a k l i t o v e dijalektike" naprosto nije m o g u ć e zanijekati.v e ć njihov r o d o n a č e l n i k Z e n o n u r a n o m t r e ć e m stoljeću prije Krista te z a t i m o s o b i t o Kleant. gotovo sva kasnija usputna spominjanja Heraklitovih stavova i navođenja njegovih vlastitih riječi. poglavito u uskoj uzajamnoj suradnji filozofijskoj refleksiji sklonih klasičnih filologa s j e d n e . Plutarh i K l e m e n t Aleksandrijski). t e š k o je odoljeti iskušenju da se s J u l o m K e r s c h e n s t e i n e r (Kosmos. koji je sastavio opsežan k o m e n t a r Heraklita . kao i u o p ć e cjelokupno istraživanje sve „filozofije do Sokrata". s druge strane. do da­ nas stalno dalje na t o m istom putu. te da je dalje u povijest m o r a l o biti p r e d a n o u j e d n o j z n a t n o „ s t o i c i z i r a n o j " verziji. počevši n e k a k o s tridesetim g o d i n a m a našega stoljeća. a ranije v e ć i s a m o g Plotina. te onih historičara filozofije i filozofa samih koji znaju i priznaju značenje i g o l e m u važnost slova i teksta u svojem i s v a k o m filo­ zofijskom poslu.ne poričući joj g o l e m e ishodišne zasluge . Ne m o ž e biti sumnje da je b a r e m nekolicina 'fragmenata' n o r m a l n o pripisivanih Heraklitu i uključenih u sekciju Β Dielsovih Fragmenata predsokratovaca parafraza. svakako Heraklitu najsrodniji od novijih mislilaca E u r o p e . n a k o n r e č e n o g platonsko-peripatetičkog i p o t o m stoičkog. te se Teofrastov referat m o g a o uspore­ đivati s o r i g i n a l o m i crpsti iz njega samog.g o v e riječi upotrebljavale kao zrcalo u k o j e m se ogledavalo vlasti­ te misli". T r e ć e b i t n o povijesno pretumačenje. p o l o ž e n dostatan temelj daljnjem filološkom poslu o k o pročišća- vanja p o d Heraklitovim i m e n o m p r e d a n o g a teksta t e o k o p o m o ­ gućnosti što sigurnije i što općenitije usuglašene p r o s u d b e toga što bi imalo k o n a č n o važiti kao autentično u njemu.kojoj se nije uspio othr­ vati r e c i m o ni Friedrich Nietzsche. nadasve utjecajnom H e g e l o v o m (i S c h l e i e r m a c h e r o v o m ) interpretacijom. j a s n o je da je i s a m o H e r a k l i t o v o mišljenje u t o m p r o c e s u m o r a l o doživjeti d o d a t n o pretumačenje. izlaganja. D o d u š e s a m a originalna Heraklito­ va knjiga j o š je srazmjerno d u g o ostala d o s t u p n o m ( o s n o v a n o se t a k o pretpostavlja da su je mogli posjedovati j o š i npr. koju se za danas relevantni filozofijski dijalog s H e r a k l i t o m m o ž e smatrati n a p r o s t o n e z a o b i l a z n o m ( G . filozofijsko razumijevanje i tumačenje H e ­ raklita p o n o v o je p o č e t k o m prošloga stoljeća. str. nove filozofijski poticajne uvide u ono svojstveno i vlastito Heraklitove filozofije. k a o i s n a ž n o neoplatonički ori­ j e n t i r a n e s h e m e razumijevanja. u p o t p u n o j i isključivoj opreci spram P a r m e n i d a kao n a v o d n o g filozofa bića i bitka. R e l e v a n t n o istraživanje i tumačenje Heraklita kreće se. S d r u g e strane.te k o n a č n o k c r k v e n i m o č i m a .i n t e n z i v n o studirali njegovo djelo i velikim dijelom p o d njegovim utjecajem gradili vlastiti sustav filozofije. Pridodaju li se t o m e j o š navodi Heraklita koje n a l a z i m o u Seksta E m p i r i k a i koji su p o ­ sve o č i t o u velikoj mjeri j e d n o z n a č n o inspirirani racionalističkom spoznajno-teorijskom s t o i č k o m p r o b l e m a t i k o m . Na t o m je polju tijekom o v o g a stoljeća napravljeno već toliko da se Dielsova redakcija . Quellenkritische Untersuchungen zu den Vorsokratikern. T e k je k o n c e m p r o š l o g i p o č e t k o m o v o g a stoljeća.

„materijalističkome načinu mišljenja" i svemu sličnom. j e r Heraklit u j e d n o m fragmentu n a g l a š e n o g o ­ vori ο „ z a k o n u " . Z n a č i i „ s m i s a o " . v e ć pri prvim pokušajima da se pobliže i određenije odredi što je u o p ć e to što on tako naziva. m o ž d a i prije n e g o u logosu. kako to u o s t a l o m u povijesti i jest pravilo. v e ć j e s a m a takva primisao u n u t a r interpretacije Heraklita o p a s n o bliska s p o m e n u ­ t i m stoičkim iskrivljenjima.takvo značenje riječ je zadobila t e k n a k o n njega. ta v e ć u p r v o m frag­ m e n t u logos je j a s n o razlikovan u p r a v o od „ r i j e č i " ( έ π έ ω ν ) . čvrsto se držeći poznatih i naviklih s h e m a tumačenja. v e ć se i s a m a njegova bit i narav očituje tek kao aspekt o n o g a što Heraklit z o v e „ o p ć i m " . z n a k o v a i „ m i g o v a " . „ u m " i sve slično. rečenica i stavova. O s o b i t o n e nekakav „svjetski z a k o n " . i to t a k o da ih kao jedinstveni izvor iz sebe otpušta. O v o m ć e m o se z g o d o m zadržati tek na t o m e da u najkraćim c r t a m a n a v e d e m o i n a z n a č i m o o n o što se uvjetno m o ž e nazvati glavnim stavovima Heraklitova nauka. U g l a v n o m je p r i h v a ć e n o da je središnja i ključna riječ i „ s t v a r " cjelokupne Heraklitove filozofije logos. da dalje ne nabrajamo. jednom rječju izraziti sva o n a različita. I d o k je logos o č i g l e d n o n e k a k o najtješnje v e z a n uz uvid i spoznaju da Je sve j e d n o " . Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet (Stuttgart. dotle o v o „ m u d r o " u j e d n o m teško 46 47 . sva­ koj naglijoj korjenitoj preinaci. iz j e d n o s t a v n o g razloga što Heraklit ne štedi na svojstvenim izra­ z i m a za „mišljenje". obrata i m e đ u s o b n i h upućivanja. Die Vorsokratiker. na­ znaka i aluzija. m e đ u ­ tim. Citati i razumijevati Heraklita znači prije svega ustrajati u m i s a o n o m n a p o r u da se. s a m o pak ostajući n e š t o od svih njih različito. Sto je ipak o n d a na k o n c u sam taj logos? " Z a k o n " nije. d u g o i uvijek iznova razabire smisao samih Heraklitovih riječi. ο njegovoj „spoznajnoj teori­ ji". d a k a k o uvijek u cjelini svih fragmenata. „etici". „ r a z b o r " . T a k o nikakvim osobitim i z u z e t k o m nije napri­ mjer W i l h e l m Capelle. imenujući ga u p r a v o vlastitim g r č k i m i z r a z o m ν ό μ ο ς . u p r a v o na toj jednoj riječi: . no lo­ gos o č i t o od t o g a razlikuje. 1968) j e d n a k o govori ο Heraklitovu „ m o n i s t i č k o m p a n t e i z m u " .p r o r a č u n " . ali j e d n a k o tako i „ m i s a o " i „ n a m i s a o . Ta riječ svakako znači i „ g o v o r " i „ r i j e č " i „ r a z l o g " i „izlaganje". pa z a t i m „ o s n o v e " i „ t e m e l j a " svijeta. „ r a z u m " . „ r a z m j e r " i „ p r o p o r c i j a " : . „ R i j e č " j e d n a k o tako nije. U t o m se smjeru m o ž d a valjanom u p u t o m m o ž e smatrati stav da čak i logos sam nije o n o prvo i najviše u Hera­ klitovu mišljenju. T e š k o da je i j e d n o d r u g o djelo iz povijesti filozofije kao upravo njegovo . B) Odvojenost mudrog U o č e n o je već češće i to da. o d n o s e ć i ih samo i isključivo j e d n e na druge te time i prvenstveno s a m o time dohvaćajući njihov smisao.logos. nikada pak osigurana. bez olakšavajućeg oslonca na ovakve i slične takozvane „ i s t i n e " povijesti filozofije. ο kojima sam govori u jed­ n o m od fragmenata. pače „ p r o p o r c i o n a l i t e t " . nitko se j o š nije odvažio inzistirati na t o m e da bi se u bilo kojem j e z i k u m o g l o . „ M i s a o " i sve slično t o m e o p e t nije. g o t o v o samo od sebe imalo pokazati da je svaki od tih n a v o d n i h „ s t a v o v a " u sebi prije svega i više od svega j e d n o pitanje.čak i u o v a k o beskrajno razmrvljenom stanju u kojem n a m je do danas p r e d a n o . spor i dilema. o n o j e d n o što objedinju­ je sva nabrojena značenja. Sto je dakle logos m o r a l o bi se iznaći ponajprije promišljajući. „razmjer".< Nauk Stoljećima u h o d a v a n e sheme kojima je bilo v o đ e n o razumijevanje Heraklita opiru se. T e š k o da je i „ o d n o s " . U njemu se htjelo naći i značenje „ z a k o n a " . „ z a j e d n i č k i m " . Herakli­ tova filozofija kulminira u o n o m e što sam naziva „ m u d r i m " ( τ ό σ ο φ ό ν ) . u njegovoj razlici spram „ p o j e d i n a č n o g " . pri r a d o v i m a na izgradnji i razvijanju rane grčke m a t e m a t i k e . n a k o n svega do sada kazanog. pisane s iskrenim entuzijazmom z d r u ž e n i m sa za­ v i d n o m u č e n o š ć u .objedinjujućim" ( ξ υ ν ό ν ) . A) Logos m a d a očito srodna. . štoviše „svjetskog z a k o n a " . „ o d n o s " . P o t e š k o ć e počinju. Prije svega. a u Heraklita s a m o g to je značenje p o k r i v e n o p r v e n s t v e n o i z r a z o m „ m j e r a " ( μ έ τ ρ ο ν ) . očito naglašeno i s n a k a n o m . No Heraklit sam inzistira. značenja koja za njega u sebi sabire logos. T o „ o p ć e " s e o n d a dakako nikako n e m o ž e i ne smije razumijevati po m o d e l u kasnijeg logički objedinjujućeg općeg. p o p u t Heraklita samog. ο t o m e da on „ p o prvi put božanstvo shvaća kao 'apsolutno'". vječno važeća i na taj način „istinita" teza. No k a k o o n d a .u tolikoj mjeri p r e p u n o unutrašnjih smislenih veza i odnosa. kad j o š i u č e t v r t o m izdanju svoje inače lijepe knjige. to ostaje u g l a v n o m n e p r o z i r n i m . slojeva značenja. P r i t o m bi se. te uz njih i druga..

no o n e su u sebi ipak vezane j e d n a uz drugu. Protiv­ nosti se ne mijenjaju.u t o m bi uvidu imala biti na­ v o d n o sva d u b o k o u m n a tajna Heraklitova. i što li j o š ne. vatra je u tekstu izričito poistovjećena ne s logosom n e g o sa „ s v i j e t o m " : uređeni svijet ( κ ό σ μ ο ς ) nije d r u g o do „ v j e č n o živa vatra". str. ο t o m e autor ne b r i n e suviše. No u Heraklita n e m a ni riječi ni ο č e m u t a k v o m .] A n a k s a g o r i n a i zasebitka ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideje u P l a t o n a sve do a p s o l u t n o g d u h a u H e gela. b e z m n o g o oklijevanja. biva iz suprotnosti i kroz suprotnosti. 3 0 ) . n e č e g tvarnog. zatim „bljesak". vatra u o p ć e i nije neka. 1979. D) Suprotnosti O s n o v o m Heraklitove filozofije smatra se o d a v n o n a u k koji se pokušava a n a k r o n o označiti i m e n o m p o t e k l i m iz kasnosrednjovjekovne n e o p l a t o n i č k e spekulacije Nikole Kuzanskog. k a k o je mislio nemali broj inter­ preta. štoviše m o ž d a čak na neki n e o d r e đ e n i način i istovjetne j e d n a drugoj: . 3 3 0 i d. pa o n d a i „ s u h o blistanje". a da bi o n a bila m o g u ć a . Pravi i svojstveni vidovi vatre u Heraklita su ponajprije „ u ž a r e n i z r a k " i nešto po­ put „ e t e r a " . No p r o b l e m je o n d a . Frankfurt am M a i n . Tradicionalno i na svoj način veličanstveno objašnjenje je o n o Aristo­ telovo. ne prelaze u drugi lik i izgled. i m e n o m „koincidencije suprotnosti". ili k a k o radije p r e v o d i m o : o n o d u h o v n o . s n e č i m s a m o „ d u h o v n i m " . „ o k r u ž j a " ( G e g e n d . ma i najfinija. i b o g .svaka promjena je p r o m j e n a iz nečega u nešto. N o . p r i p a d n o duši pročišćenoj do mudrosti. U Heraklitovim fragmentima sve izrijekom o d r e đ e n e sveze istovjetnosti.bivajući u cjelini i posve o n i m drugim. ali iz istinske filozofske neprilike i besputice p o t e k l i m zahvatima. C) Vatra N e z a v i s n o od tih i sličnih pitanja. izgledaju m u k o t r p n i pokuteji B r o c k e r o v a učitelja da u čitavome j e d n o m sa­ tu predavanja razriješi tu g o t o v o nerazrješivu p o t e š k o ć u . ako se n e ć e m o izgubiti u neod­ r e đ e n i m općenitostima. ali p r i t o m s a m o mijenja lik i izgled. v e ć P l a t o n o v u „ h o r i z m u " . N e k i tu bliskost vide v e ć istovjetnošću. N a u k ο tzv. P r e l u d i r a li tu o n d a Heraklit. koje pak u promjeni ostaje. sebi svojstvenim sa­ m o p o u z d a n j e m . j e d n a na drugu upućene. o n o m u d r o ... 1965. logos i vatra. ako ne i n e m o g u ć e prihvatiti. j e d n o m od osiguranih istina istraživanja H e r a k l i t a smatra se najuža bliskost logosa s v a t r o m . Heraklit / G A 55/. Pa ipak. Walter Brocker (Die Geschichte der Philošophie vor Sokrates. protivnosti i blizine m o r a m o respektirati iznad svega ostalog.p r o t u m a č i v o m fragmentu biva n a z v a n o „ o d v o j e n i m o d svega". oslonjene na p o d l o g u ustrajavajuće tvari. O n e moraju umrijeti. d o k drugi opreznije i tekstu primjerenije g o v o r e tek ο izvjesnoj bliskosti i analogiji. u dalekoj povijesnoj anti­ cipaciji. p o s e ž u ć i p r i t o m za filološkim zahvatima koje je teško. O n e „ s e prebacuju" . ili p a k s a m o bhskost. tjelesnog i „ m a ­ terijalnog". m o r a u pod­ lozi j e d n o m e i d r u g o m e od onih koja se mijenjaju biti i nešto trete. ο njihovu jedinstvu. r e c i m o tako. k a o što bi to bili npr. O s i m toga. supstanciji i akcidencijama n u ž a n je usljedak o v a k v o g p r o t u m a č e n j a bivanja i mijene te ostaje ležati. str. o b r n u t o razmjernim svakom. kao u p o n e k i h tumača. pa bilo to osviješte­ no ili ne. inte­ l e k t u a l n o g poštenja sadrži j o š i u takvim d o d u š e nasilnim. M . baš na t o m p r e s u d n o m mjestu u nj ucrtava­ j u ć i vlastitu m i s a o „ p o d r u č j a " . središnji t e r m i n H e r a k l i t o v e flozofije". Heidegger.pričinjajući nad d u h o m Heraklitova mišljenja n e s u z d r ž a n o nasilje. a o n d a . i uz to j o š . čini se b a r e m . prije svega Heraklitova vatra nije u o p ć e j e d a n od „ e l e m e n a t a " . u razlici s p r a m ovakve s a m o z a d o v o l j n e pretencioznosti. čak i Hegelovu „apsolutu"? T a k o npr.i taj izraz μεταβάλλειν m o r a se uzeti najstrože i krajnje d o s l o v n o . usp. „ l o g i č k i m " i „ i d e a l n i m " . Sve je ipak na t o m e da se shvati kako su to suprotnosti j e d n o . O d v o j e n o s t "(κεχωρισμένον) j e latinski a b s o l u t u m . dakle s a m o g t o g p r i m a r n o g e l e m e n t a i p r v o t n o g sastojnog p o č e l a „svijeta". v o d a ili zemlja: . Sve što biva. uviđajući p r e t h o d n o s p r a v o m da je „ s o p h o n . istovjetnosti i s v e m u t o m e sličnom. Uz to. k o l i k o se filozofijske ozbiljnosti i.ta i oni sami nisu drugo do preina­ ke vatre. K o l i k o drukčije. ustvrđuje: „ O d t e o d r e d b e d u h o v n o g ( σ ο φ ό ν ) ide j e d n a linija p r e k o d u h a ( ν ο υ ς ) [. razlike. načelno izrađeno u prvoj knjizi Fizike: . ma i najoskudnij e m pokušaju obrazloženja. Frankfurt am M a i n .u p o r n o i p o d svaku cijenu inzistirajući na vlastitom i s h o d i š n o m uvjerenju ο istovjetnosti logosa i o n o g JSOphon u Heraklita .). i svijet. k a o što bi to n a v o d n o i m a o biti logos. t o g J e d n o g koje se razmjenjuje sa svime". u kojima je. j o š i u svem i s v a k o m g o v o r u ο koincidencijama suprot­ nosti. prije svega k a k o shvatiti takvu istovjetnost. tjelesna tvar. da bi oživje- 48 44 . " N o kako o n d a misliti zajedno logos kao sve-jednost i „ o n o m u d r o " kao od­ vojenost od svega.

Brecht. Munster/Koln. u o d r e đ e n o m smislu. 1877. 1972. Ljudska svijest i samosvijest.: Heraklit (GA 55)..: Heraclitus. 1869.: Die heraklitischen Briefe.da se p o s l u ž i m o riječima kojima Guthrie za­ ključuje poticajan prikaz Heraklita u svojoj historiji grčke filozo­ fije. Janniere. str. Mazzantini. najmodernijim p r o z n i m a u t o r o m antike". Fragmente griechisch u?id deutsch. k a o što je o p e t i tako b e z d a n o d u b o k da se njeni ishodi i „ g r a n i c e " ne m o g u iznaći niti ako se baš svim p u t o v i m a p r o đ e .. L. Sokrata. Torino. C: Eraclito. već je prije svega nešto kozmičko. Cambridge/Mass. Ipak bi trebalo biti znatno oprezniji pri svim takvim karakterizacijama. Kahn. The Cosmic Fragments. I. ona i nije n e k a k v a o d r e đ e n a i postojeća „supstancija": u m i r e i gasi se postavši v o d o m .: The Art and Thought of Heraclitus. U. str. Gigon./Fink.: Heraclitus.najsubjektivnijim i. Heidegger. B. I. Conche. ne­ go u o p ć e u Grka. S „psihologijom" stoji slično: duša u Heraklita očito nije sa­ mo čovjeku pripadna. 1977 Λ1962/. Firenze.: Heraklit. L o g o s joj je takav da sebe s a m u u m n a ž a i iz sebe same raste. Walzer. O. A History of Greek Philosophy.ocrtali kao „ d u š u " kako je vidi sam Heraklit. Frankfurt am Main. Literatura (abecednim slijedom) 1) U svijetu Bernavs. Firen­ ze. traduit. u njenoj po­ nositoj izolaciji" . F. štoviše u o p ć e sam pojam psihologije. presentes et traduits. Greek Text with a Short Commentarj. 50 51 . 1977. (Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften und der Literatur Mainz.: Untersuchungen zu Heraklit. M o ž e li onda t o m e što smo ovdje .. Diels ga je čak j e d n o m bio nazvao . Guthrie. Mondolfo. Oxford. R. Svaki daljnji g o v o r ο njemu m o r a o bi počivati na vlasti­ toj p r o v e d e n o j interpretaciji. H. Cambridge.le k a o o n o drugo. (Editio maior). Pariš. Taj njihov „ p r e b a č a j " nije kontinuiran i postupan. bez i najmanjeg pokušaja interpretacije . R. Heraclite. 1935. K. 1936 ( Wuppertal. 1939 (preti­ sak: Hildesheim. M. G. 1945. izvršio presudan obrat unutar jonske tradicije najranijeg filozofiranja. J. u: Varia Variorum. Heidegger.: Rhvthmische Elemente im Logos des Heraklit. 1970. Testo e traduzione. introduzione e commento. 4 8 6 ) . Berlin.: Heraclitus.: Herakleitos von Ephesos. v e ć bljeskovit: .: Heraklit. Fragmenten. Wiesbaden. Merida. commente. Leipzig. 1952. H./Taran. postavivši čovjeka u središte svog razmatranja i time gotovo pripremajući kasniju p r i m a r n o antropologijsku orijentaciju kako sofista t a k o . Frankfurt am Main.: Heraclite ou la separation. na koju se j e d n i m dijelom oslanja. M. da bi d o d i r o m bile upaljene kao drugo. Texte etabli. Deichgraber. M. M. Heidelberg. kao što je pojava svega o n o g a što p o z n a m o i r a z u m i j e m o kao „svijest" i „samosvijest" u njih više n e g o sporna i upitna.: Heraclite. to m o ž e m o ostaviti pitanjem. J. Ο „subjektu" n e m a dakako riječi ne samo u Heraklita. Testimonianze e imitazioni. Α. Cambridge. Fragments. pali i raste isparavanjima vlage. dodatak E) Duša Heraklit je. 1979. K. Ch. I frammenti e le testimonianze. Nr. l 2 Diels. Kirk. Festgabe fiir Karl Reinhardt. 1949). 1962. 1 1965 ( 6 1976). 1963.: Eraclito. kao što se opet rađa. An edition of the fragments with translation and commentarv. Mansfeld. Vol./Wismann. Geistes. Bollack. tvrdi se.tek sumarno referirajući i para­ frazirajući. Jg. J. Munchen. 1963). 1909. J. 9). 1967. Amsterdam. Pariš. 1979. Pariš. Bibliografski I. 2 II.udarac munje i šibanje b o ž a n s k o g a bića prava su sli­ ka t o g i takvog „prebačaja". Fragments. Moraju se ugasiti. doista biti pripisana „ m o d e r n o s t " i „subjektivnost" te blizina o n o m e što o d a v n o njegujemo k a o psihologiju svake orijentacije i provenijencije. 1901. Raccolta dei frammenti. Ein Versuch iiber den Ursprung der Philosophie. Marcovich. C. S. 1986. Seminar Wintersemester 1966/1967. Berlin.: Heraklit. " O v d e m o ž e m o napustiti tu zapanjujuću figuru.: Der Logos bei Heraklit.und Soziahviss. Klasse. Holscher.: Heracliti Ephesii reliquiae. Izdanja (kronološkim slijedom) Bywater.: Eraclito. j e d n o j od svakako boljih novijih te vrste (W. 1979. 1954 ( 2 1962) Snell. postaju tek njegovim mišljenjem t e m o m i svojinom grč­ k o g a duha. 1972. 69-81. Uz to. E. H.

Majnarić.: Die Sprache Heraklits.: Interpretationen zu den Logos-Fragmenten Heraklits (Spudasmata 17). 1968. u: R. Snell.: Filozofski dnevnik 11978-19821 (str. F. III. Roussos. Ph. Princeton. M. W. Phronesis 11 (1966).Kurz. K.: Die Philošophie Herakleitos des Dunklen von Ephesos.: Heraklit. 1959. 1971. Reinhardt. 2 sv. Reinhardt. Darmstadt. C: Heraclite ou l'homme entre les choses et les mots. 1858. B. N. B. 1839). Zagreb. Wheelwright. Abt. K. u: Isto. Zagreb.: Der Logosbegriff bei Heraklit und Parmenides I. str. He­ raklit").: Metamorfoze metafizike (str. 2 2 HERAKLIT Fragmenti djela 52 . ( 2 New York.: Logos i dijalektika. 59-73: „Bitak i bivanje. B. N. Hidesheim/New York. 1-146. 1971. Bd. Čakovec. Schleiermacher. Ε.) 2) U Hrvatskoj (uz prikaze u standardnim historijama filozofije) Bošnjak. 353-381. von Ephesos. Berlin. F. 81-98. Lassale. 72 i d. K. Hermes 61 (1926). str. J". Svjedočanstva i fragmenti.: Heraklits Lehre vom Feuer. 1978.: Heraclitus. str. 87-138: „Heraklit"). 1982. 41 i d.: Heraklit-Bibliographie. 1964. str. Ε. Verdenius. 1951. Gottingen. Zagreb. Ramnoux. 1962. Cipra. 1961. Despot. 2 (Berlin. Pariš. u: Samtliche Werke. str.: „Heraclitea".: Herakleitos der dunkle.: Vermachtnis der Antike.

1983. držeći se srodnosti sadržaja.. fragment 72 u Dielsovoj numeraciji. Fragmente smo stoga ovdje donijeli u redoslijedu kakav je. Walzer. Zagreb. uz oznaku D.i". I svezak. osim na dva mjesta: 1) U fragmentu pod brojem 9 (D18) ispravljen je prijevod dodavanjem negacije „ne". str.a" izmijenjen je u . Marcovich). Na kraju je dodirna i konkordancija. koji je vjerojatno pogreškom u izvorniku ostao nepreveden. Također je dodan. Kahn (The Art and Thought of Heraclitus.Fragmenti Heraklitova djela Preveo Milivoj Sironić Napomena (Damir Barbarić): Hrvatski tekst Heraklitovih fragmenata u prijevodu Milivoja Sironića preuzet je iz hrvatskog prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker. Pogreška je nastala vjerojatno previdom. Tekst prijevoda prenesen je bez izmjena. pod brojem 6.. koje ima Diels jednako kao i svi drugi izdavači. u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. Dielsova odluka da fragmente skupljene iz najrazličitijih doksografskih izvora .donese prema abecednom redoslijedu auto­ ra iz kojih crpi navod fragmenta naprosto je neprihvatljiva hiperkritička filološka kapitulacija i nije nimalo neopravdano kad je naprimjer Kahn naziva jednom „apparentlv irrational procedure".ne uspijevajući pronaći nikakva kriterija' za njihov smislen i donekle sustavan raspored . 149-160. Fragmenti. u svom izdanju uspostavio Charles H. prema μή originala. prema kojoj se lako može svaki fragment u Dielsovoj nu­ meraciji pronaći u našoj ediciji. Broj fragmenta u Dielsovu izdanju naveden je uvijek na po­ četku teksta fragmenta u zagradi. An edition of the fragments with translation and commentarv). i koji nam se čini najboljim medu mnogim varirajućim i od Dielsa odstupajućim redoslijedima u glavnim dosadašnjim izdanjima (Bywater. Predsokratovci. 2) U fragmentu 99 (D20) veznik . ili pak ispuštanjem pri tiskanju. prema τ' originala. 55 .

( D 8 9 ) B u d n i imaju j e d a n i zajednički svijet. 7. Griechisch und deutsch. rekavši: „ Š t o s m o vidjeli i uhvatili. to n o s i m o . ipak v e ć i n a živi kao da i m a vlastitu m o ć rasuđivanja. koji su se trijebili od ušiju. To je n a i m e j e d n o . ( D 7 1 ) . ( D 1 2 9 ) Pitagora. ( D 1 2 3 ) Priroda voli sakrivati se. ( D 1 9 ) Ne znaju slušati ni govoriti. 25. M n e z a r h o v sin. ne razumiju ljudi niti prije n e g o što ο njemu čuju niti n a k o n što su čuli. ( D I O l a ) Oči su točniji svjedoci n e g o uši. ( D 5 7 ) Učitelj velikog m n o š t v a je H e z i o d . ( D 7 3 ) Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju. 2 1 . 4. ( D 5 6 ) Ljudi se p o s v e varaju u spoznavanju vidljivih stvari j e d n a k o kao H o m e r koji je b i o mudriji od svih H e l e n a . n e ć e naći n e n a d a n o j e r se o n o ne m o ž e p r o n a ć i i nije pristupačno. ( D 2 2 ) Oni koji traže zlato m n o g o zemlje raskopaju.Također smo iz hrvatskog prijevoda fragmenata preuzeli samo one riječi za koje se može s određenom izvjesnošću pretpostaviti da su auten­ tične Heraklitove.. Posvjedočuje im to poslovica: „ I a k o su prisutni. 9.. 17. ( D 1 0 5 ) H o m e r j e b i o astrolog. 15. ( D 1 0 6 ) Priroda svakog dana j e j e d n a . ( D 4 0 ) M n o g o z n a n j e ne uči r a z u m u jer bi naučilo H e z i o d a i Pitagoru i nadalje K s e n o f a n a i Hekateja. ( D 1 0 7 ) Oči i uši su loši svjedoci ljudima ako imaju barbarske duše. " 24. ( D 2 ) Stoga treba slijediti zajedničko. ( D 4 7 ) Ne s u d i m o nepromišljeno ο najvećim stvarima! 14. 12. I ma da se sve zbiva po t o m l o g o s u ( z a k o n u ) . Njega n a i m e prevariše dječaci. " 3. Misle da najviše zna o n . od svih se ljudi najviše po­ zabavio istraživanjem i. p o š t o si je izabrao te spise. No iako je logos zajed­ nički. ( D 3 8 ) Tales je prvi istražio zvijezde. 11. 18. 20. 26. (42) H o m e r zaslužuje da se iz natjecanja izbacuje i šiba i A r h i l o h na isti način. Fragmente. čuti i spoznati. 16. ali m a l o nađu. ( D 5 5 ) Ja dajem p r e d n o s t o n o m e što se m o ž e vidjeti. i o n o na što s v a k o d n e v n o nailaze. ( D l ) Taj logos. ipak su o d s u t n i . od t o g a se o k r e ć u i udaljuju. ali u sebi misle (da ih znaju). ( D 3 4 ) Iako su čuli. stvorio je svoju m u d r o s t : m n o g o z n a n j e . ( D 3 5 ) Ljudi filozofi moraju biti znalci v e o m a m n o g i h stvari. 1. D r u g i m ljudima ostaje n e p o z n a t o što b u d n i čine kao što zaboravljaju o n o što u snu čine. Pri prosudbi i izboru oslanjali smo se ponajprije na Snellovu redakciju teksta: Heraklit. 23. ( D 1 8 ) A k o se n e t k o ne nada. 22. to im se čini stranim. 6. slični su neiskusnima iako se okušavaju u takvim riječima i djelima k a k o ih ja objašnja­ v a m razlučujući svako p r e m a njegovoj prirodi i t u m a č e ć i ka­ ko stvar stoji. to s m o ostavili. 10. ( D 7 2 ) Od o n o g a s č i m e najviše n e p r e s t a n o saobraćaju. koji zaboravlja k a m o v o d i put. n e r a z u m n i nalikuju gluhima. 2. 56 57 . ne razumiju ih niti ih znaju kad ih nauče. koliki se na takve stvari namjere. 6 Herausgegeben von Bruno Snell. koji postoji uvijek. 13. ( D 1 7 ) M n o g i naime. o n o g a . a što n i s m o niti vidjeli niti uhvatili. 19. ( D 7 4 ) Ne treba postupati kao djeca roditelja. 1965 ( 1976). koji nije p o z n a v a o dan i n o ć . 8. Munchen. zlo umijeće. 5.

( D 8 1 ) Pitagora v o đ a lažljivaca. isti za sve. 35. bila bi n o ć što se ostalih zvijezda tiče. koja se po mjerama (periodički) pali i po mjerama gasi. 4 1 . 28. v l a ž n o se suši. 52. 39. 43. a i duše se iz vlage isparuju ( ? ) . ( D 9 3 ) G o s p o d a r . Ovaj je naime toliko m o ć a n koliko h o ć e i dovoljan je svima i nadmašuje (sve). ( D 9 9 ) Da n e m a sunca. 45. n e g o logos. 44. 33. 30. 50. ( D 1 2 6 ) H l a d n o se zagrijava. i približava se i udaljuje se. 49. 48.27. ( D 1 1 2 ) R a z b o r i t o misliti je najveća vrlina. ( D 1 0 1 ) Ja sam istražio s a m o g a sebe. ( D 4 5 ) G r a n i c e duše nećeš u h o d u naći makar pregazio svaki put: tako d u b o k logos ima. nekićeno i b e z dražesti b o g o m opčinjena prodire glasom kroz tisuće godina. 32. čije je proročište u Delfima. ( D 8 4 a ) Mijenjajući se o d m a r a se. suho se ovlažuje. ( D 7 6 ) V a t r a živi od smrti zemlje. ( D 9 0 ) Sve je zamjena za vatru i vatra za sve b a š k a o r o b a za zlato i zlato za robu. nije u č i n i o ni­ j e d a n od b o g o v a niti od ljudi. 46. inače će ga pro­ naći Erinije. ( D 9 2 ) Sibila govoreći u z b u đ e n i m ustima nenasmijano. ( D 1 0 0 ) Godišnja doba. ( D l 14) O n i koji s r a z u m o m govore. nijedan nije do­ šao do t o g a da bi spoznavao da je m u d r o s t od svega odvo­ jena. t o p l o se hladi. treba da se pokazuju j a k i m a u o n o m e što je svima zajedničko baš kao država u z a k o n u i m n o g o j a č i m a . 31. 40. ( D 1 2 0 ) G r a n i c e z o r e i večeri su Veliki Medvjed i n a s u p r o t V e l i k o m Medvjedu granica v e d r o g Zeusa. ( D 1 2 ) O n i m a koji u iste rijeke ulaze druge i d r u g e v o d e pri­ tječu. 47. 37. 29. ( D 3 1 A ) P r o m j e n e vatre: najprije m o r e . j e r sve ljudske zakone hrani j e d a n božanski. ( D 1 1 3 ) R a z u m j e svima zajednički. 53. a m u d r o s t je isti­ nu govoriti i raditi p r e m a prirodi slušajući j e . ( D 3 ) S u n c e je široko j e d n u ljudsku stopu. ( D 8 4 b ) N a p o r je trpjeti iste i pokoravati im se. 36. 38. zrak živi od smrti vatre. n e g o bijaše uvijek i jest i bit će vječno živa vatra. 4 2 . ( D 6 ) S u n c e je svaki dan n o v o . a zemlja (od smrti) v o d e . ( D 9 4 ) Helije n e ć e prekoračiti svoje mjere. m u d r o j e prizna­ vati da je sve j e d n o . ( D 1 0 8 ) Od kolikih sam č u o učenja (logose). a druga p o l o v i n a užareni zrak. 51. niti govori niti skriva n e g o nagovještava. 59 58 . ( D 5 0 ) A k o poslušate n e m e n e . ( D 9 1 ) Raspršuje se i o p e t skuplja. p o m o ć n i c e Pravde. a od m o r a p o l o v i n a zemlja. v o d a živi od smrti zraka. 34. ( D l 16) S v i m ljudima d a n o je da spoznaju sami sebe i da bu­ du r a z u m n i . ( D 3 1 B ) Zemlja k a o m o r e se razlijeva i odmjeruje se p r e m a i s t o m logosu ( z a k o n u ) kakav bijaše prije n e g o p o s t a d e z e m ­ ljom. koja sve d o n o s e . ( D 3 0 ) Ovaj k o z m o s (red svijeta).

d o b r o i p r a v e d n o . ( D 7 8 ) Ljudsko b i ć e n e m a m o ć spoznaje. 80. a djelo (njegovo) smrt. 6 7 . 64. ( D 8 ) S u p r o t n o se sjedinjuje i iz različitoga najljepša h a r m o ­ nija. ( D 5 4 ) Nevidljiva harmonija j a č a je od vidljive. svoga najbo­ ljeg čovjeka. ( D l l l ) Bolest učini zdravlje u g o d n i m i d o b r i m .sitost. umor . a d r u g o nepravednim. 78. 59. ( D 3 3 ) Z a k o n jest i volji j e d n o g a biti p o k o r a n . 74. i u m u d r o s t i i u ljepoti i u s v e m u o s t a l o m . 83. pale i na svaki n a č i n j a d n o m u č e b o ­ lesnike te j o š k t o m e traže plaću iako ne zaslužuju da je dobiju od bolesnika j e r isto čine: i d o b r o i bolesti. ( D 6 1 ) M o r e : v o d a najčistija i najprljavija: r i b a m a pitka i spa­ sonosna. ( D 8 7 ) G l u p čovjek se o b i č n o pri svakoj riječi (logos) u k o č i od straha. ( D 5 1 ) Ne shvaćaju kako se sa s o b o m slaže o n o stoje različn o : (to j e ) unatrag o k r e n u t a harmonija kao k o d luka i lire. ( D 9 ) Magarci bi radije izabrali slamu n e g o zlato. ( D 3 7 ) Svinje se kupaju u kaljuži. ( D 8 3 ) Najmudriji čovjek p o k a z a t će se n a s p r a m b o g u kao m a j m u n . 6 1 . ( D 4 8 ) L u k u je dakle i m e život. a učitelj im je svjetina j e r ne znaju da „ m n o g i su loši. čija je glaso­ vitost v e ć a n e g o od ostalih ljudi. 70. ( D 1 2 5 ) I miješano piće rastavlja se ako se ne m u ć k a . 5 8 . 8 1 . ( D 8 2 ) Najljepši m a j m u n r u ž a n je u poređenju s ljudskim ro­ dom. 6 5 . ( D 7 0 ) Ljudska su mišljenja dječje igračke." 66. 76. a b o ž a n s k o ima. 82. a perad u prahu ili pepelu. 5 6 . 73. ( D 3 9 ) U Prijeni se r o d i o Bijant. ( D l l ) Sve što g m i ž e tjera na pašu udarac. a ljudima nepitka i p o g u b n a . ( D 4 4 ) N a r o d treba da se b o r i za z a k o n baš kao za utvrdu (grada). ( D 7 9 ) Čovjek je djetinjast p r e d b o ž a n s t v o m k a o s t o j e i dijete pred čovjekom. 57. 6 3 . a ljudi j e d n o drže pravednim. ( D 2 3 ) I m e Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde. ( D 1 2 1 ) D o b r o bi učinili Efežani da se svi odrasli r e d o m obje­ se i n e d o r a s l i m a ostave grad. 72. 6 0 . ( D 5 8 ) I liječnici režu. ( D 4 9 ) J e d a n j e z a m e n e k o l i k o deset tisuća ako j e najbolji. glad . 77. inače n e k a b u d e najbolji drugdje i m e đ u dru­ gima. 68. 75. protjeraše g o v o r e ć i : „ N e k a niti j e d a n od nas ne b u d e najbolji. 71. ( D 1 0 2 ) B o g u je sve lijepo. koji H e r m o d o r a . a m a l o njih d o b r i " .odmor. 62 ( D 9 7 ) Psi laju na o n e koje ne poznaju. 79. 69. ( D 4 1 ) J e d n o j e n a i m e m u d r o s t : spoznavati d u h o v n u m o ć ko­ ja upravlja sve kroz sve. 5 5 . ( D 1 0 4 ) K a k a v j e njihov u m ili r a z u m ? N a r o d n i m pjevačima vjeruju. ( D 5 9 ) Putanja ( h o d ) vijka u valjarici ravna i kriva j e d n a je i ista. T e u t a m o v sin. 60 61 .54. ( D 1 3 ) Svinje uživaju u blatu v e ć m a n e g o u čistoj vodi. ( D U O ) Ljudima nije bolje da im biva sve što žele.

90. ( D 8 5 ) T e š k o je boriti se s p o ž u d o m j e r što h o ć e kupuje na štetu duše. ( D 6 0 ) P u t p r e m a g o r e i p r e m a dolje j e d a n je i isti. ( D 2 7 ) K a d ljudi umru. 103. j e d n e je p o k a z a o kao b o g o v e . 96. ( D 8 0 ) A treba znati da je rat sveopća pojava. da je pravda b o r b a i da sve nastaje kroz b o r b u i po nuždi.smrtni. ( D 7 5 ) I oni koji spavaju radnici su i suradnici o n o g a što se zbiva u k o z m o s u . m l a d o i staro. a san koliko spavajući (gledamo). čeka ih o n o č e m u se ne nadaju niti slute. ( D 9 8 ) D u š e udišu mirise u H a d u . a on tetura ne osjećajući k a m o h o d a j e r i m a v l a ž n u dušu. a život o n i h smrt ovih. ( D 7 ) Kad bi sve stvari postale dim. (tada) b i s m o n o s o m m o ­ gli i raspoznavati. ( D 3 6 ) D u š a m a je smrt postati v o d o m .i ostavljaju djecu odakle opet nastaju s m r t n e sudbine. ( D 2 5 ) Slavnije smrti dobivaju veće nagrade. b u d n o i spavajuće. 94. ( D 2 8 B ) Pravda će zgrabiti graditelje i svjedoke laži. ali je teško u raspuštenosti i pri vinu. 100. ( D 1 1 5 ) Duši je svojstven l o g o s koji s a m sebe uvećava. ( D 9 6 ) Leševe bi trebalo izbaciti prije n e g o đubre. ( D 4 3 ) Obijest treba gasiti više n e g o p o ž a r . a v o d i je s m r t postati zemljom. ( D 9 5 ) Neznanje je bolje sakrivati. ( D 2 1 ) S m r t je koliko budni gledamo.besmrtni.84. D o k živi dotiče se m r t v o g a u snu. 86. Od zemlje postaje v o d a a od v o d e duša. ( D 8 8 ) J e d n o isto je u nama: živo i mrtvo. ( D 6 3 ) Postaju b u d n i čuvari živih i mrtvih. a b u d a n dotiče se o n o g a koji spava. 105. 113.vječnu slavu umjesto prolaznih stvari. 98. smrtni . 106. 110. 9 1 . 95. ( D 2 6 ) Čovjek u noći pali sebi svjetlo kad mu se ugasi vid. 99. 111. jest o n o . 93. druge kao ljude. ( D 2 4 ) U A r e s o v u poslu ( r a t u ) p o g i n u l e časte b o g o v i i ljudi. promijenivši se. 92. a svjetina je zasićena baš k a o stoka. 112. 87. ( D 2 9 ) P l e m e n i t i ljudi izabiru sebi j e d n o umjesto svega dru­ g o g a . i o n o opet promijenivši se. 108. ( D 1 1 7 ) K a d je čovjek pijan. ( D 6 2 ) Besmrtni . 104. ( D 8 6 ) Z b o g nevjerovanja izmiče pa se ne spoznaje. ( D 1 1 8 ) Suhi je sjaj najmudrija i najbolja duša. jest to. 102. ( D 5 2 ) Životni vijek je dijete koje se zabavlja igrajući k o c k e : kraljevstvo djeteta. ( D 7 7 ) D u š a m a je radost ili smrt da b u d u vlažne. j e d n e je učinio r o b o v i m a . ( D 2 0 ) Rodivši se h o ć e da žive i da imaju s m r t n e s u d b i n e . 62 63 . 89. 88. a druge slobodnima. Jer to. 97.ili bolje: da se odmaraju . ( D 2 8 A ) ( S a m o j e ) mnijenje o n o što najpouzdaniji čovjek spo­ znaje i čuva. ( D 1 0 3 ) Na o b o d u kruga zajednički su p o č e t a k i svršetak. 101. život ovih je smrt onih. 109. 107. 85. vodi ga n e d o r a s l o m o m č e . ( D 5 3 ) Rat je otac svega i svega kralj.

Konkordancija (U koloni o z n a č e n o j s D-K je numeracija fragmenata u Diels-Kranzovu izdanju. 115. 118.114. A k o bi ga n e t k o od ljudi o p a z i o gdje tako radi smatrao bi ga ludim. ( D 6 5 ) (Vatra j e ) oskudica i sitost. Isti je n a i m e H a d i D i o n i z . 119. 90 62 112 46 43 29 16 70 100 60 24 21 17 28 68 69 33 32 31 102 30 107 110 114 45 65 12 126 80 49 26 59 5 6 7 14 93 42 109 55 58 84 27 56 57 52 53 106 88 61 95 8 41 51 35 34 44 108 64 65 . numeracija u ovoj ediciji. ( D 1 6 ) K a k o bi n e t k o m o g a o ostati sakriven pred o n i m što nikad ne zalazi? 124. 118 67 2 11 103 75 25 63 19 54 22 105 66 36 13 82 64 37 81 96 85 83 15 23 20 76 77 104 72 94 111 119 D-K 64B 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84a 84b 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 Hr. 123. 116. ( D 1 1 9 ) Karakter j e čovjeku sudbina ( d a i m o n ) . a u k o l o n i s o z n a k o m Hr. n e ć e i h o ć e da se naziva i m e n o m Zeus. ( D 6 4 A ) S v e m i r o m upravlja g r o m . skladno i n e s k l a d n o . To je k a o ako bi se n e t k o . rat-mir. 122. ( D 6 7 ) B o g j e : dan-noć. Mije­ nja se baš k a o što ulje kad se miješa s mirodijama d o b i v a i m e p o mirisu svake pojedine. b l a t o m prao. k o j e m u u čast mahnitaju i slave lenejsku svetkovinu. ( D 1 2 4 ) Najljepši je sistem svijeta ( k o z m o s a ) k a o hrpa na­ s u m c e n a b a c a n o g smeća. koje je j e d i n o m u d r o . 120 121 122 124 D-K 96 97 98 99 100 101 101a 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 129 Hr. ( D 6 6 ) K a d n a d o đ e vatra. 120. sve će rastaviti (suditi) i pograbiti. 126. ( D 6 4 B ) (Vatra) r a z u m o m o b d a r e n a . ušavši u blato. ( D 3 2 ) J e d n o . s l o ž n o i n e s l o ž n o . i iz svega j e d n o i sve iz j e d n o g a . ( D 1 4 ) N e s v e t o je uvođenje u misterije kako je uobičajeno k o d ljudi. sitost-glad.) D-K 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28A 28B 29 30 31A 31B Hr. 1 3 47 117 48 113 78 73 125 79 50 74 115 116 123 4 9 18 99 91 10 71 101 97 92 86 87 89 98 38 39 40 D-K 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64A Hr. 121. ( D 1 5 ) K a d ne bi D i o n i z u radili svečan o p h o d i pjevali pjesmu s p o l n o m u d u (falosu). zima-ljeto. ( D I O ) V e z e : cjelina i necjelina. postupili bi v e o m a bestidno. I takvim se b o ž j i m kipovima m o l e kao kad bi t k o razgovarao sa z g r a d a m a ne imajući p o j m a što su b o g o v i i heroji. 125. ( D 5 ) O n i koji se z l o č i n o m kaljaju nastoje se čistiti n o v o m krvlju. 117.

U s l i č n o m t o n u započinje u v o d u vlastiti k o m e n t a r i E r n s t H e i t s c h (str. ' L ' e t r e et le n e a n t ' (J.] O t k a d je P a r m e n i d neupad­ ljivu rječcu 'bitak' u z d i g a o do središnjeg filozofijskog p o j m a . T k o danas obrađuje re­ c i m o t e m e kao 'bitak i vrijeme' (Heidegger. 5 7 ) : „ P a r m e n i d j e svojom p j e s m o m n a u k a (Lehrgedicht). . 1937). 'bitak i mišlje­ nje' (J.. t k o piše knjigu Ό funkciji k o p u l e ' Potpuni podaci za djela kojima se u zagradi navodi samo brojka stra­ nice nalaze se u popisu na kraju studije. 1 9 2 7 ) .tako započinje U v o H o l s c h e r (str.Damir Barbarić Parmenid „ P a r m e n i d j e tvorac o n t o l o g i j e " . P. U drugoj pak. o n o j Karla Reinhardta. m o ž d a i j o š utjecajnijoj interpretaciji. K o n i g . 55. 1 9 4 3 ) . 6 1 ) 1 svoj kratki n o v e o m a utjecajni k o m e n t a r P a r m e n i d u .. bit će P a r m e n i d opet v e ć na prvoj stranici p r o z v a n „ p r v i m m e t a f i z i č a r o m " t e p o t o m višekratno „ p r v i m l o g i č a r e m " . Maihofer. 'pra­ vo i bitak' (W. koja se od strane kasnijih navodi p o d n a s l o v o m Ό na­ ravi'. 1954). [. Sartre. u p o t o n j e m svijetu postigao u č i n a k kakav nije u d i o p a o ni j e d n o m e od ranih grčkih filozofa. to je pitanje u europskoj filozofiji ostalo živo.

1935).„ v r a ć a " v e ć d o n e k l e zastarje­ l o m h e k s a m e t r u . Sto se p a k o d n o s a s p r a m H e r a k l i t a tiče.. K a o g o d i n e rođenja n a v o d e se alternativno 5 4 0 .. takozva­ ne „ P a r m e n i d o v e fizike". Iz s a m o g njegova djela dadu se lako naći p o t v r d e ο temeljitoj u p o z n a t o s t i s pitagorejskim n a u k o m ο k o z m o g o n i j s k i m protivno­ stima. čini se da n a m je sačuvan u svojem najvećem dijelu. nasljedovanje njihove pjesničke f o r m e . a njegovi se navodi isto­ ga teksta p r i t o m katkad n e z a n e m a r i v o razlikuju. p o d utjecajem stanovitog Ameiniasa. potječući m o ž d a iz tradicije o č u v a n e u Akademiji j o š od v r e m e n a Platonova.S ob­ z i r o m na svoju neprozirnost. P l a t o n i Ari­ stotel su očito P a r m e n i d a navodili iz sjećanja ili u vlastitoj pa­ rafrazi. daleko od ovakve idiličnosti kakvu m o ž d a i n e h o t i c e sugerira C o x o n . inače sa­ s v i m bjelodano. Te P a r m e ­ n i d „ k r i t i z i r a " Heraklita. Da je naslov P a r m e n i d o v a „ s p j e v a " i z v o r n o glasio Ο naravi nije o s o b i t o vjerojatno. tekst ostataka P a r m e n i d o v e p o e m e je n e o b i č n o d o b r o očuvan. drugi dio. koju bi d a k a k o b i l o neispravno svesti s a m o na. 1): . začeta j o š u P l a t o n o v u Sofistu. da bi se p o t o m . te opet Heraklit P a r m e n i d a . S druge strane. prastara doksografska teza ο t o m e da je b i o u č e n i k Ksen o f a n o v .] U s v e m u . Damaskije. g o d i n e prije K r i s t a od G r k a koji su p o d pritiskom Perzijanaca bili napustili zavičaj u Maloj Aziji. kojem se pripisuju v e z e s pitagorejcima. P l u t a r h ) po­ negdje značajno odstupaju od njegovih.(A. koji je o p ć e n i t o u helenističkoj i kasnijoj povijesti o č i t o v e o m a m a l o čitan i k o m e n t i r a n . G r o t e . Posljednji autor za kojega z n a m o da je j o š rabio rukopis čitava djela je Simplikije. taj stoji t i m e u j e d n o j tradiciji koja je ishodište dobila u s t i h o v i m a P a r m e n i d o v i m .. započinjući u v o d u svoj k o m e n t a r P a r m e n i d u (str. U uspostavi teksta fragmenata i m a m o p r e d n o s t ne s a m o o p ć e n i t o d o b r e tekstualne predaje a u t o r a koji ga navode. a predaja je j e d n o g l a s n a u opisu obitelji iz koje potječe k a o b o g a t e i o s o b i t o u g l e d n e . Stalno čuđenje interpreta izaziva činjenica da se P a r m e n i d . o s n o v a n o m poslije 540. on je naš jedini izvor. sve t a m o od p o l o v i n e p r o š l o g stoljeća pa do danas.nakon što je j o n s k a filozofija v e ć p o d a l e k o od­ m a k l a u osvajanju p r o z n o g izraza kao najprikladnijeg za p o t r e b e r a n o g spekulativnog promišljanja . Čuđenje bi trebalo postati manjim zamijeti li se i u v a ž i u kolikoj je mjeri cjelina P a r m e n i d o v a djela uz ostalo i j e d a n stalni implicitni dijalog s H o m e r o m i H e s i o d o m . k a o i u svim ostalim slučajevima. koji izlaže filozofov put k boginji i njenu objavu istine svega. u novije je vrijeme sve više p r e d m e t o m sumnje i preispitivanja. b o g a t o m t r g o v a č k o m gradu na zapadnoj obali j u ž n e Italije. Sam Simplikije pojedine dijelove teksta navodi po dva ili više p u t a u svojem k o m e n t a r u Aristotelove Fizike. i tako u n e d o g l e d . Od svega što danas posjedujemo kao vlastiti P a r m e n i d o v tekst prvi dio. tko upotrebljava t e r m i n e kao ontologija i egzi­ stencija. upravo na njihovim stavovima. " Pogađaju li o v e i slične karakterizacije s a m u stvar P a r m e n i d o v a djela i o n o g a što mu je bilo z a d a n o misliti? Život i spis P a r m e n i d je r o đ e n i živio u Eleji. N a s r e ć u njegov je rukopis b i o iz­ vrsne kakvoće." Ipak je situacija s tekstom. J e d n a k o je tako iz s a m o g djela p o s v e očita zbliženost s H o m e r o v i m i H e s i o d o v i m djelom. N a v o d i se da je u m l a đ i m g o d i n a m a m o r a o biti z a k o n o d a v n o i politički djelatan. Simplikiju paralelni navodi iz prvoga dijela spjeva kakve p r e n o ­ se drugi neoplatoničari (Plotin. U razlici spram toga. Simplikije navodi dvije trećine od n a m a sačuvanih sto i pedeset redaka. kao i s j o n s k i m k o z m o l o g i j s k i m učenjima. i to najdoslovnije u smislu religijsko-misterijskog b o ž a n s k o g na­ dahnuća. ili za p o l o v i n u od svega što je ostalo. n e g o često također njihove diskusije i parafraze argu­ menata. koji je i s c r p n o citirao iz njena najznačajnijeg dijela poradi njene rijetkosti [. kao i to do koje je mjere u svrhu njegova razumijevanja p o t r e b n o naj­ ozbiljnije uzeti entuzijastički t o n i sadržaj u v o d n o g a dijela spjeva. no b e z ikakva t i m e i z b o r e n o g ozbiljnog d o p r i n o s a raz­ jašnjenju filozofije j e d n o g i drugog. S druge strane. koliko g o d u u s p o r e d b i s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " razmjerno zadovoljavajuća. a d o b a r dio daljnje doksografske tradicije počiva. j e d v a da je u klasičnih filologa i historičara grčke filozofije. p r e m d a je vjerojatno u s a m o g P a r m e n i d a sadržavao ne više od petine cjelokupnoga teksta. p o v u k a o u m i r k o n t e m p l a t i v n o g života. i 515. Slična neusuglašenost predaje zatiče nas k o d fragmenata drugog dijela spjeva. Sve b i t n o ο tekstualnoj predaji sažeto je i j a s n o iskazao Coxon. za s k o r o tri četvrtine toga. Proklo. bilo omiljenije t e m e za vječno nagađanje i protuslovljenje. u ko­ j e m se izlažu mnijenja smrtnika te dakle „ P a r m e n i d o v a k o z m o - 68 69 .

k a o i narav sa­ m o g njegova „ b i ć a " . n e g o u p r a v o sa­ mo j e d n a . da uistinu ne postoji m n o g o stvari. i z v o r n o o č i t o znatno duži i obuhvatniji od prvoga. p r o b l e m a . v e ć s a m o n e p o m i č ­ na vječna sadašnjost-prisutnost. k a o izvor m n o g i h bitkuj u ć i h stvari. j e d i n s t v e n a kugla bitka. str." Oprezniji je p a k Holscher. 1985. r e c i m o .p o u z d a n o s t koje je i inače n a k o n Chernissovih kritičkih istraživanja postala s p o r n a i 70 71 . kao što u o s t a l o m i Zeller nalazi s h o d n i m u p o z o r i t i da je „razlikovanje tjelesnoga i netjelesnoga njemu ne t e k strano. str. o d n o s n o preciznije „ o n i o k o P a r m e n i d a " . J e d n a k o o d l u č n o zastupa takvo shvaćanje P a r m e n i d a i Zel­ ler. h o ć e li biti ozbiljan i temeljit. a n e k a prava i uistinu odgovarajuća imala bi se o č i g l e d n o potražiti t e k negdje s o n u stranu od takve r a z d i o b e i od nje izvornije. j e d n a jedina. W u r z b u r g . K a ž e se onda. i to o s o b i t o u o s l o n c u na čuveni fragment 3. da ovako apstraktno suprotstavljena alter­ nativa „materijalno ili spiritualno" u o p ć e d o p u š t a zadovoljavajući o d g o v o r . t o g n a i m e da čovjek konstituira svijet t i m e što ga misli. No ako je d o i s t a tako. V e ć je i sam B u r n e t s v o j e d o b n o b i o prisiljen prihvatiti t o d a j e „ u P a r m e n i d o v o vrijeme o n o netjelesno bilo j o š uvijek n e p o z n a t o " .. ipak očito pridaje predikat protežnosti. koji ustvrđuje tek da P a r m e n i d biću. 6 9 8 ) : „Nje­ g o v o biće nije nikakav metafizički pojam. Nauk Ovdje se. ili p a k s „ d u h o m " ( ν ο υ ς ) sa­ m i m istovjetno. 2 0 1 id. koje su za njega o n o što se pričinja. n e g o bitak kao arche. ostaje n a m skrajnje fragmentaran i svaki pokušaj n e k e temeljite rekon­ strukcije susreće se tu s nerazrješivim teškoćama. Č i n i se da baš n e k a k o u t o m pravcu upućuje naprimjer i E u g e n F i n k (Grundfragen der antiken Philosophie. tada je i „tjelesnost" i „netjelesnost" (dakle t a k o shvaćena „ d u h o v n o s t " ) j e d n a k o slabo pogađajuća karakteristika P a r m e n i d o v a „ b i ć a " . T e š k o . zatim Verdenius. J o h n B u r n e t nije se štoviše ustručavao u P a r m e n i d u prepoznati „ o c a materijalizma". ali ipak v e ć m j e r o d a v n o upravlja i vodi cjelokupan put mišljenja (tako u o s n o v i v e ć R e i n hardt. v e ć j e d a n pojam koji se najprije razvio iz. D o v o l j n o će biti ovdje tek na­ značiti n e k e od o s n o v n i h p r o b l e m a s kojima se svaka takva in­ terpretacija m o r a suočiti i potražiti nekakvo njihovo razrješenje. uostalom. s h o d n o naravi i svrsi edicije. Ali P a r m e n i d o v o pitanje ο bitku ne cilja n i k a d na bićevnost bića. Pre­ vladavajuća interpretacija P a r m e n i d a u z i m a njegov temeljni p o ­ j a m o n o g eon tako kao da bi to bila j e d n a jedina stvar. ne na n a č i n e i ustroje bitka koji pridolaze stvarima. zora te tragove t o g porijekla j o š j a s n o nosi na sebi. a ispravnost tih uvida doista nije m o g u ć e sporiti. razumije i p r o t u m a č i k a o stvar logike.u svojoj temeljnoj aristotelijansko-hegelijanskoj maniri . nalazeći p r i t o m . poznaju s a m o i j e d i n o osjetilno biće. da n e m a u o p ć e nastajanja i prolaženja. s kojima se već desetljećima bori svaki zah­ tjevniji i relevantniji pokušaj dohvaćanja o n o g a b i t n o g u ovdje p r e v e d e n i m fragmentima P a r m e n i d o v a djela. Od tada nadalje ne prestaju pokušaji da se o n o što Parmenid naziva „ b i ć e m " (τό έόν) poistovjeti s nečim materijalnim. bez ikakave osjetilne primjese.): „ P r e š u t n o se pretpostavlja da P a r m e n i d h o ć e zaključiti što bi to o n d a zapravo b i o bitak na biću. n e ć e m o upuštati u pokušaj interpretacije. Izri­ čitu vlastitu refleksiju ostavljamo pak primjerenijoj prigodi. koji bi i onako. čini ga se tako r o d o n a č e l n i k o m metafizike. . Nije bitak na mnogome njegov p r o b l e m . m e đ u t i m . osjetilnim.i pri svoj odlučnosti s k o j o m ga odvaja od osjetilnosti". počinjući v e ć s P l o t i n o m s a m i m .gonija". Od t o g a nisu d a l e k o ni svi pokušaji da se bit P a r m e n i d o v e filozofije. zahti­ j e v a o p o z a m a š n u zasebnu knjigu. upojedinjenome i p o j a v n o m e . u sebi zatvorena. u p i t n a .predaja n e o p l a t o n i z m a . tjelesnim i protegnutim. U razlici spram Aristotelove p r o s u d b e . koja je u njega doduše t e k u svojemu začetku. p r o l a z n o m e . T a k o će naprimjer na t o m tragu C o r n f o r d u Par­ m e n i d u prepoznati „ p r a o c a idealizma". a Stenzel će u njega n a ć i čak anticipaciju o s n o v n o g a stava kritičke filozofije.u t o m e i svojevrsni dokaz primitivnosti i nesavrše­ 7 nosti P a r m e n i d o v a mišljenja (Zeller-Nestle 1 9 2 3 . to eon. kao što naprimjer Uberweg-Praechter bez m n o g o oklijevanja njegovo „ b i ­ ć e " označuju kao „ p r o s t o r ispunjajuću i p r o s t o r n o o g r a n i č e n u ma­ su". P r i t o m ć e m o se ograničiti na sažeto referiranje relevantnih stavova i diskusija iznesenih u dosadašnjem istraživanju i tumačenju P a r m e n i d a . ta dokounta. n e g o i nespojivo s čitavim njegovim stajalištem". te o s o b i t o C a l o g e r o ) . vidi „ b i ć e " u Par­ m e n i d a kao nešto b i t n o duhovno. da s a m o u ljudskim p r e d o d ž b a - A) Prava narav Parmenidova „bitka" odnosno „bića" Aristotel je b i o prvi koji je (De caelo 2 9 8 b ) ustvrdio da Parmenid.

te t o m e s h o d n o prevesti: . p o s t a v k a m a . T a r a n ("for t h e s a m e t h i n g c a n b e t h o u g h t and c a n exist") i B o r m a n n ("dasselbe k a n n g e d a c h t w e r d e n u n d s e i n " ) . No što taj stavak zapravo znači u s a m o g a P a r m e n i d a i k a k o ga u o p ć e pročitati.ma. kad ustvrđuje (str. Proc. 6 6 ) : „ B i t a k je uvijek bitak spoznavanja. Ali k a d bitak biva mišljen i pojmljen k a o arche. I njega je teško naznačiti.k a o P l a t o n . Stavak ne kazuje . H e i t s c h s e p a k b e z kolebanja vraća Diels-Kranzovu prijevodu: „ D e n n dasselbe ist E r k e n n e n u n d S e i n " . M i i n c h e n ." T e š k o ipak da o v a k o pojed­ nostavljena tvrdnja o d g o v a r a težini stvari ο kojoj je riječ. j e r se tu lako u n o s e p r e d o d ž b e kasnijih izlaganja o d n o s a i z m e đ u mišljenja i bitka. p r e v e d e m o s 'bitak'. j e r ο bit­ ku g o v o r i m o ipak i u izričitoj razlici s p r a m bića. H e i d e l ( O n certain fragments of the presocratics.da bitku pripada b i t n o us­ trojstvo mišljenja. te obrazlažući ga nasta­ vivši z n a t n o originalnije: „ O n o τε και upućuje na nerazrješivost sveze mišljenja i bitka. 720) je s v o j e v r e m e n o predlagao da se u fragmentu ispred είναι u m i s l i m a d o m e t n e νοεΐν.s p r a v o m u p o z o r i o na to da je uvjet svakog zadovoljavajućeg p r o t u m a č e n j a o v o g tako s p o r n o g stavka neki p r e t h o d n i o d g o v o r na „ d v a pretpitanja: što u P a r m e n i d a znači νοεΐν. ο mišljenju: mišljenje 72 73 . kao physis. j e r o n o isto j e mišljenje i bitak". n a koje n e m a m o smjesta pri ruci neki siguran o d g o v o r . p r e v o d e ć i sa svoje strane vodeći P a r m e n i d o v stav n a o k o p o s v e t r a d i c i o n a l n o : „ D e n n dasselbe sind D e n k e n u n d Sein". τό γ ά ρ α υ τ ό νοεΐν εστίν τε και είναι. [. On t a k o đ e r ne kazuje . već kazuje nešto ο o n o m e νοεΐν. Diels j e fragment p r e v e o j e d n o s t a v n o : . Stanje stvari koje P a r m e n i d ovdje dovodi do riječi valja razumjeti u o n o m smislu u kojem ga je r a z u m i o P a r m e n i d . Amer.] No k a k o se P a r m e n i d o v temeljni pojam o n o g eon m o r a prim j e r e n o shvatiti? T o j e j e d n o teško pitanje." B) „Istovjetnost mišljenja i bitka" Uz g o r e raspravljani općeniti p r o b l e m svake interpretacije Par­ m e n i d a najuže j e v e z a n a p o t e š k o ć a o k o razumijevanja. T e š k o je ne složiti se s R e i n h a r d t o m . što znači τό α ύ τ ό ? " No pitanjem ostaje da li je sam uspio dati zadovoljavajuće razjašnjenje fragmenta. str. u č e m u mu se pridružuje i Burnet. str. tad je to zap r a v o j e d a n izraz iz neprilike. Zacijelo je korak dalje na i s t o m e p u t u . t a k o i spekulativnih sustava takozva­ n o g o b j e k t i v n o g idealizma. da u istini stoji sve m i r n o i j e s t j e d n o . i to u metafizici. što bi u o s n o v i značilo da u o p ć e s a m o biće m o ž e biti mišljeno. Zeller je naprotiv inzistirao na t o m e da se umjesto εστίν m o r a čitati o r t o t o n i r a n o εστίν. te na k o n c u sa­ me ideje t r a n s c e n d e n t a l n e filozofije. S t o g a su oboje skupa j e d n o i isto. dakle u smislu: „ o n o isto j e mišljenje i misliti da j e s t " . 60) .. Stavak ne kazuje ni­ šta ο bitku. koja doista stoji u o s n o v i cje­ l o k u p n e novovjeke filozofije. d o k ljudi u o b m a n i mniju k a k o postoji m n o g o stvari i mij e n a v r e m e n a . n a i m e nadosjetilna narav.da se b i t a k sastoji u o n o m e mišljenom mišljenja koje sebe s a m o misli.. 1913.. Acad. j e r o n o isto j e o n o što m o ž e biti mišljeno i što m o ž e biti". mnijenjima.kao H e g e l .S c h l u c k . S druge je strane Riezler (str.j e d n a k o b j e l o d a n o oslonjen na H e i d e g g e r a . [.. ο t o m e n e p r e s t a n e rasprave traju j o š o d P l a t o n o v i h d a n a p a sve d o danas. Ta je zadaća teška. n a k o n što se odvažio na radikalnu tezu da J e d n a k o tako m a l o o n o p r v o znači mišljenje kao i o n o d r u g o identitet". tad i m a svoj sasvim drukčiji smisao. J e d n a k o je t a k o opravda­ no o d a v n o i od m n o g i h u o v o m e do krajnosti s a ž e t o m t e m e l j n o m P a r m e n i d o v u stavku p r e p o z n a t a najodsudnija postavka cjelokup­ ne povijesti filozofije: — n a č e l n a p o d l o g a izgradnje k a k o filozofij­ ske teologije Aristotelove. Slično t o m e p o k u š a o je stavak razumjeti i H e r m a n n Frankel (Dichtung und Philošophie des fruhen Griechentums. u k o l i k o biva mišljeno k a o izvor. 77) d a u p r a v o „ n a t o m j e d n o m stavku p o č i v a čitava njegova filozofija".oslanjajući se o č i g l e d n o u osnovi na H e i d e g g e r o v e pokušaje o k o razumijevanja P a r m e n i d a . N j e g o v je n a i m e o d g o v o r u osnovi ovaj (str. koji je v e o m a nedostatan." N o sva u p i t n o s t i a n a k r o n o s t o v a k v o g tumačenja bjelodana je zacijelo s a m a po sebi. gdje je bitak b i ć a središnjom t e m o m . i m e n i m a postoji nešto t a k v o k a o m n o š t v o i postajanje i prolaženje. S a b e r i m o ovdje s a m o u o s n o v n i m crtama novije smjerove interpretacije. u smislu potencijalnosti. Individuacija i p r o l a z n o s t da su utvare ljudi. of Arts and Sciences 48. p a v e ć i s a m o g i s p r a v n o g prevođenja s p r a v o m č u v e n o g fragmenta 3: . od P l o t i n a do Hegela. te u najnovije vrijeme j o š H o l s c h e r ( " d e n n dasselbe k a n n gedacht w e r d e n u n d s e i n " ) .. te n e m a nikakva d r u g o g istinskog znanja do o n o g a u k o j e m bitak sebe sama kao bitak razumijeva.u č i n i o V o l k m a n n . 4 0 8 ) : „ P a r m e n i d o v j e bitak dakle o d p o č e t k a k o n c i p i r a n k a o svjes­ ni bitak.] K a d o n o eon. a spoznavanje je spoznavanje bitka. 3 1 9 6 2 .

P o đ e li se. J e d a n je k o n a c 8. kako je često u dosadašnjim t u m a č e n j i m a to bio slučaj. kako bi tim kritičkim pre­ gledom mogućih neistina pružio učenicima građu za uvježbavanje i p r i p r e m u shvaćanja j e d i n e prave istine. sadržaju p a k više n e " . Ipak. u k o j e m u je riječ ο porijeklu „varava p o r e t k a " riječi kojima b o ­ ginja izlaže mnijenja smrtnika. n a i m e m o g u ć n o s t toga da i u d r u g o m e dijelu P a r m e n i d izlaže ustvari ipak vlastite stavove. T a k o će naprimjer 1953. U riječi τό α υ τ ό do izraza do­ lazi bitna pripadnost mišljenja bitku. poglavito s pitagorejcima ili H e r a k l i t o m i njegovim sljedbenicima. kao što je i prije njega Diels b i o tvrdio da P a r m e n i d o v „ r a c i o n a l i z a m d o p u š t a j o š s a m o vanjskoj formi mistike da na nj djeluje. nesuglasje vlada o k o odredbe pravoga značenja i uloge drugoga dijela cjeline spjeva. o n o g a u kojem se izlažu mnijenja smrtnika. „ m e t a f i z i k e " . d o k je k o n a č n o treći fragment 12. Volkmann-Schluck. 1992. str. . kako s m o to bili vidjeli na s a m o m e p o č e t k u o v o g a uvoda. smatrajući m e đ u t i m kako je njegova zaprava svrha bila u pole­ mici s drugim „ š k o l a m a " . m o ž e m o zadobiti dostatnu spoznaju ο o n o m e najdubljem P a r m e n i d o v a mišljenja. i cjeline svih njih zajedno. 5 2 ) : „Pitanje ο bitku ne da se riješiti b e z pitanja ο d o k s i . da Reinhardt u svojoj zasluženo cijenjenoj knjizi uvjerljivo ospori sve ta­ kve n a z o r e i energično u p o z o r i na to da je i u d r u g o m e dijelu. koji prikazuje p u t „čovjeka z n a l c a " k boginji sa­ moj. D) 6 Proemij Nestle je j o š ( k o d Zellera . Deichgrabera i B o w r e . Drugi su tumači prosudili ulogu drugoga dijela slično Dielsu. " Tri su bitna dijela P a r m e n i d o v a teksta iz tumačenja kojih se ponajprije dade zadobiti mjerodavan uvid u pravu narav m e đ u ­ s o b n o g o d n o s a dvaju dijelova spjeva. Wurzburg. iskazane u p r v o m e dijelu. trebalo je čekati sve do 1916. začinjući k a k o o m r a ­ ž e n o rađanje tako i sparivanje". Zeller je pak.H .p r e m a svojoj naravi pripada bitku. o n o g ο „ i s t i n i " i o n o g ο „ m n i j e n j u " . uz sve ostalo što je ο njemu u središnjem o s m o m fragmentu k a z a n o . i to zacijelo ne s a m o z b o g toga što n a m je p r e d a n u tako b e z n a d n o s k r a ć e n o m i f r a g m e n t i r a n o m stanju. o d m a h od „ z n a k o v a " p o d kojima se P a r m e n i d u uka­ zuje biće. prije svih ostalih. str. stojimo u stalnoj opasnosti da i n e h o t i c e t a m o i z n a đ e m o tek primitivne i nedomišljene r u d i m e n t e „ l o g i k e " . j e d n o m . drugi je cjelokupan tekst p r o e m i ja. 71 i d. baš kao i u p r v o m . b i o uvjeren da čitava P a r m e n i d o v a „fizikalna teorija i m a p u k o hipotetičko značenje" te da „ n a m h o ć e pokazati kako bi svi­ j e t pojava izgledao kad b i s m o ga smjeli držati za nešto zbiljsko" ( 7 1 9 2 3 . „ o n t o l o g i j e " . u djelomičnoj razlici s p r a m svih takvih shva­ ćanja. No od istraživanja Frankela. što se dovoljno j a s n o očituje v e ć i u činjenici da se objava sadržaja prvoga i dru­ g o g a dijela zbiva na usta iste boginje. str.) C) Odnos dvaju dijelova „spjeva" Za razliku od prvoga dijela. N a k o n toga pretežni se dio relevantne interpretacije P a r m e ­ nida dalje odvija u svojem b i t n o m i o d l u č u j u ć e m aspektu u p r a v o u sve dubljem sagledavanju unutrašnjega jedinstva i supripadnosti obaju dijelova. S m a t r a m o da s a m o d o s t a t n o m interpretacijom svakog od tih dijelova teksta. Die Philosophie der Vorsokratiker. Teofrast i Plutarh. P r i t o m nisu rijetke i zaslužuju najveću p o z o r n o s t tvrdnje da se sadržaj proemija dade shvatiti poglavito kao j e d n o 74 75 . koji opisuje n e p o z n a t u b o ­ ginju u sredini k o z m o s a što „upravlja svime. fragmenta. 736) cjelokupnu metaforiku uz­ laznoga putovanja k vratima dana i noći i k boginji istine shva­ ć a o kao p u k u izvanjsku „ o d o r u " ( E i n k l e i d u n g ) . V e ć i n a starijih interpreta njegov je sa­ držaj shvaćala u tolikoj mjeri različitim od o n o g a ο č e m u govori prvi dio da naprosto nije htjela ni m o g l a prihvatiti m o g u ć n o s t ko­ je su se očito bili držali v e ć Aristotel. u v o d a u spjev. 725)." ( K . n e p o m i č n o m . T a k o je naprimjer Diels bio mišljenja da je P a r m e n i d u t o m d r u g o m e dijelu naprosto ekletički sakupio najrazličitija naučavanja svojih prethodnika i suvremenika. v e ć posve samorazumljivim zazvučati o s n o v n i stav v a ž n o g a S c h w a b l o v a članka „ B i t a k i d o k s a u P a r m e n i d a " (str. o k o kojeg se svi tumači slažu b a r e m u t o l i k o da je u njemu P a r m e n i d iznio vlastiti nauk. t o m e nasuprot. Sva n a m ta navedena „objašnjenja" danas već m o g u izgledati n a p r o s t o smiješnima i očitovati filozofijsku historiografiju d r u g o g dijela prošloga i početka našega stoljeća u j e d n o m ne baš osobito blistavom svjetlu. neprijepornim se p o k a z a l o značenje što ga cjelokupna ta takozvana metaforika i m a za rasvjetljenje smisla c j e l o k u p n o g ostaloga spjeva. za P a r m e n i d a sadržana istina. te dovesti č u v e n e i m n o g o diskutirane is­ kaze ο s a m o m biću. v j e č n o m .

J e d n a k o m se d o j m u zacijelo ne m o ž e oteti ni neki današnji ozbiljan filozofijski susret s P a r m e n i d o m . K. A. Gadamer. G o t o v o u rezignaciji p r i z n a o je j e d n o m P l a t o n na usta Sokratova: „ P a r m e n i d mi se čini.: Parmenide.: Studi sull' Eleatismo. Philos. traduzione e commento. Assen/Maastricht. 1958. 85-182. Untersuchungen zu den Fragmenten. Gesch. Die Fragmente herausgegeben. 1970) Albertelli. Stein. 1932. Festschrift Karl Reinhardt. Susreo s a m zaista t o g m u ž a p o s v e m l a d p o s v e stara. Svmbola philologorum Bonnensium in honorem F. Roma. O p ć e n i t o je pitanje ο iden­ titetu triju boginja koje se j e d i n e spominju u s a č u v a n o m e dijelu spjeva na ključnim mjestima. pitanje koje ni do danas nije našlo zadovoljavajuće razjašnjenje. S. Testimonianze e frammenti. Mainz. Introduzione. 1959. Vom Wesen des Seienden. J. B o j i m se dakle da ne s a m o da n e ć e m o shvatiti o n o što j e z b o r i o n e g o i d a ć e j o š više ostati n e z a m i j e ć e n o što t o n a u m u imajući ih je izrekao. G. Un­ tersuchungen zum Prooimion seines Lehrgedichts. 1974. 1971. Untersteiner. 1986. Aufl. Riezler. H. M.: Parmenides' Auffahrt zur Gottin des Rechts. str. uistinu alegorija za uši. No to i tako vrijedi tako reći z a sve što n a m j e o d P a r m e n i d a povijesno p r e d a n o . 1813. Heitsch. Gilbert. A critical text with introduction. Class.religijsko ( R e i n h a r d t . Deichgraber. 1897. po onoj H o m e r o v o j . 1907. Arch. 97-112. B o w r a . Lipsiae. s u n č e v e djeve p a k za osjetilo vida. Koln.: Commentationum Eleaticarumpars I. str. Amsterdam. str.tura del poema.: Parmenides. danas j a m a č n o nitko više n e pripisuje vjerodostojnost. 24-45. J e d n a k o tako nitko. Bari. Chr. New Jersev.: Die Fragmente des Parmenides περί φύσεως. 1952. H. O. Bormann. 20. math. 1969. Α. L.: Parmenidis Eleatae carminis reliauae. Due saggi per una nuova let. Diels. Filologia e critica 14. te narav m e đ u s o b n o g odnošenja. Capizzi. M. i u k a z a mi se da sadrži neki b e z d a n skroz n a s k r o z p l e m e n i t . and critical essavs.: The fragments of Parmenides. str.: The Proem of Parmenides.: Parmenides. Herausgegeben. Berlin. o s i m z a č u d o Boedera. 1934. Literatura (abecednim slijedom) Bowra. Philology 32.: Gli Eleati. (2. Altona. ubersetzt und erlautert. Karsten.: Parmenides. H. kojima u u v o d u P a r m e n i d putuje u smjeru sunca.. Calogero. boginja P r a v d a za n e p r e v a r n i u m .: Die δαίμων des Parmenides. Coxon. E. P. razlika. Beaufret. 1975. 'štovanja vrije­ d a n ' te ujedno 'i strašan'. njihova e v e n t u a l n a istovjetnost. str.-G. Die Anfange der Ontologie. P o s v e j e o č i g l e d n o n a i m e d a j e t o S e k s t o v o tumačenje inspirirano r a n o m s t o i č k o m platonizirajućom alegorezom. a konji o d n o s ­ n o k o b i l e z a b e z u m n e d u š e v n e porive. Taran. Frankfurt am Main. U. ) . 183e5-184a3). C. H. 1864-1867. Xenophanis. A text with translation.. Firenze. 1955. V I I l l l s q . 58-68. 763-806.: Retraktationen zum Lehrgedicht des Parmeni­ des. 1835. ubersetzt und erlautert. Roma. Varia Varioru/n. Testimonianze e frammenti. T r a d i c i o n a l n o m t u m a č e n j u Seksta E m p i r i k a (Adv. Ritschelii coll. Princeton. Pariš. K. p r e m a k o j e m u s u kotači kola. translation and commentarv.: Parmenides. erg. 1937. Miinchen. II. Hamburg.: Parmenides.. Α. Bibliografski I." (Theaet. K.: Parmenides' Lehrgedicht. 1965. commentarv. Frankfurt am Main. Logik und Naturuiissenschaft. 1939. Holscher. dodatak Izdanja (kronološkim slijedom) Brandis.: Le poeme de Parmenide.: La porta di Parmenide. V e r d e n i u s ) ili p a k mističko (Mansfeld) iskustvo. Parmenidis et Melissi doctrina e propriis philosophorum reliquiis exposita. 76 77 . ne dijeli njegov stav da su boginja koja prihvaća P a r m e n i d a i objavljuje mu istinu i P r a v d a uistinu j e d n a te ista boginja.

Holscher. D. J. J. 1963. Owen. J. Assen. PARMENID Fragmenti Parmenidova djela S .: Parmenides. E. Class. 700-24. Gro­ ningen.: Parmenides on names. G.: Gegenuiart und Evidenz bei Parmenides. Jantzen. New Haven and London. Some comments on his poem. W. 50-75. 1970. 134-42. Wiener Studien 66. Harvard Stud. 1964) Woodbury. Quart.: The Route of Parmenides. 385-97. Wiesbaden. Kahn. 3 1977). 1956. U. K. 84-102.: Parmenides und die Geschichte der griechischen Phi­ losophie. 1976. H. 1964. Schwabl.: Sein und Doxa bei Parmenides. 1958.Heitsch. 1969. 1960. Revieui of Metaphysics 22. str. Schvvabl. str.: The Thesis of Parmenides. Philol.: Eleatic questions. Reinhardt. 1970. A. Mansfeld. str. Class. Zur Formung des parmenideischen Prooimions (28 Β 1). 1916 ( 2 1959. 63. Munchen. 1953.: Hesiod und Parmenides. 145-66.: Parmenides zum Verhaltnis von Sprache und Wirhlichkeit. (Pretisak: Amsterdam.: Die Offenbarung des Parmenides und die menschliche Welt. P. str. H. Ε. L. str. Hermes 84. Verdenius. Aus der Problemgeschichte der Aeguivokation. H. L. Ch. 1942. str. 54. Mourelatus.: Grammatisches zu Parmenides. Rheinisches Museum 106. Bonn.

str.«. I svezak. 125v).smatramo . kao uostalom možda već i sam prepjevavajući pristup. 1983. osim što je uklonjena akcentuacija. Predsokratovci. 206-216. Prijevod je u potpunosti neizmijenjen.više opterećuje traganje za filozofijskim smislom teksta no što mu pridonosi. Fragmenti. 85. i Dubravko bilješke dodao Škiljan Damir Barbarić) ^ V S T ' > * Β Λ /r^r.· Tekst Parmenidova „spjeva" u rukopisu Seksta Empirika (Codex Laur. .9Kip A V J t ^ J t t ^ U i j N T >κ ις. upozo­ reno je na krupnije filološke dileme glede različitih mogućih varijanti čitanja originalnog teksta i samo je uzgredno na nekoliko mjesta komen­ tirana poneka pojedinost prijevoda. U bilješkama. koja ." Fragmenti Parmenidova djela Preveo (Napomenu Napomena: Hrvatski prijevod Dubravka Skiljana preuzet je iz prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. koje smo dodali samo tamo gdje se činilo najpotrebnije i bez pretenzije na inače poželjnu iscrpnost. 19f. Zagreb.

U p r a v o kroz njih ravno su djevojke vodile c e s t o m kola i konje. Mansfeld. Klement. Većina izdavača nakon Dielsa (izuzetak je Riezler) zadržava izvornu rukopisnu verziju. 2 Hajde. Njime bjeh nošen: njim su me nosile kobile mudre. Wiener Studien 66. u smislu „boginji pripadan put". H. Schwabl. kojega kobile nose d o k prilaziš m o j e m u d o m u . razumije­ vajući δαίμονος kao genitivus poss. kad (već) sve kroz sve prožimaju. No. sama su (vrata) eterska. n e g o pravda i pravednost. navodno čitanje jednoga rukopisa. cijele od mjedi i koje snažno su držali šiljci i klinovi. 402): „Ali opet ćeš naučiti i to da su ona mni­ jenjem prihvaćena morala mnijenjem prihvatljiva biti. Sextus. hitale ( m e n e ) da prate u susret svjetlu. dok svi ostali rukopisi imaju besmislene varijante πάντ' άτη. dokle g o d srce mi žudi. Smisao je ove izuzetno mnogo diskutirane i još ne usuglašeno protumačene re­ čenice otprilike ovakav (usp. poletjevši. odnosno πάντα τη. Sein und Doxa bei Parme­ nides. koji su s a m o zamislivi istraživanja puti: p r e m a j e d n o m e bitak jest a nebitka n e m a > * Dielsovo δαίμονες je od njega prihvaćena konjektura Steina i Willamowitza. vukle su kola. 1 Kobile koje me nose. Bormann: „der von der Gottheit festgesetzte VVeg". Svi se izdavači drže Dielsova prihvaćanja lekcije μαθήσεαι. ostaviv nastambu Noći. a i dokaza istine lišena smrtnika mnijenja. Dike s k a z n a m a m n o g i m drži im ključeve dvojne. Primi me boginja naklono. jer nije te p o g u b n a sudbina nagnala ići o v i m p u t e m (daleko je izvan ljudskih putanja). Njoj se obrate djevojke riječima blagim i vješto (nju) n a g o v o r e da im zasun što zatvara čvrsto s m a k n e o k r e t n o s dveri. Diogen Laertije. Teško da ovdje prijevod pogađa smisao originalnoga teksta. no Deichgraber. njihova krila š i r o m se otvore. sada u: Um die Begriffsivelt der Vorsokratiker. Ipak. i njih omeđuje nadvratak zajedno s k a m e n i m p r a g o m . zapamti riječi. dok su ih djevojke vodile p u t e m . str. te prevodi dotični ulomak „through every stage straight onvvards". Heitsch i Coxon opredjeljuju se za εύπειθέος („vrlo uvjerljive"). 1953. Sam Coxon odlučuje se za Hevneovu: ά < ν > τ η < ν > . Gotovo svi izdavači zadržavaju Dielsovo πάντ' άστη. d e s n u (mi) uhvati ruku svojom r u k o m i riječ mi o v a k o progovori. Uglavljena osovina puštaše pištave zvuke. kako imaju Plutarh. o k r e n u sasvim u s u p r o t n o m smjeru 3 Fr. Coxon je usta­ novio da je od Dielsa prihvaćeno čitanje pogreška Sextova izdavača Mutschmanna. P o t r e b n o sve je da spoznaš lijepo z a o k r u ž e n e 3 Istine sigurno srce. ko­ jih je i dosad bilo bezbroj. zdravo. str. Ondje su dveri (što v o d e ) na putove N o ć i i Dana. a ti slušaj. 4 Diels i dio ostalih izdavača prihvaćaju Simplikijevu verziju ευκυκλεος. naučit ć e š 4 i to k a k o je mišljenja takva n u ž n o ispitati brižljivo posve kroz sve u s v e m u . žareći (sva se) (jer dva su je hitra vrtjela t o č k a s j e d n e i s druge strane) kada su Helija kćeri. odbijajući drugu postojeću: μυθήσομαι („reći ć u " ) ." 5 83 . 5 I nosi čovjeka znalca. u njima velika krila. tako da preostaje samo pokušati novu konjekciju. 50-75. odnosno πάντάτη.Fr. reče: „ M l a d i ć u kojega prate b e s m r t n i (ovi) vozači. dok rukopisi imaju δαίμονος. skinuvši s glava r u k a m a vela. Npr. kazat ću. vukle su kad su me boginje 1 povele na put glasovit s o n u što stranu svih naselja 2 uglavljene stožere.

koja bi n u ž d a ga. Diels preuzima lekciju Plutarha έστι γάρ ούλομελές (Proklo ima samo ούλομελές). vodi im um što t u m a r a smutnja u njihovim grudima. p r e m a d r u g o m e nebitak jest i n u ž n o postoji to je. Brandis je bio konjicirao ο ύ δ ' άτέλεστον. naime. gluhi i slijepi. n e k a te navika s m n o g o iskustva tim p u t e m ne n a g n a da bez pogleda upravljaš oči. oni se nositi daju. ο t o m . što preuzima i većina izdavača. U neprilici sa­ držajne i smislene naravi. (za njih) u s v e m u je p o v r a t n a staza. dva rukopisa Euzebija i Teodoretos. Ve­ ćina izdavača se odlučuje ili za ούλον μουνογενές (Bormann dodatno odvaja riječi zarezom) Klementa. Euzebije. ništa ne postoji . j e r isto je misliti (kao) i biti.. odvajati biće od v e z e s b i ć e m niti (kad j e ) rasuto p o s v u d po k o z m o s u cijelom niti (u j e d n o ) zbito. n a i m e . 84 85 . zaglušen sluh i jezik.. Proklo). N a i m e . niti je bilo niti će biti. n e p o m i č n o . neprekidno. a Taran ήδί τελεστόν. N a njemu vrlo s u m n o g i znaci da je nenastalo i neuništivo biće.8 N i k a d a neće nadvladati to da nebiće jeste. k a ž e m ti. premda je u tradiciji teksta češća vari­ janta ή δ ' άγένητον (Simplikije na jednome mjestu. koja nije baš najuvjerljivija medu svim ponuđenima. Hrvatski prijevod „opis" za μϋθος na ovome mjestu svakako je diskutabilan.staza je (to) uvjerenja (/koja/ Istinu slijedi). sasvim nespoznatljiva staza: ne m o ž e š spoznati o n o što nije (jer m o g u ć e nije) niti izreći. da se iz ničega rodi. zatim i s o n o g a kojim ljudi što ne znaju ništa lutaju dvoglavi. S p u t a t e takva istraživanja < o d v r a ć a m > 6 Fr. zbunjeni. kako imaju Pseudo-Plutarh. bez rasuđivanja rulja. 4 . j e r j e cjelovito ( o n o ) 8 . Gledaj: što i z m i č e u m u stalno je prisutno u njem. nego prosudi mišlju prijeporni dokaz koji ti iznosim. 7. 6 N u ž n o je reći i misliti: postoji biće. Owen pak predlaže ήδέ τέλειον. čitavo sad je. koji smatraju da su bitak i nebitak isto (ali) i neisto. što prihvaća i Holscher. Fr. nalažem. Jer.promisli. bez završetka 9 . Fr. odnosno „cijelo. Pseudo-Plutarh. Fr. D o k bitak postoji. J e d i n o o p i s 7 preostaje puta p r e m a k o m (biće) postoji. 5 Jer nije mi v a ž n o gdje ću da p o č n e m : opet ću natrag o n a m o doći. Plutarh. prihvaćen od svih potonjih izdavača. n e ć u dati da kažeš ni misliš: ni misliti. Teodoretos. 3 Fr. Filopona i jednog ruko­ pisa Euzebija ili pak za μουνον μουνογενές. ni reći ne smiješ da nebiće jest. potakla? Svi su se izdavači složili s Dielsovim prihvaćanjem Simplikijeve lekcije μΰθος namjesto Sekstova θυμός. jednorodno". Dakle: ili (1) „cijelo jednorodno". Kakav ćeš tražiti nastanak njemu? K a k o se. što prihvaća i Heitsch. ili pak (2) „jedino jednorodno" Diels prihvaća Simplikijevu najčešće navođenu lekciju ή δ ' άτέλεστον. j e d n o . Iz­ među ovog i sljedećeg retka pretpostavlja Taran lakunu. Q <εϊργω> je umetak Dielsov. Simplikija. prvo. n e ć e on. odakle razvilo? Da je iz nebića. od t o g a puta istraživanja r a z u m odvrati. Filopon. kasnije ili prije. Klement.

koja ostaje posve nerazumljiva. ne popustivši negve. K a k o bi m o g l o propasti b i ć e 1 1 ? Nastati kako? A k o je nastalo. premda i tada nije na ovome mjestu dostatno precizan. ničega n e m a više da njemu okupljanje priječi niti manje. prevodeći „tome je sve ono pripisano. Riezler. oslonjeno na Simplikija. Ovdje Kranz preuzima emendaciju Karstena i Steina έπειτ' άπόλοιτο έόν. Takvo čitanje nakon Dielsa zadržavaju i Bormann i Coxon. I n e p r e k i d n o sve je..okovala ga M o i r a n e p o k r e t n o i cijelo da b u d e . (tad) ne postoji. nije prihvaćeno od svih izdavača. sa svih je strana k o n a č n o . Uz to je n e p o k r e t n o u m e đ a m a g o l e m i h veza bez p o č e t k a i kraja: daleko su izgnani j a k o propast i nastanak . Heitsch i Coxon.otjera (njih) nepobitan dokaz. nećeš. kao i Woodbury i Mourelatos. Holscher pak. Z b o g toga ne smije b i ć e b e s k o n a č n o da b u d e : tako mu ne treba ništa. te prevodeći „and time is not". promjena mjesta (kao) i mijena blistavih boja. Sve što su ljudi nazvali. Stog. O d l u č e n o je . uz manju preinaku. Slijede ga npr. te ostavljaju riječ u uglatoj zagradi. A j e r ima krajnju granicu. ako (tek) nastaje. nalik na m a s u lijepe okrugle kugle. u čemu ga slijede skoro svi izdavači.kako je n u ž n o da se napušta put nezamisliv i neizreciv (istinit nije). tek pusto je i m e 1 nastanak (kao) i propast. dok Bormann. Isto i u istom ostaje. p o s v u d o d središta j e d n a k o daleko: p o t r e b a n e m a ovdje i ondje da b u d e što veće ili što manje. ne z n a se (tako) za propast. j e r prianja biće uz biće. v e ć cijelo p u n o sasvim je bića. te (2) ο ν δ ' εΐ χρόνος. slijedeći Karstena. n e b i t a k (kao) i bitak. Jedini je od novijih izdavača Coxon prihvatio tu verziju teksta. koju je prihvatio Diels te za njim gotovo svi izdavači. N e b i ć a n e m a koje bi priječilo suvislost njemu. Gornji je prijevod očito načinjen prema toj su­ gestiji. naime. počiva s a m o po sebi. te prevode otprilike u smislu: „kako bi ubuduće moglo biti biće?" 86 87 . a drži se zbiljskog i pravog puta. ne dade Dike da nastane niti da p r o p a d n e (biće) n e g o (ga čvrsto) drži. na mjestu stalno ostaje tako. T a k o se ugasnu nastanak. Diels ovdje prihvaća jednu od dviju verzija Simplikijeva teksta. Nikada dokaza m o ć iz n e b i ć a 10 drži u v e z a m a m e đ e što ga okružuje (sasvim). a Brandis έκ γε τοϋ όντος. jer m o ć n a ga N u ž n o s t Dielsovo čitanje έκ μη έόντος. čita έκ τοϋ έόντος.. čitajući ουδέ χρόνος. Simplikije ima dvije različite varijante ovoga teksta. naime δνομ(α) έσται.T a k o je n u ž n o sasvim da jeste ili da nije. a odluka ο t o m je ova: jest ili nije. što dakako daje sasvim različito razumijevanje i prijevod. ima drugu Simplikijevu varijantu όνόμασται. Hol­ scher i Coxon slijede tekst rukopisa.". bez bića u k o j e m je (to) i z r e č e n o pronaći mišljenje: d r u g o g a n e m a 1 3 niti će biti ičega o s i m bića . dok je Diels izvorno bio zadržao Simplikijevu verziju u svim rukopisima έπειτα πέλοι τό έόν. s vjerom da istinu vide. 12 pristati neće da se što rađa do nebiće. Nije ni djeljivo jer je cijelo j e d n a k o (sebi). Isto je misliti (kao) i o n o ο č e m u se misli. (1) ούδέν^ γαρ. o n a k o bi trebalo svega. Holscher έκ δη έόντος. n e m a ni bića koje bi bilo tu više a t a m o Svi rukopisi imaju ovdje μή έόν δ' άν παντός έδεΐτο Diels-Kranz pri­ hvaćaju uz rezervu Bergkov prijedlog da se ukloni μή.

K a d m u š k a r a c i žena pomiješaju ljubavne klice. Fr. j e r sve n e o k r n j e n o postoji: sebi o d a s v u d isto. 12 (Prsteni) uži nemiješane puni su vatre. S u n c e i Mjesec. pa je po vlastitim silama ( n a z v a n o ) o v o i o n o .. č u t ćeš ο u č i n k u . 17 Fr. tako i um se u ljudima javlja. S t i m ti ο istini p o u z d a n g o v o r i m i s a o (svoju) svršavam. d o b r o građena tijela. s u p r o t n e značajke s v a k o m od njih pridaše: ovdje je p l a m e n eterski ognja. slijeva opet djevojčice. a njezin je lik i zbijen i težak. ondje je sušta suprotnost: m r k l a n o ć . Fr. P o r e d a k i z n o s i m taj ti što suvislim čini se posve. i s u p r o t n o o p e t mužjaka ženki. 15 Fr. zato da nikad se ne daš zavesti smrtnika stavom. 9 No k a d sve je n a z v a n o ( i m e n o m ) svjetla i noći. kad smiješa se sjeme. kako su Zemlja. 11 . za sve i svakog (čovjeka sasvim) je o n o što misli priroda udova: misao naime je pretežni dio. došle u s u k o b . Fr. j e d n a k o d o s e ž e m e đ e . djelatna sila u žilama stvara iz različne krvi. Fr. kao i r a z o r n i u č i n a k svjetlosti čiste blistava S u n c a . i sveobuhvatni eter i mliječna staza. izvan obojega ničega nema. O d s a d a slušaj mnijenja s m r t n i k a (ljudi) pa ćeš čuti moje riječi ο p o r e t k u l a ž n o m . lutaju m n o g o . j e r isto za ljude. te topla zvjezdana snaga stali da postaju. 16 Najprije Erosa od svih b o g o v a izmisli ona. 88 89 . 13 Fr. no n e i s t o v e t a n s drugim. najudaljeniji Olimp. rađanjem mrskim i parenjem vlada. 18 Z d e s n a dječake. smiješani. naime. u i s t o m razmjeru.. Fr. i odakle (sve) su nastale (zvijezde). zajmljeno svjetlo. Njihov je n a z o r da d v a m a o b l i c i m a i m e se daje j e d n o m e od njih ne treba o n o (zalutali tu su). gdje dio p l a m e n a struji. P o t p u n o .. . 14 Fr. slijedeći puni su noći. ο N e b u u o k r u g saznat ćeš isto o d a k l e nasta i k a k o ga vodi i o k o v a N u ž n o s t da bi zvijezda držalo m e đ e . u sredini je boginja koja upravlja svima. držeći (pravi) omjer. blag i v e o m a lagan. n o ć n a luč što obilazi Zemlju okrećući se stalno p r e m a zrakama S u n c a K a o što u svakog udovi. Fr.manje od bića. sebi istovetan svuda. j e d n a k o p u n o je svjetla sve i nevidljive noći.. prirodi M j e s e c a putanje k r u ž n e s o k r u g l i m o č i m a . 10 ( T a k o ) ćeš etersku prirodu i sva u eteru zviježđa pronići. L i k i m razlučiše o p r e č n o .Ako bi sile. šalje na parenje mužjaku ženku.

pa u smiješanu tijelu ne bi se slile u j e d n u . M i s a o ne stoji n e p o m i č n a . mijenja o n a o n o g a koji misli. j e d n a k o kao i o n . p o t o m uzmicanja i povlače­ nja. koji ne bi. skretanja i zaobila­ ženja. D o i s t a je neponovljiv osjećaj života koji n a m posreduje P l a t o n o v o djelo. t a k o da mu sve više i više biva n e m o g u ć n o š ć u p o n o v o se mišljenjem naći u o n o m e prije miš­ ljenom. 19 T a k o su nastale (stvari) .po mnijenju -. oklijevanja. pa b i o to i prikaz temeljne filozofije sa­ m o g a Platona. Stalno dalje i p r e k o sebe s a m e radeći. Fr. u p r a v o o n o najživlje svojega života i s a m u srž njegovu u 90 . strašno bi dvojnim sjemenom škodile spolu što niče. i sada su (takve). pa unatrag gledajućeg ponavljanja u prisjećanju." O v i m riječima. a svakoj od njih su ljudi nadjeli p o s e b n o i m e . " Damir Barbarić Platon „ L o š je platoničar onaj koji bi ikada htio zaključiti s b i l o k o j i m filozofijskim p r i k a z o m . osjećaj rađanja misli. zastoja. kojima Paul N a t o r p započinje lijep i značajan „metakritički d o d a t a k " d r u g o m izdanju s v o g rijetko z a s l u ž n o g prikaza cjeline P l a t o n o v e filozofije Platonov nauk ο idejama. p o ­ g o đ e n je i d o b r o ocrtan osnovni ugođaj filozofiranja čije o s n o v n e crte h o ć e m o ovdje ukratko naznačiti. b i o u s v a k o m tre­ n u t k u s p r e m a n n o v o i drugo naučiti te s a m razotkriti prijašnju zabludu. njihova rasta i razvoja. te i u b u d u ć e rast će i iščezavati (zatim). primicanja v r h u n c u spoznaje. G o t o v o se čini kao da je s a m Platon. u skladu s vlastitim s t a v o m iz Symposiona.

to ostaje neizvjesno. Prvo pada u god. ili „elejski stra­ n a c " . zacijelo daje misliti. n a k o n g o t o v o tisuću godina neprekidnoga rada. ii)? N a z n a ­ č i m o ipak n e k o l i k o pouzdanije p o t v r đ e n i h historijskih pojedi­ nosti. m n o g i od najpoznatijih „ z n a n s t v e n i k a " tadašnje Grčke. Smrt je Platona zadesila g o d i n e 347. o d n o s n o pripadni a n o n i m n i m piscima iz kruga Akademije ali ne P l a t o n u s a m o m . Ο predavačkoj djelatnosti samoga Platona. Akademija je zatvorena i raspuštena od strane cara Justinijana godine 529. te 13 pisama. u v o j n i m p o h o d i m a na T a n a g r u u Beotiji i na K o r i n t . Vjerojatno posjećuje m a t e m a t i č a r a T e o d o r a u Kire- ni i pitagorejca Filolaja u Italiji. dakle u dobi od o k o osamdeset godina. d r u g o u 367/366. p r e m a n e k i m izvješ­ ć i m a u Egini. 388/387. u b o ­ gatoj aristokratskoj obitelji. te o p ć e n i t o kasnijih platoničara. valjda negdje o k o 385.cjelini p r e n i o i p r e t o č i o u živu riječ svog djela. susreće So­ krata i ostaje njegovim u č e n i k o m sve do S o k r a t o v e smrti 399. Ne posve neuvjerljiva predaja ο t o m e da je ne­ p o s r e d n o pred smrt tražio da mu svira i pleše j e d n a robinja. o s o b i t o j o š sto­ ga što valja računati i s preradama. Hippias II. Kleitophron. Kronologiju nastanka djela teško je ustanoviti. Menexenos. p o u z d a n o su potvrđena vlastitim p r i k a z o m u s e d m o m od P l a t o n o v i h pisama. u k u p n o tri za života. z n a m o m a l o ili g o t o v o nimalo. i k a k o dugo. N e o b i č n o je kako su čak i njegovi veliki suvremenici prihvatili tu č u d n o v a t u igru sebeprikrivanja: Isokrat ga ne spominje i m e n o m ni na j e d n o m e mjestu. Hippias I. dodavanjima od strane autora samog. ο t o m e do­ voljno sam govori u s p o m e n u t o m pismu. čini se. ili čak P a r m e n i d . K a k o su i zašto propali uporni pokušaji da t a m o ozbilji p o n e š t o od ustroja istinske filozofijske države. U toj preteči svih kas­ nijih univerziteta i akademija uzeli su udjela. Erastai. P r v o n a m je sačuvano u cjelini. Akademiju je Platon o s n o v a o najvjerojatnije po povratku s pr­ v o g p u t a u Sirakuzu. P l a t o n a se s a m o g m o ž d a m o ž e ponajprije predmnijevati iza m a s k e „ A t e n j a n i n a " u posljednjem i najvećem njegovu djelu Zakonima. ο d r u g o m e posjedujemo t e k o s k u d n a i ne baš p o u z d a n a izvješća. Od pisama šesto i s e d m o su g o t o v o o p ć e n i t o prihvaćeni kao P l a t o n o v a vlastita. To su: Alkibiades II. te da je n a k o n smrti p o d njegovim j a s t u k o m p r o n a đ e n a knjiga Aristofanovih komedija. Nešto je manje sigurna neautentičnost dijaloga Alkibiades I. u Sirakuzu. kako o n o g napisa­ n o g a tako zacijelo i o n o g i z g o v o r e n o g a . K s e n o f o n t ga spominje samo j e d n o m . poslije Krista) d a j e „ P l a t o n n e s a m o vrlinama p r e m a š i o heroje. treće u 361/360. prije Krista. Otprilike u godini 407. koja m o r a da je bila izvanredno intenzivna i svestrana. Aristotel n e m a g o t o v o ni slova ο o s o b i svog d u g o g o d i š n j e g učitelja. u d r u g i m a p a k nastupaju kao v o đ e r a z g o v o r a pitagorejac Timej. Izgleda da je nekako u to vrijeme b i o i u Egiptu: da li doista. teško je reći. kao slušači. ili m o ž d a koju godinu kasnije. a n a k o n p o v r a t k a u A t e n u sudjeluje. Epinomis. Djela Od dijaloga izdanih p o d P l a t o n o v i m i m e n o m neki su n e d v o j b e n o utvrđeni kao neautentični. Gdje je p a k u tim izvješćima granica koja dijeli histo­ rijske činjenice od v r e m e n o m nataloženih legendi. n e g o se č a k s p o s o b n o s t i m a izjednačio s b o g o v i m a " (etiam aequiparuit d i u u m potestatibus) (De Platone et eius dogmate I. pre­ davači ili tek diskutanti. kojima se žrtvovalo svakoga j u t r a prije početka d n e v n o g a rada. O s o b a P l a t o n o v a kao da se u cjelini p o v u k l a u prikrivenost neočitovanja. Š t o naprimjer misliti ο stavu Apuleja iz M a d a u r e (2. P o ­ t o m odlazi u M e g a r u k Eleaćanu Euklidu. poslije Krista. što sve valja držati dvojbeno P l a t o n o v i m spisima. Život I m a li se na u m u o v a k o o z n a č e n karakter djela. U s t a n o v a bijaše p o s v e ć e n a M u z a m a . Hipparhos. Plutarha. Theages. Ion. Minos. i to naglašeno u z g r e d n i m n a č i n o m . Kasnija putovanja u j u ž n u Italiju. Na­ še današnje znanje ο životu čovjeka P l a t o n a potječe iz stoljećima kasnijih izvješća D i o g e n a Laertija. U p i s a n o m će djelu sebe izrijekom spo­ m e n u t i s a m o n e k o l i k o puta. st. prepravljanjima. p r e m d a je A t e n a vjerojatnije mjesto rođenja. U pravilu dijele se u tri grupe: 92 93 . M n o š t v o njegovih napisanih dijaloga vodi učitelj mu Sokrat. neće o s o b i t o čudi­ ti to da n a m uobičajeno shvaćena biografija filozofa nije niti izda­ leka toliko p o z n a t a koliko to njegovo djelo samo. R o đ e n j e vjerojatno 428/427.

Zakoni. Anselma. a to o n d a ujedno znači i o t v o r e n o s t s l o b o d e filozofiranja.mi b i s m o danas rekli: spram „situacije" . Philebos. Zreli spisi: Phaidon. Phaidros. pa i Natorpa. važio kao posve rani.. Hippias minor.Sophistes. pripadaju tu j o š Ion. reci­ mo u Cicerona. No literarno umijeće. O b l i k i sadržaj izlaganja nisu u P l a t o n a n a i m e u o p ć e odvojivi. K a o umjetnik sastavljanja dijaloga Platon je naprosto nenad­ mašan. ni­ su baš nikakvo objašnjenje toga da P l a t o n svoju filozofiju izlaže u p r a v o u t o m a ne u n e k o m d r u g o m vidu. s n a g l a š e n o m d v o s m i s l e n o m autoironijom. Menon (uko­ liko su autentični. Kritias. jest izvanjski r a z g o v o r s drugim. ili čak i naj­ raniji P l a t o n o v spis. Sokratički dijalozi: Protagoras. p r e m a Platonu. oličene prije sve­ ga u Politeii. 94 95 . Symposion.1. To znači koliko i to da je pre­ ma njegovnl^škustvu mišljenje samo dijalogično. Parmenides. što se dovoljno potvrđuje v e ć najprostijom u s p o r e d b o m s kasnijim pokušajima nasljedovanja takve forme u filozofiji. p r e m d a se u kasnijim spisima ta forma održava p r e t e ž n o j o š s a m o izvanjski . Slika p a k i o p o n a ­ šanje takvog. (Dijalog Kratylos pada vjerojatno negdje i z m e đ u prve i druge grupe.d o k se oni sami sve više pribli­ žavaju nekoj vrsti traktata. j o š naprimjer za Schleiermachera i Zellera. Sedmo pismo. te pokušava zadobiti i ishoditi njegovo s l o b o d n o prihvaćanje i slaganje. Filozofijsko pitanje i m a glasiti: odakle i zašto P l a t o n u u p r a v o nužnost dijaloga? O d g o v o r j e n a o k o jednostavan. Politikos. Gorgias. Pri k o n c u Fedra u p o z o ­ rava Platon na opasnost koja leži u p i s m u kao t a k v o m i u s v a k o m p i s a n o m fiksiranju o n o g a u živom r a z g o v o r u na vidjelo i z n e s e n o g . Augustina. 2. U t o m i t a k v o m višeslojnom o d n o s u u z a j a m n o g odslikavanja i na­ sljedovanja prikriva se P l a t o n u v a z d a o n o istinito. ili pak naglašena umjetnička sklonost i dar. što je dakako bilo p r a ć e n o drastičnim pro­ mašajima u interpretaciji kako t o g dijaloga tako cjeline P l a t o n o v e filozofije. Charmides. Zbivanje žive. kao u Timeju. d r u g o m e u p u ć e n o g r a z g o v o r a jest pisani dijalog. Apologia. Mišljenje o d r e ­ đuje on izrijekom i o p e t o v a n o kao unutrašnji bezglasni r a z g o v o r duše sa s a m o m s o b o m . dugo smatrani tek p r o g r a m a t s k i m skicama za kasni­ ju zrelu razradu klasične „ P l a t o n o v e filozofije". te time i neživa istina. Iz svaki put j e d n o k r a t ­ n o g sklopa situacije izvučena (apstrahirana) istina tek je n e k a ap­ straktna. izloženih u vidu svojevrsne didaktičke upute. Jedino r a z g o v o r o m biva.niti s p r a m o n o g a k o m e su upravo bile namijenjene. o s i m Apologije. o č u v a n a živost. osim Timeja i Zakona.) Ovakva danas važeća datacija srazmjerno je n o v a u predaji izučavanja i interpretiranja Platona. bivaju prepoznati u s v o m značenju kao mjero­ davan lik p o z n o g P l a t o n o v a filozofiranja te s h o d n o t o m e tuma­ čeni. J e d n a k o je tako Fedar dugo. Dijalog kao „forma" djela Sva su P l a t o n o v a djela. traži njegov n a p o r slušanja i razumijevanja. mada je njegovo datiranje izuzetno nesigurno. Kasna djela. Sve i z r e č e n o i iskazano u p u ć e n o je tom i upravo tom sugovorniku. put se njegova razvijanja probija p o m o ć u p o s t u p n i h koraka pitanja i o d g o v o r a . p r i p r e m n o m dijelu spisa . Eutyphron. Mišljenje se dakle zbiva unutrašnjim dijalogom duše sa s o b o m s a m o m r V a n j s k i izraz takvog razgovoraTrTeka vrsta njegove slike i oponašanja. no zato vazda p r o l a z n e i tek j e d n o k r a t n e istine u r a z g o v o r u nazivat će Platon. T e k p o č e t k o m našeg stoljeća dospijevaju oni u sre­ dište istraživanja. pisana u obliku dijalo­ ga.ili biva. Leibniza. Kasni su dijalozi. Mendelsona. Menexenos). ( O v o posljednje djelo Platon za života nije dospio k o n a č n o redigirati za objavljivanje. Laches. Kriton. Dija­ log Theaitetos pak dolazi negdje i z m e đ u ove druge i sljedeće. treće grupe. zadržana samo u uvod­ n o m . Timaios.. Bit je te opasnosti u t o m e da p i s m o m u t v r đ e n e istine nemaju više n e p o s r e d a n o d n o s spram zgode v r e m e n a i mjesta u k o j e m su bile izrečene . Euthydemos.) 3. P o s v e j e o č i t o m e đ u t i m da je on upravo u toj i takvoj „ i g r i " nalazio j e d i n i čovjeku d o s t u p a n način filozofiranja i izlaganja o n o g a u filozofij­ skoj spoznaji d o k u č e n o g . Lysis. te ga je sredio i izdao n e d u g o nakon njegove smrti u č e n i k Filip iz Opunta. Politeia. n a o k o p u k o m „ i g r o m " i „ z a b a v o m " ( π α ι δ ί α ) .

O p ć e n i t o je. N a k o n Zellera. Ο tim ć e m o pokušajima rekonstrukcije n a v o d n o g „ P l a t o n o v a sustava" govoriti j o š kasnije. Manje se pritom pitalo što je to zapravo u o p ć e „ideja" za Platona. najteže od svega dijalektiku u P l a t o n o v u smislu. m e ­ t o d o m j o š znanstveniju i od s a m e m a t e m a t i k e .neka~vrsta~ ncdomišljenog. n a v o d n o od „ n a š e g a " svijeta konkretnih osjetilnih stvari i bića u p o t p u n o s t i različit i odvojen? 96 97 . IdejaL4e_. n e m a dijalektike i na k o n c u ne­ ma filozofije same (usp.urmrnjjverum7 DOnum) s d r u g e strane. Gdje o n a ustvari pri­ p a d a u n u t a r za P l a t o n a tako temeljnog razlikovanja dijanoetičke o d n o s n o r a z u m s k e i n o e t i č k e o d n o s n o u m s k e spoznaje? I da li to razlikovanje. postavljao ideje kao nešto po sebi postojeće i o d v o j e n o od stvari samih.Dijalektika i pitanje „sustava" Najvišu. onaj t k o je u stanju svako p o j e d i n o biće odrediti u p r a v o kao to. isključivo istinu stvari tražećeg razgovora. p o t p o m o g n u t o j preuzi­ m a n j e m i apsolutiziranjem ideala aksiomatske m e t o d e rane grčke geometrije. čini se. n e m a smisle­ n o g govorenja. strogo i o d l u č n o odi­ jeliti od ideje filozofije kao sustava. o s o b i t o u posljednjih tridesetak go- dina. ideje koja postaje s u d b i n o m filozofije u novovjekoj o b n o v i stoicizma. sporazumijevanja. G o m p e r z ) . naziva Platon dijalek­ tikom i vidi je ujedno kao najvišu i j e d i n u istinsku znanost. n e p o k r e t n e . p e t ^ a j v e j ć i h rođov. razlike. p o d kojim i u o b z o r u kojeg su se uvijek v e ć p r e t h o d n o m o r a l a sagledati bića_i_jstvjm. odre­ đenja vječno važećih uzajamnih odnošenja cjeline svih m o g u ć i h logičkih određenja u n j i h o v o m a r h i t e k t o n s k o m rasporedu. Dalje. Sto je zapravo P l a t o n u dijalektika i kako je treba shvatiti.i ne uvijek izriči­ to naglašenim spominjanjima od strane s a m o g a P l a t o n a stoji samorazumljivost s k o j o m se sva njegova filozofija drži istovjetnom u p r a v o s tim n a u k o m . koje bi dalje na sve n i ž i m stupnjevima općenitosti svojim posredovanjem s p r i n c i p o m dvojstva proizvodilo stupnjevanu cje­ linu svega. k a k o se to smatra j o š od Aristotela n a o v a m o . stavljajući ga u o d n o s istovjetnosti. na tragu H e g e l o v u . tako _reći p r i m i t i v n o g ^ po č e t n o g o b l i k a pravog filojzpfijskog . M o ž d a rusnuTsasvim daleko od o n o g a što su Platonu bile ideje o z n a č i m o li ih j e d n i m i m e n o m koje svakako pripada tek novijoj filozofiji i za njegov v i d o k r u g m o ž e biti rabljeno s a m o uz najveći oprez i uvjetno. kako. klasično u t v r đ e n o na k o n c u šeste knjige Politeie. shvatiti njegove emfatičke tvrdnje da su ideje vječne. koji j e .s o b z i r o m na cjelinu djela . u P l a t o n o ­ voj dijalektici nalazio n a z n a k u j e d n o g nesavršenog filozofijskog sustava. doista u p o t p u n o s t i važi za sve ostalo njegovo djelo? Bilo je mišljenja . p o k u š a v a se p o n o v o . od naj­ viših te dakle i „najopćenitijih" p o j m o v a p r e k o uvijek nižih i nižih „ v r s t a " sve do onih t a k o z v a n i h nedjeljivih. kretanje. suprotnosti. Parm. U n e o b i č n o m nesrazmjeru s prilično rijetkim .započinjući s J d e g e l o m _ . vrste i vrsne razlike. stajanje) iz S(?firtta t u m a č e n k a o povijocna anticipacija Aristotelova j i a i i ka η kategorijama s jedne.a>" {biće. n a i m e „ s u g l e d svega u j e d n o m e " . i u kojoj mjeri doslovno.za P l a t o n a onaj pogled. o n d a je to ja­ m a č n o takozvani n a u k ο idejama. a skolastičkog te p b t o m i n o v o v j e k o g nauka ο transcendentalijama (ens. ^Jednako su se „ d i a i r e z e ^ k a s n i h di­ j a l o g a šTrvaćale k a o pokušaji svojevrsne „ m e t a z n a n o s t i " . Dijalektičar je onaj t k o je u stanju sve i jedno sagledati ujedno. No takva formalizacija roda. 134e-135c).k a ž i m o to ovdje pojednostavljeno .^drugost. naime n a z o v e m o li ih transcendentalnim uvjetom mogućnosti svake određenosti uopće Utoliko bez ideja n e m a imenova­ nja^ n e m a čvrstog i postojanog oslonca za mišljenje. te t o m e s h o d n o o d r e đ e n o imenovati.sustava_". sebi s a m i m a uvijek iste i sve t o m e slično? K o ­ n a č n o . ο t o m e traju sporenja m n o g o b r o j n i h t u m a č a . grade li o n e zaista j e d n u zasebnu oblast. vid._istota. cjelinu o s n o v n o g P l a t o n o v a nauka razumjeti i p r o t u m a č i t i kao neki „sustav izvođenja" („Ableitungssvstem". Ideje i ideja dobra A k o ima nečega što oduvijek j e d n a k o kao i danas važi kao ne­ dvojben znak prepoznavanja P l a t o n o v e filozofije..jia^i ih_se uojoće_moglo_j^az^brati kao upravo te i takye. p o s v e s l o b o d n u i t a k o reći j e d i n u čistu f o r m u pravog. U t o m je smislu di­ jalektički prikaz odnosa.da je P l a t o n o v a dijalektika. sličnosti ili srodnosti sa cjeli­ n o m svega i sa svakim d r u g i m p o j e d i n a č n i m . oslonjena o č i t o na kasnu Porfirijevu a p s t r a k t n u o b r a d u Aristotelova n a u k a ο kategorijama. u k o j e m bi na v r h u ontologijsko-aksiologijske piramide stajalo o n o J e d n o . tj. taj čuveni „svijet ideja". Bitno je m e đ u t i m pitanje da li je Platon doista. H . teško da i najmanje p o g a đ a smisao P l a t o n o v i h izvođenja.

u naj­ manju ruku glede uloge. kao „ b e s p r e t p o s t a v n o p o č e l o " . upravo o n o što j e ideja d o b r a t a m o . No odlučujuće je uvidjeti da ta toliko isticana i naglašavana „ o d v o j e n o s t " nije nikada u P l a t o n a izlagana k a o o n o posljednje. posredujući „ r o d " . Nauk ο „dva svijeta" K r o z cjelokupno važeće djelo P l a t o n o v o . s druge strane. Čak su i one dakle na neki način relativne. te o n o g jestvujućeg. tako što nju i sve u njoj čini najviše što je to m o g u ć n o njima nalik. Nisu dakle „dvije oblasti" o n o posljednje i najdublje u Platona. gdje . u Politeii: .s nep r e v i d i v o m e m f a z o m uvodi sad treći. u č e m u se zbi­ va kako u č e š ć e i oponašanje tako prisustvovanje i zajedništvovanje. spajajuće i povezujuće dviju inače razdvojenih oblasti. U Sofistu će m e đ u t i m sam nji­ h o v bitak. ο t o m e Platon ne daje jasnije određenje. m o ć i i „ f u n k c i j e " . koje bi b e z nje ostale ipak na k o n c u tek p u k i m . o n u tako­ zvanu „ P l a t o n o v u materiju". što se ipak ni na koji način ne smije naprosto nazvati „ s v i j e t o m " . hipostaziranih pojmova. m e đ u t i m . Moć. J e d n a k o je tako. ideje stoje u j e d n o m teško d o k u č i v o m ali svakako b i t n o m unu­ trašnjem o d n o s u spram j e d n e izuzetne ideje. gibanje. spoj i uzajamni o d n o s . a ne Platona. Dru­ go. . već je u Sofistu Platon korjenitoj kritici p o d v r g a o „prijatelje ideja". bio distancirao od shva­ ćanja ideja kao „ o n o s t r a n i h " i od „ n a š e g a svijeta" odvojenih. stoji u temelju svih ideja kao takvih.odnošenje spram drugih i ostalih uvjet je samog njihova bitka. kao što su i o n e same. kao što se i prije toga već. nepokretnih i neutemeljivih bića. oblast o n o g osjetilnog p u t e m „ o p o n a š a n j a " i „sudjelovanja" stavljena u svojevrstan o d n o s s p r a m ideja.hipotezama. Ovaj teško dokučivi ali ujedno očito tako p r e s u d n i m e ­ đ u p r o s t o r dviju oblasti. o v o „ i z m e đ u " ( τ ό μ ε τ α ξ ύ ) . u Parmenidu. j o š produbljenije. osjetilnoj i mislivoj. ideje su od s a m o g p o č e t k a u P l a t o n a figurirale b i t n o u m n o ­ žini i j e d n a s d r u g o m u zajednici. od Fedona pa sve do Timeja. a u Politeii istu ulogu. ne­ kakvih postvarenih.Tri su bitne činjenice koje nas tjeraju na skrajnji oprez pri m o g u ć e m b r z o m o d g o v o r u na postavljena pitanja. pobliži od­ n o s te jedinstvene ideje d o b r a spram svih ostalih. Treće. prevodeći zapravo K a n t o v o „ m u n d u s " . v e ć u Fedonu. o n e koju Platon spo­ minje s a m o na j e d n o m . o n o po č e m u o n e u o p ć e jesu. biti o d r e đ e n kao neki „ s p l e t " i „zajednica". N a g l a š e n o je to sam stavio pažljivome čitatelju do znanja u k a s n o m dijalogu Timej. No o n o što je ipak izvjesno. stojećim idejama. samog bića. p o s t u p n o je sve više dospijevalo u s a m o središte svih Plato­ n o v i h filozofijskih napora. te je upravo na taj način pravi i jedini „ u z r o k " kako ideja u cjelini tako i svega što u o p ć e jest i biva. od s a m o g je početka. H o f f m a n n ) dospio je Platon do t o g a da k o n a č n o ipak iz- 98 99 . g o t o v o ponavljajući d o s l o v n o iste riječi. život Najkasnije u dijalogu Sofist. to je sva skrajnja upitnost prihvaćanja ideja kao nekakvih apsolutnih i za sebe postojećih. i m a zacijelo sama ideja do­ bra. kako se inače olako čini. D o n e k l e je s p r a v o m ta ideja češće u interpretacijama bila nazivana „ i d e j o m ideja": doista se čini da upravo ona. provlači se kao nezaobilazna konstanta j e d n o oštro i n a o k o n e p r e m o s t i v o razdvajanje o n o g bivajućeg.n a k o n što j e . to je o p e t u Timeju . pripada zajedno s n a u k o m ο idejama k r o z c j e l o k u p n u p o ­ vijest filozofije u samu n a v o d n u j e z g r u uobičajeno s h v a ć a n o g platonizma.ma kako inače n u ž n i m i neizbježnim . ni ideje nisu naprosto ne­ ka bića po sebi: . odvojenih. senzibilnoj i n o u m e nalnoj. razvijajući i preoblikujući iz dijaloga u dijalog cjelinu njegova temeljnog nazora. onaj iz Fedona i Politeie prije svih ostalih spisa. shvaćene u svojoj u p u ć e n o s t i k o n o m e osjetilnom. Štoviše P l a t o n sam naziva svako od toga zasebnim „ m j e s t o m " i „ o b l a š ć u " ( τ ό π ο ς ) . k o n a č n o i n e p r e m o s t i v o . Kakav je. K o n a č n o . v e ć njihova veza. n a i m e o n o svesjedinjujuće i svespajajuće naprosto. N a u k ο dvije odvojene i m e đ u - s o b n o nespojive oblasti.sam b o ž a n s k i obrt­ nik. dakle nastajućeg i nestajućeg. s nji­ h o v i m glavnim n a u k o m ο posve nepokrenutim. Prvo. iz preobilja svoje d o b r o t e povezujući oblast o n o g osjetilnog s vječnim u z o r o m ideja. v e ć i u s a m o m razmjerno r a n o m Symposionu sva težina razmatranja pala na eros kao o n o posredujuće. p u t e m „prisustvovanja". toj „ishodišnoj točki d i n a m i č k o g a shvaća­ nja" (E. s j e d n e . iznova predstavio svoj klasični n a u k ο dvije oblasti. Štoviše. D r u g i m riječima. ali zato svakako središnjem mjestu svog djela. m e đ u t i m .spram ideje dobra. na svakako središnjem i s p r a v o m č u v e n o m mjestu 247e. k a k o se to najčešće smatra.

p r e m d a p o k r e n u t e u procesu i zbivanju spo­ znaje. onaj ο pravoj naravi „ u č e s t v o v a n j a " (μέθεξις) osjet i l n o g na mislivom.j e d n o m riječju: život . Reinhardt. M i t s k i m n a č i n o m p r o g o v a r a Platon ο „ o n o s t r a n o s t i " . o p a d a i nestaje v o đ e n o m o ć i gibanja. N e k o o s o b i t o kretanje sad je i z n a đ e n o i u samoj inteligibilnoj oblasti. „ m o ž n o s t " .n a k o n Sofista ostaju o n o središnje c j e l o k u p n o g daljnjeg P l a t o n o v a filozofiranja. ideje su n a p r o s t o ono što biva mišljeno. kai što to u o s t a l o m nije m o g a o v e ć ni Aristotel. Natorpa. M o ć . Sve b i t n o što je Platon kazao ο duši k a z a n o je j e d i n o i isklju čivo mitom. te kao takve žive. ο sustavljanju duše svijeta. kako je to lijepo j e d n o n izrekao K. \ Fedru te osobito u Zakonima. kretanje i duša .time v e ć i „subjektiv i r a n e " .usprkos svojoj pokrenutosti. „ s p o s o b n o s t " . bivstva ( ο υ σ ί α ) . pojam koji je postao m o g u ć i m u stvari tek pojavon kršćanstva. te dakle i izvorište s a m o g a života naziva on d u š o m . Cjelokupni P l a t o n o v n a z o r ο duši kulminira s j e d n e strane ι kasnim izvodima ο biti duše kao počelu gibanja iz sebe sama. O n o bivajuće postaje. j o š manje p o m i s l i m a čovje­ čje duše. k o n a č n o je razriješen: svako učestvovanje. k a o u n o v o m e vijeku i j o š danas. o n e su . ο neutemeljivo i nerazloživoj slobodi tog izabiranja.postavljano uvijek iz n o v a ο t o m e da li je u t o m nauku riječ bila baš ο individualno o s o b n o j duši. nisu o n e . Izvorište te m o ć i . da nave d e m o samo nekolicinu najznačajnijih i najutjecajnijih dosadašnji! t u m a č a P l a t o n a . po najprije n u ž n o s t njene besmrtnosti. i u p r a v o će takva m o ć sad biti p r e p o z n a t a k a o pra­ va i najunutarnjija narav sveg bitka. a s druge u mitski i z l o ž e n o m nau ku ο konstituciji. svako zajedništvovanje p o č i v a j e d i n o na moći uzajamnog činjenja i trpljenja. ο životi duša n a k o n smrti i prije p o n o v n o g izbora života. kao u kas­ nijem kristijaniziranom p l a t o n i z m u . pripremljen d o d u š e donekle v e ć u r a n o m neoplato nizmu. M i t je u Platona ponajprije. p o k r e t n e i u z a j a m n o spletene p o m o ć u vlastite sile sjedinjavanja i razdvajanja^Ideje dakle nisu ni na koji način tek „hipostazirani p o j m o v i " formalne logike.n a đ e ono jedinstveno i zajedničko kako o n o m e osjetilnom t a k o sa­ m o j mislenoj oblasti. Jedini pokušaj da se nešto b i t n o ο naravi duše. susre­ će se. razjašnjena i inter 100 . k a k o ih je htjelo shvaćati m n o š t v o interpreta. dijalektičkog izvođenja. Naravski da je pritom m e t o d i č k i bilo zaboravlja no to da ne s a m o Platon v e ć i svaki G r k njegova d o b a uopć« nije i m a o izgrađen pojam neke individualne o s o b n o s t i u našen smislu riječi. t i m e što u o p ć e bivaju spoznav a n e i mišljene. „ d o k a ž e " p u t e m svojevrsno. tj. nije niti t a m o p r o v e d e n s pre tenzijom k o n a č n e istinitosti i nije se u punoj mjeri p o k a z a o zado voljavajućim. povijest i pripovijest v a n v r e m e n o g zbivanj.u značenju dakle koje je za čitav j e d a n svijet udaljeno od kasnije Aristotelove verzije u smislu p u k e pasivne m o g u ć n o s t i .p o p u t Hegela. ta n e ć e m o ć i ništa ozbiljno započeti s t e m o m duše u Platona. P r i t o m je pitanje dakako v o đ e n o i upravljano isključivo interesima eventualnoj usuglašavanja s k r š ć a n s k o m d o g m a t i k o m . U o d n o s u na čovje­ k o v u m o ć mišljenja i spoznaje. ili štoviše čak „ m o n a d e " . n a v o d n o odvojenoj i ne­ p o m i č n o j oblasti ideja. j e s u u p r a v o t i m e ujedno i p o k r e n u t e .u njegovu mitu nalazi s a m o „ p u k o t i n u u znan stvenoj spoznaji" i „više z n a k slabosti n e g o s n a g e " (Zeller). v e ć su same žive. pretativno p r o d u k t i v n o prisvojena. Stara zagonetka i najteži Pla­ t o n o v p r o b l e m . ο prisjećanju na o n o prij« o v o g a života viđeno kao ο pravoj naravi svake a o s o b i t o filozo fijske spoznaje. No ista je ta m o ć gibanja p r e p o z n a t a sad i u onoj drugoj.takva je n a i m e m o g u ć n o s t i z l o ž e n a te ujedno odbijena v e ć u p r v o m e dijelu Parmenida . O n o njihovo zajedničko i z r a ž e n o je u riječi όνναμις: „ m o ć " . i k o z m i č k o g življenja duše.ipak j o š uvijek jestva. raste. djelatne sile. proglašene p u k i m p o m i s l i m a Božjeg u m a . T k o . u Fedonu. to jest djelo­ m i č n o g i n e k o v r e m e n o g ustrajavanja u bitku. S druglTsteane. I o n e same. k a k o će biti i m e n o v a n e u Filebu. . Ideje same sad su shvaćene kao žive. Duša Zacijelo nijedan pojedinačni f d o z o f e m P l a t o n o v nije tijekom tisuć ljetnih rasprava njegove filozofije bio toliko i tako intenziv no diskutiran kao n a u k ο besmrtnosti duše. zajedništvovanju s d r u g i m a i u p u ć e n o s t i k d r u g o m . u Timeju. O b a si ta n a u k a i danas j o š nedovoljno p r o t u m a č e n a . M o ć kao snaga gibanja jest za P l a t o n a život. Zellera.

Bit unutrašnjeg ustroja k a k o k o z m o s a tako polisa očituje se ponajprije u naravi duše. što je kao osobita i i z u z e t n o značaj­ na t e m a u o č e n o od strane interpreta t e k razmjerno nedavno. ili p a k u zvjezdanu egzistenciju čistih i očišćenih duša. uprav­ ljaču svijeta iz Fileba. štujući neprikriveno M u z e . a ne neki. S j e d n e je strane p o s v e nepo­ b i t n o da on .sastoji s e o d o n o g r a z u m n o g . J e d n a k o je tako svojim naučavanjem. v e ć sređena. n a i m e k o z m o s a . kao beskraj v r e m e n a u bivanju. urešena. Polis nije n a p r o ­ sto „ d r ž a v a " . Atenu.nastavljajući na p r e t h o d n e n a p o r e ranih grčkih „prosvjetitelja" za svojevrsnim pročišćenjem p r e d o d ž b e ili pojma b o g a u smjeru njegove j e d n o t e . t o l i k o raspravljanih i b r z o p l e t o kritiziranih. te u k o j e m bi on o d n o s u i m a o stajati p r e m a kraljevskome u m u . Kozmos nije n a p r o s t o „svijet". „ f i z i k u " .u Politeii o d l u č n o raskida s i z v o r n i m g r č k i m p o g a n s k i m pol i t e i z m o m i polaže temelje m o n o t e i z m u kasnije teološke misli.što je inače j e d n a od najspornijih t e m a cjelokupne njegove filozofije -. D r u g o je pitanje bilo m o ž e li se u njemu p r e p o z n a t i mitski zastrta personifikacija ideje dobra. n a k o n Nietzschea. A p o l o n a . „ l o g i k u " . Proslijede li se svi da­ lekosežni usljedci o v e m i t s k e „filozofije povijesti" i u z m e li se ozbiljno kasno P l a t o n o v o naučavanje ο zloj duši svijeta iz Zako­ na . S druge strane ostaje on očigledno i usprkos t o m e v e z a n zasadama rane grčke religioznosti. no koja je sa svoje strane ništa manje j e d n o produbljenje i preinaka prastare helenske vjere u božanskost zvijezda. v e ć je u sebi b i t n o trostruka: .Bog i povijest P l a t o n o v a „teologija" i z u z e t n o je složena i teško u okvire j e d n o g k o h e r e n t n o g stava svodiva tema. Svaki je. o n o d r u g o pak drži ih zajedno i povezuje. k a k o kažu.kojim zajednica ljudi biva s k l a d n o sklopljena. kakvu nalazimo kasnije ponajprije u stoika. pa i n a o k o najbeznačajniji „teorijski" stav njegova filozofiranja v o đ e n . ili bilo koju od potonjih „ d i s c i p l i n a " filozofije. U posljednjem svojemu djelu Zakonima pridaje on štoviše A p o l o n u i D i o n i z u ulogu tako i z u z e t n u da se s izvjesnim p r a v o m tu m o ž e iznaći preludij o n o g danas. u r o đ e n e s v e m u tjelesnom i tjelolikom) u njihovu n a i z m j e n i č n o m v o đ e n j u i upravljanju svijetom i svime u njemu. već uvijek samo u z r o k o m o n o g a valjanog. duše i polisa. Kozmički određena politika i ideja pravednosti B e s m i s l e n o je P l a t o n o v u filozofiju dijeliti u teorijsku i praktičku. I o p ć e n i t o ne biva b o g u Platona nikada o z n a č a v a n naprosto u z r o k o m svega što jest. a toliko rijetko temeljito p r o m i š ­ ljanih. d o b r o g i lijepog. izazvao mitski bog-obrtnik iz Timeja. j e d n a k o tako m e đ u s o b n o kao i u o d n o s u s p r a m cjeline svega ostalog. P r v o i treće stoje u z a j a m n o u p r a i s k o n s k o m nesuglasju. u mjeru i p o r e d a k d o v e d e n a zajednica svih bića. d o b r o t e i istinskosti . u dijalogu Fedon. politika u p o t ­ punosti izuzeta iz u o b i č a j e n o g ljudski s u ž e n o g v i d o k r u g a te iskušena iz zakonitosti cjeline svega što jest. Najviše je diskusije. dospio u blizinu svojevrsne „ k o z ­ m i č k e religije". međutim. Sva osobitost b o g a iz Timeja očitovana je ponajbolje u t o m e da je d o s e g njegove tvoračke m o ć i t a m o izričito ograničen Nuž­ dom. m e đ u t i m . udešena. ukoliko t a m o izneseni stavovi očituju ba­ r e m dijelom i njegove vlastite. osobito u Fedru i Za­ konima te u Epinomis.nešto p o p u t b i t n o i i z v o r n o shvaćena „ u s t a v a " . o n o g strastveno-srčanog ( θ υ μ ό ς ) t e n a k o n ­ cu o n o g p o ž u d n o g . O n a za P l a t o n a nije n e k a j e d n o s t a v n a „supstancija" ( p o č e t n e n a z n a k e u t o m smjeru. Povijest. u P l a t o n a je naravski o p e t izložena mitski. trajale su stoljećima bez sustajanja. j e d n a k o kao i tražiti u njega nekakvu „ e t i k u " . Pravi smisao svakog od njegovih temeljnih „ p o l i t i č k i h " sta­ v o v a m o ž e s e dokučiti s a m o n a p o d l o z i p r e t h o d n o g uvažavanja o s n o v n o g trojnog paralelizma ustrojstva svega što jest na n a č i n bivanja. Za u z v r a t je. usmje­ ren i m o t i v i r a n politički. v e ć je o n o unutrašnje ustrojstvo . tako č u v e n o g dualizma tih dvaju b o g o v a . Zeu­ sa. D u b o k o s m i s l e n i mit iz dijaloga Državnik očituje zbivanje povi­ jesti k a o svojevrsnu b o r b u i izmjenično periodičko nadjačavanje o d n o s n o podlijeganje b o g a i N u ž d e (sad u liku P o ž u d e . čovjek". tad m o ž e pasti n e k o p o s v e n o v o i dublje pojašnjujuće svjetlo na s v e u k u p n o s t njegovih političkih stavova. T e m e l j n o m s o f i s t i č k o m stavu „ č o v j e k je mjera svega" suprotstavit će stari P l a t o n u s v o m zadnjem djelu odrješitu tvrdnju: „ b o g je ponajviše mjera svega. Rasprave ο t o m e u kojoj se mjeri on dade razumjeti kao svojevrsna mitska prednajava kršćanskog Boga-stvoritelja. i to t a k o da 102 103 . jednostavnosti. u b r z o su bile napuštene).

Sve je sad na t o m e da se trostrukost ovih trokratnih ustroja duše. čuvarima-stražarima. na utaživanje žudnji i s v a k o v r s n o uklanjanje b o l i opstanka. Bitno je m e đ u t i m ovdje ipak naglasiti kako iz ovakva shvs ćanja pravednosti proizlazi po nužnosti i d v o s t r u k o određenje n j o m najtješnje p o v e z a n e političke vrline. nije i n e ć e biti dru­ go do lažna i t o b o ž n j a filozofija. O n e bi . k a k o b i s m o danas rekli „ r a c i o n a l i z a t o r o m " . te stoga i ne trebaju i ne smiju imati o n o č i m e se to s o p s t v o hrani i snaži. niječuc neukidivu i neuklonjivu naravnu bitnu različnost ljudi. svaku stranicu P l a t o n o v a djela. k a k o u imanju tako u srodnicima. pridjeljuje s v a k o m e isto. za P l a t o n a j e d a od o s n o v n i h u z r o k a lošeg ustrojstva političkih zajednica. Svaki univerzalni i totalni zahtjev potire n u ž n o is k o n s k u i neukidivu različnost triju o s n o v n i h m o m e n a t a ustroj stva svega živog. n a i m e vlasništvo. Pod logu takva određenja čini stav i uvjerenje da s v a k o m e već po na ravi pripada j e d n o o d r e đ e n o mjesto i j e d a n samo njegov bitni djc l o k r u g bavljenja u n u t a r sređene zajednice. 104 10 . b o ž a n s k i udijeljeri i ujedno s a m o i z a b r a n e naravi. d o k druga. s a g l e d a n o u vidu i obzorju P l a t o n o v u . od­ govaraju o n o m e što čini p o ž u d n u o s n o v u duše. O n o m e p o s r e d n o m . oštro luči o b i č n u aritmetičku jed n a k o s t od o n e dublje. U cjelini k o z m o s a r a z u m u i filozofu o d g o v a r a b o ž a n s k i demijurg. u P l a t o n a isključivo mitst izložen.moral dalje voditi k razumijevanju toga što je Platon b i o iskusio i d riječi d o v e o kao „ b o ž a n s k i usud i k o b " (θεία μ ο ί ρ α ) te tematj zirati slobodni i z b o r vlastita života. provoditi. geometrijske. o d n o s n o s t r a s t v e n o m i s r č a n o m dijelu duše. Prva. kao o s n o v u svakog z d r a v o g življenja. polisa i k o z m o s a o č u v a u p r a v o t a k v o m . p o s e b n e i vazda n e k o m e o d r e đ e n o m svojstvene vrlin tek postaju takvima. o s n o v n e i najveće vrline. naime j e d n a k o s t i . t a k o reći j e d i n o g p r a v o g i ozbiljnog filozofijskog i ž i v o t n o g pro­ tivnika . S t r a s t v e n o m dijelu d u š e odgovaraju p a k oni koji u polisu žive ne za sebe n e g o za cjelinu. koji su dakle pripravni izložiti se boli t a m o gdje t r e b a i uskratiti sebi u ž i t a k t a m o gdje se to m o r a . Jer m o ž e lako biti da manje-više sve o n o što stoljetnom p r e d a j o m p o z n a j e m o kao „filo­ zofiju". pravije i istinskije. T k o želi znati što je zapravo mišljeno p o d o v i m v a z d a n a g l a š a v a n i m „istinski". vodi η k o n c u k t o m e da jednaki dobivaju nejednako a nejednaki jednak( kako to . najobuhvatniju i najmnogolikiju.sofistika. ο č e m u posljednjem n a m P l a t o n z a č u d o nije i z r i j e k o m ostavio g o t o v o niti manjih naznaka. drže( se temeljnog stava da su u osnovi svi jednaki. o s i m m o ž d a u t e š k o d o k u č i v i m nagovještajima ο zloj duši. U P l a t o n a n e m a i ne mož< biti riječi ni ο k a k v o m u n i v e r z a l n o m m o r a l u i ni ο kakvoj općeniti važećoj etici. P o n o v o v i d i m o dakle k a k o sva t e ž i n a filozofijskog razlaganja p a d a n a o n o i z m e đ u . o d g o v a r a t će o p ć e n i t o d u š a svijeta u cjelini. U n u t a r ustrojene zajednice ljudi najveći je broj o n i h koji žive usmjereni ponajprije ili p a k isključivo na zadovoljavanje najmnogostrukijih p o t r e b a . a o s o b i t o i najsvojstvenije p a k nje­ na vlastita strast i srce. sa s v i m njihovim daljnjim p o d m o m e n t i m a . dakle radnika svih vrsta. Pla ton.k a k o on zove svog najvećeg. ka ko je to k a z a n o u p o z n o m e Filebu. pc stupajući apstraktno numerički. k a o i n a k o n njega Aristotel.recimo ovdje s a m o to . To znači: svaki od triju dijelova m o r a biti u p r a v o to što jest i m o r a se s p r a m ostalih dvaju o d n o s i t i u skladu s t i m e što o n i jesu. Nji­ h o v j e život p o s v e ć e n o n o m z a j e d n i č k o m i o p ć e m . p r e m a uvidu P l a t o n o v u . p o ž u d i i o n o j masi iz p o t r e b e i za p o t r e b u živućih ljudi od­ g o v a r a predsvjetska N u ž d a . Sve daljnje t e š k o ć e v e z a n e uz n a p o r razumijevanja svi] d o s e g a t o g a što se ovdje naziva naprosto „ s v o j i m " valja ovdj ostaviti po strani. O n a glasi: činiti. obavljati ono svoje. individualno s o p s t v o ih ne upravlja. te time s v a k o m e od nji daje o n o primjereno glede njihove izvorne. m o r a t će proći. po kojoj tel sve ostale. O d r e d b a pravednosti. R a z u m s k i d i o duše otjelotvoruju u polisu istinski čuvari cje­ line.u očito namjernoj ad absurdum vođenoj igri riječima formulira stari Platon u Zakonima. Ta kav bi neki zahjev P l a t o n m o r a o prepoznati kao „bavljenje sva k o g a s v a č i m " ili „miješanje svega sa svime". pridjeljuje o n o m e po naravi vrednijemu i uzvišenijem više a o n o m e manje k r e p o s n o m e manje. činit će se m n o g o m e na prvi p o g l e d skrajnj a p s t r a k t n o m . s t o j e držao najvećon p r o t i v n o š ć u zdravo ustrojene zajednice. istinski filozofi. čineći tek t a k o i t e k t i m e „ p r a v u mješavinu". strpljivo pro­ mišljajući. Prva jednakost. n a o n o srednje i posredujuće.m o ž e ili slušajući r a z b o r držati p o ž u d u u p o d l o ž n o s t i ili p a k s a m o pasti p o d vlast p o ž u d e te i r a z u m učiniti t e k njenim slugom. O n i . ili . o b r t n i k a te t r g o v a c a tje­ l e s n i m i „ d u h o v n i m " d o b r i m a . prav j e d n a k o s t .

u kasnijoj latinskoj tradiciji materia . Riječ ΰλη. bivanje i m n o š t v e n o s t pokazali k a o svojstveni i s a m i m idejama.i m a u Platona j o š uvijek isključivo s v a k o d n e v n o i o b i č n o značenje „drvlja" i. O v o d r u g o ra­ zumijevanje htjelo je p o t v r d u naći u t o m e da i sam P l a t o n tu „ m a ­ teriju" naziva i z m e đ u ostalog i „ p r o s t o r o m " . Kasni nauk ο prvim počelima Izgleda da je Platon u svojim starijim g o d i n a m a sve intenzivni­ je i sve ustrajnije radio na t o m e da po m o g u ć n o s t i u k l o n i svaki preostali trag svojevrsnog j a z a i z m e đ u ideja i o n o g a osjetilnog. posjeduje. O p ć e n i t o je težnja k približenju o n o m osjetilno-konkretnom i povijesno bivajućem p o s t a l a sve očiglednijom karakteristikom njegove kasne misli. m o ž e značiti grčka temeljna riječ λ ό γ ο ς . kakav j e b a r e m p o m o g u ć n o s t i ostao o t v o r e n pri p r v o m o d l u č n o m nabacaju klasičnog n a u k a ο idejama. koja kasnije u Aristotela postaje t e h n i č k i m ter­ m i n o m za o n o „iz č e g a " biva bivanje i postanak svega . „ g r a đ e " . k a k o s m o v e ć naznačili. Budući da spoznaje. O n o što P l a t o n o v u „ m a t e r i j u " čini b i t n o i n a č e l n o r a z l i č i t o m od Aristotelove jest o d r e đ e n a unutrašnja sila i č i m b e n o s t koju. o n o g a što je kasnije u predaji filozofije n a k o n Aristotela ostalo p o z n a t o p o d i m e n o m „materije". „ g o v o r " . znanosti i znanja i m a s a m o i j e d i n o ο o n o m e što doista jest. očito svjesno i namjerno. kako je izložen u Ti­ meju. ako ne i v e ć u teškoću čine i danas j o š j e d n a k o nesigurni i m e đ u s o b n o nesuglasni pokušaji da se dade n e k o po­ uzdanije tumačenje o n o g a što Platon u t o m k a s n o m k o z m o g o n i j s k o m dijalogu naglašeno uvodi u razmatranje kao osobitu i tek od njega zapravo i z n a đ e n u novost. kako sam P l a t o n naziva bit svoje m e t o d e izlaganja u Timeju.Izgradnja „svijeta" i problem „materije" U o b z o r u P l a t o n o v a filozofiranja n e m a i ne m o ž e biti mjesta za „ f i z i k u " kao znanost. G o t o v o u čitavoj povijesti inter­ pretacije P l a t o n a bila je ta „ m a t e r i j a " razumijevana ili po u z o r u na b i t n o pasivnu m o g u ć n o s t .uvjetno ukinuvši n a č e l n o i n e p r e m o s t i v o razlikovanje o n o g osjetilnog o d o n o g idejno-mislivog . da o s n o v u njegova k a s n o g filozofiranja valja sagledati u nastojanju da . R e č e n o je već. pa o n d a i o p ć a metafizika? Ne m o ž e li n a m u p r a v o P l a t o n o v prikaz te z a g o n e t n e „ m a t e r i j e " kao na­ v o d n o g „ p r o s t o r a " p o m o ć i d a s e j e d n o m p r i b l i ž i m o njegovu poi­ manju o s l o b o đ e n o m o d n o v o v j e k o v n e redukcije n a p u k u ekstenziju? U s v a k o m slučaju. kako ga hoće tumačiti novo­ vjekovna p r i r o d n a filozofija.potraži o n o što j e t o m o b o j e m zajedničko i istovjetno. D a k a k o da je p r i t o m osobitu teškoću predstav­ ljala teško mimoilaziva činjenica da.p r v o m svojom z a d a ć o m nalazi izložiti sam iskon i postanak cjeline o n o g a što nazivamo k o z m o s o m . tad se to m o ž e zbiti j e d i n o p u t e m n e k o g „vjerojatnog logosa". kako je to u sklopu s v o g filozofiranja na vidjelo b i o iznio Aristotel. nazivajući to j e d n o m „ p r i m a l j o m " . t e k o n o ­ me p o j a v n o m i osjetilnom. Na t o m su mu se p u t u kako ideje same t a k o i osjetilno nastaj u ć e i nestajuće pojave sad obje pokazale k a o bivajuće i postajuće 106 107 . uvijek n o v a i drukčija imena. p r e m a m i t s k o m n a u k u iz Timeja i s a m o vrijeme kao „ p o k r e n u t a slika vječnosti" započinje i nastaje zajedno s k o z m o s o m samim. dakle ure­ đ e n i m s k l o p o m „svijeta". uz ino. općenitije. „razlaganje" . ili p a k kao p u k a apstraktna p r o t e ž n o s t . shvatiti doslovno. Čini se. No da li je i s a m prostor tek golo prazno protegnuće. S a m P l a t o n pri često i z n o v a p o d u z i m a n i m pokušajima bližega opisa t o g „ t e š k o g i m r a č n o g r o d a " rabi. ili je ipak riječ isključivo ο izvjesnoj alegorijskoj transpoziciji logičkih konstitutivnih m o m e n a t a cjeline svijeta u mitsku p r i s p o d o b u vre­ m e n s k o g a slijeda. pa onda opet „ m j e s t o m " i „ p r o s t o r o m " ( χ ώ ρ α ) . P l a t o n o v „ k a o s " i „ m a t e r i j a " iz Timeja j o š su uvijek. kao ranije. T a k a v pak vjerojatni i istini uvijek t e k samo do neke mjere m o ž d a naučan „ z b o r " . drugi put pak „ p o d l o g o m " . to cjelokupno polje bivanja ostaje znanosti načelno uskraćeno. H o ć e li se ipak o n o osjetimo bivajuće podvrći filozofijskom ispitivanju i h o ć e li se ο njemu us­ postaviti kakav-takav sklop vjerojatnih postavki i stavova. Za­ što je to v a ž n o znati i naglašavati? Zato j e r nije druga i različi- ta s a m o riječ. Stoljećima su trajale beskrajne diskusije o k o toga smije li se i m o r a li se mitski prikaz nastanka svijeta. K a k o onda u o p ć e shvatiti taj i takav p r e d v r e m e n s k i slijed nastajanja? J e d n a k o veliku.što sve. pri t i m su mu se pokušajima kretanje. u smislu lišenosti oblika i u j e d n o u r o đ e n e žudnje za njim. a ne. k a k o se po s v e m u čini. kao zbiljski postanak u v r e m e n u . v e ć i ponajprije s a m a tu i m e n o v a n a i n a z i v a n a stvar. p r e m a n a z o r u filozofijski i z b o r e n o m u Descartesa. ili štoviše tek su danas i z a z o v ne s a m o povijesti filozofije n e g o i s a m o g filozofiranja.

(8) P o t o m slijede takozvane kvalitativne ideje. j o š j e uvijek z a d a ć o m p o m n o g i t e m e l j i t o g promišljanja i pokušaja iz temelja n o v e i o b u h v a t n e ra­ d i k a l n e interpretacije. (7) Sljedeći stupanj derivacije j e s u t a k o z v a n e idealne p r o s t o r n e veličine. (5) Izvođe­ nje se zbiva uzajamnim djelovanjem Jednog. (3) V r h hijerarhijski ustrojena p i r a m i d a l n o g sustava čini J e d n o . p o s t a j u ć e o g r a n i č a v a n j e m n e o g r a n i č e n o g a . d r u g o p a k o n i m neodređenim. vidljiva i osjetilna vatra. pa z a t i m i Teofrasta. G a i s e r a s a b r a n a u zbirku t a k o z v a n i h Testimonia platonica te v i š e k r a t n o i m n o g o s t r u k o d o s a d interpretirana. P e t o . Intenzivna diskusija kako ο s a m o m o s n o v n o m n a c r t u tako i ο p o j e d i n a č n i m pitanjima i p r o b l e m i m a svih ovih pokušaja n o v o g „sistematizirania P l a t o n a " nije j o š ni izdaleka p r i v e d e n a n e k o m zadovoljavajućem suglasju znalaca. ili vidljiv i osjetilan čovjek itd. navest će s a m o hipotetički kao m o g u ć n o s t . n a i m e eventual­ n o p o č e l o o d n o s n o u z r o k m o g u ć e g razdvajanja i razlučenja tih dvaju p r v o t n i h počela. U v i d o k r u g u o v a k o skiciranog „derivativnog sustava" poka­ zuje se o n d a o n a č u v e n a i za povijest tumačenja P l a t o n a tako pre­ sudna „ o d v o j e n o s t " ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideja od osjetilnih stvari. te (9) prosti aritmetički brojevi. v e ć kao uzajam­ no nesvodivi i u sebi svagda individualizirani. čovjek sam itd. (10) matematički likovi i tijela. S e k s t a E m p i r i k a i m n o š t v a drugih. mjeru i o n o određujuće po­ istovjećivao s J e d n i m . te p o ­ t o m n a k o n c u i s a m o o n o smiješano. kao nji­ h o v i h pojava. o d n o s n o o n i m b e z g r a n i č n i m . Svojevrsni „vertikal­ n i " d u a l i z a m t a k o z v a n o g nauka ο dva svijeta biva t i m e na neki n a č i n u k i n u t u izvjesnom „ h o r i z o n t a l n o m " dualizmu samih po­ čela. kao što se i mi ovdje n e ć e m o u nju niti j e d n i m s l o v o m upustiti. U tim se pokušajima. njemu suprotstavljenim p o č e l o m . s drugim. ili . d o k je predaja ο t o m e da je granicu. od kojih je prva č u v e n a P l a t o n o v a „nedjeljiva veličina". koje nije d r u g o do P l a t o n o v a ideja dobra. pri č e m u brojevi nisu shvaćeni kao puki arit­ metički. b e z svake dvojbe m o r a prepoznati o n o u s v a k o m p o g l e d u najiza- Problem Platonova „nenapisanog nauka" T a g o r e n a z n a č e n a p o z n a „ m e t a f i z i k a " P l a t o n o v a . manje vjerodostojna. P r v o nače­ lo zvat će j o š i o n i m određujućim. u m e đ u v r e m e n u z a s l u g o m K. kao p r v o g p o č e l a na­ p r o s t o .m a d a u oblasti ideja po sebi n a č e l n o različito od o b i č n o g a bivanja u smislu nastajanja i nesta­ janja osjetilnih bića.shvatit će P l a t o n k a o k o n s t i t u i r a n o od dvaju praizvornih. (11) kvalitativne pojave. kojih i m a samo od j e d a n do deset. Sva su takva svjedočanstva s a m o g Aristotela.u j e d n o m s v e o b u h v a t n o m . ο kojoj se m e đ u t i m o d r e đ e n o ne izjašnjava. koja su j e d n a k o djelatna u svakome od stupnjeva derivacijskoga slijeda. m e đ u ­ s o b n o suprotstavljenih načela: mjere i onog bezmjernog. (6) P r v o što nastaje tim međudjelovanjem jesu idealni brojevi. n e o d r e đ e n i m dvojstvom. O v i m d v a m a p r v o t n i m p o č e l i m a svega pridružit će P l a t o n u Filebu j o š i p o č e l o njihova u z a j a m n o g spajanja i miješanja.granice i onog bezgraničnog. te u t o l i k o n e k o t a k o reći inteligibilno bivanje . tek j e d n i m od m n o g i h razmaka i prijelaza koji p o ­ stoje m e đ u stupnjevima derivacija u cjelini. o d n o s n o ideje kao brojevi. pa trokut. 108 109 . i to arhitekton­ ski uređen. kao npr. ili točnije kao sustav iz­ vođenja ili derivacije svagda nižih stupnjeva bitka. S a m o to o b i m oblastima j e d n a k o svoj­ s t v e n o i zajedničko bivanje p a k . (4) Sustav valja razumjeti kao dinamički. mada uvijek u različitom intenzitetu i u različitom u z a j a m n o m omjeru.dru­ g i m i m e n i m a za isto . m e đ u t i m . genetički. d a j e tako o v o m z g o d o m uvjetno n a z o v e m o . O s o b i t o značajni takvi prilozi sadržani su u m n o g o s t r u k i m p o k u š a j i m a rekonstrukcije o n o g a što v e ć Aristotel često u svojim s p i s i m a s p o m i n j e kao P l a t o n o v „ n e n a p i s a n i n a u k " ili p a k k a o nje­ g o v o (jedno ili više njih?) predavanje „O D o b r u " . o n o p o j e d i n a č n o k o n k r e t n o . tetraedar itd. č e g a narav jest u t o m e da n e p r e s t a n o d o p u š t a m o g u ć n o s t o n o g manje i više. Pre­ ma n a k n a d n i m izvješćima izgleda da je u svojim u s m e n i m izla­ ganjima o v o d r u g o n a č e l o n a z i v a o j o š i neodređenim dvojstvom. čini se. v e ć b e z zastoja teče i u m i č e svakoj određujućoj granici. dakle m e đ u s o b n o istovrsni i zamjenljivi. re­ c i m o vatra sama. a slijede je idealna crta. O s n o v n e su postavke do sada koliko-toliko usuglašene rekon­ strukcije t o g „ n e n a p i s a n o g n a u k a " : (1) Kasni Platon poistovjećuje ideje s brojevima. Dikaiarha. (12) U d n u s v e u k u p n o g tako stupnjevanog sustava svega m o g u ć e g i zbilj­ s k o g leži p a k „materija". te da dakle nikad nije u p r a v o to n e k o o d r e đ e n o n e š t o . (2) Cjelinu svega misli P l a t o n kao j e d a n u sebi zaokruženi sustav. s v e m u z a j e d n i č k o m i nikad sustajućem p r o c e s u „bivanja u j e s t v o " . te stoji u središtu najozbiljnijih i najinte­ resantnijih m e đ u današnjim p r i l o z i m a istraživanju Platona. o d n o s n o „ p r o s t o r " ili „primalja sveg bi­ vanja".

V r h u n a c n e p o s r e d n o g P l a t o n o v a utjecaja nalazimo zacijelo u n e o p l a t o n i z m u trećeg do šestog stoljeća. zacijelo najproduk­ tivnije što se posljednjih desetljeća zbilo i zbiva u istraživanjima Platona. P o č e t a k p r a v o g znanstveno-metodičkog izučavanja Platona m o ž e se datirati u 19. Navlastito p a k filozofijsko sučeljenje. M o o r a i R. s p r e t e ž n o m orijentacijom na mikrologijske analize p o j e d i n a č n i h djela te zasebnih i izoliranih „ p r o b l e m a " . Tradiciju kršćanskog platonizma zasnivaju prije svih Filon i Augustin. a s druge priredio metafizičku i metodologijsku o s n o v u za no­ vu p r i r o d n u filozofiju G. ili pak svo­ jevrsnoj sinkretističkoj filozofijskoj demonologiji (Ksenokrat). Galileia i astronomiju J. ili p a k općenitijih histo­ rijskih. Te­ ško je. Renesansni platonizam. M o g u ć e je napisati. 110 111 . Ο strogoj Aristotelovoj kritici raspreda se m n o g o . j e d n a ­ ko kao i pokušaji da se djelatno sumisleći zahvati u cjelinu i u središte njegova cjelokupnog filozofiranja bili su i ostaju razmjer­ no rijetki. što u o s n o v i ostaje važiti i za čitavo razdoblje t a k o z v a n o g sred­ njeg platonizma. ako ne i n e m o g u ć e osporiti ovaj stav izrečen u j e d n o m ne­ d a v n o m k r a ć e m prikazu Platona. prenio je utjecaj Platona s j e d n e strane značajnom p o k r e t u ta­ k o z v a n o g „ p l a t o n i z m a iz C a m b r i d g e a " u H. N e p o s r e d n i Platonovi nasljednici sve su se više okretali o b n o v i pitagorejstva (Speusip). T a d a ujedno započinju prvi ozbiljniji napori da se au­ tentična P l a t o n o v a misao razluči od povijesnih naslaga plato­ nizma. vremenski sežućeg do u drugo stoljeće n a k o n Krista. Schleierm a c h e r u . i u 20. a p o t o m i Porfirije i Jamblih. prije svega od n e o p l a t o n i z m a i kršćanskog platonizma. Keplera. prije svega u krugu firentinske „ P l a t o n i č k e akademije" Marsilia Ficina i Pica della Mirandola. kulturologijskih ili psiho-biografijskih šire k o n c i p i r a n i h pokušaja tumačenja. p r e m d a ne uvijek i dovoljno promišljeno. K o n c e m 19. s platoničarima s n a ž n o g spekulativnog z a m a h a i znatnog udjela vlastite filozofijske krea­ tivnosti. kao što su Plotin i P r o k l o prije svih ostalih. m n o š t v o knjiga koje su p o s v e ć e n e isključivo prikazu često za­ m r š e n i h i višestruko zapletenih tokova recepcije i nasljedovanja P l a t o n a u cjelokupnoj povijesti do današnjih dana. stoljeću P l a t o n o v o je djelo poglavito pred­ m e t o m povijesnofilozofijskog i z n a n s t v e n o g filološkog izučavanja.zovnije i. i napisano je. / Povijest utjecaja Platonove filozofije i današnje stanje istraživanja „Povijest utjecaja filozofije Platonove jest povijest filozofije". p r e m a m o g u ć n o s t i m a koje su time o t v o r e n e n o v o m či­ tanju i n o v o m razumijevanju P l a t o n o v a djela. stoljeće i pripisati ponajprije F. Cudwortha.

Zagreb. Wippern. Schadewaldt.: Mimesis. Izdao J. Barbarić. J: Studien zur Entmicklung der platonischen Dialektik von Sokrates zu Aristoteles. I—III.): Das Problem der ungeschriebenen Lehre Pla­ tons.: Per una nuova interpretazione di Platone. 1994. Burnet. 3 1971. Grčko iskustvo svijeta i umjetnosti do Plato­ na. Kramer.: Einsicht und Leidenschaft. (ed.-G.N. I-III. Leipzig.: Plato. W. Macmillan. (Pretisak: 1966. 5 1922. 1947.: Platon.: Dijalektika i politika. II. Natorp. 1578. I—II. 2 1967. Zagreb. D. Zovko.: Zahl und Gestalt bei Platon und Aristoteles. 1974. V. Vlastos. Gadamer. Ithaca. J: Platon i filozofijska hermeneutika. Zagreb. Žunec. Oxford. New York. A Collection of Critical Essays.-J. 1903. Sv. 1966. Kriiger. Citiranje se ravna prema starom Stephanusovu izdanju: Opera quae extant oinnia. New York. H.: Metamorfoze metafizike. 1909. (Pretisak: Darmstadt. E. D.D. G. Sv.: Ideja dobra. H. 1928-1930. Robin.) Robinson. 1961. P. Friedlander. 2 1953. 1959. Eine Einfuhrung in den Idealis2 mus.): Idee und Zahl.: Contemplation et Vie contemplative selon Platon. Sv. Oxford. J. 1984. Garden City. 3 1959. Hamburg.J. Ι-ΧΙΙΙ. 2 1968. 1972 (Wege der Forschung CLXXXVI. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Platonis opera. š 1983. Les Belles Lettres. 1992. 1975. U svijetu Festugiere. L. Pariš. W. 1990. 2 1933.: Platon und der logische Eleatismus. Munchen. Literatura 1. Zagreb. 2 1931. Ham­ burg. Pariš. Berlin. R. Gadamer. Sv. Stuttgart. K. 1914-1955 (The Loeb Classical Librarv) Grčki tekst s francuskim prijevodom: Platon.) Reale.: Les dialogues de Platon. Leipzig/Berlin. H.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entwicklung II. New York. Frankfurt. 1995. Ritter..): Plato. Hamburg. Oxford. Lon­ don. 1922. 1968. 1936. Ι-ΧΙΙ. Stephanus. P. Stenzel. 1931. London.: Platons ungeschriebene Lehre. Breslau. Berlin. Berlin.: Plato's Theory of Ideas.) Prauss. 2 1948.-J. E. Darmstadt.) Zeller. U Hrvatskoj (uz standardne prikaze u povijestima filozofije) Barbarić.: Platos Ideenlehre. (Str. Berlin. Uvod u studij Platona. M. 1988. (Pretisak: Hildesheim. Pariš. Maurer. 1971. Ross. Heidelberg. Zagreb.) Findlav. Routledge/New York. I—II. 112 113 . 1949-1958. 123-186: Svijet uma . C: Die Kerngedanken der platonischen Philosophie. G. Studien zur platonischen Philosophie. J. Leipzig. 1979.: Plato's earlier Dialectics. 8 1987.: Plato and the Foundations of Metaphysics. Reinbek. Z. Goldschmidt.Platon) Posavec. The Written and Univritten Doctrines. Heinemann/New York. Sv.: Arete bei Platon und Aristoteles. Zum Wesen und zur Geschichte der Platonischen Ontologie. 1970.Bibliografski I. Das Wesen des platoni­ schen Denkens. 1951.: ha Theorie Platonicienne des Idees et des Nombres d'apres Aristote. CEuvres completes. 1941. 1908. Cipra. 1986. I-V. Gaiser. N. Heidelberg. 1963. Pariš. R. 1. Hoffmann.) Stenzel. A. (Brojna ponovljena izdanja) Grčki tekst s engleskim prijevodom: Plato. Leipzig. Ber­ lin. (Pretisak: 1950. Clarendon. 1917. 2 1954-1960. 1899-1906. (ed. with an English Translation. Sv.: Platos dialektische Ethik und andere Studien zur platonischen Philosophie. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren. 1978. Structure et methode dialectique. Hartmann. Milano. G. Rilettura della metafisica dei grandi dialoghi alla luce delle „Dottrine non scritte". Kramer. O. 2 1965.: Platos Logik des Seins. Pariš.: Platon. J. (ed. (Pretisci: Darmstadt. 1961.-G. 1963. Čakovec. 1968. H. II. Sv. G.: Platons Staat und die Demokratie.: Politika Platonovih Zakona. Darmstadt.

PLATON Izbor iz djela .

Iz djela Fedon (95c7 - 102a2). Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s I. Ο χ ο η ϋ 1973 ( 1 1 9 0 0 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: D a m i r Barbarić

Sokrat, skanjujući se n e k o vrijeme i za sebe nešto ispitujući, reče p o t o m : Nije n e z n a t n a stvar, Kebete, to što tražiš. Jer trebat će o p ć e n i t o razmotriti u z r o k postajanja i propadanja. Ja ću ti dakle, ako hoćeš, ispripovijedati svoje zgode u svezi s njima, a ti, ako ti se nešto od toga što kazujem pokaže korisnim, u p o t r e b i to za uvjeravanje o k o o n o g a ο č e m u govoriš. D a k a k o da h o ć u - reče Kebet. Čuj dakle k a k o pričam. Ja sam n a i m e Kebete, reče, kao mla­ dić strahovito zažudio za o n o m m u d r o š ć u što je z o v u z n a n o š ć u ο prirodi. Jer učini mi se izvanrednim znati u z r o k e svakog pojedi­ nog, po č e m u nastaje n e k o pojedino, po č e m u p r o p a d a i po č e m u jest. I m n o g o s t r u k o gore dolje p r e m e ć u ć i ispitivao sam ponajprije o v a k o : Da li kad o n o toplo i hladno dohvate neku gnjiloću, k a k o su neki kazali, tad nastaju živa bića? I da li je krv o n o č i m e misli­ m o , ili zrak, ili vatra? Ili ništa od toga, n e g o je m o z a k taj što p r i m a osjete slušanja, gledanja i mirisanja, a iz njih nastaju pam­ ćenje i mnijenje, d o k iz pamćenja i mnijenja, d o m o g n u li se mi­ rovanja, na isti način nastaje znanje? A ispitujući opet propadanje toga, te o n o što se zbiva u okrugu kako n e b a tako i zemlje, na k o n c u sam se sebi učinio za takvo ispitivanje tako nedarovitim da od t o g a baš ništa. Dat ću ti za to dostatno svjedočanstvo. Od takvoga sam ispi­ tivanja n a i m e i u p o g l e d u o n o g a što sam ranije j a s n o znao, kako se bar m e n i i d r u g i m a činilo, ostao tako zaslijepljen da sam u neznanje dospio i o k o o n o g a što sam prije držao da z n a m , tako uz m n o š t v o d r u g o g i to po č e m u čovjek raste. Jer ranije sam držao k a k o je svima j a s n o da je to po jelu i piću. Kada n a i m e iz hrane m e s o p r i d o đ e m e s u , kosti kostima, a tako i na isti n a č i n i drugo­ m e s v a k o m p r i d o đ e o n o njemu srodno, tada o n o što j e m a l e n e m a s e kasnije postaje velike, te na taj način m a l e n čovjek postaje velikim. T a k o sam tada smatrao. Ne čini li ti se primjerenim?

117

Meni barem da - reče Kebet. Osmotri j o š i ovo. Držao sam da mi se valjano čini kad god bi se neki čovjek, stavši velik uz malenoga, pokazao da je veći za samu glavu, a tako i konj od konja. Ili pače od toga j o š izvjesnije, deset mi se učinilo da je više od osam po t o m e što je u njemu dva više nego u o n o m e , i o n o dvije stope veliko da je od onoga stopu velikog veće po t o m e što ga dvostruko premašuje. A što ti se sada ο t o m e čini? - reče Kebet. Da sam - reče, - tako mi Zeusa, baš daleko od toga da sma­ tram kako znadem u z r o k svega toga, budući da, kad se n e k o m j e d n o m pridoda j e d n o , ne prihvaćam niti da je to j e d n o kojem je pridodano postalo dva, niti pak o n o koje je pridodano, a niti da su o n o pridodano i o n o kojemu je pridodano po pridodavanju jed­ noga drugome postali dva. Čudim se, naime, t o m e da kad je svako od njih bilo j e d n o od drugoga odvojeno tada je svako zacijelo bilo j e d n o i nisu tad bili dva, a kad su se približili j e d n o drugome da je to postalo u z r o k o m toga da su postali dva - taj sastanak, to što su stavljeni blizu jedan drugoga. Niti pak više m o g u vjerovati d a j e , ako netko razdvaja na dvoje, opet to, to razdvajanje, postalo u z r o k o m toga d a j e nastalo dva. Jer uzrok toga da nastaje dva tu je suprotan nego onda. Naime, onda je to bilo stoga što su bili privedeni j e d n o drugome blizu i pristavljeni j e d n o drugome, sada pak stoga što se odvode i odvajaju j e d n o od drugog. Niti sam dakle tim n a č i n o m istraživanja više uvjeren da znam zbog č e g a 1 nastaje jedno, niti j e d n o m riječju bilo što drugo zbog čega nastaje, propada ili jest, već si sam nasumce miješaju­ ć i 2 pripravljam neki drugi način, a taj više nikako sebi ne pri­ puštam. A čuvši j e d n o m nekoga da čita iz knjige, kako reče Anaksagorine, i da govori kako je baš um onaj koji je uredio cjelinu svi­ jeta i u z r o k je svega, poveselio sam se t o m uzroku i učinilo mi se da je to na neki način dobro da je um u z r o k o m svega, te pomislih u sebi da će, ako je to tako, um koji uređuje svijet sve urediti i δι' ότι može ponajprije značiti „kako" (Burnet: ,,how"). Naš prijevod hoće ipak što više uvažiti i naglasiti uzročnost kao osnovni problem tematiziran u tekstu. αυτός είκ ή φύρω: ovu srazmjerno tešku frazu valja izgleda prevoditi prema smislu kakav ima u Eshila (Prometh. V. 450). (Archer-Hind)

svako pojedino postaviti tako kako bi se najbolje držalo. A k o bi dakle netko htio iznaći u z r o k za svako pojedino, k a k o je nastalo, ili propalo, ili jest, tad treba da ο t o m e istraži kako je t o m e naj­ bolje da bude, ili pak da nešto drugo trpi ili čini. Iz t o g razloga dakle ne doliči čovjeku ništa drugo ispitivati, i ο sebi s a m o m e i ο ostalome, nego o n o najvaljanije i najbolje. A n u ž n o je da će taj isti znati i o n o najlošije; ta znanje ο njima isto j e . To promišljajući radovao sam se, držeći da sam p r o n a š a o uči­ telja ο u z r o k u bića p r e m a m o j e m ukusu, Anaksagoru, te da će mi on reći najprije da li je zemlja ravna ili okrugla, zatim da će mi, kazavši to, razložiti u z r o k i nužnost, obrazlažući o n o najbolje, i da za nju bijaše bolje da b u d e takva. I da će, ako bi mi rekao da se o n a nalazi u središtu, razložiti kako za nju bijaše bolje da b u d e u središtu. A ako bi mi to pokazao, bio sam pripravan nikada više ne žudjeti za n e k o m d r u g o m v r s t o m uzroka. P a č e i ο s v e m u bijah tako pripravan na isti način pitati, i ο mjesecu i ο ostalim zvi­ jezdama, ο njihovoj brzini j e d n i h u o d n o s u na druge, ο okretajima i drugim pojavama, na koji je način za svako pojedino bolje činiti to što čini, kao i trpjeti to što trpi. N i s a m naime držao da će ikada onaj tko kaže da je sve to od strane u m a u r e đ e n o navoditi za njih neki drugi u z r o k do taj kako je najbolje da se to sve p o n a š a tako kako se ponaša. Pa kad dakle iznese za svako pojedino uzrok, i onaj zajednički svima, držao sam da će razložiti o n o najbolje za svako pojedino, a zatim i o n o svemu zajedničko d o b r o . I ni za što nisam htio napuštati tu nadu, v e ć se svim ž a r o m latih tih knjiga i p o č e h ih što sam brže m o g a o čitati, ne bih li što brže sagledao o n o najbolje i vrednije. No od te se divne nade oprostih, druže, kad sam, uznapredovavši u čitanju, vidio m u ž a koji se ne služi u m o m niti mu pripi­ suje ikakvu u z r o č n o s t 3 za uređenje cjeline stvari, v e ć kao u z r o k e navodi zrak, eter, vodu, te m n o š t v o drugog i neobičnog. I učini mi se da mu se dogodilo p o t p u n o slično kao kad bi htio tko, ka­ zujući kako Sokrat u m o m čini sve što čini, a zatim se prihvativši toga da kaže uzroke za svako pojedino što činim, rekao p r v o da ovdje sjedim z b o g toga što mi je tijelo sastavljeno od kostiju i tePrijevod s Burnetom. Archer-Hind slijedi Jacksona u nama teško prihvatljivom odbacivanju riječi ουδέ τινας αιτίας έπαιτιώμενον kao „besmislene interpolacije".

118

119

tiva, te da su kosti čvrste i zglobovima odvojene j e d n e od drugih, a tetive da su s p o s o b n e zategnuti se i opustiti te da pričvršćuju kosti uz m e s o i k o ž u , koja ih drži na okupu. Budući da se kosti uvijaju u svojim zglobovima, kad se opuštaju i napinju tetive, to čini da sam sposoban upravo sada savijati udove, i iz t o g u z r o k a ovdje sagnut sjedim. I kao kad bi, opet, za ovaj naš razgovor na­ v o d i o druge takve uzroke, glas, zrak, sluh i tisuće takvih sličnih k a o u z r o k iznoseći, zanemarivši p r i t o m navesti o n e prave uzroke, n a i m e da se, b u d u ć i da se Atenjanima učinilo boljim m e n e osu­ diti, m e n i opet z b o g t o g a učinilo boljim ovdje sjediti, i pravednijim ostavši podnijeti k a z n u koja je određena. Jer, t a k o mi psa, v e ć bi o v e tetive i o v e kosti, kako smatram, bile u Megari ili u Beotiji, n o š e n e mnijenjem ο t o m e što je najbolje, da nisam držao kako je pravednije i ljepše od bijega i u m a k n u ć a podvrći se kazni države, pa kakvu god o n a odredila. N e g o takvo nešto zvati u z r o c i m a i odviše je besmisleno. A k o bi p a k n e t k o kazao da bez posjedovanja toga - kosti, te­ tiva i što ostalo takvo posjedujem - ne bih b i o u stanju provoditi o n o što svagda n a u m i m , kazao bi istinu. Ali da time činim o n o što činim, p r o v o d e ć i 4 to u m o m , a ipak ne o d a b i r o m o n o g najbo­ ljeg, to bi v e ć bila velika i o g r o m n a l a k o u m n o s t kazivanja. Jer to znači ne biti u stanju razlikovati da je drugo u z r o k uistinu a dru­ go o n o b e z čega u z r o k ne bi m o g a o biti u z r o k o m . A baš je to o n o što mi se čini da m n o š t v o kao tumarajući u tmini dotiče, 5 služeći se krivim i m e n o m kad to označuje u z r o k o m . Zato i onaj čini zemlju, omatajući je vrtlogom, mirovati p o d n e b o m , 6 a onaj p o d nju podlaže zrak, kao podnožje p o d prostrano k o r i t o 7 . A m o ć t o g a da oni sad leže tako kako je za njih najbolje da b u d u postavljeni, nju niti traže niti drže da o n a i m a neku d e m o n ­ sku snagu, n e g o vjeruju k a k o su našli Atlasa j a č e g i besmrtnijeg od nje i koji v e ć m a no o n a drži sve to na okupu. A to da D o b r o
4

i o n o što valja 8 uistinu 9 svezuju i na okupu drže, za to ne haju nimalo. Bio bih dakle doista najradije postao u č e n i k o m bilo k o m e o k o takvoga uzroka, kako to s njime stoji. No kako sam toga ostao lišen, a nisam bio u stanju niti sam iznaći niti od drugoga naučiti, h o ć e š li K e b e t e - reče - da ti izložim drugu plovidbu pri potrazi za u z r o k o m , koje sam se prihvatio? H o ć u više od svega - reče. Učini mi se dakle p o t o m - reče on - da, budući da sam sustao pri istraživanju bića, m o r a m pripaziti kako mi se ne bi desilo isto što se zbiva o n i m a koji promatraju i istražuju p o m r č i n u sunca. Neki od njih naime baš upropaštavaju oči, ukoliko ne osmatra­ ju njegovu sliku u vodi, ili u n e č e m u takvome. Na to sam i ja pomislio, te se pobojah da ne bih posve zaslijepio dušu gledajući spram stvari očima i pokušavajući da ih se dotaknem svakim od osjetila. U č i n i mi se dakle da mi je potrebno sklonivši se u postav­ k e 1 0 istinu bića istraživati u njima. Ali m o ž d a prispodoba na neki način nije prikladna. Jer, ne slažem se nikako s tim da onaj tko istražuje u postavkama više istražuje bića u slikama no onaj tko to čini u zbilji 1 1 . N e g o dakle p r e g n e m tim p u t e m te, p o d m e ć u ć i τό δέον znači „ono što treba", „što vrijedi", „što valja", no Platon ovdje očito koristi igru riječi zasnovanu na etimologiji. Usp. primjed­ bu Hackfortha: Sokrat može doista biti u pravu sugerirajući seman­ tičku koincidenciju između τό δέον, ono što je prikladno-dolično, što treba, i τό δέον, ono što spaja-svezuje, premda je ono što zovemo impersonalnim glagolom δεϊν bilo bez sumnje općenito shvaćeno kao različito od δεΐν koje znači „povezivati". Za Platonovu etimologiju te riječi vidi Crat. 418e5sq. Riječi ώς αληθώς razumijemo s Burnetom u vezanosti s τό αγαθόν και δέον, s namjenom da svrate pozornost na etimologijsko tumačenje pravoga značenja. Riječ λόγος može se ovdje prevesti - čak i više no što je to s njom i inače slučaj - na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina, pri čemu dakako svaki prijevod pretpostavlja makar prešutnu interpretaciju smisla teksta. Prema našem shvaćanju, prijevodi kao „pojam", „od­ redba", „misao", „sud", „riječ" i si. ovdje su manje prikladni, zbog očite blizine značenja riječi λόγος i ΰπόθεσις u ovome tekstu. Riječi έν τοις έργοις Burnet prevodi kao ,,in realities", obrazlažući po našem sudu uvjerljivo: Riječ έργα je ekvivalent za όντα i πράγματα, a ovdje je upotrebljena stoga što je ona stalna suprotnost za λόγοι.

Rukopisi imaju riječ πράττω, no svi su izdavači prihvatili Heindorfovu emendaciju πράττων. Razumijevajući δ = τό ξυναίτιον s Archer-Hindom. Stav što ga Aristotel (De caelo 295a6sq.) pripisuje Empedoklu. Prema Aristotelu (isto, 294bl4sq.) nazor zajednički Anaksimenu, Anaksagori i Demokritu.

5

6

7

120

121

a o n o što ne. te da je po t o m e maleno. Ne osobito. A ne bi li se . i da treba da u njemu ima udjela o n o što će postati dva. govoriš li da je za glavu netko veći ili manji. koju je teško opravdati.reče on. koja je malena. Slažeš li se s takvim u z r o k o m ? Slažem se . to stavljam kao neistini­ to. iz toga se nadam izložiti ti u z r o k i pokazati da je duša besmrtna. držeći se o n o g sigurnog p o d m e t n u t o g a stava. Burnet prihvaća Wyttenbachovu konjekciju προσαγορεv ο μένη. p o d m e ć u ć i stav da jest nešto lijepo samo po sebi. i veliko. Papyri XVIII 2181 (Hackforth). n a i m e tu da.bojao kazati da je deset za dva veće od o s a m i da ga po t o m u z r o k u premašuje. A i sve pače tako tvrdim.reče on . ako se j e d n o m e pridoda jedan. M e n i se naime čini da. prihvaća Uebervvegovu emendaciju προσγενομενοΰ. kao naprimjer zato što ima divnu boju. d o k o n a razdvajanja i pridodavanja i druga takva prenemaganja ostavljaš po strani. o n o veće jest veće i da je bes­ misao kako nešto jest veliko n e č i m malenim. tako mi Zeusa . . Ili se ne bi bojao toga? A Kebet reče smijući se: . kao da ti je već dopušteno . a ne veličinom? Jer i tu je baš isti onaj strah. zatim.svaki put postavku koju bih prosudio najpostojanijom. pridodavanje u z r o k t o m e da postaje dva? Ili.Bih. a o n o manje jest manje. kao i ranije Archer-Hind i Cornford. i dobro. i glede uzro­ ka i glede svega drugog. ostavljajući da tako odgova­ raju oni što su od tebe mudriji.reče on . a ti bi. onda to razdvajanje? I ne bi li uzvikivao ka­ ko ne znaš drugi način da n e k o pojedino nastane. Dakle ovako kazujem . Jer to mi se čini najsigurnije odgoRiječi είτε δπ δή και δπως προσγενομένη predstavljaju jedva savladivu teškoću.ništa nečuveno. Ili se tebi ne čini? Čini mi se. Ni ti dakle ne bi prihvatio kad bi tko rekao da je n e t k o od drugoga veći za glavu. ako se razdvaja. tad to nije lijepo ni po č e m u d r u g o m do po t o m e što ima udjela u o n o m lijepom. Sam Hackforth. i meni s a m o m e i d r u g o m e .reče . N e g o ako bi mi tko kazao z b o g čega je bilo koje nešto lijepo. premda ima djelomičnu potvrdu u Oxir. te da i kod takvih nemaš n e k o g d r u g o g u z r o k a za to da je na­ stalo dva od imanja udjela u dvojstvu. da ti netko ne bi suprotstavio protivnu tvrd­ nju. sve o n o što mi se čini s time suglasno stavljam kao istinito. takoreći prestrašen vla­ stitom sjenom i neiskustvom.niti više razumijem niti m o g u spo­ znati druge uzroke. A k o bi se pak n e t k o dohva- 122 123 . ili bilo što drugo od toga takvog. po malenosti.reče Kebet. te smatram kako t o g a se držeći nikada neću pasti.reče Kebet. I o n a velika dakle veličinom postaju velika? I o n a veća ve­ ćima? I o n a malena malenošću malena? Da. voriti. zaista. A što? Ne bi li izbjegavao tvrditi kako je.reče. A to više ne obrazlažem. nego tvrdim da sve lijepo lijepim postaje lijepo. ako jest neko drugo lijepo osim li­ j e p o g samog. ja sve to ostavljam po strani . n e g o bi uvje­ ravao kako ništa drugo ne kazuješ do to da sve što je v e ć e jed­ no od drugoga ničim drugim nije veće n e g o veličinom. do imajući udjela na vlastitom bivstvu pojedinoga u kojemu i m a udjela. N o .reče. što izgleda najprihvatljivije. Osmotri dakle . ili lik. već o n o što sam vazda u drugim prilikama i u o v o m p r e t h o d n o m razgovoru bez prestanka kazivao. a u jedinici o n o što će po­ stati jedan. b o ­ jeći se. a ne m n o ž i n o m ? I o n o dvije stope veliko da je od o n o g a j e d n u stopu velikog veće za po­ lovinu. A k o mi to do­ pustiš i složiš se da to jest. već da je sigurno i m e n i s a m o m e i d r u g o m e bilo k o m e odgovoriti da o n a lijepa lijepim postaju lijepa. glavom. No h o ć u ti jasnije reći što kazujem. Baš posve . a da o n o manje ničim drugim nije ma­ nje n e g o malenošću. i sve drugo. Ja dakle .čini li ti se o n o što t o m e slijedi kao i meni.ne propuštaj to privoditi kraju. prvo. a manji da je manji t i m istim. Počinjem s pokušajem da ti izložim vrstu u z r o k a što ga razmatramo i vraćam se iznova o n o m e m n o g o raspravljanom te od toga započinjem. te da je po t o m e veće. one mudre. j e r držim da sad ne shva­ ćaš. o d g o v o r i o na taj način. pa ma kako i na koji način nastalo 1 2 . po veličini.jer u svemu se d r u g o m e smućujem pa naivno i nevjesto i m o ž d a priprosto za sebe smatram kako ništa drugo ne čini to lijepim do da li prisustvo o n o g a lijepog da li zajedništvovanje u o n o m e lijepom. . o n i m istim o n o veće jest veće. te da. držim.

usuglašava li ti se j e d n o s drugim ili je u nesuglasju.t i o 1 3 s a m o g t o g p o d m e t n u t o g stava.sve je to učinilo taj dijalog jednim od najčitanijih i povi­ jesno najutjecajnijih djela Platonovih. Dramatski prikaz filozofa u neposrednom suočenju sa smrću. 124 125 . držim da ćeš činiti kako j a kazujem. zatim da li postavka ο besmrtnosti duše vrijedi za poje­ dinačnu.to je najznačajniji metafizički ishod Fedona i to bijaše bez sumnje njegova najintimnija svrha pri sastavljanju djela. sve d o k ne bi naišao na nešto dostatno. pustio bi to i ne bi odgovarao sve d o k ne bi istražio sve što iz njega slijedi. uvjerljivi i nepobitni tamo izlagani „dokazi" ο besmrtnosti. Sam je dijalog u dugoj tradiciji poznat pod Veliku teškoću predstavlja ovdje razumijevanje riječi έχοιτο u smislu „napasti". zajedno sa Simpozijem. te u tom smislu „prvi" pristup nemoguć ili preopasan. znači ovdje otprilike: općenitije. U njemu se doista može. gdje je prikazana u svojoj unutarnjoj tročlanoj složenosti. U razlici spram svih navedenih osnovnih smjeranja interpretacije. U tradicionalnim se tumačenjima jednako tako osobita uloga pripi­ sivala pitanju u kojoj i kolikoj mjeri su na sadržaj Fedona utjecala naučavanja orfika i pitagorejaca. uvođenje i obrana nauka ο idejama. Hackforth čak prevodi kao „premiss". već joj se prepušta u dobroj nadi. a p r i t o m ne bi brkao. naime odustajanje od toga da se uzroke bivanju traži osjetilnim putem u onome osjetilnome samom te okretanje istraživanju u „logosima". a onda i u Grka uopće zamislivo. iznio bi ga na isti način.rekoše uglas i Simija i Kebet. ako bi h t i o iznaći nešto od o n o g a što jest. p o d m e ć u ć i iznova 14 drugi p o d m e t n u t i stav. „umaknuće". §1. Diskusija nije zaključena. jednim od izuzetnih remek-djela ne samo grčke filozofije nego i cjelokupne grčke proze. Neki problemi interpretacije Platonov Fedon smatra se oduvijek. „gore". Može se štoviše reći da je upravo Fedon ponajprije oblikovao onu prosječnu predodžbu platonizma. a ne počela naprosto. Prihvaćamo rješenje Hackfortha: Glagol έ'χεσθαι upotrebljen je u dva različita značenja u dl i d3. koja je stoljećima vladala predajom filozofije. te u dijalozima Politeia. Fedar i Timej. Ti su utjecaji u dijalogu bjelodani: nigdje se drugdje. Pritom su u središtu zanimanja stajala prije svega pitanja vezana uz problem besmrtnosti duše. naslovom „Fedon ili ο duši". kao oni puki osporavatelji. Iz obzora kršćanskog nauka istraživalo se poglavito koliko su održivi. Pa ako bi trebao za njega sa­ m o g iznijeti razlog. 1966. Uzimamo s Burnetom riječ αρχή ovdje u značenju početne postavke. Studien Heinz Heimsoeth zum achtzigsten Geburtstag." (Archer-Hind) Iz ovakve odredbe osnovne teme Fedona zadobiva gore prevedeni ulo­ mak svoje izuzetno značenje. do danas je predmet uvijek novih tumačenja i rasprava. kako je to npr. pred kojom ne uzmiče. Berlin. άπτοιτο. U posljednjih je stotinjak godina pri interpretacijama Fedona osobi­ to važno mjesto dobilo historijsko-filologijsko pitanje da li su i u kojoj su mjeri stavovi pripisani u dijalogu Sokratu doista autentični stavovi pra­ vog. Razlika odredbe duše u Fedonu. Za po­ trebe ove edicije vrijedit će najkraće ukazati na neke osnovne teškoće. Archer-Hind i ovdje slijedi Jacksona sma­ trajući čitav pasus naknadnom interpolacijom. te koliko je nešto takvo u Platona. itd. pravo filozofijsko is­ hodište metafizike kao znanosti. te je stoga već davno Madvig bio predložio čitanje έφοιτο. u: Kritik und Metaphysik. ključne točke i najspornija pitanja sadržana u prevedenome tekstu. no jedva da pri filozofijskome razumijevanju dijaloga njeni ishodi mogu biti od neke veće važnosti. 363-381). da je bit i prava narav filozofije pročišćenje od svega tjelesnog i voljna priprava za smrt. Poviše". uz očito naglašenu upotrebu riječi „bijeg". u Resp.) nije uvjerljiva. Jer oni su sebi dostatni i brkajući sve ujedno od silne m u d r o s t i ipak su u stanju sebi se samima dopa­ dati. Ti pak. ontologijski prvotnije. u slučaju kad je neposredni. 15 Najistinitije zboriš . raspravljajući na j e d n a k n a č i n ο i s h o d i š t u i ο o n o m e svemu što iz njega slijedi. hipoteze. Ovdje nije mjesto da pokušavamo neka vlastita istumačenja. ustvrđenje da one grade posljednju zbilju na kojoj se mora zasnivati sve zdravo razmišljanje . herojski uzvišen a ujedno ljudski jednostavan lik Sokratov. osim možda samo još u Gorgiji. nauk ο besmrtnosti duše i ο prisjećanju: . čini se neophodnim inzistirati na tomu da je ono središnje i najhitnije u čitavu dijalogu zasnivanje. nije Platon toliko približio stavu da je tijelo uistinu grob i tamnica duše. str. gdje je shva­ ćena u potpunoj jednostavnosti i jedinstvenosti. Sokrat-Platonov vlastiti način filozofiranja. Bolje je prihvatiti tu činjenicu kao plod izvjesne nemarnosti u pisanju nego se poduhvaćati emendiranja. I besmrt­ nost duše i prisjećanje i čista spoznaja kao jedini ispravni put pročišćenja utemeljeni su u Fedonu na nužnosti bitka ideja i prihvaćanju te nužno­ sti: „Tvrdnja ο idejama kao uzrocima egzistencije i objektima spoznaje. ovdje je izrijekom označen kao „druga plovidba". ako jesi j e d a n od filozofa. koji god bi se od onih p o v i š e pokazi­ v a o najboljim. 511a5. Jer njihov g o v o r i nastojanje m o ž d a i nije o k o toga. kako je to jednom učinio Hans Wagner (Platos Phaedo und der Beginn der Metaphvsik als Wissenschaft. nijedna od sugeriranih emendacija (έφοιτο. individualnu dušu. „Druga plovidba" je u Grka bila poslo­ vičnom oznakom za lakši i sigurniji pokušaj pristupa nečemu. „sklanjanje" u „logose". prihvaćeno i od Schanza. historijskog Sokrata.

no sasvim je očito da se tu misli doista na stvari. u njihovoj „odvojenosti" od osjetil- nih stvari. kako to hoće Burnet? I uz to. Treba li zaista sve to shvatiti samo kao još jednu ironijsku igru. budu ipak njihovim uzrokom. ^ Ι Θ Ι Ι . 40-47. Da li su oni onda nešto kao puke misli. The Classical Quarterly. Vol. pa i ovdje u prvom odlučnijem izlaganju tzv. Edited with Introduction and Notes by J. njih držao doista „odvojenima". 1955. U istome sklopu problema stoji i pitanje: što valja razumjeti pod „stvarima" i „bićima". 2. Potpuna suglasnost vlada oko toga da se krajnja i najviša hipo­ teza kojom se zadovoljavamo kao dovoljno jakom i sigurnom. Jednako je tako bitno uočiti da ideje nisu ovdje shvaćene kao uzro­ ci egzistencije stvari.) Plato's Phaedo. „pretpostavka"? Većina je tumača sklona ove „logose" razumjeti kao „misli" i strogo ih razlikovati od „ideja". Ideje koje nalazimo ovdje u Fedonu jesu isključivo ideje međusobnih odnosa stvari i ideje njihovih kvalitativnih promjena. tzv. Second Edition. XXX /1936/. bili tek pravo ispunjenje programa radikalne teleologije kakav je ovdje postavljen. Burnet. Hackforth. Važniji konzultirani komentari: . The δεύτερος πλους in the Phaedo. tako da Platonov govor ο „drugoj plovidbi" ili razumiju kao puku ironiju (Burnet) ili pak pod prvom i pravom plovidbom. No teško da je Platon ikada. 1984. barem prema nauku iz Fedona. koje bi imale biti po sebi postojećim „objektivnim predmetima" tih.značenje koje potvrđuje i Platon na drugim mjestima (Politicus 300c. (Reprint Edition New York. ukazujući uvijek iz­ nova na nemogućnost toga da ideje. Translated with an introduction and commentary by R. kako ih dnevno susrećemo u praktičkom ophođenju. Archer-Hind. Notes and Appendices by R. ali tu još ne uspijeva i izvesti. ) Plato's Phaedo. 1973. u potpunosti ignorirati značenje što ga u tekstu ima „metafora" sunca i opisi zabliještenosti i zaslijepljenosti duše.R. Upravo to i samo to uzrokuju ideje. Oxford. na što je opravdano naglašeno upozorio Hackforth. D. pojmovi? Da li su ti „logosi" isto ono što Platon naziva „idejama"? Da lije „logos" isto što i hipoteza.) §2. koja u dijalogu Platonu ostaje nedostižna. p. Utoliko bi kasniji dijalozi. od istraživanja kojih se Sokrat. Bitan i najteži problem je možda taj da su ideje ovdje izričito nazvane uzrocima. Teškoća je međutim u tome što Platon u tekstu „logose" izrijekom naziva „slikama" tih stvari. razumiju ne postupak „predsokratovaca" nego zahtjev samoga Platona za posvemašnjim sagledavanjem cjeline osjetilnoga pod vidom Dobra. što sam u Fedonu doduše traži. London. Oštrica kasnije Aristotelove kritike Platonovih ideja bila je ponajprije uperena na ovo mjesto iz Fedona. nauka ο idejama. Edited with Introduction. Muphy. §5. — The Phaedo οf Plato. 126 127 . Cambridge. uz jasnu naznaku toga da prava narav tog odnosa nije još dokučena. Odnos ideja i stvari već je ovdje imenovan „pri­ sustvom" ili „zajedništvovanjem". S time je najuže vezano pitanje što su uopće ti „logosi" u re­ čenom „bijegu u logose"? Platon očito njima nasuprot stavlja osjetilnokonkretne stvari i ono „zbiljsko". relativirajući potom u sljedećoj rečenici na dosta zagonetan i dvosmislen način sve konzekvence takvoga stava. niječući svaku smislenu vezanost uz paralelne iskaze u Politeii? H. kako čini Hackforth. (Primjer za tu manje-više usuglašenu tezu: N. odvraća k „logosima"? Archer-Hind je prvotno htio te „stvari" razumjeti kao ideje same. dakle to što Platon u ovome tekstu zove „nečim dostatnim" ne može smatrati istovjetnom s onim što je kasnije u Politeii u srodnome kontekstu nazva­ no „bespretpostavnim počelom" i u čemu izgleda valja prepoznati samu ideju dobra. prije svih dakako Timej. Philebus 19c). No. 1 3 1980. Hoće li dakle Platon vlastiti način označiti slabijim i drugotnijim od onoga u predšasnika. predsokratovaca? To se dosadaš­ njim tumačima bez iznimke činilo nemogućim. vazda subjektivnih „misli". smućen i zasli­ jepljen. §3.

Nadalje . ili nije? Rekao bi mi dabogme.da je rekao. ili ne? Da je rekao da jest. kazujući kako bi on kao prvo trebao pokazati kakav neki jest taj Eros. To ubuduće . Zar ne i majka j e d n a k o tako? Da se i s tim složio.da je rekao Sokrat . ili kćeri. T o m v s II.u sebi čuvajući pamti. Da li to što žudi i ljubi žudi i ljubi imajući to. Prijevod. ili ne? Dakako da da .da je rekao Sokrat . Izvornik: Platonis opera. ili ne imajući? Ne imajući.2 1 2 b 8 ) . A k o bih naime pitao: A što? Brat. ili ničim? A ne pitam da li za n e k o m majkom ili o c e m .reći i ο ljubavi. reci mi ο Erosu j o š i o v o : Da li je takav taj Eros da je ljubav za nečim. Deder dakle. Ali razmotri . kad si v e ć i sve ostalo lijepo i veličanstveno razjasnio kakav je on. kako se bar čini . to samo što on upravo jest. Zar ne brata ili sestre? Da se složio. ako bi htio valjano odgovoriti. da je otac upravo otac sina.da je rekao . T o m e se početku posvema di­ vim.da je rekao Agaton. 129 .da je rekao.nego kao kad bi isto to pitao ο o c u : da li je otac nečiji otac.odgovori j o š malo više. Pokušaj dakle . čega je. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić N a k o n toga pak reče da je Sokrat odavde odnekud z a p o č e o : I doista. Ili ne? Svakako .Iz djela Simpozij ( 1 9 9 c l .da je rekao Sokrat . da li je E r o s ljubav za majkom ili o c e m . Da li je Eros ljubav nečega ili ničega? Ta svakako jest nečega.ta smiješno bi bilo to pitanje. dragi Agatone. A sad reci toliko: Da li Eros o n o čega je ljubav žudi.nije li umjesto da se čini upravo n u ž n o tako da onaj koji žudi žudi o n o što mu nedostaje. da li je nečiji brat. da bi bolje shvatio što hoću. učinilo mi se da si lijepo p o č e o govor. kao drugo pak djela njegova. Ο χ ο η ϋ 1973 ^ Ι Θ Ο Ι ) . Recognovit brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet.

a Bury και άεϊ παρόντα.. budući bogat. Zapravo ne m o ž e š istini protusloviti . Prihvaćaš li dakle j o š da je Eros lijep. Jer mu zacijelo neće nedostajati baš o n o što on je. Bi li se on s tim složio? Reče da je Agaton potvrdio. Jer meni se zaista čudesno koliko čini. a za r u ž n i m ne? Da se složio.to je zacijelo o n o za čim je i žudnja i ljubav. dok bi se za razjašnjenje samog vlastita imena mogao s Burvem navesti Sofoklov fragment 226 (Nauck): σοφός γάρ ουδείς πλήν δ άν τιμςχ θεός.da je rekao So­ krat . žene iz mnogočemu drugom protiv kuge tu bolest pustiti. zdravlje i snagu. Jer za r u ž n i m da n e m a ljubavi. i to n e m a ? N u ž n o . kad god kažeš da žudiš za prisut­ nim. govoriš što drugo do to: H o ć u da ona sad prisutna i u bu­ d u ć e m v r e m e n u b u d u prisutna. Istinu govoriš. No ako bi i budući snažan htio biti snažan . ne osobito uvjerljivo. Sokrat pak da je rekao: Nije li to zapravo za njega „ljubiti". 130 131 . da o n o što nije v e ć tu i što n e m a u b u d u ć e m v r e m e n u b u d e za nj sačuvano i prisutno? 1 Svakako . Nisi li tako nekako kazao? Kazao sam . taj to ljubi? Da . N e g o kaži j o š sitnicu: Ne čini li ti se kako sva dobra j e s u i lijepa? Meni bar da. htio čitati μή παρόντα. I prikladno baš zboriš. Čini mi se naime da si rekao o v a k o nekako: Da su bogovi uredili stvari ljubavlju za lijepim. I doista baš lijepo zboriš Agatone . Erosu dakle nedostaje lijepo. Nije li Eros. Jer Sokratu. hoćeš da i u b u d u ć e m v r e m e n u to imaš stečeno. n u ž n o da imaju u sadašnjosti svaka pojedina od tih koja imaju. hoću i biti bogat. što zacijelo nije slabo rješenje." bjelodana je.m o ž d a bi naime netko smatrao da ta i sva takva oni koji takvi j e s u i ta imaju j o š i žude upravo ta koja imaju. A što? Zar ćeš za o n o č e m u nedostaje lijepo i što nikako ne posjeduje lijepo ti reći da je lijepo? Nikako. neće li mu nedostajati i dobra? Ja Sokrate .da je rekao.d a j e rekao Sokrat . N i s m o li prihvatili da o n o što n e k o m nedostaje i što nema. i za o n i m što n e m a i što sam nije i što mu nedostaje . A ako s time tako stoji. te toga radi govorim. prema o n o m e u čemu smo se složili. prvo. U svakom slučaju . Agatone. . imajući stečeno bogatstvo.da je rekao . podsjetit ću te.da je rekao. A k o hoćeš. da je nužno.da je rekao. što je bio prihvatio Hug. h o ć u i biti zdrav i. A k o dakle E r o s u nedostaju lijepa. pa htjeli ih ili ne. Da li bi dakle netko budući velik htio biti ve­ lik. da se ne b i s m o prevarili . zar ne bi Eros bio ljubav za lijepim. ako razumiješ. reći ć e m o mu: Ti čovječe. Deder dakle . dok je Schirlitz predlagao άεί παρόντα. Sjeti se dakle za čim si u svom govoru kazao da je Eros. Agatone. Rettig je. No g o v o r ο Erosu kojeg č u h j e d n o m Mantineje 2 . budući zdrav. za nečim.i" na kraju ove rečenice jedan rukopis ima „meni" (μοι).da je rekao.dragi moj Agatone.da je rekao Sokrat. a lijepa su dobra. A tebe ću sad već od Diotime. budući da u o n o m e baš sad prisutnom imaš. koja bijaše u t o m e m u d r a i u . pa tko bi o n d a baš ta žudio? Nego kad god netko kaže: Ja.i koja je i m e n e Moguće je da je Platon želio da oba ova imena Μαντικής Διοτίμας budu shvaćena etimologijski: srodnost pridjeva s μαντική.i budući brz brz.da je rekao. I taj dakle i svaki drugi žudeći žudi za o n i m što nije već tu i o n i m što nije prisutno.tebi ne m o g u protusloviti.složimo se p o n o v o u o n o m e kazanom. i zdrav budući zdrav . to baš i nije teško. ako s time tako stoji? A Agaton da je rekao: Izgleda mi Sokrate da ne z n a m ništa od o n o g a što sam tada kazao. ili snažan budući snažan? N e m o g u ć e je.ili da ne žudi. Umjesto .tima je naime.i Atenjanima je j e d n o m kad su žrtvovali za deset godina odgodila . a p o t o m za o n i m čega ne­ dostatak mu je prisutan? Da je potvrdio. htio to ili ne. pa neka b u d e tako kako ti kažeš. A kako tebi? Valjano zboriš. „mantički". druže .da je rekao Agaton. te žudim o n o samo što imam. Razmotri dakle da li.da je rekao . „proročki. ako mu ne nedostaje.

demonski je čovjek. sam od sebe. G o v o r i š li ο svima o n i m a koji ne znaju . Ο „demonskim" bićima između bogova i ljudi govori Platon još u Resp. da je Eros veliki bog. druga p a k ja .ljubavnim stvarima podučila.rekoh ja. a p o t o m njegova djela. Ali od kojega oca i majke potječe? .reče. Ta kaži mi ne tvrdiš li da su svi bogovi sretni i lijepi? Ili se usuđuješ kazati da neki od b o g o v a nisu i lijepi i sretni? T a k o mi boga.reče. A tako i za Erosa. pokušat ću v a m izložiti iz o n o g a u č e m u s m o se A g a t o n i ja složili. da nije niti lijep. Osnovno obilježje znanja je pritom svagda u mogućno­ sti da se „iznese razlog" i „položi račun" (λόγον δούναι). mogli složiti da je veliki b o g oni koji kažu da on i nije b o g ? Koji su t o ? . Takvi su pače de­ 4 m o n i m n o g i . Legg. tako da je cjelina svega sama sa s o b o m čvrsto vezana. Ja pak rekoh: K a k o to zboriš? Za naglašenu razliku između znanja i mnijenja usp. prvo razložiti tko je E r o s i kakav je. Ili i n e u k o o n o što nije m u d r o ? A ne opažaš li da jest nešto i z m e đ u mudrosti i neukosti? Što t o ? Mnijeti o n a ispravna. Sokrate. I onaj tko je o k o toga mudar. Sto to Diotimo? D e m o n veliki. reče. Jedan si ti. a da se ne m o ž e iznijeti razlog. kako s b u d n i m a tako i onima u snu. a uz ostale i Poros.reče.reče . 132 133 . kako je bila gozba. od ovih molitve i žrtve. Kad se naime rodila Afrodita gostili su se bogovi.svi se slažu da je veliki bog. da nije ni znati . pitanja postavljajući. Zaista treba Agatone. A o n a reče: Lako. 3 Istinu kažeš . 713d. kako si ti ustvrdio. bar ja ne . Sokrate. već njime jest sve općenje i razgovor b o g o v a s ljudima. kad se slažeš da on nije ni d o b a r ni lijep. O n a me pak pobi o n i m razlozima kojima i ja njega. 717b. Vidiš dakle kako i ti cijeniš da Eros nije b o g .r e k o h ja.rekoh. 617d. No reći ću ti svejedno. kao i sve gatanje i vračanje. Smrtnik? Ni najmanje.niti neukost . N a k o n što su blagovali stiže prošeci. Da tumači i prenosi b o g o v i m a o n o što je u ljudi i ljudima o n o što je u bogova. A ja r e k o h : K a k o to zboriš D i o t i m o ? Dakle je ružan Eros. a j e d a n od njih je i Eros. Jer baš sam otprilike i ja njoj nešto takvo govorio kao A g a t o n sada m e n i .rekoh ja . A ne zoveš li sretnima one koji posjeduju o n a dobra i lijepa? Svakako. o k o kakvih vještina ili rukotvorstava. No ipak . A što onda? K a o i kod onih prije: između smrtnog i b e s m r t n o g . Čini mi se dakle da je najlakše razlagati o n a k o kao i ta žena.ta kako bi n e u k o š ć u bilo o n o što nekako p o g a đ a biće .ta kako bi znanjem bila stvar neobrazlož e n a .r e k o h ja. Usp. ne znaš li. te da je za lijepim. 477 sq.nego je to o n d a valjda ispravno mnijenje. d o k je onaj tko je mudar u n e č e m u drugome. Jer i sve o n o d e m o n s k o između je bo­ ga i smrtnoga. S kojom moći? . niti zlo o n o što nije d o b r o . n e m o j smatrati kako treba da je on ružan i z a o radije nego da je nešto između njih . kako b u d e m m o ­ gao. i pseudoplatonički spis Epinomis 985b. A o n a smijući se reče: K a k o bi se. 392a. a od onih naredbe i odgo­ vore na žrtve. 427b.ili ο o n i m a koji znaju? Baš ο svima. kako se barem čini. osobito Resp. sin Metidin. D u g o je to pripovijedati . niti dobar. K a k o bi o n d a bio b o g o m onaj tko je bez onih lijepih i dobrih? Nikako.rekoh. Po njemu se širi i sve p r o r o č k o umijeće svetišta u onih što se bave žrtvama i posveće­ njima i čaranjima. i z a o ? O n a pak reče: Ne ogriješuj se! Ili smatraš kako je n u ž n o da b u d e r u ž n o o n o što nije lijepo? V i š e od svega. Sto bi o n d a bio Eros? . Ali nisi li prihvatio da Eros z b o g nedostatka onih dobrih i lijepih žudi upravo za tim što mu nedostaje? Ta prihvatio sam. te u sredini budući upotpunjuje oboje. A b o g se ne miješa s čovjekom.rekoh ja. N e m o j o n d a na silu tvrditi kako je r u ž n o o n o što nije lijepo.reče. i Meno 99a.reče. i z m e đ u p a m e t i i neznanja. prostak. p r e m a m o j e m u g o v o r u .

a od majke nemudre i oskudne. budući da je i Afrodita lijepa. d o k za ostalo upotrebljavamo druga imena.vina nije u o p ć e bilo. strašan vrač.reče. drzak i napregnut. Ali ne čudi se .na to pitanje s p r e m n o o d g o ­ voriti. ako nisu ni mudraci ni neuki? No to je .rekoh ja. Istinu veliš . Smatrao si. kojima bi i Eros pripadao. a Eros je ljubav o k o lijepoga. nije ti se ništa čudno dogodilo. Jer. na zemlji vazda počiva­ jući i nepokriven. raskošno.r e k o h . No ako bi nas tko pitao: za č i m k o d o n o g lijepog je Eros. Što ljubi? I ja rekoh: Da mu b u d u . Ni oni neuki opet ne ljube mudrost. kao što to smatra mnoštvo.r e k o h ja. niti žudi m u d r i m postati . I niti je kao besmrtan po naravi ustrojen. Jer to je baš teškoća s neukošću: sebi se. ta. namislivši da z b o g svog siromaštva dijete s P o r o s o m napravi. ljubi d o b r a onaj koji ljubi. kad je u obilju. M u d r o s t je naime zacijelo nešto od o n o g najljepšeg. vazda neke lukavštine snujući. Jer jest j a m a č n o takav i tako postao Eros. Znaš da je stvaranje nešto m n o š t v e n o .n a k o n o n o g a pokušati podučiti. a jest i za o n i m lijepim.reče . neobuven i beskućnik. no oživljava p o n o v o po očevoj naravi. Držiš li dakle da je to htijenje i ta ljubav zajednička svim lju­ dima i da svi h o ć e da im dobra b u d u uvijek. imenujemo neki lik ljuba­ vi. No opet po o c u vrebač je na lijepe i dobre. Sokrate i D i o t i m o ? O v a k o pak j o š jasnije: onaj koji ljubi. Kao sin dakle Porosa i Penije.reče . kako mi se čini.reče . No kad je Eros takav. upitao: deder Sokrate. ljekar. niti žude m u d r i m a postati. Ta o n o ljubljeno i jest zaista lijepo. Stjecanjem dobrih dakle . izlučujući. Z b o g toga ti se. Sto ljubi? Da mu b u d u .r e k o h ja. imajući o n u majčinu narav. ili kako kažeš? T a k o . Penija nato.r e k o h ja. rodivši se na proslavi njena rođenja. ako v e ć baš svi o n a ista ljube i uvijek. a za neke ne? I sam se č u d i m . sada pak zamire. 134 135 . ta­ ko da niti je kad Eros siromašan niti je bogat. hrabar je.traži j o š ovakvo pitanje: što će mu biti time što bi mu bila dobra? Ne m o g u j o š nikako . žudan pa­ meti i vješt da je stekne. A o n o što si ti smatrao da je Eros. u ovakav je usud postavljen Eros: prije svega. Stoga j a m a č n o i postade Eros pratiocem i službenikom Afrodite. Jer bilo č e m u što prelazi iz o n o g koje nije u o n o koje jest sav u z r o k je stvaranje. nego sad u istome danu cvate i živi. Bit će sretan. j e r valjano zboriš. tuđinko. Nikada naime onaj tko ne smatra da mu što nedostaje ne žudi za o n i m što ne smatra da mu nedostaje. vješt lovac. ljubi lijepa.izašavši u vrt Zeusov pijan zaspa.rekoh ja. niti kao smrtan. mudrijaš.reče . sa- vršeno i blaženo. A P o r o s onda. držim. mudrost ljubeći kroz čitav život. tako da i radnje svih umijeća j e s u stvaranja i njihovi obrtnici svi su stvaraoci.r e k o h ja. N e g o .reče .sretni su oni sretni. opijen nektarom . činiti do­ statnim. Ali taj o d g o v o r .Penija i bijaše na vratima. Koji su o n d a D i o t i m o . prosuđujem li iz onoga što govoriš. ne budući lijep.rekoh ja . a budući ljubiteljem mudrosti da je između mudraca i neukoga. n e g o za neke k a ž e m o da ljube. Kao ovo. na vratima i po putevima pod vedrim n e b o m spavajući. No o n o koje ljubi. Eros učinio od svega ljepšim.već i djetetu jasno.kao kad bi netko. da oni između t o g obojeg. Istinu veliš. onakav kakvog sam ja izložila. .ne k a ž e m o da svi ljube. uvijek drug oskudice. Sokrate. I t o m e je pak uzrok rođenje njegovo: od oca je mudra i obilna. I što će biti t o m e k o m e bi bila dobra? To v e ć lakše m o g u odgovoriti . siromašan je vazda i daleko od toga da b u d e mladenački svjež i lijep. tako da je n u ž n o da je Eros ljubitelj mudrosti. I ja rekoh: N e k a b u d e dakle. i ujedno budući po naravi ljubavnikom oko svega lijepog.oni koji ljube mudrost. pridajući mu i m e cjeline: ljubav. a ne o n o koje ljubi.reče . Da je zajednička svima. n e g o je tvrd i suh. te ne treba uz to j o š pitati: zašto h o ć e da b u d e sretan onaj t k o h o ć e ? N e g o se čini da o d g o v o r tu ima kraj. da je Eros o n o koje je ljublje­ no. d o b r i m se umjesto lijepog služeći. leg­ ne uz njega i zače Erosa. K a o što? . S tim naime stoji ovako: Od b o g o v a nijedan ne ljubi mudrost. Narav je dakle tog demona. kako ti kažeš.jest naime -. niti ako je tko drugi mudar ne ljubi mudrost. koju korist pruža on ljudima? To ću te baš Sokrate . to i m a drukčiji lik. zamjenjujući. a i u pogledu mud­ rosti i neukosti u sredini je. A zašto Sokrate . dobar i pametan.

naša narav žudi rađati. T a k o onda i k o d ljubavi.reče o n a . Jer ljubav Sokrate nije za o n i m lijepim. 91a. i tijelom i dušom.reče . Ljepota je dakle pri rađanju boginja usu­ da i boginja poroda. ili u pogledu ljubavi k tjelovježbi. "1973 Λ1939/. No reći ću jasnije . Tome nasuprot stoji konstatacija G. M o ž e li se o n d a . onaj o k o m u z i k e i metra. Das Wesen des platonischen Denkens. Budući dakle da je to ljubav uvijek -.reče . No kazat ću ti . a o n o zlo tuđim. Svi izdavači. 34): Pokušaji da se emendira predano δολερός i križanje cijeloga pasusa ό μέγιστος και δολερός έρως παντί sadržajno pretpo­ stavljaju jedno puko logičko razumijevanje rečenice. Z b o g toga. 136 137 . 150 sqq. o n o u njemu prisutno b e s m r t n o : trudnoća i rađanje. Istinu kažeš . ljubavi. Krugera (Einsicht und Leidenschaft. Tim. N e g o za čim onda? Za Platonov nauk ο trudnoći duše i rađanju usp. osim ako bi t k o o n o dobro zvao vlastitim i svojim. I zaista se . bilj. str.znaš da se svejedno ne z o v u stvaraocima.reče o n a . No moja je priča da ljubav nije niti za po­ l o v i c o m niti za cjelinom.rekoh. ne kaže se da ljube. Sokrate. Najistinitije veliš . d o k je o n o lijepo usklađeno. A odatle je to da o n o koje je trudno i već nabreklo silan žar spopadne u okružju lijepog. 162. osim Hommela i Stallbauma. koje je smrtno. Kada pak ružnom. Ne vole oni. To je naime p o r o d u lijepom. O n o ružno je neusklađeno sa svime božanskim. Poglavito sva žudnja za o n i m d o b r i m i za t i m e da se b u d e sretan svima je o n a „najveća i najprevarnija ljubav" 5 .reče. reče ona . nego u lijepome. kao srodno i blisko ovdje izlo­ ženome. što nam ne izgleda osobito uvjer­ ljivo. ili u p o g l e d u ljubavi za m u d r o š ć u . ili u p o g l e d u stjecanja novca. i ja ne shva­ ćam. d o k se od cjelokupnog stvaranja j e d a n izdvojeni dio. iz­ danju svog komentara) izbacuju čak čitavu rečenicu. smatram. Gonetanje treba .da ljube i to da im o n o d o b r o bude? Riječ δολερός navela je interprete na mnoštvo prijedloga za emendacijom. još s Burvem Theaet.što to upravo zboriš. Ali za o n e koji se na svakojaki način njoj posvećuju. T r e b a dodati. Na koncu je od strane mnogih naprosto uklonjena iz teksta. To se n a i m e j e d i n o zove stvaranjem. n e g o imaju druga imena. Trudni su naime. dok Hug i Stallbaum (u 1. Dakle je ljubav .koji način bavljenja njome. zadržava i ne rađa. T a k o da b a š ništa nije što ljudi ljube do o n o d o b r o . N e m o g u ć e je pak da oni b u d u u o n o m e ne­ usklađenom. kako ti smatraš. Bury instruktiv­ no upućuje na Sapfino shvaćanje erosa. Phaedr. i ne bih te oblijetao upravo to učeći. d o k o n i koji se predaju i revno nastoje o k o n e k o g j e d n o g lika toga dobivaju i m e cjeline. A što? Ne treba li pridodati .Ali . i u kojoj djelatnosti mar i napor bi se zvali lju­ bavlju? Koje djelo se slučuje tim biti? M o ž e š li reći? Ali ne bih se doista tebi Diotimo — rekoh ja — zadivio glede mudrosti.tako naprosto kazati da ljudi ljube o n o dobro? Da . Ali rađati u r u ž n o m e ne može.rekoh ja. nego i da uvijek bude? I to treba pridodati. ne sluči li se.rekoh ja. te se kaže i da ljube i da su ljubavnici.j e d n o m riječju za tim da joj o n o d o b r o bude uvijek. i stvaraocima oni koji se drže t o g dijela stvaranja. Da li o n d a . druže. tako mi Zeusa . Izgleda mi kao da istinu zboriš . Ta sjedinjenje m u ž a i žene je rađanje 7 . naziva i m e n o m cjeline. od kojih jedva da i jedan zadovoljava. o n o svoje. Ili se tebi čini da je? M e n i b a r e m ne. b u d u ć i da su ljudi skloni dati si i n o g e i ruke odsjeći. Frankfurt am Main.rekoh.kazuje neka priča da ljube oni koji traže svoju drugu polovicu.reče . A to je stvar božanska. da je to baš dobro. ozlovoljuje se i ožalošćeno skuplja se u se te odlaže.reče . i to je u živome biću.kaza ona.rekoh ja . niti ih se zove ljubavnicima. već u sebi držeći p l o d s t e š k o ć o m ga nosi. ako im se čini da su im škodljive.i da ne samo da bude. j e r o n o golemih m u k a rješava o n o g a tko nosi. suglasni su u izbacivanju ove rečenice kao besmislene glose.rekoh ja. 251a sqq.. kad se god o n o koje je trudno prim a k n e lijepom udobrovoljuje se i biva radošću obliveno te ostavlja p o r o d i rađa. svi ljudi i tijelom i d u š o m 6 i kad dospiju u neko doba starosti.

Bury i ostali označuju μνήμην interpolacijom. A od toga je još neobičnije to da i znanja ne samo što nam jedna nastaju a druga propadaju te^nikada n i s m o ^ s j ^ i j u j j o g l e d u znanja. 1968.o n i m čime duši pristoji da b u d e trudna i da rađa. znajući da trebam učitelja. I ne samo u pogledu tijela. boli. budući da se i u o n o m e vre­ m e n u u kojem se za svako pojedino od živih bića kaže da živi i da je isto . i cjelokupnog tijela.. žudnje. Na taj se naime način spašava sve smrtno. svaka od tih nisu u pojedincu nikada ta ista. str.reče . nego time da o n o odlazeće i stareće ostavlja za s o b o m drugo_novo. Sve me to dakle poučavala. k a k o sma­ traju. a ponešto gubeći. i za to umrijeti.koji su trudni tijelom posvećuju se više ž e n a m a i s njima su u ljubavi. time da ostavlja za s o b o m drugo mlado umjesto starog. tako da se čini istim. i mesa. 131): . sjećanje i_sreću za b u d u ć e vrijeme. i koliko su bolji toliko više. 138 139 . ako to ne shvatiš? Ali zbog toga sam Diotimo." Za razliku od gotovo svih rukopisa. prvo oko m e đ u s o b n o g sjedinjavanja. iz onoga u č e m u smo se složili. i tijelo i sve ostalo. Jer o n o što je nazvanolnišljenjem. proglašujući je „ili umetnutom ili iskvarenom". New Haven and London. nego i u pogledu duše.da ljubav po naravi jest o n o o k o čega s m o se više puta složili. strahovi. rađanjem djece namičući sebi. smatrao bi netko da to čine iz predumišljaja. No iz kojeg uzroka su životinje tako ljubavno raspoložene? M o ž e š li to reći? I ja p o n o v o kazah da ne bih znao. i j o š više n e g o u tijelima . . Oni . p o p u t onih savršenih sofista. te j e d n o m zapita: Sto držiš Sokrate da je u z r o k tej^ubavi i te žudnje? Ili nisi opazio u kakvo izuzetno stanje dospijevaju sve životinje kada žude rađati.n e g o držim da z b o g vrline besmrtne i z b o g takva slavnoga glasa svi sve čine. reče: Znaj d o b r o Sokrate. i dobara potrošiti. naslade. Jer pogledaš li ako hoćeš baš častoljublje ljudi. M o ž e pak j e d i n o time. rađanjem. ako već ljubav jest za tim da joj o n o dobro bude uvijek. Smatraš li ti . a druga propadaju. tad se ne čudi. No zašto baš za rađanjem? Jer rađanje je vječno i besmrtno. Neka b u d e . kako upravo rekoh.Za rađanjem i p o r o d o m u lijepom. te kako su spremne za njih se i boriti.da bi Alkestida bila umrla za Admeta.i m a o n o s m r t n o udjeFa u besmrt­ nosti. bolujući sve i ljubavno raspoložene. 254. krvi. N e g o reci mi uzrok i za to i za sve drugo od o n o g a o k o ljubavnih stvari. Jer besmrt­ nosti radi prati sve mar za njim i ljubav. ako i jest.su u duši trudni. da nisu smatrali kako će besmrtno^ biti sjećanje na njihove vrline. Jer o n o b e s m r t n o ljube. nikada ne imajući u sebi o n a ista. ili da bi Ahil bio u m r o nakon Patrokla i da bi vaš K o d r o bio u m r o prije svoje djece z b o g kraljevstva. k tebi i došao. te da su z b o g toga pripravni opasnostima prkositi j o š i više nego z b o g djece.reče. Ne nalazimo dovoljno razloga za izbacivanje riječi μνήμην. a i drugo sve čineći? Sto se ljudi tiče. u z e o u obzir. A k o dakle vjeruješ . i napora svakojakih podnijeti. kao o n o božansko. svojstva. što ga mi sada i m a m o ? Daleko od toga da ne . Jer tu na isti način kao i tamo smrtna narav traži po j n o g u ć n o s t i jia_bude i uvijek i besmrtna. Dobro upozo­ rava S. kostiju. i u po­ gledu kose. Zaborav je naime odlazak znanja. ne time da je u potpunosti isto. Ta n u ž n o je zajedno s dobrim žuditi i za besmrtnošću.reče. Rosen (Plato's Symposium. čudio bi se besmi­ slenosti o n o g a što sam rekla kad ne bi spazio.reče . kako čini Bury. a mišljenje stvarajući opet n o v o p a m ć e n j e 8 umjesto o n o g odlazećeg spašava znanje. a zatim i oko prehrane o n o g a rođenog.rekoh ja. i dati se glađu mučiti ne bi li ih nahranile. uistinu s tim tako stoji? I ona. A ja čuvši g o v o r zadivih se i rekoh: Da li. A ona reče: Misliš li o n d a ikada postati vještakom o k o ljubavnih stvari. tako je nazvano kao da je znanje odlazeće.tako ipak naziva istim. Ta svakako . i one na zemlji i one koje lete. d o k o n o b e s m r t n o d r u g o m 9 . Iz t o g je razloga n u ž n o da ljubav jest i za besmrtnošću. onda je takva da savršeno izražava smisao pasusa. Oni pak koji d u š o m . besmrtnost. bilj. slabije s jačima. mnijenja. i umrijeti. kao smrtnome.ta ima zaista_i qnih_koji. kako su strašno opsjednuti ljubavlju da b u d u slavnoga i m e n a i da „glas steknu besmrtni za vječita v r e m e n a " . Bury bez jakog opravdanja inzistira na Creuzerovu čitanju αδύνατον umje­ sto άθάνατον. kakvo s a m o bijaše/ T o m d o s k o č i c o m Sokrate . najmudrija D i o t i m o . već vazda n o v i m bivajući. već j e d n a nastaju.kako se netko od djetinjstva zove istim sve d o k ne postane starcem . te starijih i novijih izdavača.reče . kada je govorila ο ljubavnim stva­ rima.reče . nego i j e d n o pojedinačno od znanja isto to zadešava. ćudi. N e m o j se dakle čuditi ako po naravi sve cijeni svoje p o t o m s t v o .

na mo­ ćan ocean ljepote koji se prostire pred njim. te rađati takve govore. ne z n a m da li ćeš biti sposoban. Onaj naime . slijedeći Asta. Particip θεωρών treba shvaćati s prethodnim. i postojaniju ljubav. ako treba slijediti o n o po izgledu lijepo 1 0 . tu ojačavši i narastavši. velika b e z u m n o s t ljepotu na svim tijelima ne držati j e d n o m i istom. qui iuvenes reddant meliores. s njime zajedno othra­ njuje o n o r o đ e n o . milujući djetinju ljepotu n e k o g čovjeka ili j e d n o g a posla. držim. hoće izbaciti riječi και ζητεΐν. d o k z b o g o n e ljudske ni­ jedno. kao navodnu „ineptum glossema". Sokrate. plemenita i darovita. Vrlo lijepo objašnjava Bury: Parabola sugerira da se promatrač. tako da će smatrati kako je o n o lijepo u okrugu tijela nešto neznatno. te (c) kao ljepota osjetilnih likova (Vermehren. Rettig. i zahtijevati i h 1 1 . koliko god najviše možeš. uvijek jest i niti nastaje niti pro­ to έπ' εϊδει καλόν tumačilo se dosad na tri osnovna načina: (a) kao lijepo u ideji (Schleiermacher. K a d je opet o v i m n e t k o u duši trudan j o š iz djetinjstva. 140 141 . No za o n a krajnja i najviša posvećenja. kojemu je ime razboritost i^pra^ vednost. Zeller). sed etiam aliunde quaerere et investigare eiusmodi sermones.A što joj pristoji? R a z u m n o s t i ostalu vrlinu.tko na pravi način ide na tu stvar treba da j o š kao mladić p o č n e salijetati lijepa tijela. t o m e se obojem iznad svega priklarijati^smjesta u o d n o s u s tim čovjekom obiluje g o v o r o m ο vrli­ ni i ο t o m e kakav' treba da b u d e dobar čovjek i č i m e da se bavi. A ako h o ć e š djecu koju je Likurg za s o b o m u L a k e d e m o n u ostavio. te da vidi kako je to sve sebi srodno. tražit će. spominjući ga se prisutan i odsutan.pozornost upraviti. te kako je. slijedi li ih tko na pravi način. A ponajveće i od razumnosti ljepše je zasnivalaštvo o k o država i naseobina. Posve nepotrebno Bury. tako da ti takvi imaju m n o g o veće uzajamno zajedništvo od one o k o djece. Bury). trudan budući. kakvi bi mladiće boljima učinili. i to prvo da. robujući slab i sitničav. njime zadovoljiti. čega su roditeh'i i svi stvaraoci i oni od obrtnika za koje se kaže da su pronalazači.reče . Lijepim se tijelima priklanja dakle više n e g o ružnima. talem amatorem non modo ipsum parere quasi et ex se procreare. Ti me p a k pokušaj pratiti. idući već kraju ljubavnih tajni. te da gledajući već spram m n o g o g lijepog nikad više ne bude. te kad dospije d o b a žudi v e ć p o r o d a imati i rađati. b u d u ć i da su takvi. te ako se u njima nahodi du­ ša lijepa. da bi bio prisiljen opet motriti o n o lijepo u poslovanjima i u zakonima. motreći o n a lijepa i j e d n o za drugim i na pravi način. pa ma i imao slabašan stas. a one snažne ljubavi za j e d n i m da se okane. smatram. i drugi muževi posvuda drugdje. (b) kao ono lijepo po vrsti (Wyttenbach. No kazat ću ti . okrenut prostranoj pučini lijepoga i m o t r e ć i 1 2 . ne sagleda neku j e d n u znanost. Dotičući naime. bude li netko dolične duše. i takav. Shvativši to pak. te. Stallbaum dobro obrazlaže zadrža­ vanje riječi: Diotima hoc dicit. prvo. dostigavši vrhunac uspona. kao sluga. radi kojih i jesu sva ova. I svatko bi vi­ še volio da su mu se takva djeca narodila nego o n a ljudska te ogledavajući se na H o m e r a i Hesioda i druge dobre pjesnike za­ vidi im koje p o t o m k e za s o b o m ostavljaju. ljubi j e d n o tijelo i tu rađa lijepe g o v o r e . iznenada će ugledati nešto čudesno. T k o je naime dovde prema ljubavnim stvarima odgojem do­ veden. obilazeći. Stallbaum. zadivljen. N a k o n poslova da ga vodi k znanostima. pri j e d n o m e . r e c e _ i spasitelje L a k e d e m o n a i takoreći Helade. Njima se v e ć i m n o g a svetišta podigoše z b o g te takve djece. da se premjesti u stanje ljubavnika svih lijepih tijela. pa se prihvaća toga da ga odgaja. Hug. dok mu taj prizor krijepi dušu i pokreće ga na to da iz sebe iznosi mnoštvo dubokih misli.i neću ništa svojom voljom ispustiti. koja je toga tu lijepog. jer u r u ž n o m neće nikada roditi. b e s m r t n u slavu i u s p o m e n u pribavljaju. o n o lijepo u č e m u bi rađao. o n o koje. vodi li ga pravo onaj koji ga vodi.reče . radi čega upravo i bijahu svi oni prethodni napori. budući da su ljepšom i besmrtnijom djecom zajednicu osnovali. m n o g e lijepe i veličajne go­ vore i misli porađa u nezavidnoj ljubavi za mudrošću. da vidi opet ljepotu znanosti. li­ j e p o g i s njim općeći porađa i rađa o n o čime je davno zatrudnio. samo o n o . Hommel). prezirući je i držeći sitnicom. sve dok. b u d u ć i b o ž a n s t v e n . A nakon toga da ljepotu u dušama smatra vrednijom od one u tijelu. tako da će se. kojima sebi. A pokušaj mi . Treća solucija izgleda nam daleko najuvjerljivija. a ne sljedećim riječima.reče . koji su svakojakom v r l i n o m rađali. kako u H e l e n a tako u barbara. U ove dakle ljubavne tajne m o ž d a bi i ti Sokrate b i o posvećen. Na cijeni je u vas i Sol o n z b o g rađanja zakona. koji su m n o g a i lijepa djela na vidjelo iznijeli. nego da. na­ rav lijepog. p o t o m da sam shvati kako je ljepota na bilo kojem tijelu o n o j na d r u g o m e tijelu sestra. okreće unaokolo i motri. budeš li sposoban. ljubiti ga i ο njemu se brinuti.

„argument" (Gomperz. 226. Rettig ovo drugo zna­ čenje brani i obrazlaže riječima: Ideje nisu puki pojmovi. odnosno Diotiminom. potrebno će biti prethodno na vidjelo iznijeti istinu grčkoga iskustva Erosa. lijepim dječacima i mladićima. XIX.) Kršćanski. dok motri samo o n o lijepo. pri čemu je s pravom i manje-više jednoglasno Arj_>t_)iaiiQy govor pre­ poznat kao od sviju ostalih bitno različit i svojom tragičkom osnovnom crtom srodan Sokratovu. ili na zemlji. « . A kad tko. a sva ostala lijepa kao da u t o m e na neki način imaju udjela. u neku ruku ružno.da bi loš bio život čovjeKao i uvijek. i od dvojih na sva tijela. Hamburg. §1. p o č n e samo o n o lijepo sagledavati. χωριστού. Stevvart. konačno i ponajprije upravo bezdano neiscrpiva slojevitost smisla čine taj spis upravo jedinstvenim. od j e d n o g na dva. spram Sokratova. a p o t o m nije u neku ruku lijepo. 82) da se precizno značenje od λόγος mora uvijek odrediti iz konteksta svake pojave termina. Tumači se uglavnom ili kao „rasprava". nego samo po sebi sa s o b o m jednoliko uvijek buduće. a ondje ružno.reče smatrali kad bi nekoga zapalo da vidi samo o n o lijepo. ili kao „pojam". a n e k o m e ružno. dragi Sokrate. ne jesti i ne piti. te tako na cilj stigavši spoznati samo o n o koje jest lijepo. Neki problemi interpretacije Dijalog Simpozij nedvojbeno pripada nekolicini vrhunskih postignuća ljudskoga duha u oblasti pisane riječi. kao u živome biću. kad bi to bilo moguće. Umijeće dramatske gradnje djela. krasota izraza. spram ovoga pak ružno. niti neki z b o r . a ja ostah uvje­ ren. bilj. ili u drugome. Zeller). te sam cije­ n i m ljubavne stvari i osobito oko njih nastojim. Fedre i vi ostali. onda njemu. /- 142 143 . ako ga ikada ugledaš. ili na nebu. renesansno-trubadurski. niti drugo što u č e m u tijelo ima 13 udjela. neće činiti da jest po zlatnome nakitu i haljinama. i drugima preporučam. Sto­ ga dakle tvrdim kako svi ljudi trebaju cijeniti Erosa. m o ž d a bi se i dotaknuo cilja. U svrhu osvjedočenja ο tome dovoljno je jednom s originalom samim uspo­ rediti naprimjer onaj povijesno toliko utjecajni renesansni pokušaj Marsilia Ficina da filozofijsku sadržinu Platonova dijaloga prenese svome vremenu (Usp. . Van tog obzora ostaje Platonova riječ bitno neshvatljiva u svojemu vlastitu smislu. i od nauka ići na k o n c u na onaj nauk. Sto bismo onda . .R. b u d u ć i da se dotiče istine? A o n o m e tko porađa istinsku vrlinu i othranjuje ju pripada da bude b o g u m i o te. gledajući o n o lijepo o n i m čime ga se m o ž e gledati. a ne ispunjeno puti ljudskom.reče . Izvorni grčki religijsko-mitologijski obzor. niti pak budući u ne­ č e m u drugom. niti raste niti opada. Hoće li ga se pak jednom hermeneutički iznova probuditi i prisvoji­ ti. i od poslova na lijepe nauke. pravo. te odno­ su sviju prethodnih. To je dakle. kao da je n e k o m e lijepo. ako u o p ć e kojem čovjeku pripada da bude besmrtan. romantički pojam ljubavi povi­ jesno izrastaju iz svaki put bitno novog i drukčijeg tumačećeg sučeljenja s naukom iz Simpozija. niti ovdje lijepo. Bluma u uvodu paralelnog izdanja Ficinova 2 djela: LIber die Liebe oder Platons Gastmahl. a tada ne. Pri dosadašnjim tumačenjima ponajviše je pozornosti bilo posve­ ćivano međusobnom odnosu svih u Simpoziju izloženih govora. savršenost kompozicije. Niti će mu se to lijepo poka­ zivati kao neko lice. međutim. kao i svakog pojedinog od njih. od onoga u Hesiodovoj Teogoniji pa do rane grčke lirike. i od lijepih tijela na lijepa poslovanja. reče tuđinka iz Mantineje. npr. koji nije nauk nečega drugog do samog o n o g lijepog. bojama i m n o g i m drugim smrtnim tričarijama.da će ga j e d i n o ondje zapasti da. . tako je i ovdje teško razumjeti i izložiti upotrebljenu riječ λόγος. čovjeku vrijedan življenja. ako uopće igdje. nego samo motriti i zajedno biti. Jer to je baš na pravi se način dati na ljubavne stvari. već da samo o n o božansko lijepo jed­ noliko m o ž e sagledati? Zar držiš . porađa ne slike vrline. nego istinsku. . str. ili od drugog biti k njima vođen: započinjući od ovih lijepih radi samog o n o g lijepog uvijek se uspinjati. unu­ tar kojega Platonova izvođenja tek zadobivaju i zadržavaju svoj pravi vlastiti smisao. Općenito valja. str. one su štovi­ še egzistencije. pritom je nužno sve više bivao potisnutim i zaboravlje­ nim. kao stepenicama se služeći. 1984. koliko sam god za to sposoban.pada. ku koji bi o n a m o gledao i koji bi o n i m čime treba m o t r i o i s time općio? Ili ne pomišljaš . kao i mnogi drugi. koje sada d o k gledaš uzbuđuješ se i spreman si. na umu držati dobru uputu Rosenovu (isto. O n o ti se. niti ruke. niti tada da. T a m o je život.reče . odlazeći od ovih tu p u t e m prave ljubavi spram dje­ čaka. \ . te i sada i uvijek hvalim m o ć i junaštvo E r o s o v o . ljubimce gle­ dajući i uvijek s njima općeći. sud P. tako da kad ta ostala i nastaju i propadaju o n o niti što većim niti ma­ njim biva niti što podnosi. A uvjeren pokušavam i druge uvjeriti da za tu stečevinu ne bi ljudskoj naravi nitko lako našao boljeg saveznika od Erosa. čisto i nepomiješano. kazala Diotima. te uvjeti bitka i bivanja stvari osjetilnoga svijeta. kako se izražava Aristotel. budući da se slike ne dotiče. niti neka znanost. niti spram o n o g a lijepo.

Critical Notes and Commentarv by R. zatim napuštanju tog jednog i otvaranju žudnje za cjelinu drugog svega takvog. pri čemu je jasno da takva vrsta „dileme" na­ prosto ne dopire do onoga bitnog u djelu. Bury. pa onda i takozvanih nižih očitovanja duševnosti. kako to pretežno smatraju interpreti? No zašto je onda Platon ne bi i nazvao „idejom"? I kako se onda odnosi naglašena jedincatost te „naravi" spram nužne mnoštvenosti ideja? I u kakvu odno­ su stoji ta „narav" spram „ideje dobra"? Da li je s njom u osnovi isto­ vjetna. pa zatim cjelini onog što se može i mora znati. Second Edition. zajedno s tome pripadnim temeljnim ugođajem opušte­ nosti za tajnu smrti.dakako ne u vri­ jednosnom nego isključivo „ontologijskom" smislu . naime mišljenje. 144 145 . §7.takav korak nije još ni od koga pokušan. čime onda biva znatno -ublažen i donekle prevladan temeljni stav Fedona ο načelnoj i nužnoj odijeljenosti pravog i istinskog bića od svega postajućeg i propadajućeg. Pri svemu je tome od izuzetnog značenja uvidjeti kako u tom stupnjevitom erotičkom usponu valja sagledati jedan. potom k cjelini navada i obi­ čaja. kao njegov konačni cilj i mjesto smirenja? Da li je u jedinstvenom veličajnom opi- su tog konca sveg „posvećenja" pod „čudesnom naravi lijepog" mišljena ustvari „ideja lijepoga". Da li je onda ono što Platon naziva „idejom" prisutno ipak ba­ rem na koncu mučnog erotičkog uspinjanja pravoga filozofa. 1884. kao oličenje autentične filozofijske egzistencije. Hug: Platons Svmposion. smatrao Natorp? Na ta teška pitanja odgovoriti se može tek iz produbljena studija cjeline Platonovih spisa. uopće ne pojav­ ljuju. spoznaja i znanje u cjelini. The Symposium of Plato. S pravom su kasniji neoplatoničari. S visokom mjerom uvjerljivosti ukazano je na to da cjelinu spisa vodi i upravlja Platonov pokušaj odlučnog filozofijskog suprotstavljanja samome načelu ranoga grčkog prosvjetiteljstva i umijeću (τέχνη) kao nje­ govoj biti. Halle. to se ovdje pokušava sadržajno pro­ misliti i izložiti putem analize praizvorne moći „ljubavi". iUO. koji više nije nikakav logos i ni­ kakva znanost.§2. Možda se može štoviše reći da je upravo u tome sadržana i glavna. čime je smjesta na neki neobičan način na­ puštena i sama oblast ο kojoj je riječ. počevši već s Plotinom samim. mitsku sliku „Penije". cjelini onog praktičkog. Mnogo se raspravljelo i ο tome da li je prava i središnja tema dijaloga ljubav. Unutrašnje načelo tog uspinjanja sadržano je u žudnji i sjedinjenju s jednim. Odatle i osnovna karakteristika odlomka koji smo preuzeli u pri­ jevod: u njemu je mišljena i do riječi dovedena temeljna narav vremenitosti i prolaznosti svega živog. §5. Leipzig. 2 1932 ( x 1909). Od izuzetne je važnosti i Diotimin opis pravoga puta erotičkog uspinjanja. Ono što je tamo bilo tek naslućeno i nagoviješteno pod imenima „pri­ sustvovanja" i „zajedništvovanja". Ono što Sokratov govor iz osnove razlikuje od svih prethodnih jest uvid i spoznaja bitne i posvemašnje negativnosti . nego i ono za što bi se inače moglo u Platona očekivati posve suprotno. razumijevali kao unaprijed miš­ ljeno isto ono što se potom od Aristotela naovamo u filozofiji i metafizici naziva „materijom". §6. §3. pa tako i u ovome središnjem. tako reći jedina tema cjelokupnoga djela. oskudne Erosove majke. ili pak sam Sokrat. u značenju neodre­ đene beskonačnosti svega. Rettig: Platons Symposion. na zasnivanje svega što biva na jednome zajedničkom korijenu i izvoru. Jednako je tako uvjerljivo uočena i prikazana različnost spram Fedona. njihova „ukidanja". Smisleno dovesti u vezu tu ovdje naznačenu pranapetost borbe jednog i onog „drugog". te potom opet u Politeii. na erosu samom. sadržana ponajprije u tome što ovdje u Simpoziju od samoga početka sve cilja na jedinstvenost i cjelinu svega. §8.sadržane u naravi ljubavi.G. te nadomještanja uvijek „višima".F. odnosno Eros. Mnogim je tumačima krajnju zbunjenost izazivala činjenica da je ovdje ne samo cjelina tjelesnoga. ona je nužno i neuklonjivo prožeta ništavilom. Kao žudnja. Edited with Introduction. koji ovdje prerasta u strast začinjanja i rađanja. Cambridge. elementarno-egzistencijalni analogon onome istome što je ranije u Fedo­ nu. od onog tjelesnog k duševnome. §9. kako je npr. s onim i danas još jedva shvaćenim zagonetnim poznim naukom Platonovim ο Jednom i Neodređenome dvojstvu kao dva­ ma osnovnim počelima svega . Neće stoga biti toliko začudno da se ideje i sam nauk ο idejama u tekstu čitava dijaloga.R. Važniji konzultirani komentari: G. da tako kažemo. bez ostatka izru­ čeno neumitnoj ništećoj moći vremena i prolaženja. sve do Jedinog nauka" samog. izloženo kao tek spoznajni postupak uza­ stopnog postavljanja „hipoteza". Tek iz sagledavanja obih tih momenata u njihovoj je­ dinstvenosti dobiva se neko bliže iskustvo toga što je Platon zvao filozo­ firanjem. 1876. (Kriiger) §4. 2 A.

Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. zaista. Ta potanko razlaganje o c a isplatit ćeš u cjelini drugi put. gorljivo nastojeći a sramoteći se zapravo. kako to da v a m ga ja u z m o g n e m kao d u g otplatiti. to pustimo zasad. Ta zadovoljit će nas ako. Ali samo da ne b u d e m nesposoban. Htio bih. kao što si ο pravedno­ sti i umjerenosti i o n o m e ostalom razložio.reče on. rekoh ja. tad se o k a n i m o . krivi račun kamata polažući. rekoh ja.Iz djela Politeia (VI 506d2 . reče on. Kažemo. N e g o . Ne prije no što se složimo. i samo d o b r o . to mi se pokazuje v e ć i m no što je p r e m a prisutnome zaletu m o g u ć n o . Ali oprezni budite. Bit ć e m o na oprezu. ako je i v a m a drago. No i samo lijepo. druže. N o . M n o g a lijepa. sa­ mo što jest zapravo o n o D o b r o . podsmijeh zaslužio. i na taj način oko svega: o n a koja s m o tada kao m n o g a postavili iznova opet 147 . taj Glaukon. N e g o . da vas ne bih kako nehotice zavarao. ο vi blaženi. a ako ne. to sam voljan kazivati. i da ne bih. Sto to? . i svaka pojedina. rekoh ja. T o m v s IV. a i drugdje v e ć m n o g o puta kazivano. I m e n e će dakako. ali ne kao sada samo kamate. reče. ne samo da tek tako k a ž e m o da J e s u " . Prijevod. Izvornik: Platonis opera. ne odstupaj. što se p o r o d o m D o b r a pokazuje i njemu najsličnijim. No pohranite sada dakle te kamate i p o r o d samog Dobra. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Za Zeusa Sokrate. No kazuj. Ο χ ο η ϋ 1972 ( 1 1 9 0 2 ) . kazuj samo. i te kako zadovoljiti. upravo pri k o n c u budući. rekoh. reče. p r e m a m o g u ć n o s t i .VII 5 2 l b 11). i m n o g a dobra. tako i to da ga vi sebi na njegu pohranite. nego ih i razlučujemo go­ vorom. jer dostići o n o upravo što mi se sad čini. i vi se prisjetite na o n o u o n i m a pređašnjima rečeno. j e d n a k o tako razložiš i ο Dobru.

ipsum bonum. A nije li i m o ć koju ima stekao od njega. zapazio tvorca osjetila. . Ali zaista. and call it the essential so-and-so. ujarmljeni su j a r m o m od svih sjarmljenja časnijim. O n o dakle što niti samo za sebe nije neznatno. „shodno". da ni drugim m n o g i m .u skladu s" idejom). koliko je daleko najsavršenijom stvorio m o ć da se gleda i b u d e gledan? Ne baš. odlučuje se on da umjesto κατ' ίδέαν čita και ίδέαν. I o n a prva k a ž e m o da se gledaju. U riječima κατ' ίδέαν (= „prema". što paleografski svakako nije neodrživo. ut quae una sit." No.So likewise a Beautiful itself. ali se ne misle. Kojeg onda od b o g o v a na nebu m o ž e š označiti u z r o k o m o n o g a čega svjetlo n a m čini oči ponajkrasnije gledati. upravo ono naime što Platon inače naznačuje izrazima zajedništvovanja. ukoliko nije nečasno svjetlo. A nije li vam zacijelo vid spram tog b o g a po n i k n u ć u ustrojen ovako? Kako? Vid nije sunce. aliaque per se spectata. ei ούσίαν tribuimus. and a Good itself and similarlv about ali which we formerlv took (or 'postulated') as many: reversing our procedure (πάλιν αυ). Ta očito je da pitaš za b o g a sunca. daleko od toga da bi bilo nečasno. kao što će i boje biti nevid­ ljivima. i s l u h o m o n a koja se slušaju. reče. nennen wir jedeš das. doista. D a b o g m e da nije. Ο o n o m e upravo što ti nazivaš svjetlom. a niti o n o u č e m u obitava. was ist. reče. i onaj koji ih ima p o d u z m e da se njime posluži. Stallbaum pak razumije ovako: „Ipsum pulchrum. a i boje su prisutne u o n o m e što se gleda.postavlja­ jući. Daj ovako ogledaj. rursus secundum cuiusque speciem ponentes. međutim čini da Adam ovdje promašuje ono bitno Plato­ nova filozofiranja. K u d i kamo. believing that there is but one. no ne gledaju. reče.p r e m a jednoj ideji za s v a k o 1 . odvojeno od toga. 148 149 . Č i m e dakle od nas samih gledamo o n a koja se gledaju? V i d o m ." Ovo tumačenje očigledno podrazumijeva jedno εν kao objekt od τιθέντες. r e k o h ja. smatram. kao što se uostalom i tumačenja međusobno bitno razilaze. Istinu kazuješ. Schneider tumači i prevodi ovako: „Und dann ein schones selbst und ein gutes selbst und so bei allem. sadrži se sva tajna sveze osjetilne i mislive oblasti. rekoh ja. jednom mnoštvo bića a drugi put. A ne zapažaš li da vid i o n o vidljivo j o š trebaju? Kako? A k o i jest neki vid unutra u očima. reče. prema Platonu. b7. n a z i v a m o t o „ o n o koje upravo j e s t " svako. navlastito za to samo po niknuću ustrojen. Ili ti imaš neku za reći? Ja ne. znaš da ako ne pridođe treći rod. koje treće ako ne pridođe onaj neće slušati a ovaj n e ć e biti slušan? Ne trebaju nikakav. Naime. A ο č e m u to govoriš? .reče. baš posve. ne postavljamo mi. prisustvovanja.. T a k o je. tad vid neće ništa vidjeti. Tako polučuje ovaj smisao: . oponašanja i si. Da li sluh i glas j o š trebaju drugi neki r o d za to da bi onaj slušao a ovaj bio slušan. ά τότε ώς πολλά έτίθεμεν ne može nikako značiti „per se spectata". Da li si onda. A držim zaista. učestvovanja. nego baš jedno te isto biva jednom postavljeno kao mnoštvo a drugi put opet kao jednota. kao i to da b u d u gledana o n a koja se gledaju? Istoga o n o g kojega i ti i drugi. jednu ideju. wiederum eins nach der angenommenen Einheit des Begriffs eines jeden setzend." Nama se. Zar ne. a što nazivamo o k o m . we postulate also one Idea of each. Bu­ dući da ga ne zadovoljava ni jedna od ponuđenih i predloženih moguć­ nosti kako da se te riječi razumiju. ove ideje p a k da se misle. naime osjetilo gledanja i m o ć biti gledan. Prijevodi ove teške rečenice odreda su neprecizni. rekoh ja. no za to dodavanje nema u grčkome tekstu dovoljno os­ nova. verum eius naturam designamus s. reče on. r e k o h ja.. i ostalim osje­ tilima sva o n a osjetiva? Dašto. Ali je j a m a č n o najsuncolikiji. niti on sam. reče. Adam nalazi nerješivu teškoću u riječima κατ5 ίδέαν μίαν τιθέντες. ma koliko da jesu i ostaju vazda zagonetnima. ništa takvo ne treba. reče. was wir dort als vieles setzten.kao da o n a jest j e d n a . Svakako. da ne r e k n e m ni jednoj moći. od organa oko opa­ žanja. kao izljev udijeljenu? Doista.

reče. No ovo . naziranja gore i dolje prekrećući. ako pruža znanje i isti­ nu. tad i pomisli to i spo­ zna i pokazuje se da i m a uma. Tu lekciju Asta i Stallbauma pridodajemo Adamovu tumačenju. διανοοϋ je lekcija najboljeg rukopisa (cod. Bože sačuvaj. Adam i Burnet. pravo ćeš smatrati budeš li. nadalje. rekoh ja. ali jest njegov uzrok. a samo je ljepotom nad njima. n e g o se prvorodstvom i m o ć i izdiže j o š s o n u stranu jestva. naime spoznaja i istina.Ne biva li. biva opet od njega gledano. smatrao da je to drugo od njih. te Ast i Stallbaum nakon njega. is what I would have you call the idea of good: and this you will deem to be the cause of knowledge and truth so far as the latter is known. Nepojmljivu ljepotu kazuješ. tako ovdje ideja dobra. što su bili držali svi izdavači do Bekkera. n e g o treba ustrojstvo D o b r a cijeniti j o š odličnijim.quae" ne može nikako biti prijevod od ώς. no D o b r o m smatrati bilo koje od toga dvoga nije pravilno. da μέν. čita s van Heusdeom γιγνωσκομένην. te uko­ liko nije spoznavana itd. od njega samog gledano? T a k o je. Schneider. e4. ώς γιγνωσκομένης ne može nikako značiti „utoliko ukoliko je znana". tako da sporni dio rečenice poprima ovaj smisao: premda shvaćena od znanja i stoga u određe­ nome smislu njemu podložna. gramatički gledano. niti suncolikim. tad nazire i slabi vidom. Uz to. na ona koja obasjava sunce. Kako? Reći ćeš. i koje o n o m e koji spoznaje podaje m o ć . Razloži mi dalje. Kao što tamo sunce. premda doduše nije vid. Schneider. Ficinus prevodi: „veritatis. reče on. Parisinus). ima δια νου. rekoh ja. Najveća je njena teškoća svakako u onom ώς γιγνωσκομένης μέν διανοοϋ. prvo. Na j e d n a k način i o n o duše ovako misli: kad god se upravi na o n o što obasjava i istina i o n o koje jest. ostaje neobjašnjeno. dok D o b r o nije jestvo. Hermann. Hermann i Jowett-Campbell interpretiraju rečenicu na is­ tovjetan način. reče. o n o postajuće i propadajuće. διανοεΐσθαι teško da može biti upotrebljeno s participom (ούσαν) bez ώς. quae per intellectum percipitur".. da oči. te se naprotiv čini da nema uma. u naj­ manju ruku. Osobita je potvrda ove interpretacije u tome što ona jedina daje smislenu paralelu za 508b9-10. slabe v i d o m i pokazuju se skoro slijepima. Grupa rukopisa. To n a m je dakle reći. to oboje. i sunce. which imparts truth to the things that are known and gives to the knower the power 150 151 . mada kao od u m a spozna­ vana. Ta kako bi bilo? Reći n a m je dakle da i o n i m a što se spoznaju jest od D o b r a n a z o č n o ne samo to da bivaju spoznavana. d o k samo nije postajanje. da koje o n o D o b r o rodi srazmjernim sebi. nego i o n o biti i jestvo njima je od njega nazočno. A budući da je u z r o k o m znanja i istine. već na ona kojih mjesečina. teško je iz cjeline Platonove filozofije prihvatiti stav da je ideja dobra uzrokom istine tek ukoliko ova biva spoznavana. pristajući u sve­ mu ostalome uz njega. Znaš li. radije ovako j o š ogledaj njegovu sliku. držim. dobrolikim cijeniti. Sam Adam odlučuje se na jednu emendaciju: namjesto γιγνωσκομένης. d e m o n s k o g li nadilaženja! of knovving. Pa kao što tamo doduše jest pravilno svjetlo i vid cijeRečenica koju su Ast i Stallbaum skoro čitavu htjeli kao glosu is­ ključiti iz teksta. To bi. koje onima što bivaju spoznavana pruža istinu. koju su prihvatili Bekker. Jovvett-Campbell prevode: „This then. međutim. ideja dobra je (budući uzrokom obojeg) ljepša nego znanje i istina. to reci da je ideja dobra. upućivalo na neku istinu koja nije spoznavana. ali suncem ih smatrati nije ispravno. i rast. doista. tako i ovdje jest doduše pravilno znanje i istinu. A kad opet.reče on. te treće.". Adam s pravom prigovara ovoj interpretaciji da. Ta valjda ti to ne govoriš ο nasladi. mada uzrok vida. kad ih tko više ne okreće na ona kojih boje prekriva dnevno svjetlo.. kazujem p o r o d o m Dobra. tako da što je o n o samo u se misle. mada uzrok uma. Dašto. rekoh ja. koliko god da i jest lijepo to oboje. Potpuni paraleli­ zam teksta zahtijeva dakle δια νου namjesto διανοοϋ. e4. I taj Glaukon reče osobito smiješno: Ο A p o l o n e . Čini se. i hranu. e4. držim. To dakle. kao da čistoga vida n e m a u njima? I te kako. nego i postajanje. to je o v o u ovoj se gledaju. i 2 j o š ljepše. drugo. e4. mislivoj oblasti spram uma i onih koja gledivoj oblasti spram vida i onih koja K a k o ? .. tad jasno gle­ daju i pokazuje se da ima čista vida u tim istim očima. No kad god na o n o što je s m r a k o m pomiješano. biva od njega spoznavana. Nego. da sunce o n i m a koja se gledaju ne pruža sa­ mo m o ć da b u d u gledana.

Adam naprotiv drži 152 . i sve zasađeno. te tako i uscijenjeno. odlučno odbija to tumačenje. Jer držim kako ti znadeš da oni koji se bave o k o geometrije i računanja. reče. Da.) odslikavan. n e g o k zaključnome ishodu. ako razumiješ. i dokaze ο nji­ ma sačinjaju. Dakako da to doista znadem. i b e z onih slika kojima se onaj prvi služi. kao što kazujemo. pa onda. nisam dovoljno razumio. istraživanje čineći s a m i m v i d o v i m a k r o z njih same.. ne propusti ni sitnicu. da ti se ne bi. r e k o h ja. To dakle kazah da jest doduše mislivi vid. imaš dakle ta dva vida: vidljivi. i čitav rod o n o g a napravljenog. τετιμημένοις. naime drugi. r e k n e m li n e b o m . a o n o opet vidljivim. D r ž i m zaista da propuštam. mislivi? Imam. da jest to dvo­ je. kojih jesu i sjene i u vodi slike. sijeci p o n o v o svaki od dva odsjeka p r e m a istome razmje­ ru. pa će ti biti po jasnoći i nejasnoći j e d a n spram drugoga: prvo. zatim pri­ kaze u vodi i u svemu o n o m e što je gusto. A i sve drugo j e d n a k o tako: sama ona koja kao modele oblikuju i crtaju. ne idući k počelu. te sve što je takvo. tražiti iz pretpostavki. reče. za­ vršavaju sljedstveno pri o n o m e na ispitivanje čega se bijahu zaletjeli. reče. r e k o h ja. Prva εκείνα tumači Stallbaum kao „ipae res visibiles earumque imagines. To što kazuješ. rekoh. oslanjajući se na Schneidera i Jowett-Campbella. I n e m o j nikako šuštati. quae ad abstractas rerum formas comparatur". Ali zaista. reče. i tih takovih. D o b r o . Adam. koliko je to u o v o m e sad m o g u ć e . Lakše ćeš razumjeti sad kad je sve o v o prije rečeno. Najteži njen dio svakako je a6-8 είκοσι . o n i m a tada o p o n a š a n i m a kao slikama se služeći. da je to i s o b z i r o m na istinu i neistinu razdijeljeno: kako jest o n o nazorivo spram spoznatljivoga. pretpostave parno i ne­ parno. K a o kad bi p o t o m dakle u z i m a o crtu odsječenu na nejednake odsjeke. Kako? U k o l i k o j e d a n njegov odsjek duša biva prinuđena. i da o v o kraljuje mislivim r o d o m i oblašću. razumijem. quae a rebus inferioribus (i. kao da ta znadu. no duša da je pri traženju njega prinuđena služiti se pretpostavkama. i to m n o g o . pošto iz toga započinjući brže-bolje prijeđu i o n o ostalo. mada ne razmišljaju ο njima već ο o n i m a na koje ti naliče. i sve drugo t o m e srodno u sva­ k o m e pojedinom istraživanju. i te kako. i likove. No ipak. d o k onaj drugi na­ protiv traži idući iz pretpostavki k nepretpostavljivome počelu. no zapravo tra­ že da vide sama o n a koja tko ne bi mogao vidjeti drukčije do ra­ zumom. kao da nije m o g u ć n a gore nad pretpostavke izaći. n e ć u hotimice n e r e č e n i m ostav­ ljati. 3 Ovo je svakako jedna od gramatički i smisaono najtežih rečenica u cjelokupnom Platonovu opusu. te da se njima služi kao o n i m što je naziranjem uvaženo. concretis) tamquam similitudine expresae sunt". smatrajući da αυτά znače zapravo zbiljske stvari. D o b r o dakle. a slikama nazivam prvo sjene. j o š j e d n o m . i tri vida kutova. A ogledaj opet kako treba sjeći i onaj odsjek mislivoga. reče. onaj isti koji je od strane onog koji je još niži od njega (sjene u vodi itd. ne drže za vrijedno ο njima ni sebi ni drugima dalje ikakav razlog podavati. reče. . ne k p o č e l u putujući. p o š t o su ih pretpostavkama učinili. rekoh ja. činilo da mudrijašim o k o imena. tako jest o n o n a u č n o spram o n o g a čemu je nalično? Ja bih. A bi li bio voljan reći.rekoh ja. kao j a s n o i zbiljsko u odnosu na o n a . a7. a ne radi o n o g a kojeg crtaju. reče. b a r e m tu p o r e d b u ο suncu pripovijedajući prođi. glatko i p r o v i d n o sustavljeno. a slika­ ma da se služi o n i m istim od onih dolje odslikanim. te. baš m n o g o ostavljam. ako i nekako što nerečen i m ostavljaš. koji me prinuđuješ kazivati o n o što mi se ο t o m e čini. i to onaj vidljivoga roda i onaj mislivoga. te u njemu osobito pravo značenje onog αυτά τά υπό των κάτω άπεικασθέντα' Ονο posljednje tumači Stallbaum kao „formae rerum adspectabilium intelligibiles.. sive abstractae ab ipsis rebus et una mentis cogitatione conceptae. u o n o m e vidljivom j e d a n od dva odsjeka su slike. tima se doduše kao slikama služe. Zar ne i to da se vidljivim likovima prislužuju. kao d a j e sve to svima očito. reče. te dokaze sačinjaju radi četverokuta samog i promjera sa­ mog. Ništa manji problem ne leži niti u έκείνοις προς εκείνα. rekoh ja. e. Istinu govoriš. Postavljam. viši dio vidljivoga odsjeka. U z m i dakle na u m .Ta krivac si ti. v e ć ako i ne drugo. Pa i n e m o j . N e g o . P o t o m kao onaj drugi odsjek postavi o n o č e m u to naliči: sve životinje o k o nas.

sažeto izneseno. no ne u m o m . κα'ι έκείνοις ώς έναργέσι namjesto άπεικασθεΐσιν και έκεΐνοις πρός εκείνα ώς έναργέσι. εκείνα. s obzirom na ona (tj. sam promjer itd. s o v i m u d e s o m . reče. s obzirom na ideje. Berlin. s o b z i r o m na obrazovanost i neobrazovanost. da bi. zbiljskih stvari) odslikanima". N a k o n toga pak. A čini mi se da r a z u m o m nazivaš o n o držanje geometara i ta­ kovih. koje forme su od tih donjih (tj. kao da je r a z u m nešto i z m e đ u naziranja i uma.Shvaćam. On čita άπεικα­ σθεΐσιν πρός εκείνα.kako zacijelo h o ć e š razlučiti da o n o od o n o ­ ga koje jest i mislivoga što biva o s m o t r e n o od strane znanosti raz­ govaranja jest jasnije nego od strane takozvanih umijeća. kroz njih u njih. a isto tako i oboje ujedno. dok ovdje u 511a6 nedostaje ώς. kojima su pretpostavke počela. osobito još ako se uvaži Liebholdova emendacija από za ύπό . otprilike ovo: Duša se u ovome ni­ žem dijelu mislivoga odsjeka služi doduše pretpostavkama tako da ne ide nad njih na samo počelo. ukoli­ ko pretpostavke čini ne počelima v e ć odista pretpostavkama. ona dolje)" i „spram. kao da ne može nad pretpostavke izaći. te r e d a m kako kazuješ. ne k počelu idući. odslikanim od onih objekata dolje. opisao sam tu vrstu doduše kao mislivu. malo je vjerojatno da Platon na ovako važnome mjestu ponavlja posve trivijalnu stvar. razmišljanje (razumijevanje) pri drugome. Posve si dostatno iskazao. Stallbaumovo se rješenje u svome prvom dijelu čini uvjerljivijim.u odnosu na ona (tj. njega se dohvativši. te se stoga obično i više cijene. tu naime da se osjetilne stvari drže vrednijima od njihovih sjena. Tako bi dakle u Stallbaumovoj verziji cijela rečenica glasila otprili­ ke ovako: To sam dakle rekao da je neki mislivi rod.. te se slu­ ži mislivim formama osjetilnih stvari. s obzirom na sve rečeno. nama se čini da Platon ovom re­ čenicom kazuje. Razumijem. na taj način do zaključnog ishoda sišao. 154 155 . a o n o m e skrajnjem slikovno naslućivanje.. da ta prva εκείνα označuju opet zbiljske stvari. nikako nije slučajna: te iste riječi mogu značiti i . Prvo. tako oni imaju udjela u jasnoći. i da bi d o k o n č a o u vidovima. a6.dostatno dakako ne. smatrajući: kako o n o pri č e m u jesu ima udjela u istini. rekoh. trećemu pak pridaj uvjerenje. gramatički gledano. reče. kao što [kažem] i to da se same osjetilne stvari i njihove sjene obično bjelodanima drže u odnosu spram apstraktnih njihovih formi. vidljivom odsjeku. No. Adamova bi pak interpretacija bila ovakva: Dakle. sam četverokut. ne prislužujući se baš ničim osjetilnim. άπεικασθεΐσιν moglo doista značiti „slikama od onoga dolje (tj. „esteemed") te čašćene kao i očite i jasne. a7. a7. ona gore)". jasnima. Wilamowitzovo tumačenje onog εκείνα dobro upozorava na to Shvati p o t o m da kao drugi odsjek o n o g a mislivog kazujem to čega se sam govor dohvaća posredstvom m o ć i razgovaranja. Drugo. Naime. ne idući k počelu. 511al). in comparison with those remoter objects. premda to jest u m o m mislivo uz p o č e l o . te ih poredaj razmjerno. koje zbiljske stvari bivaju osim toga (και = „also") u odnosu na te udaljenije objekte vred­ novane (δεδοξασμένοις = „valued". čine kao da nemaju u m a o k o toga. Od mnogih ponuđenih emendacija teksta najzanimljivijom se čini ona Wilamowitzova (Platon II. a ne osjetilima. a druga εκείνα njihove sjene. za značenje „kao slikama se služeći" moralo bi u grčkome stajati ώς είκοσι χρώμενοι kao u 510e3. Konačno. ukoliko se smisao teksta shvaća u paraleli s odgovarajućim pasusom 510d5511al. i slažem se. Apelt i Shorev prevode u skladu s ovakvom Adamovom verzijom. ta čini mi se da pre­ obilan posao kazuješ . pa onda opet slijedeći o n o što za njim slijedi. 382). no ujedno se slikama osjetilnih stvari služi na takav način da te slike u odnosu na same stvari prosuđuje. Jer. Schleiermacher. S pravom primjeću­ je Adam da bi „aluzija na popularnu predrasudu u prilog materija­ lizma bila neumjesna u znanstvenoj klasifikaciji bića u njihovu po­ retku jasnoće". da kazuješ sve o n o što potpada pod geometriju i njoj srodna umijeća. već vidovima samim. a da se kao slikama služi samim zbilj­ skim stvarima. z b o g t o g a što ne ispituju do počela se uspevši. te da oni koji motre doduše bivaju pri­ nuđeni motriti r a z u m o m . kao da ne može izvan i poviše pretpostavki istupiti. Razumijem. odnosno zbiljskima. već iz pretpostavki. tad bi αύτοΐς . ali dušu kao prisiljenu da se pri istraživanju nje služi pretpostavkama.. Uz to. I uzmi mi pri tim četi­ rima odsjecima ova četiri dešavanja. konkretnih) stvari kao neke slike istisnute. 1891. str. te drugi dio rečenice prevodi ovako: „those also. u pogledu smisla. no ipak ti se. Ipak nam to Adamovo tumačenje ne izgleda sasvim uvjerljivo. being esteemed and honoured as palpable and clear". usporedi našu narav. shvaćajući εκείνα kao τά νοητά tj. reče . Unatoč problematičnosti ovakve emendacije. rekoh ja. Vidi naime ljude kako i Stallbaum i Adam ciljanje ovog pasusa isuviše jednoznačno vraćaju i usmjeruju k nižem. ali u njego­ vu istraživanju da je duša prisiljena upotrebljavati pretpostavke. čini se da ambivalencija onog πρός εκείνα. drugi dio rečenice je u Stallbaumovu tumačenju manje plauzibilan. što u duši nastaju: mišlje­ nje (umovanje) pri o n o m e najvišem. tada bi iščezao svaki daljnji paralelizam s od­ lomkom 510d5-511al. iz navedenoga paralelnog odlomka (usp. kao pristupcima i zaletima. idući k počelu sve do o n o g nepretpostavljivog.

te čitaju ταϋτα s manjim. iz okova i od nerazumnosti. Č u d n o v a t u sliku kazuješ.e.They have never seen anything of the real παριόντα (or παραφερόμενα): therefore (ουν) they supposes themselves to be naming. (d) Adam zadržava όνομάζειν i čita ταΰτα . i ne bi ga pustio prije no što ga na svjetlo te dobivaju otprilike ovaj smisao teksta: „. Posve n u ž n o . ne sma­ traš li da bi sudili kako imenuju ta prisutna. drugima. Ne bi li. j e d n e od tih koji nose kao da se oglašavaju.. nazad se okrećući spram onih koje m o ž e promatrati.k a o u p o d z e m n o m e p e ć i n s k o m stanu. i čudnovate okovane. Prijevod je dakle otprilike: „ . drugima. . Na svaki način. Gledaj p o t o m ljude koji uz taj zid nose svakojake naprave koje zid nadvisuju. Gledam. koji daleko u z d u ž čitave pe­ ćine i m a ulaz otvoren spram svjetla.. pokazujući svako pojedino od prolazećih. koja upravo gledaju? 4 Rukopisna predaja ove rečenice upravo vrvi najrazličitijim mogućno­ stima čitanja i razumijevanja. te bi sve to čineći bol trpio i z b o g bljeskanja bio n e m o ć a n osmo­ triti o n a kojih sjene je onda bio gledao: . i kamene i drvene i svakojako izrađene. a svjetlo im je od vatre koja gori o d o z g o i daleko pozadi njih. koja izgleda najvjerojatnijom. r e k o h ja. dobivajući ovaj smisao: „. (b) Schneider i Jowett-Campbell zadržavaju όνομάζειν.drugima. ako bi im se po niknuću zbi­ lo ovako kako slijedi: kad bi tko bio oslobođen. ne držiš li da bi upravo ta koja gledaju cijenili onima koja jesu?" Po ovoj redakciji i u ovome smislu prevodi Nužno. i ne bi li cijenio ta odista jasnijima od onih pokazivanih? Tako. i druge životinje. rekoh ja. reče. Florentinus) 156 157 . slijedeći Cobeta i Baitera. pitajući prinuđivao da odgovara što to jest? Ne držiš li da će on besputiti i smatrati ona gledana istinitijima od ovih sad pokazivanih? M n o g o zaista. protiv najboljih rukopisa. παριόντα. te ako bi ga. i koračati. . iznad kojih svoje č u d o v i t e lutke pokazuju. Ovu redakciju slijedi Apelt u svojem pri­ jevodu. i prinuđen izne­ nada ustati i vrat okrenuti. reče. reče. i spram svjetla gore gledati. najprvo.. Iz mnoštva solucija dajemo samo na­ čelno najvažnije: (a) Burnet. a παριόντα s najvećim dijelom rukopisa.reče. ne držim .. Jer držiš li da ti takovi. te objašnjava: .što držiš da će on reći ako bi mu tko kazivao kako je onda zapravo gledao trice. u: Wegmarken /GA 34/). kao što m a đ i o n i č a r i m a pred ljudima predleže pregrade. I z m e đ u te vatre p a k i tih o k o ­ vanih da je gore poviše put. reče. da bi vjerovali kako imenuju te pojedinačne prolazeće objekte koje vide?". te da su u njemu od djetinj­ stva n o g a m a i šijama u okovima. a s Jamblihom i Proklom. ako bi ga prinuđivao spram samoga svjetla gledati. tko silom odande vukao kroz sve neravni i strmenitosti uzlaska. trpio bol u očima i bježao. i od sebe i j e d n i od drugih jesu ugledali išta drugo osim sjena koje padaju od vatre na dio pećine koji je njima nasuprot? Ta kako. (c) Hermann i Stallbaum zadržavajući όνομάζειν čitaju ταύτα s ve­ ćinom rukopisa. tako da im je i na istome mjestu ostajati i j e d i n o u o n o sprijeda gledati. Shorev. te čita ταϋτα τά όντα. kakvo bi bilo njihovo oslobađanje i izliječenje. uz kojeg vidi prigrađen zid. rekoh. reče. Miiller i. reče. budući da je bliže okrenut o n o m e koje jest i oni­ ma koja većma jesu. which they see. not (as in point of fact the case) the real παριόντα. i. ispušta όνομάζειν. ako su prinuđeni kroz sav život držati glave baš n e p o k r e t n i m a ? A od o n o g a prenošenog? Zar ne isto? Dašto. i kipove ljudi. a druge kao da šute." Naš se prijevod drži solucije navedene pod (b). te. Heidegger (Platons Lehre von der Wahrheit.. using the name of. A što ako bi tamnica imala i odjek od o n o g nasuprotnog? Kad bi se g o d oglasio tko od prolazećih. kao što je prirodno. Slične nama. ne držiš li da će smatrati kako imenuju baš ta koja kao prisutna gledaju?".. držiš li da bi oni drugo nešto oglašavajućim se smatrali do o n u prolazeću sjenu? Zeusa mi. ne bi drugo što ti takovi istinitim cijenili do sjene onih naprava. ne držiš li da će obično suditi kako one stvari koje mimo prolaze imenuju istim ime­ nima kao i one koje vide?" U ovome smislu prevodi H.. te παριόντα s jednim rukopisom (cod. A k o bi dakle bili u stanju jedni s drugima razgovarati. naprimjer M. d o k sad ispravnije gleda. naj­ većim dijelom. Prijevod tako redigiranog teksta glasio bi dakle: „Ako bi dakle bili u stanju razgovarati jedni s drugima. d o k su z b o g o k o v a n e m o g u ć n i glave u krugu n a o k o l o voditi. rekoh ja. A ako bi ga. Ogledaj pak. but only these παριόντα.

da bi na to došao nakon onoga. i pravdati se o k o toga kako zapravo to biva podrazumijevano od onih koji samu pravednost nikad vidjeli nisu? Nikako nije čudno. zar se ne bi i m u č i o i srdio vučen. Prirodno je zaista. A ako bi se trebao p o n o v o . No ako bi t k o imao uma. ne držiš li da bi sretan bio z b o g prevrata. a koja ujedno običavaju putovati. i živo se povoditi za o n i m a kod tih čašćenima i tamo gospodujućima. Što dakle? Kad bi se prisjećao o n o g prvog obitavališta. a njih pak da bi sažaljevao? I te kako. a kasnije i njih same. i j e d v a za ugledati. mogao već sunce. svjetlo zvijezda i mjeseca prigledajući. Kako da ne. nego po danu sunce i svjetlo sunca. A uzlazak gore i smotra onih gore. one sjene ocjenjujući. gledati niti j e d n o od onih za koja mu se sad kaže da su istinita? Ta svakako da ne bi. A i ovo zapazi. kao što u o n o m e mislivom. reče. kad ga v e ć žudiš čuti. o v a k o se pokazuju: u o n o m e spoznatljivom skrajnja je ideja dobra. jer ima oči prepune sjaja. Jasno. Daj onda smatraj sa m n o m i ovo. te je iz toga dakle najmoćniji bio u pogađanju o n o g budućeg: . i ljudi i ostaloga. Sviklosti bi mu j a m a č n o trebalo. te da treba da nju vidi onaj tko kani ili ona osobna ili pak o n a javna razborito provoditi. već se duše njihove tiskaju vazda gore boraviti. reče. te da nije vrijedno niti kušati gore ići? I ako bi o n o g a tko se posvetio t o m e da oslobađa i uzvodi ikako mogli u ruke dobiti i pogubiti. istinu i um pruža.reče. gore se uspevši. A prosudivši da isto to biva i u okrugu duše. r e k o h ja. A ako u njih onda bijahu neke časti i pohvale jednih od dru­ gih. i zar se ne bi ο njemu govorilo da se. nego samo po sebi u njegovu mjestu uvidjeti i promotriti kakvo jest. od božanskih motrenja k ljudskim zlima došavši. koja potonja. prije no što se oči ustale . u isto o n o sjedište posjeo. Tu dakle sliku. r e k o h ja. A b o g valjda znade slučuje li se o n o biti istinitim. budući da u o n o m e vidljivom svjetlo i gospodara njegova porađa. I prvo bi sjene najlakše sagledao. držim.a to vrijeme svikavanja ne bi nikako bilo kratko . za zaključiti je da je o n a svakako u z r o k o m baš svega pravog i lijepog. biva prinuđivan u sudnici ili drugdje negdje se natezati o k o sjena o n o g a pravednog. ne prikaze njegove. kad bi god vidio neku smetenu i koja ne m o ž e što sagledati. a svjetlo vatre u njemu s m o ć i sunca. ako bi htio ta gore gledati. iz svjetlijeg života došavši.sunca izvuče. zamračila z b o g nenaviknu- 158 159 . Ta zacijelo je i p r i r o d n o tako. nepromišljeno smijao. ne bi li imao oči m r a k o m ispunjene.smijeh priskrbio. reče. ako se tko. p o n o v o sišavši. r e k o h ja. N u ž n o . kao i to da je na neki način u z r o k o m i svega onoga što su oni bili gledali. i ne čudi se t o m e da oni koji su ondje dospjeli nisu voljni provoditi o n a ljudima pripadna. I ja tako s t o b o m smatram. bar ne najednom . reče. no ugleda li se. nadmetati s o n i m a vazda okovanima. i godine. nego bi razmotrio nije li se. reče. ako to doista stoji po prije rečenoj slici. i one tamo mudrosti. reče. i nagrade o n o m e koji najoštrije sagledava sva o n a što prolaze. reče. i najbolje pamti koja od njih prva. da će mirno podnijeti da sve pretrpi radije no da onako živi. te koji upravlja svim o n i m u vidljivoj oblasti. na način na koji to m o g u . treba cijelu pripoji­ ti o n o m e prije kazivanom. i poka­ zuje se silno smiješan kad. A što? Držiš li da je to što čudno.čini li ti se da će on biti žudan toga. No ta što se m e n i pokazuju. dragi Glaukone. A najposlije bi. ni u vodi ni u stranome staništu. nakon toga one slike u vodi. I nakon toga bi već zaključivao ο njemu da je to taj koji go­ dišnja doba pruža. j o š slaboga vida i prije no što postane dovoljno ovdašnjemu mraku sviknut. bu­ dući da je najednom od sunca došao? Još kako. pokvarenih očiju vratio. rekoh ja. ne snalazi. ili bi ga o n o H o m e r o v o zadesilo te bi silno hotio „ t e ž a k o m b u d u ć ' dru­ g o m e služiti m u ž u koji imetka n e m a " i što bilo pretrpjeti radije nego sve o n o otprije nazirati i onako živjeti? T a k o ja bar držim. reče. ne bi se. d o k je j o š slaba vida. ili pak naprava kojih su to sjene. zar ga ne bi pogubili? Dakako. i iz mraka u svjetlo. i onih ondje skupa okovanih. držim. zar ne bi. tad nećeš promašiti moje uzdanje. sjećao bi se da su dvo­ struke i da od dvojeg postaju smutnje očiju: i pri premještanju iz svjetla u mrak. sama gospodarica. o n o kroz vid se pokazujuće stanište s tamničkim obitavalištem poređujući. rekoh ja. da bi od tih zatim o n a na nebu i n e b o samo lakše promotrio noću. te kad bi do svjetla dospio ne bi m o g a o . A k o bi taj takovi. ako postaviš da je to uspinjanje duše u onu mislivu oblast.

reče. suusklađujući državljane i n a g o v o r o m i prinudom. Čini se doista. naime. o d m a h iz djetinjstva krešući to k o d te naravi. s j e d n e strane. Nadalje. a i nužno. niti sudjelovati u o n i m u njih kako nevolja­ ma tako i častima. evo ovakvo što ο svemu t o m e s m a t r a m o : odgoj da nije takav kakav da jest g o v o r e neki koji. A treba da. već udešava da to u čitavoj državi postane. i nasladama svega takvog. o n o m e što.tosti. to jest na koji će se način najlakše što m o ž e i najuspješnije preobrnuti.umijeće ispravljanja toga. dragi. ali i bistrima zovu. neće provoditi. taj bi mu smijeh manje za podsmijeh b i o no onaj u p u ć e n duši koja je o d o z g o iz svjetla došla. A k o bi se m e đ u t i m . njoj priraslima postali. To pak v e l i m o da je o n o D o b r o . da oni koji su u drugim državama takvima postali s p r a v o m u nevoljama u njima ne sudjeluju. bilo ništavnijima bilo važnijima. reče. A što to? T a m o da se nastane. Ne umijeće umetanja gledanja u to. kao i sve o n o na što je sad okrenuto.to sve kad bi odložila i u o n a istinita se preokrenula. reče. te bi tako svakako o n u zbog udesa i života sret­ n o m cijenio.budući da gledanje već ima. svo­ ju m o ć nikada ne otpušta. reče. i da ne budu voljni p o n o v o sići k o n i m a okovanima. ako je to istina. j e d n a k o tako tu u svakome pribivajuću m o ć u duši i organ kojim svatko razumijeva treba skupa s čitavom d u š o m od o n o g a postajućeg preokrenuti. čineći da pridjeljuju jedni drugima o n u korist. ili se pak iz veće neukosti u svjetlije idući ispunila blještavijim sijevanjem. reče. Reći ć e m o . te oštro razgle­ dava sve o n o spram čega se okrenula. r e k o h ja. tako da koliko oštrije gleda toliko više zala izvršuje? Skroz naskroz doista. i lakomostima. T v r d e to doista. Istina je. Ili nisi nikada zapazio kako p r o d o r n o gleda dušica o n i h što se rđavima doduše. sve d o k ne postane m o ­ g u ć n o m motreći uzdići se u o n o koje jest i o n o g a koje jest o n o najsvjetlije. da i n e ć e m o nepravdu činiti o n i m a koji k o d nas filozofima postanu. obećavaju. kao što se o k o ne bi drukčije do skupa s čitavim tijelom m o g l o iz m r a č n o g a k svijetlome okrenuti. rekoh ja. u m e ć u se poslije navikama i vježbanjima. Ali p r o m o t r i Glaukone. kao da bi u slijepe oči gledanje postavljali. A tvrde zaista da oni postavljaju znanje u dušu u kojoj ga nema. da vide o n o D o b r o i da se u s p n u o n i m uzlaz o m . I o s o b i t o j o š primjereno kazuješ. rekoh. Odgoj bi dakle bio umijeće preokretanja t o g istog. a pravedno 160 161 . znamenuje da. izgle­ da po s v e m u da su blizu o n i m a pripadnima tijelu. oni pak drugi jer. da niti oni neobrazovani i istine neiskusni neće nikada pra­ vo upravljati državom. bez volje tog d o t i č n o g državnoga uređenja. ali niti je pravo o k r e n u t o niti gleda k a m o bi trebalo . v e ć da bi ih sam za svezu države upotrebio. već ć e m o im o n a pravedna govoriti prinuđujući ih t o m e da ο ostalima brinu i čuvaju ih. P r i r o d n o zaista. jer nemaju j e d a n cilj u ži­ votu. rekoh ja. zaista. kojeg ciljajući treba da provode sve što bi provodili osob­ n o g i javnog. iz svega prije reče­ noga. ali je p r i n u đ e n a zlu u službi biti. a i sam umećući takve m u ž e v e u državu. a. reče. Ili ne? Da. a kad uspevši se dovoljno vide. No upravo ovaj sad govor. j e r sami od sebe u njima niču. kojom bi svaki pojedini bio m o g u ć a n o n o m e 1 zajedničkom koristiti. mada bi im život m o g a o boljim biti? Zaboravio si opet. tad bi i njih upravo to isto tih istih ljudi najoštrije ugledalo. zavisno od o n o g pre­ okretanja postaje i korisnim i spasonosnim. Istina. a i ako bi joj se htio smijati. koliko do njihove volje stoji. kao zasnivača. reče. najbolje naravi prinuditi da dospiju do nauke za koju u o n o m e pređašnjem re­ k o s m o da je najveća. ne da bi ih pustio potucati se kako svaki hoće. okresali oni kao utezi postajanju srodni koji su je- lima. rekoh. nadolje taj gled duše okrećući: . n u d e ć i se. živeći još. No vrlina promišljanja se. ostale vrline za koje se kaže da pripadaju duši. već . r e k o h ja. ne b u d u ć i unutra prije. i učinit ć e m o da lošije žive. a niti oni kojima je dopušteno nepresta­ no u obazovanju boraviti? Oni prvi. A što? Nije li i o v o prirodno. Zaboravio sam. rekoh ja. slučuje više od svega biti pripadna n e č e m u božanstvenijem. a o v u bi sažaljevao. smatrajući da su se. Odista naime. No naš je zadatak. budući da n e m a loš vid. reče. Dakle ć e m o im nepravdu učiniti. na o t o k e blaženih od­ selili. da zakonu nije brinuti ο t o m e kako bi n e k o m j e d n o m e rodu u državi bilo izuzetno d o b r o . kako se čini. tad im ne dopuštati o n o što se sada dopušta. s druge strane. a opet i nekorisnim i škodljivim.

Smisao svake od njih i opet svake pojedinosti u njima. No vas s m o mi. Neki problemi interpretacije Platonova Politeia.) čini nauk ο ideji dobra. bolje i potpunije od onih obrazovanima. Jer kad naviknete. pravednome i d o b r o m e sagledali. odnosno da bude gledano i viđeno. ne može se i ne smije čitati naprosto kao politički spis. Prvo je tu naše pitanje: zbog čega Platon toliko inzistira na izuzetnosti i savršenosti upravo tog osjetila. dakle nešto što bi se u uobičajenim klasifikacijama filozofije moralo ponajprije svrstavati u „opću metafiziku" ili pak „ontologiju". rekoh ja. nego o n i m čime treba da bude bogat sretnik. i da neće biti voljni svaki napose po redu nevolje trpjeti skupa s osta­ lima u državi. već i ostalu državu. u suobitavalište ostalih i da se navikavate osmatrati ona mračna. Najistinitije. Dostatno je svjedočanstvo toga već i činjenica da u njoj samoj ono središnje i naj­ dublje. T r e b a dakle da siđete. to njegovo po mnogo čemu središnje i doista glavno djelo. Cjelokupno obrazlaganje toga započinje svojevrsnom analizom gle­ danja i osjetila vida. Uzrok istine i bića. gledat ćete tisuću puta bolje od onih ondje i spo­ znat ćete svaku pojedinu sliku. Uzrok svjetla. I tako će nama i v a m a država u javi biti upravljana. i ne otplaćuje uslužnošću plaću za othranu. rekoh ja: ako iznađeš život bolji od vladanja za one koji jesu za vladati. v o d a m a i kraljevima proizveli. kao uvjeta mišljenja i spoznavanja. držeći kako odatle treba dobra grabiti. No ako će se prosjaci.> gima za sjenu b o r e i strančare oko vladanja. kao što sad m n o g e bivaju upravljane od onih koji se jedni s dru. T a k o naime stoji. kao uvjeta gledanja i viđenja. jest sunce. može nam biti dopušteno uputiti na vlastitu knjigu Ideja dobra. i život od državničkoga bolji? Nikakve druge. jest ideja dobra. životom dobrim i razboritim. i oni koji vla­ stitim dobrima oskudijevaju. Prva je poredba plod Platonova napora da ideju dobra. tako tek svjetlo istine i bića daje umu moć da misli i spoznaje. ne zlatom. udvarajući primicati j a v n i m poslovi­ ma. A t o m e suprotno ona koja suprotne vladaoce zadobije. U njoj će naime jedinoj vladati oni doista bogati. Baš svakako. mada uistinu nije niti to. Ta o n o što je pravedno. a onome spoznavanome da bude mišljeno i spoznavano. tako mi Zeusa . do o n e koji su i najrazumniji o k o svega o n o g a č i m e država biva najbolje upravljana. Zagreb. kao da je to neko veliko d o b r o . druže.je da o n o samoniklo. Umjesto da se i sami ovdje upustimo u nešto slično. Koje ćeš o n d a druge prinuditi da se udvarajući p r i m i č u ču­ vanju države. ta biva n u ž n o najbolje i najnestranački)e upravljana. i vama samima i ostaloj državi. nekako približi ra­ zumijevanju putem onoga što mu se pokazalo kao njen prvi porod i ono njoj najsrodnije i najsličnije: putem svjetla i sunca. tad takav rat. u biti nikada dovršiv pred­ met stalnih pokušaja interpretacije. ono s čime stoje i padaju sve uže „političke" osnovne postavke djela (odredba pravednosti. kao i sve nijanse njihova međusobnog odnošenja.reče. budući vlastitim i unutarnjim. suprotno ovima koji sad u svakoj državi vladaju. reče. uništava ne samo one koji se oko toga bore. koja je i čega. ο sebi nikako ili jedva shvatljiv i izreciv. 1995. svaki po redu. u odnosu spram 162 163 . N e g o zacijelo treba da se oni koji nisu zaljubljenici vladanja njemu udvarajući primiču. budući da n i k o m e hranu ne duguje. Ovdje prevedeni dijelovi šeste i sedme knjige izlažu u osnovi sam taj nauk ο Dobru putem triju međusobno vezanih i uzajamno se pojašnjujućih poredbi: ο suncu. Doista će posve sigurno svaki od njih vladanju pri­ stupati kao n e č e m u n u ž n o m . a uz to i imaju druge časti. Jer kad vladanje postane o n i m oko čega se bore. U ovoj će prilici biti dovoljno upozoriti na nekoliko važni­ jih pojedinačnih momenata. stav ο filozofima-vladarima itd. reče. Kao što svjetlo vidu i onome vidljivom pruža moć da gleda. tad ti je m o g u ć e da postane država d o b r o nastavana. to ć e m o pravedni­ ma naređivati. reče. §1. taj „naj­ veći nauk". a većinu pak vremena jedni s drugima u o n o m e čistom obitavati? N e m o g u ć n o . Držiš li dakle da nas neće poslušati gojenci kad to čuju. reče. drugi neki život koji prezire držav­ ničke vlasti do života istinske filozofije? Ne. z b o g toga što ste ona istinita ο svemu lijepome. ο pećini. te konačno njihov jedinstveni i zajednički filozofijski izvor . Imaš li dakle.sve je to iz davnine i još danas jednako privlačan i težak. K a k o da ne. te mogućnijima u obojem učestvovati. tad to nije m o g u ć e . a ne u snu. koja sadrži osnovne crte jedne obuhvatnije cjelovite interpretacije. A ako ne. ο crti. A o n o istinito j a m a č n o ovako stoji: država u kojoj su najmanje gorljivi da vladaju oni koji jesu za vladati. kao u košnicama. o n d a će se suparnici u ljuba­ vi s njima boriti.

dok se viša oblast. Iz jednoga mjesta u Timeju (47al-b3) razabiremo da je za Platona bit gledanja sadržana u mo­ ći razlikovanja. Bliži li se onda tako shvaćeni uzrok prije onome što u tradiciji po­ znajemo kao čimbeni. pridaje oko i duši samoj. osim ponovo putem metafora i slika. 505e). 205e. 73 i d. bilo kakvog djelovanja. neprestano čuđenje nad tim da se praktičko i etičko dobro. Bitna je djelatnost svjetla oslobađa­ nje i omoćenje onoga vidljivog da iz tame i skrivenosti nerazlikovane ne­ prisutnosti istupi u susret i dodir s vidom i gledanjem. ona počela i uzroka svega. odlikuje nužnošću i načelnom nemo­ gućnošću da išta bude drukčije no što jest. kako vid biva nazvan u Fedru (250d). te tim okom zahvaća u najvišu zbiljnost". Friedlander dobro uočava daje u ovoj poredbi „svjetlo ono što svime vlada". Friedlander je jednom dobro uočio (Platon I. str.događaj.s druge strane . teško će razumjeti zašto je on jedinim dostojnim oblikom njegova izlaganja držao živi razgovor i pisani dijalog kao njegovu najvjerniju sliku. Samo se u oblasti takvog slobodnog sebedarivanja mogu iskusiti glavne karakteristike ono­ ga što Platon zove Dobrom. ovladava filozofi­ ranjem tek u djelu Aristotelovu. štoviše tu čak prvotno i izvorno: ono Dobro vlada i kraljuje prije svega u oblasti onoga mislivog. Tamo je sve pruženo. Stoga nije čudno što se Platon u tekstu poredbe nalazi ponukanim posegnuti upravo za izrazima poput „porađanja". 468b. otvoreno. kao jedinim i najvišim uzrokom svega što jest i biva. upravo dokučiti što je za Grke i za Pla­ tona ustvari bilo svjetlo. Svjetlo je dakle oslobađajuća lakoća sebeotvaranja i prozirnosti. dakle bivanja u cjelini. Tko ne iskusi i ne uvaži ovaj bitni karakter slobode u samoj srži Platonova filozofiranja. vid i gleda­ nje jesu ono što zahvaća stvari i pojave u njihovu liku. No u poredbi ο suncu Platonu je još više stalo do samog onoga čime je gledanje. nalazi samo u nižoj. 20d. kao ono po čemu nešto biva i postaje time što jest? Osobito je taj vid uzroka u novijoj povijesti. međutim. Iz istog općenitog uvida dade se postići neko pobliže određenje karaktera uzročnosti ideje dobra. kako oni kažu. obrisu. Dobro kao cilj i svrha pripada u tom sklopu samo sferi praktičkoga djelovanja. uopće omogućeno. „izlijevanja".oslobađanje i omoćenje vida i gledanja za to da iz stanja nekog takoreći mrtvila. Ova konstatacija. sebedavanje. te onda tek iz toga objašnjavati svu onu u doslovnome smislu shvaćenu religioznost i odanost punu du­ boke zahvalnosti što su je oni spram njih gajili. Možda najveću teškoću razumijevanja toga što Platon naziva ide­ j o m dobra pričinja to da je u njoj na neki način u jedno sabran i „meta­ fizički" i „etički" i „spoznajnoteorijski" najviši princip. To važi u potpunosti za Platona. dana. eficijentni uzrok. U tom se smislu ideja dobra dade razumjeti kao nužno intendirani cilj svakog. Ali za Grke vrijedi da se slike za ono najviše mnogo prije uzimaju iz svijeta svjetla nego iz svijeta zvuka. ideja do­ bra kao uzrok u najvećoj mjeri nalik onome što od Aristotela naovamo zovemo ciljnim. osobito još kad u samom njegovu djelu nalazimo mnoštvo potvrda upravo takvog shvaćanja (npr. iz stanja pukog nedjelatnog pribivanja u očima. Symp. u kojoj mi stoljećima živimo kao u nečemu najsamorazumljivijem. ono je čisto iz-sebe-izlijevanje i sebepružanje. Osobito u krugo­ vima anglosaksonskih tumača vlada. U takvoj bi nedoumici. bilo dobro podsjetiti se na to da stroga razdioba onog teorijskog od onog praktičkog. te da bez te primarne moći ne bismo nikako i nikada dospjeli do pomisli broja i do predodžbe vremena. međutim. kao što neće nikada na kraj izaći s vječnim naklapanji­ ma ο pravoj svrsi svjesne i izričite „utopičnosti" Platonova glavnog djela. to je očito. Ipak. kao i mnoge njoj nalik. koji shodno 'najoštrijemu među svim tjelesnim osjetilima'. dakle kao finalnoga uzroka. zadobio naglašeni primat u odnosu na ostala tri vida uzroka potekla jednom iz cjeline sklopa Aristotelove filozofije te ih gotovo u potpunosti istisnuo iz vidokruga mišljenja. sunca i gledanja? P. Ako uopće ima neka formula u koju se najsažetije i ujedno naj­ drastičnije dade zaoštriti temeljna razlika između Platona i Aristotela. Za Platona pak sloboda. nekako s početkom tzv. prebiva tek i samo u onome najvišemu. jednako kao i uzrokom onoga „jest". Kako shvatiti narav uzroka ο kojemu je tu riječ? Da je od tradicionalnih glavnih vidova uzroka. tek ponuđeno. novoga vijeka i njegovim apsolutiziranjem prirodnoznanstvene metode. Ona je već u prvoj poredbi izrijekom nazvana uzrokom kako mislive tako osjetilne oblasti. učinski. 2 1954. u tome je što je taj i takav uzrok u Aristotela zasnovan unutar obzora pretpostavljene oštre i odsječene podjele teorije i prakse. vid i gledanje. to u poredbi samoj nije neposredno iskazano. bitka samog. Prima i uzima tko hoće. Općenito. kao i . kao to izvorno razlikovanje i razabiranje likova i međusobne različnosti stvari. uopće moglo naći među idejama. §2. . te da za Platona nije nikako odlučujuća. usput 164 165 . a s njome onda i dobro.): „Bilo bi zamislivo da ljudska fantazija krajnju vrijednost kojoj duša teži doživi kao ton i zvuk. granici i odijeljenosti od drugog. Nije uostalom bez osnove to da se unutar povijesti filozofije upravo u Platona utvrđuje konačna uspostava takozvane teleologije. Gorg. Odatle i potječu Aristotelove goleme teškoće s Platonovom idejom dobra i njeno odlučno odbacivanje. u prožetost likovima stvari i u prožimanje tih likova sobom. ne mora nitko. ko­ jom se bavi filozofija kao teorija. naime do svjetla. ispravna je dakako u pot­ punosti. bivajućoj i osjetilnoj oblasti cjeline svega. Berlin. Phileb. Resp. onda je ona zacijelo u tome što ovaj drugi slobodu. „pružanja". No što je sama bit i prava narav svjetla.svih ostalih? Da li naprosto stoga što se i on kao i svi Grci osjeća neodo­ ljivo privučen i obuzet divotom svjetla. poteškoća tumačenja Dobra isključivo u smislu svrhe djelovanja. štoviše biva čak izrijekom nazvano njegovim uzrokom. znanosti-mišljenja s jedne a djelovanja s druge strane. dok za teoriju ne može imati nikakvu odlučujuću ulogu. §3. uzrokom nastaja­ nja i propadanja. No u Platona se moć Dobra proteže i na polje „teorije". kojih povijesno mje­ rodavna raščlamba svoje utemeljenje ima u filozofiji Aristotela. prijeđe u djelat­ no gledanje. kao stalno otvorenu mogućnost da bude i drukčije. Zadatak je. svršnim ili finalnim uzrokom. i ranije i danas. dano.

In Three Volumes. Voli. nego iz zatečenog. Edited with Critical Notes. Njemu pak nasuprot stavlja Platon ono što on je­ dino hoće doista nazivati uzrokom. 1894. Adam. onome istinskom i onome samo nužnom i ne­ ophodnom. Recensuit et commentariis illustravit G. kako je to klasično iskazano u Fedonu. 2. Jowett and L. Tako će i u gore prevedenome tekstu ideja dobra biti nazva­ na samo uzrokom „svega pravog i lijepog". Suuzrok. već u najboljem slučaju ne­ kakvog „suuzroka". II. posve neuređe­ nog gibanja. nužni uzrok. I božanski tvorac uređenoga svijeta u Timeju ne sačinja taj svijet iz ni­ čega. priređen već kršćanskim izlaganjem osobnoga Boga kao svemoć­ nog uzroka. kako će ga Platon konačno označiti u Timeju. već isključivo neki materijalni uvjet.izvedene u poznome Timeju —. drugo do baš taj slijepi mehanički uzrok nužnoga slijeda u području na­ stajanja i propadanja. and Appendices by J. The Republic of Plato. No Platonu je strana kako redukcija punine uzročnosti na samo je­ dan njen mogući vid i aspekt tako i svaka pomisao stvaranja iz ničega. Aristotela. neki „suuzrok" ostajanja. to ipak ne znači da upravo u njemu leži sam uzrok. U poznatom „teologijskom" razmatranju u drugoj knjizi Politeie naziva on boga izričito uzrokom ne svega nego samo onoga valjanog i dobrog. Uz sav potreban oprez. Dakako da u tome ne možemo tražiti neko opravdanje da bismo sami uzročnost Dobra ostavili u bezsadržajnosti ne­ kakve posvemašnje neodređenosti. Štoviše. Kažimo tu usput. kao što to jamačno ni Platon nije uči­ nio. izložen je mjerodavno još u gore prevedenome tekstu iz Fe­ dona te tvori unutrašnju strukturu kasnije razrade tamo nabačene skice jedne kozmologije pod vidom dobra . pokušajmo ipak to izraziti pomoću nama povijesno bližih pojmova. Mehanizam kostiju. a ne svega naprosto. 1902. Da je taj mehanizam Sokratu nužan već i za to da bi uopće i ostati mogao. ogledan iz Platonova pogledišta. Stallbaum. ono je po čemu nešto nužno nastaje i propada prema slijepome slijedu mehanizma.i to je upravo presudno .rečeno. nikad pak tek onoga biti i bivati naprosto. već tom napomenom hoćemo prije svega ukazati na teškoće s kojima se nužno susreću oni pokušaji razumijevanja i tumačenja Platona koji se upiru i oslanjaju na predaju filozofije nakon njega. onaj gore spomi­ njani prevladavajući i ustvari jedini važeći eficijentni uzrok novovjekov­ ne prirodnoznanstvene metode nije. predsvjetskog i predvremenog. 1858-9. ono naime po čemu nešto jest i biva radi toga što je naprosto dobro i najbolje da bude upravo to i tako. Za dokučenje naravi uzročnosti ideje dobra neophodno je prije svega uvažiti temeljnu razliku koju Platon čini između onoga što sam zove uzrokom u pravome smislu riječi i onoga bez čega uzrok ne bi mogao biti uzrokom. Campbell. 2 Vols. Istinski uzrok je dakle . . mišića i tetiva odavno bi mogao biti izvan tamnice da Sokrat nije smatrao boljim da ipak ostane. naime onoga što je njegov puki takoreći materijalni uvjet.uzrok vidi Platon samo tamo gdje je sloboda izbora i odluke. 166 167 . Cambridge. svoj oprez spram svakog čvrstog fiksiranja neke konačne odredbe biti uzroka i uzročnosti Platon će jasno dati do znanja govoreći kako je Dobro tek „na neki način uzrok". Taj nauk ο dva vida uzroka. a mi ga ovdje za ovu prigodu možemo ocrtati tek u najosnovnijim crtama. koji iz ničega stvara cjelinu svijeta. Važniji konzultirani komentari: Platonis libros X Politiae. uključujući tu i njegova prvog velikog tumača i ujedno oštra kritičara. Ed. Commentary. no samo nema dignitet pravoga uzroka. Gotha. Edited with Notes and Essavs by B. Oxford. Plato's Republic.uvijek samo uzrok onoga biti i bivati dobrim i boljim.

j e d i n o o n o što sebe kreće. 3 A budući da je nenastalo. A 12 = Arist. Većina se prevodilaca odlučuje za prvu verziju." Takvom se prijevodu pridružuje i Heitsch. kao „sva duša". po njegovu sudu iz internih razloga smisla. koji prevodi: „Alles. Ο χ ο η ϋ 1973 i 1 1 9 0 1 ) . Iz davnine traje spor da li riječi ψυχή πασα valja shvatiti u kolektiv­ nom smislu. was Seele ist. što onda daje prijevod 169 . Jer n u ž n o je da sve što nastaje iz počela nastaje. 1 Jer o n o što se uvijek k r e ć e 2 b e s m r t n o j e . U godini nakon toga pronađena je upravo tako pisana riječ u Oxyr. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Treba dakle ponajprije ο naravi duše. t o m e prestane li kretanje prestaje i život. Dakle.249d3). Sva je duša besmrtna. DK 24. nego je i drugima koja se kreću to izvor i p o č e l o kretanja. kako božanske tako ljud­ ske.). 1017. Osnovu „dokaza" što ga ovdje izlaže mogao je naći u pitagorejca Alkmeona (usp. Thompson čita u drugome dijelu οΰκ άν έξ αρχής γίγνοιτο. Pap. o n o istinito u m o m sagledati. Izvornik: Platonis opera.Iz djela Fedar (245c2 . ili pak u distributivnom: „svaka duša". a o n o ni iz jednog. Prijevod. za ustalje­ nu rukopisnu verziju. daleko najveći broj izdavača i interpreta odlučuje se. Interesantno je rješenje Wilamowitzovo (Platon II. budući da sebe ne napušta. Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. Ova je rečenica dosad čitana i tumačena na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina. A o n o što kreće nešto drugo i biva od drugog kretano. 363-64). Vollgraff je 1909. rukopisno predana riječ άεικίνητον preinači u αΰτοκίνητον. 3 1962. „ono što se samo od sebe kreće". kako imaju najstariji rukopisi i Stobej. njene doživljaje i djela videći. po prvi put zahtijevao da se. A k o bi naime nastalo iz poče­ la. Berlin. no njegova je vlastita verzija bitno složenija i koherentnija. P o č e l o je pak nenastalo. De. smatramo s pravom. Često je već bilo zapaženo da Platon u ovome dijelu teksta preuzima stil jonskih ranih filozofa. tad to više ne bi nastajalo p o č e l o . te od tada traje rasprava ο tome koje je čitanje ispravno. ist unsterblich. nikad ne prestaje s kretanjem. 405a30sq. an. Ipak. premda Hackforth do­ bro primjećuje da takva alternativa za Platona i nije mogla biti od neke važnosti. str.

od konja j e d a n mu je lijep i dobar. to je oduševljeno. A to ne m o ž e ni nastati ni propasti. Thompsonovo . Kad se kao o n o besmrtno pokazalo o n o što se od sebe kreće. 199). A od ostalih. 98) i Herodota (I. ali i tijelo. Mi pak d o k u č i m o u z r o k opadanju perja.. Hestija naime jedi­ na ostaje u stanu bogova. b o g a niti videći niti ga do­ voljno u m o m sagledajući. pozivajući se uz ino i na taj prijevod Ciceronov. No valja i to pokušati reći. uređujući i skrbeći ο svemu. svagda u različitim likovima bivajući. U tom slu­ čaju riječ ουρανός nema uže značenje „neba" već cjeline svega. Robinom. čitao je očito άρχή namjesto έξ αρχής. S druge strane. i p o t o m a k takvih. potvrđu­ je Burnetovu lekciju έτι άρχή. te sve što je takovo. a zatim. ne bi niti o n o m o g l o iz nečega nastati niti drugo iz njega. tad ne bi iz počela nastalo".we fancy" za πλάττομεν. naime da o n o što sebe samo kreće nije nešto drugo do duša.. propada i razara se. duša i tijelo očvrsli u j e d n o . d o k od o n o g ruž­ n o g i zlog. I poglavito u nas upravljač vozi dvopreg. biva nazivan živim bi­ ćem. nec enim esset id principium quod gigneretur aliunde. Hackfortom. te ne bi nikada imali odakle biti opet po­ krenuti. Thompson svoj prijevod za διέξοδοι . koje se z b o g njene moći pričinja kao da samo sebe kreće. No to neka bude i neka se kazuje o n a k o kako je b o g u drago. po č e m u je smrtan i besmrtan život tako nazvan. m a š t o m t v o r i m o 5 n e k o b e s m r t n o živo biće. ili bi j e d n a k o tako sav svemir 4 kao i sve bivanje stali. De Vriesom i Grisvvoldom. Ch. atqui jam concessum erat omnem rem a principio oriri oportere. U b o g o v a pak i konji i vozači i sami su dobri i p o t o m c i dobrih. mudro. z b o g čega to duša bez njega ostaje. ako već treba da sve nastaje iz počela. visoko lebdeći ondje gdje stanuje rod bogova. Jer svako tijelo kojemu kretanje jest izvana bez duše je. tako da je po nužnosti upravljanje u nas teško i m u č n o . obrazlažući: „Na ovo- 170 171 . dok su u ostalih pomiješani. prege i krilatog vozača.goodly highways" potkrepljuje navodima Tukidida (III. Pa neka nalikuje srasloj moći krilate za. A ako jest da to tako stoji. Sva duša skrbi ο svemu što je bez duše i obilazi čitavim n e b o m . tad taj složaj. Griswold (Self-Kuowledge in Plato's „Phaedrus". A on je nekako ovakav. Kakva je. 258. O n o pak b e s m r t n o nije ni iz kojeg razloga obrazloženo. a kad u z m e zemljano tijelo. putuje prvi. L. poredana u jedanaest vrsta. knjizi svoje Republike. koje uz to dobiva i naziv smrtnoga. U takvom razumijevanju prethodio mu je Schleiermacher. u smislu: Si principium ab aliqua re oritur. „uni­ verzuma" (Hackforth). Njima se p o najvećma hrani i ujedno raste baš to krilo duše. Ciceron. Ovakvo nam rješenje izgleda uvjerljivije. Yale Univ. no možda malo suviše neutralno na ovome mjestu. Verdeniusom.. i takovih suprotnosti. a drugi je p o t o m a k suprotnih i suprotan. Po naravi m o ć krila gore uzvodi o n o teško. jer prevodi: nam e principio oriuntur omnia. no č e m u nalikuje. Ο njenom liku pak valja ovako zboriti. ipsum autem nulla ex re alia nasci potest. u čemu ga slijede još npr. dobro. T a k o dakle počelo kretanja jest o n o što sebe samo kreće. str. Budham je pak smatrao da nakon posljednje riječi u rečenici treba dodati još τουτ'. a to je dvoje za vječna v r e m e n a sraslo zajedno. res ea non poterit oriri ex principio. Hackforth. A o n o b o žansko je lijepo. Jer kad bi počelo iščezlo. I 54. ta visoko lebdi i ujedno čitavim n e b o m upravlja. kao da je baš to narav duše. te na neki način od svega o n o g a u okružju tijela ponajviše zajedništva ima s b o ž a n s k i m . Njime dakle kazujmo. to već ljudskom i kraćem. bilj. oni b o g o v i koji su u broj dvanaest svrstani predvodeći po redu v o d e o n o što je svakome pridijeljeno.n u ž n o je da bude i nepropadljivo. o n o pak kojemu je [kretanje] iznutra s a m o m e iz sebe. 8) i Heitsch u svom komentaru. Takvom se čitanju pridružuju još Robin. kad osporavaju Hackforthovo . nego prema Burnetovoj redakciji γήν εις έν. koje i m a dušu. dok o n a što gubi perje krila biva o d v u č e n a sve d o k se ne prihvati nečega čvrstog što nastanjuje. a prati ga četa b o g o v a i demona. po kojima obilazi r o d sretnih bogova. 1986. koji je ovaj dokaz preveo u 6. upravljajući krilatom za­ pregom. Čini se mnogo prihvatljivijim čitati γένεσιν s većinom rukopisa te Thompsonom.. Prijevod prema Burnetovu tekstu bio bi otpri­ like: „ili bi jednako tako sve nebo kao i sva zemlja stali. i ponovio ga u Tuskulanskirn diputacijama. u jedno utonuvši". 25. to bi pripadalo zacijelo b o ž a n s k o m i op­ širnom razlaganju.ako bi naime nastalo iz počela. pogl.we figure" je isprav­ no. Zeus. M n o g i su dakle i blaženi kako prizori tako i ophodnje 6 unutar neba . već. Ο njenoj besmrtnosti dakle dosta. svaki od njih Teško da su u pravu Verdenius i De Vries. O n a dakle koja je savršena i krilata. Onaj pak veliki v o đ a na nebu. Verdenius i De Vries. ne bi se netko trebao ustručavati zboreći kako je upravo to isto bivstvo i pojam duše. tad će po nužnosti duša biti nenastala i ujedno besmrtna.

Proklo. zaustave putovanje izvana na površini neba.. prate. Ast. Hackforth uz to još uzima riječi θέαι τε και διέξοδοι kao hendiadys te vrlo uspjelo prevodi „spectacles of bliss upon the highways". S time pak stoji ova­ ko . nešto vidi a nešto ne. niti o n u koja je različna. Thompsona) te ΰπουράνιον (Β W. Nekoliko pokušaja razjašnjenja riječi ύπουράνιος άψίς: . u pratnji vazda o n o g a tko h o ć e i m o ž e . 8 9 172 173 . založio za inače uglav­ nom odbačeno staro čitanje većine rukopisa ακήρατος στρεφόμενη umjesto άκηράτω τρεφόμενη. te se otišavši koriste h r a n o m pričina. Hermije. j e d n a drugu gazeći i nadmećući se u pokušajima da budu jedna ispred druge. me su mjestu διέξοδοι izgleda putevi koji vode kroz i vani iz sfera nekolikih planeta.. „festigium et culmen universi ex inferioribus locis spectantibus" (Stallbaum). d o k o n a druga jedva. hrani i uživa. niti uz golem napor ne dostigavši smotru o n o g a koje jest. Vollgraff). no ne m o g u . Druga se pak sad uzdigne a sad p o t o n e . pri č e m u rđavošću vozača m n o g e o h r o m e . Osnovne su alternative pri čita­ nju: επί (Τ W. Zavist n a i m e izvan kola b o ž a n s k o g a ostaje. Teško je prihvatiti De Vriesovo mišljenje da περί ήν ovdje znači . te o n e gore slijede ispod površine. s jednim rukopisom). Stallbauma.svoje radeći. v o z a č stavivši konje u jasle dade im ambrozije. ako nije od strane vozača valja­ n o 8 uvježban. uznemiravana od konja i jedva osmotrivši ona koja jesu. Stallbauma. prihvaćeno od Heindorfa. koja je za stare tvorila granicu κόσμος-a ili οϋρανός-a. te. učvrstio u smislu „razuma" i proglasio za moć duše nižu od „uma" (νους) . i nadbijanje i silno preznojavanje. Jedva da ima boljega primjera za Platonovo namjerno izbjegavanje svake terminologijske ukočenosti. k zemlji se priginjući i ujedno otežavajući. suporting the vault of heaven" (Thomp­ son). A kad dođe. ta uzdigne u o n o izvanj­ sko mjesto glavu vozačevu te se pridruži obilaženju. M e t e ž dakle nastane. Ast i Burnet No najbolji rukopisi imaju fj. A kad zatim idu na jelo i g o z b u .. ne­ go o n u koja je znanost ο o n o m e koje jest doista. Dva rukopisa imaju ήν. tako se i [duh] svake duše koja bi se htjela dohva­ titi o n o g a što joj dolikuje. Takav je dakle život bogova.ta valja se odvažiti reći o n o baš istinito.occupied with". Čini se stoga potrebnim ovdje taj izraz prevesti drukčije no obično. od konja pritisnuta. Asta. putuju s lakoćom. I druga na isti način o n a koja doista jesu osmotrivši i pogostivši se zaroni po­ n o v o u unutrašnjost neba te stigne kući. tad putuju k vršku strmo7 glavo p o d n e b e s k i m s v o d o m . Od ostalih pak duša.in practice". te ih uz nju i n e k t a r o m napoji. gledajući neko vrijeme o n o koje jest raduje i ujedno se. a osobito kad se z b o r i ο istini -: to mjesto zaposjeda o n o bezbojno i ujedno b e z o b l i č n o i nedodirljivo bivstvo koje odista jest. Burneta. Rukopisna je predaja ove očito veoma značajne i teško razumljive re­ čenice nažalost izuzetno nesigurna. Ostale. 7 K a o što se dakle d u h 1 0 b o g a hrani u m o m i neiskrivljenom 1 1 spoznajom. no Thompson i De Vries ukazuju na to da njeno is­ puštanje nije neuobičajeno u visoko poetskoj prozi poput ove. prihvaćeno od Bekkera. što potvrđuje i Ficino svojim prijevodom: . gdje pak kola bogova. ostavši u tome posve osamljen. međutim. Schanza. „arch that supports the heavens" (Hackfort).. ne ukoliko je pripadna bivanju. A t a m o tek dušu skrajnji napor očekuje i borba. a u o k o l o njega 9 rod istinske znanosti. koju su stoga Heindorf i Voll­ graff konjicirali. a m n o g e m n o š t v o perja unište. A u toj ophodnji osmo­ tri upravo samu pravednost. Robina. O n e n a i m e što se nazivaju besmrtnima. νΰν razumijevamo ovdje otprilike kao De Vries: .". Hermije. Za smisao je potrebna kondicionalna partikula άν. b u d u ć i urav­ n o t e ž e n o laka za vođenje. što Thompson. slijede ga Heindorf.koju je ina­ če. osmotri razboritost. Tako ovdje za διάνοια . Burneta. motreći o n a istinita. a č i m stanu k r u ž n o ih p o n e s e obrtanje te o n e o n o izvan n e b a osmatraju. kada dospiju do v r h u n c a . Ž e s t o k o n a i m e pritišće onaj konj koji u zloći ima udjela. što prihvaćaju Stallbaum. sve d o k ga obrtanje k r u g o m ne dovede u o n o isto. v e ć prema različnosti što ih i n a č e 1 2 nazivamo bićima.. osobito u Politeii. prevodeći na osnovi toga: „Utpote igitur dei ratio (Geist) propter mentem et scientiam sese vertens pura et intaminata. stremeći doduše sve o n o m e gore. prihvaćeno od Bekkera.rib. De Vriesa) ili ύπό (Β. možda pretjerano.kaže kako se hrani umom i spoznajom.. smotrivo j e d i n o u m o m . pripisujući je uz to ne samo čovjeku već i bogu samome. Stallbaum se. De Vriesa) ili ούράνιον (Τ. s osnov­ nom svrhom da se naznači kontrast između onoga viđenog za nadnebeske vožnje i onoga pripadnog svakodnevnoj zemnoj egzistenciji. Thompsona. osmotri zna­ nost. A to n a d n e b e s k o mjesto niti je tko opjevao od ovih tu pjesni­ ka niti će ga ikada kako dolikuje opjevati. o n a koja najbolje boga prati i sličnom mu postaje. uključenih u veliku sferu zvijezda stajaćica. A sve odlaze. k o r m i l a r o m duše. naziva interpretaci­ jom koja bi tek trebala interpreta.cuicunque aurigarum equua non bonus" (premda inače očito po­ grešno čita καλός umjesto καλώς.

Stoga je i pravedno da j e d i n o duh filozofa dobiva krila: usmjeren je naime uvijek sje­ ćanjem. pa kad otežavši osta­ ne bez krila i padne na zemlju. tamo se hrani. kao i iz životinje onaj tko j e d n o m bijaše čovjekom p o n o v o u čovjeka. sišavši u kaznionice p o d zemljom. izronivši. lošiji. nego ona koja je najviše vidjela [narodi se] u lozu m u ž a koji će postati filozofom.. šestoj će pri­ stajati pjesnički. pak. oteža. Jer čovjek treba shvaćati prema t a k o z v a n o m p o j m u 1 6 . premda ono samo jest ta 'jednota' koja je rezultat procesa . bit će Upotreba riječi είδος ovdje ukazuje na njeno razlikovanje od. De Vries je u pravu kad naglašava da κακία ovdje nema poglavito i prvenstveno moralno značenje. devetoj tiranski. Vrlo teška rečenica izuzetne važnosti. Jer pojedina duša ne stiže kroz deset tisuća godina u o n o isto odakle je došla . Ostale. Mi se ovdje držimo Madvigova prijedloga. taj za kojega se jedinog može kazati da Ίέναι εις εν λογισμω ξυναιρούμενον. te. sedmoj obrtnički ili poljodjelski. pogledavši gore u o n o koje doista jest. izabiru onaj kojeg svaka pojedina hoće. zadešava suđenje. a kad im se presudi. budući da su htjeli u rečenici imati glagol. n e k o m se nesrećom posluživši z a b o r a v o m i r đ a v o š ć u 1 5 se napunivši. ta je do druge ophodnje neoštećena. strogog „tehničkog izraza" ιδέα. međutim. taj zadobiva bolji usud. θεΐός έστιν i θεός έστιν. kako bi slijedilo iz Hackforthova pri­ jevoda . nekim prijateljem Muza.weakness" tad ipak pretjerano ublažava značenje upotrebljene riječi. ili neki drugi od onih koji se bave oponašanjem. po kojem treba izbaciti ού. n e k o g gospodarstvenika ili trgovca. što je jednako tautologijski. 14 izaberu li tri puta za r e d o m isti život. jedan od epiteta za Nuždu (Ανάγκη) i njeno mističko ime u orfičkoj teologiji. radi ovoga j e 1 3 : s te t a m o livade po naravi je paša prikladna o n o m e najboljemu duše. ih erotičarem. borave t a m o o n a k o kako odgovara životu što su ga proživjele u ljudskome liku. od strane boginje Pravde na n e k o mje­ sto neba uzdignute. kao i to da je u Eshila (Prom. Niti pak možemo govoriti ο εΐδος-u kao ξυναιρούμενον εις εν. Izdavači i tumači ponajviše se razilaze u prihvaćanju odnosno odbijanju rukopisno dobro potvrđenog participa lov. slijedeći Verdeniusa. te. ratnika i vođu. tad je tu zakon da se o n a u p r v o m rađanju ne narodi ni u kakvu narav životinje.jest nehaj lošega pi­ sanja za koji je teško povjerovati da bi Platon u njega upao. tko pak nepravedno. s etimologijskim značenjem „Neizbježiva". Neobično je. O n a naime koja nije nikada vidjela istinu. De Vries nagađa da je έστιν možda jednom bilo dodano od starih ispravljača. ta i ne ulazi nikada u taj lik.A to silno nastojanje da se vidi to polje istine. is­ paštaju kaznu." Već je Hermije mogao izvijestiti ο četiri tumačenja ove rečenice: θεός s članom ili bez njega. da interpreti nisu zapazili značenje očito intendirane etimologijsko-semantičke blizine koju Platon uporabom upravo te rije­ či postiže s odmah potom slijedećim naukom ο prisjećanju: είδος > ά ποτ' ειδεν. 174 175 . peta će imati život proročki.wrongdoing" i osobito Robinsonova „perversion". osmoj onaj sofiste ili narodnoga udvarača. Wilamowitz je bio sklon odstraniti obje riječi kao glosu. Te duše u trećoj tisućugodišnjoj ophodnji. p r e m a mogućnosti. kojim duša lakšom postaje. No kad u n e m o ć i da slijedi ne vidi. stigavši na izvlačenje i izabiranje drugog života. osim duše o n o g a tko je filozofirao neprevarno ili prijateljevao s dječacima uz filozofiju.ne dobiva naime krila prije tolikog vremena. kad skončaju prvi život. inače često promisque rabljenog.. ili neki svećenički. treća u o n u političara. prevodi s . 1 8 I takvim se podsjećanjima služeći. tako da polazeći od m n o g i h osjeta pristigne zaključivanjem u j e d n o . k o n o m e k č e m u je i b o g usmjeren. ljubiteljem lijepog. a m o ž e li uvijek to činiti. da bi božanskim b i o . 972) poistovjećena s Nemezis. Osobito odlučno zagovara Thompsen raniju Budhamovu korekciju ίόντ' umjesto iov. obrazlažući to ovako: „Govoriti ο εΐδος-u samom kao iov . d o k druge. 1 7 A to je prisjećanje na o n o što je naša duša tada vidjela. četvrta u o n u gim­ nastičara sklonog naporu. a da je ού potom uz njega dodano od drugih ruku. Tu ljudska duša prispijeva i u životinjski život. Thompson navodi Lobeckov stav da je Αδράστεια.napredujućem ili pristižućem k 'jednoti'. Može se prihvatiti De Vriesov stav da je u općenitim postavkama ovakve vrste ispuštanje člana skoro pravilo. No kad sam. na taj način okrilaćene u tritisućitoj godini natrag odlaze. kao i njegovo zalaganje za čitanje priloga namjesto ime­ nice. a i narav krila. ili o n o g a koji će se liječenjem tijela ba­ viti. uvijek je van opasnosti. no boljim se čini umjerenije Madvigovo rješenje. Riječi ού έστιν na kraju rečenice u Burnetovu tekstu teško da mogu dati ikakav smisao. U tisućitoj obje [grupe]. A svatko tko u njima pravedno prove­ de život. u pratnji b o g a putujući i prezrevši o n o za što sad k a ž e m o da jest. njegov generalizirajući duh. tad jedne. Očito je da je čovjek. Ona pak druga u lozu kralja v o đ e n o g zakonom. A ovakva je uredba Adresteie : koja god duša postavši prati­ ljom b o g a sagleda nešto od onih istinitih.

na dijalektici zasnovanoj retorici. knjizi Politeie. III 4). još se nije daleko došlo u iznalaženju filozofijskog smisla tih i takvih mitski nagoviještenih odnosa. što ih je tadašnja medicina poznavala i vrstala u svojim teorijama ο tipovima karaktera. kako božan­ skih tako onih koje imaju smrtnu kob.neprekoračivo određeno vlastitom jedinstvenom i neusporedivom individual­ nošću. kako je izložen u Timeju. Hackforth. koja je štoviše čak jednim dijelom usljedak njena vlastitog predporođajnog izbora: . u: Kleine Schriften. With English Notes and Dissertations by VV. temperamenta i si. imao bi očito glasiti: nau­ kom ο duši. 1993. koja stoji. Nauk ο duši kao izvorištu i počelu kretanja. dakle u njegovu prvome dijelu. Pri tome je. u jednom od zacijelo najtežih ali i najdalekosežnijih njegovih tekstova uopće. Gottingen. u predvorje poznoga Pla­ tonova filozofiranja. Razumijevanje jedinstvenosti dijaloga pričinja još uvijek priličnu teš­ koću. prema svom filozofijskom značenju gotovo jedinstven u povijesti filozofije.dakako i opet „samo" mitologijskih . prekoravan biva od m n o š t v a da je pomaknut. te će jedini odista sa­ v r š e n i m postati. §1. U gore prevedenom tekstu nalazimo svojevrstan nauk ο iskon­ skoj individuaciji. zbog čega smo bili prinuđeni nešto više no inače u bilješkama raspravljati različite verzije čitanja i tumačenja. By G. stav koji je dugo prevladavao interpretacijama Platona. arhaizirajućim izričajem te naglašeno svečanom intonacijom. Teškoće razumijevanja danas su još dodatno potencirane izuzetnom nesigurnošću rukopisne predaje. §4. 1973. §2. ovdje u Fedru takoreći dogmatski ustvrđen. De Vries. Ulomak koji je ovdje preveden čini u svakom pogledu. posvemašnje vezivanje duše s kretanjem.) Plato's Phaedrus. osobito: Uber zwei Begriffe der Platonischen Mvstik: ΖΩιΟΝ und ΚΙΝΗΣΙΣ. dakle negdje otprilike uz Theetet. središte i izvorište smisla cjelokupnoga spisa. barem početni i najneodređeniji. Od ostaloga teksta naglašeno je odijeljen mitskim karakterom. Čime je iznutra objedinjeno ispitivanje naravi i moći Erosa i ο „bo­ žanskome zanosu" u prve tri besjede dijaloga. A kad istupi iz ljudskih poslovanja i postane b o ž a n s k o m e us­ mjeren. Ubersetzung und Kommentar von Ernst Heitsch (Platon: Werke. 1985. Ubersetzung und Kommentar. razrađen je kasnije u 10. koje i inače u zrelijeg Plato­ na sve više dobiva na važnosti i filozofijskoj upitnosti. §3. Uzvišena poetska „igra" Platonova mitologiziranja sve je više od puke igre i fantaziranja u nevolji. Presudna je novost ovdje. baš svaka nijansa njena značenja. čak nakon Parmenida. njenim stanjima i djelima. ο njenoj naravi. Amster­ dam. London. Pripada zacijelo među najteže razumljive i smislom najdublje odsječke Platonova djela. od presudne važnosti sva­ ka. Da je svako ljudsko živo biće . Općenito se složenost duše razabire kao ona karakteristika nau­ ka Fedra. . kako ju je još Hegel htio ocijeniti. Važniji konzultirani komentari: The Phaedrus of Plato. i svaka. Darmstadt.m u ž p o s v e ć e n u vazda savršena posvećenja.ο izabiranju života u 10. 1969. Čak su naprimjer takvi znalci kao Schleiermacher ili Natorp bili u stanju držati ga počet­ ničkom Platonovom skicom i datirati među najranije spise. knjizi posljednjeg Platonova djela. 1868.doduše u granicama određenoga broja tipova. s razmatranjima ο istinskoj.) A Commentary on the Phaedrus of Plato. Platon: Phaidros. Thompson. a zatim i kršćanskom nauku ο bitnoj i temeljnoj jednakosti svakoga čovjeka sa svakim drugim. kako je taj klasično do izraza bio došao ponajprije u Fedonu. Neki problemi interpretacije Malo je koji dijalog Platonov dosad tako malo zadovoljavajuće razjašnjen u svojoj cjelovitosti i jedinstvenosti kao upravo Fedar. (Reprint Edition New York. Zakona. 1957). baš svaka riječ. nakon naznaka već u Politeii. Translated with an Introduction and Commentary by R. U mitu ο nebeskim ophodnjama duša na jedan je zagonetan na­ čin filozofijska psihologija vezana s astronomijskim spoznajama Plato­ nove Akademije. Mitologijski prikaz onostranoga vječnog života duša. čini se. u bitnoj suprotnosti s nazorom ο njenoj jednostavnosti i jednoobličnosti. mora se u svakoj svojoj pojedi­ nosti pokušati razumjeti ponajprije iz paralelnih izvođenja . Unatoč poticajnim pokušajima Stenzelovim (v.J. jednako tako kompozicijskom kao i smisleno-sadržajnom.H. Danas je nedvojbeno i opće­ nito prihvaćeno da taj dijalog valja datirati nakon Politeie. ( 1 1952. 176 177 . Ovdje možemo samo najkraće upozoriti na nekoliko važnijih zna­ čajki filozofijskoga sadržaja ulomka. Poetički mit ο naravi duše u Fedru valjalo bi jednom misliti i razumijevati zajed­ no s matematičkim mitom ο postanku. možda čak više no drugdje u Platona. točnije ο izgradnji svjetske duše.mogućnost takovog nazora povijesno je ubrzo morala ustupiti mjesto najprije stoičko-kozmopolitskom. d o k to da je b o ž a n s t v o m ispunjen m n o š t v u skrivenim ostaje. što ostaje nadalje takoreći jedinom konstantom u mijenama najrazličitijih političkih koncepcija zapadnjačke predaje do danas. u drugome dijelu? Odgovor. Cambridge. To dakako ne uključuje ovdje neki pokušaj provedbe prave interpretacije.

Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. ili i ο o n i m vješti­ n a m a koje su s tim vezane . Teetet: Posve istinito. oponašanjima ili njihovim priviđanjima. iz kojeg bi ishodišta netko z a p o č e o opasnu raspravu? M e n i se pak čini. da kušnji p o d v r g n e m o stav oca Parmenida. prisiljen sebi sa­ m o m e protusloviti. ako ga uopće osporimo. kako se o n o kaže. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Stranac: N u ž n o će n a m biti.Iz djela Sofist (241d5 . ili treba sasvim odustati. Stranac: Zamolit ću te p o v r h toga ipak za j o š j e d n u neku sit­ nicu. a tako upravo i sada. T o m v s I. 179 . Teetet: Rekao si. izgledalo i slijepcu? No d o k to ne b u d e osporeno ili potvrđeno teško da će u o p ć e itko m o ć i .govoreći ο lažnim stavovima ili mnijenju. nećeš se nikako činiti kao da griješiš kreneš li na to osporavanje i to dokazivanje. priječi li neka bojazan to raditi. te toga radi budi posve miran. Stranac: Maločas govoreći r e k o h kako se pri osporavanju toga nalazim vazda neiskusan. Ο χ ο η ϋ 1973 (^ΙΘΟΟ). Stranac: Z b o g toga se dakle sada treba odvažiti napasti očin­ ski stav.ne biti smiješan. te da i z n u d i m o da jest u n e k o m pogledu nebiće. i opet da nekako nije biće. Prijevod.2 5 9 b 6 ) . Teetet: Sto se m e n e b a r e m tiče. Teetet: Kaži samo. No tebe radi prihvatit ć e m o se toga da o s p o r i m o stav. Stranac: Bojim se zaista kazanoga. dijete. da se ne bih k a k o z b o g toga tebi činio kao da sam mahnit. Teetet: Izgleda to takvo treba u raspravama izboriti. stalno se a m o t a m o prevrću­ ći. da n a m je p o s v e n u ž n o o v i m se p u t e m zaputiti. Stranac: Deder dakle. Stranac: K a k o ne bi to. Teetet: Ali neće nas nikada nikako spriječiti. ο odrazima. sli­ kama. ako ć e m o se obraniti.

Stranac: „ B u d u ć i pak da smo mi na bespuću. ili toplo i hladno. Razdvajajući se vazda se sjedinjuje. a ne dvoje. t i m e n e k a k o razdvajanja i spajanja pretpostavljajući? Jer ja sam bar. d o k biva posve suprotno od toga. Stranac: M o ž d a nas. ili je nastalo. Stranac: A što? Zar ne treba i one koji tvrde da o n o sve jest j e d n o upitati po mogućnosti što zapravo zovu b i ć e m ? Teetet: Kako da ne? 180 181 . d o k ο o n o m e d r u g o m e ne. tvrde naime one napetije M u z e . počinjući od Ksenofana i j o š ranije. Jer očito je da vi to odavno znate. budeš li mnijenja da treba. . K o d nas pak elejski narod. isto to stanje zadešava u duši ne manje glede bića. da n a m se ne bi činilo kako razumijemo o n o što govorite. d o k o n e blaže odustaše od toga da s tim uvijek tako stoji. propitujemo ovako: „ D e d e r vi koji tvrdite da je sve toplo i hladno. No sa svoje se strane b e z zlobe m o ž e ovo iznijeti. no j e d n o m nekako n e k a od njih m e đ u s o b n o ratuju. vlažno i suho. ili dva. Stranac: Ο t o m e m n o g o m dakle ispitivat ć e m o n a k o n ovoga. kakva su i kolika. A da U je sve to t k o od njih istinito kazao ili ne. tako pripovijeda priče da je o n o što se naziva svime j e d n o . da ne b i s m o bili nekako smeteni o k o toga. a i pogrešno. nimalo ne ma­ reći za to da li ih pratimo d o k govore ili zaostajemo Teetet: K a k o to govoriš? Stranac: Shvaćaš li ti Teetete. Teetet: Što t o ? Stranac: Da su nas m n o g e isuviše prezirući zanemarili. h o ć e m o li što pogriješiti. tako ti bogova. Teetete. smatrao da t o č n o razumijem kad bi tko kazao to ο č e m u s m o sad besputni. pa da stavimo prema vama o n o sve kao troje. Teetet: Sasvim si ispravno rekao. što zapravo hoćete označiti kad izgovarate biće. dijete? Teetet: Baš ni najmanje. Teetet: Reci jasnije što to kazuješ. Jedan govoreći da su tri bića. N e k e pak kasnije j o n s k e i sicilske M u z e zaključiše kako je najbolje splesti to oboje i kazati d a j e biće m n o g o a i j e d n o . Stranac: O d m a h si shvatio.Teetet: Kojim to? Stranac: Razmotriti najprije o n o što n a m se sada čini jasnim. Sad pak vidiš da smo o k o njega na bespuću. p o r o d i njegu za p o t o m s t v o sebi priređuju. Stranac: Čini mi se da n a m olako pripovijeda Parmenid. nebiće. što to oni svaki put g o v o r e kad se n e k o od njih oglasi tvrdeći da jest. svadbe. Mi smo pak ranije smatrali da znamo. reći ć e m o . k o d tako velikih stvari slavnim i drevnim m u ž e v i m a prigovarati. a sad opet m n o g o i samo sebi neprijateljsko po nekoj mržnji. što zapravo ti koji ο njemu g o v o r e sma­ traju da [ono] očituje. ili neko takvo dvoje. Teetet: Vidim. i sva­ ki onaj t k o se dao u prosudbu da razluči bića. prijateljima posta­ jući. d o k bijah mlad.. m n o g o ili j e d n o . te ih skupa nastanjuje i udaje. Jer svaki je pojedini od njih o n o svoje do kraja doveo. što to zapravo kod obojih oglašavate kazujući da o b o ­ je i svako od njih jesu? Kako da shvatimo to vaše 'biti'? Da li kao treće uz o n o dvoje. no sad s m o na bespuću. ili biva. to je teško. a ne više kao dvoje? Jer zacijelo ne kažete da oboje j e d n a k o j e s u nazivajući j e d n o od o n o g a dvojega bićem. Stranac: I ο ostalome od o n o g a ranije kazanog isto n a m je to reći? Teetet: Dakako. premda j e d n a k o spram obih stojimo. pokažite nam vi to dostatno. kao da su prisutni. i opet toplo h l a d n o m e primješavajući. Drugi pak tvrdeći da su đva. ο kojemu inače tvrdimo da smo na d o b r o m e putu i da razumijemo kad god netko to izrekne. Brzo bi naime na o b a načina bilo jedno. Stranac: N e g o dakle hoćete oboje nazivati b i ć e m ? Teetet: M o ž d a .i tako biste dvoje posve očito nazivali j e d n i m " . Najprije nas dakle to podučite. A kažem da n a m treba primijeniti taj postupak da ih. no sad treba najprije ispitivati o n o najveće i načelno. kao da s m o djeca. Teetet: Možda. pa se olako m e đ u s o b n o složili." Teetet: Istinu kažeš. pa tvrde da je naizmjence sad o n o sve j e d n o i sljubljeno po Afroditi. kao da je to razgovijetno. m r ž n j o m p a k i ljubavlju da se drži zajedno. Teetet: K a k o ? Stranac: Izgleda mi da n a m svaki pripovijeda neku priču. međutim." To upravo govoreći i zahtijevajući od njih i od ostalih koji tvrde da o n o sve jest više n e g o j e d n o . Teetet: Ali ο kojem govoriš? Ili jasno je da tvrdiš kako treba najprije biće pretraživati. a o n d a opet. Stranac: „Ali prijatelji".

Teetet: Kako da ne? Stranac: I uopće ne bi imalo smisla povlađivati o n o m e tko govori da ime jest nešto. dok bi. da o n o m e tko je postavio tu pret­ postavku nije od svega najlakše odgovoriti na ovo sad upitano i na bilo koje drugo. Teetet: Sto da ne? Stranac: A zar nije n e m o g u ć e da o n o s čime se to zbiva s a m o bude o n o j e d n o samo? Teetet: Kako? Stranac: T r e b a valjda p r e m a p r a v o m smislu reći da je o n o istinski j e d n o posve bez dijelova. αύ τό εν δν) (proves to be the name) of a name". Stranac: I opet će više od j e d n o g biti o n o sve. Stranac: No ako biće ne bi bilo cijelo z b o g toga što mu se zbilo stanje cijelog. strance.Atque unum. ako se rekne da je nečega. reći će.za razliku od Burneta. Teetet: T a k o je. bu­ dući sve i cijelo. and this O n e that is' again (τοϋτο . Teetet: Posve. jer niti što veće niti što manje m o ž e biti. . ako i b i ć e i o n o cijelo odvojeno zadrže svako od njih vlastitu narav. Jer biće kojemu se zbilo da b u d e j e d n o izgleda zaista da nije isto s j e d n i m . Teetet: Kako? Stranac: dvoje? Stavljajući ime drugim od stvari. nakon toga biti odgovor? Stranac: Jasno je.. ili s njim isto? Teetet: Ta kako neće tvrditi. budući ime j e d n o g i opet imena. Slično i Heindorf: . ovdje ili ondje". samo o n o cijelo bilo. proizaći d a j e ime samo ime imena. budući takvo.. ili da u o p ć e ne k a ž e m o da je biće cijelo? Teetet: T e ž a k si izbor stavio pred m e n e . sebe lišeno. Stranac: Da li će onda biće koje i m a stanje j e d n o g a na taj način biti i j e d n o i cijelo. Teetet: Da. u smjeru sredine j e d n a k o posve. •• 182 183 . te će o n o sve biti više od jednog. a njih imajući posve je n u ž n o da ima dijelove.. Campbell zadržava [εν] δν μόνον većine rukopisa. ili će. a smi­ sao pri svakom mogućem čitanju gotovo posve nedokučiv. Stranac: No ako je o n o cijelo. kako imaju gotovo svi rukopisi. Teetet: Shvaćam. hoc quoque nominis rursus unum (das Eins eines Namens) esse efficietur. Stranac: . Rukopisna predaja ove rečenice je upravo beznadno nesigurna. kazuje zacijelo Teetet: Da. Teetet: Da. budući da drugog ničeg nema. Teetet: Treba zaista." Stranac: A što? Tvrde li da je o n o cijelo drugo od j e d n o g koje jest. b u d e j e d n o . služeći se za isto dvama imenima. proizaći će da je biće nedostatno samog sebe.te prevodi: „And (it will result) that the One also is only one of the one. 1 Teetet: N u ž n o . Ili ne? Teetet: Da. dakako. Campbell i Burnet čitaju αΰ τό umjesto αυτό. Schleiermacher. ili k a k o ? " Teetet: A koji će im onda. Stranac: I da je o n o j e d n o j e d n o . te nije čudo da naprimjer Cornford smatra najboljim naprosto je izlučiti iz teksta. Stranac: Posve istinito veliš. Ili? Teetet: T a k o . te da na taj način. Teetet: T a k o je. imati sredinu i krajeve.. Stranac: Ali ništa ne priječi da o n o što je u dijelovima i m a stanje j e d n o g glede svih dijelova zajedno. s druge strane. . koji prihvaća Apeltovu emendaciju όνομα δν . Stranac: Ako bi pak ime stavio kao s njom isto. Stranac: A o n o takvo koje je iz m n o g i h dijelova n e ć e se slagati s tim stavom. tada će biće.Stranac: Neka dakle odgovore: „Tvrdite doista da samo j e d n o j e s t ? " „ T a tvrdimo". biti nebiće. Teetet: Kako? Stranac: Prihvatiti da jesu dva imena zaista je smiješno za o n o g a tko stavlja da nema ničega osim jednog. quatenus est unius tantum unum. Teetete. kao što i Parmenid veli. a i tvrde.A što? Bićem nazivate nešto?" Teetet: Da. ili će biti pri­ siljen kazati da je ime ničega. Stranac: I po t o m će razlogu biće. „ o d a s v u d dobro zaokružene kugle j e d n a k o masi. Stranac: „ D a li upravo o n o jedno.

Ali mi ne m a r i m o za njih. u raspravama ih usitno raz­ bijajući. Teetet: Zašto? Stranac: O n o postajuće uvijek je postalo cijelo. što Campbell nalazi „probablv right". Teetet: Istina. I sam sam naime v e ć m n o š t v o takvih sreo. i to potvrđuju. j e d n a razumna a druga nerazumna? Teetet: Zašto ne? Stranac: Ali ne biva li svaka od njih takvom imanjem i prisutnošću pravde. Stranac: Sve o n e koji se p o t a n k o izjašnjavaju ο biću i ο nebiću n i s m o doduše prešli. vazda traje. Jer ako je n e k o koliko. a također. n u ž n o je da cijelo b u d e toliko. uz to da nije. svako napose s beskraj­ n i m b e s p u t n o s t i m a pojavljuje se o n o m e tko kaže da biće jest ili n e k o dvoje ili s a m o j e d n o . pretpostav­ ljajući da bi bili voljni odgovarati uljuđenije nego sada. Svega se naime toga takvog dotičući. a suprotna suprotnog? Teetet: Da. Stranac: P o z o v i o n d a te boljima postale da ti odgovaraju. Stranac: No čini se d a j e m e đ u njima kao neka borba giganata j e d n i h protiv drugih. neke mislive i bestjelesne ideje prinuđujući da b u d u istinskim jestvom. Teetet: Bit će. Stranac: I d r u g o m e đ u t i m bezbrojno. ne bi nikad ni postalo biće. premda ih imaju svi rukopisi. Stranac: Ali svakako će reći da o n o što m o ž e bivati prisutno n e č e m u i odsutno jest nešto? 184 185 . a ako tko od ostalih kaže da jest nešto što n e m a tijela. Teetet: Kako? Stranac: Najbolje ih je doduše. da bismo iz svega vidjeli kako reći za biće što zapravo jest nije ništa lakše n e g o za nebiće. ustrajavaju na t o m e da jest samo o n o što dopušta neki zagrljaj i dodir. Stranac: Od obih dakle tih plemena po redu u z m i m o obrazlo­ ženje ο jestvu koje postavljaju. j e r o n i su pitomiji. A u sredini između tih obih neizmjerna neka bitka o k o toga. donoseći svaki put veće i teže vrludanje o k o o n o g a ranije kazanog. a m o ­ žda čak i gotovo n e m o g u ć e . 2 Teetet: Čini se da s tim u potpunosti tako stoji. Stranac: No o n o necijelo ne smije biti niti neko koliko. ako se o n o j e d n o ili o n o cijelo ne stavi u o n a koja jesu. te tumači o n o što ti bude od njihove strane rečeno. ali neka svejedno b u d e dostatno. kažu da jest neko smrtno živo biće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: A slažu li se da je to tijelo s d u š o m u sebi? Teetet: Svakako. Teetet: Posve ispravno. Teetet: A kako da u z m e m o ? Stranac: Od onih koji ga stavljaju u ideje lakše. Heindorf je namjesto njih konjicirao τόν τό δλον. govoreći. No čini mi se da s njima treba činiti ovako. pa ma koliko bilo. Nadovezuje se n a i m e j e d n o na drugo. strašne m u ž e v e s p o m e n u . o n a pak tijela od onih i to što oni prvi zovu istinom. Burnetom i svim prevodiocima riječi τό εν ή kao glosu ili rezultat nekog poremećaja teksta. označavaju nekim p o k r e t n i m bivanjem umjesto j e s t v o m . Teetet: Dakako. Tee­ tete.Stranac: A kad u o p ć e ne bi bilo o n o g cijelog. T e ž e pak od onih koji sve silom natežu u tijelo. z b o g prepirke ο jestvu. Jer o n o što je od boljih prihvaćeno zacijelo je vrednije od o n o g a što prihva­ te lošiji. tad se isto to zbiva biću. već istražujemo o n o istinito. Sad pak treba promotriti o n e koji drugačije govore. No ako to ne ide. ako bi ikako bilo m o g u ć e . tako da niti jestvo niti postajanje ne treba označiti kao da jesu. Teetet: Očituje to skoro v e ć i sve o v o što se sad pomalja. preziru posve i ne žele ništa više čuti. Teetet: K a k o ? Stranac: Jedni na zemlju sve natežu s n e b a i o n o g nevidljivog. Teetet: Da. Stranac: Stavljajući dušu kao neko od bića? Teetet: Da. dje­ l o m učiniti boljima. određujući tijelo i jestvo kao isto. Stranac: A što? Ne kažu li da je j e d n a duša pravedna a druga nepravedna. stijene i drveće g r u b o rukama obgrljujući. s Campbellom. Teetet: T r e b a se dakle i k njima zaputiti. Stranac: Zato oni koji se s njima prepiru vrlo bojažljivo o d o z ­ go o d n e k u d iz nevidljivog uzvraćaju. činimo riječju. Isključujemo. Stranac: Da li dakle.

ili oboje? Ili d a j e o n o trpnja. Teetet: Bit će tako. Stranac: Shvaćam. kažu li da je nešto od toga vidljivo i dodirljivo. Stranac: No upravo to zajedništvovanje. Teetete. za o n o bivati spoznavanim n u ž n o opet proizlazi to da je trpnja. Teetete. d o k bivanje svaki put drugačije. boljima postali ti muževi. Jestvo će se onda. također i duša u kojoj sve to biva. s j e d n e strane. za koju k a ž e m o da se ne bi mogla zbiti o n o m e što miruje. a jestvo biva spoznavano? Teetet: Kažu da s time da. da ustvrde da su sve to tijela. razumnost i ostale vrline. M o ž d a će se kasnije i nama i njima drugo pokazati. Jer ako bi i za nešto malešno od bića bili voljni dopustiti da je bestjelesno. ο vi najbolji. ako bi spoznavanje bilo neko činjenje. M o ž d a će pak b r z o dospjeti u besputnost. Teetet: Koji to onda stav iznose? Stranac: Ne prihvaćaju o n o što s m o maločas ο jestvu rekli o n i m a iz zemlje rođenima. ili pak . Jer protuslovili b i s m o onom prethodnom. ili trpnja. Postavljam naime odredbu da bića nisu ništa drugo do m o ­ gućnost i m o ć . nego da im se. Stranac: A što je sa svim tim takvim? Ne kažu valjda da ima n e k o tijelo? Teetet: Na to ne odgovaraju više jednakim načinom. 186 187 . Stranac: Zapitajmo ih međutim iznova. za koje tvrdite da se uvijek na isti način isto drži. dostajat će. Teetet: Koje to? Stranac: N i s m o li nekako kao dostatnu odredbu bića stavili to kad je u n e č e m u ma i najneznatnija m o ć trpljenja ili činjenja? Teetet: Da. ili je sve to nevidljivo? Teetet: Da gotovo ništa od toga nije vidljivo. valjda zbog drugovanja s njima. A ti n a m i kod ovih tumači. čini kako duša posjeduje neko tijelo. ali ja da. Stranac: Na to pak kažu da uz bivanje doduše ide m o ć trplje­ nja i činjenja. poznavano od strane spoznaje. nekako rastav­ ljajući. Teetet: Kazuješ baš o n o što misle. da sve to doista jest. Stranac: Lijepo. biti voljni prihvatiti i složiti se da je biće ovakvo nekakvo? Teetet: Kakvo to? Kaži i znat ć e m o smjesta. budući da već sami u sadašnjem ča­ su nemaju za reći nešto od toga bolje. a i o n o suprotno.Teetet: Kažu doista. Stranac: Bivanje kažete da je od jestva drugo. Teetet: Ostaje. zar ne? Teetet: Da. ljubiteljima ideja. već bi se naprezali uvjeravati kako je sve o n o što ne m o g u rukama stiskati doista u potpunosti ništa. njihov o d g o v o r na to nećeš dokučiti. na što gledajući kažu za oboje od toga da jesu. osmotri da li će. d o k se s druge za razumnost i svako od onih za koja si pitao stide od­ važiti na to da ili prihvate kako sve to nije ništa od bića. To naime da će. Teetet: No prihvaćaju to. koliko bude spoznavano toliko i kretati trpnjom. Stranac: No idemo k onima drugima. M o r a t će naime kazati što je srodno i t o m e i ujedno svemu ono­ me što i m a tijelo. pa i od najmanjega. S njima dakle neka n a m ovdje to ostane uglavljeno. Stranac: I da tijelom i m a m o zajednicu s bivanjem p u t e m osje­ ta. Stranac: A što? Kažete li da je spoznavati ili bivati spoznavan djelovanje. a o v o o n o dru­ go? Ili da ni j e d n o od toga dvojega ne ide skupa ni s j e d n i m od tih? Teetet: Očito da nijedno s nijednim. za što ć e m o reći da vi to tako zovete kod ovih obih? Zar ne baš o n o što smo mi maločas rekli? Teetet: Koje? Stranac: Trpnja ili djelatnost koje bivaju iz neke m o ć i u svih onih koji se jedni s drugima sudaraju. a s druge strane d u š o m p u t e m mišljenja s pravim j e s t v o m . no s j e s t v o m tvrde da nije u skladu m o ć ni j e d n o g od toga dvojega. čak i ako bi to bilo samo jedanput. Stranac: K a ž e m onda da o n o koje posjeduje ikakvu m o ć usa­ đenu da bilo čini ma što d r u g o m e bilo trpi i najmanje. Teetet: A kazuju li time što? Stranac: O n o na što treba uzvratiti da s naše strane m o r a m o od njih j o š jasnije ispitati slažu li se s time da duša spoznaje. bu­ dući da se ničeg od toga ne bi stidjeli oni od njih koji su u zemlju zasijani i iz nje nikli. Stranac: Očito su nam. Stranac: A k o dakle jest pravednost. a ako ih nešto takvo zadesi. M o ž d a ti. ako im to predložimo. Teetet: Ta kažemo doista.

ο bilo č e m u što tvrdio. n e p o k r e n u t o stoji? Teetet: Strašan b i s m o zaista stav dopustili. prihvati Budhamovo hiperkritičko umetanje riječi < πάντων >. ako su nepokretna bića. Teetet: Ž e s t o k o . ali n e ć e m o reći da ih i m a u duši? Teetet: A na koji bi ih drugi način imalo? Stranac: N e g o o n d a da doduše i m a u m . to uopće ne uviđam. biće.o i s t o m " ikada bilo b e z stajanja? Teetet: Nikako. Stranac: Nisu dakle kretanje i stajanje. zaista. tako obojima priričeš da jesu? Teetet: Čini se da uistinu kao nešto treće protumačujemo bi­ će. niti od onih koji kazuju j e d n o . uklonivši znanost. i da su nepokretni i da su pokrenuti. No kako n a m je to pak prikriveno ostalo da s nama tako stoji. a niti opet od onih koji biće na svakojaki način p o k r e ć u u o p ć e išta slušati. o b a zajedno. Stranac: Ili označavaš da stoje. Stranac: T r e b a se o n d a na svaki način boriti protiv onoga koji bi. da o n o niti živi niti razumijeva. Stranac: I o n o p o k r e t n o o n d a i kretanje treba prihvatiti kao bića? Teetet: K a k o da ne? Stranac: Proizlazi dakle Teetete da. Teetet: Ispravno. Stranac: Filozofu je dakle. dakle. ili da bi u o p ć e gdjegod postao? Teetet: Ni najmanje. život i dušu. Stranac: Ali ako b i s m o opet prihvatili i to da je sve uzgibano i pokretno. k a k o se čini. razumnost ili u m . Stranac: Gle! No sada ć e m o Teetete tek zaista. nego. te.Teetet: Ispravno. Ne zoveš li kretanje i stajanje suprotnošću j e d n o drugome? Teetet: Kako da ne? Stranac: I ipak tvrdiš da to oboje i svako od njih j e d n a k o jest? Teetet: Ta tvrdim. Stranac: Kažeš li da se kreću oboje i svako od toga dvojega. već uzvišeno i sveto. v e ć zaista nešto od njih drugo? Ne uviđamo. 3 n e m a nitko nikako ni ο č e m u uma. mogli s pravom biti priupitani n a n o v o o n o što s m o sami tada pitali one koji kazuju da je sve toplo i hladno? Teetet: Sto to? Podsjeti me. život. Stranac: Razmotri o n d a jasnije da li bi. protiv svih lukopisa. kad k a ž e m o da kretanje i stajanje jesu. Smisao je jednako jasan kaže li se na ovome mjestu „sva bića" ili samo „bića". osobitu potrebu da se. strance. ne uviđaš li da smo sad u najvećem ne­ znanju o k o njega. spoznati besputnost ispitivanja ο njemu. Stranac: A što. shvaćajući i sagledavajući njihovu zajednicu s jestvom. i o n o m e koji najviše sve to cijeni. 188 189 . d o k nam se čini kao da nešto g o v o r i m o ? Teetet: M e n i se doista čini. Stranac: N e g o da k a ž e m o da i m a doduše u m . n e p o k r e t n o stoji? Teetet: Sve se to bar meni čini besmislenim. m e đ u t i m da ipak. nema­ j u ć i u m a . kazujući da to oboje jest? Teetet: A kako? Stranac: Dakle kao nešto treće uz ova stavljaš u duši biće. ali život ne? Teetet: A kako? Stranac: A da k a ž e m o da doduše to oboje jest u njemu. Stranac: A što? Vidiš li da bi um bez toga bio. kad dopuštaš da jesu? Teetet: Nipošto. duša i r a z u m n o s t nisu u p o t p u n o m e biću. Stranac: A što? Zar se ne čini da smo već prilično raspravom obuhvatili biće? Teetet: Baš posve. Zeusa m u ? Da li ć e m o se lako dati uvjeriti k a k o uistinu kretanje. Teetet: Kako pak to? I što si to rekao? Stranac: Sretnice. i tim b i s m o stavom isto to odstranili iz bića. ako se s ovim sad slažemo.. da bismo ujedno i nešto uznapredovali. Stranac: Svakako. p r e m a onoj djetinjoj molitvi. doista. doista. prihvatiti da sve stoji. Stranac: N e k a bude. Teetet: K a k o ? Stranac: Čini li ti se da bi o n o „ n a isti n a č i n " i „isto t a k o " i . I pokušat ću to učiniti ispitujući te kao i one tada. ili 3 pak m n o g e ideje. Teetet: Zacijelo. Teetet: Posve istinito. i ο biću i ο svemu govoriti oboje. kako mi se čini. posve s d u š o m u sebi. poput Cornforda. kao da je njime i stajanje i kretanje obuhvaćeno. z b o g toga n u ž n o .

veličine. Teetet: Valjda. k o d svakog razmotrio sve o n o što proizlazi? Teetet: Lijepo zboriš. o n o što sad u vidu pitanja kazujemo. nego i dobar. kako u onih koji o n o sve pokreću tako u onih koji ga kao j e d n o zaustavljaju.Teetet: Čini se. Stranac: K a ž i m o onda na koji to način zapravo m n o g i m ime­ nima svaki put o n o isto označavamo. m a n e i vrline. ne imajući zajednice s jestvom? Teetet: N e ć e biti. Stranac: I stavimo da oni kažu. u čemu svemu. čini u većoj. koji su se z b o g oskudice u imetku pameti t o m e t a k o v o m zadivili. i u bezbroj ostaloga. Stranac: K a m o onda treba još da okrene razum onaj tko hoće nešto izvjesno ο njemu za sebe ustvrditi? Teetet: Ta kamo? Stranac: Držim doista da više nikamo lako. Stranac: G o v o r i m o naime ο čovjeku imenujući neko m n o g o . prvo da ništa ničim n e m a nikakvu m o ć zajednice s nečim. Stranac: No i oni koji o n a sva sad sastavljaju a sad ih raz­ dvajaju. Stranac: To neka onda ovdje leži neodlučeno. a i o n i m a od starijih koji kasno uče. kako neće stajati? Ili kako se opet ne kreće o n o koje nikako ne stoji? A biće nam se sad pokazalo izvan t o g obojeg. bar ćemo raspravu kako god b u d e m o spo­ sobni najdoličnije dalje voditi ovako ο obojemu ujedno. Stranac: No tim slaganjem smjesta sve biva p o r e m e ć e n o . Stranac: P r e m a vlastitoj naravi biće dakle niti stoji niti se kreće. Nije li da o n d a kretanje i stajanje neće nikako imati udjela u jestvu? Teetet: Baš nikako. smatram. reći da bi oni upravo izabrali? Teetet: Doista ne m o g u za njih na to ništa odgovoriti. Teetet: Svakako. ako se j e d n o od toga pokaže bilo mračnijim bilo jasnijim. A i sve ostalo tako na isti način: pret­ postavljajući svako kao jedno. kao m o g u ć n e zajedništvovati jedni drugima? Ili ova da. niti nešto drugo nečemu drugome. Ta srećeš Teetete. nego s j e d n e strane ο d o b r o m d o b r o m . oni govoreći da se bivstveno kreće. zaista. Ne b u d e m o li pak mogli niti j e d n o od njih dvoje vidjeti. ako hoćeš. te iz tih i sastavljaju. Je li to dakle m o g u ć e ? Teetet: Doista je najnemogućnije od svega. Stranac: Zašto onda ne bi. Teetet: A što to? Stranac: Da li da niti jestvo ne pripajamo kretanju i stajanju. ka­ ko se čini. kojima smo se prije obraćali. Stranac: K o d toga je međutim opravdano da se sjetimo onoga. češće o n e koji se time bave. Stranac: Da bi n a m dakle govor bio upravljen svima koji su ikada bilo što ο jestvu raspravljali. Teetete. O d m a h je naime svima pri ruci za to se uhvatiti kako je n e m o g u ć e da o n a m n o g a jesu j e d n o i o n o j e d n o mnoga. pa onda smatraju da su u t o m e nešto p r e m u d r o pronašli. te se stoga uveseljavaju ne dozvoljavajući govoriti ο d o b r o m čovjeku. Teetet: Svakako. Sjećaš se? Teetet: Kako da ne. odgovarajući j e d n o po j e d n o . ponekad i starije ljude. kad s m o bili pitani na što se odnosi ime nebića. Teetet: Istinu veliš. kažemo ne samo da je čovjek. Stranac: Da li smo sad u nekoj manjoj besputnosti o k o bića? Teetet: M e n i se zaista. pa bilo da u j e d n o i iz j e d n o g u bezgranične razdvajaju. zapali u potpunu besputnost. Teetet: Lijepo. pa i onih koji p r e m a idejama tvrde da bića vazda se na isti način isto držeći jesu uvijek. gozbu priredili mladićima. Jer ako se nešto ne kreće. oblike. neka bude r e č e n o i o v i m a i ostalima. . bilo u sastojke koji imaju granicu. strance. A budući da i biće i nebiće jednako zapadaju u besputnost. Teetet: Čega? Stranac: Da smo. a ovi da bivstveno stoji. a o n a ne? Što ć e m o od toga. kako vjerujem. ostaje n a m sad nada da će se. zaista? Stranac: A što? Da li će koje od njih biti. nego da ih tako u o v i m našim raspravama stavimo kao da su nepomješljivi i bez m o ć i da se m e ­ đ u s o b n o združuju? Ili da ih sve u o n o isto svedemo. i drugo na taj način pokazati. pridajući mu boje. Teetet: A kao što? Reci primjer. opet g o v o r i m o kao ο m n o g o m i po­ m o ć u m n o g i h imena. Stranac: T i m e smo. ako je to m o g u ć e reći. te beskrajno m n o g o drugog. a s dru­ ge ο čovjeku čovjeku. svejedno 190 191. Jer svi takvi pripa­ jaju bitak.

Teetet: Da. n e o p a ž e n o prispjeli u znanost onih slobodnih i. Stranac: I k o d ostalih umijeća i neumijeća naći ć e m o druga takva. Teetete? Ili smo. Stranac: No kako ć e m o je sad nazvati. zar nije n u ž n o da s n e k o m znanošću kroz rasprave putuje onaj koji h o ć e ispravno po­ kazati koji su od rodova kojima suglasni. reći ćemo. kojih se nemaju snage riješiti i ne spajati ih u govo­ rima. Teetet: D a k a k o . Teetet: T o č n o govoriš. tako da je bez n e k o g od njih n e m o g u ć e da se i od ostalih j e d n o s drugim složi. Stranac: Samoglasnici se pak. Stranac: Zar neće onaj koji m o ž e to činiti dostatno raspozna­ vati j e d n u ideju. p o p u t sveze protežu kroz sve. Stranac: Najsmješnijemu od svega bi se m e đ u t i m primakao g o v o r o n i h koji ne bi dopuštali da išta po zajednici sa stanjem d r u g o g b u d e o z n a č e n o drugim. Stranac: Jer n e k o j e d n o od toga je baš n u ž n o : ili se sve h o ć e zajedno miješati. zadešava ih g o t o v o što i slova. Stranac: No o n o dvoje otkrilo se kao n e m o g u ć e . ili nešto da a nešto ne. čini se. pa m n o g e druge od jed­ ne izvana j e d n e s drugima obuhvaćene. nego. d o k je onaj tko to ne razaznaje n e m u zičar. tako mi Zeusa. p o p u t o n o g n e o b i č n o g Eurikleja. Stranac: K a k o ? Teetet: Da bi i kretanje samo posve stalo i stajanje se opet s a m o pokrenulo.stavljaju li da to biva naizmjenice ili pak uvijek. i o n i m „ o d drugih". Teetet: Da. Stranac: Ali j a m a č n o je to baš najvećim n u ž n o s t i m a n e m o ­ guće. Teetet: I j o š kako. kako to da kretanje stane tako i to da se stajanje kreće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: O n d a preostaje samo o n o treće. ili ništa. Teetet: K a k o ? Stranac: P r i n u đ e n i su se ipak pri svemu služiti o n i m „ b i t i " i o n i m „ o d v o j e n o " . pri svemu t o m e ne bi govorili ništa. kako se ka­ že. Teetet: T a k o je. a u kojoj ne. taj je muzičar. tavljati p r e m a r o d o v i m a i ne smatrati istu ideju drugom. koje su pojedinačno j e d n e od drugih odvojene. Teetet: Da. u svakom smjeru protegnutu kroz m n o g e . Stranac: A ako j e d n a h o ć e to činiti a druga ne. tako da se m o g u zajedno miješati. d o k se druga slažu. te vazda putuju unaoko­ lo ga noseći d o k se iznutra oglašuje. Stranac: No što ako d o p u s t i m o da sve ima m o ć uzajamnog zajedništvovanja? Teetet: To sam v e ć i ja sposoban odbiti. Stranac: Kojeg? Teetet: Gramatičkog. ako bi j e d n o d r u g o m e pridolazili. ili treba umijeća onaj tko bi to htio dovoljno d o b r o raditi? Teetet: Umijeća. Teetet: K a k o da ne? Stranac: A što? Budući da s m o se složili da na isti način i rodovi jedni spram drugih imaju miješanje. Stranac: A što? Nije li tako i s visokim i niskim glasovima? Onaj tko ima umijeće da raspoznaje one koji se zajedno miješaju i o n e koji ne. a i m n o g e odvojeno posve razlučene. te p o n o v o u razdvajanjima. ako n e m a baš nikakvog miješanja. I od njih se n a i m e j e d n a nikako j e d n a s drugi­ ma ne slažu. j e s u li u svemu neki drugi uzrocima razdvajanja? Teetet: Ta kako ne treba znanosti. Stranac: Svatko dakle tko h o ć e ispravno odgovoriti postavit će o n o preostalo od troje. i bezbroj­ n i m drugima. a i p o r e d b a ti je istinita. Stranac: Z n a li dakle svatko koja m o g u s kojima biti u za­ jednici. i to valjda najveće. tražeći sofista prije njega pronašli filozofa? Teetet: K a k o kažeš? Stranac: N e ć e m o li reći da dijalektičkoj znanosti pripada ras. u kući imaju neprijatelja i protivnika. A to je znati p r e m a rodu razlučivati u kojoj mjeri svako pojedino m o ž e biti u zajednici. Teetet: Ispravno. izuzetno spram drugih. i o n i m „ p o sebi". niti o n u koja je druga istom? Teetet: Da. 192 193 . a koji se uzajamno ne podnose? I j o š i to da li kroz sve jesu neki koji ih povezuju. pa opet j e d n u u j e d n o m sabranu kroz cjelinu mnogih. te stoga i ne trebaju drugih osporavatelja. Teetet: K a k o da ne.

ako nam se uopće pruži pri­ lika da nekako. Stranac: Biće se pak dade miješati s obima. nego izabirući neke od onih koje se nazivaju najvećima. to ne m o ž e biti niti j e d n o od njih. teško je razaznati z b o g tamnoće mjesta. Stranac: Ali kretanje i stajanje j a m a č n o nisu niti drugo niti o n o isto. No d o k je i njega do­ duše teško jasno vidjeti. b u d e m o li ga tražili. opet ć e m o . ta o b a tako. prinu­ dilo bi svako od toga dvojega da se preinači u o n o s u p r o t n o od svoje naravi. . Teetet: Tako. Stranac: Od rodova koje smo upravo prošli najveći su zacijelo samo biće. koliko to do­ pušta vrsta sadašnjeg razmatranja. d o k neke pak ništa ne priječi kroz sve sa svima biti u zajednici. Teetet: Da. niti pak stajanje. No ο sofistu je svakako očito da ga se ne smije ispu­ stiti prije no što ga dovoljno p r o m o t r i m o . a stajanje će se pak pokrenuti. Teetet: Ali to je svakako n e m o g u ć e . Teetet: Kako? Stranac: O n o g a pobjeglog u tminu nebića. 194 195 . te treba razmatrati kao da ih je pet a ne tri. Teetet: A zašto? Stranac: Kretanje će stati. budući da u t o m s u p r o t n o m ima udjela. Stranac: Ο njemu ć e m o dakle u b r z o razmotriti jasnije.. kako vjerujem. Kad bi naime tim obojima pridošlo bilo koje od o n o g a dvojega. sa sofistom je teškoća druge vrste nego s njime. Teetet: Kako da ne? Stranac: Tada su to već tri. govoreći za kretanje i stajanje da oba jesu. do o n o m e koji čisto i pravedno filozofira. Stranac: N e m o g u ć e je dakle da su o n o isto i biće j e d n o . prvo kakva je svaka pojedina. . druga od ona tri. . z b o g blještavila područja opet nije nikako lako ugledati. Teetet: Kako? Stranac: Što god bismo zajedničko prirekli kretanju i stajanju. Teetet: T r e b a dakle. Stranac: A ipak ne k a ž e m o da kretanje jest o n o isto ili drugo. a neki ne. te neki s malo a neki s m n o g o njih. zaista. te stajanje i kretanje. Teetet: Što da ne? Stranac: Dakle je svaki od njih drugo od ostala dva. p o t o m kakvu imaju m o ć m e đ u s o b n o g zajedništva. Stranac: No oba imaju udjela u o n o m istom i d r u g o m .Teetet: Svakako. zaista. ako i ne b u d e m o mogli biće i nebiće dokučiti s p o t p u n o m j a s n o ć o m . Teetet: Ta kako bi tko pridao drugome? Stranac: Filozofa ć e m o dakle na takvom n e k o m mjestu pro­ naći. no uvijek s njima po nužnosti smiješana. Stranac: No zacijelo nećeš tu dijalektičku znanost pridati dru­ g o m e . Stranac: Budući da smo se dakle složili da neki od rodova h o ć e jedni s drugima biti u zajednici. Stranac: Što smo to pak sad tako nazvali o n i m istim i dru­ gim? Jesu li to neka dva roda. Stranac: Ali za o v o dvoje tvrdimo da se ne daju j e d n o s d u g i m miješati. dajmo nakon toga napredujmo raspravom na ovaj način: ne razmatrajući ο svim idejama. Ili? Teetet: Čini se. govoreći da nebiće jest bivstveno nebiće. Teetet: N e . Teetet: Skoro. Stranac: Nego trebamo li misliti biće i o n o isto kao n e k o jedno? Teetet: Možda. Teetet: Nikako. proglasiti istima. Teetet: I s tim ne manje nego s o n i m prije po svojoj prilici tako stoji. Stranac: Filozofa pak. tako da. kao bića. Teetet: T o č n o . Ta o b a n e k a k o jesu. . Stranac: Ali ako biće i o n o isto ne označavaju ništa različito. a sebi s a m o m isto. a da n a m to ostaje prikriveno? Teetet: M o ž d a . boravljenjem s nji­ me sljubljenog. ipak b a r e m ne b u d e m o oskudni raspravom ο njima. Jer oči duše mnoštva ne m o g u istrajati gledajući spram božanskog. nekaž­ njeno u m a k n e m o . Teetet: Lijepo si rekao. ili t i m istim i drugim izričemo nešto od onih. ideji bića vazda prionulog mišljenjem. i sada i kasnije. Teetet: Kud i kamo. bude­ mo li voljni.

Na ovome je veoma važnom mjestu Heindorf konstatirao lakunu u tekstu. ού γάρ ούν. postojanim. ού γάρ ούν. 4 Teetet: I te kako.. No. > ΘΕ. Stranac: Nije dakle stajanje? Teetet: N i k a k o . Kad naime za nj k a ž e m o da je o n o isto i neisto. ΘΕ. ΘΕ. z b o g koje odvojeno od o n o g istog biva ne to nego drugo. N e g o kad bi drugo imalo udjela u objema idejama. Teetet: Ne. παν ταύτοΰ namjesto rukopisnog αύτη . s čime je u skladu i njegov prijevod: . Stranac: T r e b a dakle reći da je narav drugog peta m e đ u ide­ jama.>" 196 197 . Stranac: Ali držim da dopuštaš j e d n a od bića nazivati samima po sebi. ako Cornfordov je prijedlog popune teksta još složeniji: < νϋν δέ ουδαμώς μεταλαμβάνει. Stranac: Ali ipak o n o bijaše s a m o m sebi isto. Teetet: Svakako. pokazujući da je tako po naravi. nismo govorili na isti način. upravo to jest bit dru­ gogTeetet: G o v o r i š kako stoji. A sad n a m je baš po nužnosti proizašlo da.<But it does not in fact participate in Rest at ali. Jer svako pojedino j e d n o da je drugo od ostalih ne po svojoj naravi. a drugi ne. a kad d a j e neisto. Stranac: I reći ć e m o da je o n a protegnuta kroz sve njih. kao što bijaše drugo od istog i od stajanja? Prihvaćamo. so that it is correct to speak of it as both the same and not the Same. Stranac: T r e b a se dakle složiti i ne treba se zlovoljiti t i m e što je kretanje isto i neisto. s Cornfordom. već. jer je time izvrsno izražen očito intendirani smisao. ΞΕ. Teetet: K a k o ? Stranac: P r v o dakle da je kretanje u potpunosti drugo od sta­ janja. v e ć po t o m e što i m a udjela u ideji drugog. tako da se opet ispravno zove neistim. Stranac: No jest. što se čini vrlo vjerojatnim. a druga uvijek u o d n o s u na druga? Teetet: Zašto ne? Stranac: A o n o drugo je uvijek u o d n o s u na drugo. Sam je pokušao ispuniti je sljedećim hipotetičkim tekstom: . THE AT.. kad da je o n o isto.. Ili kako k a ž e m o ? Teetet: T a k o . do dokaza za to dospjeli smo prije nego do ovih sada. Stranac: I zaista.. Stranac: A kad bi se nekako združilo samo kretanje sa sta­ janjem. πάντ' αύτοΰ. ορθότατα γε što bi značilo otprilike: „. kao što i m a biće.προσαγορεύειν. > Teetet: Po­ sve ispravno. doista. uzimajući opet j e d n o po jedno. budući da Teetetov odgovor nije lako dovesti u sklad s onim što je prethodno rečeno. Da li je kretanje drugo od dru­ gog.Stranac: Stavljamo li onda o n o isto kao četvrto k trima ide­ jama? Teetet: Svakako. Stranac: Nadalje. Stranac: O v a k o pak kazujmo ο tih pet. it does not. Teetet: Da.. Ili? Teetet: T a k o . tad pak g o v o r i m o z b o g zajednice s drugim. tad ne bi bilo ništa n e o b i č n o označiti ga postojanim? Teetet: Posve ispravno. z b o g toga što ima udjela u o n o m istom. < νϋν δέ ού μεταλαμβάνει.. <No ono se ipak ne združuje. Teetet: K a k o da ne? Stranac: R e c i m o dakle iznova. Stranac: Nije dakle o n o isto? Teetet: Nije. ΞΕ. STR. bilo bi nekad i m e đ u o n i m drugima n e k o drugo koje nije u o d n o s u na drugo. z b o g toga što i m a udjela u biću? Teetet: Jest. Teetet: Skoro. ako v e ć dopuštamo da se jedni od ro­ dova h o ć e m e đ u s o b n o miješati. kretanje je opet drugo od o n o g istog. z b o g toga što baš sve ima u o n o m e istom udjela.. o n i m a koje s m o probrali. VVhereas it does participate both in Sameness and in Difference. ταύτοΰ δέ γ* άμα και θατέρου μετέχουσαν ορθώς έχει και ταύτόν αυτήν και ού ταύτόν προσαγορεύειν >. nikako. Stranac: Ne bi bilo tako kad se biće i o n o drugo ne bi razli­ kovali više od svega. tad g o v o r i m o tako u odnosu na njega samog. Madvigovu korekciju αύτη . Stranac: Besmisleno je dakle označavati ga postojanim.. Stranac: A što? Da li da k a ž e m o da je o n o drugo peto? Ili to i b i ć e treba misliti kao neka dva i m e n a za j e d a n rod? Teetet: M o ž d a . Teetet: Zaista t o č n o . ma koje drugo bilo. άτοπον άρα στάσιμον αυτήν προσαγορεύειν.

Stranac: Zar to isto ne zadešava i dijelove naravi drugog. premda je sadržano u većini rukopisa.It results then that the notion of'non-beautiful' is an opposition of being to being. kao što je i znanost. Stranac: Sto dakle nakon toga? Zar ć e m o za nj doduše reći da je drugo od ona tri. kako ima dio rukopisa. Stranac: A ako smo to razumjeli. Teetet: Koje? Stranac: Kad kazujemo nebiće tad. stavljeno pred riječ koja slijedi. Stranac: Daj kaži mi sad ovo. ili radije stvar na koju se o d n o s e imena oglašena na­ k o n odricanja. izdvo­ j e n p r e m a o n o m e spoznavanom. daje suprotstavljenost onome nelijepom nešto između bića i bića. a opet." Naš je prijevod blizak Campbellovu: . znači suprotno. Teetet: Svakako. Teetet: Čini se. Stranac: H o ć e m o li kazati da je to bezimeno. premda smo se složili da ih je pet ο kojima i u koje smo prethodno stavili razmatranje? Teetet: A kako? Ta nemoguće je dopuštati manji broj od ono­ ga koji se maločas pokazao. Stranac: Nekako je dakle nedrugo i drugo. o n o s j e d n e strane jest j e d n o . čini li se i tebi da ć e m o i ovo? Teetet: Koje? Stranac: Narav drugog izgleda mi raskomadana. Stranac: Dakle proizlazi.. ako već narav rodova sadrži zajednicu jednih s drugima. objavljuje nešto od onih ostalih. koliko ima onih ostalih. da je o n o nelijepo neka suprotstavi] enost bića biću? 6 ή ispred άντίθεσις. Budući da naime nije ona. no pojedini njen dio. No kako ć e m o reći? Stranac: Postoji li neki dio drugog suprotstavljen o n o m lijepom? Teetet: Postoji. opravdano ispuštaju Stallbaum. Jer kod svih narav drugog. Teetet: K a k o ? Stranac: Kao kad r e k n e m o nešto neveliko. A ako tko to ne dopušta. Stranac: Bez straha ć e m o dakle boreći se reći da kretanje jest drugo od bića? Teetet: Bez i najmanjeg straha. nego tek drugo. budući da ima udjela u biću? Teetet: Baš posve jasno. Stranac: Nije li onda jasno da kretanje jest bivstveno nebiće i biće. Teetet: G o t o v o da je tako. pa će nas tako razuvjeriti i u ovo nakon njih.Teetet: N u ž n o . smisao bi bio otprilike ovaj: „Dakle proizlazi .C. O n o što svaki put oglašavamo nelijepim. kako se čini. p r e m d a je jedna? Teetet: M o ž d a .. to nije drugo od ničeg drugog do od naravi lijepog. a s druge pak ona ostala beskonačna brojem nije. Stranac: Po nužnosti je dakle da nebiće jest. budući da imaju udjela u biću. no da je od četvrtog nećemo. Stranac: No pogledajmo i ovo. ispravno kažemo da jesu i z o v e m o ih bićima. neka nas razuvjeri u naše prethodne stavove. praveći ih drugima od bića. F. Campbell i Burnet. Hermann. čini svako pojedino nebićem. čini li ti se da tada o n o maleno više riječju očitujemo no o n o jednako? Teetet: A kako bi? Stranac: N e ć e m o dakle dopustiti da odricanje. već samo toliko da o n o „ n e " . doista. Stranac: No ne treba li kazati daje i samo biće drugo od ostalih? Teetet: N u ž n o . ili da ima neki naziv? Teetet: Da ima. Stranac: No niti oko toga se zaista ne treba zlovoljiti.." 198 199 . Stranac: I biće nam dakle upravo za toliko nije. kako se čini. te ih baš sve na isti način tako ispravno z o v e m o nebićima. dobiva ime koje je n e k o vlastito za taj dio. kad se kazuje. U slučaju njihova zadr­ žavanja. prema o n o m stavu od maloprije? Teetet: Istina. Teetet: U svakom pogledu. ne kazujemo nešto suprotno do bića. Teetet: Koje? Stranac: Proizlazi li tako da je o n o nelijepo išta drugo do n e k o od bića izdvojeno iz nekog j e d n o g roda. i kod kretanja i kod svih rodova. Stoga i ima m n o g o vještina i znanosti i m n o g o s t r u k o se zovu. Teetet: K a k o ? Stranac: Ta i o n a je nekako jedna. Teetet: Posve pravedno si kazao. te opet n e k o m od bića supr otstavlj eno? Teetet: Tako. Isto vrijedi i za τι nakon είναι.

Stranac: Znaš li o n d a da smo prestupili dalje od P a r m e n i d o v e zabrane? Teetet: K a k o t o ? Uvjetno prihvaćamo Boeckhovu dopunu <μή μέγα> i <μή καλόν >. Ta ako ona jest. n u ž n o je o n d a i njene dijelove ništa manje staviti kao bića." Teetet: Ta govori zaista tako. treba da i on govori kao što mi govorimo: da se rodovi jedni s drugima miješaju. ne upravo o n o u čemu ima udjela. Teetet: Kako? Stranac: On naime negdje kaže: 8 „ N e ć e š doista nikad to iznuditi . budući pak da je drugo od bića. usprkos protivljenju Cornfordovu. tako da biće n e o s p o r n o opet bezbroj puta nije ona bezbrojna. te da kao što o n o veliko bijaše veliko i o n o lijepo bijaše lijepo. . Teetet: Sasvim j a s n o . n e g o drugo. budući od njih svih drugo. tako i nebiće na isti način i bijaše i jest nebiće. j e d n a ideja ubrojena m e đ u m n o g a bića? Ili i m a m o j o š neku nevjericu. Stranac: A što? P r e m a t o m zboru. Dokazujući naime da jest narav drugog i d a j e raskomadana na sva bića j e d n a u o d n o s u na druga. i o n o neveliko [neveliko] 7 i o n o nelijepo [neli­ j e p o ] 7 . samog bića. 200 201 . tražeći j o š dalje od toga. a. budući da se smisao lako dopunjuje prenošenjem prethodnog ήν. strance. po t o m e što j e d n o ništa više nije od drugog? Teetet: Sto da ne? Stranac: I sve ć e m o ostalo dakle na isti način kazivati.. ne označavajući nje­ g o v u suprotnost. združeno s drugim. kad su j e d n o d r u g o m suprotstavljeni. Stranac: Pokazasmo mu više no što je on zabranio istraživati. j e s t v o m išta više n e g o sve ostalo? I treba li v e ć odvažno kazati da nebiće postojano jest imajući svoju narav. ako se to smije reći. Stranac: Zaostaje li onda. nije niti svako pojedino od njih. bit će drugo od ostalih rodova. Teetet: Istina. da s m o najistinitije rekli. bilo da ima razloga ili je baš sasvim bezrazložno. Stranac: Neka nam dakle ne kaže netko kako se usuđujemo reći da nebiće jest očitujući ga kao suprotnost biću. Prihvaćamo s Burnetom Simplikijevo čitanje τούτο δαμή umjesto ru­ kopisnog τούτ' ούδαμή. niti sva ostala zajedno osim njega. pa bilo da jest ili nije. po nužnosti je najjasnije da je nebiće. dok god to ne m o ž e . a o n o nelijepo manje? Teetet: Nikako. mnoštvo puta jesu. Teete­ te. v e ć od tog puta istraživanja odvrati misao. kako se čini.Teetet: Sasvim ispravno. kad se v e ć narav d r u g o g pokaza bićima pripadnom. Jer mi smo se od nečega njemu suprotnog odavno oprostili.which is the emphatic word". zatim da se biće i drugo protežu kroz sve i j e d n o kroz drugo. nego smo očitovali i ideju koja se slučuje biti nebićem. kako poje­ dinačno tako i sva zajedno. kako ti reče. Teetet: K a k o da ne. suprotnost dijela naravi drugog i o n e bića. te k o n a č n o da o n o drugo. po t o m imanju udjela jest. a m n o š t v o puta pak nisu. Stranac: K a k o da je o n d a n a z o v e m o ? Teetet: Očito da je to samo o n o nebiće. Stranac: Mi pak ne samo da smo pokazali za nebića da jesu. n e g o samo toliko da je drugo od njega. nije ništa manje jestvo od. ili. u o d n o s u na to? Teetet: Nijednu. Stranac: T r e b a o n d a kazati da j e d n a k o jesu o n o neveliko i samo veliko? Teetet: Jednako. d o k o n o za koje s m o sad kazali d a j e nebiće neka nas netko ili razuvjeri. Stranac: Dakle. Campbellov prijedlog τούτο φανή' teško se može prihvatiti. da jest nebiće. odvažili s m o se za svaki njen dio suprotstav­ ljen biću kazati da to samo jest jestveno nebiće. ali ne i nužnom. dok ona ostala. za kojim s m o z b o g sofista tragali. Campbell pak smatra dopunu mož­ da ispravnom. A biće opet. Teetet: I baš mi se u svakom pogledu čini. imajući udjela u biću. da li n a m o n o lijepo više pripada bićima. osporivši n a m da valjano govorimo. Stranac: Ne treba li i o n o nepravedno staviti kao p r a v e d n o m j e d n a k o .

) §6. kretanje. §5. Povijesno-filozofijski ostaje to onda isho­ dištem za sve kasnije odredbe onog ništa i onog negativnog u smislu nedostatka. za­ jedno s ranijim Teetetom. Opisano produbljenje temeljne koncepcije praćeno je i neskrivenim terminologijskim mijenama. ishodište Platonovih „rodova". lišenosti. „transcendentnosti" i odijeljenosti od cjeline bivajućega. §8 Ono što Platon u ovome spisu zove „najvećim-najvažnijim rodo­ vima". D. jednako kao i na­ glašeno inzistiranje na konačno iznađenom istinskom određenju one ra­ nije vazda zagonetne uzajamne „zajednice" i „sudjelovanja" osjetilnih i mislivih bića . Radi li se tu tek ο anonimnim tadašnjim sljedbenicima Pitagore i elejaca? Ili pak ο samim Platonovim učenicima. razli­ čitoga. Njihovu bitnu različitost od postupka di­ jalektike.gotovo da se može tako reći. On naprimjer u svakoj prilici izrijekom niječe svaku mogućnost toga da bi „biće" ili „jedno" bili kategorijom. Već Aristotelovo shvaćanje „materije" u smislu iskonske nedostatnosti (στέρησις). Platonovu svijest ο toj novosti posvjedočuje emfaza kojom bez ikakve potrebe daljnjeg obrazloženja uvodi odredbu bića kao pokrenutog. pojednostavljujući donekle .stupa sad izraz γένος. Koliko god da jest istina daje bitna tema dijaloga novo shvaćanje naravi onog ništa ili nebića. I doista se u njemu sadrže poglavito razmatranja u kojima je povijesno zasnovana kako ontologija tako i logika s gramatikom. dok će είδος sve više poprimati pretežno dijalektičko-logičko značenje. 2. te tek time i život. često je u tradiciji bilo uspoređivano s Aristotelovim kategorijama. No Aristotelove su „kategorije" nešto u svakom pogledu različito. Fedru. koju nikako ne valja razumijevati u kasnijem Aristotelovu smislu puke mogućnosti. Ipak. koji su međutim njegov nauk tek površno i nedostatno razumjeli. da spis sačinjava srazmjerno kasnu tetralogiju. kao i kasnija temeljna metafi­ zička određenja.sofistike i sofista. Nekoliko je bitnih pitanja u današnjim interpretacijama još uvijek do kraja sporno i otvoreno. manjka. odnosno razlika sama. kao elejskog nasljeđa koje Platon sam putem kritike transcendentnih ideja u Parmenidu stavlja u pitanje. istota i drugost-razlika. odnosno protumačenja onog ništa u smislu nihil privativum i die bestimmte Negation. na temelju internih izričitih me­ đusobnih upućivanja. obmana i privid jedna u sebi pozitivna moć. 9). omogućeni su i usmjereni onim što je izboreno ovim Platonovim dijalogom. Zajedno s pretumačenjem onog ništa ide po nužnosti i bitno novo razumijevanje samog bića. kako ga je Platon bio mjerodavno odredio naprimjer u Politeii. nemoguće je ignorirati i bjelodanu ozbiljnost kojom sam Platon na njima ustrajava. što se nama čini najvjerojatnije? S7 Teško je dokučiti i pravi smisao naglašeno tehnički i metodički sprovođenih „razdioba" (dijareza). dušom i umom prožetog. Ukazujemo na neka od važnijih pitanja tumačenja: 91. Već je Plotin. Jednako se tako teško oteti dojmu svojevrsne autoironičnosti pri njihovoj pretjeranoj i cjepi­ dlačkoj provedbi. sadrži i obuhvaća u sebi. dakle onom najopćenitijom odredbom koja je . Bivstveno nebiće ontologijski je uvjet mogućnosti toga. ali i ovdje u Sofistu teško je previdjeti. s naglaskom na „metodi". u razlici spram ra­ nijih djela. stajanje. i u tome smislu odlučna kritika Parmenida. Kao nebiće koje jest u dijalogu se pokazala narav drugoga. Na njihovo mjesto . Time je filozofijski izboreno jedno bitno novo posvemašnje dinamiziranje cjeline svega. s mnoštvom složenica i izvedenica. kre­ nuo tim putem razumijevanja. Prije svega ono ο tome tko su ustvari „prijatelji ideja" koje Platon u dijalogu blago ali zato ne manje odlučno kritizira. neposredno slijedećim Državnikom te nenapi­ sanim Filozofom. slike. nužno upravo u svrhu zadobivanja dostatne orijentacije ο mogućnosti i pravoj naravi privida. uspo­ redo s tim. dakle biće. dušu i um. §2.i to je presudno .mo­ guća je samo tada kad se uvidi da su laž. čudeći se uz to silno da im nije pribrojena jednota (Επη. Ono sad biva lišeno svakog preostatka svo­ jevrsne onostranosti.Neki problemi interpretacije Tradicionalni naslov ovoga dijaloga. za što bi govorila vlastita nje­ gova napomena ο „drugovanju s njima"? Ih ovdje ipak treba prepoznati Platonovu filozofijsku kritiku vlastitih ranijih nazora. prije svega obiljem novih riječi ili upotrebom postojećih u novom svojstvenom značenju. VII. Borba protiv svemoćne sofističke obmane . glasi „Sofist .a upravo je to za Platona jedno od presudnih određenja filozofije . Stilski i jezično upućuje već na svojstva sasvim poznih djela. Breslau. oponašanja i na koncu same personifikacije života koji u svemu tome i iz svega toga crpi mogućnost svog bitka: . živog. nigdje drugdje toliko prisutnih koliko u ovome djelu i u Državniku. međutim. 1955. mada im se danas možda više ne može pridavati onakva važnost kao što je to svojedobno htio J. Holvverda: Commentatio de vocis quae est ΦΥΣ1Σ vi atque usu praesertim in graecitate Aristotele anteriore. Stenzel (Studien zur Entuiicklung der platonischen Dialektik von Sokfates zu Aristoteles. Taj obzor nije. Metodički i sadržajno bliži se već.kao takva zadobivena isključivo u obzoru pridavanja. §3. ne smije se previdjeti da Platon ipak ustra­ java na tome da je to novo shvaćanje. „Potpuno biće" ovdje je u Sofistu određeno kao ono što bivanje i kretanje. 1917). Izvjesno je. „prediciranja". sve više i više središnji filozofijski termin kasno- ga Platona (v. potekao još od aleksandrinskih gramatićara.ο nebiću. logički". izrazitom minucioznošću izričaja. obliku rasprave.sada u smislu moći i možnosti (δύναμις). 202 203 . izraz φύσις. jednako kao i. §4. Sama riječ ιδέα sve se više povlači iz središnjih formulacija. Groningen. te naglaše­ nom sinonimikom.

Štoviše, Platon sam nije nijednom upotrebio riječ „kategorija". Za njega, kao i za sve Grke prije Aristotela, znači κατηγορία ponajprije „optužbu", i tek donekle glagol κατηγορεΐν uz ino i „označiti kao...". Platonov izraz „ r o d " (γένος) ovdje u Sofistu nema ništa od kasnije­ ga, postaristotelovskog bitno logičkog značenja, u razlici spram „vrste". Kako smo već rekli, on je ovdje bliži onome što Platon inače naziva είδος, u smislu „ideje". Uz to, Platon izrijekom upozorava da pet „najvećih" rodova ne smije biti shvaćeno tako kao da ne bi bilo i drugih. U tom smislu valja njegov izraz μέγιστα shvatiti manje naglašeno no što to čine u pravilu svi prevodioci, s izuzetkom Cornforda (Apelt: ,,die vvichtigsten Gattungsbegriffe", Campbell: ,,the most important kinds", Dies: „les plus grandes des genres"). Važniji konzultirani komentari: The Sophistes and Politicus of Plato. With a Revised Text and English Notes by Lewis Campbell. Oxford, M. DCCC. LXVII. (Reprint Edition New Hampshire, 1988.) Plato's Theory of Knowledge. The Theaetetus and Sophist of Plato translated with a Running Commentarv by Francis Macdonald Cornford. London, 1979 ^ΙΘΒδ).

Iz djela Timej (27d5 - 31b3; 47e3 - 5 2 d l ) . Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s IV. Oxonii 1972 ( 1 1 9 0 2 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

T i m e j : T r e b a dakle, p r e m a m o m e mnijenju, najprije razlučiti o v o : što je o n o uvijek jestvujuće, a ne imajuće nastanka, i što o n o nastajuće uvijek, a nikad jestvujuće? Prvo je dokučivo mišljenjem p u t e m pojma, jestvujući uvijek na isti način, a drugo opet mni­ jenjem p u t e m b e s p o j m o v n o g osjetila mnijenljivo, nastajući i pro­ padajući, a nikad bivstveno ne jestvujući. A sve o n o nastajuće po nužnosti od n e k o g uzroka nastaje 1 ; jer s v e m u je n e m o g u ć e imati bez uzroka nastanak. Kada dakle proizvođač izradi oblik i m o ć 2 nečega, gledajući prema o n o m e što se uvijek isto d r ž i 3 i tim se u z o r o m za to služeći, po nužnosti će tako sve lijepim dogotoviti. Kad pak gledajući u o n o nastalo i slu­ žeći se nastalim u z o r o m , ne lijepo. Sve p a k o v o n e b o - ili svijet, 4 ili i drugo ako bi netko imenuju­ ći najviše volio, tako ć e m o ga i mi nazivati, - ο njemu dakle prvo treba istražiti upravo o n o što je uglavljeno da ο s v e m u treba u p o č e t k u istražiti, naime da li bijaše uvijek, ne imajući nijednog početka nastanka, ili je nastalo, od nekog početka započinjući.
1

2

Usp. i Phil. 26e. Tavlor, možda pomalo pretjerujući, naglašava kako su riječi ίδέαν και δύναμιν ovdje posve netehnički upotrebljene, kao „form and quality" ili „form and faculty", i to ,,in the wide Elisabethan sense of the second word". Već su se stari komentatori razilazili u prosudbi toga s čime valja vezati ono αεί. Atticus ga je povezivao s βλέπων, a Porfirije, kojeg slijedi i Proklo, s κατά ταύτα έχον. Vjerojatniji je ovaj drugi stav. , , . ... ουρανός je stanje ime za cjelinu „svijeta", dakle izvorno ne znači tek „nebo", κόσμος se u istome smislu javlja po prvi put u Heraklita.

3

4

204

205

Nastalo je; jer vidljivo je i dodirljivo i tijelo imajuće, a sve takovo je osjetilno. Sve o n o osjetilno pak, mnijenjem s osjetilom dohvatljivo, pokaza se bivajućim i nastalim. A za o n o nastalo opet tvrdimo kako je n u ž n o da od nekog uzroka nastane. M e đ u t i m , tvorca i oca ovoga tu svega iznaći te­ žak je posao, a i nađe li ga se, nemoguće svima kazati. N o , to treba dakle iznova ο t o m svemu: prema kojemu od dva uzora ga je graditelj izradio, da li prema o n o m e koji se na isti način i jedna­ ko drži ili prema o n o m e nastalom. No ako je ovaj tu svijet lijep, a i proizvođač dobar, tad je očito da je gledao prema o n o m e vječnom. A k o je pak o n o što nije ni­ k o m e niti s l o b o d n o reći, tad prema nastalome. Svima je dakako j a s n o da prema vječnome; svijet je naime najljepši od svega nastalog, proizvođač pak najbolji od svih uzroka. T a k o je dakle, nastao, napravljen prema o n o m e p o j m o m i razumnošću d o k u č i v o m i na isti način se držećem. A ako je t o m e tako, opet je sva nužnost d a j e taj tu svijet slika nečega. K o d svega je pak najvažnije 5 započeti p o č e t k o m koji je po naravi. Ovako dakle treba razlučivati ο slici i njenom uzoru, da bi govori bili i srodni o n o m e svemu čega jesu izlagači: o n o g a stal­ n o g i postojanog i putem u m a dohvatljivog stalni i nepromjenljivi - koliko god su u stanju, 6 i koliko govorima pripada da b u d u ne­ osporivi i nepobjedivi 7 , ne smiju oni za tim zaostajati -, a onoga Moguće su dvije konstrukcije ove rečenice i obje su, prema Tavloru, imale u starini svoje zagovornike. Prva je da se μέγιστον δή παντός shvati kao cjelina, u smislu: ono glavno u svemu jest započeti po­ četkom prema naravi. Druga je da se μέγιστον δή shvati kao „naj­ važnije je od svega", a παντός kao zavisno od άρξασθαι, u smislu: „osobito je važno započeti svaku stvar u početku koji je po naravi". Ciceron je očito slijedio drugu konstrukciju, jer prevodi: „difficilimum autem est in omni inquisitione rationis exordium". Slijedi ga i Proklo. Nama se prvo rješenje čini vjerojatnijim. Teško se ovdje složiti s Archer-Hindom da su „očito neki poremećaji našli put u ovu rečenicu". Njemu se čini najjednostavnijim naprosto izbaciti οίον, koje da je valjda proizašlo iz reduplikacije od όσον. Stallbaumovi zahvati još su mnogo složeniji te jedva i najmanje uvjerljivi. Prevodimo prema tekstu u Burneta. Većina je starijih rukopisa imala άκινήτοις namjesto άνικήτοις. No, Ciceronov prijevod ,,neque convinci potest", kao i Kalcidijevo ,,inexpugnabilis", uvjerljiva su potkrepa za drugo čitanje, prihvaćeno i od Burneta i Tavlora.

pak p r e m a t o m e odslikanoga, budući slikom, prilični, u srazmjeru s time: kako je jestvo spram nastajanja tako je istina spram vje­ rovanja. A k o dakle, Sokrate, ne b u d e m o mogli za m n o g o toga ο m n o ­ g o m e , ο b o g o v i m a i ο nastanku svega, sasvim u s v a k o m p o g l e d u iznijeti razloge koji se sami sa s o b o m slažu i najpodrobniji su, nemoj se čuditi. N e g o p r u ž i m o li pače ne manje prilične no n e t k o drugi, 8 treba se veseliti, prisjećajući se t o g a da i ja koji g o v o r i m i vi koji prosuđujete i m a m o ljudsku narav, tako da se o n i m a koji ο t o m e svemu iznose priličnu priču ništa poviše t o g a ne pristoji tražiti. Sokrat: Izvrsno, Timeju. T r e b a prihvatiti baš sasvim tako ka­ ko ti nalažeš. Tvoj uvodni napjev s m o dakle s udivljenjem d o č e ­ kali, no sad n a m u slijedu i pjesmu kraju privedi. T i m e j : R e c i m o dakle iz kojeg je u z r o k a sustavljač sustavio na­ stanak i ovo sve. D o b a r bijaše; a u nijednome d o b r o m nikada ni ο č e m u ne pribiva zavist. A budući toga lišen, ushtjedne da sve postane najvećma njemu nalik. A k o bi tko od razboritih m u ž e v a prihvatio taj najpoglavitiji početak nastanka i svijeta, posve bi is­ pravno prihvatio. Jer bog, htijući da sve b u d e po m o g u ć n o s t i do­ b r o , a ništa loše, preuzimajući tako dakle sve što bijaše vidljivo, ne mirujuće nego krećuće se u tumaranju i n e s r e đ e n o , uvede to u red iz nereda, držeći ga u potpunosti boljim od o n o g a . A o n o m e najboljemu niti bijaše niti jest s l o b o d n o išta drugo osim najljepšega činiti. Promišljajući dakle, otkrije da iz o n o g a po naravi vidljivoga nikad ništa b e z u m n o neće, cijelo od cijeloga, biti boljom stvari od o n o g a što sadrži u m , a um opet da je n e m o g u ć e da u n e č e m u nastane bez duše. Po t o m zaključku stavivši um u dušu, dušu pak u tijelo, sve skupa izgradi kako bi bilo najljepše po naravi te izradi najbolje djelo. T a k o dakle p r e m a p r i l i č n o m e raz­ logu treba govoriti da je ovaj tu svijet živo biće s d u š o m i u m o m u sebi, te da je uistinu po promisli b o g a nastao. Izvjesna nesigurnost vlada oko toga kako treba razumjeti ono μηδενός ήττον, c7. Da li je μηδενός srednji ili muški rod? Ciceron je ispustio upitne riječi, dok je Kalcidije očito shvaćao u smislu muškoga roda, jer prevodi „nihilo minus quam quivis alius". Archer-Hind i Martin biraju, slijedeći valjda Prokla, drugu alternativu. Nama se, s Taylorom, Kalcidijev izbor čini vjerojatnijim.

206

207

A k o p a k t o jest tako, t r e b a m o o p e t kazivati o n o što t o m e sli­ j e d i , n a i m e kojem od živih bića ga je na priliku sustavljač sustav i o . N i č e m u od o n i h ustrojenih u vidu dijelova ne smijemo dati p r e d n o s t - ta ništa s t o j e slično n e s a v r š e n o m e n e ć e nikada postati lijepim, - n e g o p o s t a v i m o da je od svega najsličniji o n o m e čega su ostala živa b i ć a dijelovi, p o j e d i n a č n o i p r e m a r o d o v i m a . O n o n a i m e u sebi obuhvaćajući sadrži sva mislena živa bića, kao što ovaj tu svijet sadrži nas i sva d r u g a vidljiva stvorenja. Bog, htijući da ga najsličnijim u č i n i o n o m e najljepšemu od svega mišljenog i po s v e m u savršenom, usustavi j e d n o vidljivo živo biće, koje u sebi u n u t r a sadrži sva o n a živa b i ć a što su mu po naravi srodna. Da li s m o o n d a ispravno svijet proglasili j e d n i m , ili bi bilo ispravnije govoriti ο m n o g i m a i b e s k o n a č n i m a ? J e d n i m ; ako će d o i s t a biti p r e m a u z o r u izrađen. Jer o n o što o b u h v a ć a sva misle­ n a živa b i ć a n e b i nikada m o g l o u z drugo biti drugim. P o n o v o bi, n a i m e , u o k o l o njih m o r a l o biti d r u g o živo biće, čega bi oni bili dijelovima, te b i s m o tada ispravnije rekli k a k o je o v o učinjeno s l i č n i m ne više tim dvama, v e ć t o m e obuhvaćajućem. Da bi dakle o v o t u b i l o p o jedinstvenosti slično savršenome ž i v o m biću, radi t o g a t v o r a c n e načini n i dva n i b e s k o n a č n o svjetova, n e g o j e j e d n o o v o tu j e d n o r o đ e n o n e b o postalo, jest, i j o š će biti.

H o ć e li dakle n e t k o odista kazivati kako tim n a č i n o m nasta­ de, m o r a t će primiješati i vid lutajućeg uzroka, kako mu je po naravi ustrojen kretati s e . 1 0 Ovako dakle t r e b a m o natrag ići, te, dohvativši njihov t o m e prikladan drugi početak, smjesta opet, kao što s m o ο s v e m u o n o m e tada, tako sada ο o v o m e iznova od po­ četka započeti. Osmotriti valja samu narav vatre, vode, zraka i zemlje prije nastanka neba, te njihova t o m e prethodeća stanja. Do sada naime nije j o š nitko pokazao njihov nastanak, već g o v o r i m o kao da zna­ mo što to zapravo je vatra i svako pojedino od tih, stavljajući da su to počela, sastojine svega, premda im ne pristoji da b u d u ma i od o n o g a tko je jedva malo razuman samo i uspoređena s liko­ v i m a slova. 1 1 Sada, dakle, neka se o n o naše ima na sljedeći način: P o č e l o svega, ili počela, ili kako god se ο t o m e činilo, ne treba sada kazi­ vati, ako ni z b o g čega drugog, onda stoga što je p r e m a sadašnje­ mu načinu razlaganja teško očitovati ono što se ο t o m e mni. Niti dakle vi nemojte smatrati kako ja trebam to kazivati, a niti sam opet ja sam uvjeren kako sam od sebe sposoban toliki sebi namet­ nuti posao na pravi način na sebe uzeti. No čvrsto se držeći o n e u početku kazane m o ć i vjerojatnih govora, pokušat ću, ne manje, v e ć i više vjerojatno no n e t k o drugi, od početka ο svakom pojediTeško razumljive riječi f) φέρειν πέφυκεν dosad su najrazličitije tu­ mačene. Tako npr. Stallbaum: ,,ea ratione, qua ipsius natura fert", Archer-Hind: ,,how it is its nature to set in motion". Taylor se pri­ klanja Stallbaumovu tumačenju, te sa svoje strane pri alternativi da li glagol φέρει ovdje znači „dopušta" ili pak „teži-stremi" drži prvo značenje vjerojatnijim. Tako i Martin: „comme la nature des choses le comporte". Cornford za značenje glagola u tom smislu upućuje na Epin. 983b, no dvoji može li se to značenje zadržati i ,,with no expressed object". Najpreciznije objašnjenje ove Platonove igre riječima dao je O. Apelt (Platons Dialoge Timaios und Kritias. Ubersetzt und erlautert. Zweite, durchgesehene Auflage. Leipzig, 1922, str. 168, bilj. 132): „Grčka riječ za element, στοιχεΐον, prema staroj predaji tek je u Platonovo doba i to upravo putem njega dospjela do svojega fizikalnog značenja. Pravo joj je značenje 'slovo', kao sastojina sloga ili riječi. Odatle se lako razrješava smisao ovoga mjesta. Takozvani elementi, hoće kazati Platon, nisu glede izvornosti čak niti slogovima (tim već iz slova slo­ ženim dijelovima riječi) jednaki, a pogotovo pak slovima, tim στοιχεία u pravome smislu."

[...]
T i m e j : Sve dosad k a z a n o , o s i m neznatnog, prikazivalo j e o n o o d u m a p r o i z v e d e n o . N o raspravi treba pridodati i sve o n o što nastaje iz n u ž n o s t i . 9 Jer nastanak o v o g a tu svijeta rodio se b o g m e p o m i j e š a n iz složaja nužnosti i u m a . A kad je um nadvladao nuž­ n o s t , t i m e što ju je uvjerio n e k a najveći dio svega vodi k o n o m najboljemu, time je i na taj način, n u ž n o š ć u p o b i j e đ e n o m od ra­ z u m n o g uvjeravanja, t a k o u p o č e t k u bilo o v o tu sve sustavljeno. Ime „Nužnosti" (Ανάγκη) izgleda kao da upućuje na orfičku i pitagorejsku predaju, kako je nalazimo naprimjer u drugome dijelu Parmenidova „spjeva" ili u desetoj knjizi Politeie. No, Proklo (in Remp. II 206, Kroll) inzistira na tome da je „Nužda" ovdje tek „pokretač tjelesnoga", a nikako, kao tamo, „gospodarica i vodilja bogova", kao što je jednako tako hoće oštro odijeliti i od ειμαρμένη iz mita u Držav­ niku (272e6). Za razliku od Tavlora, ta nam se razlaganja ne čine bezuvjetno prihvatljivima.

208

209

nego je daleko najsigurnije ο tome ovako pretpostavljajući govoriti: ono što sagledavamo da S pravom ovdje upućuje Archer-Hind na Heraklitovo οδός άνο κάτω μία. Za izraz έκμαγειον usp. str. pokazujući neki j e d a n od njih.učvršćeno . pitao što to zapravo jest. niti v o d u t o m .. to isto opet postaje vjetrom i zrakom. a i sve o n o što bi imalo nastajanje. Stallbaum je umjesto κύκλον predložio čitati κύκλω. te tako u k r u g u 1 2 jedni drugima. otječe voda. taj početak ο o n o m e svemu neka b u d e u većoj mjeri razlučen no onaj prijašnjeg. t o p l o ili bijelo. p o ­ kretana i uobličavana od onih što ulaze pokazuje se z b o g toga S Cornfordom ispuštamo καί την τωδε. Lipsiae MDCCCLXXVI. O n o pak u č e m u nastajuće svako pojedino od t o g a se v a z d a privida. No valja se potruditi iznova j o š se jasnije ο t o m e izraziti. te svaku o n u koja to h o ć e kao d a j e postojano prikazati. b u d u ć i da vazda kru­ ži. d o k zrak opet. i koji g o d drugi lik da unutra nastane.. prema Robinu. Treći pak nismo tada razlučili. A isti je zbor i ο onoj naravi koja prihvaća sva tijela. što daje bolji smisao. pa i sve o n o što je iz njih. Kad se tako nijedno od tih nikada ne privida tim samim. 191c8sqq.Ut cera quae transfigurata in multas diversasque formas non ipsa vertitur. Tavlor ispravno upućuje na stvarnu analogiju u Descartesovu primje­ ru analize voštane svijeće u drugoj Meditaciji. predaju nastajanje. O n a dva naime bijahu dostatna za ranije kazivano. kao vatru.. ne čekajući o z n a k u o n o g „ o v o " i „ t o " . cijeneć kako će o n a dva biti dovoljna. zvati „ t a k v i m " . ne zvati nikad bićima. v e ć se valja radovati ako u o p ć e nešto od toga htjedne i o n o „ t a k v o " sa sigurnošću primiti. oblikujući iz zlata svakovrsne likove. S Archer-Hindom slijedimo Stallbaumov prijedlog da se umjesto δμοιον čita ομοίως.".. zgusnut i zbijen. kako se ne bi netko sebe samoga stidio otržito tvrdeći da bilo koje od njih jest to a ne drugo? N e m o g u ć e je. s v e j e d n o 1 4 radi li se ο p o j e d i n o m ili ο svima skupa. uvijek drugda drugim postaje. No sada se čini da rasprava . J. d o k se bilo koje nekakvo. Tada smo naime razlučili dva vida. VVrobel. stijenjem i zemljom. tad bi o n o m e tko bi. o p e t ne smije zvati nijednim od tih imena. te kakovo bilo kojim radije no ili svim zajedno ili ne­ kim pojedinačnim. nastanak imajući i vidljiv. Kako bismo onda b o g m e ο t o m e govorili. prinuđuje poduhvatiti se toga da se p o m o ć u govora težak i taman vid pokaže. teško j e . preuzeti iz.n o m i ο svemu zajedno kazivati. P r e m d a je doduše kazana istina. p o n o v o prelazi u izgled zraka. misliv i uvijek na isti način jestvujući. a iz vode nanovo zemlja i stijenje.. i to tako da se upotrebljava neki pouzdan i postojan govor. Theaet. od kojih pak. Rastvarajući se pak i razilazeći. te vatru dakle uvijek „ t a k v o m " . kao da bi imalo neku postojanost. No to je teško i inače. koju riječju naznačujući i služeći se o n i m „ o v o " i „ t o " držimo kako s m o nešto očitovali. u oblak i maglu. Kakvu dakle m o ć i narav treba naslućivati da ima? Ovakvu nekakvu ponajviše: da je primaljom sveg nastajanja. bilo s o b z i r o m na istinu daleko najsigurnije reći da je zlato. Nadalje. 337): . što Tavlor ne nalazi potrebnim prihvatiti. kao vjerojatno kasnije dodanu dopunu ili pogrešnu korekciju prethodnih riječi. a drugi kao odraz uzora. z a p o č n i m o iznova kazivati. Ed. ili i bilo koja od suprotnosti. i kojim načinom. a zapaljeni zrak vatrom. ne bi prestajao preoblikujući svaki pojedini u sve. da nas sretno sprovede do nazora ο vjero­ jatnom. i oko čega u vezi s njima s pravom besputeći? Ponajprije. sad pak treba očitovati treći rod. a trokut pak. te p o t o m odatle iščezava. 396d7. već na taj način. već i onako od samog početka svega kazivanog spasitelja od neumjesnosti i neobičnosti razlaganja. n e g o takvim. Jer reći kakovo svako pojedino od tih treba zvati odista v o d o m radije no vatrom. svaki put nazivati ne tim. to j e d i n o treba nazivati služeći se imenima „ t o " i „ o v o " . Kalcidijeva komentara Tirneja (Platonis Tiinaeus interprete Chalcidio cutn eiusdem commentario. A k o netko. Nju treba nazivati uvijek o n i m istim. b u d u ć i da se istovremeno s postavljanjem preinačuju. a niti ikada išta drugo. 210 21 1 . o n o što sad nazivamo v o d o m vidimo kako . pa opet iznova vatra. Primjer voska mogao je Descartes.postaje. od njih različit. N e g o svako to pojedino ne smije se nazivati „ t i m " . Zazvavši dakle boga. j e r iz svoje m o ć i nikad ne istupa i uvi­ j e k sve prima i nije nikad uzela nijedan oblik sličan n e k o m od o n i h što ulaze: p o d svim po naravi leži kao p o d l o g a o b l i k a 1 0 . unatoč protivljenju Archer-Hinda. 13 Jer t o bježi. ne­ što poput dojilje. n e g o takvom. stegnu li se j o š više. a i stoga što je toga radi n u ž n o najprije besputiti oko vatre i svih onih s njom u svezi. jedan pretpostavljen kao vid uzora. valja se ipak ο t o m e izraziti razgovjetnije. kako izgleda. d7sq. potuljena i ugašena. kako n a m se čini. kao i Resp.

d o m . a drugo bezrazložno. ispravka koju već Burnet u svom aparatu navodi kao „anonimnu". Isto se dakle i o n o m e koje h o ć e cijelim s o b i m i m n o g o k r a t n o valjano p r i m i t i o d r a z e svih o n i h uvijek 1 6 jestvujućih pristoji da b u d e po naravi izvan svih v i d o v a ustrojeno. valja ο njima razmotriti o v o : da li jest vatra sama po sebi. te najneulovljivijim. sveprimajućim. Tavlor ne nalazi mogućim. rodljivo. upozoravajući sa svoje strane da bi u normalnom grčkom idiomu riječi τά πάντα άεί δντα značila prije „sve ono što u svakome momentu jest". a m i m o njih druga nikada nigdje. tad n e ć e m o slagati. Njih m e đ u t i m treba nazvati dvama. j e d n o je uvijek s isti­ n i t i m razlogom. 212 213 . međutim. o n o što je mišljenju pripalo razmatrati. nego n a z o v e m o li to n e k i m nevidljivim i b e z o b l i č n i m v i d o m . ipak uz dodatak da „bismo možda mogli čitati άεί". nego „ono sve što je vječno". D r u g o je p a k o n o t o m e istoimeno i slično. to bi bilo najpriklad­ nije. od roda ljudi pak tek neznatan dio. k a o što je i k o d u m i j e ć e m pripravljanih mirisnih masti najprije to isto slučaj. No j o š dalje to takvo razlučujući. budući da άεί znači prvotno što i εκάστοτε. d o k to zapra­ vo ne bi bilo ništa osim govora? Niti je. A zacijelo i pristaje o n o primajuće uspoređivati s majkom. niti pak treba opširnosti rasprave pridodavati drugu u z g r e d n u opširnost. Rječcu τε razumije on u nekom restringirajućem smislu. nevidljiv i u o p ć e neopaziv. Stoga o n o koje će u sebe preuzimati sve r o d o v e treba biti izvan svih likova. dolično. tad treba staviti da je sasvim postojano o n o što p u t e m tijela o p a ž a m o . Prevodimo najbliže postojećem tekstu i s najmanje kompliciranja. No u sadašnjem času t r e b a razumjeti tri roda: o n o nastajuće. tad bi primajući i o n e s u p r o t n e i o n e sasvim različite naravi. loše o d r a ž a v a l o . a zemljom i z r a k o m prema t o m e koliko primi njihovih odraza. i svoj vlastiti izgled u z g r e d n o pokazujući. mni­ jenjem uz osjet dohvatljivo. tad u potpunosti jesu o n a „ p o sebi". Stallbaum je ispuštao τε. kad g o d pridođu. te opet odatle iščezavajuće. O v a k o dakle sam prilazem vlastiti glas pri glasovanju: A k o um i istinito mnijenje jesu dva roda. a tek izvedeno „uvijek" i „vječno". vidovi. ni v a t r o m ni voRiječi των πάντων άεί τε όντων izazivaju teškoće i mnogostruko su dosad tumačene i preinačavane. Jer k a d bi b i l o slično n e k o m e od o n i h što ulaze. treba se složiti da je j e d n o vid koji se na isti način drži. te o n o od čega o d r a ž a v a n o niče o n o nasta­ j u ć e . budući da su odvo­ j e n o nastali i neslično se drže. Cornford predlaže τφ < τ ά π ά ν > τ α τών νοητών άεί τε όντων te prevodi "ali the likenesses of the intelligible and eternal things". te u m o m shvatiti da za o n o što će biti šareno oslikano otiscima svak o j a k o g šarenila za gledanje. to s a m o u č e m u će to oslikano na­ stati n e ć e biti drukčije valjano pripravljeno o s i m t a k o da b u d e b e z o b l i č n o . a drugo uvjeravanjem. A ako se. u o v o m e treba tvrditi da svi ljudi imaju udjela. pustiv­ ši to sada prisutno n e p r o s u đ e n o i neraspravljeno. o v a k o bi netko najispravnije rekao: v a t r o m se u svakom pojedinom slučaju pričinja ovatreni dio toga. o n o se n a g o v o r o m ne da pokrenuti. Z a t o o n d a majku i primalju o n o g nastalog vidljivog i u o p ć e osjetivog n e m o j m o zvati ni zemljom. da n a i m e b e z m i r i s n i m a čine o n e tekućine koje će p r i m i t i mirise. Archer-Hind brani postojeći tekst. nekako pak najbesputnije z d r u ž e n i m s o n i m mislivim. nego utaman u svakom pojedi­ n o m slučaju tvrdimo da jest n e k o mislivi vid svakog. a o v o je prevrtljivo. No ako bi se kratkim g o v o r o m o m e đ e ­ na na vidjelo iznijela neka velika odredba. A ako s time tako stoji. p r e t h o d n o izravnavajući. nenastao i nepropadljiv.svaki p u t drugačijom. na koji ć e m o kasnije doći. b e z svih o n i h likova koje bi ikada htjelo primiti. te to. tako da bi riječi zna­ čile: „sva bića. Jedno od toga naime nastaje u n a m a poučavanjem. kako to nekima izgleda. Sam je Tavlor sklon čitati νοητών namjesto πάντων. niti o n i m iz čega su oni postali. Koliko se pak iz o n o g ranije r e č e n o g m o ž e na­ gađati ο naravi toga. Takvo značenje od τε. uvijek pokre­ t a n o i u n e k o m mjestu nastajuće. istinito mnijenje ništa ne razlikuje od uma. o n o od č e g a s o c e m . za nas neopazivi. i sve o n o ο č e m u vazda g o v o r i m o tako da j e s u svaka pojedina sama po sebi. izrađuju što glatkijim. utisnuti od njih na neki neizreciv i čudesan način. ni zrakom. o n o u č e m u nastaje. a u o n o m e bogovi. već j e d i n o mislivi. a o n u narav i z m e đ u njih s p o t o m k o m . T a k o i oni koji se poduhvaćaju t o g a da u n e č e m u m e k a n o m e otisnu likove ne dopuštaju da postoji u o p ć e ikakav ja­ s a n lik. niti u sebe drugo od drugdje prihvaćajući niti sam negdje u drugo idući. ovlaženi pak v o d o m . opazivo. potvrditi da s t i m tako stoji. ili su pak o n a što ih g l e d a m o i inače tijelom o p a ž a m o jedina koja imaju takvu istinu. O n a p a k ulazeća i izlazeća odrazi su uvijek jestvujućih. dakle od „vreme­ na na vrijeme". Umjesto πάντων predlagalo se čitanje νοητών. to jest sva ona koja su vječna". međutim.

jedva za povje­ 18 rovati. premda doradeniji. 146) naprosto prevesti s „unechte Einsicht" i protu­ mačiti to tek kao „puku apstrakciju". a od pretposljednjeg tek manje značajan fragment. samo je sad dublji i smireniji.. Prema uvjerljivom sudu tog tako zaslužnog znalca. kako ο sanjarijama tako i ο istinskoj naravi. koja neobuzdano goni k često tako živo plodonosnim zastranjenjima. 171. Držimo upitnim može li se λογισμός νόθος. Poetičnost izraza biva sve bližom nekoj vrsti uzvišene učene retorike. nastati. Zna­ 214 li 5 .. Jednako se tako metafizička osnova novovjekog revolucioniranja kozmo­ logije te ujedno cjelokupne filozofije prirode može u svim njenim nijan­ sama ponajbolje pratiti i razumjeti u neprestanom odmjeravanju spram nauka iz tog spisa. Budući da to dakle postoji. te tvrdimo kako je nužno da svako biće nekako jest u n e k o m e mjestu i da zauzima neki prostor.zbog točnosti istinit . U Tuneju i Za­ konima te tragičke i 'ditirampske' kadence nisu više tek prigodne. ili drugim riječima kao puko vjerojatni. tek neka sablasna opstojnost. Ritam je pak. ili pak biti u potpunosti ništa. izbrojio na 91 stranici Stephanusova izdanja ništa manje od 427 riječi koje se inače ne susreću u ostalom Pla­ tonovu djelu. zbog te sanjarije ne bivamo sposobni. izvjesno i pouzdano znanje ο onome osjetilnom. te se svjesno povezuje s izvjesnom askezom sabranosti isključivo na središnju temu ο kojoj je svaki put riječ. manje raznolik i manje instinktivan gibanjem i životom. budući da ono ima udjela na mnogome: ono je ujedno jedno i dva. razlučujući reći o n o istinito. premda jest način na koji se osjetilne stvari percipiraju. Campbell je samo u Timeju. Cjelina svega u spisu izloženog shvaćena je od samoga Platona tek kao neki mit.πίοτις je riječ upotrebljena u šestoj knjizi Republike da bi označila mentalnu πάθημα koja se bavi osjetilnim objektima. j e d n o bivajući ujedno o n o isto i dvoje. ostao je on zauvijek vjeran.. zbog toga priliči u nečemu drugome nastajati. sam nije objektom osjeta: on je neka dvosmislena i dvojbena forma." Apeltovo objašnjenje ovih očito svjesno i namjerno u zagonetnoj dvoznačnosti držanih iskaza čini se ipak možda nešto odviše jedno­ stavno (isto." Kao i u mnogima od ostalih poznih spisa tako i ovdje nije Sokrat voda razgovora i glavni izlagatelj sadržaja. jedinom pisanom još nakon Timeja. 1 9 Neki problemi interpretacije Timej pripada drugoj od jedinih dviju serija spisa.Treći je rod o n o prostora vazda. tome nasuprot.] čini se da je za Platona posjedovala rastuću fascinaciju. naime ono samo. teška za dokučiti i teška za vjerovati. Instruktivno pojašnjenje u Archer-Hinda: .da dok god ovo jest drugo a o n o pak drugo. Sam jezik postaje međutim sve neuobičajeniji i samosvojniji. iz osnove i u načelu nemogućno. Svakom osjetilnom biću pripada. samo dodirljivo uz nesvjesnost nekim izrođenim zaključivanjem 1 7 . Neo­ bičnost sklopova i obrata. bilj. Zamišljen je u nizu s Politeiom. nastajućem i propadajućem. Pojavljuje se rastuća sklonost balansiranoj frazi i rije­ čima 'iz punih ustiju'. a pruža stanište svemu o n o m e što ima nastanak. pojave su koje pričinjaju ne malu do­ datnu teškoću razumijevanju teksta. upotreba riječi u vazda novim i nenaviknutim značenjima. xl) Naznačene ka­ rakteristike stila i jezika opravdavaju. Ovdje možemo u najkraćim crtama tek naznačiti svu važnost i ujedno upitnost nekoliko središnjih njegovih tema: SI.. a govornik sad više ne 'pokriva lice' sokratovskom ironijom dok se njima služi. s pri­ padajućim mu fragmentom Kritije. Povijesno-filozofijski i općenito duhovno-kulturni utjecaj Timeja na potonju povijest jedva da se dade odmjeriti. poput Apelta (nav. to da je ništa. nijedno od t o g dvojeg ni u jedno­ me od t o g dvojega neće nikad. koji ne dopušta propast. Svom ishodišnom uvjerenju da je pravo. To svojevrsno iščeznuće živosti slobodnog razgovaranja praćeno je onda i odgovarajućim opadanjem poetske snage i čari izričaja. već neprestane. Posljednje djelo nije napisano. a kao nečem drugom pripadna biva prikaza uvijek kretana. gibljivom. baš kao i u posljednjem Platonovu djelu Zakonima." (isto. dijalog jedva da se smije doista tako nazvati. kad se probudimo. budući da samo ono po čemu nastade nije njeno. 152): „Istinsko biće (ideja) može biti samo jedno. Entuzija­ zam izlaganja nije dakako nestao. „mu­ zika jezika [. vjerujemo. str. a i drugo t o m e srodno. Tisućljetni najrazličitiji po­ kušaji izlaganja središnje kršćanske dogme ο stvaranju svijeta iz ničega od strane svemoćnoga osobnog Boga morali su vlastitu misao i izraz uvi­ jek iznova preispitivati i osnaživati putem suočenja s tekstom Timeja. sve više ustupa mjesto nekoj vrsti rasprave i gotovo dogmatskog izlaganja već dostignutih i osiguranih uvida. Kritijom i Hermokratom. istini samo naličan zbor i govor. dj. i osebujnosti našega prijevoda i potrebu mnoštva objašnjavajućih bilješki uz njega. bilj. već u najstarijim izdanjima Platonova djela priključen tekstu Timeja. O n o m pak bivstven o m biću saveznik je govor . bez onih inače uobičajenih naglih pro­ plamsaja slobodne uobrazilje. budući da živo zbivanje tragajućeg razgovo­ ra. str. Štoviše. spram čega i gledajući sanjamo. na nekakav se način ipak držeći jestva. te nesuspregnuto odzvanja u njegovim zadnjim djelima. a o n o što nije niti na zemlji niti gdje na nebu. koju kasni Platon i inače više ne drži ne­ dostojnom filozofije. naime to da slici. koje je Platon podu­ zeo napisati. Prostor je onda μύγις πιστόν zato jer. namjerno arhaiziranje.

du­ bokom i obuhvatnom smislu kasnog Platonova filozofiranja.E. §4.naprosto po­ grešno. London.) Važniji konzultirani komentari: The Timaeus οf Plato. E. u Timeju spominjani vječni uzor božanskoga tvorenja uopće nije izrijekom nazvan „idejom" ili „idejama". „Ideje" u Platonovu smislu naprosto nisu i ne mogu biti neke i nečije misli. nastale upravo putem navodne obnove platonizma. nauk prihvaćen potom od Augustina. nagovi­ ješten u nekoj takvoj ulozi već u Filebu te osobito kasnije u Zakonima. H. Pri pokušajima da se nauk iz Timeja pod svaku cijenu dovede u što veću blizinu s osnovama kršćanstva. može se ponajprije uz nauk ο konstituciji svjetske duše . međutim. Za ispitivanje i ujedno odbacivanje mogućno­ sti da bi se „ideje" shvatile u nekom takvom subjektivno-psihologijskom smislu.na neki taman i zagonetan način doduše . G. naime ono predzatečeno neuređeno predsvjetsko gibanje. Oxford. „obrtnik" iz Timeja ne može se nikako dovesti u unutrašnju smislenu svezu. kemije. (Reprint Edition New Hampshire. Ono na što se on ugleda pri izradi „svijeta". E. §2. G. Tavlor). Oba su shvaćanja. Ovdje se može naznačiti samo to da je (a) svođenje tog „kaosa" i „prostora" na pasivnost puke ekstenzije (npr. postavši na koncu službenim stavom teo­ logije. F. proglašujući je tek dijelom neobvezne igrarije mitske mašte. medicine i mehanike.) Plato's Cosmology. 1977. „Treći rod". Owena. Archer-Hind. ili čak istovjetnost. kao što . vezana s jedva savladivim teškoćama. u obzoru Platonova filo­ zofiranja naprosto nema mjesta. 1988. ona kako od boga tako i od samog uzora neovisno iskonski postojeća takozvana Platonova materija. London.) A Commentary on Plato's Timaeus By A. Edited by R. The Timaeus of Plato translated with a running commentary by Francis Macdonald Cornford.D. ο svemu tome izvrsne priloge G. svako na svoj način. 1888. svojevrsnu „aktivnost" te „materije" (Cornford). Morowa i R. Allen. §3. ili pak kao dinamičku prispodobu za um-duh svjetske duše. pa za­ tim i biologije. Tako je već Filon taj uzor bio protumačio kao splet ideja koje nisu drugo do misli Boga samog.označiti najsvojstvenijom temom cjelokupnog dijaloga.u nepremostivoj razlici već spram prvog mu velikog učenika Aristotela. 1965. Hackfortha. Pokušaji njena tumačenja jednako su vazda dvojbe­ ni i sporni danas kao i tijekom čitave povijesti izlaganja Timeja. Jedno i drugo od toga. Božanski „rukotvorac". već se zarana pokušavala uklo­ niti ona gore spomenuta smetnja očite i nedvojbene predegzistentne ne­ ovisnosti uzora na koji se bog ugleda pri tvorenju. Štoviše. Taylor. Ο čemu je tu uopće onda riječ. Kako onda valja shvatiti Platonova boga-obrtnika? Najčešće ga se pokušava tumačiti kao svojevrsnu mitsku metaforu ideje dobra iz Politeie. dakako u emfatičkom. 1962. to bi se dalo interpretativno dokučiti tek iz poredbe s gore već prevedenim mjestom iz Sofista ο „potpunome bi­ ću". a osobito onda spram potonje novo­ vjekovne filozofije prirode kao znanosti. već „onim živim samim". 132b. već su one isklju­ čivo ono što biva mišljeno. Edited with Introduction and Notes by R. te da se (b) mora ustrajati na uvidu u iskonsku dinamičnost. London. što sve onda pravim problemom ispostavlja (c) zagonetku njena odnosa spram „duše svijeta" i filozofijskog problema zla (Plutarh). sabrane naknadno u zborniku Studies in Plato's Metaphysics. ( 1 1928. Chernissa. L. No takvo je shvaćanje posve neplatoničko. čini neprekoračivu granicu njegove moći i slobode djelovanja. bit kojega je tamo prepoznata kao život. . Archer-Hind.nosti „fizike" u cjelini. 216 217 . (Usp. bitno je i načelno neovisan od njega. . R.uostalom u posve očitom osloncu na zasade Descartesove filozofije . ili određenije kozmologije s astronomijom. Vlastosa. uzor prema kojem sve izrađuje. s pojmom osob­ noga svemogućnog Boga. dovoljno je samo usporediti tome posvećeno mjesto. unikatno u čitavu Platonovu djelu: Farm. to znači silnosnost i možnost.„jest" neovisno od njega i ono u čemu sve izrađuje.

stav pojam. stvaranje lik mudrost pretpostavka. znanje • postavka. govor. zbor nauk. odraz slika znanost. postajuće. naučavanje priča. razlog. pojam prilika. narav podstavka osjetilo. počelo rod nastajuće. doživljaj. razmišljanje ύπόθεσις φύσις činiti se. rasprava. strast prisustvo vjera. stanje. im 218 219 .Rječnik αϊσθησις αρχή γένος (τό) γιγνόμενον γνώσις διάνοια δοκεϊν δόξα δύναμις είδος εϊδωλον είκών επιστήμη θέσις λόγος μάθημα μύθος νους ov όντως ουσία πάθος παρουσία πίστις važnijih termina ποιεΐν ποίησις σχήμα σοφία činiti. kaza um. pouzdanje £2. spoznanje razum. duh jestvujuće. činidba. bivstvo trpnja. izgledati da mnijenje moć vid. bivajuće spoznaja. biće bivstveno. uvjerenje. opažaj početak. tvoriti tvorba. jestveno jestvo.

Ο onima [prvim]. baš kao što nam je ugledati bilo koji slučajan i neznatan dio onih koje ljubimo sla­ đe no vidjeti mnoštvo drugoga. No ipak o n a druga. uzvišenim i božanskim. slađe od svega o n o g a što je okolo nas. zato što ih i i m a više i v e ć m a se dadu spoznati. pa bilo to i j o š kako p o d r o b n o . zapalo nas je da i m a m o slabije motrenje. z b o g uzvišenosti te spoznaje. a drugima se steklo da imaju udjela na postajanju i propadanju. j e r su nam bliža i . j e d n a k o biljaka kao i životinja. ipak n a m je to. j e d n a su nepostala i nepropadljiva za svu vječnost. Jer od onih prvih ako i tek nešto malo dohvatimo.. z b o g obitavanja . j e r tu i m a tek n e z n a t n o o n o g a iz čega bi n e t k o mogao polaziti pri istraživa­ nju. u pogledu znanosti stječu prednost. No o k o onih propadljivih.0d svih jestava. m n o g o će naime toga ο svakome od tu pribivajućih r o d o v a dokučiti onaj t k o se samo ushtjedne dovoljno na­ pregnuti.Damir Barbarić Aristotel . s njima zajedno. O b a ta istraživanja sadrže zadovoljstvo. više s m o za spoznaju opremljeni. A uz to. koja su po naravi sustavljena. a i ο t o m e ο č e m u č e z n e m o znati posve je malo toga o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima.

našoj naravi svojstvenija, pružaju nešto u naknadu u odnosu na onu filozofiju ο božanskima. Budući da smo ο njima razložili, kazujući o n o što nam se čini, preostaje j o š reći ο životinjskoj naravi, koliko je to m o g u ć e ne is­ puštajući ništa, niti od onoga bezvrijednog niti pak od o n o g a uzvišenijeg. Jer i kod onih od njih koja nisu privlačna u pogledu osje­ ta, ipak, što se tiče motrenja, narav koja ih je satvorila neizmjer­ nu u g o d u pruža onima koji m o g u spoznati uzroke i koji su po naravi filozofi. A i bilo bi, naime, protiv svakoga smisla i apsurd­ no ako bismo, promatrajući njihove slike, osjećali zadovoljstvo jer time ujedno p r o m a t r a m o i umijeće koje ih je satvorilo, recimo sli­ karsko, ili kiparsko, a ne bismo još više od toga uživali u motrenju samih onih koja su po naravi sustavljena, premda smo tu zacijelo u mogućnosti razmotriti i same uzroke. Stoga se ne treba djeti­ njasto ustručavati pri istraživanju i bezvrijednih životinja - jer u svemu što je naravno jest nešto divljenja vrijedno." (De part. an. 644b23-645al7) Vjerojatno ni u j e d n o m od svojih tekstova kao upravo u ovo­ me ulomku iz kasnoga spisa Ο dijelovima životinja nije Aristotel tako sažeto, jasno i iskreno, gotovo kao u nekoj filozofijskoj ispo­ vijesti, do riječi i do izraza doveo najdublji credo cjelokupnog svog življenja i filozofiranja. Motriti (θεωρεΐν) o n o što se pojavljuje i pokazuje sva je njegova strast i jedini posao dostojan filozofa te vrijedan svakog truda i napora. V e ć je u r a n o m Nagovoru na fi­ lozofiju filozofa bio shvatio i odredio kao „motritelja", kao onoga koji J e d i n i živi gledajući spram naravi i o n o g a božanskog te, po­ put n e k o g d o b r o g kormilara, načela života vezuje uz ona vječna i postojana, tamo se usidruje i živi po sebi s a m o m e " . (B50: Der Protreptikos des Aristoteles. Einleitung, Ubersetzung und K o m mentar von Ingemar During, Frankfurt am Main 1969, str. 54) Aristotel je prvi koji je cjelinu svega m o g u ć e g znanja prema načelima raščlanio i odijelio u motriteljsku (teorijsko), proizvodno (poietičko) i čimbeno (praktičko). No valja uvidjeti da ne samo unutar p o t o m j o š dalje raščlanjenih motriteljskih znanja (znanost naravi, znanost o n o g matematičkog, te, kao najviša, prva filozo­ fija o d n o s n o teologija), nego jednako tako i za cjelinu proizvodnih i čimbenih znanja određujućim i vladajućim biva i ostaje upravo sveobuhvatni i jedinstveni motriteljski karakter. Aristotelov vijek pada u doba rasula i propasti klasičnih du­ hovnih i političkih životnih oblika i očitovanja grčkoga polisa. Od

sjajnog Periklova razdoblja prošlo je više od pola stoljeća i spo­ meni na nj dostupni su Aristotelu j e d i n o posredstvom o p s e ž n e i intenzivne lektire, što mu i je za cijeloga života ostalo neutoljivom strašću. Pred njegovim se o č i m a zbio poraz G r k a kod Heroneje, sam je odrastao na dvoru onih koji su t o m b i t k o m u osnovi ovla­ dali G r č k o m , obrazovao Aleksandra M a k e d o n s k o g i, izgleda ne bez nelagode i intimnog neslaganja, bio svjedokom začetka j e d n o g kozmopolitski usmjerenog helenističkog imperija, o t v o r e n o g sve snažnijoj orijentalizaciji. N e p o s r e d n o s t grčkoga života ostala mu je uskraćena kako v r e m e n o m rođenja tako i činjenicom porijekla: kao stranac nije niti imao osobite prilike za izbor ο kojemu jed­ n o m govori u Politici ( 1 3 2 4 a l 4 - 1 7 ) , naime za izbor i z m e đ u života v o đ e n o g u zajednici polisa i o n o g a „više t u đ i n a č k o g i i z d v o j e n o g " iz te iste zajednice.

Život
R o đ e n je 384. prije Krista u Stagiri, gradiću na sjevernoj grčkoj obali, kao sin m a k e d o n s k o g a dvorskog liječnika. G o d i n e 367. do­ lazi u A t e n u te započinje studij u Platonovoj Akademiji, gdje osta­ je 20 godina. Ο o d n o s u između s a m o g učitelja i m l a d o g a učenika, koji je zacijelo već zarana očitovao bar dio svojih sposobnosti, ne zna se ništa p o u z d a n o . P o v r e m e n a u literaturi iskrsavajuća na­ gađanja ο t o m e npr. da Platon u t o m i t o m dijalogu ustvari o d g o ­ vara na kritike mladića izrečene u krugu Akademije b e z ikakva su ozbiljnijeg uporišta. Sigurno je, međutim, da je Aristotel v e ć rano u Akademiji započeo s predavanjima, prvenstveno iz reto­ rike, te da je sastavio niz tada uobičajenih protreptičkih dijaloga, pisanih po uzoru na Platona i pretežno oslonjenih na njegov nauk. N a k o n Platonove smrti godine 347. napušta Aristotel Atenu, zajedno s Teofrastom i n e k o l i c i n o m drugih, te odlazi najprije na Assos, zatim u Mitilenu na Lezbosu. G o d i n e 343. prihvaća p o n u ­ du Filipa M a k e d o n s k o g da p r e u z m e odgajanje i obrazovanje nje­ gova trinaestogodišnjeg sina Aleksandra. Kad ovaj, g o d i n e 335, započinje pripreme za svoj azijski p o h o d , Aristotel se vraća u Ate­ nu. T a d a je već na čelu Akademije Speusipa naslijedio Ksenokrat, ο čijim filozofijskim postavkama, a valjda i sposobnostima, Aristotel nije nikada krio svoj j e d n o z n a č n o nepovoljan sud. Ari-

222

223

stotel okuplja o k o sebe kolege i studente u prostorima Likeja, na­ z i v a n o g i Peripatos, osniva knjižnicu i nešto p o p u t muzeja priro­ doslovlja, drži predavanja te n e u m o r n o organizira m n o g o s t r u k a istraživanja. N a k o n smrti Aleksandrove napušta Atenu, predmnijevajući valjda opasnost z b o g s v o g prijateljevanja s Makedonijom, n a v o d n o uz riječi kako nije sklon dopustiti da se Atenjani j o š j e d n o m ogri­ j e š e ο filozofiju. Povlači se u Halkis na Eubeji, r o d n o mjesto svoje majke, te u s k o r o umire, godine 322, u svojoj šezdeset i drugoj godini.

tatora, pretpostavkom su naših današnjih koliko-toliko pročišće­ nih i usuglašenih tekstova originala. Ipak ne treba, izgleda, pretjerano žaliti što n a m nisu saču­ vani i egzoterički spisi, ma koliko naprimjer zaneseno Ciceron (Acad. II, 19) hvalio „zlatni t o k njihova govora" (flumen orationis aureum). A k o je povijest već birala što spasiti, svakako je načinila bolji izbor. Poredak spisa, kao i naslovi m n o g i h od njih, ne potječu od Aristotela. P r v o k o m p l e t n o izdanje cjelokupne ostavštine - mje­ rodavno za o n o što do danas p o z n a m o kao Corpus Aristotelicum priredio je u R i m u skoro tri stoljeća nakon njegove smrti, u pr­ v o m stoljeću prije Krista, jedanaesti voditelj „peripatetičke" škole A n d r o n i k s Rodosa. V o đ e n kasno-helenističkom idejom sustava i enciklopedije cjelokupnoga m o g u ć e g znanja, on je na početak svog izdanja stavio „ l o g i č k e " i „znanstveno-teorijske" spise (takozvani „ O r g a n o n " ) , zatim prirodoslovne, uključujući tu i „psihologijske", n a k o n njih u neprilici niz rasprava ο o n o m e što je Aristotel sam bio zvao „ p r v o m filozofijom" (odatle i njihovo skupno ime „meta­ fizika", dakle „ o n o što je nakon fizike, za n j o m " ) , te na k o n c u spise iz etike, politike, retorike i poetike. Dva najznačajnija Ari­ stotelova „djela", Metafizika i Fizika, nisu dakle u o p ć e nikakva djela, v e ć naknadno, pri t o m izdavanju, u cjelinu složene zasebne rasprave i grupe rasprava, nastale u različitim v r e m e n i m a i često pisane iz različitoga filozofijskog vidokruga. Kronologija pojedinih spisa p r e d m e t o m je dugotrajne i inten­ zivne rasprave m e đ u znalcima i teško se m o ž e reći kako je postig­ nuto suglasje u svim pojedinostima. Ipak se m o g u s o d r e đ e n o m sigurnošću utvrditi b a r e m o s n o v n e crte redoslijeda njihova nasta­ janja. P r e n o s i m o ovdje danas mjerodavnom prihvaćenu kronolo­ giju iz m o n u m e n t a l n e Duringove monografije (I. Diiring, Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 49 i d.): 1. Vrijeme u Akademiji: A) Od 360. do 355: Kategorije, Ο tumačenju, Topika II-VII, VIII, I, IX, obje Analitike, (izgubljeni) dijalog Ο filozofiji, (izgub­ ljeni) referat Platonova predavanja Ο Dobru, knjiga L a m b d a tzv. Metafizike, prva verzija Poetike, Retorika I-II (bez II, 23-24), prva verzija Velike etike (Magna moralia).

Djela
Svi dijalozi i ostali „ e g z o t e r i č k i " spisi Aristotelovi izgubljeni su, a o n o što n a m je ostalo sačuvano u pravilu nisu dovršena, redi­ girana i za objavljivanje pripremljena djela, v e ć pripremni zapisi, koji su služili kao o s n o v a ili p o n e k a d tek podsjetnik predavanji­ m a . Izuzetak su od t o g a n e k a očito za javnost oblikovana djela, npr. Nikomahova etika, Topika, najveći dio Politike, kao i m n o g i stilski i izražajno o č i t o dovršeni i dotjerani dijelovi unutar posto­ j e ć i h spisa. U cjelini gledano, očito je da u g o t o v o svima od njih postoje slojevi zabilješki rađenih u različita vremena, popravci, u m e c i i dodaci, najčešće od strane Aristotela samog, p o n e k a d m o ž d a i od n e k o g od njegovih bližih učenika. Stil je i inače općeni­ to strahovito zbijen i sažet, p r e p u n neizrečenih primisli i pretpo­ stavki, smislenih sveza koje valja sam u čitanju pridodavati, tako da su neki dijelovi z b o g t o g a g o t o v o nerazumljivi, ili p a k ostavlja­ j u m n o š t v o j e d n a k o izglednih m o g u ć n o s t i razumijevanja. U z to, Aristotel se u o v a k v i m spisima služio vrlo samosvojnim j e z i k o m , s v e l i k i m brojem tehničko-terminologijskih izraza, naslijeđenih dje­ l o m i č n o iz diskusija u Akademiji, a v e ć i m dijelom i skovanih u njegovim vlastitim pokušajima da riječju i i z r a z o m izađe na kraj s m i s a o n i m t e š k o ć a m a s kojima se bez prestanka filozofirajući sretao. Sve to, dakako uz osnovni p r o b l e m težine samoga o n o g mišljenog, čini studij Aristotela, pa v e ć i samo čitanje, izuzetno zahtjevnim p o t h v a t o m , što će se vjerojatno vidjeti i iz naših prilo­ ž e n i h prijevoda. D a k a k o , stoljetni napori filologa, njihova rada na o b r a d i i usklađivanju brojnih verzija i varijanti rukopisa, potpo­ m o g n u t o g strpljivim konzultiranjem dragocjenih antičkih komen-

224

225

Β) Od 355. do Platonove smrti: Fizika I i II, VII, III-VI, Ο nebu, Ο postojanju i propadanju, Meteorologika IV, knjige My 9, 1086b21 - Ny, Alpha, Jota, My 1-9, Beta tzv. Metafizike, prera­ đena Retorika I-II, Retorika III, Eudemova etika, dijalog Eudemus (izgubljen), Nagovor na filozofiju (djelomično izgubljen). 2. Vrijeme putovanja, Assos, Lezbos, Makedonija (347. - 334.): Povijest životinja incessu (Historia animalium) III, I-IV, VIII, Ο dijelovi­

sti stalnoga tijeka, što će sve t a m o naći oličeno prije svega u Protagorinu naučavanju. T e š k o je dostatno istaknuti svu važnost o v o g a Aristotelova ishodišta, u kojem se g o t o v o m o ž e prepoznati svojevrsni reflek­ sivni obrat od stvari samih k horizontu njihove m o g u ć e odredljivosti, nagovorivosti i označivosti. V e ć u svojim najranijim pokuša­ jima, ο kojima i m a m o samo sporadična izvješća iz druge i treće ruke, inzistirao je on u p o r n o uvijek o k o j e d n o g a te istog, n a i m e o k o pitanja: „ š t o znači ( n e š t o ) ? " , „ k a k o nazivamo ( n e š t o ) ? " , „ka­ ko se zbori ( n e š t o ) ? " . U ranim Aristotelovim spisima, „klasifika­ cijama" i „ r a z d i o b a m a " iz najranijega v r e m e n a u Akademiji, pi­ tanje „ š t o kazujemo ο stvarima?" stupilo je na mjesto P l a t o n o v a „ š t o jesu stvari?" - ustvrđuje i D u r i n g (nav. dj., str. 81), a istu stvar konstatiraju i u g l a v n o m svi relevantni suvremeni istraži­ vači. T a k o naprimjer H. Flashar (poglavlje „ A r i s t o t e l " u t r e ć e m svesku „Filozofije antike" najnovijega izdanja U e b e r w e g o v a „ N a ­ crta povijesti filozofije": Altere Akademie, Aristoteles, Peripatos, Basel/Stuttgart, 1983, str. 3 2 4 ) : „Pitanje ο bitku pojavljuje se da­ kle [tj. Aristotelu] u horizontu logosa; filozofijska problematika biva otključena p u t e m refleksije na jezik." Ili O. Hoffe (poglavlje „Aristotel" u Klassiker der Philosophie, Bd. 1 /Hrsg. O. Hoffe/, M u n c h e n , 3 1 9 9 4 , str. 8 1 ) : „Aristotel vidi biće unaprijed u o d n o s u na logos, koji znači j e d n a k o u m , njegovu artikulaciju, jezik, i nje­ g o v smisao." O n o m e tko poznaje stanje istraživanja Aristotelove filozofije posljednjih desetljeća neće biti teško u svim o v i m konstatacijama prepoznati odjeke o s n o v n e teze j e d n e od najoriginalnijih novijih interpretacija Aristotela, naime knjige Wolfganga Wielanda Ari­ stotelova fizika iz god. 1962. Središnja teza knjige, o n a ο „ u z a ­ jamnosti izraza 'biti' (είναι) i 'biti govoren, z b o r e n ' ( λ έ γ ε σ θ α ύ u Aristotela" (str. 155), nije j o š ni izdaleka iscrpljena u svim m o g u ć ­ nostima koje Otvara j e d n o m radikalno n o v o m razumijevanju i tu­ mačenju cjeline t o g filozofiranja. Ishodište u „ l o g i č k o m e " ne smije dakako biti shvaćeno u smi­ slu o n o g a što danas poznajemo i prakticiramo kao „ l o g i k u " . Od spisa takozvanog „ O r g a n o n a " samo dvije Analitike sadrže logičku problematiku u s t r o g o m e smislu riječi, prije svega n a u k ο tzv. si­ logizmu. Topika je rana filozofijska refleksija na m e t o d e dijalek­ tičke diskusije, d o k se i Kategorije i Ο tumačenju k r e ć u u je-

ma životinja (De partibus animalium) II-IV, Ο hodu životinja (De
animalium), Meteorologika Politika I i VII-VIII.

3. Drugi boravak u Ateni do smrti u Halkisu: Retorika II 23-24, Retorika I-II i III prerađene, Politika II, V-VI, III-IV, knjige Gamma, Epsilon, Zeta-Eta-Theta tzv. Metafi­ zike, Fizika VIII, Ο dijelovima životinja I, Ο rađanju životinja, Ο kretanju životinja (De motu animalium), Ο duši (De anima), Mali prirodoslovni spisi (Parva naturalia), Nikomahova etika.

„Logičko" ishodište
Najsvojstveniji polazišni stav Aristotelov, obrat kojim već kao mladi pripadnik Akademije samosvjesno nastupa, ne skrivajući osjećaj vlastite originalnosti, u kritici kako uobičajene sofistike tako s a m o g Platona i njegova elejskog prethodnika Parmenida (Phvs. I) glasi: „zbori se višestruko", „ n a više se načina izriče", „znači više toga" (πολλαχώς λέγεται). „Biće, bitak, zbori se mno­ g o s t r u k o " - t o m svojom središnjom postavkom relativizira Aristo­ tel - kako to sam razumije - svojevrsnu zakočenost i apstraktnu zaustavljenost elejaca te dopušta i otvara mišljenju slobodan po­ gled na cjelinu bivanja i gibanja, na polje naravi i svega po naravi bivajućeg. S druge strane, upravo istim tim k o n a č n i m svođenjem na pračinjenicu logosa, zbiranja, mišljenja, govorenja i označavanja, uspijeva izboriti očiglednost (u G a m m a tzv. Metafizike) nužnosti nekog prvog postojanog, najpouzdanijeg i najjačeg počela, kasnije nazvanog p o č e l o m neproturječenja (principium contradictionis), protiv radikalnog heraklitizma i sofističkog nauka ο sverelativno-

226

227

K a o što je bit h o r i z o n t a pridatljivosti bila oči­ t o v a n a f o r m u l o m „ n e š t o n e č e m u " . za postig­ n u ć e m vlastitoga naravnog cilja i svrhe. 228 229 . p u k o apstraktnim. V e ć u r a n o m Nago­ voru na filozofiju. U p r v o m od tih dvaju posljednjih spisa otvara Aristotel ho­ r i z o n t priricanja i pridatljivosti kao onaj u kojem se u o p ć e m o ­ že smisleno ο n e č e m u govoriti i to označavati n e č i m o d r e đ e n i m . nije „ n e š t o po n e č e m u " (De anima. ima u sebi uro­ đen neuklonjivi poriv za ozbiljenjem vlastitoga „djela". Ο tumačenju. Metafizike. O v a će brza odluka p o s t u p n o sve snažnije zahtijevati pre­ ispitivanje i produbljeniju o d r e d b u . dokazna istina „ n e č e g a p r e m a n e č e m u " kreće se uvijek u okrugu o n o g a sastavljivog i razdvojivog. kao niti puko razumske istine. prepušteni retorici.J e s t v o " je „ b i ć e " . 434) da „ n a mjesto [Platonove] ideje D o b r a u njega stupa physis". „ p r a z n i m " i. T o m e je svoj­ stvena j e d n a izvornija istina od one znanstveno dokazne: o n a nesastavljiva . „prokazivanje n e k o g a kao baš toga i takvoga". pjesništvu.. str. U o č i t o m protustavu spram Platona. koje će se Aristotel prihvatiti kasnije u j e d n o m od najtežih i najznačajnijih svojih tekstova. kao puki općeniti vid ili r o d . riječ je upotrebljena ne manje od 53 puta. 4 3 0 b 2 7 ) . što čini p r e d m e t i sadr­ žaj dviju Analitika. od prvih i osnovnih jednostavnih tijela pa do č o ­ vjeka kao krune i v r h u n c a naravnog postojanja. Nije pretjeran stav Diiringov (nav.j e d a n povijesno odsudni stav. druga ključna riječ.. „ r a z o t k r i v n e " znanosti. koji će odsada držati p r e s u d n i m i filozofijski j e d i n o rele­ v a n t n i m . odredivši t i m e jed­ n o m zauvijek pravi i takoreći jedini „ p r e d m e t " cjelokupnog svog filozofiranja. to znači izvedeno i n e p r a v o jestvo. bolje rečeno u o n i m fragmentima koji su nam od t o g spisa sačuvani. s druge strane. a što se samo ne da više n i č e m u priricati. ali isključivo ukoliko v e ć jest unutar prethod e ć e g a horizonta pridatljivosti i priricanja. gdje je i z v o r n o značilo „ o p t u ž ­ b u " . nazvat će j e s t v o m (ουσία). Naime. Na o s n o v i takvog. s j e d n e .d i n s t v e n o m horizontu „ l o g i k e " . strogo o m e đ e n o g logosa gradi se o n d a cje­ l i n a „ d o k a z n e " tj. za kakvim je r e c i m o tragao Platon: . poglavlju druge knjige Dru­ ge analitike: počelo dokaza nije dokaz. priroda. za razliku od razuma. b i t n o o d r e đ e n time što jedi­ no njime m o ž e m o jednoznačno razlikovati ono istinito od onoga lažnog. II) narav o n i m što u sebi s a m o m e i m a počelo gibanja i stajanja. kao niti znanosti znanost (Anal. Svaki drugi vid govorenja.veli Aristotel u kasnoj knjizi T h e t a tzv. Svrhoviti poredak naravi Uz logos. želja. govorenja i mišljenja samo j e d a n . u procesu r a z u m s k o g odricanja i priricanja. označuje Aristo­ tel (Phys. Metafizike m o g u se samo ili umom dotaći te u t o m doticaju ujedno naprosto izreći ili pak u o p ć e ne spoznati. Sve što jest po naravi. ne dotaknuvši ih. ostaju tako na r u b u pravoga fi­ lozofijskog interesa. J. pojam i stvar Aristotelove filozofije svakako je narav. Štoviše. naime „apofantički l o g o s " . U m . „ o n t o l o g i j e " i „filozofije j e z i k a " ujedno. potek l i m iz p r a v n o g i s u d b e n o g govora. post. O n o č e m u sve d r u g o biva priricano. rasporedom (τάξις). kako b i s m o danas rekli. 1 0 0 b l 3 ) . suočiti s granicom tako o d r e đ e n o g a horizonta i sve više bivati prisiljen tematizirati i o n o što unutar njega više ne m o ž e biti dohvaćeno. N e k o „ b i ć e n a p r o s t o " ostavlja Aristotel naglašeno slavodobitno po strani. kako je rečeno u izuzetno značajnom 19. iznicanje (φύσις). svakog sastavljanja te svakog priricanja i odricanja. u čemu Aristotel iznalazi upravo o n o prvo. npr. ostaje izvan dohvata razuma. označujući ga „ g o l i m " . koji je dušu bio odredio izvo­ rištem i p o č e l o m cjelokupnog i svakog kretanja. izlučuje Aristo­ tel iz cjeline m o g u ć i h vidova zborenja. . načela sama. osobito u Drugoj analitici. tj. Bitno pak njeno svojstvo u t o m e je što je sama u sebi sređena i smisleno uređena. niti pretjeruje drugi jedan znalac ( D . Sve odredivo u n u t a r t o g horizonta naziva Aristotel i m e n o m κ α τ η γ ο ρ ί α . U okrugu njih n e m a u o p ć e nikakve laži. te o n o što se pririče. U d r u g o m tematiziranom spisu. dj. Aristotel će je i samu često poistovjećivati s r e d o m i poretkom. a ipak se pokazuje filozofijski odlučujućom i p r e s u d n o m t e m o m . tako će sad i cjelina te m o g u ć e znanstveno dokazive istine biti sažeta u stavu „sav dokaz otkriva i razotkriva nešto p r e m a n e č e m u " (τι κ α τ ά τινός). v e ć je­ dino ili mišljenje-oprisutnjenje ili pak u o p ć e ne. No Aristotel će se. To J e s t v o " valja razlikovati od svakog „ b i ć a napro­ s t o " ili „ b i ć a s a m o g po sebi". molba. pripuštajući ga p o t o m u splet cjeline „kategorija" tek kao drugotn o . pitanje. No samo o n o nerazdjeljivo i nesastavljivo. Ili. svakodnevno­ me mnijenju itd. najdublje. i u o p ć e odnošenja spram stvari i bića. u knjizi Z e t a tzv. B i t n a formula t o g h o r i z o n t a je „ n e š t o (se pririče) n e č e m u " i sve što u n u t a r njega u o p ć e m o ž e biti udvaja se u o n o čemu biva priricano.

Budući pak da je pretpostavljeno i pokazano da je neprekid­ no i postajanje i propadanje stvari. te ako učestalim približavanjem rađa. sintetičkom i k o m p a r a t i v n o m m e t o d o m istraživanja. kako premještanje jest jedno. Stoga i v r e m e n a i životna d o b a svakog pojedinog imaju broj i njime se određuju. U t o m e je naime kako o n o neprekidno tako i to da se biva gibano dvama gibanjima. kao naravnog mjesta vatre. a za neke manjim. n e k i m a veći. a tvrdimo da je premještanje u z r o k bivanja. 247b9) „ p u t o m u sebe samu". a nekima pak i manji. a ne bivanje-postajanje.j e d a n pristup donekle blizak naprimjer G o e t h e o v o j m o r ­ fologiji bilja. a sad opet blizu. da je naime prva od promjena prenošenje. Stoga i nije prvo [kružno] prenošenje uzrok postajanja i pro­ padanja. s neprestanim p r o c e s o m rađanja i umiranja. a i da b u d u dva gibanja. a o n o lijepo i b o ž a n s k o uvijek je p r e m a svojoj naravi u z r o k o n o g a boljeg u onima koja su za to sposobna. Neprekidnosti je dakle zacijelo u z r o k [kružno] pre­ mještanje svega. jer suprotnoga su suprotni uzroci." (De gen.A uz to. Premještanje će naime činiti bivanje stalnim pri­ micanjem i odmicanjem onoga rađajućeg [tj. 3 3 6 a 3 3 .danas gotovo apsurdnom izgledajuću zgradu kozmologije. te p o t o m kemije. jer su protivni. Posvjedočimo to n a v o d o m j e d n o g a mjesta s p o č e t k a druge knjige spisa Ο rađanju životinja: „ J e d n a od bića vječna su i božanska. djelo navedeno niže u popisu. „Narav ne čini ništa uzalud". kako se ne bi steklo samo j e d n o od toga dvoga. kako im ne bi izostale pro­ mjene. budući d a j e pokazano d a j e [kružno] gibanje prema premještanju vječno. a o n o uduševljeno od o n o g neuduševljenog z b o g duše. d o k je o n o što nije vječno m o g u ć n o < i biti i ne biti i > mijenjati se na lošije i na bolje. s druge strane. ako će doista uvijek biti neprekidni i postajanje i propadanje. to po naravi uvijek tvori isto. te ne naposljetku filozofij­ s k o m s n a g o m sinopse te načelnoga vrstanja. Iz ravnog i kružnog gibanja s jedne. Jer m n o g o je razložnije da je biće u z r o k o m bivanja nebiću.u povijesti znanosti nije bilo nijednoga gorljivijeg zagovornika 'svršnih uzroka' od njega". te o n o g a „ g o r e " . tako da ako nadolaženjem i blizinom rađa. . nego prenošenje prema enklitici sunca. Ovu drugu. a zato je i premje­ štanje ranije-prvotnije od bivanja-postajanja.z b o g tih uzroka jest živima rađanje. donju sferu opisuje sažeto na j e d n o m lijepom i značajnom mjestu rasprave Ο postojanju i propadanju: . Brojem mu je to dakle n e m o g u ć e .b l 6 ) Ovoj sublunarnoj sferi bivanja živih bića.n e o b i č n o m kombinacijom deduktivnih konstrukcija. to. A ujedno je jasno da je i o n o prije dobro rečeno.. ne m o g u bivati oboje. te o n o biti od o n o g a ne biti. str. već za neke većim. u nastojanju da što jače naglasi samostalnost i samostoj­ nost naravi nazvat će je j e d n o m (Phys. O n o dakle [kružno] premještano jest. rasta. Bolja je pak duša od tijela. ustvrdujući da . ali ne istim za sve. Jer zbiva se da biva sad daleko. et corr.jestvo je naime [tih] bića u o n o m e pojedinac - 230 231 . kad je to tako. ili pak propadanje.. d o k je enklitika [uzrok] prilaženja i odilaženja. F e n o menologijskom blizinom i p o d r o b n o š ć u opisivanja. Naime sve što je isto i što se na isti način drži. oslonjena na mehaniku i dinamiku matematičke rizike. i o n o g a „dolje". kao naravnog mjesta zem­ lje. u njihovoj g o t o v o nepreglednoj različnosti. ili pre­ nošenjem ili pak odstupanjem od toga. Jer n u ž n o je. a o n o bivajuće nije. nastajanja. da se nešto uvijek giba. A i u istome su v r e m e n u prema naravi i postajanje i propa­ danje. izgradit će u r a n o m spisu Ο nebu .to je stalni tenor svih njegovih obuhvatnih zoologijskih ispitivanja. K a k o je naime narav tog roda n e m o g u ć n a biti vječnom. o n d a i učestalim udaljavanjem upropaštava. . Svega je naime p o r e d a k i sav se život i vri­ j e m e mjere periodom. Štoviše. 46). otvaraju n a m ona pogled na j e d a n drukčiji pristup ži­ votu no što n a m ga je priredila i namrla novovjekovna znanost. onda isto to odlaženjem i udaljava­ njem upropaštava. gibanje će biti nepravilno. a druga takva da m o g u i biti i ne biti. posvećena su neopravdano malo studirana biologijska djela Aristotelova. opadanja i iščeza­ vanja u m n o g o s t r u k o ispresijecanim putanjama smrtnih bića. te sublunarnu. bogatstvu vrsta i oblika. raščlambe i karakteriziranja. sunca]. sa strogom podjelom na supralunarnu sferu etera kao „petoga tijela". n u ž n o je da.Allan. fantastičnih sinteza i oslanjanja na tradicijom predane nazore . nego nebiće bitku bića. božanskih zvijezda u vječnome kruženju i ostalih božanskih bića s jedne. Jer suprotnoga su suprotni uzroci. i o n o živje­ ti od o n o g a ne živjeti: . to je o n o p o stajuće vječno na onaj način na koji to m o ž e . A budući da je nejednako rastojanje. i bivanje bude neprekidno. Tako da bi bilo ili postajanje uvijek. Jer nekima je mjera period godine. M o r a dakle biti više gibanja. N a u k ο naravnome gibanju i vlastitome naravnom mjestu ele­ menata i svih ostalih naravnih bića čini osnovu njegove kozmo­ logije.

Očita je nevoljkost filozofova da se rije­ č i m a o b i č n o g a ljudskog izričaja o b r a ć a u oblast o n o g nadljudskog i b o ž a n s k o g . itd. naime izreka da b o g k a o „ n e p o k r e t n i p o k r e t a č " i kao „ p o č e l o ο kojem visi cjelina sve­ g a " . Ova pak uključuje aporije beskonač­ n o g i k o n t i n u u m a itd. Hoffe) jedva da po opsegu. temeljitosti i razini.7 3 2 a l ) V e ž e li se sve ovo ovdje r e č e n o s i s t o m tvrdnjom i z r e č e n o m u spisu Ο duši. više no igdje drugdje. drugi put pak „ m u d r o š ć u " . već samo i j e d i n o to da se unapri­ j e d shvati kako je u knjigama poput te. Aristotelova nau­ ka ο razlici mogućnosti i djelatnosti (ενέργεια). Sam je j e d n o m naziva tek „ t r a ž e n o m znanošću". u kojoj su skupljene zasebne rasprave i grupe rasprava iz o n o g a što Aristotel sam naziva „ p r v o m filozofijom". samo iz cjeline m o g u ć kakav-takav uvid u bit pojedinog p r o b l e m a i njegovo eventualno razrje­ šenje. kao što će i njegova č u v e n a izreka iz „ t e o l o š k e " L a m b d a knjige Metafizike.istumačenje Aristotelova nauka ο razlici gibanja i djelatnosti. O v i m rečenim dakako ne želimo postići to da se obeshrabri svatko tko bi se htio dati na studij najtežih pitanja Aristotelove Metafizike. te stoga strogo r e č e n o i ne spadaju u fiziku. T o m bi zahvatu trebalo prethoditi . a kad bi bilo takvo [tj. Ο višoj. 7 3 1 b 2 4 . „ b i ć e kao b i ć e " j e d n o m se u njega samog razumije u smislu bića „ n a p r o s t o " i „ u o p ć e " . Flashar. te j o š u o d l o m c i m a u Phys. bila je i ostaje j e d n a od jedva nekoliko osnovnih knjiga cjelokupne predaje filozofiranja. bilo bi vječno.kako sam kaže u p o č e t n o n a v e d e n o m stavu iz k a s n o g a spisa ο dijelovima životinja .n o m .sve što jest i biva p o k r e ć e „ k a o o n o erotički ž u đ e n o " dobiti na p u n i n i unutrašnjeg smisla i sadržaja. Rasprave sabrane u izdavačku kompilaciju pod n a s l o v o m Fi­ zika zapravo se ne bave s a m i m naravnim bićima u bivanju. a u o p ć e tek i m o g u . v e ć prije u nešto što b i s m o m o g l i nazvati filozofijom bivanja. čine i djelić onoga što inače biva iscrpno i suvereno izlagano ο ostalim aspektima Aristotelove filozofije. O v a je pak posljednja odredba krajnje nejasna. kako je njegova razlika spram djelatnosti očito u Aristotela zasnovana na njihovu različitom odnošenju spram vre­ m e n a i prisutnosti u o n o m e „ s a d " . N o . D u b o k e i razumijevanju pone­ gdje j e d v a dostupne analize samoga gibanja. po starom h e r m e n u t i č k o m naputku. zatim mjesta. u bilo kako usko ili široko s h v a ć e n o m uobičajenom smislu riječi. v e ć t a k o r e ć i ontologijskim uvjetima same naravnosti naravi. Pret­ postavka toga pak imalo bi biti dostatno razumijevanje biti samo­ ga gibanja. te zatim opet sve to zajedno s č u v e n i m izvodima ο u z r o k u erotičke p o m a m e u s v e m u živome iz P l a t o n o v a Simpo­ zija.sadržane u Phys. pa opet ponekad „ z n a n o š ć u ο biću ukoliko je b i ć e " . Problemi nastaju tako već pri prostom pokušaju neke bliže odredbe toga što to zapravo Aristotel naziva „ p r v o m filozofijom". ο teoriji znanosti i politici (Hoffe). Naime. Prva filozofija Knjiga Metafizika.ο č e m u je t e k n e z n a t n o m a l o t o g a o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima.navedimo to ovdje samo kao primjer ." (De gen. . Svakako je ne samo n e m o g u ć e nego i neumjesno htjeti u krat­ k i m potezima dati ma i naznaku tako složenih. vre­ m e n a . p r e m d a inače već od samih svojih početaka . dakle sublunarne. III-VI. Cjelini bivajuće. npr. teških i obuhvatnih misaonih zahvata kakvi leže u podlozi npr. dakle j e d n a od onih čijom se samo i pažlji­ v o m i temeljitom promišljajućom lektirom rijetki m o g u pohvaliti.kako smo 232 233 .ali v r s t o m m o ž e . VII-VIII moraju se. Stoga jest vječno rod ljudi i životinja i bilja. tad cjelina Aristotelove „ljestvice p r i r o d e " stupnjevane korak po k o r a k u smjeru vječnosti neće više u njenoj danas p o n e š t o iritirajućoj bezuvjetnoj teleologiji izgledati tako apstraktnom i usi­ ljenom. shvaćati j e d i n o paralelnim tematiziranjem cjeline „prve filozofije" i relevantnih dijelova treće knji­ ge spisa Ο duši. o n o g . b e s k o n a č n o g i osobito o n o g neprekidnog ( " k o n t i n u u m a " ) . ο biologiji (During). isto b r o j e m ] . an. Nije stoga nimalo č u d n o što naprimjer poglavlja ο samoj toj „prvoj filozofiji" u gore spominjanim danas relevantnim i standardnim prikazima Aristotela (During. nebeskoj sferi o n o g a v j e č n o g n a l a z i m o u cjelini o p u s a t e k nešto škrtih te za Aristotela n e u o b i č a j e n o s n a ž n o metaforički i g o t o v o mitski izraženih opisa u r a n o m spisu Ο nebu. koju ovdje p r e v o d i m o . to valja osigurati i razumi­ jevanje o n o g a što je u četvrtoj knjizi Fizike kazano ο v r e m e n u i njegovoj osnovnoj odredbi. ο retorici i poetici (Flashar). naravi posvećeni su g o t o v o svi Aristotelovi naravoslovni spisi.

Zadržavanje unutar oblasti o n o g a za nas m o g u ć e g osigura­ no je pri svakom odabiru osobito time da se on ustvari nikada i ne bavi ničim drugim do iznalaženjem puteva i sredstava za neki već unaprijed postavljeni cilj. stalnosti i sabranosti. pri čemu je od osobitog značenja uočiti činjenicu da to zasnivanje pada ujedno s određenjem biti čovjeka te njenih gra­ nica i dosega. . u drugome pak bila bi „teologijom".tim i m e n o m nazva­ ne „ontologije". etički nepročišćenih prohtjeva i želja . nečim što uistinu i ne pripada pravoj filo­ zofiji. T r e z v e n o s t je odabira u t o m e da on . p r e m d a iz posve drugog horizonta interpretacije. No „ b i ć e kao b i ć e " m o ž e se shvatiti i kao o n o što Aristotel naziva J e s t v o m " ( ο υ σ ί α ) .„biće samo po sebi" smatra. svojstvenije i v e ć m a je J e s t v o " oblik.. „ g d j e " .). naime na samo jestvo. što će Aristotel u pravilu na­ zivati „ o n i m što bijaše (nečemu) biti" . na j e d n o m e od mnoštva sličnih mjesta u djelu. zasnovanoj u b i t n o m e upravo u Aristo­ tela. treba biti upravo n e k a ljudska m o ć i neko znanje čovjekovo ο t o m e kako da ustanovi. te utoliko poistovjećeno s b o g o m i o n i m božanskim. Wagner. postupno će biti doveden t o m e da ipak sve ostale osim jestva razumije kao nešto što jest „spram j e d n o g a " i na neki način „ a n a l o g n o " u odnosu na jedno. m o g u ć e ustvrditi da ta tako shvaćena etika svoje povijesno mjerodavno zasnivanje i izgradnju upravo u njega i za­ dobiva. K a o što je.j e d n a k o kao npr. Interpreti su. tako je i o n o navlastito etičko. kao odvojena. dakako. o n o m e „ č e ­ ga čovjek jest počelo i gospodar". D o k je u svojoj ranijoj fazi Aristotel inzistirao na t o m e da je npr. i Heidegger i njegovi sljedbenici. čak a k o i ima nečega takvog. N o . vid i „ b i t " nečega složenog. Moser.izraz koji već i sam po sebi do danas izaziva n e d o u m i c e oko pravoga značenja i doživlja­ va m n o š t v o uvijek novih i drukčijih tumačenja. Mansion.. već j e d i n o i isključivo čovječje d o b r o i čovječja sreća.u sebi individuirana i da n e m a ničega izvan i „ m i m o " kategorija. štoviše. Sva tri svoja etička spisa započinje on odrješitim kritičkim distanciranjem od o n o g središnjeg i najdubljeg u P l a t o n o v u filo­ zofiranju. svaka od „kategorija" . zbog njegove opće­ nitosti i apstraktnosti.ο onto-teologiji zapadnjačke metafizike. i nije li o n d a samo to postavljanje nešto što se n u ž n o odvija i zbiva 234 235 . utemeljenost kojega u s a m o m njegovu djelu ostaje u znatnoj mjeri upitnom. go­ voreći tada . p r e m d a je inače stalno Aristotelovo uvjerenje da je tvar po sebi nespoznatljiva. što bi ih vezivalo i nekako objedinjavalo.tek u 17. Odabir je bitno odabir sredstava. vodi i upravlja vlastiti život.u razlici spram mahnitosti i n e o b u z d a n o ­ sti običnih. „Filozofija ο onom ljudskom" Etiku i politiku Aristotel vidi i razumije kao jedinstvenu cjelinu o n o g a što naziva „filozofiranjem ο ljudskim stvarima". naime „vrlina" (αρετή) upravo jed­ na sabranost. tko ih i kako postavlja. p r e m a Aristotelu.sebe usmjerava jedino spram o n o g a za što v e ć unaprijed nekako zna da je „u na­ šoj m o ć i " . ne svrha samih. Etička se trezvenost i stalnost postiže prije svega o n i m što Aristotel naziva „odabirom" ( π ρ ο α ί ρ ε σ ι ς ) i u č e m u bez sumnje valja vidjeti sam osnov cjelokupne njegove etike.j e d n a k o tako jestvo kao i odnos. k o j o m onaj tko etički djeluje biva otet iz vlasti bitno i načelno nestalnih i vazda promjenljivih strasti. „ k a d a " itd. Etika. „ P r v a filozofija" bi tako u p r v o m slučaju imala biti nešto poput one na t o m tragu kasnije . da pripada o n o m e s t o j e „ z a n a s " m o g u ć n o . m e đ u t i m . Prvu filozofiju on štoviše sam izriči­ to vezuje uz istraživanje upravo t o g „jestva". Stoga p r e d m e t njena interesa ni na koji način nije i ne m o ž e biti nekakvo D o b r o naprosto. Owens.g o r e bili vidjeli . Odatle je onda kasnije u skolastičkim interpretacijama Aristotela izrastao nauk ο takozvanoj analogiji bića. Što je pak samo to J e s t v o " ? U j e d n o m svom aspektu m o ž e o n o biti već i „ t v a r " kao „ p o d l o g a " . Drugi put opet biva o n o shvaćeno u smislu „ p r v o g i naj­ višeg" bića. kako kaže u Eudemovoj etici. stoljeću . odakle te svrhe i ciljevi. . bit svake m o ć i o p ć e n i t o i sva­ koga znanja p o s e b n o u nekoj postojanosti. Do neke je mjere. nije i ne m o ž e biti dostupna čovječjoj djelatnosti i čimbenosti. ili na što bi bile svedive. N o . Merlan. naime od ideje Dobra. stalnost i postojanost. Bit je argumentacije p r i t o m ova: ideja Dobra. u nevolji potražili izlaz u tumačenju da „biće kao b i ć e " znači ujedno i „naj­ više b i ć e " (npr. koju riječ Aristotel sam inače u pravilu rabi jedino kad govori ο starim mitolozima poput Hesioda ili orfika.

te se utoliko u temelju Aristotelove etike m o ž e pronaći stanovito odstupanje od izvorne nakane i svojevrsno sustajanje. prepoznati j e d a n od najuzvišenijih i na is­ tinski uzvišen život najpoticajnih orisa m o g u ć e g a vida „čovjekovanja" u cjelokupnoj pisanoj predaji.da bi osigurao izvornu n a k a n u same svoje etike. nego prije svega da ne bi sami bili drugima podvrgnuti [. No u p r a v o je . te na k o n c u mjesta čovjekova u bitnoj izloženosti i otvore­ nosti silama j e d n o g i drugog. Temeljni „aktivizam". Osim toga. sve su odreda oznake tek negativne i privativne strane iskustva toga što riječju izvorno biva imenovano. bio na k o n c u prisiljen vra­ titi se starom. vjerujemo. ne bi li. pa tako i Aristotelova temeljnog iskustva bitka. v e ć je on dijeli i sa svim ostalim slavenskim. arhajskom i „ a r i s t o k r a t s k o m " iskustvu v r s n o ć e i vrsnosti čovjeka. Pri t o m e je. Samo onaj tko je za nju sposoban jest gra­ đanin u pravome smislu riječi.] N e g o od takvih nazora i zakona niti je što političko niti doista korisno niti istinito. nasto­ j e ć i . Preludiji. D a k a k o da ovakav nazor ne stoji u suglasju s n a k a n o m zasni­ vanja etike kao oblasti u kojoj vlastitom voljom i o d l u k o m djeluje­ m o .. živ­ ljenja.. gospodstva i d r ž a v n o g ustroja u o p ć e . pri kojem ocrtavanju mu „ k a o kanon i mjera". k u ć o m ili gradom zavladao. kao „ d o k o l i c a " . prethodeći mu vazda? Čini se da je u p r a v o to pitanje bilo najtežim i najvećim p r o b l e m o m cjelokupnog Aristotelova „filozofiranja ο o n o m e ljudskom" i upravo je na njega uvijek i z n o v a pokušavao dati neki zadovoljavajući odgovor. Isto je naime o n o najbolje i pojedincu i zajednici. j e r to upravo sadrži veliku pogibelj." {Polit. kao što i samo onaj polis koji svoje građane za nju odgaja i na nju usmjerava zavređuje doista ime 236 237 . N a i m e najveći broj takovih polisa ra­ t o m se doduše spašava. i to treba da zakonodavac usa­ đuje u duše ljudi: da ratnička uvježbavanja treba provoditi ne za­ to da bi se pokoravali oni nevrijedni.to obraćanje na iskonsku niklost i naravnost dalo Aristotelu o n u p r o d o r n u snagu ocrtavanja pojedi­ n a č n i h vrlina. v e ć po mjeri u kojoj su u stanju proizvo­ diti. svakako i iz vlastitoga unutarnjeg iskustva i doži­ vljaja. p r e m a kojem je čovjek izvrstan ne prvenstveno po svojoj volji. Jer vladavina nad slobodnima ljepša je od despotske vladavine i više je praćena vrlinom. Taj i takovi dobit će pak svoju p u n u karakterizaciju u t r e ć e m poglavlju četvrte knjige Nikomahove eti­ ke. I nije to nikako neprilika i nevolja tek r e c i m o hrvatskoga jezika. [. ο t o m e svjedoči i o n o što se zbiva. A krivac je zakonodavac.u najstrožem aristotelovskom smislu -. već rođenjem i pri rođenju mu b o ž a n s k i m u s u d o m udijeljenom naravi. odluci i izboru. 1988.u p o r n o j o š i sam i z b o r svrha i ciljeva nekako podvesti u oblast etike. Zahrđaju od dosade p o p u t željeza. bolje i ispravnije r e č e n o dinamizam . pred o č i m a neprestano lebdi lik o n o g a kojeg naziva „ o z b i l j n i m " i „ i z v r s n i m " . ali jednako i sa baš svim bit­ nim jezicima današnjice. i protiv svoje najdublje nakane i volje. veledušni (ό μεγαλόψυχος). m o ž e se m o ž d a ponajbolje odmjeriti na činjenici da s m o u o v o m e v a ž n o m odlomku tu na svaki način središnju riječ σχολή bili prisiljeni prevoditi tek p o m o ć u izvanj­ skoga opisa „življenje u slobodi". Izrazi koje n a m u svrhu približenja smislu te riječi pruža vlastiti jezik. „ p o ­ činak". naime gos­ p o d s t v o čovjeka nad o n i m što mu se zbiva . koji ih nije odgojio za življenje u slobodi. I u p r a v o je na iskustvu b e s k o n a č n e unutrašnje samostojno­ sti i s l o b o d e veledušja m o g a o Aristotel zadobiti pravo mjerilo ko­ j i m o n d a u Politici pristupa različitim vrstama moći. „ o d m o r " . ka­ ko sam kaže. opisan onaj veličajni. pronalazeći najprikladnija sredstva za ozbiljenje ciljeva za ko­ je unaprijed z n a d e m o da spadaju unutar o n o g a za nas mogućeg. ne dopušta mjerodavno pozitivno iskustvo toga što bi se kao „ s l o b o d n o vrijeme" i „vrijeme s l o b o d e " imalo skrivati u toj navodnoj „ d o k o l i c i " i „praznovanju". pa i s a m o m o n o m e po č e m u jest i on i cjelina svega. str. no propada nakon što stekne vlast. u č e m u n a m valja. kojim je već stoljećima i stoljećima prožet i upravljan sav čovjekov pri­ stup kako svemu oko sebe tako i svemu u sebi. 43 i d. Z a g r e b . No σχολή je bitna riječ i stvar cjelokupne Aristotelove filozo­ fije ο o n o m e ljudskom. obilju i n a d m o ć i nad drugima. 1333b26-1334al0) Svu dubinu jaza koji današnje ljudstvo dijeli i odvaja od cje­ line grčkog.izvan oblasti o n o g etičkog.) . našavši se u miru. n e g o izvornije. ne treba neki polis cijeniti sretnim i hvaliti zakonodavca z b o g to- ga što je građane uvježbao da vladaju susjedima.]. Jasno je naime da će i od samih građana onaj koji to m o ž e nastojati da isto to pokuša.kako s m o kazali u jednoj ranijoj vlastitoj studiji (v. procjenjujući ih ne prema snazi. ako m o ž e . A da zakonodavac treba više nastojati o k o toga kako bi z a k o n e ο ratništvu i ostale uredbe usmjeravao radi življenja u slobodi (σχολάζειν) i mira... njegovati i unapređivati vrlinu: " N e podrazumijevaju ispravno niti ο vladavini koja bi se zako­ n o d a v c u imala činiti č a s n o m . gdje biva.

Euripidove riječi da „smrtni vijek ima i sam u sebi neki dio b o g a " i d a j e „ u m doista z a nas b o g " . Allan (nav. sadržane ponajprije u raspravama iz „prve filozofije".polisa. Za potvrdu te teze bit će dovoljno. ako je već upravo to u naj­ većoj mjeri čovjek. 1248a25-29) A prema izvješću Simplikijevu. T a m o z a t i č e m o uz ino ovakvu j e d n o z n a č n u i nekolebljivu tvrdnju: „Čovjeku ja­ m a č n o pripada život oslonjen na um. filozofijski je polovičan posao. Iz svega kazanog valja onda razumijevati središnji Aristotelov politički izričaj: „život je praksa. m o r a da je Aristotel pri k o n c u svoje izgubljene knjige Ο molitvi bio J a s n o " .očito kao stav kojem se i sam priklanja . Nic. 1254a7). (Eth. (Aristotelis fragmenta selecta.njoj je svojstvena određena „reflektiranost". naime u proizvodu shvaćenom u najširem smislu riječi. O n a ishodišna i sveodređujuća načelna razdioba svih m o g u ć i h vidova odnošenja spram cjeline svega. 114). tako i ovdje sve pokreće Bog. vrhovnije od znanja i od u m a ? " (Eth. već nešto vrhovnije. te „dijanoetički".ono božansko u nama O d a v n o je već u o č e n o kako Aristotel . prištedjevši si pritom napor upuštanja u najteža i najzapletenija pitanja same njegove „prve filozofije". Eud. Sto bi dakle bilo. odnosno kao neko „okreta­ nje unatrag" k sebi samome. ne proizvođenje" (Polit. str. samo j e d n o paž­ ljivo iščitavanje desete knjige Nikomahove etike. naime razdioba u motrenje (teoriju). onaj etičko-politički i samo ljudski s j e d n e . /= R o s e fr. Na taj je način praksa uistinu već stanovit iskorak iz oblasti gibanja. Um . Ostavimo po strani nezgodu što niti drugu ključnu Aristotelovu riječ vezanu uz filozofiju o n o g ljudskog. Ο χ ο η ϋ 1970 Λ1955/. dotle je praksa takvo gibanje koje svrhu sadrži već u samome sebi. u njegovu k o m e n t a r u uz spis Ο nebu.. 1178a6-8) Isto je Aristotel bio rekao i godinama ranije. zadobiti j e d i n o promišljajućim zadubljivanjem u teške izvode razlikovanja gibanja i djelatnosti (ενέργεια). dj. Filozofijsko razumijevanje toga što Aristotel vidi kao samu bit istinskoga ljudskog življenja. To razlikovanje nije samo. „najtrajniji prilog što ga je Aristotel prinio teologiji". No dok je u proizvodnji cilj i svrha gibanja položena negdje izvan dotičnoga gibanja sa­ mog. i prak­ sa i proizvodnja bitno su određene gibanjem i jesu ustvari dva osnovna načelno različita vida gibanja.ipak pušta etiku kulminirati u nesuzdržanoj apologiji čisto teorijskog. već ujedno n e o p h o d n a osnova za svako eventualno ra­ zumijevanje i doraslo prisvajanje njegovih bitnih „političkih" naučavanja. koji m o ž e tek imponirati neupućenima. a na taj je način doista i najsretniji". Recognovit brevique adnotatione instruxit W. prisutan b o g sam upravo najdublje Aristotelovo filozofijsko ishodište i sredotočje svih njegovih tako nevjerojatno obuhvatnih i ujedno bezdano dubokih nastojanja o k o „motrenja svega o n o g što se poka­ zuje". smatramo. proizvodnju i praksu pruža i ovdje osnovu razumijeva­ nja. bo­ gova i svega što jest. teorijski i uzvišeniji od svakog p u k o ljudskog s druge strane. str. recimo usput. ustvr- dio „ d a B o g jest ili um ili nešto s o n u stranu uma". te da se među njima ne pokazuje nikakva živa sveza. D. kako to naglašava Simplikije. pri s a m o m početku svog zrelog filozofiranja.p r e m d a bez prestanka na­ glašavajući samosvojnost i zasebnost političke razboritosti. dakle kao to gibanje koje uvijek već unaprijed vlastitu svrhu nosi i sadrži upravo u sebi kao t o m i takvom gibanju. ako ne Bog. 57. vazda iz sebe izlazećeg i na svaki put drugo usmjerenog: . naime upravo tu ovdje rečenu „ p r a k s u " (πράξις) nismo u stanju valjano smislom preni­ jeti izrazima našega jezika i pokušajmo ipak u najkraćem nazna­ čiti do čega je tu Aristotelu stalo. po našem sudu. S l o b o d n o je ustvrditi da je to d u b o k o i ničim p o k o l e b a n o uvje­ renje ο t o m e da je čovjeku u njegovu umu. m o ž e se. 49/) 3 238 239 . svoje­ d o b n o Zeller našao prinuđen ustvrditi kako se Aristotelu čovjek udvaja u dva dijela. „Rehabilitirati" Aristotelovu političku filozofiju. i kao taj u m . Ross. navodeći pri završetku Nagovo­ ra na filozofiju . Jer na neki način sve biva gibano o n i m b o ž a n s k i m u nama. Upravo se time prije svega ostalog. Logosa pak počelo nije logos. kao is­ pravnoga smisla za iznalaženje mjere i sredine m e đ u krajnostima u svakoputnoj konkretnoj situaciji . kao otvorenog mjesta povijesnog zajedništvovanja ljudi. U Eudemovoj etici reći će tako: „ S t o je p o č e l o gibanja u duši? Očito je zaista: kao što je to u cjelini svega. u kojem se međutim tek oslo­ bađa i razvija prava i istinska djelatnost. kako to smatra npr. već je kao neka zaustavljenost i stanje. Teorija je bitno obilježena time da nije nikakvo gibanje. samo motriteljskog ži­ vota. Za razliku od nje.

daljnjeg razvijanja. „ O r g a n o n a " . a djelomično valjda i s njim isto­ vjetno. najutje­ cajniji i najviše diskutiran spis cjelokupnoga grčkog. u spisu Ο rađanju životinja izrijekom će ustvrditi da u p r a v o um pri začeću u začetke o n o g a iz čega se" v r e m e n o m razvija srasla cjelina duše i tijela u liku o d r e đ e n o g a čovječjeg živog bića „ulazi izvana". vazda „ i m a n e n t n e " konkretnoj tjeles­ noj tvari. kojim on kritički ustaje nasuprot „ i d e a l i z m u " svog učitelja te na mjesto njegovih „apstraktnih" i „ t r a n s c e n d e n t n i h " ideja uvodi svoje „ f o r m e " . p o z n a t i m p o d i m e n o m „malih naravoslovnih spisa" {Parva naturalia). vrijedi u jednakoj mjeri i za Aristo­ tela: povijest utjecaja njegove filozofije poklapa se s poviješću fi­ lozofije u o p ć e . Sve do 12. latinskog i arapskog kasnog Starog vijeka i p o t o m srednjovjekovlja. P r e m a n a š e m mišljenju. stoljeća Aristotelovo je djelo ipak srazmjerno ma­ lo p o z n a t o u kršćanskoj Europi. ostali dijelovi tzv. Odnos ovih dvaju „učitelja ljudskoga d u h a " neizmjerno je dublji. pitanje koje je očito sa spo­ m e n u t i m najtješnje vezano. T e k u dvanaestom i osobito trinaestom stoljeću upoznaje Za­ pad ostale Aristotelove spise. sa svoje su strane. U o d n o s Aristotelov p r e m a Platonu ovdje n e ć e m o ulaziti. ako se time n e ć e nazvati često i g o t o v o pravilom postalo prešućenje i suptilno zaobilaženje cjelokupne problematike.pazio je ipak na to da s v a k o m z g o d o m u p o z o r i kako to ne vrijedi i za um sam i za onaj dio ili o n u m o ć duše k o j o m o n a misli i motri. kao ars nova ili logica nova. u naglaše­ noj kritičkoj opreci spram Platona i spram svih pitagoreizirajućih tendencija p r e t h o d n i h mislilaca. A k o ne prije. svakako su najvećim dijelom usljedak upravo te i takve povijesti predaje Aristotelova djela. a o n o svakako od r e c i m o trinaestoga pa sve do prelaska sedamnaestog u osamnaesto stoljeće i filozofija i znanost u u ž e m smislu riječi sastojale su se . Isto to naravski vrijedi i za r e č e n o pitanje ο porijeklu i mjestu razli­ kovanja b o ž a n s k o g i čovječjeg uma. Stoljećima ne prestajuća i bitna zbivanja filozofiranja prije svega u Srednjemu vijeku p r e s u d n o određujuća sporenja ο pra­ v o m smislu razlikovanja u m a što ga Aristotel u izuzetno teškoj trećoj knjizi spisa Ο duši naziva „ t r p n i m " od o n o g a što ga t a m o t e k u n a z n a k a m a uz njega spominje kao o n o g a „koji sve tvori" (u latinskoj skolastičkoj tradiciji „intellectus possibilis" i „intellectus a g e n s " ) . 736b28). složeniji i filozofijski zapleteniji no što je to prosječnom r a z u m u historičara filozofije u g o d n o prihvatiti. te da je on „ o n o j e d i n o b o ž a n s k o " (De gen. na­ dajući se ipak da je plitko i otrcano uvjerenje ο t o b o ž n j e m „rea­ l i z m u " prvoga. Teško je do kraja odmjeriti svu usudnost toga da je od svih njegovih djela upravo spis Ο kate­ gorijama (manjim dijelom i Ο tumačenju). Sta­ novita apstraktnost formalno-logičke m e t o d e t o g mišljenja. Svodeći inače. Povijest utjecaja Što je bilo r e č e n o ο Platonu. T i m je uvjerenjem dakako motiviran i izbor ovdje pre­ v e d e n i h i u ovoj prigodi tek p o č e t n o komentiranih Aristotelovih tekstova. dalje pospješili utvrđivanje svoje­ v r s n o g formalizma skolastičke m e t o d e i tijekom stoljeća p o s t u p n o pripremali o n o što poznajemo kao novovjekovnu revoluciju znan­ stvene metodologije. Su­ kladno t o m e . kasnije pak sve više i kritike. ponajprije posred­ stvom Boetija i njegovih k o m e n t a r a Porfirijevih Isagoga. osobito one naravoslovne (a 1204.a tako su sebe i razumijevale .događaj od izuzetnoga povijesnog značenja za cjelokupnu zapadnu tradiciju .u najvećoj mjeri iz recepcije. koja n a o k o paradoksalno svoj odlučujući povijesni nastup najavljuje upravo radikalnom kritikom navodne „sterilnosti" Aristotelova silogizma. prevedeni na latin­ ski z n a t n o kasnije od spomenutih dvaju spisa. već i u nas stvar prošlosti. koje se m e đ u t i m ubrajaju u najvrednije. dušu i cjelinu svega d u š e v n o g u p o t p u n o s t i u okružje naravi i proglašujući istraživanje ο duši di­ j e l o m naravoslovlja . kao i j e d n o s t r a n a redukcija punine ontologijske problematike na osi­ r o m a š e n u i u apstraktno alternativnoj formulaciji n e p l o d n u pro­ blematiku takozvanih univerzalija. Štoviše. an. n e o p h o d n i uvjet svakog pokušaja da se u ta tako filozofijski odlučujuća pitanja unese nešto pojašnjuj u ć e g a svjetla imalo bi m o ž d a biti ponajprije j e d n o radikalno interpretativno sučeljenje s kratkim ali ponegdje upravo nevjero­ j a t n o značajnim spisima iz okružja Aristotelova istraživanja ο du­ ši. ali ujedno i najdublje i najteže dijelove cjelokupnoga opusa. nisu ni do danas dospjele do zadovoljavajućih rje­ šenja.Ο razlikovanju ljudskoga i b o ž a n s k o g u m a ostavio je Aristotel u cijelom s v o m n a m a sačuvanom djelu tek nekoliko škrtih nazna­ ka. 240 241 . Aristotelove filozofije.

1992. O. Lloyd and G. oso­ bito svoj nauk ο „psihologiji s empirijskog stajališta" te povijesno plodotvornu postavku ο „intencionalitetu svijesti". 1978). naime Ο nebu. Strauss. M . tako ponajprije u crkveno višekratno osuđivanim naučavanjima Sigera od Brabanta i znatno kasnije u takozvanom padovanskom averoizmu. s v r h u n c e m ponaj­ prije u r a d o v i m a Kajetanovim. Gadamer. d o k su naprimjer bezdano du­ b o k e analize beskonačnog ili kontinuuma sadržane u Fizici ostale u osnovi posve netematiziranima. Meteorologika. P r e m d a nastupajuća filozofija N o v o g a vijeka sebe bez iznim­ ke razumije kao nepomirljivu opreku Aristotelu. Utjecaj navlastito arapskih interpretacija. Rorty.ponajprije na spise iz oblasti psihologije. Nussb a u m and A. Daka­ ko da je aristotelizam Srednjega vijeka nerazlučivo kontaminiran kršćanskom dogmatikom i jakim primjesama neoplatonizma. Owen. Ritter. Na v r h u n c u takozvanog njemačkog idealizma.u razlici spram tradicionalnih. sudbina koja ih uostalom prati takoreći do danas. budući da je taj tako žučljivo napadani i osporavani „Aristotel" bio uisti­ nu m n o g o više utvara jednog formaliziranog i apstraktnim postalog aristotelizma no što bi bio grčki Aristotel sam. stoljeća svoje obuhvatno djelo Franz Brentano.izgradio je u drugoj polovini 19. L. biva očitim u kojoj i kolikoj mjeri i neoaristotelovski pokret za „rehabilitaciju praktičke fi­ lozofije" (H.-G. j o š su i danas nedostatno istraženi i valorizirani. E. izgra­ dio u s n a ž n o m protustavu spram. „sporednij i h " Aristotelovih naravoslovnih spisa. U Hrvatskoj je navlastiti rad na studiju i tumačenju Aristo­ tela oduvijek znatno intenzivniji od o n o g a p o s v e ć e n o g Platonu. osjećao se stoljećima u nekim strujanjima aristotelizma na Zapadu. Bien) zahvaljuje svoj odlučujući filozofijski poticaj upravo tim ranim Heideggerovim izlaganjima Aristotela. Riedel. kojima je prvenstveno engleska i škotska škola aristotelizma u prošlosti stekla nepore­ civo velike zasluge. G. R. Metafizike). ili pak u onima dominikanske provenijencije. E.prilikom osvajanja Konstantinopolisa i po prvi put j e d a n rukopis tzv. P r i t o m su . E. osobito one Averroesove. J.i samih arapskih komentara tih spisa. nazovimo ih tako. mehanička teorija neba i sveopćega gibanja. ova nastojanja uglavnom stvarno. C. kao naprimjer u isusovačkim ško­ lama. L. k o j o m je po­ ložen svojevrsni temelj kasnijoj izgradnji fenomenologijske filozofije Ε. pri č e m u je u posljednje vrijeme p o l u č e n o niz zacijelo vrijednih i inspirativnih rasprava i oštroumnih analiza (usp. „filozofije d u h a ( m i n d ) " . Donekle iznenađujuće snažna renesansa intenzivnog istra­ živanja Aristotela zbila se posljednjih desetljeća u okružju anglo­ a m e r i č k e . po njegovu vlastitom priznanju. koja su objavljena tijekom posljednjih godina. Iz teksta Heideggerovih predavanja ο Aristotelu. utjecao na ranoga Heideggera i na njegove višegodišnje pokušaje o k o iznalaženja i p r o d u k t i v n o g tumačenja „ a u t e n t i č n o g " Aristotela. poglavito na uže filologijske napore o k o Aristotela ograničenih radnji. Husserla. s izuzetno suptilnim i složenim aristotelizmom Suarezovim. Cambridge. 242 243 . Edited by G. sustavno i problematski orijentirana te u novije vrijeme usmjerena . S druge je strane isti Brentano svojim djelom ο Aristotelovu stavku „biće-bitak se zbori m n o g o s t r u k o " presudno. Na tumačenju i daljnjoj „kritičkoj dogradnji" Aristotela .ba­ r e m p r e m a vlastitome samorazumijevanju . Ο postoja­ nju i propadanju. te Aristotle on mind and the senses. Edited by M. m o ž e se kazati da Aristotelova filozofija od sedamnaestog stoljeća do danas mjesto svog prisustva ima više no igdje drugdje u najrazličitijim strujanjima neoskolastike. sve to posredstvom ranijih prijevoda na arapski . Kasni pak Schellingovi pokušaji da vlastitu „ p o z i t i v n u " filozofiju izgradi upravo kroz obnovljeno radikalno sučeljenje s Aristotelom prije svih. Znakovitim je primjerom toga recimo i činjenica da se presudni filozofijski nauk novovjekovlja. to samorazumijevanje m o r a se ipak uzeti s velikom mjerom suzdržanosti. na­ primjer Essays on Aristotle's De anima. sve u sklopu rasprava i istraživanja u oblasti tzv. prvenstveno „analitički" orijentirane filozofije. prvenstveno u razdoblju o k o ranih dvadesetih godina ovoga stoljeća. Proceedings of the Seventh S y m p o s i u m Aristotelicum. opet p u t e m obnovljenog studija i interpretacije originalnoga teksta. Oxford. Hegel je bio taj koji je smatrao nužnim studirati Aristotela na tekstovima grčkog originala i teško da bi bilo pretjerano reći kako je do određe­ ne mjere sebe sam osjećao i shvaćao aristotelovcem. koje u znatnoj i filozofijski značajnoj mjeri sadrži čak i m o n u m e n t a l n a suma „srednjovjekovnog Aristotela" kakvu nalazimo recimo u T o ­ m e Akvinskog.p o n o v o u razlici prema tradicionalnim pretežno praktičkoj filozofiji okre­ nutim interpretacijama . Voegelin. Izuzme li se onaj na svoj način veleban pokušaj Leibnizov da o s n o v n u Aristotelovu misao ο djelatnosti i usvršnosti (εντελέχεια) ugradi u sam temelj vlastitog pandinamičkog naučavanja.

npr. Herausgegeben von FritzPeter Hager.The Philosopher. Šanca. London. Darmstadt. Grgića (Zagreb. str. Edited by J. Herausgegeben von Fritz-Peter Hager. Literatura 1. 1894 i d. 1969. 1928. Moraux. 1937. Sorabji. Zagreb. sv. 1972.) s Bekkerovom pagina­ cijom. p r e m d a se to npr. Berlin. 297-309). Z a g r e b . A. sv. Izričito tematski usmjereno filozofijsko istraživanje Aristote­ la.što dakako s o b z i r o m na povijesno uvjetovanu dugotrajnu uklopljenost službenih filozofskih bavljenja u sklop teologijskih istra­ živanja nije ni najmanje z a č u d n o . Heidelberg. 1975. ili i općenitije grčkoj filozofiji. Naturphilosophie bei Aristoteles und Theophrast. Pridruži li se o v o m g o l e m o m pothvatu velikoga j e z i č n o g znalca (preporučljivo je uz prijevod pročitati i vrlo in­ struktivan „ P o g o v o r prevoditelja" uz Metafiziku) j e d n a k o tako n e d a v n o objavljene i bilješkama p o p r a ć e n e prijevode spisa Ο tu­ mačenju J. Sv. snažan je poticaj dobilo prijevodima Metafi­ zike. iz skromnosti ambicija nekolikih dosadašnjih zajedničkih poku­ šaja (usp. Barnes/M. Articles on Aristotle. Herausgegeben von Ingemar During. Nikomahove etike i Politike. i Utrum admittenda sit distinctio inter materiam et formom phjsicam et metaphjsicam ( „ A c t a II. 1989) i Kategorije F. Bibliografski I. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren. CCVIII) Fruhschriften des Aristoteles. 1979. Važniji zbornici: Autour d'Aristote. Svmposium Aristotelicum veranstaltet in Goteborg. I-II: grčki tekst u redakciji Immanuela Bekkera. I-V. Mansion. (Wege der Forschung. Grčki tekst s njemačkim prijevodom: Dio spisa objavljen je zasebno u „Philosophische Bibliothek Mainer". 1993). a m e đ u njima p o s e b n o Sententia Aristotelis de compositione corporum e materia et forma in elementis terrestribus considerata. nego na polju filo­ zofije naprosto. tematski b l o k „ P r o b l e m i Aristotelove Metafizike" u Filozofska istraživanja 16 /1986/. 2 1979. Berlin/New York. Talange (Zagreb. Zacijelo nije pretjerano reći da u p r a v o u tim prijevodima valja sagledati j e d a n od najznačajni­ j i h pothvata hrvatske filozofije ne samo unutar područja rada na Aristotelovoj. Bd. Metaphysik und Theologie des Aristoteles. (Sv. 3: Metaphysics. Louvain. i knjigu istoga autora Aristotel ο istinitosti i lažnosti. što ih je sačinio T o m i ­ slav Ladan osamdesetih godina. 1955. Receuil d'etudes de philosophie ancienne et medievale offert a Mgr. III: latinski renesansni prijevod. (Wege der Forschung. sv. Zasebna izdanja pojedinih djela s danas standardnim kritičkim re­ dakcijama teksta u nizu „Scriptorum Classicorum Bibliotheca Oxoniensis" (Oxford. Taurini. Fizike. 1981 (Prijevod na njemački: Aristoteles. Monografije: Ackrill. usp. L. izvan uobičajenih u d ž b e n i č k i h prikaza u okvirima standardnih „povijesti filozofije". 244 245 . CCVI) Ethik und Politik des Aristoteles. 1955/). 161-201) ne bi j o š dalo s izvjesnošću očekivati. Congressus Thomistici R o m a e habiti".: Aristotle . Darmstadt. 1831-1870. Vol. Bonitza /zasebni pretisak Indexa: Graz. J. II. Herausgegeben von P. Oxford. 1985). m o ž e se m o ž d a reći da su se sretno i obvezujuće stekli uvjeti p o t r e b n i za snaženje i produbljenje vlastitih napora tumačećeg prisvajanja Aristotela u Hrvatskoj. Iz t o g okružja valja ponajpri­ je uputiti na brojne radove Fr. Darmstadt. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Aristotelis opera edidit Academia Regia Borussica. Verhandlungen des 4. 1992. Clarendon. Hamburg. str. London. Schofield/R. Bd. V: frag­ menti i Index Aristotelicus H. IV: skolije. 2. Grčki tekst s engleskim prijevodom: Gotovo sva djela objavljena su zasebno u „The Loeb Classical Library".

J. II. Darstellung und Interpretation seines Denkens.: Aristotle's system of the phvsical world. Br.: The doctrine ofbeing in the Aristotelian Metaphysics. 1962 ( 1992). New York and London. Tugendhat. Heidegger. Stallmach.: Die Psychologie des Aristoteles. H. Essai sur la problematique aristotelicienne.. Heidegger. Randall. 1959. H. Aubenque.: Aristoteles. Eine Untersuchung zu Struktur und Ursprung aristotelischer Grundbegriffe. E. Untersuchungen iiber die Grundlagen der Naturwissenschaft und der sprachlichen Bedingungen der Prinzipienforschung bei Aristoteles. F. 1952 (Prijevod na njemački: Die Philosophie des Aristoteles. 1923 ( 2 1955).: Dynamis und Energeia.: Aristote et son ecole. W. Α. 2: Aristoteles und die alten Peripatetiker. (Pretisak: Hildesheim.: Aristotle. Louvain. P. Mainz.: The Philosophy of Aristotle. 18961900. Happ.. Von Wesen und Wirklichkeit der Kraft. Pariš. F. 1948. 1973 ( 2 1980. Padova.Allan. Freiburg i. Diiring. Bernavs. H.: Aristotle. Chung-Hwan Chen: Sophia.: Von der mannigfachen Bedeutung des Seienden nach Aristoteles. Glan. 1961. Freiburg i.: La Prudence chez Aristote.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entuiicklung. The science Aristotle sought. Wieland. Frei­ burg i. E. J. 1962. E. Tiibingen. W. Grundlegung einer Geschichte seiner Entuncklung. Jaeger.: Aristoteles.) Owens. (Prijevod na francuski: L'evolution de la psvchologie d'Aristote. 1927. Hamburg. F. 1939.: Die Dialoge des Aristoteles. 3 1985) Brentano. 1955. D. Hildesheim. (GA 61) Lugarini. Jr. Nuvens. 1965. Gottingen. 1879 (Pretisak: 1921). 1863. Aubenque. 1963. 1960. 2nd ed.: Aristotele e Videa de la filosofia. 1960./Munchen. Toronto. Solmsen. F. 1958 ( 1988). 1962. revised. Metaphvsik Θ 1-3. W..: Aristoteles. W. 1969-1970) Mansion. Freiburg i. Berti.: Introduction a la Physique aristotelicienne. /Naši navodi su iz njemačkog prijevoda/). 4 3 3 247 . 4th edition. Br. 1862. D. (Pretisak: Darm­ stadt. I. Maier.: TI KATA TINOS. 1981. Ithaca. L. (Pretisak: Darmstadt. Firenze.: Einfiihrung in Aristoteles' Theorie vom Seienden.: Die Grundlagen der politischen Philosophie bei Aristoteles. Studien zum aristotelischen Materie-Begriff. 1976. Zeller. I-III.: Le probleme de l'etre chez Aristote. M. Leipzig.: Ontwikkelingsmomenten in de Zielkunde van Aristoteles.: Phanomenologische Interpretationen zu Aristoteles. Heidelberg.: L'unita del sapere in Aristotele. J. Frankfurt am Main. Berlin. 1971. Pariš. Meisenheim a. G.: Hyle. 1945. Marx. P.. 2 1946. 1867. 1985. Ross. Berlin. Berlin. Moreau. Frankfurt am Main. revised. (GA 33) M. Einfiihrung in die phanomenologische Forschung. 1966. 1967) Calogero G. Pariš.: / fondamenti della logica aristotelica.: Die Syllogistik des Aristoteles. Firenze. A comparison with his predecessors. Louvain. 1963.: Die aristotelische Physik. Nijmegen-Utrecht. J. 1972. Insbesondere seine Lehre vom ΝΟΥΣ ΠΟΙΗΤΙΚΟΣ.. Bien. Oxford. London. Br. J. 1970) Brentano. Br. F.

AEISTOTEL Izbor iz djela .

Iz djela Metafizika.

(Knjiga Lambda.)

Izvornik: Aristotelis Metaphysica ( Λ ) . R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instruxit W. Jaeger. Ο χ ο η ϋ , 1969 ( 1 1 9 5 7 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

Razmatranje je ο jestvu. Jer jestava se traže p o č e l a i uzroci. Akio, naime, o n o sve jest kao neka cjelina, jestvo je prvotni dio. A k o [je] pak prema slijedu, tada će također jestvo biti prvo, a zatim o n o kakvo, pa o n o koliko. A uz to, ta [ostala] i nisu bića naprosto, tako reći, n e g o 1 [su] kakvoće i kretanja, kao naprimjer 2 o n o nebijelo i o n o neravno: i za njih doduše k a ž e m o da jesu, kao J e s t nebijelo". Zatim, ništa od svega [tog] ostalog nije odvojivo 3 . I oni prvašnji posvjedočuju to djelom. Tražili su naime počela, sastojke i u z r o k e jestva. Ovi sadašnji pak postavljaju kao jestva radije o n o općenito. (Jer općeniti su rodovi, za koje kažu da su većma počela i jestva, z b o g toga što istražuju lo­ gičkim načinom.) Oni drevni, međutim, [postavljali su kao Rukopisi imaju ovdje άλλά. Pseudo-Aleksandar, Bonitz, Jaeger i Elders čitaju οίον, no Christ i Ross zadržavaju lekciju rukopisa, što nam se čini vjerojatnijim. Teško je prihvatiti Eldersovu argumentaciju da između ποιόν i ποσόν s jedne te ποιότητες i κινήσεις s druge strane u rečenici ne postoji potpuna podudarnost. Elders, uz poziv na Kiihner-Gertha II, 297, 4, razumije ή kao ekviva­ lentno s εί δέ μή, te prevodi taj „teški redak" ovako: ,,'or else (alioquin) even the not-white and the not-straight' would be being", objaš­ njavajući zatim da „Aristotel očito hoće reći da ako netko postavi da su ποιότητες i κινήσεις bića (umjesto ne-bića), bit će prisiljen kazati i to da su bića čak i niječni termini kao ne-bijelo i ne-ravno". Naše čitanje, razumijevanje i prijevod drže se uobičajenog značenja od ή. Tako npr. i Bonitz: ,,wie auch". χωριστός, taj možda i ponajvažniji od temeljnih ontologijskih izraza Aristotelove filozofije, znači ujedno „odvojiv" i „odvojen", ali i „samostojan", „po sebi i za sebe postojeći" (lat. „subsistens"). Filozofijska razrada pojma nalazi se u Metaph. Z.

251

j e s t v o ] o n a pojedinačna, kao vatru i zemlju, ali ne o n o općenito, tijelo 4 . Jestva su pak tri. Jedno je osjetilno; od kojega je opet jedno vje­ 5 č n o , a drugo propadljivo, o k o kojeg se svi i slažu , kao bilje i živo­ 6 tinje, i za koje je n u ž n o prihvatiti sastojke , bilo j e d a n bilo m n o g e . D r u g o je nepokretno, i za to neki tvrde da je odvojeno, jedni od njih u dvoje razdvajajući, drugi p a k u j e d n u narav stavljajući ideje i o n o matematičko; d o k neki opet [stavljaju] samo o n o ma­ t e m a t i č k o od toga obojeg. O n a su jestva pripadna naravoznanstvu (jer vezana su uz kre­ tanje); o v o pak drugoj [znanosti], ukoliko im nije nikakvo zajed­ n i č k o počelo. 2 . 7 Osjetilno je jestvo promjenljivo. A ako promjena jest iz o n i h suprotstavljenih ili onih između, no ne svih suprotstavljenih (naime, ne-bijel [je] i 8 zvuk), nego [samo] iz protivnosti, n u ž n o je da jest ispod neko koje se mijenja u protivnost. Nadalje, nešto svakako ustrajava, d o k protivnost ne ustrajava. Jest dakle nešto treće p o r e d protivnosti: - tvar. S Rossom stavljamo zarez iza κοινόν, budući da za Aristotela nema nečega takvog kao „općenito tijelo" (usp. De gen. et corr. 320b23). Pseudo-Aleksandar premjestio je ovu umetnutu rečenicu iza riječi Jedno je osjetilno", smatrajući očito da svi moraju prihvatiti egzisten­ ciju ne samo ispodnebeskih, propadljivih tijela, već i onih nebeskih. Slično postupa i Temistije, prevodeći: „substantiae autem universae sunt, quarum duas omnes homines fatentur", te potkrepljujući svoj stav tvrdnjom da je to zbog toga što su obje te vrste osjetilnih jestava vidljive. Smatramo, kao i Ross, a nasuprot Eldersu, da se umetak od­ nosi samo na propadljiva osjetilna jestva. Smatramo da je u pravu Temistije kad drži da se prihvaćanje sasto­ jaka odnosi samo na propadljiva osjetilna jestva, a ne i na vječna. Inače, većina starih tumača odnosi stav i na vječna, nebeska jestva. Tako Aleksandar (apud Averroem, In Metaph. XII, edit. Venetii, 1562, 292 I), dok sam Averroes i Toma Akvinski odnose riječi isklju­ čivo na nebeska tijela. Slijedimo Eldersa započinjući ovdje drugi odjeljak knjige, u razlici spram važećih izdanja. Slijedimo Pseudo-Aleksandra, Essena, Christa, Jaegera i Eldersa umećući και. Ross zadržava čitanje većine rukopisa, no time je zna­ čenje umetka u velikoj mjeri neutralizirano.

A k o su pak promjene četiri - ili prema o n o m e što, ili p r e m a o n o m e kakvo, ili koliko, ili gdje, - a nastajanje naprosto i pro­ padanje [je] prema ovome-tu, rastenje i opadanje prema koliko, preinaka prema svojstvu, premještaj prema mjestu, - tad će pro­ mjene biti u te pojedinačne protivnosti. A n u ž n o je da se mijenja tvar m o g u ć n a za oboje. A k o je pak biće dvostruko, sve se mijenja iz bića m o g u ć n o š ć u u biće djelat­ nošću (kao iz bijelog m o g u ć n o š ć u u djelatnošću bijelo, a j e d n a k o i kod rastenja i opadanja), tako da neće biti m o g u ć e samo to da sve po uzgrednosti nastaje iz nebića, nego će nastajati i iz bića, ali iz bića m o g u ć n o š ć u , a iz djelatnošću nebića. To je pak ono Anaksagorino , j e d n o " . Bolje naime nego „sve ujed­ n o " - i Empedoklova mješavina, i Anaksimandrova, i kako veli Demokrit - je „bijaše sve mogućnošću, a djelatnošću n e " . 9 T a k o da su se morali približiti tvari. Jer sve što se mijenja ima tvar, ali drukčiju. [Cak] i o n a od vječnih koja nisu rodljiva, no jesu premještajem pokretljiva. No [ta imaju tvar] ne rodljivu, već [onu] odakle k a m o . No m o g a o bi netko besputiti o k o toga iz kojeg je nebića nasta­ janje. Jer trostruko je nebiće. A k o doista je nešto m o g u ć n o š ć u , ipak svejedno ne bilo čega slučajnog, već [je] različito iz različitoga: - ne zadovoljava da su ujedno sve stvari. Razlikuju li se pak po tvari, ako su v e ć z b o g nečega postala bezgranična, a ne j e d n o ? Um je naime jedan, tako da, ako bi i tvar bila jedna, on bi [tek] postao djelatnošću o n o što je tvar bila m o g u ć n o š ć u . Tri su dakle uzroka i tri počela. Dva su protivnosti, a od njih j e d n o je zbor i oblik, a drugo lišenost, d o k je o n o treće tvar. 3. N a k o n toga [valja napomenuti i to] da ne nastaje ni tvar ni oblik, a mislim [pritom] na one krajnje. 1 0 N a i m e sve se mijenja Prevodimo prema redakciji Bonitza, Rossa i Jaegera, gdje se βέλτιον odnosi na ono što u tekstu dalje slijedi, a ne na prethodeće Sv. Elders pokušava tekst razumjeti na ovaj drugi način, te naposljetku biva prinuđen na neuvjerljivu pretpostavku ο dva retka koja da su ispala iz tradiranoga teksta. Slično Eldersu već Christ, te Bonitz u svom prijevodu. Kersten, i za njim Lutze, predlagali su čak da se riječi „bolje [je to] nego 'sve ujedno"' izbace iz teksta. Kako ovdje shvatiti riječi τά έσχατα? Prema Rossu, Pseudo-Aleksan­ dar je smatrao da Aristotel ovdje misli na zadnju materiju, onu koja

252

253

nešto, i od nečega, i u nešto. To od čega [je] od prvog pokrećućeg, to što [je] prva tvar, to u što [je] oblik. Ići će se dakle u bezgra­ nično, ako ne nastaje samo zaobljena mjed, nego i o n o zaobljeno, ili mjed. Ali n u ž n o je stati. P o t o m , da svako jestvo nastaje iz istoimenog (naime, kako na­ ravna jestva, tako i ona ostala). Jer nastaje ili umijećem, ili po naravi, ili slučajem, ili samoniklošću. A umijeće [ima] počelo u drugom, narav pak počelo u sebi (čovjek naime rađa čovjeka), dok su ostali uzroci [samo] lišenost tih. A tri su jestva. Jedno [je] tvar, koja je priviđanjem o v o - n e š t o 1 1 (jer sve o n o što jest dodirom, a ne sraslošću, to je [puka] tvar i je najudaljenija od individualnog postajućeg te na najbližu formu, na ono što je tom individalnome najbliže, dakle na „prvu materiju" i na „konkretnu formu". Schvvegler i Bonitz slijede Pseudo-Aleksandra. Sam Ross, međutim, drži nemogućim da ista riječ ima dva upravo suprotna značenja u istoj rečenici, te oba puta razumijeva u smislu „bliži" ("proximate"), dakle kao konkretnu materiju (materia secunda) i konkretnu, a ne supstancijalnu formu. Elders prihvaća Rossov stav, upućujući za daljnje razumijevanje na Metaph. Ζ 8. Jedna od najspornijih i najviše raspravljanih rečenica u knjizi. Bonitz u svom komentaru ističe kako stav da je materija neko τόδε τι, dakle „definitum quidpiam" jasno protuslovi ("aperte repugnat") drugim mjestima u korpusu, navodeći za potvrdu Metaph. Η 1. 1042a27, Ζ 3. 1029a20, 27, De αιι. II, 412a7. Ipak nije spreman slijediti Schvveglera, koji je u neprilici predložio da se ispred riječi τόδε τι umetne negacija μή, upozoravajući na značenje toga da je materija ovdje nazvana „ovim-nešto" tek uvjetno i s važnom ogradom, naime onim τω φαίνεσθαι, što Bonitz tumači tako da materija ,,non re vera, sed imaginationi tantum" jest ovo-nešto. Aleksandar (apud Averroem, isto, str. 300) je mišljenja da je Aristotel htio kazati: materija je jestvo (substantia) ukoliko može biti opažena pomoću forme. Pseudo-Aleksandar razumije ono τω φαίνεσθαι kao „maštom, uobraziljom" (κατά φαντασίαν). Sam Averroes, slično Aleksandru, smatra da bitak mate­ rije jest biće („esse materiae est ens") zbog toga što može biti opažena pomoću osjetila. Toma Akvinski misli da se tekst odnosi na materia secunda te objašnjava: „Materia, quantum ad id quod apparet, videtur esse substantia." Goebel je predlagao da se umjesto φαίνεσθαι čita φύεσθαι. Ross u osnovi slijedi Aleksandra, tumačeći da „glede vanjske pojave materijalni dijelovi cjeline kako leže jedan uz drugoga izgleda­ ju poput individualne stvari, ali ako nema organske jednote ta je po­ java varava". Slično During (Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 190): „ . . . erstens der Stoff, der nur scheinbar ein Das ist (denn was nur durch Beriihrung, aber nicht [in sich] ein organisches Ganzes ist, ist nur scheinbar ein Das)." Elders pretjerano komplicira predlažući da

podlog). Drugo, narav, [je] ovo-nešto i neki ustroj u koji [to bivapostaje]. 1 2 Nadalje, treće je o n o iz toga obojeg pojedinačno, na­ primjer Sokrat ili Kalija. K o d nekih od njih pače o n o ovo-nešto nije m i m o složeno­ ga jestva, kao naprimjer oblik kuće, osim ako to nije [samo] umi­ j e ć e (niti ima nastanka i propadanja tih, n e g o na drugi način i jesu i nisu kuća - ona bez tvari - i zdravlje, i sve o n o po umi­ j e ć u ) , već ako uopće, o n d a u onih po naravi. Stoga doista nije Pla­ t o n loše rekao da jesu ideje onih koja su po naravi, ako [uopće] jesu ideje, ali n e 1 3 tih kao što su vatra, meso, glava. Sve je to naime tvar, i [stoga] posljednje 1 4 od o n o g a što je najvećma jestvo. Pokrećući uzroci jesu kao p r e t h o d n o postali, d o k oni koji su kao zbor [jesu] istovremeno. Kad naime ozdravljuje čovjek, tad jest i zdravlje, a lik mjedene kugle istovremeno [je kad] i mjedena kugla. (Da li pak i poslije nešto preostaje, to valja ispitati. U nekih naime ništa [to] ne priječi, kao ako je na­ še ispred riječi τω φαίνεσθαι čita hipotetičko <τφ γ ί γ ν ε σ θ α ι , a iza njih < δ έ > , što bi dakle značilo: Tvar je neko ovo-nešto postajanjem [tim], dok je priviđanjem tvar i podlog ona koja je dodirom a ne sra­ slošću". Rukopisi imaju tekst ήδέ [και (Ab)] τόδε τι εις ήν και έξις τις. Prevo­ dimo prema transpoziciji teksta u kojoj su suglasni svi izdavači i in­ terpreti. S Rossom uz εις ήν valja primišljati ή γένεσίς έστιν. Elders upozorava na sadržajnu teškoću sličnu onoj gore. Naime, kao i kod tvari, tako se i tvrdnja da je forma - kao narav i ustroj (έξις) - ukoliko jest ono spram čega i u što postajanje biva, i sama neko ovo-nešto, čini protuslovnom drugim Aristotelovim iskazima, u kojima nazivak „ovo-nešto" (τόδε τι) označava uvijek ono pojedinačno konkretno, sa­ stavljeno od forme i materije. Ipak smatra on da to protuslovlje mo­ že biti razriješeno „ako se prisjetimo da je za Aristotela forma savr­ šenstvo stvari, središte i osnova njena jedinstva i bića" te da se ,,u tom smislu može reći da ima supstancijalnost čak i prije no konkretno cijelo". Prihvaćamo, s Chernissom, Jaegerom, Gaiserom i Eldersom, Christovu emendaciju αλλ' ού τούτων namjesto αλλα τούτων, kako ima većina rukopisa, te Bekker i Ross. Tako i Bonitz u svom prijevodu: „ . . . aber nicht von den Dingen, wie Feuer, Fleisch, Kopf...". Elders uvjerljivo objašnjava da τελευταία ovdje „znači 'posljednja' u smislu 'partikularizirane materije', kao supstrata supstancijalne for­ me", dok „ή μάλιστ' ουσία označava ono individualno".

254

255

slijedeći Rossa.primjer duša takva. S Rossom razumijevamo των νοητών u rijetkome smislu partitivnoga genitiva. a stil im je različit od suhih činjeničnih tvrdnji ostatka odjeljka". a iz tih opet dan i n o ć . a o n o kao po­ krećuće i zaustavljajuće jest neko počelo. dok je u o n i m a po ra­ z u m u 2 0 [to] oblik ili o n o protivno. bez jestva n e m a ni zbivanja ni kretanja. 7 . a sastojak je prvotniji od o n o g a čega je sastojak. Oblik. b o ­ lest. a na neki su način opet. kako bi i mogli s v e m u biti isti sastojci? Ta ništa od sastojaka ne m o ž e biti isto o n o m e od sastojaka složenome. kako imaju ru­ kopisi i Christ. Jaegerom i Eldersom. objašnjavajući uz to . u smislu prediciranja. zajedno s Rossom. jer je valjda n e m o g u ć e da sva. ali i ona iz njih. kako kažemo. Budući da je o n o pokrećuće u onima naravnim jednovrsno. nego 'proizvodno' mišljenje". Zellerovu emendaciju άνθρώπω άνθρωπος namjesto άνθρωπος. priricanja. Ta čovjek rađa čovjeka. u retku 29. I z b o g toga jesu isti 2 1 uzroci za sve. ili bilo koje n e k o j e d n o koje bi iz toploga i hladnoga na­ stalo. a uzroci i počela četiri. nered (naime. a na neki nisu. sastojak. (Niti je u o p ć e sastojak nešto od o n i h mislivih. isti sastoj­ ci svega. a oboje jesu uzroci (i u to se dijeli p o č e l o 1 8 ) . no Ross opravdano ustvrđuje da ona ovdje ima znatno više smisla no tamo. N e g o niti je jestvo sastojak o n i h odnošajnih. Christ je stoga ovdje uklanja. Sto bi to dakle bilo? Ta p o r e d jestva i ostalih priroka n e m a ničega zajedničkog.o n o pokrećuće [je] liječništvo.uz oslon na Metaph. 1 9 . Elders umetnutu rečenicu drži glosom. jasno je da su drugo počelo i sasto­ jak. za sve isti. Budući da su j e d n a [bića] odvojena. 1 6 kao naprimjer biće. P o r e d tih jest j o š o n o što je kao pokrećuće za sve. kao naprimjer o n o m e BA o n o Β ili A. ili kosti. crno i površina. ne sva. tako da su sastojci po analogiji tri.) Nijedno od njih n e ć e dakle biti ni jestvo ni odnošajno. kojih su počela. No ako nisu samo unutra pribivajući uzroci. bave se pitanjem nousa. argumentirajući da „nisu zahtijevane kontekstom. T a d će n a i m e iz istih biti o n a odnošajna i jestvo. Ili. M o g a o bi tko besputiti i o k o toga da li su različita ili ista počela i sastojci jestava i o n i h odnošajnih. a na drugi način hladnoća i lišenost. d o k tvar jest m o g u ć n o š ć u to [oboje] p r v o t n o po sebi. T i m a su dakle isti sastojci i počela (drugima pak drugi). Elders to smatra vjerojatnim. na neki način jesu. Zdravlje. [pa] svjetlo. Ali to je n u ž n o . kao meso. prema t o m e . kao naprimjer čovjekom [postaje] čovjek. Ispravna je napomena Eldersova da . Δ. kao kod boja bijelo. nego i oni izvan. Ali svako je od tih različito s h o d n o svakome pojedinom rodu. a druga neodvojena. i ono izvanjsko. kao kad bi netko kazao da počela jesu tri: oblik. tama i zrak. Jer jestva su ta. te je prvi uzrok. Glagol υπάρχει shvaćamo ovdje. Ta zdravlje je na neki način liječništvo. Ali besmisleno je da su svemu ista. što nismo skloni vje­ rovati. No različito je u različitome. Jaeger je za rečenice u zagradi smatrao da su tekstu dodane kasnije. onaj pojedinačni o v o g a nekog. tijelo: . uzrok. koje se inače u odjeljku uopće ne dotiče. tj. v e ć u m . a oblik kuće graditeljstvo. kao naprimjer o n o pokrećuće. Također prihvaćamo Jaegerov prijedlog da se ispred tih riječi čita hipotetičko < τ ό ομοειδές οΐον>. 5. ako bi tko općenito zborio i p r e m a analogiji. S Rossom i Jaegerom prihvaćamo Christovo čitanje ταύτα umjesto tradicionalnog ταϋτα. opeke: . analogijom m e đ u t i m [ipak] je. ti se naime p r i r i č u 1 7 i s v a k o m e od onih složenih. U z r o c i i počela različitih na neki su način različiti. kao pokrećući. 4.)15 Očito je zaista da z b o g toga baš ni najmanje ne treba da b u d u ideje. Jed­ n a k o je pače i kod umijeća: liječničko umijeće jest zbor zdravlja..διάνοια ovdje ne znači teorijsko.o n o pokrećuće je graditeljstvo. lišenost i tvar. to će na neki način biti tri uzro­ ka. ovaj neki). različitome različit. tj. 256 257 .da se hoće kazati kako se počelo dijeli u ono unutra pribivajuće. te j e d n a k o p r e m a pojedinim prirocima. jer. a ovako opet četiri. kao = των νοητών τι. Rečenica u zagradi u nekim se rukopisima ponavlja i nešto kasnije. kao na­ primjer m o ž d a u osjetilnih tijela kao oblik [jest to] toplina. 1013a4. jestva su ta prva. i čovjek rađa čovjeka. Jer n u ž n o je da to nastalo bude različito od onih. Dalje. Nisu. niti je išta od tih [sastojak] jestva. no za sve nije m o g u ć e tako kazati. Bonitz općenitije: „zukommen". Prihvaćamo. ili j e d n o .

kolikoći) osim po analogiji. u o p ć e pak o n o Β o n o g a BA naprosto. Jestva su naime prva od bića.) Drukčije se djelatnošću i m o g u ć n o š ć u razlikuju ona kojima nije ista tvar. te kako su ista. Traži li se koja su počela ili sastojci jestava [s j e d n e ] te onih odnošajnih i kakovih [s druge strane]. Rečenica prevedena prema objašnjenju Rossovu: „and further the matters are different for different things. osim o n o ­ ga prema mjestu. Nadalje. valja kazivati ο t o m e da n u ž n o jest n e k o vječno jestvo ne­ pokretno. već o n o pokrećuće. smisao za koji on potvrdu nalazi u latinskoj verziji drugog prijevoda kojim se služio Averroes: . tad su različiti i oniZadržavamo tradicionalno čitanje rukopisa δέ iza στέρησις. Ali doista ako i ima kretljivog ili čimbenog. Tad naime neće biti vječnoga kretanja. i to samo dostatno. i ovo tu Β toga tu BA. predlaže da se iza τό έξ άμφοΐν ne stavlja zarez te da se izbaci δέ kao suvišno. niti drugo jestvo pored ideja: jer ne b u d e li djelovalo. s Christom. smatramo pogrešno. Uz to. kao otac. No kretanje nije neprekidno. da li su isti ili drugi. štoviše. Jer [vrijeme j e ] ili s kretanjem ili pak neko stanje kretanja. i dalje drugo nešto izvana. A i kretanje je zacijelo tako neprekidno kao i vrijeme. ne oblikom. Christ je u neprilici htio izbaciti cijelu rečenicu. . a one ne. djelatnošću je naime oblik. A uz to i tvari [su različite različitim stvarima]. dva naravna a j e d n o nepokret­ no. vatra i zemlja kao tvar. ti će biti m o ž d a duša i tijelo. što međutim opet zahtijeva da se podrazumijeva jedno αιτία έστι. a kako različita. lišenost. tebe pak otac. (Zacijelo i sve to spada pod rečene uzroke. primišlja όράν δει iz retka 17. neće biti kretanja. Jer o n o što posjeduje m o g u ć n o s t . s Bonitzom. Tako bi se dobio smi­ sao: „ono iz obojeg jest lišenost". ako 22 bi bio odvojiv. ma u istoj vrsti. i na različit način. koji nisu ni oblik ni lišenost ni istovrsnost. nego različiti. kazano je. a ovako pak j e r uzroci jestava jesu uzroci svega. nego drugi. s Rolfesom. tad nisu isti. kao naprimjer vino. Niti je. Pače niti ako bude djelovalo. budući da se [sve] ukida. umeće τά ispred εϊδη." 258 259 . te ako su sva propadlji­ va. o n o koje je m o g u ć n o š ć u . ali jestvo njegovo b u d e m o g u ć n o s t . oblik. kao [što su] oni [učinili] ideje. ako su v e ć 2 3 različiti uzroci i sastojci različitim jestvima. No j o š su na drugi način analogijom počela ista. i o n o iz obojeg. te uz njih j o š sunce i njegova ekliptika. niti vrijeme. zbore li se mnogostruko. v e ć j e r su za one pojedinačne druk­ čiji: tvoja tvar i oblik i o n o pokrećuće od o n o g mojega. zvu­ kovima. to m o ž e ne biti. koji se vraća na Van Moerbekovo čitanje ήδη.ovako naime jesu za sve isti. kojima nije [čak ni] isti oblik. 6.. Ali n e m o g u ć e je da kretanje bilo posta­ ne bilo propadne (ta bijaše uvijek). kako već imaju neki od rukopisa. ut obscuritas aut infirmus". i vlastiti oblik. sve će biti propadljivo. T r e b a j o š vidjeti da se ove m o ž e nazvati općenitima. ne prihva­ ćajući Rossovu emendaciju τε. ali takav [tj. [oni su] o n o prvo usvršenošću. Ali i ta su različitima različita.Dalje. kao djelat­ nost i mogućnost. što nije osobito uvjerljivo. kao tvar. kako je to činio već Aleksandar. neće biti kretanja. jestvima. Tekst rukopisa έπειτα εϊδη τα των ουσιών zahtijeva da se. jesu [isti] za svako pojedino. Izuzetno teška i među interpretima posve neusuglašena rečenica. kako je rečeno. to m o ž e i ne djelovati. o n o pokrećuće. osim [ipak] na ovaj na­ čin: . a ako se razlučuju. Čovjek je naime općenito [počelo] čovjeka. poriv i tijelo. j a s n o je da. 2 4 Koja su dakle i kolika počela osjetilnih. v e ć [je] Pelej Ahila. Budući da bijahu tri jestva. kao i da se. ili meso. d o k je m o g u ć n o š ć u tvar: to je naime o n o što m o ž e postati oboje. jer poče­ lo onih pojedinačnih je pojedinačno. Nikakve koristi dakle ni ako b i s m o učinili vječna jestva.et quod ex utroque est privatio. ali ne i n e k o g djelujućeg. No ta j a m a č n o nisu općenita. ili um. Druga je mogućnost da se. lišenost je p a k poput tame ili iznemoglosti. ako ne bi u njima bilo neko počelo [koje] m o ž e mijenjati.d o k su po o p ć e n i t o m e zboru isti. Jer ne m o ž e biti o n o g a prije i poslije. ili čovjek. čita εί δή umjesto εϊδη. Na ovaj su pak način različna ona prva: [naime ona] kojima se protivnosti ne zbore niti kao rodovi niti m n o g o s t r u k o . ukinu li se ona. onima koja nisu u istome rodu (bojama. Elders. Jer kod nekih o n o isto jest j e d n o m djelatnošću a drugi put m o g u ć n o š ć u . kao što čovjeku u z r o k jesu i sastojci. Stoga nam se daleko najboljim rješenjem čini ono Jaegerovo. analogijom. drugo. S v e m u su prva počela o n o djelatnošću prvo ovo-tu te. jer o n o što jest m o g u ć n o š ć u . ako n e m a vremena. općenit] nije nijedan. a i od tog [kretanja samo] o n o kružno.

jestvo.predlaže da se s Pseudo-Aleksandrom čita αΰτω pod­ razumijevajući pritom sunce. i o n o je kružno (a to je očito ne samo mišlju nego i zbiljom). v e ć ista [bića jesu] uvijek. budući vječno jestvo i djelatnost. A k o će pak biti nastajanja i propadanja. Jest štoviše i neko koje [ga] pokreće. Cijeniti m o g u ć n o s t prvotnijom od djelatnosti jest dakle na ne­ ki način valjano. 319al5. kao Leukip i Platon. dijeleći potom obje riječi zarezom. A ako je m o g u ć e tako. i koje. ni kaos ili noć". Počelo je naime mišljenje. Dakle. svjedoči Anaksagora . Zatim. pozivajući se na mjesto De gen.u Aristotelovoj terminologiji ή γονή je liquor seminis. Budući pak da o n o pokretano i [ujedno] pokrećuće jest o n o posredno. a oba pak [zajedno] očituju o n o „uvijek drukčije". A. ili po o n o m p r v o m . to ne navode. A da je djelatnost prvotna. 201b25. A ako o n o isto jest uvijek periodički. Elders. u kojemu su npr. a [drugi p u t ] silom. niti pak uzrok o v a k v o m ili o n a k v o m . ni vrijeme. tad m o r a nešto uvijek ostajati. n e g o uvijek treba pribivati neko [kretanje] 2 6 . Nama prva solucija izgle­ da vjerojatnijom. (Usp. mislivo pak jest j e d a n od dvaju n i z o v a 2 9 po sebi. et corr. No n u ž n o je 28 da prema t o m e [prvom]. ako već je djelatnost prvotna mogućnosti. a na neki ne. naime. Štoviše. koje uvijek drukčije i drukčije djeluje. Γ. Ali ni Platon ne bijaše sposoban kazati što je to što katkad drži p o č e l o m . Ali z b o g čega. tako da bi m o g u ć ­ n o s t bila prva. ili po drugom. K a k o će naime biti p o k r e n u t o . a htijeto je ponajprije o n o što jest lijepo. Jer to bijaše i u z r o k o m za o n o „uvijek na jednaki način". an. tad m o r a biti drugo. ili drugim o n a k o . 670b21. na jednaki način djelujući. kako dobro napominje Ross. Jer o n o m o g u ć n o biti m o ž e u o p ć e ne biti. De gen. i oni koji tvrde da je kretanje uvijek. a da [samo] nije pokretano. da o n o koje djeluje sve u z m a ž e . No i Ari­ stotel sam. ο kojima Aristotel referira u Metaph. Jer treba da su vječna. ista je n e m o g u ć n o s t .um je naime [u njega] djelatnost . De part. Djelatnost dakle. od njega Od Brandisa naovamo izdavači (Christ) i tumači (Bonitz) čitaju αύτώ rukopisa i razumijevaju rečenicu u tom smislu da sfera zvijezda sta­ jaćica uzrokuje i svoje vlastito kretanje i ono pretpostavljeno drugo. prihvaća jedan takav poziti­ van niz. instruktivno pojašnjava: . i ako bi. Tako i Jaeger. d o k je o n o g a „drukčije" [uzrok] drugo. tvrde naime da kretanje jest uvijek. umjesto άπειρον χρόνον čita χρόνος. kako [sam] kaže. Ona njihova prva ista su. tako da bi vječno bilo prvo nebo. 1004b27. Zar nisu kretanja ustrojena upravo tako? Zašto onda treba tražiti druga počela? 7. nego što bi nam se [nešto] činilo zbog toga j e r [to] žudimo. kad ne bi bilo tako. protiv svih rukopisa te Rossa i Jaegera. Tu ipak ima besputnost. Metaph. Pače ako [je] kako kazuju b o g o z n a n c i . Ne može se prihvatiti prijedlog Eldersa da se. jednota. O n o prvo u njemu je jestvo. ako ne b u d e n e k o g djelatnoga uzroka? Jer tvar n e ć e pokrenuti samu sebe. biće. 986a23sq. 448al6. te jest neko uvijek pokretano nesustajuće kretanje. nakon čega bi značenje teksta imalo biti. kao „dominatnom idejom u prethodnome retku". kao Leukip. Ali b o g m e ako je tako. nego uzroko­ vano od Boga . Phys. K. prema njegovu sudu.) 260 261 . ili [ako su]. 2 5 Stoga neki čine da je djelatnost uvijek.i E m p e d o k l o [koji postavlja] ljubav i prijepor. A um biva pokretan o n i m mišljenim.. Prihvaćamo Eldersovu emendaciju τιν' umjesto τι. Na taj pak način pokreće o n o žuđeno i mišljeno: p o k r e ć u ne [budući] pokrenutima. „sve stvari u j e d n o " . De sensu 447b30. Dakle je o n o prvo bolje. kako tvrde naravoslovci. to jest j a m a č n o neko koje pokreće. o n o koje sebe samo pokreće. Žuđeno je ono što se pokazuje lijepim. N u ž n o je dakle da ovako djeluje po sebi. bilo periodički bilo drukčije. Jer većma žudimo zbog toga što nam se [nešto] čini.iz razloga što za Aristotela. a ovako opet po drugom. kretanje sfere zvijezda stajaćica nije samouzrokovano. ta jestva trebaju biti bez tvari. niti zemlja. 716al5-17. To je naime opet u z r o k o m i s e b i i o n o ­ m e . i r e č e n o je kako. Riječ je tu ο pitagorejskim nizovima suprotnosti. te jedan negativni. Jer duša je po­ tonja. „tako da ne bijaše ono bezgranično. sadržan od nebića. Ništa se naime ne kreće kako se naprosto sluči. nejestva. neće biti nikakva bića. Čini se. onda se to razrješuje. v e ć sjemenje i sperma. ili u m o m . već [je pokreće] graditeljstvo. i s n e b o m istovremena. što je za njega protivnost menstrualne krvi". bilo [sve] iz noći i „svega ujedno" i iz nebića.T r e b a dakle da jest takvo p o č e l o kojega jestvo je djelatnost. d o k o n o m o g u ć n o ne djeluje sve. Ross međutim . niti mjesečnica. ako u o p ć e treba biti ičega vječnog. kakvo je prvo [kretanje]? To se naime neizmjerno razlikuje. kao što [se kreće] j e d n o m po naravi ovako. 1066al5. mnoštva. koji iz noći [sve] rađaju. an. T a k o da ne bijaše bezgranično vri­ j e m e 2 7 kaos ili noć. uz njegovo uvjer­ ljivo objašnjenje da ύπάρχειν treba povezati s prethodećim κίνησις.

Nekome je naime o n o „radi čega". A kao nužno. kao kad bi Ross. budući daje par­ ticipom karakterizirana upravo djelatnost uma. 3 1 A k o se dakle nešto kreće. Tricot. j o š čudesnije. . A življenje mu je o n o najbolje koje [je] nama tek za kratko vrijeme. budući d a j e i ugo­ da njegova djelatnost (i zato su budnost. Oni pak koji pretpostavljaju. nego isključivo čistu božju kontemplaciju. Druga mogućnost razumijevanja.hardly possible Greek". Θ. naime misliv biva dodirujući i misleći. Bonitz sam tumači to έχων kao . jednom kao „subjektivna" nečija svrha (tivi).od čega pak j e d n o jest [među nepokretnima]. božanskog miš­ ljenja s jedne te ljudskog s druge strane. i o n o prvo nije sjeme. razumije to kao „mišljenje u sebi. T v r d i m o zaista da je b o g život. 3 0 P o k r e ć e pak kao ljubljeno. čudesno je. osjećanje i mišljenje naj­ ugodniji. d o k su nadanja i sjećanja [ugodna] zbog njih). tako da taj [djelujući u m ] . A um sebe misli shvaćanjem mislivoga. u razlici spram nje­ gove puke potencijalnosti. m o ž e drukčije držati. prevodeći ενεργεί δέ έχων s „and it energizes continually". u njemu je pak [prvo] kruženje. 262 263 . 3 4 pripada o n o m e po sebi najboljemu. 3 3 Tako je naime njemu uvijek ( n a m a j e pak zacijelo n e m o g u ć e ) . 1050b24.) Ne može se prihvatiti Rossovo mišljenje da je rukopisno κινουμένώ. A ako jest nešto što pokreće. u smislu ujedno „imati". naprosto nekog dobra radi (τινός).i u jednom la­ tinskom prijevodu koji. A ustrojen je tako. A zacijelo mu i život pribiva Ta život jest djelatnost uma. komparativ je postavljen između čistog. De somno 454b8. Christ i Jaeger. pak. A k o pak više. A k o je dakle b o g uvijek tako dobro ustrojen kao mi katkada. prema Eldersu. A to pokreće baš to [kruženje]. kao i Bonitz. koje zadržavaju sve arapske verzije. slijedeći dijelom Pseudo-Aleksandra. što je već. kojoj je sklon djelimice i Ross. Iz nužnosti je dakle biće. i nečega. To naime jest b o g . „držati" i „neprestano uz to biti".. o n o bez čega n e m a dobra. a on je djelatnost. [te] o n o koje ne m o ž e drukčije do jednostavno..quoniam ipse in se continet atque ipse est τό νοητόν". najbolji.unatoč naglašenoj neodređenosti . ukoliko se kreće. nego o n o savršeno. naj­ bolji i vječan. to očituje razdioba. A da je o n o „radi č e g a " među nepokretnima. z b o g toga što su u biljaka i životinja početak uzroci. s Rossom Metaph. 3 6 te je tako motrenje o n o najugodnije i najbolje.) N e g o su pače u istome nizu i o n o lijepo i o n o zbog sama sebe izaberivo. a drugi put ona je „objektivna" svrha sama po sebi. Prema njoj. te tako počelo. koju smatramo pogrešnom. usprkos re­ zervi Rossovoj. m o ž e se drukčije držati. navodi Averroes: . samo budući nepokretno. Razumijemo s Eldersom καλώς kao = έχει καλώς. tako da je isto um i o n o mislivo. i to o n o najveće o n o m e najvećma. ono „radi čega" (τό ου ένεκα) može se promatrati iz dva aspekta. 1175a3.pak o n o jednostavno [jestvo] i prema djelatnosti. koje ovisi ο osjetilima i imaginaciji". kao pitagorejci i Speusip. tako da život i neprekidan vijek b o g u pribivaju. budući djelatnošću. što daleko odstupa od postojećega teksta. Premještaj je naime prva od promjena. apsolutnog. što je dobro jednom pogodio Jackson (apud Ross). bila bi ona Pseudo-Aleksandrova.prema mjestu. Elders. kao razlikovano od ljudskoga mišljenja. έχειν je ovdje zacijelo upotrebljeno emfatički. ako je i djelatnost. bilo analogijom. znatno uvjerljivije. a ostala pokreće [tim] pokrenu­ t i m . no najbolje je o n o prvo. . Usp. Mišljenje Smisao je ove koncizno iskazane rečenice u ovome: svrha. ti ne smatraju ispravno. (A nisu isto o n o j e d n o i jednostavno: j e d n o naime označuje mjeru. Jer o n o n u ž n o je tolikostruko: o n o silom (jer je protiv poriva). jest to od b o ž a n s k o g a što se pokazuje da um ima u sebi. No rješenju koje je u našem prijevodu priklonio se i Ross u vlastitom oksfordskom prijevodu. . da o n o najbolje i najljepše nije u početku.quare istud magis quam illud est id divinum quod intellectus videtur habere". to se nikako ne m o ž e drukčije držati. pri čemu onda θεωρία ne znači općenito mišljenje i kontemplaciju. o n o po sebi. Što ustvari znači ovo έχων? Bonitz je s pravom odbacio Krischeovo tumačenje u smislu „imajući mogućnost mišljenja". Nic. dok o n o jedno­ stavno [označuje] kako je neko ustrojeno. više no onaj [koji m o ž e prihvatiti]. život je. o n a po sebi. vječni. ako i ne prema jestvu. Bonitz predlaže lekciju τό δέ κινούμενον. ali [tek] posjedujući [ih] djeluje . Jer o n o koje m o ž e prihvatiti mislivo i jestvo je [doduše] 35 um.. lijepo [je ustrojeno] 3 2 . U ovom drugom slučaju može se za nju reći da pripada u oblast onog nepo­ kretnog. Njegova pak djelatnost. (έστι valja s Rossom razumijevati kao = έστιν έν τοις άκινήτοις. Jer sjeme je iz drugih prvotnijih savršenih. bilo uvijek. a drugo nije. Slično nalazimo . a o n o lijepo i savršeno [tek] u o n i m a iz njih. Ο takvom dakle počelu vise nebo i narav. tako da se prvi premještaj. Eth.

i b e z veličine. za koji t v r d i m o da ga pokreće prvo i n e p o k r e t n o jestvo. P o k a z a n o je i da to jestvo ne m o ž e imati nikakve veličine. . već se valja spomenuti i tvrd­ nji drugih. Guthrie pak vjeruje da je njome mišljeno 55 pokretača nebeskih tijela. P o č e l o . dok druga ni ο kojem jestvu. te u svrhu koristi za zakone i za o n o o p ć e probitačno. ne onaj koji iz toga nastaje. iz razloga rečenog ranije. No n a m a valja kazivati iz o n o g a [već] p o d l o ž e n o g i razlučenog. ο t o m e je pokazano u [našim] naravoznanstvenim raspra­ v a m a ) . iz kojega je sjeme. A ostalo valja da dijelom sami istražujemo. O n o naime razmatra ο jestvu doduše osjetilnom ali vječnom. Budući da se o n o p o k r e n u t o n u ž n o od nečega p o k r e ć e . kao što je ljudi. Ispravnim držimo stav Eldersa da je zamjenica namjerno ostavljena u otvorenom i neodređenome značenju. te da se vječno kretanje pokreće od vječnoga. te ako se u onih koji se time bave pokaže nešto protivno o v o m e sad k a z a n o m poštivati valja oboje. No ona što su brojem mnoga. cijenit će da je Ne prevodimo dio teksta 1073bl7 . počelo svakog pojedinog bit će oblikom jedno. ograničenu veličinu ne bi imalo z b o g toga. Jer i narav zvijezda je n e k o vječno jestvo. međutim. kažimo sad o n o što zbore neki od matematičara. 264 265 . Da dakle jest n e k o jestvo vječno i n e p o k r e t n o i odvojeno od o n i h osjetilnih. i o n o što je prvotnije od jestva n u ž n o je da je jestvo. a ništa ograničeno n e m a b e z g r a n i č n u m o ć . već je bezdijelno i neraz­ djeljivo (jer p o k r e ć e b e z g r a n i č n o vrijeme.1074a31. ta imaju tvar (jedan je naime i isti zbor za mnoga. Jedno je dakle i z b o r o m i brojem o n o koje pokreće [samo] budući nepokretno. r A bjelodano je da je n e b o j e d n o . i po sebi i p r e m a uzgrednosti. Jaeger i Ross su mišljenja da se njome smjera na nebeska tijela prije no na njihove pokretače. d o k su drugi pre­ mještaji oni vječni planeta (jer vječno je i nezaustavljivo kružno tijelo. naravi vječne i nepokret­ ne po sebi. kao o n o ο brojevima i geometrija. i o n o p o k r e ć u ć e vječno je i prvotnije od pokretanoga. a dijelom da se raspitujemo u onih koji istražuju. bjelodano je i oni­ ma umjereno upućenima. i j e d n o od jednoga. M n o ž i n u pak premještaja valja istraživati iz filozofiji najsrodnijeg m e đ u matematičkim znanstvima. naime. radi shvaćanja. budući pak da je sva veličina ili bezgranična ili ograničena. no uvjeriti se dati od onih podrob­ nijih. Među tumačima postoji dvojba ο tome na što se riječ odnosi. a drugi put kao o m e đ e n i m a desetkom. Jer sva su ostala kre­ tanja potonja o n o m e p r e m a mjestu. kao za čovjeka naprimjer. O č i g l e d n o je dakle da jesu jestva. [a i toga] da ο m n o ž i n i nisu rekli ništa što bi bilo jasno. Jasno je dakle z b o g čega je to ustrojeno na taj način. N e g o zacijelo i to da je netrpno i nepreinačivo.t k o tvrdio da je čovjek prvotniji od sjemena. [. budući da se svaka planeta kreće više n e g o jednim. bjelodano je iz kazanoga. i m e đ u njima n e k o prvo i [ n e k o ] drugotno. to ne govore s d o k a z n o m ozbiljnošću). Jer ako je više nebesa. a z b o g kojeg je u z r o k a [baš] tolika m n o ž i n a brojeva. no Sokrat je j e d a n ) . p r e m a s a m o m e poretku premještaja zvijezda. jer usvršenost je. Pričaju naime da su oni čovjekoliki i nalični ne­ kima od ostalih živih bića. d o k ο brojevima zbore j e d n o m kao ο bezgraničnima. i da je o n o prvo p o k r e ć u ć e nepokretno po sebi. Jer o n a pretpostavka ο idejama doista n e m a takvoga navlastitog istraživanja (naime. a bezgra­ n i č n u zato j e r u o p ć e n e m a nikakve bezgranične veličine). a brojem pače mnoga. i koliko. no [ujedno j e ] p o k r e ć u ć e [za] o n o prvo vječno i j e d n o kretanje. No da li treba postaviti da je to jestvo j e d n o ili više njih. iz zvjezdoznanstva. od strane onih prvašnjih i posve drevnih u liku priče i ostavljeno onima potonjima j e d n a k o tako to da bogovi jesu ti i takvi 3 8 kao i to da o n o božansko obuhvaća čitavu narav.. Predavano je. i o n o prvo od bića nepokretno je. O n o ostalo pak pridodano je već na način bajke u svrhu nagovaranja mnoštva. Da dakle j a m a č n o i m a više premještaja nego o n o g premještanog. to ne smije ostati prikriveno.to je n u ž n o i da se svaki pojedini od tih premještaja po­ kreće j e s t v o m n e p o k r e t n i m po sebi i vječnim. da bismo nekako r a z u m o m prihvatili neku određenu m n o ž i n u . te drugo t o m e srodno i slično rečeno­ m e . Pokazno ούτοι prevodimo naglašeno. Bjelodano je dakle da jest toliko jestava. n e g o drugi. 8. No kolika se stječu biti. od čega ako netko to odvojivši u z m e samo o n o prvo. Samo je j e d n o dakle nebo. dok o n o što bijaše da bude prvotno n e m a tvar. Schwegler. a vidimo p o r e d premještaja svega i onaj jednostavni [premještaj]. da su [naime] prvašnji smatrali kako su bogovi jestva. a i ono pokretano je dakle uvijek i ne­ prekidno. oni koji ustvrđuju ideje kazuju da su ideje brojevi..

što misli? Naime. ili sebe samog. Razlikuje li se dakle što. Jer i mišljenje i umovanje pribivat će i o n o m e tko misli o n o najlošije.. ako je drugo misliti i biti mišljen. Ne može se prihvatiti Bonitzov prijedlog da se. Jer nešto takvo je već promjena na lošije. onaj od prijašnjih. Ne može se prihvatiti ni Rossovo inzistiranje na -neutraliziranju zna­ čenja vremena u ovome koliko važnom toliko i jedva dokučivom odjeljku teksta. Bilo je mnijenja da on ima ustvari ulogu superlativa. ili [svaki put] drugo. objektivnog genitiva." Ross ipak dobro upozorava na to da φαίνεσθαι može značiti i sve „ono što je otkriveno pomoću razuma". quae sensibus per­ cipiuntur. no od njega ima nešto drugo znatnije ([ako] mišlje­ nje naime nije to s t o j e njemu odista jestvo. ljenja da određeni član ή ispred νόησις ima značenje pokazne zamje­ nice „to mišljenje". Ili je sve o n o što n e m a tvari nedjeljivo. Jer mijenjalo bi se u dijelovima cjeline. 4 0 Ovaj neobičan izraz izaziva neprestanu zabunu medu interpretima. nego mogućnost. etenim φαινόμενα dicuntur ea quae apparent ac sensibus percipiuntur. 9. te d a j e sva vjerojatnost kako je svako po­ j e d i n o i od umijeća i od filozofije višekratno prema mogućnosti bilo iznađeno. but in the knowledge of an object which is adequate to its being. Smisao ove čuvene i zacijelo na­ mjerno višesmislene formule dakako nije lako shvatiti. što je za nas izvan sumnje. jasno je da bi bilo nešto drugo časnije od uma. 3 9 no kako ustrojen bi on tak­ vim bio. već u n e k o m e cijelom o n o najbolje. intellectus vero summus non in iis est rebus. te mišljenje j e d n o s mišljenim. Ponajprije dakle. pri čemu držimo ispravnim i njegov hipotetički pri­ jevod: . [kod onih] koja nemaju tvari bit će isto..o n o izvrsno n e m a u o v o m e sad ili o n o m e sad. Nadalje. što bi tad bilo to uzvišeno? Ta držao bi se kao kad bi netko spavao. ne uvažavajući vremenski aspekt: „The most sxcellent being. već [tek] m o g u ć n o s t ) . Budući da dakle nije drugo o n o mišljeno i um. tako da bi značio naprosto „naj­ veće od svih mišljenja". Zatim. i jest mišljenje mišljenje mišljenja.to božanstveno rečeno. ili 4 1 i koji god od onih sa­ stavljenih.u nekom vremenu". 4 2 . i neko kretanje. Dalje. u frazi κακά κακών ("najveća od svih zala"). d o k je kod motriteljskih stvar zbor i mišljenje. Ν. po kojemu od t o g dvojeg njemu pribiva o n o izvrsno? Nije naime o n o isto ono biti mišljenju i mišljenome. A k o pak misli.u neko vrijeme". ako nije mišljenje.for it does not posses the good in this particular time or in that. Također je za Rossa „dvoj­ beno" da li s onim dvostrukim τώδι valja razumijeti χρόνω. ili pak da ima ulogu indicirati mišljenje u njego­ vome čistom obliku. te da se ne mijenja. međutim. O n o ο u m u pak sadrži neke besputnosti." 266 267 . Ross i Elders ispravno zadržavaju ή. misliti o n o lijepo ili pak bilo što slučajno? Ili je štoviše razmišljanje ο p o n e č e m u i besmisleno? Jasno je dakle da misli o n o najbožanstvenije i najčasnije. Čini se da je [on] najbožanstvenija m e đ u pojavama. Dakako da time nije još učinjen odlučujući korak u filozofijskom razumijevanju ove dubokosmislene „formule". ustrojen u n e k o m v r e m e n u ... Još je precizniji prijevod Eldersa: . izbaci ή u retku 8 te prevede: „premda su njegovi predmeti ona sastavljena". 1098al8)". Sebe dakle misli. [naime] o n o mišljeno.of ali things vvhich are evident to us (or: of vvhich we are aware)". Elders je miš- No čini se da su znanje i osjećanje i mnijenje i razmišljanje uvijek [nečega] drugog. [jer tada] ne bi mišljenje bilo o n o najbolje. nego . Tako već Bonitz u svom komentaru kaže: „Mirum videri debet quod dicit: των φαινομένων. ako već jest o n o najmoćnije. to sadrži neke poteškoće. kao npr.. te . bilo da je [to] mišljenje. ili ništa. does not pos­ ses its good in this or that particular object. shvaća određujući ga s Eldersom kao „genitiv sadržaja" ili pak tzv. razlo­ žito je da mu je naporna neprekidnost mišljenja. being something different (from man). a sebe [tek] usputno.. tako da treba to izbjeći (ta ponešto je bolje i ne vidjeti nego vidje­ ti). te da su se njihovi nazori očuvali poput razvalina sve do sada. ili nešto drugo. A ako nešto dru­ go. και έστιν ή νόησις νοήσεως νόησις. Ili je kod ponekih znanje [isto što i] stvar? K o d proizvodnih [znanja] bez tvari [stvar j e ] jestvo i o n o što bijaše da bude. ili uvijek isto. Jedino nam je utoliko dakle jasan očinski nazor. bilo da je um njegovo jestvo. [tad] neće biti najboljim jestvom. Jer o n o časno pribiva mu zbog mišljenja.kao što je čovječji u m . sed et esse eum et qualis sit ratiocinando tantum assequimur. Raznoliki su i pokušaji razumijevanja genitiva.]. dakle u smislu „koje se sastoji od mišljenja" ili „koje se tiče mišljenja". A k o naime ne misli ništa. Još preostaje besputnost: da l i j e sastavljeno o n o mišljeno. Drukčije prevodi Elders. Iz činjenice da έν τινι χρόνω ne znači „za neko vrije­ me" ili . pa opet propalo. Značenje genitiva ponajprije se. već na njegovo progresivno dostizanje έν βίω τελείω (Ε. kao već ranije Ravaisson. but it posseses the summum bonum in a certain whole period". misli on da može zaključiti kako se Aristotelove riječi ne odnose na „uživanje nekog summum bornim u trenucima iluminacije. ideoque saepissime opponuntur rationationi [.

d o k je robiju i živadi neznatan udio u zajednici. čitamo ταϋτα namje­ sto ταύτα. da ne bi bili na to prinuđeni. i [ona] jest te [protivnosti] m o g u ć n o š ć u . ali za nas ne. biljke -. v e ć jest neki [ o d n o s ] . ipak [im] ono biti nije isto. kojima sve zajedništvuje u [smjeru] cjeline. i kakvo je o n o u onih koji promišljenije zbore. Ili na o b a načina. [bilo bi] usmjereno n a protivnost." Slično i Elders drži kako je malo sumnje da upotrebljeni glagol διακριθήναι ovdje znači „biti rastvoren i raspršen u druge dijelove svemira". p o p u t vojske? Jer i u poretku jest o n o izvrsno. Jer on je za njega narav zla. N a m a se pak to razložito razrješuje time da jest nešto treće. Bonitzovu emendaciju έτι namjesto δτι.b u d u ć i da je nešto drugo. bu­ dući da je dijelom mješavine. ta riječ] ovdje znači". A kazujem kako je svima n u ž n o dospjeti do toga da b u d u razlučeni. to ne kazuje nitko: svi naime čine bića iz istih počela. ili učestvuje. I onima koji [postavljaju] ideje [pridolazi to] da im je [neko] drugo počelo nadmoćnije: naime o n o po č e m u je učestvovalo [ono osjetilno u idejama]. sve bi imalo udjela u rđavome. v e ć je sve. ptice. i u kojih su ponajmanje besputnosti. [ne čine] počelima. Sve je na neki način zajedno u r e đ e n o . nitko ne kazuje z b o g čega će uvijek biti postajanja i što je u z r o k postajanja. S Rossom razumijemo εις otprilike u smislu „leads the mind to". I z b o g čega [su] j e d n a propadljiva. S p r a m j e d n o g je naime sve uređeno. kao i Ross. Ta sve protivnosti imaju tvar. Protiv većine rukopisa. Valja da ne ostane prikriveno koje sve nemogućnosti ili besmi­ slice pridolaze onima koji drukčije govore. tako d a j e drugo [ o n o najbolje]. to ne kazuju: da li kao cilj. A o n i m a koji čine dva počela n u ž n o će j o š n e k o 4 4 drugo biti nadmoćnijim. sve čine j e d n i m . p o p u t onih koji [suprotstavljaju] o n o neisto istome. T a k o đ e r je za druge zacijelo nužnost da jest neka protivnost mudrosti i najuzvišenijoj znanosti. već je ovaj po njemu. i to on j o š više. ukoliko ih ne bi tko doveo u sklad. za kojega je „dvojbeno što [tj.ali ne na j e d n a k način: ribe. ali s Rossom i Jaegerom. a g o l e m o [im j e ] o n o što se sluči. osim ako [je onako] kako mi tvrdimo. Jer um pokreće. jedni čine bića iz nebića. 46 neznanje. ili pak ponajviše od svega. No i to se razrješuje na isti način. ili pak [ona] m n o g a o n o ­ me j e d n o m . a druga nepropadljiva.j e r protivnosti su netrpne j e d n a od druge. Jer o n o m e pr­ v o m n e m a nikakve protivnosti. a i vojskovođa [jest t o ] . Zlo s a m o je naime jedan od dvaju sastojaka. Prihvaćamo. Jedni opet tvar nekad čine j e d n o m od protivnosti. tj. No niti je ispravno da sve. A k o bi čak istome i pridošlo da bude p o č e l o m i kao tvari i kao o n o m pokrećućem. Svi naime čine sve iz protivnosti. tako mišljenje sebe samo i m a za cjelo­ k u p n u vječnost? 10.tako je p o č e l o svakoga pojedinog njegova narav. Čini nam se primje­ renijim oprez Bonitzov. 4 3 a i druga su na taj način. Jer ljubav čini o n i m dobrim. ali kao s t o j e u kućanstvu o n i m a slobodnima ponajmanje dopušte­ no činiti što se k o m e sluči. sređeno. ali kako je dobro p o č e l o m . no o n a je počelo i kao o n o što pokreće (jer sabire) i kao tvar. Uz to. .'sve stvari. Drugi pak d o b r o i zlo i Ponešto preslobodnima mogu se činiti Rossov prijevod i objašnjenje: . te ne stoji tako kao da j e d n o n e m a ništa s drugim. Eldersov je prijedlog riskantan i 268 269 . No svi koji ustvrđuju protivnosti ne služe se protivnostima. moraju naposljetku dospjeti do toga da budu razložene'. Drugi opet ispravno [vele] da j e to počelo. ili kao oblik. niti pak da iz protivnosti. osim o n o g a j e d n o g .. 4 5 Protivnost [mudrosti]. Uz to. ili kao poredak. Ispitati valja i to na koji od dva načina narav svega sadrži o n o d o b r o i o n o najbolje: da li kao nešto odvojeno i samo po sebi. A besmisleno je i E m p e d o k l o v o . ali o n o m e p r v o m ništa nije protivnost. Liječništvo je naime [već] na neki način zdravlje. ili kao o n o što pokreće. d o k drugi. Nadalje. Za nas naime tvar nije n i č e m u protivnost. Nije on n a i m e po poretku. p r e m d a je u svemu p o č e l o m ponajvećma o n o dobro. čak i ako ne daju nikakav drugi prilog cjelini. Bonitz priznaje: quomodo vel explicem vel emendam non habeo. niti u o p ć e kazuju kako će biti iz protivnosti o n a u ko­ j i m a protivnosti pribivaju: . Re­ čenica je općenito teško razumljiva. Anaksagori je o n o dobro p o č e l o m kao o n o pokrećuće. Besmisleno je opet i dobru i u m u ne učiniti protivnost. Ali pokreće radi nečega. tako da bolje stva­ ri mogu biti učinjene iz njihovih elemenata. P r e m a č e m u od toga dvojega je dakle ljubav [počelo]? Bes­ misleno je i da je prijepor nepropadljiv.

prema ver­ ziji glavnih rukopisa. U svojem značaj­ nom pokušaju rekonstrukcije nastanka cjelokupne Aristotelove Metafi­ zike Jaeger je knjigu A. postoji. Zweite. Ubersetzung und Kommentar von Hans-Georg Gadamer. 228). 193) „uvjeren u to daje Aristotel u knjizi Lambda htio dati u sažetoj formi jedan pregled osnove svoje teorijske filozofije". naime ΖΗΘ. N e g o pače baš ništa od protivnosti neće biti odista čimbeno i pokretačko? Jer m o g l o bi i ne biti. Zadržavamo tu lekciju sa Susemihlom. Treća pak grupa istraživača upozorava na sadržajna slaganja npr. nauka ο prvom pokretaču s posljednjom knji­ gom Fizike. premda Ross tvrdi kako je riječ zahtijevana ritmom rečenice. tad niti kretanja. nauka ο umu s De anima. osim ako ne kaže. 1966. str. u kojima su te suhe i često poludorečene natuknice morale biti do­ punjene i oživljene neposrednim zrenjem. 7) riječi nisu nikako tek neki osamljeni pojedinačni sud znalca. ο Bogu. Dalje. During je pak upozorio na sadržajnu blizinu s prvim dvama knjigama Fizike. ili duša i tijelo. 191): „Poput nekog zagonetnog meteorita strši Λ 'Metafizike' u vrijeme". te čitati άνοια umjesto άγνοια. str. pa bilo [to] ili ne). N. te čitavom N. Dakle treba ukinuti j e d n o od toga. De philosophia. De caelo. 1964. Pored Duringova ranog datiranja. koji izlažu svojevrsnu fi­ lozofiju postajućeg osjetilnog bitka. Ο tom skrajnjem i cjelinu zaključujućem predmetu nemamo ina­ če nikakva izjašnjenja Aristotelova". neće bi­ ti počela i poretka i nastajanja i svih onih nebeskih. pretežno u osloncu na Jaegerova istraživanja. „Nije dobro mnogovlade: jedan [je] 4 7 vladar". a ako [toga] nema. str. zaključujući iz toga na ipak barem djelomičnu kasnu dataciju spisa. skica i zapisa. No bića neće da budu loše upravljana. izvođenjem i živom riječju. ako pored onih osjetilnih ne b u d e i drugih. te ostalih. Heidelberg. i za svako pojedino druga počela. Stoga i može isti zaslužni poznavalac i tumač drugdje kazati da je „spis Lambda Metafizike jedno potpuno samostalno predavanje ο filozofiji prvih stvari" (isto. Slično sudi i Hans Joachim Kramer (Der Ursprung der Geistesmetaphysik. str. kao u svih b o g o z n a n a c a i naravoznanaca. 189). i uopće ideja i stvar. stav da knjiga doduše jest srazmjerno rana. kao mi. niti sve u njoj objedi­ njene tekstove nastalima istodobno. Metaph. koji vodi prema protivnosti spram prvog počela". niti kao ono pokrećuće niti kao oblik. prvim dijelom K. A i ne m o ž e reći. koje vjerojatno nisu bile namijenjene objavljivanju. te tako [zbore] svaki put drugo jestvo. te dakle bića ne bi bila vječna? Ali jesu. otprilike u vrijeme Aristotelova boravka na Assosu. tako da bi dobio otprilike ovakav smisao: „protivnost je nedostatak racionalne svrhe. a i počela [čine] mnogima. Općenito su mišljenja ο vremenu nastanka knjige i njenu mjestu u cjelini Aristotelova djela u znatnoj mjeri podijeljena. Uz to. Oni pak koji zbore da je matematički broj o n o prvo. Sudeći prema ponegdje upravo nevjerojatnoj zbijenosti i lapidarnosti izričaja. erganzte Auflage. Kao i Werner Jaeger (Aristoteles. već uvijek [samo] početak početka. Unutar knjige osnovnu podjelu va­ lja. kako će iz neveličina biti veličina i neprekidnost? Jer broj neće činiti neprekidnost. učiniti između prvih pet odjeljaka. Apelativ i imperativ teško da mogu odgovarati ovo­ me samopouzdanom i uzvišenom završetku nadasve teškog razma­ tranja. čime su brojevi jedno. te ju je zajedno s njima i izgubljenim dijalogom De philosophia svrstao u ranu grupu rasprava ο prvim počelima. Frankfurt am Main.Nadalje. Najvjerojatnije je pak da na neki način svi imaju pravo. zajedno s A. U ovome završnom navodu iz Homerove Ilijade nedostaje. ti jestvo svega čine nepovezanim (ništa naime jedno drugome ne dopri­ nosi. Knjiga Lambda ne može se naime držati cjelovitim djelom. Neki problemi interpretacije Izuzetna je važnost knjige Lambda kako unutar cjeline Aristotelova djela tako osobito za cjelokupnu potonju povijest filozofije i teologije. koji se bave pretežno ili teško prihvatljiv. [oni] neće biti uzroci ničega. imperativ „neka bude" (έστω). stilskoj neujednačenosti i čestoj sadržajnoj nepovezanosti odlo­ maka. „Medu knjigama Metafizike strši dvanaesta knjiga posebno time što ona sadr­ žajno donosi okrunjenje aristotelovske filozofije: nauk ο najvišemu biću. datirao rano. nauka ο mogućnosti i djelatnosti sa zrelim knjigama Meta­ fizike. Ove Gadamerove (Aristoteles: Metaphysik XII. ili [bi] barem činjenje [bilo] potonje [spram] mogućnosti. A rečeno je kako. Berlin. 1923. nitko ne govori ništa. ili su pak služile u najboljem slučaju kao pisana podloga predavanji­ ma. A k o pak jesu ideje i brojevi. On hoće postaviti zarez iza εναντία. ali ipak kasnija od npr. tako je i Ingemar During (Aristoteles. u knjizi Lambda imamo ustvari skup bilješki. str. Aristotel završava jednostavnim uvidom i iskazom toga što jest. a ne toga što bi tek „trebalo" biti. već samo vlastitoj upora­ bi. Ο vremenu nastanka knjige mnogo se raspravljalo. Amsterdam. 270 271 . B. čini se. da o n o pokrećuće čini [jednim]. 1970.

Ako bi riječ 'Bog' trebala biti uzeta u religij­ skom smislu. ustvrđuje da njegov najveći dio „u sadašnjem obliku nije bio napisan od Aristotela samog. s mišlju ο phvsis. Ovdje dane odredbe životnosti i duhovnosti tog božanskoga bitka.filozofijski gledano . kao supstantiv djelatnosti.mimo pretjeranosti npr. argumentirajući prvenstveno time da je pisan stilom posve dogotovljene i zaokružene rasprave. actus purus. str. koja je s umjetničkim duhom Grka u osnovi ne manje nespojiva no s njihovom najdubljom duhovnom koncepcijom. U sažetom uvodu svojega prijevoda i kratkog komentara veli Gada­ mer: „Iskazi. kako onda uopće izbjeći to da nam se ono pokaže tek kao puka prazna. Stoga ni mi nismo u prijevod preuzeli veći dio tog poglavlja. Izraz νοήσεως νόησις znači dakle da je božansko biće uma. νόησις. kao i svaka zbiljnost.. Uz to. kako je pokretačka narav prvog pokretača bila određena u sedmome poglavlju. te da . 1980. str. Frankfurt am Main. Ovime se Seidel priključuje staroj i utjecajnoj matici takozvanog teističkog tu- 272 273 . čini se da ima dobrih razloga složiti se s Eldersom (djelo niže navedeno. ili i samo komentar sadržaja prevedene knjige. [ ." Odlučujuće je pitanje. po našem sudu. smatramo. kao i time da tamo izloženi prvi pokretači ne pokreću tek budući ono žuđeno i ljubljeno. prilože­ nom ponovo izdanome Christovu grčkom tekstu i Bonitzovu prijevodu (Aristoteles' Metaphysik II.toliki napor i trud. ovu najvišu točku Ari­ stotelove filozofije bio protumačio kao puku praznu. kao i . Isto to vrijedi ο misli stvaranja. ] Napetost između grčke misli svijeta i kršćanskoga svijeta duše. kao čista. zadovoljit ćemo se ovdje s dvije kratke uz to vezane napomene.sva plodonosnost njene ujedne blizine i daljine kako povijesno predanom tako i današnjem našem filozofijskom i teologijskom iskustvu. 219). Poseban problem predstavlja interpretima sadržaj osmog odjeljka i tamo izloženi nauk ο zasebnim pokretačima nebeskih tijela. S pravom je naprimjer Horst Seidel u svojem nedavnom komentaru Aristotelovoj Metafizici.navodi potom Merlanov citat Eduarda Mevera: „U Grčkoj igra pitanje glede jednog ili više bogova jedva neku ulogu. koje Aristotel iznosi u Lambda 8 monoteističko ili politeističko za­ pravo neispravno postavljeno" . a slično je shvaćao i npr. 221): „Ali niti je Aristotel bio kršćanin. ο sebe k sebi samome otvarajućem poretku bića. Ross. to je spo­ redno u odnosu spram pitanja da li ona uopće egzistira. već od strane nekog učenika (ili učenika).vječnim osjetilnim bićima ili pak onim posve nadosjetilnim. poglavlja. tad je Aristotelova filozofija ateizam" . postali su vodećima za teologijsko mišljenje kršćan­ skoga srednjovjekovlja. ta­ kođer ono inteligibilno. .inzistirao na tome da Aristotelovo „mišljenje mišljenja" valja razumijevati u strogoj opreci kako spram svake samorefleksije čovječje spoznaje (po njemu slučaj nje­ mačkog idealizma) tako i spram svakog diskurzivnog puko razumskog mišljenja: „'Mišljenje' je neko diskurzivno izvršenje spoznaje. zbog pretjerane i pretenciozne kratkoće te općenito nezado­ voljavajuće razine uvida. te kako mora biti razumljena njena narav i odnošenje prema svijetu. pripada onim sudbinskim i stva­ ralačkim napetostima koje sve do u današnji dan prožimaju zapadnjačko ljudstvo. Već je Zeller. Hamburg. odno­ sno teizam-politeizam u Aristotela. str. svojstveni i osobit karakter Aristotelove filozofijske misli ο Bogu. niti uopće religija ima ikakva mjesta u njegovoj filozofiji.. Zacijelo najveći i najteži problem cjelokupne knjige jest dostatno ra­ zumijevanje onoga u čemu Aristotel sagledava samu bit božanskoga bića. str. Već je Jaeger odlučno zastupao tezu da osmi odjeljak odnosno poglavlje knjige Lambda nije organski sastavni dio knjige.sam ustvrđujući da je „beskonačno diskutirano pitanje da li je shvaćanje Bo­ ga. Waltera Brockera (Aristoteles. koja je. ali također pojmovi upotrebljeni za taj bitak. izražava 'djelatnost uma' te time i ontologijski aspekt 'zbiljnosti uma'. međutim.. neko umsko zrenje (u suprotnosti spram διάνοια i dr. Beskrajna diskusija koja je uslijedila i traje u osnovi još i danas kreće se zatim poglavito u raspravljanju alternative monizam-pluralizam. međutim. u značajnoj pole­ mici s teističkom interpretacijom Brentanovom.. posve bezobjektna misao. Prije bismo se složili sTJuringom (isto. naime pravoga smisla izraza „mišljenje mišljenja". str. 4 1974. teško i može tako nazvati . koje je nama inače dano kao sastavljeno". koji u tom kontekstu. 56-68)." Štoviše. u sebi kružeću sebesvijest. Zadržimo se ovdje sa­ mo na jednoj tako reći usputnoj primjedbi. kao što je to isto uostalom učinio i Gadamer u svom inače rijetko lijepom i pouzdanom. ujedno djelatnost spoznavanja i najviši objekt spoznavanja. dovršena zbiljnost. ipak je misleni rad toga klasičnog doba priredio sredstva i putove (a i stranputice) za samorazumijevanje kršćanstva.u sebespoznaji božanski um spoznaje ujedno sebe sama kao uzroka svega bića". pri čemu su očito prva razmatranja shvaćena kao nužan uvjet i predstupanj za druga. Da li je božanska moć mišljena kao jednota ili mnoštvo. Ovdje dakako nije moguće ni potrebno pokušavati neku filozofijsku interpretaciju. Ne vjerujemo da je mnoštvo često nevjerojatno minucioznih filoloških i astronomijskih analiza osmog po­ glavlja uopće zavrijedilo ." Iz ovoga podužeg navoda razvidan je. ako se ovako oštro poput Seidla od­ bije svaka blizina „mišljenja mišljenja" bilo kojoj vrsti sebespoznaje i sebemišljenja. koji se slobodno služio materijalom iz ostalih spisa". nazvavši je čak štoviše na jedno­ me mjestu „nemogućim i jalovim idealom". u po­ svemašnjoj razlici spram ostalih poglavlja. objekt za um. poglavito onaj energeie. dok je νόησις intuitivan čin. tvrdeći (isto. koja je time dospjela u zapadnjačko mišljenje. a 'mišlje­ nje mišljenja' snažno asocira na refleksiju čovječje samospoznaje (kao u njemačkih idealista). gore navedenom prijevodu. Premda je kršćanska religija bila hranjena iz bitno drugih snaga no iz onih kla­ sičnoga grštva. 579) . Da kršćan­ ska predodžba osobnoga Boga i njegova odnosa spram čovjeka u Aristo­ tela leži posve daleko. ο naravi. 582) da „božja sebespoznaja obuhvaća sve biće. neosporno da upravo u njoj sadržani nauk ο Bogu čini njeno pravo središte i najtežu zadaću promišljanja. to će svatko smjesta zamijetiti.koji se ipak. dakle spram diskurzivnih izvršenja). Kako je. koje Aristotel daje ο božanskome bitku postali su za povi­ jest zapadnjačkog mišljenja od nesagledive važnosti. koji. Seidel se pak sa svoje strane jednako odlučno suprotstavlja i Zellerovu stavu. nakon temeljite i podrobne analize sadr­ žaja 8.

u sebi imati (vlastitu) svrhu" kao i „biti. Naš pokušaj sa „usvršnost" ide za tim da ujedno obuhvati sva tri osnovna smislena sastojka te temeljne Aristotelove kovanice: έν. Bonn. Volumen II: Commentarius. a εντελέχεια znači „resulting actuality or perfection"." Theiler je odvažniji sa svojim prijevodom „Erfullung".418a25). D. ut non alterum ab altero excludatur. 412a . 1849. Važniji konzultirani komentari: Hermann Bonitz.da takvo tumačenje ne odgovara slovu samog Aristotelova teksta. slijede npr. ili poput motrenja. ενέργεια znači . 1958. i uz sav oprez. te. str. ή δέ ενέργεια τό έργον. dobro zaključuje da je njihova osnovna razlika u. Generacije i generacije komentatora radile su na takvu protumačenju. D. izuzetno instruktivnu raspravu tih osnovnih Aristotelovih pojmova u Trendelenburgovu komentaru.. s vrijednom uputom (str. premda ih Aristotel često rabi sinonimno. ita tamen. naime ενέργεια. kao što je to uostalom i u današnjim engleskim prijevodima: Usp.) Aristotle 's Theologv. Doista su „actus" i „perfectio" za cijelu latinsku tradiciju prevođenja i tumačenja Aristotela dva jednakopravna načina za prevođenje onog εντελέχεια. 1-6. a Averroes je. A Commentary on Book Λ of the Metaphysics by Leo Elders. Cini se ipak . drugo pak [kao] oblik i vid. (Pretisak: Hildesheim. str. London. Ross. pokušavajući odrediti što jest duša i koji bi bio njen najzajedničkiji zbor. Ο χ ο η ϋ 1963 ( r i 9 5 6 ) . premda niječući bilo kakvu stvaralačku djelatnost i bilo kakvu slobo­ du volje u Aristotelova Boga. τέλος i έχειν. Izvornik: Aristotelis De anima. Aristotelis Metaphysica. Ross. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 39-40 /1994/. treće. u čemu ga u osnovi. nala­ ziti se. Tvar je pak m o g u ć n o s t . d o k je vid usvršenost 1 . 242-262. 166. pogrešno umjesto ενέργεια stoji εντελέχεια). διό και τούνομα ενέργεια λέγεται κατά τό έργον και συντείνει πρός τήν έντελέχειαν: „Djelo jest svrha. koja po sebi nije ovo-nešto.i u tome se valja složiti s Rossom . A Revised Text with Introduction and Commentary by W. 260): „Alii έντελέχειαν actum. pa se po­ n o v o kao iz početka vratimo. Iz djela Ο duši (knjiga B. ili p o p u t znanosti. 1972. str.. 1960.ostaje pitanjem i zadaćom. i Duns Skot i Toma Akvinski. Recognovit brevique instruxit W. a od njega opet j e d n o [zborimo] kao tvar. po kojem se već zbori ovo-nešto. ponajbolje se razabire iz Metaph. Smisao i značenje riječi εντελέχεια. Ross.) Aristotle's Metaphvsics. D. Volume II. tome da. Kako se približiti smislu „mišljenja mišljenja". Θ. Početni napori oko izgradnje hrvatskog filozofij­ skog nazivlja. Quorum utrumque verum est. izbjegavajući pritom kako sve već poznate zamke apsolutne samosvijesti klasičnoga idealizma tako i njegova neoplatoničko-kršćanskog pretumačenja u smislu ujednog spoznavanja i stvara­ nja svijeta . Z o v e m o svakako neki j e d a n rod bića jestvom. Već je Aleksandar pokušavao u Ari­ stotela naći stanovito prihvaćanje misli ο Božjoj providnosti. stoga se i ime djelat­ nosti zbori prema djelu i upravljeno je prema usvršenosti". 1050a22: τό γάρ έργον τέλος. ipak bio sklon pripisati mu znanje ο općeni­ tim zakonima univerzuma. alii perfectionem interpretantur. ( 1 1924. Slično već i Franjo Marković: „usavršetak" (usp. 480). koji i sam upućuje na tu rečenicu (u njegovu komentaru za De anima. kao i njoj bliske druge temeljne riječi Aristotelove filozofije. Prijevod i bilješke: Damir Barbarić adnotatione 1.mačenja Aristotelove odredbe Boga.activity or actualization". o n o iz tih. sed inter se coniungatur. i to dvojako. Predaje onih prvašnjih ο duši neka su [time] rečene. a djelatnost djelo. Assen. Barbarić. 274 275 . što zajed­ no znači jednako tako . držati se u svrsi".

Naime. neće d u š o m 3 biti tijelo. n e g o i takvo tijelo. N a i m e o n o j e d n o i bitak. Još je nejasno da li je duša usvršenost tijela na takav način kao b r o d a r brodu. koje [gle­ danje] ako izostane." Takva je od­ redba zbor zaključka. Hicks i Ross. N u ž n o je dakle da je duša j e s t v o kao vid naravnoga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. ili neki njeni dijelovi. nastaje o n o j a s n o i o n o prema zboru poznatije.in the same person". u smislu . odredbeni zbor ne m o r a samo pojasniti o n o da.nuž­ no ako se prihvati član ή ispred ψυχή. Naprimjer: „ S t o je kvadriranje? Jednakost nejednakostran o g četverokuta s jednakostranim pravokutnikom. U t o m orisu dakle neka b u d e razmeđeno i ocrtano ο duši. u z r o k pak stvari zbori onaj koji kazuje da je kvadriranje iznalaženje srednje proporcionale. njegova bi duša bilo gledanje. osim [tek] j e d n a k o i m e n o . Ž i v o t o m pak z b o r i m o hranjenje kroz sebe te rastenje i opadanje. Jer u pripadnosti duši su i san i budnost. Jestvo je pak usvršenost. Čitamo s Rossom dva puta και u 412al6-17: έπεί δ' εστί και σώμα και τοιόνδε. a druga nemaju. kako ima jedan dio rukopisa. K a o i siječenje i gledanje. koji hoće u prvome και očitati emfatičko značenje. j e r kao dio spram dijela tako je srazmjerno odgovarajuće ustrojeno [i] cjelokupno osjetilo spram cijeloga osjetilnog tijela. premda mu tumačenje i prijevod na koncu ostaju posve bliski našem i Rossovu. zato što nisu usvršenost nikakva ti­ jela. j e d n o m kao znanje. T a k o da bi svako naravno tijelo koje ima udjela u životu bilo j e s t v o m . a kao sposobnost vida i m o ć organa. ali bjelodanijih. a ovojnica je zaštita [samoga] ploda. A b u d u ć i da je [ne samo] tijelo. Od­ vojeno od toga ne bi više bilo sjekirom. bila bi p r v o t n a usvršenost naravnoga organima opremljenog tijela. nego o n o koje [je] ima. [ N e k o g ] takvog dakle tijela je [ona] usvršenost. A to je o n o što bijaše biti o v o m e ovakvome tijelu. kao što je list zaštita ovojnice ploda. Ali ne priječi ništa da neki ipak jesu [odvojivi]. u najpunijemu smislu j e s u usvršenost. no j e s t v o m na taj način kao sastavljenim. Nije naime duša takvoga [= neživog] tijela o n o što bijaše biti i zbor. A takvo je o n o koje bi bilo o r g a n i m a opremljeno. To je naime jestvo oka prema zboru. 2 naime [takvo da] i m a život. Za neke je naime od njih usvršenost dijelova [tijela] njihova usvršenost. A k o bi naime o n o živo bilo o k o . što potvrđuju i Aleksandar od Afrodizijade i Filopon. n e g o je ponajvećma kao p o d l o g i tvar. O k o je pak tvar gledanja. Da dakle duša nije odvojiva od tijela. kao niti vosak i lik.. naime jestvo p r e m a zbo­ ru. T a k o i ne treba tražiti da li su duša i tijelo j e d n o . tako je i b u d n o s t usvršenost. to nije nejasno. drugi put kao motrenje. P r v o t n o pak p o s t a n k o m kod o n o g a istog 4 je znanje. kao što je i o n o kameno i o n o nacrtano. ako se slučila djeljivom. ukoliko [ono] jest takvo. Biti sjekirom bilo bi naime njegovo jestvo. a o v a k o sad jest sjekirom. S Hicksom razumijemo έπί του αύτοϋ kao . ako se z b o r e m n o g o s t r u k o . ili pak obratno. 276 277 . valja pokušati iznova ovako razložiti ο njoj. Jer o n a su p o č e l a ostalih. [to] više nije o k o . To što se odnosi na dijelove treba pače uzeti za cijelo naravno tijelo. Korijenje pak srazmjerno odgovara usti­ m a . Očito dakle da kao znanje. A k o dakle treba zboriti nešto zajedničko za svu dušu. niti u o p ć e tvar pojedinačnoga i o n o čega je tvar. Budući da iz onih nejasnih. uistinu. Od naravnih j e d n a imaju život. kao što zbori najveći broj odredbi. zapravo" ("in fact"). a tijelo predi­ katom. Stoga je duša prvotna usvršenost naravno­ ga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. p o p u t sjekire. Beskonačne su bile rasprave već antičkih tumača treba li u ovoj po­ sljednjoj zaključnoj rečenici dušu smatrati subjektom. ali kao što o k o jest zjenica i vid. nego naravnoga. Manje je vjerojatno rješenje Hicksovo. O n o koje m o g u ć n o š ć u jest kao živo nije o n o kojemu nedostaje duša. osim j e d n a k o i m e n o . Općenito je dakle kazano što je duša. tako su i ovdje duša i tijelo o n o živo. a i duša to [isto]. d o k san posjedovanju i nedjelatnosti. Sad su pak odredbeni zborovi p o p u t zaklju­ čaka. Prvo je tumačenje . To kazano valja promotriti i na dijelovima [tijela].Tijela se ponajvećma čine jestvima. nego [treba] sadržavati i očitovati još i uzrok. duša. te od njih o n a naravna.u stvari. kao na­ primjer ako bi naravno tijelo bio neki od organa. Tijelo je o n o koje m o g u ć n o š ć u jest. Organi su pak i dijelovi biljaka. 2. a b u d n o s t srazmjerno odgovara motrenju. O v a se p a k zbori dvostruko.koje smo prihvatili . a prihvaćaju Zeller. Oboje naime vuče hranu. a sjeme i plod jesu m o g u ć n o š ć u takvo tijelo. no posve jednostavni. takvog koje ima p o č e l o kretanja i stajanja u sebi. Jer tijelo nije od onih po podlogu..

a treće o n o iz obojih. 278: h o v a duša usvršenošću doduše jest j e d n a u svakoj biljci.K a ž e m o dakle. druga [imaju] neka. Jer ako se trostruko zbori jestvo. započinjući ispitivanje. vjerojatnije nam je. rasudnim. od čega je j e d n o vid. mislio na jednu biljku. d o k ostala od toga ne mogu. sve dok uzmažu uzimati hranu. [onda] i uobrazilju i poriv. Jer i ona koja se ne kreću niti zamjenjuju mjesto. A očito je [to] kod onih što niču. a od tih je pak tvar Razumijemo ovdje διαφοράς s Hicksom u smislu „characteristics". K a o što se naime kod biljaka neke pokazuju da žive i raz­ dvojene. Prihvaćamo čitanje πάντη. te [budući] da od tih znanost i zdravlje jesu oblik. Kako napominje Hicks. započi­ njući je. očito propustio primije­ titi da su sve umetnute rečenice sve do samoga kraja podređene od­ nosno zavisne te da glavne uopće nema. Trendelenburg se hoće vratiti tom čitanju. tako gledamo da se steklo i glede ostalih svoj­ stava 8 duše kod izvjesnih kukaca. [i njihovi dijelovi] odvojeni jedni od drugih 7 . z b o r i m o živima. te da je zbog tog propusta i posljednji umetak započeo s relativnim ώστε.. ovdje o n o g a zdravljivog) . S Theilerom razumijemo πάντη kao „nach allen Seiten". kao i o n o čime znademo ( z b o r i m o [to] jedanput znanošću. kao i Rossu i Theileru. u ovoj je rečenici očito da je Aristotel. premda ga očigledno treba shvaćati kao konačni početak glavne rečenice. A kako se život zbori mnogostruko. dok u nastavku subjektom postaju već ti dijelovi sami. to treba ispitati kasnije. To m o ž e biti odvojeno od ostalih. v e ć se čini da je to neki drugi rod duše te da se to j e d i n o m o ž e odvojiti. Dijelimo stav Bonitza i Rossa da je Aristotel u ovoj dugoj i neobično složenoj rečenici. neki vid. rasiječe li ih se: svaki od dije­ lova ima naime i osjet i kretanje p r e m a mjestu. kasni­ je ć e m o reći. [tamo je] iz nužnosti i požuda. tako i opip od ostalih osjeta. Zato se i sve bilje čini da živi. I kao što o n o hra­ nidbeno m o ž e biti odvojeno od opipa i od svega osjeta. a to i čini razlike živih. Živjeti dakle pribiva živima po t o m e počelu. Izgleda naime da u sebi ima takvu m o ć i počelo kojim stječe rastenje i opadanje u smjeru suprotnih mjesta. kao da njiČitanje većine rukopisa bilo je και φθίσιν τε και αΰξησιν. a ne samo da žive. dalje kreta­ 5 nje s o b z i r o m na hranu. No ο u m u i motriteljskoj m o ć i nekako ništa nije bjelodano. koju se tek rasijeca u djelove. Jer ne rastu nagore. Z b o r o m pak da jesu drugi. Od osjeta pak najprije svima pribiva opip. velimo da nešto živi i o n d a ako mu samo i nešto od ovih pribiva: um. a j e d n a k o i svako pojedino od drugih rečenih. Hranidbenim z b o r i m o takav dio duše u kojemu i o n a ničuća imaju udjela. ali imaju osjet. svako naime od toga velimo da znade). da se o n o uduševljeno od neuduševljenoga razmeđuje življenjem. zbor i kao djelatnost o n o g a primljivog ( t a m o o n o g a znatljivog. nekima od živih pribivaju sva ta. te. što uzrokuje grama­ tičku nezgrapnost. ako je već [drugo] osjećati i mnijeti. Prilog πρώτιυς treba ovdje. Uz to. da li tako da je odvojiv samo z b o r o m ili i mjestom. već jednako u oba smjera i posvuda 6 ona koja se vazda hrane i žive do skončanja. Budući da se o n o čime živimo i osjećamo zbori dvostruko. opip. prepunoj umetnutih misli. Bekkerovo και φθίσις τε και αΰξησις. to je očito: ta osjetljivim biti i mnijenljivim drugo je. osjet. Da li svako pojedino od toga jest duša ili dio duše. a gdje su ti. ali ne tvar i podlog. te opadanje i rastenje . Sad pak neka bude rečeno samo toliko da je duša počelo tih rečenih i da se njima određuje: hranidbenim. Z b o g kojeg se pak uzroka svako od toga njima steklo. d o k je o n o živo [= „životinja"] to najprvo po osjetu. drugo tvar. kako upozorava Hicks. razumjeti u smislu . i [budući da] je duša to čime p r v o 9 živimo i osjećamo i razmišlja­ m o . Ostali pak dijelovi duše očito je iz toga da nisu odvojivi. Slično se steklo i u okrugu osjetila: j e d n a [živa] imaju sva. a drugima opet samo j e d n o . a ako osjet. no m o ­ g u ć n o š ć u više njih. [tamo su] i b o l i užitak. ih pak čitavim. δσα s Hicksom i Rossom. Sva pak živa izgleda da imaju opipni osjet. kao što tvrdimo. no neka sadrže besputnost. kao o n o vječno od propadljivoga. d o k neka [samo] j e d n o najnužnije. osjetnim. kretanje i stajanje po mjestu. a j e d n a k o i o n o č i m e smo zdravi [zborimo] jedanput zdravljem a drugi put n e k i m dijelom tijela. Ipak. Trendelenburg se zalaže za Bekkerovo πάντοσε. to bi [ o n a ] 1 0 bila neki zbor i vid. što bi dakle značilo da se te riječi vezuju uz κίνησις te znače „kretanje s obzirom na opadanje i rastenje". kretanjem.izgleda naime da dje­ latnost činećih pribiva u o n o m e trpećem i u stanje d o v e d e n o m -. a nadolje ne. za neke od tih nije teško vidjeti. pribiva nijedna druga m o ć duše.u prvotnom i načelnom smislu". ako dio. njima naime ne . a drugi put d u š o m . neki­ ma neka od tih. u onih smrtnih. Jer t a m o gdje je osjet. Z b o g kojeg pak uzroka. oslanjajući se na Bonitza. kako neki tvrde. 279 .

A m o ć i m a zove­ mo hranidbenu. kako kod likova ta­ ko i kod onih uduševljenih. Za sada neka b u d e r e č e n o toliko da o n i m a od živih koja imaju opip pribiva i poriv. Hicks nepotre­ bno pripisuje participu . koji neće ni j e d n o m e od bića biti vlastitim z b o r o m .m o g u ć n o s t . zanemarujući taj takvi [vlastiti z b o r ] 1 2 . i koja čovjeka. i to u t o m e t a k v o m e tijelu. t o m e i užitak i bol. a sva živa imaju b a r e m j e d n o od osjetila. i o n o rasudbeno i u m . a neke n e k i m a od njih. niti prema svojstvenoj i nerazdjeljivoj vrsti. ta m n o g a od živih nemaju ni vid ni sluh ni osjet mirisa. Biljkama pak pribiva j e d i n o o n o hranidbeno. Jer kojima od propadljivih pribiva razbor. nego n e k i m a čak niti uobrazilja. drugima p a k i to i o n o osjetno. međutim. stremljenje. i najmanje njih. ili pak . Ο uobrazilji je nejasno. htijenje. vid usvršenost. A o n o m e koji h o ć e ο t o m e provoditi istraživanje n u ž n o je dokučiti što jest svako od tih.da opip. a druga nemaju. očito je iz toga. te ako ima što drugo takvo [kao čovjek]. a opip je osjet t o g a ) . N e k i m a pak uz to pribiva o n o kretljivo po mjestu. a sočnost je opet kao neki začin toga. Zato je smiješno tražiti zajednički zbor. sočnost je pak n e k o j e d n o od onih opipljivih. d o k nekima samo jedna. razumjeti i tako kako je. ali n e ć e ni­ j e d n o m liku biti vlastit.. Jasno je dakle da bi zbor duše bio na isti način j e d a n kao i [geometrijski] lik. rasudbenu. Moguće je. Tijelo naime nije. i kod tih i kod drugih. I zato d o b r o nagađaju oni kojima se čini da duša nije niti bez tijela [a] niti n e k o tijelo. b e z o n o g o p i p n o g ne pribiva nijedan od ostalih osjeta. Poriv je naime požuda. Od rečenih m o ć i duše neke pribivaju svima. d o k druga njome j e d i n o m žive. ili životinje. žeđ za vlažnim i hladnim. v e ć nešto pripadno tijelu.b u d u ć i da je o n o iz obojih o n o uduševljeno . to treba ispi­ tati. kao ljudima. koji­ ma pak svako pojedino od onih. osjećajući hranu neposredno. 3. d o k je [osjet] ostalih osjetnih [samo] u z g r e d n o [osjet hra­ n e ] 1 1 . Jednako i kod ovih rečenih duša. drugi zbor.poput Simplikija . Da je dakle onaj zbor koji se bavi tim svakim pojedinačnim [jednako] tako i ο duši najprikladniji. d o k opip pribiva b e z ostalih. j e r o n a je poriv za u g o d n i m . j a s n o je. pored našega tumačenja i pri­ jevoda. i to glad za o n i m suhim i toplim.a conditional force". A i od onih osjetljivih jedna imaju o n o kretljivo po mjestu. Bez o n o g hranidbenog naime n e m a osjetnoga. Ο motritelj­ s k o m u m u je. A ako o n o osjetno. a u o n o m e osjetnom o n o hranidbeno.a što kao najvjerojatnije prihvaća i Ross . A m o g a o bi i kod likova biti zajednički zbor. razumijevajući onda ovako: „ako bismo (čineći tako) zapostavili definiciju pojedinačne vrste".) T a k o da treba ispitivati prema pojedinačnome. [ima] razbor i rasudbu. no treba kasnije ispitati. A opet. K a o posljednje. ili izvrsnije. tima i sva ostala. Da dakle [duša] jest neka usvrše­ n o s t i z b o r o n o g a koje i m a m o g u ć n o s t biti takvim. Č e m u pribiva osjet. p r e m d a se pokazuje da ništa slučajnoga ne prihvaća [nešto] slučajno. Iz kojeg uzroka su pak tako slijedom ustrojena. shvaćao Aleksandar .da opip sve ostale osjetive kakvoće osim pobrojanih osjeća samo uzgredno. Jer niti t a m o ima lika m i m o trokuta i onih što mu slijede. kretnu po mjestu. Ne p r i d o n o s e naime hrani ni zvuk ni boja ni miris. (A slično o n o m e u okružju likova drže se i o n a glede duše: j e r u sli­ j e d u o n o p r v o t n o uvijek pribiva m o g u ć n o š ć u . koja je duša pojedinačnoga. 4. Kojima pak [pribivaju] ta. 280 281 . n e g o o n a [je usvršenost] n e k o g a tijela. tad nije . ne svima razbor. kao naprimjer u četverokutu trokut. a ne k a o što su je oni prvašnji uklapali u tijelo ne određujući p r i t o m u koje i kakvo. Glad i žeđ su požude. sve ostale osjetive kakvoće osjeća uzgredno. niti ovdje duše m i m o ovih rečenih. te stoga pribiva u tijelu.tijelo usvršenost duše. A tako biva i p r e m a zboru: naime. Od osjetnoga je pak odvojeno o n o hranidbeno u biljkama. Razjasniti ο njima valja kasnije. j e r sva se živa hrane suhim i vlažnim te toplim i hladnim. te i o n o u g o d n o i b o l n o . kako s m o rekli. a drugima opet Gotovo je nemoguće odlučiti se na što se zapravo odnosi posljednja umetnuta misao u rečenici. prema Filoponu. te zatim istraživati ο o n i m a što Prihvaćamo Rossovo razumijevanje ovih inače prilično različito tuma­ čenih posljednjih riječi άφέντας τον τοιούτον kao „ignoring the definition which does correspond to the infima species". kao naprimjer koja [je] biljke. za svako se pojedino usvršenost slučuje nastajati u o n o m e m o g u ć n o š ć u pribivajućem i u svojstvenoj tvari. [tad] i porivno. osjetnu. opip. porivnu. s kojim su u skladu svi. Uz to imaju i osjet hrane (opip je naime osjet hrane. [tima] i požuda.

a ne osjeća ništa što n e m a udjela u duši. Osjet se naime čini da je neka preinaka. S Hicksom razumijemo ovdje οίον u razmjerno rijetkom značenju .. Gohlke pak u bilješci uz svoj prijevod (Aristoteles. Ο njima bi valjalo prvo razmeđiti z b o g istoga 15 uzroka. ili pak [takva da] imaju samoniklo po­ rađanje. A ako je tako. izostavljamo ih. Ross možda nešto preležerno razrješuje pitanje. koliko mogu. Ti se pak zbore tro­ struko. na isti način i narav.. str. Trendelenburgov. Dvostruko je pak o n o „radi nečega": s j e d n e strane o n o „ n e ­ čega". A u onima živima ta je po naravi duša. Što uistinu ovdje znače riječi κατά τόν λόγον neprestani je predmet rasprave interpreta. kao naprimjer što jest o n o u m o v n o . 415bl0.it seems plain that it means 'in logical order'". 136) tvrdi da „su obje opaske ο dvostrukome značenju svr­ he zacijelo rubni zapisci". Ovdje u nekim izdanjima teksta slijedi rečenica: Ono „radi čega" je pak dvostruko: jednom ono čega. te ustrajava ne isto nego kao isto. Hicksov i Rossov apparatus criticus ne pružaju za to potvrdu. Riječi τά αντικείμενα dobro tumači Trendelenburg: . te da je ona na oba mjesta . brojem doduše ne j e d n o .probably either here or there [. kao da bi bilo odnekud već jasno što je to uopće „logički poredak". koji inzistira na tome da svi rukopisi i svi antički komentatori imaju rečenicu na oba mjesta. ili hranid­ b e n o . po kojoj svima pribiva o n o živjeti. no vrstom j e d n o . ponavljaju malo niže u tekstu. a drugi put ono kome.perfectly appropriate". uz neznatnu izmjenu. Sve naime teži tome. Ne dijelimo Theilerov stav da bi τούτων trebalo pretpostaviti onome τούτου. quae facultatem vel movent vel ab iis moventur. j e d n o više a drugo manje. c 1986." Nerazumljivo je odakle u Sironićevu hrvatskom prijevodu ovdje „su­ protnosti" kao prijevod za τά αντικείμενα. biljke [druge] biljke. dok u redakciji teksta našeg izvornika predlaže čitanje αύτη. i toga radi čini sve što čini prema naravi. tako da bi. v e ć što je glava živima to je korijenje biljkama. Jer u z r o k bitka svemu je jestvo. 1 6 Budući da dakle ne uzmaže zajedništvovati o n o m e uvijek i o n o m e b o ž a n s k o m neprekidnošću. A očito je da je duša u z r o k i kao o n o radi čega.. Da zaista kao jestvo.. A ako treba kazati što jest svako pojedino od tih. onoga živog živoga. ili osjetno. i to je njezina svrha. Ali zacijelo je duša i o n o odakle ponajprije kretanje po mjestu. Kalan s Hamlynom prihvaća αύτη većine rukopisa i ve­ zuje riječ uz κίνησις. n a i m e ο hrani i osjetivome i umljivome. jer hranidbe­ na duša pribiva i ostalima te je prva i najzajedničkija m o ć duše. Uz to. Ross u svojemu komentaru nalazi besmislenom te predlaže ispuštanje. „istovremenosti" ( " = gleichzeitig"). 415bl4. to svako pojedino zajedništvuje t o m e u mjeri u kojoj m o ž e uzimati udjela. tvrdeći: . Paderborn.Ea res. tvorenje drugoga poput sebe samoga. koji smatraju da je rečenica . j o š prije valja kazati što je to umovati i što osjećati. i preinaka i rast su po duši. Uber die Seele.namely". a ovdje se znatno manje nego tamo uklapaju u kontekst." Theiler pak čita ή αυτή i tumači u rijetkom i zahtjevnom smislu „ujednosti". Kako se iste riječi.. quae sensibus obiecta sunt.] out of place". a duša je jednako tako u z r o k o m na tri razmeđena načina. Drukčije Ross. to je jasno.. Prihvaćamo Theilerovu emendaciju ή namjesto ή. j o š prije od njih valja da budu promotrena o n a 14 nasuprot ležeća . Jer 13 prvotnije od mogućnosti su djelatnosti i djelovanja prema z b o r u . a prema gore zato jer se vatra [kreće) na taj način.) Štoviše. a ništa se ne hrani što ne zajedništvuje životu. Sva su n a i m e naravna tijela organi duše. 17 O n a je naime uzrok i odakle kretanje. imali udjela na o n o ­ me uvijek i na božanskom. K a o što naime um čini radi nečega. a u z r o k i p o č e l o t o g a 1 8 je duša. a s druge o n o „ n e k o m e " . E m p e d o k l o pak nije dobro kazao pridodavši to da se rastenje steklo biljkama ukorjenjivanjem nadolje zato jer se zemlja [u nji­ ma] tako kreće po naravi. Jer najnaravnije je među djelima onih živih koja su ι dovršena i nisu osakaćena. te kako o n a živih tako i o n a biljaka jesu radi duše. pa ο ostalima. ako treba organe po djelima Riječ αυτή.. življenje je pak o n i m živima bitak. Njena su djela rađati i služiti se h r a n o m . [ona j e ] zbor ili 1 9 usvršenost o n o g a koje je m o ­ gućnošću. i kao jestvo uduševljenoga tijela. i čega radi. kao navodno bolje potvrđeno predajom. T a k o da valja najprije zboriti ο hrani i rađanju. Duša je pak uzrok i počelo živućeg tijela. 282 283 . jer ništa od onih smrtnih ne m o ž e ustrajati isto i j e d n o brojem. nije naime svima o n o gore i dolje isto što i cjelini svega. Niti uopće valjano shvaća o n o „ g o r e " i „ d o l j e " . Jednako stoji i o k o rastenja i opa­ danja: ništa naime ne opada niti raste na naravan način ako nije hranjeno. ( N o m o ć toga ne pribiva svim živućima. čime dobiva prijevod: „Kajti duša je prav tako vzrok gibalec.slijede. od koder se samo gibanje začne. slije­ deći Trendelenburga i Hicksa.

Drvodjelac se mijenja j e d i n o iz nedjelatnosti u djelatnost. kao naprimjer zdravo iz bolujućega. a potanje razjasniti ο njoj valja kasnije u navlastitim raspravama. Jer to je j e d i n o od tijela (ili sastojaka) koje se čini k a o da se hrani i raste. Hrana pak priskrbljuje djelovanje. bit će prva duša o n o koje m o ž e rađati [ono] p o p u t sebe. A b u d u ć i da se ništa ne hrani nemajući udjela u životu. Nama se. kretane u s u p r o t n i m smjerovima? Rastavile bi se. već očuvava. nego poput t o g hranećega. Postaju naime m n o g e j e d n a iz druge. to je duša. A k o bi pak bilo. [ona j e ] o n o što potiče rast. Osjet se stekao u kretanju i u trpnji. Svi rukopisi imaju ovdje των σωμάτων ή των στοιχείων. druga. Dalje. kao što je i o n o čime se upravlja. v e ć [je to] prije duša. a čime se hrani jest hrana. o n o toplo pak proizvodi vrenje. kao takvo. međutim. T a k o d a j e očigledno da na neki način oboje govore i ispravno i neispravno. a drugo o n o č i m e se hrani. Zato lišeno hrane ne m o ž e biti. Stoga sve uduševljeno i m a toplinu. ili o n o p o č e t n o . čime se hrani. a tako i da raste. ukoliko je [ono] pak ovo-nešto i jestvo. o n o koje biva hranjeno jest tijelo koje je ima. 5. d o k se drugima. ali nisu sve kolikoće. d o k za sve naravlju sustavljeno jest granica i omjer kako veličine tako rasta. Κ t o m e . A ako oboje. T a k o da p o ­ čelo takve duše jest m o ć koja očuvava o n o koje je posjeduje. 284 285 . ako ne bi bilo nečega što [to] spriječava. A izgleda da te i nisu na isti način hrana j e d n a drugoj. nastajanje". i zboru v e ć m a no tvari. te bi zato netko pretpostavio da je o n a to što i u biljkama i u živima to proizvodi. kao i ovdje. ali vatra ne hrani vodu. čini vjerojatnijom. Ima razlika i u t o m e da li je hrana o n o što [živome] pridolazi naposljetku. j e r spram ostalih se m o ć i odlikuje tim djelom. te koje hrani. dakle „ono koje tvori postanak. Budući da je ista m o ć duše hranidbena i rodljiva. ne­ go je v o d a hrana vatri. A n u ž n o je da se sva hrana m o ž e provariti. ne sve svemu. hrani se suprotnost suprotnošću. γεννήσεως. N e k i m a se pak čini da je narav vatre naprosto u z r o k o m hra­ 20 njenja i rasta. kao što niti drvodjelac [ne trpi] od drvne građe 2 1 . sve d o k i m a o n o g a gorivog. Ukoliko je o n o uduševljeno neka kolikoća. i to ne uzgredno. No postoji besputnost. U orisu je dakle rečeno što jest hrana. ukoliko je uduševljeno. N a k o n što je to razmeđeno. V e ć jest naime nje­ govo jestvo. O n o pak čime se hrani dvostruko je. A drugo je biti h r a n o m i o n i m što potiče rast.zboriti drugima i istima. Nu suuzrok doduše jest. a ne vatri. Čini se da je h r a n a suprotno suprotnome. kako je bilo rečeno. Jed­ ni n a i m e tvrde da se j e d n a k o hrani jednakim. A ako jest troje: o n o koje biva hranjeno. a svrha je rađanje [onog] p o p u t sebe. a hrana da se preinačuje i vari. Budući p a k da je pravo sve označavati od svrhe naovamo. Filopon των απλών σωμάτων. Jedan dio rukopisa i nekoliko antičkih komentara imaju ovdje γενέσεως. a drugo samo kretano. kao što i hrana jest u o d n o s u spram uduševljenoga. Na ovome mjestu očituje Aristotel naravno jezično podrijetlo svog ključnog tehničkog izraza za „materiju" i „tvar": ΰλη znači u obič­ nome govoru. i jest o n o koje tvori rađanje 2 2 . ali zacijelo ne baš u z r o k naprosto. . Ross sam je mišljenja da je malo vjerojatno kako je Aristotel upotrebio obje fraze i priklanja se stavu Torstrika da ή τών στοιχείων potječe od nekog ranoga izdavača. ne o n o ­ ga koje se hrani. Rast vatre je n a i m e u bezgranično. kazujmo općenito ο svim osje­ tima. što je o n o što povezuje vatru i zemlju. a Sofonije τών σωμάτων και τών στοιχείων. jednako dobro potvrđena lekcija. mogla bi se hrana zboriti na o b a načina. a ništa ne rađa sebe samo. koji je τών σωμάτων smatrao preširokom odredbom. ali ne on od hrane. To p a k pripada duši. v e ć o n a od njega. Zaista se m e đ u j e d n o s t a v n i m tijelima ponajvećma čini da je to tako: j e d n o [da j e ] hrana. n e g o o n e od suprotnosti koje j e d n a iz druge imaju ne samo po­ stajanje nego i rastenje. hrana. Jer očuvava jestvo. i [ono] jest sve dotle d o k se hrani. prvotno upravo „drvnu građu". najprije je n u ž n o razmeđiti ο hrani. P r o m j e n a pak svih je u nasuprot ležeće ili u o n o p o s r e d n o . [naime] i ruka i upravljač: j e d n o i pokrećuće i kretano. te u z r o k rastenja i hranjenja. Prema Rossu. kako s m o rekli. ukoliko pak provarena. o n o j e d n a k o jednakim. kao da bi j e d n a k o bilo netrpno od jednakoga. što prihvaća i Ross. hrana nešto trpi od o n o g a koji se hrani. Temistije i Simplikije imaju naprosto των στοιχείων. U k o l i k o je naime neprovarena. uduševljeno tijelo će biti o n o koje se hrani. ali ova neprovarena a o n a provarena. naprotiv čini da suprotno suprot­ n i m .tad o n o koje hrani jest prva duša.

Razlikuje se pak u t o m e da o v o m e [= osjećanju] o n a koja proizvode djelatnost jesu izvan. a ne uz ένέργειν. Ove posljednje riječi treba. kako je rečeno. A neki tvrde i da j e d n a k o trpi od jednakoga. S Trendelenburgom i Rossom čitamo εις αυτό. Jednako je i sa znanostima onih osje­ tivih. 83. koji jest djelatnošću i pravi je znalac ovoga tu A.. Izgorjelo bi naime u sebi. s Hicksom. pa i ako se slučuje spavajućim. što prihvaćaju Torstrik i Ross kao ispravnu lekciju. kao što i o n o zapaljivo ne gori samo po sebi bez o n o g zapaljivog. ako ga ne bi priječilo nešto od onih izvana. dok ovaj jer ako hoće m o ž e motriti. postaju djelatnošću znajućima. Prva promjena o n o g a koje m o ž e osjećati nastaje od strane rađajućeg. a ta jesu na neki način u samoj duši. već onaj j e r je tog roda i tvari. kao s t o j e u drugim [raspravama] rečeno. kao što niti graditelj kad gradi. na drugi n a č i n . 286 287 . vezati uz μεταβολών. A budući da osjećanje z b o r i m o dvostruko . utjecajem onoga što jest usvršnošću. stoji ovdje τό αίσθάνεσθαι. dok jedini Aleksandar (Quest. budući da su po mo­ gućnosti znajući. Onaj naime koji posjeduje znanje postaje motrećim. pa zato ne osjeća. ( ovaj iz posjedovanja aritmetike 2 4 ili gramatike. I jest naime kretanje neka djelatnost.] τό νουν και φρονούν. Stoga [je m o g u ć e ] misliti za sebe. a j e d n a k o tako i ostala od osjetivih. Stoga je nekako kao da trpi od jednakoga. kao i znanje. međutim nesvršena. 81. a ne εις αυτό. j e d n o m kao m o g u ć n o š ć u .. Jest naime na taj način neko znajuće kao kad bismo „znajući čovjek" rekli j e r je čovjek neko od znajućih i posjedujućih znanost. Oba dakle ona prva. 15) ima κατά τό νοεϊν και φρονεΐν. 2 5 A niti trpnja nije naprosto. Jer trpi o n o nejednako. ili ne treba zvati trpnjom. U č e ­ nje i dohvaćanje znanja iz toga da se [to] jest m o g u ć n o š ć u . pokrenutost i djelovanje o n o isto. tako i osjećanje. drugi put pak kao dje­ latnošću..] κατά τό νοοϋν και φρονούν. To rješenje prihvaćamo u prijevodu. u djelovanje. A sve trpi i biva kretano od onoga što jest čimbeno i djelatnošću. Valja razlučiti i ο mogućnosti i usvršenosti. budući da je već u njima i vatra i zemlja. Torstrik pak predlaže άγειν [. a s druge o n o koje djelatnošću. ali onaj preina­ čen učenjem i više puta se mijenjajući iz suprotnoga stanja. te j e d n a k o o n o m e kako se m o g u ć n o s t drži prema usvršenosti. Kako je to m o g u ć e ili nemoguće. druga k ustroju i naravi. a osjećati za sebe nije: . Filopona i Simplikija. te ne bi trebalo ničega što jest usvršenošću vatra. ali ne djelovanja. Dovođenje u usvršenost dakle iz m o g u ć n o š ć u umujućeg ili razbirajućeg 2 7 ne bi bilo pravo nazivati p o d u k o m . što ili uopće nije biti preinačen . dvostruko će se zboriti i osjetilo. nego nekim drugim nazivkom. A jednako i o n o osjetivo 2 3 : s j e d n e strane o n o koje je m o g u ć n o š ć u . d o k je znanost na o n a općenita. no nakon što pretrpi j e d n a k o je. No jest i tako da znajućim z o v e m o o n o g a tko već posjeduje gramatičko umijeće. j e r osjetiva pripadaju o n i m a pojedinač­ nima i o n i m a izvan. [naime] o n o vidljivo i o n o čujno. kao što rekosmo. Prihvaćamo s Rossom Temistijev tekst τήν άριθμητικήν namjesto nerazjašnjivog τήν αϊσθησιν. no opet je i kao da od nejednakoga. s čime se slažu i Ross i Kalan. a kad bude r o đ e n o posjeduje već. Zato nije d o b r o zboriti da se onaj tko razmišlja kad raz­ mišlja preinačuje. kao i o n o koje već djeluje -. a p o d utjecajem onoga koji to jest usvršenošću i podučavatelja.ili je pak drugi r o d preinake. ili jesu dvije vrste preinake: j e d n a promjena k stanjima lišenosti. A [treći je] onaj već motreći. j e r dosad smo ο njima govorili naprosto.n u ž n o je da pribiva o n o osjetivo. već j e d i n o m o g u ć n o š ć u . Theiler pak sma­ tra teško vjerojatnim takav poremećaj teksta te sam predlaže čitanje: και <δι' 6> τό αίσθάνεσθαι. nego je j e d n o m neka propast od suprotnoga. Rukopisi imaju u 417bl0-ll άγον [.Izgleda naime da je [on] neka preinaka. a i ostali sastojci kojih jest osjet po njima samima ili po njihovim uzgrednostima. d o k U svim rukopisima te u Temistija. kad se god hoće. O n o pak [= osjećanje] po djelatnosti zbori se slično m o ­ trenju. Najprije ć e m o zboriti kao da su trpljenje. 6) ima τό αϊσθητον. a drugi put prije očuvanje o n o g a što jest m o g u ć n o š ć u . kako imaju svi rukopisi i svi drugi antički komentatori. rekli smo u općenitim raspravama ο činjenju i trpljenju. i to iz istog uzroka.u se­ b e 2 6 je [to] naime preinaka i u usvršenost . Svaki od toga dvojega nije na isti način mogućan. U z r o k je taj što je osjet po djelatnosti [usmjeren na] o n a pojedinačna. Aleksandar (Quest. Ima pak besputnost zašto ne biva osjet samih osjetila. Jasno je međutim da osjetilo nije djelatnošću.. i zašto [ona] ne tvore osjet bez onoga izvana.jer j e d n a k o o n o koje m o g u ć n o š ć u čuje i gleda kažemo da čuje i gleda.

' 288 289 . Oxford. lik. introduction and notes by R. Hicks. mirovanje. Značenje pridjeva prema Trendelenburgu: „Ita hic κύρια ονόματα. sluh zvuka. Books II and III (With certain Passages from Book I). Ta se dakle takva nazivaju vlastitima za svako pojedino. (Pretisak: Graz. napisal uvod in komentar ter dodal opombe in glosarij grških terminov Valentin Kalan. ili što j e o n o oglašeno. Uber die Seele. a drugo zajedničko svima. D. za razliku od Rodiera i Hicksa. Translated with Introduction and Notes bv D W Hamlyn. a okus sočnosti. a zajednička su kretanje. veličina. A valja pri pojedinačnim osjetilima prvo zboriti ο o n i m a osjetivima. Adolph. koji stavlja zarez ispred ου αισθάνεται.) ani. kao naprimjer ako bi o n o bijelo bio Dijarov sin. o n a vlastita su u p r a v o m e smislu osjetiva. kao što je vid boje. d o k j e d n o p r e m a u z g r e d n o m e . ' Aristoteles. Stoga i ne trpi ništa. Editio altera emendata et aucta Berlin." Važniji konzultirani komentari: Aristotelis de crnima libri tres. A z o v e m vlastitim o n o koje ne m o ž e biti osjećano drugim osjetilom. Oxford. 1907. 6. dok osjetilo opipa ima više razlika. (Pretisak: Hildesheim/Zurich/New York. a razloženo je ο njima da su drugo i kako drugo. tako stoji i s osjetljivim. quatenus eorum auctoritas valet. koje je o s j e ć a n o 2 9 . b u d u ć i da nije j e d n a k o . kako je rečeno. ukoliko je takvo. 1957. Darmstadt. ili gdje. Trpi dakle. već zajednička svima. with Introduction and Commentarv bv Sir David Ross. *1975 rBerhn. i ne vara se da [je to] boja ili da j e zvuk. a drugo kao [kad b i s m o rekli da to m o ž e ] onaj ko­ ji jest u [takvoj] dobi. U z g r e d n o se pak naziva osjetivim. 1990. Aristotle 's De anima. Ljubljana 199o. Aristotel Ο duši. Jer neko je kretanje osjetivo i o p i p o m i vidom. n u ž n o je služiti se o n i m „trpjeti" i „biti preinačen" kao v a ž e ć i m 2 8 imenima. Trendelenburg.) Αή ^πΒ\-Ρΐ na. i ο kojemu se ne m o ž e biti obmanut. Aristotle. Ta takva n a i m e nisu nijednome vlastita. With translation. Ubersetzt von Willy Theiler (= Aristo 4i!f4 ΊϊπΗ i n d e u t s c h e r Ubersetzung Band 13). A od tih dvoje j e d n o je vlastito pojedinome osjetilu. 1974 ^ Ι θ β β ) . O n o pak osjetljivo m o g u ć n o š ć u jest takvo kao što je o n o osjetivo v e ć djelatnošću. Ali svako pojedino sudi upravo ο tima. A od onih po sebi osjetivih. ili gdje je. i [ona] u o d n o s u na koja je po niknuću ustrojeno jestvo svakog pojedinog osjetila. Prevedel. n e g o je j e d n o kao kad bismo rekli da dijete m o ž e voditi vojsku. Ad interpretum graecorum auctoritatem et codicum fidem recognovit commentariis illustravit Frider.No ο t o m e dalje razjasniti bit će zgode i poslije." Slijedimo Rossa. broj. U z g r e d n o se naime osjeća to da se to steklo bijelome. Sada neka b u d e r a z m e đ e n o toliko da kao što o n o z b o r e n o m o g u ć n o š ć u nije j e d n o s t a v n o . Kako je pak nji­ h o v a razlika bezimena. 1877. no pretrpjevši izjednačuje se. 1961. Edited. De anima. Z b o r e se pak o n a osjetiva trostruko. Cambridge. n e g o što j e o n o obojeno. i jest kao ono. koji dakle razumijevaju ovako: „To naime što se osjeća uzgredno je bijelome. dvoje od kojih v e l i m o da se osjeća po sebi. od o n o g a osjetivog. 1969).

zbiljsku djelatnost vanjskih stvari ili pak aktu­ alno imanje znanja i opažaja. With an English Translation by W. Ali kad bez djelatnosti 2 ima znanje i opažaj. On Breath. to naime često puta vara. Pamćenje je pak o n o g a prošlog: nitko neće reći da pamti o n o sadašnje d o k 1 je prisutno. od­ stupajući time od svih rukopisa i ostalih komentatora. i z b o g kojeg uzroka nastaju. Parva naturalia. Ο pamćenju i sjećanju treba kazati što jesu. premda se njegova argumentacija za to teško može ocijeniti posve zadovoljavajućom. L o n d o n . Ross se bez mnogo dvoumljenja odlučuje za prvu alternativu. već je [to] o n o što se m n i ili što se očekuje (a moglo bi biti i da ima nekakve znanosti očekivanja. Tako i W. Ne m o ž e se. T.Ο pamćenju i prisjećanju Izvornik: ΠΕΡΙ Μ Ν Η Μ Η Σ Κ Α Ι Α Ν Α Μ Ν Η Σ Ε Ω Σ . niti o n o g sadašnjeg. niti o n o m o t r e n o . Hett ( T h e L o e b 1 Classical Library 288). u j e d n o m sluBiehl ovdje umjesto δτε. S. bu­ dući da sugeriraju kako se znanje „pitagorejskog poučka" može steći 291 . M C M L X X V i 1 9 3 6 ) . Ponajprije dakle treba prihvatiti kao ishodište kakva su o n a koja se pamte. već će o n o nazivati j e d i n o opažanjem. tako pamti ([naprimjer] da su trokutu kutovi jednaki dvama j e d n a k i m a ) 3 . prihvaćenog od svih izdavača. i kojem se dijelu duše zbiva taj doživljaj. G.. Vol. No i zadrži li se „bez djelatnosti". naime da li aktualnu. Biehl i Freudenthal smatraju da riječi u zagradi treba isključiti. njime naime ne spoznajemo ni buduće ni prošlo. U : Aristotle i n twenty-three Volumes. d o k se slučuje to upravo m o t r e ć i m i pomišljaj u ć i m . D. pamtiti niti o n o buduće. naime. i prisjećanje. VIII: On the Soul. Ross: . nije neposredno jasno što tu znači riječ ενέργεια. a ovo znanjem. a oni brži i lakoučniji lakše se prisjećaju. Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I.without the corresponding objects". hoće čitati ότι: „da je prisutno". Jer nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju. n e g o su v e ć i n o m oni sporiji ti koji bolje pamte. naprimjer d o k gleda o v o n e k o bijelo. kakvom neki na­ zivaju proroštvo). Temistije i Mihael Efeški čitaju ovdje έργων namjesto ενεργειών. v e ć [je toga] opažaj. R. nego jedino ono sadašnje.

I onaj tko misli na isti način: ako bi mislio i o n o što nije kolikoća. istovjetan s onim što Aristotel zove „mislivom tva­ ri" (ΰλη νοητή. Ross je djelomično sklon tom stavu. Jasno je naime da taj doživljaj treba misliti kao o n o što je opažajem nastalo u duši. W. D.čaju da je bio naučio ili sagledao. o n o g a b u d u ć e g očekivanje. 450a30. u latinskoj tradiciji continuum. kad biva vrijeme. Jer i tamo. Ta i takva vječna živa bića niti su u vremenu niti dakle mogu imati neki opažaj vremena. nego je o n o g a sadašnjeg opažaj. slijedimo Freudenthala u premještanju ove rečenice iz 540al0 dva retka niže. a u drugome da je bio č u o ili vidio.. niti b e z v r e m e n a o n a koja nisu u vremenu. Ross smatra daje τό πάθος „almost certainlv an intruder". Nuvens (L'Evolution de la Psychologie d'Aristote. ili čula. ili uvidio. T a k o da o n a od živih koja opažaju vrijeme. ali je misli samo kao kolikoću. 128bl9. a o n o g a prošlog pamćenje. G. no Rassow je predlagao čitati θηρίων. Metaph. Z. T. Jer svaki put kad je u djelatnosti u po­ gledu pamćenja." W. i to time č i m e opa­ žaju [vrijeme] 4 . može biti pogrešno pisanje od νοητικού. jedan od zacijelo središnjih pojmova ne samo Aristotelove fizike nego i cje­ lokupne filozofije. R.od διανουμένου. a m o ž d a i nijednom od smrtnih . baš t o m e pripada i uobrazilja. što.kao što smo i ranije rekli . čula. uzgredno pak o n a koja nisu bez pre­ dodžbe. 1036a9 s q q ) . a prihvaća Hett . neprekidnost (geometrijskih) likova. a ne na dušu. 1948). misliti nije [moguće] b e z predodžbi. 1023b32. a na inače prihvaćenome mjestu remeti kontekst. Zato pribiva i nekim drugima od živih. nučila] ranije. Ross. Louvain. D. Očito je dakle da t o m e od onih pripadnih duši č e m u pripa­ da pamćenje. ili nešto takvoga. zato što nemaju sva opažaj vremena. no neodređenim. dotiče". iza sponiinjanja „predodžbe" u 540al3. a o n o ranije i kasnije jesu u vremenu. A netko bi m o g a o besputiti ο t o m e kako se zapravo pamti o n o što nije prisutno. njihovih pokretača i si. kako tumače interpreti i prevoditelji. stavlja dodu­ še o d r e đ e n u kolikoću. ako v e ć niti sada m n o g i m a [ne pribiva]. Z b o g kojeg p a k dakle u z r o k a nije m o g u ć e ništa misliti bez neprekidnosti 5 . Ross međutim opravdano upozorava na to da se riječi „ako već niti sada mnogima" ne mora vezivati sa „smrtnim". u čemu se nalazi sjedište onoga što Aristotel naziva „zajedničkim osjetilom". ta­ ko da je očito da je njihova spoznaja djelo o n o g prvog osjetlji­ voga. Ross: . I G. Svaki put nai­ me kad djeluje pamćenjem . G. a po sebi pak o n o m e p r v o m osjetljivom. ili još određenije ο „urođenoj toplini" sadržanoj u njemu. Stječe se naime isti doživ­ ljaj k o d mišljenja kao i k o d crtanja. i to o n i m dijelom tijela koji g a ima poput n e k o g 9 1 0 U svim tekstovima stoji νοουμένου. sve­ j e d n o ga c r t a m o određenim u pogledu kolikoće. kad je prisutan doživljaj a stvar odsutna. 6 T a k o da bi m o ć i mišljenja 7 bilo pripadno uzgredno. kao što je bilo i ranije rečeno. poput Boga. R. Smatramo da se zamjenica αυτήν. tad uz to ujedno opazi da [je to vidjela. dok je ovo drugo prema Aristotelu na svaki način nemoguće. Tako smo ovdje u nevolji preveli τό συνεχές ("ono koje se skupa drži. drugi je zbor. K a k o je ο uobrazilji bilo r e č e n o ranije u [raspravi] ο duši. A da je neki dio m o ć i kojima se misli. kao što kažu [tj. R. npr.da je vidjela nešto. što bi tada značilo da se tu govori ο onim živim bićima čiji je život stalna djelatnost uma. ali je ne misli kao kolikoću. Ona tek tamo ima smisla. premje­ sti unatrag i čita nakon τοιούτον. R. Zato je sve pamćenje zajedno s v r e m e n o m . Ross: „Certainlv the words seem out of place. 132bl0. Usp. 1037a4. što prihvaća i Biehl. T. ta jedina pamte. 1072b28. 292 293 .extent"). prema G. odnosi na αϊσθησις iz retka prije. ili naučila. θνητών je lekcija svih rukopisa. Riječ je ο srcu. a ne j e d i n o ljudima i o n i m a koja imaju mnijenje ili razboritost. Usp. Pamćenje dakle nije ni opažaj ni prosudba. T. tad ne bi pribivala m n o g i m a od ostalih 8 živih. ili . a27. D. A upamtiva po sebi su o n a koja su predočiva. Rossu. 15): „Tvar je. T. da je naime Aristotel i učenjem i opažanjem. kako se nama čini. već naprosto općenito sa „živim bićima uopće". 450a29. i napome­ nu Sorabjia: „Govor ο smrtnim živim bićima implicira ukaz na Ari­ stotelov nauk da je Bog besmrtno živo biće {Top. A ako bi [mišljena] narav i bila pripadna kolikoćama. v e ć stanje ili do­ življaj nečega od tih. stavlja kolik o ć u pred oči. I pamćenja onih mislivih također n e m a bez p r e d o d ž b e . p r e m d a se uop­ će ne služimo time da je trokut neka određena kolikoća. ili opazio. 1088al0). A i p r e d o d ž b a je podražaj zajedničkoga osjetila. Veliči­ nu p a k i gibanje n u ž n o je spoznavati onime čime i vrijeme.kako tvrdi Bywater." Kao i W." Prihvaćamo Freudenthalov prijedlog da se τό πάθος. tako u duši zbori da je to ranije č u o . peripatetičari]. nebeskih tijela. budući da jednako tako stari komentatori kao i noviji u pravilu tekst razumiju tako da je tu riječ ο takozvanim nižim životinjama (Temistije čak umjesto θνητών piše άλογων). Time je uklonjena i teškoća na koju je bio upozorio F. Filoponov stav u komentaru uz De anima (531. A pamćenja o n o g a sad ne­ ma u o n o m e sad. Metaph.

koje ju čini nepodesnom za oslikavanje freskom. pa je odatle različit doživ­ ljaj motrenja nje nego kad se motri kao nacrtana slika. o n o odsutno? A k o jest nalik otisku ili slici u nama. Jednako se pokazuje da ni oni jako brzi ni jako spori ne pamte lako: oni prvi su vlažniji no što treba. j e r nekad se događa da pomislimo i prisjetimo se da s m o nešto prije čuli ili vidjeli. ne vidjevši Koriska. R. ή κίνησις αύτοϋ razumijemo sa Sorabjiem: „The change connected with the other thing". D. Na­ šim je tumačenjem takvo protuslovlje dokinuto. ili o n o od čega je on nastao? A k o naime prvo. poput prilike je i sjećanja. a drugi suhlji. A k o pak uko­ liko je drugog. Biehl stavlja riječ θεώρημα u zagrade. prisjećaj. R e č e n o je dakle što je pamćenje i sjećanje: da je imanje pre­ dodžbe kao prilike o n o g a čega je predodžba. Ali ako je takvo o n o što se stječe o k o pamćenja. dok se u drugih i ne prihvaća. W. o n a je motridba ili predodžba.„dispozicija". tad se motri kao prilika u crtežu. D. Jednako je i W. a to nije ništa drugo do višekratno motriti kao priliku nečega. te o n o isto i neku lokaciju duše u tijelu naučavao samo u svojoj srednjoj fazi. Naime. ne bismo pamtili ništa od onih odsutnih. something that is present as if to the senses". T a k o da i kad je u djelatnosti gi­ 14 banje toga d r u g o g . poput onih koji udaraju pečate pečatnim prstenjem. a ne toga samog? Kako dakle pamti o n o odsutno? Jer moglo bi biti i gledanja onoga odsutnog. Upravo zato oni jako mladi i starci teško pamte. da li to pam­ ti taj doživljaj. z b o g strasti ili z b o g dobi. To se pak dešava kad onaj tko motri kao samo promijeni. Ross navodi uvjerljivo objašnjenje Bearea da se prispodoba od­ nosi na sušenje slojeva podloge na površini starih zidova. A to se događa kad n e t k o o n o što nije prilika nečega motri kao priliku.an object of contemplation". Jednako smatra i Sorabji. 12 kao u starih zdanja. zašto bi opažaj toga istog bio pamćenjem drugog. tako treba smatrati i da je o n a predodžba u n a m a j e d n a k o tako sama po sebi neka 13 m o t r i d b a kao i opet predodžba drugog. i slu­ šanja. Dakle kao po sebi. 10) i u onome za Parva naturalia (str. D. kao što je rečeno i to kojem dijelu od onih u n a m a pripada: da p r v o m e osjetljivom. Ross. ali ipak o n o biti nije obojima isto. gibanje koje nastaje obilježi kao neki otisak osjetbe. [motri] kao prilika Koriskova. A događa se i suprotno. immediate object of consciousness. te u duši to drugo nastaje j e d i n o kao misao. ne nastaje unutra otisak. pamtimo o n o što ne opažamo. 16) upozo­ ravao kako je govor ο nekome dijelu tijela koji bi sadržavao dušu iz temelja nespojiv s zrelom flozofijom duše u tim poznim spisima. prvima se predodžba ne zadržava u duši. Metaph. dok u kasnoj. dok Freudenthal izbacuje iz teksta i nju i slijedeću φάντασμα. nego izvornije prema osnovnom značenju glagola iz kojega je izvedena. D. čega imanje 1 1 z o v e m o pamćenjem. T. Vježbanja m e đ u t i m očuvavaju pamćenje ponavljanim prisjećanjem. kao u tekućoj vodi da su se izgubili gibanje i pečatni prsten. te motri kao [nečega] drugog. kojoj zacijelo pripadaju i De anima i Parva naturalia. Ili je tako da se i to m o ž e dogoditi? Jer baš kao što o n o na crtaćoj ploči nacrtano jest i slika i prilika nečega. Slijedimo W. te dvojimo da li je to pamćenje ili ne. ne nastaje pamćenje. Ross: .crteža. Vrlo je vjerojatno da je i sam Aristotel htio upravo na to upozoriti da je svako „stanje" tek usljedak stanovitog „imanja" i „držanja" (usp. uz 449b25 i 451al5-16. a kao dru­ gog. D. ako pak drugo. ako duša njime to opaža ukoliko jest po sebi. i z b o g otvrdlosti onoga što prihvaća podra­ žaj. Δ. opažajući. te se m o ž e motriti i kao slika i kao prilika nečega. Ross i u komentaru uz De anima (str. 294 295 . Isto to prihvaća bez dvoumljenja i W. jedni z b o g rastenja. takvih postavki više ne susrećemo. o d n o s n o o n o m e čime o p a ž a m o vrijeme. Rossa ("the having") razumijevajući i prevodeći ovdje riječ έξις ne kao gore naprosto sa „stanje". a prvo. jer u tijeku su. d o k drugima zbog sasušenosti. čini se da pridolazi nešto poput misli ili predodžbe. kao što se zbilo Antiferonu Orejcu i drugim ekstaticima: naime ο p r e d o d ž b a m a zbore kao da su se do­ godile i kao da ih se sjećaju. Stoga također onima koji su u m n o g o m e gibanju. a ne kao po sebi. da li se to događa po t o m e da s m o bili opažali. kako. 1022b4-14). kao da je tek prilika. u čemu se može osloniti na dio rukopisa. j e d n o je oboje od toga.. Ross pak predlaže da se θεώρημα zadrži te je tumači kao „the direct. Slično i W. I z b o g toga ponekad ne z n a m o kad n a m u duši nastanu takva gibanja od prijašnjega opažanja. na Temistija i na stari latinski prijevod. a drugi z b o g opadanja. te se. kao o n o t a m o . G.

K a d netko naime po prvi put ili uči ili doživljava. objašnjavajući dalje da je to „zbog toga što da bi se prisjetio moraš se sjetiti nečega povezanog sa stvari koje se hoćeš prisjetiti". Ross. No događa se da smo više naviknuti o n i m gibanjem kojim se jedanput gibamo. pozivajući se na De sensu. A prisjećanju 1 8 se stječe to da ga prati i p a m ć e n j e . Dalje. te od sličnog. Vrlo teško razumljiva rečenica. mislim na praćenje slijeda. Stoga i nešto. Jer prisjećanje nije ni p o n o v n o stje­ canje ni stjecanje pamćenja. [tek] tad jest pamćenje. Rossom:. jasno da kad god se bude gibano onim. I kad se dakle tko hoće prisjetiti. Najčešće pak nakon što uslijede m n o g a druga gibanja koja s m o spominjali. Ali kad se p o n o v o stekne znanje ili opažaj. tad će činiti o v o : tražit će dohva­ ćanje početka gibanja. nego drugim kojim češće. Ponajprije pritom treba posta­ viti kao važeće o n o istinito što je kazano u raspravama posveće­ n i m p o s e b n i m p r o b l e m i m a 1 5 . o n a pak slabo u r e đ e n a 2 2 pamte se teško. 18. sve d o k ne b u d e m o gibani onim koje je o b i č n o dolazilo nakon onoga [koje t r a ž i m o ] . jer kako se odnose stvari j e d n e spram drugih. Prevodimo ovdje έξις s G. Ove riječi shvaćaju svi komentatori kao da označuju trenutak vreme­ na. o v o poslije onoga. gibamo se n e k i m prijašnjim gi­ banjima. Na taj se dakle način traži. 426bl6. Ross pak smatraju daje tu riječ ο organu u kojemu je sjedište primarne osjetilnosti. tad. Rossom ούτος veže s ζητοΰντες. Većina rukopisa ima φαύλα. a neka su ujedno s njima. III. a i ne tražeći na taj n a č i n 2 0 pri­ sjeća se. tako i gibanja. R. Spengel. dok. Prisjećanje se dakle Za značenje riječi επιχειρηματικούς λόγοις oslanjamo se na Temistija (Paraphrases Aristotelis. T a k o da ne nastaje u n u t r a zajedno s unutra nastajućim doživljajem. usprkos Freudenthalovu neslaganju. videći to j e d n o m . Prisjećanja se zbivaju kad se po naravi sluči da j e d n o gibanje nastane već n a k o n ovoga tu drugog. D. jer pamti se sad o n o što se vidjelo ili doživjelo prije. G. II. tad nastaje i o n o gibanje. kako primjećuje G. kao naprimjer matematički poučci. R. 241. Τ. koji pridjev smatra istoznačnim s προβληματικοϊς. Kad god se dakle prisjećamo. Ross i W. T. ili suprotnog. T. niti ga ispočetka stječe. o n o m e tko doživljava o d m a h već u n u t r a pribivaju doživljaj i znanje. bolje p a m t i m o no drugo koje češće viđamo. tako da je maleno to što preostaje da bi bilo gibano nakon onoga. Mihael Efeški čitao je τω δέ μνημο­ νεύειν συμβαίνει και μνήμην άκολοϋθειν. ili o n o čega imanje s m o tad nazvali pamćenjem. R. 431al9. a ne pamti se sada o n o što se sad doživljava.II. a na neki nije. Neuhauser. v e ć na neki način jest. R. Jasno je naime da je za to isti način. tad ne stječe p o n o v o nikakvo pamćenje (jer nikakvo nije prije toga prošlo). to je i tada je neko prisjećanje na ta rečena. što uzimamo za osnovu pri­ jevoda.inexact" upućuje na Tukidida. ili srodnog. dok Temistije i Mihael Efeški čitaju φαύλως και χαλεπώς. već samo onih blizih. Kad unutra nasta­ 16 ne stanje i doživljaj. Slijedimo Gesnera razumijevajući μνημονεύειν kao άναμιμνήσκεσθοα. kad god nakon drugog gibanja uslijedi i o n o . no promjena je nepotrebna ako se s Temistijem i G. ovdje je napisano μεμνήμεθα gdje je trebalo stajati άναμιμνησκόμεθα. bit će se i ovim gibano. VI. č i m je po prvi put unutra nastalo o n o m e nerazdjeljivom i krajnjem 1 7 . Temistije parafrazira tekst naprosto ovako: „Pamćenje je po nužnosti praćeno prisjeća­ njem". nego o n o u početku opažano ili doživljavano. koje se je prije imalo. Ostaje j o š reći ο prisjećanju. ili sadrže dio njih. kao i već Bekker čita kao δ' δμος. Navikom naime slijede gibanja j e d n a druga. ili od nečega drugog.. n a k o n kojega će biti o n o . ako treba znanjem nazivati stanje ili doživljaj (a ništa ne priječi u z g r e d n o se i prisjećati nekih od o n i h koja z n a m o ) . s druge strane. D o b r o se pamte o n a koja sadrže neki poredak. Dva puta n a i m e m o ž e onaj isti isto naučiti i pronaći.. T. Očito zabunom samog Aristotela. T. Riječi δ' ούτος Freudenthal. Zato prisjećanja najbrže i najbolje nastaju iz početka. 7). bit će se giban o n a k o kako to naj­ češće biva. ed.a disposition to remember". G. tako da o n a ranije pribivajuća p o n o v o u n u t r a nastaju. bez prethodnoga tra­ ženja ili prisjećanja. 7 i na De anima. 296 297 . s j e d n e strane. 1 9 Niti su pak ta naprosto. m o r a od toga razlikovati. nego navikom. Ross za značenje φαύλος u smislu . Prisjećanje nastaje z b o g toga jer su neka gibanja ista [s o n i m a koja tražimo]. A ako iz nužnosti. A ne treba tražiti kako bismo se prisje­ tili 2 1 onih udaljenih. Zato i pratimo slijed misleći od o n o g a sad. Nadalje je očito da se ne pamti o n a kojih se sad prisjeća. te prisjećanje biva iz j a č e g unutrašnjeg počela no što je o n o iz kojega se uči. A k o pak ne iz nužnosti. R. pamćenje po sebi ne pribiva prije no što b u d e ovremenjeno.

W. u t o m e je da se polazeći od istoga početka m o ž e biti giban k više njih. a po­ nekad ne. a osobito kad se nekako biva od t a m o na sebe odv r a ć e n 2 9 . R. D. T a k o naprimjer ako bi tko mislio ona kojih su [oznake] A B C D E F G H . Temistije i Mihael Efeški razumijevaju ovdje τό καθόλου kao u osnovi istoznačno s onim ώς επί τό πολύ. A k o se ne bi kod o n o g a A sjetio. A kad ne može. Prisjećanje dakle biva na taj način. kako su određena naprimjer u Aristotelovoj Retorici I. samo bila nepotrebno ponovljena upravo iskazana misao..I prisjećanje se od p o n o v n o g a učenja razlikuje time što na neki način m o ž e od sebe samog biti gibano k o n o m e što slijedi za p o č e t k o m . sjećamo se doduše slič­ noga. W. Ross smatra najboljim pret­ postaviti da je παλαιοϋ zapravo predajom iskvareno originalno πολλοϋ. Stoga se b r z o prisjećamo o n o g a na što višekratno 2 7 p o ­ mišljamo. kao od mlijeka k bijelom. i k o n o m D i k o n o m F. ili mjerom ili neod­ ređeno. Stoga se ponekad čini da se pri­ sjeća polazeći od općih mjesta 2 4 .jer m o ž e misliti čak i nebića -. kako je re­ čeno. Rossa: εάν ούν δι' ά πάλαι ού κινηθή. tra­ ži li o n o G ili H. Ross pristaje uz Beareovu konjekciju τι namjesto τε. A neka bude n e š t o 3 0 čime luči o n o više i manje [kod vre­ m e n a ] . sjetit će se došavši k o n o m F. međutim. već prije da jest po mogućnosti.when something attracts the mind from that direction tovvards self". Ross. a odatle se m o ž e kretati k obima. Cook Wilson je namjesto ένεργείςι ovdje konjicirao συνήθεια. I na taj način uvijek. R. tako je to i d j e l a t n o š ć u . T. sjetit će se kod o n o g E. εάν ούν μή διά παλαιοϋ κινήται. ili neće uopće nikako niotkuda. No tekst daje takav smisao i bez promjene. te čita έάν ούν διά πολλοΰ κινηθι] i prevodi u smislu „ako se gibanje događa dugo nakon početnog doživljaja". R. Dio rukopisa i Temistije imaju δύναμιν namjesto δυνάμει. Ross se za tumačenje riječi πάλαι u smislu„lately" poziva na Bonitzov Index. ići će k o n o m D. W. R. D. tad više ne pamti. A uzrok toga da se. Kao što je po naravi ovo neko zajedno s o v i m 28 n e k i m . te od njega k vlažnosti. no tražeći može. Čitamo s Hettom i svim izdavačima osim Biehla i G. T. 559al9. A k o pak ne. a to je da se bude p o k r e n u t o od sebe i od gibanja koja ima. T. koji umjesto ά πολλάκις čitaju πολλάκις ά. U z r o k je da se brzo napreduje od jednoga k drugome. Jer o n a velika i udaljena ne misli time da tamo pruža razum. jer ako ne prije. A ako ne traži neko od tih. Hett i svi izdavači osim Biehla imaju tu. Cesto se pak netko upravo sad ne m o ž e prisjetiti. dajući zatim rečenici ovakav smisao:. a od bijeloga k zraku. D. j o š više je tako u onima po navici. Jer pamćenje je to da je o n o gibajuće m o g u ć n o š ć u 2 3 unutra. A najvažnije je da treba spoznati vrijeme. Rossa. ako tragamo za tim d o b o m . kako ispravno napominje G. n e g o razmjerno Prihvaćamo tekst G. što bi i prema G. ali samo o n o pogrešno izgovaramo. Ovim neodređenim τι naznačuje Aristotel u pravilu „zajedničko osje­ tilo" ili pak njegovo tjelesno sjedište. slijedeći većinu rukopisa. Freudenthal prihvaća takav tekst. W. o n o v i š e k r a t n o p a k tvori na­ rav. A budući da u o n i m a po naravi biva i o n o protiv naravi i po slučaju. naprimjer od C k o n o m F ili k o n o m D. kojima narav dakako ne pribiva na j e d n a k način. od čega se prisjeti na jesen. što se izgleda može pri­ hvatiti. Prihvaćamo prijedlog Christov da se namjesto άφελκί] čita άφέλκηται. kao što neki kažu za vid . D. polazeći od istoga ponekad sjećamo. dok ne pokrenu takvo gibanje kojim je praćena stvar." άπό τοπών u smislu loci communes. te pronalazi. R. T. 1358al2. T a k o da se biva katkad kretano i ta­ mo i drukčije. čime bi. Vlastiti prijevod W. jer navika je doista p o p u t na­ ravi. T. A k o se dakle ne giba na taj upravo rečeni način. Zato i kad se treba sjetiti imena. 2 6 gibat će se k o n o m e naviknutijem. čime on opravdava svoju emendaciju τω ένεϊναι namje­ sto τό ένεϊναι. Ross smatra Wilsonov prijedlog „atraktivnom emendacijom". no ispušta­ jući μή. slijedeći Siebecka. D. na taj način značenje onoga τό ostaje potpuno neutralizi­ rano. Izgleda doista u o p ć e 2 5 da je početak u svemu o n o srednje. Rossu učinilo smisao „glatkijim". Rossa ovoga spornog mjesta glasi:„For to remember is to have the power that sets the moving going. stoje manje vjerojatna lekcija. G. tad je razložno da ih luči kao i veličine. Ross navodi Havduckovu primjedbu da je nemoguće reći daje pamćenje postojanje mogućnosti. već p o m o ć u drugoga. A treba dohvatiti početak. To se pak dešava onima koji započinju m n o g o toga. premda. sjetit će se kad do toga dođe. no ipak mu se čini da je prihvaćeni tekst u redu. 298 299 .

Smisao s G. Ne vidimo razloga uklanjati ώσπερ ispred άνάλογον. prema čemu prevodi­ mo. j e d n a k o misli BE. Prilično lako rješava problem W. Sto onda? Odgovor se ne da jednoznačno izlučiti iz teksta. da li misli njih 32 ili o n a manja? N a i m e sva o n a unutra manja su. 452al0. N a i m e u n j e m u 3 1 jesu slični likovi i gi­ banja. poput G. R. T. što biva naj­ više kod melanholika. tada je sjećanjem u djelatnosti. A to pribiva onima kojima i o n o procjenjujuće. prema kojima se neka konkretna stvar uopće može zboriti nekim određenim tim? Vjerojatnijim držimo ovo drugo. kad se kolikoća o n o g a kad ne spozna mjerom. A m o ž d a treba smatrati da kao 33 što u n j e m u i m a i nešto drugo srazmjerno odgovarajuće vidovi­ 34 m a . D. npr.. Naprimjer. T. Ali pamti ga se i ako to nije mjerom. Da nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju. Zašto dakle tvori radije CD nego F G ? Ili je to zato j e r kao što se AC odnosi p r e m a A B . W. Iskaz se ne odnosi na inteligibilne forme koje um izlučuje iz senzibilnih. Njih naime predodžbe ponajviše pokreću. Kako treba ovdje razumjeti εϊδη? Da li samo u smislu geometrijskih likova. tako da ima i rastojanjima. no G. značiti gibanje. no umjesto HI misli K L . dakle ne može ponovo.completely under control"." ako kretanje stvari nastane odijeljeno od kretanja vremena. Rossom: . Rossa. D. boja. d o k u prisjećanju nijedno tako reći od spoznavajućih živih. Naime. R. Da je doživljaj nešto tjelesno. ako giba AB B E . premda bi „rastojanja" u kontekstu mogla sugerirati i prvu soluciju. No kad je u djelatnosti sjećanjem. ili o n o bez ovoga. taj zaključuje da je prije vidio. budući da smisao po svemu sudeći zahtijeva „sense of returning". R. onaj tko se prisjeća. Ross čitah su ovdje σωματικών τι πάθος. koje imaju neki od rukopisa i Mihael Efeški. Temistije te skoro svi izdavači uključivši Hetta čitaju ovdje έπέλθη. čak i ako silno naprežu razum. 3 5 te da je prisjećanje traženje predodžbe u takovome. kao što o n i m a koji bacaju koplje nije više u vlasti zaustaviti ga. a drugi put i mjerom. 452al5. kad misli o n a veća. kao što s u srazm j e r n o odgovarajuća o n i m a izvan. sve d o k p o n o v o ne d o đ e 3 7 o n o traženo i ne smiri gi­ banje. Ross σωματικόν τό πάθος. Sorabji je znatno određeniji: „Forme u pitanju jesu takozvane osjetilne forme. ne videći načina kako da se te riječi zadovoljavajuće protumače. kako smatraju neki interpreti. U grčkome muški ih srednji rod: αύτώ. T. T a s e naime odnose kao F A p r e m a BA. te stavlja u zagrade riječi και τά έκτος. Rossa. niti to koji od tumača pokušava. N a i m e ništa ne priječi da netko b u d e obm a n u t i da mu se čini da se sjeća. Stoga se i strasti i strahovi. T. Ali Malo je vjerojatan stav G. A u z r o k da prisjećanje nije u njihovoj vlasti 3 6 je taj da.odgovarajućim gibanjem. Rossa da se riječ έναϋττ) odnosi na διάνοια. Mihael Efeški. A najuznemireniji su oni kojima se slučuje da im vlažnost pri­ biva o k o sjedišta osjetilnosti. D. već i time da u pamćenju imaju udjela i m n o g a od ostalih živih. a Hett σωματικόν τι τό πάθος. Ross: za njega su one naprosto „objects of perception". kao naprimjer da se pred tri dana to i to učinilo. Uobi­ čajeno je pak govoriti da se doduše pamti. u č e m u jest doživljaj. R. tako se odnosi Η p r e m a I? Ta dakle ujedno giba. Ross zadržava namjesto ώσπερ čitanje και. nego nije m o g u ć e da mu o s t a n e prikriveno da se sjeća. a ne čini. rečeno je u o n o m e pređašnjem. D. tako i onaj koji se prisjeća i traga uzgibava nešto tjelesno. Biehl i G. A a k o h o ć e misliti F G . „doživljaj je ono tjelesno". ali da se ne zna kada. stari komentatori te svi raniji izdavači i u novije vrijeme W. kad se j e d n o m pokrenu. A prisjećanje se od pamćenja razli­ kuje ne samo glede vremena. tad ne umišlja. ili doživio nešto takvoga. znak toga je uznemirenost kod nekih kad se ne m o g u prisjetiti. A ako to umišlja. tad se ne sjeća. jer i procjenjivanje je neki zaključak. ne Većina rukopisa. dakle „neki tjelesni doživljaj". tvori C D . R. kako bi izgledalo prema hrvatskome prijevodu. ili pak u općenitom i strogo ontologijskom Aristotelovu smislu unutrašnjih vidova. A pamćenje vremena je dvostruko: j e d n o m ga se naime ne pamti mjerom. K a d a dakle kretanje stvari nastaje ujedno kad i kretanje vre­ m e n a . 300 301 . oblik i veličina opažanih objekata. Slažemo se s prirodnijim rješenjem W. osim čovjeka. tad umišlja da se sjeća. To naime bijaše samo sjećanje. U z r o k je to da je pri­ sjećanje kao neki zaključak. ili čuo. Najvjerojatnije je ipak da Aristotel i tu misli na „prvo i zajedničko osjetilo" odnosno njegov organ. koji smatra da ono „obscures the sense". d o k se ništa manje prisjećaju i onda kad to više ne pokušavaju. Ross opravdano traži povratak na čitanje rukopisa έπανέλθη. p r e m d a se ne sjeća. j e r srazmjerno su odgovarajući AC i C D . T. Naime ne zaustavlja se lako kad je uzgibana. koji je vezuje uz „gibanje" u istoj rečenici. Č i m e će dakle razlikovati. i to je poput nekog traženja.

R. baš kao kad u b u d n o m e stanju nešto opažamo: n a i m e ο o n o m e što o p a ž a m o često nešto i razmišljamo. M C M L X X V Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. ni istinito ni lažno. S. Čitamo s Biehlom. Sorabji. L o n d o n . Oni pak posve mladi i j a k o stari teško se sjećaju zbog gibanja. Jer od svega o n o g a u nama jedino njima spoznajemo nešto. A oni koji imaju velik gornji dio tijela i patuljci teže se pri­ sjećaju nego oni t o m e suprotni. Ovi drugi su naime u s n a ž n o m opadanju. Ne čitamo ώστε. te ο prisjećanju. London. d o k su zasebni [osjeti] poput boje. Većina rukopisa ima na početku rečenice εί δή. A uz to. A ako je upotreba vida gledanje 1 . Ross (dalje: Ross) konjicira ει δ' ή.to je j a s n o 2 da ne o p a ž a m o ništa 3 u spavanjima. Slijedimo Gallopa i van der Eijka započinjući apodozu s δήλον. veličine i gibanja. T a k o i u snovima pored o n o g a što se pojavljuje p o n e k a d pomišljamo [nešto] drugo. Mugnierom i Hettom εί δέ. sve pak što ima zatvorene oči i spava nije u m o g u ć n o s t i gledati. on Memory. Parva Naturalia. a j e d n a k o tako i kod ostaloga: . sluha slušanje. i koji to neće. 458b8. T. i u o p ć e osje­ tila opažanje. 1955. Parva naturalia. te da li taj doživljaj pripada [dijelu. Ο snovima Izvornik: Π Ε Ρ Ι Ε Ν Υ Π Ν Ι Ω Ν . I nalik je to stanje onim imenima. već se rastresaju i ne napreduju smireno u prisjećanju. te ostalih takvih. s Hettom. Ross. 302 303 . ipak nadolazi opet pjevati ili govoriti. a ništa od toga ne m o ž e mnijenje ustvrditi bez osjeta. On breath. Izgleda n a m naime da o n o što se približava gledamo j e d n a k o kao čovjeka i kao bijelo. kad se nešto od toga pretjerano nalazi na ustima. 1906 (Pretisak: New York. W. krećući se istim smjerom. pjesmama i govorima. Heet ( T h e L o e b Classical Library 288). kako ima većina rukopisa. okusa. Osim toga. i to najprije kojemu od o n i h duše se pojavljuje. Vol. 1973). što jest i kako nastaje i z b o g kojeg uzroka. 1972. j e r san j a m a č n o ne o p a ž a m o osjetilom. i ne m o g u u početku zadržati kretanja. U snovima se pak duši događa da to čini. nego i da je bijelo. With an English Translation by W. Oxford. o d n o s n o moći duše] kojom se m o ž e misliti ili onoj kojom se m o ž e osjećati. N a k o n toga valja istražiti ο snu. ili lijepo. j e r imaju velik teret na o n o m e osjetilnom. D. zvuka. Cambridge. djeca su pa­ tuljasta d o k ne uznapreduju u dobi. koja im je narav i kojima od onih duše pamte o n a živa. Ο pamćenju dakle i sjećanju. a oni prvi u rastenju. De sensu and De memoria. a zajednički su osjeti p o p u t lika. Richard. Važniji korišteni komentari: Aristotle. A to će se n e k o m e pokazati upravi li p o z o r n o s t i pokuša se sjetiti čim ustane. Aristotle. VIII: On the Soul.zaustavljaju niti kad su p o n o v o protivno gibani. već se t o m e su­ protstavljaju. Sivvekom i Biehlom. uz san još i nešto drugo pomišljamo. Ali zacijelo niti mnijenjem. U: Aristotle in twenty-three Volumes. Aristotle. Text and Translation with Introduction and Commentarv by G. neki rukopisi ή δέ. Svi izdavači prihvaćaju Sivvekovo čitanje ουδέν namjesto ούδ' έν. A Revised Text with Introduction and Commentarv by Sir David Ross. Naime i onima koji su prestali. rečeno je. što slijedi Gallop. Jer ne k a ž e m o samo da je o n o što se približava čovjek ili konj. budući da ne­ dostaje u gotovo svim rukopisima.

niti sluša. to valja istražiti. premda nedostaje u većini rukopsa. drugi. Pokretač je naime uzgibao neki dio zraka. Teško je razumljivo što znači ovdje riječ αρχή. pokrenut. svejedno se sunce čini s t o p u velikim. Naime često im se d o g a đ a da namjesto prikaze pred oči postavljaju nešto 6 d r u g o uz san. i o n i m a koji znaju kako je s time. no [ipak] ne tako kao što [podražuje] b u d n o g a ? I da j e d n o m mnijenje ustvrđuje da je o n o g l e d a n o 7 lažno. Ali bila [ m o ć ] duše koja m o ž e uobražavati o n o isto s o n o m [moći] koja m o ž e osjećati ili p a k od nje različita. Jedna je mogućnost da se. Drukčije Beare. niti u o p ć e opaža. ranije spomenuto stanje spavanja. da o n i m istim č i m e se i b u d n i u b o l e s t i m a varamo. nego i kad p r o đ u . s Gallopom i van der Eijkom. usprkos neobičnosti takva poretka riječi. ali nije istina da osjetilo ništa ne doživljava. s j e d n e strane. Van der Eijk: „bis zum Moment. gdje je prije bilo za očekivati neku oznaku za konac i završetak. kako u zraku tako i u tekućinama. Siwek: . Prihvaćamo τό όρώμενον. uzima kao jedinstveni objekt od τίθεσθαι. mogli bismo ponajbolje razmo­ triti iz o n o g a što se zbiva k o d spavanja. p o p u t onih koji mniju da p r e m a uputama umijeća pamćenja postavljaju zadatke 5 .a given list of subjects" (Beare). φάντασμα poveže s άλλο τι. kako smo mi preveli s većinom prevoditelja. Tako se (1) αρχή shvaća kao ishodišna točka kretanja. tako da je n u ž n o Razumijemo kao subjekt uz rjv. mogućnost čega nazna­ čuje i van der Eijk.D o i s t a su neki i vidjeli takve 4 snove. Vrlo teška i različito tumačena rečenica.. in dem sie halten". ništa manje se to ne zbiva bez t o g a da se nešto gleda i opaža. ako je i spavanje to. Riječi τά παραβαλλόμενα tumače se dvojako: ili kao prikaze u snu naprosto. A budući da s m o u raspravama ο duši govorili ο uobrazilji. te slijedi pojavu? Pri interpretaciji je sporno da li se zamjenica τοιαύτα odnosi na ono prethodno rečeno. koji obje te riječi zajedno. a svaki od tih [doživljaja] da doduše nekako kao k o d o n o g a b u d n o g podražuje osjetilo. N a i m e o n o što biva zagrijavano od onoga toplog grije o n o što mu je blizu i to onda predaju dalje sve do p o č e t k a 1 0 . Jer i kod premještajućih gibanje je i o n d a kad ih onaj koji je p o k r e n u o više ne dotiče. a ovaj opet. kako čini van der Eijk. što bi dakle u našem prijevodu zahtijevalo uklanjanje zareza. cirku- 304 305 . II. bilo da nastaje naprosto bilo na neki poseban način -. Jer p o ­ g r e š n o viđenje i p o g r e š n o čujenje [događa se] o n o m e tko nešto stvarno gleda i sluša.. ili. Jer nije tako da spavanje pribiva n e k o m od živih. Prevodimo potencirajući smisao ovog drugog shvaćanja. Čini se naime da je slično zbivanje kod tih kao i kod onih koja se kreću premještanjem. v e ć m o ž e i vid nešto doživljavati i ostala osjetila. o n o koje m o ž e uobražavati isto s o n i m koje m o ž e osjećati. Ali kako onda. A kao ishodište je postavljeno to da u snu ništa ne gleda. Ali niti m o ć i opažanja naprosto. da je stanje m o ć i koja m o ž e osjećati.usque ad locum. bez obzira na njihovu udaljenost u rečenici. Da li je dakle istina doduše da ništa ne gleda. ili pak neposredno na rečenicu koja slijedi i počinje s „poput". ne m e đ u t i m to što smatra [da gleda i sluša]. N e k a b u d e kao ishodište postavljeno o n o što i inače jest očito. Sto je san i kako nastaje. nego istome. u smislu „bilo bi moguće": . kao što je to k o d o n i h budnih. Bjelodano je dakle da o n o što nazivamo sanjanjem nije stanje o n e [moći] koja m o ž e mnjeti. I na taj se način zacijelo. koje u svojim izdanjima imaju Siwek i Drossaart Lulofs. to je očito da je sanjanje stvar m o ć i koja osjeća. sve d o k ne stanu. Jer tad bi to [sanjanje] b i l o 8 gledanje i slušanje naprosto. ali je. A j a s n o je ο svemu t o m e b a r e m toliko. a d r u g o m sanjanje. a drugi se put pak suzdržava.for then it would be possible [when asleep] to hear and to see in the simple sense". te da o n o što pomišljamo m n i m o mnijenjem. Jer o n a osjetiva shodna svakome pojedinom osjetilu tvore u nama osjet. A i zdravima. niti pak one koja promišlja. Postoji više pokušaja raz­ jašnjenja. a podražaj nastao od njih ne pribiva osjetilima samo dok su osjeti djelatni. ono biti uobrazljivome i osje­ tljivome različito. i na koji način. s druge strane. Riječi εις τον τόπον prevodimo u rijetkome značenju „namjesto". No vjerojatnijim nam izgleda rješenje Gallopovo. i jest. da isto to i u snu tvori to stanje. T a k o da je j a s n o da mje san sve o n o što se pojav­ ljuje u spavanju. ali nje ukoliko je uobrazljiva. inquo quiescunt". kao „suggested subjects" (Hett) odnosno . A j e d n a k o valja to pretpostaviti kod preinaka. što je znatno uvjerljivije.. pri čemu je onda implicirano da Aristotel ovdje misli na kružno. 9 tvori gibanje. uobrazilja je pak gibanje koje nastaje uslijed osjeta koji je p r e m a djelatnosti. a san je izgleda neka prikaza prikazu u snu naime z o v e m o snom. koji fjv shvaća potencijal­ no.

458a27). ut ab omnibus. jer se opis očito odnosi na tjelesni or­ gan. it appears. 1 3 A postaju i gluhi od silnih zvukova. lociranim u srce. i od larno kretanje. kao naprimjer sa sunca u mrak: događa se da ništa ne vidimo. te se može uvjetno prihvatiti kao dje­ lomično razjašnjenje. kad žene koje su dobile mjesečnicu gledaju u ogledalo. Dvojbeno je prije svega treba li u istom retku čitati και αύτοϋ ili pak καν καθ' αύτό(ν). nakon što smo gledali sunce." Hett zadržava i αί i γάρ.e. i γάρ na njenom kraju. a i po naravi uz dativ μεταβάλλουσιν potrebno primišljati nešto poput „prati ih takvo stanje". onda je lakše. 459b20.. kao i Hett. and in the end-organ"). u istome stanju kao bilo koji drugi dio.e. premda ga imaju svi rukopisi osim jednoga. ili nešto drugo blistavo. zastupano ponajprije od van der Eijka. kako s m o rekli. bila to bijela ili zelena. kad je mjesečnica. i t o m e slično. i u dubini i na površini. 1384b7. praesertim ocissime labentibus. especiallv when they flow very rapidly. would give scope for careful study and investigation. dok ne dospije u crnu boju te nestane. wirklich Proble­ me haben konnte. pa­ rafrazira cjelinu ovako: „Aristotel ovdje dakle kaže da bi bilo zamislivo i jedno zasebno istraživanje fenomena koji se ovdje obraduje te da bi se pri tome moglo naići na mnoge probleme. Na koncu. U z r o k je pak. dakle u funkciji ο kojoj je razloženo i u ovome spisu i u njemu prethodećem. De somno (457b2. Slijedimo Bearea u odluci za drugu soluciju: „then. a ako je staro. N a i m e u j a k o čistim ogledalima. A ujedno je iz toga očito da vid kao što nešto podnosi tako i čini. te prevodi: „The same persistence of vision occurs when we turn our gaze from moving objects ." Sami prevodimo prema drugoj spomenutoj verziji originalnog teksta. a „površina" pojedine osjetne organe (npr. sensus perstant. 459b26. premda ga ima većina rukopisa..Quin etiam si qui obtutus ab hisce quae moventur. alio transferant. both in their deeper and in their more superficial parts"). odnosi na neposredno ranije re­ čena „zbivanja". a subject which. A da osjetila brzo osjećaju i male razlike. kako je riječ inače isklju­ čivo upotrebljavana u ovoj maloj raspravi. A i ako dugo v r e m e n a gledamo jednu boju. nalazi se u njoj (3) oznaka za ishodište i princip kruženja topline uslijed uzimanja hrane. Dilema je u interpreta odnosi li se ta riječ na vrijeme prije ili poslije zatvaranja očiju. sve na što zatim prebacimo pogled čini se takvim. Izgle­ da da je najbolje s van der Eijkom ispustiti cd na početku rečeni­ ce. Rečenica oko čijeg teksta i tumačenja vlada veliko razilaženje. Ili (1) u tome smislu da „dubina" znači srce. Ovo posljednje shvaćanje. ima tu relativnu prednost što povezuje elemente obih ostalih. Ili ga se (2) poistovjećuje s početkom. Stoga doživljaj jest ne samo u o n i m osjetilima koja [upravo] osjećaju. znak je toga o n o što biva kod ogledala. Zadrži li se γάρ. nego i u onima koja su 11 prestala. taj da vid ne samo da nešto podnosi od zraka.. zatvorimo oči. . Gallop. nastaje po površini ogledala kao krva­ va maglica te. 1405b33. Van der Eijk. A očito je [to] kad god neprekidno nešto osjećamo. . naprimjer s rijeka .. even considered by itself. both in the central organ of sense." No i drugu varijantu teksta ne smatra on neprihvatljivom. Razložno je dakle da su oči. što je oboje rukopisno predano." Gallop stavlja γάρ u nedoumici u zagrade. budući da je i osjet prema djelatnosti neka preinaka. παρατηρεΐν znači ovdje što i u Rhet. zato jer u očima j o š traje gibanje uzrokovano svjetlom." Van der Eijk je mišljenja da je Aristotel ovdje previdom napisao „vid" (όψις). Siwek: ..". A i o n i m a koji prebacuju [pogled] s onih koja se gibaju. onima koji obrate p o z o r n o s t 1 2 pojavit će se u o n o m e pravcu u kojem se de­ šava da vid gleda najprije ta boja. takvu mrlju nije lako očistiti. the heart. g. 306 307 . Ross: . To se sve zasigurno događa baš na taj način. zatim se preinačuje u grimiznu. Beare: . rivers. ako je ogledalo n o v o . ili se pak oboje zajedno odnosilo na pojedinačni organ osjeta (npr. U tom smislu prevodi Bussemaker u Editio Doditiana: . pa zatim opet u purpurnu.ona što miruju čine im se uzgibana.. kao što to čine i ona blistava. Tome bi u prilog govorila i činjenica da je u nastavku ovog pa­ susa riječ isključivo ο očima. čiji prijevod ovoga teškog mjesta sma­ tramo osobito uspjelim: „ " . Siwek.in the sensorv organs. if we watch carefullv. Tako i Tricot. izvo­ rištem osjeta i osjećanja. tad je snažnih mirisa lišeni tog osjeta. koji daje prednost prvoj lekciji. ο čemu bi se i [radi] znanja samog po sebi m o ­ 14 glo ispitivati i besputiti. Ove su se posljednje riječi dosad tumačile na osnovna dva načina. Najvjerojatnije je da se οΰ. bezuglich dessen man.i. dajući sljedeći hipotetički prije­ vod: „Ein Ereignis. auch wenn man ihm als solchem eine konzentrierte Untersuchung vvidmete.da se to događa i u o n o m e čime je osjećanje. ili „zbiva im se takav doživljaj".a ponajviše s onih što najbrže teku .e. misleći ustvari na oko.. nego i čini nešto i giba. Jer i onda kad prenesemo osjet [na nešto drugo] slijedi [onaj isti] doživljaj. tum in corde tum in organo periferico". Ostatak rečenice teško je iz grčkoga teksta razumjeti tako da dade besprijekoran smisao.i. for then objects really at rest appear to be moving. I ako. počelom. Jer i v i d 1 5 pripada onima koja su blistava i koja imaju boju.

a o v o m e da ljubljenoga. ponajprije na De generatione animalium. [naime] da i n a k o n što p r o đ u o n a vanjska osjetiva preostaju osjetbe takve da se m o g u osjetiti. budući da nijedno od rješenja nema ozbiljniji razlog za prednost pred ostalima. čini n e k i m takvim. Znak je toga i to da se των γραμμών συντιθεμέν tumačimo i prevodimo otprilike u smislu kao i Bussemaker: . Mugnier i van der Eijk slijede jedan rukopis koji ima τό κύριον και τά φαντάσματα γίνεσθαι. Kao i van der Eijk dakle shvaćamo τό κύριον kao „ono što u nekom određenom slučaju određuje ο ispravnosti neke predodžbe". daB diese Dinge geschehen. koji je u Aristotela lociran u srce. Siwek. a uz to da se o k o osjeta lako va­ r a m o kad s m o u strastima. razu­ mom. doista kreću u smjeru tih likova. ali tu je (naime ista je narav sjemenja i m j e s e č n i c e ) . Odatle i apstraktnost našeg prijevoda. Jer o n a preuzimaju miris ne samo o n o g a što je u njih stavljeno. Siwekovu i Gallopovu lekciju τό τε κύριον και φ τά φαντάσματα γίνεται. no ako je strast snažnija. a ovaj pak [čini takvom] površinu ogledala. kao što je to očito i iz rečeno­ ga. Više je mogućnosti razumijevanja riječi και κινεΐσθαι προς αυτά. ili (b) da se sami počinju kretati u skladu s tako uobraženim likovima (npr.j e r će o n o čisto najtočnije očitovati o n o što prihvati -. onaj ljubavno nastrojeni u ljubavi. čistoće i glatkosti] prodire i u dubinu i na sve strane. kao sjedištem i organom „zajedničkoga osjeta". S o b z i r o m na istraživanje koje od p o č e t k a v o d i m o . odnosno „zajedničkim" osjetilom. pod pretpostavkom da je izvjesno da se αυτά odnosi na uobražene likove na zidu. ma koliki b i o . Međutim. i to više koliko su Ove od strane Aristotela ovdje tek najkraće naznačene postavke osni­ vaju se na njegovim takozvanim biologijskim raspravama. n e g o i o n o g a stavljenog ili izraslog u blizini posuda. i to onakvim kako mu se s a m o m e zbiva. van der Eijk prevodi: „Der Grund. A u starima se ne zadržava. z b o g čistoće u dubinu. Stoga kad nastane mjesečnica. Većina in­ terpreta sklona ga je poistovjetiti s „općim". Iz toga je dakle očito da gibanje nastaje i od sitnih razlika te da je osjet brz. neki (Tricot. Biehl.dum exigua similitudine permoti lineamenta componunt" i Rolfes: „indem die Linien. d o k z b o g čistoće očituje svaki [dodir]. Ili se pak „kretanje" razumije (2) tako da dotičnim ljudima unutrašnja gibanja strasti i doživljavanja bivaju upravljana tim liko­ vima. da im. A to posvjedočuje i sve o n o što se zbiva o k o vina i pripreme p o m a d a . auf Grund einer kleinen Ahnlichkeit zu den entsprechenden Bildern zusammensetzen". b u d u ć i da je ne­ prekidan. z b o g krvne pomutnje i upale. ranije već Mihael Efeški i Sofonije) nalaze razloge poistovjetiti ga s umom. ako nisu j a k o oboljeli. tad bivaju i prema 18 njima p o k r e n u t i . i njihovo daljnje razjašnjavanje ovdje dakako nije moguće. a osim toga da osjetilo boja ne samo da p o d n o s i n e g o i uzvraća činjenje. 460bl7-18. U prijevodu ostavljamo smisao neodlučen. kraft 308 309 . j e r mrlja ne utonjuje j e d n a k o . različiti u različitima. a i v i n i m a se to isto dešava. Hett izostavlja τε. ne biva ipak j o š prikri­ v e n o da je to laž. preparirano ulje b r z o preuzi­ ma mirise o n o g a najbližeg. kao naprimjer plašljivac u strahu. ist.se slučuju biti p r e p u n e žilica. Ross: „move by reference to them").to je posve izvjesno . n e g o više ostaje na površini. tako da se od n e z n a t n e sličnosti o n o m e čini da vidi neprijatelja. N a i m e . Glede cjelokupne te teškoće čini nam se osobito vrijedno upozorenje van der Eijka da „Aristotel ono na što se τό κύριον zapravo odnosi ostavlja namjerno nespecificiranim. die sie da sehen.. A [zrcalni] metal. te dakle potom i prevesti τό κύριον. te zrak na ogledalu.ima kako u ovome spisu tako i u cjelini Ari­ stotelova nauka ο duši i spoznaji osobito istaknuto mjesto. te koliko su ti više strašću obuzeti toliko im se kod sitnije sličnosti to pričinja. kako ima najveći broj rukopisa. A na isti način i u izljevima gnjeva i u svim p o ž u d a m a svi postaju lako obmanjivi. 1 7 I to ponekad uslijed strasti tako ojača. Ili se „kretanje" shvaća (1) u smislu prostornoga kretanja. n a m a je razlika u očima nevidljiva. što opet pruža dvije mogućnosti. Prihvaćamo Bekkerovu. K a o što se od odjeće najbrže zaprlja o n a najčistija . Zato se i onima koji su u vrućici ponekad pričinjaju životinje na zidovima. naime (a) da se ljudi u vrućici i si. ili im je primiješano. ili barem mnijenjem. tako će i o n o najčistije [očitovati] i najsitnija gibanja. a z b o g glatkoće na sve strane. budući da već na osnovi sitnih sličnosti sastavljaju obrise u j e d n o . 19 U z r o k da se to događa je taj da o n o v r h o v n o ne sudi p u t e m 20 iste one m o ć i k o j o m nastaju prikaze. U z r o k toga p a k da [mrlja] ne nestaje b r z o s novih ogledala je taj da su o n a čista i glatka. što bi svakako zahtijevalo teško i ozbiljno interpretativno utemeljenje. daB das Vermogen. z b o g toga j e r je gladak. najosjetljiviji je na bilo koji dodir . O n a n a i m e z b o g tih [tj. 1 6 Z r a k se pak giba p o d utjecajem očiju.dodir zraka pak treba shvatiti p o p u t trenja te kao n e k o otiranje i brisanje -. jer (kako pokazuju sljedeći primjeri) uloga Onoga odlučujućeg' biva u različitim situacijama igrana od strane različitih faktora". Izuzetno je teško razumjeti. koje . više u tim strastima. neka bu­ de j e d n o postavljeno za ishodište.

z b o g nedjelovanja pojedinačnih osjetila i [njihove] n e m o ­ gućnosti djelatnosti. j e r vrhovniji od opipa jest vid. te sitni bolovi i užici pokraj velikih. u pravilu govori ο τό κύριον. ali ipak ne kažemo da je dva. p o p u t malenih virova koji nasta­ j u 2 6 u rijekama. Van der Eijk drži vjerojatnim. Čitamo s Hettom ομοίως. budući da sam van der Eijk prevodi όμοιας kao „gleichartig" i razjašnjava kao „sebi samome slično". Naime. φαίνονται) ne samo kad su osobe budne. bilo što. Ostupamo od Hettova čitanja διεψεΰσθαι. držimo Hetta." Mi se. no nakon što ti prestanu. premda npr.the starting-point of perception". a ne όμοιας. te da se čak tad v e ć m a pojavljuju. Ed. 10-13) da se radi ο „unutrašnjim gibanjima poput bolova. no često se puta i rastvara­ jući u druge likove z b o g otpora. Prevesti ovdje ή αρχή naprosto kao „počelo". naslada i drugog takvog". bilo da su oni izvedeni iz vanjskih objekata ili pak od uzroka unutar tijela..kako onih izvana tako i onih iz tijela -. strahova. rečenica teška za razumijevanje i nije dosad ni približno suglasno protumačena. time što djeluju osjetila i razum. spuštaju se k izvorištu osjeta te postaju vidljiva 25 kad se zaustavi n e m i r . smatrajući očigledno da Aristotel dnevnu iz­ loženost vanjskim osjetima i doživljajima ovdje označava nekakvim svakodnevnim nemirom. čita ένυπάρχουσιν i αισθήσεων te prevodi: „Iz toga je očito da se gibanja osnovana na osjetima. Gallop. Gallop: . Van der Eijk prevodi s „Prinzip der Wahrnehmung". međutim. osobito još stoga što se u gornjoj bilješci navedenom razi­ laženju rukopisne predaje pridružuje još jedno. tako svako pojedino gibanje nastaje neprekid­ no. što je više nego teško prihvatiti.sunce prikazuje stopu velikim. samo ako se jednakim načinom giba kao i pod utjecajem osjetivoga. neredom i zbrkom. ili da uopće ima neku takvu. van der Eijk smatra da prva „iz sadržajnih razloga zaslužuje prednost". Što ovdje uopće znači ή ταραχή? Siwek prevodi s „perturbatio" i obja­ šnjava to kao „propria status vigiliae". „načelo". dessen das Entscheidende urteilt. pojavljuju (['present themselves']. Općenito je. kao što je to malena vatra pokraj velike. Beare: „The ground of such flaše judgements is. koju smo prihvatili. 1903 /Commentaria in Aristotelem Graeca XXII 1/ 68. dok je zapravo riječ ο lažnosti samih prikaza po sebi. isplivavaju i ti sitni.the starting-point of sensation". Prihva­ ćamo drugu lekciju s Hettom i Gallopom. međutim. potisnuta. nego i onda kad nastane to stanje koje nazivamo snom. Berlin. slijedeći Bywatera i Rossa. III. nego također kad ta afekcija koja se naziva snom padne na njih. postoje tri či­ tanja iste riječi u 460b30: (1) ένυπαρχουσών. prihvaćajući njegovu argumentaciju da bi forma perfekta διεψεΰσθαι sugerirala kako je riječ ο lažnoj prosudbi prikaza (tako npr.. P. sma­ trajući {In Aristotelis Parva Naturalia commentarium. Iz toga svega je zacijelo očito da ne samo onima budnima pribivaju gibanja nastala od o p a z b i 2 2 . 310 311 . I ukrštanjem prstiju j e d n o se prikazuje kao dva. ali naznačuje i druge moguć­ nosti: „Ursprung" ili „Zentrum" (Rolfes ima na svim mjestima „Zentralsinn").. Wendland. kako ima većina rukopisa. nije pozi­ tivno izrečeno da „ono prosudujuće" jest neka zasebna moć. tad bismo i prosudili da je j e d n o dva. kraft dessen die Erscheinungen entstehen. za razliku od ovakvog čitanja. da je tu riječ ο „smutnji i nemiru koji še stvaraju na početku spavanja uslijed tjelesnog rasprostiranja hrane"."). što preuzimaju i gotovo svi izda­ vači. te bivaju nevidljiva. Hett: . „princip" čini se neprimjerenim specifičnosti tematike i osobitom fiziologijskom vi­ dokrugu u kojem se ova konkretna razmatranja kreću. često puta doduše j e d n a k o 2 7 . Smisao. nicht dasselbe ist wie das Vermogen. j e r nastaje tijek topline unatrag od onih vani 24 prema unutra." Takvim se dakle čitanjem izričito razdvajaju dvije zasebne moći. Većina rukopisa ima αισθημάτων. koji u skladu s većinom rukopisa i nemalog broja izdavača zadržava i ένυπαρχουσών i αισθημάτων. A treba pretpostaviti da. te slijedimo van der Eijka u lekciji διαψεύδεσθαι manjeg dijela ruko­ pisa i Sofonija. 21 U z r o k pak o b m a n u t o s t i je taj da nam se neko. (2) ύπαρχουσών te (3) ένυπάρχουσιν. I tekst i pravo značenje rečenice u cjelini sporni su i vrlo različito tumačeni. Sofonije i manji broj rukopisa imaju αισθήσεων. A mislim kao naprimjer što se zemlja onima koji plove čini da se giba. Stoga i nakon hranjenja i k o d Što zapravo znače riječi „nego i onih iz tijela"? Jedan mogući odgovor na to filozofijski izuzetno važno pitanje daje npr. Rukopisi imaju ovdje dvije verzije: i φερομένας i γινομένας. 2 3 Za dana su. odnosno kao „ono koje zadržava istu formu". prika­ zuje ne samo kad se giba o n o osjetivo nego i kad osjet giba sebe samoga. kako prihvaća van der Eijk. jer je vid uzgiban od drugog.. naime. kako su već stvar tumačili u osnovi i Beare i Tricot. pozivajući se na daljnja razmatranja u samome spisu. i to još izrazitije u to vrijeme. ali da nešto drugo višekratno pro­ tuslovi toj prikazi. N o ­ ću pak. To nam se čini više u skladu s posvemašnjom i namjernom neodredenošću kojom Aristotel. dok u prvoj lekciji. kako je rečeno u pret­ hodnoj bilješci. ona uobražavanja i ona prosuđivanja. Kad bi pak opip bio jedini. Mihael Efeški. u oba slučaja ostaje u osnovi isti.

„zdrava". treba shvatiti kao objašnjavajuću glosu koja je kasnije ušla u sam tekst te istisnula originalne riječi. ili opijenima v i n o m . a drugi se put doduše pojavljuje. ističe on. Najvjerojatnije je s van der Eijkom misliti pod ovim na neku u Ari­ stotelovo vrijeme običnu i svima poznatu igračku. Gal­ lop: „gaseous". A kao što s m o rekli da je jedan lako prevarivi ovim a drugi o n i m podražajem. no posve izo­ bličena. Čini se da na ovome mjestu nema druge do prihvatiti rezigniranu konstataciju van der Eijka: „Što je mišljeno s tim gibanjem. ako je tko jako uzgiba. ne nastaju snovi. kao k o d djece. Jer općenito. tako da se čini drukčijom od o n o g a čega je prilika. a nikako vid sam. kao Bussemaker i Hett.. „suzdržava se". Jer kad zaspi.. Stoga lekciju jednog od rukopisa. tad djeluju. δοκεΐν. Van der Eijk pretpostavlja .na osnovi ostalih upotreba u Parva naturalia . stvarno je] baš sve o n o koje se prikazuje. d o k j e . Da li glagolski lik κατέχηται treba razumjeti refleksivno kao „zadr­ žava se". Na taj način jesu unutra m o g u ć ­ nošću. koje je bi onda bilo nužno smislom povezati s φαμέν te pre­ vesti „tvrdimo [. j e d n o m u o p ć e ne pojavljuje ni­ kakva prilika. n o . a drugo čuje usli­ j e d onih koja [se spuštaju] od sluha.o n i h baš posve mladih. 1409a24-34) „koherentna". tvrdimo da gledamo. jedna m o g u ć n o š ć u a dru­ ga djelatnošću. A na jednaki način i od osta­ lih osjetila. vjerojatno srcu). a drugi put se opet prikazuju i čudovišni p r i z o r i 2 8 i n e z d r a v i 2 9 snovi. kad oslabi o n o što ih sprečava. tako i u spavanju prikaze i preostala gibanja koja se stječu od osjetbi j e d n o m postaju posve nevidljivi uslijed toga što je r e č e n o gibanje veće. tako i onaj koji spava [je prevariv] s n o m te time da mu bivaju gibana osjetila i ostalo što se j o š oko osjeta stječe." No treba se složiti s van der Eijkom kad tome nasuprot ustvrđuje da ovdje svaki govor ο „svijesti" vodi u zabludu. kako smo mi preveli. o n i m a u vrućici. 312 313 . no ne mni se [da doista Prihvaćamo stav van der Eijka da όψεις ovdje može značiti jedino utvare i prikaze koje se vide u snu. tvori silno gibanje i nemir. kako stoji u svim ostalima. p r e m d a nije giban..da riječ može značiti „zrakolik". za to bi prije δοκεΐν bio priklad­ nim terminom. koji ima εάν τι κίνηση τό αίμα namjesto έν τη κινήσει τηδι. Hett: „spirituous". čista i jasna. izvorište potvrđuje o n o [što pristiže] od svakog pojedinog osjetila. „sa zrakom zajedno napredujući" ili „zrak proizvodeći". sačuvano gibanje osjetbi od svakog pojedinog od osjetila čini i sno­ ve zdravijima i to da se nešto pokazuje i da se m n i kako se j e d n o gleda uslijed onih koja se spuštaju od vida. sluša i osje­ ća. 3 5 A tako su ustrojena da se u t o m e gibanju 3 6 j e d n o gibanje iz njega gore podiže. T a k o da kao što se u tekućini. Teško je reći što ovdje znači riječ πνευματώδης i kako je prevesti. smiri li se tekućina. tako da mu se i o n o što ima tek sitnu sličnost [s n e č i m ] pričinja da je to. „Ono". „što mi nazivamo 'svjesnim' ni na koji se način ne poklapa s Aristotelovim terminom ενεργεία. i z b o g toga što opip dojavljuje dva gibanja j e d n o se č i n i 3 1 d a j e dva. jer je s n a ž n o gibanje z b o g topline stvorene h r a n o m . j e r sve to takovo." Riječi . koje više nisu pored novounesenih bile shvaćene u vlastitom značenju. to je po­ sve nejasno. zajedno s v e ć i n o m krvi koja se slije k izvo­ rištu slijevaju se i gibanja koja su u njoj. I j e d n a se spram drugih odnose tako kao umjetne ž a b e 3 7 koje se gore podižu čim se otopi sol. K a d se pak zaustavi i pročisti krv u živima koja imaju krv. te z b o g toga što se vid p o n e k a d čini kao da je giban. Pridjev έρρωμένα shvaćamo s Beareom. osim ako o n o prosuđujuće 3 2 biva z a d r ž a n o 3 3 ili se ne giba svojim vlastitim giba­ njem34. a kad to propadne onda drugo.] daje jedno čini dva". nije lako odlučiti. time da gibanje od t a m o pristiže k izvorištu." Nije lako jednoznačno protumačiti što je ovdje uistinu mišljeno s razlikovanjem „potencijalnih" i „zbiljskih" gibanja. Čitamo δοκεΐ s gotovo svim izdavačima. Beare je sklon kriterij razlike naći u mjeri njihove prisutnosti u svijesti: „'Aktualna' su ona koja jesu u svijesti (consciousness) u vrijeme kad netko pada u san. Drossaart Lulofsa i Gallopa u ponešto usiljenom značenju (s pozivom na Rhet. ili pak pasivno. budući da je p l i n o v i t o 3 0 . Jer i o n o m e b u d n o m se čini da gleda. potencijalna ona koja je imao prije no što su potisnuta u latenciju. Prikazuje se dakle zaista baš sve. k a o na­ primjer melanholicima. ako t o m e ne protuslovi drugo vrhovnije. i kad su Za ovdje upotrebljen izraz τό έπικρΐνον vrijedi sve ono isto što je u bilješci 20 bilo rečeno ο τό κύριον. a ne poput Rossa. Hettom i van der Eijkom u uobičajenijem smislu „krepka". „sadržavajući zrak".u tom gibanju" odnose se najvjerojatnije na gore rečeno slije­ vanje krvi k izvorištu (dakle. a ne.

4 1 Izgleda sigurno da . opaža". pokuša sjetiti što doživ­ ljavamo j e d n a k o tako padajući u san kao i budeći se. poput onih u oblaka. j a s n o je ako se tko. Gallop (njegov je prijevod: „The part that says this while it is actually perceiving (unless it is completely held in check by the blood) is moved by the movements in the sense-organs. 461b26. doista naime neki koji u spavanju nisu oka otvorili probudivši se p o t o m smjesta spoznahu da o n o svjetlo svjetiljke koje. Tako i Hett („as they are freed") i Gallop („upon being released"). drugi ne manji dio ima φ. pokazuje mu se doista.ovdje treba čitati λυόμεναι. uzgibana kao da osjeća. neki ruko­ pisi imaju αίσθανόμιενος. Ipak slijedimo Hetta u čitanju prema drugoj lekciji i prijevodu: „though the real impression has gone". naime ako se započne (3) s δ. Tako i Siwek. Također umjesto αίσθανόμενον. Neprilika je ovdje u tome što u tekstu nije ni na koji način naznačeno čega su to „sličnosti" (ομοιώματα) i na što se odnose. Upravo to koje i kad se opaža to ustvrđuje. kaže daje to. jer je inače san označen upravo kao neka nemogućnost upotrebe osjetila (Somu. Van der Eijk: „Strahovito teška rečenica. A da istinito kazujemo i da u o b r a z b e n a gibanja jesu u osjeti­ lima. nekima se d o g a đ a i to da na neki način opažaju i zvukove i svjetlo i okus i dodir. ili pak (2) kao gen. . po­ novo se pokazuje) gibanjima u osjetilima. da su gibanja u osjetilima. tad ništa neće protusloviti pri­ kazi. ali ne Korisko. subi. 314 315 . ne samo da će mu se pokazivati.. su kako su smatrali. kao da se opaža. ali da nije Korisko. Uz umetnutu rečenicu „ako (kad) opaža (osjeća) da spava" dobro pri­ mjećuje van der Eijk: „Jedva se može zamisliti neki paradoksalniji izraz od ovoga. koji se čine nalični ljudima i kentaurima. 455b8). nego će i mnijeti da je dva o n o j e d n o . kao i mi u prijevodu. uslijed gibanja. a samo jedan τοΰ άληθοΰς. no za to nema u tekstu baš nikakav oslonac.et postquam vera [sensatio] recessit". i kad su posve otvorenih očiju. pozivajući se na tekst koji neposredno slijedi. N e k a d a se naime prilike koje se prikazuju spavajućemu otkrivaju.često naime spavajućemu govori nešto u duši da je o n o što se pokazuje san. a niti sve prikaze u spavanju. ali nešto u njemu govori da se to doduše pričinja Korisko. Pro­ blem je. tek što se probudi. dok Ross konjicira δ. „gubeći svoju određenost". ali on to neće mnijeti. biva pod utjecajem gibanja sadržanih u osjetilima gibano kao da opaža. sadržavajući sličnosti 3 9 . τοΰ ύπνοτικοϋ se ovdje može shvatiti ili (1) kao gen. b r z o se preinačujući. Znatan dio rukopisa ima ου (prihvaćeno i od Hetta). a m o ć je sna tolika da čini da to ostane prikriveno. Rossovoj verziji.. ako nije od strane krvi posve od toga zadržana. te je istinito reći da je to [naprimjer] poput Koriska. Prihvati li se na početku (1) ου. te prevode u smislu „kad prođe zbiljski objekt osjeta". Van der Eijk se stoga odlučuje na svoju ruku pridodati u tekstu prijevoda „u odnosu spram zbiljskih objekata" ("zu wirklichen Objekten")." . i onda kad se to opaža. A k o je pak prikriveno da spava. Iz svega toga zacijelo treba zaključiti da je san upravo n e k a prikaza. ako je mrak. A nekima se od mlađih. preostatak osjetbe koja bijaše u djelatnosti." Polazi li se pak (2) od ω. No čini se vjerojatnijim da je ispravnije tumačenje koje imamo u prijevodu. kako je rečeno. A kad se opažalo. smisao je ovaj: „Ona (moć) kojom se i kod nekog osjeta (nekog objekta) kaže da to jest to. Gallop i van der Eijk inzistiraju na prvoj. Jer ove upravo spominjane prilike nisu snovi.. mora se prevesti otprilike onako kako smo to gore učinili. („stanje u kojem se zbiva taj osjet spavanja"). oslabljeno vidjeli u spato isto biva (u snu). αισθήματος. Van der Eijk pledira za razumijevanje u smislu „razriješujući se" tj. upravo Kao što dakle ako je n e k o m e prikriveno da mu je pritisnut prst na o k o . ako nije u potpunosti zadržano uslijed krvi.pod pretpostavkom da ne bude posve od strane krvi od toga zadržano. ta (moć) biva (u snu). najprije.U posljednjoj pak.o s l o b o đ e n a 3 8 . nego p u t e m toga [je ustvrdilo] da onaj istinski jest Korisko. Jer. premda veći dio rukopisa ima λυουμένου. tako da često u strahu pokrivaju glavu. te jest unutra i o n d a kad prođe ta istin­ 40 ska osjetba . te se od ono­ ga sličnog čini da je istinsko to. sabravši se. uzgibano (= reaktivirano. i to u snu. . dobiva se otprilike ovaj smisao cijele rečenice: „Ono ο čemu se. Svako pojedino od njih je. obi. Većina rukopisa ima lekciju τοΰ άληθοΰς. međutim. (dakle: „stanje u kojem se nalazi osjet spavajućega"). gibaju se u o n o malo preostale krvi. ako mu ne b u d e prikriveno. . as if it were perceiving"). m e đ u t i m slabo i kao iz daljine.tako i u snovima: ako 42 opaža da spava i [ako opaža] sanjajuće stanje u kojemu [nastaje] 43 osjet. niti drugo nešto što bi se pokazivalo kad su oslobođena osjetila. bolje potvr­ đenoj verziji. dakle „onaj tko osjeća." Već je prva riječ čitana u tri verzije. d o k će mu se. premda se u ediciji teksta drži prve lekcije: . doduše pokazivati.kako prihvaćaju uglavnom svi izdavači . što prihvaća npr. prikazuju m n o g e prilike koje se gibaju. u tome kako shvatiti značenje tog participa na ovo­ me mjestu. ono v r h o v n o i prosuđujuće nije ustvrdilo da je to Korisko.

David. N e g o o n a prikaza uslijed gibanja osjetbi. A svakako niti one istinite pomisli koje nastaju u snu p o r e d prikaza. probudivši se j a s n o ih razaberu kao takve. ustroj znanost. Aristoteles. m o ć vid. gibanje zboriti. r a z l o ž n o je da se tima ne pojavljuje nikava prikaza. 1963. Teil III. 1994. N e k i p a k i odgovaraju ako su pitani. nazor mogućnost. rod razum. bivanje mnijenje. . znanje sadržavati. A v e ć se n e k i m a dogodilo da za života nisu vidjeli nikakav san. Jer kojima je na taj način sustavljena narav da p r e m a onoj oblasti gore nadire ve­ liko isparavanje. Parva Naturalia graece et latine.to je san. A Text and Translation with Introduction. naslada. De insomniis. lik protivnost djelatnost usvršnost stanje. držanje. besputica postajanje. vid opće kretanje. (Aristote­ les. potječe od prave svjetiljke. Ubersetzt und erlautert von Philip J. ukoliko se spava. Važniji konzultirani komentari: Siwek. j e r m o g u ć e je kod b u d n o ­ sti i spavanja da kad je j e d n o od t o g a naprosto prisutno b u d e i d r u g o prisutno na neki način. Notes and Glossarv. Peterbourgh . I n e k i m a to traje skroz do konca. nije nimalo n e o b i č n o da im se p o k a ž e san. Berlin. kazivati. razlog promjena 316 317 . razmišljanje nastajanje. A u z r o k toga da ne dolaze valja misliti da je neki sličan o n o m e z b o g kojeg se ne sanja ni n a k o n hranjenja niti djeci dolaze sni. kad se jest u spavanju. van der Eijk. držati. P. opažaj. govoriti zbor. Band 14. Werke in deutscher Ubersetzung. Gallop. užitak motrenje ideja. pojam. načelo besputnost. A kad od­ m a k n e životna d o b . 1990. a da prije nisu vidjeli nikakvog sna. De Divinatione per somnium. zamjedba vijek preinaka počelo.) Rječnik άΐδιος αϊσθησις αιών άλλοίωσις άρχή απορία γένεσις γένος διάνοια δόξα δύναμις είδος εναντίον ενέργεια εντελέχεια έξις επιστήμη εχειν ηδονή θεωρία ιδέα (τό) καθόλου κίνησις λέγειν λόγος μεταβολή važnijih termina vječan osjet. a oni koji su tiho čuli glasanje pijetlova i pasa. Rom. no svejedno se događa. Od toga svega ništa ne treba na­ zivati s n o m . n u ž n o se zbiva ta suprotnost.Lewiston. d o k n e k i m a [sni] dođu kad su v e ć prošli n e k u d o b . imanje. Aristoteles. Budući da je naime nastala neka promjena ili u pogledu dobi ili s h o d n o n e k o m doživljaju. imati ugoda.vanju. Aristotle on Sleep and Dreams. koje kad se p o n o v o spušta tvori m n o š t v o gibanja. Rijetko je doista to takovo.

P r e m a procjeni Plotinova liječnika Eustohija Plotinu je pri smrti god 1 _2Jf0 i bilo 66godinj. Na temelju toga računa se da je P]^tin_rođen 204. Učitelj mu je bio Amonije Saka. 3. svrha. podloga pokazivati se. više o k r e n u o poganskoj religiji. Pisao g a j e tridesetak godina poslije Plotinove smrti kao u v o d n u raspravu uz izdanje djela svojega učitelja koji mu je povjerio izdavanje svojih rasprava. A k o nije već prije znao. sastojina dogoditi se. Porfirije ne spominje mjesto rođenja. biti u podlog. niknuće. ili 205. tvoriti odnošajno lišenost sastojak. Porfirne. vještina. pojavljivati se... podnijeti. pridoći neprekidno. zgoda tvar. ali se kasnije. um. Z n a m o da je rođen u-kršćanskoj obitelji. Još prije dolaska u R i m Plotin je imao d o b r e veze s nekinTutjecajnim senatorskim obiteljima. zbiti se. činiti se pričinjati se premještaj.μνήμη μορφή νόησις sjećanje. godini u Aleksandriji. v e ć j e ^ t e ^ o j e ^ n o s t T k a s n i j e saznao. pamćenje oblik. a kod njega je studirao 11 godina. a bile su mu povjeravane i neke administrativne Josip Talanga umovanje νους ουσία δρεξις πάθος πάσχειν ποιεΐν ( τ ό ) π ρ ό ς τι στέρησις στοιχείο ν συμβαίνειν ( τ ό ) συνεχές τέλος τέχνη τ ό δ ε τι τύχη ΰλη ύπάρχειν ύποκείμενον φαίνεσθαι φορά φύσις Plotin narav. lik mišljnje. zapravo Lvcopolis (danas Assiut) u<Gornjem _Egip±iL_yjerojatno potječe iz grčke ili grecizirane obitelji. Porfirije tada više nije bio u Rimu. doživjeti činiti. nicanje. ovo-tu slučaj. stanje. tvorivo pribivati. premještanje Život Glavni izvor za poznavanje Plotinova života je životopis {Vita Plotini) koji je sastavio njegov učenik. priroda 318 319 . znanost ovo-nešto. pripadati. u R i m u je sigurno naučio latinski. neprekidnost cilj. Eunapije {Vitae soph.1) spominje Λ υ κ ώ . konac umijeće. P r e m a Porfirijevu kazivanju došao je u_40^_j[odini u Rim gdje je živio od podučavanja. baveći se filozofij o m . doživljaj pretrpjeti. ali ο t o m e je postojala neovisna tradicija. Filozofiju je p o č e o studirati tek u 28. stječi se. duh jestvo poriv trpnja.

niti ga igdje spominje p o i m e n c e . Kr. a 320 321 . Čak ga ne brine ni točnost citiranja. Erenije je prvi prekršio dogovor. dogovorili su se da od učiteljeva učenja neće ništa objelodaniti (Vita Plot. JTradici)<a međioplatonizma.6. Plotin prije svega misli način postignuća j e d n o g a j e d i n o g miste­ rija. Njegova je knji­ ga. Velik broj citata navodi napamet. pače je i utjecaj grčke mistike pretjeran. Za­ nimljiva je z g o d a koju n a m priča Porfirije (ib.dva glavna izvora njegove filozofije.rpnije. fizi­ k a l n i m i k o z m o l o š k i m pitanjima. p r T K r . Origen ga je zamolio da dalje govori. 3."~220. a to su Platonoyjjhjalozj_jj. Sasto­ j a l a su se u čitanju i raspravljanju tekstova.26. nevjerojatno je da bi taj sustav m o g a o biti istovjetan s A m o n i j e v i m učenjem. Plotin svoju filozofiju smatra p u k i m tumačenjem Platonova sistema. što očito ukazuje na to da su rasprave nastale u svezi s njegovim n a č i n o m rada u školi. ^ " g g i i a . Ne z n a m o što je to tako zbunilo Plotina.. p o . no cjelokupni sustav zasigurno je Plotinova originalnost. došao u Rim i p o č e o stu­ dirati u Plotinovoj školi. 14. pc^kaj£. Za vri­ j e m e njegova boravka u R i m u do 268. Porfirije je sve te rasprave. Riječ ie ο p l g t o n i z m u i z m e đ u god. To naime ne bi bilo u skladu s njegovim vlastitim shvaćanjima da dobro i ideje pripadaju različitim hipostazama. U to su vrijeme platonici Djela P l o t i n o v se opus sastoji od 54 pojedinačne rasprave. posvećena n e k o m određe­ n o m p r o b l e m u . usp.dužnosti.25).19. Označavanje učenja ο j e d n o m e kao misterij na­ stalo je pod izravnim utjecajem Platona. 508e2-3).7. čiji naslov i ne znamo. četvrta i peta se ba^e--duŠQin-4 u m o m . za koje mi danas z n a m o da ili pripadaju različnim razvojnim fazama u Platona ili se ne daju tako jednostavno shvatiti izvan danoga konteksta. No jednostavnopr^šiićujET sve što Ή&~~^odgovara L J ideji delinltivnoga sistema ili pak nije u skladu s nje­ O g o v i m vlastitim sistemom. Njegova su predavanja bila otvorena za javnost. . 80.12). ostala bez odjeka. ipak je svaka od njih zasebna π ρ α γ μ α τ ε ί α . Rep. napisao je Plotin j o š 24. koliko je to bilo m o ­ guće. P o p u t Sokrata i Karneada. ie posvećena p r o b l e m i m a bira i jerl""^. A k o pred o č i m a ima­ mo veleban sustav Plotinove filozofije. M e đ u t i m . Amonije Saka nije htio ništa pisati. Iako u njima često prelazi s j e d n e na drugu temu.6. iako m n o g e ne m o ž e m o identificirati poimence. preostale poslije njegova odlaska. nigdje u svojemu djelu ne kaže što je to A m o n i j e v o učenje. Zanimljive su okol­ nosti u kojima je p o č e o pisati.20-25). primjerice p o z n a t o mjesto u Fedru (250b-c).6. napose ako nije b i o zapisan. bilo bi pogrešno tražiti "podudarnost s u m m šLO nani-je. Međutim. a to je da pokaže Pl^atonovu filozofiju kao zatvoren filozofijski sustav. Kada je Porfirije 263.. 3. a to je j e d n o . Tri njpgnv« ^ č p n i k « . Popis filozofa koji su utjecali na njega ili su bili od bitne važnosti za njegov razvoj vrlo je dugačak. Plotinu nije stalo do ispravna tumačenja u smislu kako mi to danas shvaćamo. navodi ga za sve rasprave.Porfirije tvrcu~Eako je redoslijed v r e m e n s k o g a nastanka posve druk­ čiji. U Plotinovoj školi iznenada se pojavio Origen. No on je odgo­ vorio da n e m a volje govoriti pred n e k i m tko v e ć zna.6. Plotin svoje učenje često uspo­ ređuje s misterijima (Eneade 1. ali ne z n a m o u kojoj je mjeri ta tvrdnja p o u z d a n a . F. Porfirijevo izdanje vjerojatno je bilo namijenjeno u s k o m e krugu učenika. p o z n a t o iz Pla­ tonovih djela. Na k o n c u je i Plotin p o č e o pisati. već je bila napisana 21 rasprava. a posljednja. služe u Ploti­ na jednoj jedinoj svrsi. P o t o m je Origen prekršio d o g o v o r i objavio svoje djelo ο daimonima. Origen i Plgtin.1. Izvori Plotinova filozofija pretpostavlja cjelokupnu filozofijsku tradiciju od njezinih samih početaka. dp god. 5. Suvre­ m e n a su istraživanja pokazala da ovdje nipošto nije riječ ο n e k o m orijentalnom utjecaju. Zanimaju ga isključivo Plato­ nova rješenja o d n o s n o samo takve tvrdnje koje se m o g u koristiti kao rješenja. Od Amonija je m o ž d a p r e u z e o neke ključne misli.radicija međioplatonizma. ali ga je vjerojatno bilo strah da će Origen čuti kako on svojata Amonijev nauk. tematski svrstao u šest skupina po 9 rasprava (έννάδες) od­ n o s n o jtesfc. M e đ u t i m . Prve su tri~škupine pošvftćepe etičkim. tek desetak godina n a k o n što se smjestio u R i m u . Na to je Plotin pocrvenio i htio ustati. '~vPlotin kao interpret Platonove filozofije. Ponajviše citira_kasne dijaloga i Timej Sve te raz­ bacane i nepovezane misli Platonove. T a k o primjerice ne spominje izraz „ideja d o b r a " (ή τοΰ ά γ α θ ο ΰ ιδέα.

Čak i ključni pojam Posidonijeve filozofi­ je συμπάθεια m o g a o je u srednjem platonizmu nastati p o d utje­ cajem Platonova Timeja (30b-d. i 7.nqJQrp n g H n p j p t i l n n p . Taj kružni obrazac bitan je za~Plotinov cjelokupni sistemDalJnja je pretpostavka njegove filozofije da sve što je na ontološki višoj razini o d n o s n o bliže v r h o v n o m e načelu jest jednostavnije i vrednije. Numenije i Amonije Saka. nego su a n ih i rabili za ugustavljenje P l a t o n o v e ^ T j j j ' ^ f " ^ " ^ je nastala siptp?« Arifitfilplpvp i Ρ Ι ^ ^ η ο γ ρ fllnmfija Upravo iz te tradici­ je Plotin nesvjesno preuzima mnoga Aristotelova shvaćanja iako na drugoj strani svjesno razlikuje i kritizira neka druga njego­ va shvaćanja. O n a je glavna i najvred­ nija filozofijska r l i g r i f l l i n a j e r se bavi Rpr>7. Osim toga na posredan su način neopitagorejska učenja također znatno utjecala na medioplatonizam i na Plotina. u granicama nadosjetilnoga. primjerice nauk ο kategorijama. Ošjetilni ga svijet zanima s a m o p o d v i d o m proizlaženjjLJz apsolutnogja. t e r n t m a ^ N o vrlo je važno da su medioplalonlći ne Harno poznavali neka ključna učenja iz Aristotelove Metafizike. prispodoba ο Suncu te najvažniji stavovi iz 2.6). Na jednoj strani njegovo je mišljenje p r o ž e t o mistično-spekulativnim d u h o m . Isto tako nalazimo u srednjemu platonizmu mnoštvo stoič­ kih elemenata koje je z b o g nedostataka izvora. fcekgta Određene lozofije jest razlikovanje dvaju mogućih gibanja u odnosu na Vrhovno načelo: silaženje o d n o s n o k o z m i č k o gibanje od jedinstva p r e m a rastućem mnoštvu i penjanje o d n o s n o gibanje spiritualno<ga života o d n o s n o mišljenja od mnoštva prema sve v e ć e m jedin­ stvu. vredniju razinu (usp. gotovo n e m o g u ć e identifici­ rati. fizika i etika. No valja napomenuti kako je Plotinovo shvaćanje dijalektike ne samo d u b o k o prožeto meta­ fizikom kao u Platona.mislLiz Timeja (27a-52h^ldjučni--s£aAa}yi_^^ i Fedona. pi­ sma. No unatoč_takvirp t f ešknćama r po miojrfff^j cnaTr^fr^a-filo^nfije može g^ubrOjltijUaftjveće llliblJOCe u^p^vij^eetiJik)zofije. takvim se tvrdnjama ipak j o š nije uspjela dokazati neuspješnost sinteze. Neki kritici smatraju to neuspjelom sintezom aristotelovskoga racionalizma i pitagorejskoga misticizma. t. Osebujno j e R fl i Plotinovo shvaćanje dijalektike. Plotinov pnkazji^neadama nije_aiistavan. tela. U Plotinovu razlikovanju dijelova fi­ lozofije dijalektika dobiva ključno mjesto. cjelinom i usredotočen prema v r h o v n o m e načelu.« TJobiva dakle ulogu prve filozofije. Apulej. a nije ni u logičkome ni u j e z i č n o m e smislu besprijekoran?~5tlK mu je nedorečen i jezgrovit^jia jp. Međutim. nego misaoni proces koji neposredno zahvaća stvarnost. Albino. Atik. Druge su dvije discipline. Plutarh.fižLza či_t-TTjjn ad P h t ^ n p T~AP s t r . a drugi. Porfirije potvrđuje da se u Plotinovoj školi čitala Aristotelova Metafizika (Vita Plot. pa se mje­ stimice doimaju kao čisto logičke raspravice. Glavni je interes bio prožet teologi•^jakjm. pa se ο njegovu utjecaju na Plotina ne m o ž e tvrditi ništa definitivno. O n a je t i m e ujedno uzdizanje na višu.. Jedna od o s n o v n i " pretpostavki Plotinove fi- 322 323 . Nije se nametnuo neki autoritet koji bi objedinio sva ta stremljenja. I j e d a n i drugi pristup karakteriziraju dvije bitne značajke "Plotinove filozofije. sve je to složeno u jedan kanon koji je bio polazna točka za srednjoplatonske rasprave. kao da je riječ ο v r h o v n o m e božanstvu. Jednako tako nema^nijstika neku svoju autonomiju jer samo opisuje način kako se sve što je ovisno ο j e d n o m e p o n o v o vraća svgiemii isj^omi. ο njoj. Nikostrat. nego je njegova cujajektika-z« razliku od Platonove p o t p u n o srasla s metafizikom. Srednji platonici inače čine vrlo šaro­ lik pravac: Eudor. religioz­ n i m žarom. Kada god govori ο v r h o v n o m e na­ čelu svega njegove su misli ispunjene strahopoštovanjem. pa ih se više ne m o ž e ni razlikovati. 6. Nepobitna je činjenica da Plotin sva svoja ključna učenja iznosi i obrazlaže kako na mistirJTir. No svi pokušaji rekonstruiranja njegove filozofije vrlo su prijeporni.pQVn] yT) • » » ι n F I lofTipKo-racionalan način. Na drugoj strani njegovi izvodi temeljnih pojmova i njihovo obrazloženje sadrže j e d n u racionalnu jezgru. Filon. 32b). ali i zato što Plotin stoike nikada ne spominje poimence. Jedan određeni broj Plotinovih učenja podudaran je onim što se posredno m o ž e pripisati utjecajnom srednjostoičkom filozo­ fu Posidoniju. ο tome također Eneade 1. ovisne. 14. Posljedica je toga da se i u z r o č n a sveza određuje s obzirom na tu pretpostavku. No fizika ga ne zanima pod v i d o m istraživanja prirode. Za Plotina dijalektika nije metoda ili sredstvo istraživanja. ili pak jedi­ n o m e Bogu. T a k o je u z r o k uvi- Opće obilježje Iako se s pravom tvrdi kaku Ploti»ev^Lj^lozofija čini osmišljen filo22pJp^^i~e^ai-Qv 1 1 k ^ ™ " j p Pjflki pojedini dio povezan s . razvUL:j3^fijgoU]__čito^^ .3: Ο dijalektici). P r e m a tomu shvaćanju uvijek postoje dva puta: jedan vodi od osjetilnoga prema nadosjetilnomu. prema v r h o v n o m e načelu.

28sq). to je učenje p o z n a t o kao emanacija. J e d n o se radije m o ž e prikazati kao središte kruga ο kojemu ovise svi dijelovi kruga (1. nego je drugo drukčije od jednoga. Jedno je izdvojeno iz svega drugoga.7. I u drugim raspravama nalazimo pozitivne odredbe jednoga. Nastanak mnoštva iz j e d n o g a m o ­ že se objasniti samo slikovitim primjerima. 5. Mnoštvo Jedno Na^POČetk-u Plotinova sistema n a l a g i . Drugost je u drugome.5.44).3.7.9.No Plotinova se filozofija ne m o ­ že označiti isključivo kao sistem emanacije jer sam Plotin to izri­ j e k o m odbacuje (6. usporedbama i analo­ gijama.9. J e d n o m e ne pripa­ da ništa osim njega samoga (ουδέν έσται α υ τ ω ή α υ τ ό 3.38.51).j e k bliži višim načelima o d n o s n o ontološki je vredniji. K a o što nadilazi Postavlja se pitanje k a k o j e j n o g j ^ e j m n ^ ^ od­ n o s n o akdjlTjlidno u z r o k svegaV zašt^njjejostjđo^ samo. nego mora stvarati novo. 6. a učinak je na nižoj ontološkoj razini. tvori svjetlo. Ο njemu nema ni zamjejjfcai-srjoznaje. είναι.3.5).34. _pačak ni samospoznaje (6. u m a i duše. aJjJe_uzrok svakoga bića.1).5 i 21). No u t o m e se svemu krije j o š p u n o ozbilj­ niji p r o b l e m : kako m o ž e j e d n o stvoriti drugo ako samo n e m a ni­ kakve drugosti u sebi o d n o s n o kako m o ž e stvarati nešto što samo n e m a u sebi ( π ώ ς ούν ποιεί ά μή έχει 5.6. on p o g r e š n o tvrdi kako se i etimološki izvode iz grčke riječi εν ( „ j e d n o " 5. j e d n o je isto tako iznad u m a (έπέκεινα ν ο ΰ 5.6. Plotin također drži. i to je nešto sasvim n o v o u grčkoj tradiciji. ne u j e d n o m e . Striktno gledano j e d n o nadilazi i d o b r o pa se m o ž e označiti kao ύ π ε ρ ά γ α θ ο ν (6. tjelesnoga i bestjelesnoga.9. Prema t o m u . Zanimljivo je kako dosta takvih pozitivnih određenja j e d n o g a nalazimo u jednoj raspravi. pa ni sam nazivak J e d n o " ili „ d o b r o " (5.6. ο j e d n o m e se m o ž e govoriti samo via negationis. Striktno razlikovanje i razdvajanje osjetilnoga i umskoga. S a m o j e d n o postoji na besko­ načan način. 5. K a o što se očituje u ovim izvodima.7.5.3.^ ^ r v o j i a č e l o koje je tran­ scendentalnu odnosu_na sve ostalp~-a-koje o n _ z o y e j e d n o (τό εν) i!ijiflbiX!~(TO α γ α θ ό ν ) . T a k o o n o što ie naisavršenije ne m o ž e ostati nedjelatn o .55).9. onda j e d n o ne m o ž e biti sve (6. ο ύ σ ι α ) u o n t o l o š k o m e smislu potječu od jednoga.5. O n o je također iznad ideja. ali je pritom suvišno o n o J e s t " (6. on proizlazi iz posljednje hipostaze. O n o je apsolutno jednostavno.3. napose kada se govori ο to­ me kako je j e d n o izvor i u z r o k svega. 5. Plotin ne samo da tvrdi kako biće.13. nijedno mu ime ne m o ž e biti primjereno. Određenje nadosjetilnoga p r e m a t r o č l a n o m obrascu o d n o s n o trima hipostazama jednoga.2.8. Plotinovo rješenje toga pitanja polazi od rješenja koje Platon daje u Timeju (29e). TJitakTibivstvo (δν. sve drugo postoji na konačan način.9. biće. J e d n o je samo što jest. JpTrnTTjp! nepresušni izvor svega_.1). Naj­ češća je usporedba sa Suncem. Snaga j e d n o g a tako je velika pa se ne m o ž e zaustaviti (6.24).6. 3.41.3. ali sva je drugost u drugome. ispravno je reći kako nije j e d n o drukčije od drugoga. j e d n o ne skrbi o k o m n o ž n o ga i u o p ć e ga ne treba. Plotinova pretpo­ stavka ο s v e o b u h v a t n o m jedinstvu svega postojećeg u grčkoj je tradiciji usporediva samo sa stoičkim učenjem.8.13).29). Zato se ο njemu ne m o ž e ništa predicirati j e P s e time uvodi pored j e d n o g a i mnoštvo.5.6.40). drugoga i trećega: viša hipostaza proizvodi nižu bez ikakva umanjenja svoje moći. 6.8.11.3. No na razini u m a to je već pojmljivije jer um misli i time pretpostav­ lja drugost i množnost.1. ne u j e d n o m e jer u j e d n o m e n e m a drugosti (5. u kojoj je govor ο slobodnoj volji i samoodređenju jednoga. 4. B e s k o n a č n o je u sebi i svojoj moći.11. preseže dakle svako mišljenje. M e đ u s o b n i o d n o s triju hipostaza kao hijerarhi­ je prvoga. Na~đfugej strani.11. G l e d e nastanka osjetilnoga svijeta presudan je izraz „proizlaženja": Budući da osjetilni svijet n e m a u sebi načela koje ga obdržava. Eneada 6. Nadilazi i biće.3. da se sve m o ž e vratiti i p o n o v n o u potpunosti ujediniti s v r h o v n i m načelom. a_rla pri£anxjie gubi ništa od svoje •BnageHšaoJJJfrrg""™*. Plotinova se filozofija temelji na sljede­ ć i m uporištima: 1. No Plotin ne m o ž e izbjeći i pozitivne iskaze ο j e d n o m e . O n o je nebiće. S razine j e d n o g a nastajanje m n o ž n o g a nije shvatljivo. 6. 2. nadilazi svaTtu složenost i svaku množnost. T e k kada je ispunjen j e d n i m um je um 324 325 .35).10). nego" je stvorIIo^~SvTrcu*ugb. odvojeno je od inteligibilnoga jer ako je um sve inteligibilno. Ukazuje na dobrotu najvišega dobra koje ne dopušta nikakvu za­ vist. a vatra toplinu (5.1. J e d n o se ne m o ž e opisati riječima kojima se opisuje istina ( ά ρ ρ η τ ο ν rfj αλήθεια 5.24. P o r e d toga što sve proistječe iz j e d n o g a v r h o v n o g načela. ali ne time gfafje n e j o i ć j ^ n e g o t i m e s t o j e drukčije od_bića.35).9.15.7.13.

nisu striktno odvojene jedna od druge (6. A k o b i j e d n o bilo istovjetno s u m o m . P l o t i n u m u i svemu um­ n o m e . pa je mišljenje pomislivoga uvijek mišljenje se­ be samoga7"Budući^da_jrxa_n£_samo_s^r£i^^bijsve ideje i sve pomislry^y. Jedan drugi razlog zašto duša m o ž e do­ seći j e d n o leži u t o m e što hipostaze. I duša se m o ž e uzdićfati jednoga. na kojemu Platon kaže kako su stari filozofi izjednačavali ideje i bivstva (ούσίαι).1-29). a cijeli um sa svakom pojedinom idejom. U svojemu doka­ zu da j e d n o ne m o ž e biti istovjetno s u m o m Plotin pretpostavlja p Aristotelov p o u č a k da svako mišljenje.9.7.8). Za Ploti­ na dakle um ne m o ž e biti prvi princip ier mišljenjem p r e d m e t a mišljenjapostaje d r u g o s t s e b p sam"fr« tfi time m n o ž n o s t . Um nastaje upravo tim obraćanjem j e d n o m u (5. P r e m a kasnijoj kritici u Prokla (Theol. T i m e ukazuje na treću hipostazu ili dušu.e_. bez obzira što svi platonici pokušavaju to klju­ č n o učenje dokazati uz p o m o ć Platonova teksta. a sam Plotin naglašuje odudaranje svojega shvaćanja od Aristotelova (5.6.1.odnosno tjg'j^svaka i d e i a ^ i t o d ^ n a .89) izgleda da je Plotinov condiscipulus Origen. To znači da je j e d n o o d n o s n o vrhovno dobro sadržano u ljudskoj duši (3. dakle idejama koje su u u m u .31). Kako se obraća j e d n o m u .vječnn. sa svjmjito~je V°m i M i w [ _ ^ £ t a j e jedan o ^ J j j m jjroblern za . s t o j e p o l n ^ i l v o ^ r O " ? ) .nego je istovjetan s a s v i m idejama. U njemujg_sy.16. Zato i um ne m o ž e j e d n o shvatiti na misaon način. . jedno. a to znači da u njemu n e m a ničega što je samo m o g u ć e . Um je da­ kle u z o r ( π α ρ ά δ ε ι γ μ α ) ne samo za osjetilni svijet n e g o i za samu dušu. nego na nekakav drukčiji. a pritom se po­ ziva na poznatu Parmenidovu tvrdnju ο istosti mišljenja i bića (3. U samoga Platona n e m a poistovjećivanja u m a i bitka. "Zadaća je "uma da promišljaTdej^Tahi sebe sama. 2.. ali izgleda i njihov učitelj A m o nije. 1 0 7 4 b l 5 s q ) . On je osim toga prva djelatnost (πρώτη ενέργεια 5. To bi značilo da duša m o r a nadići um i mišljenje ako hoće doseći j e d n o .6.7. um i duša. mora postati j e d n o . o n d a bi o n o pretpostavljalo drugost.5. Rješenje nalazi u preuzimanju Aristotelova nauka ο djelatnome (ενεργεία) i m o g u ć e m (δυνάμει).7.5. dakle njegova m n o ž n o s t nije rii vremenska ni prostorna.~Ά^1α^ο^^]^]ηόζΒ biti istovjetanjsjionlm. A 9. tj.9).20). nastavlja Plotin. Biće se samo malo udaljilo od jednoga. pa tako i um kada misli. m o ­ že motriti j e d n o (θεάσεται 5. što je zapravo j e d n a te ista djelatnost. T i m e o n a ne dospijeva u nešto drugo. Svako je po­ jedinačno mišljenje djelatnošću istovjetno sa s a m i m s o b o m . pripisuje vječnost (3. kao v r h o v n o načelo.38). gdje se um povezuje s ideja­ ma. Plat.20-24). ali samo preko uma. m o r a se s njim poistovjetiti.27). predmet.9).7. Svojim obraćanjem j e d n o m u biće postaje ουσία (5.4. postavljao u m . 7&djnojjljejatno. T i m e s t o j e bio n e m o ć a n j e d n o zadržati kao jedno.8. a m o ­ gućnošću s u m o m uopće (6..PJgJtina:-iz toga naime proizlazOj]^^ svakorn_jdejoro. pretpostavlja predmet o d n o s n o drugost mišljenja (Metaph. nego u sebe samu (εις έαυτήν 6. Presudan utjecaj u poistovjećivanju uma.(6. ideja i bitka imao je izgleda Aristotel.2. biva ograničen.6. UmjfiiR u vremenLu-aitiai prostoru.1.5sq).35). V e ć u tradicjjj_jr^dioplatonizma to sepoistovjećenje pokušava­ lo jia__posredan n a & a ^ B p S a ^ a t T P l a t o ^ P o z n a t o se mjesto iz Države (507b). višemu smis]tt~T>a>puiK νοε'ιν 'ΰ ^ττ^Λ^). U t o m e se Plotin posve razlikuje od Aristotela "zaltojega je mišljenje mišljenja najviše načelo. Um koji misli sam sebe d o d u š e j e j r t j m š ^ ^ .8. Za­ nimljivo je da Plotin um označuje kao savršen život ( ζ ω ή τελεία 6.5. a m o g u ć n o š ć u sa svakim pojedinačnim mišljenjem. Spoznaja M o g u ć n o s t spoznaie jednoga posve je isključena.2. pa bi time prvotnost j e d n o g a bila okrnjena.36). Da bi duša dosegla jedno.7sq).4.3. um je postao množan. 326 327 .11. U m n e j n o ž e j e d n o spo^nati^jnpže ga^ame--nekakyixn nemisaonim ć l n o m o b t a k n u t i ( ΐ φ ά π τ ε σ θ α ί 5.8. Bit u m a sastoji se upravo u o n o m e š±a jp njaflov.18).6. i. Um l ° t i n ppiefem'jgćuje U m (νους) i bitak (τό είναι). a ne j e d n o .5. Um je dje­ latnošću istovjetan sa svim pojedinačnim mišljenjima zajedno.8. povezivalo s j e d n i m drugim mjestom iz Timeja (39e).8. Tako se svaki čovjek m o ž e u r o n u ć e m u sebe sama uzdići do najviše razine jed­ noga. Kada odbaci sve umsko.20.^ c i i ^ i m a j j i i o m . Naime sve je pomislivo (νοητά) sadržano u u m u .5.

Isto tako odbacuje stoički n a u k ο kategorijama~jer se u njima miješa osjetilno i nadosjetilno. a j e d n o je iznad svega toga kao v r h o v n o načeloTTPlotinjT prvTTioji poznatu skupinu pojmova. inteligibilnoga). t T 7 > b i i b Y i i Ć P n a zajfinničknn^Jžategorijainft.k ^ a f a ^ P j e d n o ^ u ^ * . Ti su svjetovi ontološki posve različni i m e đ u s o b n o se isključuju.1. intelektualnoga. Po svemu su­ deći. Didask. misaonoga. Plotin se radije poziva na P l a t o n o v o r a z d v a i a n j e o n o g a što jest i o n o g « št» nastaje. Duša dakle sve čini d u š e v n i m (5.4. Iskrsava p r o b l e m po čemujir^rlinn onHn_razljjraje od u m a .21). pa nije sa­ svim j a s n o kako se kategorije u m a odnose spram drugih odredbi uma.Kategorije Među najzaju^aJ^rgo-raspcaMe. Jedna ocf ključn m ^ s t a v g r p i o t i n o v e f i l o z o f i j g J e i E S a j g d u š a (^uxq)j|fiJteelesna ( α σ ώ μ α τ ο ς ) .36-38).J j ^ ^ . taj je n a u k ο kategorijama ponajvećma nastao kao potreba da se p o z n a t o m Aristotelovu učenju ο kategorijama suprotstavi n e k o autentično Platonovo učenje. Plotin nadosJRtilno rlijpli n a . o d n o s n o o n o m u što n e m a dušu. P o p u t u m a i du­ ša je noetičkoga (nadosjetilnoga) obilježja. M e đ u t i m . Razumljivo je da uz takve pn^posjLavke šaren i1Q A cistote] »vi b kategorijajiejnož^^^ glede rodova bića. pa i o n o što nije organsko. Na taj način sve što postoji ima dušu. b a r e m ne na onakvoj metaontološkoj razini kako je to učinio Aristotel u svojim Kategorijama.2. M e đ u t i m . Ali Plotin i cijelomu k o z m o s u pripisuje dušu. No to se osporavanje sastojalo u t o m e što se pokušavalo dokazati kako se svih deset Aristotelovih kategorija m o ž e naći u Platona (primjerice Albino. Plotin navodi m n o š t v o drugih 328 329 . to nedvojbeno podsjeća. devet je rasprava sabranih u četvrtoj Eneadi svojim najve­ ć i m dijelom p o s v e ć e n o pitanjima duše. mirovanje ( σ τ ά σ ι ς ) . a to su sljedeći pojmovi: bivstvo ( ο υ σ ί α ) .10. Dokazuje kako je taj broj k o n a č a n i potpun. Dakle duja_daruje tjelesnomu. duša m o r a skrbiti ο n e d u š e v n o m e . noetičkoga.oie su posvecene^B. napose p r e m a nižoj hipostazi o d n o s n o duši. ne s a m o termi­ nološki. a takav je asocijativni i nesustavni stil svojstven Plotinu. n e g o ο striktnoj odvojenosti tih dvaju svjetova. prikazuje kao kategorije i suprotstavlja ih Aristo­ telovim kategorijama. Tako ona zapravoHšt^arajiv^-^^ ma hipos^azama. To r^e^Ijedno čin stvaranja svijeta koji se nalazi ispod triju hiposta­ za o d n o s n o osjetilnoga svijeta. ο kojima Platon diskutira u Sofistu (254csq). U srednjem je platonizmu postojala tra­ dicija osporavanja Aristotelovih kategorija.31). Ta ie postavka ključna u PTotmovoj filozofiji. život (4. U t o m e se nazire j a k stoički utjecaj iako se P l o t i n za većinu tih tvrdnji radije poziva na Platonov Timej.d « « « r a r i e đ u kojima također postoji striktna hijerarhi­ ja. O n a je božanske naravi i besmrtna. Neki njegovi nastavljači. No ni sam Plotin svoj n a u k ο kategorijama nije dostatno osmislio u okvirima vlastitoga siste­ ma. Plotin ih shvaća vrlo ozbilj­ no i pripisuje ih u m u kao temeljne kategorije nadosjetilnoga svi­ jeta. U njima Plotin raspravlja ο p r o b l e m u kategorija.itan««aa r o d o v a bića (6. k l j u č u j e ^ k ^ k ^ T a ^ ^ ^ ^ u č j a . za razllEu od uma. Č i n o m podarivanja života sve dobiva dušu. U svijetu nadosjetilnoga ne­ ma razlike m e đ u njima. ali i oni ih nisu uspjeh osmisliti. štoviše kategoriji tvarnosti (ύποκείμενον) pripisuje se ključna uloga. nije riječ ο p u k o m e razlikovanju. zanimljivo je da Plo­ tin dalje ne tematizira svaku pojedinačnu kategoriju. Valja pod­ sjetiti na važnost Plotinova razlikovanja osjetilnoga i u m s k o g a ( o d n o s n o nadosjetilnoga. Ali. V r h o v n a duša svijeta ostaje u nadosjetilnome svijetu (4. Nadalje polazi od toga da se iskjjučivo_biće nrože dijeliti na rodove. posebice Proklo. Duša O s i m uzgrednih iskaza ο duši koje nalazimo u svim pojedinim raspravama. Nadosjetilno je u z r o k i temelj osjetilnoga. a r o n za n j u n a l a z i potvrde i u Platona {Fedro 246b6-7). duša čini treću hipostazu nadosjetilnoga svijeta.1-3: περί τ ω ν γένων τ ο ΰ δ ν τ ο ς ) . Iako Platon takozvane najveće r o d o v e u Sofistu navo­ di samo kao m o g u ć e primjere ( ά τ τ α ) . na stoičko načelo συμπάθεια. T o m u nasuprot. takozvane „najveće r o d o v e " (μέγιστα γένη). P o ­ j e d i n a č n i m amaHzajn > a_pobija_Aj^^ mo­ g u ć n o s t n j i h o v e p r i m j e n e na područje nadosj etilnoga. 6 ) . pojedinačne duše silaze (κατελθεΐν) u tjelesni o d n o s n o osjetilni svijet. istost (ταύτόν) i drugost ( θ ά τ ε ρ ο ν ) . l i e _ j n £ g j i J i i . M e đ u t i m . gibanje (κίνησις). Kao što je vec^spomenuto.3. O s i m već s p o m e n u t a razloga da je osnovna briga svake duše da skrbi ο o n o m e što ο sebi n e m a dušu.3.u Enaadamu^hi^^_3g!tJ. uglavnome prihva­ ćaju te kategorije. Sve živo dakle i m a dušu. Isto tako kada govori ο t o m e kako svaki dio k o z m o s a suosjeća sa svakim drugim dijelom.oTa&k. nepobitan je stoički utjecaj kada za dušu svijeta rabi izraz λ ό γ ο ς .

8. Iako nije imao nikakva dara za organrzifanje. Tvar Pojam tvari (Όλη) igra v a ž j m ^ u l o g u j j ^ l o t i n o v u ^ s j s ^ m u . Povezivanje tih svjetova događa se u mišljenju.18.1.razloga koji u m n o g o m e podsjećaju na taj osnovni razlog. No on ide joštla1je~u pokuš^u~3a~ošloT)oaT^usu od tjelesnoga dodira: dušašalje : m e š t o p o p u t zrakejsvjetla" doljgjjre^raa-JJielu: z a i e d n o f n ^ r j e T r m r ^ i trpjeti (1.(μή δν 2. Njezino je istinsko mjesto u nadosjetilnome. No fla^upT-oiTstoicima. U t o m e joj napose p o m a ž e o n a vrlina koja smje­ ra što v e ć e m odvajanju tijela i duše. Još veći stupanj neovisnosti postiže se teorijskim. Plotin naglašava da je tvar netielesna.6.1. 52a. S a m o u o d n o s u na oblik UToogfHvar ima pozitivnu odredbu. No Plotinov govor ο tvari prožet je negativnim odredbama.4.5. postavši j e d n o sa sa­ m o m s o b o m ..26. Osjetilni svijet K a o (pelina osjetilni svijet nejaa_rđjjoeet4ra-<u__konca u vremenu^_samo cu njegovi dijelovi prolazni^Ko^mička duša^vertejiijelove objedinjuje u jgj^njuuiaglinu i o d r ž ^ v j u e f i a temejjjijjačela suosjećanja (συμπάθεια). t J R c a j n e _ š k o l e koja j e danas pernata k-ao ncoplatorrizam. 330 331 . dolazi u dodir s onostranim j e d n i m . duša gubi svoje dostojanstvo. Duša se na razini biljke očituje kao puko razmno­ žavanje. nastaje p r o b l e m kako duša recimo utječe na nastanak osjetilne zamjedbe koja je zapravo funkcija duše na nižoj ontološkoj razini. Krajnji cilj sjedinje­ nja s v r h o v n i m načelom o d n o s n o s j e d n i m nije m o g u ć p u t e m u m a jer j e d n o se nalazi iznad uma. K a o takva o n a je prvo zlo o d n o s n o zlo ο sebi (1. koji za razlikfTod Aristotela tvar shvaćaju materijalistički. 51a. V e ć pukim krjeposnim žiMotom fhl?a τηηΑ\\ην\ svoju ovisnost ο ni­ žim vrednotama. ali na nekim se mjestima u Timeju (49a. No to ne m o ž e biti ni tijelo jer bi onda tjelesnost odlučivala ο nečemu što tijelo uzdiže iznad tjelesno­ ga jer osjetilna zamjedba jest oblik spoznaje o d n o s n o primitivni­ ji oblik mišljenja. napose da je tvar „ p o d m e t " (ύποκείμενον 2. poput govora ο j e d n o m e .4. No svojim silaskom na nižu ontološku razinu.4.7^41 i t d T ~ S v e š t o ^ ^ vljeno je od tvari i oblika (6. na razini životinje kao osjetilna zamjedba. Na taj način duša je jedina sposobna povezati svijet osjetilnoga i svijet nadosjetilnoga.4. dianoetičkim vrlinama. U drugoJ7~tTozmićk"bj žBirci eneada cijela je četvrta rasprava posveće­ na toj temi. Sve d o k je okrenuta prema osjetilnome. Povratak je njezin glavni cilj. Osjetilnost K a k o Plotin pretpostavlja da je duša dio nadosjetilnoga svijeta te je time netrpna ( α π ά θ ε ι α ) o d n o s n o neosjetljiva za bilo kakve podražaje iz osjetilnoga svijeta.5.4. Plotin nalazi rješenje u t o m e da je zajedništvo ( σ υ ν α μ φ ό τ ε ρ ο ν 4. 4. Na izvjestan način o n a je i u j e d n o m e i u drugome svijetu.5.1) tijelima i da postoji s a m o qua mrj^ricnOst (δυνάμει 2.«r4."TU7l. Duša po svojoj naravi ne m o ž e biti nositeljica osjetilnosti. nepomijejana.1. dakle vratiti svojomu iskonu. ali p o j m o v n u o d r e d b u tva­ ri de facto preuzima iz aristotelovske tradicije. — .4.— " . 3.93.12).7. Kao što je p o z n a t o / a u s a J e dobila ključnu zadaću posredovanja između osjetilnoga i nadosjetilnoga.1-24). To se događa na više načina. Plotin doduše za života nije uspio stvoriti h o m o g e n u skupinu učenika. Plotin se naravno poziva na ta mjesta. to je m o g u ć e samo u ekstazi u kojoj nestaje s^aka. bez svojslavA^etrjDna itd. Iznad toga duša je umska i čisto mišljenje te istovjetna s u m o m .21) tijela ijduše o n o što~mnl7gTre«jie-osjetil­ nu zamjedbu. M o - Utjecaj U r a z d o b l j i i J ^ i i e 4 u _ A r i s . fft^ae.8). 52c) spominje drugim riječima problem tvari iako se terminološki ne fiksira.3).11). svojim je misaonim autoritetom ρΗΗρηΐη nasfamku vrlo i i . pojedinačna je duša postala nešto loše.misaona m n o ž n o s t ^ a duša. U z e t a sama „za sobo ona je pujio-eefeiee. (2.V3. Plutifi-nesumnjivo spada u klasike filozofijske tradicije. na razini čo­ vjeka kao r a z u m n o shvaćanje. Sam se izraz ΰλη ne pojavljuje u P l a t o n o v i m spisima. t o t P l a \ Tome^Akvinskoga Plotinova se filozofija uzdiže iznad-sveget-ostaluga. Na te­ melju pretpostavke silaženja duše u osjetilni svijet nastaje i po­ treba njezina povratka u nadosjetilni svijet.

T e o d o r e t . o s i m nekolicine. Enija iz Gaze ili Bazilej. pa se tako dolazi do vrlo smjelih i prijepornih tvrdnji. izravno nastavlja njegove ključne mi­ sli. Proklo. nego je i svojim vlastitim djelima utjecao na kas­ niju filozofiju. Ne m o ž e se govoriti ο n e k o m nepo­ s r e d n o m utjecaju Plotina na suvremenu filozofiju. ozbiljno istražuju mistični elementi i utjecaji. T e k kasnija generacija neoplatonika obnavlja i neposredno nastavlja P l o t i n o v o djelo. M a r i n o . napose je odbacivao njegovu kritiku Ari­ stotelovih kategorija. stoljeća proučava p o d dva­ ma motrištima koja nisu u cijelosti primjerena njegovoj filozo­ fiji. koji su prilično uravnoteženi. Salustije) danas je neshvatljiva b e z njegova utjecaja. Elija. ali isto tako pojedinačnih studija. a prije svega na srednjovjekovnu. kako ju je prenio Makrobije. 332 333 . nipošto ne u onakvoj mjeri kako se to dogodilo u renesansno doba (Marsilio Ficino). U Njemačkoj prevladava takozvana Quellenforschung: Ploti­ nova se filozofija istražuje pod v i d o m m o g u ć i h utjecaja drugih škola. pa je prije svega svojim radovima ο t o m e p r e s u d n o utjecao na srednjovjekovnu filozofiju. obje­ lodanio svoj k o m e n t i r a n i prijevod Eneada na latinski. poznati poimence. Hermija. Ivan Filopon. ali izgleda nisu u filozofiji dje­ lovali na način koji bi bio usporediv s njihovim učiteljem. koji n a m je podario m o ž d a najbolje izdanje j e d n o g a antičkog filo­ zofa. Na latinski je Plotinova djela. T e n n e m a n n a godine 1807. stoljeća. T a k o u posljed­ njih tridesetak godina i m a m o niz cjelovitih prikaza. Ciril iz Aleksandrij e . Za to je zaslužan G e o r g Friedrich Creuzer koji je godine 1835. Nije sve prihva­ ć a o od svojega učitelja. bilo u n e g a t i v n o m kontekstu. Njegov plat o n i z a m p u n o je srodniji sistemima Plotina i Prokla. što često rezultira u neobrazloženim hipotezama ο m o g u ć i m orijentalnim utjecajima. iako Plotina ni­ kada ne spominje i m e n o m . Porfirije. bilo u pozitivnom. Cijela plejada neoplatonika (Sirijan. odakle je Hegel uglavnome p r e u z e o svoj po­ znati prikaz. N a i m e ra­ dikalno produbljuje i obogaćuje mistične zasade u Plotinovu si­ stemu. nego samoga Platona. jer uporište za sve svoje tvrdnje isključivo traže u Plotinovu tekstu ili dru­ gim potvrđenim tekstovima. V e ć za Plotinova života njegov je u č e n i k Amelije objavio djelo u sto knjiga posve­ ć e n o Plotinovoj filozofiji. bila vrlo utjecajna u skolastičkoj filozofiji. ali ne samo zato što ie osmislioJjiterriejjjo^konacan sistem neo^pl^tonake^jjlozofije. preveo Marije Viktorin. Uz standardne prikaze u povijestima filozofije. Stanje istraživanja S u v r e m e n o istraživanje Plotinove filozofije počinje u prvoj polo­ vini 19. G. Prvi je m e đ u njima Jamblih koji. Suvremeni proučavatelji najveću pozornost posvećuju imanentnoj strukturi Plotinove argumentacije iako njegov filozofijski sistem nije zapostavljen kao cjelina. M e đ u njima se svakako ističe P r o k l o . U odnosu na stariju fazu izučava­ nja interes za mistične elemente sveden je na razumnu granicu. nego i zato_. I latinski se autori bave P l o t i n o v o m filozofijom. danas izjgbJjBlie^kTim i filozofi rado crBf^JTTpTotinova shvaćanja. Olimpiodor. Asklepije. ali je Plotina izgleda kasnije studirao i u izvorniku. Proučavao ga je svakako Makrobije. Taj je prijevod čitao Augustin.2: Ο vrlinama). Damaskije. Amonije Hermijin. O k o sredine ovoga stoljeća. Plotinova se filozofija proučava vrlo kritički. Njegov najpoznatiji neposredni učenik. m o ž d a ο nekoj sličnosti ili srodnosti kao u slučaju Jaspersa. Plotinov utjecaj o d n o s n o o b n o v a njegove fi­ lozofije vrhuni u pojavi Marsilija Ficina koji je godine 1492. nije samo uredio i izdao P l o t i n o v a djela. Njegovi neposredni učenici nisu nam. u izboru ili u cjelini. Plo­ tinova se filozofija sve do polovice 20. primjerice Euzebije. dakle prvi put nakon editio princeps 1580. Jamblihov u č e n i k Deksip uspostavlja unutarškolski dija­ l o g s P l o t i n o v o m filozofijom. No on n e o p l a t o n i z m u daje i j e d n u n o v u dimenziju.ali je p o s r e d n o neoplatoničkoj školi dao čvrste temelje. U srednjem vijeku znanje se ο Plotinovoj filozofiji svodi na o n o što se nalazi u Augustina i Makrobija. Zanimljivo je kako je upravo Plotinova podjela vrlina {Eneade 1. uz besprijekorni filologijski rad na tekstu. David. Porfirijeva se kronologija često uzima kao metodološki te­ melj ozbiljnoga proučavanja. nešto više u Francuskoj.što jg^napisao. Isto se tako. Simplikije. pripre­ m i o kritičko izdanje grčkoga teksta. Prvi sustavniji prikaz njego­ ve filozofije nalazimo u Geschichte der Philosophie W.

classi. II. Cambridge. engleski prijevod A. Izdanja i prijevodi dodatak Plotinov se tekst navodi prema mjerodavnom kritičkom izdanju (editio maior) koje su priredili Paul Henry S. Loeb Classical Librarj). Zagreb. Κ. 2 1961. Leipzig. Aalen. V: Saggi su Plotino. 2 1921. H. a četvrti na redak u to­ me poglavlju. Pariš. Repr. Amsterdam. Hadot. H: Plotin als Interpret der Ontologie Platos. Od prijevoda na suvremene jezike valja spomenuti sljedeće: francuski prijevod Emila Brehiera (6 svezaka. 1963. A. Svi spomenuti prijevodi sa­ drže i grčki tekst. Brehier. Frankfurt am Main.I. Berlin. Pariš. Pariš.8. Kramer. fontium. s kratkim k o m e n t a r o m . Armstrong. 1972. 1940. 1977. To je iz­ danje učinilo suvišnim sva prethodna izdanja.-R: Plotinos. 1967. Zur Metaphysik Plotins. BaselStuttgart. The Road to Reality. 1959. 1973. Collection Bude). 2 1977. njema­ čki prijevod Richarda Hardera koji su preradili Rudolf Beutler i Willi Theiler (6 svezaka. 1973). s vrlo korisnim bilješkama. Graeser. Volkmann Schluck. R: Le deesir de Dieu dans la philosophie de Plotin. 1964. 1991. 1967. Cambridge [Mass. 1964.]-Lon­ don. marginalium et lectionum). drugi na raspravu u određenoj skupini.30: prvi se broj odnosi na j e d n u od šest skupina eneada. T. s njemačkoga preveo Dražen Karaman. H: The Architecture of the Intelligible Universe in the Philosophv of Plotinus. 1970. 2 1973. Amsterdam. H. A: Plotinus and the Stoics. 1982). Tekst sa skraćenim kritičkim aparatom (editio minor) dostupan je i u poznatoj ediciji Bibliotheca Oxoniensis (3 sveska. 1921. 334 335 . 3 1966. Szlezak. Oxford. Bd 21:1. i Hans-Rudolf Schwyzer u tri sveska (Paris-Bruxelles. Heideggerovo i Plotinovo poimanje vremena. Na­ čin navođenja Plotinova teksta u znanstvenoj literaturi vrlo je egzaktan. H. Pariš. 1967. primjerice 4. Friichtel. 1966-67. J: Plotin ou la gloire de la philosophie antiaue. 1956-1971. Altertumsuiiss. Arnou. Roma. J: Der Ursprung der Geistmetaphysik. Sekundarna literatura Heinemann. 1940. 1970. Hamburg. F: Plotin. Realencyclopadie d. Philosophische Bibliothek). 1978. 1979. Sonderausgabe Munchen. 2 1957. Schwyzer. treći na poglavlje unutar dotične rasprave. 1973. Rist. Izda­ nje sadrži grčki tekst i četverostruki kritički aparat ispod teksta (apparatus testium. Repr. Armstronga (3 sveska [od šest planiranih]. M: Plotinus.Bibliografski I. Cilento. Leiden. 1924-1938. 1941. O: Plotin und das Problem der geistigen Aneignung. Milano. J. E: Weltentwurf und Logos. P: Plotin ou la simplicite du regard. 1951. 1928. Becker. Frankfurt am Main. E: Plotin. Marie-Elise Zovko.2. Pariš. Moreau. A: Plato und Aristoteles in der Nuslehre Plotins. Cambridge.

PLOTIN Izbor iz djela .

Plotiniana Arabica). A Commentarv With Translation by M. xxxi. uglavnom prešutno. sintaksa mu je mjestimice posve nerazumljiva i svakome prevoditelju zadaje dosta muke. Schwyzer. Schwyzera (Plotini Opera ed. 1951). Plotina danas češće u prijevodu čitaju i oni koji inače mogu čitati izvornik. Ennead V 1: Text. Henrya i H.-R. Oxford. 1. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Atkinsona. Ennead V. U prijevodu sam. knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Preface. To se izdanje na 28 mjesta razlikuje od standardne editio maior P. sv. ix. posebnu po­ zornost nastojao obratiti i na jasnoću. 269). ParisBruxelles. a različne varijante čitanja bilježio sam samo on­ dje gdje sam smatrao da je potrebno. Henry et H. Introduction. 1. Translation. Nastojao sam prije svega iz samoga teksta rekon- . Kako napominje Atkinson (v). viii.0 trima prvobitnim hipostazama (Eneada V 1) Prijevod Filip Grgić Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema izdanju M. osim na točnost. li. P. Atkinson. U bilješke sam unosio samo ono najnužnije i nisam ulazio ni u kakvu interpretaciju. Index. Bibliography. 251. References and Abbreviations. v. Atkinsona (Plotinus. On the Three Principal Hypostases. naime gdje je posrijedi znatnija razlika u smislu teksta. Commentarv. II (Enneades IV-V.-R. preuzimao Atkinsonovu emendaciju. Plotinov je stil inače iznimno težak. 1983. Zbog toga sam u prijevodu.

T a k o proizlazi da je u z r o k posvemašnjega nepoznavanja Jednoga štovanje ovih stvari i neštovanje njih samih. 20. γένεσις u ovome kontekstu Plotin rabi možda inspiriran Platonovim Timejom 41e3. što znači da je napisana između 253. Stoga je ljudima koji su u o v o m u stanju potrebno iznijeti dvo­ struki dokaz. Tako i pokazna zamjenica εκείνος u njega dobiva značenje Jednoga. 1.Ύπόστασις. 45). ύπόστασις je u mnogim vidovima istoznačna s ουσία). 1955. po sve­ mu sudeći. Jednoga i εκείθεν.. ο tome H. budući da više ne gledaju ni Jedno ni sebe..447. Ova je rasprava inače deseta u kronološkomu redu Plotinovih spisa. prema prvinama. „rođenje" (γένεσις) i „prva drugotnost" (πρώτη έτερότης) tri su različna novopitagorovska naziva za „Dvojstvo" (δύας).) Sličnu frazu nalazimo na nekoliko mjesta u Ilijadi (10.195-196 itd.und Bedeutungsgeschichte". no točnost toga podatka nije sigurna (riječ je ο fr. 2 340 341 . Što se tiče riječi ύπόστασις u naslovu (naslov izvornika glasi Περ'ι των τριών αρχικών υποστάσεων). o n o ne bi moglo nikada . tada rabim riječi „opstojnost" (mogli bi se rabiti i izrazi „supstancija". „zbiljnost". ako sebe shvati kao o n o što je najmanje vrijedno štovanja i što je najusmrtljivije od svega što štuje. Š t o j e j i a k l e o n o što je učjpilojda duše zaborave svojega oca b o g a 1 i da.. Inače. i 263. ako ih itko doista m o ž e okrenuti prema suprotnoj strani.-hist. Navode antičkih autora uglav­ nom preuzimam iz postojećih hrvatskih prijevoda. „inteligibilni" svijet. γένεσις i πρώτη έτερότης usp. τόλμα kao izraz za δύας rabi možda već Ferekid (o njemu usp. o n e ne poznaju ni sebe ni svoje oce. uživale su u svojoj samovolji i m n o g o se koristile svojim samokretanjem.). Nachrichten der Akademie der Wissenschaften in Gottingen. A k o se postavi kao slabije od stvari koje nastaju i propadaju. a taj je fragment tamo označen kao „nepravi"). Wort. nadjenuo Porfirije. Kad su se pojavile. . ne poznaju ni sebe ni njega? PnrVln pjihnvp pfl|™gti joct gmini-inct rođenje. „neovisna opstojnost" i si. b. Izrazom έκεΐ Plotin označuje „tamošnji". Dakle. otrgle su se koliko su mogle ne štujući o n o što su odbacile. um i dušu (svaki od ta tri pojma Plotin često nazivlje i „narav". pa slijedim Maretićevo „vrgnuti" za βάλλω. φύσις).566. z b o g nepoznavanja svojega podrijetla o n e ne štuju sebe. čini se da riječ ύπόστασις kao terminus technicus u filozofiju uvodi Porfirije. Atkinson. ptrčale su na suprotnu s t r a n u j vrlo se udaljile od boga te nisu 'zS^S~^^^Y^EIŠ3^^oamiae. Naslov joj je.u srce v r g n u t i " 3 ni narav božju ni njegovu m o ć . zadivljene i ο t o m e ovisne. 15. Dorrie. kada nije izričito riječ ο bit­ noj odredbi tih triju pojmova. „Smionost" (τόλμα). Klasse. (Za širu raspravu ο τόλμα. Β 14 u Diels-Kranzovu (DK) izdanju predsokratovskih fragmenata. a ra­ nije je najčešće nalazimo u raznim medicinskim značenjima (usp. PopTuTajece koja o d m a h bijahu Otrgnuta od svojih otaca i k o j a su p u n o v r e m e n a odrastala daleko. Phil. odnosno riječ „hipostaza" za­ držati isključivo za Jedno. 35-92). te tu i tamo uputiti na poko­ ju jezičnu odnosno prijevodnu poteškoću. štuju druge stvari i svemu se dive više nego sebi. prva drun gotnost i htijenje da pripadaju sebi samima. 4-7.struirati tradiciju na koju se Plotin oslanja. „onoga koji je u onomu svijetu". Budući time zbunjene. a o n o što se čudi i stremi priznaje da je slabije. S druge strane. Istodobno se naime stremi prema d r u g o m u i čudi. te ih uzdići do najvišega. iako potječu o d a n d e i u cijelosti pnplidaju "onomu svijetu. dok navode iz djela koja još nisu prevedena prevodim sam. smatrao sam da je najbolje ostaviti je neprevedenu.

more. I Sunce je b o g jer je produševljeno. 245c7-9: „Samo ono što samo pokreće [sc. 989al0. a to ćemo"^pslrriije"TzlOžiti na drugim mjestima. kap_. 4 U ruj^je^naj^^ te-je podsjeća takorjgći^rj^ua^^ Taj je prvotniji od ono­ ga te kad se razjasni objasnit će se i onaj.7 Njezina m o ć i narav postala bi j o š očitijom i jasnijom kad bi se na o v o m u mjestu razmotriIS"Teako duša o b u h v a ć a i vodi n e b o svojim vi asti ti m h ptnjarga. Naime. Neka dakle svaka duša prvo razmisli ο t o m e da je o n a sama ta koja je_st\^pxila-^^iiva bićajLidahnuvši im život. neka ο tome duša razmisli ovako: neka veliku dušu ispita druga duša.što-kaže~-pjesnik. Usp. PokrenTfcb vječnim kreta­ njem p o d razboritim v o d s t v o m duše n e b o postade b l a g o t n i m ži­ vim b i ć e m . i druge zvijezde. romljn i vorln. Neka joj mirni budu ne samo tijelo što je okružuje i vreva tijela. j e d n a se tijela nalaze na suprotnim stranama. duša je sama stvorila Sunce i o v o veliko n e b o . tako je i duša. 5 ' A koji je način opš^rbljivanjaživotom. Ovo je u DK Heraklitov 96. kolika jest. riječ ο nekome usmenome priopćenju. Nije posve jasan smisao koji Plotin ovdje pri­ pisuje ovomu fragmentu odnosno zašto ga uopće navodi. jer bliži je o n o m u što istražujemo te je koristan i za onaj dokaz. neka budu mirni zemlja. jer pne na­ staju kadJLb-dušsuopjskr^^ dočrfp^sama d u i i a j e v j e c n a jer sebe ne napušta". 342 . " 8 U z r o k z b o g kojega su bogovi bogovi m o r a biti b o g znatniji od njih. ima li m o ć istraživanja takvih stvari. O n a je naime sebe dala čitavoj toj veKčmt. A n e b o . jer sebe ne napušta. To je učinila za o n o što hrani zemlja i more.'što bi bilo o n o što „Neživ" ovdje prevodim κείμενος. o n o što istražuje jest duša i o n a m o r a spoznati što je to što traži. njezinom je m o ć i j e d n o te je z b o g n j e ovaisviip.dugom. Kad se duša u nj naselila. Navodim malo modificiran Majnarićev prijevod. No duša nije tako: o n a nije razdijeljena u dijelove pa da dijelom sebe svakoi pojedinoj stvari daje život. dala mu 6 besmrtnost te ga probudila neživoga. čemu onda to? No ako su joj srodni. pristoji joj istraživati i m o g u ć e joj je otkri­ vati. fragment. κεΐμαι naime može značiti i „ležati mrtav". a produševljen je i svaki razmak.^a-i-*ni. u Ladanovu pri­ jevodu. Jer ako su joj predmeti istraživanja tuđi.J3jož&ns_ka3mQ z b o g toga.65.štuje. duša odasvud takoreći utječe u postojano n e b o izvana te se uvrće i odasvud prodire u nj te ga osvjetljuje. ona ga je sama uredila i sama ga kružeći dovodi u red. koja nije malo vrijedna za ispiti­ vanje jer se m i r n o ć o m svojega stanja oslobodila prijevare i onoga što opčinjava druge duše. nego sve ZjfvTc^ekžlfl. iako su različna tijela različno smještena.nsk(a. i kad je istražiš bez do­ dataka te je u z m e š pročišćenu. zrak i samo nebo.t b o g . nego i čitavo okružje. 9 Pa i d a j e vatra. veliki i mali. No možda je. 343 2. duša]. Ovo je navod iz Aristotelove Metafizike A 8. Jednake je vrste i naša duša. Kao što sunčane zrake kada osvijetle taman oblak rasvjetljuju ga i daju mu žutozlati lik. što pokreće i što oživotvoruje. ako smo štogodJao?a. a dru­ go ondje. kako u čitavu svijetu tako i u pojedinačnostima. Ο njemu sada valja govoriti. Koji su dakle ti dokazi? Jedan pokazuje neštovanje onih^stvari koje_duša_sada. nikada se ne prestaje pokretati. Jer „ z e m l j a j e sve". a druga su m e đ u s o b n o odvojena na drugi način. ρ opfl «va . i p o t o m e što j e Jeano i po t o m e što je posvuda. dala mu život. kontekst. naći ćeš isto o n o vrijedno štova­ nja što nazvasmo d u š o m i što je vrednije štovanja od svega što je tjelesno. I n u ž n o je više vrijedna štovanja ori tih stvari.prvotnoga. Neka shvati kako Henry i Schwyzer upućuju na II 4 i III 4. Navod je iz Platonova Fedra 245c8. Ilijadu 20. iako je m n o ž n o i posve raznoliko. Usp. nego je ono i drugim stvarima koje se kreću po­ četak i izvor kretanja". a iz konteksta je očito kako Plotin govori ο načinu na koji duša oživotvoruje. ima li takvo o k o da bi vidjela i pristoji li joj istra­ živati. jer j e d n o je ovdje. n e b o je dobilo vrijednost. prema Maretićevu prijevodu. koje je bolje. da bi prvo upoznala sebe. r|ph"Tćp „ o n o od čega zaziru b o z i " . za božanske zvijezde na nebu. a prije duše bilo je m r t v o frijrln. prispjevši UJ4Jfilo neba. žttadža tmino tvari. kako pri­ mjećuje Atkinson (18). za o n o što je u zraku.posvn1 Ha"jTHgnfrng ^^pašaju^ nra-lcnjj ju je stvorio. Duša je narav drukčija od o n o g a što uređuje. „ L e š i n e bi valjalo đrlbaciti prije nego g n o j .

pa i Platonov Fedar 240c2). slično u Aristotelovoj Metafizici Λ 7. u usporedbi sa s o b o m .636 ili 19. o n o š t o umuje i udjelovljuje jest iznutra i svojstveno joj je. N o tujjjelafcaost-^aaae n e t r e b a shvatiti^ kao_jie^t^šJto~ie^ee£vjiego kao nešto_Jto.duša kao po redu svakako sljedeća i kao o n o što prima. gdje Platon kaže kako riječ Κρόνος dolazi od κόρος i νους. II. 344 345 . teTduhove. nego posjedujući t o . Platonov Kratil 396b6-7. šia. um kao oblik. 27) i to uzima u obzir. um joj je u razmijh^anju. rodio savršenu. j e d n e stvari naUsp. istinski život za vrijeme Krona. Naravno. nećeš gađati iz daljine. 3. s p o m o ć u takva uzro­ ka uspni se p r e m a njemu. Proklo. kao što u vatri j e d n a toplina ostaje u^njo^^raruguTširi. Usp. οίον λόγος ό έν προφορά λόγου τοϋ έν ψυχή. pa Atkinson (49) s pravom sumnja u moguću po­ vezanost toga mjesta s ovim Plotinovim. Ladana). a i savršej^^ je poput oca po­ diže j e r nije ju. a neće biti ni p u n o o n o g a što je između. %trđuci^vjećno u miro"vianju3ra zašto da traži preinaku kad je sre­ tan? K a m o da ide kad je sve u njemu? Isto tako. Nauk je prije Aristotelov (usp.. bagBHSTgJnnMBu. A k o se tkogod jiudi ovoiTmsjetilnoirjli svijetu gjejjajući n j e ^ o v u ^ v j l i c ^ ^ b ^ p c ^ u i red vjeCfioga_kretanja te b o g o v e što su u njemu. a κόρος određuje kao „čistoću i nepomiješanost uma". Polazeći vjerojatno od Hesiodova opisa Kronove vladavine (Op. 1 3 Naime.^s j e d n e stTTaBeT-ostaje-u. ži­ v o t . j e d n e vidljive. Niže djelatnosti potječu s dru­ g o g a mjesta i trpnosti su takve duše. No i tvar u m a jest lijepa budući u m u slična i jednostavna.. 65 DK. 705a4. 5. usp. b. To bi se m o g l o vidieti i iz sljedećega. A ako će produševljeno bi­ ti o n o za č i m se teži. No kontekst u kojemu Platon rabi tu riječ posve je drukčiji. Budućj^da-duša^potječe od u m a ^ o n a je umna. druge paknevidljive. I z m e đ u njih n e m a ničega doli njihove različnosti . Henry i Schwyzer uz riječ „susjedstvo" (γειτόνημα) upućuju na Pla­ tonove Zakone IV. nemajući u sebi ništa što ne misli. zašto bi zanemario sebe i težio za n e č i m d r u g i m ? A k o se diviš duši u n e č e m u drugomu. Theol. B u d u ć i da je duša tako štovanja vrijedna i božanska stvar. a izgleda da Plotin kasnije (usp. neka ide gore do svojega prauzora i o n o g a što je istinskije i neka t a m o vidi sve misaone stvari koje su same po sebi vječne. 4.3.Jednomu*. tako je i sama duša izraz u m a i čitava djelatnogjLte. kao i sljedeću bilj.je pali? Isto je i što se tiče stvari koje su iz toga dvojega spoje­ ne. je i iz toga što je bolji jjdjiujiej koja je takva^KaKvu s m o je opisali. Kakav je u m . neka gleda „ n e p o m i j e š a n " um koji je njihov poglavar. i i r n a o n a j e nekakva slikp K a o što j e izrečena misao slika misli 11 u duši. Stoga i sve o n o što je u njemu jest savršeno. Stoga nje­ zino opstojanje potječe od uma. Jer-4cad~crgleda~um. 16a3-4) doli Platonov (usporedi li se pri­ mjerice sa Sofistom 263e3-8). a terminologija je stoička. dušino 10 gornje susjedstvo.ga umjšajje^u opstojnost nečega drugoga. Djelatnošću duše valja zvati samo o n o što ona udjelovljuje u m n o i sama iz sebe. s druge strane. neizmjernu mudrost. nemajući u sebi ništa što nije savršeno. on u seb^buhvgja^sa^ p m . b o g a čije ime z n a c T ^ r b s ' ( „ č i s t ' ' ) i^TT^TT^unT'). 1072b22-23: „[Um] djeluje posjedujući mišljeno" (prijevod T. diviš se sebi sa­ mome. Plat. daje opstojnost drugomu. tako i t i m e s t o ' J e U njoj prTsutan. On ne misli tražeći o n o što misli. budući da je najsavršeniji. jasno. nego on jest sve u vječnosti. ne traži rast. u njima svojstvenu 12 shvaćanju i životu. Um dakle dušu čini božanskijom. a pojam joj je djelatan kad gleda u m . živa bića i sve biljke. U z m i dakle o n o što je božanskije od ovoga božanstva.) te od konteksta vlastite rasprave Plotin ovdje iznosi platoničku etimologiju riječi Κρόνος. o n o što joj je prvotno i što joj je izvor. To je zbiljska vječnost koju oponaša vrijeme vrteći se o k o duše. Njezino je podrijetlo Platonov Kratil 369b6-7. (Tako se ta riječ uglavnom i rabi u novoplatonizmu. dok.221. kako time što joj je otac. 1 4 Njegova blaženost nije stečena. da bi on m o g a o biti potpuno savršen. Jer iako je o n a onakva stvar kakvom ju je pokazala naša rasprava. De interpretatione 1. g^akoga. bilo da im dodaš vodu. bilo zrak. Heraklit fr. v e ć sasvim uvjeren da će takva stvar prići bogu. 110 i d. on. 13.) No izvornije značenje riječi jest „sitost" (usp.

Naime. Die Gene in Plotins Enn. v e ć je 19 20 broj. sad konj. d o č i m je duši svojstveno da je u t i m stvarima i da je s njima združena.u m jp_gva bića. Leiden/New York/K0benhavn/Koln. kao iz uzroka. taj b o g ponad duše jest m n o ž a n . Iz jedinice i neodređenoga dvojstva nastaju brojevi"). a valja dodati i kretanje i mirovanje 1 6 . dok b u d u ć n o s t ne postoii . „Proučavanje kategorija u antici". N o . 1091al3-18). drugotnost i istovjetnost. iz pitagorovske tablice opreka (Arist. a prema drugima se krećući. ο tome posebno O. bj~QJ^aija. Kad bi otklonio drugotnost. oboje su nai­ me zajedno i supostoje te ne napuštaju j e d n o drugo. dok 'bijaše' i 'bit će' pristoji kazati za nastanak u vremenu". x^^£^g^^^^^^^^^yv^^chroia.um zato što misli.kretanje ako um misli. U z r o k mišljenja nešto je drugo.ru-Jj^ a-Dvoj- stvo jgjdjragotoo i_nastavši iz J e d n o g od njega dobiva određenje. bolje. Naime. koji je'plnje takva mnoštva. time što je mišljeno. No ovdje je nemoguće temeljitije ući u problem. o s i m ako se ne 17 htjedne o d m e t n u t i . Tvrdnja da je duša broj isto tako pripada platoničkoj tradiciji.puštajući. No sam Aristotel (koji je raniji i vjerodostojniji izvor od Aleksandra) pitagorovcima pripisuje tvrdnju da Jedno" nastaje (Metaph. a u VI 3 ο kategorijama sjetilnoga svijeta (usp.. to je jedinstvo isto tako um kao i biće. A 5. 93-188). a biće zato što je o n o što je mišljeno. Barthlein smatra da se na temelju ovoga naše­ ga odjeljka dade pokazati da nije. Aristotle's Categories and Porphyry. a sad druge stvari . broj u smislu bivstva. a mirovanje da bi o n o što je mišljeno bilo istovjetno.nego su sve stvari vječno prisutne^ jer su istovjetne i jer takoreći uživaju što su ta­ kve kakve su. određenoga i neodređenoga (Metaph.^aje-sfevorio. a u 25-30 stoički.< > s a m o _ S S S 7 ajtojjggt" je vjerno. činilo bi se da Plotin jedno­ stavno preuzimlje pitagorovski nauk. uvijek n e k o j e d n o od bića. „mirovanje". o n o što misli i o n o što je mišljeno . a ne εν]. Plotina valja povezati s puno kasnijom tradicijom negoli je izvorna pitagorovska. Tvrdnju ο nastajanju iz Jednoga" (odnosno. nego da je pred očima imao neki drugi predložak (usp. a biće. usp. kažemo 'bijaše'. A 5. Prvine naime nisu Henry i Schwyzer uz ovo upućuju na Platonov Parmenid 144b2 („Bivstvo je dakle razdijeljeno medu sve mnoštvo bića te se ne odmeće ni od kojega od njih"). Dakle. u VI 2 govori ο μέγιστα γένη. gdje je riječ 346 347 . Kad bismo ovaj odjeljak usporedili s izvješćem što nam ga ο pitagorovcima daje npr.jer tamo ništa nije prošlo . a ni istovjetnosti.Jkpjije uzro. Ν 3. jasno proizlazi da je „jedno" određujući moment. S t o g a j j m u_sebi i m a sve r stvari koje miruju_u y j ^ o j | a J ^ P . To je onaj koji je jednostavan.jer i o n o tada J e s t " -*a ne pSsEojTjii prošlost . A razlika je drugotnost. „Biće". Prjbliživši se umu i takoreći postavši s njim 18 j e d n o . Inače. μέγιστα γένη predstavljaju kategorije inteligibilnoga svijeta) Plotin go­ vori u VI 1-3: u VI 1. a pro­ izlazi iz određenoga tumačenja Platonova Timeja 35bl-3. onomu što je vječno] kao istinski izričaj pristaje samo 'jest'. Β la DK: „Po­ čelo svega jest jedinica [μονάς. Prvine svojom mnoštvenošću čine broj i kolikoću. a to/ je i u z r o k bića. 986a24-27). Gottingen. 1965 i u novije vrijeme Ch. Evangeliou. Teško je točno odrediti na koga se Plotin ovdje oslanja.praota. Barthlein. K. 5. a cjelina je sav um i sve biće um jer mišljenjem uspostavlja biće. ne bi bilo mišljenja da n e m a drugotnosti.k. služi kao tvar. potječe sve ostalo. Sofist 254d4-5 i 254e5-255al. no Atkinson (104) opet upućuje na različnost konteksta. a njemu [sc. a ne ζή αεί. VI 2. 1-24 odbacuje Aristotelov nauk ο kategorijama. primjerice. No to nije posve točno. Svaka od njih jest um i biće. Kad postane određeno. Iz jedinice nastaje neodređeno dvojstvo koje jedinici. 986al7-21). U svakom slučaju. 'jest' i 'bit će'. pos. Hoppe. Metaph. sporno je je li Plotin uopće poznavao tekst toga dijaloga. 1079-1104. i biti istovjetnosti. drugotnost da bi bilo onoga što misli i o n o g a što je mišljeno. 1988. ovdje 1098-1101). Iz njih. iz Jed­ noga) Aristotel više veže uz Platona i platonovce sklone „pitagoriziranju". Doduše. s dušom su po­ vezane sad jedne. u m u daje mišljenje i bitak. Um dakle postaje prvinama: biće. kako je u Henrva i Schwyzera. proizašlo bi Jedno i šutnja. Platonov Timej 37e5-38a2: „Naime. m o r a Usp. No i pomišlje­ ne stvari trebaju m e đ u s o b n o biti različne. koje ovdje nije moguće navoditi. Filozofska istraživanja 37 (1990). a i iz mnogih drugih izvora. """"Rume. dok je samo "pcTsebi neodređeno.24 = fr. Aleksandar Polihistor (Diogen Laertije 8.sad Sokrat. K. Sto se tiče veze između Plotinova nauka ovdje i Platonova u Sofistu. diss.kako bitka uma. koja je uzrok. „kretanje". obojemu je dakle uzrok nešto drugo. odnosno da ono postoji iz parnoga i neparnoga. A i duša je b r o j . nego. iako su dvoje. ona p i t a tko je onajjsojj. Budući d a j e um j e d n o sa s o b o m samim i b u d u ć i da svemu postoji nešto zajedničko. „drugotnost" i „istovjetnost" pred­ stavljaju Platonovih pet najviših rodova (μέγιστα γένη). ο problematici kategorija (naime. a kakvoća je svojstvenost svake od njih. Čitam ζητεί.

„slici vječnih bogova" (iako nije posve si­ gurno da je tu riječ upravo ο slici). τάξεως αύτοίς άπωδόσειν. i to o n o što je vječno. za koJi-a£Jsaža-kakQ. štoviše. te Dvojstvo. a to .vft.Τ^Ηηηρτ^ Η λ hi m o g a o zrejj? Naime. s o n u stranu svega. πλήθος. ponovno je tu cjelinu podijelio na odgovarajući broj dijelova te je svaki od njih pomiješan od 'istoga'. jer može biti i gen.. „dragocjenost" i česta je u platonizmu. Vatra proizvodi toplinu koja potječe iz nje. Platon u Timeju 37c6-7 govori _yaljao ske. dok se u kasnijoj tradiciji (npr.No Dvojstvo je n e o d r e đ e n o u z m e li se primjerice u smislu podmeta. do 314) izveo zaključak da je duša broj koji sam pokreće smatrajući da se u ovomu Platonovu odlomku zapravo opisuje nastanak niza prirodnih brojeva iz nedjeljivoga (εν) i djeljivoga (mnoštva. dokle god postoje. sve o n o što je već savršeno to i rađa. tada bi o n o s t o j e nastalo nastalo kao treće od njega. Pripisavši im u raspravi nastajanje pridat ć e m o im neki dio od reda u z r o k a . poputrsjaja Sunca jLOJUe-JjkoInjega A_a. djeljivoga. jer na taj se način m o ž e m o moliti mi sami njemu s a m o m e : neka dakle onaj koji promatra boga. nego je to o n o što je nevidljivo. K a k o dakle mnjjaje i što zrije i kako je u o p ć e stekao opstojnost i ρ ^ ί " η i? . o n o m o r a steći opstojnost ne tako što je sklono nečemu. nedjeljivoga i njihove mješavine] načinivši jed­ no. Dakle. jesu. „mjesto uživanja".. koje j e o n a k v o J e d n o kakvoJcaj^jQH!__d^^ eps¥ojno^kJ3jilo^I^^ i&Jacoj? Zašto o n o nije ostalo u sebi.-pejmavijL. Jer kad bi štogod nastalo.. sing. za o n o što odande nastaje treba ka­ zati kako je nastalo ne pokrenuvši se. broj. budući da je duša broj koji pokreće.dvoje jmt. „posebno zato što pojam γένεσις uključuje pojam uzroko­ vanja te stoga. bića. a da se o n o pokrenulo. nego tako što se d u š o m ispružujemo u molitvi upućenoj njemu. Iz ovoga je Ksenokrat (čelnik Platonove Akademije od 335. neka taj gleda mirujuće slike 2 1 koje su v e ć izvanj0 nastanku duše. ono krećflžjtego. no kojTTžTazTabk o n o miruje. 348 349 .Jej3ndie. Stanovite probleme stvara αιτίας. za koje zamjećivanje misli da su postojeće. αγάλματα. Riječ άγαλμα znači i „kip". Tamo stoji: „Pomiješavši ih s bivstvom i od ta tri sastojka [sc. pošto s m o dozvali samoga boga. d o č i m svaki broj iz Dvojstva i Jed­ n o g jest oblik. 6. u Prokla) bog nazivlje άγαλματόποιος. obkle g"oa miruju. U Atkinsonovu izdanju stoji: τω δέ λόγω τήν γένεσιν προσάπτοντας αύτοΐς αίτιας και. Što dakle valja kazati ο ο των αίδίων θεων άγαλμα. na novoplatoničkim načelima. Budući da za J^d^»^>po^tojieišt§Ltakvo. jesu drugotne. n e g o je iz njega proisteklo toliko m n o š t v o kakvo se vidi m e đ u b i ć i m a i za koje zahtijevamo da se svede na nj? N e k a se dakle kaže ovako. ako nešto nastane nakon njega. 'različnoga' i bivstva". „svetište". koja je o k o njih. neka ne tvrdimo da se. nakon kretanja. sliku koja se najprije pojavila. Atkinson predlaže da se čita kao genitiv.ni m a s e ni veličine. A to su broj i pojam. j e r te teške stvari.U£0*. K a k o onda treba shvatiti o n o što miruje o k o j e d e e g a " i što njemu m i s i i t I ? V a l j a H i ^ njega izlazi. jer g o v o r i m o ο vječnim bićima. MišlienifiieLiutimft areni«? koje zrffe. Stavimo n a s t r a n u nastanak u vremenu. pojam τάξις" (141). Iz prvoga miješanja toga dvoga nastaje broj. budući u s a m o m e sebi kao u nutarnjemu hramu. o n d a je n u ž n o ^ d a j e to nastalo zato što še v j e ^ o * ^ r e H e ^ S E O e d i a o g a . duša sada posjeduje n u ž n o s t da postoje te stvari i žudi za o d g o v o r o m na pitanje ο k o j e m u su stari mudraci m n o g o raspravljali: kako je iz Jednoga. ne i z g o v o r e n o m riječju. jer je slika takoreći prauzora iz kojih je postala. koje povezuje s ne­ određenim Dvojstvom). Niti u sjemenu o n o što je vlažno nije o n o vrijedno štovanja. do­ čim snijeg ne zadržava svoju hladnoću samo unutar sebe. tomu je potrebno dodati i „isto" 1 „različno".ČCT. uz nji­ h o v izvanjski dio i koja ο njima ovisi. a niti uopće kao pokrenuto. iz svojega bivstva. ako štogod drugo nastane nakon njega. Rađa i o n o što je niže od njega. um je takorećij^hli. pl. Budući dakle da je Jed­ no nepokretno. iz m o ć i koja je u njima prisutna rjrouzročujii_opstoiaost. a ne kao drugo. ili. ostajući miran. Ο t o m e ponajviše svjedoče mirišljave stvari. Za sve što se kreće potrebno je da postoji nešto p r e m a č e m u se kreće. Naime.i^-ebtika-^oji^ nastali u njernur-Orr se na j e d a n način ujabličuje-putejn ^ a na drugi n ^ ^ a t m u ^ e ^ M ^ ' kao što j e primjerice slučaj s udjelovljen i m vidom. Sto­ ga iza και ubacuje τι (kao objekt od άπωδόσειν). i ak. is­ puštaju iz sebe u okolinu nešto u čemu onaj tko je blizu uživa kao u opstojnostima. 2 2 Dakle. A o n o što je vječno savršeno rađa vječno. a ja slijedim takvu sugestiju (iako mislim da καί onda nije ni potrebno). Isto tako. a pokazuje se na sljedeći način. jpfinp. niti tako što za nečim teži.

da bi bio um. A kad je stvoritelj i o n o najbolje. zato j e r o n o što je nastalo na neki način m o r a biti J e d n o te m o r a sačuvati m n o g o njegovih obilježja i biti mu nalično. inače ne bi bilo um . rečenica je besmislena (αϊσθησιν γραμμήν και τά άλλα). a izmeđujiema^Tteega^. kao njegovo okretanje prema samome sebi. / Naime. no jedinstvo je m o g u ć n o s t svega. Kronova žena) dolazi od glagola ρέω („teći") te daje onaj koji je skovao to ime (u ovome kontekstu misli na Homera. N a k o n toga. prema Maretićevu prijevodu. ne postaje iz n e k o g a drugoga izvora doli iz prvotno­ 7. mišljenje i Sve. z b o g čega je p u n te um u sitosti. n e g o treba biti g r a n i c o m i mirovanjem učvršćeno. s njim o d m a h nastaju i sva bića. jer da rijeke teku iz zemlje /Geje/. I ova rečenica stvara probleme u prevođenju. Mirovanje je misao­ n i m stvarima odredba i obličje. Kako onda o n o stva­ ra u m ? Zato što je okretanjem prema s a m o m e sebi um gledao. 2 7 ) Usp. jer sve je n a k o n njega. kad je v e ć sit. Ponovno slijedim Atkinsonov prijedlog (157-160). stvara Z e u s a . O n o zacijelo s o b o m s a m i m sebi određuje bitak s p o m o ć u m o ć i što potječe od J e d n o g a i zato što mu je bivstvo takoreći j e d a n dio od o n o g a što pripada J e d n o ­ m u . tada je o n o stvo­ r e n o n u ž n o š ć u s njime zajedno.187) bio mudar kao i Heraklit. II. koji se r o d i o pri­ je Zeusa. pa je rekonstruiram onako kako to čini većina tumača i prevoditelja. Kažpmp k.318/ kaže kako Τ έ α dolazi od ρέω. 15 Heinze) dvojstvo nazivlje „majkom bogova". od J e d n o g a potječe te se p u t e m njega jača i p u t e m njega i iz njega usavršuje u bivstvo. S a m o odande zrije. u najčišćemu smislu dostojan i m e n a „ u m " . 179). n e g o zato što. Ο Kronu usp. A 1 te Β 12 i Β 91 DK). dok-Jedno ne potrebuje u m . Kao prvo. 20a DK). ή δέ δρασις αυτη νους. jer o n o nije z a u z d a n o nekim obličjem. Da. duša ie pojam u m a i nekakva djelat nost. d o č i m je um jači od svega ostaloga. Na isti način i um. Z b o g toga nije m e đ u stvarima koje su u umu. 2 3 O n o pak što zamjećuje nešto drugo jest ili sjetilno zamjećivanje ili u m . Ilijadu 6.naime. j e r svaka je v e ć o d r e đ e n a i ima takoreći obličje. O n o je naime samo Jedno. 13. i ovdje je ή ότι zf\ επιστροφή πρός αυτό έώρα. jer iz nje nije posve jasno ka­ ko je određen um. Dakle. život. A i treba da o n o što je nastalo iz nečega što je jace~oc?Trn1a"Trilde um. 2 4 Siptilno ip. prvo ga počela. 15.) Stoga „kontrast u našemu sadanjemu odlomku jest između stabilnosti uma i nepostojanosti fi­ zičkoga svijeta" (Atkinson. ili kao okretanje Jednoga. 26 jer duša je slika u m a . Kad bi bilo Sve. a jerjjin p " p " f T e d i š t a kruga. kad nastane. treba^gledati. što je iznimno važno pitanje. gore. najmudriji bog. o n o što rodi opet u sebi zadržava. No. A o n o najveće nakon njega i drug o t n o jest y m .o n o m e što_jejaajsjivršenije? Iz njega ne jDotječe ništa doli o n e stva­ ri koje su naiveće nakon njega. kažu. No J e d n o nije u m . n e g o sve potječe iz njega. Sve čezne za stvoriteljem i voli ga.prema_Jednomu. čime dobivaju i opstojnost. 350 351 . bilo bi m e đ u bićima. u m p o p u t kruga. „Ono što zamjećuje" = τό καταλαμβάνον. to se niti izlijeva u tvar niti odrasta k o d Reje. zanimljivo je i to da pitagorovac Filolaj Reju nazivlje dvojstvom (fr. Ne gleda ga odvojen od njega. dok ovdje nije takav slučaj. (I stoik Krizip /SVF 2. kao što je svjetlost nalična Suncu. urn_gleda J e d n o i potrebuje samo J e d n o . Biće pak ne treba takoreći lebdjeti u neodređenosti. Budući p u n o n o g a što je stvorio te g o t o v o p o n o v n o progutavši to zato što to zadržava u sebi.aWp jp nm sliU»i-»fcMir)np-fl No valja govoriti jasnije.je naka»~nj. 2 5 N o krug j e ta- kav da se dade podijeliti.te stoga ona treba gledati i prema u m u . Sintagmom „niti se izlijeva u tvar niti odrasta kod Reje" naznačuje se nekoliko stvari. ( K a o što tajne i priče ο b o g o v i m a navješćuju kako Kron.211. a kasnije Ksenokrat (fr. b. mišljenje pro­ matra o n o čega je to m o g u ć n o s t te to takoreći odvaja od m o g u ć n o ­ sti . zamipčivanje pnpnt crte. Stoga su te stvari bivstva. kao_što je u m pojar" Jadnoga N o pojam j e duše nejasan - jedinstvo. j e r o n o nije dio Svega.j e r o n o u sebi već ima takoreći svijest m o g u ć n o s t i da b u d e bivstvo. Ovaj je um „ o d roda t o g a " . a to zrenje jest u m . kao-što n e m a ničega ni između duše-jjuiaa. sva lje­ pota ideja i svi u m n i bogovi. kao nešto djeljivo iz nedjeljivoga. s druge strane. Atkinson na oba mjesta κόρος prevodi sa „satietv". Sve naime potječe iz njega. Onako kako stoji u grčkome.ega. no mislim da to značenje Plotin ima na pameti samo ovdje. tako da je od njega razdvojeno samo drugotnošću. koji je govorio da sve teče poput rijeke (usp. a ponajviše kad su stvoritelj i stvoreno sami. Primjerice. valja obratiti pozornost na činjenicu da Platon u Kratilu (402a4-c3) tvrdi da ime Τ έ α (Reja je inače kći Urana i Geje.

kako vidimo. Ta­ 37 ko je i on suglasan s n a u k o m ο trima naravima.34). 29-32). ništa više i ništa manje. 1. 323d4. Stoga Prema Atkinsonu te Henrvu i Schwyzeru riječ je ο II 4. b. 2 9 K a ž e i kako postoji „ o t a c uzro­ k a " 3 0 p o d u z r o k o m misleći n a u m . Bd. hipoteza u Parmeuidu (137c-142a) poistovjećuje s bogom odnosno idejom dobra.izuzimljući od njega sve tjelesno kretanje. T a k o je Platon z n a o da iz dobra nastaje u m . i uspoređujući 35 ga s „ o l i n o m kruglje" jer sve ima u sebi obuhvaćeno i jer mu 36 mišljenje nije izvanje. Dorrie („Der Konig. štov i š e T s a m o stvara.sto . i to o n o što je n u ž n o š ć u slabije od duše.m n o g o " . U novoplatonizmu se I. iako. 7 1963.16 = A 13 DK) izričito tvrdi. naime.s onu stranu bivstva". fr. Timej 34b i 41d. koje na­ zivlje J e d n o .] da postoje tri stupnja bitka (hipostaza). pisma (312el-4). To je i razlog P l a t o n o v i m trima načelima: „ S v e je ο kralju sve­ g a " (misli na prvotne stvari). Nestle. 8. Το je Parmenidov 3. da bi ostalo onakvo kakvo jest. Zbog očite tendencije nauku ο stupnjevanju ovaj je Plato­ nov odlomak bio utjecajan u tradiciji platonizma. drugotno Jedno. ovo mjesto 312E trebalo je predstavljati upravo kanonski dokaz" (Dorrie. „Prvotno Jedno" odgovaralo bi I. hipotezi Platonova Parmenida (137c142a). On pokazuje kako korijeni takva tumačenja sežu do novopitagorovca Moderatusa. biljeg što ο njemu ovis17 ono™*sfo"je.s onu stranu bivstva". von Plotin mit neuem Sinn erfullt". Zanimljivo je da Plotin. Dodds.u spisima".takva m o ć ne m o ž e biti neplodna. a tako je općenito i prihvaćeno. Ο to­ 28 mu valja govoriti kasnije.. 8. Abt. određuje ga i takoreći uobličuje o n o što ga je stvorilo. 2. ali ne razvito. „drugotno Jedno" II. Usp. 1). s jedne strane. Revue internationale de philosophie 24 (1970). trebao je stvoriti . 155e-156b). a ne s. „ d r u g o je ο drugotnim stvarima. nego se starošću i moći još i izdiže s onu stranu bivstva". 3 povezuje s fr. Usp. Plotin vjerojatno upućuje na VI. o n o . A za biće kaže i kako je „nepokret­ 34 no" .43. Takvu se mnijenju ranije priključio i Parmenid ukoliko je sje­ dinio biće i um te biće nije postavio m e đ u sjetnine kažući „Isto 33 se m o ž e misliti i m o ž e b i t i " . Do toga su p o d r u č j a b o ž a n s k e stvari. razlikuje prvotno Jedno. 509b8-9: „Dobro nije bivstvo. Platonov Parmenid."do^Ts druge strane/dokučuje o n o što j e nakon njega.. j e r u m j e njegov tvorac. 352 353 . Platonov Parmenid 128a8: έν τοις ποιήμασιν. Ha. do Eudora i Speusipa. koje je u poglavitijemu smislu Jedno. 1.sayji.iako mu pridodaje mišljenje . a treće ο o n i m a trećima po r e d u " . fr. fr. Darmstadt. Sadanje rasprave tumače ih svje­ dočanstvom spisa Platona samoga potvrđujući da su ova naša mnijenja drevna.26. Klasična studija ο izvorima novoplatoničkoga tumačenja Parmenida.3. za koju se kaže kako je . No ni ovdje o n o što je stvoreno ne m o ž e biti jače.Vorsokratische Philosophie. Iako u svojim spisima tvrdi d a j e biće Jedno. Par­ menidov fr. T ^ j T ^ o j l ^ ^ e ^ r ^ ^ ofcoj. nego je u njemu. „The Parmenides of Plato and the Origin of Neoplatonic One". 3 1 Budući da je otac u z r o k uma. recimo. Stvorenje u m a jest nekakav pojam i o p s t o j n o s t .. 8. točnije govoreći. valja napomenuti da Plotin prethodnike navodi uglavnom tako što povezuje smisao njihovih tekstova (usp. τό γάρ αυτό νοεΐν εστίν 'τε και είναι. E. što nalazimo i u nekim drugim Parmenidovim fragmentima (2. 129-142. a „jedno i mnogo" III. gore. pismo. Μ i ove naše tvrdnje niti su nove niti su sada pronađene. 217-235). Takvo je rješenje predložio još Zeller (usp.2: Allgemeine Einleitung .2. Navod je iz Platonova II. Zanimljiv je plural . hipotezi (odn. No usp. Kaže "Itako on stvara dušu u o n o m u v r č u . Prevodim ga tako što τό αυτό uzimam kao subjekt. na isti način neodređena. za nj kaže kako je d o b r o i kako je s o n u stranu u m a i . Parmenid.razmišlja. svjetlo uma. sraslo s njim pa je time_isjJunjeno. užjva. Usp. Ein platonisches Schliisselwort. kako pokazuje H. Classical Quarterly 22 (1928). 687 b. Zeller/W. a možda i ranije.en. nego su odavno izrečene. hipotezi (142b-155e). Naime.U m n a i m e rađa dušu. koje se danas smatra neau­ tentičnim. Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entmicklung. Usp. Moguće je dakle da je poredak Parmenidovih fragmenata u predlošku po kojemu ih navodi Plotin ipak znatno drukčiji od poretka u DK. 3 2 Na m n o g i m mjestima biće i um nazivlje idejom. a έστι s infinitivima razumijem u potencijalnome značenju. fragment. s druge stra­ ne. Državu VI. 8. Diogen Laertije (1. jest E. tek u Plotina dobiva središnju važnost: „Za dokaz što ga brani Plotin [. nego.ima. sudjeluje.u njemu i misli. No. 8. te na trećemu mjestu J e d n o i m n o g o " . da je Parmenid napisao samo jedan spis. dao je p o v o d a t o m u da se to Jedno razotkri­ je kao mnoštvo.. Parmenid. a iz u m a duša. j e r u m ie. 2. budući da je slabije. R.. 225). budući savršen. njegova je slika.

47 ili 49). 9. Nije jasno zašto ga Plotin spominje u ovome kontekstu.točan broj trebaju odrediti matematičari. Naime. 1072bl9-20: „Um samoga sebe 'umuje' prema dioništvu u mišljenome" (pr. očito je da će imati razmjeran odnos s krugljama u sjetilnomu 38 39 40 41 38 svijetu. ili su počela u području misaonih stvari mnoga. Za E m p e d o k l a „svađa" razdvaja. Kr. isto naime smatra i Aristotel . bez riječi και τάς αισθητές u al6. Usp.ο misaonim stvarima govori drukči­ je nego Platon.18 (= A 1 DK) te Β 12 i 91. Postavljajući i m n o g e druge mi­ saone stvari . K a o što u naravi postoje te tri navedene stvari. izvan njih. 1074al4-17: „Dakle. T a k o bi i t a m o o n o prvotno okruživalo te će postojati misaoni svijet. st. Metaph. a „ljubav" je Jedno . Ne mislim p o d time da su u sje­ d i n i m stvarima . pr.jer one su odvojene . 4 6 Dakle.kako je htjelo^dokazati naše izlaganje. nego je prva kruglja p u n a zvi­ jezda. a Jedno kao odvojeno. nego u nezapisanim razgovorima. No z b o g svoje je drevnosti zanemario točnost. b. da bi svaka m o ­ gla pokretati j e d n u kruglju . nazivljući um čistim i nepomiješanim. I zašto će se ujediniti i raditi zajedno u svrhu j e d n o g a djela. 4 2 no kažući kako o n o „misli sebe s a m o g a " 4 3 on ga. Državu IX.. Diogen Laertije.nego da su ponad sjetilnih stvari. 42 43 44 354 355 . dru­ gi nisu u spisima. djelatan negdje sre­ dinom 6. ne čini o n i m prvotnim. Metaph. Usp.d a ^ u j i o t m n j } ^ narav duše. sklada čita­ voga neba? Kako to da su sjetilne stvari na nebu brojem iste kao i misaone stvari i pokretači? K a k o m o ž e biti tako m n o š t v e n o . Činjenica da Plotin pred sobom ima upravo ovo mjesto jasna je i iz njegove tvrdnje da Aristotel postavlja „ono stoje razložno". jer tjelesa uvijek nastaju i . 12. 1091b9-10. Λ 7. onakva kakva je i. ukoliko"se^o"*takvim šlvarnna~neštb m o ž e dokazi­ vati . koje j e d n a drugu okružuju. Usp. za o n o što Platon nazivlje „nutarnji č o v j e k " . Λ 7. tako će i ondje pokretači u sebi sadržavati m n o g o toga te će t a m o biti istinskiji svijet. iako je netjelesno. i našaje^kigajaešto bjožajiskoi druge je naravi. broj kruglji odgovara broju pokretača (55. tako valja smatrati kako su one i u nama. Ladana).9. i to u istomu smislu „ i z v a n " kao što su izvan čitavoga neba. bez tvari koja dijeli? Stoga su od starih oni koji su se najviše p o n o v n o priklonili Pitagori i njegovim sljedbenicima te Ferekidu ti koji su se bavili t o m naravi. s dru­ ge strane. ono prvotno postavlja kao nešto jednostavno. postavljajući o n o što je razložno. 4 5 No d o k su jedni to obrađivali u svojim spisima. netrpan i nepomiješan. Isto mislim za područje što pripada čovjeku. počela će biti u skladu sa slučajem. 430al7-18). Ν 4. No usp. A k o potječe iz Jednoga.jer i on znade da je to netjelesno . a j e d n a izvanjska vlada.a počela služe kao tvar. a bivstvom je djelatnost" (De anima Γ 5. 589a7.toliko koliko na nebu ima kruglja. 4 4 No netko bi se m o g a o čuditi je li to i razložno. a i ostale sadrže zvijezde. Λ 8. prvotnoga. I Heraklit znade da je J e d n o vječno i u m n o . Usp. koji nikako ne mogu biti sjetilni. Henry i Schwyzer upućuju na Metaph. tako te je razložno pretpostaviti da je isto toliko bivstava i nepokret­ nih počela". 26. budući da pridonose j e d n o m u ustroju. 10. Anaksagora pak.5-6. V e ć je d o k a z a n o da valja smatra^ti_kjiko^stvari stojje j w a k o : da p o ­ stoji nešto što je s_onu stranu bićajjJedno . jer ne posjeduje nužnosti. no teško je točno odrediti mjesto. Ferekid je bio Anaksimandrov mlađi suvremenik. Bilo bi razložnije da sve kruglje. Fr. 4 0 Aristotel kasnije kaže kako je o n o prvotno „ o d v o j e n o " 4 1 i „ u m n o " . čitava narav duše. 1072a26. A kao što ovdje kruglje nisu prazne. N e t k o bi m o g a o pitati da li m n o š t v o misaonih stvari potječe iz Jednoga. T. fr. množina kruglji nek je tolika. Usp. Zanimljiv je zbog nekih problema kozmogonije te etimologije. ili su p a k to posve zanemarili. gledaju p r e m a J e d n o m u i prvotnomu. A k o je pak svaki pokretač počelo. Navodim malo modificiran Ladanov prijevod. gdje on kaže kako je Ferekid ono „prvotno radajuće" (τό γέννησαν πρώτον) poistovjetio s onim „najboljim". 2 te Aristotelovu tvrdnju u Metaph. Plotin vjerojatno misli na Aristotelov νους ποιητικός: „Ovaj je um od­ vojen.u tijeku" 39 su.

a koji je samo tvorac i izrađivač i koji se bavi tijelom. govorio je kako je duša „ n a vrhu glave".ζ Η α i uvijek djeluje sam-po sebi. Mi dakle j o š ne spoznajejn^jjej. 11. Kako bi inače o n a m o g l a razmišljati? A ako duš^s^draz_mišlja-0-«vwn stvariiga^a^sad ne. dok on ne dođe. koji nije djeljiv. ne bi se prevario onaj kojrtJTga p o s i a v i o u prvotno u m n o . 4 7 U slučaju nas. skrivajući značenje. Nadalje. taj vanjski dio jest onaj koji. a njezino razmišljanje istražuje je li ovo pravedno od­ n o s n o je li o v o lijepo. da bi m o g a o razmišljati čisto. Na što Plotin misli? Vjerojatno na onaj dio duše koji „ostaje u umnomu svijetu" (Atkinson. potr£bjiftjia.stvari-^k^^^u' tako prisutne. nego s m o cijela-duša. a ne sudjeluje u mogućnosti zamjećivanja.. a i duša . No nije sve o n o što je u duši već zamjetljivo. n u ž n o postoji i neko mirujuće pravedno. tada o n o j o š nije prošlo kroz cijelu dušu. ^ ^ ^ ! ^ ^ ^ ! pr^edftim_i_hjepim stvarima. Taj razmj§l[ajući dio duše. prema Plotinovim riječima. Platonov Fedar 245c5.^oji_ne_j^zjoiš^e--TTego--vječno posjeduje o n o pravedjiQ^a_jn^3r-a-4H^tojatL j_ppjčele r -uz£ok i b o g Usp. a nismo dio duše. Timej 34b3. Stoga je. Platon tamo govori ο tome kako je „poglaviti" dio naše duše na vrhu tijela pa nas tako „diže sa zemlje". jer „nismo zemaljsko nego nebesko bilje". nego ga m o r a m o staviti izvan svakoga mjesta.isto tako. 356 357 . Kako t o dajjjak&u sebi i m a m o silne stvari. 12. da bi se na neki način i preostala vrsta duše mogla odvesti i pre­ nijeti gore. ostaje u um­ nomu svijetu. o n d a u n a m a treb^jDOjSlajati-ttm. N a i m e . urna. Usp. rio Usp. Budući dakle da p o s t o j j j h ^ š a ^ k ^ i a . svakTod Injeluvasduse ύ γ ] | 3 ? . tako i ovdje treba otkloniti zamjetljive zvukove.nego se misli na odva­ janje nenaginjanjem. raširena kroza nj. j e s t * o d v o j e r i i n ^ g ^ o m i j e š a n s j ^ e l o m . Timej 90a5-7.j e r o n o 4 9 je naravlju odvojeno . koji za razmišljanje ne potfšbtij^nikafcvđ^fflesno oruđe. um i o n o što je prije u m a uvijek je u sebi. udaljivsi se od ostalih zvukova. ako mu se prlmaEremo. Znanje' -pQsfSjt^ad.nastane sudjelovanje ržaKvaćanje.) Te su stvari uvijek u svojim vlastitim djelatnostima. iako nije postojan na mjestuTipak se m o t f f u mrloštvu ooTkojega je svako pojedino sposobtžo^cl^gaprimi kao ncžto dru^ti ud oiloga~što oriJ^stTupravo kao štojeHšre^ijSEFtaniž^ i svaki sastojak k r u ž n i c e j m a t o č k u nA_rjjfii»W-a~-p~Qjrn^^ Nečim takvim^štoJje--u-»a^iKTmTsmo Jedndgm^pđdru^erii.SavrjtenajejmjiJtojajD^ a drugi je onaj koji udjeljuje razmišljanje. napreže uho prema o n o m u zvuku koji je bolji. „ i z v a n " i „ n e t v a r n o " pripadaju mu samo kad je sam i kad ne posjeduje ništa od tjelesne naravi. izrazi „ p o sebi". da_JDi_bilo zahvać^njia.se-4}nrJli^^ okrene^arfutra L t a m o p o b u d i p o ­ zornost. Kao što netkTj7^ekajući~da"cuje zvuk koji želi čuti. 224). Kad je nešto dje­ latno. τοϋτο. TaKo" ffiflmamo svoje središte. nego je postojan. N°e trebamo tražiti mje­ sto gdje ć e m o ga smjestiti. iz čega nastaje i razmišljanje u duši. kao i njezin dio koji je smješten ovdje. postavljena u sredinu tjelesnoga. svoju djelatnost posjeduje u čistoći. te m o ć duše za zahvaćanje ču­ vati čistom i s p r e m n o m za slušanje glasova odozgo. 4 8 A pozivanje da se odvoji nije mišljeno mjesno . Platon tamo govori ο tome kako je duša. Z b o g toga Platon kaže kako je u slučaju Svega dušu „još i izvana" postavljao u o k o l o upućujući na onaj dio duše koji ostaje u u m n o ­ mu svijetu. osim ukoliko nisu nužni. nego. n e g o s takvim djelatnostima uglavnom ništa n^^inimo7~TNeki od nas s njima uopće ništa ne rade. nego dolazi do nas kada dođe do zamjećivanja. ne zahvaćamo ih. p r e d o d ž b a m a i tuđošću u odnosu na tijelo.se-jo'gr-nalazimo u zamjećivanju. sjajime spoje­ ni i ο njemu ovisimo.„ o n o što se uvijek k r e ć e " 5 0 . pa ga još i izvana prekriva.

sv. 309. Oxford. Kommentar. Texte. Henry et H. P. 89. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Beierwaltesa. Vita Plotini. Literatur. Filip Grgić . 297. ova je rasprava 45. Beierwaltes je izvornik preuzeo iz tzv. eingeleitet und kommentiert von W. I (Porph.0 vječnosti i vremenu (Eneada I I I 7) Prijevod Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema: Plotin. 7. Uber Euiigkeit und Zeit (Enneade III 7). editio minor (Plotini Opera ed. 313). Abkiirzungen. Text und Ubersetzung.-R. 1964) i samo neznatnije odstupa od toga izdanja. Beierwaltes. u kro­ nološkomu redu Plotinovih spisa i posljednja je što ju je Plotin sastavio za vrijeme Porfirijeva boravka u njegovoj školi (263-268). 300. Načela kojima sam se rukovodio u prevođenju i sastavljanju bilje­ žaka ista su kao i u slučaju V 1. Inače. 1967 (knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Einleitung. Naslov izvornika glasi Περί αιώνος και χρόνου. Enneades I-III). Schwyzer. Index II (Sachen und Namen). ubersetzt. Frankfurt am Main. 141. Index I (griechische Termini). 296.

u vječnosti . a kad uz njega stoji genitiv. Voden takvim značenjem ri­ ječi επιβολή. vječnojsjma^ta sudjeluje vmjećnosti. Naime.što su oboje uzvišeni ne pokazuje i njihovu isto­ vjetnost. vjftČTTnstjiripaH« tr^inOJ η3ΤΑΥΪ. treba vjerovati da su neki od starih i blaženih filozpfa pronašli o n o što je istinito.1. po­ t o m pri njima zastanemo i smatramo da je dostatno ako b i s m o mogli. No treba li za vječnost kazati kako tamo postoji u smislu mi­ rovanja. pre­ vodim ga „poimanje" ili „mišljenje". Aristotel. a drugi kako je sama kruglja". na taj bi način o n o bilo i o n o što miruje. i nije ju bilo moguće posve uskladiti s onim stvorenim". P o t o m . nego parafraza Platonova teksta u Timeju 37d2-4: „Da­ kle.. I έννοια je čest pojam u ovome spisu. no nemoguće je 4 točno odrediti na koga. kao kad "bi tkogod kazao kako je vrijeme cjelokupno n e b o i svijet? 3 Jer. I. 2. Teško prevodiva sintagma. Obuhvaćanje će se za misaono bivstvo sa­ stojati u obuhvaćanju dijelova. prije svega zbog zanimljive terminologije.najuzyišenije.na taj bj_ib^ačj_n^j^ejkp_mogao jsyj3sti_najedno. Nije navod. No to. m o g a o motriti o n o č e m u vrijeme uistinu nalikuje. m o ž d a bi m o g l o postati jasno i o n o što pripada njegovoj slici. Fizika Δ 10. nakon toga zadovoljni odustajemo od daljnjega istraživanja vječnosti i vremena. Nadalje. Što dakle treba reći da vječnost jest? Je li ona samo u m n o bivstvo. i on bi. Platonov Timej 37d5-6: „Stoga je otac naumio stvoriti neku po­ kretnu sliku vječnosti te uredujući nebo ujedno stvara sliku vječnosti koja miruje u Jednomu". K a ž e m o V a V r > su vječnost i ia^aaae-Baaduaoban f a ^ i i n n i i k a V r .a o n o m e onostran o m e ni to" ne treba priricati . Aristotel misli na neke pitagorovce. Odatle vjerujemo da p o p u t vrlo čestih primjena mišiljenja u svojim dušama i m a m o neku jasnu predodžbu ο vječnosti i vremenu. No pristoji ispitati koji su trkoji su to najvećma postigli te kako b i s m o i mi mogli doći do uvida u vječnost i vri­ j e m e . Ep. Prvo valja istražiti vječnost. 4 Platon kaže: „Narav prauzora bila je vječna" . Po svemu sudeći. kako bi kretanje moglo biti vječno? Naime. kao što vrijeme ovdje postoji u smislu kretanja? S pra­ v o m bi netko m o g a o istraživati tvrde li kako je vječnost istovjetna mirovanju ili kako nije bezuvjetno istovjetna mirovanju. prauzora] bila je vječna.naime. tada n a m je uvijek iznova misao u dvoumlju . došavši na osnovi prisjećanja odavde tamo. Ovisno ο kontekstu. kažu. Usp. onda rabim „pojam (nečega)". koju nazivlju v r e m e n o m . 2 A kad bi tkogod predočio što jest vrijeme prije n e g o što je p r o m o t r i o vječnost.da se ne rniiž^rTeći'Tčbje'je"od'"toga dvojega uzvišenije . 217a33-218bl: „Jer jedni kažu kako je ono [sc. ako vrijeme ima nalike s vječnošću.Lbudući. p. dok će za vječnost obuhvaćanje biti i u smislu cjeline. vrijeme] kretanje cjeline. onda. prvo. no ipak kažemo kako se tiče misaonoga svijeta ili kako je u njemu o d n o s n o u njemu prisutna. επιβολή razumijem ovdje u epikurovskome smislu.i kad im priričemo vječnost . kako pojam mi­ rovanja u sebi ima o n o „uvijek"? Ne mislim na „uvijek" u vre- ώοπερ ταΐς της εννοίας άθροωτέραις έπιβολαΐς. 3 Usp. ne bismo mogli reći kako je mirovanje vječno kao što ne bismo mogli reći ni kako j e vječnost vječna. i to su mnijenje ο vremenu neki imali. Jer misaoni svijet i vječnost oboje su obuhvaćaju­ ći i obuhvaćaju iste stvari. kao „primjenu" razuma na stvari (επιβολή τής διανοίας. 5."haravi. takoreći.31) kaže kako su za neke kasnije epikurovce φανταστικοί έπιβολαί τής διανοίας bile četvrti kriterij istine). Sto smatraju da je ona oni koji je prikazuju kao nešto različno od v r e m e n a ? A k o se naime spozna o n o što stoji kao prauzor. Epikur. Jer ako je istovjet^najnirOVanju. No kad kažemo kako se j e d n o nalazi u d r u g o m e .. a m o ž d a i iste uzimlje na različit način. V r i .tada p o n o v n o ο vječnosti govorimo kao ο nečemu drugome. j e r ο njima uvijek g o v o r i m o i u svakome ih slučaju spominjemo. ali ne kao dio. nego zato što sve što je tako da je vječno jest na osnovi vječnosti.12 Usener. Naime. Kad pokušavamo doći do razumijevanja vječnosti i v r e m e n a i. narav toga živoga bića [sc. Svaka­ ko. kazati mnijenje ο njima. upitani. približiti im se. budući da sebi predočujemo i mislimo kako je vječnost nešto. Diogen Laertije (10. nego mi­ rovanju u bivstvu. odlučio sam komparativ άθροώτερα prevesti drukčije ne­ go što Plotin inače u ovome spisu (a i drugdje) rabi αθρόος („skup­ ljen"). fi. a najuzvišenije^e*nest"'o'pd!'mršabrie.svatko od nas uzimlje druge tvrdnje starih ο vječnosti i vremenu. j p r n p n n p m e gto nastaje jLovome~T5vemu. 360 361 . moguće je naime da bi j e d n o od njih m o g l o postati uzvi­ šeno p u t e m drugoga.

7 g 362 363 . nego su uvijek takvi kakvi su i uvijek postoje neprotežno . takq_yječnost miruje u istome.. Jesi" (Beierwaltes. Dakle. Ako bi vječnost bila istovjetna mirovanju bivstva. te „ r a z l i č n i m " i „istovjetnim". 2. p o t o m kretanjem.menu. treba da je Pjm]djuja|Bo-T'T^ojie^^ bi bila istovjetna vrerrtenu. ukoliko sve to zajedno jest neko jedinstvo. Stoga vječnost nije podmet. J e d n o kao .jrrjnrj'prhvjn Svr Q Usp. Riječi nema prije Plotina i teško je zaključiti što točno pod njom misli. 16 uz V 1.sve to vidjevši. ili se u njima prepoznaje? Je li ona sve to . 3. između „trajnosti" (αίδιότης) i „vječnosti" (αιών) u Plotina nema načelne značenjske razlike.u crtu". Usp. ali koja m o ž e biti m n o g o i jest m n o g o ? Onaj tko spazi tu mnogostruku m o ć taj je u smislu „ o v o ­ ga". takoreći podmeta. uko­ liko je vidi kao život. ako jest posve takva ka­ kva jest. nego je uvjjek^u sadanjosti. jer i za sve drugo za što k a ž e m o kako je tamo.napreduje u 9 tijek. to j e j n ^ č j i o g t . a i istina je u njima. a n e j i a j e sada ovo. αύτόστασις. O n a se naime zrije prisutna u njoj.ili kao narav. nego je nedjeljivo savršp_Qstvnf-k^p što je l i t o č k i ^ve-^zajed«e4.. i ne preinačuje se. b. jer što je to što za nj bijaše i što je za nj prošlo? N e ć e imati ni „bit ć e " . tako da je to zajedno jedini život. a p o t o m d r u g i . neg^Tono^šToTž samoga podmeta takoreći prosijava u skladu s istovjetnošću koja se navješćuje ne tek za o n o što bi m o g l o biti nego za već postojeće: da jest tako. No ne treba smatrati da ona narav vječnosti pridolazi izvana. Naime. o n o istovjetno i nikada drugo te mišljenje o d n o s n o život koji ne idu iz j e d n o g a u drugo. A neće imati ni „bijaše" po sebi. kao uvijek prisutno. nazivlje bivstvom. Usp. jer ne postoji o n o iz čega bi to m o g l o dospje­ na ti u „ s a d a " . b. Jer i o n o lijepo je u njima i iz njih potječe. ili je zajedno s njima. Riječ je ο μέγιστα γένη. o n o što prvotno postoji treba postojati zajedno s prvinama i biti u prvinama. ne­ go ona narav jest vječnost. A mirovanje^ćao'mirovanje u. bilo da vječnost jest na temelju nje? T r e b a li je shvatiti kao neku misao . Kako pokazuje Beierwaltes (156). b. i što je trajnost. kao uo­ stalom ni u Platona.sebi-nema. kada ga spazimo prisutnoga. onda bismo druge rodove p o n o v n o izdvojili iz vječnosti. vječnostjne_treba_pot mišJj^tj_saniOj^mtt e^nju. Dakle. Jamblih. In Nicomachi arithmeticam introductionem. ž^vot^koji pripačla^^ p u n i posve neprotežan. 8 T a k o sastavivši p o n o v n o sve to u jedno. ali je sastavljena iz m n o g o dijelova . u sebi. potječe iz nje i jest s njom. a p o t o m drugo.U tijek" (εις ρύσιν) zapravo znači . a ne drukčije. nego samo jest. Usp.Jiikajda~ne. nego na o n o što mislimo kada govorimo ο trajnome. 15 uz V 1. u tome potisnuvši drugotnost te vid­ jevši nezaustavljivost djelatnosti. O n o 'mjp r ^ h j mogfo hiti n i š t a ^ ^ j j ^ ^ d o l i to što ^jegt^Niti bi.jpxyain nitjJJjaonoga niti neprotejmogj^ „mirovanje u Jedno­ m e ' ^ Vječnost bi daMe^rnogkr-srrch^rhT^ no ne bi 6 m o g l a biti rnlrovlu)je~po sebi. u budućnosti mogTo*Taiti nešto štosaria ne posjeduje. onpjštojjiisjfidujeibiti^ u „bit ć e " . nužnošću. slobodna od bivanja. jer od nje ništajaye^rQŠ]_ojiiti će nastati.. Dalje.narav koja je jedna. Sto bi dakle bilo o n o na temelju čega kažemo kako je sav tamošnji svijet vječan i trajan. Jer što bi mu se kasnije m o g l o zbiti.koja jest u smislu nečega jedinstvenoga. „Upravo u tvrdnji da vječnost samo jest Plotinova se refleksija pokazuje kao konsekventno izlaganje osnovne Platonove misli ο vječnosti: da ona. bilo da je ona istovjetna 7 vječnosti. o n o što niti bijaše niti će biti. nsgtrinrJ^aTTOme. a što sada nije? A ni kasnije neće biti ne­ čega što već sada nije. koja ili slijedi ta­ mošnje stvari. Zatim. 172). on Y 5 irii vjfifinns* lfin fiirnt 1 uji miniju n i iliimi . zatim mirovanjem. 57 Pistelli: „Geometrici tijek (ρύσις) točke nazivlju crtom". a niti se preiriačilo.""vj^Cnostr 4. jer što bi za nj m o g l o biti buduće? Preostaje dakle da u bitku bude o n o što upra­ 10 vo jest. i ne sad j e d n o . nego sve istodobno. nego jest irpravo to što jest. to je o n o što tražimo. k a ž e m o k a k o čitavo potječe iz bivstva i kako jest s bivstvom.

nego bi združen s t o m naravi bio za­ divljen te svojom neizmjernom naravi sposoban to činiti? Ili će i on sam juriti prema vječnosti i nigdje neće skrenuti. ili bi mu mogla pripasti i takva narav da se ο njemu posjeduje pouzda­ nje kako postoji tako. p o t p u n o i cijelo bivstvo bića. da nastaju i da će kasnije biti. nego upravo s o n i m čega je istina. tako da mu ništa ne nedostaje. a trajnost je takvo stanje podmeta koje potječe iz njega i jest u njemu. A k o je tako. je li to onda već trajno. d o k je drugo u svemu biću. nego je samo stvorilo dijelove.životu.besmrtna i božanska". s p o m o ć u o n o g a što bi m o g l o biti. A što se tiče o n i h stvari koje nisu takve. P o t r e b n o je da o v o istinsko Sve.ta ustrojba nje­ gova i narav bili bi vječnost. one nemaju težnju p r e m a o n o m e što bi m o g l o biti. otišle bi iz sjedišta bitka. o n o ništa ne trpi. A što bi mu se m o g l o zbiti m i m o naravi? Naime. onda bi ono što postoji na taj način bilo trajno. ne o n o koje je samo u dijelovima. a da ga nije prihvatilo niti ga prihvaća ili će ga prihva­ titi. Kada to m o g u kazati ο n e č e m u čemu sam se d u š o m upravio. Bjelodano je naime da njima bitak ne bijaše nešto što je s njima sraslo. To je o n o J e s t " . pa ne bi bilo Sve. niti će biti. Dakle. one već jesu cjelina i upravo onaj život koji takoreći zaslužuju imaju cijeli. riječ αιών ( „ v j e č n o s t " ) dolazi 12 od riječi αεί ών („uvijek p o s t o j e ć i " ) . te siguran u. A k o mu se dakle ništa ne m o ž e zbiti. što­ više kada m o g u vidjeti da je to takvo da u njemu uopće ništa nije postalo (jer ako jest. No ne treba se čuditi ako kažemo kako se onj^ajit^Liz-mnoštva.načixujgečno i uvijek postojeće. Čini se n a i m e da je stvorenim stvari­ ma bivstvo u t o m e što o n e potječu iz izvora nastajanja. gdje više ne postoje. da bi bio naličan i vječan. Sto se pak tiče prvotnih i blaženih stvari. Stoga je vječnost nešto uzvišeno. da bi i time bilo p o p u t istinski Svega. Naime. onda o n o nije uvijek postojeće. postojeći na taj način.So steht es nicht erst bevor und wird nicht sein und war auch nicht gewesen". prema činjenici da se vrijeme koje obuhvaća život svega što postoji nazivlje αιών] ispunjenje (τέλος) cijeloga neba. da bi uistinu bilo Sve. što ima život kao već cijeli. Jer kad bi bilo. 1 1 Što se pak tiče stvorenih stvari. kao što ni o v o istinski Sve nije skupljeno iz dijelova. Naime. 5.. sve d o k će biti tako. T a k o s m o mi pronašli i u z r o k kre­ tanja koje na taj način. kad bi im o d u z e o o n o „bit ć e " . a mišljenje tvrdi da je istovjetna bogu. a ne drukčije i da kad bi mu se opet upra­ vio da bi iznašao da je takvo? A što ako se tkogod ne bi odvra­ tio od prizora vječnosti. pa tako i bitak. koje obuhvaća sve vrijeme i neograničenost jest vječnost (αιών) . o n o što nipošto ne skreće u drugu narav. kad bi im dodao „bit ć e " . jer o n e uvijek primaju „bit ć e " . o n d a n e m a ničega što će mu prid o ć i .da je u dijelu svega bića. 364 365 . bude ne s a m o Sve u smislu svih bića nego i da ima sve. a niti mu se išta z b i l o . Zato i žuri p r e m a o n o m u što bi m o g l o biti te ne želi stajati. svako pojedino od tamošnjih bića jest m n o š t v o na temelju neograničene moći. U Beierwaltesovu prijevodu: . Z a t o ništa ne traže. samo da sva bića trebaju biti prisutna u Svemu i cjelini nego ne treba biti prisutno ništa što j e d n o m ne postoji) . a niti će biti. jer o n o neograničeno znači „ n e m o ć i Etimologija je Aristotelova. nego sebi privlači bitak time što stvara o n o uvijek drugo te se kružno kreće u nekakvoj težnji za bivstvom. A to je p o t r e b n o i za Sve. A ni istina t a m o nije suglasje s drugim. onda o n o niti bi išta m o g l o u b u d u ć n o s t i biti.to je ime koje je uzeto od 'uvijek biti' (αεί είναι) . I S p r a v o m hi sp TriogTfTTvrdiTi rla"jp vje^nrT^tTl^ng- koji se pokazuje i sebe objavljuje kakavjest: bitak kao netreman. 279a25-28: „Prema istoj analogiji [sc. Usp. žuri p r e m a vječnosti. život bi im postao kraći. Naime. dok bi vječnost bila p o d m e t s takvim pokazujućim se stanjem. o d m a h bi im pripao nebitak. n e g o i o n o koje jest tako da mu ništa više ne m o ž e nedostajati i kojemu ništa što ne postoji ne m o ž e prići (jer ne ουδέ μέλλει ουδέ έσται ούδ' έγένετο. Prvim dvama glagolima Plotin želi istaknuti da ono što je potpuno tako da mu ništa ne nedostaje u budućnosti niti bi moglo biti nešto drugo. sve d o k ne d o đ u do k o n c a svojega vremena. jer ne postoji ništa što bi mogle biti te stoga ni o n o u č e m u to što bi m o g l e biti jest. ako im on biva u t o m e da bi mogle biti. De caelo A 9. o n i m vječnim u sebi motreći vječnost i o n o što je vječno? A k o je dakle to što postojima-t^j. istovjetan. i to OVOme b o g u . tad bi mu to nedostajalo. o d n o s n o nije uvijek postojeće kao neka cjelina). a kad bi im tkogod to o d u z e o .

) Naime. ne možeš dakle ni shvatiti niti o n o što je od njega ranije niti nešto što je od njega kasnije. 1 7 No o n o č e m u je svojstveno to da niti potrebuje o n o „ z a t i m " niti je izmjereno u n e k o m e drugome vremenu. u neograničeno b u d u ć e m u . Aristotelove Kategorije 1. tj. to je o n o što tražimo. Jer priliči mu. a „vječno postojeće" drugo. . to je o n o na što smjera mišljenje i čiji bitak ne proizlazi iz toga što je „ t o l i k o d u g o " . A k o dakle n e m a ničega što je od njega ranije ili kasnije i ako je J e s t " o n o najistinitije što mu pripada . A kada govorimo ο o n o m e „uvijek".zavesti dušu u produživanje o n o g a što je više i o n o g a što nikada neće nedostajati. bilo bi ne­ savršeno. mogli bismo ga nazivati savršenim. o n o što je u vremenu. tako prekrasna i lijepa. No m o ž d a bi bilo bolje govoriti samo ο „ p o s t o j e ć e m u " . (A o n o što tako miruje jest vječnost.tad bi bio blizu odredbi.nedostajati". poradi jasnoće. usp. u Platona kazano prikladno 14 i s d u b i n o m uvida . Budući da takva narav. Takva je narav dakle sve. A kad bi tkogod govorio ο vječnosti tako kao da je ona već neograničeni život time što je on već sav te što od sebe ništa ne troši j e r u njemu ništa nije prošlo niti bi moglo biti . O n o „bijaše d o b a r " Ovo je možda aluzija na Aristotela.potrebuje o n o „ z a t i m " . kad bi bilo u njemu prisutno i trčalo s njim. b. niti razviti. nego posjeduje upravo o n o što treba biti. a sad nije. nego da bi i životom i bivstvom bio nedjeljiv. pa se kaže „uvijek postojeći".naime. preveo sam smisao.i ne s drugom namjerom nego da bi se pokazalo kako vječnost ne s a m o da vodi p r e m a J e d n o m e sebe u odnosu na sebe samu nego je i život bića oko Jednoga koji postoji takav kakav jest. no ono ne bi bilo savršeno u onome smislu u kojemu je savršeno ono čemu to svojstvo pripada nužnošću (za homonimnost usp. istinski biti znači uvijek biti 1 5 o d n o s n o nikada ne biti drukčye7~&E8~^ZTiaei biti nepromjenljiv o d n o s n o biti bez razlike. a i riječi „ p o s t o j e ć i " pri­ dodaje se o n o „uvijek". Dakle.i to zato što ono jest bivstvom o d n o s n o životom. za shvaćanje vječnosti bio je potreban dodatak „uvijek".naime. tada još ne bi bio sav . jer o n o „uvijek" m o ž d a bi se m o g l o . kad bi bilo zajedno s njim. lal-6). i nije s j e d n e strane puna.vječnost. nego zato što je postojalo nešto što se skrivalo pod i m e n o m filozofije nastao je dodatak „istinski". a drugo „istinski f i l o z o f . i o n o što miruje samo. Stoga o n o „uvijek" valja shvatiti kao da se kaže „istinski postojeći" i valja ga pridružiti neprotežnoj moći.tp je vječnost. koja ne potrebuje u o p ć e ništa osim o n o g a što već posjeduje. podijelivši se.) 6. i u o p ć e joj ništa ne nedosta­ je. nego bi se upotrijebilo za objašnjenje o n o g a ne16 propadljivoga .kad se ne bi izreklo na poglavit način. Usp. da njegov život ne bi. nego je o n o prije odredbe „ t o l i k o d u g o " . nego uvijek ostaje oko njega i u njemu te živi sukladno njemu. 2. 366 367 . o n o što slijedi . Naime. h o m o n i m n o bi se nazivalo savršenim. a to je na poglavit način zato što ništa od sebe ne troši. dokinuo čistoću njegove nedjeljivosti. T a k o se i riječi „ b i ć e " pridodaje o n o „uvijek". sve što uvijek postoji u bezuvjetnome je smislu nepropadljivo". Naime. mislimo na o n o što nije tako da sad jest. ž i v o t jne.bilo bi tumačenje o n o g a „ v e ć 13 je neograničen". nikada ne izlazi iz njega. m o ž e imati. Ali kako je imenica „ b i ć e " dostatna za biv­ stvo. 281b25: „Da­ kle. niti produžiti.„ z a t o što je sav i ništa ne troši" . to i tako mirujuće. koje je djelatnost života što pri sebi mirujući j e s t j^rerna J e d n o m u i u J e d n o m u te što niti b f t a i f ^ f t . jer mu nedostaje vrijeme što ga potrebuje. De caelo A 12.kao što je savr­ šeno neko tijelo koje je primjereno duši . O n o dakle ne posjeduje sad ovo. Budući takvo. a s druge manjkava. Ova bi rečenica vjerojatno trebala predstavljati objašnjenje stavova što ih nalazimo na koncu ovoga odlomka. pa i ako se čini savršenim . da u o p ć e ne dodiruje nešto što je „toliko d u g o " .i o n o samo . A posjeduje sve. biće. niti je u neograniče­ n o m e vremenu. niti rastegnuti. No budući da u hr­ vatskome to znači isto što i „nikada biti". na-lažan način . i budući d a j e to. kao što nije j e d n o „ f i l o z o f . koja je o k o Jedno­ ga. onda n a m p o n o v n o pridolazi o n o ο č e m u g o v o r i m o . Naime. potječe od Jednoga i jest prema njemu. (Naime. a budući da su i nastajanje smatrali bivstvom. Zapravo stoji ουδέποτε μή είναι „nikada ne biti". a niti ga m o ž e š rasta­ viti. kako mislim. trebamo smatrati da ta­ da. to da „vječnost miruje u J e d n o m u " . a sad ono. nije „postoje­ ć e " j e d n o . budući da o n o nije „toliko d u g o " .

ATErJ'koja ne bi bila u vremenu. D o č i m oni koji kažu kako je vrijeme nešto na kre­ tanju mogli bi misliti ili na razmak kretanja ili na mjeru kretanja 20 ili na o n o sto uopće slijedi Ttretanje. ο kojoj se. T a m o j e naime' pur'vodio p r e m a gore. sjedinitelju (ό συνιστάς). još bi se više udaljila od toga da je vrijeme. n a i m e da nije posve t o č n o izrečena za one stvari koje pri­ 19 padaju o n o m e što se nazivlje i misli pod vječnošću. gore.a i bile su navedene . bilo u vremenu . dijelom na stoike. Naime. O n o je naime najbrže od svih očito zato što u najmanje vrijeme prijeđe veći o d n o s n o najveći razmak. Stoga ni svi­ j e t nije dobio neki vremenski početak. a vrijeme ne. A iako se protiv toga m o g u navesti . m o ž d a stavove izrečene ο v r e m e n u y^^Jj^MXil^SJ^^ieiiti. o t p o č e t k a spojivši o n o što slijedi s vječnošću. d^dirjujbonim ο č e m u raspravljamoT*A~ k a k o bismo mogli biti 1 u d o d h u T m n m sto llHih Je LuJe'i Potrebn^je^aJždje^da^jmi su­ djelujemo u vječnosti. ipak bi i o n o . Usp. obje navedene vrste kretanja jesu"u vremenu. bilo svako. Misli na riječ „bijaše". a drugi kako je kretanje Svega. No iako je to kazao poradi objašnjenja. a dijelom na epikurovce. izložiti mni­ jenja ο njemu pokušavajući pojam v r e m e n a što ga posjedujemo uskladiti s mnijenjem što ga ο njemu izlažemo.P l a t o n prenosi na pojam Svega.Naime. Platon kasnije i toj riječi predbacuje da nije posve t o č n o ο njemu izre­ čena.druge tvrdnje. kako bi m o g l o doći do ikakva shvaćanja ako n i s m o u^. tako da bi j e d n o vrijeme bilo „ p o l a " . a i j e d n o i drugo bilo bi kretanje Svega. Tvrdnja da je vrijeme ono što se kreće izgleda da se odnosi na pitagorovce (usp. 3). nego onoliko koliko je sišlo vrijeme. s m k r p a n j a te se takore£i^z^vih_njui nacmi j e d n o . 2 1 Je li onda v r j j e m e j t o g o d na kretanju? Tvrdnja da je vrijeme kretanje odnosi se na Aristotela. K a d a dakle ο t o m e govorimo. kad bi taj mislio na okretanje neba. niti ako se uzme_uređeno kretanje. dočim o"d'sacia raspravljamo n e posve sišavši. A k o dakle vrijeme nije ni kretanje kruglje. gore. 216).s o n u stranu Sve­ ga" označuje o n o što ne počinje od n e k o g a vremena. bilj. npr. Kao prvo. to potvrđuje tvrdnju kako su kretanje kruglje i vrijeme različni. Kad se pak kaže kako je kretanje vanjske kruglje najjače i najbrže. dajemo li svjedočanstvo n e č e m u d r u g o m e i raspravljamo li ο n e č e m u t u đ e m u ? No kako bi to m o g l o biti? N a i m e . 18 pak koji kažu kako je vrijeme o n o što se kreće mogli bi misliti na kruglju Svega. 3. Da stari i blaženi muževi nisu ništa kazali ο vremenu. A kad bi tkogod kazao kako se kretanje Svega ne m o ž e prekinuti. Od o n i h koji kažu kako je vrijeme kretanje jedni bi mogli tvrditi kako je o n o svako kretanje. b. No sada je n u ž n o prvo shvatiti tvrdnje najviše vrijedne s p o m e n a i ispitati h o ć e li naš vlastiti n a u k biti u skladu s kojom od njih. ali ne u o n o m e v r e m e n u u kojemu je prešlo polovi­ cu. bilo o n o u r e đ e n o . j e d n o koje ide od istoga do istoga. a drugo koje je dospjelo do polovice.i o n o bi se okretalo do iste točke. 8. 15 uz V 1. ili kreće. a o d r e d b o m . kretanja ili onoga što se kreće" (Beierwaltes. 368 369 .. No kako n a m j e T o n i p g u ć e J c a d s m o u vrerrrerrcr? A l ^ j g ^ g ^ f e ^ o g u ^ u vječnosti moglrrbij3ej3p_oznati_a^ Valja n a m dakle-'šTci iz vječnosj^iju jstrazjvanje^vremena i u vrijeme. a drugo „ d v o s t r u k o " . dostatna bi bila i ova: kre£ajyeubi m o g l o stati i prekinuti se. ili je v r i j e m e j n e š i ^ n a ^ r e t a n j u ^ A budući da vrijeme nikada mjIHstonuio bi posve daleko o d njegova pojma kada bi se kazalo kako je o n o mirovanje ili o n o što miruje ili nešto na mirovanju. Relacijsko razmatranje vremena nikada ne kaže što je vrijeme u sebi i sa stajališta sebe samoga. dok se tvrdnja da je vrijeme nešto na kretanju odnosi dijelom na Aristotela. uslijed toga što se kreće. b. jer mu o n o „ranije" udje­ ljuje u z r o k bitka. jer o n o u čemu kretanje jest različno je od o n o g a što samo kretanje jest. Vrijeme ne m o ž e biti kretanje. Platonov Timej 29el. Oni Usp. na­ gađalo kako je vrijeme. „Ci­ jeloj je kritici zajednička namjera da se dokine relacijskost vremena. nego samo što je ono sa stajališta nečega drugoga. Riječ je ο tvorcu. niti ako s e ^ z ^ n j i . trebali b i s m o . Druga su kretanja sporija zato što bi u duljemu v r e m e n u prešla samo dio razmaka. teško da bi o n o m o g l o biti sama kruglja. 7. Usp.

i uopće sve kretanje. 2 4 Prvo dakle i ovdje. A TĆfje o n o što naš n a u m o t p o č e t k a traži . nego uvijek napreduje.. onaj koji razmak postavlja u samo kre­ tanje bit će u nedoumici gdje da postavi razmak mirovanja. 219bl-2: „Vrijeme je naime ovo: broj kretanja s obzirom na 'ranije' i 'kasnije'". 2 3 A oba bi se razmaka mjerili j e d n i m različnim razmakom. broj i mjera bit će takvi kao kad bi se brojem deset mjerili i konji i bikovi ili kao kad bi ista mjera bila i za vlažne i za suhe stvari. i količina kretanja jest primjerice desetica. a jer je takvo kretanje. No to bi bila m n o ž n o s t kre­ tanja. što bi o n o m o g l o biti drugo doli kreta­ nje? No ipak je „toliko i toliko". J e T t o biva slično i isto kao kad bi tkogod. Aluzija se vjerojatno odnosi na Aristotelovu Fiziku A 12. Δ 12.iznenadna. Valja isTJitati na koji je način vrijeme hroj kretanja ili mjera ( o v o pos^eČfnje je bolje. nego u kretanju. 2 2 onda. a ni na određeni način uređenoga. Zenon tvrdi kako je ono razmak kretanja (SVF 1. b r z o ili sporo.i z n e n a d n o kretan j e . i time što ne prestaje odmah. nego na o n o duž čega bjjse jarno^kretanje protezalo kada takoreći s njjuntrči. Naime. koje je podmet. koja ne sadrži pojam vremena. kao i u slučaju razmaka kretanja. pokaže na mnoštvo kre­ tanja . No ne kaže se što je t o . 220b32-221a2: „Bu­ dući da je vrijeme mjera kretanja. Ili će samo kretanje. kakva mjera. Usp. No to će „toliko i t o l i k o " biti izmjereno mjestom. K o ­ liko se naime nešto kreće. r a z m a k n i j e izvankretanja.ni ovdje se ne bi pojavilo ni izašlo na vidjelo vrijeme.A k o je vrijeme razmak. T. j e r i o n o mjesno izvan je razmaka. 2 5 Usp. Ni u Ari- 370 371 . No to nije vrijeme. onda je i vrijeme" (malo modificirani prijevodi T. 228b26-27: „Jer [kretanje] se katkada određuje brzinom i sporošću.509). bjelodano "je kako je j t o v r i j e m j ^ . a ono kojemu nije to je nejednoliko" (malo modificiran Ladanov prijevod). pa i o n o mjesno. j e r kretanje. ako je vrijeme razmak kretanja Svega. ono kojemu je ista brzina to je jednoliko. razmaka i sam razmak msj^vnjejme. kazao kako je o n o razmak kretanja u v r e m e n u .193). ono mjeri kretanje time što određu­ je neko kretanje koje će izmjeriti cjelinu". nego uvijek iznovice kretanje. svojom neprekinutošću. Aristotelovu Fiziku Ε 4. nego su u vremenu. S t o j e dakle i koju narav i m a taj razmak? On ne m o ž e biti mjestan.što je vrijeme. s druge strane. Tako.jest vrijeme? A k o je vriieme razmak u r e đ e n o g a kretanja. pa ni za istovrsno. Sto je dakle taj razmak što ga zoveš v r e m e n o m postavljajući osobiti razmak kre­ tanja izvana? Naime. kao prvo. ako je kazano kako postoji neki broj ili mjera za svako kretanje. ne bi mislio na razmak samoga kretanja. A ako tkogod. 9. 219al2-14: „Zbog toga što je veličina neprekinuta i kretanje je neprekinuto. o d n o s n o razmak koji se pojavljuje takoreći na masi kretanja.kao kad bi tkogod govorio ο m n o g o topline . ako je raz­ m a k u s a m o m e kretanju. nego će biti „toliko i toliko" koje je nastalo u vremenu. Naime. Δ 11. Naime. iako je o n o očito od obojega različno. a Krizip kako je razmak kretanja svijeta (SVF 2. Ladana). o d n o s n o vrijeme neće biti posvuda. pa će i v r e m e n a biti p u n o .kojih je neograničeno m n o g o . imati razmak. štoviše razmak kojega kretanja . A _ o n o ne-iznenadno. nego j e i i e . Jednolikost odnosno ujednačenost kretanja Plotinu će kasnije predstavljati vrlo važan moment u argumentaciji. mjera u o d n o s u na što? A k o se istom mjerom mjere obje vrste kretanja.r^izlikoyati od iz­ nenadnoga? Time_sto je_u_vremenu. vrijedi: razmak nije isto­ vjetan za svako kretanje. toliko bi dugo nešto drugo m o g l o mi­ rovati te bi se m o g l o kazati kako je vrijeme i za j e d n o i za drugo istovjetno. valja dvojiti vrijedi li to na isti način za svako kretanje. kao što se uvijek iznovice pojavljuje voda koja teče te razmak koji se na njoj motri. Aristotelovu Fiziku Δ 11. tako da kretanje duž nekoga Tvrdnja da je vrijeme razmak (διάστημα) odnosi se na stoike. naime. Iz toga p o n o v n o proizlazi tvrdnja kako je vrijeme kretanje. nego mjesto. za koji bi netko s više prava m o g a o reći ka­ ko je vrijeme. j e r mjesto što g a j e prešlo jest „toliko i toliko" i to će biti razmak. ^ tanje. a razmak će pripadati masi. jest brže i sporije. 220bl0-12: „Broj je pak jedan te isti. gledajući u kretanje. Kad bi tkogod k a z a o ^ k a k o j e vrijeme razmak k r e t n j a . Cime će se o n o što_J£_ji£. Koji pak od tih razmaka. TVTeautim. ali su različite [stvari] kojih je broj: konji i ljudi" (pr. j e r tih je p u n o . u usj^r^bjj5_gmrn^ u vremenu. i u stotinu konja i u stotinu ljudi. Ladana). . poput dvojstva ili trojstva. jer kretanje je n e p r e k i n u t o ) . upitan što je vrijeme. A to „uvijek i z n o v i c e " bit će broj. onda nije ni svakoga uređeno­ ga. Jer kako bi netko m o g a o brojiti n e u r e đ e n o i neujednačeno kretanje? Kakav bi broj tu m o g a o pos­ tojati. dakle.

O n o bi ο sebi m o g l o govoriti ovako: ranije. kako je prvo ispa­ lo vrijeme? M u z e j o š nisu postojale i po svoj ih prilici nitko ne bi m o g a o zazvati da to kažu. Tvrdnja da je vrijeme o n o što slijedi kretanje 2 7 ne podučava što je vrijeme niti govori išta prije negoli se kaže što je o n o što slijedi. nije nam potreban dokaz (άπόδειξις). ali i „svojstava").112-113. kako se pojavilo i nastalo. kako bi za nj m o g a o postojati broj? Ne bi m o g a o osim ako t k o g o d ne bi izlučio koji njegov dio te ga mjerio. duša. Budući da je vrijeme neograničeno i budući da se tvrdi kako je takvo. b. govori se „Ono što slijedi" (παρακολούθημα) mogli bismo odrediti kao „ono što se pojavljuje kad se pojavljuje nešto drugo". kretanjima i mirovanjima (Ep. o n o m e što nije istovjetno. pokrenula se i time se pokrenulo vrijeme te krećući^se prema o n o m e što j g u v i j e k _ r p o t o m ' ' . 73). vrijeme će biti o n o što slijedi kretanje u vremenu. prije činilo povijest pro­ blema) te ukoliko smo ukratko ponešto kazali ο svakoj postavci. netrpnostima.Nadalje. P o t r e b r m j e j i a se p o n o v n o j j z d i g n e m o do o n o g a položaja za koji smo rekli kako je pri vječnosti. tkogod m o g a o zazvati samo nastalo vrijeme. kao stoje primjerice sjena παρακολούθημα tijela. nego zdrav razum (έπιλογισμός /indukcija?/). Tvrdnja da je vrijeme ono što slijedi kretanje odnosi se na Epikura. iako terminologija nije posve Epikurova. 2. 72). n e g o j e uvijek drugo^ jnj. noćima. baš i ako su M u z e tada postojale. 11. ujedno ci­ jeloga i već neograničenoga života. 2 8 No m o ž d a bi. trpnostima.preostalo bi kazati što treba smatrati da vrijeme jest. O n o bi naime m o ž d a m o g l o biti vrijeme. 294 Usener). kad bi to tkogod razložio. Valja ispitati je li o n o što slijedi kasnije. Demetrije Lakonski to je protumačio tako kao da je vrijeme σύμπτωμα συμπτωμάτων (fr. No z b o g mjerenja to nipošto nije n u ž n o .. da uočimo kako je vrije­ me neko specifično svojstvo (ίδιον τι σύμπτωμα) koje povezujemo s danima. zašto pridodavanjem broja. no vrijeme mu je pripadalo i prije negoli je bio izmjeren. 29 10. budući da joj je pripadala neka ne. bilo u smislu o n o g a što je izmjereno bilo u smislu onoga što mjeri . istodobno ili ranije. M o g a o bi pak tkogod kazati kako je duša o n o što potrebuje veličinu za mjerenje. ko­ j e m u na svaki način pripada „ranije" i „kasnije"? To je kao kad bi t k o g o d kazao kako veličina nije tolika kolika jest ako nitko ne bi shvatio kolika j e . Usp. „zgoda". Usp.m o g u ć e je naime da isti broj b u d e i o n o što mjeri i o n o što je izmjereno . odnosno barem za tamošnje stvari još ne bijaše. ako postoji nešto takvo što „slijedi ranije". Jer v r e m e n u je svojstve­ no da je „ t o l i k o " i kad ga nitko ne mjeri. 'Vremena još ne bijaše. gore. No budući da ne istražujemo što vrijeme nije n e g o što jest te budući da su m n o g i prije nas m n o g o toga kazali ο svakoj pojedinoj postavci (što bi. N a i m e . prije nego s t o j e stvorilo to „ranije" i postalo potrebujuće o n o g a „kasnijV^ajedjip^j^Tjjm^g^^ n e g o je i o n o samo u njemu mirovalo. do onoga netremnoga. Epikur naime vrijeme razmatra u kontekstu συμπτώματα („događaja". 374 . No budući da je tamo postojala ra­ doznala narav koja želi vladati s o b o m i biti svoja i koja je odabrala da traži više od onoga što je prisutno. A k o je tako. posve čvrstoga te. prema o n o m e kasnijemu.zašto bi dakle vrijeme bilo kad biva broj. Budući da se ο vremenu ne može govoriti kao ο ostalim svojstvima nečega (Epistula ad Herodotum. Ilijadu 16. A budući da su tamošnje stvari mirovale u sebi. No kakve bi to veze imalo s p o j m o m vremena? kao da je u vremenu. Naime.^jm)^n^ičjmvsi^e¥u duljinu guta jDroizveli. Zašto vrijeme. ad Her. vrijeme kao s l i k j ^ v j ^ n o s t i .naime. nego je preuzeta iz drugih izvora. i o n o m e koji tvrdi kako je vrijeme mjera kretanja Svega m o ž e se protusloviti iz onoga s t o j e već kazano i drugim s t o j e sada kazano ο mjeri kretanja . koji miruje u JeTJriomu i prema J e d n o m u . ne bi bilo i prije duše koja mjeri? Bilo bi osim ako t k o g o d ne bi kazao kako nastanak v r e m e n a nastaje iz duše. osim razloga nepravilnosti pristajat će svi drugi koji su protiv njih navedeni . kako god da se ο t o m e govori. vrijeme ć e m o stvoriti p o j m o m i naravlju o n o g a „kasnije". a ne kad postoji kretanje.

uza svoju djelatnost. Zenon govori ο λόγος σπερματικός kao ο djelatnoj moći (SVF 2. onda treba kazati: umjesto tamošnjega života postoji drugi život koji je takoreći h o m o n i m a n ovdašnjoj m o ć i duše. koja ne postoji prvobitno.kreće se i u njezinu vremenu. 78). w o mfiuF B u duči naime da se o n o u njoj kreće . bilo o n o što je ranije? A što bi bilo o n o što je kasnije ili o n o što bi m o g l o biti? Uz to. a niti je sadanji život naličan o n o m e prije. 12. duša je. nego u stvaranju i rađanju . jer niti razumijeće bijaše djelatno. da bi m o g l a krenuti. S ovoga mjesta valja shvatiti kako je vrijeme ta narav. Primjerice. a ni vrijeme ne treba shvatiti kao uzastopnost ili o n o „kasnije" (kao ni vječnost t a m o ) .5. P o t r e b n o j e dakle d a s e vrijeme shvati n e k a o d a j e izvan duše. u smislu „životnoga vijeka". Pohlenz.39. n e m a drugoga mjesta doli duše . stvara.5 sqq. koji vode oblikovanju pojedinih stvari" (M. stvorila. Kad bismo. te da ostaje u mirnoći. „Kao što je Platon to jednom učinio s parmenidovskim bitkom. Ujedno je dakle život različan. umjesto neprotežnoga i J e d n o g a slika Jednoga. P o ­ t o m je i stvorenomu dala da robuje v r e m e n u učinivši da o n o bude CTJČfan VfreiiiHim ι πνΆ II|U|IIWM |Jlll. nije htjela da u njoj bude prisutno sve skupljeno. u misli učinili da se ta m o ć po­ n o v n o vrati i kad bismo zaustavili taj način života što ga o n a sada ima kao nezaustavljivoga i nikada ne zastajućega . k a m o bi duša m o g l a krenuti doli u o n o u č e m u jest? Štoviše. umjesto skupljene cjeline . za ovo Sve. Tu riječ Platon u Timeju (44c2) rabi ipak u drukčijemu smislu. kao što se ni vječnost t a m o ne smije shvatiti izvan bića. no Beierwaltes (257) upozorava na razliku: „Plotinovi λόγοι γεννητικοί.. kao što se ovo Sve odnosi prema o n o m e . prvo . mogli b i s m o izmjeriti koliko je njezino mirovanje. hoće biti u bitku. skupljeno i što je v e ć neograničeno ako.kad bismo dakle pretpostavili da o n a više nije djelatna. kao što je i vječnost t a m o .4-7) i što nemaju funkciju opće­ nitoga principa (IV 4.mirna m o ć i da je o n o što je tamo vidjela uvijek htjela prenijeti na drugo. o n o što je u neprekinutosti jedno. Kad bi dakle tkogod kazao kako je vrijeme život duše u kretanju koje se preinačuje iz j e d n o g a na­ čina života u drugi. p r e m a vječnosti. Geschichte einer geistigen Bewegung.ie_jwromcmila^sebg J -umiesto vječnosti stvorivši vrijeme. nego kao nešto što se u duši zrije. 3 1 bi li izgledalo da taj govori nešto istinito? Jer ako je vječnost život u mirovanju i istovjetnosti. morala pomaknuti. onoliko dugo koliko je duša izvan vječnosti. Jer na taj će način oponašati bitak Jednoga.o n o što će djelomice i uvijek postajati cijelo.kretanje nekoga dijela duše. uz to. njje tamešnjeTliegji^ T l S i i i i o ć e biti slika onoga.o n o što ne miruje u istome. Na posve je istome tra­ gu i Plotin. nego da je zaustavila tu djelatnost te da se i taj dio duše okrenuo prema tamošnjemu svijetu. S „način života" ovdje prevodim βίος. a i da stane. a ni u sebi. ne bi bilo ni same kruglje. oponašanjem-onoga svijeta stvorivši sjetilni svijet koji se pokreće krjetanjem k o j e . i umjesto da posjeduje Jedno u sebi on troši to Jedno izvan sebe i napreduje u neznatniju duljinu. tako je Zenon razdijelio Heraklitov logos u mnoštvo te govorio ο nebrojenim 'spermatikoi logoi'. a zatim re­ d o m p o n o v n o neku različnu. pokazujući svoju djelatnost jednu za drugom. a prošli živoTu~seb~i sadrži prošlo vrijeme. K a o što pojam iz mirnoga sjemena. V 3. umjesto istovjetnosti i nepromjenljivosti te o n o g a što miruje . Dakle. ako je ona uvijek takva kakva jest i već neograničena i ako vrijeme treba da b u d e slika vječnosti. dok se ona otpustila i uje- 376 377 . što je u njoj Ls njom.jer za nj. umjesto u m n o g a kretanja . . put u m n o ž i n u . Naime. λόγοι έν σπέρμασι.258). razvijajući ga. I ona naime jest u v r e m e n u i u njemu se kreće. a to „različan" sadržavalo je različno vrijeme. isto tako i duša. 5 1978.)". a razdiobom prikriva množinu.mwr?fl5ffllvativSi U. Na taj će naime način oponašati o n o što je v e ć cijelo.jer on je dje­ latnost neke vječno postojeće duše. uvijek u prikuplja­ nju. budući da je duša djelatna. i to ne p r e m a sebi. nadalje. umjesto v e ć ne­ ograničenoga i cijeloga . uzastopnost. te s drugim razumijećem ide p r e m a o n o m e što prije nije postojalo.11-13. Die Stoa.o n o što je uvijek u slijedu p r e m a neogra­ ničenome. A k o se dakle. jer prvo bi se. ne bi m o g l a ni u to. čega bi j o š bilo m i m o vječnosti? Sto bi bilo o n o što je uvijek drukčije kad bi sve mirovalo u J e d n o m u ? Sto bi. protežnost života u sebi sadrži vrijeme i uvi­ j e k dalje napredovanie_života v O e b i uvijeksjađrzi vrijeme. Uostalom. duljina takva načina života koji napreduje u jednolikim i j e d n o v r s n i m preinakama koje nečujno prolaze i koja posjeduje neprekinutu djelatnost. kako se vje­ 30 ruje. Sličan su nauk zastupali stoici. nego proizvodi uvijek drugo. οί λόγοι οί ποιοϋντες razlikuju se od stoičkoga λόγος σπερματικός prije svega u tome što ih valja misliti kao nematerijalne (V 1.8.

i o v o Sve r o đ e n o je u takvoj djelatnosti . dakle u njegov ezoterički nauk.j e r o n o je nevidljivo i neshvatljivo. neka se taj prisjeti da on kaže kako su one nastale radi razjašnjenja i razlikovanja v r e m e n a i zato da bi bilo jasne m j e r e . Jer i da mjeri. Kad bi t k o g o d kazao kako Platon i pomicanje zvijezda nazivlje v r e m e n i m a . da bi vrijeme nastalo stvoreni su Sunce. kruženje očituje vrijeme. bilo da se kreće. nego slučajno. koji nisu znali brojiti . jer u svojemu „ t o l i k o " očituju „ t o l i k o " vremena. T a k o je mjera kretanja o n o što je Usp. kretanje Svega bit će mjereno prema vremenu. o n o što mjeri ili o n o što se mjeri. u kojemu samo kruženje jest. o n o što se mjeri na osnovi kruženja to je o n o što se u njemu očituje . a n e d a g o v o r e ο o n o m e što slučaj­ no nastaje u n e č e m u njegovome. iako je određuje.dinila. 3 3 P o t o m . nije li mjera? Dakle. kretanje. ponajviše za njih. Stoga su o n i 3 0 do­ vedeni do tvrdnje kako je vrijeme mjera kretanja umjesto da_kažu kako je vrijeme o n o što se mjeri kretanjem i da p o t o m jpridodaju što^e-to^ose-rrrjefT^Fetanjem. a različno je kao i o n o što se mjeri. No m o ž d a oni to ne čine na obrnut način. kao m j e r o m vremena. Dakle. s p o m o ć u kojih d r u g o t n o š ć u bijaše m o g u ć e shvatiti dvojstvo. a odatle. a vrijeme neće biti mjera kretanja p r e m a štostvu. d o k o n o što se mjeri jest samo slučajno. Stoga. m o g a o bi kazati kako je o n o onoliko koliko je mjesto. Misli na izlazak bilo kojega nebeskoga tijela. Naime. Naime. 13. i mogli s m o se nečim takvim služiti takoreći kao mjerom. Aristotelici. bilo bi različno. a niti da je o n o što se na osnovi nečega mjeri.o n a je vrijeme. prethodnu bilj. vrijeme dokinulo. kad bi tkogod kazao kako kretanje i kruženje na neki način mjere vrijeme . ili kao kad bi tkogod za samo kretanje. no ipak više na osnovi onoga koje se kreće. planeti lutalice. nismo pogodili njihovu namjeru. a niti su ljudi mogli sami od sebe izmjeriti svaki od njegovih dijelova . kad su ljudi shvatili koliki je razmak od j e d n o g a do drugoga izlaska. budući da ga nije sposoban objasniti jer je neodređeno. jer pišu za poznavaoce i za one koji su ih slušali. A na osnovi nečega uređenoga o n o se m o ž e pojaviti i pokazati u mišljenju. i to na obrnut način. U z r o k našega neshva­ ćanja jest taj što oni u svojim spisima nisu objasnili s t o j e vrijeme. Usp. o n o u čemu se druge stvari kreću i miruju jednoliko i uređeno. a ako postavi nekakvo mjesto što ga je kretanje prešlo. Mjesec i pet drugih zvijezda. 3 2 N a i m e . iako jasno kažu kako je vrijeme mjera u smislu o n o g a što se mjeri. dolazi pojam b r o j a . Stoga je i k a z a n o kako je vrijeme nastalo zajedno s ovim Svim. m o ž d a ih samo mi ne shvaćamo.tvorac stvara dan i noć. Dakle. zbog toga razloga i takva božjega nauma ο nastanku vremena. ακροαματικού διδασκαλίαι. j a s n o je da početak toga kretanja prema ovdašnjim stvarima i ovaj način života rađaju vrijeme. Naime. samo vrijeme nije mjera. prenošen usmeno. pokreće prema spoznanju i prijelazu na vrijeme. nego. Prigovor se odnosi na Aristotela.ko­ liko je to m o g u ć e . prije negoli mirovanje. objasnit će koliko je kretanje. bilo da o n o uređeno miruje. A jedinstveno kretanje. ne nastalo. 378 379 . koje se ne m o ž e shvatiti ni razumjeti drukčije . a o n o što se na osnovi njega mjeri od njega je različno. Timej 38c2-6: „Dakle. nego o č i t o v a n o na osnovi kruženja.bit će vrijeme. 3 4 mogli s m o naći koliki je vremen­ ski razmak. budući da je prije bilo ne­ što drugo. z a h v a ć e n o u „toliko i toliko" v r e m e n a i koje se često broji. a opravdava se činjenicom što Ari­ stotelova rasprava ο vremenu spada u tzv. Jer kako bi o n o mjerilo i što bi o n o mjereći kazalo. nego o n o prvo treba biti to što jest. izmjereno na osnovi određenoga kretanja. budući da nije bilo m o g u ć e da se samo vrijeme odredi d u š o m . j e r duša ga je rodila zajedno s ovim Svim. a ovo Sve je u vremenu. a i lakše je spoznati ko­ liko se nešto kretalo doli koliko je mirovalo. No samo vrijeme više ne treba posjedovati o n o u č e m u jest. „ n e š t o je toliko koliko sam j a " ? A što je to .to objašnjenje ne bi bilo n e m o g u ć e . kaže. To bi bilo isto kao kad bi tkogod kazao kako o n o što se mjeri na osnovi lakta jest veličina ne kažući što ona jest. 3 6 No Platon za bivstvo vremena nije kazao niti da je o n o što mjeri. za razlikovanje i čuvanje vre­ menskih brojeva". kazao kako je o n o to što se mjeri na osnovi mjesta. j a " ? Je li to o n o na temelju čega jest mjerenje? Budući da o n o jest da bi mjerilo. j e r je on jednolik vrsti kretanja na koju se oslanjamo. dovest će do poimanja veličine prošloga vremena. ali ipak ne i nastati.

No kad bi tkogod u z e o „ranije" i „kasnije" ovdašnjega kre­ tanja i kazao kako je to vrijeme . ni c]^sa_nrJ^pdvQ^na ni od kojega dijela svijeta.ono je nai­ me uzrok .i do njegova vremena. A u što vodi kretanje duše? Naime. ako bi ikada došlo do kakva njiho­ va nestanka". ako je do tolikoga vremena zadržao kretanje tijela. kao što ne miruje ni život s kojim trči i hita. Je li dakle vrijeme i u nama? Ono je u svakoj takvoj^duši^ u svakoj postojiTstovrsno. Timej 38b6-7: „Vrijeme je dakle nastalo s nebom da bi oni. Isto je i s dušom Svega. prema Beiervvaltesu. To je dakle ono što prvobitno postoji i u čemu su druge stvari. te nebo. a ne kretanje duše koje je u njoj u trajnomu putu? Zato što o n o prije nje jest vječnost. tada shvaća koliko je kretanje. No protiv takvih je tvrdnji potreban drugi način dokazivanja.nego je za očitovanje vremena kruženje dobilo neki najmanji dje­ lić. „bit će". iako je od njega prvotno postalo i „ranije" i „kasnije". vratio u Jedno. a ono do kretanja duše. j e r vrijeme ne mi­ 38 ruje. „erklaren") 380 381 . osim radi razlikovanja vremena. hoteći objasniti njegovo bivstvo kaže kako je o n o nastalo zajedno s n e b o m prema prauzoru vječnosti te kako je pokretna slika. j e r o n o je samo proizvodeće kretanje . ujedno bi stalo vrijeme. koje posjeduje „ranije" i „kasnije". Tijelo koje se kreće toliko vremena odvest će do tolikoga kretanja . istodobno i nestali. A k o bi se dakle taj život. A kako onda vrijeme može-biti-possaida? Jer. a sve duše jesu jedna. potrebno je uzeti u obzir i to da kad netko shvati koliko je prešao čovjek koji se kreće. nastala i za čuvanje vremenskih brojeva (38c6). j e r ne posjeduje taj život. S obzirom na sve što je kazano. Zašto o n d a to kretanje Svega vraćamo u o n o što ga obuhva­ ća te k a ž e m o kako je o n o u vremenu. kao što ni duša u n a m a nije odvojena ni od kojega nasega~3ijela. U prijevodu isto tako slijedim njegov prijedlog („behaupten". ono u što će nas htjeti voditi već je bez razmaka. Plotin. isto­ dobno nastavši. koji odgovara najmanjemu dijelu vremena. koja niti zajedno s njom trči niti se s njom proteže. Usp. Kad bi tko­ god kazao kako vrijeme nije u opstojnosti o d n o s n o kako ne po­ stoji. ta­ ko stvara i uzastopnost. dočim o n o m u kretanju p r e m a koje­ mu je i o n o prvo kretanje nastalo to ne dopušta. koje se protezalo istim razmakom. Stoga vrijeme neće biH'rastrgano^jerJo ιμ|β ru vječnostTkoja na drugi način postoji ύ svim istovrsnim stvarima.te za istinskije kretanje.j e r o n o jest nešto . u namjeri da iz odredbe vremena posve eliminira pojam broja. kad bi m o g a o . a je­ dan život proizvodi n e b o i vrijeme. 3 9 Vrijeme će naime biti ili bijaše tako kako će on sam biti u onome što kaže.e. a ne και τό θέσν ili καΐ θετέον. a zajedno sa stvaranjem i njihovo prela­ ženje j e d n o u drugo. *"*" U 13.^a-pasjeduje_iajedno sa' švojluh djelatnošću. kada takoreći shvati kretanje nogu. Duša je_dakle prva dospjela u vrijemej^tv^rikdj^rijejneJ. bio bi u najvišemu smislu bezuman. 3 7 Ipak. te je odavde m o ­ guće spoznati kakvo je i koliko je vrijeme. j e r je u t o m u životu. Kaže kako je nastalo zajedno s n e b o m zato što takav život stvara i nebo. valja tvrditi kako je očito da griješi kad bi kazao „bijaše" ili Kako napominje Beierwaltes (284).50 čitam καταθετέον. Ono više nije u nečemu. u navodima iz Platona ispušta Platonovu tvrdnju da vrijeme protječe u skladu s brojem {Timej 37d6) odnosno da su nebeska tijela. jer nema u čemu biti. ne bi kazao ka­ ko jest nešto.kao što stvara svaku pojedinu od svojih djelatnosti. j e r on time neproduševljenome kretanju dopušta da ima „ranije" i „kasnije" te vrijeme po sebi samome. ne­ ka promotri da prije toga kretanja pokret u čovjeku bijaše tolik.

uspostavljati. 1 Rječnik najvažnijih termina νοέω νόησις νους shvaćati. rasprava. ουσία . mišljenje. izraz. ostajati mjera i _. stvaranje όρασις όράω ουρανός πρότερον ύφιστημι ι ύποκείμενον ύπόστασις ύστερον φύσις χρόνος ψυχή razmak moć.postojeći. zreti nebo ranije davati opstojnosti.bitak. 382 383 . misliti..bivstvo Jedno djelatnost poimanje. ών . τό ov . pojam mirovati. pojam 1 život bog kretanje svijet dokaz. početak prauzor broj život. opstojnost kasnije narav vrijeme duša άδιάστατος άιδίότης άίδιος αϊσθησις αίτια αιών αιώνιος αρχή αρχέτυπος αριθμός βίος γένεσις διάστημα δύναμις είδος είκών ειμί έν ενέργεια έννοια ζωή θεός κίνησις κόσμος λόγος μένω μέτρον neprotežan trajnost trajan. misao. umovati mišljenje um zrenje gledati. način života rođenje. mogućnost oblik slika biti. steći opstojnost podmet hipostaza. vječan zamjećivanje uzrok vječnost vječan počelo.biće. τό είναι .

na temu determinizma u antičkoj filozofiji. Ruder Josip Bošković. 1975. Beču (1991). 1995) te. 1986). 384 385 . Bavi se grčkom i srednjovjekovnom filozofijom. član redakcije časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske fi­ lozofske baštine. glavni urednik časopisa Studiae historiae philosophiae croaticae. 1989. s posebnim naglaskom na objavljivanju hrvatske filozofije pisane latin­ skim jezikom. Knjiga šesta i sedma. teorijom spoznaje i etikom te hrvatskom filozofskom baštinom. Kao Feodor Lynen stipendist Humboldtove zaklade usavršavao je antičku filozofiju u Sjedinjenim Američkima Državama (1987-89). Zagreb. na Fakultetu političkih znanosti s tezom Platonovi „Zakoni" kao filozofijsko utemeljenje filozofije. Doktorirao 1980. u zvanju znanstvenog savjetnika. Priredio zbornik Filozofija i teologija. Kantom i kantovskom tradici­ jom. De continuitatis lege (Zagreb. 1992). Bio je gostujući profesor na sveučilištima Augsburg (1993) i Rutgers. Član je među­ narodne organizacije Project Theophrastus i udruženja American Society for Ancient Greek Philosophy. uposlen na Institutu za filozofiju u Zagrebu.Bilješka ο autorima Damir Barbarić rođen je u Zagrebu 1952. član redakcije časopisa Filozofska istraživanja. Od 1981. prijevod i komentar (Zagreb. Tubingenu. Od 1983. 1987). Uz članke i studije u domaćoj i međunarodnoj periodici objavio Vježbe u filozofiji (Zagreb. Josip Talanga rođen je 1953. SAD (1993-94) te sudionik domaćih i međunarodnih simpozija. Gostujući profesor filozofije na sveučilištu u Beču (1992-93). Od 1992. Ο tumačenju (Zagreb. Od god. 1994). Dokto­ rirao je na Sveučilištu u Bonnu 1985. Beču. Politika Platonovih „Zakona". u Županji. Završio gimnaziju u Zagrebu te studij filozofije i klasične filologije u Bonnu. Pre­ ludiji. Osim članaka u hrvatskim i međunarodnim časopisima objavio je također Zukunftsurteile und Fatum (Bonn. utemeljitelj te pročelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske. Od 1979. diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakul­ tetu te politologiju teorijskog smjera na Fakultetu političkih znanosti. Paralipornena dialectices (Zagreb. 1991. 1986). Od 1993. Uvod u studij Platona (Zagreb. Varia philosophica (Zagreb. Pragu. gostujući istraživač na sveučilištu u Tubingenu (1994). 1980). do 1991. Leipzigu. Padovi (1982). Gimnaziju pohađao i završio u Zagrebu. 1993. urednik časopisa Godišnjak za povijest filozo­ fije. Oxfordu i Louvainu. Studirao i jednopredmetnu klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu. Uvod. Jed­ nokratna predavanja na sveučilištima u Ljubljani. Povijesno-filozofijske studije (Zagreb. glasila Fenomenološkega društva u Ljubljani. Braunschvveigu. Od 1989. radi u Institutu za filozofiju u Zagrebu. zajedno s Filipom Grgićem. do 1994. član međunarodnog Znanstvenog savjeta časopisa Phainomena. 1991). Ideja dobra (Zagreb. 1995). od 1989. Specijalizirao je srednjovjekovnu filozofiju u Louvainu (1986-87). Bologni (1987). 1989). Aristotel. Od 1989. Kraći istraživački boravci u Oxfordu (1980). predstojnik Instituta za filozofiju. Platonova Politeia. Matija Vlačić Ilirik. Filozofija Andrije Dorotića (Zagreb. 1988). do 1993.