U r e d n i c a u Školskoj knjizi Maja Uzelac U r e d n i k edicije „Hrestomatija filozofije" Damir Barbarić Priređivač sveska Damir Barbarić Autori suradnici

na svesku Damir Barbarić, Josip Talanga Damir Barbarić, Prevoditelji suradnici na svesku Filip Grgić, Milivoj Sironić, Dubravko Grafičke urednice Marija Maslovar Marija Prvonožec Naslovnu stranicu opremila Karmen Ratković Ivo Lektor Pranjković Škilji

Damir Barbarić

GRČKA FILOZOFIJA

Korektor Filip Grgić Priprema „Grapa", Zagreb ISBN 953-0-61302-4 CEP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 1(091) BARBARIĆ, Damir Grčka filozofija / Damir Barbarić ; [autor - suradnik na svesku Josip Talanga ; prevoditelji Damir Barbarić... et al.]. Zagreb : Školska knjiga, 1995. - 388 str. ; 21 cm. - (Hrestomatija filozofije ; sv. 1) Bibliografske bilješke uz tekst. ISBN 953-0-61302-4 951123120 Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Š K O L S K A K N J I G A · Z A G R E B • 1995

Sadržaj

P r e d g o v o r u r e d n i k a edicije G r č k a filozofija - n a z n a k e za lektiru i studij tekstova (Damir Barbarić) Heraklit Fragmenti Parmenid Fragmenti Platon {Damir Barbarić) djela {prijevod M. Sironić)

Heraklitova {Damir

Barbarić) {prijevod D. Skiljan)

P a r m e n i d o v a djela {Damir Barbarić)

5£2^>

w. 4 Ci)

I z b o r iz P l a t o n o v a djela {prijevod D. Barbarić) Fedon Simpozij Politeia Fedar Sofist Timej Aristotel {Damir Barbarić) I z b o r iz A r i s t o t e l o v a djela {prijevod D. Barbarić) Metafizika Ο duši Ο pamćenju i prisjećanju Ο snovima Plotin {Josip Talanga) I z b o r iz P l o t i n o v a djela {prijevod F. Grgić) Ο trima prvobitnim hipostazama (En. VI) Ο vječnosti i vremenu (En. III 7) Bilješka ο a u t o r i m a

Predgovor
Načela zamisli i izvedbe
1. Riječ „ h r e s t o m a t i j a " ( χ ρ η σ τ ο μ ά θ ε ι α ) o z n a č a v a knjigu sastavljenu od izabranih o d l o m a k a tekstova korisnih za učenje, stjecanje i unapređenje znanja. I riječ i stvar povijesno pripadaju u o k r u g kasnohelenističkog iskustva i razumijevanja mišljenja, učenja, znanja, i znanosti - što sve tada j o š znači prije svega: filozofije u smislu stjecanja, prenošenja i nasljedovanja u bitnome već go­ tovih i pozitivno postojećih naučavanja, d r u g i m riječima „ d o g m i " . Hrestomatije - o g l e d a n e sa stajališta živog i n e p o s r e d n o g filozofi­ ranja, naprimjer upravo o n o g a koje je p r e t h o d i l o razdoblju hele­ nističke učenosti - pripadaju dakle, zajedno s rječnicima, leksiko­ n i m a i enciklopedijama svih vrsta i namjena, u biti t e k filozofij­ skoj eklektici i doksografiji te dijele s njima sve p r e d n o s t i i ne­ dostatke kojima su po n u ž n o s t i praćene. Ipak, daleko od t o g a da bi se iz takve, povijesno d o d u š e is­ pravne, spoznaje smjelo izvući zaključak k a k o su sve te vrste pri­ p o m o ć i učenju i ovladavanju p r e d a n i m znanjem filozofijski spo­ redne. Istina je da s a m o živo filozofiranje stoji p o d d r u g i m zako­ n i m a i obitava u d r u g o m e l e m e n t u no što je to onaj p u k o g znanja i poznavanja postojećega. O n o što j e r e c i m o P l a t o n n a z i v a o „ b o ­ ž a n s k o m m a h n i t o š ć u " , ili p a k B r u n o „ h e r o j s k i m z a n o s i m a " hrani se o č i t o iz d r u g o g izvora i ne da se s a m i m z n a n j e m nadomjestiti.

ove

hrestomatije

7

dakle sva naučavanja. D a p a č e . biti u tu svrhu n e k o m valjanom p r i p o m o ć i . za o n o čitano p a k prigoda m o g u ć e g sjajenja u istinu. Brati dakle znači: . pa i čitavi kulturni krugovi j e d n o g ši­ r o k o g zemaljskog podneblja m o g u takoreći dovijeka na taj n a č i n preživljavati na o b o d u povijesti. dakle na „ s m i s a o " čitanoga teksta. u i s t o m e zna­ čenju k a o i g r č k o λέγειν. da bi upravo tim čitanjem t e k bilo z b r a n o da istupi u pojavu istine. začetog u sabiranju čitanja. Sve o s i m origi­ nalnog teksta u hrestomatiji je u b i t n o m e s p o r e d n o . U njoj se. ili n j e m a č k o lesen. i to po m o g u ć n o s t i uistinu znati. I u p r a v o je u t o m e dovoljan razlog hrestomatije filozofije. I najbolji učitelj i najprobranija lektira m o g u tek. u tekstu prebiva. A k o dakle i nije u našoj vlasti to i z n o s i li povijest u n a m a i k r o z nas j e d a n novi svijet na vidjelo. „nasljedovanja". Desetljeća i stoljeća m o g u j e d n o za d r u g i m m i r n o slijediti. n u ž n e i „ o p ć e v a l j a n e " . sabirati se k o n o m e b i t n o m . Iz dvije n a v e d e n e značajke razvidna je temeljna razlika hre­ stomatije filozofije od svake historije filozofije. P r v o t o d a j e pri „ u č e n j u filozofije" sve na t o m e da se sami neposredno upustimo u iskustvo mišljenja.A l i ništa manje ne važi stav da široko. j e d n a k o tako sebe sama pri čita­ nju i u čitanju na o n o bitno. uzajam­ ne „ z a v i s n o s t i " . 2. g o t o v i h i za prenošenje i „usvaja­ n j e " p o d o b n i h znanja. pojedi­ ni narodi. Filozofija i nije ne­ k a k a v s k u p negdje postojećih. kao i ujedno. m e đ u t i m . D r u g o . T e k onaj tko je iskus­ t v o m i bitnim znanjem d a l e k o d o s p i o m o ž e u o p ć e z a p o č e t i s istin­ skim učenjem. b i o u p o z o r i o n a t o d a o n o što s e n e m o ž e t e k tako. na kojem b i s m o on­ da. s a m o po sebi j o š ne uči d u h u . j e d n o ipak u s v a k o m slučaju stoji do nas: . takoreći u i m e svih koji su n e p o s r e d n o sami iskusili p o s a o p r a v o g filozofiranja. smislenoga govora. p o p u t „filozofije". Čitanje je sve prije no nevina zabava: za čitatelja m o ž d a i ponajdublja životna avantura. Filozofirati zna­ či prije svega stalno se „ v r a ć a t i " u temelj i početak te ga otvarati za b i t n o pitanje i m o g u ć u preinaku. a j o š rjeđe b i v a za svoga v r e m e n a kao takav p r e p o z n a t . što ih čitatelj t r e b a po m o g u ć n o s t i cjelovito i p o d r o b n o usvojiti. U ž i v o m je filozofiranju pri­ sutna ujedno sva njegova bitna povijest. Z a b l u d a je pri­ t o m d a k a k o p o d „ u č e n j e m " shvaćati t e k p u k u r a n u o b u k u mla­ d e ž i i n e k o prvo usađivanje osnovnih znanja. j o š ma k a k o o p ć e n i t e . m o ž e li se o n a u o p ć e učiti? A k o da. o n d a u s v a k o m slučaju b i t n o druk­ čije no sve d r u g o p o z i t i v n o postojeće znanje.naseljeno u slovu izvornoga teksta. a da d u h u njima ne sabere svoje snage za odbacivanje j e d n o g i rađanje n o v o g svijeta. Š t o t o uistinu z n a č i ? Poglavito dvoje. O v o j je drugoj za­ daća prije svega p o z i t i v n o izložiti postojeći i prošlosti pripadajući korpus svega o n o g a što se ikada pojavilo kao filozofija. „ C i t a t i " se u n a š e m s t a r o m j e z i k u zvalo „ b r a t i " .stalno novoj m o g u ć o j interpreta­ ciji o t v o r e n o . i to nikako ne t e k kao nešto p u k o „ p r o š l o " . struje i orijentacije. U filozofiji n e m a lagodnosti o s l o n c a na „ s u v r e m e n o " . i p o m o ć u nje ne uči b i l o što od čovjeku m o ­ g u ć i h vještina.ipak j e s t neophod­ nim uvjetom svakog m o g u ć e g vlastitog stvaralačkog p r i n o s a filo­ zofiji.„ z n a t i " . k a k o to d a v n o reče Heraklit. ma koliko inače k o r i s n o i č a k n e o p h o d n o bilo kao priprema. Č a k i ideja j e d n e n a v o d n o „vječne filozofije" (philosophia perrenis) znači ipak iz­ v o r n o nešto i z temelja d r u g o . temeljito i p o d r o b n o zna­ nje — mada.samo filozofiranje. u m u . k a k o je o n o . 8 9 . Prva p a k ide za tim da čita­ telja s a m o g neposredno suoči s djelom i djelatnošću filozofiranja.učiti. p o m o ć i o s l o n a c pri t e š k o ć a m a zahtijevanog pravog čitanja. s o n i m mišljenim.zbirati i sabirati. ne o s v r ć u ć i se suvišno . latinsko legere. te ih na taj način . koje se o n d a zbiva p u t e m z b o r a i zborenja. s druge strane.„ u č i t i filo­ zofiju" znači spoznati i iskusiti sve njene mogućnosti koje su p o ­ viješću na j a v u iskrsle. v e ć u p r a v o filozofija. a k o se posreći. S l o b o d a n i s a m o na o n o najviše usmjeren p o g l e d u povijest p o k a z u j e da su u njoj razdoblja d u b o k o g i o b u h v a t n o g stvaralaš­ t v a više i z u z e t k o m no p r a v i l o m . sabirati samo to što k a o o n o b i t n o . tek imali s v o m s n a g o m svoje radinosti i o š t r o u m n o s t i dalje graditi o n o na čvrstim i n e u p i t n i m temeljima počivajuće. „ a k t u a l n o " i „ s a d a š n j e " stanje. zajedno s m n o g o s t u k o p r e p l e t e n i m m e đ u o d n o š e n j i m a najrazličitijih „utjecaja". vlastitom ž i v o m mišljenju ( ν ο υ ς ) .kako se to o b i č n o smatra . u č i t i i naučavati j e s t u p r a v o . o s o ­ bito u njenoj prosječnoj pojavi i samorazumijevanju . grupe naroda. nazore. pa bile njene istine. koji se i tako rijetko posrećuje. K a n t j e j e d n o m .u razlici r e c i m o s p r a m sve i svake znanosti. k a k o se o b i č n o mni. „suprotstavljanja" i „prevlada­ vanja". kao „ s m i s a o " i „ s a m a stvar". da . umijeća i znanosti. N o .„ u n a t r a g " .

razlika. o d n o s n o izlagan i prikazivan. za uzvrat. n a i m e dosad nedostatno studirane i izlagane mislioce naglasiti u ovoj hrestomatiji nešto jače. a u m n o g o m e bogatija i originalnija no u m n o g i h susjednih naro­ da našeg k u l t u r n o g kruga. ili i u o p ć e bilo kakvih prijevoda kla­ sičnih tekstova filozofije na h r v a t s k o m j e z i k u . Sto se tiče prvoga. dakle na njeno vrijeme i mjesto. Prije svega. kao i to koja su njegova djela dosad prevedena. dakako v o đ e n o g uvi­ j e k vlastitim uvidom i iskustvom t o g a što jest bitno i što takvo nije. i nije d r u g o do stanovit rasap i deka­ dencija o n o g a što su G r c i filozofijski bili postigli za s v o g „klasič­ n o g " doba. d o k je historija filozofije svojom s v r h o m obve­ z a n a na cjelovitost registriranja svega što po vazda kolebljivom suglasju većine važi kao historijska pojava filozofije. no snage su u o v o m času d o stajale s a m o za j e d a n . ako mi je d o p u š t e n o suditi. dje­ l a t n o g nasljedovanja povijesti n a c i o n a l n e filozofije. kojim se p o k u š a v a b a r e m djelomice nadoknaditi dosadašnji n e d o s t a t a k · obuhvatnijih i in­ tenzivnijih povijesno-filozofijskih r a d o v a n a t o m polju. P o ­ v r e m e n i dosadašnji nekritički i amaterski pokušaji da se kriterij objektivnog svjetskopovijesnog rangiranja razine o d r e đ e n o g filo­ zofiranja potisne n e m i s a o n i m hvalospjevima p o t e k l i m iz pretje­ r a n o umišljenog rodoljublja i česte frustracije p r i p a d n i k a manjih kultura o v o m bi edicijom vjerojatno morali ostati b e z o s l o n c a . zatajivanje ili nipodaštavanje. t a m o gdje to narav stvari zahtijeva i o m o g u ć u j e . ipak p r v e n s t v e n o svojim danas j o š n e d o v o l j n o u o č e - 3. htjelo se po m o g u ć n o s t i stanovitim uravno­ teženjem nadoknaditi o n o što se pokazalo p r o p u s t o m povijesti. Činjenica da je ta filozofija s v o j o m r a z i n o m u najmanju r u k u r a v n a o n o m e naj­ vrednijem u ostalim očitovanjima hrvatskoga d u h a k r o z povijest. u p r a v o kao sadržina dvaju od deset sveza­ ka o p ć e n i t e hrestomatije filozofije. a ipak . dotle hresto­ matija ne s a m o smije n e g o i m o r a biti v o đ e n a n a k a n o m i o b v e z o m izbora onoga bitnog. Da bi svatko tko to ushtjedne m o g a o odmjeriti dosege.svjetonazornih ili ideoloških . otklona. Naravi hrestoma­ tije pripada po nužnosti taj m o m e n t izbora. blizine s p r a m njih. a to znači o n o g a u č e m u se razotkrivaju sa­ mo osnovne i načelne mogućnosti filozofiranja. p o z n a t a d o s a d ipak g o ­ t o v o s a m o u ž e m k r u g u djelatnih istraživača i rijetkih u p u ć e n i h m e đ u ostalima. T a f i l o z o f i j a . J e d n a k o j e helenističko-rimska f i l o z o f i j a trebala p r e m a kon­ cepciji biti prikazana u z a s e b n o m e svesku. Posljednjih je g o d i n a k o n a č n o ipak u ši­ rim k r u g o v i m a kulturne i z n a n s t v e n e javnosti zaživjela svijest ο važnosti poznavanja.t e m a t s k a n o ­ v o s t svezak ο srednjovjekovnoj filozofiji. i kako. a o n e koji su više no što bi im kakvo­ ća djela to zahtijevala bili iz drugih . sustavnog i i n t e n z i v n o g historijskog izuča­ vanja te. P o č e t n o j e bilo zamišljeno da se t o m u nas prilično z a p u š t e n o m dijelu povi­ jesti filozofije p o s v e t e dva sveska. p r u ž a ovaj svojevrsni prikaz hrvatske povijesti filozofije m o g u ć n o s t n e p o s r e d n o g odmjeravanja njena odnošenja s p r a m i s t o d o b n i h relevantnih o p ć e . U pogledu drugoga p a k nastojalo se .dati u prijevodu po m o g u ć n o s t i što više dosad n e p r e v e d e n i h tekstova. Toj se i takvoj o d g o v o r n o s t i iz­ b o r a i odluke naprosto ne da ukloniti.e u r o p s k i h filozofema.s o b z i r o m na nesretnu oskudicu dobrih. o v o m b i edicijom m o g l a postati s v o j i n o m o p ć e n i t e kulturne samosvijesti u Hrvatskoj.J e d n a k o tako. D r u g a je j e d n a k o t a k o v e ć izvanjska i f o r m a l n o . N o v o s t u o d n o s u na slična dosadašnja izdanja u Hrvatskoj či­ ne prije svega dva sveska p o s v e ć e n a i z b o r u iz djela starijih i n o ­ vijih hrvatskih filozofa. . gra­ nice i m o ž e b i t n e slabosti ovdje p o d u z e t o g pokušaja te odvagnuti mjeru rečene odgovornosti. s m a t r a m o svojom d u ž n o š ć u izložiti u najkraćim crtama neke od glavnih načela kojima je bila v o đ e n a njegova zamisao i izvedba. te­ meljito i valjano priređen. ova je hrestomatija svojom p r e t p o s t a v k o m imala iz­ ričitu refleksiju na povijesnu situaciju u kojoj i za koju nastaje. te p r i t o m osobitu p o z o r n o s t posvetiti trudu o k o filozofijski što vjernijeg i filološki što ispravnijeg prijevoda. ako s v o j o m o p ć e n i t o m ra­ z i n o m . što je nažalost o v o m p r i g o d o m m o r a l o izostati. S druge strane. udaljenosti. K o n k r e t n o znači to da je pri iz­ b o r u autora i njihovih tekstova u znatnoj mjeri bilo određujuće to koliko je i kako određeni filozof b i o do sada u Hrvatskoj istra­ živan.dalekog svakoj pukoj samovolji i proizvoljnosti. najstrože gledano.t a m o gdje je hrestomatija uspjela .razloga odviše isticani dovesti u sklad s m j e r o m njihove filozo­ fijske razine.ta činjenica. 10 11 . b a š kao i n a v e d e n o dugotrajno n e p r a v e d n o ignoriranje.

S c h o p e n h a u e r ) angažirani su i n o ­ z e m n i stručnjaci. Jacobi. koju je u r e d i o V l a d i m i r Filipović. o v a j e hrestomatija o t p o č e t k a v o đ e n a n a k a n o m postizanja najveće m o g u ć e mjere komple­ mentarnosti s p o s t o j e ć i m s l i č n i m edicijama. T o m e s h o d n o . itd.htijući k o n a č n o i u nas. čije značenje za ge­ n e z u t o g idealizma posljednjih g o d i n a postaje sve izvjesnije. k a k o hrvatska t a k o i opće-europska. naznačiti akcente današnjeg istraživanja i tumačenja njegova djela te upu­ titi na najrelevantniju s e k u n d a r n u literaturu. ili pak Nicolaia H a r t m a n n a . zahtjevno i temeljito pisanih . k a k o je to drugdje v e ć p o o d a v n o slučaj. pre­ mještanje težišta pri i z b o r u a u t o r a i njihovih reprezentativnih tekstova. ne bi li i t i m e zauzvrat bilo o m o g u ć e n o što obuhvatnije i temeljitije prikazivanje njihovih izabranih tekstova. tojalo se i opsegom dati t i m tekstovima bezuvjetnu prednost. v o đ e n o isključivo filozofijskim kriterijima. Nastojali s m o . b a r e m po intenciji. cjelina t o g „idealiz­ m a " p o d v r g a v a radikalnoj načelnoj kritici te nastoji prevladati iz temelja. T a k o s m o naprimjer . i to po m o g u ć n o s t i sa svih o n i h j e z i k a u kojima se odvija glavnina današnjega filozo­ f i r a n j a . nas- 12 13 . 4. Zaslugu te serije knjiga . koliko g o d je to m o g u ć e . T a m o gdje j e bilo mjesta prosudbi d a m e đ u istraživačima u Hrvatskoj . Fichte. uz ostalo. te drugih značaj­ nijih njoj p r i p a d n i h mislilaca . n e m o g u ć e j e p o r e ć i . Iz istog je razloga broj prikazivanih mislilaca p o n e š t o reduciran. p r v e n s t v e n o u z a g r e b a č k o m Insti­ t u t u za filozofiju. k a k o materijalnih t a k o i ostalih.k o d Schellinga naglasak stavili na kasno djelo. ili pak koji tekst Dilthevev. i s t r a ž e n i m i v r e d n o v a n i m g o l e m i m povijesnim utjecajem i o s o b i t o m u l o g o m pri rađanju o n o g a što nazivamo „ n o v o v j e k o v n o m f i l o z o f i j o m " svakako zavređuje i traži temeljit zaseban prikaz. k o j o m se misli lako apsolvirati beskrajno s l o ž e n o i višestruko prepleteno zbivanje filozofiranja tzv. Slično pak. referirati novije svjet­ sko „stanje istraživanja" v e z a n o za o d r e đ e n o g filozofa. J e d n a k o je tako tu uvršten i Jacobi. prije svega t e m a t s k o i m e t o d s k o inoviranje. što znači.što sve čini u stanovitoj mjeri ne­ o p h o d a n uvjet razumijevanja konteksta u kojem valja čitati i shvaćati prevedene tekstove . d a b i bila dopustiva obijest p u k o g odbacivanja ičega j e d n o m postignutog. N e t k o će s p r a v o m smatrati da je bilo p o t r e b n o donijeti p o n e š t o iz djela Pascala ili Maistera Eckharta. u k o j e m se.u svoje vrijeme izuzet­ no ozbiljno. za ozbiljni d u h o v n i rad. nije ovoj hrestomatiji ni na koji n a č i n n a k a n a n a p r o s t o „ n a d o m j e s t i t i " p r e t h o d n i sličan pokušaj. U m j e s t o ci­ l j e m n e k o g takvog „ n a d o m j e š t a n j a " . „ p r e v l a d a v a n j u " . dugih g o d i n a p r e d m e t o m v r l o i n t e n z i v n o g izučavanja o d r e đ e n o g broja h r v a t s k i h historičara filozofije. S v e z a k ο renesansnoj filozofiji m o g a o je biti p r i r e đ e n z n a t n o o b u h v a t n i j e i sadržajnije no što je to slučaj u m n o g i m a od sličnih edicija u svijetu zahvaljujući sretnoj o k o l n o s t i da je u p r a v o re­ n e s a n s n a filozofija. O p ć e n i t o je u filozofiji m a l o mjesta za dnevno-publicističke p r e d o d ž b e ο „ o d b a c i v a n j u " . B o h m e a ili Paracelzusa u svesku s t e k s t o v i m a iz filozofije renesanse. za o p ć e n i t o viso­ ku r a z i n u filozofijskih rasprava u Hrvatskoj posljednjih desetljeća u u s p o r e d b i s ostalim z e m l j a m a o s v o j e n i m i upravljanim mark­ sističkim svjetonazorom i ideologijom. ponegdje su u hrestomatiju uvršteni i mislioci i njihova djela kojih u pravilu n e m a u sličnim edicijama. itd. Jaspersov. Fregeov. Šire orijentirani pregled temeljnog filozofijskog zbivanja dotične e p o h e . Pre­ m a l o je u Hrvatskoj živih djelatnih snaga i ostalih n u ž n i h pred­ uvjeta.n e m a o p t i m a l n o k o m p e t e n t n i h za prikaz o d r e đ e n o g filozofa i njegova djela (Leibniz. n j e m a č k o g idealizma . što važi j e d n a k o i za Schleiermachera. O v a edicija nije n a s r e ć u ni j e d i n a ni prva takve vrste u Hrvat­ s k o j . vrijedi i za J. da s p o m e n e m o sa­ mo n e k o l i k o primjera vlastitih kolebanja pri izboru.n i m .od kojih su n e k e u m n o g o č e m u i danas vrijedne ozbiljna studiranja. N e m i n o v n o j e ipak d a j e m n o g i o s o ­ bito značajan filozof n a p r o s t o ostao bez mjesta u ediciji. što snažniju orijen­ taciju na relevantna s u v r e m e n a istraživanja u svijetu.d a k a k o m e đ u o n i m a koji su bili voljni i t r e n u t n o dovoljno s l o b o d n i za suradnju na o v o m k o n k r e t n o m poslu .dan je u pravilu u o p ć i m u v o d n i m studijama z a pojedini svezak. „ n a d o m j e š t a n j u " i s v e m u s l i č n o m . relativirati o n u reduktivnu i sterilnu s h e m u „Kant-Fichte-Schelling-Hegel". K r a j e m šezdesetih g o d i n a p o č e l a je n a i m e u M a t i c i hrvatskoj izlaziti Filozofska hrestomatija u dvanaest svezaka. B u d u ć i da su o p ć e n i t o prijevod i izlaganje s a m i h originalnih tek­ s t o v a shvaćeni kao osnovna i određujuća svrha hrestomatije. S druge strane. dakako u d r u g o m e k o n t e k s t u i smislu.

v e z a n o uz m n o š t v o izvanfilozofijskih te č e s t o u b r z o n e t r a g o m iščezavajućih motiva i razloga za b u č n u „aktual­ n o s t " i „ r e l e v a n t n o s t " nečije misli. T a k o naprimjer dva sveska u Hrestomatiji naslovljena Su­ vremena filozofija I i Suvremena filozofija II prezentiraju ustvari i z b o r iz o n o g a što se u filozofiji bitno steklo od v r e m e n a sloma njemačkoga idealizma u drugoj polovini prošloga stoljeća zaključ­ no s djelom Wittgensteina i Heideggera. Mišljenja s m o . n e ć e li naše vlastito filozofiranje zapasti u n e p l o d n i tradicionali­ zam.nuž­ no isuviše fluidno. Rortva ili Davidsona. te ο t o m e shodn i m njegovim temeljnim zadaćama. koja valjda imaju vlastite m o t i v e . da bi prezentacija t o g najnovijeg i današnjici najbližeg „ s u v r e m e n o g " stanja m o r a l o po n u ž n o s t i biti v o đ e n o j e d n o m b i t n o drukčijom m e t o d o l o g i j o m izbora.J e d n a k o se nastojalo. To se činilo više n e g o p o t r e b n o upravo i o s o b i t o k o d prika­ za filozofiranja tih razdoblja. druge edicije ovoj na­ lik te dopuniti sve što j o š nedostaje. mišljenja s m o da je slab i sve slabiji živi i produktivni k o n t a k t s a k t u a l n i m filozo­ fijskim zbivanjima današnje E u r o p e i svijeta u o p ć e j o š uvijek u n a t o č p o v r e m e n i m uvjeravanjima u s u p r o t n o . prijevodi popraćeni ekstenzivnim pojašnjujućim bilješka­ ma. Svjesno i promišljeno. zajedno sa svim eventualnim ostalim upotrebljenim varijantama. uz o n u u njoj žalosno rasprostranje­ nu neosviještenost ο t o m e u kolikoj je mjeri baš sve filozofiranje ..ne­ o s p o r n o je ipak da bi upoznavanje s i z a b r a n i m t e k s t o v i m a r e c i m o j e d n o g B l o c h a ili Habermasa. n a p r o s t o m o r a m o poznavati. Prijevodi s grčkog. D o ć i će. p r o c j e n e i izvedbe. njemačkog. prezentacija i početna objektivna prosudba o n o g a što je u Hrvat­ skoj posljednjih desetljeća na polju filozofije igralo o d l u č u j u ć u ulo­ gu. ο grčkoj i ο srednjovjekovnoj filozofiji. ili pak pohtičko-filozofijske diskusi­ j e t e m e t a k o z v a n o g k o m u n i t a r i z m a . u tematski o b z o r ove hrestomatije nije une­ seno o n o što se inače uobičajeno naziva „ s u v r e m e n o m " filozofi­ j o m . 5.o g l e d a n o sa stajališta j e d n e radikalno povijesno osviještene filozofije . miranjem . no što je to slučaj k o d rada na filozofima koje je s a m a povijest v e ć učinila „ k l a s i č n i m a " . ne ula­ zeći u osnovi u filozofijska zbivanja u Hrvatskoj tijekom posljed­ njih r e c i m o pet desetljeća. latinskog. Polje „ d a n a š n j i c e " je .pa i o n o koje zamišlja da se kreće isključivo u v i d o k r u g u „ m o ­ d e r n e " problematike . Derridaa ili Levinasa. začinjen p r i t o m m o ž d a m a n i r o m visokoparnosti. m e đ u t i m . gdje god za to postoji dovoljan oslonac. U dugotrajnom i o b u h v a t n o m poslu promišljanja i ustanovljiva­ nja ujednačenijeg filozofijskog nazivlja u vlastitom jeziku. Nastranu to da se filozofijski pojam suvremenosti m a l o ili ne­ kad čak i n i m a l o ne p o d u d a r a s o n i m što se prosječnoj svijesti pokazuje u liku „ m o d e r n o g " .podastrijeti što je m o g u ć n o probraniju t e r m i n o l o š k u građu.po strani od svake prebrze i usiljene volje za unifor. u d o s l o v n o m smislu o n e zbilja današnje i aktualno se zbivajuće. b a r e m u najkraćim n a z n a k a m a upozoriti na stanje recepcije. da bi mu se m o g l o i smjelo pristupiti kriterijima j e d n a k i m s o n i m a kojima je od p o č e t k a v o ­ đ e n a ova hrestomatija.najslabija t o č k a današnjeg stanja hrvatske filo­ zofije. zacijelo z n a t n o p r i p o m o g l o danas u Hrvatskoj n e o p h o d n o m poslu b i t n o g orijentiranja ο o s n o v n o m karakteru t r e n u t n o g povijesnog mjesta filozofiranja ovdje. O s o b i t o su u prva dva sveska. vjerovati je.u p u ć e n o na tradiciju izraženu t i m dvama „ k l a s i č n i m " jezicima. te k a o takvo sa svakim p r a v o m ostaje n e z a o b i l a z n o m povi­ j e s n o m činjenicom. d o k se Novija hrvatska filozofija zaključuje p r i k a z o m djela Vladimira Filipovića. D a l e k o od toga da bi ovakva o d l u k a o d m a h značila i j e d n o ­ z n a č n o zalaganje za isključivo vezivanje samo uz o n o tradicional­ no i predajom „ p o s v e ć e n o " u filozofiji. G a d a m e r a ili T u g e n d h a t a . Štoviše. koji uz ostalo zasigurno predstoji filozofskim n a p o r i m a u Hrvatskoj. kako jezično-terminologijske tako i stvarno-filozofijske nara­ vi. ili naprimjer o n a iz okruga ekologijsko-holistički inspiri­ rane diskusije ο metafizičkim i antropologijskim p r e t p o s t a v k a m a m o d e r n e p r i r o d n e znanosti. talijan­ skog i francuskog jezika popraćeni su svugdje kratkim rječnikom o s n o v n i h termina originala s njihovim hrvatskim istoznačnicama. J e d n a k o s e tako valja brinuti o k o toga da se p o s t u p n o ublaži p r e t e ž n a j e d n o - 14 15 . is­ traživanja i interpretacije pojedinih prikazanih filozofa u Hrvat­ skoj. r e l e v a n t n a djela r e c i m o „analitičke filozofije". „ a k t u a l n o g " i „ d a n a š n j e g " : . engleskog. nastalu u k o n k r e t n i m naporima prevođenja. o č i t o sve daljih i stranijih današnjoj prosječnoj obrazovanosti. J e d n a k o k a o što bi izbor. bilo p o s v e u skladu s temelj­ n o m n a k a n o m i s v r h o m ovakve edicije. Mislili ο njima inače filozofijski što g o d h o ć e m o . htje­ lo se time . semiotički orijentirane h e r m e neutike.

n e č u v e n u m o g u ć n o s t čovje­ kovu. ma 16 2 A G ν c Β . n e m a nikakva odnošenja koje bi bilo od G r k a n e o v i s n o i iz te neovisnosti smjelo sebi pripisivati n e k u u l o g u presuditelja. koje. T v o r c i ne u smislu n e k o g svojevoljnog s a m o g o s p o d s t v a čovjekova. travnja 1995. organizacijske i svake druge s t r u č n e p o m o ć i o v e Hrestomatije filozofije naprosto ne bi bilo. i prije svega. uvijek je to j e d a n . G r c i su početak. S v a k a k o ne j e d i n i m m o g u ć i m a . m e đ u t i m . pripada zadovoljstvo sad. Damir Barbarić Grčka filozofija . Gdje god biva o d v a ž e n pokušaj vratiti se u p r a p o č e t n u o t v o r e n o s t g r č k o g a mišljenja. Na k o n c u . 6. iz čega o n d a u j e d n o j dugoj povijesti usavršava­ nja izrasta nešto značajno. Gdje g o d m o g l o biti filozofiranja. uz j a s n u svijest ο cilju. p o t r e b n a desetljeća i n t e n z i v n o g rada i a t m o s f e r a filozofiranja lišena svih ideologijskih ometanja slobod­ na unutrašnjeg razvića vlastite filozofske tematike. zadovoljstvo daljnjeg pojašnjavanja stvari filozofije u m n o g i m rad­ n i m r a z g o v o r i m a i n a p o r i m a o k o rješavanja o d r e đ e n i h k o n k r e t n i h pitanja. u k o j e m u obitavaju sva b u d u ć a pokoljenja u svojem filozofiranju. a p o s e b n o k o l e g a m a koji su se prihvatili o d g o v o r n o g posla pri­ ređivanja pojedinih svezaka. N j e m u . O n i su tvorci kao o n i koji su podnijeli j e d a n veliki usud. O n i su p o č e t a k filozofije k a o o n o na­ p r o s t o najveće i nikada nadmašivo. ostaje stalno na djelu. grafičkoj urednici i auto­ rici l i k o v n e o p r e m e Hrestomatije. No ο t o m e suditi. O s o b i t o pak ravnatelju „ Š k o l ­ ske knjige" dr. n e g o po prvi put otvara mislilački bitni p r o s t o r istine. D r a g o m i r u M a đ e r i ć u i predsjedniku Savjeta dio­ n i č a r a m r . K a o i inače pri sličnim pothvatima. kad su neki od s v e z a k a v e ć u tisku ili n e p o s r e d n o za tisak pripremljeni. Miljenku Zagaru. d o k g o d u o p ć e m o ž e biti n e k e povijesti filozofije. ostaje trajnom n a k n a d o m za o b o s t r a n o uloženi trud. Urednik Hrestomatije filozofije „ P o g l e d na filozofiju G r k a uvijek je pogled unatrag na početak filozofije same. zahvaliti se iskreno svim ne malo­ brojnim suradnicima. O p s e ž n a i svestrana obaviještenost uvjet je d o r a s l e p o t r a g e za m o g u ć n o s t i m a vlastitoga doprinosa među­ n a r o d n o m filozofijskom dijalogu. G r č k i p o č e t a k fi­ lozofije ne zasniva s a m o j e d n u n o v u . svakako nije više stvar urednika. Zahvaliti je lektorima i k o r e k t o r i m a . d o k su drugi u završnom dijelu izradbe. G r c i su tvorci filozofije. tako da bi ih poradi t o g njihova ' d o s t i g n u ć a ' trebalo slaviti. b e z čije usrdne koncepcijske. kako autorima studija tako i prevoditeljima. za takav su posao. O v i m n e k a b u d e zaključeno o v o svojevrsno „polaganje r a č u n a " ο n a č e l i m a na kojima p o č i v a k a k o zamisao tako izvedba H r e s t o m a ­ tije. kolegici Maji U z e l a c . p o č e t a k ne u smislu nezamjetljivoga.s t r a n o s t g o t o v o isključive orijentacije na filozofijsku literaturu na n j e m a č k o m e jeziku. U ovoj hrestomatiji nije bilo m o ­ g u ć e napraviti m n o g o koraka u t o m smjeru.naznake za lektiru i studij tekstova Početak filozofije U Z a g r e b u . koji su stalnom p o z o r n o š ć u i d o b r o ­ h o t n i m p o t i c a n j e m ohrabrivali na što b r ž e i ujedno što korektnije dovršenje p o s l o v a te s p r e m n o p o m a g a l i pri razrješavanju p o n e k i h t e š k o ć a t e h n i č k e naravi. vjerojatno ne niti najboljima. kao i ο sadržini na njima izgrađenih sljedećih d e s e t svezaka. usud da b u d u mjesto gdje bitak sebe sama misli i istupa u riječ.

U svojoj g o l e m o j povijesti g r č k e filozofije E d u a r d Zeller je izuzet­ no s n a ž n o i n a g l a š e n o inzistirao na razlikovanju religije G r k a od potonje kršćanske. smatramo. z n a o to ili ne. Filo­ zofija je doista prije svega grčka stvar i onaj tko i danas j o š filo­ zofira nalazi se. Bd. G r c i su to n e n a d a n o m e ­ đu njima izniklo filozofiranje i sami o č i t o osjetili u p r a v o č u d o m te izvorište njegovo. uvijek stoji onaj tko se mislilački n a p r e ž e licem u lice s velikim G r c i m a . dalje s n a ž e n o i u n a p r e đ i v a n o . str. P r e m d a s a m Zeller . štoviše s njom istovjet­ na. Na tlu j e d n e granične zemlje. na otvore­ nost u n i v e r z a l n o m e l e m e n t u mora. kad je iskrslo. ili p a k u drevnoj kineskoj praktičkoj mudrosti p r e p o z n a t i pojava grčkoj filozofiji srodna. te da. Zadovoljit ć e m o se time da tek u najkraćim c r t a m a u p o z o r i m o na s a m o d v a u sva­ k o m slučaju v a ž n a i m o ž d a čak. Grundfragen der antiken Philosophie. str. j o š uvijek t e š k o osporiv općeniti stav Hegelov. ra­ niju od njene grčke verzije. " I doista.ta u p r a v o bi lektira i studij t e k s t o v a u ovoj hrestomatiji imali otvoriti m o g u ć n o s t njegova dokučenja. Značajke grčke religioznosti E. T a k o se hoće naprimjer u prastaroj m u d r o s t i Indijaca i njihovih svetih himni. povijesno daleko. ili b a r e m je­ d i n o m p r a v o m i istinskom. Pa ipak. nastade k a o n e k i m č u d o m 3 novi. našli u ugođaju. gdje se miješala krv nacija i kulture zapa­ da. ma k a k o radikalno i g o t o v o drastično bio iskazan: „ P r a v a filozofija počinje u okcidentu. Fink. 292. p r e s u d n a uvjeta kojima je filozofiranje u G r č k o j j e d n a k o t a k o o m o g u ć e n o k a o i. k a k o j e d n i m g l a s o m svjedoče i P l a t o n i Ari­ stotel. htio to ili ne. pravo grčki svijet m i s l i . Postoje dakako mnijenja da u osnovi ovakva nazora počiva stari zapadnjački eurocentrizam. Wurzburff 1985 str 13 i d. filozofiju valja shvaćati kao sveopću svjetsku pojavu. te ostavilo zamjetna traga na shvaćanju G r k a Η Frankel. na rano bujanje bogatstva pri­ m o r s k i h trgovačkih središta i na m n o g o toga t o m e sličnog. u babilonskoj matema­ tici i astronomiji. T o m e s h o d n o . z a t i m na osobitost geografskog smještaja njegova obitavališta. pojavila se čista. činjenica početka filozofiranja nije time nimalo bliža n e k o m objašnjenju: „ K o l i k o z n a m o . prirodna svijest zalazi u sebe te se t i m e d u h u sebe spušta. ostavljamo i mi ovdje po strani svaki pokušaj n e p o s r e d n o g razjašnjenja t o g p o č e l a i ishodišta filozofiranja u Grka: . 18. k a k v o je u N j e m a č k o j b i l o za­ s n o v a n o i p r o š i r e n o u djelima klasicista W i n c k e l m a n n a . stanju. Lessinga.H e S e l > Vorlesungen uber die Geschichte der Philosophie VVerke in zwanzig Banden. Frankfurt am Main. P r i t o m se često ukazivalo na i z u z e t n e i nesva­ kidašnje značajke d u h a t o g povijesno zacijelo neponovljiva na­ roda. u n a t o č g o l e m o m napretku pozitivnih spoznaja ο tim d r e v n i m znanjima što n a m ga je doni­ j e l o razdoblje posljednja dva stoljeća. Prvi je od njih o s o b i t karakter g r č k e religioznosti. U sjaju Istoka i n d i v i d u u m s a m o iščezava. filozofijski je. istoka i j u g a m e đ u s o b n o ratovale i p r o ž i m a l e se. na blizinu starim kulturnim carstvima Azije." 2 M n o g o se nagađalo ο t o m e zašto i kako filozofija započinje u p r a v o u G r č k o j . p o r e d drugih. svjetlo biva tek na Z a p a d u m u n j o m misli. T e k se na Z a p a d u pomalja ta sloboda samosvijesti.o č i g l e d n o pri­ t o m stoji p o d s n a ž n i m utjecajem klasicističkog shvaćanja G r k a i cjeline očitovanja g r č k o g a duha. 1976 ( 1962). " B e z obzira na p o s v e bjelodanu hajdegerijansku inspiraciju i na danas sve manje s k l o n o prihvaćanu patetičnost izričaja. koja u sebe samu udara i odatle si stvara vlastiti svijet. Schillera i G o e t h e a . 196) . des fruhen Griechentums. u n e p r e k i d n o m razgo­ voru s Grcima. str. " ' ' ?™ Τ F. o v i m 1 se riječima E u g e n a F i n k a ipak ne m o ž e osporiti istinitost. V e ć je H e r o d o t grčku filozofiju htio shvatiti kao svojevrstan u v o z d r e v n e egipatske mudrosti.k a k o mu je sa stanovitim p r a v o m p r i g o v o r i o Nestle u vlastitoj reviziji š e s t o g iz­ 6 danja iste povijesti filozofije ( Z e l l e r I 1. strasti čuđenja i udivljenja ujedno (τό π ά θ ο ς τ ο ϋ θ α υ μ ά ζ ε ι ν ) . njemu nasuprot. 1971). Ipak. L8 19 . od svih stranih sve­ za odriješena filozofija i z n e n a d n o i b e z vidljiva p o v o d a . Dichtung und Philosophie 3 1 Munchen. koja se n a m a današnjim E u r o p l j a n i m a stolje­ ć i m a i tisućljećima v e ć pokazuje j e d i n o m m o g u ć o m .i slabašan odjek s obala G r č k e . a drugi j e d n a k o t a k o o s o b i t o ustroj­ stvo g r č k o g a jezika. te u j e d n o vrijeme kad su vlastita usnulost i t u đ a despocija prijetile da malaksalim u č i n e grčki p o d u z e t n i č k i duh.

Zeller. običajem i n a v i k o m takoreći sam po sebi urastao u svijet vjere. teatar i natjecanje. Pa ipak.iz svoje unutrašnjosti potvrdi odlučenje za vjeru. te ne m o ž e ta narav važiti čak ni za čisto objav­ ljenje te s v e m o ć i . koji do kraja proživljava i opravdava sve zemaljske užit­ ke. N i e t z s c h e u i B u r k h a r d t u da n a m otvore oči i za druge. j e r je u n a k a ž e n a i i z o p a č e n a grijehom. Grci nisu došli na ideju da je egzistencija bogova nešto u što bi se moralo vjerovati. utječe s e k r š ć a n i n p r e d s t r a n p u t i c a m a p u t e n o g .naprimjer p r i g o d o m p o t v r d e ili k r i z m e . U kršćanskoj religiji taj o d n o s biva o z n a č e n kao vjera. str. str. s p o t i č e m o se na niz iznenađenja: Kla­ sični G r c i ne poznaju ni p r e d o d ž b u ο n e k o m p o s v e na sebe posta­ vljenom pojedincu ni p o m i s a o da bi on bio potrebit izbavljenja. K a d se s takvim p r e d o d ž b a m a za s o b o m o b r a t i m o o d n o s u Gr­ ka s p r a m njihovih b o g o v a . D o k prvi i u ljudskome životu nastoji o k o o n o g a li­ j e p o g j e d i n s t v a d u h a i naravi-prirode. koje sačinjava najsvojstveniju značajku g r č k e običajnosti. D o k Grk. odluci da se uzdaje u Božju milost i izbavljenje. To je za nas možda najneobičnije na njihovoj re­ ligiji. 72. leži ideal d r u g o g a u nekoj askezi koja p r e k i d a svaku svezu i z m e đ u u m a i osjetilnosti: umjesto ljud­ ski se b o r e ć i h i uživajućih heroja i m a on svece m o n a š k e apatije. P r i t o m ostaje u prvi čas o t v o r e n o koje je vrste o d n o s spram višega. ples. što ga opisuje t e r m i n ' p o v r a t n o povezivanje'. stava spram cjeline svega što jest. više. S t o g a s m a t r a m o oprav­ d a n i m o v o m z g o d o m j e d n i m duljim n a v o d o m ocrtati njegov o s n o v n i stav. čini se. u k o j e m i iz kojega je t e k svekoliki ostali život d o b i v a o svoj s m i s a o i p r a v o značenje.ostavivši t e k Bachofenu. „ A l i koji li d u b o k i j a z dijeli G r k a od kršćanina u smislu stare ili srednjovjekovne crkve! D o k onaj o n o b o ž a n s k o traži ponajprije u naravi-prirodi. " 5 I m a li se na u m u v a ž n o s t o v a k o shvaćene religije za G r k e arhajskog i klasičnog razdoblja. jer i onda kad je n e t k o odgojem. grijehom z a m r a č e n o g u m a k j e d n o j objavi. Held. Egzistencija b o g o v a bijaše posvemašnja s a m o r a z u m l j i v o s t . Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entivicklung. n a i m e čovjeka uz nešto njemu n a d r e đ e n o . j e d n o g a b o g a koji biva č o v j e k o m da bi ih svojom s m r ć u stvar­ no prokleo. D o b r o je u j e d n o j nedavnoj knjizi u p o z o r i o naprimjer Klaus Held: „ N a š a tuđica 'religija' potječe iz latinskoga i znači 'povratno povezivanje'. Odlučenje vjere pripada kršćanskoj egzistenciji. 174.inzistirajući v e ć u svojoj. erste Halfte. S j e d n e strane načelna areligioznost cjelokupnog novovjekovnog i m o d e r n o g znanstvenog temeljnog E. teško da n a m je išta g r č k o g toliko s t r a n o i daleko k a o upravo taj sveprisutni medij i e l e m e n t sve­ t o g a . A i ne poznaju ikakav pojam kojim bi se m o g l o prevesti značenje koje riječ 'vjera' i m a u kršćanstvu. čije p u t e v e i tajne vjeruje da m o r a štovati s a m o u t o l i k o više u k o l i k o o n i više p r o t u s l o v e u m u i n a r a v n o m e tijeku stvari. Stuttgart. Erster Ten. udaljili od m o g u ć n o s t i pra­ v o g živog iskustva o n o g a što su Grci doživjeli i nazivali b o ž a n ­ skim. tad se vjerojatno n e ć e bezuvjetno i b e z daljnjih p o t r e b n i h distinkcija prihvatiti o n a inače najproširenija o z n a k a k o j o m bi se htjela j e d n o z n a č n o odrediti sama bit filozofije i njena nastanka. ž r t v u i promišljanje. a s druge isključivost kršćanske d o g m a t i k e b e s p o v r a t n o su nas. T a k o je s v o j e d o b n o naprimjer W i l h e l m Nestle . Vjera p o č i v a na j e d n o j izričito izvršenoj životnoj odluci.i u Z e l l e r o v a n e p o s r e d n o g učitelja H e g e l a . Leipzig. 20 21 . 2 1991 ΟΙΘΘΟ). ne da se d o s t a t n o shvatiti ne sagleda li se odnos spram božanskog k a o stalna i ne­ u p i t n a njegova p o d l o g a i p o z a d i n a . 71923. Treffpunkt Platon. ipak se od njega očekuje da j e d n o g a dana . re­ viziji Zellera na s n a ž n o „prosvjetiteljskom" o s n o v n o m karakteru nastajuće grčke filozofije i iznalazeći jasne z n a k o v e t o g i t a k v o g 5 K. naime oznaka po kojoj p o č e t a k i na­ predovanje filozofije u G r č k o j nisu ništa drugo do prevladavanje mita logosom. tam­ nije i manje „ h a r m o n i č n e " strane g r č k o g a d u h a i života . skupštinu i proročište. teži spoznati zakonitosti svijeta. u m j e s t o osjetilno ž u d e ć i h b o g o v a b e s p o l n e anđele. usput r e č e n o ne uvijek i najsretnijoj."4 Nijedno očitovanje g r č k o g a života. Tu odluku donosi svaki pojedinac za sebe i nitko ne m o ž e s njega skinuti teret t o g odlučenja. umjesto j e d n o ­ ga Zeusa. o d najodsudnijeg p a d o n a o k o najneznatnijeg i p o s v e s v a k o d n e v n o g . p o u z d a j u ć i se u svoj u m . To vrijedi j e d n a k o za ratova­ nje i putovanje.ipak njegove o d r e d b e svojom p r e c i z n o š ć u i iskrenošću uživljavanja za­ služuju i danas više no o b i č n u p o z o r n o s t . m o ć ­ nije. dotle za o v o g a sva vrijednost i sva o p r a v d a n o s t n a r a v n o g a o p s t a n k a iščezava pred mišlju na s v e m o ć i b e s k o n a č ­ n o s t stvoritelja.

prvenstveno p o d golecajem Hegelovih povijesno-filozofijskih nazora. dakle n e ostaviti stvari u a n t r o p o m o r f n o j oblasti ili oblasti svrha. dakle svojevrsnom „ l a b a v o š ć u " elemenata samih t a k o i čitava r e č e n i č n o g sklopa i n j i h o v o m gotoč n o m „savitljivošću" t e time s p o s o b n o š ć u m n o g o s t r u ­ k o g izraza z a n a č e l n o b e s k o n a č n e m o g u ć n o s t i m e đ u s o b n o g od­ nošenja i u z a j a m n o g podudaranja i sklapanja j e z i č n i h elemenata. s a m i m svojim ustrojstvom takoreći predodreda iz sebe. I 1. ili n e k o m e od slič­ io da m o ž e posredovati zadovoljavajuću sliku o n o g a što ozofiranje u G r k a do Platona. razviju m o g u ć n o s t i logičkoja. ili pojašnjuju zvijezde zato j e r se iz t o g a h o ć e očitati sudbina. takoreći sve do nedavno. Taj put. koje se m o ž e pro­ matrati neovisno ο odredbama svrhe. t o g takozva­ n o g neutruma. indoeuropski i semitski. po samoj svojoj naravnoj strukturi b i o p o d o b a n za razvoj j e d n o g o b u h v a t n o g sustava odnošenja: „Fleksija stvara m o g u ć n o s t i o d n o s a i čini to da se stanoviti dijelovi r e č e n i c e takoreći m o g u u z a j a m n o ogledavati.s a m o broja. p o p u t ostalih naroda. o s o b i t o je indoeuropski jezik. 1978. koji je od o n o g svrho­ vitog n a o v a m o j e d a n nečuveni zaobilazak. Sve to potječe od W Schadewaldt. Osobitost ustrojstva grčkoga jezika i već u o č e n o u kako velikoj mjeri su takozvani flektiici. grenlandskoe strane. postojanih i za sebe bivstvujućih „stvari": „Karakteristično je da se veliko kulturno dostignuće G r k a u o p ć e j a s n o prikazuje t i m e što su dogotovili to da u razjašnjenju svijeta k r e n u z a o b i l a z n i m p u t e m p r e k o o n o g a o n o . i krajnosti g o t o v o potlanjkanja iste te m o ć i apstrahiranja. P u t e m „srednjega r o d a " . medicini i m n o g i m d r u g i m oblastima. U daljnjim izlaganjima ove teme oslanjamo se poglavito na uvide sadržane u ovoj knjizi. k o d o n i h drugih.titeljstva v e ć u e p o v i m a H o m e r o v i m (Zeller 6 . Frankfurt am Main. koji r e c i m o računaju zato j e r s time n e š t o trebaju. iz č e g a se p o s t u p n o razvi­ ja carstvo u sebi počivajućih. fizike. J e d n a k o t a k o u astro­ nomiji. otvara se .s o n u stranu t o g n a o k o sve prožimajućeg i s v i m e vladajućeg polariteta . koja je i m o g l a na­ stati s a m o iz takve vrste j e z i k a . razlikuje i „srednji r o d " m o ž e spoznati svojevrsno prevladavanje p u k o p r i r o d n o g nastrojenja jezika. izlazi se iz t o g z a t v o r e n o g a n t r o p o m o r f n o g svijeta. historičari sustavno umanjivali značenje t o g aspekta ranoga g r č k o g nja. koja je o n d a t a k o đ e r o p e t postala od najveće važnosti za svrhovitu primjenu. u procesu stalno napredujućeg samoosvjelastitih bitnih zakonitosti. T a k o s e pak i n d o g e r m a n s k i pokazuje kao j e d n o v e o m a sretno sredstvo ovladavanja svijetom te je upravo stoga zacijelo i p o s t a o o s n o v o m o n e vrste ovladavanja svijetom koja j e s t filozofija i koja se danas do kraja razrađuje u tehniku. te u n u t a r njega poglavito grčki. nikako samorazumljivog i povijesno j e d i n o m o g u ć e g . str. pri k o j e m je sve što jest u osnovi svedivo na pranačela i iskonske pramoći o n o g m u š k o g i o n o g ženskog. transponirajući posve nepovijesno i anakronistički u etke t a k o v r s n o g mišljenja naše n o v o v j e k o v n e p r o b l e m e •oznajne teorije.s a m o stvari. Još i P l a t o n o v a filozofija > se ne da ni na koji način u svojoj cjelini i obuhvatnosti i ne uvidi li se i ne prihvati središnja uloga mita i o n o g a u njoj. učinili su G r c i i t a k o razvili m a t e m a t i k u kao znanost. kojemu se cjelina bića pojavljuje isključivo i j e d i n o u n u t a r v i d o k r u g a stalnog p r o c e s a življenja i umiranja. K o l i k o g o d korisna i zaslužna bila u č e n o š ć u i obijednoga materijala. našavši se p o t o m dm tim ishodišnim stavom p r i n u đ e n u središte razmatraaviti manje pravu filozofiju ranih G r k a no onaj f e n o m e n ca sami bili doživjeli k a o njeno izopačenje i degeneraciju. 200) joj svojedobno izuzetno utjecajnoj knjizi ranu grčku filod o ž i o p o d n a s l o v o m Od mita k logosu. v e ć se i z n e n a d a uviđa: postoji n e k o o n o . 23 . Die Anfange der Philosophie bei den Gnechen. str. " 6 T a k o se v e ć u činjenici da i n d o e u r o p s k i uz m u š k i i ž e n s k i rod. u razlici spram izolirajućih skoga) s j e d n e te inkorporirajućih (npr. knjiga koja r e c i m o Heraklitu posvesporedivo manje pažnje i ozbiljnog n a p o r a za razumijevaj e d n o m A n t i f o n u Sofistu. u prvih. ofistiku. S v o j o m u fleksije. ontologije i svega sličnog. što dakako onda u većoj mjeri važi za filozofe prije iigo su. 133. su o n i prije svega odlikovani jest sredina i mjera izi krajnosti. u razlici s p r a m m n o š t v a drugih g r u p a jezika. svojstvenih o n i m gore od njih razlikovanim aime i z m e đ u krajnosti sklonosti k p o t p u n o j i do kraja >j apstrakciji. ili Gorgiji.oblast o n o g a „ o n o " .

nastavljajuće se. subjektivno d u š e v n o vrijeme . p u n k t u a l n o zaklju­ č e n o ili već stanjem postalo. prije svega od nastupa kršćan­ skoga svijeta. a da b u d e j a s n o razumlji­ v o . Isto vrijedi i za i z u z e t n o v a ž n u činjenicu da t a k o z v a n a „vre­ m e n a " u g r č k o m e glagolu o p ć e n i t o . o n o v r e m e n s k o pridolazi tek kasnije. To vodi k n e č e m d r u g o m . B. pri kojem ć e m o ujedno s misaonim n a p o r o m o k o razumijevanja sadržaja prevedenih tekstova obratiti p o z o r n o s t i na to da se po m o g u ć n o s t i b a r e m d o n e k l e o s l o b o d i m c nikad reflektirane vezanosti i zarobljenosti u logička. da umjesto pasiva odlučujuću ulogu u njemu i m a tako­ zvani medij. učvršćuje ih i čini „ p r e d m e t i m a " . str. k a ž i m o usput. vrijeme. koje danas poznajemo u najrazličitijim formama: kao fizikalno. koja su n a m dana? više no samorazumljiva.stvar. str. p o t e k l o g izvor­ no iz p o k a z n e zamjenice. u p r a v o je taj p r o c e s sve učestalijeg i opsežnijeg supstantiviranja ." O v i m unutrašnjim „ p o s t v a r e n j e m " jezika. p r e m d a valja n a p o m e n u t i kako izgle­ da nije b e z opravdanja mnijenje nekih da u p r a v o u njemu tre­ ba p r e p o z n a t i j e z i č n i uvjet p o s t u p n o g razvitka filozofijskog pojma subjekta i svih daljnjih k o n z e k v e n c i toga. Z a d o v o l j i m o se ovdje tek n a v o d o m S c h a d e w a l d t a : „ H t i o bih j o š govoriti ο tempora i u v o d n o pokazati 7 u č e m u je pri t o m e p r o b l e m . M o r a l o bi se j e d n o m t o č n o istražiti kad reci­ m o aorist biva s a m o vremenski razumljen. s h o d n o naravi i svrsi u p r a v o ove hrestomatije. Vidi osobito značajno poglavlje „Prirodoznanstvena tvorba pojmova u grčkom". o v a k o fragmentarno i n e i z v e d e n o nabačeno.i ta­ ko j o š uvijek prilično s p o r n o m e đ u lingvistima i filolozima . posredujući i isključujući njihov bezuvjetni polaritet. Ta t a k o z v a n a tempora. M o ž e se u g r č k o m e baš sve reći u prezentu. Darmstadt. kao i u objašnjenje p r a v o g a smisla t o g medija . zaključeno ili nezaključeno. p r e m d a su nastala i oblikovala se t e k ι W. ne valja tumačiti t e m p o r a l n o . a u n u t a r nje o p e t o s o b i t o n a g l a š e n o u p r a v o grčki. str. od osobite važnosti za razu­ mijevanje j e z i č n o g aspekta postanka P l a t o n o v a nauka ο idejama -: sve to m o r a m o ovdje ostaviti po strani.t o g p o g l e d a na stvar. trebalo je i tako. razriješenu od njene sveze u polaritetu muš­ k o g i ž e n s k o g . Snell.p o s t u p n o stvorio m o ­ g u ć n o s t filozofijske t v o r b e p o j m o v a . takoreći zaustavlja stvari i o d n o s e u je­ ziku. kojim se odlikuje v e ć s a m a cjelovita grupa i n d o e u r o p s k i h jezika. pri č e m u m o g u pridoći čak i naznake vremena. za razliku od o n o g a što se n a z i v a „ g l a g o l s k i m a s p e k t o m " . dj. Dakle: čisto. štoviše i p r e d čitav sklop riječi. otisnuto zasebno i u Gadamerovu zborniku Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. Tu postoji čisto ili traj u ć e izvršenje. „supstantivira" ih.. 1968. 146 i d. Schadevvaldt. ili pak odatle rezultirajuće stanje. O n a nisu. v e o m a stare tvorbe. Hamburg. P r e m a m j e r o d a v n o m S n e l l o v u 8 uvidu. glagol. Vrije­ m e .ovdje se ne m o ž e m o upuštati. n e g o i p r e d pridjev. ozna­ ke vremena. 138. k a o i naprimjer toga da m n o ž i n a u srednjemu r o d u u g r č k o m e ne pot­ pada pod brojnu kategoriju m n o ž i n e . n e g o su i z v o r n o različite vrste akcije. 24 2: . n a i m e njegova n e o b i č n o s n a ž n a sklonost da sve intenzivnijom i o b u h v a t n i j o m u p o r a b o m člana srednjega r o d a τ ό . uloge i značenja duala. Uviđa se u s k o r o da je takvo pro­ matranje n e k o m n o g o duhovnije i važnije za tumačenje svijeta od o n o g a čisto v r e m e n s k o g .sve to u prvi čas nije u o p ć e sagledano. poslužiti t o m e da p r o b u d i i p o t a k n e s p r e m n o s t na čitanje. U filozofijsko značenje t o g a da naprimjer grčki i z v o r n o j e d v a p o z n a j e n a m a tako uobičajenu podjelu glagolske radnje u aktivnu i pasivnu. nav. kako im ime kazuje. već prije svojevrsne „kolek­ t i v n e " j e d n o t e . Die Entdeckung des Geistes. gramatičke i sintaktička pravila gradnje j e z i č n o g izričaja. koji postoji n e o v i s n o uz j e d n i n u i m n o ­ žinu. ne pada u pogled. dade se o n d a p r o t u m a č i t i o n a bit­ na svojstvenost g r č k o g j e z i k a u kojoj je v e ć davno p r e p o z n a t o m o ­ gućujući uvjet filozofiranja. v e ć i n o m n a i m e u o p ć e ne. 21-42. ^ 9 4 6 ( 3 1955). I sve dosadašnje." 9 Svaku diskusiju i z u z e t n o velike važnosti participa u g r č k o m e . ili i cijelu rečenicu . M o ž e se doista kazati da u toj vrlo ranoj kon­ cepciji n e u t r u m a leži nešto p o s v e b i t n o za o p h o đ e n j e s b i ć e m 7 uopće.pri č e m u član biva stavljan ne sa­ mo p r e d i m e n i c u . naime t o m e da u t o m f e n o m e n u j e z i č n e tvorbe interes za vrijeme naprosto ne egzistira. Studien zur Entstehung des europaischen Denkens bei deri Griechen. n e g o kao najfinija osjenčenja načina izvršenja. g Isto. u smislu logosom v o đ e n o g mišljenja. particip. igraju g o t o v o z a n e m a r i v o malu u l o g u . biologijsko. koje se n a m a u našoj filozofijski skroz strukturiranoj for­ mi svijesti pričinja tako važnim. a o s o b i t o i z v o r n o i poče:tno. ο kojemu se uz to i lako dade usu­ glasiti.

a da p r i t o m ipak na g r č k o m e tlu nije m o g u ć e neko dublje posredovanje o n e suprotnosti. dj. dospijeva u protuslovlje da čvrsto drži subjektivnost kao o n o krajnje i najviše E. " 1 2 O d m j e r i m o li o n o što n a m je p o z n a t o od Teofrasta. ranih. nav. „ o b j e k t i v n e " faze. n e p r a v e d n o bi bilo i u z a b l u d u i dezorijenta­ ciju bi vodilo previđanje g o l e m e povijesno-filozofijske v a ž n o s t i te t a k o z v a n e helenističko-rimske filozofije. Ali b u d u ć i da je time na­ p u š t e n o stajalište grčkoga svijeta. 159 i d. str. 3) razdoblje postaristotelovske filozofije. p o t o n u l o g o t o v o do beznačajnosti. str. posve neprikriveno očituje . Razdoblja grčke filozofije Od m n o g i h m o g u ć i h i v e ć pokušanih o n a Zellerova čini n a m se j o š uvijek najprikladnijom i ponajbolje odgovarajućom naravi sa­ me stvari. ο č e m u se filozofu u posljednjoj instanci radi.. osvijestimo li i do kraja uva­ ž i m o činjenicu da se ne samo glede sadržine već i p r e m a samoj formi izričaja zbivaju prije ustanovljene i zasnovane logike. F i l o z o ­ fijsko sučeljenje s cjelinom njihova filozofiranja i danas je j e d a n od prvih zadataka doista zrelog s u v r e m e n o g mišljenja. 220 ^ Ι δ δ ) . 226 i d. O n 1 0 grčku filozofiju dijeli u tri glavna razdoblja: 1) razdoblje „fizike ili fizikalnog dogmatiz­ m a " . O s o b i t o je o v o treće razdoblje u o č i m a Zellera. od K a r n e a d a i Pirona. rimskih stoika. Speusipa i Ksenokrata. Zeller. srednjih te kasnih. u svojoj subjektivnosti. helenističke filozofi­ j e : „ C i s t o znanstveni interes za filozofiju povlači se p r e d prak­ tičkim. težište cjeline premješta se na etiku. D o n e k l e u p r o š ć e n o kazano: ovdje preve­ deni tekstovi drukčije n a m govore. gra­ matike i sintakse k o j o m se u osnovi nepromijenjenom do danas služimo." D a k a k o . te na t r e ć e m u se­ be potvrđuje u suprotnosti spram objekta. historijsko istraživanje s p o z n a l o u kojoj i kolikoj mjeri je cjelina filozofije n o v o g a vijeka. a za dokaz t o g izmijenjenog nastrojenja oslanjaju se sve postaristotelovske škole. a ipak joj ujedno nasuprot postavlja o n o a p s o l u t n o u nedohvatnoj transcendenciji.njegova posve­ mašnja filozofijska ovisnost ο načelima kojima je b i o v o đ e n Hegel u svojem prikazu cjeline povijesti filozofije i osobito njene prve. a o n o se u rekapitulirajućem sažetku kojim završava obrazlaganje svoje podjele razdoblja cjelokupne grčke filozofije. n e g o ispravno i za­ dovoljavajuće stanje ljudskoga ž i v o t a . (Zeller 1 . svaka je riječ u ovoj hegelijanizirajućoj dijagnozi za nas danas upitna. one grčke: „ D u h . s p a d o m s l o b o d n o g z a m a h a misli. zasnovano od strane Sokra­ ta a dovršeno u Aristotela. U t o l i k o s m a t r a m o ipak u o s n o v i zadovoljavajućim što je u ovoj ediciji t e k s t o v i m a tih dvaju „klasika" ustupljen g o t o v o sav raspoloživi prostor. 26 27 . u svojoj oštroj o p o r b i s p r a m aristotelizma k a s n e skolastike. T e k je u novije vrijeme. samostalno istraživanje prirode prestaje. Nije to više spoznaja stvari kao takvih.čak i n e o v i s n o od činjenice da su n a m dje­ la o n i h prvih sačuvana t e k u i z u z e t n o f r a g m e n t a r n o m stanju i o s k u d n o m opsegu .uz svu n e p o r e c i v u historijsku i filološku temeljitost i p o d r o b n o s t . A k o igdje. na starije sustave.zanijekati da se tu s u s r e ć e m o s drastičnim p a d o m snage filozofiranja. od E p i k u r a i ranih neoplatoničara. kao o n o najviše i bezuvjetno opravdano. S druge strane. na d r u g o m e se razlikuje od njega. svo­ ja ishodišna stajališta izgradilo upravo o s l o n c e m na tu filozofiju. p r e m d a ne m o ž e m o prihvatiti njegove nazive za njih. te da upravo u njima uz ostalo nalazimo i filozofijski p r e s u d n u z g o d u pripreme samog tog zasnivanja. p o t a k n u t o poglavito uvidima Dilthevevim. odnosno njihovu osnovnu karakterizaciju. str. na t o m protuslovlju podliježe grčka filozo11 fija. š k o l o v a n o g na H e g e l u i filozofijski oslonjenog na Aristotela. ne­ m o g u ć e je doista . u k o l i k o u o p ć e imaju ne­ ku metafizičku i fizičku teoriju. No ipak je teško osporiti temeljnu ispravnost Zellerove karakterizacije postaristotelovske. str. mogli b i s m o reći. da bi u misli nadosjetilnog objekta zadobio j e d n u višu istinu. to gubi mišljenje tim odriješenjem od d a n o g a svoj sadržaj. Isto. s n e i z m j e r n o m r e d u k c i j o m i suženjem vidokruga. 2) razdoblje „pojmovne filozofije". 225 i d.najkasnijem razdoblju povijesti grčke filozofije. s v e l e b n i m i filozofijski d o s l o v n o neiscrpivim djelom P l a t o n a i Aristotela. no koje slijediti u s v e m u bit­ n o m e ipak imaju nakanu. i 1 161). u s t o i č k o m nauku helenističkoga razdoblja. Isto. n a u k e kojih d o d u š e m n o g o s t r u k o pretumačuju. na p r v o m e je stupnju g r č k o g a mišljenja sebi n e p o s r e d n o prisutan u naravno­ me objektu.).

n e u s p o r e d i v o više t o g a crpi on iz n a u k a n e o p l a t o n i z m a .d o d u š e p r o d u k t i v n o n a d o g r a đ u j u ć o m i p r e t u m a č u j u ć o m . koji ih je sve 28 24 . Zadatak daljnjeg istraživanja obuhvata i naravi složenih utje­ caja kojima je ta nakonaristotelovska. T o m s m o se konstatacijom morali ovdje zado­ voljiti. G o l e m o značenje stoičke filozofije jezika za svu kasniju gra­ m a t i k u . e v e n t u a l n o g doraslog prisvajanja i p o t o m vlastitog pro­ mišljanja samih o s n o v a te krajnjih d o m e t a i ishoda P l a t o n o v a i Aristotelova djela. P o j a m „ p r e d s o k r a t o v a c a " potječe od Kierkegaarda i kao pretpo­ stavku i m a njegovo vlastito shvaćanje mjesta Sokrata u cjelini grčke filozofije. Meuthen. k a o i. Phjsics of the Stoics. i z u z m u li se da­ nas j o š p o m n o g o č e m u relevantna nastojanja Leibnizova. kritikama i prevladavanjima te svakojakim „ n o ­ v i m p o č e c i m a " . Rani bi se grčki mislioci mogli j e d n a k o o p r a v d a n o zvati i „ p r e d p l a t o n s k i m a " . stoičke logike i skeptičke metodologije. ne dijeli li se te i takve pretpostavke Kierkegaardove. što u j o š većoj mjeri vrijedi za d o s t i g n u ć a njihove l o g i k e i za spoznaju sve d u b i n e i obuhvatnosti njena povijesnog utjecaja. ponajprije u ra­ d o v i m a P i e r r e a G a s s e n d i a u 17. pri č e m u je tu „ S o k r a t " poistovjećen sa slikom kakvu ο njemu daje P l a t o n . ili se pak vratiti Nietzscheu. u o n o m e što p o z n a j e m o kao „filozofiju predsokratovaca". Problem „predsokratske filozofije" E p i k u r je p a k svoju povijesnu v a ž n o s t stekao prije svega ulo­ g o m u n o v o v j e k o v n o j o b n o v i a n t i č k o g a a t o m i z m a . 1965. u i s t o m e kontekstu. i z v o r n o nastale v e ć u k r u g o v i m a rane g r č k e sofistike. naime zadatku primjerenog u p o ­ znavanja. S. Samburskv. kao svojevrsne njene osi i o k o s n i c e . j a s n o je.filozofema na­ k o n Aristotela. j o š uvijek nije dostat­ no istraženo. uz stanovito pretjeravanje i zaoštravanje stava. v a ž n o s t E p i k u r o v e utjecajne p o s t a v k e „ d r u š t v e n o g a u g o v o r a " .G o t o v o da bi se.nije. U l o g a stoičke etike u izgradnji temeljnih teorijskih zasada r i m s k e . te od istog autora Das physikalische Weltbild der Antike. 13 grčki a t o m i z a m D e m o k r i t o v dospio je do pozicije j e d n e od naj­ utjecajnijih i povijesno najodsudnijih metafizičkih teorija u cjelo­ kupnoj predaji filozofije. težeći u ovoj ediciji ipak prije svega ostalog za t i m da udo­ voljimo zadatku koji je ne s a m o povijesno n e g o i odista filozofijski na svaki način preči i presudniji. P o s r e d o v a n j e m Epikur o v i m . p r e m d a uz tu cijenu da filozofijska razi­ na načelne Aristotelove kritike atomizma. kao i u zasnivanju n o v o v j e k o v n i h političkih teorija ο društvu v e ć je o d a v n o u o č e n a .po n a š e m sudu n e o s p o r n o temelja cjelokupnoga filozofiranja sve do današnjih. oslonjene na diskusiju k o n t i n u u m a i b e s k o n a č n o g . respektirana ni u s a m o g a E p i k u r a ni u njegovih kasnijih sljedbenika i obnovitelja. helenistička i r i m s k a filo­ zofija p r e s u d n o o b l i k o v n o djelovala na duh i temeljne postavke o s o b i t o p o č e t n e filozofije n o v o g a vijeka danas se dakle sve više u o č a v a kao j e d a n od središnjih u c j e l o k u p n o m povijesno-filozofijs k o m istraživanju. čini se. v e ć se zadovoljio recepcijom . tek se u najnovije vri­ j e m e . S t r o g o gledano. d o k je nje­ na v a ž n o s t naprimjer za D e s c a r t e s a i niz drugih mjerodavnih mi­ slilaca r a n o g novovjekovlja dosad u g l a v n o m nedovoljno u o č e n a . p o g l a v i t o njena valjda o s n o v n o g n a u k a ο n a č e l n o m intelektualitetu afekata. sintaksu i semantiku. 1959. J e d n a k o t a k o i takozvani „ p l a t o n i z a m " p o č e t n e antiaristotelovske prirodofilozofijske i p r i r o d o z n a n s t v e n e matematizirajuće m e t o d e j e d v a da potječe iz zbiljskog prisvajanja vlastite P l a t o n o v e filozofije: . nastojanja o k o istinskog filozofiranja. stoljeću. ponajviše zaslugom S a m b u r s k v a dovodi u plodotvornu vezu s n o v i j i m fizikalnim teorijama ο fluktuirajućim poljima sile kao najelementarnijoj. na S p i n o z i n i na K a n t o v etički nauk. Zurich. t o g . J e d n a k o je t a k o u g l a v n o m u t v r đ e n utjecaj iste te etike. N j i h o v a filozofija p r i r o d e o d n o s n o „fizika". T o m p a k zadatku blizak i u b i t n o m e od njega neodvojiv jest i onaj o k o primjerenog mislećeg približenja s a m o m e iskonu i p o č e t k u filozofiranja u o p ć e .uz postavku a t o m i z m a n u ž n o veza­ nih p r o b l e m a . te t i m e i sve kasnije p r a v n e misli. s njenim temelj­ n i m n a u k o m ο izvornoj „ n a p e t o s t i " (tonos). m o g l o reći: p o č e t n i n o v o v j e k o v n i antiaristotelizam uistinu nije ni d o s p i o do zbiljskog sučeljenja s o n i m navlastitim i najsvojstvenijim A r i s t o t e l o v e filozofije. nesupstancijalnoj i predsupstancijalnoj o s n o v i c j e l o k u p n e zbiljnosti. doraslih i povijesno suvremenih. rani Usp. u svojim dijalozima. sadrža­ nog.u s p r k o s svim povijesnim p r e i n a k a m a i pretumačenjima. k a o v e ć i za s a m o p o č e t n o zasni­ vanje njihovih glavnih i nosivih kategorija. k a o i o s o b i t o njegova r i m s k o g sljedbenika Lukrecija. t e r m i n teško da m o ž e biti o p ć e n i t o prihvaćen.

Sva je „ p r e d s o k r a t o v s k a " filozofija od tada n e p o v r a t n o ostala zatvorena u j e d a n reducirani.). ο n a č e l n o posvemašnjoj razlučenosti i oštroj razgraničenosti te p o č e t n e „fiziologije" od arhajskoga svijeta H o m e r o v a . ο n i z u m e đ u s o b n o ravnopravnih i u osnovi g o t o v o l o g i č k o m n u ž d o m su­ sljedno se nastavljajućih najranijih mislilaca i njihovih n a v o d n i h „ š k o l a " : Tales. S druge strane. 151 i d. n e g o č a k štoviše i s a m i m i z b o ­ r o m iz njihovih spisa o n o g a što bi bilo vrijedno sačuvati i predati p o t o m s t v u . 99-120). nav. kao i o n i h koji se u vla­ stitim pokušajima sumišljenja upuštaju u r a z g o v o r sa s a m i m isko­ n o m i ishodištem filozofije. gdje se odnosi upravo n e k a k o na njihove suvremenike. Heraklit. u smislu podložene tvari. Napusti li se j e d n o m v e z a n o s t A r i s t o t e l o v i m t e m e l j n i m usmjerenjem na jestvo. prezentaciji. t e k p o s t u p n o d o p i r e do svi­ jesti današnjim generacijama istraživača. od kojega sva ostala ovise. na mjesto ranijeg d o g m a t i č k o g filozofiranja stupa dijalektičko i u svezi s t i m e osvaja si filozofija i p r e m a obujmu nova. lozofijske p r e t h o d n i k e do Sokrata od Sokrata s a m o g s j e d n e a od tih „ t e o l o g a " s druge strane. po temeljitosti izvođenja i odvažnoj samostal­ nosti interpetativnih pothvata. takve n a i m e koji doduše v e ć napuštaju n e s i g u r n o i va­ ravo tlo p u k o g a mita te se o d l u č n o zapućuju u smjeru ispitivanja ο „ p o č e l i m a i u z r o c i m a " svega. tjelesnosti i „ m a t e r i jalnosti" te tako shvaćene physis. i Zeller: „ K r o z Sokrata nije s a m o j e d a n v e ć . P r e m a njemu. i to ne tek n a č i n o m k a k o su je svi potonji čitali i razumijevali. kao i uvijek. kao i svega što je iz nje uslijedilo za n a š o d n o s p r e m a p o č e t n o j grčkoj filozofiji. D o k je sva ranija filozo­ fija bila n e p o s r e d n o usmjerena na objekt. m e đ u t i m . Heraklita i P a r m e n i d a ( m o ž d a i Pitagoru.. filozofija iz pojmova. G o t o v o sva važnija kasnija izvješća ο sadržini njihovih naučavanja s v o d e se u krajnjoj liniji na veliko d o k s o g r a f s k o dje­ lo p r v o g Aristotelova učenika i nasljednika Teofrasta te n o s e v e ć u izboru. dotad ne­ slućena područja. naša tekstualna situacija i z u z e t n o n e p o v o l j n a ) . zanimljivo. s kojim je. Sokratova filozofijska pojava viđena je već od strane Aristotela svojevrsnom naglašeno j e d n o k r a t n o m raskrsni­ c o m puteva ranoga mišljenja. 216 i d. ali ipak to „ s v e " j o š uvijek sa­ gledavaju isključivo p o d v i d o m osjetilnosti.. Pitagora. težište se mislećeg ispitivanja p o s t u p n o ali j e d n o z n a č n o premje­ šta na tri glavna lika cjelokupnoga r a n o g g r č k o g mišljenja: . J e d n a k o bi se tako mogli naprosto zvati „arhajskima". d o k su oni raniji t e k p u t e m promatranja stvari dospjeli do razlikovanja p r e d o d ž b e i znanja. prije svega da­ kako H o m e r a i Hesioda. E m p e d o k l o . A l k m a i o n . Ostr. Sva u s u d n o s t i u j e d n o upitnost te p r o s u d b e .zajedno interpretativno o b u h v a ć a o i m e n o m „tragičkih filozofa". ne dopirući do spoznaje mislivih i nadosj etilnih bića. U Hrvat­ skoj primjerno Marijan Cipra u knjizi Metamorfoze metafizike (Čako­ vec. knjizi upravo unikatnoj u nas po obuhvatnosti i razini prave učenosti. filozofijska samospoznaja. 1978. U blizini ovakva Zellerova stava . str. ujedno nažalost knjizi u čijoj sudbini kao da se sabralo i zloslutno očitovalo ono najtamnije hrvatske filo­ zofije i njenih glavnih aktera u posljednjim desetljećima. P i n d a r o v a ili Eshilova. S njime stoga započinje j e d n a n o v a forma znanosti. čini on o b r a t n o svu spozna­ ju stvari o v i s n o m ο i s p r a v n o m n a z o r u ο naravi znanja. P a r m e n i d . pod kojim i m e n o m o n razumije rane mitičke mislioce i epske pjesnike. A n a k s i m a n d a r . dj. dotle je Sokrat prvi izgovorio uvjerenje da se ni ο j e d n o m p r e d m e t u ne m o ž e ništa znati prije no što je o d r e đ e n njegov pojam. str. a o n d a dakako na obojicu oslonjen. Hesiodova.na A n a k s i m a n d r a . A n a k s i m e n .. upravo je Sokrat bio taj s kojim uistinu započinje prava filozofija u smislu p o j m o v n o g a mišljenja i nastojanja o k o o d r e d b e biti svega što jest.kreću se.pri kojem se ponekad jedva može razlikovati da li je riječ ο Sokratu ili Kantu . „naravno-filozofijski" i štoviše „ m a ­ terijalistički" v i d o k r u g (tek s e k u n d a r n o proširivan u pravilu n e domišljenom t e z o m ο „ h i l o z o i z m u " ) . S time ujedno ide i p o s t u p n o napuštanje aristotelovskih n a z o ­ ra ο Talesu kao „ p r v o m filozofu". kao n a v o d n i p o ­ četak i kraj baš svega što su htjeli i m o g l i ti „ p r e d s o k r a t o v c i " . postojeći način mišljenja dalje razvijen. d o k je u njoj pitanje ο biti i temeljima naravnih pojava o s n o v n i m pitanjem. da je dakle ispitivanje naših p r e d o d ž a b a na mjerilu pojma. A n a k s a g o r a . Taj Aristo­ telov stav dijelit će u o s n o v i i Hegel. p o č e t a k i uvjet sveg istinskog znanja. U nastojanju da n e k a k o o m e đ i svoje fiE.". odredit će ih o n d a Aristotel kao „fi­ z i o l o g e " . K s e n o f a n . i manje više sva ostala izjašnjenja ο mjestu Sokratovu u povijesti grčke filozofije. D e m o krit itd. 1 4 U o d n o s u na Sokrata raniji se mislioci štoviše za Aristotela o p a s n o približavaju d r e v n i m „ t e o l o z i m a " . nego je u filozofiju bilo u v e d e n o b i t n o n o v o načelo filozofiranja. Zeller. formulaciji te k a k o i m p l i c i t n o m t a k o i eksplicitnom tumačenju neizbrisiv i neuklonjiv pečat A r i s t o t e l o v e p r o s u d b e svojih filozofijskih prethodnika. Sve 30 31 . i m e n o m koje se v e ć ustalilo naprimjer u razdiobama grčkoga pjesništva.

i s k o n filozofije vezuje uz d u b o k e spekulativne. Aristotela i dijelom crkve­ n i h otaca. p r i r e đ e n o m od strane H e r m a n n a Dielsa. Pa ako p o j m o v i Aristotelovi i stavljaju o n o kasnije na mjesto ranijega: . Ein philosophisches Portrat. U citatima više ili manje velikog opsega. M n o g o više zabrinjavajuće je p a k to da su predani citati izabrani p r e m a p o g l e d i š t i m a nakonaristotelovskih usmje­ renja. tad se o n a nalazi u dvostrukoj zabludi.posljednjih desetljeća sve više p r i h v a ć a n o m od r e l e v a n t n i h filologa i povjesničara filozofije. Gig o n a . ovaj kratki u v o d u lektiru našega i z b o r a tekstova m o ž e m o dovršiti duljim.. Munchen. a time upravo tek ostati ovisiti ο njegovim putanjama tu­ mačenja. Budući da platonsko-aristotelovska filozofija započinje sa Sokratom. ipak s a m o razvijanje njihovih ishodišta. z o v u se rani mislioci p r e d s o k r a t o v c i m a . ostaje j a m a č n o ispravno da se u najranijih mislilaca ujedno pripravlja filozofija P l a t o n a i Aristotela. naime tako da se zaobilaženjem njegovih p o j m o v a po­ stane slijep za putanje u kojima se sami k r e ć e m o . iskaze H e s i o d o v e Teogonije ο „ k a o s u " . n a z o v i m o ih tako.u svim je njegovim p o j m o v i m a shvaćeno i o č u v a n o o n o bitno. „bezishodnog" (άπειρον). N a o v o m p u t u ispitujućeg promišljanja p o č e t n o g f i l o z o f i r a n j a arhajskih G r k a . aristotelovskog i nakonaristotelovskog. u smislu o n o g a s v a k o m e b e z daljnjega razumljivog. ma kako za sebe d u b o ­ k o . No prihvati li se općenita razumljivost kao v i d o k r u g izlaganja. Baš naprotiv: m o ž e se izbjeći A r i s t o t e l o v o pojmovlje. O s i m toga. Usp.što n a k o n njih slijedi u osnovi je filozofijski ovisno ο o n o m e u n j i h o v u mišljenju i z b o r e n o m i predstavlja. V l a s t o s a i n i z a d r u g i h 1 5 . često s a m o u p o j e d i n i m r e č e n i c a m a ili č a k dijelovima rečenice. te ο s v e m u što je filozofijski od interesa u t o m e sklopu. tad interpretacija n e k o g filozofijskog mišljenja 32 33 . T r u d i se o k o t o g a da se p u t e m naglašenog udaljavanja aristotelovskih i nakonaristote­ lovskih naučavanja ispostavi o n o što su sami predsokratovci bili mislili. P r i s t u p njima d o v o d i dakle v e ć z b o g p r o b l e m a t i k e filologijske p o u z d a n o s t i tekstualne predaje pred ve­ like t e š k o ć e . da je i na­ ša o d l u k a da u o g r a n i č e n o m p r o s t o r u ove knjige d o n e s e m o s a m o t e k s t o v e vjerojatno autentičnih m e đ u sačuvanim fragmentima P a r m e n i d a i Heraklita. preostali su t e k u l o m c i o n i h ranih mislilaca. Ne pristupa li s e tekstovima p o m o ć u Aristotelovih pojmova. po­ čiva na slaganju s upravo o c r t a n i m o s n o v n i m s m j e r o m razumije­ vanja i interpretacije t o g r a n o g mišljenja. k a o i s o d g o v a r a j u ć i m iskazima H o m e r o v e Ilijade. A k o se dakle filologija smatra l i š e n o m pred­ rasuda v e ć zato j e r odustaje od filozofski skovanih pojmova. naprimjer i najnoviju tim pravcem orijentiranu knjigu Th. tad u p r a v o p o m o ć u n e k i h drugih: a ti drugi nisu lišeniji predrasuda v e ć stoga što se njihovo filozofijsko pojašnjenje ostavlja po strani. te p o m o ć u njih d o b i v a m o u vid nešto od početka. [. takoreći u i m e svih „ p r e d s o k r a t o v a c a " . S A r i s t o t e l o m je nastupio n a z o r da je sve mišljenje prije P l a t o n a i Aristotela s a m o n e k a p r i p r e m a za P l a t o n a i Aristotela. p o p u t Holschera. v e ć su n a m p r e d a n a p u t e m izvješća fi­ lozofskih škola u sljedbeništvu Platona. n a k o n svega kazanog.] Od N i e t z s c h e o v e b o r b e protiv p l a t o n i č k o g o s n o v n o g lika metafizike začela se doduše n e k a svojstvena filologijska i filozofijsko-historijska preradba takozvanih predsokrato­ vaca.. K a o što se. Taj je izbor opet u o s n o v i o d r e đ e n Aristotelovim filozofijskim p o s t a v o m pitanja i njemu p r i p a d n i m temeljnim p o j m o v i m a .. U l o m c i njihova mišljenja i doksografska izvješća iz n a k o n aristotelovskoga v r e m e n a sjedinjeni su u z b o r n i k u Fragmenti predsokratovaca. po n a š e m s u d u o s o b i t o instruktivnim i u p r a v o u z o r n o svu složenost i t e š k o ć e p r o b l e m a očitujućim na­ v o d o m j e d n o g a od zaslužnih interpreta s vlastitom filozofijskom ambicijom: „ S v j e d o č a n s t v a prvih filozofijskih mislilaca nisu do nas doprla u njihovu i z v o r n o m obliku. O č i t o je. ο b e z d a n o j dubini koja zatječe o n o g a t k o bi p r e k o r a č i o vječni neprelazni p r a g što dijeli D a n od N o ć i . K o n a č n o . Ali time da se drži podalje naučavanja Aristotela i onih kasnijih nije j o š ni na koji n a č i n otvoren i osiguran pristup mislio­ c i m a početka. vje­ rujemo.] Do nas dospjeli i z b o r preslušava dakle rano mišljenje s o b z i r o m na Aristotelov postav pitanja i v o đ e n je razumijevanjem koje se artikulira i izlaže p o m o ć u p o j m o v a skovanih od strane Aristotela. s druge strane. temeljnim Anaksimandrovim „ p o j m o m " o n o g „bezgraničnog". Od ta­ da je n e p r e s t a n o na djelu rad na tumačenju.prava filozofijska otkrića nas. O d a v n o se v e ć nauči­ lo sadržajno i j e z i č n o razlikovati o n o predsokratsko od platonič­ kog. nije j o š o n o njihovo mišljeno o s l o b o đ e n o u o n o m e najsvojstvenijem. p l o d n o i dalekosežno. t e k očekuju. 1994.. Tad upotrebljava p o j m o v e u n e k o m s v a k o d n e v n o m značenju. točnije „besputnog". Ο temelju ispravnosti t o g izlaganja ne pita se. [. Buchheima Die Vorsokratiker.

/Raven. Vollkmann-Schluck. C: A History of Greek Philosophy. Von Thales bis Demokrit. 1 3 1951. London.izobličeni do neraspoznatljivosti . M.: The Presocratic Philosophers. 1930). griechisch und deutsch. Ausvvahl aus dem Uberlieferten. 1935 ( 4 1953). W.: Vorsokratische Denker. E. Sv. Sv. koji jest životni dah staroga vijeka. Cambridge. usput rečeno.: Die Fragmente der Vorsokratiker. da b i s m o iskusili dašak o n e d u h o v n e slobode sebe s a m a utemeljujućeg ljudstva. J. 35. 1. Sv. 5 1934-37 ( 1 7 1974).: Die Fragmente der Vorsokratiker. II. 1962. Wright. E u g e n a Finka. 1983. svo­ j i m protiv takvog radikalizma usmjerenim te ipak na k o n c u baš od Aristotela p r e u z e t i m ishodišnim stavom ο „ u z r o k u " i „ t e m e ­ lju" ( α ρ χ ή ) kao središnjoj stvari mišljenja tih najranijih mislilaca doista zadobiva najprimjereniji pristup t o m izrijekom traženom. S. 1960./Kranz. 1931. 34 . Sv. The main Fragments in Greek. Sovre. K. G. F. Munchen. sa svojim i z b o r o m i meto­ d o m prezentiranja. Ljubljana.: The Presocratic Philosophers. 1. Berlin-Frankfurt am Main. dj. nav.: 2 1983). svjesno ostala izvan tematskog obzora ovoga prikaza. (Pretisak: Darmstadt. E. 2. Jenđ. Α. 1908. W. Die Philosophie der Vorsokratiker. Th.. K. J. 1985. Stuttgart.: Die Vorsokratiker. „ p o č e t k u " . Gomperz. Fink. Cambridge. Berlin. to će ovdje dostajati navesti samo osnovnu literatru općenito ο filozofiji do So­ krata. O d g o v o r bi se na takva i srodna pitanja m o g a o steći s a m o i j e d i n o vlastitim interpretativnim pokušajem. Weber. J. str.: Die Vorsokratiker in Ausivahl. tekstovi s prijevodima i tumačenjem. Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet. 1896-1909. 1979.-H. historije fi­ lozofije: Barnes. 3 sv. s iznim­ kom Plotina. Što bi ti pojmovi mogli biti drugo do odvjetci . Burnet. Paderborn-MunchenWien-Zurich-Schoningh. BaselStuttgart. 1988. 2. dakako ukoliko nije već navedena u bilješkama uz ovu uvodnu studiju.) I. 3 sv. W. Nestle." 1 7 Bibliografski dodatak (abecednim redom) (Budući da je literatura za svakog od prikazanih mislilaca navedena uz uvode u njihove tekstove. C. London-Edinburgh. Diels. de: Greek Philosophy. M. Joel.upravo o n e tradicije čiji je utemeljitelj A r i s t o t e l ? " 1 6 U p i t n i m ostaje da li sam Vollkmann-Schluck. W. Mansfeld. Leipzig. 1: Tales to Plato. Kranz. Sv. 35 K. Kirk. Leiden. Stuttgart. o v a k o se do­ duše o p r a v d a n o čuvajući svakog o l a k o g radikalizma u prekidu s tisućljetnim aristotelovskim v i d o k r u g o m i n j e g o v o m p o j m o v n o m „ a p a r a t u r o m " pri shvaćanju i tumačenju „ p r e d s o k r a t o v a c a " . Guthrie. 1903. H.: Geschichte der Philosophie L Die philosophie der Antike. 1949. Rod. J. pitanje koje. 1992. No p r e t h o d n o svakako vrijedi čuti i poslušati uputan stav upravo s p o m e n u t o g Finka: " M i kasni izdanci m o r a m o tek p o n o v n o poći u G r k a u školu. 1892 (''Lon­ don. Capelle. J. R.) Vogel. W.ostaje rijetkim podbačajem. 1. 2 1988. Wiirzburg. Berlin. 1946. H.: Fragmente der Vorsokratiker. 21 i d.: Early Greek Philosophy. Diels. J. vrijedi u jednakoj mjeri i za d r u g o g ponajboljeg H e i d e g g e r o v a učenika.: Die Vorsokratiker. Der Anfang der abendlandischen Metaphysik. A Critical History with a Selection of Texts. u službi kojeg cilja stoji uz ostalo i ovakva hrestomatija.: Predsokratiki. J. 1957 (-/Schofield. 3 sv. Tubingen. 4 1969. 1921. te da je postaristotelovska filozofija. Izdanja tekstova.: Griechische Denker.: Metaphysik des Altertums. I. Munchen. (Pretisak: 1988) Stenzel.: Geschichte der antiken Philosophie. Bristol.: The Presocratics. str. Ubervveg-Prachter: Geschichte der Philosophie des Altertums. W.

: Infinity in the Presocratics. R./Allen. Dornseiff.: Studien zur antiken Philošophie. Gigon. Ramnoux. Berlin. Fr. J. L. Tannery./Rorty. 1968. Den Haag. Heidelberg. Stuttgart. N. M. Pretisak: Darmstadt.: Erste Philošophie und menschliche Unfreiheit.-G. H. London.: Anfange des griechischen Denkens (prijevod s ruskog). 1976).: Exegesis and Argument. Zbornici Anton. 1973. P. Oxford. Washington. Vernant.: Pour l'histoire de la Science Hellene. L. Leipzig. 1970 ( 1975). Nurnberg. A. D. {Die Theologie der friihen griechischen Denker. E./Kustas.: One and many in Presocratic Philosophy. London. Firenze. S. Gottingen. D. P. 1935 ( New York. 2 sv. 1970. O. Berlin.) Hussey. Jaeger. F. M.: Studies in the Presocratic Philosophy. 1955 ( 1960. H. F.: Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. 1974. Jaeger.: Les origines de la pensee grecque. Pariš. 1972. Solmsen.: The Presocratics. 1963. Gigon.: Die Grundbegriffe der antiken Philošophie (GA 22).: ha pensee grecaue et les origines de Vesprit scientifique. Monografije i studije Boeder. 1964. Burkert. 1945 ( Basel-Stuttgart.: Studi sulla filosofia presocratica. R. Heinemann. Studien zur Geschichte der Ersten Philošophie von den Anfangen bis Aristoteles.: Early Greek Philosophy and the orient.: Kleine Schriften. Basel.: Kleine Schriften I. 1953. C. Robin. 1971.: Etudes presocratiaues. 1968. Berlin. Frankfurt am Main. Den Haag. L. Furley. 1976. M./Mourelatos. Lee. Cherniss. Antike und alter Orient. Hildesheim. Luria. 2 Sweeney. 1962. 1968). 1956.: Der Sinn von Sein in der alteren griechischen Philošophie. 1962. E. Mourelatos. New York. W.: Essays in Ancient Greek Philosophy. 1887. Uhde. A. 1962.: Anfangliche Fragen.: Grund und Gegenwart als Frageziel der fruh-griechischen Philošophie.: The Theology of the Early Greek Philosophers. 1963. Pariš. New York. Frankel. E. P.: Aristotle's Criticism of Presocratic Philosophy. W. Gadamer. Holscher. C. O: Der Ursprung der griechischen Philošophie. Munchen.: Nomos und Physis. Wiesbaden. L. 1945 ( 1965).: The Presocratics. U. J. 1993. 1933 ( 1954). Pariš. 1976.: Wege und Formen friihgriechischen Denkens. Baltimore.: Paideia I. Interpretationen. 1974). 1971. P. Zeppi. III. 1972. 3 2 4 2 2 3 36 37 . W. H.: Weisheit und Wissenschaft. U. G. 1971. H. D. 1972. B. Heidegger. 1968. Basel. St. Albany. Darmstadt. Pariš. Stokes. 2 sv. A bibliographical and philosophical study. Assen. Holscher. J. P. West. 1947.II. 1962. Oxford.

ΓΧ. 39 . na koje je kao p r i p a d n i k stare obitelji vi­ soke aristokracije i m a o pravo. Ž i v o t o p i s u D i o g e n a Laertija te u drugih j o š manje p o u z d a n i h doksografa nije vrijedno uzimati ozbiljno. p r e n e s e n o m . npr. Od m n o š t v a a n e g d o t a kojima su potonje generacije nastojale pri­ kriti zbunjenost i zatečenost p o j a v o m H e r a k l i t o v o m s p o m e n i ­ m o ovdje s a m o o n u d a j e upitan j e d n o m zašto šuti o d g o v o r i o : „ d a biste vi brbljali" ( D .Damir Barbarić Heraklit Život R o đ e n je u Efezu i p r e m a najvjerojatnijim svjedočanstvima zre­ lost je doživio k o n c e m šestoga stoljeća prije Krista.na fikciju n a v o d n o g filozofova života. ta da se kraljevskih časti.djelomice o t v o r e n o m a l i c i o z n o . kako dodaje Laertije „napisati je što nejasnije. N e k e od n a v o đ e n i h činjenica m o g u ipak biti istinite. o d r e k a o i u o p ć e se p o v u k a o iz sva­ ke političke djelatnosti. Čini se izvjesnim i to d a j e sastavio j e d n u knjigu u prozi.. kako bi joj se približili s a m o o n i koji su za to s p o s o b n i " . „potrudivši se". b u d u ć i da se najveći dio t a m o ispripo­ vijedanoga osniva na p o z n o m iskrivljenju nerazumljenih stavaka njegova djela. 12). L. koju je p o h r a n i o u h r a m boginje A r t e m i d e u rod­ n o m e gradu.

str. 1898.uvježban i naviknut misliti isključivo na onaj na­ čin koji je prije njega vlastitim n a p o r i m a mišljenja i filozofiranja teško izborio.strukture njegova izričaja. orijentirajući p r e m a primjeru N i e t z s c h e o v u . k a d su u rvanju o k o spoznaje polazili od riječi kao od objavljenih istina. J e d n o je način koji napreduje u nekoj pravoj crti. „ t e o l o ­ giju" i slično p r o m a š u j e m e đ u t i m jedinstvenost cjelovitog filozofirajućeg nabačaja svojstvenog j e d n a k o Heraklitu k a o i baš s v i m „predsokratovcima"." No nije riječ j e d i n o ο izrazu i jeziku. koji su u riječima gleda­ li vidljive odslike nevidljivih bitnosti. kao što n a m j e Snell v e ć o d a v n o m j e r o d a v n o otvorio oči z a svu osobi­ t o s t H e r a k l i t o v e i z u z e t n e prisnosti s j e z i k o m i za pravo značenje o n i h u s a č u v a n i m f r a g m e n t i m a t a k o čestih i upadljivih „ i g a r a ri­ j e č i m a " i etimologijskih obrata. 2 4 ) : „ S a ­ mo se p o v r š n o m prosuditelju m o ž e to [tj. naziva ih Diels štoviše „ a f o r i z m i m a " .) k a k o sva svojstva i značajke Heraklitova stila upu­ ćuju na to da je i cjelina i z v o r n o g a spisa m o r a l a biti. stilski i ritmički dotjerana i j e d i n s t v e n o zasnovana. Frankfurt am Main. K a h n . koji je j a m a č n o j o š u originalu imao u s v o m posjedu. " J a s n o je da o n o što je ovakvim n a č i n o m mišljeno i i z l o ž e n o zahtijeva j e d a n iz temelja drukčiji pristup pri čitanju i pri pokušajima ra­ zumijevanja no što je to onaj na koji s m o tisućljećima navikli. 40 41 . ο t o m e postoje različita mišljenja istraživača. „ k o z m o l o g i j u " . Diels je b i o uvjeren k a k o je riječ bila ustvari ο j e d n o j zbirci kratkih z a o k r u ž e n i h stavova. „psihologiju". nije n i p o š t o slučajan.] pričiniti i z r a z o m n e k o g G r k u p r i r o đ e n o g hira da se u igri zabavlja sa svojim j e z i k o m . ili tek po­ negdje i p o m a l o dohvatljiva. gdje se iz j e d n a k o g kruga njegova t e m e l j n o g uvida šire i p r o t e ž u kao neki uvijek novi k o n c e n t r i č n i krugovi. 1. „ e t i k u " . sposob­ n i m za b e s k o n a č n e preinake: filozofima. p o s e ž e uvijek i z n o v a za istim pojmovima. u č e m u Heraklitu zacijelo n i t k o u starijoj grčkoj p r o z i nije ravan. str. J e d n a k o je t a k o t e š k o prihvatiti Laertijevu tvrdnju da je knjiga bila razdijeljena u tri glavne „ r a s p r a v e " : p r v u . s l o b o d n o se m o ž e kazati m u z i č k e . n e g o ide naprijed uvećavajući i proširujući sebe s a m u . k a o r e c i m o u historičara. S a m a je H e r a k l i t o v a mi­ sao p o s v e jedinstvena i n a š e m uobičajenom shvaćanju m e t o d e a r g u m e n t i r a n o g izvođenja po n u ž n o s t i strana i nimalo. 1978. prigovorivši mu nedosljednost i n e p r e c i z n o s t izraza. D. bijaše to sveta ozbiljnost.d a k a k o u i z v o r n o m smislu o n o g a što je arhajskim G r c i m a bila m u z i k a .. 3 6 9 ) : „ O n se često p o ­ navlja. stilistički i ritmički zatvo­ renih i t e k p r i m e t n u t i h j e d a n uz drugoga. Holscher. T a k o n a g l a š e n o od s a m o g Heraklita traženi i zahtijevani akustički o d n o s primanja i prihvaćanja logosa. a p o t o m i razumijevajući prisvojiti o n u u prvi čas ta­ k o t u đ u o s o b e n o s t Heraklitova m i s a o n o g postupka. Svaka takva kasnije uobičajena d i o b a filozofije n a r e c i m o „fiziku". Mansfeld i dr.Knjiga K a k o je u o p ć e m o g l a izgledati ta „ k n j i g a " Heraklitova. našao nezadovoljavajućim. m a d a se čine m n o g o uvjerljivijima tvrdnje (npr. o p . n e g o ciklički. N a v o d D i o g e n a Laertija d a j e naslov knjige bio „ O naravi" (Περί φ ύ σ ε ω ς ) najvjerojatnije je kasnija projekcija. m a k a r i nesvjesno. d o k m i s a o dalje napreduje. baš kao i sačuvani veći u l o m c i . Danas se tek p o l a k o i p o s t u p n o u č i m o ponajprije tek zamijetiti. T a k o đ e r je i to j e d n a čvrsta forma u njega. što o n d a p o g o ­ t o v o vrijedi za niz drugih knjizi pripisivanih n a v o d n i h naslova. o s i m m o ž d a t o m nikad iscrpi- v o m b e z d a n o m s n a g o m j e z i k a j e d n a k o tako p o g o đ e n o g i inspiri­ r a n o g Eshila. Od D e i c h g r a b e r a n a o v a m o u p o z n a t i s m o s i z u z e t n o m v a ž n o š ć u savršene ritmičke. ovdje bi se m e đ u t i m za način napredovanja m o r a l a ocrtati j e d n a spirala. D i o interpreta prihvatio je ovaj nazor. n a v o d e ć i naslov i takvu podje­ lu oslanjaju na m*ko kasnije izdanje ili z b o r n i k izreka. što ga sam u knjizi izlaže i iznosi.sadržaj H e r a k l i t o v a spisa. d r u g u „ p o l i t i č k u " t e t r e ć u „teologijsku". u p r a v o do savršenstva kompozicijski. te zatim to objašnjavajući n a v o d n o m H e r a k l i t o v o m „ m e l a n h o l i j o m " . očigled­ no n e k o izlaganje ne diskurzivne vrste.o s v e m u " . napredujući od t o č k e do točke. iz­ r e č e n i h u j e d n o j ili n e k o l i k o rečenica. B. spravljen vjerojatno u Aleksandriji. ili njegov izvor. O p r a v d a n o pretpostavlja npr. V e ć je E d u a r d N o r d e n u svoje vrijeme m j e r o d a v n o u o č i o i lijepo formulirao bit t o g i takvog o d n o s a s p r a m riječi i j e z i k a {Die antike Kunstprosa. S c h a d e w a l d t je j e d n o m d o b r o u p o z o r i o {Die Anfange der Philošophie bei den Griechen. O č i t o se. sv. Nije nimalo č u d n o da je naprimjer v e ć Teofrast . sklonost k igri riječi­ ma u Heraklita i drugih. K i r k da se Laertije. kako bijaše u to vrije­ me u o b i č a j e n o u takozvanoj „ g n o m s k o j p r o z i " . ali i p o t o m za stoljeća i tisućljeća u z o r o m n a m e t n u o njegov bliski p r e t h o d n i k i učitelj Aristotel . koji je m o r a o d o n e k l e slijediti stoičku r a z d i o b u filozofije. Leipzig. M i s a o ne ide od j e d n o g p r e d m e t a k drugo­ m e .

str.ne k a o neki takav koji b i s m o mu mogli zamjeriti. P l a t o n u je i u o v o m slučaju v a ž n o prije svega filozofijski se suočiti s povijesnim usljedc i m a Heraklitova filozofiranja. reducirali ih na svaki put jedan. j e d n o s t r a n o svrstati u „ f i z i o l o g e " . N e m a materije ο sebi. svaki na svoj način. H e ­ raklit je tako. d o k je u o s t a l o m sadržaju Teofrast. razumijevanje i izlaganje Heraklita. 175): „ A r i s t o t e l o v a inter­ pretacija Hćraklita pokazuje n a m se dakle kao promašaj r a z u m i ­ jevanja. Sabere li se i i m a na u m u sve d o s a d r e č e n o . zapravo t e k j e d n a p r e d o d ž b a 18. n a š a o s a m o n e d o r e č e n o s t i p o l u d o r e č e n o s t (ημιτελές). " N a v e d i m o ovdje. K a o i drugdje u raspravi sa svojim prethodnicima. nalazeći o n d a u Heraklitu što­ više začetnika o n o g relativizma koji u g r o ž a v a te u pitanje stavlja čak i s a m o o n o „ p r v o i najpostojanije p o č e l o " . ne nalazi se uistinu ni u j e d n o m od sačuvanih fragmenata Herakli­ tova djela. u njihovim o č i m a odlučujući stavak.i s a m o izgubljeno. Aristotel pak sa svoje strane p r e u z i m a i ponavlja taj osnovni t o n P l a t o n o v a tumačenja i kritike. p r e s u d n a za cjelokup­ nu daljnju povijest filozofije i d u h a u o p ć e . j o š j e d n o m i Schadewaldta. u o n e koji su p r e d m e t o m svog istraživanja imali j e d i n o narav i n a r a v n o osjetilno jestvo. 9 7 ) da „se H e r a k l i t o v o djelo v e ć z a s a m o g v r e m e n a G r k a čini k a o d a j e u svojoj vlastitoj istini ostalo s k r i v e n i m " te da su se „ š t o v i š e nje- 42 43 . I o v o Aristotelovo „fiziologijsko-materijalističko" r e d u c i r a n o i j e d n o s t r a n o razumijevanje Heraklita n u ž n o je danas uzeti s naj­ v e ć o m r e z e r v o m i podvrći r a d i k a l n o m preispitivanju. dj.S c h l u c k a {Die Philosophie der Vorsokratiker. t a k o đ e r ni rimski.tvarnim počelom svega bio držao vatru. v e ć kao nerazumijevanje. gdje igra takvu ulogu. . koje nastaje po nužnosti. k o j o m Heraklit n a v o d n o „ništa nije j a s n o i z l o ž i o " ( σ α φ ώ ς δ έ ο υ δ έ ν εκτίθεται). S druge će p a k stra­ ne Heraklita. str. Štoviše. koju bi se i m a l o misliti k a o m r t v u . u z m e li se m e ­ tafizička ihterpretacija stvarovitosti (Dingheit) k a o i s h o d i š n a o s n o v a . potekla iŽ francuske p r i r o d o s l o v n e znanosti. žrtvo­ vali svu složenost i slojevitost njegovih uvida. danas se više ne da zanijekati ispravnost r e c i m o ovakve F i n k o v e tvrdnje (Grundfragen der antiken Philosophie.u p o g l e d u Heraklita zadr­ žalo se u p o t p u n o s t i na tragu učiteljevu. a i o n a je uvijek tek kofelativan pojam za formu. kao j o š j e d a n od niza primjera sve proširenije svi­ jesti ο p o t r e b i takvoga preispitivanja (nav. T a m o je pak sve bilo ž i v o . j e d v a na 'tvar'. O b u h v a t no doksografsko djelo Aristotelova sljedbenika Teofrasta Nazori naravoslovaca . pa tako i Heraklitu. o n i m što kasnije biva p r o z v a n o „ m a t e r i j o m " . Platon je u pogledu Heraklita inzistirao takoreći samo na j e d n o m j e d i n o m : na n a v o d n o m n a u k u ο neprestanoj i nezaustavljivoj mi­ jeni svega što jest. W u r z b u r g . kao i svega t o m e pripadaju­ ćeg. 4 3 0 ) : „ N e p o ­ stoji j o š pojam materije u to vrijeme. Povijest interpretacije D a n a s se v e ć m o ž e smatrati u t v r đ e n i m da su j e d n a k o tako Platon kao i Aristotel. naime o n i m što sam naziva „ p o d l o ­ g o m " i „ t v a r i " . p r e m a Aristotelu. koja s njom m o ž e n e š t o izgraditi. pripisati bavljenje upravo takoreći naj­ primitivnijim v i d o m jestva. za f o r m u . već je interpretativna formulacija Platonova. zajedno s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " . stoljeća.oslonjeni uvijek na čvrste i povijesno u k o č e n e matrice i pravila logičke. p r e m d a očigledno posjedujući Heraklitovu knjigu i nemali broj puta iz nje citirajući. Čuveni stav „ s v e t e č e " ( π ά ν τ α ρεΐ). k a k o i jest za očekivati kad je riječ ο takva dva mislioca. k a k o s m o v e ć rekli. to je tek hyle Aristotela. n e g o je m n o g o kasniji. kako on u knjizi G a m m a Metafizike vidi i naziva o n o što je kasnije dobilo i m e n a „ n a č e l a istovjetnosti" i „neprotuslovljenja". Z n a k o v i t obrat koji je misao dobila u naše vrijeme. bolje r e č e n o svega što biva. Ovdje ne s m i j e m o j o š na to misliti. sintaktičke i gramatičke m e t o d e . te u b i t n o m e ostali zatvoreni za j e d n o k r a t n u svojstvenost njegova mišljenja. z b o g o s o b i t e važnosti t e m e . koja da ne dopušta stoga nikakvu spoznaju i u o p ć e nikakvo o d r e đ e n o mišljenje i is­ kaz. prvim. s u d b o n o s n u sjenu na sve daljnje čitanje. u s v a k o m slučaju nije grčki. kojim se j o š danas u p o r n o h o ć e sažeto izraziti n a v o d n o o n o b i t n o Heraklitova mišljenja. 1985. ipak. svima će njima. v e ć materije za nešto. W u r z b u r g . koji je sam se­ be u p o r n o legitimirao n a v o d n i m nasljedovanjem Heraklita. g o t o v o bi se nepretjer a n o m m o g l a nazvati zaoštrena tvrdnja V o l l k m a n n . str. što ovdje k o n k r e t n o znači s njemu s u v r e m e n i m radikalnim sofističkim relativizmom.. " P l a t o n o v o i Aristotelovo p f e t u m a č e n j e bacilo je. ali o č u v a n o f r a g m e n t a r n o u b r o j n i m ekscerptima i parafrazama . 1992. Uz svu m o ­ žebitnu pretjeranost formulacije. pristupajući njegovu dje­ lu očito selektivno i birajući o n o što se m o ž e kako-tako svrstati u rubriku „ v a t r a kao tvarno p o č e l o " .

ne poričući joj g o l e m e ishodišne zasluge . a ranije v e ć i s a m o g Plotina. kao i u o p ć e cjelokupno istraživanje sve „filozofije do Sokrata". 1962. I p r e m d a filozofij­ ski rang Hegelovih izvođenja na toj osnovi shvaćene „ H e r a k l i t o v e dijalektike" naprosto nije m o g u ć e zanijekati. T e k je k o n c e m p r o š l o g i p o č e t k o m o v o g a stoljeća. koji je sastavio opsežan k o m e n t a r Heraklita . t e š k o je odoljeti iskušenju da se s J u l o m K e r s c h e n s t e i n e r (Kosmos. Cambridge.danas m o ž e smatrati ipak n e d o s t a t n o m i p o t r e b i t o m ozbiljne revizije. n a k o n r e č e n o g platonsko-peripatetičkog i p o t o m stoičkog. P o d ' f r a g m e n t o m ' se misli autentičan navod autorovih vlastitih riječi. M u n c h e n . S d r u g e strane. Na t a k o sačinjenom Teofrastovu referatu počivaju. prije svih K l e m e n t a Aleksandrijs k o g i Hipolita. te da je dalje u povijest m o r a l o biti p r e d a n o u j e d n o j z n a t n o „ s t o i c i z i r a n o j " verziji. str. svakako Heraklitu najsrodniji od novijih mislilaca E u r o p e . te onih historičara filozofije i filozofa samih koji znaju i priznaju značenje i g o l e m u važnost slova i teksta u svojem i s v a k o m filo­ zofijskom poslu. p o l o ž e n dostatan temelj daljnjem filološkom poslu o k o pročišća- vanja p o d Heraklitovim i m e n o m p r e d a n o g a teksta t e o k o p o m o ­ gućnosti što sigurnije i što općenitije usuglašene p r o s u d b e toga što bi imalo k o n a č n o važiti kao autentično u njemu. Na t o m je polju tijekom o v o g a stoljeća napravljeno već toliko da se Dielsova redakcija . koju se za danas relevantni filozofijski dijalog s H e r a k l i t o m m o ž e smatrati n a p r o s t o n e z a o b i l a z n o m ( G . 6 1 9 8 6 / 1 1954." S druge strane. zapalo je Heraklitovu filozo­ fiju u djelima crkvenih otaca. Plutarh i K l e m e n t Aleksandrijski). Quellenkritische Untersuchungen zu den Vorsokratikern.te k o n a č n o k c r k v e n i m o č i m a . do da­ nas stalno dalje na t o m istom putu. O s o b i t o je ovaj drugi Heraklita bez pretjeranih skrupula sagledavao i t u m a č i o isključivo unutar unaprijed za­ d a n o g t e m a t s k o g o b z o r a u kojem je Heraklit trebao biti proka­ z a n kao o s n o v n i izvor kršćanskih hereza. 113) g o v o r i ο „povijesti pretumačenja H e r a k l i t o v e filozofije.v e ć njihov r o d o n a č e l n i k Z e n o n u r a n o m t r e ć e m stoljeću prije Krista te z a t i m o s o b i t o Kleant. te im nisam pridao status pravih fragmenata. uz ostalo i onaj ranije citirani životopis u D i o g e n a Laertija. Ne m o ž e biti sumnje da je b a r e m nekolicina 'fragmenata' n o r m a l n o pripisivanih Heraklitu i uključenih u sekciju Β Dielsovih Fragmenata predsokratovaca parafraza.i n t e n z i v n o studirali njegovo djelo i velikim dijelom p o d njegovim utjecajem gradili vlastiti sustav filozofije. u p o t p u n o j i isključivoj opreci spram P a r m e n i d a kao n a v o d n o g filozofa bića i bitka. te koju u osnovi ipak j o š uvijek slijedi i uvijek instruktivni i zaslužni Eduard Zeller . nove filozofijski poticajne uvide u ono svojstveno i vlastito Heraklitove filozofije. k a o i s n a ž n o neoplatonički ori­ j e n t i r a n e s h e m e razumijevanja. D o d u š e s a m a originalna Heraklito­ va knjiga j o š je srazmjerno d u g o ostala d o s t u p n o m ( o s n o v a n o se t a k o pretpostavlja da su je mogli posjedovati j o š i npr. koja od Peripata vodi k Stoi . Heraklit je dakle j e d n o z n a č n o i k o n z e k v e n t n o shvaćen po­ glavito kao filozof bivanja. izlaganja. Kirk. 1 44 45 .kojoj se nije uspio othr­ vati r e c i m o ni Friedrich Nietzsche. str.g o v e riječi upotrebljavale kao zrcalo u k o j e m se ogledavalo vlasti­ te misli". j a s n o je da je i s a m o H e r a k l i t o v o mišljenje u t o m p r o c e s u m o r a l o doživjeti d o d a t n o pretumačenje. koju o n d a nak­ n a d n o nastoje učitati u Heraklita. te se Teofrastov referat m o g a o uspore­ đivati s o r i g i n a l o m i crpsti iz njega samog. ipak je t e k osloba­ đanje od te velebno n a m e t n u t e sheme . T a k o su o s o b i t o stoici . T a k o naprimjer već u prvim r e č e n i c a m a uvoda u o p s e ž n u i temeljito pisanu knjigu. Pridodaju li se t o m e j o š navodi Heraklita koje n a l a z i m o u Seksta E m p i r i k a i koji su p o ­ sve o č i t o u velikoj mjeri j e d n o z n a č n o inspirirani racionalističkom spoznajno-teorijskom s t o i č k o m p r o b l e m a t i k o m .koja za svo­ j i m f o r m a m a p o s e ž e u formi p o n u đ e n o j u Teofrasta . S.donijelo. s druge strane. gotovo sva kasnija usputna spominjanja Heraklitovih stavova i navođenja njegovih vlastitih riječi. T r e ć e b i t n o povijesno pretumačenje. The Cosmic Fragments. a ne direktan citat. poglavito u uskoj uzajamnoj suradnji filozofijskoj refleksiji sklonih klasičnih filologa s j e d n e . Heraclitus. o d l u č n o p o ­ stavljeno na staru i povijesno ishodišnu poziciju Platona i Aristo­ tela. xi) čitamo: „ O v a je knjiga pisana na podlozi prepostavke da valjana interpretacija Heraklita m o ž e biti postignuta samo p e d a n t n i m ispitivanjem svakoga fragmenta. m e đ u t i m . koji ga u v o d e u r a z r a č u n i z m e đ u kršćanstva i helenstva". pa i s a m o g navođenja H e r a k l i t a od strane Plutarha i Numenija. s Bywater o v i m te o s o b i t o D i e l s o v i m izdanjem Heraklitovih fragmenata. pre­ tisak s korekcijama 2 1962/. nadasve utjecajnom H e g e l o v o m (i S c h l e i e r m a c h e r o v o m ) interpretacijom. počevši n e k a k o s tridesetim g o d i n a m a našega stoljeća. filozofijsko razumijevanje i tumačenje H e ­ raklita p o n o v o je p o č e t k o m prošloga stoljeća. R e l e v a n t n o istraživanje i tumačenje Heraklita kreće se.

„ M i s a o " i sve slično t o m e o p e t nije. no lo­ gos o č i t o od t o g a razlikuje. s a m o pak ostajući n e š t o od svih njih različito. T o „ o p ć e " s e o n d a dakako nikako n e m o ž e i ne smije razumijevati po m o d e l u kasnijeg logički objedinjujućeg općeg. nitko se j o š nije odvažio inzistirati na t o m e da bi se u bilo kojem j e z i k u m o g l o . jednom rječju izraziti sva o n a različita. iz j e d n o s t a v n o g razloga što Heraklit ne štedi na svojstvenim izra­ z i m a za „mišljenje". pisane s iskrenim entuzijazmom z d r u ž e n i m sa za­ v i d n o m u č e n o š ć u . Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet (Stuttgart. „ r a z u m " . A) Logos m a d a očito srodna. j e r Heraklit u j e d n o m fragmentu n a g l a š e n o g o ­ vori ο „ z a k o n u " . T a k o nikakvim osobitim i z u z e t k o m nije napri­ mjer W i l h e l m Capelle.logos. kad j o š i u č e t v r t o m izdanju svoje inače lijepe knjige. o n o j e d n o što objedinju­ je sva nabrojena značenja. m o ž d a i prije n e g o u logosu. Z n a č i i „ s m i s a o " . kako to u o s t a l o m u povijesti i jest pravilo. U t o m se smjeru m o ž d a valjanom u p u t o m m o ž e smatrati stav da čak i logos sam nije o n o prvo i najviše u Hera­ klitovu mišljenju. v e ć j e s a m a takva primisao u n u t a r interpretacije Heraklita o p a s n o bliska s p o m e n u ­ t i m stoičkim iskrivljenjima. Prije svega. ta v e ć u p r v o m frag­ m e n t u logos je j a s n o razlikovan u p r a v o od „ r i j e č i " ( έ π έ ω ν ) . te uz njih i druga. No k a k o o n d a . to ostaje u g l a v n o m n e p r o z i r n i m . ο kojima sam govori u jed­ n o m od fragmenata. T e š k o da je i j e d n o d r u g o djelo iz povijesti filozofije kao upravo njegovo . v e ć se i s a m a njegova bit i narav očituje tek kao aspekt o n o g a što Heraklit z o v e „ o p ć i m " .takvo značenje riječ je zadobila t e k n a k o n njega. U njemu se htjelo naći i značenje „ z a k o n a " . o d n o s e ć i ih samo i isključivo j e d n e na druge te time i prvenstveno s a m o time dohvaćajući njihov smisao. čvrsto se držeći poznatih i naviklih s h e m a tumačenja. P o t e š k o ć e počinju. obrata i m e đ u s o b n i h upućivanja. P r i t o m bi se. „ u m " i sve slično. Sto je ipak o n d a na k o n c u sam taj logos? " Z a k o n " nije.. „ R i j e č " j e d n a k o tako nije. „materijalističkome načinu mišljenja" i svemu sličnom. B) Odvojenost mudrog U o č e n o je već češće i to da. T e š k o da je i „ o d n o s " . a u Heraklita s a m o g to je značenje p o k r i v e n o p r v e n s t v e n o i z r a z o m „ m j e r a " ( μ έ τ ρ ο ν ) . „ r a z m j e r " i „ p r o p o r c i j a " : . štoviše „svjetskog z a k o n a " . vječno važeća i na taj način „istinita" teza.čak i u o v a k o beskrajno razmrvljenom stanju u kojem n a m je do danas p r e d a n o . 1968) j e d n a k o govori ο Heraklitovu „ m o n i s t i č k o m p a n t e i z m u " . pa z a t i m „ o s n o v e " i „ t e m e l j a " svijeta. O s o b i t o n e nekakav „svjetski z a k o n " . m e đ u ­ tim. p o p u t Heraklita samog. dotle o v o „ m u d r o " u j e d n o m teško 46 47 . d u g o i uvijek iznova razabire smisao samih Heraklitovih riječi. „ o d n o s " .p r o r a č u n " . g o t o v o samo od sebe imalo pokazati da je svaki od tih n a v o d n i h „ s t a v o v a " u sebi prije svega i više od svega j e d n o pitanje. nikada pak osigurana. spor i dilema. d a k a k o uvijek u cjelini svih fragmenata. u njegovoj razlici spram „ p o j e d i n a č n o g " . z n a k o v a i „ m i g o v a " . da dalje ne nabrajamo. rečenica i stavova. . O v o m ć e m o se z g o d o m zadržati tek na t o m e da u najkraćim c r t a m a n a v e d e m o i n a z n a č i m o o n o što se uvjetno m o ž e nazvati glavnim stavovima Heraklitova nauka. slojeva značenja. ali j e d n a k o tako i „ m i s a o " i „ n a m i s a o . sva­ koj naglijoj korjenitoj preinaci. „ z a j e d n i č k i m " . Die Vorsokratiker.< Nauk Stoljećima u h o d a v a n e sheme kojima je bilo v o đ e n o razumijevanje Heraklita opiru se. pri r a d o v i m a na izgradnji i razvijanju rane grčke m a t e m a t i k e . i to t a k o da ih kao jedinstveni izvor iz sebe otpušta. očito naglašeno i s n a k a n o m .objedinjujućim" ( ξ υ ν ό ν ) . „razmjer". značenja koja za njega u sebi sabire logos. U g l a v n o m je p r i h v a ć e n o da je središnja i ključna riječ i „ s t v a r " cjelokupne Heraklitove filozofije logos. Ta riječ svakako znači i „ g o v o r " i „ r i j e č " i „ r a z l o g " i „izlaganje". v e ć pri prvim pokušajima da se pobliže i određenije odredi što je u o p ć e to što on tako naziva. Citati i razumijevati Heraklita znači prije svega ustrajati u m i s a o n o m n a p o r u da se. No Heraklit sam inzistira. „etici". n a k o n svega do sada kazanog. ο njegovoj „spoznajnoj teori­ ji". na­ znaka i aluzija. „ r a z b o r " . imenujući ga u p r a v o vlastitim g r č k i m i z r a z o m ν ό μ ο ς . Herakli­ tova filozofija kulminira u o n o m e što sam naziva „ m u d r i m " ( τ ό σ ο φ ό ν ) . pače „ p r o p o r c i o n a l i t e t " . Sto je dakle logos m o r a l o bi se iznaći ponajprije promišljajući. u p r a v o na toj jednoj riječi: . ο t o m e da on „ p o prvi put božanstvo shvaća kao 'apsolutno'".u tolikoj mjeri p r e p u n o unutrašnjih smislenih veza i odnosa. I d o k je logos o č i g l e d n o n e k a k o najtješnje v e z a n uz uvid i spoznaju da Je sve j e d n o " . bez olakšavajućeg oslonca na ovakve i slične takozvane „ i s t i n e " povijesti filozofije.

Frankfurt am M a i n . b e z m n o g o oklijevanja. 1979. No u Heraklita n e m a ni riječi ni ο č e m u t a k v o m .. zatim „bljesak". ali iz istinske filozofske neprilike i besputice p o t e k l i m zahvatima. vatra je u tekstu izričito poistovjećena ne s logosom n e g o sa „ s v i j e t o m " : uređeni svijet ( κ ό σ μ ο ς ) nije d r u g o do „ v j e č n o živa vatra". pa o n d a i „ s u h o blistanje". baš na t o m p r e s u d n o m mjestu u nj ucrtava­ j u ć i vlastitu m i s a o „ p o d r u č j a " . r e c i m o tako. D) Suprotnosti O s n o v o m Heraklitove filozofije smatra se o d a v n o n a u k koji se pokušava a n a k r o n o označiti i m e n o m p o t e k l i m iz kasnosrednjovjekovne n e o p l a t o n i č k e spekulacije Nikole Kuzanskog. O s i m toga.u p o r n o i p o d svaku cijenu inzistirajući na vlastitom i s h o d i š n o m uvjerenju ο istovjetnosti logosa i o n o g JSOphon u Heraklita . izgledaju m u k o t r p n i pokuteji B r o c k e r o v a učitelja da u čitavome j e d n o m sa­ tu predavanja razriješi tu g o t o v o nerazrješivu p o t e š k o ć u . protivnosti i blizine m o r a m o respektirati iznad svega ostalog. v o d a ili zemlja: . ili k a k o radije p r e v o d i m o : o n o d u h o v n o . načelno izrađeno u prvoj knjizi Fizike: . oslonjene na p o d l o g u ustrajavajuće tvari.). v e ć P l a t o n o v u „ h o r i z m u " . a da bi o n a bila m o g u ć a . uviđajući p r e t h o d n o s p r a v o m da je „ s o p h o n . no o n e su u sebi ipak vezane j e d n a uz drugu. Frankfurt am M a i n . str. p o s e ž u ć i p r i t o m za filološkim zahvatima koje je teško. " N o kako o n d a misliti zajedno logos kao sve-jednost i „ o n o m u d r o " kao od­ vojenost od svega. M . a o n d a . k a o što bi to bili npr. s n e č i m s a m o „ d u h o v n i m " . i svijet. str. koje pak u promjeni ostaje. središnji t e r m i n H e r a k l i t o v e flozofije". k a o što bi to n a v o d n o i m a o biti logos. p r i p a d n o duši pročišćenoj do mudrosti.ta i oni sami nisu drugo do preina­ ke vatre. Sve što biva. „ l o g i č k i m " i „ i d e a l n i m " . sebi svojstvenim sa­ m o p o u z d a n j e m . Uz to. n e č e g tvarnog.i taj izraz μεταβάλλειν m o r a se uzeti najstrože i krajnje d o s l o v n o . ο njihovu jedinstvu. o n o m u d r o . ako ne i n e m o g u ć e prihvatiti.bivajući u cjelini i posve o n i m drugim. štoviše m o ž d a čak na neki n e o d r e đ e n i način i istovjetne j e d n a drugoj: . No p r o b l e m je o n d a . j e d n o m od osiguranih istina istraživanja H e r a k l i t a smatra se najuža bliskost logosa s v a t r o m .u t o m bi uvidu imala biti na­ v o d n o sva d u b o k o u m n a tajna Heraklitova. U Heraklitovim fragmentima sve izrijekom o d r e đ e n e sveze istovjetnosti. ma i najfinija. i m e n o m „koincidencije suprotnosti". prije svega Heraklitova vatra nije u o p ć e j e d a n od „ e l e m e n a t a " . Heraklit / G A 55/. Heidegger. N o .. tjelesnog i „ m a ­ terijalnog". čini se b a r e m . pa bilo to osviješte­ no ili ne. Sve je ipak na t o m e da se shvati kako su to suprotnosti j e d n o . N e k i tu bliskost vide v e ć istovjetnošću. O n e moraju umrijeti. supstanciji i akcidencijama n u ž a n je usljedak o v a k v o g p r o t u m a č e n j a bivanja i mijene te ostaje ležati. Protiv­ nosti se ne mijenjaju. ustvrđuje: „ O d t e o d r e d b e d u h o v n o g ( σ ο φ ό ν ) ide j e d n a linija p r e k o d u h a ( ν ο υ ς ) [. t o g J e d n o g koje se razmjenjuje sa svime". ο t o m e autor ne b r i n e suviše. i b o g . k o l i k o se filozofijske ozbiljnosti i. ali p r i t o m s a m o mijenja lik i izgled. i što li j o š ne. u dalekoj povijesnoj anti­ cipaciji. u kojima je. j e d n a na drugu upućene. istovjetnosti i s v e m u t o m e sličnom. Pa ipak. ne prelaze u drugi lik i izgled. o b r n u t o razmjernim svakom. K o l i k o drukčije. O n e „ s e prebacuju" .pričinjajući nad d u h o m Heraklitova mišljenja n e s u z d r ž a n o nasilje. ma i najoskudnij e m pokušaju obrazloženja. 1965. dakle s a m o g t o g p r i m a r n o g e l e m e n t a i p r v o t n o g sastojnog p o č e l a „svijeta". u razlici s p r a m ovakve s a m o z a d o v o l j n e pretencioznosti. prije svega k a k o shvatiti takvu istovjetnost. kao u p o n e k i h tumača. N a u k ο tzv. da bi oživje- 48 44 . ako se n e ć e m o izgubiti u neod­ r e đ e n i m općenitostima. razlike. 3 3 0 i d. biva iz suprotnosti i kroz suprotnosti. Tradicionalno i na svoj način veličanstveno objašnjenje je o n o Aristo­ telovo. vatra u o p ć e i nije neka. Walter Brocker (Die Geschichte der Philošophie vor Sokrates. logos i vatra. inte­ l e k t u a l n o g poštenja sadrži j o š i u takvim d o d u š e nasilnim. 3 0 ) . O d v o j e n o s t "(κεχωρισμένον) j e latinski a b s o l u t u m . m o r a u pod­ lozi j e d n o m e i d r u g o m e od onih koja se mijenjaju biti i nešto trete.svaka promjena je p r o m j e n a iz nečega u nešto.] A n a k s a g o r i n a i zasebitka ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideje u P l a t o n a sve do a p s o l u t n o g d u h a u H e gela.p r o t u m a č i v o m fragmentu biva n a z v a n o „ o d v o j e n i m o d svega". d o k drugi opreznije i tekstu primjerenije g o v o r e tek ο izvjesnoj bliskosti i analogiji. k a k o je mislio nemali broj inter­ preta. Pravi i svojstveni vidovi vatre u Heraklita su ponajprije „ u ž a r e n i z r a k " i nešto po­ put „ e t e r a " . C) Vatra N e z a v i s n o od tih i sličnih pitanja. P r e l u d i r a li tu o n d a Heraklit. „ o k r u ž j a " ( G e g e n d . i uz to j o š . ili p a k s a m o bhskost. čak i Hegelovu „apsolutu"? T a k o npr. j o š i u svem i s v a k o m g o v o r u ο koincidencijama suprot­ nosti. tjelesna tvar. usp.

1979. Munster/Koln.ocrtali kao „ d u š u " kako je vidi sam Heraklit. Heidegger. S. str.: Heraklit (GA 55). M. I frammenti e le testimonianze. presentes et traduits. Α. Nr. traduit. H. Festgabe fiir Karl Reinhardt. Pariš. 1972. Mazzantini. 1963). Izdanja (kronološkim slijedom) Bywater. najmodernijim p r o z n i m a u t o r o m antike". 1901./Fink. v e ć bljeskovit: . Kirk.: Heracliti Ephesii reliquiae. J.: Der Logos bei Heraklit. Marcovich. j e d n o j od svakako boljih novijih te vrste (W. Heidelberg.: Heraclite. M. F. 1979. Berlin. tvrdi se. Mondolfo. str. štoviše u o p ć e sam pojam psihologije. dodatak E) Duša Heraklit je. Ljudska svijest i samosvijest. E. Amsterdam. I. Texte etabli. J. H. 69-81. M o ž e li onda t o m e što smo ovdje . Deichgraber. K. 1952. Kahn. 1936 ( Wuppertal. Seminar Wintersemester 1966/1967. Jg.. Fragmenten. 1939 (preti­ sak: Hildesheim. Heidegger. Firen­ ze. 1986. Ipak bi trebalo biti znatno oprezniji pri svim takvim karakterizacijama.und Soziahviss. Gigon. 9). An edition of the fragments with translation and commentarv. Vol.: Rhvthmische Elemente im Logos des Heraklit. ona i nije n e k a k v a o d r e đ e n a i postojeća „supstancija": u m i r e i gasi se postavši v o d o m . Greek Text with a Short Commentarj.: Eraclito. Frankfurt am Main. Mansfeld. L. već je prije svega nešto kozmičko. Leipzig. Bibliografski I. Merida. " O v d e m o ž e m o napustiti tu zapanjujuću figuru.da se p o s l u ž i m o riječima kojima Guthrie za­ ključuje poticajan prikaz Heraklita u svojoj historiji grčke filozo­ fije. 1935.: Heraclitus. ne­ go u o p ć e u Grka. Fragments. Cambridge. Firenze. C: Eraclito. 1949).le k a o o n o drugo. Holscher. H. Janniere. introduzione e commento. B. u njenoj po­ nositoj izolaciji" . 50 51 . Fragments. G. O.udarac munje i šibanje b o ž a n s k o g a bića prava su sli­ ka t o g i takvog „prebačaja". U. Testo e traduzione. to m o ž e m o ostaviti pitanjem. J. Torino. 1979.: The Art and Thought of Heraclitus. Sokrata. Geistes. S „psihologijom" stoji slično: duša u Heraklita očito nije sa­ mo čovjeku pripadna. Oxford. Testimonianze e imitazioni. postavivši čovjeka u središte svog razmatranja i time gotovo pripremajući kasniju p r i m a r n o antropologijsku orijentaciju kako sofista t a k o . 1963. 1 1965 ( 6 1976). 1954 ( 2 1962) Snell./Wismann. u: Varia Variorum. Taj njihov „ p r e b a č a j " nije kontinuiran i postupan. K. kao što se opet rađa... (Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften und der Literatur Mainz. Ch. R. Literatura (abecednim slijedom) 1) U svijetu Bernavs. (Editio maior). izvršio presudan obrat unutar jonske tradicije najranijeg filozofiranja. commente. doista biti pripisana „ m o d e r n o s t " i „subjektivnost" te blizina o n o m e što o d a v n o njegujemo k a o psihologiju svake orijentacije i provenijencije. 1977 Λ1962/. C. 4 8 6 ) .: Heraclitus. 1967. Raccolta dei frammenti. M. Guthrie. Munchen.: Heraklit. I. na koju se j e d n i m dijelom oslanja. 1869. 1877. 1970.tek sumarno referirajući i para­ frazirajući. l 2 Diels. Moraju se ugasiti. 1962. Wiesbaden. Klasse. Cambridge. J. L o g o s joj je takav da sebe s a m u u m n a ž a i iz sebe same raste. Uz to. postaju tek njegovim mišljenjem t e m o m i svojinom grč­ k o g a duha. Berlin.: Die heraklitischen Briefe.najsubjektivnijim i.: Heraklit. R. Fragmente griechisch u?id deutsch. M. 1945. Pariš.: Eraclito. Cambridge/Mass. Pariš. Brecht. A History of Greek Philosophy./Taran. 1977.: Heraclitus. Ο „subjektu" n e m a dakako riječi ne samo u Heraklita.: Herakleitos von Ephesos. kao što je pojava svega o n o g a što p o z n a m o i r a z u m i j e m o kao „svijest" i „samosvijest" u njih više n e g o sporna i upitna. The Cosmic Fragments. Conche. 1909. k a o što je o p e t i tako b e z d a n o d u b o k da se njeni ishodi i „ g r a n i c e " ne m o g u iznaći niti ako se baš svim p u t o v i m a p r o đ e . Frankfurt am Main. u o d r e đ e n o m smislu. Walzer. 1972. 2 II.: Heraklit. Heraclite. Svaki daljnji g o v o r ο njemu m o r a o bi počivati na vlasti­ toj p r o v e d e n o j interpretaciji. da bi d o d i r o m bile upaljene kao drugo. pali i raste isparavanjima vlage. Bollack. bez i najmanjeg pokušaja interpretacije .: Heraclite ou la separation.: Untersuchungen zu Heraklit. Diels ga je čak j e d n o m bio nazvao . Ein Versuch iiber den Ursprung der Philosophie.

M. Majnarić. 353-381. B. Čakovec.: Filozofski dnevnik 11978-19821 (str. Verdenius. III. 2 sv.: Heraklit-Bibliographie. 1858. N. He­ raklit"). Schleiermacher. Zagreb. Cipra. Hidesheim/New York. str. Phronesis 11 (1966). K. Abt. F. 1971. Reinhardt. 87-138: „Heraklit"). von Ephesos. Zagreb. u: R.: Vermachtnis der Antike. 41 i d. F. N.: Der Logosbegriff bei Heraklit und Parmenides I. 1968. 81-98. W. 2 (Berlin. 2 2 HERAKLIT Fragmenti djela 52 . K. Lassale. str.) 2) U Hrvatskoj (uz prikaze u standardnim historijama filozofije) Bošnjak.Kurz. 1982. Despot.: Metamorfoze metafizike (str. Zagreb.: Heraklits Lehre vom Feuer. Gottingen. u: Isto. Roussos. 1959. 1964.: Herakleitos der dunkle. Bd.: Heraklit. Darmstadt. Svjedočanstva i fragmenti. Ε. 1978. Berlin. Pariš. ( 2 New York. str. u: Samtliche Werke. Snell. str. Ph. B. 1839).: Die Sprache Heraklits.: Heraclitus.: „Heraclitea". 1961. Princeton. B. Ε. Ramnoux.: Die Philošophie Herakleitos des Dunklen von Ephesos. Hermes 61 (1926). K. 1971. Wheelwright. 72 i d. J". 59-73: „Bitak i bivanje. str. 1-146. 1951.: Interpretationen zu den Logos-Fragmenten Heraklits (Spudasmata 17). Reinhardt. 1962.: Logos i dijalektika. C: Heraclite ou l'homme entre les choses et les mots.

uz oznaku D. Fragmente smo stoga ovdje donijeli u redoslijedu kakav je.i". str. pod brojem 6. prema τ' originala. I svezak. Marcovich). Predsokratovci. Tekst prijevoda prenesen je bez izmjena.ne uspijevajući pronaći nikakva kriterija' za njihov smislen i donekle sustavan raspored . prema kojoj se lako može svaki fragment u Dielsovoj nu­ meraciji pronaći u našoj ediciji.donese prema abecednom redoslijedu auto­ ra iz kojih crpi navod fragmenta naprosto je neprihvatljiva hiperkritička filološka kapitulacija i nije nimalo neopravdano kad je naprimjer Kahn naziva jednom „apparentlv irrational procedure". 2) U fragmentu 99 (D20) veznik . Broj fragmenta u Dielsovu izdanju naveden je uvijek na po­ četku teksta fragmenta u zagradi. An edition of the fragments with translation and commentarv). i koji nam se čini najboljim medu mnogim varirajućim i od Dielsa odstupajućim redoslijedima u glavnim dosadašnjim izdanjima (Bywater. prema μή originala. koji je vjerojatno pogreškom u izvorniku ostao nepreveden. Također je dodan. Na kraju je dodirna i konkordancija. ili pak ispuštanjem pri tiskanju. držeći se srodnosti sadržaja. Fragmenti. 1983..a" izmijenjen je u . koje ima Diels jednako kao i svi drugi izdavači. osim na dva mjesta: 1) U fragmentu pod brojem 9 (D18) ispravljen je prijevod dodavanjem negacije „ne". u svom izdanju uspostavio Charles H. Dielsova odluka da fragmente skupljene iz najrazličitijih doksografskih izvora . u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. 149-160. Walzer. fragment 72 u Dielsovoj numeraciji. Kahn (The Art and Thought of Heraclitus. Pogreška je nastala vjerojatno previdom.Fragmenti Heraklitova djela Preveo Milivoj Sironić Napomena (Damir Barbarić): Hrvatski tekst Heraklitovih fragmenata u prijevodu Milivoja Sironića preuzet je iz hrvatskog prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker.. Zagreb. 55 .

Posvjedočuje im to poslovica: „ I a k o su prisutni. 17. 4. ( D 7 1 ) . 25. To je n a i m e j e d n o . i o n o na što s v a k o d n e v n o nailaze. ( D 7 4 ) Ne treba postupati kao djeca roditelja. 15.Također smo iz hrvatskog prijevoda fragmenata preuzeli samo one riječi za koje se može s određenom izvjesnošću pretpostaviti da su auten­ tične Heraklitove. slični su neiskusnima iako se okušavaju u takvim riječima i djelima k a k o ih ja objašnja­ v a m razlučujući svako p r e m a njegovoj prirodi i t u m a č e ć i ka­ ko stvar stoji. ( D 3 5 ) Ljudi filozofi moraju biti znalci v e o m a m n o g i h stvari. ( D 5 7 ) Učitelj velikog m n o š t v a je H e z i o d . n e r a z u m n i nalikuju gluhima. 12. 1. ali u sebi misle (da ih znaju). ( D 5 5 ) Ja dajem p r e d n o s t o n o m e što se m o ž e vidjeti. ne razumiju ih niti ih znaju kad ih nauče. ( D 4 7 ) Ne s u d i m o nepromišljeno ο najvećim stvarima! 14. 11. ( D 1 0 6 ) Priroda svakog dana j e j e d n a . ( D 7 2 ) Od o n o g a s č i m e najviše n e p r e s t a n o saobraćaju. ( D 3 8 ) Tales je prvi istražio zvijezde. Misle da najviše zna o n . 7. ( D 1 9 ) Ne znaju slušati ni govoriti. 16. 10. Njega n a i m e prevariše dječaci. ipak su o d s u t n i . M n e z a r h o v sin. ( D 7 3 ) Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju. 9. (42) H o m e r zaslužuje da se iz natjecanja izbacuje i šiba i A r h i l o h na isti način. Griechisch und deutsch. 26. ( D 1 0 5 ) H o m e r j e b i o astrolog. I ma da se sve zbiva po t o m l o g o s u ( z a k o n u ) . Pri prosudbi i izboru oslanjali smo se ponajprije na Snellovu redakciju teksta: Heraklit. 13. a što n i s m o niti vidjeli niti uhvatili. ( D 4 0 ) M n o g o z n a n j e ne uči r a z u m u jer bi naučilo H e z i o d a i Pitagoru i nadalje K s e n o f a n a i Hekateja. ( D l ) Taj logos. to im se čini stranim. koji su se trijebili od ušiju. ( D 1 8 ) A k o se n e t k o ne nada. od svih se ljudi najviše po­ zabavio istraživanjem i. čuti i spoznati. 23. ( D 3 4 ) Iako su čuli. ( D I O l a ) Oči su točniji svjedoci n e g o uši. ipak v e ć i n a živi kao da i m a vlastitu m o ć rasuđivanja. ( D 1 2 9 ) Pitagora. koji postoji uvijek. n e ć e naći n e n a d a n o j e r se o n o ne m o ž e p r o n a ć i i nije pristupačno. ( D 1 2 3 ) Priroda voli sakrivati se. 8. ( D 1 0 7 ) Oči i uši su loši svjedoci ljudima ako imaju barbarske duše. ( D 8 9 ) B u d n i imaju j e d a n i zajednički svijet.. ne razumiju ljudi niti prije n e g o što ο njemu čuju niti n a k o n što su čuli. o n o g a . stvorio je svoju m u d r o s t : m n o g o z n a n j e . " 24. ( D 2 2 ) Oni koji traže zlato m n o g o zemlje raskopaju. " 3. 56 57 . D r u g i m ljudima ostaje n e p o z n a t o što b u d n i čine kao što zaboravljaju o n o što u snu čine. to s m o ostavili. 5. p o š t o si je izabrao te spise. koliki se na takve stvari namjere. 20. ( D 2 ) Stoga treba slijediti zajedničko. rekavši: „ Š t o s m o vidjeli i uhvatili. Fragmente.. 19. 2 1 . zlo umijeće. od t o g a se o k r e ć u i udaljuju. ( D 1 7 ) M n o g i naime. koji zaboravlja k a m o v o d i put. 2. koji nije p o z n a v a o dan i n o ć . 6 Herausgegeben von Bruno Snell. to n o s i m o . Munchen. 6. ( D 5 6 ) Ljudi se p o s v e varaju u spoznavanju vidljivih stvari j e d n a k o kao H o m e r koji je b i o mudriji od svih H e l e n a . 18. No iako je logos zajed­ nički. ali m a l o nađu. 1965 ( 1976). 22.

( D 9 9 ) Da n e m a sunca. 43. ( D 1 0 0 ) Godišnja doba. ( D 8 1 ) Pitagora v o đ a lažljivaca. v o d a živi od smrti zraka. ( D 9 2 ) Sibila govoreći u z b u đ e n i m ustima nenasmijano. ( D 4 5 ) G r a n i c e duše nećeš u h o d u naći makar pregazio svaki put: tako d u b o k logos ima. 53. 50. j e r sve ljudske zakone hrani j e d a n božanski. 34. ( D l 14) O n i koji s r a z u m o m govore. 36. ( D 3 0 ) Ovaj k o z m o s (red svijeta). čije je proročište u Delfima. ( D 1 1 2 ) R a z b o r i t o misliti je najveća vrlina. 51. i približava se i udaljuje se. 33. a m u d r o s t je isti­ nu govoriti i raditi p r e m a prirodi slušajući j e . 32. nije u č i n i o ni­ j e d a n od b o g o v a niti od ljudi. ( D 9 1 ) Raspršuje se i o p e t skuplja. 4 1 . ( D 7 6 ) V a t r a živi od smrti zemlje. ( D 1 2 0 ) G r a n i c e z o r e i večeri su Veliki Medvjed i n a s u p r o t V e l i k o m Medvjedu granica v e d r o g Zeusa. n e g o logos. ( D 9 4 ) Helije n e ć e prekoračiti svoje mjere. ( D 6 ) S u n c e je svaki dan n o v o . 40. n e g o bijaše uvijek i jest i bit će vječno živa vatra. koja sve d o n o s e . 30. 38. ( D 8 4 a ) Mijenjajući se o d m a r a se. isti za sve. a i duše se iz vlage isparuju ( ? ) . ( D l 16) S v i m ljudima d a n o je da spoznaju sami sebe i da bu­ du r a z u m n i . ( D 8 4 b ) N a p o r je trpjeti iste i pokoravati im se. v l a ž n o se suši. ( D 1 2 6 ) H l a d n o se zagrijava. bila bi n o ć što se ostalih zvijezda tiče. Ovaj je naime toliko m o ć a n koliko h o ć e i dovoljan je svima i nadmašuje (sve). p o m o ć n i c e Pravde. ( D 9 3 ) G o s p o d a r . a druga p o l o v i n a užareni zrak. suho se ovlažuje. ( D 1 1 3 ) R a z u m j e svima zajednički. nekićeno i b e z dražesti b o g o m opčinjena prodire glasom kroz tisuće godina. 4 2 . 47. 45. treba da se pokazuju j a k i m a u o n o m e što je svima zajedničko baš kao država u z a k o n u i m n o g o j a č i m a . 35. ( D 1 0 8 ) Od kolikih sam č u o učenja (logose). koja se po mjerama (periodički) pali i po mjerama gasi. 52. ( D 1 2 ) O n i m a koji u iste rijeke ulaze druge i d r u g e v o d e pri­ tječu. ( D 3 ) S u n c e je široko j e d n u ljudsku stopu. ( D 3 1 A ) P r o m j e n e vatre: najprije m o r e . ( D 3 1 B ) Zemlja k a o m o r e se razlijeva i odmjeruje se p r e m a i s t o m logosu ( z a k o n u ) kakav bijaše prije n e g o p o s t a d e z e m ­ ljom. 29. zrak živi od smrti vatre. 59 58 . a zemlja (od smrti) v o d e . 48. 44. m u d r o j e prizna­ vati da je sve j e d n o . t o p l o se hladi. 46. 31. 37. ( D 9 0 ) Sve je zamjena za vatru i vatra za sve b a š k a o r o b a za zlato i zlato za robu. 49. nijedan nije do­ šao do t o g a da bi spoznavao da je m u d r o s t od svega odvo­ jena. 39. niti govori niti skriva n e g o nagovještava. inače će ga pro­ naći Erinije. ( D 1 0 1 ) Ja sam istražio s a m o g a sebe. 28. a od m o r a p o l o v i n a zemlja. ( D 5 0 ) A k o poslušate n e m e n e .27.

pale i na svaki n a č i n j a d n o m u č e b o ­ lesnike te j o š k t o m e traže plaću iako ne zaslužuju da je dobiju od bolesnika j e r isto čine: i d o b r o i bolesti.sitost. a perad u prahu ili pepelu. 5 8 . a ljudima nepitka i p o g u b n a . 70. 75. 8 1 . ( D 5 1 ) Ne shvaćaju kako se sa s o b o m slaže o n o stoje različn o : (to j e ) unatrag o k r e n u t a harmonija kao k o d luka i lire. 6 1 . 83. a m a l o njih d o b r i " . 64. 76. 82. ( D 3 9 ) U Prijeni se r o d i o Bijant. 68. 78. ( D 6 1 ) M o r e : v o d a najčistija i najprljavija: r i b a m a pitka i spa­ sonosna. ( D 1 3 ) Svinje uživaju u blatu v e ć m a n e g o u čistoj vodi. svoga najbo­ ljeg čovjeka. 72. ( D 7 8 ) Ljudsko b i ć e n e m a m o ć spoznaje. ( D 1 0 2 ) B o g u je sve lijepo. ( D 8 3 ) Najmudriji čovjek p o k a z a t će se n a s p r a m b o g u kao m a j m u n . koji H e r m o d o r a . 80. a ljudi j e d n o drže pravednim. 6 3 . ( D 9 ) Magarci bi radije izabrali slamu n e g o zlato. umor . 5 5 . ( D 1 2 1 ) D o b r o bi učinili Efežani da se svi odrasli r e d o m obje­ se i n e d o r a s l i m a ostave grad. ( D l l l ) Bolest učini zdravlje u g o d n i m i d o b r i m ." 66. ( D 7 0 ) Ljudska su mišljenja dječje igračke. ( D 3 3 ) Z a k o n jest i volji j e d n o g a biti p o k o r a n . 71. a djelo (njegovo) smrt. ( D 4 4 ) N a r o d treba da se b o r i za z a k o n baš kao za utvrdu (grada). ( D l l ) Sve što g m i ž e tjera na pašu udarac. 77. protjeraše g o v o r e ć i : „ N e k a niti j e d a n od nas ne b u d e najbolji. ( D 4 9 ) J e d a n j e z a m e n e k o l i k o deset tisuća ako j e najbolji. 5 6 . ( D 8 7 ) G l u p čovjek se o b i č n o pri svakoj riječi (logos) u k o č i od straha. i u m u d r o s t i i u ljepoti i u s v e m u o s t a l o m . ( D 5 8 ) I liječnici režu. ( D 5 9 ) Putanja ( h o d ) vijka u valjarici ravna i kriva j e d n a je i ista.54. 62 ( D 9 7 ) Psi laju na o n e koje ne poznaju. 57. inače n e k a b u d e najbolji drugdje i m e đ u dru­ gima. ( D 1 0 4 ) K a k a v j e njihov u m ili r a z u m ? N a r o d n i m pjevačima vjeruju. 79. 69. ( D 2 3 ) I m e Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde. glad . ( D U O ) Ljudima nije bolje da im biva sve što žele. 74. a b o ž a n s k o ima. ( D 5 4 ) Nevidljiva harmonija j a č a je od vidljive. čija je glaso­ vitost v e ć a n e g o od ostalih ljudi. a d r u g o nepravednim. 59. ( D 8 2 ) Najljepši m a j m u n r u ž a n je u poređenju s ljudskim ro­ dom. 6 0 . 6 7 . 73. ( D 7 9 ) Čovjek je djetinjast p r e d b o ž a n s t v o m k a o s t o j e i dijete pred čovjekom. T e u t a m o v sin.odmor. a učitelj im je svjetina j e r ne znaju da „ m n o g i su loši. 6 5 . 60 61 . ( D 3 7 ) Svinje se kupaju u kaljuži. d o b r o i p r a v e d n o . ( D 8 ) S u p r o t n o se sjedinjuje i iz različitoga najljepša h a r m o ­ nija. ( D 4 8 ) L u k u je dakle i m e život. ( D 1 2 5 ) I miješano piće rastavlja se ako se ne m u ć k a . ( D 4 1 ) J e d n o j e n a i m e m u d r o s t : spoznavati d u h o v n u m o ć ko­ ja upravlja sve kroz sve.

( D 7 5 ) I oni koji spavaju radnici su i suradnici o n o g a što se zbiva u k o z m o s u . 110. druge kao ljude. ( D 6 2 ) Besmrtni .ili bolje: da se odmaraju . život ovih je smrt onih. ( D 9 6 ) Leševe bi trebalo izbaciti prije n e g o đubre. 113. 96. 102. 94. ( D 2 7 ) K a d ljudi umru. ( D 1 1 8 ) Suhi je sjaj najmudrija i najbolja duša. ( D 3 6 ) D u š a m a je smrt postati v o d o m . ( D 9 5 ) Neznanje je bolje sakrivati. ( D 2 0 ) Rodivši se h o ć e da žive i da imaju s m r t n e s u d b i n e . 107. ( D 2 4 ) U A r e s o v u poslu ( r a t u ) p o g i n u l e časte b o g o v i i ljudi. 93.i ostavljaju djecu odakle opet nastaju s m r t n e sudbine. (tada) b i s m o n o s o m m o ­ gli i raspoznavati. 104. i o n o opet promijenivši se. vodi ga n e d o r a s l o m o m č e . ( D 2 9 ) P l e m e n i t i ljudi izabiru sebi j e d n o umjesto svega dru­ g o g a .besmrtni. smrtni . b u d n o i spavajuće. a v o d i je s m r t postati zemljom. a život o n i h smrt ovih. a druge slobodnima. j e d n e je p o k a z a o kao b o g o v e . 99. m l a d o i staro. ( D 5 2 ) Životni vijek je dijete koje se zabavlja igrajući k o c k e : kraljevstvo djeteta. ( D 8 6 ) Z b o g nevjerovanja izmiče pa se ne spoznaje. jest to. Jer to. 9 1 . jest o n o . 95. D o k živi dotiče se m r t v o g a u snu.84. ( D 6 3 ) Postaju b u d n i čuvari živih i mrtvih.smrtni. 88. ( D 2 6 ) Čovjek u noći pali sebi svjetlo kad mu se ugasi vid.vječnu slavu umjesto prolaznih stvari. ( D 2 1 ) S m r t je koliko budni gledamo. 106. a svjetina je zasićena baš k a o stoka. 90. 103. ( D 6 0 ) P u t p r e m a g o r e i p r e m a dolje j e d a n je i isti. ( D 2 8 A ) ( S a m o j e ) mnijenje o n o što najpouzdaniji čovjek spo­ znaje i čuva. 98. a on tetura ne osjećajući k a m o h o d a j e r i m a v l a ž n u dušu. 92. 100. Od zemlje postaje v o d a a od v o d e duša. 112. 86. 109. ( D 5 3 ) Rat je otac svega i svega kralj. 62 63 . 108. ( D 8 0 ) A treba znati da je rat sveopća pojava. promijenivši se. da je pravda b o r b a i da sve nastaje kroz b o r b u i po nuždi. 111. ( D 4 3 ) Obijest treba gasiti više n e g o p o ž a r . j e d n e je učinio r o b o v i m a . a san koliko spavajući (gledamo). čeka ih o n o č e m u se ne nadaju niti slute. 105. ( D 1 1 7 ) K a d je čovjek pijan. ali je teško u raspuštenosti i pri vinu. ( D 2 5 ) Slavnije smrti dobivaju veće nagrade. ( D 1 1 5 ) Duši je svojstven l o g o s koji s a m sebe uvećava. a b u d a n dotiče se o n o g a koji spava. 101. 87. 97. 85. ( D 7 7 ) D u š a m a je radost ili smrt da b u d u vlažne. ( D 7 ) Kad bi sve stvari postale dim. ( D 8 8 ) J e d n o isto je u nama: živo i mrtvo. ( D 1 0 3 ) Na o b o d u kruga zajednički su p o č e t a k i svršetak. ( D 2 8 B ) Pravda će zgrabiti graditelje i svjedoke laži. ( D 9 8 ) D u š e udišu mirise u H a d u . 89. ( D 8 5 ) T e š k o je boriti se s p o ž u d o m j e r što h o ć e kupuje na štetu duše.

( D 3 2 ) J e d n o . ( D 1 2 4 ) Najljepši je sistem svijeta ( k o z m o s a ) k a o hrpa na­ s u m c e n a b a c a n o g smeća. b l a t o m prao. 120 121 122 124 D-K 96 97 98 99 100 101 101a 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 129 Hr.114. 90 62 112 46 43 29 16 70 100 60 24 21 17 28 68 69 33 32 31 102 30 107 110 114 45 65 12 126 80 49 26 59 5 6 7 14 93 42 109 55 58 84 27 56 57 52 53 106 88 61 95 8 41 51 35 34 44 108 64 65 . 122. a u k o l o n i s o z n a k o m Hr. koje je j e d i n o m u d r o . 126. 118. sitost-glad. ( D 1 4 ) N e s v e t o je uvođenje u misterije kako je uobičajeno k o d ljudi. Isti je n a i m e H a d i D i o n i z . ( D 6 4 B ) (Vatra) r a z u m o m o b d a r e n a . 117. To je k a o ako bi se n e t k o . rat-mir. 121. skladno i n e s k l a d n o . postupili bi v e o m a bestidno. Mije­ nja se baš k a o što ulje kad se miješa s mirodijama d o b i v a i m e p o mirisu svake pojedine. s l o ž n o i n e s l o ž n o . ( D 6 5 ) (Vatra j e ) oskudica i sitost. ( D 5 ) O n i koji se z l o č i n o m kaljaju nastoje se čistiti n o v o m krvlju. 1 3 47 117 48 113 78 73 125 79 50 74 115 116 123 4 9 18 99 91 10 71 101 97 92 86 87 89 98 38 39 40 D-K 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64A Hr. ( D 1 5 ) K a d ne bi D i o n i z u radili svečan o p h o d i pjevali pjesmu s p o l n o m u d u (falosu). sve će rastaviti (suditi) i pograbiti. 116. I takvim se b o ž j i m kipovima m o l e kao kad bi t k o razgovarao sa z g r a d a m a ne imajući p o j m a što su b o g o v i i heroji. ušavši u blato. 119. ( D 6 6 ) K a d n a d o đ e vatra. zima-ljeto. 115. 123. numeracija u ovoj ediciji. ( D 1 1 9 ) Karakter j e čovjeku sudbina ( d a i m o n ) . ( D 1 6 ) K a k o bi n e t k o m o g a o ostati sakriven pred o n i m što nikad ne zalazi? 124. n e ć e i h o ć e da se naziva i m e n o m Zeus. i iz svega j e d n o i sve iz j e d n o g a . 118 67 2 11 103 75 25 63 19 54 22 105 66 36 13 82 64 37 81 96 85 83 15 23 20 76 77 104 72 94 111 119 D-K 64B 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84a 84b 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 Hr. 120. ( D 6 7 ) B o g j e : dan-noć. 125. ( D 6 4 A ) S v e m i r o m upravlja g r o m .) D-K 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28A 28B 29 30 31A 31B Hr. Konkordancija (U koloni o z n a č e n o j s D-K je numeracija fragmenata u Diels-Kranzovu izdanju. k o j e m u u čast mahnitaju i slave lenejsku svetkovinu. ( D I O ) V e z e : cjelina i necjelina. A k o bi ga n e t k o od ljudi o p a z i o gdje tako radi smatrao bi ga ludim.

' L ' e t r e et le n e a n t ' (J. m o ž d a i j o š utjecajnijoj interpretaciji. 1 9 2 7 ) . U drugoj pak. P. 55... 1937). 1 9 4 3 ) . . u p o t o n j e m svijetu postigao u č i n a k kakav nije u d i o p a o ni j e d n o m e od ranih grčkih filozofa.Damir Barbarić Parmenid „ P a r m e n i d j e tvorac o n t o l o g i j e " . K o n i g . 'pra­ vo i bitak' (W. 5 7 ) : „ P a r m e n i d j e svojom p j e s m o m n a u k a (Lehrgedicht). koja se od strane kasnijih navodi p o d n a s l o v o m Ό na­ ravi'. U s l i č n o m t o n u započinje u v o d u vlastiti k o m e n t a r i E r n s t H e i t s c h (str. T k o danas obrađuje re­ c i m o t e m e kao 'bitak i vrijeme' (Heidegger. to je pitanje u europskoj filozofiji ostalo živo. Maihofer. o n o j Karla Reinhardta. [. Sartre. bit će P a r m e n i d opet v e ć na prvoj stranici p r o z v a n „ p r v i m m e t a f i z i č a r o m " t e p o t o m višekratno „ p r v i m l o g i č a r e m " .] O t k a d je P a r m e n i d neupad­ ljivu rječcu 'bitak' u z d i g a o do središnjeg filozofijskog p o j m a . t k o piše knjigu Ό funkciji k o p u l e ' Potpuni podaci za djela kojima se u zagradi navodi samo brojka stra­ nice nalaze se u popisu na kraju studije. 1954). 'bitak i mišlje­ nje' (J.tako započinje U v o H o l s c h e r (str. 6 1 ) 1 svoj kratki n o v e o m a utjecajni k o m e n t a r P a r m e n i d u .

koji je o p ć e n i t o u helenističkoj i kasnijoj povijesti o č i t o v e o m a m a l o čitan i k o m e n t i r a n . g o d i n e prije K r i s t a od G r k a koji su p o d pritiskom Perzijanaca bili napustili zavičaj u Maloj Aziji. tko upotrebljava t e r m i n e kao ontologija i egzi­ stencija. Iz s a m o g njegova djela dadu se lako naći p o t v r d e ο temeljitoj u p o z n a t o s t i s pitagorejskim n a u k o m ο k o z m o g o n i j s k i m protivno­ stima.nakon što je j o n s k a filozofija v e ć p o d a l e k o od­ m a k l a u osvajanju p r o z n o g izraza kao najprikladnijeg za p o t r e b e r a n o g spekulativnog promišljanja . bilo omiljenije t e m e za vječno nagađanje i protuslovljenje. koji je i s c r p n o citirao iz njena najznačajnijeg dijela poradi njene rijetkosti [.] U s v e m u . a predaja je j e d n o g l a s n a u opisu obitelji iz koje potječe k a o b o g a t e i o s o b i t o u g l e d n e . koliko g o d u u s p o r e d b i s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " razmjerno zadovoljavajuća. 1935). S druge strane.S ob­ z i r o m na svoju neprozirnost. potječući m o ž d a iz tradicije o č u v a n e u Akademiji j o š od v r e m e n a Platonova. a njegovi se navodi isto­ ga teksta p r i t o m katkad n e z a n e m a r i v o razlikuju. u ko­ j e m se izlažu mnijenja smrtnika te dakle „ P a r m e n i d o v a k o z m o - 68 69 . U uspostavi teksta fragmenata i m a m o p r e d n o s t ne s a m o o p ć e n i t o d o b r e tekstualne predaje a u t o r a koji ga navode. inače sa­ s v i m bjelodano. tekst ostataka P a r m e n i d o v e p o e m e je n e o b i č n o d o b r o očuvan. Te P a r m e ­ n i d „ k r i t i z i r a " Heraklita.„ v r a ć a " v e ć d o n e k l e zastarje­ l o m h e k s a m e t r u . n e g o često također njihove diskusije i parafraze argu­ menata. S druge strane. on je naš jedini izvor." Ipak je situacija s tekstom. kojem se pripisuju v e z e s pitagorejcima. Slična neusuglašenost predaje zatiče nas k o d fragmenata drugog dijela spjeva. za s k o r o tri četvrtine toga. Sam Simplikije pojedine dijelove teksta navodi po dva ili više p u t a u svojem k o m e n t a r u Aristotelove Fizike. prastara doksografska teza ο t o m e da je b i o u č e n i k Ksen o f a n o v . da bi se p o t o m . p o v u k a o u m i r k o n t e m p l a t i v n o g života. Od svega što danas posjedujemo kao vlastiti P a r m e n i d o v tekst prvi dio.. koji izlaže filozofov put k boginji i njenu objavu istine svega. Simplikiju paralelni navodi iz prvoga dijela spjeva kakve p r e n o ­ se drugi neoplatoničari (Plotin. N a s r e ć u njegov je rukopis b i o iz­ vrsne kakvoće. Čuđenje bi trebalo postati manjim zamijeti li se i u v a ž i u kolikoj je mjeri cjelina P a r m e n i d o v a djela uz ostalo i j e d a n stalni implicitni dijalog s H o m e r o m i H e s i o d o m . Da je naslov P a r m e n i d o v a „ s p j e v a " i z v o r n o glasio Ο naravi nije o s o b i t o vjerojatno. u novije je vrijeme sve više p r e d m e t o m sumnje i preispitivanja. P l a t o n i Ari­ stotel su očito P a r m e n i d a navodili iz sjećanja ili u vlastitoj pa­ rafrazi.(A. sve t a m o od p o l o v i n e p r o š l o g stoljeća pa do danas. Proklo. a d o b a r dio daljnje doksografske tradicije počiva. G r o t e . Sto se p a k o d n o s a s p r a m H e r a k l i t a tiče. j e d v a da je u klasičnih filologa i historičara grčke filozofije. nasljedovanje njihove pjesničke f o r m e . Simplikije navodi dvije trećine od n a m a sačuvanih sto i pedeset redaka. i tako u n e d o g l e d . N a v o d i se da je u m l a đ i m g o d i n a m a m o r a o biti z a k o n o d a v n o i politički djelatan. kao i s j o n s k i m k o z m o l o g i j s k i m učenjima. i to najdoslovnije u smislu religijsko-misterijskog b o ž a n s k o g na­ dahnuća. koju bi d a k a k o b i l o neispravno svesti s a m o na. Posljednji autor za kojega z n a m o da je j o š rabio rukopis čitava djela je Simplikije. no b e z ikakva t i m e i z b o r e n o g ozbiljnog d o p r i n o s a raz­ jašnjenju filozofije j e d n o g i drugog. b o g a t o m t r g o v a č k o m gradu na zapadnoj obali j u ž n e Italije. Stalno čuđenje interpreta izaziva činjenica da se P a r m e n i d .. P l u t a r h ) po­ negdje značajno odstupaju od njegovih. začeta j o š u P l a t o n o v u Sofistu. upravo na njihovim stavovima. K a o g o d i n e rođenja n a v o d e se alternativno 5 4 0 . p r e m d a je vjerojatno u s a m o g P a r m e n i d a sadržavao ne više od petine cjelokupnoga teksta. čini se da n a m je sačuvan u svojem najvećem dijelu. " Pogađaju li o v e i slične karakterizacije s a m u stvar P a r m e n i d o v a djela i o n o g a što mu je bilo z a d a n o misliti? Život i spis P a r m e n i d je r o đ e n i živio u Eleji. započinjući u v o d u svoj k o m e n t a r P a r m e n i d u (str. k a o i u svim ostalim slučajevima. kao i to do koje je mjere u svrhu njegova razumijevanja p o t r e b n o naj­ ozbiljnije uzeti entuzijastički t o n i sadržaj u v o d n o g a dijela spjeva. ili za p o l o v i n u od svega što je ostalo. Damaskije. drugi dio. te opet Heraklit P a r m e n i d a .. takozva­ ne „ P a r m e n i d o v e fizike". J e d n a k o je tako iz s a m o g djela p o s v e očita zbliženost s H o m e r o v i m i H e s i o d o v i m djelom. o s n o v a n o m poslije 540. i 515. U razlici spram toga. Sve b i t n o ο tekstualnoj predaji sažeto je i j a s n o iskazao Coxon. taj stoji t i m e u j e d n o j tradiciji koja je ishodište dobila u s t i h o v i m a P a r m e n i d o v i m . daleko od ovakve idiličnosti kakvu m o ž d a i n e h o t i c e sugerira C o x o n . p o d utjecajem stanovitog Ameiniasa. 1): .

gonija". 1985. h o ć e li biti ozbiljan i temeljit. ta dokounta. koja je u njega doduše t e k u svojemu začetku. ipak očito pridaje predikat protežnosti. p r o b l e m a .predaja n e o p l a t o n i z m a . zatim Verdenius.. tada je i „tjelesnost" i „netjelesnost" (dakle t a k o shvaćena „ d u h o v n o s t " ) j e d n a k o slabo pogađajuća karakteristika P a r m e n i d o v a „ b i ć a " . zora te tragove t o g porijekla j o š j a s n o nosi na sebi. u p i t n a . poznaju s a m o i j e d i n o osjetilno biće. a n e k a prava i uistinu odgovarajuća imala bi se o č i g l e d n o potražiti t e k negdje s o n u stranu od takve r a z d i o b e i od nje izvornije. Nije bitak na mnogome njegov p r o b l e m . p r o l a z n o m e . Izri­ čitu vlastitu refleksiju ostavljamo pak primjerenijoj prigodi. T a k o će naprimjer na t o m tragu C o r n f o r d u Par­ m e n i d u prepoznati „ p r a o c a idealizma". tjelesnim i protegnutim. koji bi i onako. U razlici spram Aristotelove p r o s u d b e . bez ikakave osjetilne primjese.u t o m e i svojevrsni dokaz primitivnosti i nesavrše­ 7 nosti P a r m e n i d o v a mišljenja (Zeller-Nestle 1 9 2 3 . n e g o i nespojivo s čitavim njegovim stajalištem". uostalom. da uistinu ne postoji m n o g o stvari. j e d n a jedina. j e d i n s t v e n a kugla bitka. da n e m a u o p ć e nastajanja i prolaženja. n e g o bitak kao arche. Nauk Ovdje se. i to o s o b i t o u o s l o n c u na čuveni fragment 3. str. ne na n a č i n e i ustroje bitka koji pridolaze stvarima. to eon. čini ga se tako r o d o n a č e l n i k o m metafizike. V e ć je i sam B u r n e t s v o j e d o b n o b i o prisiljen prihvatiti t o d a j e „ u P a r m e n i d o v o vrijeme o n o netjelesno bilo j o š uvijek n e p o z n a t o " . v e ć j e d a n pojam koji se najprije razvio iz. koji ustvrđuje tek da P a r m e n i d biću." Oprezniji je p a k Holscher. K a ž e se onda. kao što naprimjer Uberweg-Praechter bez m n o g o oklijevanja njegovo „ b i ­ ć e " označuju kao „ p r o s t o r ispunjajuću i p r o s t o r n o o g r a n i č e n u ma­ su". Od tada nadalje ne prestaju pokušaji da se o n o što Parmenid naziva „ b i ć e m " (τό έόν) poistovjeti s nečim materijalnim. zahti­ j e v a o p o z a m a š n u zasebnu knjigu. v e ć s a m o n e p o m i č ­ na vječna sadašnjost-prisutnost. No ako je d o i s t a tako. da s a m o u ljudskim p r e d o d ž b a - A) Prava narav Parmenidova „bitka" odnosno „bića" Aristotel je b i o prvi koji je (De caelo 2 9 8 b ) ustvrdio da Parmenid. r e c i m o . Pre­ vladavajuća interpretacija P a r m e n i d a u z i m a njegov temeljni p o ­ j a m o n o g eon tako kao da bi to bila j e d n a jedina stvar. a ispravnost tih uvida doista nije m o g u ć e sporiti. razumije i p r o t u m a č i k a o stvar logike. ili p a k s „ d u h o m " ( ν ο υ ς ) sa­ m i m istovjetno.u svojoj temeljnoj aristotelijansko-hegelijanskoj maniri . t o g n a i m e da čovjek konstituira svijet t i m e što ga misli. Č i n i se da baš n e k a k o u t o m pravcu upućuje naprimjer i E u g e n F i n k (Grundfragen der antiken Philosophie. osjetilnim.p o u z d a n o s t koje je i inače n a k o n Chernissovih kritičkih istraživanja postala s p o r n a i 70 71 . n e ć e m o upuštati u pokušaj interpretacije. ali ipak v e ć m j e r o d a v n o upravlja i vodi cjelokupan put mišljenja (tako u o s n o v i v e ć R e i n hardt. koje su za njega o n o što se pričinja. u sebi zatvorena. T e š k o . D o v o l j n o će biti ovdje tek na­ značiti n e k e od o s n o v n i h p r o b l e m a s kojima se svaka takva in­ terpretacija m o r a suočiti i potražiti nekakvo njihovo razrješenje. vidi „ b i ć e " u Par­ m e n i d a kao nešto b i t n o duhovno. P r i t o m ć e m o se ograničiti na sažeto referiranje relevantnih stavova i diskusija iznesenih u dosadašnjem istraživanju i tumačenju P a r m e n i d a . te o s o b i t o C a l o g e r o ) . 6 9 8 ) : „Nje­ g o v o biće nije nikakav metafizički pojam. kao što u o s t a l o m i Zeller nalazi s h o d n i m u p o z o r i t i da je „razlikovanje tjelesnoga i netjelesnoga njemu ne t e k strano. s h o d n o naravi i svrsi edicije. Ali P a r m e n i d o v o pitanje ο bitku ne cilja n i k a d na bićevnost bića. . nalazeći p r i t o m . str.i pri svoj odlučnosti s k o j o m ga odvaja od osjetilnosti". J o h n B u r n e t nije se štoviše ustručavao u P a r m e n i d u prepoznati „ o c a materijalizma". n e g o u p r a v o sa­ mo j e d n a . upojedinjenome i p o j a v n o m e . a Stenzel će u njega n a ć i čak anticipaciju o s n o v n o g a stava kritičke filozofije. m e đ u t i m . k a o izvor m n o g i h bitkuj u ć i h stvari. Od t o g a nisu d a l e k o ni svi pokušaji da se bit P a r m e n i d o v e filozofije. o d n o s n o preciznije „ o n i o k o P a r m e n i d a " . s kojima se već desetljećima bori svaki zah­ tjevniji i relevantniji pokušaj dohvaćanja o n o g a b i t n o g u ovdje p r e v e d e n i m fragmentima P a r m e n i d o v a djela. W u r z b u r g . k a o i narav sa­ m o g njegova „ b i ć a " . da ovako apstraktno suprotstavljena alter­ nativa „materijalno ili spiritualno" u o p ć e d o p u š t a zadovoljavajući o d g o v o r .): „ P r e š u t n o se pretpostavlja da P a r m e n i d h o ć e zaključiti što bi to o n d a zapravo b i o bitak na biću. J e d n a k o o d l u č n o zastupa takvo shvaćanje P a r m e n i d a i Zel­ ler. ostaje n a m skrajnje fragmentaran i svaki pokušaj n e k e temeljite rekon­ strukcije susreće se tu s nerazrješivim teškoćama. 2 0 1 id. počinjući v e ć s P l o t i n o m s a m i m . i z v o r n o o č i t o znatno duži i obuhvatniji od prvoga.

te u najnovije vrijeme j o š H o l s c h e r ( " d e n n dasselbe k a n n gedacht w e r d e n u n d s e i n " ) . i m e n i m a postoji nešto t a k v o k a o m n o š t v o i postajanje i prolaženje." B) „Istovjetnost mišljenja i bitka" Uz g o r e raspravljani općeniti p r o b l e m svake interpretacije Par­ m e n i d a najuže j e v e z a n a p o t e š k o ć a o k o razumijevanja. Stanje stvari koje P a r m e n i d ovdje dovodi do riječi valja razumjeti u o n o m smislu u kojem ga je r a z u m i o P a r m e n i d . Individuacija i p r o l a z n o s t da su utvare ljudi.kao H e g e l . kao physis. 4 0 8 ) : „ P a r m e n i d o v j e bitak dakle o d p o č e t k a k o n c i p i r a n k a o svjes­ ni bitak.] No k a k o se P a r m e n i d o v temeljni pojam o n o g eon m o r a prim j e r e n o shvatiti? T o j e j e d n o teško pitanje. 3 1 9 6 2 . koja doista stoji u o s n o v i cje­ l o k u p n e novovjeke filozofije. Ta je zadaća teška. N j e g o v je n a i m e o d g o v o r u osnovi ovaj (str. t a k o i spekulativnih sustava takozva­ n o g o b j e k t i v n o g idealizma. j e r ο bit­ ku g o v o r i m o ipak i u izričitoj razlici s p r a m bića. p a v e ć i s a m o g i s p r a v n o g prevođenja s p r a v o m č u v e n o g fragmenta 3: ." N o sva u p i t n o s t i a n a k r o n o s t o v a k v o g tumačenja bjelodana je zacijelo s a m a po sebi. te na k o n c u sa­ me ideje t r a n s c e n d e n t a l n e filozofije. [. u č e m u mu se pridružuje i Burnet." T e š k o ipak da o v a k o pojed­ nostavljena tvrdnja o d g o v a r a težini stvari ο kojoj je riječ. τό γ ά ρ α υ τ ό νοεΐν εστίν τε και είναι. mnijenjima.. S t o g a su oboje skupa j e d n o i isto. u smislu potencijalnosti. M i i n c h e n . p o s t a v k a m a . of Arts and Sciences 48. i to u metafizici. Proc. n a k o n što se odvažio na radikalnu tezu da J e d n a k o tako m a l o o n o p r v o znači mišljenje kao i o n o d r u g o identitet". S a b e r i m o ovdje s a m o u o s n o v n i m crtama novije smjerove interpretacije. p r e v o d e ć i sa svoje strane vodeći P a r m e n i d o v stav n a o k o p o s v e t r a d i c i o n a l n o : „ D e n n dasselbe sind D e n k e n u n d Sein". p r e v e d e m o s 'bitak'. te t o m e s h o d n o prevesti: . 60) . 6 6 ) : „ B i t a k je uvijek bitak spoznavanja. [. I njega je teško naznačiti. što bi u o s n o v i značilo da u o p ć e s a m o biće m o ž e biti mišljeno. Slično t o m e p o k u š a o je stavak razumjeti i H e r m a n n Frankel (Dichtung und Philošophie des fruhen Griechentums. ο mišljenju: mišljenje 72 73 . dakle u smislu: „ o n o isto j e mišljenje i misliti da j e s t " . 720) je s v o j e v r e m e n o predlagao da se u fragmentu ispred είναι u m i s l i m a d o m e t n e νοεΐν. što znači τό α ύ τ ό ? " No pitanjem ostaje da li je sam uspio dati zadovoljavajuće razjašnjenje fragmenta. 77) d a u p r a v o „ n a t o m j e d n o m stavku p o č i v a čitava njegova filozofija".j e d n a k o b j e l o d a n o oslonjen na H e i d e g g e r a . Zacijelo je korak dalje na i s t o m e p u t u ..] K a d o n o eon. On t a k o đ e r ne kazuje . kad ustvrđuje (str.S c h l u c k . S druge je strane Riezler (str. Zeller je naprotiv inzistirao na t o m e da se umjesto εστίν m o r a čitati o r t o t o n i r a n o εστίν.. n a koje n e m a m o smjesta pri ruci neki siguran o d g o v o r . te n e m a nikakva d r u g o g istinskog znanja do o n o g a u k o j e m bitak sebe sama kao bitak razumijeva. T a r a n ("for t h e s a m e t h i n g c a n b e t h o u g h t and c a n exist") i B o r m a n n ("dasselbe k a n n g e d a c h t w e r d e n u n d s e i n " ) .ma.da se b i t a k sastoji u o n o m e mišljenom mišljenja koje sebe s a m o misli.oslanjajući se o č i g l e d n o u osnovi na H e i d e g g e r o v e pokušaje o k o razumijevanja P a r m e n i d a . od P l o t i n a do Hegela. tad i m a svoj sasvim drukčiji smisao.. 1913. koji je v e o m a nedostatan. Stavak ne kazuje .da bitku pripada b i t n o us­ trojstvo mišljenja. već kazuje nešto ο o n o m e νοεΐν. Ali k a d bitak biva mišljen i pojmljen k a o arche. Diels j e fragment p r e v e o j e d n o s t a v n o : . te obrazlažući ga nasta­ vivši z n a t n o originalnije: „ O n o τε και upućuje na nerazrješivost sveze mišljenja i bitka. str. Stavak ne kazuje ni­ šta ο bitku. H e i d e l ( O n certain fragments of the presocratics. T e š k o je ne složiti se s R e i n h a r d t o m ..u č i n i o V o l k m a n n . a spoznavanje je spoznavanje bitka. Amer. Acad. tad je to zap r a v o j e d a n izraz iz neprilike. j e r o n o isto j e o n o što m o ž e biti mišljeno i što m o ž e biti". j e r se tu lako u n o s e p r e d o d ž b e kasnijih izlaganja o d n o s a i z m e đ u mišljenja i bitka. d o k ljudi u o b m a n i mniju k a k o postoji m n o g o stvari i mij e n a v r e m e n a . ο t o m e n e p r e s t a n e rasprave traju j o š o d P l a t o n o v i h d a n a p a sve d o danas.s p r a v o m u p o z o r i o na to da je uvjet svakog zadovoljavajućeg p r o t u m a č e n j a o v o g tako s p o r n o g stavka neki p r e t h o d n i o d g o v o r na „ d v a pretpitanja: što u P a r m e n i d a znači νοεΐν. H e i t s c h s e p a k b e z kolebanja vraća Diels-Kranzovu prijevodu: „ D e n n dasselbe ist E r k e n n e n u n d S e i n " . gdje je bitak b i ć a središnjom t e m o m . j e r o n o isto j e mišljenje i bitak". da u istini stoji sve m i r n o i j e s t j e d n o . u k o l i k o biva mišljeno k a o izvor. str. n a i m e nadosjetilna narav. No što taj stavak zapravo znači u s a m o g a P a r m e n i d a i k a k o ga u o p ć e pročitati.k a o P l a t o n . J e d n a k o je t a k o opravda­ no o d a v n o i od m n o g i h u o v o m e do krajnosti s a ž e t o m t e m e l j n o m P a r m e n i d o v u stavku p r e p o z n a t a najodsudnija postavka cjelokup­ ne povijesti filozofije: — n a č e l n a p o d l o g a izgradnje k a k o filozofij­ ske teologije Aristotelove.

uz sve ostalo što je ο njemu u središnjem o s m o m fragmentu k a z a n o . n a i m e m o g u ć n o s t toga da i u d r u g o m e dijelu P a r m e n i d izlaže ustvari ipak vlastite stavove. str. Drugi su tumači prosudili ulogu drugoga dijela slično Dielsu.) C) Odnos dvaju dijelova „spjeva" Za razliku od prvoga dijela. . v j e č n o m . No od istraživanja Frankela. začinjući k a k o o m r a ­ ž e n o rađanje tako i sparivanje". d o k je k o n a č n o treći fragment 12. „ m e t a f i z i k e " . fragmenta. smatrajući m e đ u t i m kako je njegova zaprava svrha bila u pole­ mici s drugim „ š k o l a m a " . o k o kojeg se svi tumači slažu b a r e m u t o l i k o da je u njemu P a r m e n i d iznio vlastiti nauk. J e d a n je k o n a c 8. Teofrast i Plutarh. T a k o je naprimjer Diels bio mišljenja da je P a r m e n i d u t o m d r u g o m e dijelu naprosto ekletički sakupio najrazličitija naučavanja svojih prethodnika i suvremenika. Deichgrabera i B o w r e . T a k o će naprimjer 1953. u v o d a u spjev. j e d n o m . da Reinhardt u svojoj zasluženo cijenjenoj knjizi uvjerljivo ospori sve ta­ kve n a z o r e i energično u p o z o r i na to da je i u d r u g o m e dijelu. 5 2 ) : „Pitanje ο bitku ne da se riješiti b e z pitanja ο d o k s i . n e p o m i č n o m . Ipak. kao što je i prije njega Diels b i o tvrdio da P a r m e n i d o v „ r a c i o n a l i z a m d o p u š t a j o š s a m o vanjskoj formi mistike da na nj djeluje. Sva n a m ta navedena „objašnjenja" danas već m o g u izgledati n a p r o s t o smiješnima i očitovati filozofijsku historiografiju d r u g o g dijela prošloga i početka našega stoljeća u j e d n o m ne baš osobito blistavom svjetlu. str. poglavito s pitagorejcima ili H e r a k l i t o m i njegovim sljedbenicima. u k o j e m u je riječ ο porijeklu „varava p o r e t k a " riječi kojima b o ­ ginja izlaže mnijenja smrtnika. V e ć i n a starijih interpreta njegov je sa­ držaj shvaćala u tolikoj mjeri različitim od o n o g a ο č e m u govori prvi dio da naprosto nije htjela ni m o g l a prihvatiti m o g u ć n o s t ko­ je su se očito bili držali v e ć Aristotel. kako bi tim kritičkim pre­ gledom mogućih neistina pružio učenicima građu za uvježbavanje i p r i p r e m u shvaćanja j e d i n e prave istine. Zeller je pak. D) 6 Proemij Nestle je j o š ( k o d Zellera . P o đ e li se. str. t o m e nasuprot. Wurzburg. za P a r m e n i d a sadržana istina. " Tri su bitna dijela P a r m e n i d o v a teksta iz tumačenja kojih se ponajprije dade zadobiti mjerodavan uvid u pravu narav m e đ u ­ s o b n o g o d n o s a dvaju dijelova spjeva. S m a t r a m o da s a m o d o s t a t n o m interpretacijom svakog od tih dijelova teksta. 725). nesuglasje vlada o k o odredbe pravoga značenja i uloge drugoga dijela cjeline spjeva. koji prikazuje p u t „čovjeka z n a l c a " k boginji sa­ moj. iskazane u p r v o m e dijelu. te dovesti č u v e n e i m n o g o diskutirane is­ kaze ο s a m o m biću. o d m a h od „ z n a k o v a " p o d kojima se P a r m e n i d u uka­ zuje biće. i cjeline svih njih zajedno. „ o n t o l o g i j e " . baš kao i u p r v o m ." ( K . 1992. u djelomičnoj razlici s p r a m svih takvih shva­ ćanja. drugi je cjelokupan tekst p r o e m i ja. što se dovoljno j a s n o očituje v e ć i u činjenici da se objava sadržaja prvoga i dru­ g o g a dijela zbiva na usta iste boginje. N a k o n toga pretežni se dio relevantne interpretacije P a r m e ­ nida dalje odvija u svojem b i t n o m i o d l u č u j u ć e m aspektu u p r a v o u sve dubljem sagledavanju unutrašnjega jedinstva i supripadnosti obaju dijelova. o n o g ο „ i s t i n i " i o n o g ο „ m n i j e n j u " . i to zacijelo ne s a m o z b o g toga što n a m je p r e d a n u tako b e z n a d n o s k r a ć e n o m i f r a g m e n t i r a n o m stanju. stojimo u stalnoj opasnosti da i n e h o t i c e t a m o i z n a đ e m o tek primitivne i nedomišljene r u d i m e n t e „ l o g i k e " . trebalo je čekati sve do 1916. Die Philosophie der Vorsokratiker. sadržaju p a k više n e " . Volkmann-Schluck. kako s m o to bili vidjeli na s a m o m e p o č e t k u o v o g a uvoda. P r i t o m nisu rijetke i zaslužuju najveću p o z o r n o s t tvrdnje da se sadržaj proemija dade shvatiti poglavito kao j e d n o 74 75 . kako je često u dosadašnjim t u m a č e n j i m a to bio slučaj. b i o uvjeren da čitava P a r m e n i d o v a „fizikalna teorija i m a p u k o hipotetičko značenje" te da „ n a m h o ć e pokazati kako bi svi­ j e t pojava izgledao kad b i s m o ga smjeli držati za nešto zbiljsko" ( 7 1 9 2 3 . v e ć posve samorazumljivim zazvučati o s n o v n i stav v a ž n o g a S c h w a b l o v a članka „ B i t a k i d o k s a u P a r m e n i d a " (str. o n o g a u kojem se izlažu mnijenja smrtnika. neprijepornim se p o k a z a l o značenje što ga cjelokupna ta takozvana metaforika i m a za rasvjetljenje smisla c j e l o k u p n o g ostaloga spjeva. 736) cjelokupnu metaforiku uz­ laznoga putovanja k vratima dana i noći i k boginji istine shva­ ć a o kao p u k u izvanjsku „ o d o r u " ( E i n k l e i d u n g ) .H . 71 i d. koji opisuje n e p o z n a t u b o ­ ginju u sredini k o z m o s a što „upravlja svime. m o ž e m o zadobiti dostatnu spoznaju ο o n o m e najdubljem P a r m e n i d o v a mišljenja.p r e m a svojoj naravi pripada bitku. U riječi τό α υ τ ό do izraza do­ lazi bitna pripadnost mišljenja bitku. prije svih ostalih.

str. Arch.: Studi sull' Eleatismo. i u k a z a mi se da sadrži neki b e z d a n skroz n a s k r o z p l e m e n i t . C. Gadamer. Firenze.: Gli Eleati. Due saggi per una nuova let. 1835.: Parmenides' Lehrgedicht. 1971. Koln. T r a d i c i o n a l n o m t u m a č e n j u Seksta E m p i r i k a (Adv. 1969. Introduzione.: The fragments of Parmenides.: Parmenides. J e d n a k o tako nitko. 1974. O p ć e n i t o je pitanje ο iden­ titetu triju boginja koje se j e d i n e spominju u s a č u v a n o m e dijelu spjeva na ključnim mjestima. s u n č e v e djeve p a k za osjetilo vida. K. 1955. Holscher.. Lipsiae. math. Philos. K. Stein. 76 77 . Diels. H. Gilbert.tura del poema. 1975.: Parmenide. Susreo s a m zaista t o g m u ž a p o s v e m l a d p o s v e stara.. Α. K. dodatak Izdanja (kronološkim slijedom) Brandis. O.: Parmenides. H. 1970) Albertelli. 20.: Parmenidis Eleatae carminis reliauae. 1897. Miinchen. 1959. and critical essavs. 1965. 1934. Heitsch. Aufl. M. danas j a m a č n o nitko više n e pripisuje vjerodostojnost. New Jersev. 97-112.: Commentationum Eleaticarumpars I. 58-68. B o w r a .: Le poeme de Parmenide. Die Fragmente herausgegeben. (2. str. 1958. 1986. erg. Vom Wesen des Seienden. Bibliografski I. ubersetzt und erlautert. ubersetzt und erlautert.: Die Fragmente des Parmenides περί φύσεως.: Parmenides. J. Beaufret. Parmenidis et Melissi doctrina e propriis philosophorum reliquiis exposita.: Parmenides. Mainz. ) . uistinu alegorija za uši.: Die δαίμων des Parmenides. Untersteiner. Festschrift Karl Reinhardt. P o s v e j e o č i g l e d n o n a i m e d a j e t o S e k s t o v o tumačenje inspirirano r a n o m s t o i č k o m platonizirajućom alegorezom. Un­ tersuchungen zum Prooimion seines Lehrgedichts.religijsko ( R e i n h a r d t . Untersuchungen zu den Fragmenten. V I I l l l s q . Bormann. M. V e r d e n i u s ) ili p a k mističko (Mansfeld) iskustvo. H. L. Testimonianze e frammenti. Filologia e critica 14. A critical text with introduction." (Theaet. 1952. 1932. Pariš. Literatura (abecednim slijedom) Bowra. translation and commentarv. G o t o v o u rezignaciji p r i z n a o je j e d n o m P l a t o n na usta Sokratova: „ P a r m e n i d mi se čini. Coxon. 1864-1867. o s i m z a č u d o Boedera. 183e5-184a3).-G. Hamburg. Xenophanis. P. Α. U. Deichgraber. Roma. pitanje koje ni do danas nije našlo zadovoljavajuće razjašnjenje. te narav m e đ u s o b n o g odnošenja. ne dijeli njegov stav da su boginja koja prihvaća P a r m e n i d a i objavljuje mu istinu i P r a v d a uistinu j e d n a te ista boginja. Class. Calogero. J e d n a k o m se d o j m u zacijelo ne m o ž e oteti ni neki današnji ozbiljan filozofijski susret s P a r m e n i d o m . njihova e v e n t u a l n a istovjetnost. H. Svmbola philologorum Bonnensium in honorem F. Philology 32. boginja P r a v d a za n e p r e v a r n i u m .: Parmenides. No to i tako vrijedi tako reći z a sve što n a m j e o d P a r m e n i d a povijesno p r e d a n o . Frankfurt am Main. 'štovanja vrije­ d a n ' te ujedno 'i strašan'. Princeton. G. B o j i m se dakle da ne s a m o da n e ć e m o shvatiti o n o što j e z b o r i o n e g o i d a ć e j o š više ostati n e z a m i j e ć e n o što t o n a u m u imajući ih je izrekao. II. Altona. commentarv. A text with translation.. Berlin. Ritschelii coll. 1939. Taran. p r e m a k o j e m u s u kotači kola. E. Die Anfange der Ontologie. A. Capizzi. Roma.: The Proem of Parmenides. 24-45. Frankfurt am Main. po onoj H o m e r o v o j . Logik und Naturuiissenschaft. Testimonianze e frammenti. Chr. traduzione e commento. a konji o d n o s ­ n o k o b i l e z a b e z u m n e d u š e v n e porive. Karsten. 1813. str. str. str.: Retraktationen zum Lehrgedicht des Parmeni­ des. 1937. razlika. 763-806. Assen/Maastricht. S.: Parmenides' Auffahrt zur Gottin des Rechts. Bari.: La porta di Parmenide. Riezler. Amsterdam. 85-182. 1907. Varia Varioru/n. kojima u u v o d u P a r m e n i d putuje u smjeru sunca. Herausgegeben. Gesch.

H. P. Revieui of Metaphysics 22. Schwabl.: The Thesis of Parmenides. 700-24. str. 54. 1964) Woodbury.: Eleatic questions. Schvvabl. K. 1969. Ch. 1953. 385-97. Philol. Assen. Quart. Ε. Owen. 63. str. H. 1942. (Pretisak: Amsterdam. str. J. Gro­ ningen. str. Zur Formung des parmenideischen Prooimions (28 Β 1).: Parmenides on names. E. 1956. W. Verdenius. Wiener Studien 66.: Hesiod und Parmenides. 1970. A. D. U. L. Munchen. L.: The Route of Parmenides. Some comments on his poem.: Gegenuiart und Evidenz bei Parmenides. 134-42. 3 1977). Kahn. Bonn. G. 1916 ( 2 1959. 1976. Holscher. Mourelatus. J.: Die Offenbarung des Parmenides und die menschliche Welt.: Grammatisches zu Parmenides.Heitsch. H. New Haven and London. Mansfeld. Hermes 84. 1970. 1963.: Sein und Doxa bei Parmenides. str. J. 1960.: Parmenides und die Geschichte der griechischen Phi­ losophie. Rheinisches Museum 106. Harvard Stud. Class. Reinhardt. PARMENID Fragmenti Parmenidova djela S . Jantzen. 84-102. str. 145-66. Aus der Problemgeschichte der Aeguivokation. 1964. 1958.: Parmenides zum Verhaltnis von Sprache und Wirhlichkeit. Wiesbaden. Class.: Parmenides. 50-75.

str. 125v). I svezak.«. 85. i Dubravko bilješke dodao Škiljan Damir Barbarić) ^ V S T ' > * Β Λ /r^r. 19f. Prijevod je u potpunosti neizmijenjen. kao uostalom možda već i sam prepjevavajući pristup. osim što je uklonjena akcentuacija.· Tekst Parmenidova „spjeva" u rukopisu Seksta Empirika (Codex Laur. upozo­ reno je na krupnije filološke dileme glede različitih mogućih varijanti čitanja originalnog teksta i samo je uzgredno na nekoliko mjesta komen­ tirana poneka pojedinost prijevoda.9Kip A V J t ^ J t t ^ U i j N T >κ ις. 1983. 206-216." Fragmenti Parmenidova djela Preveo (Napomenu Napomena: Hrvatski prijevod Dubravka Skiljana preuzet je iz prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. U bilješkama. Predsokratovci. koja . koje smo dodali samo tamo gdje se činilo najpotrebnije i bez pretenzije na inače poželjnu iscrpnost. . Zagreb.više opterećuje traganje za filozofijskim smislom teksta no što mu pridonosi.smatramo . Fragmenti.

P o t r e b n o sve je da spoznaš lijepo z a o k r u ž e n e 3 Istine sigurno srce. a ti slušaj. Diogen Laertije. dok su ih djevojke vodile p u t e m . Sam Coxon odlučuje se za Hevneovu: ά < ν > τ η < ν > . Sextus. dokle g o d srce mi žudi. 4 Diels i dio ostalih izdavača prihvaćaju Simplikijevu verziju ευκυκλεος. razumije­ vajući δαίμονος kao genitivus poss. Bormann: „der von der Gottheit festgesetzte VVeg". 2 Hajde. zapamti riječi. ko­ jih je i dosad bilo bezbroj. Većina izdavača nakon Dielsa (izuzetak je Riezler) zadržava izvornu rukopisnu verziju. Heitsch i Coxon opredjeljuju se za εύπειθέος („vrlo uvjerljive"). Smisao je ove izuzetno mnogo diskutirane i još ne usuglašeno protumačene re­ čenice otprilike ovakav (usp. Wiener Studien 66. tako da preostaje samo pokušati novu konjekciju. i njih omeđuje nadvratak zajedno s k a m e n i m p r a g o m . 402): „Ali opet ćeš naučiti i to da su ona mni­ jenjem prihvaćena morala mnijenjem prihvatljiva biti. 50-75. odbijajući drugu postojeću: μυθήσομαι („reći ć u " ) . 5 I nosi čovjeka znalca. Dike s k a z n a m a m n o g i m drži im ključeve dvojne. Njoj se obrate djevojke riječima blagim i vješto (nju) n a g o v o r e da im zasun što zatvara čvrsto s m a k n e o k r e t n o s dveri. No. vukle su kola.Fr. sada u: Um die Begriffsivelt der Vorsokratiker. 1953. vukle su kad su me boginje 1 povele na put glasovit s o n u što stranu svih naselja 2 uglavljene stožere. Uglavljena osovina puštaše pištave zvuke. kazat ću. Coxon je usta­ novio da je od Dielsa prihvaćeno čitanje pogreška Sextova izdavača Mutschmanna. Npr. H. U p r a v o kroz njih ravno su djevojke vodile c e s t o m kola i konje. reče: „ M l a d i ć u kojega prate b e s m r t n i (ovi) vozači. skinuvši s glava r u k a m a vela. Sein und Doxa bei Parme­ nides. Njime bjeh nošen: njim su me nosile kobile mudre. u smislu „boginji pripadan put". dok rukopisi imaju δαίμονος. Schwabl." 5 83 . kako imaju Plutarh. kojega kobile nose d o k prilaziš m o j e m u d o m u . Klement. jer nije te p o g u b n a sudbina nagnala ići o v i m p u t e m (daleko je izvan ljudskih putanja). d e s n u (mi) uhvati ruku svojom r u k o m i riječ mi o v a k o progovori. koji su s a m o zamislivi istraživanja puti: p r e m a j e d n o m e bitak jest a nebitka n e m a > * Dielsovo δαίμονες je od njega prihvaćena konjektura Steina i Willamowitza. hitale ( m e n e ) da prate u susret svjetlu. n e g o pravda i pravednost. Ipak. Gotovo svi izdavači zadržavaju Dielsovo πάντ' άστη. njihova krila š i r o m se otvore. Svi se izdavači drže Dielsova prihvaćanja lekcije μαθήσεαι. cijele od mjedi i koje snažno su držali šiljci i klinovi. dok svi ostali rukopisi imaju besmislene varijante πάντ' άτη. te prevodi dotični ulomak „through every stage straight onvvards". u njima velika krila. Teško da ovdje prijevod pogađa smisao originalnoga teksta. 1 Kobile koje me nose. no Deichgraber. str. sama su (vrata) eterska. kad (već) sve kroz sve prožimaju. odnosno πάντα τη. žareći (sva se) (jer dva su je hitra vrtjela t o č k a s j e d n e i s druge strane) kada su Helija kćeri. o k r e n u sasvim u s u p r o t n o m smjeru 3 Fr. Primi me boginja naklono. zdravo. ostaviv nastambu Noći. str. naučit ć e š 4 i to k a k o je mišljenja takva n u ž n o ispitati brižljivo posve kroz sve u s v e m u . odnosno πάντάτη. a i dokaza istine lišena smrtnika mnijenja. navodno čitanje jednoga rukopisa. poletjevši. Mansfeld. Ondje su dveri (što v o d e ) na putove N o ć i i Dana.

naime. koji smatraju da su bitak i nebitak isto (ali) i neisto. Filopon. gluhi i slijepi. S p u t a t e takva istraživanja < o d v r a ć a m > 6 Fr. vodi im um što t u m a r a smutnja u njihovim grudima. n e p o m i č n o . Ve­ ćina izdavača se odlučuje ili za ούλον μουνογενές (Bormann dodatno odvaja riječi zarezom) Klementa. Q <εϊργω> je umetak Dielsov.8 N i k a d a neće nadvladati to da nebiće jeste. j e r isto je misliti (kao) i biti.staza je (to) uvjerenja (/koja/ Istinu slijedi). koja nije baš najuvjerljivija medu svim ponuđenima. 5 Jer nije mi v a ž n o gdje ću da p o č n e m : opet ću natrag o n a m o doći. Euzebije. N a njemu vrlo s u m n o g i znaci da je nenastalo i neuništivo biće. kasnije ili prije. što preuzima i većina izdavača. 6 N u ž n o je reći i misliti: postoji biće. što prihvaća i Heitsch. ni reći ne smiješ da nebiće jest. N a i m e . Brandis je bio konjicirao ο ύ δ ' άτέλεστον. jednorodno". n a i m e . zatim i s o n o g a kojim ljudi što ne znaju ništa lutaju dvoglavi. Hrvatski prijevod „opis" za μϋθος na ovome mjestu svakako je diskutabilan. Fr. Klement. a Taran ήδί τελεστόν. Jer. nalažem. neprekidno.. odvajati biće od v e z e s b i ć e m niti (kad j e ) rasuto p o s v u d po k o z m o s u cijelom niti (u j e d n o ) zbito.promisli. j e d n o . koja bi n u ž d a ga. n e k a te navika s m n o g o iskustva tim p u t e m ne n a g n a da bez pogleda upravljaš oči. Diels preuzima lekciju Plutarha έστι γάρ ούλομελές (Proklo ima samo ούλομελές). oni se nositi daju. premda je u tradiciji teksta češća vari­ janta ή δ ' άγένητον (Simplikije na jednome mjestu. zaglušen sluh i jezik. ništa ne postoji . D o k bitak postoji. prihvaćen od svih potonjih izdavača. čitavo sad je. od t o g a puta istraživanja r a z u m odvrati. p r e m a d r u g o m e nebitak jest i n u ž n o postoji to je. Proklo). ili pak (2) „jedino jednorodno" Diels prihvaća Simplikijevu najčešće navođenu lekciju ή δ ' άτέλεστον. n e ć u dati da kažeš ni misliš: ni misliti. odakle razvilo? Da je iz nebića. (za njih) u s v e m u je p o v r a t n a staza. j e r j e cjelovito ( o n o ) 8 . U neprilici sa­ držajne i smislene naravi. 7.. bez završetka 9 . k a ž e m ti. Iz­ među ovog i sljedećeg retka pretpostavlja Taran lakunu. J e d i n o o p i s 7 preostaje puta p r e m a k o m (biće) postoji. niti je bilo niti će biti. što prihvaća i Holscher. n e ć e on. zbunjeni. prvo. Fr. Filopona i jednog ruko­ pisa Euzebija ili pak za μουνον μουνογενές. Plutarh. dva rukopisa Euzebija i Teodoretos. potakla? Svi su se izdavači složili s Dielsovim prihvaćanjem Simplikijeve lekcije μΰθος namjesto Sekstova θυμός. Kakav ćeš tražiti nastanak njemu? K a k o se. 4 . Teodoretos. kako imaju Pseudo-Plutarh. Gledaj: što i z m i č e u m u stalno je prisutno u njem. sasvim nespoznatljiva staza: ne m o ž e š spoznati o n o što nije (jer m o g u ć e nije) niti izreći. Owen pak predlaže ήδέ τέλειον. Simplikija. da se iz ničega rodi. ο t o m . nego prosudi mišlju prijeporni dokaz koji ti iznosim. odnosno „cijelo. bez rasuđivanja rulja. Pseudo-Plutarh. 84 85 . Fr. Dakle: ili (1) „cijelo jednorodno". 3 Fr.

Takvo čitanje nakon Dielsa zadržavaju i Bormann i Coxon. Isto je misliti (kao) i o n o ο č e m u se misli. Sve što su ljudi nazvali.T a k o je n u ž n o sasvim da jeste ili da nije. j e r prianja biće uz biće. te ostavljaju riječ u uglatoj zagradi. Holscher έκ δη έόντος.". Isto i u istom ostaje. slijedeći Karstena. Simplikije ima dvije različite varijante ovoga teksta. te (2) ο ν δ ' εΐ χρόνος. što dakako daje sasvim različito razumijevanje i prijevod. Uz to je n e p o k r e t n o u m e đ a m a g o l e m i h veza bez p o č e t k a i kraja: daleko su izgnani j a k o propast i nastanak .kako je n u ž n o da se napušta put nezamisliv i neizreciv (istinit nije).. Gornji je prijevod očito načinjen prema toj su­ gestiji. koja ostaje posve nerazumljiva. n e m a ni bića koje bi bilo tu više a t a m o Svi rukopisi imaju ovdje μή έόν δ' άν παντός έδεΐτο Diels-Kranz pri­ hvaćaju uz rezervu Bergkov prijedlog da se ukloni μή. N e b i ć a n e m a koje bi priječilo suvislost njemu. naime δνομ(α) έσται. Hol­ scher i Coxon slijede tekst rukopisa. n e b i t a k (kao) i bitak. premda i tada nije na ovome mjestu dostatno precizan. Nikada dokaza m o ć iz n e b i ć a 10 drži u v e z a m a m e đ e što ga okružuje (sasvim). Stog. čitajući ουδέ χρόνος. prevodeći „tome je sve ono pripisano. o n a k o bi trebalo svega. naime. čita έκ τοϋ έόντος. Jedini je od novijih izdavača Coxon prihvatio tu verziju teksta. (tad) ne postoji. T a k o se ugasnu nastanak. počiva s a m o po sebi. ničega n e m a više da njemu okupljanje priječi niti manje. dok Bormann. te prevodeći „and time is not". a Brandis έκ γε τοϋ όντος. tek pusto je i m e 1 nastanak (kao) i propast. 12 pristati neće da se što rađa do nebiće. u čemu ga slijede skoro svi izdavači. sa svih je strana k o n a č n o .. a drži se zbiljskog i pravog puta. Nije ni djeljivo jer je cijelo j e d n a k o (sebi).otjera (njih) nepobitan dokaz. ne z n a se (tako) za propast. dok je Diels izvorno bio zadržao Simplikijevu verziju u svim rukopisima έπειτα πέλοι τό έόν. ne popustivši negve. te prevode otprilike u smislu: „kako bi ubuduće moglo biti biće?" 86 87 . Z b o g toga ne smije b i ć e b e s k o n a č n o da b u d e : tako mu ne treba ništa. O d l u č e n o je .okovala ga M o i r a n e p o k r e t n o i cijelo da b u d e . koju je prihvatio Diels te za njim gotovo svi izdavači. Slijede ga npr. (1) ούδέν^ γαρ. oslonjeno na Simplikija. v e ć cijelo p u n o sasvim je bića. nije prihvaćeno od svih izdavača. jer m o ć n a ga N u ž n o s t Dielsovo čitanje έκ μη έόντος. Holscher pak. nećeš. promjena mjesta (kao) i mijena blistavih boja. A j e r ima krajnju granicu. na mjestu stalno ostaje tako. ima drugu Simplikijevu varijantu όνόμασται. Ovdje Kranz preuzima emendaciju Karstena i Steina έπειτ' άπόλοιτο έόν. a odluka ο t o m je ova: jest ili nije. ako (tek) nastaje. K a k o bi m o g l o propasti b i ć e 1 1 ? Nastati kako? A k o je nastalo. uz manju preinaku. Heitsch i Coxon. Diels ovdje prihvaća jednu od dviju verzija Simplikijeva teksta. p o s v u d o d središta j e d n a k o daleko: p o t r e b a n e m a ovdje i ondje da b u d e što veće ili što manje. I n e p r e k i d n o sve je. bez bića u k o j e m je (to) i z r e č e n o pronaći mišljenje: d r u g o g a n e m a 1 3 niti će biti ičega o s i m bića . s vjerom da istinu vide. ne dade Dike da nastane niti da p r o p a d n e (biće) n e g o (ga čvrsto) drži. kao i Woodbury i Mourelatos. nalik na m a s u lijepe okrugle kugle. Riezler.

držeći (pravi) omjer. prirodi M j e s e c a putanje k r u ž n e s o k r u g l i m o č i m a . a njezin je lik i zbijen i težak. slijeva opet djevojčice. S u n c e i Mjesec. pa je po vlastitim silama ( n a z v a n o ) o v o i o n o .. u i s t o m razmjeru. 9 No k a d sve je n a z v a n o ( i m e n o m ) svjetla i noći.. j e r sve n e o k r n j e n o postoji: sebi o d a s v u d isto. Fr. sebi istovetan svuda. 15 Fr. Fr. izvan obojega ničega nema. Fr. j e d n a k o p u n o je svjetla sve i nevidljive noći.. najudaljeniji Olimp. d o b r o građena tijela. tako i um se u ljudima javlja.manje od bića. 88 89 . i s u p r o t n o o p e t mužjaka ženki. lutaju m n o g o . 11 . 14 Fr. zajmljeno svjetlo. za sve i svakog (čovjeka sasvim) je o n o što misli priroda udova: misao naime je pretežni dio. no n e i s t o v e t a n s drugim. P o r e d a k i z n o s i m taj ti što suvislim čini se posve. blag i v e o m a lagan. 17 Fr. 18 Z d e s n a dječake. i sveobuhvatni eter i mliječna staza. 12 (Prsteni) uži nemiješane puni su vatre. Fr. j e r isto za ljude. ο N e b u u o k r u g saznat ćeš isto o d a k l e nasta i k a k o ga vodi i o k o v a N u ž n o s t da bi zvijezda držalo m e đ e . O d s a d a slušaj mnijenja s m r t n i k a (ljudi) pa ćeš čuti moje riječi ο p o r e t k u l a ž n o m . šalje na parenje mužjaku ženku. č u t ćeš ο u č i n k u . smiješani. 13 Fr. P o t p u n o . u sredini je boginja koja upravlja svima.. gdje dio p l a m e n a struji. došle u s u k o b . ondje je sušta suprotnost: m r k l a n o ć . n o ć n a luč što obilazi Zemlju okrećući se stalno p r e m a zrakama S u n c a K a o što u svakog udovi. s u p r o t n e značajke s v a k o m od njih pridaše: ovdje je p l a m e n eterski ognja. . Fr. te topla zvjezdana snaga stali da postaju. djelatna sila u žilama stvara iz različne krvi. Njihov je n a z o r da d v a m a o b l i c i m a i m e se daje j e d n o m e od njih ne treba o n o (zalutali tu su). kad smiješa se sjeme. slijedeći puni su noći. S t i m ti ο istini p o u z d a n g o v o r i m i s a o (svoju) svršavam. 16 Najprije Erosa od svih b o g o v a izmisli ona. j e d n a k o d o s e ž e m e đ e . zato da nikad se ne daš zavesti smrtnika stavom. kao i r a z o r n i u č i n a k svjetlosti čiste blistava S u n c a . K a d m u š k a r a c i žena pomiješaju ljubavne klice. naime. 10 ( T a k o ) ćeš etersku prirodu i sva u eteru zviježđa pronići. i odakle (sve) su nastale (zvijezde). L i k i m razlučiše o p r e č n o . rađanjem mrskim i parenjem vlada. kako su Zemlja. Fr.Ako bi sile.

M i s a o ne stoji n e p o m i č n a . 19 T a k o su nastale (stvari) .po mnijenju -. D o i s t a je neponovljiv osjećaj života koji n a m posreduje P l a t o n o v o djelo. a svakoj od njih su ljudi nadjeli p o s e b n o i m e . u skladu s vlastitim s t a v o m iz Symposiona.pa u smiješanu tijelu ne bi se slile u j e d n u . i sada su (takve). t a k o da mu sve više i više biva n e m o g u ć n o š ć u p o n o v o se mišljenjem naći u o n o m e prije miš­ ljenom. u p r a v o o n o najživlje svojega života i s a m u srž njegovu u 90 . zastoja. te i u b u d u ć e rast će i iščezavati (zatim). pa b i o to i prikaz temeljne filozofije sa­ m o g a Platona. mijenja o n a o n o g a koji misli. Fr. koji ne bi. b i o u s v a k o m tre­ n u t k u s p r e m a n n o v o i drugo naučiti te s a m razotkriti prijašnju zabludu. " Damir Barbarić Platon „ L o š je platoničar onaj koji bi ikada htio zaključiti s b i l o k o j i m filozofijskim p r i k a z o m ." O v i m riječima. j e d n a k o kao i o n . skretanja i zaobila­ ženja. Stalno dalje i p r e k o sebe s a m e radeći. p o t o m uzmicanja i povlače­ nja. G o t o v o se čini kao da je s a m Platon. p o ­ g o đ e n je i d o b r o ocrtan osnovni ugođaj filozofiranja čije o s n o v n e crte h o ć e m o ovdje ukratko naznačiti. strašno bi dvojnim sjemenom škodile spolu što niče. oklijevanja. primicanja v r h u n c u spoznaje. njihova rasta i razvoja. kojima Paul N a t o r p započinje lijep i značajan „metakritički d o d a t a k " d r u g o m izdanju s v o g rijetko z a s l u ž n o g prikaza cjeline P l a t o n o v e filozofije Platonov nauk ο idejama. osjećaj rađanja misli. pa unatrag gledajućeg ponavljanja u prisjećanju.

poslije Krista. Na­ še današnje znanje ο životu čovjeka P l a t o n a potječe iz stoljećima kasnijih izvješća D i o g e n a Laertija. U toj preteči svih kas­ nijih univerziteta i akademija uzeli su udjela. n a k o n g o t o v o tisuću godina neprekidnoga rada. m n o g i od najpoznatijih „ z n a n s t v e n i k a " tadašnje Grčke. kao slušači. kojima se žrtvovalo svakoga j u t r a prije početka d n e v n o g a rada. P r v o n a m je sačuvano u cjelini. u Sirakuzu. Od pisama šesto i s e d m o su g o t o v o o p ć e n i t o prihvaćeni kao P l a t o n o v a vlastita. Smrt je Platona zadesila g o d i n e 347. P o ­ t o m odlazi u M e g a r u k Eleaćanu Euklidu. Erastai. K a k o su i zašto propali uporni pokušaji da t a m o ozbilji p o n e š t o od ustroja istinske filozofijske države. koja m o r a da je bila izvanredno intenzivna i svestrana. dodavanjima od strane autora samog. kako o n o g napisa­ n o g a tako zacijelo i o n o g i z g o v o r e n o g a . Ο predavačkoj djelatnosti samoga Platona. Akademija je zatvorena i raspuštena od strane cara Justinijana godine 529. što sve valja držati dvojbeno P l a t o n o v i m spisima. Kasnija putovanja u j u ž n u Italiju. To su: Alkibiades II. te da je n a k o n smrti p o d njegovim j a s t u k o m p r o n a đ e n a knjiga Aristofanovih komedija. Hippias I. N e o b i č n o je kako su čak i njegovi veliki suvremenici prihvatili tu č u d n o v a t u igru sebeprikrivanja: Isokrat ga ne spominje i m e n o m ni na j e d n o m e mjestu. Theages. Izgleda da je nekako u to vrijeme b i o i u Egiptu: da li doista. Otprilike u godini 407. U p i s a n o m će djelu sebe izrijekom spo­ m e n u t i s a m o n e k o l i k o puta. z n a m o m a l o ili g o t o v o nimalo. ili čak P a r m e n i d . ο d r u g o m e posjedujemo t e k o s k u d n a i ne baš p o u z d a n a izvješća. Plutarha. i k a k o dugo. poslije Krista) d a j e „ P l a t o n n e s a m o vrlinama p r e m a š i o heroje. zacijelo daje misliti. Hippias II. Vjerojatno posjećuje m a t e m a t i č a r a T e o d o r a u Kire- ni i pitagorejca Filolaja u Italiji. Hipparhos. susreće So­ krata i ostaje njegovim u č e n i k o m sve do S o k r a t o v e smrti 399. O s o b a P l a t o n o v a kao da se u cjelini p o v u k l a u prikrivenost neočitovanja. 388/387. ο t o m e do­ voljno sam govori u s p o m e n u t o m pismu. te o p ć e n i t o kasnijih platoničara. Kleitophron. Minos. Život I m a li se na u m u o v a k o o z n a č e n karakter djela. R o đ e n j e vjerojatno 428/427. Epinomis. Aristotel n e m a g o t o v o ni slova ο o s o b i svog d u g o g o d i š n j e g učitelja. P l a t o n a se s a m o g m o ž d a m o ž e ponajprije predmnijevati iza m a s k e „ A t e n j a n i n a " u posljednjem i najvećem njegovu djelu Zakonima. M n o š t v o njegovih napisanih dijaloga vodi učitelj mu Sokrat. Akademiju je Platon o s n o v a o najvjerojatnije po povratku s pr­ v o g p u t a u Sirakuzu. Ion. to ostaje neizvjesno. Nešto je manje sigurna neautentičnost dijaloga Alkibiades I. ii)? N a z n a ­ č i m o ipak n e k o l i k o pouzdanije p o t v r đ e n i h historijskih pojedi­ nosti. u k u p n o tri za života.cjelini p r e n i o i p r e t o č i o u živu riječ svog djela. dakle u dobi od o k o osamdeset godina. Š t o naprimjer misliti ο stavu Apuleja iz M a d a u r e (2. u v o j n i m p o h o d i m a na T a n a g r u u Beotiji i na K o r i n t . prije Krista. n e g o se č a k s p o s o b n o s t i m a izjednačio s b o g o v i m a " (etiam aequiparuit d i u u m potestatibus) (De Platone et eius dogmate I. a n a k o n p o v r a t k a u A t e n u sudjeluje. d r u g o u 367/366. pre­ davači ili tek diskutanti. Prvo pada u god. i to naglašeno u z g r e d n i m n a č i n o m . ili m o ž d a koju godinu kasnije. ili „elejski stra­ n a c " . Djela Od dijaloga izdanih p o d P l a t o n o v i m i m e n o m neki su n e d v o j b e n o utvrđeni kao neautentični. o d n o s n o pripadni a n o n i m n i m piscima iz kruga Akademije ali ne P l a t o n u s a m o m . Ne posve neuvjerljiva predaja ο t o m e da je ne­ p o s r e d n o pred smrt tražio da mu svira i pleše j e d n a robinja. neće o s o b i t o čudi­ ti to da n a m uobičajeno shvaćena biografija filozofa nije niti izda­ leka toliko p o z n a t a koliko to njegovo djelo samo. te 13 pisama. Gdje je p a k u tim izvješćima granica koja dijeli histo­ rijske činjenice od v r e m e n o m nataloženih legendi. u b o ­ gatoj aristokratskoj obitelji. treće u 361/360. čini se. teško je reći. Menexenos. valjda negdje o k o 385. p r e m d a je A t e n a vjerojatnije mjesto rođenja. p o u z d a n o su potvrđena vlastitim p r i k a z o m u s e d m o m od P l a t o n o v i h pisama. K s e n o f o n t ga spominje samo j e d n o m . U pravilu dijele se u tri grupe: 92 93 . o s o b i t o j o š sto­ ga što valja računati i s preradama. prepravljanjima. Kronologiju nastanka djela teško je ustanoviti. U s t a n o v a bijaše p o s v e ć e n a M u z a m a . u d r u g i m a p a k nastupaju kao v o đ e r a z g o v o r a pitagorejac Timej. st. p r e m a n e k i m izvješ­ ć i m a u Egini.

što se dovoljno potvrđuje v e ć najprostijom u s p o r e d b o m s kasnijim pokušajima nasljedovanja takve forme u filozofiji. Dijalog kao „forma" djela Sva su P l a t o n o v a djela. Zakoni. Philebos. ( O v o posljednje djelo Platon za života nije dospio k o n a č n o redigirati za objavljivanje. (Dijalog Kratylos pada vjerojatno negdje i z m e đ u prve i druge grupe. Kasna djela. Symposion. No literarno umijeće. Sokratički dijalozi: Protagoras.) 3. Apologia. K a o umjetnik sastavljanja dijaloga Platon je naprosto nenad­ mašan.mi b i s m o danas rekli: spram „situacije" . ni­ su baš nikakvo objašnjenje toga da P l a t o n svoju filozofiju izlaže u p r a v o u t o m a ne u n e k o m d r u g o m vidu. Zbivanje žive. Euthydemos. p r e m a Platonu. n a o k o p u k o m „ i g r o m " i „ z a b a v o m " ( π α ι δ ί α ) . Slika p a k i o p o n a ­ šanje takvog.. pisana u obliku dijalo­ ga. Jedino r a z g o v o r o m biva. Hippias minor. d r u g o m e u p u ć e n o g r a z g o v o r a jest pisani dijalog. put se njegova razvijanja probija p o m o ć u p o s t u p n i h koraka pitanja i o d g o v o r a . p r e m d a se u kasnijim spisima ta forma održava p r e t e ž n o j o š s a m o izvanjski . Mendelsona. važio kao posve rani. j o š naprimjer za Schleiermachera i Zellera. Menexenos). p r i p r e m n o m dijelu spisa . ili čak i naj­ raniji P l a t o n o v spis. jest izvanjski r a z g o v o r s drugim. Kasni su dijalozi. J e d n a k o je tako Fedar dugo. Politikos. izloženih u vidu svojevrsne didaktičke upute. s n a g l a š e n o m d v o s m i s l e n o m autoironijom. ili pak naglašena umjetnička sklonost i dar. te ga je sredio i izdao n e d u g o nakon njegove smrti u č e n i k Filip iz Opunta.) Ovakva danas važeća datacija srazmjerno je n o v a u predaji izučavanja i interpretiranja Platona.. Filozofijsko pitanje i m a glasiti: odakle i zašto P l a t o n u u p r a v o nužnost dijaloga? O d g o v o r j e n a o k o jednostavan. osim Timeja i Zakona. Gorgias. reci­ mo u Cicerona. što je dakako bilo p r a ć e n o drastičnim pro­ mašajima u interpretaciji kako t o g dijaloga tako cjeline P l a t o n o v e filozofije. Mišljenje o d r e ­ đuje on izrijekom i o p e t o v a n o kao unutrašnji bezglasni r a z g o v o r duše sa s a m o m s o b o m . Dija­ log Theaitetos pak dolazi negdje i z m e đ u ove druge i sljedeće. oličene prije sve­ ga u Politeii. Sve i z r e č e n o i iskazano u p u ć e n o je tom i upravo tom sugovorniku. Leibniza. P o s v e j e o č i t o m e đ u t i m da je on upravo u toj i takvoj „ i g r i " nalazio j e d i n i čovjeku d o s t u p a n način filozofiranja i izlaganja o n o g a u filozofij­ skoj spoznaji d o k u č e n o g . mada je njegovo datiranje izuzetno nesigurno. dugo smatrani tek p r o g r a m a t s k i m skicama za kasni­ ju zrelu razradu klasične „ P l a t o n o v e filozofije". Pri k o n c u Fedra u p o z o ­ rava Platon na opasnost koja leži u p i s m u kao t a k v o m i u s v a k o m p i s a n o m fiksiranju o n o g a u živom r a z g o v o r u na vidjelo i z n e s e n o g . Mišljenje se dakle zbiva unutrašnjim dijalogom duše sa s o b o m s a m o m r V a n j s k i izraz takvog razgovoraTrTeka vrsta njegove slike i oponašanja. Charmides. Lysis. Kritias. Laches. Bit je te opasnosti u t o m e da p i s m o m u t v r đ e n e istine nemaju više n e p o s r e d a n o d n o s spram zgode v r e m e n a i mjesta u k o j e m su bile izrečene . Anselma. Phaidros. Zreli spisi: Phaidon. Sedmo pismo. bivaju prepoznati u s v o m značenju kao mjero­ davan lik p o z n o g P l a t o n o v a filozofiranja te s h o d n o t o m e tuma­ čeni. Iz svaki put j e d n o k r a t ­ n o g sklopa situacije izvučena (apstrahirana) istina tek je n e k a ap­ straktna. 2.niti s p r a m o n o g a k o m e su upravo bile namijenjene. O b l i k i sadržaj izlaganja nisu u P l a t o n a n a i m e u o p ć e odvojivi. no zato vazda p r o l a z n e i tek j e d n o k r a t n e istine u r a z g o v o r u nazivat će Platon. te pokušava zadobiti i ishoditi njegovo s l o b o d n o prihvaćanje i slaganje. To znači koliko i to da je pre­ ma njegovnl^škustvu mišljenje samo dijalogično. treće grupe.1. 94 95 . kao u Timeju. Menon (uko­ liko su autentični. traži njegov n a p o r slušanja i razumijevanja. Parmenides.Sophistes.ili biva. T e k p o č e t k o m našeg stoljeća dospijevaju oni u sre­ dište istraživanja. pa i Natorpa. U t o m i t a k v o m višeslojnom o d n o s u u z a j a m n o g odslikavanja i na­ sljedovanja prikriva se P l a t o n u v a z d a o n o istinito. te time i neživa istina. o s i m Apologije. zadržana samo u uvod­ n o m . Kriton. Timaios. a to o n d a ujedno znači i o t v o r e n o s t s l o b o d e filozofiranja. Politeia. Eutyphron. o č u v a n a živost. Augustina.d o k se oni sami sve više pribli­ žavaju nekoj vrsti traktata. pripadaju tu j o š Ion.

taj čuveni „svijet ideja". Ideje i ideja dobra A k o ima nečega što oduvijek j e d n a k o kao i danas važi kao ne­ dvojben znak prepoznavanja P l a t o n o v e filozofije. kretanje. G o m p e r z ) . n e m a dijalektike i na k o n c u ne­ ma filozofije same (usp. U n e o b i č n o m nesrazmjeru s prilično rijetkim . klasično u t v r đ e n o na k o n c u šeste knjige Politeie. vrste i vrsne razlike._istota. koji j e . Manje se pritom pitalo što je to zapravo u o p ć e „ideja" za Platona. tj.. Bitno je m e đ u t i m pitanje da li je Platon doista. p o k u š a v a se p o n o v o . a skolastičkog te p b t o m i n o v o v j e k o g nauka ο transcendentalijama (ens. odre­ đenja vječno važećih uzajamnih odnošenja cjeline svih m o g u ć i h logičkih određenja u n j i h o v o m a r h i t e k t o n s k o m rasporedu. ο t o m e traju sporenja m n o g o b r o j n i h t u m a č a .i ne uvijek izriči­ to naglašenim spominjanjima od strane s a m o g a P l a t o n a stoji samorazumljivost s k o j o m se sva njegova filozofija drži istovjetnom u p r a v o s tim n a u k o m . o n d a je to ja­ m a č n o takozvani n a u k ο idejama. M o ž d a rusnuTsasvim daleko od o n o g a što su Platonu bile ideje o z n a č i m o li ih j e d n i m i m e n o m koje svakako pripada tek novijoj filozofiji i za njegov v i d o k r u g m o ž e biti rabljeno s a m o uz najveći oprez i uvjetno. n e p o k r e t n e . postavljao ideje kao nešto po sebi postojeće i o d v o j e n o od stvari samih. sporazumijevanja.a>" {biće. od naj­ viših te dakle i „najopćenitijih" p o j m o v a p r e k o uvijek nižih i nižih „ v r s t a " sve do onih t a k o z v a n i h nedjeljivih. i u kojoj mjeri doslovno. kako. onaj t k o je u stanju svako p o j e d i n o biće odrediti u p r a v o kao to. koje bi dalje na sve n i ž i m stupnjevima općenitosti svojim posredovanjem s p r i n c i p o m dvojstva proizvodilo stupnjevanu cje­ linu svega. p e t ^ a j v e j ć i h rođov. ideje koja postaje s u d b i n o m filozofije u novovjekoj o b n o v i stoicizma. teško da i najmanje p o g a đ a smisao P l a t o n o v i h izvođenja. n e m a smisle­ n o g govorenja. k a k o se to smatra j o š od Aristotela n a o v a m o . u P l a t o n o ­ voj dijalektici nalazio n a z n a k u j e d n o g nesavršenog filozofijskog sustava. p o s v e s l o b o d n u i t a k o reći j e d i n u čistu f o r m u pravog. naime n a z o v e m o li ih transcendentalnim uvjetom mogućnosti svake određenosti uopće Utoliko bez ideja n e m a imenova­ nja^ n e m a čvrstog i postojanog oslonca za mišljenje. m e ­ t o d o m j o š znanstveniju i od s a m e m a t e m a t i k e . isključivo istinu stvari tražećeg razgovora. Dijalektičar je onaj t k o je u stanju sve i jedno sagledati ujedno. u k o j e m bi na v r h u ontologijsko-aksiologijske piramide stajalo o n o J e d n o . shvatiti njegove emfatičke tvrdnje da su ideje vječne. o s o b i t o u posljednjih tridesetak go- dina. p o d kojim i u o b z o r u kojeg su se uvijek v e ć p r e t h o d n o m o r a l a sagledati bića_i_jstvjm. Parm. stajanje) iz S(?firtta t u m a č e n k a o povijocna anticipacija Aristotelova j i a i i ka η kategorijama s jedne. čini se. IdejaL4e_. cjelinu o s n o v n o g P l a t o n o v a nauka razumjeti i p r o t u m a č i t i kao neki „sustav izvođenja" („Ableitungssvstem". n a v o d n o od „ n a š e g a " svijeta konkretnih osjetilnih stvari i bića u p o t p u n o s t i različit i odvojen? 96 97 . H . Sto je zapravo P l a t o n u dijalektika i kako je treba shvatiti. n a i m e „ s u g l e d svega u j e d n o m e " .urmrnjjverum7 DOnum) s d r u g e strane.da je P l a t o n o v a dijalektika.neka~vrsta~ ncdomišljenog. grade li o n e zaista j e d n u zasebnu oblast. te t o m e s h o d n o o d r e đ e n o imenovati. vid. doista u p o t p u n o s t i važi za sve ostalo njegovo djelo? Bilo je mišljenja . oslonjena o č i t o na kasnu Porfirijevu a p s t r a k t n u o b r a d u Aristotelova n a u k a ο kategorijama. razlike. 134e-135c).započinjući s J d e g e l o m _ . Ο tim ć e m o pokušajima rekonstrukcije n a v o d n o g „ P l a t o n o v a sustava" govoriti j o š kasnije. U t o m je smislu di­ jalektički prikaz odnosa. najteže od svega dijalektiku u P l a t o n o v u smislu. ^Jednako su se „ d i a i r e z e ^ k a s n i h di­ j a l o g a šTrvaćale k a o pokušaji svojevrsne „ m e t a z n a n o s t i " . O p ć e n i t o je. p o t p o m o g n u t o j preuzi­ m a n j e m i apsolutiziranjem ideala aksiomatske m e t o d e rane grčke geometrije.k a ž i m o to ovdje pojednostavljeno . N a k o n Zellera. Dalje. sebi s a m i m a uvijek iste i sve t o m e slično? K o ­ n a č n o . Gdje o n a ustvari pri­ p a d a u n u t a r za P l a t o n a tako temeljnog razlikovanja dijanoetičke o d n o s n o r a z u m s k e i n o e t i č k e o d n o s n o u m s k e spoznaje? I da li to razlikovanje. suprotnosti. sličnosti ili srodnosti sa cjeli­ n o m svega i sa svakim d r u g i m p o j e d i n a č n i m . No takva formalizacija roda. na tragu H e g e l o v u . strogo i o d l u č n o odi­ jeliti od ideje filozofije kao sustava.^drugost. stavljajući ga u o d n o s istovjetnosti.Dijalektika i pitanje „sustava" Najvišu.sustava_".za P l a t o n a onaj pogled.jia^i ih_se uojoće_moglo_j^az^brati kao upravo te i takye.s o b z i r o m na cjelinu djela . naziva Platon dijalek­ tikom i vidi je ujedno kao najvišu i j e d i n u istinsku znanost. tako _reći p r i m i t i v n o g ^ po č e t n o g o b l i k a pravog filojzpfijskog .

ideje stoje u j e d n o m teško d o k u č i v o m ali svakako b i t n o m unu­ trašnjem o d n o s u spram j e d n e izuzetne ideje. prevodeći zapravo K a n t o v o „ m u n d u s " . što se ipak ni na koji način ne smije naprosto nazvati „ s v i j e t o m " . pobliži od­ n o s te jedinstvene ideje d o b r a spram svih ostalih. iz preobilja svoje d o b r o t e povezujući oblast o n o g osjetilnog s vječnim u z o r o m ideja. . biti o d r e đ e n kao neki „ s p l e t " i „zajednica". od s a m o g je početka. Ovaj teško dokučivi ali ujedno očito tako p r e s u d n i m e ­ đ u p r o s t o r dviju oblasti. U Sofistu će m e đ u t i m sam nji­ h o v bitak. u Politeii: . o v o „ i z m e đ u " ( τ ό μ ε τ α ξ ύ ) .ma kako inače n u ž n i m i neizbježnim . K o n a č n o .s nep r e v i d i v o m e m f a z o m uvodi sad treći. razvijajući i preoblikujući iz dijaloga u dijalog cjelinu njegova temeljnog nazora. N a g l a š e n o je to sam stavio pažljivome čitatelju do znanja u k a s n o m dijalogu Timej. u č e m u se zbi­ va kako u č e š ć e i oponašanje tako prisustvovanje i zajedništvovanje. a u Politeii istu ulogu. to je sva skrajnja upitnost prihvaćanja ideja kao nekakvih apsolutnih i za sebe postojećih. to je o p e t u Timeju . stojećim idejama. ο t o m e Platon ne daje jasnije određenje. o n u tako­ zvanu „ P l a t o n o v u materiju". već je u Sofistu Platon korjenitoj kritici p o d v r g a o „prijatelje ideja". samog bića. N a u k ο dvije odvojene i m e đ u - s o b n o nespojive oblasti. Nauk ο „dva svijeta" K r o z cjelokupno važeće djelo P l a t o n o v o . Štoviše. Kakav je. p u t e m „prisustvovanja". kao što su i o n e same. J e d n a k o je tako. ne­ kakvih postvarenih. s druge strane. o n e koju Platon spo­ minje s a m o na j e d n o m .hipotezama.spram ideje dobra. a ne Platona.odnošenje spram drugih i ostalih uvjet je samog njihova bitka. kako se inače olako čini. Moć. No o n o što je ipak izvjesno. te je upravo na taj način pravi i jedini „ u z r o k " kako ideja u cjelini tako i svega što u o p ć e jest i biva. gibanje. kao što se i prije toga već.sam b o ž a n s k i obrt­ nik.Tri su bitne činjenice koje nas tjeraju na skrajnji oprez pri m o g u ć e m b r z o m o d g o v o r u na postavljena pitanja. tako što nju i sve u njoj čini najviše što je to m o g u ć n o njima nalik. gdje . Štoviše P l a t o n sam naziva svako od toga zasebnim „ m j e s t o m " i „ o b l a š ć u " ( τ ό π ο ς ) . v e ć u Fedonu. spajajuće i povezujuće dviju inače razdvojenih oblasti. Čak su i one dakle na neki način relativne. D o n e k l e je s p r a v o m ta ideja češće u interpretacijama bila nazivana „ i d e j o m ideja": doista se čini da upravo ona. i m a zacijelo sama ideja do­ bra. kao „ b e s p r e t p o s t a v n o p o č e l o " . shvaćene u svojoj u p u ć e n o s t i k o n o m e osjetilnom. pripada zajedno s n a u k o m ο idejama k r o z c j e l o k u p n u p o ­ vijest filozofije u samu n a v o d n u j e z g r u uobičajeno s h v a ć a n o g platonizma. ali zato svakako središnjem mjestu svog djela. n a i m e o n o svesjedinjujuće i svespajajuće naprosto. k o n a č n o i n e p r e m o s t i v o . s j e d n e . k a k o se to najčešće smatra. oblast o n o g osjetilnog p u t e m „ o p o n a š a n j a " i „sudjelovanja" stavljena u svojevrstan o d n o s s p r a m ideja. koje bi b e z nje ostale ipak na k o n c u tek p u k i m .n a k o n što j e . ideje su od s a m o g p o č e t k a u P l a t o n a figurirale b i t n o u m n o ­ žini i j e d n a s d r u g o m u zajednici. D r u g i m riječima. g o t o v o ponavljajući d o s l o v n o iste riječi. p o s t u p n o je sve više dospijevalo u s a m o središte svih Plato­ n o v i h filozofijskih napora. u Parmenidu. m e đ u t i m . ni ideje nisu naprosto ne­ ka bića po sebi: . dakle nastajućeg i nestajućeg. No odlučujuće je uvidjeti da ta toliko isticana i naglašavana „ o d v o j e n o s t " nije nikada u P l a t o n a izlagana k a o o n o posljednje. provlači se kao nezaobilazna konstanta j e d n o oštro i n a o k o n e p r e m o s t i v o razdvajanje o n o g bivajućeg. od Fedona pa sve do Timeja. senzibilnoj i n o u m e nalnoj. m o ć i i „ f u n k c i j e " . Nisu dakle „dvije oblasti" o n o posljednje i najdublje u Platona. nepokretnih i neutemeljivih bića. posredujući „ r o d " . onaj iz Fedona i Politeie prije svih ostalih spisa. j o š produbljenije. s nji­ h o v i m glavnim n a u k o m ο posve nepokrenutim. Prvo. toj „ishodišnoj točki d i n a m i č k o g a shvaća­ nja" (E. stoji u temelju svih ideja kao takvih. te o n o g jestvujućeg. H o f f m a n n ) dospio je Platon do t o g a da k o n a č n o ipak iz- 98 99 . v e ć njihova veza. Dru­ go. osjetilnoj i mislivoj. bio distancirao od shva­ ćanja ideja kao „ o n o s t r a n i h " i od „ n a š e g a svijeta" odvojenih.u naj­ manju ruku glede uloge. na svakako središnjem i s p r a v o m č u v e n o m mjestu 247e. upravo o n o što j e ideja d o b r a t a m o . v e ć i u s a m o m razmjerno r a n o m Symposionu sva težina razmatranja pala na eros kao o n o posredujuće. Treće. odvojenih. m e đ u t i m . iznova predstavio svoj klasični n a u k ο dvije oblasti. spoj i uzajamni o d n o s . život Najkasnije u dijalogu Sofist. o n o po č e m u o n e u o p ć e jesu. hipostaziranih pojmova.

Duša Zacijelo nijedan pojedinačni f d o z o f e m P l a t o n o v nije tijekom tisuć ljetnih rasprava njegove filozofije bio toliko i tako intenziv no diskutiran kao n a u k ο besmrtnosti duše. S druglTsteane. j e s u u p r a v o t i m e ujedno i p o k r e n u t e . p r e m d a p o k r e n u t e u procesu i zbivanju spo­ znaje. Ideje same sad su shvaćene kao žive. k a o u n o v o m e vijeku i j o š danas. nisu o n e . I o n e same.n a đ e ono jedinstveno i zajedničko kako o n o m e osjetilnom t a k o sa­ m o j mislenoj oblasti. O b a si ta n a u k a i danas j o š nedovoljno p r o t u m a č e n a .u značenju dakle koje je za čitav j e d a n svijet udaljeno od kasnije Aristotelove verzije u smislu p u k e pasivne m o g u ć n o s t i . k a k o će biti i m e n o v a n e u Filebu. to jest djelo­ m i č n o g i n e k o v r e m e n o g ustrajavanja u bitku.u njegovu mitu nalazi s a m o „ p u k o t i n u u znan stvenoj spoznaji" i „više z n a k slabosti n e g o s n a g e " (Zeller). proglašene p u k i m p o m i s l i m a Božjeg u m a . N e k o o s o b i t o kretanje sad je i z n a đ e n o i u samoj inteligibilnoj oblasti. Zellera. Jedini pokušaj da se nešto b i t n o ο naravi duše. ta n e ć e m o ć i ništa ozbiljno započeti s t e m o m duše u Platona. po najprije n u ž n o s t njene besmrtnosti.usprkos svojoj pokrenutosti. „ m o ž n o s t " .ipak j o š uvijek jestva. te dakle i izvorište s a m o g a života naziva on d u š o m . t i m e što u o p ć e bivaju spoznav a n e i mišljene. v e ć su same žive. raste. „ d o k a ž e " p u t e m svojevrsno. kretanje i duša . Cjelokupni P l a t o n o v n a z o r ο duši kulminira s j e d n e strane ι kasnim izvodima ο biti duše kao počelu gibanja iz sebe sama. pripremljen d o d u š e donekle v e ć u r a n o m neoplato nizmu. ili štoviše čak „ m o n a d e " . T k o .time v e ć i „subjektiv i r a n e " . u Fedonu. p o k r e t n e i u z a j a m n o spletene p o m o ć u vlastite sile sjedinjavanja i razdvajanja^Ideje dakle nisu ni na koji način tek „hipostazirani p o j m o v i " formalne logike. i k o z m i č k o g življenja duše. ο životi duša n a k o n smrti i prije p o n o v n o g izbora života. No ista je ta m o ć gibanja p r e p o z n a t a sad i u onoj drugoj. kai što to u o s t a l o m nije m o g a o v e ć ni Aristotel. susre­ će se. n a v o d n o odvojenoj i ne­ p o m i č n o j oblasti ideja. da nave d e m o samo nekolicinu najznačajnijih i najutjecajnijih dosadašnji! t u m a č a P l a t o n a . k o n a č n o je razriješen: svako učestvovanje. o n e su . ο neutemeljivo i nerazloživoj slobodi tog izabiranja. Naravski da je pritom m e t o d i č k i bilo zaboravlja no to da ne s a m o Platon v e ć i svaki G r k njegova d o b a uopć« nije i m a o izgrađen pojam neke individualne o s o b n o s t i u našen smislu riječi. M o ć kao snaga gibanja jest za P l a t o n a život. ideje su n a p r o s t o ono što biva mišljeno. Izvorište te m o ć i . \ Fedru te osobito u Zakonima. kako je to lijepo j e d n o n izrekao K. P r i t o m je pitanje dakako v o đ e n o i upravljano isključivo interesima eventualnoj usuglašavanja s k r š ć a n s k o m d o g m a t i k o m . M i t s k i m n a č i n o m p r o g o v a r a Platon ο „ o n o s t r a n o s t i " . povijest i pripovijest v a n v r e m e n o g zbivanj. svako zajedništvovanje p o č i v a j e d i n o na moći uzajamnog činjenja i trpljenja. ο sustavljanju duše svijeta. o p a d a i nestaje v o đ e n o m o ć i gibanja. j o š manje p o m i s l i m a čovje­ čje duše. kao u kas­ nijem kristijaniziranom p l a t o n i z m u . u Timeju.n a k o n Sofista ostaju o n o središnje c j e l o k u p n o g daljnjeg P l a t o n o v a filozofiranja. onaj ο pravoj naravi „ u č e s t v o v a n j a " (μέθεξις) osjet i l n o g na mislivom. pretativno p r o d u k t i v n o prisvojena. M o ć . i u p r a v o će takva m o ć sad biti p r e p o z n a t a k a o pra­ va i najunutarnjija narav sveg bitka. a s druge u mitski i z l o ž e n o m nau ku ο konstituciji. nije niti t a m o p r o v e d e n s pre tenzijom k o n a č n e istinitosti i nije se u punoj mjeri p o k a z a o zado voljavajućim. djelatne sile. pojam koji je postao m o g u ć i m u stvari tek pojavon kršćanstva.takva je n a i m e m o g u ć n o s t i z l o ž e n a te ujedno odbijena v e ć u p r v o m e dijelu Parmenida . tj. O n o bivajuće postaje.p o p u t Hegela. O n o njihovo zajedničko i z r a ž e n o je u riječi όνναμις: „ m o ć " . . razjašnjena i inter 100 . Reinhardt. M i t je u Platona ponajprije. bivstva ( ο υ σ ί α ) . Stara zagonetka i najteži Pla­ t o n o v p r o b l e m . U o d n o s u na čovje­ k o v u m o ć mišljenja i spoznaje. Sve b i t n o što je Platon kazao ο duši k a z a n o je j e d i n o i isklju čivo mitom. Natorpa.j e d n o m riječju: život . te kao takve žive. „ s p o s o b n o s t " .postavljano uvijek iz n o v a ο t o m e da li je u t o m nauku riječ bila baš ο individualno o s o b n o j duši. ο prisjećanju na o n o prij« o v o g a života viđeno kao ο pravoj naravi svake a o s o b i t o filozo fijske spoznaje. dijalektičkog izvođenja. zajedništvovanju s d r u g i m a i u p u ć e n o s t i k d r u g o m . k a k o ih je htjelo shvaćati m n o š t v o interpreta.

Kozmički određena politika i ideja pravednosti B e s m i s l e n o je P l a t o n o v u filozofiju dijeliti u teorijsku i praktičku. v e ć je o n o unutrašnje ustrojstvo . kao beskraj v r e m e n a u bivanju. j e d n a k o kao i tražiti u njega nekakvu „ e t i k u " . v e ć je u sebi b i t n o trostruka: . uprav­ ljaču svijeta iz Fileba. P r v o i treće stoje u z a j a m n o u p r a i s k o n s k o m nesuglasju. usmje­ ren i m o t i v i r a n politički. pa i n a o k o najbeznačajniji „teorijski" stav njegova filozofiranja v o đ e n . jednostavnosti. urešena. k a k o kažu. Bit unutrašnjeg ustroja k a k o k o z m o s a tako polisa očituje se ponajprije u naravi duše. udešena. T e m e l j n o m s o f i s t i č k o m stavu „ č o v j e k je mjera svega" suprotstavit će stari P l a t o n u s v o m zadnjem djelu odrješitu tvrdnju: „ b o g je ponajviše mjera svega. što je kao osobita i i z u z e t n o značaj­ na t e m a u o č e n o od strane interpreta t e k razmjerno nedavno. no koja je sa svoje strane ništa manje j e d n o produbljenje i preinaka prastare helenske vjere u božanskost zvijezda.što je inače j e d n a od najspornijih t e m a cjelokupne njegove filozofije -. ukoliko t a m o izneseni stavovi očituju ba­ r e m dijelom i njegove vlastite. trajale su stoljećima bez sustajanja. tako č u v e n o g dualizma tih dvaju b o g o v a . osobito u Fedru i Za­ konima te u Epinomis. izazvao mitski bog-obrtnik iz Timeja. Zeu­ sa. i to t a k o da 102 103 . u mjeru i p o r e d a k d o v e d e n a zajednica svih bića.nastavljajući na p r e t h o d n e n a p o r e ranih grčkih „prosvjetitelja" za svojevrsnim pročišćenjem p r e d o d ž b e ili pojma b o g a u smjeru njegove j e d n o t e . Kozmos nije n a p r o s t o „svijet". S druge strane ostaje on očigledno i usprkos t o m e v e z a n zasadama rane grčke religioznosti. tad m o ž e pasti n e k o p o s v e n o v o i dublje pojašnjujuće svjetlo na s v e u k u p n o s t njegovih političkih stavova. Za u z v r a t je. ili p a k u zvjezdanu egzistenciju čistih i očišćenih duša.nešto p o p u t b i t n o i i z v o r n o shvaćena „ u s t a v a " . J e d n a k o je tako svojim naučavanjem. D r u g o je pitanje bilo m o ž e li se u njemu p r e p o z n a t i mitski zastrta personifikacija ideje dobra. međutim. U posljednjem svojemu djelu Zakonima pridaje on štoviše A p o l o n u i D i o n i z u ulogu tako i z u z e t n u da se s izvjesnim p r a v o m tu m o ž e iznaći preludij o n o g danas. I o p ć e n i t o ne biva b o g u Platona nikada o z n a č a v a n naprosto u z r o k o m svega što jest. t o l i k o raspravljanih i b r z o p l e t o kritiziranih. Sva osobitost b o g a iz Timeja očitovana je ponajbolje u t o m e da je d o s e g njegove tvoračke m o ć i t a m o izričito ograničen Nuž­ dom. n a k o n Nietzschea. ili bilo koju od potonjih „ d i s c i p l i n a " filozofije. Atenu. štujući neprikriveno M u z e . v e ć sređena. m e đ u t i m . Rasprave ο t o m e u kojoj se mjeri on dade razumjeti kao svojevrsna mitska prednajava kršćanskog Boga-stvoritelja. te u k o j e m bi on o d n o s u i m a o stajati p r e m a kraljevskome u m u . čovjek". u dijalogu Fedon. u r o đ e n e s v e m u tjelesnom i tjelolikom) u njihovu n a i z m j e n i č n o m v o đ e n j u i upravljanju svijetom i svime u njemu. d o b r o t e i istinskosti . Polis nije n a p r o ­ sto „ d r ž a v a " . politika u p o t ­ punosti izuzeta iz u o b i č a j e n o g ljudski s u ž e n o g v i d o k r u g a te iskušena iz zakonitosti cjeline svega što jest. A p o l o n a . O n a za P l a t o n a nije n e k a j e d n o s t a v n a „supstancija" ( p o č e t n e n a z n a k e u t o m smjeru. D u b o k o s m i s l e n i mit iz dijaloga Državnik očituje zbivanje povi­ jesti k a o svojevrsnu b o r b u i izmjenično periodičko nadjačavanje o d n o s n o podlijeganje b o g a i N u ž d e (sad u liku P o ž u d e . „ f i z i k u " . već uvijek samo u z r o k o m o n o g a valjanog. o n o d r u g o pak drži ih zajedno i povezuje. Najviše je diskusije. kakvu nalazimo kasnije ponajprije u stoika. Povijest. a ne neki. j e d n a k o tako m e đ u s o b n o kao i u o d n o s u s p r a m cjeline svega ostalog. Svaki je.Bog i povijest P l a t o n o v a „teologija" i z u z e t n o je složena i teško u okvire j e d n o g k o h e r e n t n o g stava svodiva tema. u b r z o su bile napuštene). S j e d n e je strane p o s v e nepo­ b i t n o da on . u P l a t o n a je naravski o p e t izložena mitski. n a i m e k o z m o s a . o n o g strastveno-srčanog ( θ υ μ ό ς ) t e n a k o n ­ cu o n o g p o ž u d n o g .sastoji s e o d o n o g r a z u m n o g . duše i polisa. d o b r o g i lijepog. Pravi smisao svakog od njegovih temeljnih „ p o l i t i č k i h " sta­ v o v a m o ž e s e dokučiti s a m o n a p o d l o z i p r e t h o d n o g uvažavanja o s n o v n o g trojnog paralelizma ustrojstva svega što jest na n a č i n bivanja. dospio u blizinu svojevrsne „ k o z ­ m i č k e religije".u Politeii o d l u č n o raskida s i z v o r n i m g r č k i m p o g a n s k i m pol i t e i z m o m i polaže temelje m o n o t e i z m u kasnije teološke misli. a toliko rijetko temeljito p r o m i š ­ ljanih. Proslijede li se svi da­ lekosežni usljedci o v e m i t s k e „filozofije povijesti" i u z m e li se ozbiljno kasno P l a t o n o v o naučavanje ο zloj duši svijeta iz Zako­ na .kojim zajednica ljudi biva s k l a d n o sklopljena. „ l o g i k u " .

oštro luči o b i č n u aritmetičku jed n a k o s t od o n e dublje. a o s o b i t o i najsvojstvenije p a k nje­ na vlastita strast i srce. b o ž a n s k i udijeljeri i ujedno s a m o i z a b r a n e naravi. ili . najobuhvatniju i najmnogolikiju. O n e bi .u očito namjernoj ad absurdum vođenoj igri riječima formulira stari Platon u Zakonima. niječuc neukidivu i neuklonjivu naravnu bitnu različnost ljudi.sofistika. Prva. S t r a s t v e n o m dijelu d u š e odgovaraju p a k oni koji u polisu žive ne za sebe n e g o za cjelinu. O d r e d b a pravednosti. o b r t n i k a te t r g o v a c a tje­ l e s n i m i „ d u h o v n i m " d o b r i m a . provoditi. sa s v i m njihovim daljnjim p o d m o m e n t i m a . svaku stranicu P l a t o n o v a djela. k a o i n a k o n njega Aristotel. o s n o v n e i najveće vrline. Bitno je m e đ u t i m ovdje ipak naglasiti kako iz ovakva shvs ćanja pravednosti proizlazi po nužnosti i d v o s t r u k o određenje n j o m najtješnje p o v e z a n e političke vrline. dakle radnika svih vrsta. polisa i k o z m o s a o č u v a u p r a v o t a k v o m . Svaki univerzalni i totalni zahtjev potire n u ž n o is k o n s k u i neukidivu različnost triju o s n o v n i h m o m e n a t a ustroj stva svega živog. O n i .k a k o on zove svog najvećeg. o s i m m o ž d a u t e š k o d o k u č i v i m nagovještajima ο zloj duši. k a k o u imanju tako u srodnicima. pridjeljuje s v a k o m e isto. Ta kav bi neki zahjev P l a t o n m o r a o prepoznati kao „bavljenje sva k o g a s v a č i m " ili „miješanje svega sa svime". pc stupajući apstraktno numerički. geometrijske. individualno s o p s t v o ih ne upravlja. Prva jednakost. pravije i istinskije. o d g o v a r a t će o p ć e n i t o d u š a svijeta u cjelini. Sve daljnje t e š k o ć e v e z a n e uz n a p o r razumijevanja svi] d o s e g a t o g a što se ovdje naziva naprosto „ s v o j i m " valja ovdj ostaviti po strani. p o s e b n e i vazda n e k o m e o d r e đ e n o m svojstvene vrlin tek postaju takvima. te stoga i ne trebaju i ne smiju imati o n o č i m e se to s o p s t v o hrani i snaži. činit će se m n o g o m e na prvi p o g l e d skrajnj a p s t r a k t n o m . Sve je sad na t o m e da se trostrukost ovih trokratnih ustroja duše. n a o n o srednje i posredujuće. u P l a t o n a isključivo mitst izložen. U P l a t o n a n e m a i ne mož< biti riječi ni ο k a k v o m u n i v e r z a l n o m m o r a l u i ni ο kakvoj općeniti važećoj etici. koji su dakle pripravni izložiti se boli t a m o gdje t r e b a i uskratiti sebi u ž i t a k t a m o gdje se to m o r a . O n a glasi: činiti. p r e m a uvidu P l a t o n o v u . Jer m o ž e lako biti da manje-više sve o n o što stoljetnom p r e d a j o m p o z n a j e m o kao „filo­ zofiju". čuvarima-stražarima.m o ž e ili slušajući r a z b o r držati p o ž u d u u p o d l o ž n o s t i ili p a k s a m o pasti p o d vlast p o ž u d e te i r a z u m učiniti t e k njenim slugom. nije i n e ć e biti dru­ go do lažna i t o b o ž n j a filozofija. T k o želi znati što je zapravo mišljeno p o d o v i m v a z d a n a g l a š a v a n i m „istinski". strpljivo pro­ mišljajući.recimo ovdje s a m o to . za P l a t o n a j e d a od o s n o v n i h u z r o k a lošeg ustrojstva političkih zajednica. od­ govaraju o n o m e što čini p o ž u d n u o s n o v u duše. naime j e d n a k o s t i . To znači: svaki od triju dijelova m o r a biti u p r a v o to što jest i m o r a se s p r a m ostalih dvaju o d n o s i t i u skladu s t i m e što o n i jesu. t a k o reći j e d i n o g p r a v o g i ozbiljnog filozofijskog i ž i v o t n o g pro­ tivnika . R a z u m s k i d i o duše otjelotvoruju u polisu istinski čuvari cje­ line. k a k o b i s m o danas rekli „ r a c i o n a l i z a t o r o m " . s a g l e d a n o u vidu i obzorju P l a t o n o v u . U cjelini k o z m o s a r a z u m u i filozofu o d g o v a r a b o ž a n s k i demijurg. drže( se temeljnog stava da su u osnovi svi jednaki. na utaživanje žudnji i s v a k o v r s n o uklanjanje b o l i opstanka. 104 10 . po kojoj tel sve ostale. ka ko je to k a z a n o u p o z n o m e Filebu. te time s v a k o m e od nji daje o n o primjereno glede njihove izvorne. p o ž u d i i o n o j masi iz p o t r e b e i za p o t r e b u živućih ljudi od­ g o v a r a predsvjetska N u ž d a . n a i m e vlasništvo. Nji­ h o v j e život p o s v e ć e n o n o m z a j e d n i č k o m i o p ć e m . O n o m e p o s r e d n o m . čineći tek t a k o i t e k t i m e „ p r a v u mješavinu". Pod logu takva određenja čini stav i uvjerenje da s v a k o m e već po na ravi pripada j e d n o o d r e đ e n o mjesto i j e d a n samo njegov bitni djc l o k r u g bavljenja u n u t a r sređene zajednice. vodi η k o n c u k t o m e da jednaki dobivaju nejednako a nejednaki jednak( kako to . P o n o v o v i d i m o dakle k a k o sva t e ž i n a filozofijskog razlaganja p a d a n a o n o i z m e đ u . Pla ton. o d n o s n o s t r a s t v e n o m i s r č a n o m dijelu duše. pridjeljuje o n o m e po naravi vrednijemu i uzvišenijem više a o n o m e manje k r e p o s n o m e manje. ο č e m u posljednjem n a m P l a t o n z a č u d o nije i z r i j e k o m ostavio g o t o v o niti manjih naznaka. prav j e d n a k o s t . kao o s n o v u svakog z d r a v o g življenja. obavljati ono svoje. d o k druga. U n u t a r ustrojene zajednice ljudi najveći je broj o n i h koji žive usmjereni ponajprije ili p a k isključivo na zadovoljavanje najmnogostrukijih p o t r e b a . m o r a t će proći.moral dalje voditi k razumijevanju toga što je Platon b i o iskusio i d riječi d o v e o kao „ b o ž a n s k i usud i k o b " (θεία μ ο ί ρ α ) te tematj zirati slobodni i z b o r vlastita života. istinski filozofi. s t o j e držao najvećon p r o t i v n o š ć u zdravo ustrojene zajednice.

bivanje i m n o š t v e n o s t pokazali k a o svojstveni i s a m i m idejama. kao zbiljski postanak u v r e m e n u . znanosti i znanja i m a s a m o i j e d i n o ο o n o m e što doista jest. pa onda opet „ m j e s t o m " i „ p r o s t o r o m " ( χ ώ ρ α ) . Riječ ΰλη. R e č e n o je već. „razlaganje" . p r e m a m i t s k o m n a u k u iz Timeja i s a m o vrijeme kao „ p o k r e n u t a slika vječnosti" započinje i nastaje zajedno s k o z m o s o m samim. a ne. kako je to u sklopu s v o g filozofiranja na vidjelo b i o iznio Aristotel. uz ino. „ g r a đ e " . „ g o v o r " . ili p a k kao p u k a apstraktna p r o t e ž n o s t . Čini se. K a k o onda u o p ć e shvatiti taj i takav p r e d v r e m e n s k i slijed nastajanja? J e d n a k o veliku.Izgradnja „svijeta" i problem „materije" U o b z o r u P l a t o n o v a filozofiranja n e m a i ne m o ž e biti mjesta za „ f i z i k u " kao znanost. ili je ipak riječ isključivo ο izvjesnoj alegorijskoj transpoziciji logičkih konstitutivnih m o m e n a t a cjeline svijeta u mitsku p r i s p o d o b u vre­ m e n s k o g a slijeda. No da li je i s a m prostor tek golo prazno protegnuće. to cjelokupno polje bivanja ostaje znanosti načelno uskraćeno. posjeduje. kao ranije. Stoljećima su trajale beskrajne diskusije o k o toga smije li se i m o r a li se mitski prikaz nastanka svijeta.uvjetno ukinuvši n a č e l n o i n e p r e m o s t i v o razlikovanje o n o g osjetilnog o d o n o g idejno-mislivog . ako ne i v e ć u teškoću čine i danas j o š j e d n a k o nesigurni i m e đ u s o b n o nesuglasni pokušaji da se dade n e k o po­ uzdanije tumačenje o n o g a što Platon u t o m k a s n o m k o z m o g o n i j s k o m dijalogu naglašeno uvodi u razmatranje kao osobitu i tek od njega zapravo i z n a đ e n u novost. tad se to m o ž e zbiti j e d i n o p u t e m n e k o g „vjerojatnog logosa". očito svjesno i namjerno.u kasnijoj latinskoj tradiciji materia . P l a t o n o v „ k a o s " i „ m a t e r i j a " iz Timeja j o š su uvijek. Kasni nauk ο prvim počelima Izgleda da je Platon u svojim starijim g o d i n a m a sve intenzivni­ je i sve ustrajnije radio na t o m e da po m o g u ć n o s t i u k l o n i svaki preostali trag svojevrsnog j a z a i z m e đ u ideja i o n o g a osjetilnog. S a m P l a t o n pri često i z n o v a p o d u z i m a n i m pokušajima bližega opisa t o g „ t e š k o g i m r a č n o g r o d a " rabi. Budući da spoznaje.p r v o m svojom z a d a ć o m nalazi izložiti sam iskon i postanak cjeline o n o g a što nazivamo k o z m o s o m . O p ć e n i t o je težnja k približenju o n o m osjetilno-konkretnom i povijesno bivajućem p o s t a l a sve očiglednijom karakteristikom njegove kasne misli. kako je izložen u Ti­ meju. t e k o n o ­ me p o j a v n o m i osjetilnom. kako ga hoće tumačiti novo­ vjekovna p r i r o d n a filozofija. O v o d r u g o ra­ zumijevanje htjelo je p o t v r d u naći u t o m e da i sam P l a t o n tu „ m a ­ teriju" naziva i z m e đ u ostalog i „ p r o s t o r o m " . v e ć i ponajprije s a m a tu i m e n o v a n a i n a z i v a n a stvar. T a k a v pak vjerojatni i istini uvijek t e k samo do neke mjere m o ž d a naučan „ z b o r " . k a k o se po s v e m u čini. ili štoviše tek su danas i z a z o v ne s a m o povijesti filozofije n e g o i s a m o g filozofiranja. koja kasnije u Aristotela postaje t e h n i č k i m ter­ m i n o m za o n o „iz č e g a " biva bivanje i postanak svega . drugi put pak „ p o d l o g o m " . p r e m a n a z o r u filozofijski i z b o r e n o m u Descartesa. Za­ što je to v a ž n o znati i naglašavati? Zato j e r nije druga i različi- ta s a m o riječ. dakle ure­ đ e n i m s k l o p o m „svijeta". nazivajući to j e d n o m „ p r i m a l j o m " . pa o n d a i o p ć a metafizika? Ne m o ž e li n a m u p r a v o P l a t o n o v prikaz te z a g o n e t n e „ m a t e r i j e " kao na­ v o d n o g „ p r o s t o r a " p o m o ć i d a s e j e d n o m p r i b l i ž i m o njegovu poi­ manju o s l o b o đ e n o m o d n o v o v j e k o v n e redukcije n a p u k u ekstenziju? U s v a k o m slučaju. da o s n o v u njegova k a s n o g filozofiranja valja sagledati u nastojanju da .što sve. općenitije. kako sam P l a t o n naziva bit svoje m e t o d e izlaganja u Timeju. G o t o v o u čitavoj povijesti inter­ pretacije P l a t o n a bila je ta „ m a t e r i j a " razumijevana ili po u z o r u na b i t n o pasivnu m o g u ć n o s t . H o ć e li se ipak o n o osjetimo bivajuće podvrći filozofijskom ispitivanju i h o ć e li se ο njemu us­ postaviti kakav-takav sklop vjerojatnih postavki i stavova. uvijek n o v a i drukčija imena. D a k a k o da je p r i t o m osobitu teškoću predstav­ ljala teško mimoilaziva činjenica da. o n o g a što je kasnije u predaji filozofije n a k o n Aristotela ostalo p o z n a t o p o d i m e n o m „materije". Na t o m su mu se p u t u kako ideje same t a k o i osjetilno nastaj u ć e i nestajuće pojave sad obje pokazale k a o bivajuće i postajuće 106 107 . k a k o s m o v e ć naznačili. kakav j e b a r e m p o m o g u ć n o s t i ostao o t v o r e n pri p r v o m o d l u č n o m nabacaju klasičnog n a u k a ο idejama. u smislu lišenosti oblika i u j e d n o u r o đ e n e žudnje za njim.i m a u Platona j o š uvijek isključivo s v a k o d n e v n o i o b i č n o značenje „drvlja" i. m o ž e značiti grčka temeljna riječ λ ό γ ο ς . O n o što P l a t o n o v u „ m a t e r i j u " čini b i t n o i n a č e l n o r a z l i č i t o m od Aristotelove jest o d r e đ e n a unutrašnja sila i č i m b e n o s t koju.potraži o n o što j e t o m o b o j e m zajedničko i istovjetno. pri t i m su mu se pokušajima kretanje. shvatiti doslovno.

te u t o l i k o n e k o t a k o reći inteligibilno bivanje . i to arhitekton­ ski uređen. kao p r v o g p o č e l a na­ p r o s t o . O v i m d v a m a p r v o t n i m p o č e l i m a svega pridružit će P l a t o n u Filebu j o š i p o č e l o njihova u z a j a m n o g spajanja i miješanja. o d n o s n o „ p r o s t o r " ili „primalja sveg bi­ vanja". od kojih je prva č u v e n a P l a t o n o v a „nedjeljiva veličina". d a j e tako o v o m z g o d o m uvjetno n a z o v e m o .shvatit će P l a t o n k a o k o n s t i t u i r a n o od dvaju praizvornih. re­ c i m o vatra sama. Intenzivna diskusija kako ο s a m o m o s n o v n o m n a c r t u tako i ο p o j e d i n a č n i m pitanjima i p r o b l e m i m a svih ovih pokušaja n o v o g „sistematizirania P l a t o n a " nije j o š ni izdaleka p r i v e d e n a n e k o m zadovoljavajućem suglasju znalaca. o n o p o j e d i n a č n o k o n k r e t n o . U tim se pokušajima. dakle m e đ u s o b n o istovrsni i zamjenljivi. d o k je predaja ο t o m e da je granicu. vidljiva i osjetilna vatra. o d n o s n o ideje kao brojevi.m a d a u oblasti ideja po sebi n a č e l n o različito od o b i č n o g a bivanja u smislu nastajanja i nesta­ janja osjetilnih bića. manje vjerodostojna. pri č e m u brojevi nisu shvaćeni kao puki arit­ metički. genetički.u j e d n o m s v e o b u h v a t n o m . d r u g o p a k o n i m neodređenim. n a i m e eventual­ n o p o č e l o o d n o s n o u z r o k m o g u ć e g razdvajanja i razlučenja tih dvaju p r v o t n i h počela. (4) Sustav valja razumjeti kao dinamički. (12) U d n u s v e u k u p n o g tako stupnjevanog sustava svega m o g u ć e g i zbilj­ s k o g leži p a k „materija". s drugim. (3) V r h hijerarhijski ustrojena p i r a m i d a l n o g sustava čini J e d n o . (2) Cjelinu svega misli P l a t o n kao j e d a n u sebi zaokruženi sustav. Svojevrsni „vertikal­ n i " d u a l i z a m t a k o z v a n o g nauka ο dva svijeta biva t i m e na neki n a č i n u k i n u t u izvjesnom „ h o r i z o n t a l n o m " dualizmu samih po­ čela. P r v o nače­ lo zvat će j o š i o n i m određujućim. m e đ u ­ s o b n o suprotstavljenih načela: mjere i onog bezmjernog. navest će s a m o hipotetički kao m o g u ć n o s t . č e g a narav jest u t o m e da n e p r e s t a n o d o p u š t a m o g u ć n o s t o n o g manje i više. 108 109 . S e k s t a E m p i r i k a i m n o š t v a drugih. G a i s e r a s a b r a n a u zbirku t a k o z v a n i h Testimonia platonica te v i š e k r a t n o i m n o g o s t r u k o d o s a d interpretirana. pa trokut. koja su j e d n a k o djelatna u svakome od stupnjeva derivacijskoga slijeda. u m e đ u v r e m e n u z a s l u g o m K. Sva su takva svjedočanstva s a m o g Aristotela. n e o d r e đ e n i m dvojstvom. s v e m u z a j e d n i č k o m i nikad sustajućem p r o c e s u „bivanja u j e s t v o " . te (9) prosti aritmetički brojevi. čini se. (5) Izvođe­ nje se zbiva uzajamnim djelovanjem Jednog. čovjek sam itd. te da dakle nikad nije u p r a v o to n e k o o d r e đ e n o n e š t o . te p o ­ t o m n a k o n c u i s a m o o n o smiješano. kao nji­ h o v i h pojava. m e đ u t i m . j o š j e uvijek z a d a ć o m p o m n o g i t e m e l j i t o g promišljanja i pokušaja iz temelja n o v e i o b u h v a t n e ra­ d i k a l n e interpretacije. S a m o to o b i m oblastima j e d n a k o svoj­ s t v e n o i zajedničko bivanje p a k . (11) kvalitativne pojave. kojih i m a samo od j e d a n do deset. pa z a t i m i Teofrasta. O s n o v n e su postavke do sada koliko-toliko usuglašene rekon­ strukcije t o g „ n e n a p i s a n o g n a u k a " : (1) Kasni Platon poistovjećuje ideje s brojevima. U v i d o k r u g u o v a k o skiciranog „derivativnog sustava" poka­ zuje se o n d a o n a č u v e n a i za povijest tumačenja P l a t o n a tako pre­ sudna „ o d v o j e n o s t " ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideja od osjetilnih stvari. kao što se i mi ovdje n e ć e m o u nju niti j e d n i m s l o v o m upustiti. tetraedar itd. kao npr. (6) P r v o što nastaje tim međudjelovanjem jesu idealni brojevi. (10) matematički likovi i tijela. tek j e d n i m od m n o g i h razmaka i prijelaza koji p o ­ stoje m e đ u stupnjevima derivacija u cjelini. ili . o d n o s n o o n i m b e z g r a n i č n i m . Pre­ ma n a k n a d n i m izvješćima izgleda da je u svojim u s m e n i m izla­ ganjima o v o d r u g o n a č e l o n a z i v a o j o š i neodređenim dvojstvom. P e t o . a slijede je idealna crta. mada uvijek u različitom intenzitetu i u različitom u z a j a m n o m omjeru. te stoji u središtu najozbiljnijih i najinte­ resantnijih m e đ u današnjim p r i l o z i m a istraživanju Platona. ο kojoj se m e đ u t i m o d r e đ e n o ne izjašnjava. (7) Sljedeći stupanj derivacije j e s u t a k o z v a n e idealne p r o s t o r n e veličine. njemu suprotstavljenim p o č e l o m . (8) P o t o m slijede takozvane kvalitativne ideje. O s o b i t o značajni takvi prilozi sadržani su u m n o g o s t r u k i m p o k u š a j i m a rekonstrukcije o n o g a što v e ć Aristotel često u svojim s p i s i m a s p o m i n j e kao P l a t o n o v „ n e n a p i s a n i n a u k " ili p a k k a o nje­ g o v o (jedno ili više njih?) predavanje „O D o b r u " . ili točnije kao sustav iz­ vođenja ili derivacije svagda nižih stupnjeva bitka.granice i onog bezgraničnog. v e ć kao uzajam­ no nesvodivi i u sebi svagda individualizirani. v e ć b e z zastoja teče i u m i č e svakoj određujućoj granici. mjeru i o n o određujuće po­ istovjećivao s J e d n i m . p o s t a j u ć e o g r a n i č a v a n j e m n e o g r a n i č e n o g a . ili vidljiv i osjetilan čovjek itd. b e z svake dvojbe m o r a prepoznati o n o u s v a k o m p o g l e d u najiza- Problem Platonova „nenapisanog nauka" T a g o r e n a z n a č e n a p o z n a „ m e t a f i z i k a " P l a t o n o v a .dru­ g i m i m e n i m a za isto . Dikaiarha. koje nije d r u g o do P l a t o n o v a ideja dobra.

što u o s n o v i ostaje važiti i za čitavo razdoblje t a k o z v a n o g sred­ njeg platonizma. K o n c e m 19. i napisano je. i u 20. Ο strogoj Aristotelovoj kritici raspreda se m n o g o . Schleierm a c h e r u . a s druge priredio metafizičku i metodologijsku o s n o v u za no­ vu p r i r o d n u filozofiju G. Galileia i astronomiju J. prije svega od n e o p l a t o n i z m a i kršćanskog platonizma. m n o š t v o knjiga koje su p o s v e ć e n e isključivo prikazu često za­ m r š e n i h i višestruko zapletenih tokova recepcije i nasljedovanja P l a t o n a u cjelokupnoj povijesti do današnjih dana. ako ne i n e m o g u ć e osporiti ovaj stav izrečen u j e d n o m ne­ d a v n o m k r a ć e m prikazu Platona. M o g u ć e je napisati. stoljeće i pripisati ponajprije F. Navlastito p a k filozofijsko sučeljenje. T a d a ujedno započinju prvi ozbiljniji napori da se au­ tentična P l a t o n o v a misao razluči od povijesnih naslaga plato­ nizma. zacijelo najproduk­ tivnije što se posljednjih desetljeća zbilo i zbiva u istraživanjima Platona. M o o r a i R.zovnije i. kulturologijskih ili psiho-biografijskih šire k o n c i p i r a n i h pokušaja tumačenja. ili pak svo­ jevrsnoj sinkretističkoj filozofijskoj demonologiji (Ksenokrat). kao što su Plotin i P r o k l o prije svih ostalih. Keplera. 110 111 . / Povijest utjecaja Platonove filozofije i današnje stanje istraživanja „Povijest utjecaja filozofije Platonove jest povijest filozofije". stoljeću P l a t o n o v o je djelo poglavito pred­ m e t o m povijesnofilozofijskog i z n a n s t v e n o g filološkog izučavanja. V r h u n a c n e p o s r e d n o g P l a t o n o v a utjecaja nalazimo zacijelo u n e o p l a t o n i z m u trećeg do šestog stoljeća. vremenski sežućeg do u drugo stoljeće n a k o n Krista. Tradiciju kršćanskog platonizma zasnivaju prije svih Filon i Augustin. Cudwortha. prenio je utjecaj Platona s j e d n e strane značajnom p o k r e t u ta­ k o z v a n o g „ p l a t o n i z m a iz C a m b r i d g e a " u H. N e p o s r e d n i Platonovi nasljednici sve su se više okretali o b n o v i pitagorejstva (Speusip). s p r e t e ž n o m orijentacijom na mikrologijske analize p o j e d i n a č n i h djela te zasebnih i izoliranih „ p r o b l e m a " . s platoničarima s n a ž n o g spekulativnog z a m a h a i znatnog udjela vlastite filozofijske krea­ tivnosti. j e d n a ­ ko kao i pokušaji da se djelatno sumisleći zahvati u cjelinu i u središte njegova cjelokupnog filozofiranja bili su i ostaju razmjer­ no rijetki. p r e m d a ne uvijek i dovoljno promišljeno. p r e m a m o g u ć n o s t i m a koje su time o t v o r e n e n o v o m či­ tanju i n o v o m razumijevanju P l a t o n o v a djela. Renesansni platonizam. Te­ ško je. prije svega u krugu firentinske „ P l a t o n i č k e akademije" Marsilia Ficina i Pica della Mirandola. ili p a k općenitijih histo­ rijskih. a p o t o m i Porfirije i Jamblih. P o č e t a k p r a v o g znanstveno-metodičkog izučavanja Platona m o ž e se datirati u 19.

Kriiger. (Brojna ponovljena izdanja) Grčki tekst s engleskim prijevodom: Plato. Zum Wesen und zur Geschichte der Platonischen Ontologie.) Prauss. 1. 1951. 3 1971.: Platos dialektische Ethik und andere Studien zur platonischen Philosophie. P. 1968. Heinemann/New York.: Plato's Theory of Ideas. Breslau. 1941. Studien zur platonischen Philosophie. Sv. 112 113 . (Pretisak: 1950. Pariš.): Das Problem der ungeschriebenen Lehre Pla­ tons. 1988.) Robinson. G.: Arete bei Platon und Aristoteles. Structure et methode dialectique. Milano. 1979. Lon­ don. New York. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Platonis opera. 1972 (Wege der Forschung CLXXXVI. Oxford. Pariš. Ithaca.: Mimesis. Cipra. Sv. Žunec.: Einsicht und Leidenschaft. G. Oxford. Hartmann. 2 1931. Ross. (Pretisak: Darmstadt.: Les dialogues de Platon.: ha Theorie Platonicienne des Idees et des Nombres d'apres Aristote. Heidelberg.: Per una nuova interpretazione di Platone. 8 1987. The Written and Univritten Doctrines.: Contemplation et Vie contemplative selon Platon. Friedlander. Stuttgart. Izdao J. Hamburg. 1971. (Str. 3 1959. P. (ed. Berlin. Sv. (ed.: Dijalektika i politika.: Ideja dobra.-G. Vlastos. Pariš. H. Grčko iskustvo svijeta i umjetnosti do Plato­ na.-J.: Platon. U Hrvatskoj (uz standardne prikaze u povijestima filozofije) Barbarić. 2 1968. 2 1933. 1947. Burnet. L. U svijetu Festugiere. Ritter. Zagreb. Ι-ΧΙΙ. 1975. 1936.: Platon und der logische Eleatismus.: Plato's earlier Dialectics. Hoffmann. 1909. E. (Pretisak: Hildesheim. Heidelberg. J. 1963.) Stenzel. Darmstadt.Platon) Posavec. Berlin. Pariš. 1899-1906. Zovko. Les Belles Lettres. Das Wesen des platoni­ schen Denkens. Robin. 1994. 1917. Leipzig/Berlin. Uvod u studij Platona. New York. Zagreb.: Politika Platonovih Zakona. Stenzel. Barbarić. Sv. 1949-1958. Wippern. I—III. Ber­ lin. 123-186: Svijet uma . M. Eine Einfuhrung in den Idealis2 mus. Kramer. 1990. Goldschmidt. 2 1954-1960.): Plato. Gadamer. Maurer. Leipzig. Darmstadt. 1908. G. O. New York. R.-G.J. Ι-ΧΙΙΙ. Oxford.-J. H.: Zahl und Gestalt bei Platon und Aristoteles. I—II. Zagreb. Z. Leipzig. with an English Translation. 5 1922. Zagreb.N. 1966.) Findlav. Čakovec. Routledge/New York. CEuvres completes. I—II. R. Hamburg. D. (Pretisak: 1966. II. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren.: Platos Ideenlehre. 1903.: Platons ungeschriebene Lehre. 1914-1955 (The Loeb Classical Librarv) Grčki tekst s francuskim prijevodom: Platon. Citiranje se ravna prema starom Stephanusovu izdanju: Opera quae extant oinnia. K. 1974. 1928-1930. H. W. 2 1948. A. Pariš. G. 1578.) Reale. (Pretisci: Darmstadt. Sv. 2 1965. 1992. J. Sv. Schadewaldt. Gaiser. Berlin.: Plato and the Foundations of Metaphysics. 1961. London. Stephanus.: Platon. II. I-V. D. H.: Platos Logik des Seins.D. š 1983. Literatura 1.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entwicklung II. Clarendon. Ham­ burg. 1995. J: Studien zur Entmicklung der platonischen Dialektik von Sokrates zu Aristoteles. Sv.): Idee und Zahl.Bibliografski I. (ed. A Collection of Critical Essays. 1986. Macmillan. C: Die Kerngedanken der platonischen Philosophie. Munchen.: Plato. 2 1953. Berlin. Natorp. 1961. 1970. J: Platon i filozofijska hermeneutika. E. 1984. Frankfurt.. Leipzig. Zagreb.: Metamorfoze metafizike. 1931. 1968. 1978. 1922.) Zeller. I-III. 2 1967. W. 1963. Rilettura della metafisica dei grandi dialoghi alla luce delle „Dottrine non scritte". J. Reinbek.: Platons Staat und die Demokratie. Garden City. Gadamer. 1959. V. N. Kramer.

PLATON Izbor iz djela .

Iz djela Fedon (95c7 - 102a2). Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s I. Ο χ ο η ϋ 1973 ( 1 1 9 0 0 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: D a m i r Barbarić

Sokrat, skanjujući se n e k o vrijeme i za sebe nešto ispitujući, reče p o t o m : Nije n e z n a t n a stvar, Kebete, to što tražiš. Jer trebat će o p ć e n i t o razmotriti u z r o k postajanja i propadanja. Ja ću ti dakle, ako hoćeš, ispripovijedati svoje zgode u svezi s njima, a ti, ako ti se nešto od toga što kazujem pokaže korisnim, u p o t r e b i to za uvjeravanje o k o o n o g a ο č e m u govoriš. D a k a k o da h o ć u - reče Kebet. Čuj dakle k a k o pričam. Ja sam n a i m e Kebete, reče, kao mla­ dić strahovito zažudio za o n o m m u d r o š ć u što je z o v u z n a n o š ć u ο prirodi. Jer učini mi se izvanrednim znati u z r o k e svakog pojedi­ nog, po č e m u nastaje n e k o pojedino, po č e m u p r o p a d a i po č e m u jest. I m n o g o s t r u k o gore dolje p r e m e ć u ć i ispitivao sam ponajprije o v a k o : Da li kad o n o toplo i hladno dohvate neku gnjiloću, k a k o su neki kazali, tad nastaju živa bića? I da li je krv o n o č i m e misli­ m o , ili zrak, ili vatra? Ili ništa od toga, n e g o je m o z a k taj što p r i m a osjete slušanja, gledanja i mirisanja, a iz njih nastaju pam­ ćenje i mnijenje, d o k iz pamćenja i mnijenja, d o m o g n u li se mi­ rovanja, na isti način nastaje znanje? A ispitujući opet propadanje toga, te o n o što se zbiva u okrugu kako n e b a tako i zemlje, na k o n c u sam se sebi učinio za takvo ispitivanje tako nedarovitim da od t o g a baš ništa. Dat ću ti za to dostatno svjedočanstvo. Od takvoga sam ispi­ tivanja n a i m e i u p o g l e d u o n o g a što sam ranije j a s n o znao, kako se bar m e n i i d r u g i m a činilo, ostao tako zaslijepljen da sam u neznanje dospio i o k o o n o g a što sam prije držao da z n a m , tako uz m n o š t v o d r u g o g i to po č e m u čovjek raste. Jer ranije sam držao k a k o je svima j a s n o da je to po jelu i piću. Kada n a i m e iz hrane m e s o p r i d o đ e m e s u , kosti kostima, a tako i na isti n a č i n i drugo­ m e s v a k o m p r i d o đ e o n o njemu srodno, tada o n o što j e m a l e n e m a s e kasnije postaje velike, te na taj način m a l e n čovjek postaje velikim. T a k o sam tada smatrao. Ne čini li ti se primjerenim?

117

Meni barem da - reče Kebet. Osmotri j o š i ovo. Držao sam da mi se valjano čini kad god bi se neki čovjek, stavši velik uz malenoga, pokazao da je veći za samu glavu, a tako i konj od konja. Ili pače od toga j o š izvjesnije, deset mi se učinilo da je više od osam po t o m e što je u njemu dva više nego u o n o m e , i o n o dvije stope veliko da je od onoga stopu velikog veće po t o m e što ga dvostruko premašuje. A što ti se sada ο t o m e čini? - reče Kebet. Da sam - reče, - tako mi Zeusa, baš daleko od toga da sma­ tram kako znadem u z r o k svega toga, budući da, kad se n e k o m j e d n o m pridoda j e d n o , ne prihvaćam niti da je to j e d n o kojem je pridodano postalo dva, niti pak o n o koje je pridodano, a niti da su o n o pridodano i o n o kojemu je pridodano po pridodavanju jed­ noga drugome postali dva. Čudim se, naime, t o m e da kad je svako od njih bilo j e d n o od drugoga odvojeno tada je svako zacijelo bilo j e d n o i nisu tad bili dva, a kad su se približili j e d n o drugome da je to postalo u z r o k o m toga da su postali dva - taj sastanak, to što su stavljeni blizu jedan drugoga. Niti pak više m o g u vjerovati d a j e , ako netko razdvaja na dvoje, opet to, to razdvajanje, postalo u z r o k o m toga d a j e nastalo dva. Jer uzrok toga da nastaje dva tu je suprotan nego onda. Naime, onda je to bilo stoga što su bili privedeni j e d n o drugome blizu i pristavljeni j e d n o drugome, sada pak stoga što se odvode i odvajaju j e d n o od drugog. Niti sam dakle tim n a č i n o m istraživanja više uvjeren da znam zbog č e g a 1 nastaje jedno, niti j e d n o m riječju bilo što drugo zbog čega nastaje, propada ili jest, već si sam nasumce miješaju­ ć i 2 pripravljam neki drugi način, a taj više nikako sebi ne pri­ puštam. A čuvši j e d n o m nekoga da čita iz knjige, kako reče Anaksagorine, i da govori kako je baš um onaj koji je uredio cjelinu svi­ jeta i u z r o k je svega, poveselio sam se t o m uzroku i učinilo mi se da je to na neki način dobro da je um u z r o k o m svega, te pomislih u sebi da će, ako je to tako, um koji uređuje svijet sve urediti i δι' ότι može ponajprije značiti „kako" (Burnet: ,,how"). Naš prijevod hoće ipak što više uvažiti i naglasiti uzročnost kao osnovni problem tematiziran u tekstu. αυτός είκ ή φύρω: ovu srazmjerno tešku frazu valja izgleda prevoditi prema smislu kakav ima u Eshila (Prometh. V. 450). (Archer-Hind)

svako pojedino postaviti tako kako bi se najbolje držalo. A k o bi dakle netko htio iznaći u z r o k za svako pojedino, k a k o je nastalo, ili propalo, ili jest, tad treba da ο t o m e istraži kako je t o m e naj­ bolje da bude, ili pak da nešto drugo trpi ili čini. Iz t o g razloga dakle ne doliči čovjeku ništa drugo ispitivati, i ο sebi s a m o m e i ο ostalome, nego o n o najvaljanije i najbolje. A n u ž n o je da će taj isti znati i o n o najlošije; ta znanje ο njima isto j e . To promišljajući radovao sam se, držeći da sam p r o n a š a o uči­ telja ο u z r o k u bića p r e m a m o j e m ukusu, Anaksagoru, te da će mi on reći najprije da li je zemlja ravna ili okrugla, zatim da će mi, kazavši to, razložiti u z r o k i nužnost, obrazlažući o n o najbolje, i da za nju bijaše bolje da b u d e takva. I da će, ako bi mi rekao da se o n a nalazi u središtu, razložiti kako za nju bijaše bolje da b u d e u središtu. A ako bi mi to pokazao, bio sam pripravan nikada više ne žudjeti za n e k o m d r u g o m v r s t o m uzroka. P a č e i ο s v e m u bijah tako pripravan na isti način pitati, i ο mjesecu i ο ostalim zvi­ jezdama, ο njihovoj brzini j e d n i h u o d n o s u na druge, ο okretajima i drugim pojavama, na koji je način za svako pojedino bolje činiti to što čini, kao i trpjeti to što trpi. N i s a m naime držao da će ikada onaj tko kaže da je sve to od strane u m a u r e đ e n o navoditi za njih neki drugi u z r o k do taj kako je najbolje da se to sve p o n a š a tako kako se ponaša. Pa kad dakle iznese za svako pojedino uzrok, i onaj zajednički svima, držao sam da će razložiti o n o najbolje za svako pojedino, a zatim i o n o svemu zajedničko d o b r o . I ni za što nisam htio napuštati tu nadu, v e ć se svim ž a r o m latih tih knjiga i p o č e h ih što sam brže m o g a o čitati, ne bih li što brže sagledao o n o najbolje i vrednije. No od te se divne nade oprostih, druže, kad sam, uznapredovavši u čitanju, vidio m u ž a koji se ne služi u m o m niti mu pripi­ suje ikakvu u z r o č n o s t 3 za uređenje cjeline stvari, v e ć kao u z r o k e navodi zrak, eter, vodu, te m n o š t v o drugog i neobičnog. I učini mi se da mu se dogodilo p o t p u n o slično kao kad bi htio tko, ka­ zujući kako Sokrat u m o m čini sve što čini, a zatim se prihvativši toga da kaže uzroke za svako pojedino što činim, rekao p r v o da ovdje sjedim z b o g toga što mi je tijelo sastavljeno od kostiju i tePrijevod s Burnetom. Archer-Hind slijedi Jacksona u nama teško prihvatljivom odbacivanju riječi ουδέ τινας αιτίας έπαιτιώμενον kao „besmislene interpolacije".

118

119

tiva, te da su kosti čvrste i zglobovima odvojene j e d n e od drugih, a tetive da su s p o s o b n e zategnuti se i opustiti te da pričvršćuju kosti uz m e s o i k o ž u , koja ih drži na okupu. Budući da se kosti uvijaju u svojim zglobovima, kad se opuštaju i napinju tetive, to čini da sam sposoban upravo sada savijati udove, i iz t o g u z r o k a ovdje sagnut sjedim. I kao kad bi, opet, za ovaj naš razgovor na­ v o d i o druge takve uzroke, glas, zrak, sluh i tisuće takvih sličnih k a o u z r o k iznoseći, zanemarivši p r i t o m navesti o n e prave uzroke, n a i m e da se, b u d u ć i da se Atenjanima učinilo boljim m e n e osu­ diti, m e n i opet z b o g t o g a učinilo boljim ovdje sjediti, i pravednijim ostavši podnijeti k a z n u koja je određena. Jer, t a k o mi psa, v e ć bi o v e tetive i o v e kosti, kako smatram, bile u Megari ili u Beotiji, n o š e n e mnijenjem ο t o m e što je najbolje, da nisam držao kako je pravednije i ljepše od bijega i u m a k n u ć a podvrći se kazni države, pa kakvu god o n a odredila. N e g o takvo nešto zvati u z r o c i m a i odviše je besmisleno. A k o bi p a k n e t k o kazao da bez posjedovanja toga - kosti, te­ tiva i što ostalo takvo posjedujem - ne bih b i o u stanju provoditi o n o što svagda n a u m i m , kazao bi istinu. Ali da time činim o n o što činim, p r o v o d e ć i 4 to u m o m , a ipak ne o d a b i r o m o n o g najbo­ ljeg, to bi v e ć bila velika i o g r o m n a l a k o u m n o s t kazivanja. Jer to znači ne biti u stanju razlikovati da je drugo u z r o k uistinu a dru­ go o n o b e z čega u z r o k ne bi m o g a o biti u z r o k o m . A baš je to o n o što mi se čini da m n o š t v o kao tumarajući u tmini dotiče, 5 služeći se krivim i m e n o m kad to označuje u z r o k o m . Zato i onaj čini zemlju, omatajući je vrtlogom, mirovati p o d n e b o m , 6 a onaj p o d nju podlaže zrak, kao podnožje p o d prostrano k o r i t o 7 . A m o ć t o g a da oni sad leže tako kako je za njih najbolje da b u d u postavljeni, nju niti traže niti drže da o n a i m a neku d e m o n ­ sku snagu, n e g o vjeruju k a k o su našli Atlasa j a č e g i besmrtnijeg od nje i koji v e ć m a no o n a drži sve to na okupu. A to da D o b r o
4

i o n o što valja 8 uistinu 9 svezuju i na okupu drže, za to ne haju nimalo. Bio bih dakle doista najradije postao u č e n i k o m bilo k o m e o k o takvoga uzroka, kako to s njime stoji. No kako sam toga ostao lišen, a nisam bio u stanju niti sam iznaći niti od drugoga naučiti, h o ć e š li K e b e t e - reče - da ti izložim drugu plovidbu pri potrazi za u z r o k o m , koje sam se prihvatio? H o ć u više od svega - reče. Učini mi se dakle p o t o m - reče on - da, budući da sam sustao pri istraživanju bića, m o r a m pripaziti kako mi se ne bi desilo isto što se zbiva o n i m a koji promatraju i istražuju p o m r č i n u sunca. Neki od njih naime baš upropaštavaju oči, ukoliko ne osmatra­ ju njegovu sliku u vodi, ili u n e č e m u takvome. Na to sam i ja pomislio, te se pobojah da ne bih posve zaslijepio dušu gledajući spram stvari očima i pokušavajući da ih se dotaknem svakim od osjetila. U č i n i mi se dakle da mi je potrebno sklonivši se u postav­ k e 1 0 istinu bića istraživati u njima. Ali m o ž d a prispodoba na neki način nije prikladna. Jer, ne slažem se nikako s tim da onaj tko istražuje u postavkama više istražuje bića u slikama no onaj tko to čini u zbilji 1 1 . N e g o dakle p r e g n e m tim p u t e m te, p o d m e ć u ć i τό δέον znači „ono što treba", „što vrijedi", „što valja", no Platon ovdje očito koristi igru riječi zasnovanu na etimologiji. Usp. primjed­ bu Hackfortha: Sokrat može doista biti u pravu sugerirajući seman­ tičku koincidenciju između τό δέον, ono što je prikladno-dolično, što treba, i τό δέον, ono što spaja-svezuje, premda je ono što zovemo impersonalnim glagolom δεϊν bilo bez sumnje općenito shvaćeno kao različito od δεΐν koje znači „povezivati". Za Platonovu etimologiju te riječi vidi Crat. 418e5sq. Riječi ώς αληθώς razumijemo s Burnetom u vezanosti s τό αγαθόν και δέον, s namjenom da svrate pozornost na etimologijsko tumačenje pravoga značenja. Riječ λόγος može se ovdje prevesti - čak i više no što je to s njom i inače slučaj - na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina, pri čemu dakako svaki prijevod pretpostavlja makar prešutnu interpretaciju smisla teksta. Prema našem shvaćanju, prijevodi kao „pojam", „od­ redba", „misao", „sud", „riječ" i si. ovdje su manje prikladni, zbog očite blizine značenja riječi λόγος i ΰπόθεσις u ovome tekstu. Riječi έν τοις έργοις Burnet prevodi kao ,,in realities", obrazlažući po našem sudu uvjerljivo: Riječ έργα je ekvivalent za όντα i πράγματα, a ovdje je upotrebljena stoga što je ona stalna suprotnost za λόγοι.

Rukopisi imaju riječ πράττω, no svi su izdavači prihvatili Heindorfovu emendaciju πράττων. Razumijevajući δ = τό ξυναίτιον s Archer-Hindom. Stav što ga Aristotel (De caelo 295a6sq.) pripisuje Empedoklu. Prema Aristotelu (isto, 294bl4sq.) nazor zajednički Anaksimenu, Anaksagori i Demokritu.

5

6

7

120

121

da ti netko ne bi suprotstavio protivnu tvrd­ nju. već da je sigurno i m e n i s a m o m e i d r u g o m e bilo k o m e odgovoriti da o n a lijepa lijepim postaju lijepa.svaki put postavku koju bih prosudio najpostojanijom. kao naprimjer zato što ima divnu boju. A k o bi se pak n e t k o dohva- 122 123 . Baš posve . . a manji da je manji t i m istim. i veliko. koja je malena. Sam Hackforth. do imajući udjela na vlastitom bivstvu pojedinoga u kojemu i m a udjela. nego tvrdim da sve lijepo lijepim postaje lijepo. o n i m istim o n o veće jest veće. govoriš li da je za glavu netko veći ili manji. Papyri XVIII 2181 (Hackforth). A i sve pače tako tvrdim.reče on . Ne osobito. d o k o n a razdvajanja i pridodavanja i druga takva prenemaganja ostavljaš po strani. i sve drugo. po veličini. te da je po t o m e veće. Dakle ovako kazujem .niti više razumijem niti m o g u spo­ znati druge uzroke. te da i kod takvih nemaš n e k o g d r u g o g u z r o k a za to da je na­ stalo dva od imanja udjela u dvojstvu. kao da ti je već dopušteno . n e g o bi uvje­ ravao kako ništa drugo ne kazuješ do to da sve što je v e ć e jed­ no od drugoga ničim drugim nije veće n e g o veličinom. glavom. a u jedinici o n o što će po­ stati jedan.ništa nečuveno. Osmotri dakle . A ne bi li se . a ne veličinom? Jer i tu je baš isti onaj strah. prihvaća Uebervvegovu emendaciju προσγενομενοΰ. ostavljajući da tako odgova­ raju oni što su od tebe mudriji. j e r držim da sad ne shva­ ćaš. zaista. . i meni s a m o m e i d r u g o m e . te da. I o n a velika dakle veličinom postaju velika? I o n a veća ve­ ćima? I o n a malena malenošću malena? Da. ili lik. N o .jer u svemu se d r u g o m e smućujem pa naivno i nevjesto i m o ž d a priprosto za sebe smatram kako ništa drugo ne čini to lijepim do da li prisustvo o n o g a lijepog da li zajedništvovanje u o n o m e lijepom. po malenosti. Počinjem s pokušajem da ti izložim vrstu u z r o k a što ga razmatramo i vraćam se iznova o n o m e m n o g o raspravljanom te od toga započinjem. te da je po t o m e maleno.reče Kebet. b o ­ jeći se. i da treba da u njemu ima udjela o n o što će postati dva.reče on . Ja dakle . A to više ne obrazlažem. A što? Ne bi li izbjegavao tvrditi kako je. i dobro. ako se razdvaja. a o n o manje jest manje. a ne m n o ž i n o m ? I o n o dvije stope veliko da je od o n o g a j e d n u stopu velikog veće za po­ lovinu. iz toga se nadam izložiti ti u z r o k i pokazati da je duša besmrtna. sve o n o što mi se čini s time suglasno stavljam kao istinito. premda ima djelomičnu potvrdu u Oxir. N e g o ako bi mi tko kazao z b o g čega je bilo koje nešto lijepo. a ti bi.čini li ti se o n o što t o m e slijedi kao i meni. voriti. već o n o što sam vazda u drugim prilikama i u o v o m p r e t h o d n o m razgovoru bez prestanka kazivao. tad to nije lijepo ni po č e m u d r u g o m do po t o m e što ima udjela u o n o m lijepom. Ili se tebi ne čini? Čini mi se.bojao kazati da je deset za dva veće od o s a m i da ga po t o m u z r o k u premašuje. Jer to mi se čini najsigurnije odgoRiječi είτε δπ δή και δπως προσγενομένη predstavljaju jedva savladivu teškoću.reče on. onda to razdvajanje? I ne bi li uzvikivao ka­ ko ne znaš drugi način da n e k o pojedino nastane. n a i m e tu da. Ni ti dakle ne bi prihvatio kad bi tko rekao da je n e t k o od drugoga veći za glavu. što izgleda najprihvatljivije. koju je teško opravdati. a o n o što ne. ja sve to ostavljam po strani . Slažeš li se s takvim u z r o k o m ? Slažem se . držim. tako mi Zeusa .reče . zatim.reče Kebet. No h o ć u ti jasnije reći što kazujem.Bih.reče. ako jest neko drugo lijepo osim li­ j e p o g samog. M e n i se naime čini da. o n o veće jest veće i da je bes­ misao kako nešto jest veliko n e č i m malenim. pridodavanje u z r o k t o m e da postaje dva? Ili. A k o mi to do­ pustiš i složiš se da to jest. Burnet prihvaća Wyttenbachovu konjekciju προσαγορεv ο μένη. pa ma kako i na koji način nastalo 1 2 . ili bilo što drugo od toga takvog. p o d m e ć u ć i stav da jest nešto lijepo samo po sebi. ako se j e d n o m e pridoda jedan. a da o n o manje ničim drugim nije ma­ nje n e g o malenošću. one mudre.reče. kao i ranije Archer-Hind i Cornford. takoreći prestrašen vla­ stitom sjenom i neiskustvom. držeći se o n o g sigurnog p o d m e t n u t o g a stava. o d g o v o r i o na taj način. prvo. Ili se ne bi bojao toga? A Kebet reče smijući se: . i glede uzro­ ka i glede svega drugog. to stavljam kao neistini­ to. te smatram kako t o g a se držeći nikada neću pasti.ne propuštaj to privoditi kraju.

Pritom su u središtu zanimanja stajala prije svega pitanja vezana uz problem besmrtnosti duše. Ti pak. ustvrđenje da one grade posljednju zbilju na kojoj se mora zasnivati sve zdravo razmišljanje . Prihvaćamo rješenje Hackfortha: Glagol έ'χεσθαι upotrebljen je u dva različita značenja u dl i d3. osim možda samo još u Gorgiji. gdje je shva­ ćena u potpunoj jednostavnosti i jedinstvenosti. ako bi h t i o iznaći nešto od o n o g a što jest. άπτοιτο. U tradicionalnim se tumačenjima jednako tako osobita uloga pripi­ sivala pitanju u kojoj i kolikoj mjeri su na sadržaj Fedona utjecala naučavanja orfika i pitagorejaca. Diskusija nije zaključena. Pa ako bi trebao za njega sa­ m o g iznijeti razlog. raspravljajući na j e d n a k n a č i n ο i s h o d i š t u i ο o n o m e svemu što iz njega slijedi. Neki problemi interpretacije Platonov Fedon smatra se oduvijek.t i o 1 3 s a m o g t o g p o d m e t n u t o g stava. hipoteze. Sam je dijalog u dugoj tradiciji poznat pod Veliku teškoću predstavlja ovdje razumijevanje riječi έχοιτο u smislu „napasti". Jer oni su sebi dostatni i brkajući sve ujedno od silne m u d r o s t i ipak su u stanju sebi se samima dopa­ dati. Archer-Hind i ovdje slijedi Jacksona sma­ trajući čitav pasus naknadnom interpolacijom. 124 125 . Ti su utjecaji u dijalogu bjelodani: nigdje se drugdje. Uzimamo s Burnetom riječ αρχή ovdje u značenju početne postavke. 511a5. Jer njihov g o v o r i nastojanje m o ž d a i nije o k o toga. u: Kritik und Metaphysik.sve je to učinilo taj dijalog jednim od najčitanijih i povi­ jesno najutjecajnijih djela Platonovih. U razlici spram svih navedenih osnovnih smjeranja interpretacije. „gore". te u dijalozima Politeia. nije Platon toliko približio stavu da je tijelo uistinu grob i tamnica duše. čini se neophodnim inzistirati na tomu da je ono središnje i najhitnije u čitavu dijalogu zasnivanje.rekoše uglas i Simija i Kebet." (Archer-Hind) Iz ovakve odredbe osnovne teme Fedona zadobiva gore prevedeni ulo­ mak svoje izuzetno značenje. pred kojom ne uzmiče. kao oni puki osporavatelji. uz očito naglašenu upotrebu riječi „bijeg". te u tom smislu „prvi" pristup nemoguć ili preopasan. nijedna od sugeriranih emendacija (έφοιτο. da je bit i prava narav filozofije pročišćenje od svega tjelesnog i voljna priprava za smrt. p o d m e ć u ć i iznova 14 drugi p o d m e t n u t i stav. naslovom „Fedon ili ο duši". naime odustajanje od toga da se uzroke bivanju traži osjetilnim putem u onome osjetilnome samom te okretanje istraživanju u „logosima". nauk ο besmrtnosti duše i ο prisjećanju: . Za po­ trebe ove edicije vrijedit će najkraće ukazati na neke osnovne teškoće. koja je stoljećima vladala predajom filozofije. „sklanjanje" u „logose". Iz obzora kršćanskog nauka istraživalo se poglavito koliko su održivi. Razlika odredbe duše u Fedonu. te je stoga već davno Madvig bio predložio čitanje έφοιτο. 363-381). ontologijski prvotnije. str. u Resp. Hackforth čak prevodi kao „premiss". I besmrt­ nost duše i prisjećanje i čista spoznaja kao jedini ispravni put pročišćenja utemeljeni su u Fedonu na nužnosti bitka ideja i prihvaćanju te nužno­ sti: „Tvrdnja ο idejama kao uzrocima egzistencije i objektima spoznaje. ovdje je izrijekom označen kao „druga plovidba". §1. znači ovdje otprilike: općenitije. Fedar i Timej. Poviše". uvjerljivi i nepobitni tamo izlagani „dokazi" ο besmrtnosti.to je najznačajniji metafizički ishod Fedona i to bijaše bez sumnje njegova najintimnija svrha pri sastavljanju djela. U posljednjih je stotinjak godina pri interpretacijama Fedona osobi­ to važno mjesto dobilo historijsko-filologijsko pitanje da li su i u kojoj su mjeri stavovi pripisani u dijalogu Sokratu doista autentični stavovi pra­ vog. pustio bi to i ne bi odgovarao sve d o k ne bi istražio sve što iz njega slijedi. ako jesi j e d a n od filozofa. zatim da li postavka ο besmrtnosti duše vrijedi za poje­ dinačnu. itd. Sokrat-Platonov vlastiti način filozofiranja. uvođenje i obrana nauka ο idejama. te koliko je nešto takvo u Platona. Dramatski prikaz filozofa u neposrednom suočenju sa smrću. kako je to npr.) nije uvjerljiva. gdje je prikazana u svojoj unutarnjoj tročlanoj složenosti. do danas je predmet uvijek novih tumačenja i rasprava. herojski uzvišen a ujedno ljudski jednostavan lik Sokratov. Bolje je prihvatiti tu činjenicu kao plod izvjesne nemarnosti u pisanju nego se poduhvaćati emendiranja. u slučaju kad je neposredni. pravo filozofijsko is­ hodište metafizike kao znanosti. historijskog Sokrata. 1966. a onda i u Grka uopće zamislivo. držim da ćeš činiti kako j a kazujem. „umaknuće". jednim od izuzetnih remek-djela ne samo grčke filozofije nego i cjelokupne grčke proze. Može se štoviše reći da je upravo Fedon ponajprije oblikovao onu prosječnu predodžbu platonizma. koji god bi se od onih p o v i š e pokazi­ v a o najboljim. 15 Najistinitije zboriš . Studien Heinz Heimsoeth zum achtzigsten Geburtstag. no jedva da pri filozofijskome razumijevanju dijaloga njeni ishodi mogu biti od neke veće važnosti. ključne točke i najspornija pitanja sadržana u prevedenome tekstu. „Druga plovidba" je u Grka bila poslo­ vičnom oznakom za lakši i sigurniji pokušaj pristupa nečemu. sve d o k ne bi naišao na nešto dostatno. zajedno sa Simpozijem. usuglašava li ti se j e d n o s drugim ili je u nesuglasju. prihvaćeno i od Schanza. Ovdje nije mjesto da pokušavamo neka vlastita istumačenja. individualnu dušu. već joj se prepušta u dobroj nadi. a p r i t o m ne bi brkao. iznio bi ga na isti način. Berlin. U njemu se doista može. kako je to jednom učinio Hans Wagner (Platos Phaedo und der Beginn der Metaphvsik als Wissenschaft. a ne počela naprosto.

predsokratovaca? To se dosadaš­ njim tumačima bez iznimke činilo nemogućim. Cambridge. S time je najuže vezano pitanje što su uopće ti „logosi" u re­ čenom „bijegu u logose"? Platon očito njima nasuprot stavlja osjetilnokonkretne stvari i ono „zbiljsko". Notes and Appendices by R. pa i ovdje u prvom odlučnijem izlaganju tzv. dakle to što Platon u ovome tekstu zove „nečim dostatnim" ne može smatrati istovjetnom s onim što je kasnije u Politeii u srodnome kontekstu nazva­ no „bespretpostavnim počelom" i u čemu izgleda valja prepoznati samu ideju dobra. U istome sklopu problema stoji i pitanje: što valja razumjeti pod „stvarima" i „bićima". D. smućen i zasli­ jepljen. odvraća k „logosima"? Archer-Hind je prvotno htio te „stvari" razumjeti kao ideje same. Teškoća je međutim u tome što Platon u tekstu „logose" izrijekom naziva „slikama" tih stvari. na što je opravdano naglašeno upozorio Hackforth. No teško da je Platon ikada. Muphy.značenje koje potvrđuje i Platon na drugim mjestima (Politicus 300c. Da li su oni onda nešto kao puke misli. Potpuna suglasnost vlada oko toga da se krajnja i najviša hipo­ teza kojom se zadovoljavamo kao dovoljno jakom i sigurnom. Vol. kako to hoće Burnet? I uz to. barem prema nauku iz Fedona. bili tek pravo ispunjenje programa radikalne teleologije kakav je ovdje postavljen. vazda subjektivnih „misli". Oštrica kasnije Aristotelove kritike Platonovih ideja bila je ponajprije uperena na ovo mjesto iz Fedona. tako da Platonov govor ο „drugoj plovidbi" ili razumiju kao puku ironiju (Burnet) ili pak pod prvom i pravom plovidbom. §5. razumiju ne postupak „predsokratovaca" nego zahtjev samoga Platona za posvemašnjim sagledavanjem cjeline osjetilnoga pod vidom Dobra. 1 3 1980. Ideje koje nalazimo ovdje u Fedonu jesu isključivo ideje međusobnih odnosa stvari i ideje njihovih kvalitativnih promjena. niječući svaku smislenu vezanost uz paralelne iskaze u Politeii? H. ukazujući uvijek iz­ nova na nemogućnost toga da ideje. Edited with Introduction and Notes by J. relativirajući potom u sljedećoj rečenici na dosta zagonetan i dvosmislen način sve konzekvence takvoga stava. The Classical Quarterly. London. Treba li zaista sve to shvatiti samo kao još jednu ironijsku igru. koja u dijalogu Platonu ostaje nedostižna. Philebus 19c). — The Phaedo οf Plato. Burnet. Važniji konzultirani komentari: . No.R. ali tu još ne uspijeva i izvesti. Jednako je tako bitno uočiti da ideje nisu ovdje shvaćene kao uzro­ ci egzistencije stvari. Hoće li dakle Platon vlastiti način označiti slabijim i drugotnijim od onoga u predšasnika. no sasvim je očito da se tu misli doista na stvari. u njihovoj „odvojenosti" od osjetil- nih stvari. 1984. kako ih dnevno susrećemo u praktičkom ophođenju. nauka ο idejama. što sam u Fedonu doduše traži. Archer-Hind. 2. koje bi imale biti po sebi postojećim „objektivnim predmetima" tih. ) Plato's Phaedo. od istraživanja kojih se Sokrat. The δεύτερος πλους in the Phaedo.) §2. XXX /1936/. Second Edition. 126 127 . §3. Odnos ideja i stvari već je ovdje imenovan „pri­ sustvom" ili „zajedništvovanjem". kako čini Hackforth. „pretpostavka"? Većina je tumača sklona ove „logose" razumjeti kao „misli" i strogo ih razlikovati od „ideja". 1973.) Plato's Phaedo. budu ipak njihovim uzrokom. 40-47. Upravo to i samo to uzrokuju ideje. u potpunosti ignorirati značenje što ga u tekstu ima „metafora" sunca i opisi zabliještenosti i zaslijepljenosti duše. pojmovi? Da li su ti „logosi" isto ono što Platon naziva „idejama"? Da lije „logos" isto što i hipoteza. tzv. Hackforth. Translated with an introduction and commentary by R. Edited with Introduction. (Reprint Edition New York. Utoliko bi kasniji dijalozi. prije svih dakako Timej. uz jasnu naznaku toga da prava narav tog odnosa nije još dokučena. 1955. Bitan i najteži problem je možda taj da su ideje ovdje izričito nazvane uzrocima. (Primjer za tu manje-više usuglašenu tezu: N. ^ Ι Θ Ι Ι . Oxford. p. njih držao doista „odvojenima".

Da li to što žudi i ljubi žudi i ljubi imajući to. Prijevod.da je rekao Sokrat .Iz djela Simpozij ( 1 9 9 c l . učinilo mi se da si lijepo p o č e o govor.da je rekao. ako bi htio valjano odgovoriti. kao drugo pak djela njegova. Zar ne i majka j e d n a k o tako? Da se i s tim složio. čega je. Izvornik: Platonis opera. ili ničim? A ne pitam da li za n e k o m majkom ili o c e m . ili kćeri. to samo što on upravo jest. kad si v e ć i sve ostalo lijepo i veličanstveno razjasnio kakav je on. A k o bih naime pitao: A što? Brat. da bi bolje shvatio što hoću.da je rekao. kako se bar čini . T o m e se početku posvema di­ vim.nije li umjesto da se čini upravo n u ž n o tako da onaj koji žudi žudi o n o što mu nedostaje. kazujući kako bi on kao prvo trebao pokazati kakav neki jest taj Eros.da je rekao Sokrat .da je rekao .nego kao kad bi isto to pitao ο o c u : da li je otac nečiji otac. dragi Agatone. Deder dakle. Da li je Eros ljubav nečega ili ničega? Ta svakako jest nečega. Ο χ ο η ϋ 1973 ^ Ι Θ Ο Ι ) . da je otac upravo otac sina. To ubuduće .u sebi čuvajući pamti. Nadalje .ta smiješno bi bilo to pitanje. Ili ne? Svakako . ili ne? Dakako da da . Pokušaj dakle .da je rekao Agaton.2 1 2 b 8 ) . ili ne? Da je rekao da jest. Zar ne brata ili sestre? Da se složio. 129 . da li je E r o s ljubav za majkom ili o c e m . Recognovit brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. Ali razmotri . T o m v s II. da li je nečiji brat. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić N a k o n toga pak reče da je Sokrat odavde odnekud z a p o č e o : I doista. ili ne imajući? Ne imajući.odgovori j o š malo više.reći i ο ljubavi. A sad reci toliko: Da li Eros o n o čega je ljubav žudi.da je rekao Sokrat . ili nije? Rekao bi mi dabogme. reci mi ο Erosu j o š i o v o : Da li je takav taj Eros da je ljubav za nečim.

ako s time tako stoji? A Agaton da je rekao: Izgleda mi Sokrate da ne z n a m ništa od o n o g a što sam tada kazao. a Bury και άεϊ παρόντα.složimo se p o n o v o u o n o m e kazanom. imajući stečeno bogatstvo. A tebe ću sad već od Diotime. Jer meni se zaista čudesno koliko čini. htio to ili ne. a p o t o m za o n i m čega ne­ dostatak mu je prisutan? Da je potvrdio. Bi li se on s tim složio? Reče da je Agaton potvrdio. prema o n o m e u čemu smo se složili. pa htjeli ih ili ne. da o n o što nije v e ć tu i što n e m a u b u d u ć e m v r e m e n u b u d e za nj sačuvano i prisutno? 1 Svakako . . „proročki. što je bio prihvatio Hug. podsjetit ću te.da je rekao Sokrat. dok je Schirlitz predlagao άεί παρόντα. A k o dakle E r o s u nedostaju lijepa. Zapravo ne m o ž e š istini protusloviti . Da li bi dakle netko budući velik htio biti ve­ lik. neće li mu nedostajati i dobra? Ja Sokrate .to je zacijelo o n o za čim je i žudnja i ljubav.tebi ne m o g u protusloviti. No g o v o r ο Erosu kojeg č u h j e d n o m Mantineje 2 .da je rekao . druže . N i s m o li prihvatili da o n o što n e k o m nedostaje i što nema. zar ne bi Eros bio ljubav za lijepim. „mantički". No ako bi i budući snažan htio biti snažan . Prihvaćaš li dakle j o š da je Eros lijep. da je nužno. A ako s time tako stoji.da je rekao So­ krat .da je rekao. Deder dakle . a lijepa su dobra. što zacijelo nije slabo rješenje.da je rekao. govoriš što drugo do to: H o ć u da ona sad prisutna i u bu­ d u ć e m v r e m e n u b u d u prisutna. Agatone. to baš i nije teško.i" na kraju ove rečenice jedan rukopis ima „meni" (μοι). A k o hoćeš.da je rekao. Nije li Eros. taj to ljubi? Da . N e g o kaži j o š sitnicu: Ne čini li ti se kako sva dobra j e s u i lijepa? Meni bar da. dok bi se za razjašnjenje samog vlastita imena mogao s Burvem navesti Sofoklov fragment 226 (Nauck): σοφός γάρ ουδείς πλήν δ άν τιμςχ θεός. Agatone. Jer za r u ž n i m da n e m a ljubavi. budući zdrav. ili snažan budući snažan? N e m o g u ć e je.i Atenjanima je j e d n o m kad su žrtvovali za deset godina odgodila .da je rekao. Jer Sokratu. htio čitati μή παρόντα. Erosu dakle nedostaje lijepo. prvo." bjelodana je. kad god kažeš da žudiš za prisut­ nim. pa tko bi o n d a baš ta žudio? Nego kad god netko kaže: Ja. i to n e m a ? N u ž n o . Čini mi se naime da si rekao o v a k o nekako: Da su bogovi uredili stvari ljubavlju za lijepim. koja bijaše u t o m e m u d r a i u .ili da ne žudi..da je rekao Agaton. hoćeš da i u b u d u ć e m v r e m e n u to imaš stečeno. Rettig je.m o ž d a bi naime netko smatrao da ta i sva takva oni koji takvi j e s u i ta imaju j o š i žude upravo ta koja imaju. h o ć u i biti zdrav i. U svakom slučaju . n u ž n o da imaju u sadašnjosti svaka pojedina od tih koja imaju. i zdrav budući zdrav .da je rekao. I doista baš lijepo zboriš Agatone . budući da u o n o m e baš sad prisutnom imaš.da je rekao . A što? Zar ćeš za o n o č e m u nedostaje lijepo i što nikako ne posjeduje lijepo ti reći da je lijepo? Nikako. i za o n i m što n e m a i što sam nije i što mu nedostaje . Sjeti se dakle za čim si u svom govoru kazao da je Eros. žene iz mnogočemu drugom protiv kuge tu bolest pustiti. Jer mu zacijelo neće nedostajati baš o n o što on je. 130 131 . Umjesto . pa neka b u d e tako kako ti kažeš. ne osobito uvjerljivo.d a j e rekao Sokrat . zdravlje i snagu. Sokrat pak da je rekao: Nije li to zapravo za njega „ljubiti". za nečim. Razmotri dakle da li.tima je naime. te toga radi govorim. I prikladno baš zboriš. ako razumiješ. hoću i biti bogat. Istinu govoriš.i koja je i m e n e Moguće je da je Platon želio da oba ova imena Μαντικής Διοτίμας budu shvaćena etimologijski: srodnost pridjeva s μαντική. I taj dakle i svaki drugi žudeći žudi za o n i m što nije već tu i o n i m što nije prisutno.dragi moj Agatone. A kako tebi? Valjano zboriš. te žudim o n o samo što imam. ako mu ne nedostaje. reći ć e m o mu: Ti čovječe. a za r u ž n i m ne? Da se složio. da se ne b i s m o prevarili . budući bogat. Nisi li tako nekako kazao? Kazao sam .i budući brz brz.

Sokrate.ili ο o n i m a koji znaju? Baš ο svima. Osnovno obilježje znanja je pritom svagda u mogućno­ sti da se „iznese razlog" i „položi račun" (λόγον δούναι).reče. te u sredini budući upotpunjuje oboje. tako da je cjelina svega sama sa s o b o m čvrsto vezana. sam od sebe. Jer baš sam otprilike i ja njoj nešto takvo govorio kao A g a t o n sada m e n i . Ili i n e u k o o n o što nije m u d r o ? A ne opažaš li da jest nešto i z m e đ u mudrosti i neukosti? Što t o ? Mnijeti o n a ispravna. p r e m a m o j e m u g o v o r u . Smrtnik? Ni najmanje. Sto bi o n d a bio Eros? .rekoh ja . a od onih naredbe i odgo­ vore na žrtve. Jedan si ti. 713d. A o n a reče: Lako. kako se barem čini. Legg. kako je bila gozba. već njime jest sve općenje i razgovor b o g o v a s ljudima. niti dobar. No reći ću ti svejedno. I onaj tko je o k o toga mudar. Usp. Čini mi se dakle da je najlakše razlagati o n a k o kao i ta žena. da nije niti lijep. od ovih molitve i žrtve. druga p a k ja . Ali od kojega oca i majke potječe? . 477 sq. o k o kakvih vještina ili rukotvorstava.ta kako bi znanjem bila stvar neobrazlož e n a . osobito Resp. kad se slažeš da on nije ni d o b a r ni lijep. i z a o ? O n a pak reče: Ne ogriješuj se! Ili smatraš kako je n u ž n o da b u d e r u ž n o o n o što nije lijepo? V i š e od svega. A što onda? K a o i kod onih prije: između smrtnog i b e s m r t n o g .ta kako bi n e u k o š ć u bilo o n o što nekako p o g a đ a biće . 427b. Da tumači i prenosi b o g o v i m a o n o što je u ljudi i ljudima o n o što je u bogova.reče . Kad se naime rodila Afrodita gostili su se bogovi. O n a me pak pobi o n i m razlozima kojima i ja njega. Takvi su pače de­ 4 m o n i m n o g i . 132 133 .rekoh ja. reče. a da se ne m o ž e iznijeti razlog. Ali nisi li prihvatio da Eros z b o g nedostatka onih dobrih i lijepih žudi upravo za tim što mu nedostaje? Ta prihvatio sam. kako s b u d n i m a tako i onima u snu.rekoh ja.r e k o h ja. i pseudoplatonički spis Epinomis 985b.rekoh. d o k je onaj tko je mudar u n e č e m u drugome. Sokrate. D u g o je to pripovijedati . Ta kaži mi ne tvrdiš li da su svi bogovi sretni i lijepi? Ili se usuđuješ kazati da neki od b o g o v a nisu i lijepi i sretni? T a k o mi boga. bar ja ne . i Meno 99a. pokušat ću v a m izložiti iz o n o g a u č e m u s m o se A g a t o n i ja složili.svi se slažu da je veliki bog. a uz ostale i Poros. A ja r e k o h : K a k o to zboriš D i o t i m o ? Dakle je ružan Eros.ljubavnim stvarima podučila. K a k o bi o n d a bio b o g o m onaj tko je bez onih lijepih i dobrih? Nikako. prostak. No ipak . Sto to Diotimo? D e m o n veliki. 617d. 392a. Po njemu se širi i sve p r o r o č k o umijeće svetišta u onih što se bave žrtvama i posveće­ njima i čaranjima. A b o g se ne miješa s čovjekom. pitanja postavljajući. mogli složiti da je veliki b o g oni koji kažu da on i nije b o g ? Koji su t o ? . da nije ni znati . G o v o r i š li ο svima o n i m a koji ne znaju . A tako i za Erosa. Ja pak rekoh: K a k o to zboriš? Za naglašenu razliku između znanja i mnijenja usp. N e m o j o n d a na silu tvrditi kako je r u ž n o o n o što nije lijepo. a p o t o m njegova djela. N a k o n što su blagovali stiže prošeci.r e k o h ja. kako b u d e m m o ­ gao. sin Metidin. da je Eros veliki bog. Zaista treba Agatone. demonski je čovjek. te da je za lijepim.reče.reče.rekoh. Vidiš dakle kako i ti cijeniš da Eros nije b o g . i z m e đ u p a m e t i i neznanja. a j e d a n od njih je i Eros. Ο „demonskim" bićima između bogova i ljudi govori Platon još u Resp. 3 Istinu kažeš . A ne zoveš li sretnima one koji posjeduju o n a dobra i lijepa? Svakako. niti zlo o n o što nije d o b r o .niti neukost . 717b.reče. A o n a smijući se reče: K a k o bi se.reče.nego je to o n d a valjda ispravno mnijenje. n e m o j smatrati kako treba da je on ružan i z a o radije nego da je nešto između njih . kako si ti ustvrdio. Jer i sve o n o d e m o n s k o između je bo­ ga i smrtnoga. prvo razložiti tko je E r o s i kakav je. ne znaš li. S kojom moći? . kao i sve gatanje i vračanje.

dobar i pametan. imajući o n u majčinu narav. n e g o za neke k a ž e m o da ljube.reče . I što će biti t o m e k o m e bi bila dobra? To v e ć lakše m o g u odgovoriti . uvijek drug oskudice. Ali taj o d g o v o r . Sto ljubi? Da mu b u d u . u ovakav je usud postavljen Eros: prije svega. na zemlji vazda počiva­ jući i nepokriven. Penija nato.r e k o h ja. Nikada naime onaj tko ne smatra da mu što nedostaje ne žudi za o n i m što ne smatra da mu nedostaje. Stoga j a m a č n o i postade Eros pratiocem i službenikom Afrodite. leg­ ne uz njega i zače Erosa.reče .izašavši u vrt Zeusov pijan zaspa. strašan vrač.reče . sa- vršeno i blaženo. A P o r o s onda. Smatrao si. niti žude m u d r i m a postati. neobuven i beskućnik. d o b r i m se umjesto lijepog služeći.r e k o h ja. imenujemo neki lik ljuba­ vi. a za neke ne? I sam se č u d i m .reče. Bit će sretan. . držim. kako ti kažeš. N e g o . tako da je n u ž n o da je Eros ljubitelj mudrosti. Ni oni neuki opet ne ljube mudrost. Eros učinio od svega ljepšim. Jer bilo č e m u što prelazi iz o n o g koje nije u o n o koje jest sav u z r o k je stvaranje.oni koji ljube mudrost. j e r valjano zboriš. mudrost ljubeći kroz čitav život. kako mi se čini. zamjenjujući. vješt lovac. Držiš li dakle da je to htijenje i ta ljubav zajednička svim lju­ dima i da svi h o ć e da im dobra b u d u uvijek. opijen nektarom . I niti je kao besmrtan po naravi ustrojen. ljubi d o b r a onaj koji ljubi. Jer to je baš teškoća s neukošću: sebi se. Znaš da je stvaranje nešto m n o š t v e n o . d o k za ostalo upotrebljavamo druga imena. činiti do­ statnim. Ta o n o ljubljeno i jest zaista lijepo. kojima bi i Eros pripadao. I ja rekoh: N e k a b u d e dakle. namislivši da z b o g svog siromaštva dijete s P o r o s o m napravi. a jest i za o n i m lijepim. izlučujući.r e k o h ja. n e g o je tvrd i suh. S tim naime stoji ovako: Od b o g o v a nijedan ne ljubi mudrost. 134 135 . budući da je i Afrodita lijepa. niti žudi m u d r i m postati . I t o m e je pak uzrok rođenje njegovo: od oca je mudra i obilna. niti ako je tko drugi mudar ne ljubi mudrost. K a o što? . Sokrate i D i o t i m o ? O v a k o pak j o š jasnije: onaj koji ljubi. žudan pa­ meti i vješt da je stekne. Ali ne čudi se .rekoh ja. Sokrate. a od majke nemudre i oskudne. tuđinko.već i djetetu jasno. da oni između t o g obojeg. Što ljubi? I ja rekoh: Da mu b u d u . ako nisu ni mudraci ni neuki? No to je . ljubi lijepa. Jer. te ne treba uz to j o š pitati: zašto h o ć e da b u d e sretan onaj t k o h o ć e ? N e g o se čini da o d g o v o r tu ima kraj.kao kad bi netko.rekoh ja. a ne o n o koje ljubi.r e k o h . Kao sin dakle Porosa i Penije.reče .rekoh ja . nego sad u istome danu cvate i živi. rodivši se na proslavi njena rođenja. Istinu veliš. vazda neke lukavštine snujući.na to pitanje s p r e m n o o d g o ­ voriti. Da je zajednička svima. kad je u obilju. Jer jest j a m a č n o takav i tako postao Eros. mudrijaš.reče . ta. Koji su o n d a D i o t i m o . a Eros je ljubav o k o lijepoga. A zašto Sokrate . drzak i napregnut. Istinu veliš . A o n o što si ti smatrao da je Eros.reče . Narav je dakle tog demona.n a k o n o n o g a pokušati podučiti. i ujedno budući po naravi ljubavnikom oko svega lijepog. ne budući lijep. hrabar je. No ako bi nas tko pitao: za č i m k o d o n o g lijepog je Eros. a i u pogledu mud­ rosti i neukosti u sredini je. ljekar.Penija i bijaše na vratima.ne k a ž e m o da svi ljube. prosuđujem li iz onoga što govoriš.vina nije u o p ć e bilo. tako da i radnje svih umijeća j e s u stvaranja i njihovi obrtnici svi su stvaraoci. Stjecanjem dobrih dakle . Kao ovo.traži j o š ovakvo pitanje: što će mu biti time što bi mu bila dobra? Ne m o g u j o š nikako . ta­ ko da niti je kad Eros siromašan niti je bogat. No opet po o c u vrebač je na lijepe i dobre.jest naime -.sretni su oni sretni. No o n o koje ljubi. upitao: deder Sokrate. Z b o g toga ti se. raskošno. na vratima i po putevima pod vedrim n e b o m spavajući. koju korist pruža on ljudima? To ću te baš Sokrate .r e k o h ja. pridajući mu i m e cjeline: ljubav. siromašan je vazda i daleko od toga da b u d e mladenački svjež i lijep. no oživljava p o n o v o po očevoj naravi. to i m a drukčiji lik. onakav kakvog sam ja izložila. ili kako kažeš? T a k o . M u d r o s t je naime zacijelo nešto od o n o g najljepšeg. niti kao smrtan. No kad je Eros takav. ako v e ć baš svi o n a ista ljube i uvijek. kao što to smatra mnoštvo. sada pak zamire. nije ti se ništa čudno dogodilo. a budući ljubiteljem mudrosti da je između mudraca i neukoga. da je Eros o n o koje je ljublje­ no.

j e d n o m riječju za tim da joj o n o d o b r o bude uvijek. onaj o k o m u z i k e i metra. T a k o onda i k o d ljubavi. Najistinitije veliš .reče o n a . b u d u ć i da su ljudi skloni dati si i n o g e i ruke odsjeći. dok Hug i Stallbaum (u 1. naziva i m e n o m cjeline. 136 137 .reče . Jer ljubav Sokrate nije za o n i m lijepim. ne kaže se da ljube..reče .rekoh ja. kao srodno i blisko ovdje izlo­ ženome. Sokrate. Ali rađati u r u ž n o m e ne može. Tim. i tijelom i dušom. Das Wesen des platonischen Denkens. o n o u njemu prisutno b e s m r t n o : trudnoća i rađanje. A odatle je to da o n o koje je trudno i već nabreklo silan žar spopadne u okružju lijepog. nego i da uvijek bude? I to treba pridodati. d o k o n i koji se predaju i revno nastoje o k o n e k o g j e d n o g lika toga dobivaju i m e cjeline. koje je smrtno. 91a. što nam ne izgleda osobito uvjer­ ljivo. te se kaže i da ljube i da su ljubavnici. Budući dakle da je to ljubav uvijek -. ako im se čini da su im škodljive. osim Hommela i Stallbauma. N e g o za čim onda? Za Platonov nauk ο trudnoći duše i rađanju usp. zadržava i ne rađa. i ja ne shva­ ćam. I zaista se . niti ih se zove ljubavnicima. već u sebi držeći p l o d s t e š k o ć o m ga nosi. i ne bih te oblijetao upravo to učeći.reče . tako mi Zeusa . Ta sjedinjenje m u ž a i žene je rađanje 7 .tako naprosto kazati da ljudi ljube o n o dobro? Da . 150 sqq. Tome nasuprot stoji konstatacija G. A to je stvar božanska. kad se god o n o koje je trudno prim a k n e lijepom udobrovoljuje se i biva radošću obliveno te ostavlja p o r o d i rađa. o n o svoje. d o k je o n o lijepo usklađeno. da je to baš dobro. svi ljudi i tijelom i d u š o m 6 i kad dospiju u neko doba starosti. No moja je priča da ljubav nije niti za po­ l o v i c o m niti za cjelinom.i da ne samo da bude. d o k se od cjelokupnog stvaranja j e d a n izdvojeni dio. smatram. To je naime p o r o d u lijepom. nego u lijepome. To se n a i m e j e d i n o zove stvaranjem. Ili se tebi čini da je? M e n i b a r e m ne.rekoh ja. Izgleda mi kao da istinu zboriš .što to upravo zboriš. Ljepota je dakle pri rađanju boginja usu­ da i boginja poroda. i stvaraocima oni koji se drže t o g dijela stvaranja.kaza ona. Istinu kažeš . od kojih jedva da i jedan zadovoljava. 34): Pokušaji da se emendira predano δολερός i križanje cijeloga pasusa ό μέγιστος και δολερός έρως παντί sadržajno pretpo­ stavljaju jedno puko logičko razumijevanje rečenice. T r e b a dodati. reče ona .kazuje neka priča da ljube oni koji traže svoju drugu polovicu. naša narav žudi rađati.reče o n a . T a k o da b a š ništa nije što ljudi ljube do o n o d o b r o . Ali za o n e koji se na svakojaki način njoj posvećuju. 162. Krugera (Einsicht und Leidenschaft. No kazat ću ti . osim ako bi t k o o n o dobro zvao vlastitim i svojim. Trudni su naime. str.da ljube i to da im o n o d o b r o bude? Riječ δολερός navela je interprete na mnoštvo prijedloga za emendacijom.znaš da se svejedno ne z o v u stvaraocima. Gonetanje treba . O n o ružno je neusklađeno sa svime božanskim. Bury instruktiv­ no upućuje na Sapfino shvaćanje erosa. ozlovoljuje se i ožalošćeno skuplja se u se te odlaže. j e r o n o golemih m u k a rješava o n o g a tko nosi. No reći ću jasnije . n e g o imaju druga imena. i to je u živome biću. ili u p o g l e d u stjecanja novca. 251a sqq. suglasni su u izbacivanju ove rečenice kao besmislene glose.reče. "1973 Λ1939/.rekoh. ljubavi. Z b o g toga. druže. Frankfurt am Main. a o n o zlo tuđim.reče .koji način bavljenja njome. ili u pogledu ljubavi k tjelovježbi. Da li o n d a . N e m o g u ć e je pak da oni b u d u u o n o m e ne­ usklađenom. Svi izdavači. ne sluči li se. Dakle je ljubav .rekoh ja. Poglavito sva žudnja za o n i m d o b r i m i za t i m e da se b u d e sretan svima je o n a „najveća i najprevarnija ljubav" 5 . kako ti smatraš. ili u p o g l e d u ljubavi za m u d r o š ć u . Phaedr. Na koncu je od strane mnogih naprosto uklonjena iz teksta.rekoh.rekoh ja . M o ž e li se o n d a .Ali . Kada pak ružnom. Ne vole oni. A što? Ne treba li pridodati . i u kojoj djelatnosti mar i napor bi se zvali lju­ bavlju? Koje djelo se slučuje tim biti? M o ž e š li reći? Ali ne bih se doista tebi Diotimo — rekoh ja — zadivio glede mudrosti. još s Burvem Theaet. bilj. iz­ danju svog komentara) izbacuju čak čitavu rečenicu.

koji su trudni tijelom posvećuju se više ž e n a m a i s njima su u ljubavi. ako to ne shvatiš? Ali zbog toga sam Diotimo. ako i jest. rađanjem djece namičući sebi. i u po­ gledu kose. Na taj se naime način spašava sve smrtno. No iz kojeg uzroka su životinje tako ljubavno raspoložene? M o ž e š li to reći? I ja p o n o v o kazah da ne bih znao. Oni . i j o š više n e g o u tijelima . strahovi.reče .tako ipak naziva istim." Za razliku od gotovo svih rukopisa. u z e o u obzir. besmrtnost. N e m o j se dakle čuditi ako po naravi sve cijeni svoje p o t o m s t v o . 254. mnijenja. i za to umrijeti. žudnje. najmudrija D i o t i m o . ne time da je u potpunosti isto.ta ima zaista_i qnih_koji. sjećanje i_sreću za b u d u ć e vrijeme. str. N e g o reci mi uzrok i za to i za sve drugo od o n o g a o k o ljubavnih stvari. . i tijelo i sve ostalo.kako se netko od djetinjstva zove istim sve d o k ne postane starcem .su u duši trudni. kako su strašno opsjednuti ljubavlju da b u d u slavnoga i m e n a i da „glas steknu besmrtni za vječita v r e m e n a " . i umrijeti. budući da se i u o n o m e vre­ m e n u u kojem se za svako pojedino od živih bića kaže da živi i da je isto . i mesa. kao smrtnome. p o p u t onih savršenih sofista. New Haven and London. prvo oko m e đ u s o b n o g sjedinjavanja. i cjelokupnog tijela. znajući da trebam učitelja. Jer pogledaš li ako hoćeš baš častoljublje ljudi. ćudi. d o k o n o b e s m r t n o d r u g o m 9 . krvi. boli. Jer besmrt­ nosti radi prati sve mar za njim i ljubav. Oni pak koji d u š o m . ili da bi Ahil bio u m r o nakon Patrokla i da bi vaš K o d r o bio u m r o prije svoje djece z b o g kraljevstva. da nisu smatrali kako će besmrtno^ biti sjećanje na njihove vrline. ako već ljubav jest za tim da joj o n o dobro bude uvijek. k tebi i došao. bilj. naslade. smatrao bi netko da to čine iz predumišljaja. kako upravo rekoh.. tako je nazvano kao da je znanje odlazeće. Dobro upozo­ rava S. onda je takva da savršeno izražava smisao pasusa. A k o dakle vjeruješ . slabije s jačima. svaka od tih nisu u pojedincu nikada ta ista. Rosen (Plato's Symposium. nikada ne imajući u sebi o n a ista. I ne samo u pogledu tijela. nego i u pogledu duše. A ja čuvši g o v o r zadivih se i rekoh: Da li. i koliko su bolji toliko više. kakvo s a m o bijaše/ T o m d o s k o č i c o m Sokrate . Zaborav je naime odlazak znanja. a druga propadaju. kostiju. tako da se čini istim. te j e d n o m zapita: Sto držiš Sokrate da je u z r o k tej^ubavi i te žudnje? Ili nisi opazio u kakvo izuzetno stanje dospijevaju sve životinje kada žude rađati. čudio bi se besmi­ slenosti o n o g a što sam rekla kad ne bi spazio. Jer tu na isti način kao i tamo smrtna narav traži po j n o g u ć n o s t i jia_bude i uvijek i besmrtna.reče. i one na zemlji i one koje lete. a zatim i oko prehrane o n o g a rođenog. 138 139 . i dobara potrošiti.da ljubav po naravi jest o n o o k o čega s m o se više puta složili. Bury bez jakog opravdanja inzistira na Creuzerovu čitanju αδύνατον umje­ sto άθάνατον. kao o n o božansko. a i drugo sve čineći? Sto se ljudi tiče. a ponešto gubeći. svojstva. k a k o sma­ traju. Ta svakako . A ona reče: Misliš li o n d a ikada postati vještakom o k o ljubavnih stvari. te kako su spremne za njih se i boriti. Sve me to dakle poučavala. tad se ne čudi. iz onoga u č e m u smo se složili.i m a o n o s m r t n o udjeFa u besmrt­ nosti.reče . i dati se glađu mučiti ne bi li ih nahranile.da bi Alkestida bila umrla za Admeta. M o ž e pak j e d i n o time. No zašto baš za rađanjem? Jer rađanje je vječno i besmrtno.Za rađanjem i p o r o d o m u lijepom. te da su z b o g toga pripravni opasnostima prkositi j o š i više nego z b o g djece. 1968.rekoh ja. kada je govorila ο ljubavnim stva­ rima. uistinu s tim tako stoji? I ona. i napora svakojakih podnijeti. bolujući sve i ljubavno raspoložene. Ne nalazimo dovoljno razloga za izbacivanje riječi μνήμην. Jer o n o b e s m r t n o ljube.reče .Bury i ostali označuju μνήμην interpolacijom.reče . proglašujući je „ili umetnutom ili iskvarenom". A od toga je još neobičnije to da i znanja ne samo što nam jedna nastaju a druga propadaju te^nikada n i s m o ^ s j ^ i j u j j o g l e d u znanja. Ta n u ž n o je zajedno s dobrim žuditi i za besmrtnošću.o n i m čime duši pristoji da b u d e trudna i da rađa. a mišljenje stvarajući opet n o v o p a m ć e n j e 8 umjesto o n o g odlazećeg spašava znanje. Iz t o g je razloga n u ž n o da ljubav jest i za besmrtnošću. Neka b u d e . reče: Znaj d o b r o Sokrate. time da ostavlja za s o b o m drugo mlado umjesto starog. rađanjem. već j e d n a nastaju. nego time da o n o odlazeće i stareće ostavlja za s o b o m drugo_novo. nego i j e d n o pojedinačno od znanja isto to zadešava.reče.n e g o držim da z b o g vrline besmrtne i z b o g takva slavnoga glasa svi sve čine. 131): . Smatraš li ti . kako čini Bury. te starijih i novijih izdavača. već vazda n o v i m bivajući. što ga mi sada i m a m o ? Daleko od toga da ne . Jer o n o što je nazvanolnišljenjem.

ljubiti ga i ο njemu se brinuti. li­ j e p o g i s njim općeći porađa i rađa o n o čime je davno zatrudnio. na­ rav lijepog. idući već kraju ljubavnih tajni. kojima sebi. držim.pozornost upraviti. tako da će se. okrenut prostranoj pučini lijepoga i m o t r e ć i 1 2 . Onaj naime . slijedi li ih tko na pravi način. tako da će smatrati kako je o n o lijepo u okrugu tijela nešto neznatno. b u d u ć i da su takvi. ljubi j e d n o tijelo i tu rađa lijepe g o v o r e . Ti me p a k pokušaj pratiti. da vidi opet ljepotu znanosti. robujući slab i sitničav. iznenada će ugledati nešto čudesno. nego da. U ove dakle ljubavne tajne m o ž d a bi i ti Sokrate b i o posvećen. samo o n o . te da vidi kako je to sve sebi srodno. trudan budući. Rettig. bude li netko dolične duše. Zeller). i zahtijevati i h 1 1 . jer u r u ž n o m neće nikada roditi. te ako se u njima nahodi du­ ša lijepa. b u d u ć i b o ž a n s t v e n . Treća solucija izgleda nam daleko najuvjerljivija. Stallbaum dobro obrazlaže zadrža­ vanje riječi: Diotima hoc dicit. o n o koje. Particip θεωρών treba shvaćati s prethodnim. A nakon toga da ljepotu u dušama smatra vrednijom od one u tijelu. pri j e d n o m e . N a k o n poslova da ga vodi k znanostima.A što joj pristoji? R a z u m n o s t i ostalu vrlinu. (b) kao ono lijepo po vrsti (Wyttenbach. Hug. r e c e _ i spasitelje L a k e d e m o n a i takoreći Helade. a ne sljedećim riječima. Njima se v e ć i m n o g a svetišta podigoše z b o g te takve djece. sed etiam aliunde quaerere et investigare eiusmodi sermones. ne z n a m da li ćeš biti sposoban. Lijepim se tijelima priklanja dakle više n e g o ružnima. radi čega upravo i bijahu svi oni prethodni napori. da se premjesti u stanje ljubavnika svih lijepih tijela. talem amatorem non modo ipsum parere quasi et ex se procreare. čega su roditeh'i i svi stvaraoci i oni od obrtnika za koje se kaže da su pronalazači. Vrlo lijepo objašnjava Bury: Parabola sugerira da se promatrač. d o k z b o g o n e ljudske ni­ jedno. dostigavši vrhunac uspona. te kad dospije d o b a žudi v e ć p o r o d a imati i rađati. ne sagleda neku j e d n u znanost. Na cijeni je u vas i Sol o n z b o g rađanja zakona.reče . te (c) kao ljepota osjetilnih likova (Vermehren. obilazeći. A ponajveće i od razumnosti ljepše je zasnivalaštvo o k o država i naseobina. A ako h o ć e š djecu koju je Likurg za s o b o m u L a k e d e m o n u ostavio. b e s m r t n u slavu i u s p o m e n u pribavljaju. koji su m n o g a i lijepa djela na vidjelo iznijeli. A pokušaj mi . tražit će. motreći o n a lijepa i j e d n o za drugim i na pravi način. pa se prihvaća toga da ga odgaja. uvijek jest i niti nastaje niti pro­ to έπ' εϊδει καλόν tumačilo se dosad na tri osnovna načina: (a) kao lijepo u ideji (Schleiermacher. Dotičući naime. tu ojačavši i narastavši. Shvativši to pak. plemenita i darovita. da bi bio prisiljen opet motriti o n o lijepo u poslovanjima i u zakonima. t o m e se obojem iznad svega priklarijati^smjesta u o d n o s u s tim čovjekom obiluje g o v o r o m ο vrli­ ni i ο t o m e kakav' treba da b u d e dobar čovjek i č i m e da se bavi. sve dok. Hommel). kojemu je ime razboritost i^pra^ vednost. I svatko bi vi­ še volio da su mu se takva djeca narodila nego o n a ljudska te ogledavajući se na H o m e r a i Hesioda i druge dobre pjesnike za­ vidi im koje p o t o m k e za s o b o m ostavljaju. p o t o m da sam shvati kako je ljepota na bilo kojem tijelu o n o j na d r u g o m e tijelu sestra. Posve nepotrebno Bury. prezirući je i držeći sitnicom. No kazat ću ti .i neću ništa svojom voljom ispustiti. na mo­ ćan ocean ljepote koji se prostire pred njim. prvo. ako treba slijediti o n o po izgledu lijepo 1 0 . te kako je. dok mu taj prizor krijepi dušu i pokreće ga na to da iz sebe iznosi mnoštvo dubokih misli. zadivljen. pa ma i imao slabašan stas.reče . i takav.reče . Sokrate. njime zadovoljiti. K a d je opet o v i m n e t k o u duši trudan j o š iz djetinjstva. milujući djetinju ljepotu n e k o g čovjeka ili j e d n o g a posla. No za o n a krajnja i najviša posvećenja. budeš li sposoban. te da gledajući već spram m n o g o g lijepog nikad više ne bude. koja je toga tu lijepog. kako u H e l e n a tako u barbara. 140 141 . i to prvo da. tako da ti takvi imaju m n o g o veće uzajamno zajedništvo od one o k o djece. hoće izbaciti riječi και ζητεΐν. o n o lijepo u č e m u bi rađao.tko na pravi način ide na tu stvar treba da j o š kao mladić p o č n e salijetati lijepa tijela. velika b e z u m n o s t ljepotu na svim tijelima ne držati j e d n o m i istom. Stallbaum. vodi li ga pravo onaj koji ga vodi. te. i drugi muževi posvuda drugdje. slijedeći Asta. radi kojih i jesu sva ova. kao navodnu „ineptum glossema". s njime zajedno othra­ njuje o n o r o đ e n o . Bury). T k o je naime dovde prema ljubavnim stvarima odgojem do­ veden. qui iuvenes reddant meliores. spominjući ga se prisutan i odsutan. kao sluga. kakvi bi mladiće boljima učinili. m n o g e lijepe i veličajne go­ vore i misli porađa u nezavidnoj ljubavi za mudrošću. koji su svakojakom v r l i n o m rađali. okreće unaokolo i motri. koliko god najviše možeš. te rađati takve govore. a one snažne ljubavi za j e d n i m da se okane. smatram. budući da su ljepšom i besmrtnijom djecom zajednicu osnovali. i postojaniju ljubav.

T a m o je život. romantički pojam ljubavi povi­ jesno izrastaju iz svaki put bitno novog i drukčijeg tumačećeg sučeljenja s naukom iz Simpozija.da će ga j e d i n o ondje zapasti da. niti ruke. budući da se slike ne dotiče. koliko sam god za to sposoban. u neku ruku ružno. spram ovoga pak ružno. i od dvojih na sva tijela. Zeller). i od poslova na lijepe nauke. ne jesti i ne piti. a p o t o m nije u neku ruku lijepo. od onoga u Hesiodovoj Teogoniji pa do rane grčke lirike. krasota izraza. odnosno Diotiminom. ako ga ikada ugledaš. XIX. nego samo po sebi sa s o b o m jednoliko uvijek buduće. To je dakle. Hoće li ga se pak jednom hermeneutički iznova probuditi i prisvoji­ ti. \ . Van tog obzora ostaje Platonova riječ bitno neshvatljiva u svojemu vlastitu smislu.R. odlazeći od ovih tu p u t e m prave ljubavi spram dje­ čaka. . kad bi to bilo moguće. Hamburg. Općenito valja. niti neki z b o r . kao i mnogi drugi. Rettig ovo drugo zna­ čenje brani i obrazlaže riječima: Ideje nisu puki pojmovi. Bluma u uvodu paralelnog izdanja Ficinova 2 djela: LIber die Liebe oder Platons Gastmahl. ljubimce gle­ dajući i uvijek s njima općeći. nego samo motriti i zajedno biti. 226. Jer to je baš na pravi se način dati na ljubavne stvari. ili na nebu. Izvorni grčki religijsko-mitologijski obzor. već da samo o n o božansko lijepo jed­ noliko m o ž e sagledati? Zar držiš . niti drugo što u č e m u tijelo ima 13 udjela. ku koji bi o n a m o gledao i koji bi o n i m čime treba m o t r i o i s time općio? Ili ne pomišljaš . kao da je n e k o m e lijepo. npr. bojama i m n o g i m drugim smrtnim tričarijama. Sto bismo onda . porađa ne slike vrline. a ondje ružno. sud P. te sam cije­ n i m ljubavne stvari i osobito oko njih nastojim.pada. a n e k o m e ružno. konačno i ponajprije upravo bezdano neiscrpiva slojevitost smisla čine taj spis upravo jedinstvenim. χωριστού. gledajući o n o lijepo o n i m čime ga se m o ž e gledati. O n o ti se.reče . one su štovi­ še egzistencije. a tada ne. pritom je nužno sve više bivao potisnutim i zaboravlje­ nim. onda njemu. ili kao „pojam". Umijeće dramatske gradnje djela. niti spram o n o g a lijepo. pri čemu je s pravom i manje-više jednoglasno Arj_>t_)iaiiQy govor pre­ poznat kao od sviju ostalih bitno različit i svojom tragičkom osnovnom crtom srodan Sokratovu. §1. niti tada da. a ja ostah uvje­ ren. reče tuđinka iz Mantineje. renesansno-trubadurski. te tako na cilj stigavši spoznati samo o n o koje jest lijepo. kao u živome biću. ili u drugome. kao i svakog pojedinog od njih. neće činiti da jest po zlatnome nakitu i haljinama. ili od drugog biti k njima vođen: započinjući od ovih lijepih radi samog o n o g lijepog uvijek se uspinjati. dok motri samo o n o lijepo.) Kršćanski. čisto i nepomiješano.reče . Pri dosadašnjim tumačenjima ponajviše je pozornosti bilo posve­ ćivano međusobnom odnosu svih u Simpoziju izloženih govora. „argument" (Gomperz. kako se izražava Aristotel. koje sada d o k gledaš uzbuđuješ se i spreman si. A uvjeren pokušavam i druge uvjeriti da za tu stečevinu ne bi ljudskoj naravi nitko lako našao boljeg saveznika od Erosa. A kad tko. « . i od lijepih tijela na lijepa poslovanja. nego istinsku. bilj. U svrhu osvjedočenja ο tome dovoljno je jednom s originalom samim uspo­ rediti naprimjer onaj povijesno toliko utjecajni renesansni pokušaj Marsilia Ficina da filozofijsku sadržinu Platonova dijaloga prenese svome vremenu (Usp. str. te odno­ su sviju prethodnih.reče smatrali kad bi nekoga zapalo da vidi samo o n o lijepo. 82) da se precizno značenje od λόγος mora uvijek odrediti iz konteksta svake pojave termina. ili na zemlji. te i sada i uvijek hvalim m o ć i junaštvo E r o s o v o . . a ne ispunjeno puti ljudskom. /- 142 143 . spram Sokratova. . od j e d n o g na dva. potrebno će biti prethodno na vidjelo iznijeti istinu grčkoga iskustva Erosa.da bi loš bio život čovjeKao i uvijek. tako da kad ta ostala i nastaju i propadaju o n o niti što većim niti ma­ njim biva niti što podnosi. Neki problemi interpretacije Dijalog Simpozij nedvojbeno pripada nekolicini vrhunskih postignuća ljudskoga duha u oblasti pisane riječi. ako u o p ć e kojem čovjeku pripada da bude besmrtan. i drugima preporučam. na umu držati dobru uputu Rosenovu (isto. Niti će mu se to lijepo poka­ zivati kao neko lice. kazala Diotima. Fedre i vi ostali. koji nije nauk nečega drugog do samog o n o g lijepog. 1984. unu­ tar kojega Platonova izvođenja tek zadobivaju i zadržavaju svoj pravi vlastiti smisao. pravo. str. p o č n e samo o n o lijepo sagledavati. tako je i ovdje teško razumjeti i izložiti upotrebljenu riječ λόγος. Stevvart. čovjeku vrijedan življenja. niti raste niti opada. savršenost kompozicije. lijepim dječacima i mladićima. niti neka znanost. m o ž d a bi se i dotaknuo cilja. dragi Sokrate. . ako uopće igdje. kao stepenicama se služeći. a sva ostala lijepa kao da u t o m e na neki način imaju udjela. b u d u ć i da se dotiče istine? A o n o m e tko porađa istinsku vrlinu i othranjuje ju pripada da bude b o g u m i o te. Tumači se uglavnom ili kao „rasprava". Sto­ ga dakle tvrdim kako svi ljudi trebaju cijeniti Erosa. te uvjeti bitka i bivanja stvari osjetilnoga svijeta. niti ovdje lijepo. međutim. niti pak budući u ne­ č e m u drugom. i od nauka ići na k o n c u na onaj nauk.

koji više nije nikakav logos i ni­ kakva znanost. ona je nužno i neuklonjivo prožeta ništavilom. Ono što je tamo bilo tek naslućeno i nagoviješteno pod imenima „pri­ sustvovanja" i „zajedništvovanja". cjelini onog praktičkog. u značenju neodre­ đene beskonačnosti svega. koji ovdje prerasta u strast začinjanja i rađanja. te potom opet u Politeii. na erosu samom. Kao žudnja. §5. The Symposium of Plato. kako je npr. počevši već s Plotinom samim. oskudne Erosove majke. Važniji konzultirani komentari: G. Hug: Platons Svmposion.G.R. §3. od onog tjelesnog k duševnome. 144 145 . kako to pretežno smatraju interpreti? No zašto je onda Platon ne bi i nazvao „idejom"? I kako se onda odnosi naglašena jedincatost te „naravi" spram nužne mnoštvenosti ideja? I u kakvu odno­ su stoji ta „narav" spram „ideje dobra"? Da li je s njom u osnovi isto­ vjetna. §7. Da li je onda ono što Platon naziva „idejom" prisutno ipak ba­ rem na koncu mučnog erotičkog uspinjanja pravoga filozofa. pa onda i takozvanih nižih očitovanja duševnosti. s onim i danas još jedva shvaćenim zagonetnim poznim naukom Platonovim ο Jednom i Neodređenome dvojstvu kao dva­ ma osnovnim počelima svega . Mnogo se raspravljelo i ο tome da li je prava i središnja tema dijaloga ljubav. Rettig: Platons Symposion. tako reći jedina tema cjelokupnoga djela.sadržane u naravi ljubavi. čime onda biva znatno -ublažen i donekle prevladan temeljni stav Fedona ο načelnoj i nužnoj odijeljenosti pravog i istinskog bića od svega postajućeg i propadajućeg. to se ovdje pokušava sadržajno pro­ misliti i izložiti putem analize praizvorne moći „ljubavi". 1884. njihova „ukidanja". mitsku sliku „Penije". čime je smjesta na neki neobičan način na­ puštena i sama oblast ο kojoj je riječ. Tek iz sagledavanja obih tih momenata u njihovoj je­ dinstvenosti dobiva se neko bliže iskustvo toga što je Platon zvao filozo­ firanjem. §6. bez ostatka izru­ čeno neumitnoj ništećoj moći vremena i prolaženja. 1876. 2 1932 ( x 1909). potom k cjelini navada i obi­ čaja.takav korak nije još ni od koga pokušan. Odatle i osnovna karakteristika odlomka koji smo preuzeli u pri­ jevod: u njemu je mišljena i do riječi dovedena temeljna narav vremenitosti i prolaznosti svega živog. Mnogim je tumačima krajnju zbunjenost izazivala činjenica da je ovdje ne samo cjelina tjelesnoga. sve do Jedinog nauka" samog. izloženo kao tek spoznajni postupak uza­ stopnog postavljanja „hipoteza". Edited with Introduction. Ono što Sokratov govor iz osnove razlikuje od svih prethodnih jest uvid i spoznaja bitne i posvemašnje negativnosti . Možda se može štoviše reći da je upravo u tome sadržana i glavna. S pravom su kasniji neoplatoničari. nego i ono za što bi se inače moglo u Platona očekivati posve suprotno. te nadomještanja uvijek „višima". §9. ili pak sam Sokrat. zajedno s tome pripadnim temeljnim ugođajem opušte­ nosti za tajnu smrti.§2. kao njegov konačni cilj i mjesto smirenja? Da li je u jedinstvenom veličajnom opi- su tog konca sveg „posvećenja" pod „čudesnom naravi lijepog" mišljena ustvari „ideja lijepoga". pa tako i u ovome središnjem. naime mišljenje. spoznaja i znanje u cjelini. smatrao Natorp? Na ta teška pitanja odgovoriti se može tek iz produbljena studija cjeline Platonovih spisa. elementarno-egzistencijalni analogon onome istome što je ranije u Fedo­ nu. S visokom mjerom uvjerljivosti ukazano je na to da cjelinu spisa vodi i upravlja Platonov pokušaj odlučnog filozofijskog suprotstavljanja samome načelu ranoga grčkog prosvjetiteljstva i umijeću (τέχνη) kao nje­ govoj biti. Pri svemu je tome od izuzetnog značenja uvidjeti kako u tom stupnjevitom erotičkom usponu valja sagledati jedan. Halle. Second Edition. Od izuzetne je važnosti i Diotimin opis pravoga puta erotičkog uspinjanja. iUO. (Kriiger) §4. uopće ne pojav­ ljuju. Jednako je tako uvjerljivo uočena i prikazana različnost spram Fedona. Cambridge.dakako ne u vri­ jednosnom nego isključivo „ontologijskom" smislu . na zasnivanje svega što biva na jednome zajedničkom korijenu i izvoru. sadržana ponajprije u tome što ovdje u Simpoziju od samoga početka sve cilja na jedinstvenost i cjelinu svega. zatim napuštanju tog jednog i otvaranju žudnje za cjelinu drugog svega takvog. Leipzig. §8. razumijevali kao unaprijed miš­ ljeno isto ono što se potom od Aristotela naovamo u filozofiji i metafizici naziva „materijom".F. da tako kažemo. pri čemu je jasno da takva vrsta „dileme" na­ prosto ne dopire do onoga bitnog u djelu. 2 A. Bury. kao oličenje autentične filozofijske egzistencije. Neće stoga biti toliko začudno da se ideje i sam nauk ο idejama u tekstu čitava dijaloga. odnosno Eros. Critical Notes and Commentarv by R. pa zatim cjelini onog što se može i mora znati. Smisleno dovesti u vezu tu ovdje naznačenu pranapetost borbe jednog i onog „drugog". Unutrašnje načelo tog uspinjanja sadržano je u žudnji i sjedinjenju s jednim.

ako je i v a m a drago. i samo d o b r o . p r e m a m o g u ć n o s t i . gorljivo nastojeći a sramoteći se zapravo. Ne prije no što se složimo. Ο χ ο η ϋ 1972 ( 1 1 9 0 2 ) .reče on. reče on. N e g o . I m e n e će dakako. Sto to? . rekoh ja. No pohranite sada dakle te kamate i p o r o d samog Dobra. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Za Zeusa Sokrate. sa­ mo što jest zapravo o n o D o b r o . to mi se pokazuje v e ć i m no što je p r e m a prisutnome zaletu m o g u ć n o . da vas ne bih kako nehotice zavarao. i m n o g a dobra. i te kako zadovoljiti. a ako ne. to sam voljan kazivati.VII 5 2 l b 11). a i drugdje v e ć m n o g o puta kazivano. T o m v s IV. rekoh. ο vi blaženi. kazuj samo. kako to da v a m ga ja u z m o g n e m kao d u g otplatiti. No i samo lijepo. rekoh ja. Prijevod. tako i to da ga vi sebi na njegu pohranite. Kažemo. nego ih i razlučujemo go­ vorom. i da ne bih. taj Glaukon. Ta zadovoljit će nas ako. to pustimo zasad. upravo pri k o n c u budući. i na taj način oko svega: o n a koja s m o tada kao m n o g a postavili iznova opet 147 . N o . Izvornik: Platonis opera. No kazuj. Htio bih. i svaka pojedina. kao što si ο pravedno­ sti i umjerenosti i o n o m e ostalom razložio. reče. ne samo da tek tako k a ž e m o da J e s u " . reče. druže. ne odstupaj. jer dostići o n o upravo što mi se sad čini. M n o g a lijepa.Iz djela Politeia (VI 506d2 . ali ne kao sada samo kamate. krivi račun kamata polažući. zaista. j e d n a k o tako razložiš i ο Dobru. N e g o . Bit ć e m o na oprezu. Ali oprezni budite. rekoh ja. Ali samo da ne b u d e m nesposoban. Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. Ta potanko razlaganje o c a isplatit ćeš u cjelini drugi put. podsmijeh zaslužio. i vi se prisjetite na o n o u o n i m a pređašnjima rečeno. tad se o k a n i m o . što se p o r o d o m D o b r a pokazuje i njemu najsličnijim.

we postulate also one Idea of each. kao što će i boje biti nevid­ ljivima. kao izljev udijeljenu? Doista.reče. ne postavljamo mi.u skladu s" idejom). reče. rekoh ja. T a k o je. a što nazivamo o k o m . daleko od toga da bi bilo nečasno. Daj ovako ogledaj. and call it the essential so-and-so. prisustvovanja. i s l u h o m o n a koja se slušaju. baš posve. A držim zaista. r e k o h ja. od organa oko opa­ žanja. reče. ut quae una sit. Zar ne. Kojeg onda od b o g o v a na nebu m o ž e š označiti u z r o k o m o n o g a čega svjetlo n a m čini oči ponajkrasnije gledati. zapazio tvorca osjetila. kao i to da b u d u gledana o n a koja se gledaju? Istoga o n o g kojega i ti i drugi. n a z i v a m o t o „ o n o koje upravo j e s t " svako. reče. i ostalim osje­ tilima sva o n a osjetiva? Dašto. znaš da ako ne pridođe treći rod. Ili ti imaš neku za reći? Ja ne. no za to dodavanje nema u grčkome tekstu dovoljno os­ nova. a niti o n o u č e m u obitava. Svakako. 148 149 . ipsum bonum. wiederum eins nach der angenommenen Einheit des Begriffs eines jeden setzend. Ta očito je da pitaš za b o g a sunca. Tako polučuje ovaj smisao: . kao što se uostalom i tumačenja međusobno bitno razilaze. I o n a prva k a ž e m o da se gledaju. Naime. K u d i kamo. Ali je j a m a č n o najsuncolikiji. ove ideje p a k da se misle. ništa takvo ne treba. ei ούσίαν tribuimus. Schneider tumači i prevodi ovako: „Und dann ein schones selbst und ein gutes selbst und so bei allem. oponašanja i si. a i boje su prisutne u o n o m e što se gleda. Stallbaum pak razumije ovako: „Ipsum pulchrum. Ali zaista. odlučuje se on da umjesto κατ' ίδέαν čita και ίδέαν. Ο o n o m e upravo što ti nazivaš svjetlom. jednu ideju. . rekoh ja. „shodno". aliaque per se spectata." No. naime osjetilo gledanja i m o ć biti gledan. učestvovanja. O n o dakle što niti samo za sebe nije neznatno. r e k o h ja. reče on. jednom mnoštvo bića a drugi put. tad vid neće ništa vidjeti. was ist. U riječima κατ' ίδέαν (= „prema". Bu­ dući da ga ne zadovoljava ni jedna od ponuđenih i predloženih moguć­ nosti kako da se te riječi razumiju." Ovo tumačenje očigledno podrazumijeva jedno εν kao objekt od τιθέντες. ma koliko da jesu i ostaju vazda zagonetnima. A nije li vam zacijelo vid spram tog b o g a po n i k n u ć u ustrojen ovako? Kako? Vid nije sunce. verum eius naturam designamus s. nennen wir jedeš das. odvojeno od toga. reče. Da li sluh i glas j o š trebaju drugi neki r o d za to da bi onaj slušao a ovaj bio slušan.kao da o n a jest j e d n a . b7.So likewise a Beautiful itself. da ne r e k n e m ni jednoj moći. smatram. Prijevodi ove teške rečenice odreda su neprecizni. nego baš jedno te isto biva jednom postavljeno kao mnoštvo a drugi put opet kao jednota. rursus secundum cuiusque speciem ponentes. Istinu kazuješ. doista. reče... D a b o g m e da nije. was wir dort als vieles setzten. Da li si onda. koje treće ako ne pridođe onaj neće slušati a ovaj n e ć e biti slušan? Ne trebaju nikakav.p r e m a jednoj ideji za s v a k o 1 . A ο č e m u to govoriš? . da ni drugim m n o g i m . and a Good itself and similarlv about ali which we formerlv took (or 'postulated') as many: reversing our procedure (πάλιν αυ). believing that there is but one.postavlja­ jući. međutim čini da Adam ovdje promašuje ono bitno Plato­ nova filozofiranja. prema Platonu. A nije li i m o ć koju ima stekao od njega. ali se ne misle. navlastito za to samo po niknuću ustrojen. što paleografski svakako nije neodrživo. i onaj koji ih ima p o d u z m e da se njime posluži. Adam nalazi nerješivu teškoću u riječima κατ5 ίδέαν μίαν τιθέντες. reče. sadrži se sva tajna sveze osjetilne i mislive oblasti. ujarmljeni su j a r m o m od svih sjarmljenja časnijim. niti on sam. ά τότε ώς πολλά έτίθεμεν ne može nikako značiti „per se spectata". A ne zapažaš li da vid i o n o vidljivo j o š trebaju? Kako? A k o i jest neki vid unutra u očima. ukoliko nije nečasno svjetlo. upravo ono naime što Platon inače naznačuje izrazima zajedništvovanja. no ne gledaju. koliko je daleko najsavršenijom stvorio m o ć da se gleda i b u d e gledan? Ne baš." Nama se. Č i m e dakle od nas samih gledamo o n a koja se gledaju? V i d o m .

Nepojmljivu ljepotu kazuješ. e4. Schneider. rekoh ja. e4. reče on. te treće. Jovvett-Campbell prevode: „This then. ostaje neobjašnjeno. mada uzrok vida. Na j e d n a k način i o n o duše ovako misli: kad god se upravi na o n o što obasjava i istina i o n o koje jest. to oboje. tako i ovdje jest doduše pravilno znanje i istinu. upućivalo na neku istinu koja nije spoznavana. premda doduše nije vid. na ona koja obasjava sunce. ideja dobra je (budući uzrokom obojeg) ljepša nego znanje i istina. Znaš li. n e g o treba ustrojstvo D o b r a cijeniti j o š odličnijim. d o k samo nije postajanje. Pa kao što tamo doduše jest pravilno svjetlo i vid cijeRečenica koju su Ast i Stallbaum skoro čitavu htjeli kao glosu is­ ključiti iz teksta. e4. Čini se. Dašto. A budući da je u z r o k o m znanja i istine. pristajući u sve­ mu ostalome uz njega. nego i postajanje. da μέν. rekoh ja.Ne biva li. te Ast i Stallbaum nakon njega.".. naime spoznaja i istina. gramatički gledano. Parisinus). Potpuni paraleli­ zam teksta zahtijeva dakle δια νου namjesto διανοοϋ. to je o v o u ovoj se gledaju. quae per intellectum percipitur". dobrolikim cijeniti. koju su prihvatili Bekker. biva od njega spoznavana. naziranja gore i dolje prekrećući. which imparts truth to the things that are known and gives to the knower the power 150 151 . a samo je ljepotom nad njima. I taj Glaukon reče osobito smiješno: Ο A p o l o n e . tako da sporni dio rečenice poprima ovaj smisao: premda shvaćena od znanja i stoga u određe­ nome smislu njemu podložna. n e g o se prvorodstvom i m o ć i izdiže j o š s o n u stranu jestva. tad i pomisli to i spo­ zna i pokazuje se da i m a uma. Kako? Reći ćeš. Ta kako bi bilo? Reći n a m je dakle da i o n i m a što se spoznaju jest od D o b r a n a z o č n o ne samo to da bivaju spoznavana. smatrao da je to drugo od njih. Grupa rukopisa. no D o b r o m smatrati bilo koje od toga dvoga nije pravilno. Ta valjda ti to ne govoriš ο nasladi. reče. čita s van Heusdeom γιγνωσκομένην. Najveća je njena teškoća svakako u onom ώς γιγνωσκομένης μέν διανοοϋ. tako ovdje ideja dobra. Ficinus prevodi: „veritatis. διανοοϋ je lekcija najboljeg rukopisa (cod. što su bili držali svi izdavači do Bekkera. te uko­ liko nije spoznavana itd. To dakle. nego i o n o biti i jestvo njima je od njega nazočno. ali jest njegov uzrok.quae" ne može nikako biti prijevod od ώς. drugo. nadalje. To bi. Uz to. niti suncolikim. o n o postajuće i propadajuće. i koje o n o m e koji spoznaje podaje m o ć . da oči. i rast. is what I would have you call the idea of good: and this you will deem to be the cause of knowledge and truth so far as the latter is known. prvo. doista. kazujem p o r o d o m Dobra. Adam s pravom prigovara ovoj interpretaciji da. mada uzrok uma. to reci da je ideja dobra. tako da što je o n o samo u se misle. držim. No kad god na o n o što je s m r a k o m pomiješano. Osobita je potvrda ove interpretacije u tome što ona jedina daje smislenu paralelu za 508b9-10. Razloži mi dalje. već na ona kojih mjesečina. u naj­ manju ruku. A kad opet. pravo ćeš smatrati budeš li. Nego. tad nazire i slabi vidom. mislivoj oblasti spram uma i onih koja gledivoj oblasti spram vida i onih koja K a k o ? . ako pruža znanje i isti­ nu. Hermann. slabe v i d o m i pokazuju se skoro slijepima. Bože sačuvaj. Kao što tamo sunce. ima δια νου. i 2 j o š ljepše. i hranu. i sunce. da koje o n o D o b r o rodi srazmjernim sebi. međutim. e4. radije ovako j o š ogledaj njegovu sliku. Hermann i Jowett-Campbell interpretiraju rečenicu na is­ tovjetan način. rekoh ja. koliko god da i jest lijepo to oboje. Schneider. kad ih tko više ne okreće na ona kojih boje prekriva dnevno svjetlo.reče on. reče. držim. te se naprotiv čini da nema uma. mada kao od u m a spozna­ vana. da sunce o n i m a koja se gledaju ne pruža sa­ mo m o ć da b u d u gledana. kao da čistoga vida n e m a u njima? I te kako. d e m o n s k o g li nadilaženja! of knovving. koje onima što bivaju spoznavana pruža istinu. ali suncem ih smatrati nije ispravno. od njega samog gledano? T a k o je. Sam Adam odlučuje se na jednu emendaciju: namjesto γιγνωσκομένης. διανοεΐσθαι teško da može biti upotrebljeno s participom (ούσαν) bez ώς. To n a m je dakle reći.. ώς γιγνωσκομένης ne može nikako značiti „utoliko ukoliko je znana". dok D o b r o nije jestvo. Adam i Burnet. tad jasno gle­ daju i pokazuje se da ima čista vida u tim istim očima.. No ovo . Tu lekciju Asta i Stallbauma pridodajemo Adamovu tumačenju. biva opet od njega gledano. teško je iz cjeline Platonove filozofije prihvatiti stav da je ideja dobra uzrokom istine tek ukoliko ova biva spoznavana.

n e ć u hotimice n e r e č e n i m ostav­ ljati. reče. te dokaze sačinjaju radi četverokuta samog i promjera sa­ mog. e. da jest to dvo­ je. A bi li bio voljan reći. ako razumiješ. tima se doduše kao slikama služe. N e g o . A i sve drugo j e d n a k o tako: sama ona koja kao modele oblikuju i crtaju. Pa i n e m o j . te da se njima služi kao o n i m što je naziranjem uvaženo. da ti se ne bi. istraživanje čineći s a m i m v i d o v i m a k r o z njih same. te sve što je takvo. U z m i dakle na u m . da je to i s o b z i r o m na istinu i neistinu razdijeljeno: kako jest o n o nazorivo spram spoznatljivoga. zatim pri­ kaze u vodi i u svemu o n o m e što je gusto. Ništa manji problem ne leži niti u έκείνοις προς εκείνα. u o n o m e vidljivom j e d a n od dva odsjeka su slike. K a o kad bi p o t o m dakle u z i m a o crtu odsječenu na nejednake odsjeke. Dakako da to doista znadem. quae ad abstractas rerum formas comparatur". Adam naprotiv drži 152 . a ne radi o n o g a kojeg crtaju.) odslikavan. ne propusti ni sitnicu. Ali zaista. reče. kojih jesu i sjene i u vodi slike. i likove. n e g o k zaključnome ishodu. v e ć ako i ne drugo. ne idući k počelu. baš m n o g o ostavljam. Postavljam. imaš dakle ta dva vida: vidljivi. sive abstractae ab ipsis rebus et una mentis cogitatione conceptae. a o n o opet vidljivim. j o š j e d n o m . i to onaj vidljivoga roda i onaj mislivoga. mislivi? Imam. reče. razumijem. kao što kazujemo. o n i m a tada o p o n a š a n i m a kao slikama se služeći. τετιμημένοις. To dakle kazah da jest doduše mislivi vid. i čitav rod o n o g a napravljenog. i to m n o g o . ne drže za vrijedno ο njima ni sebi ni drugima dalje ikakav razlog podavati. pretpostave parno i ne­ parno.Ta krivac si ti. D r ž i m zaista da propuštam. naime drugi. koliko je to u o v o m e sad m o g u ć e . i b e z onih slika kojima se onaj prvi služi. Adam. b a r e m tu p o r e d b u ο suncu pripovijedajući prođi.. reče. reče. P o t o m kao onaj drugi odsjek postavi o n o č e m u to naliči: sve životinje o k o nas. p o š t o su ih pretpostavkama učinili. rekoh. i te kako. tražiti iz pretpostavki. kao da nije m o g u ć n a gore nad pretpostavke izaći. r e k o h ja. ne k p o č e l u putujući. No ipak. a7. koji me prinuđuješ kazivati o n o što mi se ο t o m e čini. za­ vršavaju sljedstveno pri o n o m e na ispitivanje čega se bijahu zaletjeli. D o b r o dakle. I n e m o j nikako šuštati. Najteži njen dio svakako je a6-8 είκοσι . pošto iz toga započinjući brže-bolje prijeđu i o n o ostalo. smatrajući da αυτά znače zapravo zbiljske stvari. pa će ti biti po jasnoći i nejasnoći j e d a n spram drugoga: prvo. i sve zasađeno. i sve drugo t o m e srodno u sva­ k o m e pojedinom istraživanju. odlučno odbija to tumačenje. glatko i p r o v i d n o sustavljeno. reče. Jer držim kako ti znadeš da oni koji se bave o k o geometrije i računanja. d o k onaj drugi na­ protiv traži idući iz pretpostavki k nepretpostavljivome počelu. r e k n e m li n e b o m . a slika­ ma da se služi o n i m istim od onih dolje odslikanim. no zapravo tra­ že da vide sama o n a koja tko ne bi mogao vidjeti drukčije do ra­ zumom. te tako i uscijenjeno. r e k o h ja. viši dio vidljivoga odsjeka. onaj isti koji je od strane onog koji je još niži od njega (sjene u vodi itd. A ogledaj opet kako treba sjeći i onaj odsjek mislivoga. .. pa onda. činilo da mudrijašim o k o imena. Da. oslanjajući se na Schneidera i Jowett-Campbella. te u njemu osobito pravo značenje onog αυτά τά υπό των κάτω άπεικασθέντα' Ονο posljednje tumači Stallbaum kao „formae rerum adspectabilium intelligibiles. mada ne razmišljaju ο njima već ο o n i m a na koje ti naliče. Lakše ćeš razumjeti sad kad je sve o v o prije rečeno. quae a rebus inferioribus (i. i tih takovih. Istinu govoriš. kao d a j e sve to svima očito. Kako? U k o l i k o j e d a n njegov odsjek duša biva prinuđena. i dokaze ο nji­ ma sačinjaju.rekoh ja. kao da ta znadu. reče. te. rekoh ja. i da o v o kraljuje mislivim r o d o m i oblašću. no duša da je pri traženju njega prinuđena služiti se pretpostavkama. kao j a s n o i zbiljsko u odnosu na o n a . concretis) tamquam similitudine expresae sunt". sijeci p o n o v o svaki od dva odsjeka p r e m a istome razmje­ ru. nisam dovoljno razumio. To što kazuješ. a slikama nazivam prvo sjene. tako jest o n o n a u č n o spram o n o g a čemu je nalično? Ja bih. ako i nekako što nerečen i m ostavljaš. i tri vida kutova. reče. 3 Ovo je svakako jedna od gramatički i smisaono najtežih rečenica u cjelokupnom Platonovu opusu. D o b r o . rekoh ja. Zar ne i to da se vidljivim likovima prislužuju. Prva εκείνα tumači Stallbaum kao „ipae res visibiles earumque imagines.

te drugi dio rečenice prevodi ovako: „those also. već iz pretpostavki. te da oni koji motre doduše bivaju pri­ nuđeni motriti r a z u m o m . te r e d a m kako kazuješ. ne idući k počelu. konkretnih) stvari kao neke slike istisnute. odnosno zbiljskima. Ipak nam to Adamovo tumačenje ne izgleda sasvim uvjerljivo. no ne u m o m . Naime. a isto tako i oboje ujedno. str. Od mnogih ponuđenih emendacija teksta najzanimljivijom se čini ona Wilamowitzova (Platon II. Berlin. s obzirom na ideje.dostatno dakako ne. kroz njih u njih. a ne osjetilima. usporedi našu narav. εκείνα. no ipak ti se. s obzirom na sve rečeno. Adamova bi pak interpretacija bila ovakva: Dakle. kao pristupcima i zaletima. ona gore)". otprilike ovo: Duša se u ovome ni­ žem dijelu mislivoga odsjeka služi doduše pretpostavkama tako da ne ide nad njih na samo počelo. te se stoga obično i više cijene. Schleiermacher. Vidi naime ljude kako i Stallbaum i Adam ciljanje ovog pasusa isuviše jednoznačno vraćaju i usmjeruju k nižem. reče. s o b z i r o m na obrazovanost i neobrazovanost. ta čini mi se da pre­ obilan posao kazuješ . reče.kako zacijelo h o ć e š razlučiti da o n o od o n o ­ ga koje jest i mislivoga što biva o s m o t r e n o od strane znanosti raz­ govaranja jest jasnije nego od strane takozvanih umijeća. z b o g t o g a što ne ispituju do počela se uspevši. no ujedno se slikama osjetilnih stvari služi na takav način da te slike u odnosu na same stvari prosuđuje. na taj način do zaključnog ishoda sišao. rekoh ja. ona dolje)" i „spram. i da bi d o k o n č a o u vidovima. a da se kao slikama služi samim zbilj­ skim stvarima. Posve si dostatno iskazao. άπεικασθεΐσιν moglo doista značiti „slikama od onoga dolje (tj. s o v i m u d e s o m . drugi dio rečenice je u Stallbaumovu tumačenju manje plauzibilan. Tako bi dakle u Stallbaumovoj verziji cijela rečenica glasila otprili­ ke ovako: To sam dakle rekao da je neki mislivi rod. Stallbaumovo se rješenje u svome prvom dijelu čini uvjerljivijim. s obzirom na ona (tj. pa onda opet slijedeći o n o što za njim slijedi. njega se dohvativši. sam četverokut. premda to jest u m o m mislivo uz p o č e l o . trećemu pak pridaj uvjerenje. kao da ne može nad pretpostavke izaći.. razmišljanje (razumijevanje) pri drugome. Razumijem. ne prislužujući se baš ničim osjetilnim. ukoliko se smisao teksta shvaća u paraleli s odgovarajućim pasusom 510d5511al. κα'ι έκείνοις ώς έναργέσι namjesto άπεικασθεΐσιν και έκεΐνοις πρός εκείνα ώς έναργέσι. kao da je r a z u m nešto i z m e đ u naziranja i uma.. zbiljskih stvari) odslikanima". kojima su pretpostavke počela. za značenje „kao slikama se služeći" moralo bi u grčkome stajati ώς είκοσι χρώμενοι kao u 510e3. čine kao da nemaju u m a o k o toga. odslikanim od onih objekata dolje. opisao sam tu vrstu doduše kao mislivu. malo je vjerojatno da Platon na ovako važnome mjestu ponavlja posve trivijalnu stvar. gramatički gledano. a6. Unatoč problematičnosti ovakve emendacije. Jer.u odnosu na ona (tj. tako oni imaju udjela u jasnoći.. Uz to. ali u njego­ vu istraživanju da je duša prisiljena upotrebljavati pretpostavke. No. ali dušu kao prisiljenu da se pri istraživanju nje služi pretpostavkama. Konačno. shvaćajući εκείνα kao τά νοητά tj. N a k o n toga pak. rekoh. a druga εκείνα njihove sjene. kao da ne može izvan i poviše pretpostavki istupiti. u pogledu smisla. a7. in comparison with those remoter objects. nama se čini da Platon ovom re­ čenicom kazuje. tu naime da se osjetilne stvari drže vrednijima od njihovih sjena. te se slu­ ži mislivim formama osjetilnih stvari. idući k počelu sve do o n o g nepretpostavljivog. sam promjer itd. smatrajući: kako o n o pri č e m u jesu ima udjela u istini. nikako nije slučajna: te iste riječi mogu značiti i . 382). Drugo. vidljivom odsjeku. ukoli­ ko pretpostavke čini ne počelima v e ć odista pretpostavkama. Razumijem. S pravom primjeću­ je Adam da bi „aluzija na popularnu predrasudu u prilog materija­ lizma bila neumjesna u znanstvenoj klasifikaciji bića u njihovu po­ retku jasnoće". iz navedenoga paralelnog odlomka (usp. A čini mi se da r a z u m o m nazivaš o n o držanje geometara i ta­ kovih.Shvaćam. a o n o m e skrajnjem slikovno naslućivanje. sažeto izneseno. kao što [kažem] i to da se same osjetilne stvari i njihove sjene obično bjelodanima drže u odnosu spram apstraktnih njihovih formi. tada bi iščezao svaki daljnji paralelizam s od­ lomkom 510d5-511al. „esteemed") te čašćene kao i očite i jasne. te ih poredaj razmjerno. ne k počelu idući. osobito još ako se uvaži Liebholdova emendacija από za ύπό . Wilamowitzovo tumačenje onog εκείνα dobro upozorava na to Shvati p o t o m da kao drugi odsjek o n o g a mislivog kazujem to čega se sam govor dohvaća posredstvom m o ć i razgovaranja. što u duši nastaju: mišlje­ nje (umovanje) pri o n o m e najvišem. dok ovdje u 511a6 nedostaje ώς. čini se da ambivalencija onog πρός εκείνα. On čita άπεικα­ σθεΐσιν πρός εκείνα. 154 155 . 1891. i slažem se. tad bi αύτοΐς . koje forme su od tih donjih (tj. da ta prva εκείνα označuju opet zbiljske stvari. jasnima. I uzmi mi pri tim četi­ rima odsjecima ova četiri dešavanja. Prvo. 511al). koje zbiljske stvari bivaju osim toga (και = „also") u odnosu na te udaljenije objekte vred­ novane (δεδοξασμένοις = „valued". being esteemed and honoured as palpable and clear". da bi. da kazuješ sve o n o što potpada pod geometriju i njoj srodna umijeća. Apelt i Shorev prevode u skladu s ovakvom Adamovom verzijom. a7. već vidovima samim. reče .

Slične nama. Iz mnoštva solucija dajemo samo na­ čelno najvažnije: (a) Burnet. pitajući prinuđivao da odgovara što to jest? Ne držiš li da će on besputiti i smatrati ona gledana istinitijima od ovih sad pokazivanih? M n o g o zaista. d o k sad ispravnije gleda. Posve n u ž n o . protiv najboljih rukopisa. ne držiš li da će obično suditi kako one stvari koje mimo prolaze imenuju istim ime­ nima kao i one koje vide?" U ovome smislu prevodi H.. te." Naš se prijevod drži solucije navedene pod (b). d o k su z b o g o k o v a n e m o g u ć n i glave u krugu n a o k o l o voditi. ne sma­ traš li da bi sudili kako imenuju ta prisutna. (b) Schneider i Jowett-Campbell zadržavaju όνομάζειν. tko silom odande vukao kroz sve neravni i strmenitosti uzlaska. koji daleko u z d u ž čitave pe­ ćine i m a ulaz otvoren spram svjetla. i druge životinje.. te čitaju ταϋτα s manjim.. j e d n e od tih koji nose kao da se oglašavaju. naj­ većim dijelom. rekoh ja.reče. Gledaj p o t o m ljude koji uz taj zid nose svakojake naprave koje zid nadvisuju. which they see. A k o bi dakle bili u stanju jedni s drugima razgovarati. ako bi im se po niknuću zbi­ lo ovako kako slijedi: kad bi tko bio oslobođen. not (as in point of fact the case) the real παριόντα. i koračati.što držiš da će on reći ako bi mu tko kazivao kako je onda zapravo gledao trice. ako su prinuđeni kroz sav život držati glave baš n e p o k r e t n i m a ? A od o n o g a prenošenog? Zar ne isto? Dašto. r e k o h ja. reče.e. da bi vjerovali kako imenuju te pojedinačne prolazeće objekte koje vide?". (c) Hermann i Stallbaum zadržavajući όνομάζειν čitaju ταύτα s ve­ ćinom rukopisa. pokazujući svako pojedino od prolazećih. te da su u njemu od djetinj­ stva n o g a m a i šijama u okovima.. I z m e đ u te vatre p a k i tih o k o ­ vanih da je gore poviše put. παριόντα. Shorev. rekoh. A što ako bi tamnica imala i odjek od o n o g nasuprotnog? Kad bi se g o d oglasio tko od prolazećih.. i čudnovate okovane. ako bi ga prinuđivao spram samoga svjetla gledati. Heidegger (Platons Lehre von der Wahrheit. naprimjer M. nazad se okrećući spram onih koje m o ž e promatrati.. reče. te bi sve to čineći bol trpio i z b o g bljeskanja bio n e m o ć a n osmo­ triti o n a kojih sjene je onda bio gledao: .drugima. a s Jamblihom i Proklom. tako da im je i na istome mjestu ostajati i j e d i n o u o n o sprijeda gledati. reče. Na svaki način. dobivajući ovaj smisao: „. te παριόντα s jednim rukopisom (cod. te ako bi ga. te čita ταϋτα τά όντα. Miiller i. i ne bi ga pustio prije no što ga na svjetlo te dobivaju otprilike ovaj smisao teksta: „. a druge kao da šute. kakvo bi bilo njihovo oslobađanje i izliječenje. . Gledam. u: Wegmarken /GA 34/). koja izgleda najvjerojatnijom. using the name of. trpio bol u očima i bježao. iznad kojih svoje č u d o v i t e lutke pokazuju. . (d) Adam zadržava όνομάζειν i čita ταΰτα . but only these παριόντα. rekoh ja. reče. reče. i. ne bi drugo što ti takovi istinitim cijenili do sjene onih naprava. i spram svjetla gore gledati. Jer držiš li da ti takovi. kao što je prirodno. koja upravo gledaju? 4 Rukopisna predaja ove rečenice upravo vrvi najrazličitijim mogućno­ stima čitanja i razumijevanja. ne držiš li da će smatrati kako imenuju baš ta koja kao prisutna gledaju?". kao što m a đ i o n i č a r i m a pred ljudima predleže pregrade. Ovu redakciju slijedi Apelt u svojem pri­ jevodu. i prinuđen izne­ nada ustati i vrat okrenuti. i kipove ljudi. držiš li da bi oni drugo nešto oglašavajućim se smatrali do o n u prolazeću sjenu? Zeusa mi. ispušta όνομάζειν. reče. a svjetlo im je od vatre koja gori o d o z g o i daleko pozadi njih. i ne bi li cijenio ta odista jasnijima od onih pokazivanih? Tako. drugima. ne držim . a παριόντα s najvećim dijelom rukopisa. iz okova i od nerazumnosti. te objašnjava: . slijedeći Cobeta i Baitera. i kamene i drvene i svakojako izrađene. najprvo.k a o u p o d z e m n o m e p e ć i n s k o m stanu. Prijevod je dakle otprilike: „ . A ako bi ga. Č u d n o v a t u sliku kazuješ. uz kojeg vidi prigrađen zid. drugima. Florentinus) 156 157 . Ne bi li. budući da je bliže okrenut o n o m e koje jest i oni­ ma koja većma jesu.. ne držiš li da bi upravo ta koja gledaju cijenili onima koja jesu?" Po ovoj redakciji i u ovome smislu prevodi Nužno. Prijevod tako redigiranog teksta glasio bi dakle: „Ako bi dakle bili u stanju razgovarati jedni s drugima. Ogledaj pak.They have never seen anything of the real παριόντα (or παραφερόμενα): therefore (ουν) they supposes themselves to be naming. i od sebe i j e d n i od drugih jesu ugledali išta drugo osim sjena koje padaju od vatre na dio pećine koji je njima nasuprot? Ta kako.

da bi od tih zatim o n a na nebu i n e b o samo lakše promotrio noću.sunca izvuče. i onih ondje skupa okovanih. A prosudivši da isto to biva i u okrugu duše. No ako bi t k o imao uma. nepromišljeno smijao. ako postaviš da je to uspinjanje duše u onu mislivu oblast. svjetlo zvijezda i mjeseca prigledajući. gledati niti j e d n o od onih za koja mu se sad kaže da su istinita? Ta svakako da ne bi. na način na koji to m o g u . sama gospodarica. i ne čudi se t o m e da oni koji su ondje dospjeli nisu voljni provoditi o n a ljudima pripadna. Tu dakle sliku. držim. ne snalazi. ni u vodi ni u stranome staništu. koja potonja. reče. rekoh ja. ne bi li imao oči m r a k o m ispunjene.čini li ti se da će on biti žudan toga. i poka­ zuje se silno smiješan kad.reče. o n o kroz vid se pokazujuće stanište s tamničkim obitavalištem poređujući. prije no što se oči ustale . zar ga ne bi pogubili? Dakako. kad bi god vidio neku smetenu i koja ne m o ž e što sagledati. kao što u o n o m e mislivom. iz svjetlijeg života došavši. sjećao bi se da su dvo­ struke i da od dvojeg postaju smutnje očiju: i pri premještanju iz svjetla u mrak. Ta zacijelo je i p r i r o d n o tako. A što? Držiš li da je to što čudno. No ta što se m e n i pokazuju. Kako da ne. bar ne najednom . i godine. biva prinuđivan u sudnici ili drugdje negdje se natezati o k o sjena o n o g a pravednog. reče. reče. nakon toga one slike u vodi. A ako bi se trebao p o n o v o . r e k o h ja. N u ž n o . reče. ako to doista stoji po prije rečenoj slici.smijeh priskrbio. I prvo bi sjene najlakše sagledao. i zar se ne bi ο njemu govorilo da se. ne držiš li da bi sretan bio z b o g prevrata. nadmetati s o n i m a vazda okovanima. nego bi razmotrio nije li se. a koja ujedno običavaju putovati. r e k o h ja. kao i to da je na neki način u z r o k o m i svega onoga što su oni bili gledali. a njih pak da bi sažaljevao? I te kako. kad ga v e ć žudiš čuti.a to vrijeme svikavanja ne bi nikako bilo kratko . ne bi se. d o k je j o š slaba vida. da će mirno podnijeti da sve pretrpi radije no da onako živi. držim. A ako u njih onda bijahu neke časti i pohvale jednih od dru­ gih. te koji upravlja svim o n i m u vidljivoj oblasti. one sjene ocjenjujući. nego samo po sebi u njegovu mjestu uvidjeti i promotriti kakvo jest. u isto o n o sjedište posjeo. rekoh ja. reče. Jasno. jer ima oči prepune sjaja. A najposlije bi. i pravdati se o k o toga kako zapravo to biva podrazumijevano od onih koji samu pravednost nikad vidjeli nisu? Nikako nije čudno. da bi na to došao nakon onoga. od božanskih motrenja k ljudskim zlima došavši. zar se ne bi i m u č i o i srdio vučen. Prirodno je zaista. r e k o h ja. I nakon toga bi već zaključivao ο njemu da je to taj koji go­ dišnja doba pruža. nego po danu sunce i svjetlo sunca. pokvarenih očiju vratio. i nagrade o n o m e koji najoštrije sagledava sva o n a što prolaze. Daj onda smatraj sa m n o m i ovo. te da treba da nju vidi onaj tko kani ili ona osobna ili pak o n a javna razborito provoditi. i najbolje pamti koja od njih prva. j o š slaboga vida i prije no što postane dovoljno ovdašnjemu mraku sviknut. I ja tako s t o b o m smatram. već se duše njihove tiskaju vazda gore boraviti. za zaključiti je da je o n a svakako u z r o k o m baš svega pravog i lijepog. i ljudi i ostaloga. A b o g valjda znade slučuje li se o n o biti istinitim. ako bi htio ta gore gledati. budući da u o n o m e vidljivom svjetlo i gospodara njegova porađa. i j e d v a za ugledati. a svjetlo vatre u njemu s m o ć i sunca. bu­ dući da je najednom od sunca došao? Još kako. reče. istinu i um pruža. treba cijelu pripoji­ ti o n o m e prije kazivanom. te je iz toga dakle najmoćniji bio u pogađanju o n o g budućeg: . i one tamo mudrosti. zamračila z b o g nenaviknu- 158 159 . tad nećeš promašiti moje uzdanje. A uzlazak gore i smotra onih gore. Što dakle? Kad bi se prisjećao o n o g prvog obitavališta. o v a k o se pokazuju: u o n o m e spoznatljivom skrajnja je ideja dobra. zar ne bi. te kad bi do svjetla dospio ne bi m o g a o . ili bi ga o n o H o m e r o v o zadesilo te bi silno hotio „ t e ž a k o m b u d u ć ' dru­ g o m e služiti m u ž u koji imetka n e m a " i što bilo pretrpjeti radije nego sve o n o otprije nazirati i onako živjeti? T a k o ja bar držim. dragi Glaukone. gore se uspevši. ne prikaze njegove. Sviklosti bi mu j a m a č n o trebalo. A i ovo zapazi. mogao već sunce. no ugleda li se. i iz mraka u svjetlo. A k o bi taj takovi. reče. reče. ako se tko. i živo se povoditi za o n i m a kod tih čašćenima i tamo gospodujućima. p o n o v o sišavši. a kasnije i njih same. ili pak naprava kojih su to sjene. te da nije vrijedno niti kušati gore ići? I ako bi o n o g a tko se posvetio t o m e da oslobađa i uzvodi ikako mogli u ruke dobiti i pogubiti.

Čini se doista. a pravedno 160 161 .budući da gledanje već ima. da zakonu nije brinuti ο t o m e kako bi n e k o m j e d n o m e rodu u državi bilo izuzetno d o b r o . Odista naime. s druge strane. reče. No naš je zadatak. a. bez volje tog d o t i č n o g državnoga uređenja. a opet i nekorisnim i škodljivim. jer nemaju j e d a n cilj u ži­ votu. zaista. evo ovakvo što ο svemu t o m e s m a t r a m o : odgoj da nije takav kakav da jest g o v o r e neki koji. A što? Nije li i o v o prirodno. ili se pak iz veće neukosti u svjetlije idući ispunila blještavijim sijevanjem. da i n e ć e m o nepravdu činiti o n i m a koji k o d nas filozofima postanu. da oni koji su u drugim državama takvima postali s p r a v o m u nevoljama u njima ne sudjeluju. znamenuje da. kao da bi u slijepe oči gledanje postavljali. reče. reče. j e r sami od sebe u njima niču. P r i r o d n o zaista. izgle­ da po s v e m u da su blizu o n i m a pripadnima tijelu. r e k o h ja. bilo ništavnijima bilo važnijima. naime. Nadalje. Ne umijeće umetanja gledanja u to. a niti oni kojima je dopušteno nepresta­ no u obazovanju boraviti? Oni prvi. o d m a h iz djetinjstva krešući to k o d te naravi. j e d n a k o tako tu u svakome pribivajuću m o ć u duši i organ kojim svatko razumijeva treba skupa s čitavom d u š o m od o n o g a postajućeg preokrenuti. r e k o h ja. a i ako bi joj se htio smijati. To pak v e l i m o da je o n o D o b r o .tosti. kao zasnivača. niti sudjelovati u o n i m u njih kako nevolja­ ma tako i častima. v e ć da bi ih sam za svezu države upotrebio. No vrlina promišljanja se. reče. tad bi i njih upravo to isto tih istih ljudi najoštrije ugledalo. Ali p r o m o t r i Glaukone. rekoh. da niti oni neobrazovani i istine neiskusni neće nikada pra­ vo upravljati državom. ne b u d u ć i unutra prije. budući da n e m a loš vid. na o t o k e blaženih od­ selili.umijeće ispravljanja toga. I o s o b i t o j o š primjereno kazuješ. kako se čini. ostale vrline za koje se kaže da pripadaju duši. neće provoditi. A k o bi se m e đ u t i m . T v r d e to doista. a i sam umećući takve m u ž e v e u državu. o n o m e što. nadolje taj gled duše okrećući: . i da ne budu voljni p o n o v o sići k o n i m a okovanima. Dakle ć e m o im nepravdu učiniti. u m e ć u se poslije navikama i vježbanjima. da vide o n o D o b r o i da se u s p n u o n i m uzlaz o m . kao što se o k o ne bi drukčije do skupa s čitavim tijelom m o g l o iz m r a č n o g a k svijetlome okrenuti. oni pak drugi jer. A što to? T a m o da se nastane. okresali oni kao utezi postajanju srodni koji su je- lima. njoj priraslima postali. taj bi mu smijeh manje za podsmijeh b i o no onaj u p u ć e n duši koja je o d o z g o iz svjetla došla. zavisno od o n o g pre­ okretanja postaje i korisnim i spasonosnim. ne da bi ih pustio potucati se kako svaki hoće. te bi tako svakako o n u zbog udesa i života sret­ n o m cijenio. reče. tako da koliko oštrije gleda toliko više zala izvršuje? Skroz naskroz doista. rekoh ja. Odgoj bi dakle bio umijeće preokretanja t o g istog. A tvrde zaista da oni postavljaju znanje u dušu u kojoj ga nema. kojom bi svaki pojedini bio m o g u ć a n o n o m e 1 zajedničkom koristiti. sve d o k ne postane m o ­ g u ć n o m motreći uzdići se u o n o koje jest i o n o g a koje jest o n o najsvjetlije. Ili ne? Da. koliko do njihove volje stoji. rekoh. mada bi im život m o g a o boljim biti? Zaboravio si opet. ali niti je pravo o k r e n u t o niti gleda k a m o bi trebalo . Istina. živeći još. već udešava da to u čitavoj državi postane. ali je p r i n u đ e n a zlu u službi biti. a kad uspevši se dovoljno vide. a o v u bi sažaljevao. najbolje naravi prinuditi da dospiju do nauke za koju u o n o m e pređašnjem re­ k o s m o da je najveća. Reći ć e m o . slučuje više od svega biti pripadna n e č e m u božanstvenijem. No upravo ovaj sad govor. to jest na koji će se način najlakše što m o ž e i najuspješnije preobrnuti. i lakomostima. iz svega prije reče­ noga. obećavaju. Ili nisi nikada zapazio kako p r o d o r n o gleda dušica o n i h što se rđavima doduše. s j e d n e strane. ali i bistrima zovu. ako je to istina. te oštro razgle­ dava sve o n o spram čega se okrenula. reče. kao i sve o n o na što je sad okrenuto. suusklađujući državljane i n a g o v o r o m i prinudom. i nasladama svega takvog. a i nužno. reče. reče. smatrajući da su se.to sve kad bi odložila i u o n a istinita se preokrenula. Zaboravio sam. rekoh ja. već . već ć e m o im o n a pravedna govoriti prinuđujući ih t o m e da ο ostalima brinu i čuvaju ih. Istina je. svo­ ju m o ć nikada ne otpušta. A treba da. dragi. kojeg ciljajući treba da provode sve što bi provodili osob­ n o g i javnog. čineći da pridjeljuju jedni drugima o n u korist. rekoh ja. n u d e ć i se. tad im ne dopuštati o n o što se sada dopušta. i učinit ć e m o da lošije žive.

Umjesto da se i sami ovdje upustimo u nešto slično. rekoh ja: ako iznađeš život bolji od vladanja za one koji jesu za vladati. z b o g toga što ste ona istinita ο svemu lijepome. Ta o n o što je pravedno. T a k o naime stoji. kao u košnicama. ο crti. životom dobrim i razboritim. jest sunce. u odnosu spram 162 163 . A o n o istinito j a m a č n o ovako stoji: država u kojoj su najmanje gorljivi da vladaju oni koji jesu za vladati. 1995. a uz to i imaju druge časti. §1. Ovdje prevedeni dijelovi šeste i sedme knjige izlažu u osnovi sam taj nauk ο Dobru putem triju međusobno vezanih i uzajamno se pojašnjujućih poredbi: ο suncu. budući da n i k o m e hranu ne duguje. već i ostalu državu. ne može se i ne smije čitati naprosto kao politički spis. U njoj će naime jedinoj vladati oni doista bogati. Najistinitije. budući vlastitim i unutarnjim.> gima za sjenu b o r e i strančare oko vladanja. kao i sve nijanse njihova međusobnog odnošenja. to njegovo po mnogo čemu središnje i doista glavno djelo. Uzrok istine i bića. držeći kako odatle treba dobra grabiti. gledat ćete tisuću puta bolje od onih ondje i spo­ znat ćete svaku pojedinu sliku. A t o m e suprotno ona koja suprotne vladaoce zadobije. A ako ne. i da neće biti voljni svaki napose po redu nevolje trpjeti skupa s osta­ lima u državi. Smisao svake od njih i opet svake pojedinosti u njima. te mogućnijima u obojem učestvovati. suprotno ovima koji sad u svakoj državi vladaju. Neki problemi interpretacije Platonova Politeia. dakle nešto što bi se u uobičajenim klasifikacijama filozofije moralo ponajprije svrstavati u „opću metafiziku" ili pak „ontologiju". Dostatno je svjedočanstvo toga već i činjenica da u njoj samoj ono središnje i naj­ dublje. tako tek svjetlo istine i bića daje umu moć da misli i spoznaje. a onome spoznavanome da bude mišljeno i spoznavano. može nam biti dopušteno uputiti na vlastitu knjigu Ideja dobra. ο pećini. taj „naj­ veći nauk". Koje ćeš o n d a druge prinuditi da se udvarajući p r i m i č u ču­ vanju države.) čini nauk ο ideji dobra. bolje i potpunije od onih obrazovanima. mada uistinu nije niti to. Prvo je tu naše pitanje: zbog čega Platon toliko inzistira na izuzetnosti i savršenosti upravo tog osjetila. i oni koji vla­ stitim dobrima oskudijevaju. kao uvjeta mišljenja i spoznavanja. v o d a m a i kraljevima proizveli. koja sadrži osnovne crte jedne obuhvatnije cjelovite interpretacije. uništava ne samo one koji se oko toga bore. Baš svakako.reče. i ne otplaćuje uslužnošću plaću za othranu. reče. Jer kad naviknete. nego o n i m čime treba da bude bogat sretnik. tad to nije m o g u ć e . druže.je da o n o samoniklo. ne zlatom. a većinu pak vremena jedni s drugima u o n o m e čistom obitavati? N e m o g u ć n o . No ako će se prosjaci. i život od državničkoga bolji? Nikakve druge. Doista će posve sigurno svaki od njih vladanju pri­ stupati kao n e č e m u n u ž n o m . jest ideja dobra. o n d a će se suparnici u ljuba­ vi s njima boriti. udvarajući primicati j a v n i m poslovi­ ma. Prva je poredba plod Platonova napora da ideju dobra. odnosno da bude gledano i viđeno. svaki po redu. T r e b a dakle da siđete. nekako približi ra­ zumijevanju putem onoga što mu se pokazalo kao njen prvi porod i ono njoj najsrodnije i najsličnije: putem svjetla i sunca. Uzrok svjetla. kao da je to neko veliko d o b r o . stav ο filozofima-vladarima itd. Cjelokupno obrazlaganje toga započinje svojevrsnom analizom gle­ danja i osjetila vida. tad ti je m o g u ć e da postane država d o b r o nastavana. tako mi Zeusa . u suobitavalište ostalih i da se navikavate osmatrati ona mračna. koja je i čega. ono s čime stoje i padaju sve uže „političke" osnovne postavke djela (odredba pravednosti. Zagreb. u biti nikada dovršiv pred­ met stalnih pokušaja interpretacije. No vas s m o mi. K a k o da ne. drugi neki život koji prezire držav­ ničke vlasti do života istinske filozofije? Ne.sve je to iz davnine i još danas jednako privlačan i težak. kao uvjeta gledanja i viđenja. do o n e koji su i najrazumniji o k o svega o n o g a č i m e država biva najbolje upravljana. te konačno njihov jedinstveni i zajednički filozofijski izvor . rekoh ja. reče. to ć e m o pravedni­ ma naređivati. ο sebi nikako ili jedva shvatljiv i izreciv. N e g o zacijelo treba da se oni koji nisu zaljubljenici vladanja njemu udvarajući primiču. kao što sad m n o g e bivaju upravljane od onih koji se jedni s dru. pravednome i d o b r o m e sagledali. Imaš li dakle. tad takav rat. I tako će nama i v a m a država u javi biti upravljana. ta biva n u ž n o najbolje i najnestranački)e upravljana. reče. Držiš li dakle da nas neće poslušati gojenci kad to čuju. a ne u snu. i vama samima i ostaloj državi. U ovoj će prilici biti dovoljno upozoriti na nekoliko važni­ jih pojedinačnih momenata. Kao što svjetlo vidu i onome vidljivom pruža moć da gleda. Jer kad vladanje postane o n i m oko čega se bore. reče.

Friedlander je jednom dobro uočio (Platon I. §2. Zadatak je. međutim. eficijentni uzrok. §3. te onda tek iz toga objašnjavati svu onu u doslovnome smislu shvaćenu religioznost i odanost punu du­ boke zahvalnosti što su je oni spram njih gajili. nekako s početkom tzv. U takvoj bi nedoumici. obrisu. Berlin. zadobio naglašeni primat u odnosu na ostala tri vida uzroka potekla jednom iz cjeline sklopa Aristotelove filozofije te ih gotovo u potpunosti istisnuo iz vidokruga mišljenja. otvoreno. 20d. ne mora nitko. To važi u potpunosti za Platona. to je očito. Phileb. dok za teoriju ne može imati nikakvu odlučujuću ulogu. Možda najveću teškoću razumijevanja toga što Platon naziva ide­ j o m dobra pričinja to da je u njoj na neki način u jedno sabran i „meta­ fizički" i „etički" i „spoznajnoteorijski" najviši princip. 205e. Ipak. dok se viša oblast. Nije uostalom bez osnove to da se unutar povijesti filozofije upravo u Platona utvrđuje konačna uspostava takozvane teleologije. svršnim ili finalnim uzrokom. ovladava filozofi­ ranjem tek u djelu Aristotelovu. Ako uopće ima neka formula u koju se najsažetije i ujedno naj­ drastičnije dade zaoštriti temeljna razlika između Platona i Aristotela. 2 1954.događaj. Stoga nije čudno što se Platon u tekstu poredbe nalazi ponukanim posegnuti upravo za izrazima poput „porađanja". pridaje oko i duši samoj. kao i . ispravna je dakako u pot­ punosti. te da bez te primarne moći ne bismo nikako i nikada dospjeli do pomisli broja i do predodžbe vremena. novoga vijeka i njegovim apsolutiziranjem prirodnoznanstvene metode. Osobito u krugo­ vima anglosaksonskih tumača vlada. Samo se u oblasti takvog slobodnog sebedarivanja mogu iskusiti glavne karakteristike ono­ ga što Platon zove Dobrom. Ova konstatacija. dakle bivanja u cjelini. Kako shvatiti narav uzroka ο kojemu je tu riječ? Da je od tradicionalnih glavnih vidova uzroka. odlikuje nužnošću i načelnom nemo­ gućnošću da išta bude drukčije no što jest. i ranije i danas. bilo kakvog djelovanja. Tamo je sve pruženo. 468b. znanosti-mišljenja s jedne a djelovanja s druge strane. 73 i d. usput 164 165 . No što je sama bit i prava narav svjetla. Symp. Općenito. uopće moglo naći među idejama. ono je čisto iz-sebe-izlijevanje i sebepružanje. a s njome onda i dobro. osobito još kad u samom njegovu djelu nalazimo mnoštvo potvrda upravo takvog shvaćanja (npr. Dobro kao cilj i svrha pripada u tom sklopu samo sferi praktičkoga djelovanja. to u poredbi samoj nije neposredno iskazano. 505e). „pružanja". jednako kao i uzrokom onoga „jest". kao što neće nikada na kraj izaći s vječnim naklapanji­ ma ο pravoj svrsi svjesne i izričite „utopičnosti" Platonova glavnog djela. dana. u prožetost likovima stvari i u prožimanje tih likova sobom. poteškoća tumačenja Dobra isključivo u smislu svrhe djelovanja. koji shodno 'najoštrijemu među svim tjelesnim osjetilima'. sunca i gledanja? P. osim ponovo putem metafora i slika. No u poredbi ο suncu Platonu je još više stalo do samog onoga čime je gledanje.svih ostalih? Da li naprosto stoga što se i on kao i svi Grci osjeća neodo­ ljivo privučen i obuzet divotom svjetla. Za Platona pak sloboda. vid i gledanje. bilo dobro podsjetiti se na to da stroga razdioba onog teorijskog od onog praktičkog. onda je ona zacijelo u tome što ovaj drugi slobodu. Gorg.s druge strane . Iz istog općenitog uvida dade se postići neko pobliže određenje karaktera uzročnosti ideje dobra. u tome je što je taj i takav uzrok u Aristotela zasnovan unutar obzora pretpostavljene oštre i odsječene podjele teorije i prakse. kao to izvorno razlikovanje i razabiranje likova i međusobne različnosti stvari. štoviše biva čak izrijekom nazvano njegovim uzrokom.oslobađanje i omoćenje vida i gledanja za to da iz stanja nekog takoreći mrtvila. Bliži li se onda tako shvaćeni uzrok prije onome što u tradiciji po­ znajemo kao čimbeni. učinski. vid i gleda­ nje jesu ono što zahvaća stvari i pojave u njihovu liku. Svjetlo je dakle oslobađajuća lakoća sebeotvaranja i prozirnosti. Tko ne iskusi i ne uvaži ovaj bitni karakter slobode u samoj srži Platonova filozofiranja. štoviše tu čak prvotno i izvorno: ono Dobro vlada i kraljuje prije svega u oblasti onoga mislivog. uzrokom nastaja­ nja i propadanja. prebiva tek i samo u onome najvišemu. iz stanja pukog nedjelatnog pribivanja u očima. tek ponuđeno. međutim. uopće omogućeno. ona počela i uzroka svega. kako vid biva nazvan u Fedru (250d).): „Bilo bi zamislivo da ljudska fantazija krajnju vrijednost kojoj duša teži doživi kao ton i zvuk. kao stalno otvorenu mogućnost da bude i drukčije. sebedavanje. Prima i uzima tko hoće. dakle kao finalnoga uzroka. kao ono po čemu nešto biva i postaje time što jest? Osobito je taj vid uzroka u novijoj povijesti. dano. Friedlander dobro uočava daje u ovoj poredbi „svjetlo ono što svime vlada". U tom se smislu ideja dobra dade razumjeti kao nužno intendirani cilj svakog. Ona je već u prvoj poredbi izrijekom nazvana uzrokom kako mislive tako osjetilne oblasti. Iz jednoga mjesta u Timeju (47al-b3) razabiremo da je za Platona bit gledanja sadržana u mo­ ći razlikovanja. kao jedinim i najvišim uzrokom svega što jest i biva. bitka samog. u kojoj mi stoljećima živimo kao u nečemu najsamorazumljivijem. neprestano čuđenje nad tim da se praktičko i etičko dobro. granici i odijeljenosti od drugog. No u Platona se moć Dobra proteže i na polje „teorije". kojih povijesno mje­ rodavna raščlamba svoje utemeljenje ima u filozofiji Aristotela. te da za Platona nije nikako odlučujuća. bivajućoj i osjetilnoj oblasti cjeline svega. „izlijevanja". nalazi samo u nižoj. upravo dokučiti što je za Grke i za Pla­ tona ustvari bilo svjetlo. naime do svjetla. Odatle i potječu Aristotelove goleme teškoće s Platonovom idejom dobra i njeno odlučno odbacivanje. teško će razumjeti zašto je on jedinim dostojnim oblikom njegova izlaganja držao živi razgovor i pisani dijalog kao njegovu najvjerniju sliku. ko­ jom se bavi filozofija kao teorija. prijeđe u djelat­ no gledanje. te tim okom zahvaća u najvišu zbiljnost". ideja do­ bra kao uzrok u najvećoj mjeri nalik onome što od Aristotela naovamo zovemo ciljnim. str. kao i mnoge njoj nalik. . Ali za Grke vrijedi da se slike za ono najviše mnogo prije uzimaju iz svijeta svjetla nego iz svijeta zvuka. kako oni kažu. Bitna je djelatnost svjetla oslobađa­ nje i omoćenje onoga vidljivog da iz tame i skrivenosti nerazlikovane ne­ prisutnosti istupi u susret i dodir s vidom i gledanjem. Resp.

Istinski uzrok je dakle . pokušajmo ipak to izraziti pomoću nama povijesno bližih pojmova. ono je po čemu nešto nužno nastaje i propada prema slijepome slijedu mehanizma. Adam.uzrok vidi Platon samo tamo gdje je sloboda izbora i odluke. kako je to klasično iskazano u Fedonu. kako će ga Platon konačno označiti u Timeju. kao što to jamačno ni Platon nije uči­ nio. Uz sav potreban oprez. Stallbaum. Campbell. Edited with Notes and Essavs by B. 166 167 . Njemu pak nasuprot stavlja Platon ono što on je­ dino hoće doista nazivati uzrokom. Tako će i u gore prevedenome tekstu ideja dobra biti nazva­ na samo uzrokom „svega pravog i lijepog". U poznatom „teologijskom" razmatranju u drugoj knjizi Politeie naziva on boga izričito uzrokom ne svega nego samo onoga valjanog i dobrog. priređen već kršćanskim izlaganjem osobnoga Boga kao svemoć­ nog uzroka. onome istinskom i onome samo nužnom i ne­ ophodnom. ono naime po čemu nešto jest i biva radi toga što je naprosto dobro i najbolje da bude upravo to i tako. Mehanizam kostiju. uključujući tu i njegova prvog velikog tumača i ujedno oštra kritičara. već tom napomenom hoćemo prije svega ukazati na teškoće s kojima se nužno susreću oni pokušaji razumijevanja i tumačenja Platona koji se upiru i oslanjaju na predaju filozofije nakon njega. Voli. Edited with Critical Notes. Suuzrok. svoj oprez spram svakog čvrstog fiksiranja neke konačne odredbe biti uzroka i uzročnosti Platon će jasno dati do znanja govoreći kako je Dobro tek „na neki način uzrok". Za dokučenje naravi uzročnosti ideje dobra neophodno je prije svega uvažiti temeljnu razliku koju Platon čini između onoga što sam zove uzrokom u pravome smislu riječi i onoga bez čega uzrok ne bi mogao biti uzrokom. a ne svega naprosto. ogledan iz Platonova pogledišta. 2. a mi ga ovdje za ovu prigodu možemo ocrtati tek u najosnovnijim crtama. Taj nauk ο dva vida uzroka. predsvjetskog i predvremenog. drugo do baš taj slijepi mehanički uzrok nužnoga slijeda u području na­ stajanja i propadanja. onaj gore spomi­ njani prevladavajući i ustvari jedini važeći eficijentni uzrok novovjekov­ ne prirodnoznanstvene metode nije. Štoviše. naime onoga što je njegov puki takoreći materijalni uvjet. . posve neuređe­ nog gibanja. Važniji konzultirani komentari: Platonis libros X Politiae. nužni uzrok. koji iz ničega stvara cjelinu svijeta. and Appendices by J. Dakako da u tome ne možemo tražiti neko opravdanje da bismo sami uzročnost Dobra ostavili u bezsadržajnosti ne­ kakve posvemašnje neodređenosti. No Platonu je strana kako redukcija punine uzročnosti na samo je­ dan njen mogući vid i aspekt tako i svaka pomisao stvaranja iz ničega. 2 Vols.i to je upravo presudno . to ipak ne znači da upravo u njemu leži sam uzrok. 1894. Oxford. I božanski tvorac uređenoga svijeta u Timeju ne sačinja taj svijet iz ni­ čega. Jowett and L. već u najboljem slučaju ne­ kakvog „suuzroka". Cambridge. Ed. neki „suuzrok" ostajanja. 1902.rečeno. Plato's Republic. izložen je mjerodavno još u gore prevedenome tekstu iz Fe­ dona te tvori unutrašnju strukturu kasnije razrade tamo nabačene skice jedne kozmologije pod vidom dobra . 1858-9. Commentary. nikad pak tek onoga biti i bivati naprosto. Da je taj mehanizam Sokratu nužan već i za to da bi uopće i ostati mogao. Recensuit et commentariis illustravit G. In Three Volumes. no samo nema dignitet pravoga uzroka. Gotha. II. Kažimo tu usput. The Republic of Plato. mišića i tetiva odavno bi mogao biti izvan tamnice da Sokrat nije smatrao boljim da ipak ostane. već isključivo neki materijalni uvjet. nego iz zatečenog. Aristotela.izvedene u poznome Timeju —.uvijek samo uzrok onoga biti i bivati dobrim i boljim.

t o m e prestane li kretanje prestaje i život. nego je i drugima koja se kreću to izvor i p o č e l o kretanja. 3 1962. kao „sva duša". daleko najveći broj izdavača i interpreta odlučuje se. j e d i n o o n o što sebe kreće. smatramo s pravom.249d3). A k o bi naime nastalo iz poče­ la. Vollgraff je 1909. was Seele ist. „ono što se samo od sebe kreće". Interesantno je rješenje Wilamowitzovo (Platon II. 363-64). kako božanske tako ljud­ ske. te od tada traje rasprava ο tome koje je čitanje ispravno. Jer n u ž n o je da sve što nastaje iz počela nastaje. A 12 = Arist. po njegovu sudu iz internih razloga smisla. premda Hackforth do­ bro primjećuje da takva alternativa za Platona i nije mogla biti od neke važnosti. Sva je duša besmrtna. Berlin. Ipak. što onda daje prijevod 169 . Thompson čita u drugome dijelu οΰκ άν έξ αρχής γίγνοιτο. ili pak u distributivnom: „svaka duša". tad to više ne bi nastajalo p o č e l o . o n o istinito u m o m sagledati. koji prevodi: „Alles. za ustalje­ nu rukopisnu verziju. njene doživljaje i djela videći. Ο χ ο η ϋ 1973 i 1 1 9 0 1 ) . po prvi put zahtijevao da se. A o n o što kreće nešto drugo i biva od drugog kretano. budući da sebe ne napušta." Takvom se prijevodu pridružuje i Heitsch. U godini nakon toga pronađena je upravo tako pisana riječ u Oxyr. P o č e l o je pak nenastalo. no njegova je vlastita verzija bitno složenija i koherentnija. 3 A budući da je nenastalo. Prijevod. Pap. ist unsterblich. an.). DK 24. kako imaju najstariji rukopisi i Stobej. nikad ne prestaje s kretanjem. Iz davnine traje spor da li riječi ψυχή πασα valja shvatiti u kolektiv­ nom smislu. a o n o ni iz jednog. Ova je rečenica dosad čitana i tumačena na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina. rukopisno predana riječ άεικίνητον preinači u αΰτοκίνητον. 405a30sq. Dakle. 1 Jer o n o što se uvijek k r e ć e 2 b e s m r t n o j e . Većina se prevodilaca odlučuje za prvu verziju. Osnovu „dokaza" što ga ovdje izlaže mogao je naći u pitagorejca Alkmeona (usp. Često je već bilo zapaženo da Platon u ovome dijelu teksta preuzima stil jonskih ranih filozofa. De. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Treba dakle ponajprije ο naravi duše. str. Izvornik: Platonis opera.Iz djela Fedar (245c2 . Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. 1017.

propada i razara se. A to ne m o ž e ni nastati ni propasti. ipsum autem nulla ex re alia nasci potest. po kojima obilazi r o d sretnih bogova. Thompsonovo . Griswold (Self-Kuowledge in Plato's „Phaedrus". potvrđu­ je Burnetovu lekciju έτι άρχή. Hestija naime jedi­ na ostaje u stanu bogova. o n o pak kojemu je [kretanje] iznutra s a m o m e iz sebe. U takvom razumijevanju prethodio mu je Schleiermacher.we figure" je isprav­ no.n u ž n o je da bude i nepropadljivo. ili bi j e d n a k o tako sav svemir 4 kao i sve bivanje stali. ta visoko lebdi i ujedno čitavim n e b o m upravlja. tad taj složaj. De Vriesom i Grisvvoldom. U b o g o v a pak i konji i vozači i sami su dobri i p o t o m c i dobrih. Robinom. naime da o n o što sebe samo kreće nije nešto drugo do duša. Čini se mnogo prihvatljivijim čitati γένεσιν s većinom rukopisa te Thompsonom. Onaj pak veliki v o đ a na nebu. svagda u različitim likovima bivajući. ako već treba da sve nastaje iz počela. z b o g čega to duša bez njega ostaje. m a š t o m t v o r i m o 5 n e k o b e s m r t n o živo biće. no č e m u nalikuje. a drugi je p o t o m a k suprotnih i suprotan. Ciceron. čitao je očito άρχή namjesto έξ αρχής. u čemu ga slijede još npr. te sve što je takovo. pogl. koje se z b o g njene moći pričinja kao da samo sebe kreće. res ea non poterit oriri ex principio. Mi pak d o k u č i m o u z r o k opadanju perja. uređujući i skrbeći ο svemu. svaki od njih Teško da su u pravu Verdenius i De Vries. 1986.. koje i m a dušu. U tom slu­ čaju riječ ουρανός nema uže značenje „neba" već cjeline svega. ali i tijelo.. dok su u ostalih pomiješani. Hackfortom. O n o pak b e s m r t n o nije ni iz kojeg razloga obrazloženo. Ovakvo nam rješenje izgleda uvjerljivije. 25. L. u smislu: Si principium ab aliqua re oritur. i takovih suprotnosti. Jer kad bi počelo iščezlo. bilj. jer prevodi: nam e principio oriuntur omnia. Ch. M n o g i su dakle i blaženi kako prizori tako i ophodnje 6 unutar neba . Po naravi m o ć krila gore uzvodi o n o teško. prege i krilatog vozača. Thompson svoj prijevod za διέξοδοι . a zatim. nego prema Burnetovoj redakciji γήν εις έν. no možda malo suviše neutralno na ovome mjestu. visoko lebdeći ondje gdje stanuje rod bogova. O n a dakle koja je savršena i krilata. Takvom se čitanju pridružuju još Robin. b o g a niti videći niti ga do­ voljno u m o m sagledajući.. nec enim esset id principium quod gigneretur aliunde.goodly highways" potkrepljuje navodima Tukidida (III. dobro. te ne bi nikada imali odakle biti opet po­ krenuti. 8) i Heitsch u svom komentaru. Verdeniusom. biva nazivan živim bi­ ćem. tad ne bi iz počela nastalo". Budham je pak smatrao da nakon posljednje riječi u rečenici treba dodati još τουτ'. Kakva je. 199). od konja j e d a n mu je lijep i dobar. po č e m u je smrtan i besmrtan život tako nazvan. obrazlažući: „Na ovo- 170 171 . upravljajući krilatom za­ pregom. koje uz to dobiva i naziv smrtnoga. S druge strane. mudro. tako da je po nužnosti upravljanje u nas teško i m u č n o . a prati ga četa b o g o v a i demona. a to je dvoje za vječna v r e m e n a sraslo zajedno. putuje prvi. poredana u jedanaest vrsta. Kad se kao o n o besmrtno pokazalo o n o što se od sebe kreće. dok o n a što gubi perje krila biva o d v u č e n a sve d o k se ne prihvati nečega čvrstog što nastanjuje. Hackforth. to već ljudskom i kraćem. Sva duša skrbi ο svemu što je bez duše i obilazi čitavim n e b o m . atqui jam concessum erat omnem rem a principio oriri oportere. i ponovio ga u Tuskulanskirn diputacijama.we fancy" za πλάττομεν. ne bi niti o n o m o g l o iz nečega nastati niti drugo iz njega. u jedno utonuvši". Zeus. Ο njenom liku pak valja ovako zboriti. kad osporavaju Hackforthovo . Verdenius i De Vries. te na neki način od svega o n o g a u okružju tijela ponajviše zajedništva ima s b o ž a n s k i m . Njime dakle kazujmo. kao da je baš to narav duše. No to neka bude i neka se kazuje o n a k o kako je b o g u drago. oni b o g o v i koji su u broj dvanaest svrstani predvodeći po redu v o d e o n o što je svakome pridijeljeno. tad će po nužnosti duša biti nenastala i ujedno besmrtna. Ο njenoj besmrtnosti dakle dosta. Yale Univ. A on je nekako ovakav. 98) i Herodota (I. Njima se p o najvećma hrani i ujedno raste baš to krilo duše. No valja i to pokušati reći. Jer svako tijelo kojemu kretanje jest izvana bez duše je. I 54. str. A od ostalih. Pa neka nalikuje srasloj moći krilate za. Prijevod prema Burnetovu tekstu bio bi otpri­ like: „ili bi jednako tako sve nebo kao i sva zemlja stali. I poglavito u nas upravljač vozi dvopreg. to bi pripadalo zacijelo b o ž a n s k o m i op­ širnom razlaganju. 258. A o n o b o žansko je lijepo. T a k o dakle počelo kretanja jest o n o što sebe samo kreće. pozivajući se uz ino i na taj prijevod Ciceronov. duša i tijelo očvrsli u j e d n o . to je oduševljeno.ako bi naime nastalo iz počela. d o k od o n o g ruž­ n o g i zlog. ne bi se netko trebao ustručavati zboreći kako je upravo to isto bivstvo i pojam duše. A ako jest da to tako stoji.. a kad u z m e zemljano tijelo. već. koji je ovaj dokaz preveo u 6. i p o t o m a k takvih. „uni­ verzuma" (Hackforth). knjizi svoje Republike.

što potvrđuje i Ficino svojim prijevodom: .svoje radeći. međutim. j e d n a drugu gazeći i nadmećući se u pokušajima da budu jedna ispred druge. stremeći doduše sve o n o m e gore. b u d u ć i urav­ n o t e ž e n o laka za vođenje. motreći o n a istinita. a m n o g e m n o š t v o perja unište. Takav je dakle život bogova. Stallbauma.. prihvaćeno od Bekkera. osobito u Politeii. a osobito kad se z b o r i ο istini -: to mjesto zaposjeda o n o bezbojno i ujedno b e z o b l i č n o i nedodirljivo bivstvo koje odista jest. „arch that supports the heavens" (Hackfort). učvrstio u smislu „razuma" i proglasio za moć duše nižu od „uma" (νους) . De Vriesa) ili ύπό (Β. pripisujući je uz to ne samo čovjeku već i bogu samome.. Asta. Nekoliko pokušaja razjašnjenja riječi ύπουράνιος άψίς: . Burneta. osmotri zna­ nost. Za smisao je potrebna kondicionalna partikula άν. što Thompson. „festigium et culmen universi ex inferioribus locis spectantibus" (Stallbaum). Osnovne su alternative pri čita­ nju: επί (Τ W. A kad dođe. niti o n u koja je različna. Dva rukopisa imaju ήν. u pratnji vazda o n o g a tko h o ć e i m o ž e . a u o k o l o njega 9 rod istinske znanosti. ostavši u tome posve osamljen. i nadbijanje i silno preznojavanje. Jedva da ima boljega primjera za Platonovo namjerno izbjegavanje svake terminologijske ukočenosti. Hermije.koju je ina­ če.rib.ta valja se odvažiti reći o n o baš istinito. A kad zatim idu na jelo i g o z b u . ne ukoliko je pripadna bivanju. sve d o k ga obrtanje k r u g o m ne dovede u o n o isto. od konja pritisnuta. Ast i Burnet No najbolji rukopisi imaju fj. Ž e s t o k o n a i m e pritišće onaj konj koji u zloći ima udjela. ta uzdigne u o n o izvanj­ sko mjesto glavu vozačevu te se pridruži obilaženju. što prihvaćaju Stallbaum. Čini se stoga potrebnim ovdje taj izraz prevesti drukčije no obično. gdje pak kola bogova. no Thompson i De Vries ukazuju na to da njeno is­ puštanje nije neuobičajeno u visoko poetskoj prozi poput ove. a č i m stanu k r u ž n o ih p o n e s e obrtanje te o n e o n o izvan n e b a osmatraju. me su mjestu διέξοδοι izgleda putevi koji vode kroz i vani iz sfera nekolikih planeta. s jednim rukopisom). Hermije. osmotri razboritost. De Vriesa) ili ούράνιον (Τ. hrani i uživa. Od ostalih pak duša.". Thompsona. zaustave putovanje izvana na površini neba. uključenih u veliku sferu zvijezda stajaćica. te. prihvaćeno od Bekkera. založio za inače uglav­ nom odbačeno staro čitanje većine rukopisa ακήρατος στρεφόμενη umjesto άκηράτω τρεφόμενη. gledajući neko vrijeme o n o koje jest raduje i ujedno se. prate. Ast.in practice". uznemiravana od konja i jedva osmotrivši ona koja jesu. v o z a č stavivši konje u jasle dade im ambrozije. Thompsona) te ΰπουράνιον (Β W. koja je za stare tvorila granicu κόσμος-a ili οϋρανός-a. Stallbaum se. Druga se pak sad uzdigne a sad p o t o n e . νΰν razumijevamo ovdje otprilike kao De Vries: . d o k o n a druga jedva.. suporting the vault of heaven" (Thomp­ son). Robina. 7 K a o što se dakle d u h 1 0 b o g a hrani u m o m i neiskrivljenom 1 1 spoznajom. koju su stoga Heindorf i Voll­ graff konjicirali. prihvaćeno od Heindorfa. 8 9 172 173 . niti uz golem napor ne dostigavši smotru o n o g a koje jest. tako se i [duh] svake duše koja bi se htjela dohva­ titi o n o g a što joj dolikuje..kaže kako se hrani umom i spoznajom. putuju s lakoćom. te o n e gore slijede ispod površine. Stallbauma. Schanza.. S time pak stoji ova­ ko . te ih uz nju i n e k t a r o m napoji. ne­ go o n u koja je znanost ο o n o m e koje jest doista. o n a koja najbolje boga prati i sličnom mu postaje. Burneta. te se otišavši koriste h r a n o m pričina. Proklo. M e t e ž dakle nastane. k zemlji se priginjući i ujedno otežavajući. nešto vidi a nešto ne. no ne m o g u . prevodeći na osnovi toga: „Utpote igitur dei ratio (Geist) propter mentem et scientiam sese vertens pura et intaminata. A u toj ophodnji osmo­ tri upravo samu pravednost. pri č e m u rđavošću vozača m n o g e o h r o m e . Ostale. Zavist n a i m e izvan kola b o ž a n s k o g a ostaje. možda pretjerano. k o r m i l a r o m duše. ako nije od strane vozača valja­ n o 8 uvježban.occupied with". Tako ovdje za διάνοια . A to n a d n e b e s k o mjesto niti je tko opjevao od ovih tu pjesni­ ka niti će ga ikada kako dolikuje opjevati. s osnov­ nom svrhom da se naznači kontrast između onoga viđenog za nadnebeske vožnje i onoga pripadnog svakodnevnoj zemnoj egzistenciji.cuicunque aurigarum equua non bonus" (premda inače očito po­ grešno čita καλός umjesto καλώς.. Hackforth uz to još uzima riječi θέαι τε και διέξοδοι kao hendiadys te vrlo uspjelo prevodi „spectacles of bliss upon the highways". Vollgraff). slijede ga Heindorf. smotrivo j e d i n o u m o m . kada dospiju do v r h u n c a . A sve odlaze. A t a m o tek dušu skrajnji napor očekuje i borba. Rukopisna je predaja ove očito veoma značajne i teško razumljive re­ čenice nažalost izuzetno nesigurna. v e ć prema različnosti što ih i n a č e 1 2 nazivamo bićima. tad putuju k vršku strmo7 glavo p o d n e b e s k i m s v o d o m . Teško je prihvatiti De Vriesovo mišljenje da περί ήν ovdje znači . I druga na isti način o n a koja doista jesu osmotrivši i pogostivši se zaroni po­ n o v o u unutrašnjost neba te stigne kući. O n e n a i m e što se nazivaju besmrtnima. naziva interpretaci­ jom koja bi tek trebala interpreta.

Vrlo teška rečenica izuzetne važnosti.napredujućem ili pristižućem k 'jednoti'. kad skončaju prvi život. inače često promisque rabljenog. is­ paštaju kaznu. kao i to da je u Eshila (Prom. tamo se hrani. šestoj će pri­ stajati pjesnički. Jer pojedina duša ne stiže kroz deset tisuća godina u o n o isto odakle je došla . Niti pak možemo govoriti ο εΐδος-u kao ξυναιρούμενον εις εν. te.. nego ona koja je najviše vidjela [narodi se] u lozu m u ž a koji će postati filozofom. nekim prijateljem Muza. a kad im se presudi. obrazlažući to ovako: „Govoriti ο εΐδος-u samom kao iov . No kad u n e m o ć i da slijedi ne vidi. a m o ž e li uvijek to činiti. ili neki svećenički. uvijek je van opasnosti. jedan od epiteta za Nuždu (Ανάγκη) i njeno mističko ime u orfičkoj teologiji. međutim. d o k druge. ih erotičarem. devetoj tiranski. da bi božanskim b i o . s etimologijskim značenjem „Neizbježiva". borave t a m o o n a k o kako odgovara životu što su ga proživjele u ljudskome liku. što je jednako tautologijski. da interpreti nisu zapazili značenje očito intendirane etimologijsko-semantičke blizine koju Platon uporabom upravo te rije­ či postiže s odmah potom slijedećim naukom ο prisjećanju: είδος > ά ποτ' ειδεν.jest nehaj lošega pi­ sanja za koji je teško povjerovati da bi Platon u njega upao. no boljim se čini umjerenije Madvigovo rješenje. premda ono samo jest ta 'jednota' koja je rezultat procesa . θεΐός έστιν i θεός έστιν. lošiji. No kad sam. a da je ού potom uz njega dodano od drugih ruku. od strane boginje Pravde na n e k o mje­ sto neba uzdignute. 14 izaberu li tri puta za r e d o m isti život. Tu ljudska duša prispijeva i u životinjski život. Očito je da je čovjek. oteža. te. Može se prihvatiti De Vriesov stav da je u općenitim postavkama ovakve vrste ispuštanje člana skoro pravilo. 972) poistovjećena s Nemezis. strogog „tehničkog izraza" ιδέα. ljubiteljem lijepog. Te duše u trećoj tisućugodišnjoj ophodnji. prevodi s . Ona pak druga u lozu kralja v o đ e n o g zakonom. tako da polazeći od m n o g i h osjeta pristigne zaključivanjem u j e d n o . 1 7 A to je prisjećanje na o n o što je naša duša tada vidjela. Thompson navodi Lobeckov stav da je Αδράστεια. kojim duša lakšom postaje. na taj način okrilaćene u tritisućitoj godini natrag odlaze.ne dobiva naime krila prije tolikog vremena." Već je Hermije mogao izvijestiti ο četiri tumačenja ove rečenice: θεός s članom ili bez njega. pa kad otežavši osta­ ne bez krila i padne na zemlju. izronivši. sedmoj obrtnički ili poljodjelski. radi ovoga j e 1 3 : s te t a m o livade po naravi je paša prikladna o n o m e najboljemu duše. u pratnji b o g a putujući i prezrevši o n o za što sad k a ž e m o da jest. osmoj onaj sofiste ili narodnoga udvarača. De Vries je u pravu kad naglašava da κακία ovdje nema poglavito i prvenstveno moralno značenje. 174 175 . osim duše o n o g a tko je filozofirao neprevarno ili prijateljevao s dječacima uz filozofiju. ili o n o g a koji će se liječenjem tijela ba­ viti. U tisućitoj obje [grupe]. zadešava suđenje.. stigavši na izvlačenje i izabiranje drugog života. Wilamowitz je bio sklon odstraniti obje riječi kao glosu. ili neki drugi od onih koji se bave oponašanjem. kako bi slijedilo iz Hackforthova pri­ jevoda . budući da su htjeli u rečenici imati glagol. n e k o g gospodarstvenika ili trgovca. bit će Upotreba riječi είδος ovdje ukazuje na njeno razlikovanje od. slijedeći Verdeniusa. četvrta u o n u gim­ nastičara sklonog naporu. peta će imati život proročki. Mi se ovdje držimo Madvigova prijedloga. 1 8 I takvim se podsjećanjima služeći. Izdavači i tumači ponajviše se razilaze u prihvaćanju odnosno odbijanju rukopisno dobro potvrđenog participa lov.A to silno nastojanje da se vidi to polje istine.weakness" tad ipak pretjerano ublažava značenje upotrebljene riječi. izabiru onaj kojeg svaka pojedina hoće.wrongdoing" i osobito Robinsonova „perversion". a i narav krila. k o n o m e k č e m u je i b o g usmjeren. Ostale. tad je tu zakon da se o n a u p r v o m rađanju ne narodi ni u kakvu narav životinje. Neobično je. n e k o m se nesrećom posluživši z a b o r a v o m i r đ a v o š ć u 1 5 se napunivši. ta je do druge ophodnje neoštećena. njegov generalizirajući duh. pogledavši gore u o n o koje doista jest. tad jedne. ta i ne ulazi nikada u taj lik. tko pak nepravedno. A svatko tko u njima pravedno prove­ de život. taj zadobiva bolji usud. kao i njegovo zalaganje za čitanje priloga namjesto ime­ nice. pak. A ovakva je uredba Adresteie : koja god duša postavši prati­ ljom b o g a sagleda nešto od onih istinitih. po kojem treba izbaciti ού. Jer čovjek treba shvaćati prema t a k o z v a n o m p o j m u 1 6 . O n a naime koja nije nikada vidjela istinu. ratnika i vođu. De Vries nagađa da je έστιν možda jednom bilo dodano od starih ispravljača. kao i iz životinje onaj tko j e d n o m bijaše čovjekom p o n o v o u čovjeka. p r e m a mogućnosti. Osobito odlučno zagovara Thompsen raniju Budhamovu korekciju ίόντ' umjesto iov. taj za kojega se jedinog može kazati da Ίέναι εις εν λογισμω ξυναιρούμενον. sišavši u kaznionice p o d zemljom. Riječi ού έστιν na kraju rečenice u Burnetovu tekstu teško da mogu dati ikakav smisao. treća u o n u političara. Stoga je i pravedno da j e d i n o duh filozofa dobiva krila: usmjeren je naime uvijek sje­ ćanjem.

Od ostaloga teksta naglašeno je odijeljen mitskim karakterom. koja stoji. Mitologijski prikaz onostranoga vječnog života duša. možda čak više no drugdje u Platona. u predvorje poznoga Pla­ tonova filozofiranja. Općenito se složenost duše razabire kao ona karakteristika nau­ ka Fedra.neprekoračivo određeno vlastitom jedinstvenom i neusporedivom individual­ nošću. knjizi posljednjeg Platonova djela. imao bi očito glasiti: nau­ kom ο duši.ο izabiranju života u 10. Čak su naprimjer takvi znalci kao Schleiermacher ili Natorp bili u stanju držati ga počet­ ničkom Platonovom skicom i datirati među najranije spise. Translated with an Introduction and Commentary by R. prema svom filozofijskom značenju gotovo jedinstven u povijesti filozofije.H. ο njenoj naravi. ( 1 1952. u bitnoj suprotnosti s nazorom ο njenoj jednostavnosti i jednoobličnosti. Pri tome je. (Reprint Edition New York. Gottingen. Ubersetzung und Kommentar von Ernst Heitsch (Platon: Werke. koja je štoviše čak jednim dijelom usljedak njena vlastitog predporođajnog izbora: . te će jedini odista sa­ v r š e n i m postati. koje i inače u zrelijeg Plato­ na sve više dobiva na važnosti i filozofijskoj upitnosti.dakako i opet „samo" mitologijskih . 1993. Poetički mit ο naravi duše u Fedru valjalo bi jednom misliti i razumijevati zajed­ no s matematičkim mitom ο postanku. 1868. Važniji konzultirani komentari: The Phaedrus of Plato. 1957). stav koji je dugo prevladavao interpretacijama Platona. Amster­ dam.mogućnost takovog nazora povijesno je ubrzo morala ustupiti mjesto najprije stoičko-kozmopolitskom. U gore prevedenom tekstu nalazimo svojevrstan nauk ο iskon­ skoj individuaciji. Platon: Phaidros.doduše u granicama određenoga broja tipova. i svaka. With English Notes and Dissertations by VV. Zakona. Teškoće razumijevanja danas su još dodatno potencirane izuzetnom nesigurnošću rukopisne predaje. barem početni i najneodređeniji. jednako tako kompozicijskom kao i smisleno-sadržajnom. Čime je iznutra objedinjeno ispitivanje naravi i moći Erosa i ο „bo­ žanskome zanosu" u prve tri besjede dijaloga. Danas je nedvojbeno i opće­ nito prihvaćeno da taj dijalog valja datirati nakon Politeie. Nauk ο duši kao izvorištu i počelu kretanja. U mitu ο nebeskim ophodnjama duša na jedan je zagonetan na­ čin filozofijska psihologija vezana s astronomijskim spoznajama Plato­ nove Akademije. Hackforth. baš svaka riječ. u jednom od zacijelo najtežih ali i najdalekosežnijih njegovih tekstova uopće. 1973. još se nije daleko došlo u iznalaženju filozofijskog smisla tih i takvih mitski nagoviještenih odnosa. Presudna je novost ovdje. ovdje u Fedru takoreći dogmatski ustvrđen. §1. Neki problemi interpretacije Malo je koji dijalog Platonov dosad tako malo zadovoljavajuće razjašnjen u svojoj cjelovitosti i jedinstvenosti kao upravo Fedar. što ih je tadašnja medicina poznavala i vrstala u svojim teorijama ο tipovima karaktera. kako božan­ skih tako onih koje imaju smrtnu kob.J. na dijalektici zasnovanoj retorici.) Plato's Phaedrus. Uzvišena poetska „igra" Platonova mitologiziranja sve je više od puke igre i fantaziranja u nevolji. Darmstadt. A kad istupi iz ljudskih poslovanja i postane b o ž a n s k o m e us­ mjeren. London. d o k to da je b o ž a n s t v o m ispunjen m n o š t v u skrivenim ostaje. Thompson. 1969. knjizi Politeie. Da je svako ljudsko živo biće . §4. Cambridge. posvemašnje vezivanje duše s kretanjem. prekoravan biva od m n o š t v a da je pomaknut. središte i izvorište smisla cjelokupnoga spisa. Ulomak koji je ovdje preveden čini u svakom pogledu. arhaizirajućim izričajem te naglašeno svečanom intonacijom.m u ž p o s v e ć e n u vazda savršena posvećenja. mora se u svakoj svojoj pojedi­ nosti pokušati razumjeti ponajprije iz paralelnih izvođenja . u: Kleine Schriften. osobito: Uber zwei Begriffe der Platonischen Mvstik: ΖΩιΟΝ und ΚΙΝΗΣΙΣ.) A Commentary on the Phaedrus of Plato. Razumijevanje jedinstvenosti dijaloga pričinja još uvijek priličnu teš­ koću. 176 177 . baš svaka nijansa njena značenja. dakle negdje otprilike uz Theetet. s razmatranjima ο istinskoj. dakle u njegovu prvome dijelu. točnije ο izgradnji svjetske duše. nakon naznaka već u Politeii. njenim stanjima i djelima. razrađen je kasnije u 10. Pripada zacijelo među najteže razumljive i smislom najdublje odsječke Platonova djela. Ovdje možemo samo najkraće upozoriti na nekoliko važnijih zna­ čajki filozofijskoga sadržaja ulomka. §2. . Unatoč poticajnim pokušajima Stenzelovim (v. Ubersetzung und Kommentar. čak nakon Parmenida. kako je izložen u Timeju. u drugome dijelu? Odgovor. što ostaje nadalje takoreći jedinom konstantom u mijenama najrazličitijih političkih koncepcija zapadnjačke predaje do danas. zbog čega smo bili prinuđeni nešto više no inače u bilješkama raspravljati različite verzije čitanja i tumačenja. kako je taj klasično do izraza bio došao ponajprije u Fedonu. temperamenta i si. kako ju je još Hegel htio ocijeniti. De Vries. §3. a zatim i kršćanskom nauku ο bitnoj i temeljnoj jednakosti svakoga čovjeka sa svakim drugim. čini se. By G. od presudne važnosti sva­ ka. III 4). 1985. To dakako ne uključuje ovdje neki pokušaj provedbe prave interpretacije.

izgledalo i slijepcu? No d o k to ne b u d e osporeno ili potvrđeno teško da će u o p ć e itko m o ć i . ako ć e m o se obraniti. No tebe radi prihvatit ć e m o se toga da o s p o r i m o stav. Stranac: Bojim se zaista kazanoga. Stranac: Zamolit ću te p o v r h toga ipak za j o š j e d n u neku sit­ nicu. priječi li neka bojazan to raditi. da n a m je p o s v e n u ž n o o v i m se p u t e m zaputiti. oponašanjima ili njihovim priviđanjima. Ο χ ο η ϋ 1973 (^ΙΘΟΟ). i opet da nekako nije biće. Prijevod. ili i ο o n i m vješti­ n a m a koje su s tim vezane . Teetet: Sto se m e n e b a r e m tiče. dijete. kako se o n o kaže.2 5 9 b 6 ) .Iz djela Sofist (241d5 . a tako upravo i sada. iz kojeg bi ishodišta netko z a p o č e o opasnu raspravu? M e n i se pak čini. Teetet: Izgleda to takvo treba u raspravama izboriti. te toga radi budi posve miran. sli­ kama. stalno se a m o t a m o prevrću­ ći. Stranac: Maločas govoreći r e k o h kako se pri osporavanju toga nalazim vazda neiskusan. da kušnji p o d v r g n e m o stav oca Parmenida. ili treba sasvim odustati. ο odrazima. Teetet: Posve istinito. prisiljen sebi sa­ m o m e protusloviti. Stranac: Deder dakle. 179 . Izvornik: Platonis opera. Teetet: Kaži samo. nećeš se nikako činiti kao da griješiš kreneš li na to osporavanje i to dokazivanje. da se ne bih k a k o z b o g toga tebi činio kao da sam mahnit.ne biti smiješan. T o m v s I. Teetet: Ali neće nas nikada nikako spriječiti. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Stranac: N u ž n o će n a m biti. ako ga uopće osporimo. Teetet: Rekao si. te da i z n u d i m o da jest u n e k o m pogledu nebiće. Stranac: K a k o ne bi to.govoreći ο lažnim stavovima ili mnijenju. R e c o g n o v i t breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. Stranac: Z b o g toga se dakle sada treba odvažiti napasti očin­ ski stav.

No sa svoje se strane b e z zlobe m o ž e ovo iznijeti. kao da je to razgovijetno.Teetet: Kojim to? Stranac: Razmotriti najprije o n o što n a m se sada čini jasnim. a i pogrešno. Teetet: Što t o ? Stranac: Da su nas m n o g e isuviše prezirući zanemarili." Teetet: Istinu kažeš. Teetet: Možda. počinjući od Ksenofana i j o š ranije. A da U je sve to t k o od njih istinito kazao ili ne. t i m e n e k a k o razdvajanja i spajanja pretpostavljajući? Jer ja sam bar. m n o g o ili j e d n o . to je teško. nebiće. Teetet: Sasvim si ispravno rekao. a o n d a opet. kakva su i kolika. h o ć e m o li što pogriješiti. no j e d n o m nekako n e k a od njih m e đ u s o b n o ratuju. d o k bijah mlad. kao da s m o djeca. prijateljima posta­ jući. Jer očito je da vi to odavno znate. d o k o n e blaže odustaše od toga da s tim uvijek tako stoji. no sad s m o na bespuću. K o d nas pak elejski narod. Drugi pak tvrdeći da su đva. i sva­ ki onaj t k o se dao u prosudbu da razluči bića. Teetet: Ali ο kojem govoriš? Ili jasno je da tvrdiš kako treba najprije biće pretraživati. dijete? Teetet: Baš ni najmanje. . Mi smo pak ranije smatrali da znamo. premda j e d n a k o spram obih stojimo. pa tvrde da je naizmjence sad o n o sve j e d n o i sljubljeno po Afroditi. tvrde naime one napetije M u z e . ili toplo i hladno. Stranac: O d m a h si shvatio. isto to stanje zadešava u duši ne manje glede bića. propitujemo ovako: „ D e d e r vi koji tvrdite da je sve toplo i hladno. Stranac: Ο t o m e m n o g o m dakle ispitivat ć e m o n a k o n ovoga. što zapravo hoćete označiti kad izgovarate biće. ili neko takvo dvoje. a ne dvoje. pokažite nam vi to dostatno. što zapravo ti koji ο njemu g o v o r e sma­ traju da [ono] očituje. Teetete. p o r o d i njegu za p o t o m s t v o sebi priređuju. Stranac: Čini mi se da n a m olako pripovijeda Parmenid. i opet toplo h l a d n o m e primješavajući.. Stranac: M o ž d a nas. Jer svaki je pojedini od njih o n o svoje do kraja doveo." To upravo govoreći i zahtijevajući od njih i od ostalih koji tvrde da o n o sve jest više n e g o j e d n o . Teetet: Vidim. reći ć e m o . tako ti bogova. što to zapravo kod obojih oglašavate kazujući da o b o ­ je i svako od njih jesu? Kako da shvatimo to vaše 'biti'? Da li kao treće uz o n o dvoje. Brzo bi naime na o b a načina bilo jedno. Stranac: „Ali prijatelji". Teetet: K a k o ? Stranac: Izgleda mi da n a m svaki pripovijeda neku priču. međutim. no sad treba najprije ispitivati o n o najveće i načelno. Najprije nas dakle to podučite. a sad opet m n o g o i samo sebi neprijateljsko po nekoj mržnji. ili je nastalo. Stranac: „ B u d u ć i pak da smo mi na bespuću. što to oni svaki put g o v o r e kad se n e k o od njih oglasi tvrdeći da jest. budeš li mnijenja da treba. k o d tako velikih stvari slavnim i drevnim m u ž e v i m a prigovarati. kao da su prisutni. ο kojemu inače tvrdimo da smo na d o b r o m e putu i da razumijemo kad god netko to izrekne. Sad pak vidiš da smo o k o njega na bespuću. svadbe. da ne b i s m o bili nekako smeteni o k o toga. ili biva. Teetet: Reci jasnije što to kazuješ. Jedan govoreći da su tri bića. d o k biva posve suprotno od toga. smatrao da t o č n o razumijem kad bi tko kazao to ο č e m u s m o sad besputni. Stranac: A što? Zar ne treba i one koji tvrde da o n o sve jest j e d n o upitati po mogućnosti što zapravo zovu b i ć e m ? Teetet: Kako da ne? 180 181 . pa se olako m e đ u s o b n o složili. da n a m se ne bi činilo kako razumijemo o n o što govorite. pa da stavimo prema vama o n o sve kao troje. m r ž n j o m p a k i ljubavlju da se drži zajedno. nimalo ne ma­ reći za to da li ih pratimo d o k govore ili zaostajemo Teetet: K a k o to govoriš? Stranac: Shvaćaš li ti Teetete. A kažem da n a m treba primijeniti taj postupak da ih. vlažno i suho. a ne više kao dvoje? Jer zacijelo ne kažete da oboje j e d n a k o j e s u nazivajući j e d n o od o n o g a dvojega bićem.i tako biste dvoje posve očito nazivali j e d n i m " . ili dva. Stranac: I ο ostalome od o n o g a ranije kazanog isto n a m je to reći? Teetet: Dakako. d o k ο o n o m e d r u g o m e ne. tako pripovijeda priče da je o n o što se naziva svime j e d n o . N e k e pak kasnije j o n s k e i sicilske M u z e zaključiše kako je najbolje splesti to oboje i kazati d a j e biće m n o g o a i j e d n o . Stranac: N e g o dakle hoćete oboje nazivati b i ć e m ? Teetet: M o ž d a . te ih skupa nastanjuje i udaje. Razdvajajući se vazda se sjedinjuje.

samo o n o cijelo bilo. biti nebiće.A što? Bićem nazivate nešto?" Teetet: Da. Stranac: A o n o takvo koje je iz m n o g i h dijelova n e ć e se slagati s tim stavom. Rukopisna predaja ove rečenice je upravo beznadno nesigurna.. ili k a k o ? " Teetet: A koji će im onda. hoc quoque nominis rursus unum (das Eins eines Namens) esse efficietur. •• 182 183 . Stranac: No ako je o n o cijelo.Atque unum. te nije čudo da naprimjer Cornford smatra najboljim naprosto je izlučiti iz teksta. Jer biće kojemu se zbilo da b u d e j e d n o izgleda zaista da nije isto s j e d n i m . kao što i Parmenid veli. Teetet: Kako da ne? Stranac: I uopće ne bi imalo smisla povlađivati o n o m e tko govori da ime jest nešto. budući ime j e d n o g i opet imena. proizaći će da je biće nedostatno samog sebe. Schleiermacher. s druge strane. kazuje zacijelo Teetet: Da. ako se rekne da je nečega. Teetete. služeći se za isto dvama imenima. ili će biti pri­ siljen kazati da je ime ničega. Stranac: I da je o n o j e d n o j e d n o . 1 Teetet: N u ž n o .. imati sredinu i krajeve.za razliku od Burneta. Teetet: T a k o je. . Teetet: Da. Stranac: Ako bi pak ime stavio kao s njom isto. „ o d a s v u d dobro zaokružene kugle j e d n a k o masi. Stranac: Da li će onda biće koje i m a stanje j e d n o g a na taj način biti i j e d n o i cijelo. Teetet: Da. Teetet: T a k o je. αύ τό εν δν) (proves to be the name) of a name". Slično i Heindorf: . Teetet: Shvaćam. Stranac: . dakako. ako i b i ć e i o n o cijelo odvojeno zadrže svako od njih vlastitu narav. ovdje ili ondje". jer niti što veće niti što manje m o ž e biti. Teetet: Kako? Stranac: Prihvatiti da jesu dva imena zaista je smiješno za o n o g a tko stavlja da nema ničega osim jednog. a smi­ sao pri svakom mogućem čitanju gotovo posve nedokučiv. te će o n o sve biti više od jednog. ili da u o p ć e ne k a ž e m o da je biće cijelo? Teetet: T e ž a k si izbor stavio pred m e n e . kako imaju gotovo svi rukopisi. Stranac: I po t o m će razlogu biće. Ili? Teetet: T a k o . b u d e j e d n o . Stranac: Ali ništa ne priječi da o n o što je u dijelovima i m a stanje j e d n o g glede svih dijelova zajedno. da o n o m e tko je postavio tu pret­ postavku nije od svega najlakše odgovoriti na ovo sad upitano i na bilo koje drugo. dok bi. Stranac: „ D a li upravo o n o jedno. te da na taj način. budući da drugog ničeg nema. and this O n e that is' again (τοϋτο . . reći će. Ili ne? Teetet: Da.. budući takvo. Campbell zadržava [εν] δν μόνον većine rukopisa. Stranac: I opet će više od j e d n o g biti o n o sve. proizaći d a j e ime samo ime imena. sebe lišeno. quatenus est unius tantum unum. ili s njim isto? Teetet: Ta kako neće tvrditi. Stranac: Posve istinito veliš. nakon toga biti odgovor? Stranac: Jasno je. Teetet: Sto da ne? Stranac: A zar nije n e m o g u ć e da o n o s čime se to zbiva s a m o bude o n o j e d n o samo? Teetet: Kako? Stranac: T r e b a valjda p r e m a p r a v o m smislu reći da je o n o istinski j e d n o posve bez dijelova. Teetet: Treba zaista. tada će biće. bu­ dući sve i cijelo.te prevodi: „And (it will result) that the One also is only one of the one. Stranac: No ako biće ne bi bilo cijelo z b o g toga što mu se zbilo stanje cijelog." Stranac: A što? Tvrde li da je o n o cijelo drugo od j e d n o g koje jest. koji prihvaća Apeltovu emendaciju όνομα δν .. ili će. Teetet: Posve. Campbell i Burnet čitaju αΰ τό umjesto αυτό. u smjeru sredine j e d n a k o posve.Stranac: Neka dakle odgovore: „Tvrdite doista da samo j e d n o j e s t ? " „ T a tvrdimo". strance. Teetet: Kako? Stranac: dvoje? Stavljajući ime drugim od stvari. a i tvrde. a njih imajući posve je n u ž n o da ima dijelove.

dje­ l o m učiniti boljima. da bismo iz svega vidjeli kako reći za biće što zapravo jest nije ništa lakše n e g o za nebiće. z b o g prepirke ο jestvu. Svega se naime toga takvog dotičući.Stranac: A kad u o p ć e ne bi bilo o n o g cijelog. neke mislive i bestjelesne ideje prinuđujući da b u d u istinskim jestvom. Teetet: Kako? Stranac: Najbolje ih je doduše. s Campbellom. tad se isto to zbiva biću. Stranac: I d r u g o m e đ u t i m bezbrojno. i to potvrđuju. Teetet: Bit će. činimo riječju. a suprotna suprotnog? Teetet: Da. Burnetom i svim prevodiocima riječi τό εν ή kao glosu ili rezultat nekog poremećaja teksta. svako napose s beskraj­ n i m b e s p u t n o s t i m a pojavljuje se o n o m e tko kaže da biće jest ili n e k o dvoje ili s a m o j e d n o . uz to da nije. Teetet: K a k o ? Stranac: Jedni na zemlju sve natežu s n e b a i o n o g nevidljivog. premda ih imaju svi rukopisi. Jer o n o što je od boljih prihvaćeno zacijelo je vrednije od o n o g a što prihva­ te lošiji. tako da niti jestvo niti postajanje ne treba označiti kao da jesu. Stranac: No čini se d a j e m e đ u njima kao neka borba giganata j e d n i h protiv drugih. Stranac: Ali svakako će reći da o n o što m o ž e bivati prisutno n e č e m u i odsutno jest nešto? 184 185 . u raspravama ih usitno raz­ bijajući. Stranac: Od obih dakle tih plemena po redu u z m i m o obrazlo­ ženje ο jestvu koje postavljaju. označavaju nekim p o k r e t n i m bivanjem umjesto j e s t v o m . a također. n u ž n o je da cijelo b u d e toliko. Stranac: Zato oni koji se s njima prepiru vrlo bojažljivo o d o z ­ go o d n e k u d iz nevidljivog uzvraćaju. ali neka svejedno b u d e dostatno. Nadovezuje se n a i m e j e d n o na drugo. Stranac: Da li dakle. Teetet: Dakako. govoreći. a m o ­ žda čak i gotovo n e m o g u ć e . j e d n a razumna a druga nerazumna? Teetet: Zašto ne? Stranac: Ali ne biva li svaka od njih takvom imanjem i prisutnošću pravde. ako se o n o j e d n o ili o n o cijelo ne stavi u o n a koja jesu. No čini mi se da s njima treba činiti ovako. A u sredini između tih obih neizmjerna neka bitka o k o toga. već istražujemo o n o istinito. Stranac: Sve o n e koji se p o t a n k o izjašnjavaju ο biću i ο nebiću n i s m o doduše prešli. ustrajavaju na t o m e da jest samo o n o što dopušta neki zagrljaj i dodir. što Campbell nalazi „probablv right". Stranac: A što? Ne kažu li da je j e d n a duša pravedna a druga nepravedna. o n a pak tijela od onih i to što oni prvi zovu istinom. određujući tijelo i jestvo kao isto. Teetet: A kako da u z m e m o ? Stranac: Od onih koji ga stavljaju u ideje lakše. Ali mi ne m a r i m o za njih. Stranac: P o z o v i o n d a te boljima postale da ti odgovaraju. 2 Teetet: Čini se da s tim u potpunosti tako stoji. Isključujemo. Sad pak treba promotriti o n e koji drugačije govore. ako bi ikako bilo m o g u ć e . I sam sam naime v e ć m n o š t v o takvih sreo. a ako tko od ostalih kaže da jest nešto što n e m a tijela. kažu da jest neko smrtno živo biće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: A slažu li se da je to tijelo s d u š o m u sebi? Teetet: Svakako. vazda traje. Teetet: T r e b a se dakle i k njima zaputiti. strašne m u ž e v e s p o m e n u . Teetet: Posve ispravno. stijene i drveće g r u b o rukama obgrljujući. Teetet: Istina. preziru posve i ne žele ništa više čuti. pretpostav­ ljajući da bi bili voljni odgovarati uljuđenije nego sada. No ako to ne ide. pa ma koliko bilo. Teetet: Očituje to skoro v e ć i sve o v o što se sad pomalja. Heindorf je namjesto njih konjicirao τόν τό δλον. Teetet: Da. j e r o n i su pitomiji. Stranac: Stavljajući dušu kao neko od bića? Teetet: Da. Tee­ tete. Teetet: Zašto? Stranac: O n o postajuće uvijek je postalo cijelo. Jer ako je n e k o koliko. te tumači o n o što ti bude od njihove strane rečeno. Stranac: No o n o necijelo ne smije biti niti neko koliko. ne bi nikad ni postalo biće. donoseći svaki put veće i teže vrludanje o k o o n o g a ranije kazanog. T e ž e pak od onih koji sve silom natežu u tijelo.

a i o n o suprotno. na što gledajući kažu za oboje od toga da jesu. M o ž d a ti. Teetet: A kazuju li time što? Stranac: O n o na što treba uzvratiti da s naše strane m o r a m o od njih j o š jasnije ispitati slažu li se s time da duša spoznaje. Teetet: Ostaje.Teetet: Kažu doista. osmotri da li će. ili oboje? Ili d a j e o n o trpnja. za o n o bivati spoznavanim n u ž n o opet proizlazi to da je trpnja. A ti n a m i kod ovih tumači. S njima dakle neka n a m ovdje to ostane uglavljeno. da sve to doista jest. Stranac: A što je sa svim tim takvim? Ne kažu valjda da ima n e k o tijelo? Teetet: Na to ne odgovaraju više jednakim načinom. a jestvo biva spoznavano? Teetet: Kažu da s time da. ali ja da. boljima postali ti muževi. Teetet: Kazuješ baš o n o što misle. Stranac: Shvaćam. M o ž d a će se kasnije i nama i njima drugo pokazati. d o k se s druge za razumnost i svako od onih za koja si pitao stide od­ važiti na to da ili prihvate kako sve to nije ništa od bića. da ustvrde da su sve to tijela. za koje tvrdite da se uvijek na isti način isto drži. Stranac: A što? Kažete li da je spoznavati ili bivati spoznavan djelovanje. M o ž d a će pak b r z o dospjeti u besputnost. Stranac: Na to pak kažu da uz bivanje doduše ide m o ć trplje­ nja i činjenja. ili trpnja. Teetet: Ta kažemo doista. njihov o d g o v o r na to nećeš dokučiti. Stranac: Bivanje kažete da je od jestva drugo. Jer protuslovili b i s m o onom prethodnom. za koju k a ž e m o da se ne bi mogla zbiti o n o m e što miruje. čak i ako bi to bilo samo jedanput. Teetet: Bit će tako. Stranac: A k o dakle jest pravednost. To naime da će. Stranac: No upravo to zajedništvovanje. ako im to predložimo. poznavano od strane spoznaje. Stranac: I da tijelom i m a m o zajednicu s bivanjem p u t e m osje­ ta. d o k bivanje svaki put drugačije. Teetet: Koji to onda stav iznose? Stranac: Ne prihvaćaju o n o što s m o maločas ο jestvu rekli o n i m a iz zemlje rođenima. a ako ih nešto takvo zadesi. s j e d n e strane. Stranac: No idemo k onima drugima. dostajat će. ili pak . Jer ako bi i za nešto malešno od bića bili voljni dopustiti da je bestjelesno. Stranac: Zapitajmo ih međutim iznova. ili je sve to nevidljivo? Teetet: Da gotovo ništa od toga nije vidljivo. budući da već sami u sadašnjem ča­ su nemaju za reći nešto od toga bolje. čini kako duša posjeduje neko tijelo. također i duša u kojoj sve to biva. nekako rastav­ ljajući. ljubiteljima ideja. bu­ dući da se ničeg od toga ne bi stidjeli oni od njih koji su u zemlju zasijani i iz nje nikli. za što ć e m o reći da vi to tako zovete kod ovih obih? Zar ne baš o n o što smo mi maločas rekli? Teetet: Koje? Stranac: Trpnja ili djelatnost koje bivaju iz neke m o ć i u svih onih koji se jedni s drugima sudaraju. biti voljni prihvatiti i složiti se da je biće ovakvo nekakvo? Teetet: Kakvo to? Kaži i znat ć e m o smjesta. zar ne? Teetet: Da. Stranac: Očito su nam. Jestvo će se onda. kažu li da je nešto od toga vidljivo i dodirljivo. Stranac: K a ž e m onda da o n o koje posjeduje ikakvu m o ć usa­ đenu da bilo čini ma što d r u g o m e bilo trpi i najmanje. Teetete. a s druge strane d u š o m p u t e m mišljenja s pravim j e s t v o m . valjda zbog drugovanja s njima. ο vi najbolji. nego da im se. Teetet: Koje to? Stranac: N i s m o li nekako kao dostatnu odredbu bića stavili to kad je u n e č e m u ma i najneznatnija m o ć trpljenja ili činjenja? Teetet: Da. koliko bude spoznavano toliko i kretati trpnjom. M o r a t će naime kazati što je srodno i t o m e i ujedno svemu ono­ me što i m a tijelo. Teetete. pa i od najmanjega. Stranac: Lijepo. ako bi spoznavanje bilo neko činjenje. Postavljam naime odredbu da bića nisu ništa drugo do m o ­ gućnost i m o ć . razumnost i ostale vrline. već bi se naprezali uvjeravati kako je sve o n o što ne m o g u rukama stiskati doista u potpunosti ništa. a o v o o n o dru­ go? Ili da ni j e d n o od toga dvojega ne ide skupa ni s j e d n i m od tih? Teetet: Očito da nijedno s nijednim. Teetet: No prihvaćaju to. 186 187 . no s j e s t v o m tvrde da nije u skladu m o ć ni j e d n o g od toga dvojega.

o b a zajedno. biće. No kako n a m je to pak prikriveno ostalo da s nama tako stoji. Stranac: Nisu dakle kretanje i stajanje. nema­ j u ć i u m a . i ο biću i ο svemu govoriti oboje. Stranac: T r e b a se o n d a na svaki način boriti protiv onoga koji bi. v e ć zaista nešto od njih drugo? Ne uviđamo. ali n e ć e m o reći da ih i m a u duši? Teetet: A na koji bi ih drugi način imalo? Stranac: N e g o o n d a da doduše i m a u m . kako mi se čini. niti od onih koji kazuju j e d n o . Teetet: K a k o ? Stranac: Čini li ti se da bi o n o „ n a isti n a č i n " i „isto t a k o " i . Stranac: I o n o p o k r e t n o o n d a i kretanje treba prihvatiti kao bića? Teetet: K a k o da ne? Stranac: Proizlazi dakle Teetete da. razumnost ili u m . Teetet: Kako pak to? I što si to rekao? Stranac: Sretnice. ne uviđaš li da smo sad u najvećem ne­ znanju o k o njega. n e p o k r e t n o stoji? Teetet: Sve se to bar meni čini besmislenim. Smisao je jednako jasan kaže li se na ovome mjestu „sva bića" ili samo „bića". doista. da bismo ujedno i nešto uznapredovali. i tim b i s m o stavom isto to odstranili iz bića. zaista. da o n o niti živi niti razumijeva. Stranac: N e g o da k a ž e m o da i m a doduše u m . te. i o n o m e koji najviše sve to cijeni. Stranac: Kažeš li da se kreću oboje i svako od toga dvojega. protiv svih lukopisa. život i dušu. dakle. mogli s pravom biti priupitani n a n o v o o n o što s m o sami tada pitali one koji kazuju da je sve toplo i hladno? Teetet: Sto to? Podsjeti me. ali život ne? Teetet: A kako? Stranac: A da k a ž e m o da doduše to oboje jest u njemu. m e đ u t i m da ipak. Stranac: Svakako. kazujući da to oboje jest? Teetet: A kako? Stranac: Dakle kao nešto treće uz ova stavljaš u duši biće. doista. i da su nepokretni i da su pokrenuti. tako obojima priričeš da jesu? Teetet: Čini se da uistinu kao nešto treće protumačujemo bi­ će. kao da je njime i stajanje i kretanje obuhvaćeno. ako se s ovim sad slažemo. 188 189 .Teetet: Ispravno.o i s t o m " ikada bilo b e z stajanja? Teetet: Nikako. Stranac: Razmotri o n d a jasnije da li bi. Stranac: Ali ako b i s m o opet prihvatili i to da je sve uzgibano i pokretno. Ne zoveš li kretanje i stajanje suprotnošću j e d n o drugome? Teetet: Kako da ne? Stranac: I ipak tvrdiš da to oboje i svako od njih j e d n a k o jest? Teetet: Ta tvrdim. strance. Zeusa m u ? Da li ć e m o se lako dati uvjeriti k a k o uistinu kretanje. Teetet: Ispravno. prihvatiti da sve stoji. to uopće ne uviđam. Teetet: Zacijelo. ili 3 pak m n o g e ideje. n e p o k r e n u t o stoji? Teetet: Strašan b i s m o zaista stav dopustili. k a k o se čini. ο bilo č e m u što tvrdio. p r e m a onoj djetinjoj molitvi. a niti opet od onih koji biće na svakojaki način p o k r e ć u u o p ć e išta slušati. osobitu potrebu da se. duša i r a z u m n o s t nisu u p o t p u n o m e biću. Stranac: A što? Zar se ne čini da smo već prilično raspravom obuhvatili biće? Teetet: Baš posve. ako su nepokretna bića. već uzvišeno i sveto. z b o g toga n u ž n o . d o k nam se čini kao da nešto g o v o r i m o ? Teetet: M e n i se doista čini. Stranac: N e k a bude. Stranac: Ili označavaš da stoje. 3 n e m a nitko nikako ni ο č e m u uma. prihvati Budhamovo hiperkritičko umetanje riječi < πάντων >. Stranac: Gle! No sada ć e m o Teetete tek zaista. Teetet: Posve istinito. shvaćajući i sagledavajući njihovu zajednicu s jestvom. poput Cornforda. život. spoznati besputnost ispitivanja ο njemu. posve s d u š o m u sebi. Stranac: A što.. I pokušat ću to učiniti ispitujući te kao i one tada. Stranac: Filozofu je dakle. kad k a ž e m o da kretanje i stajanje jesu. nego. uklonivši znanost. Teetet: Ž e s t o k o . Stranac: A što? Vidiš li da bi um bez toga bio. ili da bi u o p ć e gdjegod postao? Teetet: Ni najmanje. kad dopuštaš da jesu? Teetet: Nipošto.

Stranac: G o v o r i m o naime ο čovjeku imenujući neko m n o g o . Stranac: Zašto onda ne bi. o n o što sad u vidu pitanja kazujemo. Nije li da o n d a kretanje i stajanje neće nikako imati udjela u jestvu? Teetet: Baš nikako. pa i onih koji p r e m a idejama tvrde da bića vazda se na isti način isto držeći jesu uvijek. Teetet: Istinu veliš. odgovarajući j e d n o po j e d n o . ne imajući zajednice s jestvom? Teetet: N e ć e biti. kao m o g u ć n e zajedništvovati jedni drugima? Ili ova da.Teetet: Čini se. Stranac: Da li smo sad u nekoj manjoj besputnosti o k o bića? Teetet: M e n i se zaista. Ne b u d e m o li pak mogli niti j e d n o od njih dvoje vidjeti. O d m a h je naime svima pri ruci za to se uhvatiti kako je n e m o g u ć e da o n a m n o g a jesu j e d n o i o n o j e d n o mnoga. Teetet: Svakako. gozbu priredili mladićima. oni govoreći da se bivstveno kreće. nego s j e d n e strane ο d o b r o m d o b r o m . Jer svi takvi pripa­ jaju bitak. pa onda smatraju da su u t o m e nešto p r e m u d r o pronašli. A budući da i biće i nebiće jednako zapadaju u besputnost. kažemo ne samo da je čovjek. svejedno 190 191. Sjećaš se? Teetet: Kako da ne. a s dru­ ge ο čovjeku čovjeku. i u bezbroj ostaloga. pa bilo da u j e d n o i iz j e d n o g u bezgranične razdvajaju. ponekad i starije ljude. Stranac: No tim slaganjem smjesta sve biva p o r e m e ć e n o . češće o n e koji se time bave. a o n a ne? Što ć e m o od toga. strance. a ovi da bivstveno stoji. m a n e i vrline. a i o n i m a od starijih koji kasno uče. ako hoćeš. bar ćemo raspravu kako god b u d e m o spo­ sobni najdoličnije dalje voditi ovako ο obojemu ujedno. . oblike. ako se j e d n o od toga pokaže bilo mračnijim bilo jasnijim. Stranac: Da bi n a m dakle govor bio upravljen svima koji su ikada bilo što ο jestvu raspravljali. reći da bi oni upravo izabrali? Teetet: Doista ne m o g u za njih na to ništa odgovoriti. kako u onih koji o n o sve pokreću tako u onih koji ga kao j e d n o zaustavljaju. ostaje n a m sad nada da će se. Stranac: K a ž i m o onda na koji to način zapravo m n o g i m ime­ nima svaki put o n o isto označavamo. neka bude r e č e n o i o v i m a i ostalima. Stranac: No i oni koji o n a sva sad sastavljaju a sad ih raz­ dvajaju. Stranac: K a m o onda treba još da okrene razum onaj tko hoće nešto izvjesno ο njemu za sebe ustvrditi? Teetet: Ta kamo? Stranac: Držim doista da više nikamo lako. Jer ako se nešto ne kreće. nego da ih tako u o v i m našim raspravama stavimo kao da su nepomješljivi i bez m o ć i da se m e ­ đ u s o b n o združuju? Ili da ih sve u o n o isto svedemo. niti nešto drugo nečemu drugome. opet g o v o r i m o kao ο m n o g o m i po­ m o ć u m n o g i h imena. Teetet: Lijepo. zapali u potpunu besputnost. te beskrajno m n o g o drugog. kako neće stajati? Ili kako se opet ne kreće o n o koje nikako ne stoji? A biće nam se sad pokazalo izvan t o g obojeg. zaista? Stranac: A što? Da li će koje od njih biti. u čemu svemu. Ta srećeš Teetete. kako vjerujem. Je li to dakle m o g u ć e ? Teetet: Doista je najnemogućnije od svega. kad s m o bili pitani na što se odnosi ime nebića. k o d svakog razmotrio sve o n o što proizlazi? Teetet: Lijepo zboriš. prvo da ništa ničim n e m a nikakvu m o ć zajednice s nečim. Stranac: K o d toga je međutim opravdano da se sjetimo onoga. Teetet: A što to? Stranac: Da li da niti jestvo ne pripajamo kretanju i stajanju. Teetet: A kao što? Reci primjer. Stranac: To neka onda ovdje leži neodlučeno. te iz tih i sastavljaju. smatram. A i sve ostalo tako na isti način: pret­ postavljajući svako kao jedno. Stranac: T i m e smo. Teetet: Valjda. i drugo na taj način pokazati. zaista. Stranac: P r e m a vlastitoj naravi biće dakle niti stoji niti se kreće. pridajući mu boje. ka­ ko se čini. koji su se z b o g oskudice u imetku pameti t o m e t a k o v o m zadivili. kojima smo se prije obraćali. Stranac: I stavimo da oni kažu. ako je to m o g u ć e reći. veličine. Teetet: Svakako. nego i dobar. bilo u sastojke koji imaju granicu. Teetete. Teetet: Čega? Stranac: Da smo. te se stoga uveseljavaju ne dozvoljavajući govoriti ο d o b r o m čovjeku. čini u većoj.

ako bi j e d n o d r u g o m e pridolazili. ili nešto da a nešto ne. u kući imaju neprijatelja i protivnika. Stranac: No što ako d o p u s t i m o da sve ima m o ć uzajamnog zajedništvovanja? Teetet: To sam v e ć i ja sposoban odbiti. zar nije n u ž n o da s n e k o m znanošću kroz rasprave putuje onaj koji h o ć e ispravno po­ kazati koji su od rodova kojima suglasni. tražeći sofista prije njega pronašli filozofa? Teetet: K a k o kažeš? Stranac: N e ć e m o li reći da dijalektičkoj znanosti pripada ras. Teetet: D a k a k o . pri svemu t o m e ne bi govorili ništa.stavljaju li da to biva naizmjenice ili pak uvijek. Stranac: Z n a li dakle svatko koja m o g u s kojima biti u za­ jednici. tako mi Zeusa. Stranac: Kojeg? Teetet: Gramatičkog. Teetet: Da. Stranac: Jer n e k o j e d n o od toga je baš n u ž n o : ili se sve h o ć e zajedno miješati. Stranac: A što? Nije li tako i s visokim i niskim glasovima? Onaj tko ima umijeće da raspoznaje one koji se zajedno miješaju i o n e koji ne. Stranac: I k o d ostalih umijeća i neumijeća naći ć e m o druga takva. A to je znati p r e m a rodu razlučivati u kojoj mjeri svako pojedino m o ž e biti u zajednici. Teetet: Ispravno. Stranac: No o n o dvoje otkrilo se kao n e m o g u ć e . Stranac: Ali j a m a č n o je to baš najvećim n u ž n o s t i m a n e m o ­ guće. Teetet: K a k o da ne? Stranac: A što? Budući da s m o se složili da na isti način i rodovi jedni spram drugih imaju miješanje. a i m n o g e odvojeno posve razlučene. niti o n u koja je druga istom? Teetet: Da. p o p u t sveze protežu kroz sve. Stranac: Svatko dakle tko h o ć e ispravno odgovoriti postavit će o n o preostalo od troje. pa opet j e d n u u j e d n o m sabranu kroz cjelinu mnogih. ili treba umijeća onaj tko bi to htio dovoljno d o b r o raditi? Teetet: Umijeća. kako se ka­ že. nego. i o n i m „ o d drugih". te vazda putuju unaoko­ lo ga noseći d o k se iznutra oglašuje. 192 193 . zadešava ih g o t o v o što i slova. Teetet: T o č n o govoriš. te p o n o v o u razdvajanjima. i to valjda najveće. a i p o r e d b a ti je istinita. reći ćemo. čini se. kako to da kretanje stane tako i to da se stajanje kreće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: O n d a preostaje samo o n o treće. Teetet: K a k o ? Stranac: P r i n u đ e n i su se ipak pri svemu služiti o n i m „ b i t i " i o n i m „ o d v o j e n o " . Stranac: Zar neće onaj koji m o ž e to činiti dostatno raspozna­ vati j e d n u ideju. Stranac: Najsmješnijemu od svega bi se m e đ u t i m primakao g o v o r o n i h koji ne bi dopuštali da išta po zajednici sa stanjem d r u g o g b u d e o z n a č e n o drugim. j e s u li u svemu neki drugi uzrocima razdvajanja? Teetet: Ta kako ne treba znanosti. p o p u t o n o g n e o b i č n o g Eurikleja. Stranac: K a k o ? Teetet: Da bi i kretanje samo posve stalo i stajanje se opet s a m o pokrenulo. n e o p a ž e n o prispjeli u znanost onih slobodnih i. d o k se druga slažu. izuzetno spram drugih. i bezbroj­ n i m drugima. te stoga i ne trebaju drugih osporavatelja. a u kojoj ne. Teetete? Ili smo. koje su pojedinačno j e d n e od drugih odvojene. Teetet: K a k o da ne. u svakom smjeru protegnutu kroz m n o g e . I od njih se n a i m e j e d n a nikako j e d n a s drugi­ ma ne slažu. Teetet: Da. kojih se nemaju snage riješiti i ne spajati ih u govo­ rima. i o n i m „ p o sebi". tavljati p r e m a r o d o v i m a i ne smatrati istu ideju drugom. ili ništa. Teetet: T a k o je. a koji se uzajamno ne podnose? I j o š i to da li kroz sve jesu neki koji ih povezuju. pa m n o g e druge od jed­ ne izvana j e d n e s drugima obuhvaćene. Teetet: I j o š kako. ako n e m a baš nikakvog miješanja. Stranac: No kako ć e m o je sad nazvati. Stranac: Samoglasnici se pak. d o k je onaj tko to ne razaznaje n e m u zičar. taj je muzičar. Stranac: A ako j e d n a h o ć e to činiti a druga ne. Teetet: Da. tako da se m o g u zajedno miješati. tako da je bez n e k o g od njih n e m o g u ć e da se i od ostalih j e d n o s drugim složi.

Teetet: Kud i kamo. Teetet: T o č n o . prvo kakva je svaka pojedina. tako da. d o k neke pak ništa ne priječi kroz sve sa svima biti u zajednici. kao bića. No ο sofistu je svakako očito da ga se ne smije ispu­ stiti prije no što ga dovoljno p r o m o t r i m o . Stranac: Ali za o v o dvoje tvrdimo da se ne daju j e d n o s d u g i m miješati. . Stranac: No oba imaju udjela u o n o m istom i d r u g o m .Teetet: Svakako.. te treba razmatrati kao da ih je pet a ne tri. a stajanje će se pak pokrenuti. Stranac: Od rodova koje smo upravo prošli najveći su zacijelo samo biće. b u d e m o li ga tražili. i sada i kasnije. Teetet: Skoro. bude­ mo li voljni. . 194 195 . druga od ona tri. ako nam se uopće pruži pri­ lika da nekako. opet ć e m o . Teetet: N e . Teetet: Kako da ne? Stranac: Tada su to već tri. Stranac: Ali ako biće i o n o isto ne označavaju ništa različito. dajmo nakon toga napredujmo raspravom na ovaj način: ne razmatrajući ο svim idejama. Teetet: Kako? Stranac: O n o g a pobjeglog u tminu nebića. Ili? Teetet: Čini se. Stranac: Ο njemu ć e m o dakle u b r z o razmotriti jasnije. ako i ne b u d e m o mogli biće i nebiće dokučiti s p o t p u n o m j a s n o ć o m . Teetet: Nikako. Stranac: Budući da smo se dakle složili da neki od rodova h o ć e jedni s drugima biti u zajednici. sa sofistom je teškoća druge vrste nego s njime. boravljenjem s nji­ me sljubljenog. . proglasiti istima. Teetet: Da. Stranac: A ipak ne k a ž e m o da kretanje jest o n o isto ili drugo. te neki s malo a neki s m n o g o njih. te stajanje i kretanje. Jer oči duše mnoštva ne m o g u istrajati gledajući spram božanskog. Teetet: Ali to je svakako n e m o g u ć e . z b o g blještavila područja opet nije nikako lako ugledati. to ne m o ž e biti niti j e d n o od njih. koliko to do­ pušta vrsta sadašnjeg razmatranja. Stranac: N e m o g u ć e je dakle da su o n o isto i biće j e d n o . nekaž­ njeno u m a k n e m o . govoreći da nebiće jest bivstveno nebiće. do o n o m e koji čisto i pravedno filozofira. Stranac: No zacijelo nećeš tu dijalektičku znanost pridati dru­ g o m e . Teetet: Kako? Stranac: Što god bismo zajedničko prirekli kretanju i stajanju. a da n a m to ostaje prikriveno? Teetet: M o ž d a . zaista. Kad bi naime tim obojima pridošlo bilo koje od o n o g a dvojega. ipak b a r e m ne b u d e m o oskudni raspravom ο njima. ideji bića vazda prionulog mišljenjem. p o t o m kakvu imaju m o ć m e đ u s o b n o g zajedništva. no uvijek s njima po nužnosti smiješana. Teetet: I s tim ne manje nego s o n i m prije po svojoj prilici tako stoji. Stranac: Nego trebamo li misliti biće i o n o isto kao n e k o jedno? Teetet: Možda. Stranac: Što smo to pak sad tako nazvali o n i m istim i dru­ gim? Jesu li to neka dva roda. No d o k je i njega do­ duše teško jasno vidjeti. prinu­ dilo bi svako od toga dvojega da se preinači u o n o s u p r o t n o od svoje naravi. ta o b a tako. a neki ne. Stranac: Ali kretanje i stajanje j a m a č n o nisu niti drugo niti o n o isto. zaista. teško je razaznati z b o g tamnoće mjesta. Teetet: Lijepo si rekao. a sebi s a m o m isto. Teetet: Što da ne? Stranac: Dakle je svaki od njih drugo od ostala dva. niti pak stajanje. kako vjerujem. Ta o b a n e k a k o jesu. Teetet: T r e b a dakle. nego izabirući neke od onih koje se nazivaju najvećima. Teetet: Tako. Stranac: Biće se pak dade miješati s obima. Teetet: A zašto? Stranac: Kretanje će stati. budući da u t o m s u p r o t n o m ima udjela. ili t i m istim i drugim izričemo nešto od onih. . Teetet: Ta kako bi tko pridao drugome? Stranac: Filozofa ć e m o dakle na takvom n e k o m mjestu pro­ naći. govoreći za kretanje i stajanje da oba jesu. Stranac: Filozofa pak.

do dokaza za to dospjeli smo prije nego do ovih sada. postojanim. Stranac: Ali ipak o n o bijaše s a m o m sebi isto. pokazujući da je tako po naravi. ού γάρ ούν. upravo to jest bit dru­ gogTeetet: G o v o r i š kako stoji. Jer svako pojedino j e d n o da je drugo od ostalih ne po svojoj naravi. Teetet: Ne. No. <No ono se ipak ne združuje. a drugi ne. tad pak g o v o r i m o z b o g zajednice s drugim. πάντ' αύτοΰ. Stranac: I zaista. ΘΕ. Da li je kretanje drugo od dru­ gog. Na ovome je veoma važnom mjestu Heindorf konstatirao lakunu u tekstu. A sad n a m je baš po nužnosti proizašlo da. ορθότατα γε što bi značilo otprilike: „. Madvigovu korekciju αύτη .. < νϋν δέ ού μεταλαμβάνει. doista. već. Stranac: Ne bi bilo tako kad se biće i o n o drugo ne bi razli­ kovali više od svega. Teetet: Skoro. Teetet: K a k o ? Stranac: P r v o dakle da je kretanje u potpunosti drugo od sta­ janja.. uzimajući opet j e d n o po jedno. kao što bijaše drugo od istog i od stajanja? Prihvaćamo. ako Cornfordov je prijedlog popune teksta još složeniji: < νϋν δέ ουδαμώς μεταλαμβάνει. Teetet: K a k o da ne? Stranac: R e c i m o dakle iznova.Stranac: Stavljamo li onda o n o isto kao četvrto k trima ide­ jama? Teetet: Svakako.. Stranac: T r e b a dakle reći da je narav drugog peta m e đ u ide­ jama. a kad d a j e neisto. Ili kako k a ž e m o ? Teetet: T a k o .. so that it is correct to speak of it as both the same and not the Same. Teetet: Zaista t o č n o .<But it does not in fact participate in Rest at ali. Teetet: Svakako. > ΘΕ. z b o g toga što baš sve ima u o n o m e istom udjela. Stranac: T r e b a se dakle složiti i ne treba se zlovoljiti t i m e što je kretanje isto i neisto. a druga uvijek u o d n o s u na druga? Teetet: Zašto ne? Stranac: A o n o drugo je uvijek u o d n o s u na drugo. VVhereas it does participate both in Sameness and in Difference. ako v e ć dopuštamo da se jedni od ro­ dova h o ć e m e đ u s o b n o miješati. Sam je pokušao ispuniti je sljedećim hipotetičkim tekstom: . nismo govorili na isti način. THE AT. Stranac: Nije dakle o n o isto? Teetet: Nije.προσαγορεύειν. s čime je u skladu i njegov prijevod: . ΘΕ. kad da je o n o isto. Stranac: A što? Da li da k a ž e m o da je o n o drugo peto? Ili to i b i ć e treba misliti kao neka dva i m e n a za j e d a n rod? Teetet: M o ž d a . ταύτοΰ δέ γ* άμα και θατέρου μετέχουσαν ορθώς έχει και ταύτόν αυτήν και ού ταύτόν προσαγορεύειν >. tako da se opet ispravno zove neistim..>" 196 197 . άτοπον άρα στάσιμον αυτήν προσαγορεύειν. z b o g toga što ima udjela u o n o m istom. παν ταύτοΰ namjesto rukopisnog αύτη . Stranac: Nije dakle stajanje? Teetet: N i k a k o . Stranac: Ali držim da dopuštaš j e d n a od bića nazivati samima po sebi. z b o g toga što i m a udjela u biću? Teetet: Jest. N e g o kad bi drugo imalo udjela u objema idejama. ΞΕ. nikako.. > Teetet: Po­ sve ispravno. v e ć po t o m e što i m a udjela u ideji drugog. z b o g koje odvojeno od o n o g istog biva ne to nego drugo. Stranac: I reći ć e m o da je o n a protegnuta kroz sve njih. jer je time izvrsno izražen očito intendirani smisao. Stranac: Nadalje.. što se čini vrlo vjerojatnim.. Kad naime za nj k a ž e m o da je o n o isto i neisto. ma koje drugo bilo. STR. tad g o v o r i m o tako u odnosu na njega samog. kretanje je opet drugo od o n o g istog. Stranac: A kad bi se nekako združilo samo kretanje sa sta­ janjem. ού γάρ ούν. Teetet: Da. 4 Teetet: I te kako. kao što i m a biće. Ili? Teetet: T a k o . it does not. budući da Teetetov odgovor nije lako dovesti u sklad s onim što je prethodno rečeno. tad ne bi bilo ništa n e o b i č n o označiti ga postojanim? Teetet: Posve ispravno. bilo bi nekad i m e đ u o n i m drugima n e k o drugo koje nije u o d n o s u na drugo. ΞΕ. Stranac: No jest. Stranac: O v a k o pak kazujmo ο tih pet. s Cornfordom. Stranac: Besmisleno je dakle označavati ga postojanim. o n i m a koje s m o probrali.

. ili radije stvar na koju se o d n o s e imena oglašena na­ k o n odricanja. Stranac: H o ć e m o li kazati da je to bezimeno. kako se čini. O n o što svaki put oglašavamo nelijepim. a s druge pak ona ostala beskonačna brojem nije. doista. Stranac: Dakle proizlazi. Hermann. neka nas razuvjeri u naše prethodne stavove. budući da ima udjela u biću? Teetet: Baš posve jasno.Teetet: N u ž n o .. ako već narav rodova sadrži zajednicu jednih s drugima. Stranac: Bez straha ć e m o dakle boreći se reći da kretanje jest drugo od bića? Teetet: Bez i najmanjeg straha. daje suprotstavljenost onome nelijepom nešto između bića i bića. A ako tko to ne dopušta. Stranac: I biće nam dakle upravo za toliko nije. Stranac: Nekako je dakle nedrugo i drugo.. no pojedini njen dio. kako ima dio rukopisa. Stranac: Po nužnosti je dakle da nebiće jest." Naš je prijevod blizak Campbellovu: . Teetet: K a k o ? Stranac: Kao kad r e k n e m o nešto neveliko. Stranac: A ako smo to razumjeli. Teetet: U svakom pogledu. Teetet: Svakako.C. Stranac: Sto dakle nakon toga? Zar ć e m o za nj doduše reći da je drugo od ona tri. p r e m d a je jedna? Teetet: M o ž d a . nego tek drugo. ispravno kažemo da jesu i z o v e m o ih bićima. Teetet: Koje? Stranac: Proizlazi li tako da je o n o nelijepo išta drugo do n e k o od bića izdvojeno iz nekog j e d n o g roda. čini li ti se da tada o n o maleno više riječju očitujemo no o n o jednako? Teetet: A kako bi? Stranac: N e ć e m o dakle dopustiti da odricanje. prema o n o m stavu od maloprije? Teetet: Istina. znači suprotno. Jer kod svih narav drugog. opravdano ispuštaju Stallbaum. dobiva ime koje je n e k o vlastito za taj dio. No kako ć e m o reći? Stranac: Postoji li neki dio drugog suprotstavljen o n o m lijepom? Teetet: Postoji. Teetet: G o t o v o da je tako. Stoga i ima m n o g o vještina i znanosti i m n o g o s t r u k o se zovu. Stranac: Nije li onda jasno da kretanje jest bivstveno nebiće i biće. U slučaju njihova zadr­ žavanja. kad se kazuje. premda je sadržano u većini rukopisa.It results then that the notion of'non-beautiful' is an opposition of being to being. o n o s j e d n e strane jest j e d n o . kako se čini. Teetet: Čini se. i kod kretanja i kod svih rodova." 198 199 . objavljuje nešto od onih ostalih. čini li se i tebi da ć e m o i ovo? Teetet: Koje? Stranac: Narav drugog izgleda mi raskomadana. F. budući da imaju udjela u biću. Budući da naime nije ona. Isto vrijedi i za τι nakon είναι. izdvo­ j e n p r e m a o n o m e spoznavanom. Teetet: Posve pravedno si kazao. te opet n e k o m od bića supr otstavlj eno? Teetet: Tako. Stranac: Zar to isto ne zadešava i dijelove naravi drugog. Stranac: No pogledajmo i ovo. premda smo se složili da ih je pet ο kojima i u koje smo prethodno stavili razmatranje? Teetet: A kako? Ta nemoguće je dopuštati manji broj od ono­ ga koji se maločas pokazao. stavljeno pred riječ koja slijedi. čini svako pojedino nebićem. to nije drugo od ničeg drugog do od naravi lijepog. a opet. već samo toliko da o n o „ n e " . pa će nas tako razuvjeriti i u ovo nakon njih. praveći ih drugima od bića. da je o n o nelijepo neka suprotstavi] enost bića biću? 6 ή ispred άντίθεσις. koliko ima onih ostalih. smisao bi bio otprilike ovaj: „Dakle proizlazi . no da je od četvrtog nećemo. Stranac: No niti oko toga se zaista ne treba zlovoljiti. te ih baš sve na isti način tako ispravno z o v e m o nebićima. Campbell i Burnet. ili da ima neki naziv? Teetet: Da ima. Teetet: K a k o ? Stranac: Ta i o n a je nekako jedna. Teetet: Koje? Stranac: Kad kazujemo nebiće tad. kao što je i znanost. Stranac: No ne treba li kazati daje i samo biće drugo od ostalih? Teetet: N u ž n o . ne kazujemo nešto suprotno do bića. Stranac: Daj kaži mi sad ovo.

d o k o n o za koje s m o sad kazali d a j e nebiće neka nas netko ili razuvjeri. osporivši n a m da valjano govorimo. suprotnost dijela naravi drugog i o n e bića.. tako da biće n e o s p o r n o opet bezbroj puta nije ona bezbrojna. da jest nebiće. u o d n o s u na to? Teetet: Nijednu. tražeći j o š dalje od toga. niti sva ostala zajedno osim njega. po t o m e što j e d n o ništa više nije od drugog? Teetet: Sto da ne? Stranac: I sve ć e m o ostalo dakle na isti način kazivati. v e ć od tog puta istraživanja odvrati misao. Campbellov prijedlog τούτο φανή' teško se može prihvatiti. Stranac: Zaostaje li onda." Teetet: Ta govori zaista tako. Teetet: I baš mi se u svakom pogledu čini. kako se čini. nego smo očitovali i ideju koja se slučuje biti nebićem. Stranac: Pokazasmo mu više no što je on zabranio istraživati. Stranac: Mi pak ne samo da smo pokazali za nebića da jesu. Stranac: A što? P r e m a t o m zboru. Prihvaćamo s Burnetom Simplikijevo čitanje τούτο δαμή umjesto ru­ kopisnog τούτ' ούδαμή. kad su j e d n o d r u g o m suprotstavljeni. Stranac: Dakle. Teetet: Sasvim j a s n o . ne upravo o n o u čemu ima udjela. Stranac: Ne treba li i o n o nepravedno staviti kao p r a v e d n o m j e d n a k o . Stranac: Neka nam dakle ne kaže netko kako se usuđujemo reći da nebiće jest očitujući ga kao suprotnost biću. n e g o samo toliko da je drugo od njega. treba da i on govori kao što mi govorimo: da se rodovi jedni s drugima miješaju. kako poje­ dinačno tako i sva zajedno. usprkos protivljenju Cornfordovu. zatim da se biće i drugo protežu kroz sve i j e d n o kroz drugo. 200 201 . ili. dok ona ostala. mnoštvo puta jesu. kako ti reče. pa bilo da jest ili nije. Teetet: Kako? Stranac: On naime negdje kaže: 8 „ N e ć e š doista nikad to iznuditi . j e s t v o m išta više n e g o sve ostalo? I treba li v e ć odvažno kazati da nebiće postojano jest imajući svoju narav. a. nije niti svako pojedino od njih. budući pak da je drugo od bića. Jer mi smo se od nečega njemu suprotnog odavno oprostili. po nužnosti je najjasnije da je nebiće. da li n a m o n o lijepo više pripada bićima. imajući udjela u biću. Ta ako ona jest. . za kojim s m o z b o g sofista tragali. bilo da ima razloga ili je baš sasvim bezrazložno.Teetet: Sasvim ispravno. te da kao što o n o veliko bijaše veliko i o n o lijepo bijaše lijepo. j e d n a ideja ubrojena m e đ u m n o g a bića? Ili i m a m o j o š neku nevjericu. n e g o drugo. ali ne i nužnom. Teetet: K a k o da ne. Stranac: K a k o da je o n d a n a z o v e m o ? Teetet: Očito da je to samo o n o nebiće. n u ž n o je o n d a i njene dijelove ništa manje staviti kao bića. bit će drugo od ostalih rodova. da s m o najistinitije rekli. a m n o š t v o puta pak nisu. Campbell pak smatra dopunu mož­ da ispravnom. te k o n a č n o da o n o drugo. a o n o nelijepo manje? Teetet: Nikako. Dokazujući naime da jest narav drugog i d a j e raskomadana na sva bića j e d n a u o d n o s u na druga. ne označavajući nje­ g o v u suprotnost. Teetet: Istina. Teete­ te. samog bića. Stranac: Znaš li o n d a da smo prestupili dalje od P a r m e n i d o v e zabrane? Teetet: K a k o t o ? Uvjetno prihvaćamo Boeckhovu dopunu <μή μέγα> i <μή καλόν >. budući da se smisao lako dopunjuje prenošenjem prethodnog ήν. kad se v e ć narav d r u g o g pokaza bićima pripadnom. A biće opet. Stranac: T r e b a o n d a kazati da j e d n a k o jesu o n o neveliko i samo veliko? Teetet: Jednako. budući od njih svih drugo. i o n o neveliko [neveliko] 7 i o n o nelijepo [neli­ j e p o ] 7 . ako se to smije reći.which is the emphatic word". po t o m imanju udjela jest. dok god to ne m o ž e . tako i nebiće na isti način i bijaše i jest nebiće. združeno s drugim. strance. nije ništa manje jestvo od. odvažili s m o se za svaki njen dio suprotstav­ ljen biću kazati da to samo jest jestveno nebiće.

razli­ čitoga. dušu i um. dok će είδος sve više poprimati pretežno dijalektičko-logičko značenje. 1955. Bivstveno nebiće ontologijski je uvjet mogućnosti toga. u razlici spram ra­ nijih djela. Zajedno s pretumačenjem onog ništa ide po nužnosti i bitno novo razumijevanje samog bića. Povijesno-filozofijski ostaje to onda isho­ dištem za sve kasnije odredbe onog ništa i onog negativnog u smislu nedostatka. izraz φύσις. 2. Opisano produbljenje temeljne koncepcije praćeno je i neskrivenim terminologijskim mijenama. uspo­ redo s tim. pojednostavljujući donekle . lišenosti. Fedru.i to je presudno . te naglaše­ nom sinonimikom. No Aristotelove su „kategorije" nešto u svakom pogledu različito. jednako kao i. Time je filozofijski izboreno jedno bitno novo posvemašnje dinamiziranje cjeline svega. §2. Na njihovo mjesto . slike. Izvjesno je. ne smije se previdjeti da Platon ipak ustra­ java na tome da je to novo shvaćanje. §4. „Potpuno biće" ovdje je u Sofistu određeno kao ono što bivanje i kretanje. često je u tradiciji bilo uspoređivano s Aristotelovim kategorijama. s mnoštvom složenica i izvedenica. Ono sad biva lišeno svakog preostatka svo­ jevrsne onostranosti. koji su međutim njegov nauk tek površno i nedostatno razumjeli.mo­ guća je samo tada kad se uvidi da su laž. „prediciranja". obliku rasprave. 202 203 . Stilski i jezično upućuje već na svojstva sasvim poznih djela. Metodički i sadržajno bliži se već. jednako kao i na­ glašeno inzistiranje na konačno iznađenom istinskom određenju one ra­ nije vazda zagonetne uzajamne „zajednice" i „sudjelovanja" osjetilnih i mislivih bića .) §6. Breslau. prije svega obiljem novih riječi ili upotrebom postojećih u novom svojstvenom značenju. koju nikako ne valja razumijevati u kasnijem Aristotelovu smislu puke mogućnosti. kretanje. dakle onom najopćenitijom odredbom koja je . Nekoliko je bitnih pitanja u današnjim interpretacijama još uvijek do kraja sporno i otvoreno.a upravo je to za Platona jedno od presudnih određenja filozofije . istota i drugost-razlika. kao i kasnija temeljna metafi­ zička određenja. živog. nemoguće je ignorirati i bjelodanu ozbiljnost kojom sam Platon na njima ustrajava. „transcendentnosti" i odijeljenosti od cjeline bivajućega. obmana i privid jedna u sebi pozitivna moć. Već je Plotin. čudeći se uz to silno da im nije pribrojena jednota (Επη. Već Aristotelovo shvaćanje „materije" u smislu iskonske nedostatnosti (στέρησις). za što bi govorila vlastita nje­ gova napomena ο „drugovanju s njima"? Ih ovdje ipak treba prepoznati Platonovu filozofijsku kritiku vlastitih ranijih nazora.stupa sad izraz γένος. Jednako se tako teško oteti dojmu svojevrsne autoironičnosti pri njihovoj pretjeranoj i cjepi­ dlačkoj provedbi. manjka. 9). Kao nebiće koje jest u dijalogu se pokazala narav drugoga. dakle biće. Stenzel (Studien zur Entuiicklung der platonischen Dialektik von Sokfates zu Aristoteles. glasi „Sofist . oponašanja i na koncu same personifikacije života koji u svemu tome i iz svega toga crpi mogućnost svog bitka: . §8 Ono što Platon u ovome spisu zove „najvećim-najvažnijim rodo­ vima". ali i ovdje u Sofistu teško je previdjeti. VII. za­ jedno s ranijim Teetetom. potekao još od aleksandrinskih gramatićara. međutim. Ipak. s naglaskom na „metodi". da spis sačinjava srazmjerno kasnu tetralogiju. Koliko god da jest istina daje bitna tema dijaloga novo shvaćanje naravi onog ništa ili nebića. stajanje.kao takva zadobivena isključivo u obzoru pridavanja. odnosno protumačenja onog ništa u smislu nihil privativum i die bestimmte Negation. Njihovu bitnu različitost od postupka di­ jalektike. kre­ nuo tim putem razumijevanja.ο nebiću. Holvverda: Commentatio de vocis quae est ΦΥΣ1Σ vi atque usu praesertim in graecitate Aristotele anteriore. kako ga je Platon bio mjerodavno odredio naprimjer u Politeii. sve više i više središnji filozofijski termin kasno- ga Platona (v. On naprimjer u svakoj prilici izrijekom niječe svaku mogućnost toga da bi „biće" ili „jedno" bili kategorijom. §3. omogućeni su i usmjereni onim što je izboreno ovim Platonovim dijalogom. logički". I doista se u njemu sadrže poglavito razmatranja u kojima je povijesno zasnovana kako ontologija tako i logika s gramatikom.Neki problemi interpretacije Tradicionalni naslov ovoga dijaloga. Groningen. izrazitom minucioznošću izričaja. Radi li se tu tek ο anonimnim tadašnjim sljedbenicima Pitagore i elejaca? Ili pak ο samim Platonovim učenicima. Platonovu svijest ο toj novosti posvjedočuje emfaza kojom bez ikakve potrebe daljnjeg obrazloženja uvodi odredbu bića kao pokrenutog. ishodište Platonovih „rodova". Borba protiv svemoćne sofističke obmane . odnosno razlika sama. kao elejskog nasljeđa koje Platon sam putem kritike transcendentnih ideja u Parmenidu stavlja u pitanje.sofistike i sofista. dušom i umom prožetog. §5. Prije svega ono ο tome tko su ustvari „prijatelji ideja" koje Platon u dijalogu blago ali zato ne manje odlučno kritizira. Ukazujemo na neka od važnijih pitanja tumačenja: 91. 1917). što se nama čini najvjerojatnije? S7 Teško je dokučiti i pravi smisao naglašeno tehnički i metodički sprovođenih „razdioba" (dijareza). neposredno slijedećim Državnikom te nenapi­ sanim Filozofom. Sama riječ ιδέα sve se više povlači iz središnjih formulacija. nužno upravo u svrhu zadobivanja dostatne orijentacije ο mogućnosti i pravoj naravi privida. Taj obzor nije.sada u smislu moći i možnosti (δύναμις). te tek time i život. i u tome smislu odlučna kritika Parmenida.gotovo da se može tako reći. na temelju internih izričitih me­ đusobnih upućivanja. D. mada im se danas možda više ne može pridavati onakva važnost kao što je to svojedobno htio J. sadrži i obuhvaća u sebi. nigdje drugdje toliko prisutnih koliko u ovome djelu i u Državniku.

Štoviše, Platon sam nije nijednom upotrebio riječ „kategorija". Za njega, kao i za sve Grke prije Aristotela, znači κατηγορία ponajprije „optužbu", i tek donekle glagol κατηγορεΐν uz ino i „označiti kao...". Platonov izraz „ r o d " (γένος) ovdje u Sofistu nema ništa od kasnije­ ga, postaristotelovskog bitno logičkog značenja, u razlici spram „vrste". Kako smo već rekli, on je ovdje bliži onome što Platon inače naziva είδος, u smislu „ideje". Uz to, Platon izrijekom upozorava da pet „najvećih" rodova ne smije biti shvaćeno tako kao da ne bi bilo i drugih. U tom smislu valja njegov izraz μέγιστα shvatiti manje naglašeno no što to čine u pravilu svi prevodioci, s izuzetkom Cornforda (Apelt: ,,die vvichtigsten Gattungsbegriffe", Campbell: ,,the most important kinds", Dies: „les plus grandes des genres"). Važniji konzultirani komentari: The Sophistes and Politicus of Plato. With a Revised Text and English Notes by Lewis Campbell. Oxford, M. DCCC. LXVII. (Reprint Edition New Hampshire, 1988.) Plato's Theory of Knowledge. The Theaetetus and Sophist of Plato translated with a Running Commentarv by Francis Macdonald Cornford. London, 1979 ^ΙΘΒδ).

Iz djela Timej (27d5 - 31b3; 47e3 - 5 2 d l ) . Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s IV. Oxonii 1972 ( 1 1 9 0 2 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

T i m e j : T r e b a dakle, p r e m a m o m e mnijenju, najprije razlučiti o v o : što je o n o uvijek jestvujuće, a ne imajuće nastanka, i što o n o nastajuće uvijek, a nikad jestvujuće? Prvo je dokučivo mišljenjem p u t e m pojma, jestvujući uvijek na isti način, a drugo opet mni­ jenjem p u t e m b e s p o j m o v n o g osjetila mnijenljivo, nastajući i pro­ padajući, a nikad bivstveno ne jestvujući. A sve o n o nastajuće po nužnosti od n e k o g uzroka nastaje 1 ; jer s v e m u je n e m o g u ć e imati bez uzroka nastanak. Kada dakle proizvođač izradi oblik i m o ć 2 nečega, gledajući prema o n o m e što se uvijek isto d r ž i 3 i tim se u z o r o m za to služeći, po nužnosti će tako sve lijepim dogotoviti. Kad pak gledajući u o n o nastalo i slu­ žeći se nastalim u z o r o m , ne lijepo. Sve p a k o v o n e b o - ili svijet, 4 ili i drugo ako bi netko imenuju­ ći najviše volio, tako ć e m o ga i mi nazivati, - ο njemu dakle prvo treba istražiti upravo o n o što je uglavljeno da ο s v e m u treba u p o č e t k u istražiti, naime da li bijaše uvijek, ne imajući nijednog početka nastanka, ili je nastalo, od nekog početka započinjući.
1

2

Usp. i Phil. 26e. Tavlor, možda pomalo pretjerujući, naglašava kako su riječi ίδέαν και δύναμιν ovdje posve netehnički upotrebljene, kao „form and quality" ili „form and faculty", i to ,,in the wide Elisabethan sense of the second word". Već su se stari komentatori razilazili u prosudbi toga s čime valja vezati ono αεί. Atticus ga je povezivao s βλέπων, a Porfirije, kojeg slijedi i Proklo, s κατά ταύτα έχον. Vjerojatniji je ovaj drugi stav. , , . ... ουρανός je stanje ime za cjelinu „svijeta", dakle izvorno ne znači tek „nebo", κόσμος se u istome smislu javlja po prvi put u Heraklita.

3

4

204

205

Nastalo je; jer vidljivo je i dodirljivo i tijelo imajuće, a sve takovo je osjetilno. Sve o n o osjetilno pak, mnijenjem s osjetilom dohvatljivo, pokaza se bivajućim i nastalim. A za o n o nastalo opet tvrdimo kako je n u ž n o da od nekog uzroka nastane. M e đ u t i m , tvorca i oca ovoga tu svega iznaći te­ žak je posao, a i nađe li ga se, nemoguće svima kazati. N o , to treba dakle iznova ο t o m svemu: prema kojemu od dva uzora ga je graditelj izradio, da li prema o n o m e koji se na isti način i jedna­ ko drži ili prema o n o m e nastalom. No ako je ovaj tu svijet lijep, a i proizvođač dobar, tad je očito da je gledao prema o n o m e vječnom. A k o je pak o n o što nije ni­ k o m e niti s l o b o d n o reći, tad prema nastalome. Svima je dakako j a s n o da prema vječnome; svijet je naime najljepši od svega nastalog, proizvođač pak najbolji od svih uzroka. T a k o je dakle, nastao, napravljen prema o n o m e p o j m o m i razumnošću d o k u č i v o m i na isti način se držećem. A ako je t o m e tako, opet je sva nužnost d a j e taj tu svijet slika nečega. K o d svega je pak najvažnije 5 započeti p o č e t k o m koji je po naravi. Ovako dakle treba razlučivati ο slici i njenom uzoru, da bi govori bili i srodni o n o m e svemu čega jesu izlagači: o n o g a stal­ n o g i postojanog i putem u m a dohvatljivog stalni i nepromjenljivi - koliko god su u stanju, 6 i koliko govorima pripada da b u d u ne­ osporivi i nepobjedivi 7 , ne smiju oni za tim zaostajati -, a onoga Moguće su dvije konstrukcije ove rečenice i obje su, prema Tavloru, imale u starini svoje zagovornike. Prva je da se μέγιστον δή παντός shvati kao cjelina, u smislu: ono glavno u svemu jest započeti po­ četkom prema naravi. Druga je da se μέγιστον δή shvati kao „naj­ važnije je od svega", a παντός kao zavisno od άρξασθαι, u smislu: „osobito je važno započeti svaku stvar u početku koji je po naravi". Ciceron je očito slijedio drugu konstrukciju, jer prevodi: „difficilimum autem est in omni inquisitione rationis exordium". Slijedi ga i Proklo. Nama se prvo rješenje čini vjerojatnijim. Teško se ovdje složiti s Archer-Hindom da su „očito neki poremećaji našli put u ovu rečenicu". Njemu se čini najjednostavnijim naprosto izbaciti οίον, koje da je valjda proizašlo iz reduplikacije od όσον. Stallbaumovi zahvati još su mnogo složeniji te jedva i najmanje uvjerljivi. Prevodimo prema tekstu u Burneta. Većina je starijih rukopisa imala άκινήτοις namjesto άνικήτοις. No, Ciceronov prijevod ,,neque convinci potest", kao i Kalcidijevo ,,inexpugnabilis", uvjerljiva su potkrepa za drugo čitanje, prihvaćeno i od Burneta i Tavlora.

pak p r e m a t o m e odslikanoga, budući slikom, prilični, u srazmjeru s time: kako je jestvo spram nastajanja tako je istina spram vje­ rovanja. A k o dakle, Sokrate, ne b u d e m o mogli za m n o g o toga ο m n o ­ g o m e , ο b o g o v i m a i ο nastanku svega, sasvim u s v a k o m p o g l e d u iznijeti razloge koji se sami sa s o b o m slažu i najpodrobniji su, nemoj se čuditi. N e g o p r u ž i m o li pače ne manje prilične no n e t k o drugi, 8 treba se veseliti, prisjećajući se t o g a da i ja koji g o v o r i m i vi koji prosuđujete i m a m o ljudsku narav, tako da se o n i m a koji ο t o m e svemu iznose priličnu priču ništa poviše t o g a ne pristoji tražiti. Sokrat: Izvrsno, Timeju. T r e b a prihvatiti baš sasvim tako ka­ ko ti nalažeš. Tvoj uvodni napjev s m o dakle s udivljenjem d o č e ­ kali, no sad n a m u slijedu i pjesmu kraju privedi. T i m e j : R e c i m o dakle iz kojeg je u z r o k a sustavljač sustavio na­ stanak i ovo sve. D o b a r bijaše; a u nijednome d o b r o m nikada ni ο č e m u ne pribiva zavist. A budući toga lišen, ushtjedne da sve postane najvećma njemu nalik. A k o bi tko od razboritih m u ž e v a prihvatio taj najpoglavitiji početak nastanka i svijeta, posve bi is­ pravno prihvatio. Jer bog, htijući da sve b u d e po m o g u ć n o s t i do­ b r o , a ništa loše, preuzimajući tako dakle sve što bijaše vidljivo, ne mirujuće nego krećuće se u tumaranju i n e s r e đ e n o , uvede to u red iz nereda, držeći ga u potpunosti boljim od o n o g a . A o n o m e najboljemu niti bijaše niti jest s l o b o d n o išta drugo osim najljepšega činiti. Promišljajući dakle, otkrije da iz o n o g a po naravi vidljivoga nikad ništa b e z u m n o neće, cijelo od cijeloga, biti boljom stvari od o n o g a što sadrži u m , a um opet da je n e m o g u ć e da u n e č e m u nastane bez duše. Po t o m zaključku stavivši um u dušu, dušu pak u tijelo, sve skupa izgradi kako bi bilo najljepše po naravi te izradi najbolje djelo. T a k o dakle p r e m a p r i l i č n o m e raz­ logu treba govoriti da je ovaj tu svijet živo biće s d u š o m i u m o m u sebi, te da je uistinu po promisli b o g a nastao. Izvjesna nesigurnost vlada oko toga kako treba razumjeti ono μηδενός ήττον, c7. Da li je μηδενός srednji ili muški rod? Ciceron je ispustio upitne riječi, dok je Kalcidije očito shvaćao u smislu muškoga roda, jer prevodi „nihilo minus quam quivis alius". Archer-Hind i Martin biraju, slijedeći valjda Prokla, drugu alternativu. Nama se, s Taylorom, Kalcidijev izbor čini vjerojatnijim.

206

207

A k o p a k t o jest tako, t r e b a m o o p e t kazivati o n o što t o m e sli­ j e d i , n a i m e kojem od živih bića ga je na priliku sustavljač sustav i o . N i č e m u od o n i h ustrojenih u vidu dijelova ne smijemo dati p r e d n o s t - ta ništa s t o j e slično n e s a v r š e n o m e n e ć e nikada postati lijepim, - n e g o p o s t a v i m o da je od svega najsličniji o n o m e čega su ostala živa b i ć a dijelovi, p o j e d i n a č n o i p r e m a r o d o v i m a . O n o n a i m e u sebi obuhvaćajući sadrži sva mislena živa bića, kao što ovaj tu svijet sadrži nas i sva d r u g a vidljiva stvorenja. Bog, htijući da ga najsličnijim u č i n i o n o m e najljepšemu od svega mišljenog i po s v e m u savršenom, usustavi j e d n o vidljivo živo biće, koje u sebi u n u t r a sadrži sva o n a živa b i ć a što su mu po naravi srodna. Da li s m o o n d a ispravno svijet proglasili j e d n i m , ili bi bilo ispravnije govoriti ο m n o g i m a i b e s k o n a č n i m a ? J e d n i m ; ako će d o i s t a biti p r e m a u z o r u izrađen. Jer o n o što o b u h v a ć a sva misle­ n a živa b i ć a n e b i nikada m o g l o u z drugo biti drugim. P o n o v o bi, n a i m e , u o k o l o njih m o r a l o biti d r u g o živo biće, čega bi oni bili dijelovima, te b i s m o tada ispravnije rekli k a k o je o v o učinjeno s l i č n i m ne više tim dvama, v e ć t o m e obuhvaćajućem. Da bi dakle o v o t u b i l o p o jedinstvenosti slično savršenome ž i v o m biću, radi t o g a t v o r a c n e načini n i dva n i b e s k o n a č n o svjetova, n e g o j e j e d n o o v o tu j e d n o r o đ e n o n e b o postalo, jest, i j o š će biti.

H o ć e li dakle n e t k o odista kazivati kako tim n a č i n o m nasta­ de, m o r a t će primiješati i vid lutajućeg uzroka, kako mu je po naravi ustrojen kretati s e . 1 0 Ovako dakle t r e b a m o natrag ići, te, dohvativši njihov t o m e prikladan drugi početak, smjesta opet, kao što s m o ο s v e m u o n o m e tada, tako sada ο o v o m e iznova od po­ četka započeti. Osmotriti valja samu narav vatre, vode, zraka i zemlje prije nastanka neba, te njihova t o m e prethodeća stanja. Do sada naime nije j o š nitko pokazao njihov nastanak, već g o v o r i m o kao da zna­ mo što to zapravo je vatra i svako pojedino od tih, stavljajući da su to počela, sastojine svega, premda im ne pristoji da b u d u ma i od o n o g a tko je jedva malo razuman samo i uspoređena s liko­ v i m a slova. 1 1 Sada, dakle, neka se o n o naše ima na sljedeći način: P o č e l o svega, ili počela, ili kako god se ο t o m e činilo, ne treba sada kazi­ vati, ako ni z b o g čega drugog, onda stoga što je p r e m a sadašnje­ mu načinu razlaganja teško očitovati ono što se ο t o m e mni. Niti dakle vi nemojte smatrati kako ja trebam to kazivati, a niti sam opet ja sam uvjeren kako sam od sebe sposoban toliki sebi namet­ nuti posao na pravi način na sebe uzeti. No čvrsto se držeći o n e u početku kazane m o ć i vjerojatnih govora, pokušat ću, ne manje, v e ć i više vjerojatno no n e t k o drugi, od početka ο svakom pojediTeško razumljive riječi f) φέρειν πέφυκεν dosad su najrazličitije tu­ mačene. Tako npr. Stallbaum: ,,ea ratione, qua ipsius natura fert", Archer-Hind: ,,how it is its nature to set in motion". Taylor se pri­ klanja Stallbaumovu tumačenju, te sa svoje strane pri alternativi da li glagol φέρει ovdje znači „dopušta" ili pak „teži-stremi" drži prvo značenje vjerojatnijim. Tako i Martin: „comme la nature des choses le comporte". Cornford za značenje glagola u tom smislu upućuje na Epin. 983b, no dvoji može li se to značenje zadržati i ,,with no expressed object". Najpreciznije objašnjenje ove Platonove igre riječima dao je O. Apelt (Platons Dialoge Timaios und Kritias. Ubersetzt und erlautert. Zweite, durchgesehene Auflage. Leipzig, 1922, str. 168, bilj. 132): „Grčka riječ za element, στοιχεΐον, prema staroj predaji tek je u Platonovo doba i to upravo putem njega dospjela do svojega fizikalnog značenja. Pravo joj je značenje 'slovo', kao sastojina sloga ili riječi. Odatle se lako razrješava smisao ovoga mjesta. Takozvani elementi, hoće kazati Platon, nisu glede izvornosti čak niti slogovima (tim već iz slova slo­ ženim dijelovima riječi) jednaki, a pogotovo pak slovima, tim στοιχεία u pravome smislu."

[...]
T i m e j : Sve dosad k a z a n o , o s i m neznatnog, prikazivalo j e o n o o d u m a p r o i z v e d e n o . N o raspravi treba pridodati i sve o n o što nastaje iz n u ž n o s t i . 9 Jer nastanak o v o g a tu svijeta rodio se b o g m e p o m i j e š a n iz složaja nužnosti i u m a . A kad je um nadvladao nuž­ n o s t , t i m e što ju je uvjerio n e k a najveći dio svega vodi k o n o m najboljemu, time je i na taj način, n u ž n o š ć u p o b i j e đ e n o m od ra­ z u m n o g uvjeravanja, t a k o u p o č e t k u bilo o v o tu sve sustavljeno. Ime „Nužnosti" (Ανάγκη) izgleda kao da upućuje na orfičku i pitagorejsku predaju, kako je nalazimo naprimjer u drugome dijelu Parmenidova „spjeva" ili u desetoj knjizi Politeie. No, Proklo (in Remp. II 206, Kroll) inzistira na tome da je „Nužda" ovdje tek „pokretač tjelesnoga", a nikako, kao tamo, „gospodarica i vodilja bogova", kao što je jednako tako hoće oštro odijeliti i od ειμαρμένη iz mita u Držav­ niku (272e6). Za razliku od Tavlora, ta nam se razlaganja ne čine bezuvjetno prihvatljivima.

208

209

valja se ipak ο t o m e izraziti razgovjetnije. tad bi o n o m e tko bi. o p e t ne smije zvati nijednim od tih imena. a trokut pak. pa i sve o n o što je iz njih. s v e j e d n o 1 4 radi li se ο p o j e d i n o m ili ο svima skupa. str. O n a dva naime bijahu dostatna za ranije kazivano. p o n o v o prelazi u izgled zraka. ne zvati nikad bićima.. kao da bi imalo neku postojanost. Rastvarajući se pak i razilazeći. misliv i uvijek na isti način jestvujući. već na taj način. Kakvu dakle m o ć i narav treba naslućivati da ima? Ovakvu nekakvu ponajviše: da je primaljom sveg nastajanja. n e g o takvim. Tavlor ispravno upućuje na stvarnu analogiju u Descartesovu primje­ ru analize voštane svijeće u drugoj Meditaciji. prema Robinu. kao vjerojatno kasnije dodanu dopunu ili pogrešnu korekciju prethodnih riječi. uvijek drugda drugim postaje. stegnu li se j o š više. i to tako da se upotrebljava neki pouzdan i postojan govor. Nadalje. d7sq. te kakovo bilo kojim radije no ili svim zajedno ili ne­ kim pojedinačnim. kako n a m se čini. Jer reći kakovo svako pojedino od tih treba zvati odista v o d o m radije no vatrom. niti v o d u t o m . pitao što to zapravo jest. zgusnut i zbijen. oblikujući iz zlata svakovrsne likove. Za izraz έκμαγειον usp. te vatru dakle uvijek „ t a k v o m " . sad pak treba očitovati treći rod.. pokazujući neki j e d a n od njih. od njih različit. bilo s o b z i r o m na istinu daleko najsigurnije reći da je zlato. te p o t o m odatle iščezava. z a p o č n i m o iznova kazivati. cijeneć kako će o n a dva biti dovoljna. n e g o takvom. 337): . 396d7.. otječe voda. d o k se bilo koje nekakvo. Nju treba nazivati uvijek o n i m istim. Theaet. stijenjem i zemljom. to isto opet postaje vjetrom i zrakom. kako se ne bi netko sebe samoga stidio otržito tvrdeći da bilo koje od njih jest to a ne drugo? N e m o g u ć e je.postaje. Primjer voska mogao je Descartes. taj početak ο o n o m e svemu neka b u d e u većoj mjeri razlučen no onaj prijašnjeg. A k o netko. a drugi kao odraz uzora. b u d u ć i da se istovremeno s postavljanjem preinačuju.Ut cera quae transfigurata in multas diversasque formas non ipsa vertitur. Tada smo naime razlučili dva vida. predaju nastajanje. A isti je zbor i ο onoj naravi koja prihvaća sva tijela. kao vatru. P r e m d a je doduše kazana istina. već i onako od samog početka svega kazivanog spasitelja od neumjesnosti i neobičnosti razlaganja. unatoč protivljenju Archer-Hinda. t o p l o ili bijelo. O n o pak u č e m u nastajuće svako pojedino od t o g a se v a z d a privida. S Archer-Hindom slijedimo Stallbaumov prijedlog da se umjesto δμοιον čita ομοίως. ne bi prestajao preoblikujući svaki pojedini u sve. p o ­ kretana i uobličavana od onih što ulaze pokazuje se z b o g toga S Cornfordom ispuštamo καί την τωδε. potuljena i ugašena. i oko čega u vezi s njima s pravom besputeći? Ponajprije. No sada se čini da rasprava . ne čekajući o z n a k u o n o g „ o v o " i „ t o " . jedan pretpostavljen kao vid uzora. Kalcidijeva komentara Tirneja (Platonis Tiinaeus interprete Chalcidio cutn eiusdem commentario. Zazvavši dakle boga. 210 21 1 . kako izgleda. teško j e . pa opet iznova vatra. Ed. ili i bilo koja od suprotnosti.. Lipsiae MDCCCLXXVI. o n o što sad nazivamo v o d o m vidimo kako . v e ć se valja radovati ako u o p ć e nešto od toga htjedne i o n o „ t a k v o " sa sigurnošću primiti. b u d u ć i da vazda kru­ ži. No valja se potruditi iznova j o š se jasnije ο t o m e izraziti.. koju riječju naznačujući i služeći se o n i m „ o v o " i „ t o " držimo kako s m o nešto očitovali. j e r iz svoje m o ć i nikad ne istupa i uvi­ j e k sve prima i nije nikad uzela nijedan oblik sličan n e k o m od o n i h što ulaze: p o d svim po naravi leži kao p o d l o g a o b l i k a 1 0 . preuzeti iz. u oblak i maglu. te svaku o n u koja to h o ć e kao d a j e postojano prikazati. a iz vode nanovo zemlja i stijenje. i koji g o d drugi lik da unutra nastane.učvršćeno . No to je teško i inače. Kad se tako nijedno od tih nikada ne privida tim samim. N e g o svako to pojedino ne smije se nazivati „ t i m " . to j e d i n o treba nazivati služeći se imenima „ t o " i „ o v o " . od kojih pak. 13 Jer t o bježi. svaki put nazivati ne tim. a i sve o n o što bi imalo nastajanje. nego je daleko najsigurnije ο tome ovako pretpostavljajući govoriti: ono što sagledavamo da S pravom ovdje upućuje Archer-Hind na Heraklitovo οδός άνο κάτω μία. Treći pak nismo tada razlučili. 191c8sqq. nastanak imajući i vidljiv. što Tavlor ne nalazi potrebnim prihvatiti. da nas sretno sprovede do nazora ο vjero­ jatnom. ne­ što poput dojilje. a niti ikada išta drugo. Kako bismo onda b o g m e ο t o m e govorili. a i stoga što je toga radi n u ž n o najprije besputiti oko vatre i svih onih s njom u svezi. te tako u k r u g u 1 2 jedni drugima. zvati „ t a k v i m " . kao i Resp. što daje bolji smisao. J. i kojim načinom.".n o m i ο svemu zajedno kazivati. Stallbaum je umjesto κύκλον predložio čitati κύκλω. VVrobel. d o k zrak opet. prinuđuje poduhvatiti se toga da se p o m o ć u govora težak i taman vid pokaže. a zapaljeni zrak vatrom.

tad bi primajući i o n e s u p r o t n e i o n e sasvim različite naravi. ni v a t r o m ni voRiječi των πάντων άεί τε όντων izazivaju teškoće i mnogostruko su dosad tumačene i preinačavane. d o m . to s a m o u č e m u će to oslikano na­ stati n e ć e biti drukčije valjano pripravljeno o s i m t a k o da b u d e b e z o b l i č n o . j e d n o je uvijek s isti­ n i t i m razlogom. rodljivo. međutim. Rječcu τε razumije on u nekom restringirajućem smislu. Takvo značenje od τε. o n o od č e g a s o c e m . D r u g o je p a k o n o t o m e istoimeno i slično. Tavlor ne nalazi mogućim. Stallbaum je ispuštao τε. sveprimajućim. te opet odatle iščezavajuće. 212 213 . već j e d i n o mislivi. ni zrakom. ovlaženi pak v o d o m . Jer k a d bi b i l o slično n e k o m e od o n i h što ulaze. valja ο njima razmotriti o v o : da li jest vatra sama po sebi. o v a k o bi netko najispravnije rekao: v a t r o m se u svakom pojedinom slučaju pričinja ovatreni dio toga. dolično. međutim. opazivo. budući da άεί znači prvotno što i εκάστοτε. u o v o m e treba tvrditi da svi ljudi imaju udjela. i sve o n o ο č e m u vazda g o v o r i m o tako da j e s u svaka pojedina sama po sebi. a zemljom i z r a k o m prema t o m e koliko primi njihovih odraza. o n o u č e m u nastaje. o n o što je mišljenju pripalo razmatrati. No u sadašnjem času t r e b a razumjeti tri roda: o n o nastajuće. kad g o d pridođu. Njih m e đ u t i m treba nazvati dvama. na koji ć e m o kasnije doći. Umjesto πάντων predlagalo se čitanje νοητών. nego utaman u svakom pojedi­ n o m slučaju tvrdimo da jest n e k o mislivi vid svakog. a tek izvedeno „uvijek" i „vječno". Sam je Tavlor sklon čitati νοητών namjesto πάντων. treba se složiti da je j e d n o vid koji se na isti način drži. O n a p a k ulazeća i izlazeća odrazi su uvijek jestvujućih. te to. nego „ono sve što je vječno". No ako bi se kratkim g o v o r o m o m e đ e ­ na na vidjelo iznijela neka velika odredba. Stoga o n o koje će u sebe preuzimati sve r o d o v e treba biti izvan svih likova. kako to nekima izgleda. Z a t o o n d a majku i primalju o n o g nastalog vidljivog i u o p ć e osjetivog n e m o j m o zvati ni zemljom. nevidljiv i u o p ć e neopaziv. A zacijelo i pristaje o n o primajuće uspoređivati s majkom. a m i m o njih druga nikada nigdje. ili su pak o n a što ih g l e d a m o i inače tijelom o p a ž a m o jedina koja imaju takvu istinu. te u m o m shvatiti da za o n o što će biti šareno oslikano otiscima svak o j a k o g šarenila za gledanje. Cornford predlaže τφ < τ ά π ά ν > τ α τών νοητών άεί τε όντων te prevodi "ali the likenesses of the intelligible and eternal things". b e z svih o n i h likova koje bi ikada htjelo primiti. nego n a z o v e m o li to n e k i m nevidljivim i b e z o b l i č n i m v i d o m . nekako pak najbesputnije z d r u ž e n i m s o n i m mislivim. a o n u narav i z m e đ u njih s p o t o m k o m . niti pak treba opširnosti rasprave pridodavati drugu u z g r e d n u opširnost. nenastao i nepropadljiv. tad u potpunosti jesu o n a „ p o sebi". to jest sva ona koja su vječna". vidovi. i svoj vlastiti izgled u z g r e d n o pokazujući. T a k o i oni koji se poduhvaćaju t o g a da u n e č e m u m e k a n o m e otisnu likove ne dopuštaju da postoji u o p ć e ikakav ja­ s a n lik. a u o n o m e bogovi. tad treba staviti da je sasvim postojano o n o što p u t e m tijela o p a ž a m o . te o n o od čega o d r a ž a v a n o niče o n o nasta­ j u ć e . upozoravajući sa svoje strane da bi u normalnom grčkom idiomu riječi τά πάντα άεί δντα značila prije „sve ono što u svakome momentu jest". za nas neopazivi. Jedno od toga naime nastaje u n a m a poučavanjem. o n o se n a g o v o r o m ne da pokrenuti. utisnuti od njih na neki neizreciv i čudesan način. a o v o je prevrtljivo. Isto se dakle i o n o m e koje h o ć e cijelim s o b i m i m n o g o k r a t n o valjano p r i m i t i o d r a z e svih o n i h uvijek 1 6 jestvujućih pristoji da b u d e po naravi izvan svih v i d o v a ustrojeno. No j o š dalje to takvo razlučujući. to bi bilo najpriklad­ nije. budući da su odvo­ j e n o nastali i neslično se drže. k a o što je i k o d u m i j e ć e m pripravljanih mirisnih masti najprije to isto slučaj.svaki p u t drugačijom. mni­ jenjem uz osjet dohvatljivo. potvrditi da s t i m tako stoji. tad n e ć e m o slagati. a drugo bezrazložno. istinito mnijenje ništa ne razlikuje od uma. Koliko se pak iz o n o g ranije r e č e n o g m o ž e na­ gađati ο naravi toga. Archer-Hind brani postojeći tekst. pustiv­ ši to sada prisutno n e p r o s u đ e n o i neraspravljeno. A ako se. niti u sebe drugo od drugdje prihvaćajući niti sam negdje u drugo idući. dakle od „vreme­ na na vrijeme". te najneulovljivijim. tako da bi riječi zna­ čile: „sva bića. ipak uz dodatak da „bismo možda mogli čitati άεί". a drugo uvjeravanjem. p r e t h o d n o izravnavajući. ispravka koju već Burnet u svom aparatu navodi kao „anonimnu". izrađuju što glatkijim. d o k to zapra­ vo ne bi bilo ništa osim govora? Niti je. O v a k o dakle sam prilazem vlastiti glas pri glasovanju: A k o um i istinito mnijenje jesu dva roda. A ako s time tako stoji. uvijek pokre­ t a n o i u n e k o m mjestu nastajuće. da n a i m e b e z m i r i s n i m a čine o n e tekućine koje će p r i m i t i mirise. loše o d r a ž a v a l o . Prevodimo najbliže postojećem tekstu i s najmanje kompliciranja. od roda ljudi pak tek neznatan dio. niti o n i m iz čega su oni postali.

jedinom pisanom još nakon Timeja. dj. str. poput Apelta (nav. te nesuspregnuto odzvanja u njegovim zadnjim djelima. nastajućem i propadajućem. izbrojio na 91 stranici Stephanusova izdanja ništa manje od 427 riječi koje se inače ne susreću u ostalom Pla­ tonovu djelu. iz osnove i u načelu nemogućno. Posljednje djelo nije napisano. Povijesno-filozofijski i općenito duhovno-kulturni utjecaj Timeja na potonju povijest jedva da se dade odmjeriti. već u najstarijim izdanjima Platonova djela priključen tekstu Timeja. baš kao i u posljednjem Platonovu djelu Zakonima. 1 9 Neki problemi interpretacije Timej pripada drugoj od jedinih dviju serija spisa. O n o m pak bivstven o m biću saveznik je govor . sve više ustupa mjesto nekoj vrsti rasprave i gotovo dogmatskog izlaganja već dostignutih i osiguranih uvida. upotreba riječi u vazda novim i nenaviknutim značenjima. a i drugo t o m e srodno. a govornik sad više ne 'pokriva lice' sokratovskom ironijom dok se njima služi. U Tuneju i Za­ konima te tragičke i 'ditirampske' kadence nisu više tek prigodne. te se svjesno povezuje s izvjesnom askezom sabranosti isključivo na središnju temu ο kojoj je svaki put riječ. tome nasuprot. namjerno arhaiziranje. koju kasni Platon i inače više ne drži ne­ dostojnom filozofije.Treći je rod o n o prostora vazda. Poetičnost izraza biva sve bližom nekoj vrsti uzvišene učene retorike. i osebujnosti našega prijevoda i potrebu mnoštva objašnjavajućih bilješki uz njega. ostao je on zauvijek vjeran. koje je Platon podu­ zeo napisati. naime ono samo. a pruža stanište svemu o n o m e što ima nastanak. zbog te sanjarije ne bivamo sposobni. To svojevrsno iščeznuće živosti slobodnog razgovaranja praćeno je onda i odgovarajućim opadanjem poetske snage i čari izričaja. teška za dokučiti i teška za vjerovati. koja neobuzdano goni k često tako živo plodonosnim zastranjenjima. samo dodirljivo uz nesvjesnost nekim izrođenim zaključivanjem 1 7 . Zna­ 214 li 5 . Campbell je samo u Timeju. a o n o što nije niti na zemlji niti gdje na nebu. Pojavljuje se rastuća sklonost balansiranoj frazi i rije­ čima 'iz punih ustiju'. Neo­ bičnost sklopova i obrata. zbog toga priliči u nečemu drugome nastajati. budući da samo ono po čemu nastade nije njeno.. na nekakav se način ipak držeći jestva." Apeltovo objašnjenje ovih očito svjesno i namjerno u zagonetnoj dvoznačnosti držanih iskaza čini se ipak možda nešto odviše jedno­ stavno (isto. Sam jezik postaje međutim sve neuobičajeniji i samosvojniji. bilj. Budući da to dakle postoji." Kao i u mnogima od ostalih poznih spisa tako i ovdje nije Sokrat voda razgovora i glavni izlagatelj sadržaja. izvjesno i pouzdano znanje ο onome osjetilnom. Ritam je pak. razlučujući reći o n o istinito. već neprestane. pojave su koje pričinjaju ne malu do­ datnu teškoću razumijevanju teksta. gibljivom. premda doradeniji. Cjelina svega u spisu izloženog shvaćena je od samoga Platona tek kao neki mit. Kritijom i Hermokratom. a kao nečem drugom pripadna biva prikaza uvijek kretana. kako ο sanjarijama tako i ο istinskoj naravi. str. manje raznolik i manje instinktivan gibanjem i životom. Instruktivno pojašnjenje u Archer-Hinda: . premda jest način na koji se osjetilne stvari percipiraju. nijedno od t o g dvojeg ni u jedno­ me od t o g dvojega neće nikad. samo je sad dublji i smireniji. te tvrdimo kako je nužno da svako biće nekako jest u n e k o m e mjestu i da zauzima neki prostor.] čini se da je za Platona posjedovala rastuću fascinaciju. nastati. ili pak biti u potpunosti ništa.. spram čega i gledajući sanjamo. s pri­ padajućim mu fragmentom Kritije. Jednako se tako metafizička osnova novovjekog revolucioniranja kozmo­ logije te ujedno cjelokupne filozofije prirode može u svim njenim nijan­ sama ponajbolje pratiti i razumjeti u neprestanom odmjeravanju spram nauka iz tog spisa. ili drugim riječima kao puko vjerojatni. Ovdje možemo u najkraćim crtama tek naznačiti svu važnost i ujedno upitnost nekoliko središnjih njegovih tema: SI. 146) naprosto prevesti s „unechte Einsicht" i protu­ mačiti to tek kao „puku apstrakciju". 152): „Istinsko biće (ideja) može biti samo jedno. budući da živo zbivanje tragajućeg razgovo­ ra. bilj. kad se probudimo. „mu­ zika jezika [.. budući da ono ima udjela na mnogome: ono je ujedno jedno i dva.. naime to da slici. dijalog jedva da se smije doista tako nazvati. sam nije objektom osjeta: on je neka dvosmislena i dvojbena forma. Tisućljetni najrazličitiji po­ kušaji izlaganja središnje kršćanske dogme ο stvaranju svijeta iz ničega od strane svemoćnoga osobnog Boga morali su vlastitu misao i izraz uvi­ jek iznova preispitivati i osnaživati putem suočenja s tekstom Timeja. Svakom osjetilnom biću pripada. j e d n o bivajući ujedno o n o isto i dvoje.zbog točnosti istinit . Prostor je onda μύγις πιστόν zato jer. vjerujemo. 171. a od pretposljednjeg tek manje značajan fragment. koji ne dopušta propast. Entuzija­ zam izlaganja nije dakako nestao.πίοτις je riječ upotrebljena u šestoj knjizi Republike da bi označila mentalnu πάθημα koja se bavi osjetilnim objektima. Svom ishodišnom uvjerenju da je pravo. bez onih inače uobičajenih naglih pro­ plamsaja slobodne uobrazilje. Zamišljen je u nizu s Politeiom. tek neka sablasna opstojnost. jedva za povje­ 18 rovati." (isto. istini samo naličan zbor i govor. Držimo upitnim može li se λογισμός νόθος.da dok god ovo jest drugo a o n o pak drugo. xl) Naznačene ka­ rakteristike stila i jezika opravdavaju. Štoviše. to da je ništa. Prema uvjerljivom sudu tog tako zaslužnog znalca.

te da se (b) mora ustrajati na uvidu u iskonsku dinamičnost. bitno je i načelno neovisan od njega. G. Oxford. ο svemu tome izvrsne priloge G. svako na svoj način.E. No takvo je shvaćanje posve neplatoničko. uzor prema kojem sve izrađuje. Pokušaji njena tumačenja jednako su vazda dvojbe­ ni i sporni danas kao i tijekom čitave povijesti izlaganja Timeja. Hackfortha. ( 1 1928. 1962. ona kako od boga tako i od samog uzora neovisno iskonski postojeća takozvana Platonova materija. „Ideje" u Platonovu smislu naprosto nisu i ne mogu biti neke i nečije misli. (Reprint Edition New Hampshire. kao što . F. pa za­ tim i biologije. kemije. The Timaeus of Plato translated with a running commentary by Francis Macdonald Cornford. Edited by R.naprosto po­ grešno. Jedno i drugo od toga. London. L. čini neprekoračivu granicu njegove moći i slobode djelovanja. u obzoru Platonova filo­ zofiranja naprosto nema mjesta. . nauk prihvaćen potom od Augustina.) A Commentary on Plato's Timaeus By A. „obrtnik" iz Timeja ne može se nikako dovesti u unutrašnju smislenu svezu. 1965.) Plato's Cosmology. Owena. 1977. Ο čemu je tu uopće onda riječ. Tavlor). Za ispitivanje i ujedno odbacivanje mogućno­ sti da bi se „ideje" shvatile u nekom takvom subjektivno-psihologijskom smislu. nastale upravo putem navodne obnove platonizma. Kako onda valja shvatiti Platonova boga-obrtnika? Najčešće ga se pokušava tumačiti kao svojevrsnu mitsku metaforu ideje dobra iz Politeie. Edited with Introduction and Notes by R. 132b. nagovi­ ješten u nekoj takvoj ulozi već u Filebu te osobito kasnije u Zakonima. §4. „Treći rod". već se zarana pokušavala uklo­ niti ona gore spomenuta smetnja očite i nedvojbene predegzistentne ne­ ovisnosti uzora na koji se bog ugleda pri tvorenju. svojevrsnu „aktivnost" te „materije" (Cornford). dovoljno je samo usporediti tome posvećeno mjesto. Archer-Hind.nosti „fizike" u cjelini. G. Allen. već su one isklju­ čivo ono što biva mišljeno. du­ bokom i obuhvatnom smislu kasnog Platonova filozofiranja. u Timeju spominjani vječni uzor božanskoga tvorenja uopće nije izrijekom nazvan „idejom" ili „idejama". to bi se dalo interpretativno dokučiti tek iz poredbe s gore već prevedenim mjestom iz Sofista ο „potpunome bi­ ću". London. vezana s jedva savladivim teškoćama.D. sabrane naknadno u zborniku Studies in Plato's Metaphysics. Morowa i R. međutim. unikatno u čitavu Platonovu djelu: Farm. Archer-Hind. Štoviše.uostalom u posve očitom osloncu na zasade Descartesove filozofije . dakako u emfatičkom. Tako je već Filon taj uzor bio protumačio kao splet ideja koje nisu drugo do misli Boga samog. §2. može se ponajprije uz nauk ο konstituciji svjetske duše .u nepremostivoj razlici već spram prvog mu velikog učenika Aristotela. 1988. ili čak istovjetnost. ili određenije kozmologije s astronomijom. R. E. Vlastosa. H.na neki taman i zagonetan način doduše . što sve onda pravim problemom ispostavlja (c) zagonetku njena odnosa spram „duše svijeta" i filozofijskog problema zla (Plutarh). Taylor. bit kojega je tamo prepoznata kao život. (Usp. postavši na koncu službenim stavom teo­ logije. Ono na što se on ugleda pri izradi „svijeta". 216 217 . Ovdje se može naznačiti samo to da je (a) svođenje tog „kaosa" i „prostora" na pasivnost puke ekstenzije (npr. . Božanski „rukotvorac". E. naime ono predzatečeno neuređeno predsvjetsko gibanje. a osobito onda spram potonje novo­ vjekovne filozofije prirode kao znanosti. već „onim živim samim".) Važniji konzultirani komentari: The Timaeus οf Plato. s pojmom osob­ noga svemogućnog Boga. 1888. Oba su shvaćanja. ili pak kao dinamičku prispodobu za um-duh svjetske duše. to znači silnosnost i možnost. London. §3.označiti najsvojstvenijom temom cjelokupnog dijaloga. Pri pokušajima da se nauk iz Timeja pod svaku cijenu dovede u što veću blizinu s osnovama kršćanstva.„jest" neovisno od njega i ono u čemu sve izrađuje. Chernissa. medicine i mehanike. proglašujući je tek dijelom neobvezne igrarije mitske mašte.

izgledati da mnijenje moć vid. doživljaj. pojam prilika. biće bivstveno. bivajuće spoznaja. postajuće. činidba. stav pojam. narav podstavka osjetilo. bivstvo trpnja. zbor nauk. počelo rod nastajuće. pouzdanje £2. razmišljanje ύπόθεσις φύσις činiti se.Rječnik αϊσθησις αρχή γένος (τό) γιγνόμενον γνώσις διάνοια δοκεϊν δόξα δύναμις είδος εϊδωλον είκών επιστήμη θέσις λόγος μάθημα μύθος νους ov όντως ουσία πάθος παρουσία πίστις važnijih termina ποιεΐν ποίησις σχήμα σοφία činiti. strast prisustvo vjera. tvoriti tvorba. duh jestvujuće. naučavanje priča. im 218 219 . stanje. razlog. jestveno jestvo. odraz slika znanost. stvaranje lik mudrost pretpostavka. kaza um. opažaj početak. znanje • postavka. spoznanje razum. uvjerenje. rasprava. govor.

No ipak o n a druga. ipak n a m je to. Ο onima [prvim]. A uz to. baš kao što nam je ugledati bilo koji slučajan i neznatan dio onih koje ljubimo sla­ đe no vidjeti mnoštvo drugoga.0d svih jestava. O b a ta istraživanja sadrže zadovoljstvo. zapalo nas je da i m a m o slabije motrenje. više s m o za spoznaju opremljeni. z b o g obitavanja . j e r su nam bliža i . slađe od svega o n o g a što je okolo nas. z b o g uzvišenosti te spoznaje. koja su po naravi sustavljena. j e d n a k o biljaka kao i životinja. Jer od onih prvih ako i tek nešto malo dohvatimo. No o k o onih propadljivih.. j e r tu i m a tek n e z n a t n o o n o g a iz čega bi n e t k o mogao polaziti pri istraživa­ nju. uzvišenim i božanskim. zato što ih i i m a više i v e ć m a se dadu spoznati. a i ο t o m e ο č e m u č e z n e m o znati posve je malo toga o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima.Damir Barbarić Aristotel . pa bilo to i j o š kako p o d r o b n o . s njima zajedno. j e d n a su nepostala i nepropadljiva za svu vječnost. a drugima se steklo da imaju udjela na postajanju i propadanju. u pogledu znanosti stječu prednost. m n o g o će naime toga ο svakome od tu pribivajućih r o d o v a dokučiti onaj t k o se samo ushtjedne dovoljno na­ pregnuti.

našoj naravi svojstvenija, pružaju nešto u naknadu u odnosu na onu filozofiju ο božanskima. Budući da smo ο njima razložili, kazujući o n o što nam se čini, preostaje j o š reći ο životinjskoj naravi, koliko je to m o g u ć e ne is­ puštajući ništa, niti od onoga bezvrijednog niti pak od o n o g a uzvišenijeg. Jer i kod onih od njih koja nisu privlačna u pogledu osje­ ta, ipak, što se tiče motrenja, narav koja ih je satvorila neizmjer­ nu u g o d u pruža onima koji m o g u spoznati uzroke i koji su po naravi filozofi. A i bilo bi, naime, protiv svakoga smisla i apsurd­ no ako bismo, promatrajući njihove slike, osjećali zadovoljstvo jer time ujedno p r o m a t r a m o i umijeće koje ih je satvorilo, recimo sli­ karsko, ili kiparsko, a ne bismo još više od toga uživali u motrenju samih onih koja su po naravi sustavljena, premda smo tu zacijelo u mogućnosti razmotriti i same uzroke. Stoga se ne treba djeti­ njasto ustručavati pri istraživanju i bezvrijednih životinja - jer u svemu što je naravno jest nešto divljenja vrijedno." (De part. an. 644b23-645al7) Vjerojatno ni u j e d n o m od svojih tekstova kao upravo u ovo­ me ulomku iz kasnoga spisa Ο dijelovima životinja nije Aristotel tako sažeto, jasno i iskreno, gotovo kao u nekoj filozofijskoj ispo­ vijesti, do riječi i do izraza doveo najdublji credo cjelokupnog svog življenja i filozofiranja. Motriti (θεωρεΐν) o n o što se pojavljuje i pokazuje sva je njegova strast i jedini posao dostojan filozofa te vrijedan svakog truda i napora. V e ć je u r a n o m Nagovoru na fi­ lozofiju filozofa bio shvatio i odredio kao „motritelja", kao onoga koji J e d i n i živi gledajući spram naravi i o n o g a božanskog te, po­ put n e k o g d o b r o g kormilara, načela života vezuje uz ona vječna i postojana, tamo se usidruje i živi po sebi s a m o m e " . (B50: Der Protreptikos des Aristoteles. Einleitung, Ubersetzung und K o m mentar von Ingemar During, Frankfurt am Main 1969, str. 54) Aristotel je prvi koji je cjelinu svega m o g u ć e g znanja prema načelima raščlanio i odijelio u motriteljsku (teorijsko), proizvodno (poietičko) i čimbeno (praktičko). No valja uvidjeti da ne samo unutar p o t o m j o š dalje raščlanjenih motriteljskih znanja (znanost naravi, znanost o n o g matematičkog, te, kao najviša, prva filozo­ fija o d n o s n o teologija), nego jednako tako i za cjelinu proizvodnih i čimbenih znanja određujućim i vladajućim biva i ostaje upravo sveobuhvatni i jedinstveni motriteljski karakter. Aristotelov vijek pada u doba rasula i propasti klasičnih du­ hovnih i političkih životnih oblika i očitovanja grčkoga polisa. Od

sjajnog Periklova razdoblja prošlo je više od pola stoljeća i spo­ meni na nj dostupni su Aristotelu j e d i n o posredstvom o p s e ž n e i intenzivne lektire, što mu i je za cijeloga života ostalo neutoljivom strašću. Pred njegovim se o č i m a zbio poraz G r k a kod Heroneje, sam je odrastao na dvoru onih koji su t o m b i t k o m u osnovi ovla­ dali G r č k o m , obrazovao Aleksandra M a k e d o n s k o g i, izgleda ne bez nelagode i intimnog neslaganja, bio svjedokom začetka j e d n o g kozmopolitski usmjerenog helenističkog imperija, o t v o r e n o g sve snažnijoj orijentalizaciji. N e p o s r e d n o s t grčkoga života ostala mu je uskraćena kako v r e m e n o m rođenja tako i činjenicom porijekla: kao stranac nije niti imao osobite prilike za izbor ο kojemu jed­ n o m govori u Politici ( 1 3 2 4 a l 4 - 1 7 ) , naime za izbor i z m e đ u života v o đ e n o g u zajednici polisa i o n o g a „više t u đ i n a č k o g i i z d v o j e n o g " iz te iste zajednice.

Život
R o đ e n je 384. prije Krista u Stagiri, gradiću na sjevernoj grčkoj obali, kao sin m a k e d o n s k o g a dvorskog liječnika. G o d i n e 367. do­ lazi u A t e n u te započinje studij u Platonovoj Akademiji, gdje osta­ je 20 godina. Ο o d n o s u između s a m o g učitelja i m l a d o g a učenika, koji je zacijelo već zarana očitovao bar dio svojih sposobnosti, ne zna se ništa p o u z d a n o . P o v r e m e n a u literaturi iskrsavajuća na­ gađanja ο t o m e npr. da Platon u t o m i t o m dijalogu ustvari o d g o ­ vara na kritike mladića izrečene u krugu Akademije b e z ikakva su ozbiljnijeg uporišta. Sigurno je, međutim, da je Aristotel v e ć rano u Akademiji započeo s predavanjima, prvenstveno iz reto­ rike, te da je sastavio niz tada uobičajenih protreptičkih dijaloga, pisanih po uzoru na Platona i pretežno oslonjenih na njegov nauk. N a k o n Platonove smrti godine 347. napušta Aristotel Atenu, zajedno s Teofrastom i n e k o l i c i n o m drugih, te odlazi najprije na Assos, zatim u Mitilenu na Lezbosu. G o d i n e 343. prihvaća p o n u ­ du Filipa M a k e d o n s k o g da p r e u z m e odgajanje i obrazovanje nje­ gova trinaestogodišnjeg sina Aleksandra. Kad ovaj, g o d i n e 335, započinje pripreme za svoj azijski p o h o d , Aristotel se vraća u Ate­ nu. T a d a je već na čelu Akademije Speusipa naslijedio Ksenokrat, ο čijim filozofijskim postavkama, a valjda i sposobnostima, Aristotel nije nikada krio svoj j e d n o z n a č n o nepovoljan sud. Ari-

222

223

stotel okuplja o k o sebe kolege i studente u prostorima Likeja, na­ z i v a n o g i Peripatos, osniva knjižnicu i nešto p o p u t muzeja priro­ doslovlja, drži predavanja te n e u m o r n o organizira m n o g o s t r u k a istraživanja. N a k o n smrti Aleksandrove napušta Atenu, predmnijevajući valjda opasnost z b o g s v o g prijateljevanja s Makedonijom, n a v o d n o uz riječi kako nije sklon dopustiti da se Atenjani j o š j e d n o m ogri­ j e š e ο filozofiju. Povlači se u Halkis na Eubeji, r o d n o mjesto svoje majke, te u s k o r o umire, godine 322, u svojoj šezdeset i drugoj godini.

tatora, pretpostavkom su naših današnjih koliko-toliko pročišće­ nih i usuglašenih tekstova originala. Ipak ne treba, izgleda, pretjerano žaliti što n a m nisu saču­ vani i egzoterički spisi, ma koliko naprimjer zaneseno Ciceron (Acad. II, 19) hvalio „zlatni t o k njihova govora" (flumen orationis aureum). A k o je povijest već birala što spasiti, svakako je načinila bolji izbor. Poredak spisa, kao i naslovi m n o g i h od njih, ne potječu od Aristotela. P r v o k o m p l e t n o izdanje cjelokupne ostavštine - mje­ rodavno za o n o što do danas p o z n a m o kao Corpus Aristotelicum priredio je u R i m u skoro tri stoljeća nakon njegove smrti, u pr­ v o m stoljeću prije Krista, jedanaesti voditelj „peripatetičke" škole A n d r o n i k s Rodosa. V o đ e n kasno-helenističkom idejom sustava i enciklopedije cjelokupnoga m o g u ć e g znanja, on je na početak svog izdanja stavio „ l o g i č k e " i „znanstveno-teorijske" spise (takozvani „ O r g a n o n " ) , zatim prirodoslovne, uključujući tu i „psihologijske", n a k o n njih u neprilici niz rasprava ο o n o m e što je Aristotel sam bio zvao „ p r v o m filozofijom" (odatle i njihovo skupno ime „meta­ fizika", dakle „ o n o što je nakon fizike, za n j o m " ) , te na k o n c u spise iz etike, politike, retorike i poetike. Dva najznačajnija Ari­ stotelova „djela", Metafizika i Fizika, nisu dakle u o p ć e nikakva djela, v e ć naknadno, pri t o m izdavanju, u cjelinu složene zasebne rasprave i grupe rasprava, nastale u različitim v r e m e n i m a i često pisane iz različitoga filozofijskog vidokruga. Kronologija pojedinih spisa p r e d m e t o m je dugotrajne i inten­ zivne rasprave m e đ u znalcima i teško se m o ž e reći kako je postig­ nuto suglasje u svim pojedinostima. Ipak se m o g u s o d r e đ e n o m sigurnošću utvrditi b a r e m o s n o v n e crte redoslijeda njihova nasta­ janja. P r e n o s i m o ovdje danas mjerodavnom prihvaćenu kronolo­ giju iz m o n u m e n t a l n e Duringove monografije (I. Diiring, Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 49 i d.): 1. Vrijeme u Akademiji: A) Od 360. do 355: Kategorije, Ο tumačenju, Topika II-VII, VIII, I, IX, obje Analitike, (izgubljeni) dijalog Ο filozofiji, (izgub­ ljeni) referat Platonova predavanja Ο Dobru, knjiga L a m b d a tzv. Metafizike, prva verzija Poetike, Retorika I-II (bez II, 23-24), prva verzija Velike etike (Magna moralia).

Djela
Svi dijalozi i ostali „ e g z o t e r i č k i " spisi Aristotelovi izgubljeni su, a o n o što n a m je ostalo sačuvano u pravilu nisu dovršena, redi­ girana i za objavljivanje pripremljena djela, v e ć pripremni zapisi, koji su služili kao o s n o v a ili p o n e k a d tek podsjetnik predavanji­ m a . Izuzetak su od t o g a n e k a očito za javnost oblikovana djela, npr. Nikomahova etika, Topika, najveći dio Politike, kao i m n o g i stilski i izražajno o č i t o dovršeni i dotjerani dijelovi unutar posto­ j e ć i h spisa. U cjelini gledano, očito je da u g o t o v o svima od njih postoje slojevi zabilješki rađenih u različita vremena, popravci, u m e c i i dodaci, najčešće od strane Aristotela samog, p o n e k a d m o ž d a i od n e k o g od njegovih bližih učenika. Stil je i inače općeni­ to strahovito zbijen i sažet, p r e p u n neizrečenih primisli i pretpo­ stavki, smislenih sveza koje valja sam u čitanju pridodavati, tako da su neki dijelovi z b o g t o g a g o t o v o nerazumljivi, ili p a k ostavlja­ j u m n o š t v o j e d n a k o izglednih m o g u ć n o s t i razumijevanja. U z to, Aristotel se u o v a k v i m spisima služio vrlo samosvojnim j e z i k o m , s v e l i k i m brojem tehničko-terminologijskih izraza, naslijeđenih dje­ l o m i č n o iz diskusija u Akademiji, a v e ć i m dijelom i skovanih u njegovim vlastitim pokušajima da riječju i i z r a z o m izađe na kraj s m i s a o n i m t e š k o ć a m a s kojima se bez prestanka filozofirajući sretao. Sve to, dakako uz osnovni p r o b l e m težine samoga o n o g mišljenog, čini studij Aristotela, pa v e ć i samo čitanje, izuzetno zahtjevnim p o t h v a t o m , što će se vjerojatno vidjeti i iz naših prilo­ ž e n i h prijevoda. D a k a k o , stoljetni napori filologa, njihova rada na o b r a d i i usklađivanju brojnih verzija i varijanti rukopisa, potpo­ m o g n u t o g strpljivim konzultiranjem dragocjenih antičkih komen-

224

225

Β) Od 355. do Platonove smrti: Fizika I i II, VII, III-VI, Ο nebu, Ο postojanju i propadanju, Meteorologika IV, knjige My 9, 1086b21 - Ny, Alpha, Jota, My 1-9, Beta tzv. Metafizike, prera­ đena Retorika I-II, Retorika III, Eudemova etika, dijalog Eudemus (izgubljen), Nagovor na filozofiju (djelomično izgubljen). 2. Vrijeme putovanja, Assos, Lezbos, Makedonija (347. - 334.): Povijest životinja incessu (Historia animalium) III, I-IV, VIII, Ο dijelovi­

sti stalnoga tijeka, što će sve t a m o naći oličeno prije svega u Protagorinu naučavanju. T e š k o je dostatno istaknuti svu važnost o v o g a Aristotelova ishodišta, u kojem se g o t o v o m o ž e prepoznati svojevrsni reflek­ sivni obrat od stvari samih k horizontu njihove m o g u ć e odredljivosti, nagovorivosti i označivosti. V e ć u svojim najranijim pokuša­ jima, ο kojima i m a m o samo sporadična izvješća iz druge i treće ruke, inzistirao je on u p o r n o uvijek o k o j e d n o g a te istog, n a i m e o k o pitanja: „ š t o znači ( n e š t o ) ? " , „ k a k o nazivamo ( n e š t o ) ? " , „ka­ ko se zbori ( n e š t o ) ? " . U ranim Aristotelovim spisima, „klasifika­ cijama" i „ r a z d i o b a m a " iz najranijega v r e m e n a u Akademiji, pi­ tanje „ š t o kazujemo ο stvarima?" stupilo je na mjesto P l a t o n o v a „ š t o jesu stvari?" - ustvrđuje i D u r i n g (nav. dj., str. 81), a istu stvar konstatiraju i u g l a v n o m svi relevantni suvremeni istraži­ vači. T a k o naprimjer H. Flashar (poglavlje „ A r i s t o t e l " u t r e ć e m svesku „Filozofije antike" najnovijega izdanja U e b e r w e g o v a „ N a ­ crta povijesti filozofije": Altere Akademie, Aristoteles, Peripatos, Basel/Stuttgart, 1983, str. 3 2 4 ) : „Pitanje ο bitku pojavljuje se da­ kle [tj. Aristotelu] u horizontu logosa; filozofijska problematika biva otključena p u t e m refleksije na jezik." Ili O. Hoffe (poglavlje „Aristotel" u Klassiker der Philosophie, Bd. 1 /Hrsg. O. Hoffe/, M u n c h e n , 3 1 9 9 4 , str. 8 1 ) : „Aristotel vidi biće unaprijed u o d n o s u na logos, koji znači j e d n a k o u m , njegovu artikulaciju, jezik, i nje­ g o v smisao." O n o m e tko poznaje stanje istraživanja Aristotelove filozofije posljednjih desetljeća neće biti teško u svim o v i m konstatacijama prepoznati odjeke o s n o v n e teze j e d n e od najoriginalnijih novijih interpretacija Aristotela, naime knjige Wolfganga Wielanda Ari­ stotelova fizika iz god. 1962. Središnja teza knjige, o n a ο „ u z a ­ jamnosti izraza 'biti' (είναι) i 'biti govoren, z b o r e n ' ( λ έ γ ε σ θ α ύ u Aristotela" (str. 155), nije j o š ni izdaleka iscrpljena u svim m o g u ć ­ nostima koje Otvara j e d n o m radikalno n o v o m razumijevanju i tu­ mačenju cjeline t o g filozofiranja. Ishodište u „ l o g i č k o m e " ne smije dakako biti shvaćeno u smi­ slu o n o g a što danas poznajemo i prakticiramo kao „ l o g i k u " . Od spisa takozvanog „ O r g a n o n a " samo dvije Analitike sadrže logičku problematiku u s t r o g o m e smislu riječi, prije svega n a u k ο tzv. si­ logizmu. Topika je rana filozofijska refleksija na m e t o d e dijalek­ tičke diskusije, d o k se i Kategorije i Ο tumačenju k r e ć u u je-

ma životinja (De partibus animalium) II-IV, Ο hodu životinja (De
animalium), Meteorologika Politika I i VII-VIII.

3. Drugi boravak u Ateni do smrti u Halkisu: Retorika II 23-24, Retorika I-II i III prerađene, Politika II, V-VI, III-IV, knjige Gamma, Epsilon, Zeta-Eta-Theta tzv. Metafi­ zike, Fizika VIII, Ο dijelovima životinja I, Ο rađanju životinja, Ο kretanju životinja (De motu animalium), Ο duši (De anima), Mali prirodoslovni spisi (Parva naturalia), Nikomahova etika.

„Logičko" ishodište
Najsvojstveniji polazišni stav Aristotelov, obrat kojim već kao mladi pripadnik Akademije samosvjesno nastupa, ne skrivajući osjećaj vlastite originalnosti, u kritici kako uobičajene sofistike tako s a m o g Platona i njegova elejskog prethodnika Parmenida (Phvs. I) glasi: „zbori se višestruko", „ n a više se načina izriče", „znači više toga" (πολλαχώς λέγεται). „Biće, bitak, zbori se mno­ g o s t r u k o " - t o m svojom središnjom postavkom relativizira Aristo­ tel - kako to sam razumije - svojevrsnu zakočenost i apstraktnu zaustavljenost elejaca te dopušta i otvara mišljenju slobodan po­ gled na cjelinu bivanja i gibanja, na polje naravi i svega po naravi bivajućeg. S druge strane, upravo istim tim k o n a č n i m svođenjem na pračinjenicu logosa, zbiranja, mišljenja, govorenja i označavanja, uspijeva izboriti očiglednost (u G a m m a tzv. Metafizike) nužnosti nekog prvog postojanog, najpouzdanijeg i najjačeg počela, kasnije nazvanog p o č e l o m neproturječenja (principium contradictionis), protiv radikalnog heraklitizma i sofističkog nauka ο sverelativno-

226

227

gdje je i z v o r n o značilo „ o p t u ž ­ b u " . to znači izvedeno i n e p r a v o jestvo. ne dotaknuvši ih. 228 229 . v e ć je­ dino ili mišljenje-oprisutnjenje ili pak u o p ć e ne. p u k o apstraktnim. svakodnevno­ me mnijenju itd. kao niti znanosti znanost (Anal. str. dokazna istina „ n e č e g a p r e m a n e č e m u " kreće se uvijek u okrugu o n o g a sastavljivog i razdvojivog. kao niti puko razumske istine. prepušteni retorici. te o n o što se pririče. naime „apofantički l o g o s " . Sve odredivo u n u t a r t o g horizonta naziva Aristotel i m e n o m κ α τ η γ ο ρ ί α . pripuštajući ga p o t o m u splet cjeline „kategorija" tek kao drugotn o . Svaki drugi vid govorenja. 4 3 0 b 2 7 ) . „ o n t o l o g i j e " i „filozofije j e z i k a " ujedno. za razliku od razuma. ali isključivo ukoliko v e ć jest unutar prethod e ć e g a horizonta pridatljivosti i priricanja. iznicanje (φύσις). druga ključna riječ. označuje Aristo­ tel (Phys. O v a će brza odluka p o s t u p n o sve snažnije zahtijevati pre­ ispitivanje i produbljeniju o d r e d b u . Metafizike. a ipak se pokazuje filozofijski odlučujućom i p r e s u d n o m t e m o m . ostaje izvan dohvata razuma. Ili. nije „ n e š t o po n e č e m u " (De anima. kao puki općeniti vid ili r o d .J e s t v o " je „ b i ć e " . pojam i stvar Aristotelove filozofije svakako je narav. govorenja i mišljenja samo j e d a n . s j e d n e . U d r u g o m tematiziranom spisu. Ο tumačenju. za postig­ n u ć e m vlastitoga naravnog cilja i svrhe.veli Aristotel u kasnoj knjizi T h e t a tzv. i u o p ć e odnošenja spram stvari i bića. u procesu r a z u m s k o g odricanja i priricanja. U m . tj. označujući ga „ g o l i m " . načela sama. u čemu Aristotel iznalazi upravo o n o prvo. Na o s n o v i takvog. V e ć u r a n o m Nago­ voru na filozofiju. koji je dušu bio odredio izvo­ rištem i p o č e l o m cjelokupnog i svakog kretanja. s druge strane. potek l i m iz p r a v n o g i s u d b e n o g govora. od prvih i osnovnih jednostavnih tijela pa do č o ­ vjeka kao krune i v r h u n c a naravnog postojanja. No samo o n o nerazdjeljivo i nesastavljivo. II) narav o n i m što u sebi s a m o m e i m a počelo gibanja i stajanja. „prokazivanje n e k o g a kao baš toga i takvoga". u knjizi Z e t a tzv. koje će se Aristotel prihvatiti kasnije u j e d n o m od najtežih i najznačajnijih svojih tekstova. kako b i s m o danas rekli. dj. J. To J e s t v o " valja razlikovati od svakog „ b i ć a napro­ s t o " ili „ b i ć a s a m o g po sebi". Sve što jest po naravi. Bitno pak njeno svojstvo u t o m e je što je sama u sebi sređena i smisleno uređena. najdublje. Naime.. K a o što je bit h o r i z o n t a pridatljivosti bila oči­ t o v a n a f o r m u l o m „ n e š t o n e č e m u " .d i n s t v e n o m horizontu „ l o g i k e " . Svrhoviti poredak naravi Uz logos. Metafizike m o g u se samo ili umom dotaći te u t o m doticaju ujedno naprosto izreći ili pak u o p ć e ne spoznati. izlučuje Aristo­ tel iz cjeline m o g u ć i h vidova zborenja. a što se samo ne da više n i č e m u priricati. „ p r a z n i m " i.. 1 0 0 b l 3 ) . Štoviše.j e d a n povijesno odsudni stav. pjesništvu. N e k o „ b i ć e n a p r o s t o " ostavlja Aristotel naglašeno slavodobitno po strani. 434) da „ n a mjesto [Platonove] ideje D o b r a u njega stupa physis". rasporedom (τάξις). molba. što čini p r e d m e t i sadr­ žaj dviju Analitika. odredivši t i m e jed­ n o m zauvijek pravi i takoreći jedini „ p r e d m e t " cjelokupnog svog filozofiranja. za kakvim je r e c i m o tragao Platon: . priroda. post. suočiti s granicom tako o d r e đ e n o g a horizonta i sve više bivati prisiljen tematizirati i o n o što unutar njega više ne m o ž e biti dohvaćeno. No Aristotel će se. osobito u Drugoj analitici. . svakog sastavljanja te svakog priricanja i odricanja. U p r v o m od tih dvaju posljednjih spisa otvara Aristotel ho­ r i z o n t priricanja i pridatljivosti kao onaj u kojem se u o p ć e m o ­ že smisleno ο n e č e m u govoriti i to označavati n e č i m o d r e đ e n i m . O n o č e m u sve d r u g o biva priricano. strogo o m e đ e n o g logosa gradi se o n d a cje­ l i n a „ d o k a z n e " tj. bolje rečeno u o n i m fragmentima koji su nam od t o g spisa sačuvani. b i t n o o d r e đ e n time što jedi­ no njime m o ž e m o jednoznačno razlikovati ono istinito od onoga lažnog. B i t n a formula t o g h o r i z o n t a je „ n e š t o (se pririče) n e č e m u " i sve što u n u t a r njega u o p ć e m o ž e biti udvaja se u o n o čemu biva priricano. ostaju tako na r u b u pravoga fi­ lozofijskog interesa. T o m e je svoj­ stvena j e d n a izvornija istina od one znanstveno dokazne: o n a nesastavljiva . riječ je upotrebljena ne manje od 53 puta. želja. npr. Aristotel će je i samu često poistovjećivati s r e d o m i poretkom. tako će sad i cjelina te m o g u ć e znanstveno dokazive istine biti sažeta u stavu „sav dokaz otkriva i razotkriva nešto p r e m a n e č e m u " (τι κ α τ ά τινός). poglavlju druge knjige Dru­ ge analitike: počelo dokaza nije dokaz. kako je rečeno u izuzetno značajnom 19. niti pretjeruje drugi jedan znalac ( D . nazvat će j e s t v o m (ουσία). U okrugu njih n e m a u o p ć e nikakve laži. ima u sebi uro­ đen neuklonjivi poriv za ozbiljenjem vlastitoga „djela". Nije pretjeran stav Diiringov (nav. koji će odsada držati p r e s u d n i m i filozofijski j e d i n o rele­ v a n t n i m . „ r a z o t k r i v n e " znanosti. pitanje. U o č i t o m protustavu spram Platona.

ili pre­ nošenjem ili pak odstupanjem od toga. nego nebiće bitku bića.A uz to.jestvo je naime [tih] bića u o n o m e pojedinac - 230 231 . nego prenošenje prema enklitici sunca. kako im ne bi izostale pro­ mjene." (De gen.n e o b i č n o m kombinacijom deduktivnih konstrukcija. a zato je i premje­ štanje ranije-prvotnije od bivanja-postajanja. u nastojanju da što jače naglasi samostalnost i samostoj­ nost naravi nazvat će je j e d n o m (Phys. a nekima pak i manji. a tvrdimo da je premještanje u z r o k bivanja. F e n o menologijskom blizinom i p o d r o b n o š ć u opisivanja.. N a u k ο naravnome gibanju i vlastitome naravnom mjestu ele­ menata i svih ostalih naravnih bića čini osnovu njegove kozmo­ logije. jer suprotnoga su suprotni uzroci. već za neke većim. rasta. 3 3 6 a 3 3 . božanskih zvijezda u vječnome kruženju i ostalih božanskih bića s jedne. U t o m e je naime kako o n o neprekidno tako i to da se biva gibano dvama gibanjima. gibanje će biti nepravilno. te sublunarnu. jer su protivni. ne m o g u bivati oboje.b l 6 ) Ovoj sublunarnoj sferi bivanja živih bića. djelo navedeno niže u popisu. sintetičkom i k o m p a r a t i v n o m m e t o d o m istraživanja. kad je to tako. A ujedno je jasno da je i o n o prije dobro rečeno. i bivanje bude neprekidno. o n d a i učestalim udaljavanjem upropaštava. Jer suprotnoga su suprotni uzroci. n e k i m a veći. te o n o biti od o n o g a ne biti. s neprestanim p r o c e s o m rađanja i umiranja. Stoga i nije prvo [kružno] prenošenje uzrok postajanja i pro­ padanja.Allan. u njihovoj g o t o v o nepreglednoj različnosti. Brojem mu je to dakle n e m o g u ć e . sunca]. Jer n u ž n o je. A i u istome su v r e m e n u prema naravi i postajanje i propa­ danje. Jer zbiva se da biva sad daleko. te o n o g a „ g o r e " .danas gotovo apsurdnom izgledajuću zgradu kozmologije. kao naravnog mjesta vatre. Stoga i v r e m e n a i životna d o b a svakog pojedinog imaju broj i njime se određuju. da je naime prva od promjena prenošenje.to je stalni tenor svih njegovih obuhvatnih zoologijskih ispitivanja. 247b9) „ p u t o m u sebe samu". donju sferu opisuje sažeto na j e d n o m lijepom i značajnom mjestu rasprave Ο postojanju i propadanju: . opadanja i iščeza­ vanja u m n o g o s t r u k o ispresijecanim putanjama smrtnih bića. a o n o lijepo i b o ž a n s k o uvijek je p r e m a svojoj naravi u z r o k o n o g a boljeg u onima koja su za to sposobna. Ovu drugu. Premještanje će naime činiti bivanje stalnim pri­ micanjem i odmicanjem onoga rađajućeg [tj. sa strogom podjelom na supralunarnu sferu etera kao „petoga tijela".z b o g tih uzroka jest živima rađanje.. to po naravi uvijek tvori isto. „Narav ne čini ništa uzalud". str. kao naravnog mjesta zem­ lje. budući d a j e pokazano d a j e [kružno] gibanje prema premještanju vječno.u povijesti znanosti nije bilo nijednoga gorljivijeg zagovornika 'svršnih uzroka' od njega".j e d a n pristup donekle blizak naprimjer G o e t h e o v o j m o r ­ fologiji bilja. a za neke manjim. Neprekidnosti je dakle zacijelo u z r o k [kružno] pre­ mještanje svega. Jer m n o g o je razložnije da je biće u z r o k o m bivanja nebiću. a ne bivanje-postajanje. K a k o je naime narav tog roda n e m o g u ć n a biti vječnom. . ili pak propadanje. te ne naposljetku filozofij­ s k o m s n a g o m sinopse te načelnoga vrstanja. a o n o uduševljeno od o n o g neuduševljenog z b o g duše. onda isto to odlaženjem i udaljava­ njem upropaštava. n u ž n o je da. tako da ako nadolaženjem i blizinom rađa. Svega je naime p o r e d a k i sav se život i vri­ j e m e mjere periodom. posvećena su neopravdano malo studirana biologijska djela Aristotelova. a i da b u d u dva gibanja. Tako da bi bilo ili postajanje uvijek. otvaraju n a m ona pogled na j e d a n drukčiji pristup ži­ votu no što n a m ga je priredila i namrla novovjekovna znanost. oslonjena na mehaniku i dinamiku matematičke rizike. da se nešto uvijek giba. a o n o bivajuće nije. a sad opet blizu. et corr. fantastičnih sinteza i oslanjanja na tradicijom predane nazore . d o k je o n o što nije vječno m o g u ć n o < i biti i ne biti i > mijenjati se na lošije i na bolje. Budući pak da je pretpostavljeno i pokazano da je neprekid­ no i postajanje i propadanje stvari. bogatstvu vrsta i oblika. ako će doista uvijek biti neprekidni i postajanje i propadanje. O n o dakle [kružno] premještano jest. to je o n o p o stajuće vječno na onaj način na koji to m o ž e . s druge strane. i o n o g a „dolje". Naime sve što je isto i što se na isti način drži. te p o t o m kemije. nastajanja. i o n o živje­ ti od o n o g a ne živjeti: . Iz ravnog i kružnog gibanja s jedne. Bolja je pak duša od tijela. Štoviše. a druga takva da m o g u i biti i ne biti. kako se ne bi steklo samo j e d n o od toga dvoga. d o k je enklitika [uzrok] prilaženja i odilaženja. izgradit će u r a n o m spisu Ο nebu . Posvjedočimo to n a v o d o m j e d n o g a mjesta s p o č e t k a druge knjige spisa Ο rađanju životinja: „ J e d n a od bića vječna su i božanska. kako premještanje jest jedno. ali ne istim za sve. ustvrdujući da . raščlambe i karakteriziranja. te ako učestalim približavanjem rađa. to. Jer nekima je mjera period godine. 46). . A budući da je nejednako rastojanje. M o r a dakle biti više gibanja.

T o m bi zahvatu trebalo prethoditi . .kako sam kaže u p o č e t n o n a v e d e n o m stavu iz k a s n o g a spisa ο dijelovima životinja . pa opet ponekad „ z n a n o š ć u ο biću ukoliko je b i ć e " . Hoffe) jedva da po opsegu. Problemi nastaju tako već pri prostom pokušaju neke bliže odredbe toga što to zapravo Aristotel naziva „ p r v o m filozofijom". dakle j e d n a od onih čijom se samo i pažlji­ v o m i temeljitom promišljajućom lektirom rijetki m o g u pohvaliti. u kojoj su skupljene zasebne rasprave i grupe rasprava iz o n o g a što Aristotel sam naziva „ p r v o m filozofijom". shvaćati j e d i n o paralelnim tematiziranjem cjeline „prve filozofije" i relevantnih dijelova treće knji­ ge spisa Ο duši." (De gen. Cjelini bivajuće. O v i m rečenim dakako ne želimo postići to da se obeshrabri svatko tko bi se htio dati na studij najtežih pitanja Aristotelove Metafizike. te j o š u o d l o m c i m a u Phys. Pret­ postavka toga pak imalo bi biti dostatno razumijevanje biti samo­ ga gibanja. Svakako je ne samo n e m o g u ć e nego i neumjesno htjeti u krat­ k i m potezima dati ma i naznaku tako složenih. dakle sublunarne. Stoga jest vječno rod ljudi i životinja i bilja. naravi posvećeni su g o t o v o svi Aristotelovi naravoslovni spisi. III-VI. teških i obuhvatnih misaonih zahvata kakvi leže u podlozi npr. v e ć t a k o r e ć i ontologijskim uvjetima same naravnosti naravi. vre­ m e n a . b e s k o n a č n o g i osobito o n o g neprekidnog ( " k o n t i n u u m a " ) . O v a je pak posljednja odredba krajnje nejasna. N o . isto b r o j e m ] . čine i djelić onoga što inače biva iscrpno i suvereno izlagano ο ostalim aspektima Aristotelove filozofije. bilo bi vječno. u bilo kako usko ili široko s h v a ć e n o m uobičajenom smislu riječi. Rasprave sabrane u izdavačku kompilaciju pod n a s l o v o m Fi­ zika zapravo se ne bave s a m i m naravnim bićima u bivanju. ο retorici i poetici (Flashar). već samo i j e d i n o to da se unapri­ j e d shvati kako je u knjigama poput te. v e ć prije u nešto što b i s m o m o g l i nazvati filozofijom bivanja. drugi put pak „ m u d r o š ć u " . an.istumačenje Aristotelova nauka ο razlici gibanja i djelatnosti. te zatim opet sve to zajedno s č u v e n i m izvodima ο u z r o k u erotičke p o m a m e u s v e m u živome iz P l a t o n o v a Simpo­ zija.navedimo to ovdje samo kao primjer . itd. Aristotelova nau­ ka ο razlici mogućnosti i djelatnosti (ενέργεια).ali v r s t o m m o ž e . nebeskoj sferi o n o g a v j e č n o g n a l a z i m o u cjelini o p u s a t e k nešto škrtih te za Aristotela n e u o b i č a j e n o s n a ž n o metaforički i g o t o v o mitski izraženih opisa u r a n o m spisu Ο nebu. „ b i ć e kao b i ć e " j e d n o m se u njega samog razumije u smislu bića „ n a p r o s t o " i „ u o p ć e " . tad cjelina Aristotelove „ljestvice p r i r o d e " stupnjevane korak po k o r a k u smjeru vječnosti neće više u njenoj danas p o n e š t o iritirajućoj bezuvjetnoj teleologiji izgledati tako apstraktnom i usi­ ljenom.sve što jest i biva p o k r e ć e „ k a o o n o erotički ž u đ e n o " dobiti na p u n i n i unutrašnjeg smisla i sadržaja. kako je njegova razlika spram djelatnosti očito u Aristotela zasnovana na njihovu različitom odnošenju spram vre­ m e n a i prisutnosti u o n o m e „ s a d " . p r e m d a inače već od samih svojih početaka . a kad bi bilo takvo [tj. Očita je nevoljkost filozofova da se rije­ č i m a o b i č n o g a ljudskog izričaja o b r a ć a u oblast o n o g nadljudskog i b o ž a n s k o g . ο teoriji znanosti i politici (Hoffe). po starom h e r m e n u t i č k o m naputku. ο biologiji (During). bila je i ostaje j e d n a od jedva nekoliko osnovnih knjiga cjelokupne predaje filozofiranja. Prva filozofija Knjiga Metafizika. npr.ο č e m u je t e k n e z n a t n o m a l o t o g a o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima. temeljitosti i razini. Ο višoj. 7 3 1 b 2 4 . kao što će i njegova č u v e n a izreka iz „ t e o l o š k e " L a m b d a knjige Metafizike. a u o p ć e tek i m o g u . naime izreka da b o g k a o „ n e p o k r e t n i p o k r e t a č " i kao „ p o č e l o ο kojem visi cjelina sve­ g a " .kako smo 232 233 . Sam je j e d n o m naziva tek „ t r a ž e n o m znanošću". o n o g . Ova pak uključuje aporije beskonač­ n o g i k o n t i n u u m a itd.7 3 2 a l ) V e ž e li se sve ovo ovdje r e č e n o s i s t o m tvrdnjom i z r e č e n o m u spisu Ο duši.n o m . Nije stoga nimalo č u d n o što naprimjer poglavlja ο samoj toj „prvoj filozofiji" u gore spominjanim danas relevantnim i standardnim prikazima Aristotela (During. Flashar. samo iz cjeline m o g u ć kakav-takav uvid u bit pojedinog p r o b l e m a i njegovo eventualno razrje­ šenje. to valja osigurati i razumi­ jevanje o n o g a što je u četvrtoj knjizi Fizike kazano ο v r e m e n u i njegovoj osnovnoj odredbi.sadržane u Phys. koju ovdje p r e v o d i m o . VII-VIII moraju se. zatim mjesta. D u b o k e i razumijevanju pone­ gdje j e d v a dostupne analize samoga gibanja. više no igdje drugdje. Naime. te stoga strogo r e č e n o i ne spadaju u fiziku.

svaka od „kategorija" . bit svake m o ć i o p ć e n i t o i sva­ koga znanja p o s e b n o u nekoj postojanosti. naime „vrlina" (αρετή) upravo jed­ na sabranost. . Mansion. „Filozofija ο onom ljudskom" Etiku i politiku Aristotel vidi i razumije kao jedinstvenu cjelinu o n o g a što naziva „filozofiranjem ο ljudskim stvarima". stalnosti i sabranosti. odakle te svrhe i ciljevi. naime na samo jestvo. na j e d n o m e od mnoštva sličnih mjesta u djelu. D o k je u svojoj ranijoj fazi Aristotel inzistirao na t o m e da je npr. p r e m d a iz posve drugog horizonta interpretacije. Interpreti su. T r e z v e n o s t je odabira u t o m e da on . čak a k o i ima nečega takvog. N o . nečim što uistinu i ne pripada pravoj filo­ zofiji. go­ voreći tada . Odabir je bitno odabir sredstava. u drugome pak bila bi „teologijom".izraz koji već i sam po sebi do danas izaziva n e d o u m i c e oko pravoga značenja i doživlja­ va m n o š t v o uvijek novih i drukčijih tumačenja. k o j o m onaj tko etički djeluje biva otet iz vlasti bitno i načelno nestalnih i vazda promjenljivih strasti. ne svrha samih.g o r e bili vidjeli . Bit je argumentacije p r i t o m ova: ideja Dobra.). koju riječ Aristotel sam inače u pravilu rabi jedino kad govori ο starim mitolozima poput Hesioda ili orfika. dakako.u sebi individuirana i da n e m a ničega izvan i „ m i m o " kategorija.tek u 17. štoviše. utemeljenost kojega u s a m o m njegovu djelu ostaje u znatnoj mjeri upitnom. Merlan. Owens. stoljeću . vodi i upravlja vlastiti život. da pripada o n o m e s t o j e „ z a n a s " m o g u ć n o . pri čemu je od osobitog značenja uočiti činjenicu da to zasnivanje pada ujedno s određenjem biti čovjeka te njenih gra­ nica i dosega. što bi ih vezivalo i nekako objedinjavalo. stalnost i postojanost. treba biti upravo n e k a ljudska m o ć i neko znanje čovjekovo ο t o m e kako da ustanovi. svojstvenije i v e ć m a je J e s t v o " oblik. Etika. „ k a d a " itd. Što je pak samo to J e s t v o " ? U j e d n o m svom aspektu m o ž e o n o biti već i „ t v a r " kao „ p o d l o g a " . K a o što je. m o g u ć e ustvrditi da ta tako shvaćena etika svoje povijesno mjerodavno zasnivanje i izgradnju upravo u njega i za­ dobiva. tko ih i kako postavlja. Odatle je onda kasnije u skolastičkim interpretacijama Aristotela izrastao nauk ο takozvanoj analogiji bića. zasnovanoj u b i t n o m e upravo u Aristo­ tela. Do neke je mjere. Prvu filozofiju on štoviše sam izriči­ to vezuje uz istraživanje upravo t o g „jestva". „ g d j e " . No „ b i ć e kao b i ć e " m o ž e se shvatiti i kao o n o što Aristotel naziva J e s t v o m " ( ο υ σ ί α ) . kako kaže u Eudemovoj etici.ο onto-teologiji zapadnjačke metafizike. Wagner. ili na što bi bile svedive. postupno će biti doveden t o m e da ipak sve ostale osim jestva razumije kao nešto što jest „spram j e d n o g a " i na neki način „ a n a l o g n o " u odnosu na jedno. kao odvojena. već j e d i n o i isključivo čovječje d o b r o i čovječja sreća.tim i m e n o m nazva­ ne „ontologije". Moser. Zadržavanje unutar oblasti o n o g a za nas m o g u ć e g osigura­ no je pri svakom odabiru osobito time da se on ustvari nikada i ne bavi ničim drugim do iznalaženjem puteva i sredstava za neki već unaprijed postavljeni cilj. „ P r v a filozofija" bi tako u p r v o m slučaju imala biti nešto poput one na t o m tragu kasnije . u nevolji potražili izlaz u tumačenju da „biće kao b i ć e " znači ujedno i „naj­ više b i ć e " (npr. i nije li o n d a samo to postavljanje nešto što se n u ž n o odvija i zbiva 234 235 .. p r e m a Aristotelu. nije i ne m o ž e biti dostupna čovječjoj djelatnosti i čimbenosti. Etička se trezvenost i stalnost postiže prije svega o n i m što Aristotel naziva „odabirom" ( π ρ ο α ί ρ ε σ ι ς ) i u č e m u bez sumnje valja vidjeti sam osnov cjelokupne njegove etike. N o .„biće samo po sebi" smatra. te utoliko poistovjećeno s b o g o m i o n i m božanskim.. Stoga p r e d m e t njena interesa ni na koji način nije i ne m o ž e biti nekakvo D o b r o naprosto. vid i „ b i t " nečega složenog. i Heidegger i njegovi sljedbenici. tako je i o n o navlastito etičko. Drugi put opet biva o n o shvaćeno u smislu „ p r v o g i naj­ višeg" bića.u razlici spram mahnitosti i n e o b u z d a n o ­ sti običnih.j e d n a k o tako jestvo kao i odnos. etički nepročišćenih prohtjeva i želja . što će Aristotel u pravilu na­ zivati „ o n i m što bijaše (nečemu) biti" . Sva tri svoja etička spisa započinje on odrješitim kritičkim distanciranjem od o n o g središnjeg i najdubljeg u P l a t o n o v u filo­ zofiranju. m e đ u t i m . p r e m d a je inače stalno Aristotelovo uvjerenje da je tvar po sebi nespoznatljiva.sebe usmjerava jedino spram o n o g a za što v e ć unaprijed nekako zna da je „u na­ šoj m o ć i " . naime od ideje Dobra. . zbog njegove opće­ nitosti i apstraktnosti.j e d n a k o kao npr. o n o m e „ č e ­ ga čovjek jest počelo i gospodar".

izvan oblasti o n o g etičkog. pa tako i Aristotelova temeljnog iskustva bitka. no propada nakon što stekne vlast. Jer vladavina nad slobodnima ljepša je od despotske vladavine i više je praćena vrlinom. naime gos­ p o d s t v o čovjeka nad o n i m što mu se zbiva . k u ć o m ili gradom zavladao. A krivac je zakonodavac. ako m o ž e . te na k o n c u mjesta čovjekova u bitnoj izloženosti i otvore­ nosti silama j e d n o g i drugog." {Polit. Temeljni „aktivizam". arhajskom i „ a r i s t o k r a t s k o m " iskustvu v r s n o ć e i vrsnosti čovjeka. vjerujemo. u č e m u n a m valja. kojim je već stoljećima i stoljećima prožet i upravljan sav čovjekov pri­ stup kako svemu oko sebe tako i svemu u sebi. pa i s a m o m o n o m e po č e m u jest i on i cjelina svega. [. 43 i d. ne dopušta mjerodavno pozitivno iskustvo toga što bi se kao „ s l o b o d n o vrijeme" i „vrijeme s l o b o d e " imalo skrivati u toj navodnoj „ d o k o l i c i " i „praznovanju". veledušni (ό μεγαλόψυχος). pronalazeći najprikladnija sredstva za ozbiljenje ciljeva za ko­ je unaprijed z n a d e m o da spadaju unutar o n o g a za nas mogućeg. Osim toga. Preludiji. v e ć je on dijeli i sa svim ostalim slavenskim. „ p o ­ činak". I nije to nikako neprilika i nevolja tek r e c i m o hrvatskoga jezika. procjenjujući ih ne prema snazi.. odluci i izboru. koji ih nije odgojio za življenje u slobodi. str. bio na k o n c u prisiljen vra­ titi se starom. No u p r a v o je . m o ž e se m o ž d a ponajbolje odmjeriti na činjenici da s m o u o v o m e v a ž n o m odlomku tu na svaki način središnju riječ σχολή bili prisiljeni prevoditi tek p o m o ć u izvanj­ skoga opisa „življenje u slobodi". živ­ ljenja. p r e m a kojem je čovjek izvrstan ne prvenstveno po svojoj volji. kao što i samo onaj polis koji svoje građane za nju odgaja i na nju usmjerava zavređuje doista ime 236 237 . gdje biva. nego prije svega da ne bi sami bili drugima podvrgnuti [. opisan onaj veličajni. Jasno je naime da će i od samih građana onaj koji to m o ž e nastojati da isto to pokuša. i protiv svoje najdublje nakane i volje. v e ć po mjeri u kojoj su u stanju proizvo­ diti. prepoznati j e d a n od najuzvišenijih i na is­ tinski uzvišen život najpoticajnih orisa m o g u ć e g a vida „čovjekovanja" u cjelokupnoj pisanoj predaji. D a k a k o da ovakav nazor ne stoji u suglasju s n a k a n o m zasni­ vanja etike kao oblasti u kojoj vlastitom voljom i o d l u k o m djeluje­ m o . j e r to upravo sadrži veliku pogibelj. n e g o izvornije. ο t o m e svjedoči i o n o što se zbiva. I u p r a v o je na iskustvu b e s k o n a č n e unutrašnje samostojno­ sti i s l o b o d e veledušja m o g a o Aristotel zadobiti pravo mjerilo ko­ j i m o n d a u Politici pristupa različitim vrstama moći. već rođenjem i pri rođenju mu b o ž a n s k i m u s u d o m udijeljenom naravi. Taj i takovi dobit će pak svoju p u n u karakterizaciju u t r e ć e m poglavlju četvrte knjige Nikomahove eti­ ke. Samo onaj tko je za nju sposoban jest gra­ đanin u pravome smislu riječi. Zahrđaju od dosade p o p u t željeza.u p o r n o j o š i sam i z b o r svrha i ciljeva nekako podvesti u oblast etike. ka­ ko sam kaže. sve su odreda oznake tek negativne i privativne strane iskustva toga što riječju izvorno biva imenovano. i to treba da zakonodavac usa­ đuje u duše ljudi: da ratnička uvježbavanja treba provoditi ne za­ to da bi se pokoravali oni nevrijedni.da bi osigurao izvornu n a k a n u same svoje etike. te se utoliko u temelju Aristotelove etike m o ž e pronaći stanovito odstupanje od izvorne nakane i svojevrsno sustajanje. 1333b26-1334al0) Svu dubinu jaza koji današnje ljudstvo dijeli i odvaja od cje­ line grčkog. ne bi li.u najstrožem aristotelovskom smislu -. A da zakonodavac treba više nastojati o k o toga kako bi z a k o n e ο ratništvu i ostale uredbe usmjeravao radi življenja u slobodi (σχολάζειν) i mira. bolje i ispravnije r e č e n o dinamizam .]. No σχολή je bitna riječ i stvar cjelokupne Aristotelove filozo­ fije ο o n o m e ljudskom. obilju i n a d m o ć i nad drugima.. pri kojem ocrtavanju mu „ k a o kanon i mjera".. gospodstva i d r ž a v n o g ustroja u o p ć e . 1988. Isto je naime o n o najbolje i pojedincu i zajednici.] N e g o od takvih nazora i zakona niti je što političko niti doista korisno niti istinito. ne treba neki polis cijeniti sretnim i hvaliti zakonodavca z b o g to- ga što je građane uvježbao da vladaju susjedima.kako s m o kazali u jednoj ranijoj vlastitoj studiji (v. našavši se u miru. kao „ d o k o l i c a " . N a i m e najveći broj takovih polisa ra­ t o m se doduše spašava. Izrazi koje n a m u svrhu približenja smislu te riječi pruža vlastiti jezik. prethodeći mu vazda? Čini se da je u p r a v o to pitanje bilo najtežim i najvećim p r o b l e m o m cjelokupnog Aristotelova „filozofiranja ο o n o m e ljudskom" i upravo je na njega uvijek i z n o v a pokušavao dati neki zadovoljavajući odgovor. „ o d m o r " . Pri t o m e je. Z a g r e b ..) .to obraćanje na iskonsku niklost i naravnost dalo Aristotelu o n u p r o d o r n u snagu ocrtavanja pojedi­ n a č n i h vrlina. nasto­ j e ć i . ali jednako i sa baš svim bit­ nim jezicima današnjice. pred o č i m a neprestano lebdi lik o n o g a kojeg naziva „ o z b i l j n i m " i „ i z v r s n i m " . njegovati i unapređivati vrlinu: " N e podrazumijevaju ispravno niti ο vladavini koja bi se zako­ n o d a v c u imala činiti č a s n o m . svakako i iz vlastitoga unutarnjeg iskustva i doži­ vljaja.

koji m o ž e tek imponirati neupućenima. /= R o s e fr. Za razliku od nje. To razlikovanje nije samo. prištedjevši si pritom napor upuštanja u najteža i najzapletenija pitanja same njegove „prve filozofije". dotle je praksa takvo gibanje koje svrhu sadrži već u samome sebi. tako i ovdje sve pokreće Bog. 49/) 3 238 239 . Na taj je način praksa uistinu već stanovit iskorak iz oblasti gibanja. i prak­ sa i proizvodnja bitno su određene gibanjem i jesu ustvari dva osnovna načelno različita vida gibanja. svoje­ d o b n o Zeller našao prinuđen ustvrditi kako se Aristotelu čovjek udvaja u dva dijela. te „dijanoetički". bo­ gova i svega što jest. pri s a m o m početku svog zrelog filozofiranja.ipak pušta etiku kulminirati u nesuzdržanoj apologiji čisto teorijskog. Recognovit brevique adnotatione instruxit W. i kao taj u m . te da se među njima ne pokazuje nikakva živa sveza. po našem sudu. već nešto vrhovnije. kako to smatra npr. D.. 1178a6-8) Isto je Aristotel bio rekao i godinama ranije. navodeći pri završetku Nagovo­ ra na filozofiju . a na taj je način doista i najsretniji". m o r a da je Aristotel pri k o n c u svoje izgubljene knjige Ο molitvi bio J a s n o " .Euripidove riječi da „smrtni vijek ima i sam u sebi neki dio b o g a " i d a j e „ u m doista z a nas b o g " . Iz svega kazanog valja onda razumijevati središnji Aristotelov politički izričaj: „život je praksa. samo motriteljskog ži­ vota. odnosno kao neko „okreta­ nje unatrag" k sebi samome. kao otvorenog mjesta povijesnog zajedništvovanja ljudi. kao is­ pravnoga smisla za iznalaženje mjere i sredine m e đ u krajnostima u svakoputnoj konkretnoj situaciji . 1248a25-29) A prema izvješću Simplikijevu. Ο χ ο η ϋ 1970 Λ1955/. već je kao neka zaustavljenost i stanje. 57. zadobiti j e d i n o promišljajućim zadubljivanjem u teške izvode razlikovanja gibanja i djelatnosti (ενέργεια). (Aristotelis fragmenta selecta. 114). Sto bi dakle bilo. „Rehabilitirati" Aristotelovu političku filozofiju.ono božansko u nama O d a v n o je već u o č e n o kako Aristotel . recimo usput. str. Upravo se time prije svega ostalog. samo j e d n o paž­ ljivo iščitavanje desete knjige Nikomahove etike. S l o b o d n o je ustvrditi da je to d u b o k o i ničim p o k o l e b a n o uvje­ renje ο t o m e da je čovjeku u njegovu umu. ako ne Bog. kako to naglašava Simplikije. sadržane ponajprije u raspravama iz „prve filozofije". Ostavimo po strani nezgodu što niti drugu ključnu Aristotelovu riječ vezanu uz filozofiju o n o g ljudskog. Um . m o ž e se. O n a ishodišna i sveodređujuća načelna razdioba svih m o g u ć i h vidova odnošenja spram cjeline svega. teorijski i uzvišeniji od svakog p u k o ljudskog s druge strane. U Eudemovoj etici reći će tako: „ S t o je p o č e l o gibanja u duši? Očito je zaista: kao što je to u cjelini svega. vazda iz sebe izlazećeg i na svaki put drugo usmjerenog: . Teorija je bitno obilježena time da nije nikakvo gibanje.p r e m d a bez prestanka na­ glašavajući samosvojnost i zasebnost političke razboritosti. dj. T a m o z a t i č e m o uz ino ovakvu j e d n o z n a č n u i nekolebljivu tvrdnju: „Čovjeku ja­ m a č n o pripada život oslonjen na um. ne proizvođenje" (Polit. već ujedno n e o p h o d n a osnova za svako eventualno ra­ zumijevanje i doraslo prisvajanje njegovih bitnih „političkih" naučavanja. u njegovu k o m e n t a r u uz spis Ο nebu. smatramo. Allan (nav. (Eth. Jer na neki način sve biva gibano o n i m b o ž a n s k i m u nama.očito kao stav kojem se i sam priklanja . filozofijski je polovičan posao. ustvr- dio „ d a B o g jest ili um ili nešto s o n u stranu uma".polisa. Eud. 1254a7). naime upravo tu ovdje rečenu „ p r a k s u " (πράξις) nismo u stanju valjano smislom preni­ jeti izrazima našega jezika i pokušajmo ipak u najkraćem nazna­ čiti do čega je tu Aristotelu stalo. proizvodnju i praksu pruža i ovdje osnovu razumijeva­ nja. Nic. u kojem se međutim tek oslo­ bađa i razvija prava i istinska djelatnost. prisutan b o g sam upravo najdublje Aristotelovo filozofijsko ishodište i sredotočje svih njegovih tako nevjerojatno obuhvatnih i ujedno bezdano dubokih nastojanja o k o „motrenja svega o n o g što se poka­ zuje". Ross. vrhovnije od znanja i od u m a ? " (Eth. naime u proizvodu shvaćenom u najširem smislu riječi. „najtrajniji prilog što ga je Aristotel prinio teologiji". onaj etičko-politički i samo ljudski s j e d n e . Logosa pak počelo nije logos.njoj je svojstvena određena „reflektiranost". Filozofijsko razumijevanje toga što Aristotel vidi kao samu bit istinskoga ljudskog življenja. Za potvrdu te teze bit će dovoljno. dakle kao to gibanje koje uvijek već unaprijed vlastitu svrhu nosi i sadrži upravo u sebi kao t o m i takvom gibanju. No dok je u proizvodnji cilj i svrha gibanja položena negdje izvan dotičnoga gibanja sa­ mog. str. naime razdioba u motrenje (teoriju). ako je već upravo to u naj­ većoj mjeri čovjek.

736b28). dalje pospješili utvrđivanje svoje­ v r s n o g formalizma skolastičke m e t o d e i tijekom stoljeća p o s t u p n o pripremali o n o što poznajemo kao novovjekovnu revoluciju znan­ stvene metodologije. koja n a o k o paradoksalno svoj odlučujući povijesni nastup najavljuje upravo radikalnom kritikom navodne „sterilnosti" Aristotelova silogizma. U o d n o s Aristotelov p r e m a Platonu ovdje n e ć e m o ulaziti. sa svoje su strane. vrijedi u jednakoj mjeri i za Aristo­ tela: povijest utjecaja njegove filozofije poklapa se s poviješću fi­ lozofije u o p ć e . ali ujedno i najdublje i najteže dijelove cjelokupnoga opusa. Isto to naravski vrijedi i za r e č e n o pitanje ο porijeklu i mjestu razli­ kovanja b o ž a n s k o g i čovječjeg uma. T i m je uvjerenjem dakako motiviran i izbor ovdje pre­ v e d e n i h i u ovoj prigodi tek p o č e t n o komentiranih Aristotelovih tekstova. pitanje koje je očito sa spo­ m e n u t i m najtješnje vezano. nisu ni do danas dospjele do zadovoljavajućih rje­ šenja. dušu i cjelinu svega d u š e v n o g u p o t p u n o s t i u okružje naravi i proglašujući istraživanje ο duši di­ j e l o m naravoslovlja . a o n o svakako od r e c i m o trinaestoga pa sve do prelaska sedamnaestog u osamnaesto stoljeće i filozofija i znanost u u ž e m smislu riječi sastojale su se . latinskog i arapskog kasnog Starog vijeka i p o t o m srednjovjekovlja. koje se m e đ u t i m ubrajaju u najvrednije. p o z n a t i m p o d i m e n o m „malih naravoslovnih spisa" {Parva naturalia). A k o ne prije. T e k u dvanaestom i osobito trinaestom stoljeću upoznaje Za­ pad ostale Aristotelove spise.Ο razlikovanju ljudskoga i b o ž a n s k o g u m a ostavio je Aristotel u cijelom s v o m n a m a sačuvanom djelu tek nekoliko škrtih nazna­ ka. Sta­ novita apstraktnost formalno-logičke m e t o d e t o g mišljenja. a djelomično valjda i s njim isto­ vjetno. Sve do 12. već i u nas stvar prošlosti. najutje­ cajniji i najviše diskutiran spis cjelokupnoga grčkog. ostali dijelovi tzv. stoljeća Aristotelovo je djelo ipak srazmjerno ma­ lo p o z n a t o u kršćanskoj Europi. složeniji i filozofijski zapleteniji no što je to prosječnom r a z u m u historičara filozofije u g o d n o prihvatiti. Stoljećima ne prestajuća i bitna zbivanja filozofiranja prije svega u Srednjemu vijeku p r e s u d n o određujuća sporenja ο pra­ v o m smislu razlikovanja u m a što ga Aristotel u izuzetno teškoj trećoj knjizi spisa Ο duši naziva „ t r p n i m " od o n o g a što ga t a m o t e k u n a z n a k a m a uz njega spominje kao o n o g a „koji sve tvori" (u latinskoj skolastičkoj tradiciji „intellectus possibilis" i „intellectus a g e n s " ) . Aristotelove filozofije. n e o p h o d n i uvjet svakog pokušaja da se u ta tako filozofijski odlučujuća pitanja unese nešto pojašnjuj u ć e g a svjetla imalo bi m o ž d a biti ponajprije j e d n o radikalno interpretativno sučeljenje s kratkim ali ponegdje upravo nevjero­ j a t n o značajnim spisima iz okružja Aristotelova istraživanja ο du­ ši. Štoviše. svakako su najvećim dijelom usljedak upravo te i takve povijesti predaje Aristotelova djela. Teško je do kraja odmjeriti svu usudnost toga da je od svih njegovih djela upravo spis Ο kate­ gorijama (manjim dijelom i Ο tumačenju). an. u naglaše­ noj kritičkoj opreci spram Platona i spram svih pitagoreizirajućih tendencija p r e t h o d n i h mislilaca. Su­ kladno t o m e . vazda „ i m a n e n t n e " konkretnoj tjeles­ noj tvari. osobito one naravoslovne (a 1204. kao ars nova ili logica nova. ako se time n e ć e nazvati često i g o t o v o pravilom postalo prešućenje i suptilno zaobilaženje cjelokupne problematike. daljnjeg razvijanja. 240 241 . Povijest utjecaja Što je bilo r e č e n o ο Platonu.pazio je ipak na to da s v a k o m z g o d o m u p o z o r i kako to ne vrijedi i za um sam i za onaj dio ili o n u m o ć duše k o j o m o n a misli i motri.a tako su sebe i razumijevale . kao i j e d n o s t r a n a redukcija punine ontologijske problematike na osi­ r o m a š e n u i u apstraktno alternativnoj formulaciji n e p l o d n u pro­ blematiku takozvanih univerzalija. u spisu Ο rađanju životinja izrijekom će ustvrditi da u p r a v o um pri začeću u začetke o n o g a iz čega se" v r e m e n o m razvija srasla cjelina duše i tijela u liku o d r e đ e n o g a čovječjeg živog bića „ulazi izvana". „ O r g a n o n a " . kasnije pak sve više i kritike. na­ dajući se ipak da je plitko i otrcano uvjerenje ο t o b o ž n j e m „rea­ l i z m u " prvoga. P r e m a n a š e m mišljenju. ponajprije posred­ stvom Boetija i njegovih k o m e n t a r a Porfirijevih Isagoga. Svodeći inače. te da je on „ o n o j e d i n o b o ž a n s k o " (De gen.događaj od izuzetnoga povijesnog značenja za cjelokupnu zapadnu tradiciju . Odnos ovih dvaju „učitelja ljudskoga d u h a " neizmjerno je dublji. prevedeni na latin­ ski z n a t n o kasnije od spomenutih dvaju spisa. kojim on kritički ustaje nasuprot „ i d e a l i z m u " svog učitelja te na mjesto njegovih „apstraktnih" i „ t r a n s c e n d e n t n i h " ideja uvodi svoje „ f o r m e " .u najvećoj mjeri iz recepcije.

ponajprije na spise iz oblasti psihologije. k o j o m je po­ ložen svojevrsni temelj kasnijoj izgradnji fenomenologijske filozofije Ε. sve to posredstvom ranijih prijevoda na arapski .-G. poglavito na uže filologijske napore o k o Aristotela ograničenih radnji. Lloyd and G. te Aristotle on mind and the senses. Utjecaj navlastito arapskih interpretacija. ova nastojanja uglavnom stvarno.izgradio je u drugoj polovini 19. koja su objavljena tijekom posljednjih godina. opet p u t e m obnovljenog studija i interpretacije originalnoga teksta. 1992. Nussb a u m and A. stoljeća svoje obuhvatno djelo Franz Brentano. na­ primjer Essays on Aristotle's De anima. Metafizike). Husserla. naime Ο nebu. Na v r h u n c u takozvanog njemačkog idealizma. nazovimo ih tako. Daka­ ko da je aristotelizam Srednjega vijeka nerazlučivo kontaminiran kršćanskom dogmatikom i jakim primjesama neoplatonizma. M . Ο postoja­ nju i propadanju. osobito one Averroesove. Rorty. oso­ bito svoj nauk ο „psihologiji s empirijskog stajališta" te povijesno plodotvornu postavku ο „intencionalitetu svijesti". po njegovu vlastitom priznanju. 1978). E. Gadamer. S druge je strane isti Brentano svojim djelom ο Aristotelovu stavku „biće-bitak se zbori m n o g o s t r u k o " presudno. sustavno i problematski orijentirana te u novije vrijeme usmjerena . ili pak u onima dominikanske provenijencije. prvenstveno „analitički" orijentirane filozofije. „sporednij i h " Aristotelovih naravoslovnih spisa. mehanička teorija neba i sveopćega gibanja. Edited by G. Strauss. P r e m d a nastupajuća filozofija N o v o g a vijeka sebe bez iznim­ ke razumije kao nepomirljivu opreku Aristotelu. koje u znatnoj i filozofijski značajnoj mjeri sadrži čak i m o n u m e n t a l n a suma „srednjovjekovnog Aristotela" kakvu nalazimo recimo u T o ­ m e Akvinskog. j o š su i danas nedostatno istraženi i valorizirani. „filozofije d u h a ( m i n d ) " . Edited by M. Donekle iznenađujuće snažna renesansa intenzivnog istra­ živanja Aristotela zbila se posljednjih desetljeća u okružju anglo­ a m e r i č k e . prvenstveno u razdoblju o k o ranih dvadesetih godina ovoga stoljeća. Meteorologika. Znakovitim je primjerom toga recimo i činjenica da se presudni filozofijski nauk novovjekovlja. Ritter. Proceedings of the Seventh S y m p o s i u m Aristotelicum. sve u sklopu rasprava i istraživanja u oblasti tzv. sudbina koja ih uostalom prati takoreći do danas. J. Voegelin. Bien) zahvaljuje svoj odlučujući filozofijski poticaj upravo tim ranim Heideggerovim izlaganjima Aristotela. kao naprimjer u isusovačkim ško­ lama. budući da je taj tako žučljivo napadani i osporavani „Aristotel" bio uisti­ nu m n o g o više utvara jednog formaliziranog i apstraktnim postalog aristotelizma no što bi bio grčki Aristotel sam. utjecao na ranoga Heideggera i na njegove višegodišnje pokušaje o k o iznalaženja i p r o d u k t i v n o g tumačenja „ a u t e n t i č n o g " Aristotela. L.ba­ r e m p r e m a vlastitome samorazumijevanju . U Hrvatskoj je navlastiti rad na studiju i tumačenju Aristo­ tela oduvijek znatno intenzivniji od o n o g a p o s v e ć e n o g Platonu. Oxford. Cambridge.u razlici spram tradicionalnih. C.i samih arapskih komentara tih spisa. tako ponajprije u crkveno višekratno osuđivanim naučavanjima Sigera od Brabanta i znatno kasnije u takozvanom padovanskom averoizmu. m o ž e se kazati da Aristotelova filozofija od sedamnaestog stoljeća do danas mjesto svog prisustva ima više no igdje drugdje u najrazličitijim strujanjima neoskolastike. Kasni pak Schellingovi pokušaji da vlastitu „ p o z i t i v n u " filozofiju izgradi upravo kroz obnovljeno radikalno sučeljenje s Aristotelom prije svih. L. E. G. 242 243 . O. pri č e m u je u posljednje vrijeme p o l u č e n o niz zacijelo vrijednih i inspirativnih rasprava i oštroumnih analiza (usp. s v r h u n c e m ponaj­ prije u r a d o v i m a Kajetanovim.prilikom osvajanja Konstantinopolisa i po prvi put j e d a n rukopis tzv. osjećao se stoljećima u nekim strujanjima aristotelizma na Zapadu. Iz teksta Heideggerovih predavanja ο Aristotelu.p o n o v o u razlici prema tradicionalnim pretežno praktičkoj filozofiji okre­ nutim interpretacijama . Izuzme li se onaj na svoj način veleban pokušaj Leibnizov da o s n o v n u Aristotelovu misao ο djelatnosti i usvršnosti (εντελέχεια) ugradi u sam temelj vlastitog pandinamičkog naučavanja. Owen. Hegel je bio taj koji je smatrao nužnim studirati Aristotela na tekstovima grčkog originala i teško da bi bilo pretjerano reći kako je do određe­ ne mjere sebe sam osjećao i shvaćao aristotelovcem. Na tumačenju i daljnjoj „kritičkoj dogradnji" Aristotela . s izuzetno suptilnim i složenim aristotelizmom Suarezovim. R. E. kojima je prvenstveno engleska i škotska škola aristotelizma u prošlosti stekla nepore­ civo velike zasluge. biva očitim u kojoj i kolikoj mjeri i neoaristotelovski pokret za „rehabilitaciju praktičke fi­ lozofije" (H. P r i t o m su . izgra­ dio u s n a ž n o m protustavu spram. Riedel. to samorazumijevanje m o r a se ipak uzeti s velikom mjerom suzdržanosti. d o k su naprimjer bezdano du­ b o k e analize beskonačnog ili kontinuuma sadržane u Fizici ostale u osnovi posve netematiziranima.

a m e đ u njima p o s e b n o Sententia Aristotelis de compositione corporum e materia et forma in elementis terrestribus considerata. 1969. Svmposium Aristotelicum veranstaltet in Goteborg. 1831-1870. Darmstadt. Šanca. Zagreb. Izričito tematski usmjereno filozofijsko istraživanje Aristote­ la. Pridruži li se o v o m g o l e m o m pothvatu velikoga j e z i č n o g znalca (preporučljivo je uz prijevod pročitati i vrlo in­ struktivan „ P o g o v o r prevoditelja" uz Metafiziku) j e d n a k o tako n e d a v n o objavljene i bilješkama p o p r a ć e n e prijevode spisa Ο tu­ mačenju J. 1972. 1955.The Philosopher. III: latinski renesansni prijevod.što dakako s o b z i r o m na povijesno uvjetovanu dugotrajnu uklopljenost službenih filozofskih bavljenja u sklop teologijskih istra­ živanja nije ni najmanje z a č u d n o . CCVI) Ethik und Politik des Aristoteles. i knjigu istoga autora Aristotel ο istinitosti i lažnosti. Sorabji. Berlin. Bd. Literatura 1. Naturphilosophie bei Aristoteles und Theophrast. 1985). Grčki tekst s engleskim prijevodom: Gotovo sva djela objavljena su zasebno u „The Loeb Classical Library". I-V. J. 161-201) ne bi j o š dalo s izvjesnošću očekivati.) s Bekkerovom pagina­ cijom. (Wege der Forschung. Važniji zbornici: Autour d'Aristote. Nikomahove etike i Politike. Louvain. L. Bibliografski I. Clarendon. II. izvan uobičajenih u d ž b e n i č k i h prikaza u okvirima standardnih „povijesti filozofije". str. London. i Utrum admittenda sit distinctio inter materiam et formom phjsicam et metaphjsicam ( „ A c t a II. Zacijelo nije pretjerano reći da u p r a v o u tim prijevodima valja sagledati j e d a n od najznačajni­ j i h pothvata hrvatske filozofije ne samo unutar područja rada na Aristotelovoj. Zasebna izdanja pojedinih djela s danas standardnim kritičkim re­ dakcijama teksta u nizu „Scriptorum Classicorum Bibliotheca Oxoniensis" (Oxford. Vol. London. Bonitza /zasebni pretisak Indexa: Graz. Herausgegeben von Ingemar During. 1981 (Prijevod na njemački: Aristoteles. 1989) i Kategorije F. Herausgegeben von FritzPeter Hager. 297-309). Sv. 1975. Monografije: Ackrill. iz skromnosti ambicija nekolikih dosadašnjih zajedničkih poku­ šaja (usp. tematski b l o k „ P r o b l e m i Aristotelove Metafizike" u Filozofska istraživanja 16 /1986/. A. Bd. Articles on Aristotle. Metaphysik und Theologie des Aristoteles. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren. Verhandlungen des 4. 1993). Congressus Thomistici R o m a e habiti". Mansion. (Wege der Forschung. sv. 2. 3: Metaphysics. p r e m d a se to npr. 244 245 . 1955/). sv. IV: skolije. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Aristotelis opera edidit Academia Regia Borussica. Schofield/R. Receuil d'etudes de philosophie ancienne et medievale offert a Mgr. snažan je poticaj dobilo prijevodima Metafi­ zike.: Aristotle . Darmstadt. Grgića (Zagreb. str. ili i općenitije grčkoj filozofiji. I-II: grčki tekst u redakciji Immanuela Bekkera. Herausgegeben von P. sv. 2 1979. usp. Moraux. Talange (Zagreb. što ih je sačinio T o m i ­ slav Ladan osamdesetih godina. Barnes/M. Hamburg. 1937. (Sv. Grčki tekst s njemačkim prijevodom: Dio spisa objavljen je zasebno u „Philosophische Bibliothek Mainer". 1979. Herausgegeben von Fritz-Peter Hager. 1928. Z a g r e b . Oxford. m o ž e se m o ž d a reći da su se sretno i obvezujuće stekli uvjeti p o t r e b n i za snaženje i produbljenje vlastitih napora tumačećeg prisvajanja Aristotela u Hrvatskoj. Fizike. npr. Taurini. 1894 i d. nego na polju filo­ zofije naprosto. Edited by J. Darmstadt. CCVIII) Fruhschriften des Aristoteles. 1992. Heidelberg. Iz t o g okružja valja ponajpri­ je uputiti na brojne radove Fr. Berlin/New York. V: frag­ menti i Index Aristotelicus H.

J. E.: Hyle. 1962. Tiibingen. Oxford. revised. H. E. 1962 ( 1992).: Dynamis und Energeia. Freiburg i. Jaeger.: Die Psychologie des Aristoteles. J. 18961900. J. Br. 1961. F. 1971. Jr.. Glan. F. (Prijevod na francuski: L'evolution de la psvchologie d'Aristote. Bernavs. H. M. Padova.: Die Dialoge des Aristoteles.: Aristotle. Eine Untersuchung zu Struktur und Ursprung aristotelischer Grundbegriffe. Chung-Hwan Chen: Sophia.: Introduction a la Physique aristotelicienne. New York and London. 1863. 1960. Berti. Firenze. L. (Pretisak: Darmstadt. Berlin. Louvain. Mainz. 1960. 1962. 1963.. Louvain. Solmsen. Heidegger.: / fondamenti della logica aristotelica. Marx. 1981. 2: Aristoteles und die alten Peripatetiker. Happ. 1958 ( 1988). Wieland. F. Leipzig.: Aristotele e Videa de la filosofia. W.: Einfiihrung in Aristoteles' Theorie vom Seienden. Randall. D.: The Philosophy of Aristotle. Freiburg i. J. 4 3 3 247 . J.: Aristotle's system of the phvsical world. Toronto. 1927. Nuvens. Br.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entuiicklung.: Aristoteles. II. Pariš. Α. London. 1867. Berlin.: Aristote et son ecole. 1966. 1959. 1972.. Frei­ burg i. Nijmegen-Utrecht. Pariš. (GA 61) Lugarini. Studien zum aristotelischen Materie-Begriff.: Aristoteles. 1965. 1939. Grundlegung einer Geschichte seiner Entuncklung. P. 1948.: Ontwikkelingsmomenten in de Zielkunde van Aristoteles.: Le probleme de l'etre chez Aristote. The science Aristotle sought.: La Prudence chez Aristote. Aubenque.: Aristoteles. G. Pariš. /Naši navodi su iz njemačkog prijevoda/). Essai sur la problematique aristotelicienne. 1963. Ross. Hamburg. 1985. 1945. W.: Die aristotelische Physik. Bien. Insbesondere seine Lehre vom ΝΟΥΣ ΠΟΙΗΤΙΚΟΣ. 4th edition. (Pretisak: Darm­ stadt. W.) Owens. E. Aubenque.: Phanomenologische Interpretationen zu Aristoteles.: TI KATA TINOS. A comparison with his predecessors. 1923 ( 2 1955).: The doctrine ofbeing in the Aristotelian Metaphysics. Br. Hildesheim. Untersuchungen iiber die Grundlagen der Naturwissenschaft und der sprachlichen Bedingungen der Prinzipienforschung bei Aristoteles. F. Freiburg i. Maier. 1969-1970) Mansion.: L'unita del sapere in Aristotele. 1879 (Pretisak: 1921). 1862. Einfiihrung in die phanomenologische Forschung. 1970) Brentano. P. Moreau. I. 3 1985) Brentano. 1973 ( 2 1980. Meisenheim a. Diiring. Frankfurt am Main. (GA 33) M..Allan.: Die Syllogistik des Aristoteles. 1976. Ithaca. 2nd ed. Darstellung und Interpretation seines Denkens. Zeller.: Aristotle. 1955. revised. Br. Stallmach. Berlin. Heidegger. Gottingen. (Pretisak: Hildesheim. Firenze. Von Wesen und Wirklichkeit der Kraft. 1952 (Prijevod na njemački: Die Philosophie des Aristoteles./Munchen. I-III. Frankfurt am Main. H. 1967) Calogero G. W.: Die Grundlagen der politischen Philosophie bei Aristoteles.. Heidelberg. D. Metaphvsik Θ 1-3. 2 1946.: Von der mannigfachen Bedeutung des Seienden nach Aristoteles. Tugendhat. F.

AEISTOTEL Izbor iz djela .

Iz djela Metafizika.

(Knjiga Lambda.)

Izvornik: Aristotelis Metaphysica ( Λ ) . R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instruxit W. Jaeger. Ο χ ο η ϋ , 1969 ( 1 1 9 5 7 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

Razmatranje je ο jestvu. Jer jestava se traže p o č e l a i uzroci. Akio, naime, o n o sve jest kao neka cjelina, jestvo je prvotni dio. A k o [je] pak prema slijedu, tada će također jestvo biti prvo, a zatim o n o kakvo, pa o n o koliko. A uz to, ta [ostala] i nisu bića naprosto, tako reći, n e g o 1 [su] kakvoće i kretanja, kao naprimjer 2 o n o nebijelo i o n o neravno: i za njih doduše k a ž e m o da jesu, kao J e s t nebijelo". Zatim, ništa od svega [tog] ostalog nije odvojivo 3 . I oni prvašnji posvjedočuju to djelom. Tražili su naime počela, sastojke i u z r o k e jestva. Ovi sadašnji pak postavljaju kao jestva radije o n o općenito. (Jer općeniti su rodovi, za koje kažu da su većma počela i jestva, z b o g toga što istražuju lo­ gičkim načinom.) Oni drevni, međutim, [postavljali su kao Rukopisi imaju ovdje άλλά. Pseudo-Aleksandar, Bonitz, Jaeger i Elders čitaju οίον, no Christ i Ross zadržavaju lekciju rukopisa, što nam se čini vjerojatnijim. Teško je prihvatiti Eldersovu argumentaciju da između ποιόν i ποσόν s jedne te ποιότητες i κινήσεις s druge strane u rečenici ne postoji potpuna podudarnost. Elders, uz poziv na Kiihner-Gertha II, 297, 4, razumije ή kao ekviva­ lentno s εί δέ μή, te prevodi taj „teški redak" ovako: ,,'or else (alioquin) even the not-white and the not-straight' would be being", objaš­ njavajući zatim da „Aristotel očito hoće reći da ako netko postavi da su ποιότητες i κινήσεις bića (umjesto ne-bića), bit će prisiljen kazati i to da su bića čak i niječni termini kao ne-bijelo i ne-ravno". Naše čitanje, razumijevanje i prijevod drže se uobičajenog značenja od ή. Tako npr. i Bonitz: ,,wie auch". χωριστός, taj možda i ponajvažniji od temeljnih ontologijskih izraza Aristotelove filozofije, znači ujedno „odvojiv" i „odvojen", ali i „samostojan", „po sebi i za sebe postojeći" (lat. „subsistens"). Filozofijska razrada pojma nalazi se u Metaph. Z.

251

j e s t v o ] o n a pojedinačna, kao vatru i zemlju, ali ne o n o općenito, tijelo 4 . Jestva su pak tri. Jedno je osjetilno; od kojega je opet jedno vje­ 5 č n o , a drugo propadljivo, o k o kojeg se svi i slažu , kao bilje i živo­ 6 tinje, i za koje je n u ž n o prihvatiti sastojke , bilo j e d a n bilo m n o g e . D r u g o je nepokretno, i za to neki tvrde da je odvojeno, jedni od njih u dvoje razdvajajući, drugi p a k u j e d n u narav stavljajući ideje i o n o matematičko; d o k neki opet [stavljaju] samo o n o ma­ t e m a t i č k o od toga obojeg. O n a su jestva pripadna naravoznanstvu (jer vezana su uz kre­ tanje); o v o pak drugoj [znanosti], ukoliko im nije nikakvo zajed­ n i č k o počelo. 2 . 7 Osjetilno je jestvo promjenljivo. A ako promjena jest iz o n i h suprotstavljenih ili onih između, no ne svih suprotstavljenih (naime, ne-bijel [je] i 8 zvuk), nego [samo] iz protivnosti, n u ž n o je da jest ispod neko koje se mijenja u protivnost. Nadalje, nešto svakako ustrajava, d o k protivnost ne ustrajava. Jest dakle nešto treće p o r e d protivnosti: - tvar. S Rossom stavljamo zarez iza κοινόν, budući da za Aristotela nema nečega takvog kao „općenito tijelo" (usp. De gen. et corr. 320b23). Pseudo-Aleksandar premjestio je ovu umetnutu rečenicu iza riječi Jedno je osjetilno", smatrajući očito da svi moraju prihvatiti egzisten­ ciju ne samo ispodnebeskih, propadljivih tijela, već i onih nebeskih. Slično postupa i Temistije, prevodeći: „substantiae autem universae sunt, quarum duas omnes homines fatentur", te potkrepljujući svoj stav tvrdnjom da je to zbog toga što su obje te vrste osjetilnih jestava vidljive. Smatramo, kao i Ross, a nasuprot Eldersu, da se umetak od­ nosi samo na propadljiva osjetilna jestva. Smatramo da je u pravu Temistije kad drži da se prihvaćanje sasto­ jaka odnosi samo na propadljiva osjetilna jestva, a ne i na vječna. Inače, većina starih tumača odnosi stav i na vječna, nebeska jestva. Tako Aleksandar (apud Averroem, In Metaph. XII, edit. Venetii, 1562, 292 I), dok sam Averroes i Toma Akvinski odnose riječi isklju­ čivo na nebeska tijela. Slijedimo Eldersa započinjući ovdje drugi odjeljak knjige, u razlici spram važećih izdanja. Slijedimo Pseudo-Aleksandra, Essena, Christa, Jaegera i Eldersa umećući και. Ross zadržava čitanje većine rukopisa, no time je zna­ čenje umetka u velikoj mjeri neutralizirano.

A k o su pak promjene četiri - ili prema o n o m e što, ili p r e m a o n o m e kakvo, ili koliko, ili gdje, - a nastajanje naprosto i pro­ padanje [je] prema ovome-tu, rastenje i opadanje prema koliko, preinaka prema svojstvu, premještaj prema mjestu, - tad će pro­ mjene biti u te pojedinačne protivnosti. A n u ž n o je da se mijenja tvar m o g u ć n a za oboje. A k o je pak biće dvostruko, sve se mijenja iz bića m o g u ć n o š ć u u biće djelat­ nošću (kao iz bijelog m o g u ć n o š ć u u djelatnošću bijelo, a j e d n a k o i kod rastenja i opadanja), tako da neće biti m o g u ć e samo to da sve po uzgrednosti nastaje iz nebića, nego će nastajati i iz bića, ali iz bića m o g u ć n o š ć u , a iz djelatnošću nebića. To je pak ono Anaksagorino , j e d n o " . Bolje naime nego „sve ujed­ n o " - i Empedoklova mješavina, i Anaksimandrova, i kako veli Demokrit - je „bijaše sve mogućnošću, a djelatnošću n e " . 9 T a k o da su se morali približiti tvari. Jer sve što se mijenja ima tvar, ali drukčiju. [Cak] i o n a od vječnih koja nisu rodljiva, no jesu premještajem pokretljiva. No [ta imaju tvar] ne rodljivu, već [onu] odakle k a m o . No m o g a o bi netko besputiti o k o toga iz kojeg je nebića nasta­ janje. Jer trostruko je nebiće. A k o doista je nešto m o g u ć n o š ć u , ipak svejedno ne bilo čega slučajnog, već [je] različito iz različitoga: - ne zadovoljava da su ujedno sve stvari. Razlikuju li se pak po tvari, ako su v e ć z b o g nečega postala bezgranična, a ne j e d n o ? Um je naime jedan, tako da, ako bi i tvar bila jedna, on bi [tek] postao djelatnošću o n o što je tvar bila m o g u ć n o š ć u . Tri su dakle uzroka i tri počela. Dva su protivnosti, a od njih j e d n o je zbor i oblik, a drugo lišenost, d o k je o n o treće tvar. 3. N a k o n toga [valja napomenuti i to] da ne nastaje ni tvar ni oblik, a mislim [pritom] na one krajnje. 1 0 N a i m e sve se mijenja Prevodimo prema redakciji Bonitza, Rossa i Jaegera, gdje se βέλτιον odnosi na ono što u tekstu dalje slijedi, a ne na prethodeće Sv. Elders pokušava tekst razumjeti na ovaj drugi način, te naposljetku biva prinuđen na neuvjerljivu pretpostavku ο dva retka koja da su ispala iz tradiranoga teksta. Slično Eldersu već Christ, te Bonitz u svom prijevodu. Kersten, i za njim Lutze, predlagali su čak da se riječi „bolje [je to] nego 'sve ujedno"' izbace iz teksta. Kako ovdje shvatiti riječi τά έσχατα? Prema Rossu, Pseudo-Aleksan­ dar je smatrao da Aristotel ovdje misli na zadnju materiju, onu koja

252

253

nešto, i od nečega, i u nešto. To od čega [je] od prvog pokrećućeg, to što [je] prva tvar, to u što [je] oblik. Ići će se dakle u bezgra­ nično, ako ne nastaje samo zaobljena mjed, nego i o n o zaobljeno, ili mjed. Ali n u ž n o je stati. P o t o m , da svako jestvo nastaje iz istoimenog (naime, kako na­ ravna jestva, tako i ona ostala). Jer nastaje ili umijećem, ili po naravi, ili slučajem, ili samoniklošću. A umijeće [ima] počelo u drugom, narav pak počelo u sebi (čovjek naime rađa čovjeka), dok su ostali uzroci [samo] lišenost tih. A tri su jestva. Jedno [je] tvar, koja je priviđanjem o v o - n e š t o 1 1 (jer sve o n o što jest dodirom, a ne sraslošću, to je [puka] tvar i je najudaljenija od individualnog postajućeg te na najbližu formu, na ono što je tom individalnome najbliže, dakle na „prvu materiju" i na „konkretnu formu". Schvvegler i Bonitz slijede Pseudo-Aleksandra. Sam Ross, međutim, drži nemogućim da ista riječ ima dva upravo suprotna značenja u istoj rečenici, te oba puta razumijeva u smislu „bliži" ("proximate"), dakle kao konkretnu materiju (materia secunda) i konkretnu, a ne supstancijalnu formu. Elders prihvaća Rossov stav, upućujući za daljnje razumijevanje na Metaph. Ζ 8. Jedna od najspornijih i najviše raspravljanih rečenica u knjizi. Bonitz u svom komentaru ističe kako stav da je materija neko τόδε τι, dakle „definitum quidpiam" jasno protuslovi ("aperte repugnat") drugim mjestima u korpusu, navodeći za potvrdu Metaph. Η 1. 1042a27, Ζ 3. 1029a20, 27, De αιι. II, 412a7. Ipak nije spreman slijediti Schvveglera, koji je u neprilici predložio da se ispred riječi τόδε τι umetne negacija μή, upozoravajući na značenje toga da je materija ovdje nazvana „ovim-nešto" tek uvjetno i s važnom ogradom, naime onim τω φαίνεσθαι, što Bonitz tumači tako da materija ,,non re vera, sed imaginationi tantum" jest ovo-nešto. Aleksandar (apud Averroem, isto, str. 300) je mišljenja da je Aristotel htio kazati: materija je jestvo (substantia) ukoliko može biti opažena pomoću forme. Pseudo-Aleksandar razumije ono τω φαίνεσθαι kao „maštom, uobraziljom" (κατά φαντασίαν). Sam Averroes, slično Aleksandru, smatra da bitak mate­ rije jest biće („esse materiae est ens") zbog toga što može biti opažena pomoću osjetila. Toma Akvinski misli da se tekst odnosi na materia secunda te objašnjava: „Materia, quantum ad id quod apparet, videtur esse substantia." Goebel je predlagao da se umjesto φαίνεσθαι čita φύεσθαι. Ross u osnovi slijedi Aleksandra, tumačeći da „glede vanjske pojave materijalni dijelovi cjeline kako leže jedan uz drugoga izgleda­ ju poput individualne stvari, ali ako nema organske jednote ta je po­ java varava". Slično During (Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 190): „ . . . erstens der Stoff, der nur scheinbar ein Das ist (denn was nur durch Beriihrung, aber nicht [in sich] ein organisches Ganzes ist, ist nur scheinbar ein Das)." Elders pretjerano komplicira predlažući da

podlog). Drugo, narav, [je] ovo-nešto i neki ustroj u koji [to bivapostaje]. 1 2 Nadalje, treće je o n o iz toga obojeg pojedinačno, na­ primjer Sokrat ili Kalija. K o d nekih od njih pače o n o ovo-nešto nije m i m o složeno­ ga jestva, kao naprimjer oblik kuće, osim ako to nije [samo] umi­ j e ć e (niti ima nastanka i propadanja tih, n e g o na drugi način i jesu i nisu kuća - ona bez tvari - i zdravlje, i sve o n o po umi­ j e ć u ) , već ako uopće, o n d a u onih po naravi. Stoga doista nije Pla­ t o n loše rekao da jesu ideje onih koja su po naravi, ako [uopće] jesu ideje, ali n e 1 3 tih kao što su vatra, meso, glava. Sve je to naime tvar, i [stoga] posljednje 1 4 od o n o g a što je najvećma jestvo. Pokrećući uzroci jesu kao p r e t h o d n o postali, d o k oni koji su kao zbor [jesu] istovremeno. Kad naime ozdravljuje čovjek, tad jest i zdravlje, a lik mjedene kugle istovremeno [je kad] i mjedena kugla. (Da li pak i poslije nešto preostaje, to valja ispitati. U nekih naime ništa [to] ne priječi, kao ako je na­ še ispred riječi τω φαίνεσθαι čita hipotetičko <τφ γ ί γ ν ε σ θ α ι , a iza njih < δ έ > , što bi dakle značilo: Tvar je neko ovo-nešto postajanjem [tim], dok je priviđanjem tvar i podlog ona koja je dodirom a ne sra­ slošću". Rukopisi imaju tekst ήδέ [και (Ab)] τόδε τι εις ήν και έξις τις. Prevo­ dimo prema transpoziciji teksta u kojoj su suglasni svi izdavači i in­ terpreti. S Rossom uz εις ήν valja primišljati ή γένεσίς έστιν. Elders upozorava na sadržajnu teškoću sličnu onoj gore. Naime, kao i kod tvari, tako se i tvrdnja da je forma - kao narav i ustroj (έξις) - ukoliko jest ono spram čega i u što postajanje biva, i sama neko ovo-nešto, čini protuslovnom drugim Aristotelovim iskazima, u kojima nazivak „ovo-nešto" (τόδε τι) označava uvijek ono pojedinačno konkretno, sa­ stavljeno od forme i materije. Ipak smatra on da to protuslovlje mo­ že biti razriješeno „ako se prisjetimo da je za Aristotela forma savr­ šenstvo stvari, središte i osnova njena jedinstva i bića" te da se ,,u tom smislu može reći da ima supstancijalnost čak i prije no konkretno cijelo". Prihvaćamo, s Chernissom, Jaegerom, Gaiserom i Eldersom, Christovu emendaciju αλλ' ού τούτων namjesto αλλα τούτων, kako ima većina rukopisa, te Bekker i Ross. Tako i Bonitz u svom prijevodu: „ . . . aber nicht von den Dingen, wie Feuer, Fleisch, Kopf...". Elders uvjerljivo objašnjava da τελευταία ovdje „znači 'posljednja' u smislu 'partikularizirane materije', kao supstrata supstancijalne for­ me", dok „ή μάλιστ' ουσία označava ono individualno".

254

255

kao na­ primjer m o ž d a u osjetilnih tijela kao oblik [jest to] toplina. jer. ako bi tko općenito zborio i p r e m a analogiji. tj. a stil im je različit od suhih činjeničnih tvrdnji ostatka odjeljka". tama i zrak. Budući da su j e d n a [bića] odvojena.o n o pokrećuće je graditeljstvo. kojih su počela. u retku 29.) Nijedno od njih n e ć e dakle biti ni jestvo ni odnošajno. S Rossom i Jaegerom prihvaćamo Christovo čitanje ταύτα umjesto tradicionalnog ταϋτα. kao naprimjer o n o pokrećuće. d o k tvar jest m o g u ć n o š ć u to [oboje] p r v o t n o po sebi. što nismo skloni vje­ rovati. Sto bi to dakle bilo? Ta p o r e d jestva i ostalih priroka n e m a ničega zajedničkog. kao kad bi netko kazao da počela jesu tri: oblik. onaj pojedinačni o v o g a nekog. Nisu.primjer duša takva. prema t o m e . koje se inače u odjeljku uopće ne dotiče. a druga neodvojena. Ali to je n u ž n o . 4. ti se naime p r i r i č u 1 7 i s v a k o m e od onih složenih. ili j e d n o . Jer n u ž n o je da to nastalo bude različito od onih. Bonitz općenitije: „zukommen". I z b o g toga jesu isti 2 1 uzroci za sve. Jed­ n a k o je pače i kod umijeća: liječničko umijeće jest zbor zdravlja. to će na neki način biti tri uzro­ ka. Δ. slijedeći Rossa. tijelo: . argumentirajući da „nisu zahtijevane kontekstom. S Rossom razumijevamo των νοητών u rijetkome smislu partitivnoga genitiva. kako kažemo. Ili. Jer jestva su ta. Elders to smatra vjerojatnim. tako da su sastojci po analogiji tri. T i m a su dakle isti sastojci i počela (drugima pak drugi). lišenost i tvar. Dalje. u smislu prediciranja. dok je u o n i m a po ra­ z u m u 2 0 [to] oblik ili o n o protivno. 1 9 . b o ­ lest.da se hoće kazati kako se počelo dijeli u ono unutra pribivajuće. i ono izvanjsko. T a d će n a i m e iz istih biti o n a odnošajna i jestvo. a oboje jesu uzroci (i u to se dijeli p o č e l o 1 8 ) . 7 . sastojak. kao pokrećući. uzrok. [pa] svjetlo. Christ je stoga ovdje uklanja. no Ross opravdano ustvrđuje da ona ovdje ima znatno više smisla no tamo. Rečenica u zagradi u nekim se rukopisima ponavlja i nešto kasnije. nered (naime. za sve isti. kao = των νοητών τι.. kako imaju ru­ kopisi i Christ. (Niti je u o p ć e sastojak nešto od o n i h mislivih. ili kosti. Ali svako je od tih različito s h o d n o svakome pojedinom rodu. objašnjavajući uz to . te j e d n a k o p r e m a pojedinim prirocima. priricanja. M o g a o bi tko besputiti i o k o toga da li su različita ili ista počela i sastojci jestava i o n i h odnošajnih. 1013a4. zajedno s Rossom. Zellerovu emendaciju άνθρώπω άνθρωπος namjesto άνθρωπος. nego i oni izvan. te je prvi uzrok. a oblik kuće graditeljstvo. no za sve nije m o g u ć e tako kazati. jestva su ta prva. Elders umetnutu rečenicu drži glosom. ili bilo koje n e k o j e d n o koje bi iz toploga i hladnoga na­ stalo. P o r e d tih jest j o š o n o što je kao pokrećuće za sve. crno i površina. kao naprimjer o n o m e BA o n o Β ili A. bez jestva n e m a ni zbivanja ni kretanja. 256 257 . i čovjek rađa čovjeka. Zdravlje. Također prihvaćamo Jaegerov prijedlog da se ispred tih riječi čita hipotetičko < τ ό ομοειδές οΐον>. No ako nisu samo unutra pribivajući uzroci. a o n o kao po­ krećuće i zaustavljajuće jest neko počelo. kao meso. ali i ona iz njih. U z r o c i i počela različitih na neki su način različiti. kako bi i mogli s v e m u biti isti sastojci? Ta ništa od sastojaka ne m o ž e biti isto o n o m e od sastojaka složenome. kao kod boja bijelo. isti sastoj­ ci svega.uz oslon na Metaph. a na neki su način opet. ne sva. Prihvaćamo. a iz tih opet dan i n o ć . N e g o niti je jestvo sastojak o n i h odnošajnih. kao naprimjer čovjekom [postaje] čovjek. jasno je da su drugo počelo i sasto­ jak. 1 6 kao naprimjer biće. 5.)15 Očito je zaista da z b o g toga baš ni najmanje ne treba da b u d u ideje. Ali besmisleno je da su svemu ista. analogijom m e đ u t i m [ipak] je. Budući da je o n o pokrećuće u onima naravnim jednovrsno. Ta zdravlje je na neki način liječništvo. niti je išta od tih [sastojak] jestva. Ispravna je napomena Eldersova da . nego 'proizvodno' mišljenje". bave se pitanjem nousa. Jaegerom i Eldersom. v e ć u m . Oblik. opeke: . Glagol υπάρχει shvaćamo ovdje. Jaeger je za rečenice u zagradi smatrao da su tekstu dodane kasnije.διάνοια ovdje ne znači teorijsko. na neki način jesu. ovaj neki). a sastojak je prvotniji od o n o g a čega je sastojak. a na drugi način hladnoća i lišenost. jer je valjda n e m o g u ć e da sva.o n o pokrećuće [je] liječništvo. a ovako opet četiri. Ta čovjek rađa čovjeka. a na neki nisu. a uzroci i počela četiri. tj. različitome različit. No različito je u različitome.

s Rolfesom. ali ne i n e k o g djelujućeg. ne prihva­ ćajući Rossovu emendaciju τε. sve će biti propadljivo. Nikakve koristi dakle ni ako b i s m o učinili vječna jestva. i vlastiti oblik. v e ć [je] Pelej Ahila. te uz njih j o š sunce i njegova ekliptika. Uz to. ako 22 bi bio odvojiv. općenit] nije nijedan. . smatramo pogrešno. kao što čovjeku u z r o k jesu i sastojci. No kretanje nije neprekidno. Ali i ta su različitima različita. i ovo tu Β toga tu BA. niti vrijeme. o n o koje je m o g u ć n o š ć u . ti će biti m o ž d a duša i tijelo. kao naprimjer vino.d o k su po o p ć e n i t o m e zboru isti. i na različit način. ut obscuritas aut infirmus". T r e b a j o š vidjeti da se ove m o ž e nazvati općenitima. ako ne bi u njima bilo neko počelo [koje] m o ž e mijenjati. analogijom. j a s n o je da. primišlja όράν δει iz retka 17. No j o š su na drugi način analogijom počela ista. Nadalje. kolikoći) osim po analogiji. Niti je. Izuzetno teška i među interpretima posve neusuglašena rečenica. te ako su sva propadlji­ va. nego drugi. kako već imaju neki od rukopisa. ako su v e ć 2 3 različiti uzroci i sastojci različitim jestvima. a one ne. Jer [vrijeme j e ] ili s kretanjem ili pak neko stanje kretanja. kako je to činio već Aleksandar. kao djelat­ nost i mogućnost. tad nisu isti. ili čovjek. štoviše. oblik. kojima nije [čak ni] isti oblik. onima koja nisu u istome rodu (bojama. kako je rečeno. zbore li se mnogostruko. No ta j a m a č n o nisu općenita. ili um. Jer kod nekih o n o isto jest j e d n o m djelatnošću a drugi put m o g u ć n o š ć u . te kako su ista. A i kretanje je zacijelo tako neprekidno kao i vrijeme. [oni su] o n o prvo usvršenošću. Rečenica prevedena prema objašnjenju Rossovu: „and further the matters are different for different things. ma u istoj vrsti. lišenost. A uz to i tvari [su različite različitim stvarima]. d o k je m o g u ć n o š ć u tvar: to je naime o n o što m o ž e postati oboje. smisao za koji on potvrdu nalazi u latinskoj verziji drugog prijevoda kojim se služio Averroes: . što međutim opet zahtijeva da se podrazumijeva jedno αιτία έστι. poriv i tijelo. 6. kazano je. Druga je mogućnost da se. neće biti kretanja. Ali n e m o g u ć e je da kretanje bilo posta­ ne bilo propadne (ta bijaše uvijek). 2 4 Koja su dakle i kolika počela osjetilnih. drugo. da li su isti ili drugi. već o n o pokrećuće. niti drugo jestvo pored ideja: jer ne b u d e li djelovalo. Pače niti ako bude djelovalo. i o n o iz obojeg. i to samo dostatno. djelatnošću je naime oblik. predlaže da se iza τό έξ άμφοΐν ne stavlja zarez te da se izbaci δέ kao suvišno. ako n e m a vremena. zvu­ kovima. S v e m u su prva počela o n o djelatnošću prvo ovo-tu te." 258 259 . Na ovaj su pak način različna ona prva: [naime ona] kojima se protivnosti ne zbore niti kao rodovi niti m n o g o s t r u k o . ali jestvo njegovo b u d e m o g u ć n o s t . kao [što su] oni [učinili] ideje. osim o n o ­ ga prema mjestu. Elders. Stoga nam se daleko najboljim rješenjem čini ono Jaegerovo. (Zacijelo i sve to spada pod rečene uzroke. jestvima. Jer o n o što posjeduje m o g u ć n o s t . neće biti kretanja. s Bonitzom. koji nisu ni oblik ni lišenost ni istovrsnost. Traži li se koja su počela ili sastojci jestava [s j e d n e ] te onih odnošajnih i kakovih [s druge strane]. Jer ne m o ž e biti o n o g a prije i poslije. i dalje drugo nešto izvana. Budući da bijahu tri jestva.. Tako bi se dobio smi­ sao: „ono iz obojeg jest lišenost". Čovjek je naime općenito [počelo] čovjeka. jer o n o što jest m o g u ć n o š ć u . s Christom. v e ć j e r su za one pojedinačne druk­ čiji: tvoja tvar i oblik i o n o pokrećuće od o n o g mojega. Jestva su naime prva od bića. umeće τά ispred εϊδη.et quod ex utroque est privatio. Tekst rukopisa έπειτα εϊδη τα των ουσιών zahtijeva da se. tad su različiti i oniZadržavamo tradicionalno čitanje rukopisa δέ iza στέρησις. to m o ž e i ne djelovati. lišenost je p a k poput tame ili iznemoglosti. ali takav [tj. kao tvar. Tad naime neće biti vječnoga kretanja. o n o pokrećuće. kao otac. budući da se [sve] ukida. tebe pak otac. osim [ipak] na ovaj na­ čin: . valja kazivati ο t o m e da n u ž n o jest n e k o vječno jestvo ne­ pokretno. a kako različita. a ako se razlučuju. to m o ž e ne biti. a i od tog [kretanja samo] o n o kružno.Dalje. u o p ć e pak o n o Β o n o g a BA naprosto. ili meso. kao i da se. nego različiti.) Drukčije se djelatnošću i m o g u ć n o š ć u razlikuju ona kojima nije ista tvar. čita εί δή umjesto εϊδη. vatra i zemlja kao tvar. što nije osobito uvjerljivo. Ali doista ako i ima kretljivog ili čimbenog. ukinu li se ona. dva naravna a j e d n o nepokret­ no. a ovako pak j e r uzroci jestava jesu uzroci svega. ne oblikom.ovako naime jesu za sve isti. Christ je u neprilici htio izbaciti cijelu rečenicu. jesu [isti] za svako pojedino. koji se vraća na Van Moerbekovo čitanje ήδη. jer poče­ lo onih pojedinačnih je pojedinačno.

ili [ako su]. „tako da ne bijaše ono bezgranično.predlaže da se s Pseudo-Aleksandrom čita αΰτω pod­ razumijevajući pritom sunce. što je za njega protivnost menstrualne krvi". tako da bi m o g u ć ­ n o s t bila prva. a na neki ne.u Aristotelovoj terminologiji ή γονή je liquor seminis. instruktivno pojašnjava: . A da je djelatnost prvotna. Jer duša je po­ tonja. ta jestva trebaju biti bez tvari. jestvo. T a k o da ne bijaše bezgranično vri­ j e m e 2 7 kaos ili noć. bilo periodički bilo drukčije. A. ako u o p ć e treba biti ičega vječnog. Zar nisu kretanja ustrojena upravo tako? Zašto onda treba tražiti druga počela? 7. naime. n e g o uvijek treba pribivati neko [kretanje] 2 6 . De part. Ne može se prihvatiti prijedlog Eldersa da se. Ali b o g m e ako je tako. 2 5 Stoga neki čine da je djelatnost uvijek. onda se to razrješuje. niti zemlja. bilo [sve] iz noći i „svega ujedno" i iz nebića. 716al5-17. i o n o je kružno (a to je očito ne samo mišlju nego i zbiljom). a [drugi p u t ] silom. kakvo je prvo [kretanje]? To se naime neizmjerno razlikuje. mnoštva. da o n o koje djeluje sve u z m a ž e . dijeleći potom obje riječi zarezom. tako da bi vječno bilo prvo nebo. neće biti nikakva bića. v e ć ista [bića jesu] uvijek. N u ž n o je dakle da ovako djeluje po sebi. ni vrijeme. To je naime opet u z r o k o m i s e b i i o n o ­ m e . 1066al5. 670b21. to jest j a m a č n o neko koje pokreće. a ovako opet po drugom. kad ne bi bilo tako.) 260 261 . već [je pokreće] graditeljstvo. De gen. Ali z b o g čega. Ništa se naime ne kreće kako se naprosto sluči. Žuđeno je ono što se pokazuje lijepim. A ako je m o g u ć e tako. Dakle. umjesto άπειρον χρόνον čita χρόνος. jednota. ili po o n o m p r v o m . nego uzroko­ vano od Boga . i s n e b o m istovremena. ο kojima Aristotel referira u Metaph. d o k je o n o g a „drukčije" [uzrok] drugo. kao što [se kreće] j e d n o m po naravi ovako. kao Leukip i Platon. ako ne b u d e n e k o g djelatnoga uzroka? Jer tvar n e ć e pokrenuti samu sebe. ili drugim o n a k o . kako dobro napominje Ross. biće. a htijeto je ponajprije o n o što jest lijepo. Prihvaćamo Eldersovu emendaciju τιν' umjesto τι. Jest štoviše i neko koje [ga] pokreće. niti mjesečnica. nego što bi nam se [nešto] činilo zbog toga j e r [to] žudimo. i ako bi. o n o koje sebe samo pokreće. prema njegovu sudu. Ali ni Platon ne bijaše sposoban kazati što je to što katkad drži p o č e l o m . Tako i Jaeger. kretanje sfere zvijezda stajaćica nije samouzrokovano. a da [samo] nije pokretano. (Usp. v e ć sjemenje i sperma. svjedoči Anaksagora . a oba pak [zajedno] očituju o n o „uvijek drukčije". an. et corr. nakon čega bi značenje teksta imalo biti. Jer to bijaše i u z r o k o m za o n o „uvijek na jednaki način". kako tvrde naravoslovci. 319al5. i oni koji tvrde da je kretanje uvijek. nejestva. uz njegovo uvjer­ ljivo objašnjenje da ύπάρχειν treba povezati s prethodećim κίνησις. Pače ako [je] kako kazuju b o g o z n a n c i . K a k o će naime biti p o k r e n u t o . kao Leukip. No i Ari­ stotel sam. Elders. Na taj pak način pokreće o n o žuđeno i mišljeno: p o k r e ć u ne [budući] pokrenutima. koje uvijek drukčije i drukčije djeluje. ista je n e m o g u ć n o s t . niti pak uzrok o v a k v o m ili o n a k v o m .i E m p e d o k l o [koji postavlja] ljubav i prijepor. Štoviše. sadržan od nebića. d o k o n o m o g u ć n o ne djeluje sve. 201b25. te jest neko uvijek pokretano nesustajuće kretanje. De sensu 447b30. to ne navode. Jer o n o m o g u ć n o biti m o ž e u o p ć e ne biti. 986a23sq. No n u ž n o je 28 da prema t o m e [prvom]. Počelo je naime mišljenje. Γ. „sve stvari u j e d n o " .iz razloga što za Aristotela. od njega Od Brandisa naovamo izdavači (Christ) i tumači (Bonitz) čitaju αύτώ rukopisa i razumijevaju rečenicu u tom smislu da sfera zvijezda sta­ jaćica uzrokuje i svoje vlastito kretanje i ono pretpostavljeno drugo. ni kaos ili noć". mislivo pak jest j e d a n od dvaju n i z o v a 2 9 po sebi. tvrde naime da kretanje jest uvijek. Čini se. Riječ je tu ο pitagorejskim nizovima suprotnosti. A um biva pokretan o n i m mišljenim. Ona njihova prva ista su. ako već je djelatnost prvotna mogućnosti. prihvaća jedan takav poziti­ van niz. Jer treba da su vječna. te jedan negativni. an. Zatim. koji iz noći [sve] rađaju. K. 448al6. na jednaki način djelujući. 1004b27. tad m o r a biti drugo. Budući pak da o n o pokretano i [ujedno] pokrećuće jest o n o posredno. Tu ipak ima besputnost. A k o će pak biti nastajanja i propadanja. Djelatnost dakle. kako [sam] kaže. kao „dominatnom idejom u prethodnome retku".um je naime [u njega] djelatnost . Phys. A ako o n o isto jest uvijek periodički. u kojemu su npr.T r e b a dakle da jest takvo p o č e l o kojega jestvo je djelatnost. Nama prva solucija izgle­ da vjerojatnijom. Cijeniti m o g u ć n o s t prvotnijom od djelatnosti jest dakle na ne­ ki način valjano. ili po drugom. Metaph. tad m o r a nešto uvijek ostajati. budući vječno jestvo i djelatnost. pozivajući se na mjesto De gen. protiv svih rukopisa te Rossa i Jaegera. O n o prvo u njemu je jestvo. Dakle je o n o prvo bolje. i koje.. i r e č e n o je kako. Jer većma žudimo zbog toga što nam se [nešto] čini. ili u m o m . Ross međutim .

život je. Usp.pak o n o jednostavno [jestvo] i prema djelatnosti. to očituje razdioba. Iz nužnosti je dakle biće. da o n o najbolje i najljepše nije u početku. tako da taj [djelujući u m ] . kojoj je sklon djelimice i Ross. kao kad bi Ross. komparativ je postavljen između čistog. u njemu je pak [prvo] kruženje. o n a po sebi. 1050b24. budući djelatnošću. 3 0 P o k r e ć e pak kao ljubljeno. A k o pak više. 3 1 A k o se dakle nešto kreće. ako je i djelatnost.. koju smatramo pogrešnom. slijedeći dijelom Pseudo-Aleksandra. Θ. razumije to kao „mišljenje u sebi. tako da život i neprekidan vijek b o g u pribivaju. kao i Bonitz. u smislu ujedno „imati". 3 6 te je tako motrenje o n o najugodnije i najbolje. „držati" i „neprestano uz to biti".) Ne može se prihvatiti Rossovo mišljenje da je rukopisno κινουμένώ. Nekome je naime o n o „radi čega". naj­ bolji i vječan. bilo uvijek. 1175a3. i o n o prvo nije sjeme. navodi Averroes: . j o š čudesnije. 3 4 pripada o n o m e po sebi najboljemu. dok o n o jedno­ stavno [označuje] kako je neko ustrojeno. a ostala pokreće [tim] pokrenu­ t i m . Nic. ono „radi čega" (τό ου ένεκα) može se promatrati iz dva aspekta. prevodeći ενεργεί δέ έχων s „and it energizes continually". Christ i Jaeger. A um sebe misli shvaćanjem mislivoga. vječni. A ustrojen je tako.prema mjestu. u razlici spram nje­ gove puke potencijalnosti. budući d a j e i ugo­ da njegova djelatnost (i zato su budnost. i to o n o najveće o n o m e najvećma. te tako počelo. s Rossom Metaph. (έστι valja s Rossom razumijevati kao = έστιν έν τοις άκινήτοις. kao pitagorejci i Speusip. Oni pak koji pretpostavljaju. Tricot. 262 263 . no najbolje je o n o prvo. Jer o n o koje m o ž e prihvatiti mislivo i jestvo je [doduše] 35 um. znatno uvjerljivije. što je već. nego o n o savršeno. Premještaj je naime prva od promjena. T v r d i m o zaista da je b o g život. osjećanje i mišljenje naj­ ugodniji. A ako jest nešto što pokreće. što je dobro jednom pogodio Jackson (apud Ross). božanskog miš­ ljenja s jedne te ljudskog s druge strane.quare istud magis quam illud est id divinum quod intellectus videtur habere". apsolutnog. Jer o n o n u ž n o je tolikostruko: o n o silom (jer je protiv poriva).i u jednom la­ tinskom prijevodu koji. Bonitz predlaže lekciju τό δέ κινούμενον. budući daje par­ ticipom karakterizirana upravo djelatnost uma. No rješenju koje je u našem prijevodu priklonio se i Ross u vlastitom oksfordskom prijevodu. bilo analogijom. najbolji. ti ne smatraju ispravno. koje zadržavaju sve arapske verzije. nego isključivo čistu božju kontemplaciju. koje ovisi ο osjetilima i imaginaciji". Mišljenje Smisao je ove koncizno iskazane rečenice u ovome: svrha.. ako i ne prema jestvu. Njegova pak djelatnost. samo budući nepokretno.quoniam ipse in se continet atque ipse est τό νοητόν". a drugo nije. A zacijelo mu i život pribiva Ta život jest djelatnost uma. o n o po sebi. Ο takvom dakle počelu vise nebo i narav. [te] o n o koje ne m o ž e drukčije do jednostavno. a on je djelatnost. 3 3 Tako je naime njemu uvijek ( n a m a j e pak zacijelo n e m o g u ć e ) . o n o bez čega n e m a dobra. pak. A da je o n o „radi č e g a " među nepokretnima. Eth. . jednom kao „subjektivna" nečija svrha (tivi). A življenje mu je o n o najbolje koje [je] nama tek za kratko vrijeme. Bonitz sam tumači to έχων kao . tako da je isto um i o n o mislivo. naprosto nekog dobra radi (τινός). Što ustvari znači ovo έχων? Bonitz je s pravom odbacio Krischeovo tumačenje u smislu „imajući mogućnost mišljenja". a o n o lijepo i savršeno [tek] u o n i m a iz njih. Prema njoj. To naime jest b o g . Elders.. ali [tek] posjedujući [ih] djeluje . A to pokreće baš to [kruženje]. De somno 454b8. čudesno je. pri čemu onda θεωρία ne znači općenito mišljenje i kontemplaciju.) N e g o su pače u istome nizu i o n o lijepo i o n o zbog sama sebe izaberivo. lijepo [je ustrojeno] 3 2 . Slično nalazimo . Razumijemo s Eldersom καλώς kao = έχει καλώς. kao razlikovano od ljudskoga mišljenja. z b o g toga što su u biljaka i životinja početak uzroci. A k o je dakle b o g uvijek tako dobro ustrojen kao mi katkada. tako da se prvi premještaj. m o ž e drukčije držati. što daleko odstupa od postojećega teksta. a drugi put ona je „objektivna" svrha sama po sebi. . ukoliko se kreće. usprkos re­ zervi Rossovoj. (A nisu isto o n o j e d n o i jednostavno: j e d n o naime označuje mjeru. naime misliv biva dodirujući i misleći. A kao nužno. prema Eldersu.od čega pak j e d n o jest [među nepokretnima]. i nečega.hardly possible Greek". U ovom drugom slučaju može se za nju reći da pripada u oblast onog nepo­ kretnog. Jer sjeme je iz drugih prvotnijih savršenih. više no onaj [koji m o ž e prihvatiti]. jest to od b o ž a n s k o g a što se pokazuje da um ima u sebi. m o ž e se drukčije držati. . d o k su nadanja i sjećanja [ugodna] zbog njih). to se nikako ne m o ž e drukčije držati. Druga mogućnost razumijevanja. bila bi ona Pseudo-Aleksandrova.unatoč naglašenoj neodređenosti . έχειν je ovdje zacijelo upotrebljeno emfatički.

dok o n o što bijaše da bude prvotno n e m a tvar. za koji t v r d i m o da ga pokreće prvo i n e p o k r e t n o jestvo. i koliko. Pričaju naime da su oni čovjekoliki i nalični ne­ kima od ostalih živih bića. P o k a z a n o je i da to jestvo ne m o ž e imati nikakve veličine. no Sokrat je j e d a n ) . radi shvaćanja. bjelodano je iz kazanoga. a bezgra­ n i č n u zato j e r u o p ć e n e m a nikakve bezgranične veličine). da su [naime] prvašnji smatrali kako su bogovi jestva. kao o n o ο brojevima i geometrija. a drugi put kao o m e đ e n i m a desetkom. d o k ο brojevima zbore j e d n o m kao ο bezgraničnima. te u svrhu koristi za zakone i za o n o o p ć e probitačno. Bjelodano je dakle da jest toliko jestava. ograničenu veličinu ne bi imalo z b o g toga. O č i g l e d n o je dakle da jesu jestva. Pokazno ούτοι prevodimo naglašeno. kao što je ljudi. te ako se u onih koji se time bave pokaže nešto protivno o v o m e sad k a z a n o m poštivati valja oboje. budući pak da je sva veličina ili bezgranična ili ograničena. i da je o n o prvo p o k r e ć u ć e nepokretno po sebi. no [ujedno j e ] p o k r e ć u ć e [za] o n o prvo vječno i j e d n o kretanje. Da dakle jest n e k o jestvo vječno i n e p o k r e t n o i odvojeno od o n i h osjetilnih. iz zvjezdoznanstva. ο t o m e je pokazano u [našim] naravoznanstvenim raspra­ v a m a ) . i po sebi i p r e m a uzgrednosti. Jasno je dakle z b o g čega je to ustrojeno na taj način.to je n u ž n o i da se svaki pojedini od tih premještaja po­ kreće j e s t v o m n e p o k r e t n i m po sebi i vječnim. kao za čovjeka naprimjer. dok druga ni ο kojem jestvu. od strane onih prvašnjih i posve drevnih u liku priče i ostavljeno onima potonjima j e d n a k o tako to da bogovi jesu ti i takvi 3 8 kao i to da o n o božansko obuhvaća čitavu narav. bjelodano je i oni­ ma umjereno upućenima. No n a m a valja kazivati iz o n o g a [već] p o d l o ž e n o g i razlučenog. kažimo sad o n o što zbore neki od matematičara. Ispravnim držimo stav Eldersa da je zamjenica namjerno ostavljena u otvorenom i neodređenome značenju. cijenit će da je Ne prevodimo dio teksta 1073bl7 . ne onaj koji iz toga nastaje. i o n o što je prvotnije od jestva n u ž n o je da je jestvo. a i ono pokretano je dakle uvijek i ne­ prekidno. [a i toga] da ο m n o ž i n i nisu rekli ništa što bi bilo jasno. Samo je j e d n o dakle nebo. a ništa ograničeno n e m a b e z g r a n i č n u m o ć . to ne govore s d o k a z n o m ozbiljnošću). 8. Guthrie pak vjeruje da je njome mišljeno 55 pokretača nebeskih tijela. No kolika se stječu biti. Jer sva su ostala kre­ tanja potonja o n o m e p r e m a mjestu. budući da se svaka planeta kreće više n e g o jednim. N e g o zacijelo i to da je netrpno i nepreinačivo. M n o ž i n u pak premještaja valja istraživati iz filozofiji najsrodnijeg m e đ u matematičkim znanstvima. Jedno je dakle i z b o r o m i brojem o n o koje pokreće [samo] budući nepokretno. d o k su drugi pre­ mještaji oni vječni planeta (jer vječno je i nezaustavljivo kružno tijelo. i o n o prvo od bića nepokretno je. već se valja spomenuti i tvrd­ nji drugih. i o n o p o k r e ć u ć e vječno je i prvotnije od pokretanoga. i j e d n o od jednoga. da bismo nekako r a z u m o m prihvatili neku određenu m n o ž i n u . a dijelom da se raspitujemo u onih koji istražuju. No da li treba postaviti da je to jestvo j e d n o ili više njih. A ostalo valja da dijelom sami istražujemo. jer usvršenost je. ta imaju tvar (jedan je naime i isti zbor za mnoga. Jer o n a pretpostavka ο idejama doista n e m a takvoga navlastitog istraživanja (naime. Budući da se o n o p o k r e n u t o n u ž n o od nečega p o k r e ć e . a vidimo p o r e d premještaja svega i onaj jednostavni [premještaj]. Predavano je. i b e z veličine. . Da dakle j a m a č n o i m a više premještaja nego o n o g premještanog. a z b o g kojeg je u z r o k a [baš] tolika m n o ž i n a brojeva. P o č e l o . iz kojega je sjeme. već je bezdijelno i neraz­ djeljivo (jer p o k r e ć e b e z g r a n i č n o vrijeme. O n o naime razmatra ο jestvu doduše osjetilnom ali vječnom. no uvjeriti se dati od onih podrob­ nijih. No ona što su brojem mnoga. iz razloga rečenog ranije. oni koji ustvrđuju ideje kazuju da su ideje brojevi. Među tumačima postoji dvojba ο tome na što se riječ odnosi. međutim. te drugo t o m e srodno i slično rečeno­ m e . naime. Jer ako je više nebesa.. naravi vječne i nepokret­ ne po sebi.. te da se vječno kretanje pokreće od vječnoga. a brojem pače mnoga. O n o ostalo pak pridodano je već na način bajke u svrhu nagovaranja mnoštva. n e g o drugi. počelo svakog pojedinog bit će oblikom jedno. i m e đ u njima n e k o prvo i [ n e k o ] drugotno. Schwegler. Jer i narav zvijezda je n e k o vječno jestvo. r A bjelodano je da je n e b o j e d n o . od čega ako netko to odvojivši u z m e samo o n o prvo. to ne smije ostati prikriveno. [. p r e m a s a m o m e poretku premještaja zvijezda. Jaeger i Ross su mišljenja da se njome smjera na nebeska tijela prije no na njihove pokretače.t k o tvrdio da je čovjek prvotniji od sjemena. 264 265 .1074a31.

ili 4 1 i koji god od onih sa­ stavljenih. već na njegovo progresivno dostizanje έν βίω τελείω (Ε. d o k je kod motriteljskih stvar zbor i mišljenje. međutim. već u n e k o m e cijelom o n o najbolje. Ili je sve o n o što n e m a tvari nedjeljivo..for it does not posses the good in this particular time or in that. bilo da je um njegovo jestvo. Ne može se prihvatiti ni Rossovo inzistiranje na -neutraliziranju zna­ čenja vremena u ovome koliko važnom toliko i jedva dokučivom odjeljku teksta. Značenje genitiva ponajprije se. Tako već Bonitz u svom komentaru kaže: „Mirum videri debet quod dicit: των φαινομένων. 1098al8)". ili [svaki put] drugo. Još je precizniji prijevod Eldersa: .. Elders je miš- No čini se da su znanje i osjećanje i mnijenje i razmišljanje uvijek [nečega] drugog.to božanstveno rečeno. Ross i Elders ispravno zadržavaju ή. O n o ο u m u pak sadrži neke besputnosti. Jer i mišljenje i umovanje pribivat će i o n o m e tko misli o n o najlošije. razlo­ žito je da mu je naporna neprekidnost mišljenja. Smisao ove čuvene i zacijelo na­ mjerno višesmislene formule dakako nije lako shvatiti. ili pak da ima ulogu indicirati mišljenje u njego­ vome čistom obliku. u frazi κακά κακών ("najveća od svih zala"). te mišljenje j e d n o s mišljenim. Dakako da time nije još učinjen odlučujući korak u filozofijskom razumijevanju ove dubokosmislene „formule". bilo da je [to] mišljenje. i neko kretanje. te d a j e sva vjerojatnost kako je svako po­ j e d i n o i od umijeća i od filozofije višekratno prema mogućnosti bilo iznađeno. nego mogućnost.u nekom vremenu". ljenja da određeni član ή ispred νόησις ima značenje pokazne zamje­ nice „to mišljenje". 3 9 no kako ustrojen bi on tak­ vim bio.o n o izvrsno n e m a u o v o m e sad ili o n o m e sad. kao već ranije Ravaisson." Ross ipak dobro upozorava na to da φαίνεσθαι može značiti i sve „ono što je otkriveno pomoću razuma". po kojemu od t o g dvojeg njemu pribiva o n o izvrsno? Nije naime o n o isto ono biti mišljenju i mišljenome. Bilo je mnijenja da on ima ustvari ulogu superlativa. misliti o n o lijepo ili pak bilo što slučajno? Ili je štoviše razmišljanje ο p o n e č e m u i besmisleno? Jasno je dakle da misli o n o najbožanstvenije i najčasnije. Jer o n o časno pribiva mu zbog mišljenja. A ako nešto dru­ go. και έστιν ή νόησις νοήσεως νόησις. ili ništa. Iz činjenice da έν τινι χρόνω ne znači „za neko vrije­ me" ili . A k o naime ne misli ništa. te . Ponajprije dakle. [kod onih] koja nemaju tvari bit će isto.u neko vrijeme". Čini se da je [on] najbožanstvenija m e đ u pojavama. etenim φαινόμενα dicuntur ea quae apparent ac sensibus percipiuntur. Dalje. 4 2 . Raznoliki su i pokušaji razumijevanja genitiva. što misli? Naime. što bi tad bilo to uzvišeno? Ta držao bi se kao kad bi netko spavao. Ne može se prihvatiti Bonitzov prijedlog da se.kao što je čovječji u m . [tad] neće biti najboljim jestvom. a sebe [tek] usputno. ideoque saepissime opponuntur rationationi [. quae sensibus per­ cipiuntur. i jest mišljenje mišljenje mišljenja. Ν. već [tek] m o g u ć n o s t ) . 4 0 Ovaj neobičan izraz izaziva neprestanu zabunu medu interpretima. jasno je da bi bilo nešto drugo časnije od uma. Jedino nam je utoliko dakle jasan očinski nazor. ako već jest o n o najmoćnije. ili sebe samog. Budući da dakle nije drugo o n o mišljeno i um. objektivnog genitiva. to sadrži neke poteškoće. misli on da može zaključiti kako se Aristotelove riječi ne odnose na „uživanje nekog summum bornim u trenucima iluminacije. [jer tada] ne bi mišljenje bilo o n o najbolje. pri čemu držimo ispravnim i njegov hipotetički pri­ jevod: . A k o pak misli. te da su se njihovi nazori očuvali poput razvalina sve do sada. Ili je kod ponekih znanje [isto što i] stvar? K o d proizvodnih [znanja] bez tvari [stvar j e ] jestvo i o n o što bijaše da bude.. sed et esse eum et qualis sit ratiocinando tantum assequimur. tako da bi značio naprosto „naj­ veće od svih mišljenja". 9. intellectus vero summus non in iis est rebus. shvaća određujući ga s Eldersom kao „genitiv sadržaja" ili pak tzv. ako nije mišljenje. dakle u smislu „koje se sastoji od mišljenja" ili „koje se tiče mišljenja". no od njega ima nešto drugo znatnije ([ako] mišlje­ nje naime nije to s t o j e njemu odista jestvo. ili nešto drugo. izbaci ή u retku 8 te prevede: „premda su njegovi predmeti ona sastavljena".. ili uvijek isto.of ali things vvhich are evident to us (or: of vvhich we are aware)". Drukčije prevodi Elders. [naime] o n o mišljeno. but it posseses the summum bonum in a certain whole period".. pa opet propalo." 266 267 . Zatim.. Također je za Rossa „dvoj­ beno" da li s onim dvostrukim τώδι valja razumijeti χρόνω. does not pos­ ses its good in this or that particular object. tako da treba to izbjeći (ta ponešto je bolje i ne vidjeti nego vidje­ ti). te da se ne mijenja. Nadalje. onaj od prijašnjih. ne uvažavajući vremenski aspekt: „The most sxcellent being. kao npr.]. ustrojen u n e k o m v r e m e n u . Još preostaje besputnost: da l i j e sastavljeno o n o mišljeno. but in the knowledge of an object which is adequate to its being. Razlikuje li se dakle što. being something different (from man). Jer nešto takvo je već promjena na lošije. Jer mijenjalo bi se u dijelovima cjeline. nego . što je za nas izvan sumnje. Sebe dakle misli. ako je drugo misliti i biti mišljen.

tako je p o č e l o svakoga pojedinog njegova narav. i [ona] jest te [protivnosti] m o g u ć n o š ć u .j e r protivnosti su netrpne j e d n a od druge. ukoliko ih ne bi tko doveo u sklad. Protiv većine rukopisa.b u d u ć i da je nešto drugo. Jer on je za njega narav zla. Ili na o b a načina. ali za nas ne. i to on j o š više. biljke -. 4 5 Protivnost [mudrosti]. Jer ljubav čini o n i m dobrim. i kakvo je o n o u onih koji promišljenije zbore. Jer o n o m e pr­ v o m n e m a nikakve protivnosti. 46 neznanje. sve bi imalo udjela u rđavome.. niti u o p ć e kazuju kako će biti iz protivnosti o n a u ko­ j i m a protivnosti pribivaju: . Bonitz priznaje: quomodo vel explicem vel emendam non habeo. sređeno. S p r a m j e d n o g je naime sve uređeno. ipak [im] ono biti nije isto. Valja da ne ostane prikriveno koje sve nemogućnosti ili besmi­ slice pridolaze onima koji drukčije govore. Besmisleno je opet i dobru i u m u ne učiniti protivnost. No svi koji ustvrđuju protivnosti ne služe se protivnostima. ili pak ponajviše od svega.'sve stvari. kao i Ross. ali s Rossom i Jaegerom. Zlo s a m o je naime jedan od dvaju sastojaka. v e ć je sve. to ne kazuju: da li kao cilj. ali o n o m e p r v o m ništa nije protivnost. tako d a j e drugo [ o n o najbolje]." Slično i Elders drži kako je malo sumnje da upotrebljeni glagol διακριθήναι ovdje znači „biti rastvoren i raspršen u druge dijelove svemira". ili učestvuje. već je ovaj po njemu. Za nas naime tvar nije n i č e m u protivnost. ili pak [ona] m n o g a o n o ­ me j e d n o m . p r e m d a je u svemu p o č e l o m ponajvećma o n o dobro. Uz to. nitko ne kazuje z b o g čega će uvijek biti postajanja i što je u z r o k postajanja. S Rossom razumijemo εις otprilike u smislu „leads the mind to". A kazujem kako je svima n u ž n o dospjeti do toga da b u d u razlučeni. p o p u t onih koji [suprotstavljaju] o n o neisto istome. [bilo bi] usmjereno n a protivnost. ili kao poredak. ali kako je dobro p o č e l o m . Liječništvo je naime [već] na neki način zdravlje. Jedni opet tvar nekad čine j e d n o m od protivnosti. čak i ako ne daju nikakav drugi prilog cjelini. te ne stoji tako kao da j e d n o n e m a ništa s drugim. a i vojskovođa [jest t o ] . Prihvaćamo. d o k je robiju i živadi neznatan udio u zajednici. Bonitzovu emendaciju έτι namjesto δτι. niti pak da iz protivnosti. ili kao oblik. 4 3 a i druga su na taj način. i u kojih su ponajmanje besputnosti. I z b o g čega [su] j e d n a propadljiva. da ne bi bili na to prinuđeni.ali ne na j e d n a k način: ribe. osim o n o g a j e d n o g . sve čine j e d n i m . Anaksagori je o n o dobro p o č e l o m kao o n o pokrećuće. No i to se razrješuje na isti način. v e ć jest neki [ o d n o s ] . tako da bolje stva­ ri mogu biti učinjene iz njihovih elemenata. Uz to. P r e m a č e m u od toga dvojega je dakle ljubav [počelo]? Bes­ misleno je i da je prijepor nepropadljiv. d o k drugi. N a m a se pak to razložito razrješuje time da jest nešto treće. za kojega je „dvojbeno što [tj. čitamo ταϋτα namje­ sto ταύτα. bu­ dući da je dijelom mješavine. Ali pokreće radi nečega. ali kao s t o j e u kućanstvu o n i m a slobodnima ponajmanje dopušte­ no činiti što se k o m e sluči. Ispitati valja i to na koji od dva načina narav svega sadrži o n o d o b r o i o n o najbolje: da li kao nešto odvojeno i samo po sebi. Re­ čenica je općenito teško razumljiva. Nije on n a i m e po poretku. Sve je na neki način zajedno u r e đ e n o . Nadalje. [ne čine] počelima. no o n a je počelo i kao o n o što pokreće (jer sabire) i kao tvar. A o n i m a koji čine dva počela n u ž n o će j o š n e k o 4 4 drugo biti nadmoćnijim. A besmisleno je i E m p e d o k l o v o . No niti je ispravno da sve. jedni čine bića iz nebića. a g o l e m o [im j e ] o n o što se sluči. ptice. p o p u t vojske? Jer i u poretku jest o n o izvrsno. tako mišljenje sebe samo i m a za cjelo­ k u p n u vječnost? 10. Drugi pak d o b r o i zlo i Ponešto preslobodnima mogu se činiti Rossov prijevod i objašnjenje: . Ta sve protivnosti imaju tvar. to ne kazuje nitko: svi naime čine bića iz istih počela. moraju naposljetku dospjeti do toga da budu razložene'. ta riječ] ovdje znači". T a k o đ e r je za druge zacijelo nužnost da jest neka protivnost mudrosti i najuzvišenijoj znanosti. Eldersov je prijedlog riskantan i 268 269 . osim ako [je onako] kako mi tvrdimo. Svi naime čine sve iz protivnosti. ili kao o n o što pokreće. Čini nam se primje­ renijim oprez Bonitzov. kojima sve zajedništvuje u [smjeru] cjeline. Drugi opet ispravno [vele] da j e to počelo. I onima koji [postavljaju] ideje [pridolazi to] da im je [neko] drugo počelo nadmoćnije: naime o n o po č e m u je učestvovalo [ono osjetilno u idejama]. a druga nepropadljiva. tj. . A k o bi čak istome i pridošlo da bude p o č e l o m i kao tvari i kao o n o m pokrećućem. Jer um pokreće.

pa bilo [to] ili ne). B. pretežno u osloncu na Jaegerova istraživanja. učiniti između prvih pet odjeljaka. U svojem značaj­ nom pokušaju rekonstrukcije nastanka cjelokupne Aristotelove Metafi­ zike Jaeger je knjigu A. Neki problemi interpretacije Izuzetna je važnost knjige Lambda kako unutar cjeline Aristotelova djela tako osobito za cjelokupnu potonju povijest filozofije i teologije. a ako [toga] nema. datirao rano. Zadržavamo tu lekciju sa Susemihlom. ili su pak služile u najboljem slučaju kao pisana podloga predavanji­ ma. i za svako pojedino druga počela. koji vodi prema protivnosti spram prvog počela". nauka ο umu s De anima. 7) riječi nisu nikako tek neki osamljeni pojedinačni sud znalca. Oni pak koji zbore da je matematički broj o n o prvo. Unutar knjige osnovnu podjelu va­ lja. imperativ „neka bude" (έστω). nauka ο mogućnosti i djelatnosti sa zrelim knjigama Meta­ fizike. postoji. str. čime su brojevi jedno. zajedno s A. U ovome završnom navodu iz Homerove Ilijade nedostaje. u kojima su te suhe i često poludorečene natuknice morale biti do­ punjene i oživljene neposrednim zrenjem. niti kao ono pokrećuće niti kao oblik. ako pored onih osjetilnih ne b u d e i drugih. da o n o pokrećuće čini [jednim]. kao mi. Općenito su mišljenja ο vremenu nastanka knjige i njenu mjestu u cjelini Aristotelova djela u znatnoj mjeri podijeljena. str. Kao i Werner Jaeger (Aristoteles. 1964. str. On hoće postaviti zarez iza εναντία. niti sve u njoj objedi­ njene tekstove nastalima istodobno. tako da bi dobio otprilike ovakav smisao: „protivnost je nedostatak racionalne svrhe. tako je i Ingemar During (Aristoteles. neće bi­ ti počela i poretka i nastajanja i svih onih nebeskih. A rečeno je kako. Zweite. te dakle bića ne bi bila vječna? Ali jesu. prvim dijelom K. ti jestvo svega čine nepovezanim (ništa naime jedno drugome ne dopri­ nosi. te ju je zajedno s njima i izgubljenim dijalogom De philosophia svrstao u ranu grupu rasprava ο prvim počelima. erganzte Auflage. Najvjerojatnije je pak da na neki način svi imaju pravo. te ostalih. koji izlažu svojevrsnu fi­ lozofiju postajućeg osjetilnog bitka. N. ali ipak kasnija od npr. naime ΖΗΘ. zaključujući iz toga na ipak barem djelomičnu kasnu dataciju spisa. Dakle treba ukinuti j e d n o od toga. [oni] neće biti uzroci ničega. nauka ο prvom pokretaču s posljednjom knji­ gom Fizike. Amsterdam. već samo vlastitoj upora­ bi. Sudeći prema ponegdje upravo nevjerojatnoj zbijenosti i lapidarnosti izričaja. During je pak upozorio na sadržajnu blizinu s prvim dvama knjigama Fizike. ili duša i tijelo. otprilike u vrijeme Aristotelova boravka na Assosu. stilskoj neujednačenosti i čestoj sadržajnoj nepovezanosti odlo­ maka. skica i zapisa. Heidelberg. A i ne m o ž e reći. str. Apelativ i imperativ teško da mogu odgovarati ovo­ me samopouzdanom i uzvišenom završetku nadasve teškog razma­ tranja. „Medu knjigama Metafizike strši dvanaesta knjiga posebno time što ona sadr­ žajno donosi okrunjenje aristotelovske filozofije: nauk ο najvišemu biću. No bića neće da budu loše upravljana. 270 271 . premda Ross tvrdi kako je riječ zahtijevana ritmom rečenice. i uopće ideja i stvar. str. 193) „uvjeren u to daje Aristotel u knjizi Lambda htio dati u sažetoj formi jedan pregled osnove svoje teorijske filozofije". Stoga i može isti zaslužni poznavalac i tumač drugdje kazati da je „spis Lambda Metafizike jedno potpuno samostalno predavanje ο filozofiji prvih stvari" (isto. koje vjerojatno nisu bile namijenjene objavljivanju. ili [bi] barem činjenje [bilo] potonje [spram] mogućnosti. 1923. 191): „Poput nekog zagonetnog meteorita strši Λ 'Metafizike' u vrijeme". „Nije dobro mnogovlade: jedan [je] 4 7 vladar". Ubersetzung und Kommentar von Hans-Georg Gadamer. osim ako ne kaže. stav da knjiga doduše jest srazmjerno rana. Ove Gadamerove (Aristoteles: Metaphysik XII. već uvijek [samo] početak početka. nitko ne govori ništa. Pored Duringova ranog datiranja. Ο tom skrajnjem i cjelinu zaključujućem predmetu nemamo ina­ če nikakva izjašnjenja Aristotelova". Ο vremenu nastanka knjige mnogo se raspravljalo. tad niti kretanja. Metaph. kao u svih b o g o z n a n a c a i naravoznanaca. koji se bave pretežno ili teško prihvatljiv. kako će iz neveličina biti veličina i neprekidnost? Jer broj neće činiti neprekidnost. prema ver­ ziji glavnih rukopisa. te čitati άνοια umjesto άγνοια. N e g o pače baš ništa od protivnosti neće biti odista čimbeno i pokretačko? Jer m o g l o bi i ne biti. 189). te tako [zbore] svaki put drugo jestvo. Dalje. A k o pak jesu ideje i brojevi. Treća pak grupa istraživača upozorava na sadržajna slaganja npr. ο Bogu. 1970.Nadalje. Aristotel završava jednostavnim uvidom i iskazom toga što jest. 1966. Slično sudi i Hans Joachim Kramer (Der Ursprung der Geistesmetaphysik. Uz to. čini se. u knjizi Lambda imamo ustvari skup bilješki. izvođenjem i živom riječju. Frankfurt am Main. 228). Berlin. te čitavom N. De caelo. a ne toga što bi tek „trebalo" biti. a i počela [čine] mnogima. De philosophia. Knjiga Lambda ne može se naime držati cjelovitim djelom.

str. međutim. 582) da „božja sebespoznaja obuhvaća sve biće. tvrdeći (isto. zadovoljit ćemo se ovdje s dvije kratke uz to vezane napomene. . ta­ kođer ono inteligibilno. nakon temeljite i podrobne analize sadr­ žaja 8. koje Aristotel daje ο božanskome bitku postali su za povi­ jest zapadnjačkog mišljenja od nesagledive važnosti.mimo pretjeranosti npr. Beskrajna diskusija koja je uslijedila i traje u osnovi još i danas kreće se zatim poglavito u raspravljanju alternative monizam-pluralizam. ovu najvišu točku Ari­ stotelove filozofije bio protumačio kao puku praznu.koji se ipak. kako je pokretačka narav prvog pokretača bila određena u sedmome poglavlju. niti uopće religija ima ikakva mjesta u njegovoj filozofiji.sam ustvrđujući da je „beskonačno diskutirano pitanje da li je shvaćanje Bo­ ga. teško i može tako nazvati . smatramo.inzistirao na tome da Aristotelovo „mišljenje mišljenja" valja razumijevati u strogoj opreci kako spram svake samorefleksije čovječje spoznaje (po njemu slučaj nje­ mačkog idealizma) tako i spram svakog diskurzivnog puko razumskog mišljenja: „'Mišljenje' je neko diskurzivno izvršenje spoznaje. zbog pretjerane i pretenciozne kratkoće te općenito nezado­ voljavajuće razine uvida. S pravom je naprimjer Horst Seidel u svojem nedavnom komentaru Aristotelovoj Metafizici. objekt za um. Da li je božanska moć mišljena kao jednota ili mnoštvo. 1980. odno­ sno teizam-politeizam u Aristotela." Iz ovoga podužeg navoda razvidan je. nazvavši je čak štoviše na jedno­ me mjestu „nemogućim i jalovim idealom". poglavlja. dakle spram diskurzivnih izvršenja). 56-68). kao supstantiv djelatnosti. Zadržimo se ovdje sa­ mo na jednoj tako reći usputnoj primjedbi. tad je Aristotelova filozofija ateizam" . poglavito onaj energeie. to je spo­ redno u odnosu spram pitanja da li ona uopće egzistira. ο sebe k sebi samome otvarajućem poretku bića.u sebespoznaji božanski um spoznaje ujedno sebe sama kao uzroka svega bića". postali su vodećima za teologijsko mišljenje kršćan­ skoga srednjovjekovlja. a 'mišlje­ nje mišljenja' snažno asocira na refleksiju čovječje samospoznaje (kao u njemačkih idealista). Frankfurt am Main.vječnim osjetilnim bićima ili pak onim posve nadosjetilnim. koje Aristotel iznosi u Lambda 8 monoteističko ili politeističko za­ pravo neispravno postavljeno" . str. Isto to vrijedi ο misli stvaranja. ali također pojmovi upotrebljeni za taj bitak. svojstveni i osobit karakter Aristotelove filozofijske misli ο Bogu. neosporno da upravo u njoj sadržani nauk ο Bogu čini njeno pravo središte i najtežu zadaću promišljanja. već od strane nekog učenika (ili učenika). čini se da ima dobrih razloga složiti se s Eldersom (djelo niže navedeno.sva plodonosnost njene ujedne blizine i daljine kako povijesno predanom tako i današnjem našem filozofijskom i teologijskom iskustvu. actus purus. to će svatko smjesta zamijetiti. Već je Jaeger odlučno zastupao tezu da osmi odjeljak odnosno poglavlje knjige Lambda nije organski sastavni dio knjige. prilože­ nom ponovo izdanome Christovu grčkom tekstu i Bonitzovu prijevodu (Aristoteles' Metaphysik II. Poseban problem predstavlja interpretima sadržaj osmog odjeljka i tamo izloženi nauk ο zasebnim pokretačima nebeskih tijela. Izraz νοήσεως νόησις znači dakle da je božansko biće uma. koji se slobodno služio materijalom iz ostalih spisa". Stoga ni mi nismo u prijevod preuzeli veći dio tog poglavlja. ustvrđuje da njegov najveći dio „u sadašnjem obliku nije bio napisan od Aristotela samog. [ .navodi potom Merlanov citat Eduarda Mevera: „U Grčkoj igra pitanje glede jednog ili više bogova jedva neku ulogu. dok je νόησις intuitivan čin. a slično je shvaćao i npr. po našem sudu. koja je time dospjela u zapadnjačko mišljenje. kao što je to isto uostalom učinio i Gadamer u svom inače rijetko lijepom i pouzdanom.toliki napor i trud. ipak je misleni rad toga klasičnog doba priredio sredstva i putove (a i stranputice) za samorazumijevanje kršćanstva. u po­ svemašnjoj razlici spram ostalih poglavlja. izražava 'djelatnost uma' te time i ontologijski aspekt 'zbiljnosti uma'. u sebi kružeću sebesvijest.filozofijski gledano . neko umsko zrenje (u suprotnosti spram διάνοια i dr. kao i . kako onda uopće izbjeći to da nam se ono pokaže tek kao puka prazna. gore navedenom prijevodu. koja je. νόησις. Premda je kršćanska religija bila hranjena iz bitno drugih snaga no iz onih kla­ sičnoga grštva. ako se ovako oštro poput Seidla od­ bije svaka blizina „mišljenja mišljenja" bilo kojoj vrsti sebespoznaje i sebemišljenja. Waltera Brockera (Aristoteles.. pri čemu su očito prva razmatranja shvaćena kao nužan uvjet i predstupanj za druga. Seidel se pak sa svoje strane jednako odlučno suprotstavlja i Zellerovu stavu. Već je Zeller... str. Ako bi riječ 'Bog' trebala biti uzeta u religij­ skom smislu. Hamburg. argumentirajući prvenstveno time da je pisan stilom posve dogotovljene i zaokružene rasprave. Ovdje dakako nije moguće ni potrebno pokušavati neku filozofijsku interpretaciju. 221): „Ali niti je Aristotel bio kršćanin. Prije bismo se složili sTJuringom (isto. dovršena zbiljnost. 579) . ili i samo komentar sadržaja prevedene knjige. Ovdje dane odredbe životnosti i duhovnosti tog božanskoga bitka. Zacijelo najveći i najteži problem cjelokupne knjige jest dostatno ra­ zumijevanje onoga u čemu Aristotel sagledava samu bit božanskoga bića. naime pravoga smisla izraza „mišljenje mišljenja". U sažetom uvodu svojega prijevoda i kratkog komentara veli Gada­ mer: „Iskazi. pripada onim sudbinskim i stva­ ralačkim napetostima koje sve do u današnji dan prožimaju zapadnjačko ljudstvo. koje je nama inače dano kao sastavljeno". Ross. 219). Kako je. Uz to. ] Napetost između grčke misli svijeta i kršćanskoga svijeta duše. međutim. te kako mora biti razumljena njena narav i odnošenje prema svijetu." Odlučujuće je pitanje. kao i svaka zbiljnost. Ne vjerujemo da je mnoštvo često nevjerojatno minucioznih filoloških i astronomijskih analiza osmog po­ glavlja uopće zavrijedilo .. koji. posve bezobjektna misao. u značajnoj pole­ mici s teističkom interpretacijom Brentanovom. str. str. koja je s umjetničkim duhom Grka u osnovi ne manje nespojiva no s njihovom najdubljom duhovnom koncepcijom. s mišlju ο phvsis. Da kršćan­ ska predodžba osobnoga Boga i njegova odnosa spram čovjeka u Aristo­ tela leži posve daleko. 4 1974. koji u tom kontekstu. ujedno djelatnost spoznavanja i najviši objekt spoznavanja. kao čista. ο naravi. te da ." Štoviše. Ovime se Seidel priključuje staroj i utjecajnoj matici takozvanog teističkog tu- 272 273 . kao i time da tamo izloženi prvi pokretači ne pokreću tek budući ono žuđeno i ljubljeno.

Tvar je pak m o g u ć n o s t . Ross. slijede npr. Generacije i generacije komentatora radile su na takvu protumačenju. i to dvojako. premda ih Aristotel često rabi sinonimno. ή δέ ενέργεια τό έργον. Naš pokušaj sa „usvršnost" ide za tim da ujedno obuhvati sva tri osnovna smislena sastojka te temeljne Aristotelove kovanice: έν.mačenja Aristotelove odredbe Boga. 166. Bonn. Već je Aleksandar pokušavao u Ari­ stotela naći stanovito prihvaćanje misli ο Božjoj providnosti. treće. ( 1 1924. D. 242-262. 1958. izbjegavajući pritom kako sve već poznate zamke apsolutne samosvijesti klasičnoga idealizma tako i njegova neoplatoničko-kršćanskog pretumačenja u smislu ujednog spoznavanja i stvara­ nja svijeta . izuzetno instruktivnu raspravu tih osnovnih Aristotelovih pojmova u Trendelenburgovu komentaru. ut non alterum ab altero excludatur. 412a . Barbarić. kao što je to uostalom i u današnjim engleskim prijevodima: Usp." Theiler je odvažniji sa svojim prijevodom „Erfullung". 1972. Quorum utrumque verum est. Z o v e m o svakako neki j e d a n rod bića jestvom. a od njega opet j e d n o [zborimo] kao tvar.) Aristotle 's Theologv. pokušavajući odrediti što jest duša i koji bi bio njen najzajedničkiji zbor.418a25). A Commentary on Book Λ of the Metaphysics by Leo Elders. Θ. drugo pak [kao] oblik i vid. Ross..da takvo tumačenje ne odgovara slovu samog Aristotelova teksta. Cini se ipak .) Aristotle's Metaphvsics. koji i sam upućuje na tu rečenicu (u njegovu komentaru za De anima. i uz sav oprez. ponajbolje se razabire iz Metaph. dobro zaključuje da je njihova osnovna razlika u. alii perfectionem interpretantur. Slično već i Franjo Marković: „usavršetak" (usp. str. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 39-40 /1994/. 274 275 . ipak bio sklon pripisati mu znanje ο općeni­ tim zakonima univerzuma. str. Assen. nala­ ziti se. a εντελέχεια znači „resulting actuality or perfection". Volume II. Recognovit brevique instruxit W. te. stoga se i ime djelat­ nosti zbori prema djelu i upravljeno je prema usvršenosti". a djelatnost djelo. naime ενέργεια. premda niječući bilo kakvu stvaralačku djelatnost i bilo kakvu slobo­ du volje u Aristotelova Boga.ostaje pitanjem i zadaćom. kao i njoj bliske druge temeljne riječi Aristotelove filozofije. D. 1-6. Aristotelis Metaphysica. d o k je vid usvršenost 1 . London. u čemu ga u osnovi. ενέργεια znači . tome da. Volumen II: Commentarius. i Duns Skot i Toma Akvinski. Iz djela Ο duši (knjiga B.u sebi imati (vlastitu) svrhu" kao i „biti. ili poput motrenja. Izvornik: Aristotelis De anima. pogrešno umjesto ενέργεια stoji εντελέχεια). koja po sebi nije ovo-nešto. Početni napori oko izgradnje hrvatskog filozofij­ skog nazivlja. po kojem se već zbori ovo-nešto.. 1849. ita tamen. o n o iz tih. što zajed­ no znači jednako tako . Ο χ ο η ϋ 1963 ( r i 9 5 6 ) . (Pretisak: Hildesheim.i u tome se valja složiti s Rossom . a Averroes je. A Revised Text with Introduction and Commentary by W. Važniji konzultirani komentari: Hermann Bonitz. Predaje onih prvašnjih ο duši neka su [time] rečene. str. 1960.activity or actualization". διό και τούνομα ενέργεια λέγεται κατά τό έργον και συντείνει πρός τήν έντελέχειαν: „Djelo jest svrha. 1050a22: τό γάρ έργον τέλος. držati se u svrsi". sed inter se coniungatur. s vrijednom uputom (str. Prijevod i bilješke: Damir Barbarić adnotatione 1. D. τέλος i έχειν. 480). ili p o p u t znanosti. pa se po­ n o v o kao iz početka vratimo. Kako se približiti smislu „mišljenja mišljenja". Smisao i značenje riječi εντελέχεια. 260): „Alii έντελέχειαν actum. Doista su „actus" i „perfectio" za cijelu latinsku tradiciju prevođenja i tumačenja Aristotela dva jednakopravna načina za prevođenje onog εντελέχεια. Ross.

Od­ vojeno od toga ne bi više bilo sjekirom. O n o koje m o g u ć n o š ć u jest kao živo nije o n o kojemu nedostaje duša.. A takvo je o n o koje bi bilo o r g a n i m a opremljeno. Za neke je naime od njih usvršenost dijelova [tijela] njihova usvršenost. Stoga je duša prvotna usvršenost naravno­ ga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. njegova bi duša bilo gledanje.u stvari. u smislu . a tijelo predi­ katom. Općenito je dakle kazano što je duša. Hicks i Ross. n e g o je ponajvećma kao p o d l o g i tvar. u najpunijemu smislu j e s u usvršenost. Očito dakle da kao znanje.Tijela se ponajvećma čine jestvima." Takva je od­ redba zbor zaključka. Još je nejasno da li je duša usvršenost tijela na takav način kao b r o d a r brodu. koje [gle­ danje] ako izostane. Jer u pripadnosti duši su i san i budnost. 2 naime [takvo da] i m a život. Organi su pak i dijelovi biljaka. a prihvaćaju Zeller. [ N e k o g ] takvog dakle tijela je [ona] usvršenost. j e r kao dio spram dijela tako je srazmjerno odgovarajuće ustrojeno [i] cjelokupno osjetilo spram cijeloga osjetilnog tijela. [to] više nije o k o . S Hicksom razumijemo έπί του αύτοϋ kao . premda mu tumačenje i prijevod na koncu ostaju posve bliski našem i Rossovu. u z r o k pak stvari zbori onaj koji kazuje da je kvadriranje iznalaženje srednje proporcionale. A k o bi naime o n o živo bilo o k o . duša. Ali ne priječi ništa da neki ipak jesu [odvojivi]. takvog koje ima p o č e l o kretanja i stajanja u sebi. a ovojnica je zaštita [samoga] ploda. To što se odnosi na dijelove treba pače uzeti za cijelo naravno tijelo. Korijenje pak srazmjerno odgovara usti­ m a . a i duša to [isto]. To kazano valja promotriti i na dijelovima [tijela]. Biti sjekirom bilo bi naime njegovo jestvo. T a k o da bi svako naravno tijelo koje ima udjela u životu bilo j e s t v o m .nuž­ no ako se prihvati član ή ispred ψυχή. a o v a k o sad jest sjekirom. p o p u t sjekire. valja pokušati iznova ovako razložiti ο njoj. nego o n o koje [je] ima. Oboje naime vuče hranu. Čitamo s Rossom dva puta και u 412al6-17: έπεί δ' εστί και σώμα και τοιόνδε. ako se slučila djeljivom. ili neki njeni dijelovi. 2. ako se z b o r e m n o g o s t r u k o . N a i m e o n o j e d n o i bitak. U t o m orisu dakle neka b u d e razmeđeno i ocrtano ο duši.in the same person". A k o dakle treba zboriti nešto zajedničko za svu dušu. što potvrđuju i Aleksandar od Afrodizijade i Filopon. osim j e d n a k o i m e n o . Od naravnih j e d n a imaju život. Jer tijelo nije od onih po podlogu. naime jestvo p r e m a zbo­ ru. drugi put kao motrenje. 276 277 . osim [tek] j e d n a k o i m e n o . T a k o i ne treba tražiti da li su duša i tijelo j e d n o . to nije nejasno. a sjeme i plod jesu m o g u ć n o š ć u takvo tijelo. odredbeni zbor ne m o r a samo pojasniti o n o da. j e d n o m kao znanje. zato što nisu usvršenost nikakva ti­ jela. Nije naime duša takvoga [= neživog] tijela o n o što bijaše biti i zbor. ali bjelodanijih. ukoliko [ono] jest takvo. Da dakle duša nije odvojiva od tijela. ili pak obratno. a druga nemaju. kao što je i o n o kameno i o n o nacrtano. A to je o n o što bijaše biti o v o m e ovakvome tijelu. kao na­ primjer ako bi naravno tijelo bio neki od organa. nego naravnoga.. Prvo je tumačenje . N u ž n o je dakle da je duša j e s t v o kao vid naravnoga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. P r v o t n o pak p o s t a n k o m kod o n o g a istog 4 je znanje. kako ima jedan dio rukopisa. neće d u š o m 3 biti tijelo. Tijelo je o n o koje m o g u ć n o š ć u jest. tako su i ovdje duša i tijelo o n o živo. a b u d n o s t srazmjerno odgovara motrenju. a kao sposobnost vida i m o ć organa. Jestvo je pak usvršenost. Budući da iz onih nejasnih. K a o i siječenje i gledanje. d o k san posjedovanju i nedjelatnosti. te od njih o n a naravna. no posve jednostavni. n e g o i takvo tijelo.koje smo prihvatili . Sad su pak odredbeni zborovi p o p u t zaklju­ čaka. kao niti vosak i lik. Naprimjer: „ S t o je kvadriranje? Jednakost nejednakostran o g četverokuta s jednakostranim pravokutnikom. kao što je list zaštita ovojnice ploda. koji hoće u prvome και očitati emfatičko značenje. O v a se p a k zbori dvostruko. nastaje o n o j a s n o i o n o prema zboru poznatije. bila bi p r v o t n a usvršenost naravnoga organima opremljenog tijela. A b u d u ć i da je [ne samo] tijelo. Jer o n a su p o č e l a ostalih. nego [treba] sadržavati i očitovati još i uzrok. kao što zbori najveći broj odredbi. uistinu. To je naime jestvo oka prema zboru. ali kao što o k o jest zjenica i vid. Beskonačne su bile rasprave već antičkih tumača treba li u ovoj po­ sljednjoj zaključnoj rečenici dušu smatrati subjektom. niti u o p ć e tvar pojedinačnoga i o n o čega je tvar. Naime. no j e s t v o m na taj način kao sastavljenim. zapravo" ("in fact"). Ž i v o t o m pak z b o r i m o hranjenje kroz sebe te rastenje i opadanje. tako je i b u d n o s t usvršenost. Manje je vjerojatno rješenje Hicksovo. O k o je pak tvar gledanja.

d o k ostala od toga ne mogu. kao o n o vječno od propadljivoga. Prilog πρώτιυς treba ovdje. no neka sadrže besputnost. te. premda ga očigledno treba shvaćati kao konačni početak glavne rečenice. Živjeti dakle pribiva živima po t o m e počelu. A kako se život zbori mnogostruko. već jednako u oba smjera i posvuda 6 ona koja se vazda hrane i žive do skončanja. a od tih je pak tvar Razumijemo ovdje διαφοράς s Hicksom u smislu „characteristics". kao i o n o čime znademo ( z b o r i m o [to] jedanput znanošću. Bekkerovo και φθίσις τε και αΰξησις. očito propustio primije­ titi da su sve umetnute rečenice sve do samoga kraja podređene od­ nosno zavisne te da glavne uopće nema. no m o ­ g u ć n o š ć u više njih. od čega je j e d n o vid. [tamo je] iz nužnosti i požuda. Jer ako se trostruko zbori jestvo. neki­ ma neka od tih. kao i Rossu i Theileru. K a o što se naime kod biljaka neke pokazuju da žive i raz­ dvojene. Jer i ona koja se ne kreću niti zamjenjuju mjesto. kao da njiČitanje većine rukopisa bilo je και φθίσιν τε και αΰξησιν. opip. Slično se steklo i u okrugu osjetila: j e d n a [živa] imaju sva. a nadolje ne. tako i opip od ostalih osjeta. To m o ž e biti odvojeno od ostalih. [tamo su] i b o l i užitak. Z b o g kojeg pak uzroka. kretanjem. te [budući] da od tih znanost i zdravlje jesu oblik. što bi dakle značilo da se te riječi vezuju uz κίνησις te znače „kretanje s obzirom na opadanje i rastenje". zbor i kao djelatnost o n o g a primljivog ( t a m o o n o g a znatljivog. sve dok uzmažu uzimati hranu. osjet.izgleda naime da dje­ latnost činećih pribiva u o n o m e trpećem i u stanje d o v e d e n o m -. za neke od tih nije teško vidjeti. kako neki tvrde. Ipak. A očito je [to] kod onih što niču. koju se tek rasijeca u djelove. tako gledamo da se steklo i glede ostalih svoj­ stava 8 duše kod izvjesnih kukaca. Dijelimo stav Bonitza i Rossa da je Aristotel u ovoj dugoj i neobično složenoj rečenici. Kako napominje Hicks. velimo da nešto živi i o n d a ako mu samo i nešto od ovih pribiva: um.K a ž e m o dakle. i [budući da] je duša to čime p r v o 9 živimo i osjećamo i razmišlja­ m o . S Theilerom razumijemo πάντη kao „nach allen Seiten". rasiječe li ih se: svaki od dije­ lova ima naime i osjet i kretanje p r e m a mjestu. d o k neka [samo] j e d n o najnužnije. z b o r i m o živima. a gdje su ti. a ako osjet. a j e d n a k o i o n o č i m e smo zdravi [zborimo] jedanput zdravljem a drugi put n e k i m dijelom tijela. da se o n o uduševljeno od neuduševljenoga razmeđuje življenjem. pribiva nijedna druga m o ć duše. Z b o r o m pak da jesu drugi. Budući da se o n o čime živimo i osjećamo zbori dvostruko. Jer ne rastu nagore.. dok u nastavku subjektom postaju već ti dijelovi sami. te opadanje i rastenje . [onda] i uobrazilju i poriv. oslanjajući se na Bonitza. kasni­ je ć e m o reći. druga [imaju] neka. 278: h o v a duša usvršenošću doduše jest j e d n a u svakoj biljci. kao što tvrdimo. ako dio. osjetnim. to bi [ o n a ] 1 0 bila neki zbor i vid. Prihvaćamo čitanje πάντη. dalje kreta­ 5 nje s o b z i r o m na hranu. ako je već [drugo] osjećati i mnijeti. ovdje o n o g a zdravljivog) . u ovoj je rečenici očito da je Aristotel. te da je zbog tog propusta i posljednji umetak započeo s relativnim ώστε. Z b o g kojeg se pak uzroka svako od toga njima steklo. a treće o n o iz obojih. ih pak čitavim. Od osjeta pak najprije svima pribiva opip. Hranidbenim z b o r i m o takav dio duše u kojemu i o n a ničuća imaju udjela. Uz to. kako upozorava Hicks. mislio na jednu biljku. a drugi put d u š o m . Jer t a m o gdje je osjet. neki vid.u prvotnom i načelnom smislu". prepunoj umetnutih misli. No ο u m u i motriteljskoj m o ć i nekako ništa nije bjelodano. Trendelenburg se hoće vratiti tom čitanju. to treba ispitati kasnije. ali imaju osjet. Trendelenburg se zalaže za Bekkerovo πάντοσε. njima naime ne . drugo tvar. ali ne tvar i podlog. 279 . što uzrokuje grama­ tičku nezgrapnost. d o k je o n o živo [= „životinja"] to najprvo po osjetu. Da li svako pojedino od toga jest duša ili dio duše. Zato se i sve bilje čini da živi. započinjući ispitivanje. a j e d n a k o i svako pojedino od drugih rečenih. to je očito: ta osjetljivim biti i mnijenljivim drugo je. razumjeti u smislu . nekima od živih pribivaju sva ta. Sad pak neka bude rečeno samo toliko da je duša počelo tih rečenih i da se njima određuje: hranidbenim. v e ć se čini da je to neki drugi rod duše te da se to j e d i n o m o ž e odvojiti. a drugima opet samo j e d n o . Sva pak živa izgleda da imaju opipni osjet. kretanje i stajanje po mjestu. δσα s Hicksom i Rossom. vjerojatnije nam je. a ne samo da žive. rasudnim. u onih smrtnih. svako naime od toga velimo da znade). da li tako da je odvojiv samo z b o r o m ili i mjestom. Ostali pak dijelovi duše očito je iz toga da nisu odvojivi. [i njihovi dijelovi] odvojeni jedni od drugih 7 . a to i čini razlike živih. I kao što o n o hra­ nidbeno m o ž e biti odvojeno od opipa i od svega osjeta. Izgleda naime da u sebi ima takvu m o ć i počelo kojim stječe rastenje i opadanje u smjeru suprotnih mjesta. započi­ njući je.

s kojim su u skladu svi. Č e m u pribiva osjet. 3. Poriv je naime požuda. j e r sva se živa hrane suhim i vlažnim te toplim i hladnim. ta m n o g a od živih nemaju ni vid ni sluh ni osjet mirisa. 280 281 . niti ovdje duše m i m o ovih rečenih. htijenje. Biljkama pak pribiva j e d i n o o n o hranidbeno. Moguće je. (A slično o n o m e u okružju likova drže se i o n a glede duše: j e r u sli­ j e d u o n o p r v o t n o uvijek pribiva m o g u ć n o š ć u . A opet. opip. Jer kojima od propadljivih pribiva razbor. i najmanje njih. i to u t o m e t a k v o m e tijelu. Zato je smiješno tražiti zajednički zbor. a neke n e k i m a od njih. očito je iz toga. i kod tih i kod drugih. ili pak . vid usvršenost. niti prema svojstvenoj i nerazdjeljivoj vrsti. Za sada neka b u d e r e č e n o toliko da o n i m a od živih koja imaju opip pribiva i poriv. razumjeti i tako kako je. ili izvrsnije. Glad i žeđ su požude. ili životinje. N e k i m a pak uz to pribiva o n o kretljivo po mjestu. žeđ za vlažnim i hladnim. sočnost je pak n e k o j e d n o od onih opipljivih. A m o g a o bi i kod likova biti zajednički zbor. Od rečenih m o ć i duše neke pribivaju svima. a druga nemaju. d o k nekima samo jedna. A tako biva i p r e m a zboru: naime. Jer niti t a m o ima lika m i m o trokuta i onih što mu slijede. razumijevajući onda ovako: „ako bismo (čineći tako) zapostavili definiciju pojedinačne vrste". sve ostale osjetive kakvoće osjeća uzgredno. te i o n o u g o d n o i b o l n o . K a o posljednje. j a s n o je. to treba ispi­ tati. b e z o n o g o p i p n o g ne pribiva nijedan od ostalih osjeta. te stoga pribiva u tijelu. i o n o rasudbeno i u m . nego n e k i m a čak niti uobrazilja. kao naprimjer u četverokutu trokut. I zato d o b r o nagađaju oni kojima se čini da duša nije niti bez tijela [a] niti n e k o tijelo. a opip je osjet t o g a ) . zanemarujući taj takvi [vlastiti z b o r ] 1 2 .) T a k o da treba ispitivati prema pojedinačnome. [tima] i požuda. ali n e ć e ni­ j e d n o m liku biti vlastit. a sočnost je opet kao neki začin toga. te zatim istraživati ο o n i m a što Prihvaćamo Rossovo razumijevanje ovih inače prilično različito tuma­ čenih posljednjih riječi άφέντας τον τοιούτον kao „ignoring the definition which does correspond to the infima species". A o n o m e koji h o ć e ο t o m e provoditi istraživanje n u ž n o je dokučiti što jest svako od tih. [tad] i porivno. drugi zbor. j e r o n a je poriv za u g o d n i m . d o k opip pribiva b e z ostalih. kako kod likova ta­ ko i kod onih uduševljenih.da opip. osjetnu. osjećajući hranu neposredno. tad nije . kretnu po mjestu. A ako o n o osjetno. 4. p r e m d a se pokazuje da ništa slučajnoga ne prihvaća [nešto] slučajno. koja je duša pojedinačnoga. d o k druga njome j e d i n o m žive. za svako se pojedino usvršenost slučuje nastajati u o n o m e m o g u ć n o š ć u pribivajućem i u svojstvenoj tvari. rasudbenu. d o k je [osjet] ostalih osjetnih [samo] u z g r e d n o [osjet hra­ n e ] 1 1 . Jasno je dakle da bi zbor duše bio na isti način j e d a n kao i [geometrijski] lik.da opip sve ostale osjetive kakvoće osim pobrojanih osjeća samo uzgredno. i koja čovjeka. kao naprimjer koja [je] biljke. porivnu.b u d u ć i da je o n o iz obojih o n o uduševljeno . Hicks nepotre­ bno pripisuje participu . međutim. t o m e i užitak i bol. a u o n o m e osjetnom o n o hranidbeno. tima i sva ostala. Iz kojeg uzroka su pak tako slijedom ustrojena. Jednako i kod ovih rečenih duša. a sva živa imaju b a r e m j e d n o od osjetila.a što kao najvjerojatnije prihvaća i Ross . Uz to imaju i osjet hrane (opip je naime osjet hrane. koji neće ni j e d n o m e od bića biti vlastitim z b o r o m . ne svima razbor. [ima] razbor i rasudbu. te ako ima što drugo takvo [kao čovjek]. drugima p a k i to i o n o osjetno. kao ljudima. Kojima pak [pribivaju] ta. Da dakle [duša] jest neka usvrše­ n o s t i z b o r o n o g a koje i m a m o g u ć n o s t biti takvim. shvaćao Aleksandar .. a ne k a o što su je oni prvašnji uklapali u tijelo ne određujući p r i t o m u koje i kakvo. Ο motritelj­ s k o m u m u je. pored našega tumačenja i pri­ jevoda. stremljenje. Ο uobrazilji je nejasno.poput Simplikija .a conditional force". Tijelo naime nije. A i od onih osjetljivih jedna imaju o n o kretljivo po mjestu. no treba kasnije ispitati. Ne p r i d o n o s e naime hrani ni zvuk ni boja ni miris. v e ć nešto pripadno tijelu. Bez o n o g hranidbenog naime n e m a osjetnoga. Razjasniti ο njima valja kasnije. a drugima opet Gotovo je nemoguće odlučiti se na što se zapravo odnosi posljednja umetnuta misao u rečenici. prema Filoponu. n e g o o n a [je usvršenost] n e k o g a tijela. A m o ć i m a zove­ mo hranidbenu.m o g u ć n o s t . kako s m o rekli. i to glad za o n i m suhim i toplim. koji­ ma pak svako pojedino od onih. Od osjetnoga je pak odvojeno o n o hranidbeno u biljkama.tijelo usvršenost duše. Da je dakle onaj zbor koji se bavi tim svakim pojedinačnim [jednako] tako i ο duši najprikladniji.

Duša je pak uzrok i počelo živućeg tijela.. A očito je da je duša u z r o k i kao o n o radi čega. „istovremenosti" ( " = gleichzeitig"). te ustrajava ne isto nego kao isto. Da zaista kao jestvo. Jer najnaravnije je među djelima onih živih koja su ι dovršena i nisu osakaćena. Ross možda nešto preležerno razrješuje pitanje. 415bl0. ( N o m o ć toga ne pribiva svim živućima. Sve naime teži tome. ili hranid­ b e n o . Hicksov i Rossov apparatus criticus ne pružaju za to potvrdu. 282 283 . i to je njezina svrha.. i kao jestvo uduševljenoga tijela. j o š prije od njih valja da budu promotrena o n a 14 nasuprot ležeća . Niti uopće valjano shvaća o n o „ g o r e " i „ d o l j e " . E m p e d o k l o pak nije dobro kazao pridodavši to da se rastenje steklo biljkama ukorjenjivanjem nadolje zato jer se zemlja [u nji­ ma] tako kreće po naravi. K a o što naime um čini radi nečega. pa ο ostalima. ponavljaju malo niže u tekstu. Osjet se naime čini da je neka preinaka. n a i m e ο hrani i osjetivome i umljivome. ili pak [takva da] imaju samoniklo po­ rađanje. no vrstom j e d n o . to svako pojedino zajedništvuje t o m e u mjeri u kojoj m o ž e uzimati udjela. Paderborn. ako treba organe po djelima Riječ αυτή.probably either here or there [. Jednako stoji i o k o rastenja i opa­ danja: ništa naime ne opada niti raste na naravan način ako nije hranjeno. koliko mogu. biljke [druge] biljke. S Hicksom razumijemo ovdje οίον u razmjerno rijetkom značenju . Ti se pak zbore tro­ struko. i preinaka i rast su po duši. 136) tvrdi da „su obje opaske ο dvostrukome značenju svr­ he zacijelo rubni zapisci". od koder se samo gibanje začne. a duša je jednako tako u z r o k o m na tri razmeđena načina. a prema gore zato jer se vatra [kreće) na taj način. tvrdeći: . Jer u z r o k bitka svemu je jestvo. c 1986. a ništa se ne hrani što ne zajedništvuje životu. Kako se iste riječi. A u onima živima ta je po naravi duša.it seems plain that it means 'in logical order'". j e d n o više a drugo manje. čime dobiva prijevod: „Kajti duša je prav tako vzrok gibalec. Kalan s Hamlynom prihvaća αύτη većine rukopisa i ve­ zuje riječ uz κίνησις. imali udjela na o n o ­ me uvijek i na božanskom. 415bl4. izostavljamo ih. te da je ona na oba mjesta .Ea res. Ne dijelimo Theilerov stav da bi τούτων trebalo pretpostaviti onome τούτου. nije naime svima o n o gore i dolje isto što i cjelini svega. življenje je pak o n i m živima bitak. A ako treba kazati što jest svako pojedino od tih... v e ć što je glava živima to je korijenje biljkama. Trendelenburgov. slije­ deći Trendelenburga i Hicksa. Riječi τά αντικείμενα dobro tumači Trendelenburg: .slijede. brojem doduše ne j e d n o . a ovdje se znatno manje nego tamo uklapaju u kontekst. koji inzistira na tome da svi rukopisi i svi antički komentatori imaju rečenicu na oba mjesta. Dvostruko je pak o n o „radi nečega": s j e d n e strane o n o „ n e ­ čega". j o š prije valja kazati što je to umovati i što osjećati..namely". A ako je tako. tako da bi.. to je jasno. ili osjetno. 17 O n a je naime uzrok i odakle kretanje. Prihvaćamo Theilerovu emendaciju ή namjesto ή. i toga radi čini sve što čini prema naravi. Ali zacijelo je duša i o n o odakle ponajprije kretanje po mjestu. na isti način i narav. Gohlke pak u bilješci uz svoj prijevod (Aristoteles.] out of place". Uz to. quae facultatem vel movent vel ab iis moventur. str. i čega radi. tvorenje drugoga poput sebe samoga. 1 6 Budući da dakle ne uzmaže zajedništvovati o n o m e uvijek i o n o m e b o ž a n s k o m neprekidnošću. kao naprimjer što jest o n o u m o v n o .. kao da bi bilo odnekud već jasno što je to uopće „logički poredak". te kako o n a živih tako i o n a biljaka jesu radi duše. a drugi put ono kome. uz neznatnu izmjenu. Što uistinu ovdje znače riječi κατά τόν λόγον neprestani je predmet rasprave interpreta. kao navodno bolje potvrđeno predajom. Ross u svojemu komentaru nalazi besmislenom te predlaže ispuštanje. Ο njima bi valjalo prvo razmeđiti z b o g istoga 15 uzroka. [ona j e ] zbor ili 1 9 usvršenost o n o g a koje je m o ­ gućnošću. onoga živog živoga.perfectly appropriate". dok u redakciji teksta našeg izvornika predlaže čitanje αύτη. a u z r o k i p o č e l o t o g a 1 8 je duša. Ovdje u nekim izdanjima teksta slijedi rečenica: Ono „radi čega" je pak dvostruko: jednom ono čega." Nerazumljivo je odakle u Sironićevu hrvatskom prijevodu ovdje „su­ protnosti" kao prijevod za τά αντικείμενα. a ne osjeća ništa što n e m a udjela u duši. Sva su n a i m e naravna tijela organi duše. koji smatraju da je rečenica .) Štoviše. jer hranidbe­ na duša pribiva i ostalima te je prva i najzajedničkija m o ć duše. T a k o da valja najprije zboriti ο hrani i rađanju. Drukčije Ross. quae sensibus obiecta sunt. jer ništa od onih smrtnih ne m o ž e ustrajati isto i j e d n o brojem. Jer 13 prvotnije od mogućnosti su djelatnosti i djelovanja prema z b o r u . po kojoj svima pribiva o n o živjeti. a s druge o n o „ n e k o m e " . Uber die Seele. Njena su djela rađati i služiti se h r a n o m ." Theiler pak čita ή αυτή i tumači u rijetkom i zahtjevnom smislu „ujednosti".

to je duša. v e ć o n a od njega.tad o n o koje hrani jest prva duša. čini vjerojatnijom. Jed­ ni n a i m e tvrde da se j e d n a k o hrani jednakim. bit će prva duša o n o koje m o ž e rađati [ono] p o p u t sebe. O n o pak čime se hrani dvostruko je. a potanje razjasniti ο njoj valja kasnije u navlastitim raspravama. već očuvava. Budući p a k da je pravo sve označavati od svrhe naovamo. ali zacijelo ne baš u z r o k naprosto. Na ovome mjestu očituje Aristotel naravno jezično podrijetlo svog ključnog tehničkog izraza za „materiju" i „tvar": ΰλη znači u obič­ nome govoru. ali nisu sve kolikoće. i jest o n o koje tvori rađanje 2 2 . kao takvo. prvotno upravo „drvnu građu". P r o m j e n a pak svih je u nasuprot ležeće ili u o n o p o s r e d n o . A ako oboje. a hrana da se preinačuje i vari. o n o toplo pak proizvodi vrenje. Postaju naime m n o g e j e d n a iz druge. kao što i hrana jest u o d n o s u spram uduševljenoga. kako s m o rekli. Κ t o m e . kako je bilo rečeno. najprije je n u ž n o razmeđiti ο hrani. No postoji besputnost. A izgleda da te i nisu na isti način hrana j e d n a drugoj. a drugo samo kretano. Ross sam je mišljenja da je malo vjerojatno kako je Aristotel upotrebio obje fraze i priklanja se stavu Torstrika da ή τών στοιχείων potječe od nekog ranoga izdavača. ukoliko pak provarena. T a k o da p o ­ čelo takve duše jest m o ć koja očuvava o n o koje je posjeduje. hrana nešto trpi od o n o g a koji se hrani. međutim. kao što je i o n o čime se upravlja. [ona j e ] o n o što potiče rast. o n o j e d n a k o jednakim. ne o n o ­ ga koje se hrani. A n u ž n o je da se sva hrana m o ž e provariti. a Sofonije τών σωμάτων και τών στοιχείων. hrana. U k o l i k o je naime neprovarena. te bi zato netko pretpostavio da je o n a to što i u biljkama i u živima to proizvodi. j e r spram ostalih se m o ć i odlikuje tim djelom. N a k o n što je to razmeđeno. ako ne bi bilo nečega što [to] spriječava. γεννήσεως. A ako jest troje: o n o koje biva hranjeno. Nama se. a čime se hrani jest hrana. Jedan dio rukopisa i nekoliko antičkih komentara imaju ovdje γενέσεως. nastajanje". n e g o o n e od suprotnosti koje j e d n a iz druge imaju ne samo po­ stajanje nego i rastenje. Čini se da je h r a n a suprotno suprotnome. hrani se suprotnost suprotnošću. N e k i m a se pak čini da je narav vatre naprosto u z r o k o m hra­ 20 njenja i rasta. Temistije i Simplikije imaju naprosto των στοιχείων. ili o n o p o č e t n o . kao i ovdje. kao što niti drvodjelac [ne trpi] od drvne građe 2 1 . v e ć [je to] prije duša. jednako dobro potvrđena lekcija. i [ono] jest sve dotle d o k se hrani. sve d o k i m a o n o g a gorivog. kao da bi j e d n a k o bilo netrpno od jednakoga. Hrana pak priskrbljuje djelovanje. što je o n o što povezuje vatru i zemlju. A b u d u ć i da se ništa ne hrani nemajući udjela u životu. 5. Stoga sve uduševljeno i m a toplinu. a tako i da raste. T a k o d a j e očigledno da na neki način oboje govore i ispravno i neispravno. Prema Rossu. Rast vatre je n a i m e u bezgranično. ali ne on od hrane. Dalje. dakle „ono koje tvori postanak. te koje hrani. Zaista se m e đ u j e d n o s t a v n i m tijelima ponajvećma čini da je to tako: j e d n o [da j e ] hrana. Ukoliko je o n o uduševljeno neka kolikoća. kazujmo općenito ο svim osje­ tima. Ima razlika i u t o m e da li je hrana o n o što [živome] pridolazi naposljetku. kao naprimjer zdravo iz bolujućega. [naime] i ruka i upravljač: j e d n o i pokrećuće i kretano. U orisu je dakle rečeno što jest hrana. a ništa ne rađa sebe samo. d o k za sve naravlju sustavljeno jest granica i omjer kako veličine tako rasta. čime se hrani. mogla bi se hrana zboriti na o b a načina. Nu suuzrok doduše jest. a svrha je rađanje [onog] p o p u t sebe. Jer očuvava jestvo. . d o k se drugima. V e ć jest naime nje­ govo jestvo. A drugo je biti h r a n o m i o n i m što potiče rast. ukoliko je uduševljeno. o n o koje biva hranjeno jest tijelo koje je ima. i to ne uzgredno. a ne vatri. Budući da je ista m o ć duše hranidbena i rodljiva. uduševljeno tijelo će biti o n o koje se hrani.zboriti drugima i istima. ali ova neprovarena a o n a provarena. ne sve svemu. Filopon των απλών σωμάτων. Jer to je j e d i n o od tijela (ili sastojaka) koje se čini k a o da se hrani i raste. 284 285 . naprotiv čini da suprotno suprot­ n i m . A k o bi pak bilo. ali vatra ne hrani vodu. nego poput t o g hranećega. a drugo o n o č i m e se hrani. ne­ go je v o d a hrana vatri. što prihvaća i Ross. kretane u s u p r o t n i m smjerovima? Rastavile bi se. koji je τών σωμάτων smatrao preširokom odredbom. druga. Osjet se stekao u kretanju i u trpnji. te u z r o k rastenja i hranjenja. ukoliko je [ono] pak ovo-nešto i jestvo. Drvodjelac se mijenja j e d i n o iz nedjelatnosti u djelatnost. Svi rukopisi imaju ovdje των σωμάτων ή των στοιχείων. To p a k pripada duši. Zato lišeno hrane ne m o ž e biti. i zboru v e ć m a no tvari.

rekli smo u općenitim raspravama ο činjenju i trpljenju. nego je j e d n o m neka propast od suprotnoga.] κατά τό νοοϋν και φρονούν. No jest i tako da znajućim z o v e m o o n o g a tko već posjeduje gramatičko umijeće. O n o pak [= osjećanje] po djelatnosti zbori se slično m o ­ trenju. već j e d i n o m o g u ć n o š ć u .u se­ b e 2 6 je [to] naime preinaka i u usvršenost .. ako ga ne bi priječilo nešto od onih izvana. postaju djelatnošću znajućima.. nego nekim drugim nazivkom. dvostruko će se zboriti i osjetilo. U z r o k je taj što je osjet po djelatnosti [usmjeren na] o n a pojedinačna. j e r osjetiva pripadaju o n i m a pojedinač­ nima i o n i m a izvan. na drugi n a č i n . a ne εις αυτό. kao i znanje. ili ne treba zvati trpnjom. I jest naime kretanje neka djelatnost. Jednako je i sa znanostima onih osje­ tivih. Stoga [je m o g u ć e ] misliti za sebe.Izgleda naime da je [on] neka preinaka. dok jedini Aleksandar (Quest. Jest naime na taj način neko znajuće kao kad bismo „znajući čovjek" rekli j e r je čovjek neko od znajućih i posjedujućih znanost. s Hicksom. 81. što ili uopće nije biti preinačen . a kad bude r o đ e n o posjeduje već. To rješenje prihvaćamo u prijevodu. A budući da osjećanje z b o r i m o dvostruko . kao i o n o koje već djeluje -. koji jest djelatnošću i pravi je znalac ovoga tu A. 6) ima τό αϊσθητον. 15) ima κατά τό νοεϊν και φρονεΐν. [naime] o n o vidljivo i o n o čujno. Aleksandar (Quest. Ove posljednje riječi treba. a osjećati za sebe nije: . 2 5 A niti trpnja nije naprosto. A jednako i o n o osjetivo 2 3 : s j e d n e strane o n o koje je m o g u ć n o š ć u .. Oba dakle ona prva. kako je rečeno. kao što i o n o zapaljivo ne gori samo po sebi bez o n o g zapaljivog.. no nakon što pretrpi j e d n a k o je. utjecajem onoga što jest usvršnošću. druga k ustroju i naravi.n u ž n o je da pribiva o n o osjetivo. a drugi put prije očuvanje o n o g a što jest m o g u ć n o š ć u . te ne bi trebalo ničega što jest usvršenošću vatra. budući da je već u njima i vatra i zemlja. kao što niti graditelj kad gradi. s čime se slažu i Ross i Kalan.jer j e d n a k o o n o koje m o g u ć n o š ć u čuje i gleda kažemo da čuje i gleda. drugi put pak kao dje­ latnošću. međutim nesvršena.ili je pak drugi r o d preinake. i zašto [ona] ne tvore osjet bez onoga izvana. ali ne djelovanja.] τό νουν και φρονούν. a ta jesu na neki način u samoj duši. j e d n o m kao m o g u ć n o š ć u . ali onaj preina­ čen učenjem i više puta se mijenjajući iz suprotnoga stanja. i to iz istog uzroka. 286 287 . A [treći je] onaj već motreći. Jasno je međutim da osjetilo nije djelatnošću. kako imaju svi rukopisi i svi drugi antički komentatori. ili jesu dvije vrste preinake: j e d n a promjena k stanjima lišenosti. a j e d n a k o tako i ostala od osjetivih. vezati uz μεταβολών. no opet je i kao da od nejednakoga. u djelovanje. j e r dosad smo ο njima govorili naprosto. kad se god hoće. pa i ako se slučuje spavajućim. A sve trpi i biva kretano od onoga što jest čimbeno i djelatnošću. a i ostali sastojci kojih jest osjet po njima samima ili po njihovim uzgrednostima. Svaki od toga dvojega nije na isti način mogućan. pokrenutost i djelovanje o n o isto. Razlikuje se pak u t o m e da o v o m e [= osjećanju] o n a koja proizvode djelatnost jesu izvan. a ne uz ένέργειν. Zato nije d o b r o zboriti da se onaj tko razmišlja kad raz­ mišlja preinačuje. budući da su po mo­ gućnosti znajući. Ima pak besputnost zašto ne biva osjet samih osjetila. Jer trpi o n o nejednako. Izgorjelo bi naime u sebi. S Trendelenburgom i Rossom čitamo εις αυτό. te j e d n a k o o n o m e kako se m o g u ć n o s t drži prema usvršenosti. d o k U svim rukopisima te u Temistija. A neki tvrde i da j e d n a k o trpi od jednakoga. ( ovaj iz posjedovanja aritmetike 2 4 ili gramatike. dok ovaj jer ako hoće m o ž e motriti. Stoga je nekako kao da trpi od jednakoga. d o k je znanost na o n a općenita. pa zato ne osjeća. Onaj naime koji posjeduje znanje postaje motrećim. Kako je to m o g u ć e ili nemoguće. stoji ovdje τό αίσθάνεσθαι. U č e ­ nje i dohvaćanje znanja iz toga da se [to] jest m o g u ć n o š ć u . Theiler pak sma­ tra teško vjerojatnim takav poremećaj teksta te sam predlaže čitanje: και <δι' 6> τό αίσθάνεσθαι. 83. a p o d utjecajem onoga koji to jest usvršenošću i podučavatelja. Valja razlučiti i ο mogućnosti i usvršenosti. već onaj j e r je tog roda i tvari. Torstrik pak predlaže άγειν [. kao s t o j e u drugim [raspravama] rečeno. Prva promjena o n o g a koje m o ž e osjećati nastaje od strane rađajućeg. Najprije ć e m o zboriti kao da su trpljenje. a s druge o n o koje djelatnošću. kao što rekosmo. Dovođenje u usvršenost dakle iz m o g u ć n o š ć u umujućeg ili razbirajućeg 2 7 ne bi bilo pravo nazivati p o d u k o m . Prihvaćamo s Rossom Temistijev tekst τήν άριθμητικήν namjesto nerazjašnjivog τήν αϊσθησιν. što prihvaćaju Torstrik i Ross kao ispravnu lekciju. Filopona i Simplikija. tako i osjećanje. Rukopisi imaju u 417bl0-ll άγον [.

lik. kao naprimjer ako bi o n o bijelo bio Dijarov sin. 1957. tako stoji i s osjetljivim. Translated with Introduction and Notes bv D W Hamlyn. De anima. Z b o r e se pak o n a osjetiva trostruko.No ο t o m e dalje razjasniti bit će zgode i poslije. with Introduction and Commentarv bv Sir David Ross. 1974 ^ Ι θ β β ) . 1907. 1990. ' Aristoteles. 1877. With translation.) ani. Darmstadt. sluh zvuka. Edited. ili gdje. no pretrpjevši izjednačuje se. kao što je vid boje. introduction and notes by R. A valja pri pojedinačnim osjetilima prvo zboriti ο o n i m a osjetivima. Uber die Seele. Oxford. Kako je pak nji­ h o v a razlika bezimena. n e g o je j e d n o kao kad bismo rekli da dijete m o ž e voditi vojsku. Oxford. o n a vlastita su u p r a v o m e smislu osjetiva. napisal uvod in komentar ter dodal opombe in glosarij grških terminov Valentin Kalan. *1975 rBerhn. b u d u ć i da nije j e d n a k o . D. i ne vara se da [je to] boja ili da j e zvuk. koji dakle razumijevaju ovako: „To naime što se osjeća uzgredno je bijelome. 1969). a razloženo je ο njima da su drugo i kako drugo. 1961. Aristotle 's De anima. Trendelenburg. već zajednička svima. quatenus eorum auctoritas valet. koji stavlja zarez ispred ου αισθάνεται. Ljubljana 199o. (Pretisak: Hildesheim/Zurich/New York. Ta takva n a i m e nisu nijednome vlastita. a drugo zajedničko svima." Slijedimo Rossa. A z o v e m vlastitim o n o koje ne m o ž e biti osjećano drugim osjetilom. n u ž n o je služiti se o n i m „trpjeti" i „biti preinačen" kao v a ž e ć i m 2 8 imenima. Books II and III (With certain Passages from Book I). Cambridge. Ta se dakle takva nazivaju vlastitima za svako pojedino. ili što j e o n o oglašeno. mirovanje. dvoje od kojih v e l i m o da se osjeća po sebi." Važniji konzultirani komentari: Aristotelis de crnima libri tres. a drugo kao [kad b i s m o rekli da to m o ž e ] onaj ko­ ji jest u [takvoj] dobi. kako je rečeno. d o k j e d n o p r e m a u z g r e d n o m e . U z g r e d n o se pak naziva osjetivim. 6. Prevedel. U z g r e d n o se naime osjeća to da se to steklo bijelome. O n o pak osjetljivo m o g u ć n o š ć u jest takvo kao što je o n o osjetivo v e ć djelatnošću. dok osjetilo opipa ima više razlika. n e g o što j e o n o obojeno. A od tih dvoje j e d n o je vlastito pojedinome osjetilu. (Pretisak: Graz. ukoliko je takvo. Trpi dakle. Jer neko je kretanje osjetivo i o p i p o m i vidom. koje je o s j e ć a n o 2 9 . Aristotle. Hicks. od o n o g a osjetivog. i ο kojemu se ne m o ž e biti obmanut. za razliku od Rodiera i Hicksa. i jest kao ono. Ubersetzt von Willy Theiler (= Aristo 4i!f4 ΊϊπΗ i n d e u t s c h e r Ubersetzung Band 13). Značenje pridjeva prema Trendelenburgu: „Ita hic κύρια ονόματα. ili gdje je. veličina. ' 288 289 . a okus sočnosti. Editio altera emendata et aucta Berlin. Stoga i ne trpi ništa. Ad interpretum graecorum auctoritatem et codicum fidem recognovit commentariis illustravit Frider. a zajednička su kretanje.) Αή ^πΒ\-Ρΐ na. i [ona] u o d n o s u na koja je po niknuću ustrojeno jestvo svakog pojedinog osjetila. broj. Aristotel Ο duši. Ali svako pojedino sudi upravo ο tima. Sada neka b u d e r a z m e đ e n o toliko da kao što o n o z b o r e n o m o g u ć n o š ć u nije j e d n o s t a v n o . A od onih po sebi osjetivih. Adolph.

niti o n o m o t r e n o . v e ć [je toga] opažaj. Ross se bez mnogo dvoumljenja odlučuje za prvu alternativu.Ο pamćenju i prisjećanju Izvornik: ΠΕΡΙ Μ Ν Η Μ Η Σ Κ Α Ι Α Ν Α Μ Ν Η Σ Ε Ω Σ . niti o n o g sadašnjeg. Pamćenje je pak o n o g a prošlog: nitko neće reći da pamti o n o sadašnje d o k 1 je prisutno. M C M L X X V i 1 9 3 6 ) . Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. Vol. već je [to] o n o što se m n i ili što se očekuje (a moglo bi biti i da ima nekakve znanosti očekivanja. već će o n o nazivati j e d i n o opažanjem. Ponajprije dakle treba prihvatiti kao ishodište kakva su o n a koja se pamte. a ovo znanjem. S. to naime često puta vara. n e g o su v e ć i n o m oni sporiji ti koji bolje pamte. naprimjer d o k gleda o v o n e k o bijelo. With an English Translation by W. D. kakvom neki na­ zivaju proroštvo). Ο pamćenju i sjećanju treba kazati što jesu. Biehl i Freudenthal smatraju da riječi u zagradi treba isključiti. i z b o g kojeg uzroka nastaju. VIII: On the Soul. Tako i W. zbiljsku djelatnost vanjskih stvari ili pak aktu­ alno imanje znanja i opažaja. U : Aristotle i n twenty-three Volumes. R. a oni brži i lakoučniji lakše se prisjećaju. pamtiti niti o n o buduće. T. od­ stupajući time od svih rukopisa i ostalih komentatora. i prisjećanje. Jer nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju. njime naime ne spoznajemo ni buduće ni prošlo. tako pamti ([naprimjer] da su trokutu kutovi jednaki dvama j e d n a k i m a ) 3 . premda se njegova argumentacija za to teško može ocijeniti posve zadovoljavajućom. hoće čitati ότι: „da je prisutno". L o n d o n . nije neposredno jasno što tu znači riječ ενέργεια. G. naime. u j e d n o m sluBiehl ovdje umjesto δτε. Ne m o ž e se. Ross: . prihvaćenog od svih izdavača. bu­ dući da sugeriraju kako se znanje „pitagorejskog poučka" može steći 291 . Parva naturalia. On Breath. No i zadrži li se „bez djelatnosti".. naime da li aktualnu. Ali kad bez djelatnosti 2 ima znanje i opažaj. Hett ( T h e L o e b 1 Classical Library 288). i kojem se dijelu duše zbiva taj doživljaj.without the corresponding objects". nego jedino ono sadašnje. Temistije i Mihael Efeški čitaju ovdje έργων namjesto ενεργειών. d o k se slučuje to upravo m o t r e ć i m i pomišljaj u ć i m .

a na inače prihvaćenome mjestu remeti kontekst. Jer svaki put kad je u djelatnosti u po­ gledu pamćenja. a o n o ranije i kasnije jesu u vremenu.kao što smo i ranije rekli . G. Nuvens (L'Evolution de la Psychologie d'Aristote. a u drugome da je bio č u o ili vidio. W. drugi je zbor. 1036a9 s q q ) . što. neprekidnost (geometrijskih) likova. A pamćenja o n o g a sad ne­ ma u o n o m e sad.. I pamćenja onih mislivih također n e m a bez p r e d o d ž b e . 132bl0. što prihvaća i Biehl. R. K a k o je ο uobrazilji bilo r e č e n o ranije u [raspravi] ο duši. Ross. 450a30. T. ili nešto takvoga. budući da jednako tako stari komentatori kao i noviji u pravilu tekst razumiju tako da je tu riječ ο takozvanim nižim životinjama (Temistije čak umjesto θνητών piše άλογων).da je vidjela nešto. Stječe se naime isti doživ­ ljaj k o d mišljenja kao i k o d crtanja. tako u duši zbori da je to ranije č u o . Očito je dakle da t o m e od onih pripadnih duši č e m u pripa­ da pamćenje. θνητών je lekcija svih rukopisa. 292 293 . 450a29. tad ne bi pribivala m n o g i m a od ostalih 8 živih. G. misliti nije [moguće] b e z predodžbi. Metaph. Filoponov stav u komentaru uz De anima (531. Pamćenje dakle nije ni opažaj ni prosudba. poput Boga. Ross: „Certainlv the words seem out of place. a m o ž d a i nijednom od smrtnih . Z. i napome­ nu Sorabjia: „Govor ο smrtnim živim bićima implicira ukaz na Ari­ stotelov nauk da je Bog besmrtno živo biće {Top. kako se nama čini. Usp. Usp. T. ili čula. Ross međutim opravdano upozorava na to da se riječi „ako već niti sada mnogima" ne mora vezivati sa „smrtnim". D. npr. a o n o g a prošlog pamćenje. 1023b32. stavlja kolik o ć u pred oči. nučila] ranije. ali je ne misli kao kolikoću. 1037a4." Prihvaćamo Freudenthalov prijedlog da se τό πάθος. Jasno je naime da taj doživljaj treba misliti kao o n o što je opažajem nastalo u duši. Smatramo da se zamjenica αυτήν. T. kao što kažu [tj. čula. Ross je djelomično sklon tom stavu. Rossu. 6 T a k o da bi m o ć i mišljenja 7 bilo pripadno uzgredno. ali je misli samo kao kolikoću. p r e m d a se uop­ će ne služimo time da je trokut neka određena kolikoća. Time je uklonjena i teškoća na koju je bio upozorio F. uzgredno pak o n a koja nisu bez pre­ dodžbe. Veliči­ nu p a k i gibanje n u ž n o je spoznavati onime čime i vrijeme. Ta i takva vječna živa bića niti su u vremenu niti dakle mogu imati neki opažaj vremena. da je naime Aristotel i učenjem i opažanjem. a27. Zato pribiva i nekim drugima od živih. kao što je bilo i ranije rečeno. premje­ sti unatrag i čita nakon τοιούτον. 1072b28. ta jedina pamte. v e ć stanje ili do­ življaj nečega od tih. ili uvidio." Kao i W. zato što nemaju sva opažaj vremena. no Rassow je predlagao čitati θηρίων. već naprosto općenito sa „živim bićima uopće". dotiče". prema G. odnosi na αϊσθησις iz retka prije. A da je neki dio m o ć i kojima se misli. stavlja dodu­ še o d r e đ e n u kolikoću. kad je prisutan doživljaj a stvar odsutna. istovjetan s onim što Aristotel zove „mislivom tva­ ri" (ΰλη νοητή. A netko bi m o g a o besputiti ο t o m e kako se zapravo pamti o n o što nije prisutno. 1088al0). ili . D. no neodređenim. kad biva vrijeme. 1948). Louvain. slijedimo Freudenthala u premještanju ove rečenice iz 540al0 dva retka niže. a ne na dušu. nebeskih tijela. A i p r e d o d ž b a je podražaj zajedničkoga osjetila. baš t o m e pripada i uobrazilja. jedan od zacijelo središnjih pojmova ne samo Aristotelove fizike nego i cje­ lokupne filozofije. a ne j e d i n o ljudima i o n i m a koja imaju mnijenje ili razboritost. ili naučila. i to time č i m e opa­ žaju [vrijeme] 4 . Zato je sve pamćenje zajedno s v r e m e n o m .kako tvrdi Bywater. može biti pogrešno pisanje od νοητικού. niti b e z v r e m e n a o n a koja nisu u vremenu. ili opazio. I onaj tko misli na isti način: ako bi mislio i o n o što nije kolikoća.od διανουμένου. Ona tek tamo ima smisla. Tako smo ovdje u nevolji preveli τό συνεχές ("ono koje se skupa drži. peripatetičari]. R. T a k o da o n a od živih koja opažaju vrijeme. iza sponiinjanja „predodžbe" u 540al3. 15): „Tvar je. o n o g a b u d u ć e g očekivanje. a po sebi pak o n o m e p r v o m osjetljivom. T. što bi tada značilo da se tu govori ο onim živim bićima čiji je život stalna djelatnost uma. ako v e ć niti sada m n o g i m a [ne pribiva]. sve­ j e d n o ga c r t a m o određenim u pogledu kolikoće. A upamtiva po sebi su o n a koja su predočiva. Ross smatra daje τό πάθος „almost certainlv an intruder". kako tumače interpreti i prevoditelji. ili još određenije ο „urođenoj toplini" sadržanoj u njemu. Riječ je ο srcu. Ross: . Metaph. R. a prihvaća Hett . nego je o n o g a sadašnjeg opažaj. ta­ ko da je očito da je njihova spoznaja djelo o n o g prvog osjetlji­ voga. Z b o g kojeg p a k dakle u z r o k a nije m o g u ć e ništa misliti bez neprekidnosti 5 ." W. i to o n i m dijelom tijela koji g a ima poput n e k o g 9 1 0 U svim tekstovima stoji νοουμένου. A ako bi [mišljena] narav i bila pripadna kolikoćama. njihovih pokretača i si. 128bl9. Svaki put nai­ me kad djeluje pamćenjem . R.extent"). u latinskoj tradiciji continuum.čaju da je bio naučio ili sagledao. u čemu se nalazi sjedište onoga što Aristotel naziva „zajedničkim osjetilom". Jer i tamo. tad uz to ujedno opazi da [je to vidjela. D. I G. dok je ovo drugo prema Aristotelu na svaki način nemoguće.

12 kao u starih zdanja. kako. Stoga također onima koji su u m n o g o m e gibanju. pa je odatle različit doživ­ ljaj motrenja nje nego kad se motri kao nacrtana slika. o d n o s n o o n o m e čime o p a ž a m o vrijeme. te se. D. Jednako se pokazuje da ni oni jako brzi ni jako spori ne pamte lako: oni prvi su vlažniji no što treba. Δ. Rossa ("the having") razumijevajući i prevodeći ovdje riječ έξις ne kao gore naprosto sa „stanje".„dispozicija". i slu­ šanja. G. a ne toga samog? Kako dakle pamti o n o odsutno? Jer moglo bi biti i gledanja onoga odsutnog. W. Ali ako je takvo o n o što se stječe o k o pamćenja. zašto bi opažaj toga istog bio pamćenjem drugog. nego izvornije prema osnovnom značenju glagola iz kojega je izvedena. kao što je rečeno i to kojem dijelu od onih u n a m a pripada: da p r v o m e osjetljivom. tad se motri kao prilika u crtežu. Naime. te se m o ž e motriti i kao slika i kao prilika nečega. Ross navodi uvjerljivo objašnjenje Bearea da se prispodoba od­ nosi na sušenje slojeva podloge na površini starih zidova. Vježbanja m e đ u t i m očuvavaju pamćenje ponavljanim prisjećanjem. koje ju čini nepodesnom za oslikavanje freskom. A to se događa kad n e t k o o n o što nije prilika nečega motri kao priliku. kao o n o t a m o . ne bismo pamtili ništa od onih odsutnih. Vrlo je vjerojatno da je i sam Aristotel htio upravo na to upozoriti da je svako „stanje" tek usljedak stanovitog „imanja" i „držanja" (usp. Biehl stavlja riječ θεώρημα u zagrade. prisjećaj. da li to pam­ ti taj doživljaj. To se pak dešava kad onaj tko motri kao samo promijeni. 10) i u onome za Parva naturalia (str. Ross i u komentaru uz De anima (str. Jednako smatra i Sorabji. opažajući. te dvojimo da li je to pamćenje ili ne. ne vidjevši Koriska. D. immediate object of consciousness.crteža. Upravo zato oni jako mladi i starci teško pamte. dok Freudenthal izbacuje iz teksta i nju i slijedeću φάντασμα. ή κίνησις αύτοϋ razumijemo sa Sorabjiem: „The change connected with the other thing". Jednako je i W. poput prilike je i sjećanja. z b o g strasti ili z b o g dobi. kao što se zbilo Antiferonu Orejcu i drugim ekstaticima: naime ο p r e d o d ž b a m a zbore kao da su se do­ godile i kao da ih se sjećaju. Ross pak predlaže da se θεώρημα zadrži te je tumači kao „the direct. pamtimo o n o što ne opažamo. something that is present as if to the senses". a to nije ništa drugo do višekratno motriti kao priliku nečega. Dakle kao po sebi. poput onih koji udaraju pečate pečatnim prstenjem. jer u tijeku su. A k o pak uko­ liko je drugog. kao u tekućoj vodi da su se izgubili gibanje i pečatni prsten. 294 295 . T. gibanje koje nastaje obilježi kao neki otisak osjetbe. ako pak drugo. A događa se i suprotno. R e č e n o je dakle što je pamćenje i sjećanje: da je imanje pre­ dodžbe kao prilike o n o g a čega je predodžba. 1022b4-14). a kao dru­ gog. te motri kao [nečega] drugog. čini se da pridolazi nešto poput misli ili predodžbe. I z b o g toga ponekad ne z n a m o kad n a m u duši nastanu takva gibanja od prijašnjega opažanja. te u duši to drugo nastaje j e d i n o kao misao. Na­ šim je tumačenjem takvo protuslovlje dokinuto. [motri] kao prilika Koriskova.. a prvo. tako treba smatrati i da je o n a predodžba u n a m a j e d n a k o tako sama po sebi neka 13 m o t r i d b a kao i opet predodžba drugog. o n a je motridba ili predodžba. Slijedimo W. kojoj zacijelo pripadaju i De anima i Parva naturalia. te o n o isto i neku lokaciju duše u tijelu naučavao samo u svojoj srednjoj fazi. prvima se predodžba ne zadržava u duši. ne nastaje unutra otisak. D. d o k drugima zbog sasušenosti. a drugi suhlji. Slično i W. dok u kasnoj. kao da je tek prilika. Ross. jedni z b o g rastenja. j e d n o je oboje od toga. čega imanje 1 1 z o v e m o pamćenjem. j e r nekad se događa da pomislimo i prisjetimo se da s m o nešto prije čuli ili vidjeli. uz 449b25 i 451al5-16. D. 16) upozo­ ravao kako je govor ο nekome dijelu tijela koji bi sadržavao dušu iz temelja nespojiv s zrelom flozofijom duše u tim poznim spisima. ili o n o od čega je on nastao? A k o naime prvo. T a k o da i kad je u djelatnosti gi­ 14 banje toga d r u g o g . a drugi z b o g opadanja. o n o odsutno? A k o jest nalik otisku ili slici u nama. u čemu se može osloniti na dio rukopisa. da li se to događa po t o m e da s m o bili opažali.an object of contemplation". Ross: . na Temistija i na stari latinski prijevod. ne nastaje pamćenje. Ili je tako da se i to m o ž e dogoditi? Jer baš kao što o n o na crtaćoj ploči nacrtano jest i slika i prilika nečega. ali ipak o n o biti nije obojima isto. dok se u drugih i ne prihvaća. D. Metaph. R. i z b o g otvrdlosti onoga što prihvaća podra­ žaj. Isto to prihvaća bez dvoumljenja i W. a ne kao po sebi. ako duša njime to opaža ukoliko jest po sebi. takvih postavki više ne susrećemo.

nego navikom. videći to j e d n o m . G. o n a pak slabo u r e đ e n a 2 2 pamte se teško. 18. Kad unutra nasta­ 16 ne stanje i doživljaj. bolje p a m t i m o no drugo koje češće viđamo. tad. a ne pamti se sada o n o što se sad doživljava. nego o n o u početku opažano ili doživljavano. te prisjećanje biva iz j a č e g unutrašnjeg počela no što je o n o iz kojega se uči.inexact" upućuje na Tukidida. ili suprotnog.. Na taj se dakle način traži. Većina rukopisa ima φαύλα. 1 9 Niti su pak ta naprosto. Jasno je naime da je za to isti način. Očito zabunom samog Aristotela. ed. Zato prisjećanja najbrže i najbolje nastaju iz početka. Prisjećanje se dakle Za značenje riječi επιχειρηματικούς λόγοις oslanjamo se na Temistija (Paraphrases Aristotelis. mislim na praćenje slijeda. R. v e ć na neki način jest. T. ako treba znanjem nazivati stanje ili doživljaj (a ništa ne priječi u z g r e d n o se i prisjećati nekih od o n i h koja z n a m o ) . bit će se i ovim gibano. VI. a i ne tražeći na taj n a č i n 2 0 pri­ sjeća se. Ross. A k o pak ne iz nužnosti. nego drugim kojim češće. Ponajprije pritom treba posta­ viti kao važeće o n o istinito što je kazano u raspravama posveće­ n i m p o s e b n i m p r o b l e m i m a 1 5 . koji pridjev smatra istoznačnim s προβληματικοϊς. tad nastaje i o n o gibanje. II. Zato i pratimo slijed misleći od o n o g a sad. a neka su ujedno s njima. Prevodimo ovdje έξις s G. usprkos Freudenthalovu neslaganju. Ross pak smatraju daje tu riječ ο organu u kojemu je sjedište primarne osjetilnosti. 296 297 . Ove riječi shvaćaju svi komentatori kao da označuju trenutak vreme­ na. Ross za značenje φαύλος u smislu . bit će se giban o n a k o kako to naj­ češće biva. T.a disposition to remember". Ross i W. što uzimamo za osnovu pri­ jevoda. Navikom naime slijede gibanja j e d n a druga. objašnjavajući dalje da je to „zbog toga što da bi se prisjetio moraš se sjetiti nečega povezanog sa stvari koje se hoćeš prisjetiti". već samo onih blizih. Riječi δ' ούτος Freudenthal. T. 431al9. kad god nakon drugog gibanja uslijedi i o n o . kao naprimjer matematički poučci. tako i gibanja. ili o n o čega imanje s m o tad nazvali pamćenjem. Vrlo teško razumljiva rečenica. kao i već Bekker čita kao δ' δμος. G. tako da je maleno to što preostaje da bi bilo gibano nakon onoga. D. Najčešće pak nakon što uslijede m n o g a druga gibanja koja s m o spominjali. ili sadrže dio njih. no promjena je nepotrebna ako se s Temistijem i G. to je i tada je neko prisjećanje na ta rečena. D o b r o se pamte o n a koja sadrže neki poredak. Nadalje je očito da se ne pamti o n a kojih se sad prisjeća. a na neki nije. m o r a od toga razlikovati. dok. 7). sve d o k ne b u d e m o gibani onim koje je o b i č n o dolazilo nakon onoga [koje t r a ž i m o ] . tad ne stječe p o n o v o nikakvo pamćenje (jer nikakvo nije prije toga prošlo). tad će činiti o v o : tražit će dohva­ ćanje početka gibanja. 7 i na De anima. III. T. T a k o da ne nastaje u n u t r a zajedno s unutra nastajućim doživljajem. A prisjećanju 1 8 se stječe to da ga prati i p a m ć e n j e . Dalje. Temistije parafrazira tekst naprosto ovako: „Pamćenje je po nužnosti praćeno prisjeća­ njem". jasno da kad god se bude gibano onim. bez prethodnoga tra­ ženja ili prisjećanja. o n o m e tko doživljava o d m a h već u n u t r a pribivaju doživljaj i znanje. kako primjećuje G. A ne treba tražiti kako bismo se prisje­ tili 2 1 onih udaljenih. Prisjećanja se zbivaju kad se po naravi sluči da j e d n o gibanje nastane već n a k o n ovoga tu drugog. Rossom ούτος veže s ζητοΰντες. Spengel. I kad se dakle tko hoće prisjetiti. Τ. Jer prisjećanje nije ni p o n o v n o stje­ canje ni stjecanje pamćenja. R. pamćenje po sebi ne pribiva prije no što b u d e ovremenjeno. Neuhauser. Ostaje j o š reći ο prisjećanju. 426bl6. dok Temistije i Mihael Efeški čitaju φαύλως και χαλεπώς. R. koje se je prije imalo.. ili srodnog.II. o v o poslije onoga. A ako iz nužnosti. tako da o n a ranije pribivajuća p o n o v o u n u t r a nastaju. 241. No događa se da smo više naviknuti o n i m gibanjem kojim se jedanput gibamo. ovdje je napisano μεμνήμεθα gdje je trebalo stajati άναμιμνησκόμεθα. gibamo se n e k i m prijašnjim gi­ banjima. te od sličnog. ili od nečega drugog. Ali kad se p o n o v o stekne znanje ili opažaj. Mihael Efeški čitao je τω δέ μνημο­ νεύειν συμβαίνει και μνήμην άκολοϋθειν. Slijedimo Gesnera razumijevajući μνημονεύειν kao άναμιμνήσκεσθοα. jer kako se odnose stvari j e d n e spram drugih. [tek] tad jest pamćenje. R. niti ga ispočetka stječe. č i m je po prvi put unutra nastalo o n o m e nerazdjeljivom i krajnjem 1 7 . jer pamti se sad o n o što se vidjelo ili doživjelo prije. n a k o n kojega će biti o n o . Rossom:. Kad god se dakle prisjećamo. K a d netko naime po prvi put ili uči ili doživljava. Stoga i nešto. Dva puta n a i m e m o ž e onaj isti isto naučiti i pronaći. s druge strane. pozivajući se na De sensu. Prisjećanje nastaje z b o g toga jer su neka gibanja ista [s o n i m a koja tražimo]. s j e d n e strane. R.

. dajući zatim rečenici ovakav smisao:. što bi i prema G. Ross pristaje uz Beareovu konjekciju τι namjesto τε. Stoga se ponekad čini da se pri­ sjeća polazeći od općih mjesta 2 4 . ići će k o n o m D. međutim. sjetit će se došavši k o n o m F. D. naprimjer od C k o n o m F ili k o n o m D. a odatle se m o ž e kretati k obima. A ako ne traži neko od tih. D. Hett i svi izdavači osim Biehla imaju tu. i k o n o m D i k o n o m F. j o š više je tako u onima po navici. što se izgleda može pri­ hvatiti. W. T. R. te od njega k vlažnosti. kojima narav dakako ne pribiva na j e d n a k način. Rossa: εάν ούν δι' ά πάλαι ού κινηθή. T. Vlastiti prijevod W. Čitamo s Hettom i svim izdavačima osim Biehla i G. Stoga se b r z o prisjećamo o n o g a na što višekratno 2 7 p o ­ mišljamo. Jer o n a velika i udaljena ne misli time da tamo pruža razum. 559al9. kako je re­ čeno. jer navika je doista p o p u t na­ ravi. W. A neka bude n e š t o 3 0 čime luči o n o više i manje [kod vre­ m e n a ] ." άπό τοπών u smislu loci communes. Ross navodi Havduckovu primjedbu da je nemoguće reći daje pamćenje postojanje mogućnosti. od čega se prisjeti na jesen. R. sjećamo se doduše slič­ noga. A k o se dakle ne giba na taj upravo rečeni način. Cook Wilson je namjesto ένεργείςι ovdje konjicirao συνήθεια. D. a osobito kad se nekako biva od t a m o na sebe odv r a ć e n 2 9 . 2 6 gibat će se k o n o m e naviknutijem. 1358al2. R. ili mjerom ili neod­ ređeno. no ipak mu se čini da je prihvaćeni tekst u redu. jer ako ne prije. A kad ne može. A k o pak ne. slijedeći većinu rukopisa. Rossa. A uzrok toga da se. W. U z r o k je da se brzo napreduje od jednoga k drugome. εάν ούν μή διά παλαιοϋ κινήται. Prisjećanje dakle biva na taj način. Dio rukopisa i Temistije imaju δύναμιν namjesto δυνάμει. u t o m e je da se polazeći od istoga početka m o ž e biti giban k više njih. R. čime on opravdava svoju emendaciju τω ένεϊναι namje­ sto τό ένεϊναι. o n o v i š e k r a t n o p a k tvori na­ rav. 298 299 . I na taj način uvijek. Freudenthal prihvaća takav tekst. Kao što je po naravi ovo neko zajedno s o v i m 28 n e k i m . tad je razložno da ih luči kao i veličine. dok ne pokrenu takvo gibanje kojim je praćena stvar. slijedeći Siebecka. To se pak dešava onima koji započinju m n o g o toga. G. Prihvaćamo prijedlog Christov da se namjesto άφελκί] čita άφέλκηται. Rossa ovoga spornog mjesta glasi:„For to remember is to have the power that sets the moving going. D. ili neće uopće nikako niotkuda. A treba dohvatiti početak. A k o se ne bi kod o n o g a A sjetio. stoje manje vjerojatna lekcija. A najvažnije je da treba spoznati vrijeme. a to je da se bude p o k r e n u t o od sebe i od gibanja koja ima. Cesto se pak netko upravo sad ne m o ž e prisjetiti. samo bila nepotrebno ponovljena upravo iskazana misao. već p o m o ć u drugoga. već prije da jest po mogućnosti. T. ako tragamo za tim d o b o m . Ovim neodređenim τι naznačuje Aristotel u pravilu „zajedničko osje­ tilo" ili pak njegovo tjelesno sjedište. T. kako ispravno napominje G. Jer pamćenje je to da je o n o gibajuće m o g u ć n o š ć u 2 3 unutra.I prisjećanje se od p o n o v n o g a učenja razlikuje time što na neki način m o ž e od sebe samog biti gibano k o n o m e što slijedi za p o č e t k o m . no ispušta­ jući μή. Izgleda doista u o p ć e 2 5 da je početak u svemu o n o srednje. koji umjesto ά πολλάκις čitaju πολλάκις ά. premda. te čita έάν ούν διά πολλοΰ κινηθι] i prevodi u smislu „ako se gibanje događa dugo nakon početnog doživljaja". Ross smatra Wilsonov prijedlog „atraktivnom emendacijom". sjetit će se kod o n o g E. Zato i kad se treba sjetiti imena. polazeći od istoga ponekad sjećamo. tako je to i d j e l a t n o š ć u . T. te pronalazi. no tražeći može. tra­ ži li o n o G ili H. Ross se za tumačenje riječi πάλαι u smislu„lately" poziva na Bonitzov Index. kao od mlijeka k bijelom. No tekst daje takav smisao i bez promjene. T a k o naprimjer ako bi tko mislio ona kojih su [oznake] A B C D E F G H . sjetit će se kad do toga dođe. tad više ne pamti. A budući da u o n i m a po naravi biva i o n o protiv naravi i po slučaju. Temistije i Mihael Efeški razumijevaju ovdje τό καθόλου kao u osnovi istoznačno s onim ώς επί τό πολύ. na taj način značenje onoga τό ostaje potpuno neutralizi­ rano. kao što neki kažu za vid . Rossu učinilo smisao „glatkijim".when something attracts the mind from that direction tovvards self". a od bijeloga k zraku. D.jer m o ž e misliti čak i nebića -. čime bi. R. n e g o razmjerno Prihvaćamo tekst G. Ross smatra najboljim pret­ postaviti da je παλαιοϋ zapravo predajom iskvareno originalno πολλοϋ. T a k o da se biva katkad kretano i ta­ mo i drukčije. Ross. W. kako su određena naprimjer u Aristotelovoj Retorici I. a po­ nekad ne. ali samo o n o pogrešno izgovaramo.

npr. j e d n a k o misli BE. kad misli o n a veća. Rossa. T. ne Većina rukopisa. T. rečeno je u o n o m e pređašnjem. a drugi put i mjerom. Mihael Efeški. Zašto dakle tvori radije CD nego F G ? Ili je to zato j e r kao što se AC odnosi p r e m a A B . tako se odnosi Η p r e m a I? Ta dakle ujedno giba. i to je poput nekog traženja. A pamćenje vremena je dvostruko: j e d n o m ga se naime ne pamti mjerom. ali da se ne zna kada. W. ili o n o bez ovoga. Ne vidimo razloga uklanjati ώσπερ ispred άνάλογον. T. A prisjećanje se od pamćenja razli­ kuje ne samo glede vremena. Naime ne zaustavlja se lako kad je uzgibana. koji smatra da ono „obscures the sense". Rossa. D. N a i m e u n j e m u 3 1 jesu slični likovi i gi­ banja. ili čuo. R. U grčkome muški ih srednji rod: αύτώ. j e r srazmjerno su odgovarajući AC i C D . niti to koji od tumača pokušava. dakle „neki tjelesni doživljaj". tada je sjećanjem u djelatnosti. Njih naime predodžbe ponajviše pokreću. kao što s u srazm j e r n o odgovarajuća o n i m a izvan. Rossom: . značiti gibanje. A ako to umišlja. Prilično lako rješava problem W. kako bi izgledalo prema hrvatskome prijevodu. Ross σωματικόν τό πάθος.completely under control". tvori C D . boja. Kako treba ovdje razumjeti εϊδη? Da li samo u smislu geometrijskih likova. no G. ako giba AB B E . kako smatraju neki interpreti. T a s e naime odnose kao F A p r e m a BA. A najuznemireniji su oni kojima se slučuje da im vlažnost pri­ biva o k o sjedišta osjetilnosti. nego nije m o g u ć e da mu o s t a n e prikriveno da se sjeća. što biva naj­ više kod melanholika. sve d o k p o n o v o ne d o đ e 3 7 o n o traženo i ne smiri gi­ banje. N a i m e ništa ne priječi da netko b u d e obm a n u t i da mu se čini da se sjeća. Slažemo se s prirodnijim rješenjem W. D. tad ne umišlja. ili doživio nešto takvoga. A m o ž d a treba smatrati da kao 33 što u n j e m u i m a i nešto drugo srazmjerno odgovarajuće vidovi­ 34 m a . D. A u z r o k da prisjećanje nije u njihovoj vlasti 3 6 je taj da. Sto onda? Odgovor se ne da jednoznačno izlučiti iz teksta. budući da smisao po svemu sudeći zahtijeva „sense of returning". p r e m d a se ne sjeća. kad se j e d n o m pokrenu. U z r o k je to da je pri­ sjećanje kao neki zaključak. 3 5 te da je prisjećanje traženje predodžbe u takovome. poput G. 300 301 . Ali pamti ga se i ako to nije mjerom. stari komentatori te svi raniji izdavači i u novije vrijeme W. Stoga se i strasti i strahovi. osim čovjeka. tako i onaj koji se prisjeća i traga uzgibava nešto tjelesno. Najvjerojatnije je ipak da Aristotel i tu misli na „prvo i zajedničko osjetilo" odnosno njegov organ. 452al0. kad se kolikoća o n o g a kad ne spozna mjerom. No kad je u djelatnosti sjećanjem. taj zaključuje da je prije vidio. To naime bijaše samo sjećanje. tad umišlja da se sjeća. da li misli njih 32 ili o n a manja? N a i m e sva o n a unutra manja su. Iskaz se ne odnosi na inteligibilne forme koje um izlučuje iz senzibilnih. oblik i veličina opažanih objekata. K a d a dakle kretanje stvari nastaje ujedno kad i kretanje vre­ m e n a . Smisao s G. Da nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju. R. kao naprimjer da se pred tri dana to i to učinilo. Ross: za njega su one naprosto „objects of perception". onaj tko se prisjeća. te stavlja u zagrade riječi και τά έκτος. Naime. Biehl i G. Sorabji je znatno određeniji: „Forme u pitanju jesu takozvane osjetilne forme. 452al5. A to pribiva onima kojima i o n o procjenjujuće. D. jer i procjenjivanje je neki zaključak. Uobi­ čajeno je pak govoriti da se doduše pamti. Č i m e će dakle razlikovati. dakle ne može ponovo." ako kretanje stvari nastane odijeljeno od kretanja vremena. „doživljaj je ono tjelesno". već i time da u pamćenju imaju udjela i m n o g a od ostalih živih. Ali Malo je vjerojatan stav G. premda bi „rastojanja" u kontekstu mogla sugerirati i prvu soluciju. Rossa da se riječ έναϋττ) odnosi na διάνοια. a ne čini. A a k o h o ć e misliti F G . Ross opravdano traži povratak na čitanje rukopisa έπανέλθη. T. ne videći načina kako da se te riječi zadovoljavajuće protumače.odgovarajućim gibanjem. kao što o n i m a koji bacaju koplje nije više u vlasti zaustaviti ga. R. koji je vezuje uz „gibanje" u istoj rečenici. Ross zadržava namjesto ώσπερ čitanje και. znak toga je uznemirenost kod nekih kad se ne m o g u prisjetiti. R. prema kojima se neka konkretna stvar uopće može zboriti nekim određenim tim? Vjerojatnijim držimo ovo drugo. T. Naprimjer. d o k se ništa manje prisjećaju i onda kad to više ne pokušavaju. tad se ne sjeća. Temistije te skoro svi izdavači uključivši Hetta čitaju ovdje έπέλθη. tako da ima i rastojanjima. d o k u prisjećanju nijedno tako reći od spoznavajućih živih. no umjesto HI misli K L . Da je doživljaj nešto tjelesno. koje imaju neki od rukopisa i Mihael Efeški. čak i ako silno naprežu razum. a Hett σωματικόν τι τό πάθος. ili pak u općenitom i strogo ontologijskom Aristotelovu smislu unutrašnjih vidova. u č e m u jest doživljaj.. R. prema čemu prevodi­ mo. Ross čitah su ovdje σωματικών τι πάθος.

nego i da je bijelo. On breath. Parva naturalia. Ne čitamo ώστε. koja im je narav i kojima od onih duše pamte o n a živa. a zajednički su osjeti p o p u t lika. A ako je upotreba vida gledanje 1 . Richard. on Memory. Ο pamćenju dakle i sjećanju. De sensu and De memoria. d o k su zasebni [osjeti] poput boje. 302 303 . Jer od svega o n o g a u nama jedino njima spoznajemo nešto. N a k o n toga valja istražiti ο snu. M C M L X X V Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. Osim toga. neki rukopisi ή δέ. Sivvekom i Biehlom. 1972. A to će se n e k o m e pokazati upravi li p o z o r n o s t i pokuša se sjetiti čim ustane. Aristotle. i to najprije kojemu od o n i h duše se pojavljuje. Sorabji. 1906 (Pretisak: New York. veličine i gibanja. Ross. Izgleda n a m naime da o n o što se približava gledamo j e d n a k o kao čovjeka i kao bijelo. sve pak što ima zatvorene oči i spava nije u m o g u ć n o s t i gledati. Text and Translation with Introduction and Commentarv by G. te ο prisjećanju. Naime i onima koji su prestali. T a k o i u snovima pored o n o g a što se pojavljuje p o n e k a d pomišljamo [nešto] drugo. Važniji korišteni komentari: Aristotle. sluha slušanje. Mugnierom i Hettom εί δέ. Parva Naturalia. o d n o s n o moći duše] kojom se m o ž e misliti ili onoj kojom se m o ž e osjećati. već se t o m e su­ protstavljaju. okusa. 1955. 1973). a oni prvi u rastenju. A uz to. Aristotle. baš kao kad u b u d n o m e stanju nešto opažamo: n a i m e ο o n o m e što o p a ž a m o često nešto i razmišljamo. VIII: On the Soul. budući da ne­ dostaje u gotovo svim rukopisima. R. već se rastresaju i ne napreduju smireno u prisjećanju. rečeno je. zvuka. Oni pak posve mladi i j a k o stari teško se sjećaju zbog gibanja. U: Aristotle in twenty-three Volumes. Ovi drugi su naime u s n a ž n o m opadanju. što jest i kako nastaje i z b o g kojeg uzroka. London. Jer ne k a ž e m o samo da je o n o što se približava čovjek ili konj. j e r san j a m a č n o ne o p a ž a m o osjetilom. L o n d o n . uz san još i nešto drugo pomišljamo. ili lijepo. s Hettom. Slijedimo Gallopa i van der Eijka započinjući apodozu s δήλον. j e r imaju velik teret na o n o m e osjetilnom. T. With an English Translation by W.zaustavljaju niti kad su p o n o v o protivno gibani. A Revised Text with Introduction and Commentarv by Sir David Ross. W. a ništa od toga ne m o ž e mnijenje ustvrditi bez osjeta. te da li taj doživljaj pripada [dijelu. te ostalih takvih. što slijedi Gallop.to je j a s n o 2 da ne o p a ž a m o ništa 3 u spavanjima. I nalik je to stanje onim imenima. S. Heet ( T h e L o e b Classical Library 288). Ross (dalje: Ross) konjicira ει δ' ή. pjesmama i govorima. 458b8. Ali zacijelo niti mnijenjem. U snovima se pak duši događa da to čini. Cambridge. D. djeca su pa­ tuljasta d o k ne uznapreduju u dobi. i koji to neće. Većina rukopisa ima na početku rečenice εί δή. krećući se istim smjerom. i ne m o g u u početku zadržati kretanja. Čitamo s Biehlom. Svi izdavači prihvaćaju Sivvekovo čitanje ουδέν namjesto ούδ' έν. Ο snovima Izvornik: Π Ε Ρ Ι Ε Ν Υ Π Ν Ι Ω Ν . Oxford. ni istinito ni lažno. i u o p ć e osje­ tila opažanje. ipak nadolazi opet pjevati ili govoriti. kad se nešto od toga pretjerano nalazi na ustima. A oni koji imaju velik gornji dio tijela i patuljci teže se pri­ sjećaju nego oni t o m e suprotni. a j e d n a k o tako i kod ostaloga: . kako ima većina rukopisa. Vol.

Vrlo teška i različito tumačena rečenica. Ali niti m o ć i opažanja naprosto. s Gallopom i van der Eijkom. Naime često im se d o g a đ a da namjesto prikaze pred oči postavljaju nešto 6 d r u g o uz san. Ali bila [ m o ć ] duše koja m o ž e uobražavati o n o isto s o n o m [moći] koja m o ž e osjećati ili p a k od nje različita. kako smo mi preveli s većinom prevoditelja. ali nje ukoliko je uobrazljiva. premda nedostaje u većini rukopsa. v e ć m o ž e i vid nešto doživljavati i ostala osjetila. ako je i spavanje to. Jer nije tako da spavanje pribiva n e k o m od živih. in dem sie halten". i o n i m a koji znaju kako je s time. te slijedi pojavu? Pri interpretaciji je sporno da li se zamjenica τοιαύτα odnosi na ono prethodno rečeno. Siwek: . niti pak one koja promišlja. s druge strane. gdje je prije bilo za očekivati neku oznaku za konac i završetak. a ovaj opet. niti u o p ć e opaža. ili pak neposredno na rečenicu koja slijedi i počinje s „poput". Da li je dakle istina doduše da ništa ne gleda.for then it would be possible [when asleep] to hear and to see in the simple sense". N a i m e o n o što biva zagrijavano od onoga toplog grije o n o što mu je blizu i to onda predaju dalje sve do p o č e t k a 1 0 .D o i s t a su neki i vidjeli takve 4 snove. i na koji način. A budući da s m o u raspravama ο duši govorili ο uobrazilji. kako u zraku tako i u tekućinama. a drugi se put pak suzdržava. ili.a given list of subjects" (Beare). A j a s n o je ο svemu t o m e b a r e m toliko. a san je izgleda neka prikaza prikazu u snu naime z o v e m o snom. bilo da nastaje naprosto bilo na neki poseban način -. da isto to i u snu tvori to stanje. Jedna je mogućnost da se. Tako se (1) αρχή shvaća kao ishodišna točka kretanja. φάντασμα poveže s άλλο τι. ništa manje se to ne zbiva bez t o g a da se nešto gleda i opaža. p o p u t onih koji mniju da p r e m a uputama umijeća pamćenja postavljaju zadatke 5 .. svejedno se sunce čini s t o p u velikim. mogućnost čega nazna­ čuje i van der Eijk. I na taj se način zacijelo. Sto je san i kako nastaje. kao „suggested subjects" (Hett) odnosno . to valja istražiti. inquo quiescunt". Bjelodano je dakle da o n o što nazivamo sanjanjem nije stanje o n e [moći] koja m o ž e mnjeti. Jer p o ­ g r e š n o viđenje i p o g r e š n o čujenje [događa se] o n o m e tko nešto stvarno gleda i sluša. nego i kad p r o đ u . Jer o n a osjetiva shodna svakome pojedinom osjetilu tvore u nama osjet. pri čemu je onda implicirano da Aristotel ovdje misli na kružno. pokrenut. i jest. bez obzira na njihovu udaljenost u rečenici. to je očito da je sanjanje stvar m o ć i koja osjeća. koje u svojim izdanjima imaju Siwek i Drossaart Lulofs. uzima kao jedinstveni objekt od τίθεσθαι. mogli bismo ponajbolje razmo­ triti iz o n o g a što se zbiva k o d spavanja. tako da je n u ž n o Razumijemo kao subjekt uz rjv. Jer i kod premještajućih gibanje je i o n d a kad ih onaj koji je p o k r e n u o više ne dotiče. usprkos neobičnosti takva poretka riječi. ali je. te da o n o što pomišljamo m n i m o mnijenjem. kako čini van der Eijk. Prevodimo potencirajući smisao ovog drugog shvaćanja. A i zdravima. Ali kako onda.usque ad locum. sve d o k ne stanu. A j e d n a k o valja to pretpostaviti kod preinaka. 9 tvori gibanje. cirku- 304 305 . Prihvaćamo τό όρώμενον. No vjerojatnijim nam izgleda rješenje Gallopovo. koji obje te riječi zajedno. ranije spomenuto stanje spavanja. a d r u g o m sanjanje. uobrazilja je pak gibanje koje nastaje uslijed osjeta koji je p r e m a djelatnosti. Postoji više pokušaja raz­ jašnjenja. ono biti uobrazljivome i osje­ tljivome različito. II. Pokretač je naime uzgibao neki dio zraka. Teško je razumljivo što znači ovdje riječ αρχή. što je znatno uvjerljivije. niti sluša. što bi dakle u našem prijevodu zahtijevalo uklanjanje zareza. da je stanje m o ć i koja m o ž e osjećati. ne m e đ u t i m to što smatra [da gleda i sluša]. Riječi εις τον τόπον prevodimo u rijetkome značenju „namjesto".. Van der Eijk: „bis zum Moment. ali nije istina da osjetilo ništa ne doživljava. N e k a b u d e kao ishodište postavljeno o n o što i inače jest očito. a podražaj nastao od njih ne pribiva osjetilima samo dok su osjeti djelatni. kao što je to k o d o n i h budnih. drugi. Čini se naime da je slično zbivanje kod tih kao i kod onih koja se kreću premještanjem.. A kao ishodište je postavljeno to da u snu ništa ne gleda. da o n i m istim č i m e se i b u d n i u b o l e s t i m a varamo. o n o koje m o ž e uobražavati isto s o n i m koje m o ž e osjećati. Riječi τά παραβαλλόμενα tumače se dvojako: ili kao prikaze u snu naprosto. a svaki od tih [doživljaja] da doduše nekako kao k o d o n o g a b u d n o g podražuje osjetilo. T a k o da je j a s n o da mje san sve o n o što se pojav­ ljuje u spavanju. s j e d n e strane. Drukčije Beare. nego istome. Jer tad bi to [sanjanje] b i l o 8 gledanje i slušanje naprosto. no [ipak] ne tako kao što [podražuje] b u d n o g a ? I da j e d n o m mnijenje ustvrđuje da je o n o g l e d a n o 7 lažno. u smislu „bilo bi moguće": . koji fjv shvaća potencijal­ no.

odnosi na neposredno ranije re­ čena „zbivanja". onima koji obrate p o z o r n o s t 1 2 pojavit će se u o n o m e pravcu u kojem se de­ šava da vid gleda najprije ta boja. Jer i onda kad prenesemo osjet [na nešto drugo] slijedi [onaj isti] doživljaj. koji daje prednost prvoj lekciji. Beare: .e. čiji prijevod ovoga teškog mjesta sma­ tramo osobito uspjelim: „ " ." No i drugu varijantu teksta ne smatra on neprihvatljivom. Razložno je dakle da su oči. Ili ga se (2) poistovjećuje s početkom. 459b26. Siwek.." Hett zadržava i αί i γάρ.i. sve na što zatim prebacimo pogled čini se takvim. Slijedimo Bearea u odluci za drugu soluciju: „then. znak je toga o n o što biva kod ogledala. nastaje po površini ogledala kao krva­ va maglica te. Jer i v i d 1 5 pripada onima koja su blistava i koja imaju boju.a ponajviše s onih što najbrže teku . u istome stanju kao bilo koji drugi dio.i.. would give scope for careful study and investigation. Zadrži li se γάρ. kao što to čine i ona blistava. .e. ο čemu bi se i [radi] znanja samog po sebi m o ­ 14 glo ispitivati i besputiti. bila to bijela ili zelena. a subject which. pa­ rafrazira cjelinu ovako: „Aristotel ovdje dakle kaže da bi bilo zamislivo i jedno zasebno istraživanje fenomena koji se ovdje obraduje te da bi se pri tome moglo naići na mnoge probleme. rivers. U tom smislu prevodi Bussemaker u Editio Doditiana: . ut ab omnibus. παρατηρεΐν znači ovdje što i u Rhet. nego i u onima koja su 11 prestala. a „površina" pojedine osjetne organe (npr. naprimjer s rijeka .. Ostatak rečenice teško je iz grčkoga teksta razumjeti tako da dade besprijekoran smisao. tum in corde tum in organo periferico". 458a27). kako je riječ inače isklju­ čivo upotrebljavana u ovoj maloj raspravi. nego i čini nešto i giba. kad je mjesečnica. Rečenica oko čijeg teksta i tumačenja vlada veliko razilaženje. Ove su se posljednje riječi dosad tumačile na osnovna dva načina.". 1384b7.. jer se opis očito odnosi na tjelesni or­ gan. Najvjerojatnije je da se οΰ. for then objects really at rest appear to be moving. što je oboje rukopisno predano. zatim se preinačuje u grimiznu. budući da je i osjet prema djelatnosti neka preinaka. ili se pak oboje zajedno odnosilo na pojedinačni organ osjeta (npr.e. lociranim u srce. onda je lakše. g.da se to događa i u o n o m e čime je osjećanje. ako je ogledalo n o v o . it appears. 1405b33. Tome bi u prilog govorila i činjenica da je u nastavku ovog pa­ susa riječ isključivo ο očima. Stoga doživljaj jest ne samo u o n i m osjetilima koja [upravo] osjećaju. premda ga ima većina rukopisa. i t o m e slično. 306 307 . te prevodi: „The same persistence of vision occurs when we turn our gaze from moving objects . dakle u funkciji ο kojoj je razloženo i u ovome spisu i u njemu prethodećem. kao naprimjer sa sunca u mrak: događa se da ništa ne vidimo. the heart. Tako i Tricot. N a i m e u j a k o čistim ogledalima. počelom. tad je snažnih mirisa lišeni tog osjeta.. Izgle­ da da je najbolje s van der Eijkom ispustiti cd na početku rečeni­ ce. ili „zbiva im se takav doživljaj". nalazi se u njoj (3) oznaka za ishodište i princip kruženja topline uslijed uzimanja hrane. A očito je [to] kad god neprekidno nešto osjećamo. A da osjetila brzo osjećaju i male razlike. takvu mrlju nije lako očistiti. A ujedno je iz toga očito da vid kao što nešto podnosi tako i čini. A i o n i m a koji prebacuju [pogled] s onih koja se gibaju. te se može uvjetno prihvatiti kao dje­ lomično razjašnjenje. Dvojbeno je prije svega treba li u istom retku čitati και αύτοϋ ili pak καν καθ' αύτό(ν)." Gallop stavlja γάρ u nedoumici u zagrade. pa zatim opet u purpurnu." Sami prevodimo prema drugoj spomenutoj verziji originalnog teksta. misleći ustvari na oko. if we watch carefullv. ima tu relativnu prednost što povezuje elemente obih ostalih. izvo­ rištem osjeta i osjećanja.. Dilema je u interpreta odnosi li se ta riječ na vrijeme prije ili poslije zatvaranja očiju. Siwek: . U z r o k je pak. nakon što smo gledali sunce.. kao i Hett. taj da vid ne samo da nešto podnosi od zraka. auch wenn man ihm als solchem eine konzentrierte Untersuchung vvidmete. zato jer u očima j o š traje gibanje uzrokovano svjetlom. A i ako dugo v r e m e n a gledamo jednu boju. 1 3 A postaju i gluhi od silnih zvukova. premda ga imaju svi rukopisi osim jednoga.Quin etiam si qui obtutus ab hisce quae moventur. To se sve zasigurno događa baš na taj način. Gallop. ili nešto drugo blistavo. kako s m o rekli. 459b20. a i po naravi uz dativ μεταβάλλουσιν potrebno primišljati nešto poput „prati ih takvo stanje". both in their deeper and in their more superficial parts"). i od larno kretanje. Ili (1) u tome smislu da „dubina" znači srce. Ovo posljednje shvaćanje. sensus perstant. i γάρ na njenom kraju." Van der Eijk je mišljenja da je Aristotel ovdje previdom napisao „vid" (όψις). alio transferant. especiallv when they flow very rapidly. bezuglich dessen man. dajući sljedeći hipotetički prije­ vod: „Ein Ereignis. both in the central organ of sense. i u dubini i na površini. Ross: . wirklich Proble­ me haben konnte. I ako. even considered by itself. praesertim ocissime labentibus.ona što miruju čine im se uzgibana. a ako je staro. kad žene koje su dobile mjesečnicu gledaju u ogledalo. . Na koncu. and in the end-organ").in the sensorv organs. zastupano ponajprije od van der Eijka. dok ne dospije u crnu boju te nestane. zatvorimo oči. Van der Eijk. De somno (457b2.

Biehl. a o v o m e da ljubljenoga. Ili se pak „kretanje" razumije (2) tako da dotičnim ljudima unutrašnja gibanja strasti i doživljavanja bivaju upravljana tim liko­ vima. z b o g krvne pomutnje i upale. čistoće i glatkosti] prodire i u dubinu i na sve strane. Zato se i onima koji su u vrućici ponekad pričinjaju životinje na zidovima. auf Grund einer kleinen Ahnlichkeit zu den entsprechenden Bildern zusammensetzen". i to onakvim kako mu se s a m o m e zbiva. kao što je to očito i iz rečeno­ ga. d o k z b o g čistoće očituje svaki [dodir]. Znak je toga i to da se των γραμμών συντιθεμέν tumačimo i prevodimo otprilike u smislu kao i Bussemaker: .. odnosno „zajedničkim" osjetilom. ma koliki b i o . Odatle i apstraktnost našeg prijevoda. ili barem mnijenjem. n e g o više ostaje na površini. doista kreću u smjeru tih likova. daB diese Dinge geschehen. budući da već na osnovi sitnih sličnosti sastavljaju obrise u j e d n o . j e r mrlja ne utonjuje j e d n a k o . A to posvjedočuje i sve o n o što se zbiva o k o vina i pripreme p o m a d a . K a o što se od odjeće najbrže zaprlja o n a najčistija . ili im je primiješano.ima kako u ovome spisu tako i u cjelini Ari­ stotelova nauka ο duši i spoznaji osobito istaknuto mjesto. a osim toga da osjetilo boja ne samo da p o d n o s i n e g o i uzvraća činjenje. Prihvaćamo Bekkerovu. više u tim strastima. b u d u ć i da je ne­ prekidan. ist. i to više koliko su Ove od strane Aristotela ovdje tek najkraće naznačene postavke osni­ vaju se na njegovim takozvanim biologijskim raspravama. n a m a je razlika u očima nevidljiva. Većina in­ terpreta sklona ga je poistovjetiti s „općim". da im. Međutim. razu­ mom. te koliko su ti više strašću obuzeti toliko im se kod sitnije sličnosti to pričinja.se slučuju biti p r e p u n e žilica. 19 U z r o k da se to događa je taj da o n o v r h o v n o ne sudi p u t e m 20 iste one m o ć i k o j o m nastaju prikaze. a i v i n i m a se to isto dešava. budući da nijedno od rješenja nema ozbiljniji razlog za prednost pred ostalima. 460bl7-18. S o b z i r o m na istraživanje koje od p o č e t k a v o d i m o . te zrak na ogledalu. U prijevodu ostavljamo smisao neodlučen. ranije već Mihael Efeški i Sofonije) nalaze razloge poistovjetiti ga s umom. A [zrcalni] metal. Mugnier i van der Eijk slijede jedan rukopis koji ima τό κύριον και τά φαντάσματα γίνεσθαι. 1 6 Z r a k se pak giba p o d utjecajem očiju. A u starima se ne zadržava. O n a n a i m e z b o g tih [tj. što bi svakako zahtijevalo teško i ozbiljno interpretativno utemeljenje. tako da se od n e z n a t n e sličnosti o n o m e čini da vidi neprijatelja. daB das Vermogen. Siwekovu i Gallopovu lekciju τό τε κύριον και φ τά φαντάσματα γίνεται.to je posve izvjesno . no ako je strast snažnija. n e g o i o n o g a stavljenog ili izraslog u blizini posuda. ili (b) da se sami počinju kretati u skladu s tako uobraženim likovima (npr. Kao i van der Eijk dakle shvaćamo τό κύριον kao „ono što u nekom određenom slučaju određuje ο ispravnosti neke predodžbe". U z r o k toga p a k da [mrlja] ne nestaje b r z o s novih ogledala je taj da su o n a čista i glatka. koje . pod pretpostavkom da je izvjesno da se αυτά odnosi na uobražene likove na zidu. 1 7 I to ponekad uslijed strasti tako ojača. čini n e k i m takvim. što opet pruža dvije mogućnosti. ako nisu j a k o oboljeli. Jer o n a preuzimaju miris ne samo o n o g a što je u njih stavljeno. različiti u različitima. Više je mogućnosti razumijevanja riječi και κινεΐσθαι προς αυτά.j e r će o n o čisto najtočnije očitovati o n o što prihvati -. Ili se „kretanje" shvaća (1) u smislu prostornoga kretanja.dum exigua similitudine permoti lineamenta componunt" i Rolfes: „indem die Linien. najosjetljiviji je na bilo koji dodir . a uz to da se o k o osjeta lako va­ r a m o kad s m o u strastima. Iz toga je dakle očito da gibanje nastaje i od sitnih razlika te da je osjet brz. z b o g čistoće u dubinu. koji je u Aristotela lociran u srce. te dakle potom i prevesti τό κύριον. jer (kako pokazuju sljedeći primjeri) uloga Onoga odlučujućeg' biva u različitim situacijama igrana od strane različitih faktora".dodir zraka pak treba shvatiti p o p u t trenja te kao n e k o otiranje i brisanje -. A na isti način i u izljevima gnjeva i u svim p o ž u d a m a svi postaju lako obmanjivi. onaj ljubavno nastrojeni u ljubavi. a ovaj pak [čini takvom] površinu ogledala. Siwek. a z b o g glatkoće na sve strane. van der Eijk prevodi: „Der Grund. neka bu­ de j e d n o postavljeno za ishodište. ne biva ipak j o š prikri­ v e n o da je to laž. Hett izostavlja τε. z b o g toga j e r je gladak. kao naprimjer plašljivac u strahu. neki (Tricot. die sie da sehen. ponajprije na De generatione animalium. kako ima najveći broj rukopisa. naime (a) da se ljudi u vrućici i si. preparirano ulje b r z o preuzi­ ma mirise o n o g a najbližeg. ali tu je (naime ista je narav sjemenja i m j e s e č n i c e ) . tako će i o n o najčistije [očitovati] i najsitnija gibanja. i njihovo daljnje razjašnjavanje ovdje dakako nije moguće. Stoga kad nastane mjesečnica. N a i m e . Izuzetno je teško razumjeti. kao sjedištem i organom „zajedničkoga osjeta". kraft 308 309 . Glede cjelokupne te teškoće čini nam se osobito vrijedno upozorenje van der Eijka da „Aristotel ono na što se τό κύριον zapravo odnosi ostavlja namjerno nespecificiranim. Ross: „move by reference to them"). tad bivaju i prema 18 njima p o k r e n u t i . [naime] da i n a k o n što p r o đ u o n a vanjska osjetiva preostaju osjetbe takve da se m o g u osjetiti.

dok je zapravo riječ ο lažnosti samih prikaza po sebi. Iz toga svega je zacijelo očito da ne samo onima budnima pribivaju gibanja nastala od o p a z b i 2 2 .sunce prikazuje stopu velikim. što preuzimaju i gotovo svi izda­ vači. pojavljuju (['present themselves']. To nam se čini više u skladu s posvemašnjom i namjernom neodredenošću kojom Aristotel. P. kako je rečeno u pret­ hodnoj bilješci. čita ένυπάρχουσιν i αισθήσεων te prevodi: „Iz toga je očito da se gibanja osnovana na osjetima. Ed. te slijedimo van der Eijka u lekciji διαψεύδεσθαι manjeg dijela ruko­ pisa i Sofonija. Većina rukopisa ima αισθημάτων. Gallop: . često puta doduše j e d n a k o 2 7 . Beare: „The ground of such flaše judgements is. potisnuta. dok u prvoj lekciji. Van der Eijk prevodi s „Prinzip der Wahrnehmung". Prihva­ ćamo drugu lekciju s Hettom i Gallopom. kako prihvaća van der Eijk. međutim.. ili da uopće ima neku takvu. A treba pretpostaviti da. kao što je to malena vatra pokraj velike. nego i onda kad nastane to stanje koje nazivamo snom. 2 3 Za dana su. j e r nastaje tijek topline unatrag od onih vani 24 prema unutra. 21 U z r o k pak o b m a n u t o s t i je taj da nam se neko. postoje tri či­ tanja iste riječi u 460b30: (1) ένυπαρχουσών.. I tekst i pravo značenje rečenice u cjelini sporni su i vrlo različito tumačeni. Općenito je.the starting-point of perception". strahova. u oba slučaja ostaje u osnovi isti. Rukopisi imaju ovdje dvije verzije: i φερομένας i γινομένας. kako su već stvar tumačili u osnovi i Beare i Tricot. A mislim kao naprimjer što se zemlja onima koji plove čini da se giba. Gallop. z b o g nedjelovanja pojedinačnih osjetila i [njihove] n e m o ­ gućnosti djelatnosti. međutim." Takvim se dakle čitanjem izričito razdvajaju dvije zasebne moći. nego također kad ta afekcija koja se naziva snom padne na njih. spuštaju se k izvorištu osjeta te postaju vidljiva 25 kad se zaustavi n e m i r . j e r vrhovniji od opipa jest vid. Stoga i nakon hranjenja i k o d Što zapravo znače riječi „nego i onih iz tijela"? Jedan mogući odgovor na to filozofijski izuzetno važno pitanje daje npr. time što djeluju osjetila i razum. Sofonije i manji broj rukopisa imaju αισθήσεων. Što ovdje uopće znači ή ταραχή? Siwek prevodi s „perturbatio" i obja­ šnjava to kao „propria status vigiliae". nicht dasselbe ist wie das Vermogen. Ostupamo od Hettova čitanja διεψεΰσθαι. smatrajući očigledno da Aristotel dnevnu iz­ loženost vanjskim osjetima i doživljajima ovdje označava nekakvim svakodnevnim nemirom. ali da nešto drugo višekratno pro­ tuslovi toj prikazi.. jer je vid uzgiban od drugog. držimo Hetta. bilo da su oni izvedeni iz vanjskih objekata ili pak od uzroka unutar tijela. pozivajući se na daljnja razmatranja u samome spisu. a ne όμοιας." Mi se. 310 311 . slijedeći Bywatera i Rossa. Wendland. i to još izrazitije u to vrijeme. ali naznačuje i druge moguć­ nosti: „Ursprung" ili „Zentrum" (Rolfes ima na svim mjestima „Zentralsinn"). ona uobražavanja i ona prosuđivanja.kako onih izvana tako i onih iz tijela -. da je tu riječ ο „smutnji i nemiru koji še stvaraju na početku spavanja uslijed tjelesnog rasprostiranja hrane". koji u skladu s većinom rukopisa i nemalog broja izdavača zadržava i ένυπαρχουσών i αισθημάτων. budući da sam van der Eijk prevodi όμοιας kao „gleichartig" i razjašnjava kao „sebi samome slično". prihvaćajući njegovu argumentaciju da bi forma perfekta διεψεΰσθαι sugerirala kako je riječ ο lažnoj prosudbi prikaza (tako npr. 1903 /Commentaria in Aristotelem Graeca XXII 1/ 68. za razliku od ovakvog čitanja. „načelo". „princip" čini se neprimjerenim specifičnosti tematike i osobitom fiziologijskom vi­ dokrugu u kojem se ova konkretna razmatranja kreću. naslada i drugog takvog". no nakon što ti prestanu. Smisao. Mihael Efeški. III. tad bismo i prosudili da je j e d n o dva. prika­ zuje ne samo kad se giba o n o osjetivo nego i kad osjet giba sebe samoga. kraft dessen die Erscheinungen entstehen. 10-13) da se radi ο „unutrašnjim gibanjima poput bolova. naime. premda npr. p o p u t malenih virova koji nasta­ j u 2 6 u rijekama. isplivavaju i ti sitni. Hett: .the starting-point of sensation". u pravilu govori ο τό κύριον. sma­ trajući {In Aristotelis Parva Naturalia commentarium. bilo što. Prevesti ovdje ή αρχή naprosto kao „počelo".. ali ipak ne kažemo da je dva. nije pozi­ tivno izrečeno da „ono prosudujuće" jest neka zasebna moć. (2) ύπαρχουσών te (3) ένυπάρχουσιν. te bivaju nevidljiva. φαίνονται) ne samo kad su osobe budne. te da se čak tad v e ć m a pojavljuju. I ukrštanjem prstiju j e d n o se prikazuje kao dva. N o ­ ću pak. dessen das Entscheidende urteilt. samo ako se jednakim načinom giba kao i pod utjecajem osjetivoga. Berlin. no često se puta i rastvara­ jući u druge likove z b o g otpora. van der Eijk smatra da prva „iz sadržajnih razloga zaslužuje prednost". kako ima većina rukopisa. Naime. Čitamo s Hettom ομοίως. odnosno kao „ono koje zadržava istu formu". rečenica teška za razumijevanje i nije dosad ni približno suglasno protumačena. koju smo prihvatili. te sitni bolovi i užici pokraj velikih. osobito još stoga što se u gornjoj bilješci navedenom razi­ laženju rukopisne predaje pridružuje još jedno."). što je više nego teško prihvatiti. tako svako pojedino gibanje nastaje neprekid­ no. neredom i zbrkom. Van der Eijk drži vjerojatnim. Kad bi pak opip bio jedini.

„sadržavajući zrak". tako da se čini drukčijom od o n o g a čega je prilika." Riječi . „sa zrakom zajedno napredujući" ili „zrak proizvodeći". a nikako vid sam. a ne poput Rossa. Pridjev έρρωμένα shvaćamo s Beareom. Jer i o n o m e b u d n o m se čini da gleda. a ne. Beare je sklon kriterij razlike naći u mjeri njihove prisutnosti u svijesti: „'Aktualna' su ona koja jesu u svijesti (consciousness) u vrijeme kad netko pada u san. ne nastaju snovi. Čini se da na ovome mjestu nema druge do prihvatiti rezigniranu konstataciju van der Eijka: „Što je mišljeno s tim gibanjem. izvorište potvrđuje o n o [što pristiže] od svakog pojedinog osjetila. budući da je p l i n o v i t o 3 0 . vjerojatno srcu). ili pak pasivno.u tom gibanju" odnose se najvjerojatnije na gore rečeno slije­ vanje krvi k izvorištu (dakle. ističe on. a drugo čuje usli­ j e d onih koja [se spuštaju] od sluha. Da li glagolski lik κατέχηται treba razumjeti refleksivno kao „zadr­ žava se". time da gibanje od t a m o pristiže k izvorištu. j e d n o m u o p ć e ne pojavljuje ni­ kakva prilika. kad oslabi o n o što ih sprečava. T a k o da kao što se u tekućini." No treba se složiti s van der Eijkom kad tome nasuprot ustvrđuje da ovdje svaki govor ο „svijesti" vodi u zabludu. treba shvatiti kao objašnjavajuću glosu koja je kasnije ušla u sam tekst te istisnula originalne riječi. Na taj način jesu unutra m o g u ć ­ nošću. koje više nisu pored novounesenih bile shvaćene u vlastitom značenju. j e r sve to takovo. potencijalna ona koja je imao prije no što su potisnuta u latenciju. Van der Eijk pretpostavlja . kako smo mi preveli. kako stoji u svim ostalima. Jer općenito. ako je tko jako uzgiba. Jer kad zaspi. p r e m d a nije giban. tvrdimo da gledamo. K a d se pak zaustavi i pročisti krv u živima koja imaju krv. 3 5 A tako su ustrojena da se u t o m e gibanju 3 6 j e d n o gibanje iz njega gore podiže. n o ." Nije lako jednoznačno protumačiti što je ovdje uistinu mišljeno s razlikovanjem „potencijalnih" i „zbiljskih" gibanja. tvori silno gibanje i nemir. zajedno s v e ć i n o m krvi koja se slije k izvo­ rištu slijevaju se i gibanja koja su u njoj..na osnovi ostalih upotreba u Parva naturalia .da riječ može značiti „zrakolik". jedna m o g u ć n o š ć u a dru­ ga djelatnošću. Hett: „spirituous". „što mi nazivamo 'svjesnim' ni na koji se način ne poklapa s Aristotelovim terminom ενεργεία. d o k j e . tako i onaj koji spava [je prevariv] s n o m te time da mu bivaju gibana osjetila i ostalo što se j o š oko osjeta stječe. Gal­ lop: „gaseous". osim ako o n o prosuđujuće 3 2 biva z a d r ž a n o 3 3 ili se ne giba svojim vlastitim giba­ njem34. Teško je reći što ovdje znači riječ πνευματώδης i kako je prevesti. jer je s n a ž n o gibanje z b o g topline stvorene h r a n o m .o n i h baš posve mladih. no ne mni se [da doista Prihvaćamo stav van der Eijka da όψεις ovdje može značiti jedino utvare i prikaze koje se vide u snu. to je po­ sve nejasno.. koji ima εάν τι κίνηση τό αίμα namjesto έν τη κινήσει τηδι. I j e d n a se spram drugih odnose tako kao umjetne ž a b e 3 7 koje se gore podižu čim se otopi sol. sluša i osje­ ća.. stvarno je] baš sve o n o koje se prikazuje. a kad to propadne onda drugo. k a o na­ primjer melanholicima. te z b o g toga što se vid p o n e k a d čini kao da je giban. „Ono". A kao što s m o rekli da je jedan lako prevarivi ovim a drugi o n i m podražajem. ako t o m e ne protuslovi drugo vrhovnije. Drossaart Lulofsa i Gallopa u ponešto usiljenom značenju (s pozivom na Rhet. „suzdržava se". „zdrava". i kad su Za ovdje upotrebljen izraz τό έπικρΐνον vrijedi sve ono isto što je u bilješci 20 bilo rečeno ο τό κύριον. kao Bussemaker i Hett. o n i m a u vrućici.] daje jedno čini dva". Čitamo δοκεΐ s gotovo svim izdavačima. 312 313 . Hettom i van der Eijkom u uobičajenijem smislu „krepka". sačuvano gibanje osjetbi od svakog pojedinog od osjetila čini i sno­ ve zdravijima i to da se nešto pokazuje i da se m n i kako se j e d n o gleda uslijed onih koja se spuštaju od vida. ili opijenima v i n o m . no posve izo­ bličena. δοκεΐν. koje je bi onda bilo nužno smislom povezati s φαμέν te pre­ vesti „tvrdimo [. A na jednaki način i od osta­ lih osjetila. nije lako odlučiti. 1409a24-34) „koherentna". kao k o d djece. Stoga lekciju jednog od rukopisa. tako i u spavanju prikaze i preostala gibanja koja se stječu od osjetbi j e d n o m postaju posve nevidljivi uslijed toga što je r e č e n o gibanje veće. Najvjerojatnije je s van der Eijkom misliti pod ovim na neku u Ari­ stotelovo vrijeme običnu i svima poznatu igračku. za to bi prije δοκεΐν bio priklad­ nim terminom. čista i jasna. i z b o g toga što opip dojavljuje dva gibanja j e d n o se č i n i 3 1 d a j e dva. Prikazuje se dakle zaista baš sve. a drugi put se opet prikazuju i čudovišni p r i z o r i 2 8 i n e z d r a v i 2 9 snovi. tako da mu se i o n o što ima tek sitnu sličnost [s n e č i m ] pričinja da je to. tad djeluju. a drugi se put doduše pojavljuje. smiri li se tekućina.

premda se u ediciji teksta drži prve lekcije: . Van der Eijk pledira za razumijevanje u smislu „razriješujući se" tj. upravo Kao što dakle ako je n e k o m e prikriveno da mu je pritisnut prst na o k o . Van der Eijk se stoga odlučuje na svoju ruku pridodati u tekstu prijevoda „u odnosu spram zbiljskih objekata" ("zu wirklichen Objekten"). kao i mi u prijevodu. αισθήματος.. dakle „onaj tko osjeća. ne samo da će mu se pokazivati. 461b26. b r z o se preinačujući." Već je prva riječ čitana u tri verzije. preostatak osjetbe koja bijaše u djelatnosti. biva pod utjecajem gibanja sadržanih u osjetilima gibano kao da opaža. najprije. No čini se vjerojatnijim da je ispravnije tumačenje koje imamo u prijevodu.često naime spavajućemu govori nešto u duši da je o n o što se pokazuje san. gibaju se u o n o malo preostale krvi. (dakle: „stanje u kojem se nalazi osjet spavajućega"). po­ novo se pokazuje) gibanjima u osjetilima. d o k će mu se. a samo jedan τοΰ άληθοΰς. ali da nije Korisko. Rossovoj verziji. Gallop i van der Eijk inzistiraju na prvoj. što prihvaća npr. 455b8). oslabljeno vidjeli u spato isto biva (u snu). sadržavajući sličnosti 3 9 . A kad se opažalo. poput onih u oblaka. A da istinito kazujemo i da u o b r a z b e n a gibanja jesu u osjeti­ lima. opaža".. A nekima se od mlađih. nego p u t e m toga [je ustvrdilo] da onaj istinski jest Korisko. naime ako se započne (3) s δ. te se od ono­ ga sličnog čini da je istinsko to. neki ruko­ pisi imaju αίσθανόμιενος.tako i u snovima: ako 42 opaža da spava i [ako opaža] sanjajuće stanje u kojemu [nastaje] 43 osjet. niti drugo nešto što bi se pokazivalo kad su oslobođena osjetila.. smisao je ovaj: „Ona (moć) kojom se i kod nekog osjeta (nekog objekta) kaže da to jest to. obi. j a s n o je ako se tko. ali nešto u njemu govori da se to doduše pričinja Korisko. ako nije od strane krvi posve od toga zadržana. te je istinito reći da je to [naprimjer] poput Koriska. kao da se opaža. u tome kako shvatiti značenje tog participa na ovo­ me mjestu. Većina rukopisa ima lekciju τοΰ άληθοΰς. kaže daje to. ono v r h o v n o i prosuđujuće nije ustvrdilo da je to Korisko. A k o je pak prikriveno da spava. Jer ove upravo spominjane prilike nisu snovi. Uz umetnutu rečenicu „ako (kad) opaža (osjeća) da spava" dobro pri­ mjećuje van der Eijk: „Jedva se može zamisliti neki paradoksalniji izraz od ovoga. su kako su smatrali. subi. i to u snu. ta (moć) biva (u snu). jer je inače san označen upravo kao neka nemogućnost upotrebe osjetila (Somu. Tako i Hett („as they are freed") i Gallop („upon being released"). a m o ć je sna tolika da čini da to ostane prikriveno.et postquam vera [sensatio] recessit". uzgibana kao da osjeća. . („stanje u kojem se zbiva taj osjet spavanja"). Ipak slijedimo Hetta u čitanju prema drugoj lekciji i prijevodu: „though the real impression has gone". no za to nema u tekstu baš nikakav oslonac. mora se prevesti otprilike onako kako smo to gore učinili. tek što se probudi. te jest unutra i o n d a kad prođe ta istin­ 40 ska osjetba . tad ništa neće protusloviti pri­ kazi.ovdje treba čitati λυόμεναι. doduše pokazivati." . Neprilika je ovdje u tome što u tekstu nije ni na koji način naznačeno čega su to „sličnosti" (ομοιώματα) i na što se odnose. sabravši se. dobiva se otprilike ovaj smisao cijele rečenice: „Ono ο čemu se. koji se čine nalični ljudima i kentaurima. Iz svega toga zacijelo treba zaključiti da je san upravo n e k a prikaza.pod pretpostavkom da ne bude posve od strane krvi od toga zadržano. Znatan dio rukopisa ima ου (prihvaćeno i od Hetta). ili pak (2) kao gen. pokuša sjetiti što doživ­ ljavamo j e d n a k o tako padajući u san kao i budeći se. Svako pojedino od njih je. ako nije u potpunosti zadržano uslijed krvi.U posljednjoj pak. drugi ne manji dio ima φ. Tako i Siwek. pokazuje mu se doista. da su gibanja u osjetilima. ako mu ne b u d e prikriveno. prikazuju m n o g e prilike koje se gibaju. Upravo to koje i kad se opaža to ustvrđuje. „gubeći svoju određenost". dok Ross konjicira δ. tako da često u strahu pokrivaju glavu. Također umjesto αίσθανόμενον. Van der Eijk: „Strahovito teška rečenica. uzgibano (= reaktivirano. ali ne Korisko. a niti sve prikaze u spavanju. 314 315 . te prevode u smislu „kad prođe zbiljski objekt osjeta". kako je rečeno. Jer. međutim. . pozivajući se na tekst koji neposredno slijedi. i kad su posve otvorenih očiju. as if it were perceiving"). ali on to neće mnijeti." Polazi li se pak (2) od ω. bolje potvr­ đenoj verziji. τοΰ ύπνοτικοϋ se ovdje može shvatiti ili (1) kao gen. uslijed gibanja.kako prihvaćaju uglavnom svi izdavači . ako je mrak. Prihvati li se na početku (1) ου. premda veći dio rukopisa ima λυουμένου. m e đ u t i m slabo i kao iz daljine. doista naime neki koji u spavanju nisu oka otvorili probudivši se p o t o m smjesta spoznahu da o n o svjetlo svjetiljke koje. nekima se d o g a đ a i to da na neki način opažaju i zvukove i svjetlo i okus i dodir. nego će i mnijeti da je dva o n o j e d n o . Pro­ blem je. 4 1 Izgleda sigurno da . Gallop (njegov je prijevod: „The part that says this while it is actually perceiving (unless it is completely held in check by the blood) is moved by the movements in the sense-organs. i onda kad se to opaža.o s l o b o đ e n a 3 8 . N e k a d a se naime prilike koje se prikazuju spavajućemu otkrivaju. .

1963. ustroj znanost. imati ugoda. Notes and Glossarv. gibanje zboriti. opažaj. Rom. kazivati. De Divinatione per somnium. A Text and Translation with Introduction. De insomniis. nije nimalo n e o b i č n o da im se p o k a ž e san. Gallop. Berlin. A v e ć se n e k i m a dogodilo da za života nisu vidjeli nikakav san. besputica postajanje. razlog promjena 316 317 . kad se jest u spavanju. držanje. Aristoteles. . N e g o o n a prikaza uslijed gibanja osjetbi. van der Eijk. a oni koji su tiho čuli glasanje pijetlova i pasa. Budući da je naime nastala neka promjena ili u pogledu dobi ili s h o d n o n e k o m doživljaju. Peterbourgh . bivanje mnijenje. David. d o k n e k i m a [sni] dođu kad su v e ć prošli n e k u d o b .to je san. Aristotle on Sleep and Dreams. rod razum. n u ž n o se zbiva ta suprotnost. Ubersetzt und erlautert von Philip J. A u z r o k toga da ne dolaze valja misliti da je neki sličan o n o m e z b o g kojeg se ne sanja ni n a k o n hranjenja niti djeci dolaze sni.Lewiston. 1994. znanje sadržavati. a da prije nisu vidjeli nikakvog sna. imanje. zamjedba vijek preinaka počelo. 1990. pojam. j e r m o g u ć e je kod b u d n o ­ sti i spavanja da kad je j e d n o od t o g a naprosto prisutno b u d e i d r u g o prisutno na neki način. načelo besputnost. naslada. Parva Naturalia graece et latine. koje kad se p o n o v o spušta tvori m n o š t v o gibanja. N e k i p a k i odgovaraju ako su pitani. P. (Aristote­ les. A kad od­ m a k n e životna d o b . držati. Teil III. potječe od prave svjetiljke. r a z l o ž n o je da se tima ne pojavljuje nikava prikaza. probudivši se j a s n o ih razaberu kao takve. Werke in deutscher Ubersetzung. lik protivnost djelatnost usvršnost stanje.) Rječnik άΐδιος αϊσθησις αιών άλλοίωσις άρχή απορία γένεσις γένος διάνοια δόξα δύναμις είδος εναντίον ενέργεια εντελέχεια έξις επιστήμη εχειν ηδονή θεωρία ιδέα (τό) καθόλου κίνησις λέγειν λόγος μεταβολή važnijih termina vječan osjet. I n e k i m a to traje skroz do konca. govoriti zbor. Jer kojima je na taj način sustavljena narav da p r e m a onoj oblasti gore nadire ve­ liko isparavanje. A svakako niti one istinite pomisli koje nastaju u snu p o r e d prikaza. Band 14. ukoliko se spava. nazor mogućnost. razmišljanje nastajanje.vanju. Važniji konzultirani komentari: Siwek. vid opće kretanje. Od toga svega ništa ne treba na­ zivati s n o m . užitak motrenje ideja. Aristoteles. Rijetko je doista to takovo. m o ć vid. no svejedno se događa.

3. ili 205. Z n a m o da je rođen u-kršćanskoj obitelji. doživjeti činiti. pamćenje oblik. baveći se filozofij o m . pridoći neprekidno. u R i m u je sigurno naučio latinski. ali se kasnije. neprekidnost cilj. pripadati. tvoriti odnošajno lišenost sastojak. podloga pokazivati se. nicanje. stanje. Na temelju toga računa se da je P]^tin_rođen 204. zbiti se. svrha. godini u Aleksandriji. ali ο t o m e je postojala neovisna tradicija. zapravo Lvcopolis (danas Assiut) u<Gornjem _Egip±iL_yjerojatno potječe iz grčke ili grecizirane obitelji. A k o nije već prije znao. premještanje Život Glavni izvor za poznavanje Plotinova života je životopis {Vita Plotini) koji je sastavio njegov učenik. znanost ovo-nešto. podnijeti. Porfirne. zgoda tvar. a kod njega je studirao 11 godina. doživljaj pretrpjeti. priroda 318 319 . Porfirije ne spominje mjesto rođenja. Eunapije {Vitae soph. vještina. duh jestvo poriv trpnja. više o k r e n u o poganskoj religiji. Još prije dolaska u R i m Plotin je imao d o b r e veze s nekinTutjecajnim senatorskim obiteljima. tvorivo pribivati. Pisao g a j e tridesetak godina poslije Plotinove smrti kao u v o d n u raspravu uz izdanje djela svojega učitelja koji mu je povjerio izdavanje svojih rasprava. P r e m a procjeni Plotinova liječnika Eustohija Plotinu je pri smrti god 1 _2Jf0 i bilo 66godinj.. činiti se pričinjati se premještaj. sastojina dogoditi se. stječi se. niknuće.. P r e m a Porfirijevu kazivanju došao je u_40^_j[odini u Rim gdje je živio od podučavanja. konac umijeće. lik mišljnje. a bile su mu povjeravane i neke administrativne Josip Talanga umovanje νους ουσία δρεξις πάθος πάσχειν ποιεΐν ( τ ό ) π ρ ό ς τι στέρησις στοιχείο ν συμβαίνειν ( τ ό ) συνεχές τέλος τέχνη τ ό δ ε τι τύχη ΰλη ύπάρχειν ύποκείμενον φαίνεσθαι φορά φύσις Plotin narav.1) spominje Λ υ κ ώ . pojavljivati se. Filozofiju je p o č e o studirati tek u 28. um. ovo-tu slučaj. Porfirije tada više nije bio u Rimu. Učitelj mu je bio Amonije Saka. biti u podlog. v e ć j e ^ t e ^ o j e ^ n o s t T k a s n i j e saznao.μνήμη μορφή νόησις sjećanje.

A k o pred o č i m a ima­ mo veleban sustav Plotinove filozofije.Porfirije tvrcu~Eako je redoslijed v r e m e n s k o g a nastanka posve druk­ čiji. Tri njpgnv« ^ č p n i k « . Sasto­ j a l a su se u čitanju i raspravljanju tekstova.dva glavna izvora njegove filozofije. Za vri­ j e m e njegova boravka u R i m u do 268. dogovorili su se da od učiteljeva učenja neće ništa objelodaniti (Vita Plot. niti ga igdje spominje p o i m e n c e . 5. ie posvećena p r o b l e m i m a bira i jerl""^.12). koliko je to bilo m o ­ guće.. Na k o n c u je i Plotin p o č e o pisati. M e đ u t i m . posvećena n e k o m određe­ n o m p r o b l e m u . tek desetak godina n a k o n što se smjestio u R i m u . iako m n o g e ne m o ž e m o identificirati poimence. Njegova je knji­ ga. Njegova su predavanja bila otvorena za javnost. Međutim. a 320 321 . 3. M e đ u t i m .6. 508e2-3). No jednostavnopr^šiićujET sve što Ή&~~^odgovara L J ideji delinltivnoga sistema ili pak nije u skladu s nje­ O g o v i m vlastitim sistemom. što očito ukazuje na to da su rasprave nastale u svezi s njegovim n a č i n o m rada u školi. preostale poslije njegova odlaska. U Plotinovoj školi iznenada se pojavio Origen. ali ne z n a m o u kojoj je mjeri ta tvrdnja p o u z d a n a .1. služe u Ploti­ na jednoj jedinoj svrsi. a to je da pokaže Pl^atonovu filozofiju kao zatvoren filozofijski sustav. Velik broj citata navodi napamet. Porfirijevo izdanje vjerojatno je bilo namijenjeno u s k o m e krugu učenika. došao u Rim i p o č e o stu­ dirati u Plotinovoj školi. nevjerojatno je da bi taj sustav m o g a o biti istovjetan s A m o n i j e v i m učenjem. Označavanje učenja ο j e d n o m e kao misterij na­ stalo je pod izravnim utjecajem Platona. '~vPlotin kao interpret Platonove filozofije. ^ " g g i i a . Plotin svoje učenje često uspo­ ređuje s misterijima (Eneade 1. U to su vrijeme platonici Djela P l o t i n o v se opus sastoji od 54 pojedinačne rasprave. JTradici)<a međioplatonizma. ostala bez odjeka. Rep. Iako u njima često prelazi s j e d n e na drugu temu. Popis filozofa koji su utjecali na njega ili su bili od bitne važnosti za njegov razvoj vrlo je dugačak. pače je i utjecaj grčke mistike pretjeran. Kr. Prve su tri~škupine pošvftćepe etičkim. p o z n a t o iz Pla­ tonovih djela. Za­ nimljiva je z g o d a koju n a m priča Porfirije (ib. Čak ga ne brine ni točnost citiranja.26. No on je odgo­ vorio da n e m a volje govoriti pred n e k i m tko v e ć zna. Plotin svoju filozofiju smatra p u k i m tumačenjem Platonova sistema. primjerice p o z n a t o mjesto u Fedru (250b-c). Ne z n a m o što je to tako zbunilo Plotina. Kada je Porfirije 263. navodi ga za sve rasprave. Zanimljive su okol­ nosti u kojima je p o č e o pisati.radicija međioplatonizma. Suvre­ m e n a su istraživanja pokazala da ovdje nipošto nije riječ ο n e k o m orijentalnom utjecaju. Izvori Plotinova filozofija pretpostavlja cjelokupnu filozofijsku tradiciju od njezinih samih početaka. P o t o m je Origen prekršio d o g o v o r i objavio svoje djelo ο daimonima. fizi­ k a l n i m i k o z m o l o š k i m pitanjima. a to je j e d n o . To naime ne bi bilo u skladu s njegovim vlastitim shvaćanjima da dobro i ideje pripadaju različitim hipostazama. a to su Platonoyjjhjalozj_jj. usp. p o .rpnije. dp god. nigdje u svojemu djelu ne kaže što je to A m o n i j e v o učenje. a posljednja.6. 80. Na to je Plotin pocrvenio i htio ustati..dužnosti. četvrta i peta se ba^e--duŠQin-4 u m o m . ali ga je vjerojatno bilo strah da će Origen čuti kako on svojata Amonijev nauk. Erenije je prvi prekršio dogovor. 3. Ponajviše citira_kasne dijaloga i Timej Sve te raz­ bacane i nepovezane misli Platonove. F.6. ipak je svaka od njih zasebna π ρ α γ μ α τ ε ί α .6. 14.7. no cjelokupni sustav zasigurno je Plotinova originalnost. T a k o primjerice ne spominje izraz „ideja d o b r a " (ή τοΰ ά γ α θ ο ΰ ιδέα. Zanimaju ga isključivo Plato­ nova rješenja o d n o s n o samo takve tvrdnje koje se m o g u koristiti kao rješenja. bilo bi pogrešno tražiti "podudarnost s u m m šLO nani-je. napose ako nije b i o zapisan. čiji naslov i ne znamo. Plotin prije svega misli način postignuća j e d n o g a j e d i n o g miste­ rija. Origen i Plgtin.19. Origen ga je zamolio da dalje govori. pc^kaj£. p r T K r ."~220. Riječ ie ο p l g t o n i z m u i z m e đ u god. Porfirije je sve te rasprave. . već je bila napisana 21 rasprava. napisao je Plotin j o š 24. za koje mi danas z n a m o da ili pripadaju različnim razvojnim fazama u Platona ili se ne daju tako jednostavno shvatiti izvan danoga konteksta. tematski svrstao u šest skupina po 9 rasprava (έννάδες) od­ n o s n o jtesfc. Od Amonija je m o ž d a p r e u z e o neke ključne misli. Amonije Saka nije htio ništa pisati. Plotinu nije stalo do ispravna tumačenja u smislu kako mi to danas shvaćamo.20-25). P o p u t Sokrata i Karneada.25).

No svi pokušaji rekonstruiranja njegove filozofije vrlo su prijeporni. Filon. t. Neki kritici smatraju to neuspjelom sintezom aristotelovskoga racionalizma i pitagorejskoga misticizma. cjelinom i usredotočen prema v r h o v n o m e načelu.6). Za Plotina dijalektika nije metoda ili sredstvo istraživanja. Nikostrat. Druge su dvije discipline. a drugi. Posljedica je toga da se i u z r o č n a sveza određuje s obzirom na tu pretpostavku. fizika i etika. I j e d a n i drugi pristup karakteriziraju dvije bitne značajke "Plotinove filozofije. No unatoč_takvirp t f ešknćama r po miojrfff^j cnaTr^fr^a-filo^nfije može g^ubrOjltijUaftjveće llliblJOCe u^p^vij^eetiJik)zofije. ο tome također Eneade 1. U Plotinovu razlikovanju dijelova fi­ lozofije dijalektika dobiva ključno mjesto.3: Ο dijalektici). Porfirije potvrđuje da se u Plotinovoj školi čitala Aristotelova Metafizika (Vita Plot. 6. Apulej. Jedan određeni broj Plotinovih učenja podudaran je onim što se posredno m o ž e pripisati utjecajnom srednjostoičkom filozo­ fu Posidoniju. ο njoj. ali i zato što Plotin stoike nikada ne spominje poimence.. Na jednoj strani njegovo je mišljenje p r o ž e t o mistično-spekulativnim d u h o m . pa se mje­ stimice doimaju kao čisto logičke raspravice. sve je to složeno u jedan kanon koji je bio polazna točka za srednjoplatonske rasprave. T a k o je u z r o k uvi- Opće obilježje Iako se s pravom tvrdi kaku Ploti»ev^Lj^lozofija čini osmišljen filo22pJp^^i~e^ai-Qv 1 1 k ^ ™ " j p Pjflki pojedini dio povezan s . Atik. P r e m a tomu shvaćanju uvijek postoje dva puta: jedan vodi od osjetilnoga prema nadosjetilnomu. Jedna od o s n o v n i " pretpostavki Plotinove fi- 322 323 . ili pak jedi­ n o m e Bogu. Srednji platonici inače čine vrlo šaro­ lik pravac: Eudor. Osebujno j e R fl i Plotinovo shvaćanje dijalektike. O n a je t i m e ujedno uzdizanje na višu. i 7. Nepobitna je činjenica da Plotin sva svoja ključna učenja iznosi i obrazlaže kako na mistirJTir.fižLza či_t-TTjjn ad P h t ^ n p T~AP s t r . Taj kružni obrazac bitan je za~Plotinov cjelokupni sistemDalJnja je pretpostavka njegove filozofije da sve što je na ontološki višoj razini o d n o s n o bliže v r h o v n o m e načelu jest jednostavnije i vrednije. Plutarh.« TJobiva dakle ulogu prve filozofije.pQVn] yT) • » » ι n F I lofTipKo-racionalan način. vredniju razinu (usp. a nije ni u logičkome ni u j e z i č n o m e smislu besprijekoran?~5tlK mu je nedorečen i jezgrovit^jia jp. Numenije i Amonije Saka. prispodoba ο Suncu te najvažniji stavovi iz 2. No fizika ga ne zanima pod v i d o m istraživanja prirode. No valja napomenuti kako je Plotinovo shvaćanje dijalektike ne samo d u b o k o prožeto meta­ fizikom kao u Platona. Plotinov pnkazji^neadama nije_aiistavan. Osim toga na posredan su način neopitagorejska učenja također znatno utjecala na medioplatonizam i na Plotina. prema v r h o v n o m e načelu. u granicama nadosjetilnoga. pa ih se više ne m o ž e ni razlikovati. pa se ο njegovu utjecaju na Plotina ne m o ž e tvrditi ništa definitivno. Čak i ključni pojam Posidonijeve filozofi­ je συμπάθεια m o g a o je u srednjem platonizmu nastati p o d utje­ cajem Platonova Timeja (30b-d. nego je njegova cujajektika-z« razliku od Platonove p o t p u n o srasla s metafizikom. gotovo n e m o g u ć e identifici­ rati. fcekgta Određene lozofije jest razlikovanje dvaju mogućih gibanja u odnosu na Vrhovno načelo: silaženje o d n o s n o k o z m i č k o gibanje od jedinstva p r e m a rastućem mnoštvu i penjanje o d n o s n o gibanje spiritualno<ga života o d n o s n o mišljenja od mnoštva prema sve v e ć e m jedin­ stvu. takvim se tvrdnjama ipak j o š nije uspjela dokazati neuspješnost sinteze.mislLiz Timeja (27a-52h^ldjučni--s£aAa}yi_^^ i Fedona. Kada god govori ο v r h o v n o m e na­ čelu svega njegove su misli ispunjene strahopoštovanjem. Jednako tako nema^nijstika neku svoju autonomiju jer samo opisuje način kako se sve što je ovisno ο j e d n o m e p o n o v o vraća svgiemii isj^omi. 32b). O n a je glavna i najvred­ nija filozofijska r l i g r i f l l i n a j e r se bavi Rpr>7. primjerice nauk ο kategorijama. tela. Nije se nametnuo neki autoritet koji bi objedinio sva ta stremljenja. razvUL:j3^fijgoU]__čito^^ . Glavni je interes bio prožet teologi•^jakjm. Na drugoj strani njegovi izvodi temeljnih pojmova i njihovo obrazloženje sadrže j e d n u racionalnu jezgru. kao da je riječ ο v r h o v n o m e božanstvu. pi­ sma. ovisne.nqJQrp n g H n p j p t i l n n p . Ošjetilni ga svijet zanima s a m o p o d v i d o m proizlaženjjLJz apsolutnogja. 14. nego misaoni proces koji neposredno zahvaća stvarnost. t e r n t m a ^ N o vrlo je važno da su medioplalonlći ne Harno poznavali neka ključna učenja iz Aristotelove Metafizike. Isto tako nalazimo u srednjemu platonizmu mnoštvo stoič­ kih elemenata koje je z b o g nedostataka izvora. Međutim. Albino. nego su a n ih i rabili za ugustavljenje P l a t o n o v e ^ T j j j ' ^ f " ^ " ^ je nastala siptp?« Arifitfilplpvp i Ρ Ι ^ ^ η ο γ ρ fllnmfija Upravo iz te tradici­ je Plotin nesvjesno preuzima mnoga Aristotelova shvaćanja iako na drugoj strani svjesno razlikuje i kritizira neka druga njego­ va shvaćanja. religioz­ n i m žarom.

41. Striktno gledano j e d n o nadilazi i d o b r o pa se m o ž e označiti kao ύ π ε ρ ά γ α θ ο ν (6.9.7.6. preseže dakle svako mišljenje. ne u j e d n o m e . M e đ u s o b n i o d n o s triju hipostaza kao hijerarhi­ je prvoga. ali sva je drugost u drugome. T a k o o n o što ie naisavršenije ne m o ž e ostati nedjelatn o . K a o što nadilazi Postavlja se pitanje k a k o j e j n o g j ^ e j m n ^ ^ od­ n o s n o akdjlTjlidno u z r o k svegaV zašt^njjejostjđo^ samo. napose kada se govori ο to­ me kako je j e d n o izvor i u z r o k svega. a učinak je na nižoj ontološkoj razini. ali je pritom suvišno o n o J e s t " (6. 5.38.9. Na~đfugej strani. J e d n o se ne m o ž e opisati riječima kojima se opisuje istina ( ά ρ ρ η τ ο ν rfj αλήθεια 5.3. Snaga j e d n o g a tako je velika pa se ne m o ž e zaustaviti (6. I u drugim raspravama nalazimo pozitivne odredbe jednoga.2. Ukazuje na dobrotu najvišega dobra koje ne dopušta nikakvu za­ vist. O n o je nebiće.24. 6.3. tvori svjetlo. J e d n o m e ne pripa­ da ništa osim njega samoga (ουδέν έσται α υ τ ω ή α υ τ ό 3. 2. nijedno mu ime ne m o ž e biti primjereno. Plotinova pretpo­ stavka ο s v e o b u h v a t n o m jedinstvu svega postojećeg u grčkoj je tradiciji usporediva samo sa stoičkim učenjem. Drugost je u drugome. 5. ne u j e d n o m e jer u j e d n o m e n e m a drugosti (5.7. O n o je apsolutno jednostavno.13).3.35). Zato se ο njemu ne m o ž e ništa predicirati j e P s e time uvodi pored j e d n o g a i mnoštvo. Nastanak mnoštva iz j e d n o g a m o ­ že se objasniti samo slikovitim primjerima. T e k kada je ispunjen j e d n i m um je um 324 325 .11.10).6.11.8. Mnoštvo Jedno Na^POČetk-u Plotinova sistema n a l a g i .9. Plotinovo rješenje toga pitanja polazi od rješenja koje Platon daje u Timeju (29e). O n o je također iznad ideja. Nadilazi i biće. da se sve m o ž e vratiti i p o n o v n o u potpunosti ujediniti s v r h o v n i m načelom.55). nadilazi svaTtu složenost i svaku množnost. 4. J e d n o se radije m o ž e prikazati kao središte kruga ο kojemu ovise svi dijelovi kruga (1. P o r e d toga što sve proistječe iz j e d n o g a v r h o v n o g načela.35). onda j e d n o ne m o ž e biti sve (6. nego" je stvorIIo^~SvTrcu*ugb. TJitakTibivstvo (δν. 6. nego je drugo drukčije od jednoga. Striktno razlikovanje i razdvajanje osjetilnoga i umskoga. ο ύ σ ι α ) u o n t o l o š k o m e smislu potječu od jednoga.5 i 21). odvojeno je od inteligibilnoga jer ako je um sve inteligibilno. biće. Plotin također drži. a_rla pri£anxjie gubi ništa od svoje •BnageHšaoJJJfrrg""™*.7. No u t o m e se svemu krije j o š p u n o ozbilj­ niji p r o b l e m : kako m o ž e j e d n o stvoriti drugo ako samo n e m a ni­ kakve drugosti u sebi o d n o s n o kako m o ž e stvarati nešto što samo n e m a u sebi ( π ώ ς ούν ποιεί ά μή έχει 5.3. No na razini u m a to je već pojmljivije jer um misli i time pretpostav­ lja drugost i množnost.24). j e d n o je isto tako iznad u m a (έπέκεινα ν ο ΰ 5.^ ^ r v o j i a č e l o koje je tran­ scendentalnu odnosu_na sve ostalp~-a-koje o n _ z o y e j e d n o (τό εν) i!ijiflbiX!~(TO α γ α θ ό ν ) . No Plotin ne m o ž e izbjeći i pozitivne iskaze ο j e d n o m e .1.8. i to je nešto sasvim n o v o u grčkoj tradiciji.1). Plotin ne samo da tvrdi kako biće.11. Naj­ češća je usporedba sa Suncem.40). j e d n o ne skrbi o k o m n o ž n o ga i u o p ć e ga ne treba.44). 3. tjelesnoga i bestjelesnoga. Jedno je izdvojeno iz svega drugoga. ο j e d n o m e se m o ž e govoriti samo via negationis.13.6. 5.5. ispravno je reći kako nije j e d n o drukčije od drugoga. drugoga i trećega: viša hipostaza proizvodi nižu bez ikakva umanjenja svoje moći. S razine j e d n o g a nastajanje m n o ž n o g a nije shvatljivo. Zanimljivo je kako dosta takvih pozitivnih određenja j e d n o g a nalazimo u jednoj raspravi. pa ni sam nazivak J e d n o " ili „ d o b r o " (5.6. on proizlazi iz posljednje hipostaze.3. K a o što se očituje u ovim izvodima.29). u m a i duše.9.7.5.13.1.1).9. Određenje nadosjetilnoga p r e m a t r o č l a n o m obrascu o d n o s n o trima hipostazama jednoga.9.5). S a m o j e d n o postoji na besko­ načan način. on p o g r e š n o tvrdi kako se i etimološki izvode iz grčke riječi εν ( „ j e d n o " 5. usporedbama i analo­ gijama. to je učenje p o z n a t o kao emanacija.3. nego mora stvarati novo.3.5. Ο njemu nema ni zamjejjfcai-srjoznaje. Prema t o m u .6. G l e d e nastanka osjetilnoga svijeta presudan je izraz „proizlaženja": Budući da osjetilni svijet n e m a u sebi načela koje ga obdržava. 6.j e k bliži višim načelima o d n o s n o ontološki je vredniji.5. Eneada 6. Plotinova se filozofija temelji na sljede­ ć i m uporištima: 1. είναι.51). a vatra toplinu (5.15. aJjJe_uzrok svakoga bića.No Plotinova se filozofija ne m o ­ že označiti isključivo kao sistem emanacije jer sam Plotin to izri­ j e k o m odbacuje (6.28sq).34. ali ne time gfafje n e j o i ć j ^ n e g o t i m e s t o j e drukčije od_bića. _pačak ni samospoznaje (6. sve drugo postoji na konačan način. B e s k o n a č n o je u sebi i svojoj moći. JpTrnTTjp! nepresušni izvor svega_.8. u kojoj je govor ο slobodnoj volji i samoodređenju jednoga. J e d n o je samo što jest.

e_. T i m e o n a ne dospijeva u nešto drugo.7.5.8. U m n e j n o ž e j e d n o spo^nati^jnpže ga^ame--nekakyixn nemisaonim ć l n o m o b t a k n u t i ( ΐ φ ά π τ ε σ θ α ί 5. pa bi time prvotnost j e d n o g a bila okrnjena. što je zapravo j e d n a te ista djelatnost.7. "Zadaća je "uma da promišljaTdej^Tahi sebe sama. a m o ­ gućnošću s u m o m uopće (6. U njemujg_sy.5. To znači da je j e d n o o d n o s n o vrhovno dobro sadržano u ljudskoj duši (3.20-24).9. m o ­ že motriti j e d n o (θεάσεται 5. o n d a bi o n o pretpostavljalo drugost. A k o b i j e d n o bilo istovjetno s u m o m . nisu striktno odvojene jedna od druge (6.7sq).3. ali samo preko uma. Za­ nimljivo je da Plotin um označuje kao savršen život ( ζ ω ή τελεία 6. Um je dje­ latnošću istovjetan sa svim pojedinačnim mišljenjima zajedno. On je osim toga prva djelatnost (πρώτη ενέργεια 5. um je postao množan.6. pa tako i um kada misli. .16.8. T i m e s t o j e bio n e m o ć a n j e d n o zadržati kao jedno.^ c i i ^ i m a j j i i o m .36).5sq). tj. Za Ploti­ na dakle um ne m o ž e biti prvi princip ier mišljenjem p r e d m e t a mišljenjapostaje d r u g o s t s e b p sam"fr« tfi time m n o ž n o s t .4. i. višemu smis]tt~T>a>puiK νοε'ιν 'ΰ ^ττ^Λ^).7.7. Bit u m a sastoji se upravo u o n o m e š±a jp njaflov. povezivalo s j e d n i m drugim mjestom iz Timeja (39e). jedno. 326 327 ..PJgJtina:-iz toga naime proizlazOj]^^ svakorn_jdejoro. Zato i um ne m o ž e j e d n o shvatiti na misaon način. 1 0 7 4 b l 5 s q ) . dakle idejama koje su u u m u . nego u sebe samu (εις έαυτήν 6.9).8. predmet.vječnn. 7&djnojjljejatno. gdje se um povezuje s ideja­ ma.20). Tako se svaki čovjek m o ž e u r o n u ć e m u sebe sama uzdići do najviše razine jed­ noga.6.27). Um nastaje upravo tim obraćanjem j e d n o m u (5. 2. ali izgleda i njihov učitelj A m o nije. a sam Plotin naglašuje odudaranje svojega shvaćanja od Aristotelova (5. bez obzira što svi platonici pokušavaju to klju­ č n o učenje dokazati uz p o m o ć Platonova teksta.11. Jedan drugi razlog zašto duša m o ž e do­ seći j e d n o leži u t o m e što hipostaze. dakle njegova m n o ž n o s t nije rii vremenska ni prostorna.1. mora postati j e d n o . Spoznaja M o g u ć n o s t spoznaie jednoga posve je isključena. kao v r h o v n o načelo.38).89) izgleda da je Plotinov condiscipulus Origen. biva ograničen. Naime sve je pomislivo (νοητά) sadržano u u m u . Da bi duša dosegla jedno.9). U svojemu doka­ zu da j e d n o ne m o ž e biti istovjetno s u m o m Plotin pretpostavlja p Aristotelov p o u č a k da svako mišljenje. Biće se samo malo udaljilo od jednoga. Um je da­ kle u z o r ( π α ρ ά δ ε ι γ μ α ) ne samo za osjetilni svijet n e g o i za samu dušu. m o r a se s njim poistovjetiti. U t o m e se Plotin posve razlikuje od Aristotela "zaltojega je mišljenje mišljenja najviše načelo.31). T i m e ukazuje na treću hipostazu ili dušu. na kojemu Platon kaže kako su stari filozofi izjednačavali ideje i bivstva (ούσίαι). P r e m a kasnijoj kritici u Prokla (Theol. ideja i bitka imao je izgleda Aristotel.4. Rješenje nalazi u preuzimanju Aristotelova nauka ο djelatnome (ενεργεία) i m o g u ć e m (δυνάμει). a ne j e d n o . pa je mišljenje pomislivoga uvijek mišljenje se­ be samoga7"Budući^da_jrxa_n£_samo_s^r£i^^bijsve ideje i sve pomislry^y. Kako se obraća j e d n o m u .odnosno tjg'j^svaka i d e i a ^ i t o d ^ n a . I duša se m o ž e uzdićfati jednoga. U samoga Platona n e m a poistovjećivanja u m a i bitka. P l o t i n u m u i svemu um­ n o m e . Svojim obraćanjem j e d n o m u biće postaje ουσία (5. a to znači da u njemu n e m a ničega što je samo m o g u ć e . a cijeli um sa svakom pojedinom idejom.35).1. A 9. um i duša.(6.18).8.8.5. pretpostavlja predmet o d n o s n o drugost mišljenja (Metaph. sa svjmjito~je V°m i M i w [ _ ^ £ t a j e jedan o ^ J j j m jjroblern za . Presudan utjecaj u poistovjećivanju uma. a m o g u ć n o š ć u sa svakim pojedinačnim mišljenjem.5.2.20.. Plat. nastavlja Plotin. Um l ° t i n ppiefem'jgćuje U m (νους) i bitak (τό είναι). Kada odbaci sve umsko.8).nego je istovjetan s a s v i m idejama. a pritom se po­ ziva na poznatu Parmenidovu tvrdnju ο istosti mišljenja i bića (3.1-29). V e ć u tradicjjj_jr^dioplatonizma to sepoistovjećenje pokušava­ lo jia__posredan n a & a ^ B p S a ^ a t T P l a t o ^ P o z n a t o se mjesto iz Države (507b).6. Um koji misli sam sebe d o d u š e j e j r t j m š ^ ^ . UmjfiiR u vremenLu-aitiai prostoru. Svako je po­ jedinačno mišljenje djelatnošću istovjetno sa s a m i m s o b o m .5.6. s t o j e p o l n ^ i l v o ^ r O " ? ) . nego na nekakav drukčiji.2. To bi značilo da duša m o r a nadići um i mišljenje ako hoće doseći j e d n o . pripisuje vječnost (3. postavljao u m .~Ά^1α^ο^^]^]ηόζΒ biti istovjetanjsjionlm.

U njima Plotin raspravlja ο p r o b l e m u kategorija. Didask. To r^e^Ijedno čin stvaranja svijeta koji se nalazi ispod triju hiposta­ za o d n o s n o osjetilnoga svijeta. Duša dakle sve čini d u š e v n i m (5. O n a je božanske naravi i besmrtna.10. Isto tako odbacuje stoički n a u k ο kategorijama~jer se u njima miješa osjetilno i nadosjetilno. intelektualnoga. Nadalje polazi od toga da se iskjjučivo_biće nrože dijeliti na rodove. devet je rasprava sabranih u četvrtoj Eneadi svojim najve­ ć i m dijelom p o s v e ć e n o pitanjima duše.J j ^ ^ . a r o n za n j u n a l a z i potvrde i u Platona {Fedro 246b6-7). duša m o r a skrbiti ο n e d u š e v n o m e . Kao što je vec^spomenuto. U t o m e se nazire j a k stoički utjecaj iako se P l o t i n za većinu tih tvrdnji radije poziva na Platonov Timej. posebice Proklo. za razllEu od uma. T o m u nasuprot. pojedinačne duše silaze (κατελθεΐν) u tjelesni o d n o s n o osjetilni svijet. Ali. Plotin ih shvaća vrlo ozbilj­ no i pripisuje ih u m u kao temeljne kategorije nadosjetilnoga svi­ jeta. Plotin navodi m n o š t v o drugih 328 329 . Nadosjetilno je u z r o k i temelj osjetilnoga. b a r e m ne na onakvoj metaontološkoj razini kako je to učinio Aristotel u svojim Kategorijama. Č i n o m podarivanja života sve dobiva dušu. nepobitan je stoički utjecaj kada za dušu svijeta rabi izraz λ ό γ ο ς . Ti su svjetovi ontološki posve različni i m e đ u s o b n o se isključuju. gibanje (κίνησις). P o ­ j e d i n a č n i m amaHzajn > a_pobija_Aj^^ mo­ g u ć n o s t n j i h o v e p r i m j e n e na područje nadosj etilnoga. l i e _ j n £ g j i J i i . M e đ u t i m . 6 ) .1. M e đ u t i m . nije riječ ο p u k o m e razlikovanju. No ni sam Plotin svoj n a u k ο kategorijama nije dostatno osmislio u okvirima vlastitoga siste­ ma. a takav je asocijativni i nesustavni stil svojstven Plotinu. duša čini treću hipostazu nadosjetilnoga svijeta.21). O s i m već s p o m e n u t a razloga da je osnovna briga svake duše da skrbi ο o n o m e što ο sebi n e m a dušu. Sve živo dakle i m a dušu.1-3: περί τ ω ν γένων τ ο ΰ δ ν τ ο ς ) . pa i o n o što nije organsko. Plotin se radije poziva na P l a t o n o v o r a z d v a i a n j e o n o g a što jest i o n o g « št» nastaje. prikazuje kao kategorije i suprotstavlja ih Aristo­ telovim kategorijama. ne s a m o termi­ nološki. istost (ταύτόν) i drugost ( θ ά τ ε ρ ο ν ) .3. U srednjem je platonizmu postojala tra­ dicija osporavanja Aristotelovih kategorija. to nedvojbeno podsjeća. uglavnome prihva­ ćaju te kategorije. M e đ u t i m . na stoičko načelo συμπάθεια.4.itan««aa r o d o v a bića (6. P o p u t u m a i du­ ša je noetičkoga (nadosjetilnoga) obilježja. Tako ona zapravoHšt^arajiv^-^^ ma hipos^azama.Kategorije Među najzaju^aJ^rgo-raspcaMe. štoviše kategoriji tvarnosti (ύποκείμενον) pripisuje se ključna uloga. k l j u č u j e ^ k ^ k ^ T a ^ ^ ^ ^ u č j a .3. Isto tako kada govori ο t o m e kako svaki dio k o z m o s a suosjeća sa svakim drugim dijelom.k ^ a f a ^ P j e d n o ^ u ^ * . a to su sljedeći pojmovi: bivstvo ( ο υ σ ί α ) . noetičkoga.36-38). U svijetu nadosjetilnoga ne­ ma razlike m e đ u njima. napose p r e m a nižoj hipostazi o d n o s n o duši. mirovanje ( σ τ ά σ ι ς ) . misaonoga. Ali Plotin i cijelomu k o z m o s u pripisuje dušu. Neki njegovi nastavljači.2. o d n o s n o o n o m u što n e m a dušu.oie su posvecene^B. V r h o v n a duša svijeta ostaje u nadosjetilnome svijetu (4. Ta ie postavka ključna u PTotmovoj filozofiji. Iskrsava p r o b l e m po čemujir^rlinn onHn_razljjraje od u m a .d « « « r a r i e đ u kojima također postoji striktna hijerarhi­ ja. zanimljivo je da Plo­ tin dalje ne tematizira svaku pojedinačnu kategoriju. Dokazuje kako je taj broj k o n a č a n i potpun. n e g o ο striktnoj odvojenosti tih dvaju svjetova. Razumljivo je da uz takve pn^posjLavke šaren i1Q A cistote] »vi b kategorijajiejnož^^^ glede rodova bića. Dakle duja_daruje tjelesnomu. inteligibilnoga). No to se osporavanje sastojalo u t o m e što se pokušavalo dokazati kako se svih deset Aristotelovih kategorija m o ž e naći u Platona (primjerice Albino. takozvane „najveće r o d o v e " (μέγιστα γένη).u Enaadamu^hi^^_3g!tJ.31). Duša O s i m uzgrednih iskaza ο duši koje nalazimo u svim pojedinim raspravama. Jedna ocf ključn m ^ s t a v g r p i o t i n o v e f i l o z o f i j g J e i E S a j g d u š a (^uxq)j|fiJteelesna ( α σ ώ μ α τ ο ς ) . ο kojima Platon diskutira u Sofistu (254csq).oTa&k. Po svemu su­ deći. život (4. a j e d n o je iznad svega toga kao v r h o v n o načeloTTPlotinjT prvTTioji poznatu skupinu pojmova. ali i oni ih nisu uspjeh osmisliti. Na taj način sve što postoji ima dušu. t T 7 > b i i b Y i i Ć P n a zajfinničknn^Jžategorijainft. Valja pod­ sjetiti na važnost Plotinova razlikovanja osjetilnoga i u m s k o g a ( o d n o s n o nadosjetilnoga. pa nije sa­ svim j a s n o kako se kategorije u m a odnose spram drugih odredbi uma. taj je n a u k ο kategorijama ponajvećma nastao kao potreba da se p o z n a t o m Aristotelovu učenju ο kategorijama suprotstavi n e k o autentično Platonovo učenje. Plotin nadosJRtilno rlijpli n a . Iako Platon takozvane najveće r o d o v e u Sofistu navo­ di samo kao m o g u ć e primjere ( ά τ τ α ) .

1-24). S a m o u o d n o s u na oblik UToogfHvar ima pozitivnu odredbu.1.12). dianoetičkim vrlinama. 52c) spominje drugim riječima problem tvari iako se terminološki ne fiksira. ali p o j m o v n u o d r e d b u tva­ ri de facto preuzima iz aristotelovske tradicije. Još veći stupanj neovisnosti postiže se teorijskim. Na taj način duša je jedina sposobna povezati svijet osjetilnoga i svijet nadosjetilnoga.18. U z e t a sama „za sobo ona je pujio-eefeiee. nepomijejana. Iako nije imao nikakva dara za organrzifanje. Duša po svojoj naravi ne m o ž e biti nositeljica osjetilnosti. No to ne m o ž e biti ni tijelo jer bi onda tjelesnost odlučivala ο nečemu što tijelo uzdiže iznad tjelesno­ ga jer osjetilna zamjedba jest oblik spoznaje o d n o s n o primitivni­ ji oblik mišljenja.11).V3.93.4.1) tijelima i da postoji s a m o qua mrj^ricnOst (δυνάμει 2. t J R c a j n e _ š k o l e koja j e danas pernata k-ao ncoplatorrizam. No svojim silaskom na nižu ontološku razinu. 3. No fla^upT-oiTstoicima.3). 330 331 . Tvar Pojam tvari (Όλη) igra v a ž j m ^ u l o g u j j ^ l o t i n o v u ^ s j s ^ m u . U drugoJ7~tTozmićk"bj žBirci eneada cijela je četvrta rasprava posveće­ na toj temi. na razini čo­ vjeka kao r a z u m n o shvaćanje.. (2.«r4. koji za razlikfTod Aristotela tvar shvaćaju materijalistički.— " . Plotin se naravno poziva na ta mjesta. Kao što je p o z n a t o / a u s a J e dobila ključnu zadaću posredovanja između osjetilnoga i nadosjetilnoga.8). postavši j e d n o sa sa­ m o m s o b o m .5.4. nastaje p r o b l e m kako duša recimo utječe na nastanak osjetilne zamjedbe koja je zapravo funkcija duše na nižoj ontološkoj razini. Plotin naglašava da je tvar netielesna. K a o takva o n a je prvo zlo o d n o s n o zlo ο sebi (1. Povratak je njezin glavni cilj. Iznad toga duša je umska i čisto mišljenje te istovjetna s u m o m . 4. Na izvjestan način o n a je i u j e d n o m e i u drugome svijetu. poput govora ο j e d n o m e . Plutifi-nesumnjivo spada u klasike filozofijske tradicije. Povezivanje tih svjetova događa se u mišljenju. 51a. dolazi u dodir s onostranim j e d n i m .21) tijela ijduše o n o što~mnl7gTre«jie-osjetil­ nu zamjedbu. U t o m e joj napose p o m a ž e o n a vrlina koja smje­ ra što v e ć e m odvajanju tijela i duše. Njezino je istinsko mjesto u nadosjetilnome. 52a. — . Sam se izraz ΰλη ne pojavljuje u P l a t o n o v i m spisima. Na te­ melju pretpostavke silaženja duše u osjetilni svijet nastaje i po­ treba njezina povratka u nadosjetilni svijet. t o t P l a \ Tome^Akvinskoga Plotinova se filozofija uzdiže iznad-sveget-ostaluga.7^41 i t d T ~ S v e š t o ^ ^ vljeno je od tvari i oblika (6. Sve d o k je okrenuta prema osjetilnome.1.4. No on ide joštla1je~u pokuš^u~3a~ošloT)oaT^usu od tjelesnoga dodira: dušašalje : m e š t o p o p u t zrakejsvjetla" doljgjjre^raa-JJielu: z a i e d n o f n ^ r j e T r m r ^ i trpjeti (1.razloga koji u m n o g o m e podsjećaju na taj osnovni razlog."TU7l.4. Osjetilni svijet K a o (pelina osjetilni svijet nejaa_rđjjoeet4ra-<u__konca u vremenu^_samo cu njegovi dijelovi prolazni^Ko^mička duša^vertejiijelove objedinjuje u jgj^njuuiaglinu i o d r ž ^ v j u e f i a temejjjijjačela suosjećanja (συμπάθεια). ali na nekim se mjestima u Timeju (49a. fft^ae. Krajnji cilj sjedinje­ nja s v r h o v n i m načelom o d n o s n o s j e d n i m nije m o g u ć p u t e m u m a jer j e d n o se nalazi iznad uma. napose da je tvar „ p o d m e t " (ύποκείμενον 2. Osjetilnost K a k o Plotin pretpostavlja da je duša dio nadosjetilnoga svijeta te je time netrpna ( α π ά θ ε ι α ) o d n o s n o neosjetljiva za bilo kakve podražaje iz osjetilnoga svijeta.8.(μή δν 2. duša gubi svoje dostojanstvo. svojim je misaonim autoritetom ρΗΗρηΐη nasfamku vrlo i i . to je m o g u ć e samo u ekstazi u kojoj nestaje s^aka. na razini životinje kao osjetilna zamjedba. Plotin nalazi rješenje u t o m e da je zajedništvo ( σ υ ν α μ φ ό τ ε ρ ο ν 4.26. M o - Utjecaj U r a z d o b l j i i J ^ i i e 4 u _ A r i s .5. To se događa na više načina.misaona m n o ž n o s t ^ a duša. Plotin doduše za života nije uspio stvoriti h o m o g e n u skupinu učenika.7.5. No Plotinov govor ο tvari prožet je negativnim odredbama. V e ć pukim krjeposnim žiMotom fhl?a τηηΑ\\ην\ svoju ovisnost ο ni­ žim vrednotama. Duša se na razini biljke očituje kao puko razmno­ žavanje. dakle vratiti svojomu iskonu. pojedinačna je duša postala nešto loše.4.6.1. bez svojslavA^etrjDna itd.4.

Elija. No on n e o p l a t o n i z m u daje i j e d n u n o v u dimenziju. Enija iz Gaze ili Bazilej. ali ne samo zato što ie osmislioJjiterriejjjo^konacan sistem neo^pl^tonake^jjlozofije. Isto se tako. pa se tako dolazi do vrlo smjelih i prijepornih tvrdnji. U odnosu na stariju fazu izučava­ nja interes za mistične elemente sveden je na razumnu granicu. Plo­ tinova se filozofija sve do polovice 20. poznati poimence. stoljeća proučava p o d dva­ ma motrištima koja nisu u cijelosti primjerena njegovoj filozo­ fiji.2: Ο vrlinama). Za to je zaslužan G e o r g Friedrich Creuzer koji je godine 1835. U srednjem vijeku znanje se ο Plotinovoj filozofiji svodi na o n o što se nalazi u Augustina i Makrobija. koji su prilično uravnoteženi. o s i m nekolicine. ali je Plotina izgleda kasnije studirao i u izvorniku. m o ž d a ο nekoj sličnosti ili srodnosti kao u slučaju Jaspersa. T a k o u posljed­ njih tridesetak godina i m a m o niz cjelovitih prikaza. stoljeća. Stanje istraživanja S u v r e m e n o istraživanje Plotinove filozofije počinje u prvoj polo­ vini 19. David. preveo Marije Viktorin. Damaskije. Porfirijeva se kronologija često uzima kao metodološki te­ melj ozbiljnoga proučavanja. iako Plotina ni­ kada ne spominje i m e n o m . Njegovi neposredni učenici nisu nam. Ivan Filopon. T e n n e m a n n a godine 1807. Hermija. Plotinova se filozofija proučava vrlo kritički. nego samoga Platona. ozbiljno istražuju mistični elementi i utjecaji. Olimpiodor. obje­ lodanio svoj k o m e n t i r a n i prijevod Eneada na latinski. Amonije Hermijin. Taj je prijevod čitao Augustin. a prije svega na srednjovjekovnu. O k o sredine ovoga stoljeća. što često rezultira u neobrazloženim hipotezama ο m o g u ć i m orijentalnim utjecajima. bila vrlo utjecajna u skolastičkoj filozofiji. U Njemačkoj prevladava takozvana Quellenforschung: Ploti­ nova se filozofija istražuje pod v i d o m m o g u ć i h utjecaja drugih škola. Ne m o ž e se govoriti ο n e k o m nepo­ s r e d n o m utjecaju Plotina na suvremenu filozofiju. Suvremeni proučavatelji najveću pozornost posvećuju imanentnoj strukturi Plotinove argumentacije iako njegov filozofijski sistem nije zapostavljen kao cjelina. Nije sve prihva­ ć a o od svojega učitelja. M e đ u njima se svakako ističe P r o k l o . Njegov plat o n i z a m p u n o je srodniji sistemima Plotina i Prokla. Uz standardne prikaze u povijestima filozofije. Proklo. bilo u pozitivnom. I latinski se autori bave P l o t i n o v o m filozofijom. pripre­ m i o kritičko izdanje grčkoga teksta. pa je prije svega svojim radovima ο t o m e p r e s u d n o utjecao na srednjovjekovnu filozofiju. nego i zato_. G.ali je p o s r e d n o neoplatoničkoj školi dao čvrste temelje. Simplikije. Ciril iz Aleksandrij e . nego je i svojim vlastitim djelima utjecao na kas­ niju filozofiju. nešto više u Francuskoj. jer uporište za sve svoje tvrdnje isključivo traže u Plotinovu tekstu ili dru­ gim potvrđenim tekstovima. u izboru ili u cjelini. bilo u n e g a t i v n o m kontekstu. nipošto ne u onakvoj mjeri kako se to dogodilo u renesansno doba (Marsilio Ficino). V e ć za Plotinova života njegov je u č e n i k Amelije objavio djelo u sto knjiga posve­ ć e n o Plotinovoj filozofiji. Prvi sustavniji prikaz njego­ ve filozofije nalazimo u Geschichte der Philosophie W. Zanimljivo je kako je upravo Plotinova podjela vrlina {Eneade 1. koji n a m je podario m o ž d a najbolje izdanje j e d n o g a antičkog filo­ zofa. napose je odbacivao njegovu kritiku Ari­ stotelovih kategorija. Prvi je m e đ u njima Jamblih koji. Jamblihov u č e n i k Deksip uspostavlja unutarškolski dija­ l o g s P l o t i n o v o m filozofijom. Porfirije. dakle prvi put nakon editio princeps 1580. kako ju je prenio Makrobije. T e k kasnija generacija neoplatonika obnavlja i neposredno nastavlja P l o t i n o v o djelo. nije samo uredio i izdao P l o t i n o v a djela. Plotinov utjecaj o d n o s n o o b n o v a njegove fi­ lozofije vrhuni u pojavi Marsilija Ficina koji je godine 1492. uz besprijekorni filologijski rad na tekstu. M a r i n o . N a i m e ra­ dikalno produbljuje i obogaćuje mistične zasade u Plotinovu si­ stemu. ali izgleda nisu u filozofiji dje­ lovali na način koji bi bio usporediv s njihovim učiteljem. Njegov najpoznatiji neposredni učenik.što jg^napisao. Proučavao ga je svakako Makrobije. Salustije) danas je neshvatljiva b e z njegova utjecaja. odakle je Hegel uglavnome p r e u z e o svoj po­ znati prikaz. 332 333 . Cijela plejada neoplatonika (Sirijan. primjerice Euzebije. Na latinski je Plotinova djela. T e o d o r e t . danas izjgbJjBlie^kTim i filozofi rado crBf^JTTpTotinova shvaćanja. Asklepije. ali isto tako pojedinačnih studija. izravno nastavlja njegove ključne mi­ sli.

1951. primjerice 4. 1928. Heideggerovo i Plotinovo poimanje vremena. Frankfurt am Main. 1966-67.I. Amsterdam. 1940. Loeb Classical Librarj). M: Plotinus. 3 1966.8. BaselStuttgart. 1964. 1967.]-Lon­ don. Friichtel. The Road to Reality. H: The Architecture of the Intelligible Universe in the Philosophv of Plotinus. 1921. 1956-1971. s njemačkoga preveo Dražen Karaman. Pariš. 2 1957. Becker. Schwyzer. 1973. Κ. Izdanja i prijevodi dodatak Plotinov se tekst navodi prema mjerodavnom kritičkom izdanju (editio maior) koje su priredili Paul Henry S. Volkmann Schluck. Hadot. 1991. 1977. Na­ čin navođenja Plotinova teksta u znanstvenoj literaturi vrlo je egzaktan. Repr. Milano. 2 1977. 1970. Zur Metaphysik Plotins. 1973). H. Hamburg. Tekst sa skraćenim kritičkim aparatom (editio minor) dostupan je i u poznatoj ediciji Bibliotheca Oxoniensis (3 sveska. a četvrti na redak u to­ me poglavlju. Zagreb. H. Svi spomenuti prijevodi sa­ drže i grčki tekst. 1964. Frankfurt am Main. Philosophische Bibliothek). Oxford. Izda­ nje sadrži grčki tekst i četverostruki kritički aparat ispod teksta (apparatus testium. 1963. V: Saggi su Plotino. Od prijevoda na suvremene jezike valja spomenuti sljedeće: francuski prijevod Emila Brehiera (6 svezaka. J. P: Plotin ou la simplicite du regard. Amsterdam. Collection Bude). 1978.2. Kramer. A. O: Plotin und das Problem der geistigen Aneignung. R: Le deesir de Dieu dans la philosophie de Plotin. Bd 21:1.30: prvi se broj odnosi na j e d n u od šest skupina eneada. fontium. Leipzig. i Hans-Rudolf Schwyzer u tri sveska (Paris-Bruxelles. 1967. Armstronga (3 sveska [od šest planiranih]. Realencyclopadie d. Altertumsuiiss. To je iz­ danje učinilo suvišnim sva prethodna izdanja. Rist. Cambridge [Mass. Pariš. 334 335 . Graeser. 1967. s kratkim k o m e n t a r o m . Moreau. 1973. A: Plato und Aristoteles in der Nuslehre Plotins. 2 1921. Sekundarna literatura Heinemann. Cambridge. T. 1941. E: Plotin. engleski prijevod A. Szlezak. H. II. J: Der Ursprung der Geistmetaphysik. 1924-1938. 1970. Cilento. s vrlo korisnim bilješkama. F: Plotin. Repr. Brehier. Roma. treći na poglavlje unutar dotične rasprave. Pariš. Sonderausgabe Munchen. Cambridge. 1959. drugi na raspravu u određenoj skupini. Berlin.-R: Plotinos. 2 1973. Leiden. 1972. Armstrong. njema­ čki prijevod Richarda Hardera koji su preradili Rudolf Beutler i Willi Theiler (6 svezaka. 1940. Pariš. H: Plotin als Interpret der Ontologie Platos.Bibliografski I. marginalium et lectionum). Marie-Elise Zovko. A: Plotinus and the Stoics. Pariš. Arnou. Aalen. 1982). J: Plotin ou la gloire de la philosophie antiaue. 2 1961. classi. E: Weltentwurf und Logos. 1979.

PLOTIN Izbor iz djela .

-R. xxxi. Bibliography. On the Three Principal Hypostases. uglavnom prešutno. A Commentarv With Translation by M. osim na točnost. v. To se izdanje na 28 mjesta razlikuje od standardne editio maior P. naime gdje je posrijedi znatnija razlika u smislu teksta. U bilješke sam unosio samo ono najnužnije i nisam ulazio ni u kakvu interpretaciju. posebnu po­ zornost nastojao obratiti i na jasnoću. 251. Introduction. Kako napominje Atkinson (v). sintaksa mu je mjestimice posve nerazumljiva i svakome prevoditelju zadaje dosta muke. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Atkinsona. Plotina danas češće u prijevodu čitaju i oni koji inače mogu čitati izvornik. viii. a različne varijante čitanja bilježio sam samo on­ dje gdje sam smatrao da je potrebno. II (Enneades IV-V. Index. Translation. 1983. Atkinson. Henry et H.-R. li. Schwyzer. 1. ParisBruxelles. Plotinov je stil inače iznimno težak. preuzimao Atkinsonovu emendaciju.0 trima prvobitnim hipostazama (Eneada V 1) Prijevod Filip Grgić Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema izdanju M. 269). Commentarv. Oxford. sv. ix. Henrya i H. 1. U prijevodu sam. P. 1951). Ennead V. Nastojao sam prije svega iz samoga teksta rekon- . Schwyzera (Plotini Opera ed. Plotiniana Arabica). Ennead V 1: Text. Atkinsona (Plotinus. References and Abbreviations. knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Preface. Zbog toga sam u prijevodu.

„inteligibilni" svijet. kada nije izričito riječ ο bit­ noj odredbi tih triju pojmova. tada rabim riječi „opstojnost" (mogli bi se rabiti i izrazi „supstancija". 4-7. Ova je rasprava inače deseta u kronološkomu redu Plotinovih spisa. Wort. po sve­ mu sudeći. (Za širu raspravu ο τόλμα. „Smionost" (τόλμα).struirati tradiciju na koju se Plotin oslanja.. Jednoga i εκείθεν. z b o g nepoznavanja svojega podrijetla o n e ne štuju sebe. pa slijedim Maretićevo „vrgnuti" za βάλλω. a ra­ nije je najčešće nalazimo u raznim medicinskim značenjima (usp. Klasse.447. um i dušu (svaki od ta tri pojma Plotin često nazivlje i „narav". i 263.und Bedeutungsgeschichte". nadjenuo Porfirije. Dakle. a taj je fragment tamo označen kao „nepravi"). ne poznaju ni sebe ni njega? PnrVln pjihnvp pfl|™gti joct gmini-inct rođenje. 1. odnosno riječ „hipostaza" za­ držati isključivo za Jedno. Naslov joj je. Š t o j e j i a k l e o n o što je učjpilojda duše zaborave svojega oca b o g a 1 i da.-hist. 2 340 341 . prva drun gotnost i htijenje da pripadaju sebi samima. Nachrichten der Akademie der Wissenschaften in Gottingen.. ako ih itko doista m o ž e okrenuti prema suprotnoj strani. štuju druge stvari i svemu se dive više nego sebi.195-196 itd. otrgle su se koliko su mogle ne štujući o n o što su odbacile. Navode antičkih autora uglav­ nom preuzimam iz postojećih hrvatskih prijevoda. „neovisna opstojnost" i si. a o n o što se čudi i stremi priznaje da je slabije. Β 14 u Diels-Kranzovu (DK) izdanju predsokratovskih fragmenata. Budući time zbunjene. S druge strane. Stoga je ljudima koji su u o v o m u stanju potrebno iznijeti dvo­ struki dokaz. ako sebe shvati kao o n o što je najmanje vrijedno štovanja i što je najusmrtljivije od svega što štuje. „rođenje" (γένεσις) i „prva drugotnost" (πρώτη έτερότης) tri su različna novopitagorovska naziva za „Dvojstvo" (δύας).) Sličnu frazu nalazimo na nekoliko mjesta u Ilijadi (10. ptrčale su na suprotnu s t r a n u j vrlo se udaljile od boga te nisu 'zS^S~^^^Y^EIŠ3^^oamiae. PopTuTajece koja o d m a h bijahu Otrgnuta od svojih otaca i k o j a su p u n o v r e m e n a odrastala daleko. A k o se postavi kao slabije od stvari koje nastaju i propadaju. o n e ne poznaju ni sebe ni svoje oce. Što se tiče riječi ύπόστασις u naslovu (naslov izvornika glasi Περ'ι των τριών αρχικών υποστάσεων).. b. Inače. dok navode iz djela koja još nisu prevedena prevodim sam. Atkinson.). γένεσις u ovome kontekstu Plotin rabi možda inspiriran Platonovim Timejom 41e3. „onoga koji je u onomu svijetu". te tu i tamo uputiti na poko­ ju jezičnu odnosno prijevodnu poteškoću. čini se da riječ ύπόστασις kao terminus technicus u filozofiju uvodi Porfirije. budući da više ne gledaju ni Jedno ni sebe. „zbiljnost". 20. Kad su se pojavile. τόλμα kao izraz za δύας rabi možda već Ferekid (o njemu usp. Dorrie. φύσις).u srce v r g n u t i " 3 ni narav božju ni njegovu m o ć . prema prvinama. o n o ne bi moglo nikada . 15.Ύπόστασις. 1955. γένεσις i πρώτη έτερότης usp. Tako i pokazna zamjenica εκείνος u njega dobiva značenje Jednoga. Phil. . ύπόστασις je u mnogim vidovima istoznačna s ουσία). uživale su u svojoj samovolji i m n o g o se koristile svojim samokretanjem. što znači da je napisana između 253. zadivljene i ο t o m e ovisne. 35-92).566. 45). Istodobno se naime stremi prema d r u g o m u i čudi. te ih uzdići do najvišega. iako potječu o d a n d e i u cijelosti pnplidaju "onomu svijetu. smatrao sam da je najbolje ostaviti je neprevedenu. no točnost toga podatka nije sigurna (riječ je ο fr. T a k o proizlazi da je u z r o k posvemašnjega nepoznavanja Jednoga štovanje ovih stvari i neštovanje njih samih. ο tome H. Izrazom έκεΐ Plotin označuje „tamošnji".

To je učinila za o n o što hrani zemlja i more. 9 Pa i d a j e vatra. Ο njemu sada valja govoriti. 4 U ruj^je^naj^^ te-je podsjeća takorjgći^rj^ua^^ Taj je prvotniji od ono­ ga te kad se razjasni objasnit će se i onaj. 989al0. Kao što sunčane zrake kada osvijetle taman oblak rasvjetljuju ga i daju mu žutozlati lik. iako je m n o ž n o i posve raznoliko. Navodim malo modificiran Majnarićev prijevod.65.dugom. neka budu mirni zemlja. iako su različna tijela različno smještena. za o n o što je u zraku. Neka shvati kako Henry i Schwyzer upućuju na II 4 i III 4. zrak i samo nebo.t b o g . 5 ' A koji je način opš^rbljivanjaživotom. kolika jest.posvn1 Ha"jTHgnfrng ^^pašaju^ nra-lcnjj ju je stvorio.7 Njezina m o ć i narav postala bi j o š očitijom i jasnijom kad bi se na o v o m u mjestu razmotriIS"Teako duša o b u h v a ć a i vodi n e b o svojim vi asti ti m h ptnjarga. a druga su m e đ u s o b n o odvojena na drugi način. duša]. r|ph"Tćp „ o n o od čega zaziru b o z i " . i kad je istražiš bez do­ dataka te je u z m e š pročišćenu. Naime. tako je i duša. Usp. jer pne na­ staju kadJLb-dušsuopjskr^^ dočrfp^sama d u i i a j e v j e c n a jer sebe ne napušta".^a-i-*ni. veliki i mali. u Ladanovu pri­ jevodu. čemu onda to? No ako su joj srodni. romljn i vorln. ima li m o ć istraživanja takvih stvari. duša odasvud takoreći utječe u postojano n e b o izvana te se uvrće i odasvud prodire u nj te ga osvjetljuje. ako smo štogodJao?a. Jednake je vrste i naša duša. I Sunce je b o g jer je produševljeno. neka ο tome duša razmisli ovako: neka veliku dušu ispita druga duša. Neka dakle svaka duša prvo razmisli ο t o m e da je o n a sama ta koja je_st\^pxila-^^iiva bićajLidahnuvši im život. nego i čitavo okružje. n e b o je dobilo vrijednost. Jer „ z e m l j a j e sve". koje je bolje. Usp. a produševljen je i svaki razmak. PokrenTfcb vječnim kreta­ njem p o d razboritim v o d s t v o m duše n e b o postade b l a g o t n i m ži­ vim b i ć e m . I n u ž n o je više vrijedna štovanja ori tih stvari.J3jož&ns_ka3mQ z b o g toga. jer bliži je o n o m u što istražujemo te je koristan i za onaj dokaz. „ L e š i n e bi valjalo đrlbaciti prije nego g n o j . O n a je naime sebe dala čitavoj toj veKčmt. 343 2.što-kaže~-pjesnik. pristoji joj istraživati i m o g u ć e joj je otkri­ vati. fragment. prema Maretićevu prijevodu. jer sebe ne napušta. naći ćeš isto o n o vrijedno štova­ nja što nazvasmo d u š o m i što je vrednije štovanja od svega što je tjelesno. a dru­ go ondje. more.prvotnoga.štuje. da bi prvo upoznala sebe. j e d n a se tijela nalaze na suprotnim stranama. koja nije malo vrijedna za ispiti­ vanje jer se m i r n o ć o m svojega stanja oslobodila prijevare i onoga što opčinjava druge duše. njezinom je m o ć i j e d n o te je z b o g n j e ovaisviip. No duša nije tako: o n a nije razdijeljena u dijelove pa da dijelom sebe svakoi pojedinoj stvari daje život.nsk(a. a prije duše bilo je m r t v o frijrln. Kad se duša u nj naselila. što pokreće i što oživotvoruje. nikada se ne prestaje pokretati. i druge zvijezde. kako u čitavu svijetu tako i u pojedinačnostima. Nije posve jasan smisao koji Plotin ovdje pri­ pisuje ovomu fragmentu odnosno zašto ga uopće navodi. κεΐμαι naime može značiti i „ležati mrtav". i p o t o m e što j e Jeano i po t o m e što je posvuda. 342 . Koji su dakle ti dokazi? Jedan pokazuje neštovanje onih^stvari koje_duša_sada. ima li takvo o k o da bi vidjela i pristoji li joj istra­ živati. ona ga je sama uredila i sama ga kružeći dovodi u red. No možda je. Ilijadu 20. jer j e d n o je ovdje.'što bi bilo o n o što „Neživ" ovdje prevodim κείμενος. ρ opfl «va . za božanske zvijezde na nebu. Neka joj mirni budu ne samo tijelo što je okružuje i vreva tijela. Ovo je u DK Heraklitov 96. Ovo je navod iz Aristotelove Metafizike A 8. duša je sama stvorila Sunce i o v o veliko n e b o . " 8 U z r o k z b o g kojega su bogovi bogovi m o r a biti b o g znatniji od njih. kontekst. o n o što istražuje jest duša i o n a m o r a spoznati što je to što traži. a iz konteksta je očito kako Plotin govori ο načinu na koji duša oživotvoruje. Duša je narav drukčija od o n o g a što uređuje. nego sve ZjfvTc^ekžlfl. nego je ono i drugim stvarima koje se kreću po­ četak i izvor kretanja". Navod je iz Platonova Fedra 245c8. dala mu 6 besmrtnost te ga probudila neživoga. kap_. A n e b o . a to ćemo"^pslrriije"TzlOžiti na drugim mjestima. riječ ο nekome usmenome priopćenju. Jer ako su joj predmeti istraživanja tuđi. prispjevši UJ4Jfilo neba. dala mu život. 245c7-9: „Samo ono što samo pokreće [sc. kako pri­ mjećuje Atkinson (18). žttadža tmino tvari.

B u d u ć i da je duša tako štovanja vrijedna i božanska stvar. Um dakle dušu čini božanskijom. dušino 10 gornje susjedstvo. 110 i d. Njezino je podrijetlo Platonov Kratil 369b6-7. %trđuci^vjećno u miro"vianju3ra zašto da traži preinaku kad je sre­ tan? K a m o da ide kad je sve u njemu? Isto tako. b o g a čije ime z n a c T ^ r b s ' ( „ č i s t ' ' ) i^TT^TT^unT'). o n o što joj je prvotno i što joj je izvor. kao i sljedeću bilj. j e d n e vidljive. um joj je u razmijh^anju. druge paknevidljive. Stoga nje­ zino opstojanje potječe od uma.3. No i tvar u m a jest lijepa budući u m u slična i jednostavna. a terminologija je stoička. a i savršej^^ je poput oca po­ diže j e r nije ju.ga umjšajje^u opstojnost nečega drugoga. Jer iako je o n a onakva stvar kakvom ju je pokazala naša rasprava. 4.^s j e d n e stTTaBeT-ostaje-u. s druge strane. um kao oblik. tako i t i m e s t o ' J e U njoj prTsutan. Kakav je u m . kako time što joj je otac. i i r n a o n a j e nekakva slikp K a o što j e izrečena misao slika misli 11 u duši. N o tujjjelafcaost-^aaae n e t r e b a shvatiti^ kao_jie^t^šJto~ie^ee£vjiego kao nešto_Jto. jasno. usp. nemajući u sebi ništa što nije savršeno.. istinski život za vrijeme Krona. budući da je najsavršeniji. slično u Aristotelovoj Metafizici Λ 7. A ako će produševljeno bi­ ti o n o za č i m se teži.duša kao po redu svakako sljedeća i kao o n o što prima. Niže djelatnosti potječu s dru­ g o g a mjesta i trpnosti su takve duše.636 ili 19. Henry i Schwyzer uz riječ „susjedstvo" (γειτόνημα) upućuju na Pla­ tonove Zakone IV. tako je i sama duša izraz u m a i čitava djelatnogjLte. a κόρος određuje kao „čistoću i nepomiješanost uma". teTduhove. De interpretatione 1. No kontekst u kojemu Platon rabi tu riječ posve je drukčiji. neka gleda „ n e p o m i j e š a n " um koji je njihov poglavar. οίον λόγος ό έν προφορά λόγου τοϋ έν ψυχή. To je zbiljska vječnost koju oponaša vrijeme vrteći se o k o duše. 344 345 . bilo da im dodaš vodu. Djelatnošću duše valja zvati samo o n o što ona udjelovljuje u m n o i sama iz sebe. Nauk je prije Aristotelov (usp. a neće biti ni p u n o o n o g a što je između. 705a4. U z m i dakle o n o što je božanskije od ovoga božanstva. a pojam joj je djelatan kad gleda u m . 3. Usp. II.je pali? Isto je i što se tiče stvari koje su iz toga dvojega spoje­ ne.221. Heraklit fr. pa i Platonov Fedar 240c2). Plat. 65 DK. šia. ne traži rast. nego on jest sve u vječnosti. Ladana). diviš se sebi sa­ mome. v e ć sasvim uvjeren da će takva stvar prići bogu. I z m e đ u njih n e m a ničega doli njihove različnosti .) No izvornije značenje riječi jest „sitost" (usp. 5. b. Stoga i sve o n o što je u njemu jest savršeno. o n o š t o umuje i udjelovljuje jest iznutra i svojstveno joj je. 1 3 Naime. A k o se tkogod jiudi ovoiTmsjetilnoirjli svijetu gjejjajući n j e ^ o v u ^ v j l i c ^ ^ b ^ p c ^ u i red vjeCfioga_kretanja te b o g o v e što su u njemu. daje opstojnost drugomu. nego posjedujući t o . 1072b22-23: „[Um] djeluje posjedujući mišljeno" (prijevod T. on. dok. rodio savršenu. neka ide gore do svojega prauzora i o n o g a što je istinskije i neka t a m o vidi sve misaone stvari koje su same po sebi vječne. Theol. nećeš gađati iz daljine. 27) i to uzima u obzir.) te od konteksta vlastite rasprave Plotin ovdje iznosi platoničku etimologiju riječi Κρόνος. u njima svojstvenu 12 shvaćanju i životu. je i iz toga što je bolji jjdjiujiej koja je takva^KaKvu s m o je opisali.. s p o m o ć u takva uzro­ ka uspni se p r e m a njemu. živa bića i sve biljke. On ne misli tražeći o n o što misli. bagBHSTgJnnMBu. 16a3-4) doli Platonov (usporedi li se pri­ mjerice sa Sofistom 263e3-8). pa Atkinson (49) s pravom sumnja u moguću po­ vezanost toga mjesta s ovim Plotinovim. neizmjernu mudrost. bilo zrak. a izgleda da Plotin kasnije (usp. on u seb^buhvgja^sa^ p m . u usporedbi sa s o b o m . da bi on m o g a o biti potpuno savršen. Platonov Kratil 396b6-7. gdje Platon kaže kako riječ Κρόνος dolazi od κόρος i νους. g^akoga. Budućj^da-duša^potječe od u m a ^ o n a je umna. ži­ v o t . nemajući u sebi ništa što ne misli. zašto bi zanemario sebe i težio za n e č i m d r u g i m ? A k o se diviš duši u n e č e m u drugomu. Proklo. 13. j e d n e stvari naUsp. Jer-4cad~crgleda~um. 1 4 Njegova blaženost nije stečena. Polazeći vjerojatno od Hesiodova opisa Kronove vladavine (Op. (Tako se ta riječ uglavnom i rabi u novoplatonizmu.Jednomu*. kao što u vatri j e d n a toplina ostaje u^njo^^raruguTširi. Naravno. To bi se m o g l o vidieti i iz sljedećega.

v e ć je 19 20 broj. a mirovanje da bi o n o što je mišljeno bilo istovjetno. a ne ζή αεί. Kad bismo ovaj odjeljak usporedili s izvješćem što nam ga ο pitagorovcima daje npr. kako je u Henrva i Schwyzera. a to/ je i u z r o k bića. koji je'plnje takva mnoštva. 1-24 odbacuje Aristotelov nauk ο kategorijama. „Biće". kao iz uzroka. K. No to nije posve točno.24 = fr. broj u smislu bivstva. d o č i m je duši svojstveno da je u t i m stvarima i da je s njima združena. A i duša je b r o j .puštajući. služi kao tvar. N o . drugotnost da bi bilo onoga što misli i o n o g a što je mišljeno. ovdje 1098-1101). a u 25-30 stoički. Barthlein.Jkpjije uzro. Prvine naime nisu Henry i Schwyzer uz ovo upućuju na Platonov Parmenid 144b2 („Bivstvo je dakle razdijeljeno medu sve mnoštvo bića te se ne odmeće ni od kojega od njih"). No sam Aristotel (koji je raniji i vjerodostojniji izvor od Aleksandra) pitagorovcima pripisuje tvrdnju da Jedno" nastaje (Metaph. no Atkinson (104) opet upućuje na različnost konteksta. Kad bi otklonio drugotnost. A 5. 986a24-27). 'jest' i 'bit će'. oboje su nai­ me zajedno i supostoje te ne napuštaju j e d n o drugo. gdje je riječ 346 347 . a njemu [sc. sporno je je li Plotin uopće poznavao tekst toga dijaloga. Sofist 254d4-5 i 254e5-255al.u m jp_gva bića. diss. ne bi bilo mišljenja da n e m a drugotnosti. A 5. dok je samo "pcTsebi neodređeno. Inače. 986al7-21). o n o što misli i o n o što je mišljeno .jer i o n o tada J e s t " -*a ne pSsEojTjii prošlost . A razlika je drugotnost. ο tome posebno O. a biće. Iz jedinice i neodređenoga dvojstva nastaju brojevi"). Naime. Doduše. iako su dvoje. Svaka od njih jest um i biće. Β la DK: „Po­ čelo svega jest jedinica [μονάς. Iz njih. Naime. kažemo 'bijaše'.^aje-sfevorio. odnosno da ono postoji iz parnoga i neparnoga. Tvrdnja da je duša broj isto tako pripada platoničkoj tradiciji. nego. Prjbliživši se umu i takoreći postavši s njim 18 j e d n o . U z r o k mišljenja nešto je drugo. ona p i t a tko je onajjsojj. Aristotle's Categories and Porphyry. x^^£^g^^^^^^^^^yv^^chroia. primjerice. No ovdje je nemoguće temeljitije ući u problem. usp. o s i m ako se ne 17 htjedne o d m e t n u t i . Filozofska istraživanja 37 (1990). Prvine svojom mnoštvenošću čine broj i kolikoću. Hoppe. obojemu je dakle uzrok nešto drugo. bolje. Čitam ζητεί. Aleksandar Polihistor (Diogen Laertije 8. drugotnost i istovjetnost. Sto se tiče veze između Plotinova nauka ovdje i Platonova u Sofistu. onomu što je vječno] kao istinski izričaj pristaje samo 'jest'. „mirovanje".. s dušom su po­ vezane sad jedne. sad konj. proizašlo bi Jedno i šutnja. a biće zato što je o n o što je mišljeno.sad Sokrat. a ne εν]. Platonov Timej 37e5-38a2: „Naime. m o r a Usp. Die Gene in Plotins Enn. a ni istovjetnosti.nego su sve stvari vječno prisutne^ jer su istovjetne i jer takoreći uživaju što su ta­ kve kakve su. „Proučavanje kategorija u antici". To je onaj koji je jednostavan. u m u daje mišljenje i bitak. „kretanje". to je jedinstvo isto tako um kao i biće. Iz jedinice nastaje neodređeno dvojstvo koje jedinici. No i pomišlje­ ne stvari trebaju m e đ u s o b n o biti različne. potječe sve ostalo. Evangeliou. """"Rume. Teško je točno odrediti na koga se Plotin ovdje oslanja. koje ovdje nije moguće navoditi. a pro­ izlazi iz određenoga tumačenja Platonova Timeja 35bl-3. μέγιστα γένη predstavljaju kategorije inteligibilnoga svijeta) Plotin go­ vori u VI 1-3: u VI 1. S t o g a j j m u_sebi i m a sve r stvari koje miruju_u y j ^ o j | a J ^ P . Tvrdnju ο nastajanju iz Jednoga" (odnosno. iz pitagorovske tablice opreka (Arist. uvijek n e k o j e d n o od bića. „drugotnost" i „istovjetnost" pred­ stavljaju Platonovih pet najviših rodova (μέγιστα γένη). jasno proizlazi da je „jedno" određujući moment. Ν 3. U svakom slučaju. a u VI 3 ο kategorijama sjetilnoga svijeta (usp. a prema drugima se krećući. koja je uzrok. Leiden/New York/K0benhavn/Koln. Barthlein smatra da se na temelju ovoga naše­ ga odjeljka dade pokazati da nije. a kakvoća je svojstvenost svake od njih. određenoga i neodređenoga (Metaph.um zato što misli.kako bitka uma. ο problematici kategorija (naime. VI 2. Plotina valja povezati s puno kasnijom tradicijom negoli je izvorna pitagorovska.k. taj b o g ponad duše jest m n o ž a n . 5. a i iz mnogih drugih izvora. nego da je pred očima imao neki drugi predložak (usp. i biti istovjetnosti. K. Dakle. 93-188). u VI 2 govori ο μέγιστα γένη. 1988. činilo bi se da Plotin jedno­ stavno preuzimlje pitagorovski nauk. Kad postane određeno. a valja dodati i kretanje i mirovanje 1 6 . Um dakle postaje prvinama: biće. dok 'bijaše' i 'bit će' pristoji kazati za nastanak u vremenu". 1091al3-18). dok b u d u ć n o s t ne postoii . pos. Metaph. a sad druge stvari . 1965 i u novije vrijeme Ch. 1079-1104. bj~QJ^aija. iz Jed­ noga) Aristotel više veže uz Platona i platonovce sklone „pitagoriziranju".< > s a m o _ S S S 7 ajtojjggt" je vjerno. a cjelina je sav um i sve biće um jer mišljenjem uspostavlja biće.kretanje ako um misli. time što je mišljeno.praota. Budući d a j e um j e d n o sa s o b o m samim i b u d u ć i da svemu postoji nešto zajedničko. Gottingen.jer tamo ništa nije prošlo .ru-Jj^ a-Dvoj- stvo jgjdjragotoo i_nastavši iz J e d n o g od njega dobiva određenje.

a ne kao drugo. do 314) izveo zaključak da je duša broj koji sam pokreće smatrajući da se u ovomu Platonovu odlomku zapravo opisuje nastanak niza prirodnih brojeva iz nedjeljivoga (εν) i djeljivoga (mnoštva. sing. bića. pl.. ostajući miran. ili.i^-ebtika-^oji^ nastali u njernur-Orr se na j e d a n način ujabličuje-putejn ^ a na drugi n ^ ^ a t m u ^ e ^ M ^ ' kao što j e primjerice slučaj s udjelovljen i m vidom. Riječ άγαλμα znači i „kip". budući u s a m o m e sebi kao u nutarnjemu hramu. a to . K a k o onda treba shvatiti o n o što miruje o k o j e d e e g a " i što njemu m i s i i t I ? V a l j a H i ^ njega izlazi. za o n o što odande nastaje treba ka­ zati kako je nastalo ne pokrenuvši se.Jej3ndie. jer je slika takoreći prauzora iz kojih je postala. nego je to o n o što je nevidljivo. Atkinson predlaže da se čita kao genitiv. djeljivoga. neka taj gleda mirujuće slike 2 1 koje su v e ć izvanj0 nastanku duše. neka ne tvrdimo da se. „slici vječnih bogova" (iako nije posve si­ gurno da je tu riječ upravo ο slici). nego tako što se d u š o m ispružujemo u molitvi upućenoj njemu.. a niti uopće kao pokrenuto. Tamo stoji: „Pomiješavši ih s bivstvom i od ta tri sastojka [sc. „svetište". o n o m o r a steći opstojnost ne tako što je sklono nečemu. Iz ovoga je Ksenokrat (čelnik Platonove Akademije od 335. tada bi o n o s t o j e nastalo nastalo kao treće od njega. duša sada posjeduje n u ž n o s t da postoje te stvari i žudi za o d g o v o r o m na pitanje ο k o j e m u su stari mudraci m n o g o raspravljali: kako je iz Jednoga.dvoje jmt. K a k o dakle mnjjaje i što zrije i kako je u o p ć e stekao opstojnost i ρ ^ ί " η i? . 'različnoga' i bivstva".No Dvojstvo je n e o d r e đ e n o u z m e li se primjerice u smislu podmeta..-pejmavijL. jesu. a ja slijedim takvu sugestiju (iako mislim da καί onda nije ni potrebno). Ο t o m e ponajviše svjedoče mirišljave stvari. u Prokla) bog nazivlje άγαλματόποιος. jer na taj se način m o ž e m o moliti mi sami njemu s a m o m e : neka dakle onaj koji promatra boga. Za sve što se kreće potrebno je da postoji nešto p r e m a č e m u se kreće. koje j e o n a k v o J e d n o kakvoJcaj^jQH!__d^^ eps¥ojno^kJ3jilo^I^^ i&Jacoj? Zašto o n o nije ostalo u sebi. Sto­ ga iza και ubacuje τι (kao objekt od άπωδόσειν). do­ čim snijeg ne zadržava svoju hladnoću samo unutar sebe. koje povezuje s ne­ određenim Dvojstvom). dok se u kasnijoj tradiciji (npr. Pripisavši im u raspravi nastajanje pridat ć e m o im neki dio od reda u z r o k a .ČCT. Budući da za J^d^»^>po^tojieišt§Ltakvo. Jer kad bi štogod nastalo. Stavimo n a s t r a n u nastanak u vremenu. Stanovite probleme stvara αιτίας. i to o n o što je vječno. 348 349 . A to su broj i pojam. n e g o je iz njega proisteklo toliko m n o š t v o kakvo se vidi m e đ u b i ć i m a i za koje zahtijevamo da se svede na nj? N e k a se dakle kaže ovako. ne i z g o v o r e n o m riječju. iz svojega bivstva. ponovno je tu cjelinu podijelio na odgovarajući broj dijelova te je svaki od njih pomiješan od 'istoga'. ono krećflžjtego. Naime. a pokazuje se na sljedeći način. d o č i m svaki broj iz Dvojstva i Jed­ n o g jest oblik. 6. Vatra proizvodi toplinu koja potječe iz nje. poputrsjaja Sunca jLOJUe-JjkoInjega A_a. budući da je duša broj koji pokreće. A o n o što je vječno savršeno rađa vječno. iz m o ć i koja je u njima prisutna rjrouzročujii_opstoiaost. na novoplatoničkim načelima. a da se o n o pokrenulo. dokle god postoje. Isto tako. nakon kretanja. nedjeljivoga i njihove mješavine] načinivši jed­ no. obkle g"oa miruju. τάξεως αύτοίς άπωδόσειν. ako štogod drugo nastane nakon njega. Što dakle valja kazati ο ο των αίδίων θεων άγαλμα. o n d a je n u ž n o ^ d a j e to nastalo zato što še v j e ^ o * ^ r e H e ^ S E O e d i a o g a . j e r te teške stvari. Iz prvoga miješanja toga dvoga nastaje broj. štoviše.vft. um je takorećij^hli. U Atkinsonovu izdanju stoji: τω δέ λόγω τήν γένεσιν προσάπτοντας αύτοΐς αίτιας και. 2 2 Dakle. koja je o k o njih. broj. pojam τάξις" (141). MišlienifiieLiutimft areni«? koje zrffe. s o n u stranu svega.Τ^Ηηηρτ^ Η λ hi m o g a o zrejj? Naime. sliku koja se najprije pojavila. te Dvojstvo. za koJi-a£Jsaža-kakQ.ni m a s e ni veličine. Dakle. sve o n o što je već savršeno to i rađa. pošto s m o dozvali samoga boga. niti tako što za nečim teži. jesu drugotne. no kojTTžTazTabk o n o miruje. Niti u sjemenu o n o što je vlažno nije o n o vrijedno štovanja. za koje zamjećivanje misli da su postojeće. πλήθος. „dragocjenost" i česta je u platonizmu. jer g o v o r i m o ο vječnim bićima. i ak. uz nji­ h o v izvanjski dio i koja ο njima ovisi. Platon u Timeju 37c6-7 govori _yaljao ske. αγάλματα. ako nešto nastane nakon njega. Budući dakle da je Jed­ no nepokretno. tomu je potrebno dodati i „isto" 1 „različno". is­ puštaju iz sebe u okolinu nešto u čemu onaj tko je blizu uživa kao u opstojnostima. jpfinp. „mjesto uživanja".U£0*. „posebno zato što pojam γένεσις uključuje pojam uzroko­ vanja te stoga. Rađa i o n o što je niže od njega. jer može biti i gen.

Da. no jedinstvo je m o g u ć n o s t svega. Stoga su te stvari bivstva. Z b o g toga nije m e đ u stvarima koje su u umu. no mislim da to značenje Plotin ima na pameti samo ovdje.prema_Jednomu. 20a DK).) Stoga „kontrast u našemu sadanjemu odlomku jest između stabilnosti uma i nepostojanosti fi­ zičkoga svijeta" (Atkinson. ( K a o što tajne i priče ο b o g o v i m a navješćuju kako Kron. Na isti način i um. O n o je naime samo Jedno.211. bilo bi m e đ u bićima. treba^gledati. a jerjjin p " p " f T e d i š t a kruga. prvo ga počela. najmudriji bog. prema Maretićevu prijevodu. Ponovno slijedim Atkinsonov prijedlog (157-160). A o n o najveće nakon njega i drug o t n o jest y m . kažu. duša ie pojam u m a i nekakva djelat nost. j e r o n o nije dio Svega. inače ne bi bilo um .naime. tako da je od njega razdvojeno samo drugotnošću. kad je v e ć sit. mišljenje pro­ matra o n o čega je to m o g u ć n o s t te to takoreći odvaja od m o g u ć n o ­ sti . I ova rečenica stvara probleme u prevođenju. Ο Kronu usp. rečenica je besmislena (αϊσθησιν γραμμήν και τά άλλα). Primjerice. kad nastane. u m p o p u t kruga. Biće pak ne treba takoreći lebdjeti u neodređenosti. od J e d n o g a potječe te se p u t e m njega jača i p u t e m njega i iz njega usavršuje u bivstvo. a kasnije Ksenokrat (fr. d o č i m je um jači od svega ostaloga. koji je govorio da sve teče poput rijeke (usp. kao njegovo okretanje prema samome sebi. gore. Ne gleda ga odvojen od njega. 2 3 O n o pak što zamjećuje nešto drugo jest ili sjetilno zamjećivanje ili u m . dok-Jedno ne potrebuje u m . kao_što je u m pojar" Jadnoga N o pojam j e duše nejasan - jedinstvo. b. tada je o n o stvo­ r e n o n u ž n o š ć u s njime zajedno. čime dobivaju i opstojnost. A i treba da o n o što je nastalo iz nečega što je jace~oc?Trn1a"Trilde um. Ovaj je um „ o d roda t o g a " . 2 7 ) Usp. 15. 26 jer duša je slika u m a .187) bio mudar kao i Heraklit. što je iznimno važno pitanje. 2 5 N o krug j e ta- kav da se dade podijeliti. u najčišćemu smislu dostojan i m e n a „ u m " . zanimljivo je i to da pitagorovac Filolaj Reju nazivlje dvojstvom (fr. Kronova žena) dolazi od glagola ρέω („teći") te daje onaj koji je skovao to ime (u ovome kontekstu misli na Homera. n e g o treba biti g r a n i c o m i mirovanjem učvršćeno. Sve naime potječe iz njega. zato j e r o n o što je nastalo na neki način m o r a biti J e d n o te m o r a sačuvati m n o g o njegovih obilježja i biti mu nalično.318/ kaže kako Τ έ α dolazi od ρέω. Onako kako stoji u grčkome. valja obratiti pozornost na činjenicu da Platon u Kratilu (402a4-c3) tvrdi da ime Τ έ α (Reja je inače kći Urana i Geje. n e g o sve potječe iz njega. a ponajviše kad su stvoritelj i stvoreno sami.j e r o n o u sebi već ima takoreći svijest m o g u ć n o s t i da b u d e bivstvo. Atkinson na oba mjesta κόρος prevodi sa „satietv". a izmeđujiema^Tteega^. i ovdje je ή ότι zf\ επιστροφή πρός αυτό έώρα. Kako onda o n o stva­ ra u m ? Zato što je okretanjem prema s a m o m e sebi um gledao. da bi bio um. 179).te stoga ona treba gledati i prema u m u .aWp jp nm sliU»i-»fcMir)np-fl No valja govoriti jasnije. s njim o d m a h nastaju i sva bića. Kažpmp k. Sintagmom „niti se izlijeva u tvar niti odrasta kod Reje" naznačuje se nekoliko stvari. No J e d n o nije u m . ne postaje iz n e k o g a drugoga izvora doli iz prvotno­ 7. Budući p u n o n o g a što je stvorio te g o t o v o p o n o v n o progutavši to zato što to zadržava u sebi. Kad bi bilo Sve. „Ono što zamjećuje" = τό καταλαμβάνον. A kad je stvoritelj i o n o najbolje. No. jer iz nje nije posve jasno ka­ ko je određen um. Mirovanje je misao­ n i m stvarima odredba i obličje. o n o što rodi opet u sebi zadržava. jer sve je n a k o n njega.ega. s druge strane. jer o n o nije z a u z d a n o nekim obličjem. A 1 te Β 12 i Β 91 DK). to se niti izlijeva u tvar niti odrasta k o d Reje. 350 351 . S a m o odande zrije. 2 4 Siptilno ip. jer da rijeke teku iz zemlje /Geje/. urn_gleda J e d n o i potrebuje samo J e d n o .o n o m e što_jejaajsjivršenije? Iz njega ne jDotječe ništa doli o n e stva­ ri koje su naiveće nakon njega. kao što je svjetlost nalična Suncu. 13. II. dok ovdje nije takav slučaj. kao nešto djeljivo iz nedjeljivoga. j e r svaka je v e ć o d r e đ e n a i ima takoreći obličje. 15 Heinze) dvojstvo nazivlje „majkom bogova". n e g o zato što. a to zrenje jest u m . pa je rekonstruiram onako kako to čini većina tumača i prevoditelja. koji se r o d i o pri­ je Zeusa. z b o g čega je p u n te um u sitosti. (I stoik Krizip /SVF 2.je naka»~nj. Ilijadu 6. / Naime. kao-što n e m a ničega ni između duše-jjuiaa. ili kao okretanje Jednoga. Dakle. Kao prvo. O n o zacijelo s o b o m s a m i m sebi određuje bitak s p o m o ć u m o ć i što potječe od J e d n o g a i zato što mu je bivstvo takoreći j e d a n dio od o n o g a što pripada J e d n o ­ m u . sva lje­ pota ideja i svi u m n i bogovi. Sve čezne za stvoriteljem i voli ga. stvara Z e u s a . ή δέ δρασις αυτη νους. N a k o n toga. mišljenje i Sve. zamipčivanje pnpnt crte. život.

njegova je slika. koje se danas smatra neau­ tentičnim. Usp. da je Parmenid napisao samo jedan spis. a έστι s infinitivima razumijem u potencijalnome značenju. fragment. fr.] da postoje tri stupnja bitka (hipostaza). a treće ο o n i m a trećima po r e d u " .sto . „drugotno Jedno" II. a tako je općenito i prihvaćeno. Usp. 687 b. za koju se kaže kako je . pismo.s onu stranu bivstva". Usp. da bi ostalo onakvo kakvo jest. Parmenid. koje na­ zivlje J e d n o . Navod je iz Platonova II.Vorsokratische Philosophie. Dodds.sayji.s onu stranu bivstva". Zanimljivo je da Plotin. gore.m n o g o " . No. 225). pisma (312el-4). 8. s druge stra­ ne. a možda i ranije. Zeller/W. budući savršen. dao je p o v o d a t o m u da se to Jedno razotkri­ je kao mnoštvo. fr. a iz u m a duša. Platonov Parmenid 128a8: έν τοις ποιήμασιν.. Kaže "Itako on stvara dušu u o n o m u v r č u . Bd. „The Parmenides of Plato and the Origin of Neoplatonic One". 8. Revue internationale de philosophie 24 (1970).43.. budući da je slabije. 8. R. Klasična studija ο izvorima novoplatoničkoga tumačenja Parmenida. do Eudora i Speusipa. nego. No usp. tek u Plotina dobiva središnju važnost: „Za dokaz što ga brani Plotin [. τό γάρ αυτό νοεΐν εστίν 'τε και είναι. To je i razlog P l a t o n o v i m trima načelima: „ S v e je ο kralju sve­ g a " (misli na prvotne stvari). nego su odavno izrečene.16 = A 13 DK) izričito tvrdi. za nj kaže kako je d o b r o i kako je s o n u stranu u m a i . Parmenid. b. na isti način neodređena. Prevodim ga tako što τό αυτό uzimam kao subjekt. Stoga Prema Atkinsonu te Henrvu i Schwyzeru riječ je ο II 4. hipotezi (odn. određuje ga i takoreći uobličuje o n o što ga je stvorilo. 29-32).. Usp. Takvu se mnijenju ranije priključio i Parmenid ukoliko je sje­ dinio biće i um te biće nije postavio m e đ u sjetnine kažući „Isto 33 se m o ž e misliti i m o ž e b i t i " . Državu VI. kako pokazuje H. 1. 1. 129-142. štov i š e T s a m o stvara. jest E. koje je u poglavitijemu smislu Jedno..takva m o ć ne m o ž e biti neplodna.izuzimljući od njega sve tjelesno kretanje. Moguće je dakle da je poredak Parmenidovih fragmenata u predlošku po kojemu ih navodi Plotin ipak znatno drukčiji od poretka u DK.razmišlja.u spisima". 3 2 Na m n o g i m mjestima biće i um nazivlje idejom. biljeg što ο njemu ovis17 ono™*sfo"je. j e r u m j e njegov tvorac. te na trećemu mjestu J e d n o i m n o g o " .3. ovo mjesto 312E trebalo je predstavljati upravo kanonski dokaz" (Dorrie.26. Nestle.34). i to o n o što je n u ž n o š ć u slabije od duše. 8. 2. Ta­ 37 ko je i on suglasan s n a u k o m ο trima naravima. 8. T a k o je Platon z n a o da iz dobra nastaje u m . Zbog očite tendencije nauku ο stupnjevanju ovaj je Plato­ nov odlomak bio utjecajan u tradiciji platonizma.U m n a i m e rađa dušu. E. razlikuje prvotno Jedno. Iako u svojim spisima tvrdi d a j e biće Jedno. recimo."do^Ts druge strane/dokučuje o n o što j e nakon njega. 155e-156b). Ein platonisches Schliisselwort. von Plotin mit neuem Sinn erfullt". Naime. nego se starošću i moći još i izdiže s onu stranu bivstva". sraslo s njim pa je time_isjJunjeno. točnije govoreći. 7 1963.iako mu pridodaje mišljenje . j e r u m ie. Abt. kako vidimo. Timej 34b i 41d. o n o .en.2: Allgemeine Einleitung . svjetlo uma. 217-235). a „jedno i mnogo" III. Dorrie („Der Konig. On pokazuje kako korijeni takva tumačenja sežu do novopitagorovca Moderatusa. Stvorenje u m a jest nekakav pojam i o p s t o j n o s t . hipotezi (142b-155e). sudjeluje. Diogen Laertije (1. iako. Darmstadt. 1). Zanimljiv je plural . „Prvotno Jedno" odgovaralo bi I. a ne s. 352 353 .ima. što nalazimo i u nekim drugim Parmenidovim fragmentima (2. hipoteza u Parmeuidu (137c-142a) poistovjećuje s bogom odnosno idejom dobra. drugotno Jedno. nego je u njemu. Ha. 323d4. Par­ menidov fr. užjva. Το je Parmenidov 3. T ^ j T ^ o j l ^ ^ e ^ r ^ ^ ofcoj. trebao je stvoriti . Platonov Parmenid. „ d r u g o je ο drugotnim stvarima.. Μ i ove naše tvrdnje niti su nove niti su sada pronađene. naime. Sadanje rasprave tumače ih svje­ dočanstvom spisa Platona samoga potvrđujući da su ova naša mnijenja drevna. 509b8-9: „Dobro nije bivstvo.2.u njemu i misli. 2 9 K a ž e i kako postoji „ o t a c uzro­ k a " 3 0 p o d u z r o k o m misleći n a u m . Ο to­ 28 mu valja govoriti kasnije. Do toga su p o d r u č j a b o ž a n s k e stvari. hipotezi Platonova Parmenida (137c142a). Plotin vjerojatno upućuje na VI. i uspoređujući 35 ga s „ o l i n o m kruglje" jer sve ima u sebi obuhvaćeno i jer mu 36 mišljenje nije izvanje. 3 1 Budući da je otac u z r o k uma. 2. fr. 3 povezuje s fr. No ni ovdje o n o što je stvoreno ne m o ž e biti jače. s jedne strane. Classical Quarterly 22 (1928). Takvo je rješenje predložio još Zeller (usp. Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entmicklung. valja napomenuti da Plotin prethodnike navodi uglavnom tako što povezuje smisao njihovih tekstova (usp. U novoplatonizmu se I. A za biće kaže i kako je „nepokret­ 34 no" . ništa više i ništa manje. ali ne razvito.

nego u nezapisanim razgovorima. da bi svaka m o ­ gla pokretati j e d n u kruglju .9. Usp. počela će biti u skladu sa slučajem. 430al7-18). Isto mislim za područje što pripada čovjeku. a i ostale sadrže zvijezde.toliko koliko na nebu ima kruglja. bez tvari koja dijeli? Stoga su od starih oni koji su se najviše p o n o v n o priklonili Pitagori i njegovim sljedbenicima te Ferekidu ti koji su se bavili t o m naravi. 12. Henry i Schwyzer upućuju na Metaph. dru­ gi nisu u spisima. 4 2 no kažući kako o n o „misli sebe s a m o g a " 4 3 on ga. bez riječi και τάς αισθητές u al6. Λ 7. Zanimljiv je zbog nekih problema kozmogonije te etimologije. T. 4 5 No d o k su jedni to obrađivali u svojim spisima. Plotin vjerojatno misli na Aristotelov νους ποιητικός: „Ovaj je um od­ vojen. No usp. 1074al4-17: „Dakle. a bivstvom je djelatnost" (De anima Γ 5. 1072a26. onakva kakva je i. 47 ili 49). Za E m p e d o k l a „svađa" razdvaja. pr. Naime. Usp. nazivljući um čistim i nepomiješanim. ili su p a k to posve zanemarili. T a k o bi i t a m o o n o prvotno okruživalo te će postojati misaoni svijet. V e ć je d o k a z a n o da valja smatra^ti_kjiko^stvari stojje j w a k o : da p o ­ stoji nešto što je s_onu stranu bićajjJedno . Metaph. tako valja smatrati kako su one i u nama. nego je prva kruglja p u n a zvi­ jezda. netrpan i nepomiješan. sklada čita­ voga neba? Kako to da su sjetilne stvari na nebu brojem iste kao i misaone stvari i pokretači? K a k o m o ž e biti tako m n o š t v e n o . Bilo bi razložnije da sve kruglje. no teško je točno odrediti mjesto. i našaje^kigajaešto bjožajiskoi druge je naravi. Λ 7. 1072bl9-20: „Um samoga sebe 'umuje' prema dioništvu u mišljenome" (pr. 4 0 Aristotel kasnije kaže kako je o n o prvotno „ o d v o j e n o " 4 1 i „ u m n o " . gledaju p r e m a J e d n o m u i prvotnomu. a „ljubav" je Jedno . 9. Metaph. Diogen Laertije. 1091b9-10. st. množina kruglji nek je tolika. djelatan negdje sre­ dinom 6. Ne mislim p o d time da su u sje­ d i n i m stvarima . Nije jasno zašto ga Plotin spominje u ovome kontekstu. 10. budući da pridonose j e d n o m u ustroju.kako je htjelo^dokazati naše izlaganje.a počela služe kao tvar. 4 6 Dakle. koji nikako ne mogu biti sjetilni. Λ 8. iako je netjelesno. tako te je razložno pretpostaviti da je isto toliko bivstava i nepokret­ nih počela". s dru­ ge strane. Državu IX. očito je da će imati razmjeran odnos s krugljama u sjetilnomu 38 39 40 41 38 svijetu. Činjenica da Plotin pred sobom ima upravo ovo mjesto jasna je i iz njegove tvrdnje da Aristotel postavlja „ono stoje razložno". za o n o što Platon nazivlje „nutarnji č o v j e k " . jer ne posjeduje nužnosti. prvotnoga. postavljajući o n o što je razložno. ukoliko"se^o"*takvim šlvarnna~neštb m o ž e dokazi­ vati . Postavljajući i m n o g e druge mi­ saone stvari .jer i on znade da je to netjelesno . Anaksagora pak.u tijeku" 39 su. N e t k o bi m o g a o pitati da li m n o š t v o misaonih stvari potječe iz Jednoga.nego da su ponad sjetilnih stvari. 4 4 No netko bi se m o g a o čuditi je li to i razložno.ο misaonim stvarima govori drukči­ je nego Platon. gdje on kaže kako je Ferekid ono „prvotno radajuće" (τό γέννησαν πρώτον) poistovjetio s onim „najboljim". a Jedno kao odvojeno. isto naime smatra i Aristotel . Ladana).točan broj trebaju odrediti matematičari.5-6. K a o što u naravi postoje te tri navedene stvari.d a ^ u j i o t m n j } ^ narav duše. Navodim malo modificiran Ladanov prijevod. ili su počela u području misaonih stvari mnoga. Ν 4. Ferekid je bio Anaksimandrov mlađi suvremenik. broj kruglji odgovara broju pokretača (55. Usp. čitava narav duše. jer tjelesa uvijek nastaju i . Fr. 2 te Aristotelovu tvrdnju u Metaph. A kao što ovdje kruglje nisu prazne. I zašto će se ujediniti i raditi zajedno u svrhu j e d n o g a djela. 589a7. a j e d n a izvanjska vlada. b. tako će i ondje pokretači u sebi sadržavati m n o g o toga te će t a m o biti istinskiji svijet. No z b o g svoje je drevnosti zanemario točnost. Usp.18 (= A 1 DK) te Β 12 i 91. Usp. A k o je pak svaki pokretač počelo. i to u istomu smislu „ i z v a n " kao što su izvan čitavoga neba. 42 43 44 354 355 . fr. ne čini o n i m prvotnim.. ono prvotno postavlja kao nešto jednostavno. 26. I Heraklit znade da je J e d n o vječno i u m n o . Kr. A k o potječe iz Jednoga. izvan njih.jer one su odvojene . koje j e d n a drugu okružuju.

jer „nismo zemaljsko nego nebesko bilje". nego. j e s t * o d v o j e r i i n ^ g ^ o m i j e š a n s j ^ e l o m . Kako t o dajjjak&u sebi i m a m o silne stvari. postavljena u sredinu tjelesnoga. 4 7 U slučaju nas. govorio je kako je duša „ n a vrhu glave". tako i ovdje treba otkloniti zamjetljive zvukove. Kad je nešto dje­ latno. ^ ^ ^ ! ^ ^ ^ ! pr^edftim_i_hjepim stvarima. a ne sudjeluje u mogućnosti zamjećivanja. Kao što netkTj7^ekajući~da"cuje zvuk koji želi čuti. a njezino razmišljanje istražuje je li ovo pravedno od­ n o s n o je li o v o lijepo. Stoga je. prema Plotinovim riječima.stvari-^k^^^u' tako prisutne. No nije sve o n o što je u duši već zamjetljivo. sjajime spoje­ ni i ο njemu ovisimo. da_JDi_bilo zahvać^njia. ne zahvaćamo ih. koji za razmišljanje ne potfšbtij^nikafcvđ^fflesno oruđe. 12. rio Usp.ζ Η α i uvijek djeluje sam-po sebi. nego s m o cijela-duša. „ i z v a n " i „ n e t v a r n o " pripadaju mu samo kad je sam i kad ne posjeduje ništa od tjelesne naravi. Platonov Fedar 245c5. n e g o s takvim djelatnostima uglavnom ništa n^^inimo7~TNeki od nas s njima uopće ništa ne rade. te m o ć duše za zahvaćanje ču­ vati čistom i s p r e m n o m za slušanje glasova odozgo. TaKo" ffiflmamo svoje središte. nego ga m o r a m o staviti izvan svakoga mjesta. Budući dakle da p o s t o j j j h ^ š a ^ k ^ i a . Usp. tada o n o j o š nije prošlo kroz cijelu dušu. iako nije postojan na mjestuTipak se m o t f f u mrloštvu ooTkojega je svako pojedino sposobtžo^cl^gaprimi kao ncžto dru^ti ud oiloga~što oriJ^stTupravo kao štojeHšre^ijSEFtaniž^ i svaki sastojak k r u ž n i c e j m a t o č k u nA_rjjfii»W-a~-p~Qjrn^^ Nečim takvim^štoJje--u-»a^iKTmTsmo Jedndgm^pđdru^erii. udaljivsi se od ostalih zvukova. 224). ne bi se prevario onaj kojrtJTga p o s i a v i o u prvotno u m n o . Z b o g toga Platon kaže kako je u slučaju Svega dušu „još i izvana" postavljao u o k o l o upućujući na onaj dio duše koji ostaje u u m n o ­ mu svijetu. Timej 90a5-7. 356 357 . Kako bi inače o n a m o g l a razmišljati? A ako duš^s^draz_mišlja-0-«vwn stvariiga^a^sad ne. um i o n o što je prije u m a uvijek je u sebi. svoju djelatnost posjeduje u čistoći. ako mu se prlmaEremo. da bi m o g a o razmišljati čisto. nego je postojan. izrazi „ p o sebi". potr£bjiftjia.nastane sudjelovanje ržaKvaćanje.) Te su stvari uvijek u svojim vlastitim djelatnostima.nego se misli na odva­ janje nenaginjanjem. taj vanjski dio jest onaj koji.SavrjtenajejmjiJtojajD^ a drugi je onaj koji udjeljuje razmišljanje. a nismo dio duše.se-jo'gr-nalazimo u zamjećivanju. ostaje u um­ nomu svijetu. N°e trebamo tražiti mje­ sto gdje ć e m o ga smjestiti. pa ga još i izvana prekriva.. τοϋτο. Platon tamo govori ο tome kako je „poglaviti" dio naše duše na vrhu tijela pa nas tako „diže sa zemlje". 11.isto tako. urna.se-4}nrJli^^ okrene^arfutra L t a m o p o b u d i p o ­ zornost. dok on ne dođe. Na što Plotin misli? Vjerojatno na onaj dio duše koji „ostaje u umnomu svijetu" (Atkinson. Platon tamo govori ο tome kako je duša.j e r o n o 4 9 je naravlju odvojeno . iz čega nastaje i razmišljanje u duši. Mi dakle j o š ne spoznajejn^jjej. skrivajući značenje. o n d a u n a m a treb^jDOjSlajati-ttm. osim ukoliko nisu nužni. da bi se na neki način i preostala vrsta duše mogla odvesti i pre­ nijeti gore. svakTod Injeluvasduse ύ γ ] | 3 ? . 4 8 A pozivanje da se odvoji nije mišljeno mjesno . Taj razmj§l[ajući dio duše. raširena kroza nj. napreže uho prema o n o m u zvuku koji je bolji. Timej 34b3. a koji je samo tvorac i izrađivač i koji se bavi tijelom.^oji_ne_j^zjoiš^e--TTego--vječno posjeduje o n o pravedjiQ^a_jn^3r-a-4H^tojatL j_ppjčele r -uz£ok i b o g Usp. a i duša . kao i njezin dio koji je smješten ovdje.„ o n o što se uvijek k r e ć e " 5 0 . nego dolazi do nas kada dođe do zamjećivanja. n u ž n o postoji i neko mirujuće pravedno. Nadalje. N a i m e . koji nije djeljiv. Znanje' -pQsfSjt^ad. p r e d o d ž b a m a i tuđošću u odnosu na tijelo.

Text und Ubersetzung. 7. I (Porph. Index II (Sachen und Namen). 141. Filip Grgić .0 vječnosti i vremenu (Eneada I I I 7) Prijevod Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema: Plotin. Henry et H. Kommentar. Inače. Načela kojima sam se rukovodio u prevođenju i sastavljanju bilje­ žaka ista su kao i u slučaju V 1. editio minor (Plotini Opera ed. ova je rasprava 45.-R. P. 313). Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Beierwaltesa. Oxford. Beierwaltes je izvornik preuzeo iz tzv. Index I (griechische Termini). 297. Literatur. Beierwaltes. 300. Frankfurt am Main. u kro­ nološkomu redu Plotinovih spisa i posljednja je što ju je Plotin sastavio za vrijeme Porfirijeva boravka u njegovoj školi (263-268). Uber Euiigkeit und Zeit (Enneade III 7). Texte. 296. Schwyzer. Abkiirzungen. 1967 (knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Einleitung. 309. eingeleitet und kommentiert von W. ubersetzt. sv. 1964) i samo neznatnije odstupa od toga izdanja. Naslov izvornika glasi Περί αιώνος και χρόνου. Vita Plotini. 89. Enneades I-III).

. prije svega zbog zanimljive terminologije. No kad kažemo kako se j e d n o nalazi u d r u g o m e .. nego zato što sve što je tako da je vječno jest na osnovi vječnosti. Voden takvim značenjem ri­ ječi επιβολή.Lbudući. odlučio sam komparativ άθροώτερα prevesti drukčije ne­ go što Plotin inače u ovome spisu (a i drugdje) rabi αθρόος („skup­ ljen"). Nadalje.tada p o n o v n o ο vječnosti govorimo kao ο nečemu drugome. a kad uz njega stoji genitiv. 360 361 . no nemoguće je 4 točno odrediti na koga. po­ t o m pri njima zastanemo i smatramo da je dostatno ako b i s m o mogli. tada n a m je uvijek iznova misao u dvoumlju . 4 Platon kaže: „Narav prauzora bila je vječna" . fi. kao što vrijeme ovdje postoji u smislu kretanja? S pra­ v o m bi netko m o g a o istraživati tvrde li kako je vječnost istovjetna mirovanju ili kako nije bezuvjetno istovjetna mirovanju.31) kaže kako su za neke kasnije epikurovce φανταστικοί έπιβολαί τής διανοίας bile četvrti kriterij istine). ali ne kao dio. a m o ž d a i iste uzimlje na različit način. Po svemu sudeći. Ovisno ο kontekstu. koju nazivlju v r e m e n o m . vrijeme] kretanje cjeline. Ep. kako bi kretanje moglo biti vječno? Naime. prauzora] bila je vječna. I.na taj bj_ib^ačj_n^j^ejkp_mogao jsyj3sti_najedno.da se ne rniiž^rTeći'Tčbje'je"od'"toga dvojega uzvišenije . No pristoji ispitati koji su trkoji su to najvećma postigli te kako b i s m o i mi mogli doći do uvida u vječnost i vri­ j e m e .što su oboje uzvišeni ne pokazuje i njihovu isto­ vjetnost. vjftČTTnstjiripaH« tr^inOJ η3ΤΑΥΪ. 3 Usp. a najuzvišenije^e*nest"'o'pd!'mršabrie. Obuhvaćanje će se za misaono bivstvo sa­ stojati u obuhvaćanju dijelova. Prvo valja istražiti vječnost. dok će za vječnost obuhvaćanje biti i u smislu cjeline. pre­ vodim ga „poimanje" ili „mišljenje"."haravi. onda. No treba li za vječnost kazati kako tamo postoji u smislu mi­ rovanja. ako vrijeme ima nalike s vječnošću. upitani. Diogen Laertije (10. došavši na osnovi prisjećanja odavde tamo. nego parafraza Platonova teksta u Timeju 37d2-4: „Da­ kle. na taj bi način o n o bilo i o n o što miruje. Nije navod. Što dakle treba reći da vječnost jest? Je li ona samo u m n o bivstvo. nakon toga zadovoljni odustajemo od daljnjega istraživanja vječnosti i vremena. Usp. Svaka­ ko. treba vjerovati da su neki od starih i blaženih filozpfa pronašli o n o što je istinito. Fizika Δ 10. kao „primjenu" razuma na stvari (επιβολή τής διανοίας. j p r n p n n p m e gto nastaje jLovome~T5vemu. Odatle vjerujemo da p o p u t vrlo čestih primjena mišiljenja u svojim dušama i m a m o neku jasnu predodžbu ο vječnosti i vremenu. Aristotel. Epikur. onda rabim „pojam (nečega)". Aristotel misli na neke pitagorovce. kazati mnijenje ο njima. Naime. P o t o m . Jer ako je istovjet^najnirOVanju. moguće je naime da bi j e d n o od njih m o g l o postati uzvi­ šeno p u t e m drugoga. a drugi kako je sama kruglja".najuzyišenije. budući da sebi predočujemo i mislimo kako je vječnost nešto. Teško prevodiva sintagma.12 Usener. p. Sto smatraju da je ona oni koji je prikazuju kao nešto različno od v r e m e n a ? A k o se naime spozna o n o što stoji kao prauzor. 2.u vječnosti . 5. No to. m o ž d a bi m o g l o postati jasno i o n o što pripada njegovoj slici. kako pojam mi­ rovanja u sebi ima o n o „uvijek"? Ne mislim na „uvijek" u vre- ώοπερ ταΐς της εννοίας άθροωτέραις έπιβολαΐς. vječnojsjma^ta sudjeluje vmjećnosti. 217a33-218bl: „Jer jedni kažu kako je ono [sc. Platonov Timej 37d5-6: „Stoga je otac naumio stvoriti neku po­ kretnu sliku vječnosti te uredujući nebo ujedno stvara sliku vječnosti koja miruje u Jednomu".a o n o m e onostran o m e ni to" ne treba priricati . prvo. i on bi. i to su mnijenje ο vremenu neki imali. j e r ο njima uvijek g o v o r i m o i u svakome ih slučaju spominjemo. približiti im se. 2 A kad bi tkogod predočio što jest vrijeme prije n e g o što je p r o m o t r i o vječnost.1.naime. m o g a o motriti o n o č e m u vrijeme uistinu nalikuje. Naime. Kad pokušavamo doći do razumijevanja vječnosti i v r e m e n a i. i nije ju bilo moguće posve uskladiti s onim stvorenim". narav toga živoga bića [sc. ne bismo mogli reći kako je mirovanje vječno kao što ne bismo mogli reći ni kako j e vječnost vječna.i kad im priričemo vječnost . Jer misaoni svijet i vječnost oboje su obuhvaćaju­ ći i obuhvaćaju iste stvari. no ipak kažemo kako se tiče misaonoga svijeta ili kako je u njemu o d n o s n o u njemu prisutna. nego mi­ rovanju u bivstvu. K a ž e m o V a V r > su vječnost i ia^aaae-Baaduaoban f a ^ i i n n i i k a V r . V r i . kao kad "bi tkogod kazao kako je vrijeme cjelokupno n e b o i svijet? 3 Jer. επιβολή razumijem ovdje u epikurovskome smislu. takoreći. I έννοια je čest pojam u ovome spisu.svatko od nas uzimlje druge tvrdnje starih ο vječnosti i vremenu. kažu.

nego samo jest. ili se u njima prepoznaje? Je li ona sve to . jer i za sve drugo za što k a ž e m o kako je tamo.narav koja je jedna.jrrjnrj'prhvjn Svr Q Usp. u sebi. b. jer od nje ništajaye^rQŠ]_ojiiti će nastati. to j e j n ^ č j i o g t . Sto bi dakle bilo o n o na temelju čega kažemo kako je sav tamošnji svijet vječan i trajan. p o t o m kretanjem. ne­ go ona narav jest vječnost. Riječi nema prije Plotina i teško je zaključiti što točno pod njom misli. Usp. a n e j i a j e sada ovo. Dalje. Naime. ali koja m o ž e biti m n o g o i jest m n o g o ? Onaj tko spazi tu mnogostruku m o ć taj je u smislu „ o v o ­ ga". nego sve istodobno. onda bismo druge rodove p o n o v n o izdvojili iz vječnosti. takq_yječnost miruje u istome. nazivlje bivstvom. takoreći podmeta.. In Nicomachi arithmeticam introductionem. u tome potisnuvši drugotnost te vid­ jevši nezaustavljivost djelatnosti. o n o istovjetno i nikada drugo te mišljenje o d n o s n o život koji ne idu iz j e d n o g a u drugo.koja jest u smislu nečega jedinstvenoga. nego je nedjeljivo savršp_Qstvnf-k^p što je l i t o č k i ^ve-^zajed«e4. on Y 5 irii vjfifinns* lfin fiirnt 1 uji miniju n i iliimi . uko­ liko je vidi kao život. k a ž e m o k a k o čitavo potječe iz bivstva i kako jest s bivstvom. to je o n o što tražimo. 57 Pistelli: „Geometrici tijek (ρύσις) točke nazivlju crtom". A mirovanje^ćao'mirovanje u. J e d n o kao . Jesi" (Beierwaltes. a p o t o m drugo. Riječ je ο μέγιστα γένη.. nego su uvijek takvi kakvi su i uvijek postoje neprotežno . 2.sve to vidjevši. onpjštojjiisjfidujeibiti^ u „bit ć e " .U tijek" (εις ρύσιν) zapravo znači . a ne drukčije. zatim mirovanjem. ž^vot^koji pripačla^^ p u n i posve neprotežan. O n a se naime zrije prisutna u njoj. A neće imati ni „bijaše" po sebi. treba da je Pjm]djuja|Bo-T'T^ojie^^ bi bila istovjetna vrerrtenu. a p o t o m d r u g i .napreduje u 9 tijek.. kao uo­ stalom ni u Platona. bilo da vječnost jest na temelju nje? T r e b a li je shvatiti kao neku misao . 15 uz V 1. Ako bi vječnost bila istovjetna mirovanju bivstva. 8 T a k o sastavivši p o n o v n o sve to u jedno.menu. Usp. kao uvijek prisutno. b. Usp. u budućnosti mogTo*Taiti nešto štosaria ne posjeduje. jer što je to što za nj bijaše i što je za nj prošlo? N e ć e imati ni „bit ć e " . slobodna od bivanja. 3. bilo da je ona istovjetna 7 vječnosti. b. ali je sastavljena iz m n o g o dijelova . Jer i o n o lijepo je u njima i iz njih potječe. i ne preinačuje se. 172). potječe iz nje i jest s njom. a niti se preiriačilo. Jer što bi mu se kasnije m o g l o zbiti. i ne sad j e d n o . koja ili slijedi ta­ mošnje stvari. „Upravo u tvrdnji da vječnost samo jest Plotinova se refleksija pokazuje kao konsekventno izlaganje osnovne Platonove misli ο vječnosti: da ona. a što sada nije? A ni kasnije neće biti ne­ čega što već sada nije. Kako pokazuje Beierwaltes (156). 16 uz V 1.ili kao narav. te „ r a z l i č n i m " i „istovjetnim". Zatim.Jiikajda~ne. No ne treba smatrati da ona narav vječnosti pridolazi izvana. O n o 'mjp r ^ h j mogfo hiti n i š t a ^ ^ j j ^ ^ d o l i to što ^jegt^Niti bi. nego je uvjjek^u sadanjosti. tako da je to zajedno jedini život. o n o što niti bijaše niti će biti. nego na o n o što mislimo kada govorimo ο trajnome. vječnostjne_treba_pot mišJj^tj_saniOj^mtt e^nju. kada ga spazimo prisutnoga. Jamblih. jer ne postoji o n o iz čega bi to m o g l o dospje­ na ti u „ s a d a " . ako jest posve takva ka­ kva jest. Dakle. a i istina je u njima. o n o što prvotno postoji treba postojati zajedno s prvinama i biti u prvinama. neg^Tono^šToTž samoga podmeta takoreći prosijava u skladu s istovjetnošću koja se navješćuje ne tek za o n o što bi m o g l o biti nego za već postojeće: da jest tako. jer što bi za nj m o g l o biti buduće? Preostaje dakle da u bitku bude o n o što upra­ 10 vo jest.jpxyain nitjJJjaonoga niti neprotejmogj^ „mirovanje u Jedno­ m e ' ^ Vječnost bi daMe^rnogkr-srrch^rhT^ no ne bi 6 m o g l a biti rnlrovlu)je~po sebi. αύτόστασις. nužnošću. i što je trajnost. Stoga vječnost nije podmet. nsgtrinrJ^aTTOme.sebi-nema.u crtu".""vj^Cnostr 4. ukoliko sve to zajedno jest neko jedinstvo. 7 g 362 363 . nego jest irpravo to što jest. ili je zajedno s njima. između „trajnosti" (αίδιότης) i „vječnosti" (αιών) u Plotina nema načelne značenjske razlike. Dakle.

P o t r e b n o je da o v o istinsko Sve. kad bi im dodao „bit ć e " . Naime. jer ne postoji ništa što bi mogle biti te stoga ni o n o u č e m u to što bi m o g l e biti jest. riječ αιών ( „ v j e č n o s t " ) dolazi 12 od riječi αεί ών („uvijek p o s t o j e ć i " ) . p o t p u n o i cijelo bivstvo bića. o n o ništa ne trpi. A to je p o t r e b n o i za Sve. kao što ni o v o istinski Sve nije skupljeno iz dijelova. otišle bi iz sjedišta bitka. prema činjenici da se vrijeme koje obuhvaća život svega što postoji nazivlje αιών] ispunjenje (τέλος) cijeloga neba. te siguran u. Bjelodano je naime da njima bitak ne bijaše nešto što je s njima sraslo. U Beierwaltesovu prijevodu: . a trajnost je takvo stanje podmeta koje potječe iz njega i jest u njemu. Prvim dvama glagolima Plotin želi istaknuti da ono što je potpuno tako da mu ništa ne nedostaje u budućnosti niti bi moglo biti nešto drugo. No ne treba se čuditi ako kažemo kako se onj^ajit^Liz-mnoštva. ako im on biva u t o m e da bi mogle biti. Naime. Z a t o ništa ne traže. d o k je drugo u svemu biću. nego je samo stvorilo dijelove. n e g o i o n o koje jest tako da mu ništa više ne m o ž e nedostajati i kojemu ništa što ne postoji ne m o ž e prići (jer ne ουδέ μέλλει ουδέ έσται ούδ' έγένετο. što ima život kao već cijeli. da nastaju i da će kasnije biti. koje obuhvaća sve vrijeme i neograničenost jest vječnost (αιών) . gdje više ne postoje. A što bi mu se m o g l o zbiti m i m o naravi? Naime. o n i m vječnim u sebi motreći vječnost i o n o što je vječno? A k o je dakle to što postojima-t^j. nego sebi privlači bitak time što stvara o n o uvijek drugo te se kružno kreće u nekakvoj težnji za bivstvom.. što­ više kada m o g u vidjeti da je to takvo da u njemu uopće ništa nije postalo (jer ako jest. o d m a h bi im pripao nebitak. dok bi vječnost bila p o d m e t s takvim pokazujućim se stanjem. I S p r a v o m hi sp TriogTfTTvrdiTi rla"jp vje^nrT^tTl^ng- koji se pokazuje i sebe objavljuje kakavjest: bitak kao netreman.životu. Usp. To je o n o J e s t " . Sto se pak tiče prvotnih i blaženih stvari. samo da sva bića trebaju biti prisutna u Svemu i cjelini nego ne treba biti prisutno ništa što j e d n o m ne postoji) . A k o je tako. Naime. život bi im postao kraći. svako pojedino od tamošnjih bića jest m n o š t v o na temelju neograničene moći.So steht es nicht erst bevor und wird nicht sein und war auch nicht gewesen". onda bi ono što postoji na taj način bilo trajno. Jer kad bi bilo. bude ne s a m o Sve u smislu svih bića nego i da ima sve. 1 1 Što se pak tiče stvorenih stvari. ili bi mu mogla pripasti i takva narav da se ο njemu posjeduje pouzda­ nje kako postoji tako. pa ne bi bilo Sve. a kad bi im tkogod to o d u z e o . one nemaju težnju p r e m a o n o m e što bi m o g l o biti. nego bi združen s t o m naravi bio za­ divljen te svojom neizmjernom naravi sposoban to činiti? Ili će i on sam juriti prema vječnosti i nigdje neće skrenuti. onda o n o nije uvijek postojeće. Stoga je vječnost nešto uzvišeno.načixujgečno i uvijek postojeće. da bi bio naličan i vječan. a niti će biti. A k o mu se dakle ništa ne m o ž e zbiti. o n d a n e m a ničega što će mu prid o ć i . tako da mu ništa ne nedostaje. a mišljenje tvrdi da je istovjetna bogu. 5. s p o m o ć u o n o g a što bi m o g l o biti. nego upravo s o n i m čega je istina. da bi i time bilo p o p u t istinski Svega. Kada to m o g u kazati ο n e č e m u čemu sam se d u š o m upravio. T a k o s m o mi pronašli i u z r o k kre­ tanja koje na taj način.to je ime koje je uzeto od 'uvijek biti' (αεί είναι) . A što se tiče o n i h stvari koje nisu takve. jer o n o neograničeno znači „ n e m o ć i Etimologija je Aristotelova.besmrtna i božanska". niti će biti. da bi uistinu bilo Sve. A ni istina t a m o nije suglasje s drugim.ta ustrojba nje­ gova i narav bili bi vječnost. postojeći na taj način. De caelo A 9. onda o n o niti bi išta m o g l o u b u d u ć n o s t i biti. žuri p r e m a vječnosti. a da ga nije prihvatilo niti ga prihvaća ili će ga prihva­ titi. je li to onda već trajno. a ne drukčije i da kad bi mu se opet upra­ vio da bi iznašao da je takvo? A što ako se tkogod ne bi odvra­ tio od prizora vječnosti. a niti mu se išta z b i l o .da je u dijelu svega bića. one već jesu cjelina i upravo onaj život koji takoreći zaslužuju imaju cijeli. Čini se n a i m e da je stvorenim stvari­ ma bivstvo u t o m e što o n e potječu iz izvora nastajanja. kad bi im o d u z e o o n o „bit ć e " . Dakle. istovjetan. sve d o k ne d o đ u do k o n c a svojega vremena. tad bi mu to nedostajalo. o n o što nipošto ne skreće u drugu narav. o d n o s n o nije uvijek postojeće kao neka cjelina). Zato i žuri p r e m a o n o m u što bi m o g l o biti te ne želi stajati. sve d o k će biti tako. ne o n o koje je samo u dijelovima. jer o n e uvijek primaju „bit ć e " . i to OVOme b o g u . 279a25-28: „Prema istoj analogiji [sc. pa tako i bitak. 364 365 .

a to je na poglavit način zato što ništa od sebe ne troši. usp. h o m o n i m n o bi se nazivalo savršenim. i budući d a j e to. za shvaćanje vječnosti bio je potreban dodatak „uvijek". nije „postoje­ ć e " j e d n o . niti razviti. tada još ne bi bio sav . o n o što slijedi . No m o ž d a bi bilo bolje govoriti samo ο „ p o s t o j e ć e m u " . istinski biti znači uvijek biti 1 5 o d n o s n o nikada ne biti drukčye7~&E8~^ZTiaei biti nepromjenljiv o d n o s n o biti bez razlike. niti je u neograniče­ n o m e vremenu. i u o p ć e joj ništa ne nedosta­ je. Usp. koja je o k o Jedno­ ga. i o n o što miruje samo. a „vječno postojeće" drugo. poradi jasnoće. kad bi bilo zajedno s njim. a sad nije.i to zato što ono jest bivstvom o d n o s n o životom. nego zato što je postojalo nešto što se skrivalo pod i m e n o m filozofije nastao je dodatak „istinski".potrebuje o n o „ z a t i m " . nego uvijek ostaje oko njega i u njemu te živi sukladno njemu.kad se ne bi izreklo na poglavit način.tad bi bio blizu odredbi. dokinuo čistoću njegove nedjeljivosti. a niti ga m o ž e š rasta­ viti. a i riječi „ p o s t o j e ć i " pri­ dodaje se o n o „uvijek". koja ne potrebuje u o p ć e ništa osim o n o g a što već posjeduje. onda n a m p o n o v n o pridolazi o n o ο č e m u g o v o r i m o . biće. ž i v o t jne. nego posjeduje upravo o n o što treba biti. potječe od Jednoga i jest prema njemu. mislimo na o n o što nije tako da sad jest. podijelivši se. to je o n o što tražimo. No budući da u hr­ vatskome to znači isto što i „nikada biti".tp je vječnost. . 1 7 No o n o č e m u je svojstveno to da niti potrebuje o n o „ z a t i m " niti je izmjereno u n e k o m e drugome vremenu.) 6. i nije s j e d n e strane puna. kako mislim. Ali kako je imenica „ b i ć e " dostatna za biv­ stvo.nedostajati". a drugo „istinski f i l o z o f . da njegov život ne bi.bilo bi tumačenje o n o g a „ v e ć 13 je neograničen".naime. da u o p ć e ne dodiruje nešto što je „toliko d u g o " . Ova bi rečenica vjerojatno trebala predstavljati objašnjenje stavova što ih nalazimo na koncu ovoga odlomka.zavesti dušu u produživanje o n o g a što je više i o n o g a što nikada neće nedostajati. Jer priliči mu. u Platona kazano prikladno 14 i s d u b i n o m uvida . Stoga o n o „uvijek" valja shvatiti kao da se kaže „istinski postojeći" i valja ga pridružiti neprotežnoj moći.„ z a t o što je sav i ništa ne troši" . tako prekrasna i lijepa. Budući da takva narav. O n o „bijaše d o b a r " Ovo je možda aluzija na Aristotela. 366 367 . A posjeduje sve. niti produžiti. 281b25: „Da­ kle. to i tako mirujuće. Dakle. Zapravo stoji ουδέποτε μή είναι „nikada ne biti". u neograničeno b u d u ć e m u . A kad bi tkogod govorio ο vječnosti tako kao da je ona već neograničeni život time što je on već sav te što od sebe ništa ne troši j e r u njemu ništa nije prošlo niti bi moglo biti . a s druge manjkava. sve što uvijek postoji u bezuvjetnome je smislu nepropadljivo". preveo sam smisao. kao što nije j e d n o „ f i l o z o f . Budući takvo. to je o n o na što smjera mišljenje i čiji bitak ne proizlazi iz toga što je „ t o l i k o d u g o " . Takva je narav dakle sve. o n o što je u vremenu. nego je o n o prije odredbe „ t o l i k o d u g o " . mogli bismo ga nazivati savršenim. a sad ono. niti rastegnuti. b.) Naime. A kada govorimo ο o n o m e „uvijek".vječnost. nego bi se upotrijebilo za objašnjenje o n o g a ne16 propadljivoga . kad bi bilo u njemu prisutno i trčalo s njim. trebamo smatrati da ta­ da. (Naime. a budući da su i nastajanje smatrali bivstvom.i o n o samo . O n o dakle ne posjeduje sad ovo.kao što je savr­ šeno neko tijelo koje je primjereno duši . (A o n o što tako miruje jest vječnost. bilo bi ne­ savršeno. 2. koje je djelatnost života što pri sebi mirujući j e s t j^rerna J e d n o m u i u J e d n o m u te što niti b f t a i f ^ f t . Naime. A k o dakle n e m a ničega što je od njega ranije ili kasnije i ako je J e s t " o n o najistinitije što mu pripada . nego da bi i životom i bivstvom bio nedjeljiv.i ne s drugom namjerom nego da bi se pokazalo kako vječnost ne s a m o da vodi p r e m a J e d n o m e sebe u odnosu na sebe samu nego je i život bića oko Jednoga koji postoji takav kakav jest. no ono ne bi bilo savršeno u onome smislu u kojemu je savršeno ono čemu to svojstvo pripada nužnošću (za homonimnost usp. pa se kaže „uvijek postojeći". pa i ako se čini savršenim . ne možeš dakle ni shvatiti niti o n o što je od njega ranije niti nešto što je od njega kasnije. Naime. m o ž e imati. Aristotelove Kategorije 1. T a k o se i riječi „ b i ć e " pridodaje o n o „uvijek". nikada ne izlazi iz njega. to da „vječnost miruje u J e d n o m u " . lal-6). tj. jer o n o „uvijek" m o ž d a bi se m o g l o . na-lažan način . budući da o n o nije „toliko d u g o " . jer mu nedostaje vrijeme što ga potrebuje. Naime.naime. De caelo A 12.

18 pak koji kažu kako je vrijeme o n o što se kreće mogli bi misliti na kruglju Svega. „Ci­ jeloj je kritici zajednička namjera da se dokine relacijskost vremena. b.s o n u stranu Sve­ ga" označuje o n o što ne počinje od n e k o g a vremena. bilo svako. ali ne u o n o m e v r e m e n u u kojemu je prešlo polovi­ cu. jer mu o n o „ranije" udje­ ljuje u z r o k bitka. Usp. ipak bi i o n o . No sada je n u ž n o prvo shvatiti tvrdnje najviše vrijedne s p o m e n a i ispitati h o ć e li naš vlastiti n a u k biti u skladu s kojom od njih. A iako se protiv toga m o g u navesti . to potvrđuje tvrdnju kako su kretanje kruglje i vrijeme različni. No iako je to kazao poradi objašnjenja. bilo o n o u r e đ e n o . teško da bi o n o m o g l o biti sama kruglja. D o č i m oni koji kažu kako je vrijeme nešto na kre­ tanju mogli bi misliti ili na razmak kretanja ili na mjeru kretanja 20 ili na o n o sto uopće slijedi Ttretanje. kad bi taj mislio na okretanje neba.a i bile su navedene . bilj. Kad se pak kaže kako je kretanje vanjske kruglje najjače i najbrže. dijelom na stoike. Od o n i h koji kažu kako je vrijeme kretanje jedni bi mogli tvrditi kako je o n o svako kretanje. tako da bi j e d n o vrijeme bilo „ p o l a " . s m k r p a n j a te se takore£i^z^vih_njui nacmi j e d n o . 3). a dijelom na epikurovce. obje navedene vrste kretanja jesu"u vremenu. nego onoliko koliko je sišlo vrijeme. kretanja ili onoga što se kreće" (Beierwaltes. niti ako s e ^ z ^ n j i . Da stari i blaženi muževi nisu ništa kazali ο vremenu. npr. još bi se više udaljila od toga da je vrijeme. Oni Usp. sjedinitelju (ό συνιστάς).i o n o bi se okretalo do iste točke. m o ž d a stavove izrečene ο v r e m e n u y^^Jj^MXil^SJ^^ieiiti. izložiti mni­ jenja ο njemu pokušavajući pojam v r e m e n a što ga posjedujemo uskladiti s mnijenjem što ga ο njemu izlažemo. 15 uz V 1. 8. j e d n o koje ide od istoga do istoga. 3. No kako n a m j e T o n i p g u ć e J c a d s m o u vrerrrerrcr? A l ^ j g ^ g ^ f e ^ o g u ^ u vječnosti moglrrbij3ej3p_oznati_a^ Valja n a m dakle-'šTci iz vječnosj^iju jstrazjvanje^vremena i u vrijeme. a drugo „ d v o s t r u k o " . na­ gađalo kako je vrijeme. ili kreće. jer o n o u čemu kretanje jest različno je od o n o g a što samo kretanje jest.druge tvrdnje. nego samo što je ono sa stajališta nečega drugoga. o t p o č e t k a spojivši o n o što slijedi s vječnošću. a o d r e d b o m . bilo u vremenu . 368 369 . T a m o j e naime' pur'vodio p r e m a gore. ATErJ'koja ne bi bila u vremenu. trebali b i s m o . Relacijsko razmatranje vremena nikada ne kaže što je vrijeme u sebi i sa stajališta sebe samoga. a drugi kako je kretanje Svega. ili je v r i j e m e j n e š i ^ n a ^ r e t a n j u ^ A budući da vrijeme nikada mjIHstonuio bi posve daleko o d njegova pojma kada bi se kazalo kako je o n o mirovanje ili o n o što miruje ili nešto na mirovanju. Tvrdnja da je vrijeme ono što se kreće izgleda da se odnosi na pitagorovce (usp. Kao prvo. Druga su kretanja sporija zato što bi u duljemu v r e m e n u prešla samo dio razmaka. dostatna bi bila i ova: kre£ajyeubi m o g l o stati i prekinuti se. d^dirjujbonim ο č e m u raspravljamoT*A~ k a k o bismo mogli biti 1 u d o d h u T m n m sto llHih Je LuJe'i Potrebn^je^aJždje^da^jmi su­ djelujemo u vječnosti.. 7. 216). a vrijeme ne. Platonov Timej 29el. Stoga ni svi­ j e t nije dobio neki vremenski početak. gore. 2 1 Je li onda v r j j e m e j t o g o d na kretanju? Tvrdnja da je vrijeme kretanje odnosi se na Aristotela. kako bi m o g l o doći do ikakva shvaćanja ako n i s m o u^. ο kojoj se. K a d a dakle ο t o m e govorimo.P l a t o n prenosi na pojam Svega. A k o dakle vrijeme nije ni kretanje kruglje. n a i m e da nije posve t o č n o izrečena za one stvari koje pri­ 19 padaju o n o m e što se nazivlje i misli pod vječnošću. Vrijeme ne m o ž e biti kretanje. dajemo li svjedočanstvo n e č e m u d r u g o m e i raspravljamo li ο n e č e m u t u đ e m u ? No kako bi to m o g l o biti? N a i m e . Riječ je ο tvorcu. O n o je naime najbrže od svih očito zato što u najmanje vrijeme prijeđe veći o d n o s n o najveći razmak. gore. niti ako se uzme_uređeno kretanje. uslijed toga što se kreće. dok se tvrdnja da je vrijeme nešto na kretanju odnosi dijelom na Aristotela. Misli na riječ „bijaše". dočim o"d'sacia raspravljamo n e posve sišavši.Naime. Usp. Naime. a drugo koje je dospjelo do polovice. Platon kasnije i toj riječi predbacuje da nije posve t o č n o ο njemu izre­ čena. a i j e d n o i drugo bilo bi kretanje Svega. b. A kad bi tkogod kazao kako se kretanje Svega ne m o ž e prekinuti.

bjelodano "je kako je j t o v r i j e m j ^ . nego uvijek iznovice kretanje. i u stotinu konja i u stotinu ljudi. jer kretanje je n e p r e k i n u t o ) . nego će biti „toliko i toliko" koje je nastalo u vremenu. pa ni za istovrsno. 219al2-14: „Zbog toga što je veličina neprekinuta i kretanje je neprekinuto.. imati razmak.r^izlikoyati od iz­ nenadnoga? Time_sto je_u_vremenu. Cime će se o n o što_J£_ji£.što je vrijeme. b r z o ili sporo. Ladana). Jer kako bi netko m o g a o brojiti n e u r e đ e n o i neujednačeno kretanje? Kakav bi broj tu m o g a o pos­ tojati. a ono kojemu nije to je nejednoliko" (malo modificiran Ladanov prijevod).509). ono kojemu je ista brzina to je jednoliko. a ni na određeni način uređenoga. a razmak će pripadati masi. Sto je dakle taj razmak što ga zoveš v r e m e n o m postavljajući osobiti razmak kre­ tanja izvana? Naime. nego j e i i e . razmaka i sam razmak msj^vnjejme. No to će „toliko i t o l i k o " biti izmjereno mjestom. No to bi bila m n o ž n o s t kre­ tanja. No to nije vrijeme. Jednolikost odnosno ujednačenost kretanja Plotinu će kasnije predstavljati vrlo važan moment u argumentaciji. kao i u slučaju razmaka kretanja. za koji bi netko s više prava m o g a o reći ka­ ko je vrijeme.193). A ako tkogod. A TĆfje o n o što naš n a u m o t p o č e t k a traži . što bi o n o m o g l o biti drugo doli kreta­ nje? No ipak je „toliko i toliko". J e T t o biva slično i isto kao kad bi tkogod. .i z n e n a d n o kretan j e . kao što se uvijek iznovice pojavljuje voda koja teče te razmak koji se na njoj motri. Iz toga p o n o v n o proizlazi tvrdnja kako je vrijeme kretanje. 2 4 Prvo dakle i ovdje. tako da kretanje duž nekoga Tvrdnja da je vrijeme razmak (διάστημα) odnosi se na stoike. 220b32-221a2: „Bu­ dući da je vrijeme mjera kretanja.iznenadna. a jer je takvo kretanje. onaj koji razmak postavlja u samo kre­ tanje bit će u nedoumici gdje da postavi razmak mirovanja. ako je vrijeme razmak kretanja Svega. kakva mjera. 2 3 A oba bi se razmaka mjerili j e d n i m različnim razmakom. onda je i vrijeme" (malo modificirani prijevodi T.A k o je vrijeme razmak. i uopće sve kretanje.kao kad bi tkogod govorio ο m n o g o topline . nego mjesto. i time što ne prestaje odmah. koje je podmet. Valja isTJitati na koji je način vrijeme hroj kretanja ili mjera ( o v o pos^eČfnje je bolje. T. 219bl-2: „Vrijeme je naime ovo: broj kretanja s obzirom na 'ranije' i 'kasnije'".jest vrijeme? A k o je vriieme razmak u r e đ e n o g a kretanja. Naime. toliko bi dugo nešto drugo m o g l o mi­ rovati te bi se m o g l o kazati kako je vrijeme i za j e d n o i za drugo istovjetno.ni ovdje se ne bi pojavilo ni izašlo na vidjelo vrijeme. o d n o s n o razmak koji se pojavljuje takoreći na masi kretanja. o d n o s n o vrijeme neće biti posvuda. Ladana). pa će i v r e m e n a biti p u n o . 9. svojom neprekinutošću. Naime. r a z m a k n i j e izvankretanja. poput dvojstva ili trojstva. i količina kretanja jest primjerice desetica. 2 5 Usp. ali su različite [stvari] kojih je broj: konji i ljudi" (pr. pa i o n o mjesno. kazao kako je o n o razmak kretanja u v r e m e n u . TVTeautim.kojih je neograničeno m n o g o . nego uvijek napreduje. A _ o n o ne-iznenadno. jest brže i sporije. Koji pak od tih razmaka. pokaže na mnoštvo kre­ tanja . j e r mjesto što g a j e prešlo jest „toliko i toliko" i to će biti razmak. valja dvojiti vrijedi li to na isti način za svako kretanje. ako je raz­ m a k u s a m o m e kretanju. dakle. upitan što je vrijeme. s druge strane. No ne kaže se što je t o . kao prvo. Ili će samo kretanje. j e r tih je p u n o . j e r kretanje. K o ­ liko se naime nešto kreće. 2 2 onda. Usp. koja ne sadrži pojam vremena. iako je o n o očito od obojega različno. mjera u o d n o s u na što? A k o se istom mjerom mjere obje vrste kretanja. a Krizip kako je razmak kretanja svijeta (SVF 2. nego u kretanju. ne bi mislio na razmak samoga kretanja. ^ tanje. vrijedi: razmak nije isto­ vjetan za svako kretanje. nego su u vremenu. Aristotelovu Fiziku Δ 11. Aluzija se vjerojatno odnosi na Aristotelovu Fiziku A 12. Δ 12. ako je kazano kako postoji neki broj ili mjera za svako kretanje. A to „uvijek i z n o v i c e " bit će broj. Aristotelovu Fiziku Ε 4. Zenon tvrdi kako je ono razmak kretanja (SVF 1. Δ 11. Naime. Kad bi tkogod k a z a o ^ k a k o j e vrijeme razmak k r e t n j a . nego na o n o duž čega bjjse jarno^kretanje protezalo kada takoreći s njjuntrči. j e r i o n o mjesno izvan je razmaka. Ni u Ari- 370 371 . ono mjeri kretanje time što određu­ je neko kretanje koje će izmjeriti cjelinu". 220bl0-12: „Broj je pak jedan te isti. broj i mjera bit će takvi kao kad bi se brojem deset mjerili i konji i bikovi ili kao kad bi ista mjera bila i za vlažne i za suhe stvari. gledajući u kretanje. Tako. štoviše razmak kojega kretanja . onda nije ni svakoga uređeno­ ga. S t o j e dakle i koju narav i m a taj razmak? On ne m o ž e biti mjestan. u usj^r^bjj5_gmrn^ u vremenu. naime. 228b26-27: „Jer [kretanje] se katkada određuje brzinom i sporošću.

112-113. No budući da je tamo postojala ra­ doznala narav koja želi vladati s o b o m i biti svoja i koja je odabrala da traži više od onoga što je prisutno. ko­ j e m u na svaki način pripada „ranije" i „kasnije"? To je kao kad bi t k o g o d kazao kako veličina nije tolika kolika jest ako nitko ne bi shvatio kolika j e . Epikur naime vrijeme razmatra u kontekstu συμπτώματα („događaja". netrpnostima. ali i „svojstava"). O n o bi ο sebi m o g l o govoriti ovako: ranije. iako terminologija nije posve Epikurova. noćima. Valja ispitati je li o n o što slijedi kasnije. 294 Usener). Jer v r e m e n u je svojstve­ no da je „ t o l i k o " i kad ga nitko ne mjeri. 374 . 29 10.preostalo bi kazati što treba smatrati da vrijeme jest.^jm)^n^ičjmvsi^e¥u duljinu guta jDroizveli. Ilijadu 16. ujedno ci­ jeloga i već neograničenoga života.zašto bi dakle vrijeme bilo kad biva broj. istodobno ili ranije. „zgoda". da uočimo kako je vrije­ me neko specifično svojstvo (ίδιον τι σύμπτωμα) koje povezujemo s danima. nije nam potreban dokaz (άπόδειξις). kako je prvo ispa­ lo vrijeme? M u z e j o š nisu postojale i po svoj ih prilici nitko ne bi m o g a o zazvati da to kažu. Usp. 73). Budući da je vrijeme neograničeno i budući da se tvrdi kako je takvo. ad Her. posve čvrstoga te. ne bi bilo i prije duše koja mjeri? Bilo bi osim ako t k o g o d ne bi kazao kako nastanak v r e m e n a nastaje iz duše. b. ako postoji nešto takvo što „slijedi ranije". budući da joj je pripadala neka ne. 11. kako god da se ο t o m e govori. kretanjima i mirovanjima (Ep. kako se pojavilo i nastalo. Tvrdnja da je vrijeme o n o što slijedi kretanje 2 7 ne podučava što je vrijeme niti govori išta prije negoli se kaže što je o n o što slijedi. nego je preuzeta iz drugih izvora.Nadalje. A k o je tako. Naime. duša. kad bi to tkogod razložio. vrijeme će biti o n o što slijedi kretanje u vremenu. prije činilo povijest pro­ blema) te ukoliko smo ukratko ponešto kazali ο svakoj postavci. gore. Demetrije Lakonski to je protumačio tako kao da je vrijeme σύμπτωμα συμπτωμάτων (fr. vrijeme ć e m o stvoriti p o j m o m i naravlju o n o g a „kasnije". a ne kad postoji kretanje. 72). kao stoje primjerice sjena παρακολούθημα tijela. baš i ako su M u z e tada postojale. trpnostima. vrijeme kao s l i k j ^ v j ^ n o s t i . Zašto vrijeme. Usp. n e g o j e uvijek drugo^ jnj. prije nego s t o j e stvorilo to „ranije" i postalo potrebujuće o n o g a „kasnijV^ajedjip^j^Tjjm^g^^ n e g o je i o n o samo u njemu mirovalo. Budući da se ο vremenu ne može govoriti kao ο ostalim svojstvima nečega (Epistula ad Herodotum. no vrijeme mu je pripadalo i prije negoli je bio izmjeren. kako bi za nj m o g a o postojati broj? Ne bi m o g a o osim ako t k o g o d ne bi izlučio koji njegov dio te ga mjerio. No z b o g mjerenja to nipošto nije n u ž n o . nego zdrav razum (έπιλογισμός /indukcija?/). govori se „Ono što slijedi" (παρακολούθημα) mogli bismo odrediti kao „ono što se pojavljuje kad se pojavljuje nešto drugo". 'Vremena još ne bijaše.naime. pokrenula se i time se pokrenulo vrijeme te krećući^se prema o n o m e što j g u v i j e k _ r p o t o m ' ' .. o n o m e što nije istovjetno. i o n o m e koji tvrdi kako je vrijeme mjera kretanja Svega m o ž e se protusloviti iz onoga s t o j e već kazano i drugim s t o j e sada kazano ο mjeri kretanja . 2 8 No m o ž d a bi. Tvrdnja da je vrijeme ono što slijedi kretanje odnosi se na Epikura. No budući da ne istražujemo što vrijeme nije n e g o što jest te budući da su m n o g i prije nas m n o g o toga kazali ο svakoj pojedinoj postavci (što bi. No kakve bi to veze imalo s p o j m o m vremena? kao da je u vremenu. do onoga netremnoga. P o t r e b r m j e j i a se p o n o v n o j j z d i g n e m o do o n o g a položaja za koji smo rekli kako je pri vječnosti. A budući da su tamošnje stvari mirovale u sebi. bilo u smislu o n o g a što je izmjereno bilo u smislu onoga što mjeri . odnosno barem za tamošnje stvari još ne bijaše. M o g a o bi pak tkogod kazati kako je duša o n o što potrebuje veličinu za mjerenje. tkogod m o g a o zazvati samo nastalo vrijeme. O n o bi naime m o ž d a m o g l o biti vrijeme. osim razloga nepravilnosti pristajat će svi drugi koji su protiv njih navedeni . 2. prema o n o m e kasnijemu. zašto pridodavanjem broja. koji miruje u JeTJriomu i prema J e d n o m u .m o g u ć e je naime da isti broj b u d e i o n o što mjeri i o n o što je izmjereno . N a i m e .

5 sqq. morala pomaknuti. 5 1978. njje tamešnjeTliegji^ T l S i i i i o ć e biti slika onoga. Geschichte einer geistigen Bewegung.39. umjesto v e ć ne­ ograničenoga i cijeloga . Die Stoa.mirna m o ć i da je o n o što je tamo vidjela uvijek htjela prenijeti na drugo. Kad bi dakle tkogod kazao kako je vrijeme život duše u kretanju koje se preinačuje iz j e d n o g a na­ čina života u drugi. K a o što pojam iz mirnoga sjemena. nego proizvodi uvijek drugo.o n o što ne miruje u istome. uza svoju djelatnost. Sličan su nauk zastupali stoici. uz to. a i da stane. P o t r e b n o j e dakle d a s e vrijeme shvati n e k a o d a j e izvan duše. nego da je zaustavila tu djelatnost te da se i taj dio duše okrenuo prema tamošnjemu svijetu.jer on je dje­ latnost neke vječno postojeće duše. da bi m o g l a krenuti. koji vode oblikovanju pojedinih stvari" (M. Naime. umjesto u m n o g a kretanja . a ni vrijeme ne treba shvatiti kao uzastopnost ili o n o „kasnije" (kao ni vječnost t a m o ) . stvorila..11-13. ne bi bilo ni same kruglje. p r e m a vječnosti. w o mfiuF B u duči naime da se o n o u njoj kreće . umjesto skupljene cjeline .5. te s drugim razumijećem ide p r e m a o n o m e što prije nije postojalo. kako se vje­ 30 ruje. 12. nije htjela da u njoj bude prisutno sve skupljeno. k a m o bi duša m o g l a krenuti doli u o n o u č e m u jest? Štoviše. kao što se ovo Sve odnosi prema o n o m e . a prošli živoTu~seb~i sadrži prošlo vrijeme. S ovoga mjesta valja shvatiti kako je vrijeme ta narav. tako je Zenon razdijelio Heraklitov logos u mnoštvo te govorio ο nebrojenim 'spermatikoi logoi'. čega bi j o š bilo m i m o vječnosti? Sto bi bilo o n o što je uvijek drukčije kad bi sve mirovalo u J e d n o m u ? Sto bi. isto tako i duša. n e m a drugoga mjesta doli duše . protežnost života u sebi sadrži vrijeme i uvi­ j e k dalje napredovanie_života v O e b i uvijeksjađrzi vrijeme. nego kao nešto što se u duši zrije. skupljeno i što je v e ć neograničeno ako. a niti je sadanji život naličan o n o m e prije. duljina takva načina života koji napreduje u jednolikim i j e d n o v r s n i m preinakama koje nečujno prolaze i koja posjeduje neprekinutu djelatnost. λόγοι έν σπέρμασι. A k o se dakle. P o ­ t o m je i stvorenomu dala da robuje v r e m e n u učinivši da o n o bude CTJČfan VfreiiiHim ι πνΆ II|U|IIWM |Jlll. budući da je duša djelatna. Jer na taj će način oponašati bitak Jednoga. prvo . a ni u sebi. Na posve je istome tra­ gu i Plotin. nadalje. 78).mwr?fl5ffllvativSi U. u smislu „životnoga vijeka". umjesto neprotežnoga i J e d n o g a slika Jednoga.o n o što je uvijek u slijedu p r e m a neogra­ ničenome. uzastopnost. 3 1 bi li izgledalo da taj govori nešto istinito? Jer ako je vječnost život u mirovanju i istovjetnosti. jer prvo bi se.)". stvara. Kad bismo.8. ne bi m o g l a ni u to. te da ostaje u mirnoći. oponašanjem-onoga svijeta stvorivši sjetilni svijet koji se pokreće krjetanjem k o j e . Tu riječ Platon u Timeju (44c2) rabi ipak u drukčijemu smislu. no Beierwaltes (257) upozorava na razliku: „Plotinovi λόγοι γεννητικοί. οί λόγοι οί ποιοϋντες razlikuju se od stoičkoga λόγος σπερματικός prije svega u tome što ih valja misliti kao nematerijalne (V 1. S „način života" ovdje prevodim βίος. duša je. pokazujući svoju djelatnost jednu za drugom. V 3. uvijek u prikuplja­ nju. umjesto istovjetnosti i nepromjenljivosti te o n o g a što miruje . onoliko dugo koliko je duša izvan vječnosti. mogli b i s m o izmjeriti koliko je njezino mirovanje. koja ne postoji prvobitno.kreće se i u njezinu vremenu.258). i to ne p r e m a sebi. nego u stvaranju i rađanju . ako je ona uvijek takva kakva jest i već neograničena i ako vrijeme treba da b u d e slika vječnosti. što je u njoj Ls njom. o n o što je u neprekinutosti jedno. I ona naime jest u v r e m e n u i u njemu se kreće. Ujedno je dakle život različan. .kad bismo dakle pretpostavili da o n a više nije djelatna. a zatim re­ d o m p o n o v n o neku različnu. Primjerice.o n o što će djelomice i uvijek postajati cijelo. „Kao što je Platon to jednom učinio s parmenidovskim bitkom. a razdiobom prikriva množinu. razvijajući ga. jer niti razumijeće bijaše djelatno.kretanje nekoga dijela duše. u misli učinili da se ta m o ć po­ n o v n o vrati i kad bismo zaustavili taj način života što ga o n a sada ima kao nezaustavljivoga i nikada ne zastajućega . i umjesto da posjeduje Jedno u sebi on troši to Jedno izvan sebe i napreduje u neznatniju duljinu. hoće biti u bitku. kao što se ni vječnost t a m o ne smije shvatiti izvan bića. put u m n o ž i n u .4-7) i što nemaju funkciju opće­ nitoga principa (IV 4. dok se ona otpustila i uje- 376 377 .ie_jwromcmila^sebg J -umiesto vječnosti stvorivši vrijeme. a to „različan" sadržavalo je različno vrijeme. bilo o n o što je ranije? A što bi bilo o n o što je kasnije ili o n o što bi m o g l o biti? Uz to. kao što je i vječnost t a m o . Na taj će naime način oponašati o n o što je v e ć cijelo. Uostalom. Dakle.jer za nj. Pohlenz. za ovo Sve. Zenon govori ο λόγος σπερματικός kao ο djelatnoj moći (SVF 2. onda treba kazati: umjesto tamošnjega života postoji drugi život koji je takoreći h o m o n i m a n ovdašnjoj m o ć i duše.

bilo da o n o uređeno miruje. Dakle. 378 379 . z a h v a ć e n o u „toliko i toliko" v r e m e n a i koje se često broji. j a " ? Je li to o n o na temelju čega jest mjerenje? Budući da o n o jest da bi mjerilo. Naime. nije li mjera? Dakle. ponajviše za njih. Naime. d o k o n o što se mjeri jest samo slučajno. ali ipak ne i nastati. kao m j e r o m vremena.dinila. a ako postavi nekakvo mjesto što ga je kretanje prešlo. o n o što mjeri ili o n o što se mjeri. Naime. a ovo Sve je u vremenu. Jer i da mjeri. Prigovor se odnosi na Aristotela. dakle u njegov ezoterički nauk. 3 3 P o t o m . Stoga. neka se taj prisjeti da on kaže kako su one nastale radi razjašnjenja i razlikovanja v r e m e n a i zato da bi bilo jasne m j e r e . a o n o što se na osnovi njega mjeri od njega je različno. iako je određuje. Aristotelici. iako jasno kažu kako je vrijeme mjera u smislu o n o g a što se mjeri. jer u svojemu „ t o l i k o " očituju „ t o l i k o " vremena. Stoga je i k a z a n o kako je vrijeme nastalo zajedno s ovim Svim. a niti da je o n o što se na osnovi nečega mjeri. Dakle.j e r o n o je nevidljivo i neshvatljivo. kaže. pokreće prema spoznanju i prijelazu na vrijeme. j e r duša ga je rodila zajedno s ovim Svim. U z r o k našega neshva­ ćanja jest taj što oni u svojim spisima nisu objasnili s t o j e vrijeme. nego o n o prvo treba biti to što jest. o n o u čemu se druge stvari kreću i miruju jednoliko i uređeno. A jedinstveno kretanje. kazao kako je o n o to što se mjeri na osnovi mjesta. bilo da se kreće. a n e d a g o v o r e ο o n o m e što slučaj­ no nastaje u n e č e m u njegovome. nego slučajno.o n a je vrijeme. Stoga su o n i 3 0 do­ vedeni do tvrdnje kako je vrijeme mjera kretanja umjesto da_kažu kako je vrijeme o n o što se mjeri kretanjem i da p o t o m jpridodaju što^e-to^ose-rrrjefT^Fetanjem. za razlikovanje i čuvanje vre­ menskih brojeva". T a k o je mjera kretanja o n o što je Usp. m o ž d a ih samo mi ne shvaćamo. jer pišu za poznavaoce i za one koji su ih slušali. budući da je prije bilo ne­ što drugo. prije negoli mirovanje.bit će vrijeme. m o g a o bi kazati kako je o n o onoliko koliko je mjesto. a odatle. bilo bi različno. To bi bilo isto kao kad bi tkogod kazao kako o n o što se mjeri na osnovi lakta jest veličina ne kažući što ona jest. Misli na izlazak bilo kojega nebeskoga tijela. kad su ljudi shvatili koliki je razmak od j e d n o g a do drugoga izlaska. planeti lutalice. A na osnovi nečega uređenoga o n o se m o ž e pojaviti i pokazati u mišljenju. prethodnu bilj. a vrijeme neće biti mjera kretanja p r e m a štostvu. „ n e š t o je toliko koliko sam j a " ? A što je to . j e r je on jednolik vrsti kretanja na koju se oslanjamo. a opravdava se činjenicom što Ari­ stotelova rasprava ο vremenu spada u tzv. Usp. zbog toga razloga i takva božjega nauma ο nastanku vremena.to objašnjenje ne bi bilo n e m o g u ć e . kretanje. 3 6 No Platon za bivstvo vremena nije kazao niti da je o n o što mjeri. nismo pogodili njihovu namjeru. kad bi tkogod kazao kako kretanje i kruženje na neki način mjere vrijeme . no ipak više na osnovi onoga koje se kreće. No samo vrijeme više ne treba posjedovati o n o u č e m u jest. budući da ga nije sposoban objasniti jer je neodređeno. objasnit će koliko je kretanje.ko­ liko je to m o g u ć e . 13. nego. koje se ne m o ž e shvatiti ni razumjeti drukčije . i mogli s m o se nečim takvim služiti takoreći kao mjerom. dolazi pojam b r o j a . izmjereno na osnovi određenoga kretanja. a i lakše je spoznati ko­ liko se nešto kretalo doli koliko je mirovalo. dovest će do poimanja veličine prošloga vremena. i to na obrnut način. nego o č i t o v a n o na osnovi kruženja. prenošen usmeno. koji nisu znali brojiti . Timej 38c2-6: „Dakle. No m o ž d a oni to ne čine na obrnut način. da bi vrijeme nastalo stvoreni su Sunce. vrijeme dokinulo.tvorac stvara dan i noć. budući da nije bilo m o g u ć e da se samo vrijeme odredi d u š o m . Jer kako bi o n o mjerilo i što bi o n o mjereći kazalo. kruženje očituje vrijeme. a niti su ljudi mogli sami od sebe izmjeriti svaki od njegovih dijelova . samo vrijeme nije mjera. kretanje Svega bit će mjereno prema vremenu. ακροαματικού διδασκαλίαι. Kad bi t k o g o d kazao kako Platon i pomicanje zvijezda nazivlje v r e m e n i m a . 3 2 N a i m e . i o v o Sve r o đ e n o je u takvoj djelatnosti . j a s n o je da početak toga kretanja prema ovdašnjim stvarima i ovaj način života rađaju vrijeme. o n o što se mjeri na osnovi kruženja to je o n o što se u njemu očituje . u kojemu samo kruženje jest. Mjesec i pet drugih zvijezda. s p o m o ć u kojih d r u g o t n o š ć u bijaše m o g u ć e shvatiti dvojstvo. a različno je kao i o n o što se mjeri. 3 4 mogli s m o naći koliki je vremen­ ski razmak. ili kao kad bi tkogod za samo kretanje. ne nastalo.

kao što ne miruje ni život s kojim trči i hita. Kad bi tko­ god kazao kako vrijeme nije u opstojnosti o d n o s n o kako ne po­ stoji. „bit će".50 čitam καταθετέον. bio bi u najvišemu smislu bezuman. Timej 38b6-7: „Vrijeme je dakle nastalo s nebom da bi oni. No kad bi tkogod u z e o „ranije" i „kasnije" ovdašnjega kre­ tanja i kazao kako je to vrijeme . koje se protezalo istim razmakom. isto­ dobno nastavši. hoteći objasniti njegovo bivstvo kaže kako je o n o nastalo zajedno s n e b o m prema prauzoru vječnosti te kako je pokretna slika. ono u što će nas htjeti voditi već je bez razmaka. jer nema u čemu biti. valja tvrditi kako je očito da griješi kad bi kazao „bijaše" ili Kako napominje Beierwaltes (284). kao što ni duša u n a m a nije odvojena ni od kojega nasega~3ijela. potrebno je uzeti u obzir i to da kad netko shvati koliko je prešao čovjek koji se kreće. a sve duše jesu jedna. j e r je u t o m u životu. kad bi m o g a o . ako je do tolikoga vremena zadržao kretanje tijela. 3 9 Vrijeme će naime biti ili bijaše tako kako će on sam biti u onome što kaže. Usp. Zašto o n d a to kretanje Svega vraćamo u o n o što ga obuhva­ ća te k a ž e m o kako je o n o u vremenu. ne bi kazao ka­ ko jest nešto. S obzirom na sve što je kazano.kao što stvara svaku pojedinu od svojih djelatnosti. kada takoreći shvati kretanje nogu. 3 7 Ipak. j e r on time neproduševljenome kretanju dopušta da ima „ranije" i „kasnije" te vrijeme po sebi samome. ako bi ikada došlo do kakva njiho­ va nestanka". *"*" U 13. j e r o n o je samo proizvodeće kretanje . prema Beiervvaltesu. j e r ne posjeduje taj život. a zajedno sa stvaranjem i njihovo prela­ ženje j e d n o u drugo. koji odgovara najmanjemu dijelu vremena.te za istinskije kretanje. a je­ dan život proizvodi n e b o i vrijeme. a ne και τό θέσν ili καΐ θετέον. A kako onda vrijeme može-biti-possaida? Jer. te nebo. Tijelo koje se kreće toliko vremena odvest će do tolikoga kretanja . osim radi razlikovanja vremena. a ono do kretanja duše.j e r o n o jest nešto .^a-pasjeduje_iajedno sa' švojluh djelatnošću. Stoga vrijeme neće biH'rastrgano^jerJo ιμ|β ru vječnostTkoja na drugi način postoji ύ svim istovrsnim stvarima.e. A u što vodi kretanje duše? Naime. „erklaren") 380 381 . ta­ ko stvara i uzastopnost. j e r vrijeme ne mi­ 38 ruje. ne­ ka promotri da prije toga kretanja pokret u čovjeku bijaše tolik. nastala i za čuvanje vremenskih brojeva (38c6).i do njegova vremena. Kaže kako je nastalo zajedno s n e b o m zato što takav život stvara i nebo. Plotin. Duša je_dakle prva dospjela u vrijemej^tv^rikdj^rijejneJ. vratio u Jedno. te je odavde m o ­ guće spoznati kakvo je i koliko je vrijeme. u namjeri da iz odredbe vremena posve eliminira pojam broja.nego je za očitovanje vremena kruženje dobilo neki najmanji dje­ lić. Isto je i s dušom Svega. koje posjeduje „ranije" i „kasnije". koja niti zajedno s njom trči niti se s njom proteže. U prijevodu isto tako slijedim njegov prijedlog („behaupten". istodobno i nestali. To je dakle ono što prvobitno postoji i u čemu su druge stvari. ni c]^sa_nrJ^pdvQ^na ni od kojega dijela svijeta. No protiv takvih je tvrdnji potreban drugi način dokazivanja. a ne kretanje duše koje je u njoj u trajnomu putu? Zato što o n o prije nje jest vječnost. u navodima iz Platona ispušta Platonovu tvrdnju da vrijeme protječe u skladu s brojem {Timej 37d6) odnosno da su nebeska tijela.ono je nai­ me uzrok . iako je od njega prvotno postalo i „ranije" i „kasnije". Je li dakle vrijeme i u nama? Ono je u svakoj takvoj^duši^ u svakoj postojiTstovrsno. A k o bi se dakle taj život. tada shvaća koliko je kretanje. Ono više nije u nečemu. dočim o n o m u kretanju p r e m a koje­ mu je i o n o prvo kretanje nastalo to ne dopušta. ujedno bi stalo vrijeme.

vječan zamjećivanje uzrok vječnost vječan počelo. pojam mirovati. stvaranje όρασις όράω ουρανός πρότερον ύφιστημι ι ύποκείμενον ύπόστασις ύστερον φύσις χρόνος ψυχή razmak moć.biće.postojeći. ών . uspostavljati. opstojnost kasnije narav vrijeme duša άδιάστατος άιδίότης άίδιος αϊσθησις αίτια αιών αιώνιος αρχή αρχέτυπος αριθμός βίος γένεσις διάστημα δύναμις είδος είκών ειμί έν ενέργεια έννοια ζωή θεός κίνησις κόσμος λόγος μένω μέτρον neprotežan trajnost trajan. izraz. ostajati mjera i _.bitak. misao. umovati mišljenje um zrenje gledati. pojam 1 život bog kretanje svijet dokaz. 1 Rječnik najvažnijih termina νοέω νόησις νους shvaćati. misliti. τό ov . zreti nebo ranije davati opstojnosti. steći opstojnost podmet hipostaza. ουσία . τό είναι . mišljenje. 382 383 .bivstvo Jedno djelatnost poimanje. mogućnost oblik slika biti. način života rođenje. rasprava.. početak prauzor broj život.

Doktorirao 1980. 1980). Filozofija Andrije Dorotića (Zagreb. Ο tumačenju (Zagreb. Oxfordu i Louvainu. Josip Talanga rođen je 1953. Bio je gostujući profesor na sveučilištima Augsburg (1993) i Rutgers. Od 1989. Tubingenu. Specijalizirao je srednjovjekovnu filozofiju u Louvainu (1986-87). Završio gimnaziju u Zagrebu te studij filozofije i klasične filologije u Bonnu. Politika Platonovih „Zakona". Od 1989. 1988). Studirao i jednopredmetnu klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu. Padovi (1982). Beču (1991). 1989. do 1993. Uz članke i studije u domaćoj i međunarodnoj periodici objavio Vježbe u filozofiji (Zagreb. 384 385 . Uvod. glavni urednik časopisa Studiae historiae philosophiae croaticae. Matija Vlačić Ilirik. Platonova Politeia. Član je među­ narodne organizacije Project Theophrastus i udruženja American Society for Ancient Greek Philosophy. Aristotel. De continuitatis lege (Zagreb. 1995) te. s posebnim naglaskom na objavljivanju hrvatske filozofije pisane latin­ skim jezikom. uposlen na Institutu za filozofiju u Zagrebu. Gostujući profesor filozofije na sveučilištu u Beču (1992-93). glasila Fenomenološkega društva u Ljubljani. radi u Institutu za filozofiju u Zagrebu. Od 1992. Od 1979. na temu determinizma u antičkoj filozofiji. Kantom i kantovskom tradici­ jom. zajedno s Filipom Grgićem. 1987). 1989). do 1991. gostujući istraživač na sveučilištu u Tubingenu (1994). predstojnik Instituta za filozofiju. Osim članaka u hrvatskim i međunarodnim časopisima objavio je također Zukunftsurteile und Fatum (Bonn. Priredio zbornik Filozofija i teologija. na Fakultetu političkih znanosti s tezom Platonovi „Zakoni" kao filozofijsko utemeljenje filozofije. Od 1993. Od god. 1991).Bilješka ο autorima Damir Barbarić rođen je u Zagrebu 1952. Jed­ nokratna predavanja na sveučilištima u Ljubljani. Braunschvveigu. prijevod i komentar (Zagreb. Pragu. Povijesno-filozofijske studije (Zagreb. Varia philosophica (Zagreb. Kraći istraživački boravci u Oxfordu (1980). Knjiga šesta i sedma. Paralipornena dialectices (Zagreb. diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakul­ tetu te politologiju teorijskog smjera na Fakultetu političkih znanosti. 1995). Ideja dobra (Zagreb. Gimnaziju pohađao i završio u Zagrebu. Bavi se grčkom i srednjovjekovnom filozofijom. u Županji. 1994). Zagreb. Pre­ ludiji. Dokto­ rirao je na Sveučilištu u Bonnu 1985. teorijom spoznaje i etikom te hrvatskom filozofskom baštinom. 1992). Beču. SAD (1993-94) te sudionik domaćih i međunarodnih simpozija. Leipzigu. 1993. utemeljitelj te pročelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske. do 1994. 1991. Bologni (1987). Od 1983. član međunarodnog Znanstvenog savjeta časopisa Phainomena. 1986). 1986). Kao Feodor Lynen stipendist Humboldtove zaklade usavršavao je antičku filozofiju u Sjedinjenim Američkima Državama (1987-89). urednik časopisa Godišnjak za povijest filozo­ fije. Ruder Josip Bošković. Od 1981. u zvanju znanstvenog savjetnika. član redakcije časopisa Filozofska istraživanja. od 1989. član redakcije časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske fi­ lozofske baštine. 1975. Uvod u studij Platona (Zagreb.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful