U r e d n i c a u Školskoj knjizi Maja Uzelac U r e d n i k edicije „Hrestomatija filozofije" Damir Barbarić Priređivač sveska Damir Barbarić Autori suradnici

na svesku Damir Barbarić, Josip Talanga Damir Barbarić, Prevoditelji suradnici na svesku Filip Grgić, Milivoj Sironić, Dubravko Grafičke urednice Marija Maslovar Marija Prvonožec Naslovnu stranicu opremila Karmen Ratković Ivo Lektor Pranjković Škilji

Damir Barbarić

GRČKA FILOZOFIJA

Korektor Filip Grgić Priprema „Grapa", Zagreb ISBN 953-0-61302-4 CEP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 1(091) BARBARIĆ, Damir Grčka filozofija / Damir Barbarić ; [autor - suradnik na svesku Josip Talanga ; prevoditelji Damir Barbarić... et al.]. Zagreb : Školska knjiga, 1995. - 388 str. ; 21 cm. - (Hrestomatija filozofije ; sv. 1) Bibliografske bilješke uz tekst. ISBN 953-0-61302-4 951123120 Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Š K O L S K A K N J I G A · Z A G R E B • 1995

Sadržaj

P r e d g o v o r u r e d n i k a edicije G r č k a filozofija - n a z n a k e za lektiru i studij tekstova (Damir Barbarić) Heraklit Fragmenti Parmenid Fragmenti Platon {Damir Barbarić) djela {prijevod M. Sironić)

Heraklitova {Damir

Barbarić) {prijevod D. Skiljan)

P a r m e n i d o v a djela {Damir Barbarić)

5£2^>

w. 4 Ci)

I z b o r iz P l a t o n o v a djela {prijevod D. Barbarić) Fedon Simpozij Politeia Fedar Sofist Timej Aristotel {Damir Barbarić) I z b o r iz A r i s t o t e l o v a djela {prijevod D. Barbarić) Metafizika Ο duši Ο pamćenju i prisjećanju Ο snovima Plotin {Josip Talanga) I z b o r iz P l o t i n o v a djela {prijevod F. Grgić) Ο trima prvobitnim hipostazama (En. VI) Ο vječnosti i vremenu (En. III 7) Bilješka ο a u t o r i m a

Predgovor
Načela zamisli i izvedbe
1. Riječ „ h r e s t o m a t i j a " ( χ ρ η σ τ ο μ ά θ ε ι α ) o z n a č a v a knjigu sastavljenu od izabranih o d l o m a k a tekstova korisnih za učenje, stjecanje i unapređenje znanja. I riječ i stvar povijesno pripadaju u o k r u g kasnohelenističkog iskustva i razumijevanja mišljenja, učenja, znanja, i znanosti - što sve tada j o š znači prije svega: filozofije u smislu stjecanja, prenošenja i nasljedovanja u bitnome već go­ tovih i pozitivno postojećih naučavanja, d r u g i m riječima „ d o g m i " . Hrestomatije - o g l e d a n e sa stajališta živog i n e p o s r e d n o g filozofi­ ranja, naprimjer upravo o n o g a koje je p r e t h o d i l o razdoblju hele­ nističke učenosti - pripadaju dakle, zajedno s rječnicima, leksiko­ n i m a i enciklopedijama svih vrsta i namjena, u biti t e k filozofij­ skoj eklektici i doksografiji te dijele s njima sve p r e d n o s t i i ne­ dostatke kojima su po n u ž n o s t i praćene. Ipak, daleko od t o g a da bi se iz takve, povijesno d o d u š e is­ pravne, spoznaje smjelo izvući zaključak k a k o su sve te vrste pri­ p o m o ć i učenju i ovladavanju p r e d a n i m znanjem filozofijski spo­ redne. Istina je da s a m o živo filozofiranje stoji p o d d r u g i m zako­ n i m a i obitava u d r u g o m e l e m e n t u no što je to onaj p u k o g znanja i poznavanja postojećega. O n o što j e r e c i m o P l a t o n n a z i v a o „ b o ­ ž a n s k o m m a h n i t o š ć u " , ili p a k B r u n o „ h e r o j s k i m z a n o s i m a " hrani se o č i t o iz d r u g o g izvora i ne da se s a m i m z n a n j e m nadomjestiti.

ove

hrestomatije

7

k a k o se o b i č n o mni. Brati dakle znači: .samo filozofiranje. latinsko legere.„ u n a t r a g " . Filozofirati zna­ či prije svega stalno se „ v r a ć a t i " u temelj i početak te ga otvarati za b i t n o pitanje i m o g u ć u preinaku. 2. i p o m o ć u nje ne uči b i l o što od čovjeku m o ­ g u ć i h vještina. v e ć u p r a v o filozofija. da . s druge strane. „suprotstavljanja" i „prevlada­ vanja". b i o u p o z o r i o n a t o d a o n o što s e n e m o ž e t e k tako. kao i ujedno. m e đ u t i m . j e d n o ipak u s v a k o m slučaju stoji do nas: . ma koliko inače k o r i s n o i č a k n e o p h o d n o bilo kao priprema. Š t o t o uistinu z n a č i ? Poglavito dvoje. o n d a u s v a k o m slučaju b i t n o druk­ čije no sve d r u g o p o z i t i v n o postojeće znanje. struje i orijentacije. pa bile njene istine. k a k o to d a v n o reče Heraklit. Filozofija i nije ne­ k a k a v s k u p negdje postojećih.„ u č i t i filo­ zofiju" znači spoznati i iskusiti sve njene mogućnosti koje su p o ­ viješću na j a v u iskrsle. 8 9 . D a p a č e . T e k onaj tko je iskus­ t v o m i bitnim znanjem d a l e k o d o s p i o m o ž e u o p ć e z a p o č e t i s istin­ skim učenjem. na kojem b i s m o on­ da. pojedi­ ni narodi.kako se to o b i č n o smatra .u razlici r e c i m o s p r a m sve i svake znanosti. pa i čitavi kulturni krugovi j e d n o g ši­ r o k o g zemaljskog podneblja m o g u takoreći dovijeka na taj n a č i n preživljavati na o b o d u povijesti. što ih čitatelj t r e b a po m o g u ć n o s t i cjelovito i p o d r o b n o usvojiti. Iz dvije n a v e d e n e značajke razvidna je temeljna razlika hre­ stomatije filozofije od svake historije filozofije. o s o ­ bito u njenoj prosječnoj pojavi i samorazumijevanju . kao „ s m i s a o " i „ s a m a stvar". u tekstu prebiva. umijeća i znanosti.A l i ništa manje ne važi stav da široko. P r v o t o d a j e pri „ u č e n j u filozofije" sve na t o m e da se sami neposredno upustimo u iskustvo mišljenja. dakle na „ s m i s a o " čitanoga teksta. Sve o s i m origi­ nalnog teksta u hrestomatiji je u b i t n o m e s p o r e d n o . g o t o v i h i za prenošenje i „usvaja­ n j e " p o d o b n i h znanja. s o n i m mišljenim. U filozofiji n e m a lagodnosti o s l o n c a na „ s u v r e m e n o " . i to po m o g u ć n o s t i uistinu znati. j e d n a k o tako sebe sama pri čita­ nju i u čitanju na o n o bitno.naseljeno u slovu izvornoga teksta. tek imali s v o m s n a g o m svoje radinosti i o š t r o u m n o s t i dalje graditi o n o na čvrstim i n e u p i t n i m temeljima počivajuće.učiti. ne o s v r ć u ć i se suvišno . a k o se posreći. vlastitom ž i v o m mišljenju ( ν ο υ ς ) . D r u g o . a da d u h u njima ne sabere svoje snage za odbacivanje j e d n o g i rađanje n o v o g svijeta. I u p r a v o je u t o m e dovoljan razlog hrestomatije filozofije. te ih na taj način . nazore. i to nikako ne t e k kao nešto p u k o „ p r o š l o " . s a m o po sebi j o š ne uči d u h u . p o p u t „filozofije". j o š ma k a k o o p ć e n i t e . zajedno s m n o g o s t u k o p r e p l e t e n i m m e đ u o d n o š e n j i m a najrazličitijih „utjecaja". m o ž e li se o n a u o p ć e učiti? A k o da. Č a k i ideja j e d n e n a v o d n o „vječne filozofije" (philosophia perrenis) znači ipak iz­ v o r n o nešto i z temelja d r u g o . „ a k t u a l n o " i „ s a d a š n j e " stanje. za o n o čitano p a k prigoda m o g u ć e g sjajenja u istinu. ili n j e m a č k o lesen.stalno novoj m o g u ć o j interpreta­ ciji o t v o r e n o . N o . dakle sva naučavanja. Z a b l u d a je pri­ t o m d a k a k o p o d „ u č e n j e m " shvaćati t e k p u k u r a n u o b u k u mla­ d e ž i i n e k o prvo usađivanje osnovnih znanja. temeljito i p o d r o b n o zna­ nje — mada. S l o b o d a n i s a m o na o n o najviše usmjeren p o g l e d u povijest p o k a z u j e da su u njoj razdoblja d u b o k o g i o b u h v a t n o g stvaralaš­ t v a više i z u z e t k o m no p r a v i l o m . smislenoga govora. takoreći u i m e svih koji su n e p o s r e d n o sami iskusili p o s a o p r a v o g filozofiranja. U njoj se. „nasljedovanja". da bi upravo tim čitanjem t e k bilo z b r a n o da istupi u pojavu istine. u č i t i i naučavati j e s t u p r a v o . uzajam­ ne „ z a v i s n o s t i " . O v o j je drugoj za­ daća prije svega p o z i t i v n o izložiti postojeći i prošlosti pripadajući korpus svega o n o g a što se ikada pojavilo kao filozofija. Prva p a k ide za tim da čita­ telja s a m o g neposredno suoči s djelom i djelatnošću filozofiranja. a j o š rjeđe b i v a za svoga v r e m e n a kao takav p r e p o z n a t . n u ž n e i „ o p ć e v a l j a n e " . p o m o ć i o s l o n a c pri t e š k o ć a m a zahtijevanog pravog čitanja. I najbolji učitelj i najprobranija lektira m o g u tek. začetog u sabiranju čitanja. grupe naroda. koje se o n d a zbiva p u t e m z b o r a i zborenja. sabirati se k o n o m e b i t n o m . U ž i v o m je filozofiranju pri­ sutna ujedno sva njegova bitna povijest. Desetljeća i stoljeća m o g u j e d n o za d r u g i m m i r n o slijediti. K a n t j e j e d n o m . u i s t o m e zna­ čenju k a o i g r č k o λέγειν. k a k o je o n o . Čitanje je sve prije no nevina zabava: za čitatelja m o ž d a i ponajdublja životna avantura. „ C i t a t i " se u n a š e m s t a r o m j e z i k u zvalo „ b r a t i " . koji se i tako rijetko posrećuje.zbirati i sabirati.„ z n a t i " . A k o dakle i nije u našoj vlasti to i z n o s i li povijest u n a m a i k r o z nas j e d a n novi svijet na vidjelo.ipak j e s t neophod­ nim uvjetom svakog m o g u ć e g vlastitog stvaralačkog p r i n o s a filo­ zofiji. u m u . biti u tu svrhu n e k o m valjanom p r i p o m o ć i . sabirati samo to što k a o o n o b i t n o .

i kako. i nije d r u g o do stanovit rasap i deka­ dencija o n o g a što su G r c i filozofijski bili postigli za s v o g „klasič­ n o g " doba. a o n e koji su više no što bi im kakvo­ ća djela to zahtijevala bili iz drugih . dje­ l a t n o g nasljedovanja povijesti n a c i o n a l n e filozofije. P o ­ v r e m e n i dosadašnji nekritički i amaterski pokušaji da se kriterij objektivnog svjetskopovijesnog rangiranja razine o d r e đ e n o g filo­ zofiranja potisne n e m i s a o n i m hvalospjevima p o t e k l i m iz pretje­ r a n o umišljenog rodoljublja i česte frustracije p r i p a d n i k a manjih kultura o v o m bi edicijom vjerojatno morali ostati b e z o s l o n c a . J e d n a k o j e helenističko-rimska f i l o z o f i j a trebala p r e m a kon­ cepciji biti prikazana u z a s e b n o m e svesku. s m a t r a m o svojom d u ž n o š ć u izložiti u najkraćim crtama neke od glavnih načela kojima je bila v o đ e n a njegova zamisao i izvedba. sustavnog i i n t e n z i v n o g historijskog izuča­ vanja te.razloga odviše isticani dovesti u sklad s m j e r o m njihove filozo­ fijske razine. Da bi svatko tko to ushtjedne m o g a o odmjeriti dosege. a to znači o n o g a u č e m u se razotkrivaju sa­ mo osnovne i načelne mogućnosti filozofiranja. gra­ nice i m o ž e b i t n e slabosti ovdje p o d u z e t o g pokušaja te odvagnuti mjeru rečene odgovornosti. Prije svega. Posljednjih je g o d i n a k o n a č n o ipak u ši­ rim k r u g o v i m a kulturne i z n a n s t v e n e javnosti zaživjela svijest ο važnosti poznavanja. ova je hrestomatija svojom p r e t p o s t a v k o m imala iz­ ričitu refleksiju na povijesnu situaciju u kojoj i za koju nastaje. o d n o s n o izlagan i prikazivan. te­ meljito i valjano priređen. te p r i t o m osobitu p o z o r n o s t posvetiti trudu o k o filozofijski što vjernijeg i filološki što ispravnijeg prijevoda. p r u ž a ovaj svojevrsni prikaz hrvatske povijesti filozofije m o g u ć n o s t n e p o s r e d n o g odmjeravanja njena odnošenja s p r a m i s t o d o b n i h relevantnih o p ć e .svjetonazornih ili ideoloških .e u r o p s k i h filozofema.J e d n a k o tako. d o k je historija filozofije svojom s v r h o m obve­ z a n a na cjelovitost registriranja svega što po vazda kolebljivom suglasju većine važi kao historijska pojava filozofije. b a š kao i n a v e d e n o dugotrajno n e p r a v e d n o ignoriranje. dakle na njeno vrijeme i mjesto. S druge strane. a u m n o g o m e bogatija i originalnija no u m n o g i h susjednih naro­ da našeg k u l t u r n o g kruga.dati u prijevodu po m o g u ć n o s t i što više dosad n e p r e v e d e n i h tekstova. Toj se i takvoj o d g o v o r n o s t i iz­ b o r a i odluke naprosto ne da ukloniti. t a m o gdje to narav stvari zahtijeva i o m o g u ć u j e . a ipak . K o n k r e t n o znači to da je pri iz­ b o r u autora i njihovih tekstova u znatnoj mjeri bilo određujuće to koliko je i kako određeni filozof b i o do sada u Hrvatskoj istra­ živan. u p r a v o kao sadržina dvaju od deset sveza­ ka o p ć e n i t e hrestomatije filozofije. N o v o s t u o d n o s u na slična dosadašnja izdanja u Hrvatskoj či­ ne prije svega dva sveska p o s v e ć e n a i z b o r u iz djela starijih i n o ­ vijih hrvatskih filozofa. ipak p r v e n s t v e n o svojim danas j o š n e d o v o l j n o u o č e - 3. Sto se tiče prvoga.ta činjenica. razlika. htjelo se po m o g u ć n o s t i stanovitim uravno­ teženjem nadoknaditi o n o što se pokazalo p r o p u s t o m povijesti. otklona. najstrože gledano. kao i to koja su njegova djela dosad prevedena.dalekog svakoj pukoj samovolji i proizvoljnosti. blizine s p r a m njih. Činjenica da je ta filozofija s v o j o m r a z i n o m u najmanju r u k u r a v n a o n o m e naj­ vrednijem u ostalim očitovanjima hrvatskoga d u h a k r o z povijest. 10 11 . ili i u o p ć e bilo kakvih prijevoda kla­ sičnih tekstova filozofije na h r v a t s k o m j e z i k u .t a m o gdje je hrestomatija uspjela . što je nažalost o v o m p r i g o d o m m o r a l o izostati. U pogledu drugoga p a k nastojalo se . kojim se p o k u š a v a b a r e m djelomice nadoknaditi dosadašnji n e d o s t a t a k · obuhvatnijih i in­ tenzivnijih povijesno-filozofijskih r a d o v a n a t o m polju. . no snage su u o v o m času d o stajale s a m o za j e d a n .s o b z i r o m na nesretnu oskudicu dobrih. T a f i l o z o f i j a . dakako v o đ e n o g uvi­ j e k vlastitim uvidom i iskustvom t o g a što jest bitno i što takvo nije. udaljenosti. p o z n a t a d o s a d ipak g o ­ t o v o s a m o u ž e m k r u g u djelatnih istraživača i rijetkih u p u ć e n i h m e đ u ostalima. Naravi hrestoma­ tije pripada po nužnosti taj m o m e n t izbora. ako s v o j o m o p ć e n i t o m ra­ z i n o m . za uzvrat. dotle hresto­ matija ne s a m o smije n e g o i m o r a biti v o đ e n a n a k a n o m i o b v e z o m izbora onoga bitnog. D r u g a je j e d n a k o t a k o v e ć izvanjska i f o r m a l n o . P o č e t n o j e bilo zamišljeno da se t o m u nas prilično z a p u š t e n o m dijelu povi­ jesti filozofije p o s v e t e dva sveska.t e m a t s k a n o ­ v o s t svezak ο srednjovjekovnoj filozofiji. zatajivanje ili nipodaštavanje. n a i m e dosad nedostatno studirane i izlagane mislioce naglasiti u ovoj hrestomatiji nešto jače. ako mi je d o p u š t e n o suditi. o v o m b i edicijom m o g l a postati s v o j i n o m o p ć e n i t e kulturne samosvijesti u Hrvatskoj.

ili pak Nicolaia H a r t m a n n a .d a k a k o m e đ u o n i m a koji su bili voljni i t r e n u t n o dovoljno s l o b o d n i za suradnju na o v o m k o n k r e t n o m poslu . ili pak koji tekst Dilthevev. referirati novije svjet­ sko „stanje istraživanja" v e z a n o za o d r e đ e n o g filozofa. relativirati o n u reduktivnu i sterilnu s h e m u „Kant-Fichte-Schelling-Hegel". zahtjevno i temeljito pisanih . Jacobi.dan je u pravilu u o p ć i m u v o d n i m studijama z a pojedini svezak. Iz istog je razloga broj prikazivanih mislilaca p o n e š t o reduciran. za o p ć e n i t o viso­ ku r a z i n u filozofijskih rasprava u Hrvatskoj posljednjih desetljeća u u s p o r e d b i s ostalim z e m l j a m a o s v o j e n i m i upravljanim mark­ sističkim svjetonazorom i ideologijom.što sve čini u stanovitoj mjeri ne­ o p h o d a n uvjet razumijevanja konteksta u kojem valja čitati i shvaćati prevedene tekstove . Jaspersov.n e m a o p t i m a l n o k o m p e t e n t n i h za prikaz o d r e đ e n o g filozofa i njegova djela (Leibniz. N e m i n o v n o j e ipak d a j e m n o g i o s o ­ bito značajan filozof n a p r o s t o ostao bez mjesta u ediciji. što znači. O v a edicija nije n a s r e ć u ni j e d i n a ni prva takve vrste u Hrvat­ s k o j . Slično pak. dakako u d r u g o m e k o n t e k s t u i smislu. nas- 12 13 . nije ovoj hrestomatiji ni na koji n a č i n n a k a n a n a p r o s t o „ n a d o m j e s t i t i " p r e t h o d n i sličan pokušaj.od kojih su n e k e u m n o g o č e m u i danas vrijedne ozbiljna studiranja. N e t k o će s p r a v o m smatrati da je bilo p o t r e b n o donijeti p o n e š t o iz djela Pascala ili Maistera Eckharta. pre­ mještanje težišta pri i z b o r u a u t o r a i njihovih reprezentativnih tekstova. T a m o gdje j e bilo mjesta prosudbi d a m e đ u istraživačima u Hrvatskoj . Fregeov. Zaslugu te serije knjiga . u k o j e m se. B o h m e a ili Paracelzusa u svesku s t e k s t o v i m a iz filozofije renesanse. 4. p r v e n s t v e n o u z a g r e b a č k o m Insti­ t u t u za filozofiju. v o đ e n o isključivo filozofijskim kriterijima. koliko g o d je to m o g u ć e . uz ostalo. koju je u r e d i o V l a d i m i r Filipović. k o j o m se misli lako apsolvirati beskrajno s l o ž e n o i višestruko prepleteno zbivanje filozofiranja tzv.htijući k o n a č n o i u nas. U m j e s t o ci­ l j e m n e k o g takvog „ n a d o m j e š t a n j a " . J e d n a k o je tako tu uvršten i Jacobi. Nastojali s m o . S c h o p e n h a u e r ) angažirani su i n o ­ z e m n i stručnjaci. prije svega t e m a t s k o i m e t o d s k o inoviranje. „ n a d o m j e š t a n j u " i s v e m u s l i č n o m . T o m e s h o d n o . d a b i bila dopustiva obijest p u k o g odbacivanja ičega j e d n o m postignutog. n j e m a č k o g idealizma . ne bi li i t i m e zauzvrat bilo o m o g u ć e n o što obuhvatnije i temeljitije prikazivanje njihovih izabranih tekstova. b a r e m po intenciji. čije značenje za ge­ n e z u t o g idealizma posljednjih g o d i n a postaje sve izvjesnije. što važi j e d n a k o i za Schleiermachera. te drugih značaj­ nijih njoj p r i p a d n i h mislilaca . „ p r e v l a d a v a n j u " . tojalo se i opsegom dati t i m tekstovima bezuvjetnu prednost. i to po m o g u ć n o s t i sa svih o n i h j e z i k a u kojima se odvija glavnina današnjega filozo­ f i r a n j a . itd. k a k o je to drugdje v e ć p o o d a v n o slučaj. što snažniju orijen­ taciju na relevantna s u v r e m e n a istraživanja u svijetu. S v e z a k ο renesansnoj filozofiji m o g a o je biti p r i r e đ e n z n a t n o o b u h v a t n i j e i sadržajnije no što je to slučaj u m n o g i m a od sličnih edicija u svijetu zahvaljujući sretnoj o k o l n o s t i da je u p r a v o re­ n e s a n s n a filozofija. dugih g o d i n a p r e d m e t o m v r l o i n t e n z i v n o g izučavanja o d r e đ e n o g broja h r v a t s k i h historičara filozofije. i s t r a ž e n i m i v r e d n o v a n i m g o l e m i m povijesnim utjecajem i o s o b i t o m u l o g o m pri rađanju o n o g a što nazivamo „ n o v o v j e k o v n o m f i l o z o f i j o m " svakako zavređuje i traži temeljit zaseban prikaz. O p ć e n i t o je u filozofiji m a l o mjesta za dnevno-publicističke p r e d o d ž b e ο „ o d b a c i v a n j u " . Pre­ m a l o je u Hrvatskoj živih djelatnih snaga i ostalih n u ž n i h pred­ uvjeta. ponegdje su u hrestomatiju uvršteni i mislioci i njihova djela kojih u pravilu n e m a u sličnim edicijama.k o d Schellinga naglasak stavili na kasno djelo. B u d u ć i da su o p ć e n i t o prijevod i izlaganje s a m i h originalnih tek­ s t o v a shvaćeni kao osnovna i određujuća svrha hrestomatije. cjelina t o g „idealiz­ m a " p o d v r g a v a radikalnoj načelnoj kritici te nastoji prevladati iz temelja. o v a j e hrestomatija o t p o č e t k a v o đ e n a n a k a n o m postizanja najveće m o g u ć e mjere komple­ mentarnosti s p o s t o j e ć i m s l i č n i m edicijama. n e m o g u ć e j e p o r e ć i . k a k o hrvatska t a k o i opće-europska. K r a j e m šezdesetih g o d i n a p o č e l a je n a i m e u M a t i c i hrvatskoj izlaziti Filozofska hrestomatija u dvanaest svezaka.u svoje vrijeme izuzet­ no ozbiljno. T a k o s m o naprimjer .n i m . Fichte. S druge strane. naznačiti akcente današnjeg istraživanja i tumačenja njegova djela te upu­ titi na najrelevantniju s e k u n d a r n u literaturu. za ozbiljni d u h o v n i rad. vrijedi i za J. k a k o materijalnih t a k o i ostalih. Šire orijentirani pregled temeljnog filozofijskog zbivanja dotične e p o h e . itd. da s p o m e n e m o sa­ mo n e k o l i k o primjera vlastitih kolebanja pri izboru.

U dugotrajnom i o b u h v a t n o m poslu promišljanja i ustanovljiva­ nja ujednačenijeg filozofijskog nazivlja u vlastitom jeziku. prijevodi popraćeni ekstenzivnim pojašnjujućim bilješka­ ma. te k a o takvo sa svakim p r a v o m ostaje n e z a o b i l a z n o m povi­ j e s n o m činjenicom. ο grčkoj i ο srednjovjekovnoj filozofiji. uz o n u u njoj žalosno rasprostranje­ nu neosviještenost ο t o m e u kolikoj je mjeri baš sve filozofiranje .u p u ć e n o na tradiciju izraženu t i m dvama „ k l a s i č n i m " jezicima. „ a k t u a l n o g " i „ d a n a š n j e g " : . D a l e k o od toga da bi ovakva o d l u k a o d m a h značila i j e d n o ­ z n a č n o zalaganje za isključivo vezivanje samo uz o n o tradicional­ no i predajom „ p o s v e ć e n o " u filozofiji. p r o c j e n e i izvedbe. m e đ u t i m . druge edicije ovoj na­ lik te dopuniti sve što j o š nedostaje. bilo p o s v e u skladu s temelj­ n o m n a k a n o m i s v r h o m ovakve edicije.ne­ o s p o r n o je ipak da bi upoznavanje s i z a b r a n i m t e k s t o v i m a r e c i m o j e d n o g B l o c h a ili Habermasa.o g l e d a n o sa stajališta j e d n e radikalno povijesno osviještene filozofije . nastalu u k o n k r e t n i m naporima prevođenja. J e d n a k o k a o što bi izbor. D o ć i će.pa i o n o koje zamišlja da se kreće isključivo u v i d o k r u g u „ m o ­ d e r n e " problematike . o č i t o sve daljih i stranijih današnjoj prosječnoj obrazovanosti. zajedno sa svim eventualnim ostalim upotrebljenim varijantama. n a p r o s t o m o r a m o poznavati. Mislili ο njima inače filozofijski što g o d h o ć e m o . koji uz ostalo zasigurno predstoji filozofskim n a p o r i m a u Hrvatskoj.po strani od svake prebrze i usiljene volje za unifor. no što je to slučaj k o d rada na filozofima koje je s a m a povijest v e ć učinila „ k l a s i č n i m a " . Nastranu to da se filozofijski pojam suvremenosti m a l o ili ne­ kad čak i n i m a l o ne p o d u d a r a s o n i m što se prosječnoj svijesti pokazuje u liku „ m o d e r n o g " . T a k o naprimjer dva sveska u Hrestomatiji naslovljena Su­ vremena filozofija I i Suvremena filozofija II prezentiraju ustvari i z b o r iz o n o g a što se u filozofiji bitno steklo od v r e m e n a sloma njemačkoga idealizma u drugoj polovini prošloga stoljeća zaključ­ no s djelom Wittgensteina i Heideggera. ili pak pohtičko-filozofijske diskusi­ j e t e m e t a k o z v a n o g k o m u n i t a r i z m a . O s o b i t o su u prva dva sveska. Mišljenja s m o . n e ć e li naše vlastito filozofiranje zapasti u n e p l o d n i tradicionali­ zam. te ο t o m e shodn i m njegovim temeljnim zadaćama. Derridaa ili Levinasa. začinjen p r i t o m m o ž d a m a n i r o m visokoparnosti. semiotički orijentirane h e r m e neutike.J e d n a k o se nastojalo. Svjesno i promišljeno. ili naprimjer o n a iz okruga ekologijsko-holistički inspiri­ rane diskusije ο metafizičkim i antropologijskim p r e t p o s t a v k a m a m o d e r n e p r i r o d n e znanosti. d o k se Novija hrvatska filozofija zaključuje p r i k a z o m djela Vladimira Filipovića. da bi prezentacija t o g najnovijeg i današnjici najbližeg „ s u v r e m e n o g " stanja m o r a l o po n u ž n o s t i biti v o đ e n o j e d n o m b i t n o drukčijom m e t o d o l o g i j o m izbora.podastrijeti što je m o g u ć n o probraniju t e r m i n o l o š k u građu. vjerovati je. gdje god za to postoji dovoljan oslonac. ne ula­ zeći u osnovi u filozofijska zbivanja u Hrvatskoj tijekom posljed­ njih r e c i m o pet desetljeća. is­ traživanja i interpretacije pojedinih prikazanih filozofa u Hrvat­ skoj. da bi mu se m o g l o i smjelo pristupiti kriterijima j e d n a k i m s o n i m a kojima je od p o č e t k a v o ­ đ e n a ova hrestomatija. Polje „ d a n a š n j i c e " je . njemačkog. u tematski o b z o r ove hrestomatije nije une­ seno o n o što se inače uobičajeno naziva „ s u v r e m e n o m " filozofi­ j o m .nuž­ no isuviše fluidno. Prijevodi s grčkog.najslabija t o č k a današnjeg stanja hrvatske filo­ zofije. talijan­ skog i francuskog jezika popraćeni su svugdje kratkim rječnikom o s n o v n i h termina originala s njihovim hrvatskim istoznačnicama.. r e l e v a n t n a djela r e c i m o „analitičke filozofije". Rortva ili Davidsona. prezentacija i početna objektivna prosudba o n o g a što je u Hrvat­ skoj posljednjih desetljeća na polju filozofije igralo o d l u č u j u ć u ulo­ gu. engleskog. mišljenja s m o da je slab i sve slabiji živi i produktivni k o n t a k t s a k t u a l n i m filozo­ fijskim zbivanjima današnje E u r o p e i svijeta u o p ć e j o š uvijek u n a t o č p o v r e m e n i m uvjeravanjima u s u p r o t n o . u d o s l o v n o m smislu o n e zbilja današnje i aktualno se zbivajuće. b a r e m u najkraćim n a z n a k a m a upozoriti na stanje recepcije. 5. latinskog. To se činilo više n e g o p o t r e b n o upravo i o s o b i t o k o d prika­ za filozofiranja tih razdoblja. miranjem . kako jezično-terminologijske tako i stvarno-filozofijske nara­ vi. htje­ lo se time . koja valjda imaju vlastite m o t i v e . Štoviše. zacijelo z n a t n o p r i p o m o g l o danas u Hrvatskoj n e o p h o d n o m poslu b i t n o g orijentiranja ο o s n o v n o m karakteru t r e n u t n o g povijesnog mjesta filozofiranja ovdje. v e z a n o uz m n o š t v o izvanfilozofijskih te č e s t o u b r z o n e t r a g o m iščezavajućih motiva i razloga za b u č n u „aktual­ n o s t " i „ r e l e v a n t n o s t " nečije misli. J e d n a k o s e tako valja brinuti o k o toga da se p o s t u p n o ublaži p r e t e ž n a j e d n o - 14 15 . G a d a m e r a ili T u g e n d h a t a .

O p s e ž n a i svestrana obaviještenost uvjet je d o r a s l e p o t r a g e za m o g u ć n o s t i m a vlastitoga doprinosa među­ n a r o d n o m filozofijskom dijalogu. zadovoljstvo daljnjeg pojašnjavanja stvari filozofije u m n o g i m rad­ n i m r a z g o v o r i m a i n a p o r i m a o k o rješavanja o d r e đ e n i h k o n k r e t n i h pitanja. ostaje trajnom n a k n a d o m za o b o s t r a n o uloženi trud.naznake za lektiru i studij tekstova Početak filozofije U Z a g r e b u . ma 16 2 A G ν c Β . p o č e t a k ne u smislu nezamjetljivoga. ostaje stalno na djelu. n e č u v e n u m o g u ć n o s t čovje­ kovu. grafičkoj urednici i auto­ rici l i k o v n e o p r e m e Hrestomatije. O n i su p o č e t a k filozofije k a o o n o na­ p r o s t o najveće i nikada nadmašivo. Gdje god biva o d v a ž e n pokušaj vratiti se u p r a p o č e t n u o t v o r e n o s t g r č k o g a mišljenja. S v a k a k o ne j e d i n i m m o g u ć i m a . N j e m u . uz j a s n u svijest ο cilju. svakako nije više stvar urednika.s t r a n o s t g o t o v o isključive orijentacije na filozofijsku literaturu na n j e m a č k o m e jeziku. n e m a nikakva odnošenja koje bi bilo od G r k a n e o v i s n o i iz te neovisnosti smjelo sebi pripisivati n e k u u l o g u presuditelja. kad su neki od s v e z a k a v e ć u tisku ili n e p o s r e d n o za tisak pripremljeni. vjerojatno ne niti najboljima. O s o b i t o pak ravnatelju „ Š k o l ­ ske knjige" dr. kolegici Maji U z e l a c . koje. uvijek je to j e d a n . 6. Damir Barbarić Grčka filozofija . p o t r e b n a desetljeća i n t e n z i v n o g rada i a t m o s f e r a filozofiranja lišena svih ideologijskih ometanja slobod­ na unutrašnjeg razvića vlastite filozofske tematike. iz čega o n d a u j e d n o j dugoj povijesti usavršava­ nja izrasta nešto značajno. travnja 1995. Miljenku Zagaru. Zahvaliti je lektorima i k o r e k t o r i m a . O v i m n e k a b u d e zaključeno o v o svojevrsno „polaganje r a č u n a " ο n a č e l i m a na kojima p o č i v a k a k o zamisao tako izvedba H r e s t o m a ­ tije. pripada zadovoljstvo sad. D r a g o m i r u M a đ e r i ć u i predsjedniku Savjeta dio­ n i č a r a m r . za takav su posao. T v o r c i ne u smislu n e k o g svojevoljnog s a m o g o s p o d s t v a čovjekova. G r č k i p o č e t a k fi­ lozofije ne zasniva s a m o j e d n u n o v u . zahvaliti se iskreno svim ne malo­ brojnim suradnicima. b e z čije usrdne koncepcijske. d o k g o d u o p ć e m o ž e biti n e k e povijesti filozofije. kao i ο sadržini na njima izgrađenih sljedećih d e s e t svezaka. usud da b u d u mjesto gdje bitak sebe sama misli i istupa u riječ. No ο t o m e suditi. u k o j e m u obitavaju sva b u d u ć a pokoljenja u svojem filozofiranju. kako autorima studija tako i prevoditeljima. organizacijske i svake druge s t r u č n e p o m o ć i o v e Hrestomatije filozofije naprosto ne bi bilo. koji su stalnom p o z o r n o š ć u i d o b r o ­ h o t n i m p o t i c a n j e m ohrabrivali na što b r ž e i ujedno što korektnije dovršenje p o s l o v a te s p r e m n o p o m a g a l i pri razrješavanju p o n e k i h t e š k o ć a t e h n i č k e naravi. m e đ u t i m . U ovoj hrestomatiji nije bilo m o ­ g u ć e napraviti m n o g o koraka u t o m smjeru. i prije svega. O n i su tvorci kao o n i koji su podnijeli j e d a n veliki usud. d o k su drugi u završnom dijelu izradbe. tako da bi ih poradi t o g njihova ' d o s t i g n u ć a ' trebalo slaviti. Gdje g o d m o g l o biti filozofiranja. n e g o po prvi put otvara mislilački bitni p r o s t o r istine. Na k o n c u . a p o s e b n o k o l e g a m a koji su se prihvatili o d g o v o r n o g posla pri­ ređivanja pojedinih svezaka. Urednik Hrestomatije filozofije „ P o g l e d na filozofiju G r k a uvijek je pogled unatrag na početak filozofije same. G r c i su početak. K a o i inače pri sličnim pothvatima. G r c i su tvorci filozofije.

ta u p r a v o bi lektira i studij t e k s t o v a u ovoj hrestomatiji imali otvoriti m o g u ć n o s t njegova dokučenja. dalje s n a ž e n o i u n a p r e đ i v a n o . na otvore­ nost u n i v e r z a l n o m e l e m e n t u mora.k a k o mu je sa stanovitim p r a v o m p r i g o v o r i o Nestle u vlastitoj reviziji š e s t o g iz­ 6 danja iste povijesti filozofije ( Z e l l e r I 1. " B e z obzira na p o s v e bjelodanu hajdegerijansku inspiraciju i na danas sve manje s k l o n o prihvaćanu patetičnost izričaja. 18. Na tlu j e d n e granične zemlje. k a k v o je u N j e m a č k o j b i l o za­ s n o v a n o i p r o š i r e n o u djelima klasicista W i n c k e l m a n n a . ma k a k o radikalno i g o t o v o drastično bio iskazan: „ P r a v a filozofija počinje u okcidentu. pravo grčki svijet m i s l i . k a k o j e d n i m g l a s o m svjedoče i P l a t o n i Ari­ stotel. " ' ' ?™ Τ F. Ipak. te u j e d n o vrijeme kad su vlastita usnulost i t u đ a despocija prijetile da malaksalim u č i n e grčki p o d u z e t n i č k i duh. U sjaju Istoka i n d i v i d u u m s a m o iščezava. des fruhen Griechentums. U svojoj g o l e m o j povijesti g r č k e filozofije E d u a r d Zeller je izuzet­ no s n a ž n o i n a g l a š e n o inzistirao na razlikovanju religije G r k a od potonje kršćanske. 1971). z n a o to ili ne. u babilonskoj matema­ tici i astronomiji. P r i t o m se često ukazivalo na i z u z e t n e i nesva­ kidašnje značajke d u h a t o g povijesno zacijelo neponovljiva na­ roda. T e k se na Z a p a d u pomalja ta sloboda samosvijesti. našli u ugođaju. filozofijski je.i slabašan odjek s obala G r č k e . stanju. u n a t o č g o l e m o m napretku pozitivnih spoznaja ο tim d r e v n i m znanjima što n a m ga je doni­ j e l o razdoblje posljednja dva stoljeća. 1976 ( 1962). G r c i su to n e n a d a n o m e ­ đu njima izniklo filozofiranje i sami o č i t o osjetili u p r a v o č u d o m te izvorište njegovo. prirodna svijest zalazi u sebe te se t i m e d u h u sebe spušta. štoviše s njom istovjet­ na. str. Schillera i G o e t h e a .H e S e l > Vorlesungen uber die Geschichte der Philosophie VVerke in zwanzig Banden. p r e s u d n a uvjeta kojima je filozofiranje u G r č k o j j e d n a k o t a k o o m o g u ć e n o k a o i. na rano bujanje bogatstva pri­ m o r s k i h trgovačkih središta i na m n o g o toga t o m e sličnog. ili b a r e m je­ d i n o m p r a v o m i istinskom." 2 M n o g o se nagađalo ο t o m e zašto i kako filozofija započinje u p r a v o u G r č k o j . nastade k a o n e k i m č u d o m 3 novi. uvijek stoji onaj tko se mislilački n a p r e ž e licem u lice s velikim G r c i m a . p o r e d drugih. ostavljamo i mi ovdje po strani svaki pokušaj n e p o s r e d n o g razjašnjenja t o g p o č e l a i ishodišta filozofiranja u Grka: . Bd.o č i g l e d n o pri­ t o m stoji p o d s n a ž n i m utjecajem klasicističkog shvaćanja G r k a i cjeline očitovanja g r č k o g a duha. strasti čuđenja i udivljenja ujedno (τό π ά θ ο ς τ ο ϋ θ α υ μ ά ζ ε ι ν ) . činjenica početka filozofiranja nije time nimalo bliža n e k o m objašnjenju: „ K o l i k o z n a m o . Frankfurt am Main. V e ć je H e r o d o t grčku filozofiju htio shvatiti kao svojevrstan u v o z d r e v n e egipatske mudrosti. z a t i m na osobitost geografskog smještaja njegova obitavališta. L8 19 . o v i m 1 se riječima E u g e n a F i n k a ipak ne m o ž e osporiti istinitost. ra­ niju od njene grčke verzije. koja u sebe samu udara i odatle si stvara vlastiti svijet. pojavila se čista. str. 196) . kad je iskrslo. Lessinga. j o š uvijek t e š k o osporiv općeniti stav Hegelov. T o m e s h o d n o . Wurzburff 1985 str 13 i d. istoka i j u g a m e đ u s o b n o ratovale i p r o ž i m a l e se. te da. u n e p r e k i d n o m razgo­ voru s Grcima. Fink. na blizinu starim kulturnim carstvima Azije. svjetlo biva tek na Z a p a d u m u n j o m misli. smatramo. " I doista. P r e m d a s a m Zeller . Filo­ zofija je doista prije svega grčka stvar i onaj tko i danas j o š filo­ zofira nalazi se. od svih stranih sve­ za odriješena filozofija i z n e n a d n o i b e z vidljiva p o v o d a . T a k o se hoće naprimjer u prastaroj m u d r o s t i Indijaca i njihovih svetih himni. 292. povijesno daleko. ili p a k u drevnoj kineskoj praktičkoj mudrosti p r e p o z n a t i pojava grčkoj filozofiji srodna. str. a drugi j e d n a k o t a k o o s o b i t o ustroj­ stvo g r č k o g a jezika. Prvi je od njih o s o b i t karakter g r č k e religioznosti. njemu nasuprot. Postoje dakako mnijenja da u osnovi ovakva nazora počiva stari zapadnjački eurocentrizam. filozofiju valja shvaćati kao sveopću svjetsku pojavu. koja se n a m a današnjim E u r o p l j a n i m a stolje­ ć i m a i tisućljećima v e ć pokazuje j e d i n o m m o g u ć o m . Zadovoljit ć e m o se time da tek u najkraćim c r t a m a u p o z o r i m o na s a m o d v a u sva­ k o m slučaju v a ž n a i m o ž d a čak. htio to ili ne. Grundfragen der antiken Philosophie. Pa ipak. te ostavilo zamjetna traga na shvaćanju G r k a Η Frankel. Značajke grčke religioznosti E. gdje se miješala krv nacija i kulture zapa­ da. Dichtung und Philosophie 3 1 Munchen.

s p o t i č e m o se na niz iznenađenja: Kla­ sični G r c i ne poznaju ni p r e d o d ž b u ο n e k o m p o s v e na sebe posta­ vljenom pojedincu ni p o m i s a o da bi on bio potrebit izbavljenja. Held. leži ideal d r u g o g a u nekoj askezi koja p r e k i d a svaku svezu i z m e đ u u m a i osjetilnosti: umjesto ljud­ ski se b o r e ć i h i uživajućih heroja i m a on svece m o n a š k e apatije. koje sačinjava najsvojstveniju značajku g r č k e običajnosti. u m j e s t o osjetilno ž u d e ć i h b o g o v a b e s p o l n e anđele.ipak njegove o d r e d b e svojom p r e c i z n o š ć u i iskrenošću uživljavanja za­ služuju i danas više no o b i č n u p o z o r n o s t . dotle za o v o g a sva vrijednost i sva o p r a v d a n o s t n a r a v n o g a o p s t a n k a iščezava pred mišlju na s v e m o ć i b e s k o n a č ­ n o s t stvoritelja. D o k prvi i u ljudskome životu nastoji o k o o n o g a li­ j e p o g j e d i n s t v a d u h a i naravi-prirode. A i ne poznaju ikakav pojam kojim bi se m o g l o prevesti značenje koje riječ 'vjera' i m a u kršćanstvu.i u Z e l l e r o v a n e p o s r e d n o g učitelja H e g e l a . " 5 I m a li se na u m u v a ž n o s t o v a k o shvaćene religije za G r k e arhajskog i klasičnog razdoblja. ipak se od njega očekuje da j e d n o g a dana . umjesto j e d n o ­ ga Zeusa. teško da n a m je išta g r č k o g toliko s t r a n o i daleko k a o upravo taj sveprisutni medij i e l e m e n t sve­ t o g a . što ga opisuje t e r m i n ' p o v r a t n o povezivanje'. D o b r o je u j e d n o j nedavnoj knjizi u p o z o r i o naprimjer Klaus Held: „ N a š a tuđica 'religija' potječe iz latinskoga i znači 'povratno povezivanje'. usput r e č e n o ne uvijek i najsretnijoj. utječe s e k r š ć a n i n p r e d s t r a n p u t i c a m a p u t e n o g . u k o j e m i iz kojega je t e k svekoliki ostali život d o b i v a o svoj s m i s a o i p r a v o značenje. Treffpunkt Platon. tad se vjerojatno n e ć e bezuvjetno i b e z daljnjih p o t r e b n i h distinkcija prihvatiti o n a inače najproširenija o z n a k a k o j o m bi se htjela j e d n o z n a č n o odrediti sama bit filozofije i njena nastanka. erste Halfte. naime oznaka po kojoj p o č e t a k i na­ predovanje filozofije u G r č k o j nisu ništa drugo do prevladavanje mita logosom. stava spram cjeline svega što jest. odluci da se uzdaje u Božju milost i izbavljenje. ž r t v u i promišljanje. p o u z d a j u ć i se u svoj u m . više. skupštinu i proročište. str. Grci nisu došli na ideju da je egzistencija bogova nešto u što bi se moralo vjerovati. Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entivicklung. a s druge isključivost kršćanske d o g m a t i k e b e s p o v r a t n o su nas. 71923. To vrijedi j e d n a k o za ratova­ nje i putovanje. ne da se d o s t a t n o shvatiti ne sagleda li se odnos spram božanskog k a o stalna i ne­ u p i t n a njegova p o d l o g a i p o z a d i n a . grijehom z a m r a č e n o g u m a k j e d n o j objavi. koji do kraja proživljava i opravdava sve zemaljske užit­ ke. Erster Ten. Stuttgart. 174. čije p u t e v e i tajne vjeruje da m o r a štovati s a m o u t o l i k o više u k o l i k o o n i više p r o t u s l o v e u m u i n a r a v n o m e tijeku stvari. P r i t o m ostaje u prvi čas o t v o r e n o koje je vrste o d n o s spram višega. 2 1991 ΟΙΘΘΟ). S t o g a s m a t r a m o oprav­ d a n i m o v o m z g o d o m j e d n i m duljim n a v o d o m ocrtati njegov o s n o v n i stav.iz svoje unutrašnjosti potvrdi odlučenje za vjeru. To je za nas možda najneobičnije na njihovoj re­ ligiji. S j e d n e strane načelna areligioznost cjelokupnog novovjekovnog i m o d e r n o g znanstvenog temeljnog E."4 Nijedno očitovanje g r č k o g a života.naprimjer p r i g o d o m p o t v r d e ili k r i z m e . U kršćanskoj religiji taj o d n o s biva o z n a č e n kao vjera. jer i onda kad je n e t k o odgojem. j e r je u n a k a ž e n a i i z o p a č e n a grijehom. teatar i natjecanje. D o k Grk. teži spoznati zakonitosti svijeta. Vjera p o č i v a na j e d n o j izričito izvršenoj životnoj odluci. ples. K a d se s takvim p r e d o d ž b a m a za s o b o m o b r a t i m o o d n o s u Gr­ ka s p r a m njihovih b o g o v a . Pa ipak. „ A l i koji li d u b o k i j a z dijeli G r k a od kršćanina u smislu stare ili srednjovjekovne crkve! D o k onaj o n o b o ž a n s k o traži ponajprije u naravi-prirodi. o d najodsudnijeg p a d o n a o k o najneznatnijeg i p o s v e s v a k o d n e v n o g .inzistirajući v e ć u svojoj. re­ viziji Zellera na s n a ž n o „prosvjetiteljskom" o s n o v n o m karakteru nastajuće grčke filozofije i iznalazeći jasne z n a k o v e t o g i t a k v o g 5 K. Tu odluku donosi svaki pojedinac za sebe i nitko ne m o ž e s njega skinuti teret t o g odlučenja. 20 21 . tam­ nije i manje „ h a r m o n i č n e " strane g r č k o g a d u h a i života . čini se. j e d n o g a b o g a koji biva č o v j e k o m da bi ih svojom s m r ć u stvar­ no prokleo. N i e t z s c h e u i B u r k h a r d t u da n a m otvore oči i za druge. udaljili od m o g u ć n o s t i pra­ v o g živog iskustva o n o g a što su Grci doživjeli i nazivali b o ž a n ­ skim. običajem i n a v i k o m takoreći sam po sebi urastao u svijet vjere. n a i m e čovjeka uz nešto njemu n a d r e đ e n o . Zeller. Egzistencija b o g o v a bijaše posvemašnja s a m o r a z u m l j i v o s t . 72. T a k o je s v o j e d o b n o naprimjer W i l h e l m Nestle . str.ostavivši t e k Bachofenu. Leipzig. te ne m o ž e ta narav važiti čak ni za čisto objav­ ljenje te s v e m o ć i . Odlučenje vjere pripada kršćanskoj egzistenciji. m o ć ­ nije.

v e ć se i z n e n a d a uviđa: postoji n e k o o n o . s a m i m svojim ustrojstvom takoreći predodreda iz sebe. ili pojašnjuju zvijezde zato j e r se iz t o g a h o ć e očitati sudbina. " 6 T a k o se v e ć u činjenici da i n d o e u r o p s k i uz m u š k i i ž e n s k i rod. u prvih. i krajnosti g o t o v o potlanjkanja iste te m o ć i apstrahiranja. str. dakle svojevrsnom „ l a b a v o š ć u " elemenata samih t a k o i čitava r e č e n i č n o g sklopa i n j i h o v o m gotoč n o m „savitljivošću" t e time s p o s o b n o š ć u m n o g o s t r u ­ k o g izraza z a n a č e l n o b e s k o n a č n e m o g u ć n o s t i m e đ u s o b n o g od­ nošenja i u z a j a m n o g podudaranja i sklapanja j e z i č n i h elemenata. Frankfurt am Main. ili Gorgiji. Die Anfange der Philosophie bei den Gnechen. izlazi se iz t o g z a t v o r e n o g a n t r o p o m o r f n o g svijeta. S v o j o m u fleksije.s a m o stvari. str.s o n u stranu t o g n a o k o sve prožimajućeg i s v i m e vladajućeg polariteta . koji je od o n o g svrho­ vitog n a o v a m o j e d a n nečuveni zaobilazak.s a m o broja. pri k o j e m je sve što jest u osnovi svedivo na pranačela i iskonske pramoći o n o g m u š k o g i o n o g ženskog. koji r e c i m o računaju zato j e r s time n e š t o trebaju. razviju m o g u ć n o s t i logičkoja. koja je i m o g l a na­ stati s a m o iz takve vrste j e z i k a . 23 . takoreći sve do nedavno. 133. koje se m o ž e pro­ matrati neovisno ο odredbama svrhe.titeljstva v e ć u e p o v i m a H o m e r o v i m (Zeller 6 . 1978. grenlandskoe strane. medicini i m n o g i m d r u g i m oblastima. 200) joj svojedobno izuzetno utjecajnoj knjizi ranu grčku filod o ž i o p o d n a s l o v o m Od mita k logosu. dakle n e ostaviti stvari u a n t r o p o m o r f n o j oblasti ili oblasti svrha. Taj put. J e d n a k o t a k o u astro­ nomiji. Još i P l a t o n o v a filozofija > se ne da ni na koji način u svojoj cjelini i obuhvatnosti i ne uvidi li se i ne prihvati središnja uloga mita i o n o g a u njoj. ofistiku. U daljnjim izlaganjima ove teme oslanjamo se poglavito na uvide sadržane u ovoj knjizi. razlikuje i „srednji r o d " m o ž e spoznati svojevrsno prevladavanje p u k o p r i r o d n o g nastrojenja jezika. u razlici s p r a m m n o š t v a drugih g r u p a jezika. kojemu se cjelina bića pojavljuje isključivo i j e d i n o u n u t a r v i d o k r u g a stalnog p r o c e s a življenja i umiranja. svojstvenih o n i m gore od njih razlikovanim aime i z m e đ u krajnosti sklonosti k p o t p u n o j i do kraja >j apstrakciji. fizike. nikako samorazumljivog i povijesno j e d i n o m o g u ć e g . I 1. P u t e m „srednjega r o d a " . ontologije i svega sličnog. t o g takozva­ n o g neutruma. prvenstveno p o d golecajem Hegelovih povijesno-filozofijskih nazora. o s o b i t o je indoeuropski jezik. te u n u t a r njega poglavito grčki. iz č e g a se p o s t u p n o razvi­ ja carstvo u sebi počivajućih. p o p u t ostalih naroda. K o l i k o g o d korisna i zaslužna bila u č e n o š ć u i obijednoga materijala. postojanih i za sebe bivstvujućih „stvari": „Karakteristično je da se veliko kulturno dostignuće G r k a u o p ć e j a s n o prikazuje t i m e što su dogotovili to da u razjašnjenju svijeta k r e n u z a o b i l a z n i m p u t e m p r e k o o n o g a o n o . koja je o n d a t a k o đ e r o p e t postala od najveće važnosti za svrhovitu primjenu. učinili su G r c i i t a k o razvili m a t e m a t i k u kao znanost. T a k o s e pak i n d o g e r m a n s k i pokazuje kao j e d n o v e o m a sretno sredstvo ovladavanja svijetom te je upravo stoga zacijelo i p o s t a o o s n o v o m o n e vrste ovladavanja svijetom koja j e s t filozofija i koja se danas do kraja razrađuje u tehniku. transponirajući posve nepovijesno i anakronistički u etke t a k o v r s n o g mišljenja naše n o v o v j e k o v n e p r o b l e m e •oznajne teorije. našavši se p o t o m dm tim ishodišnim stavom p r i n u đ e n u središte razmatraaviti manje pravu filozofiju ranih G r k a no onaj f e n o m e n ca sami bili doživjeli k a o njeno izopačenje i degeneraciju. Sve to potječe od W Schadewaldt. ili n e k o m e od slič­ io da m o ž e posredovati zadovoljavajuću sliku o n o g a što ozofiranje u G r k a do Platona. indoeuropski i semitski. historičari sustavno umanjivali značenje t o g aspekta ranoga g r č k o g nja. po samoj svojoj naravnoj strukturi b i o p o d o b a n za razvoj j e d n o g o b u h v a t n o g sustava odnošenja: „Fleksija stvara m o g u ć n o s t i o d n o s a i čini to da se stanoviti dijelovi r e č e n i c e takoreći m o g u u z a j a m n o ogledavati. k o d o n i h drugih. u procesu stalno napredujućeg samoosvjelastitih bitnih zakonitosti. su o n i prije svega odlikovani jest sredina i mjera izi krajnosti. knjiga koja r e c i m o Heraklitu posvesporedivo manje pažnje i ozbiljnog n a p o r a za razumijevaj e d n o m A n t i f o n u Sofistu. u razlici spram izolirajućih skoga) s j e d n e te inkorporirajućih (npr. otvara se . što dakako onda u većoj mjeri važi za filozofe prije iigo su.oblast o n o g a „ o n o " . Osobitost ustrojstva grčkoga jezika i već u o č e n o u kako velikoj mjeri su takozvani flektiici.

str. uloge i značenja duala. ozna­ ke vremena.stvar. M o ž e se doista kazati da u toj vrlo ranoj kon­ cepciji n e u t r u m a leži nešto p o s v e b i t n o za o p h o đ e n j e s b i ć e m 7 uopće. zaključeno ili nezaključeno. s h o d n o naravi i svrsi u p r a v o ove hrestomatije. P r e m a m j e r o d a v n o m S n e l l o v u 8 uvidu. kao i u objašnjenje p r a v o g a smisla t o g medija . naime t o m e da u t o m f e n o m e n u j e z i č n e tvorbe interes za vrijeme naprosto ne egzistira. B. trebalo je i tako. p r e m d a valja n a p o m e n u t i kako izgle­ da nije b e z opravdanja mnijenje nekih da u p r a v o u njemu tre­ ba p r e p o z n a t i j e z i č n i uvjet p o s t u p n o g razvitka filozofijskog pojma subjekta i svih daljnjih k o n z e k v e n c i toga. kojim se odlikuje v e ć s a m a cjelovita grupa i n d o e u r o p s k i h jezika. pri č e m u m o g u pridoći čak i naznake vremena. nastavljajuće se. n e g o kao najfinija osjenčenja načina izvršenja. koji postoji n e o v i s n o uz j e d n i n u i m n o ­ žinu. k a o i naprimjer toga da m n o ž i n a u srednjemu r o d u u g r č k o m e ne pot­ pada pod brojnu kategoriju m n o ž i n e . 24 2: ." 9 Svaku diskusiju i z u z e t n o velike važnosti participa u g r č k o m e . 1968. već prije svojevrsne „kolek­ t i v n e " j e d n o t e . Hamburg. ne pada u pogled.t o g p o g l e d a na stvar. p r e m d a su nastala i oblikovala se t e k ι W. v e ć i n o m n a i m e u o p ć e ne. koje se n a m a u našoj filozofijski skroz strukturiranoj for­ mi svijesti pričinja tako važnim. a u n u t a r nje o p e t o s o b i t o n a g l a š e n o u p r a v o grčki. Uviđa se u s k o r o da je takvo pro­ matranje n e k o m n o g o duhovnije i važnije za tumačenje svijeta od o n o g a čisto v r e m e n s k o g . prije svega od nastupa kršćan­ skoga svijeta. koje danas poznajemo u najrazličitijim formama: kao fizikalno. Isto vrijedi i za i z u z e t n o v a ž n u činjenicu da t a k o z v a n a „vre­ m e n a " u g r č k o m e glagolu o p ć e n i t o . „supstantivira" ih. str. p o t e k l o g izvor­ no iz p o k a z n e zamjenice. Studien zur Entstehung des europaischen Denkens bei deri Griechen.sve to u prvi čas nije u o p ć e sagledano. otisnuto zasebno i u Gadamerovu zborniku Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. takoreći zaustavlja stvari i o d n o s e u je­ ziku. str. Darmstadt. dade se o n d a p r o t u m a č i t i o n a bit­ na svojstvenost g r č k o g j e z i k a u kojoj je v e ć davno p r e p o z n a t o m o ­ gućujući uvjet filozofiranja. p u n k t u a l n o zaklju­ č e n o ili već stanjem postalo. igraju g o t o v o z a n e m a r i v o malu u l o g u . ne valja tumačiti t e m p o r a l n o . u p r a v o je taj p r o c e s sve učestalijeg i opsežnijeg supstantiviranja . koja su n a m dana? više no samorazumljiva. 146 i d. za razliku od o n o g a što se n a z i v a „ g l a g o l s k i m a s p e k t o m " . n e g o su i z v o r n o različite vrste akcije. ili i cijelu rečenicu . gramatičke i sintaktička pravila gradnje j e z i č n o g izričaja. Tu postoji čisto ili traj u ć e izvršenje. Z a d o v o l j i m o se ovdje tek n a v o d o m S c h a d e w a l d t a : „ H t i o bih j o š govoriti ο tempora i u v o d n o pokazati 7 u č e m u je pri t o m e p r o b l e m . ili pak odatle rezultirajuće stanje. 138. M o r a l o bi se j e d n o m t o č n o istražiti kad reci­ m o aorist biva s a m o vremenski razumljen. vrijeme. posredujući i isključujući njihov bezuvjetni polaritet.. o v a k o fragmentarno i n e i z v e d e n o nabačeno. o n o v r e m e n s k o pridolazi tek kasnije. a o s o b i t o i z v o r n o i poče:tno. n e g o i p r e d pridjev. Vrije­ m e . v e o m a stare tvorbe. I sve dosadašnje. M o ž e se u g r č k o m e baš sve reći u prezentu." O v i m unutrašnjim „ p o s t v a r e n j e m " jezika. Vidi osobito značajno poglavlje „Prirodoznanstvena tvorba pojmova u grčkom". Ta t a k o z v a n a tempora. razriješenu od njene sveze u polaritetu muš­ k o g i ž e n s k o g . 21-42. g Isto. n a i m e njegova n e o b i č n o s n a ž n a sklonost da sve intenzivnijom i o b u h v a t n i j o m u p o r a b o m člana srednjega r o d a τ ό . Schadevvaldt. u smislu logosom v o đ e n o g mišljenja. dj.pri č e m u član biva stavljan ne sa­ mo p r e d i m e n i c u .ovdje se ne m o ž e m o upuštati. Die Entdeckung des Geistes. biologijsko. ο kojemu se uz to i lako dade usu­ glasiti. pri kojem ć e m o ujedno s misaonim n a p o r o m o k o razumijevanja sadržaja prevedenih tekstova obratiti p o z o r n o s t i na to da se po m o g u ć n o s t i b a r e m d o n e k l e o s l o b o d i m c nikad reflektirane vezanosti i zarobljenosti u logička.p o s t u p n o stvorio m o ­ g u ć n o s t filozofijske t v o r b e p o j m o v a .i ta­ ko j o š uvijek prilično s p o r n o m e đ u lingvistima i filolozima . particip. subjektivno d u š e v n o vrijeme . poslužiti t o m e da p r o b u d i i p o t a k n e s p r e m n o s t na čitanje. da umjesto pasiva odlučujuću ulogu u njemu i m a tako­ zvani medij. Snell. To vodi k n e č e m d r u g o m . glagol. nav. Dakle: čisto. a da b u d e j a s n o razumlji­ v o . kako im ime kazuje. k a ž i m o usput. O n a nisu. ^ 9 4 6 ( 3 1955). štoviše i p r e d čitav sklop riječi. učvršćuje ih i čini „ p r e d m e t i m a " . od osobite važnosti za razu­ mijevanje j e z i č n o g aspekta postanka P l a t o n o v a nauka ο idejama -: sve to m o r a m o ovdje ostaviti po strani. U filozofijsko značenje t o g a da naprimjer grčki i z v o r n o j e d v a p o z n a j e n a m a tako uobičajenu podjelu glagolske radnje u aktivnu i pasivnu.

F i l o z o ­ fijsko sučeljenje s cjelinom njihova filozofiranja i danas je j e d a n od prvih zadataka doista zrelog s u v r e m e n o g mišljenja. T e k je u novije vrijeme.najkasnijem razdoblju povijesti grčke filozofije. helenističke filozofi­ j e : „ C i s t o znanstveni interes za filozofiju povlači se p r e d prak­ tičkim. u svojoj subjektivnosti. p r e m d a ne m o ž e m o prihvatiti njegove nazive za njih. 226 i d. a za dokaz t o g izmijenjenog nastrojenja oslanjaju se sve postaristotelovske škole. s p a d o m s l o b o d n o g z a m a h a misli.njegova posve­ mašnja filozofijska ovisnost ο načelima kojima je b i o v o đ e n Hegel u svojem prikazu cjeline povijesti filozofije i osobito njene prve. te na t r e ć e m u se­ be potvrđuje u suprotnosti spram objekta. posve neprikriveno očituje . srednjih te kasnih. odnosno njihovu osnovnu karakterizaciju. te da upravo u njima uz ostalo nalazimo i filozofijski p r e s u d n u z g o d u pripreme samog tog zasnivanja. S druge strane. svo­ ja ishodišna stajališta izgradilo upravo o s l o n c e m na tu filozofiju. a ipak joj ujedno nasuprot postavlja o n o a p s o l u t n o u nedohvatnoj transcendenciji.). no koje slijediti u s v e m u bit­ n o m e ipak imaju nakanu. to gubi mišljenje tim odriješenjem od d a n o g a svoj sadržaj." D a k a k o . O n 1 0 grčku filozofiju dijeli u tri glavna razdoblja: 1) razdoblje „fizike ili fizikalnog dogmatiz­ m a " .. na p r v o m e je stupnju g r č k o g a mišljenja sebi n e p o s r e d n o prisutan u naravno­ me objektu. a o n o se u rekapitulirajućem sažetku kojim završava obrazlaganje svoje podjele razdoblja cjelokupne grčke filozofije. Ali b u d u ć i da je time na­ p u š t e n o stajalište grčkoga svijeta. rimskih stoika. Speusipa i Ksenokrata. da bi u misli nadosjetilnog objekta zadobio j e d n u višu istinu. n e p r a v e d n o bi bilo i u z a b l u d u i dezorijenta­ ciju bi vodilo previđanje g o l e m e povijesno-filozofijske v a ž n o s t i te t a k o z v a n e helenističko-rimske filozofije. " 1 2 O d m j e r i m o li o n o što n a m je p o z n a t o od Teofrasta. 2) razdoblje „pojmovne filozofije". ranih. historijsko istraživanje s p o z n a l o u kojoj i kolikoj mjeri je cjelina filozofije n o v o g a vijeka.čak i n e o v i s n o od činjenice da su n a m dje­ la o n i h prvih sačuvana t e k u i z u z e t n o f r a g m e n t a r n o m stanju i o s k u d n o m opsegu . D o n e k l e u p r o š ć e n o kazano: ovdje preve­ deni tekstovi drukčije n a m govore. A k o igdje. p o t o n u l o g o t o v o do beznačajnosti. ne­ m o g u ć e je doista . Isto. zasnovano od strane Sokra­ ta a dovršeno u Aristotela. str. š k o l o v a n o g na H e g e l u i filozofijski oslonjenog na Aristotela. Nije to više spoznaja stvari kao takvih. ο č e m u se filozofu u posljednjoj instanci radi. 225 i d. n a u k e kojih d o d u š e m n o g o s t r u k o pretumačuju. na d r u g o m e se razlikuje od njega. Zeller. 26 27 . one grčke: „ D u h . Isto. U t o l i k o s m a t r a m o ipak u o s n o v i zadovoljavajućim što je u ovoj ediciji t e k s t o v i m a tih dvaju „klasika" ustupljen g o t o v o sav raspoloživi prostor. u k o l i k o u o p ć e imaju ne­ ku metafizičku i fizičku teoriju.zanijekati da se tu s u s r e ć e m o s drastičnim p a d o m snage filozofiranja.uz svu n e p o r e c i v u historijsku i filološku temeljitost i p o d r o b n o s t . str. 220 ^ Ι δ δ ) . na t o m protuslovlju podliježe grčka filozo11 fija. u s t o i č k o m nauku helenističkoga razdoblja. str. dospijeva u protuslovlje da čvrsto drži subjektivnost kao o n o krajnje i najviše E. mogli b i s m o reći. No ipak je teško osporiti temeljnu ispravnost Zellerove karakterizacije postaristotelovske. dj. Razdoblja grčke filozofije Od m n o g i h m o g u ć i h i v e ć pokušanih o n a Zellerova čini n a m se j o š uvijek najprikladnijom i ponajbolje odgovarajućom naravi sa­ me stvari. kao o n o najviše i bezuvjetno opravdano. i 1 161). (Zeller 1 . s v e l e b n i m i filozofijski d o s l o v n o neiscrpivim djelom P l a t o n a i Aristotela. p o t a k n u t o poglavito uvidima Dilthevevim. str. od K a r n e a d a i Pirona. 3) razdoblje postaristotelovske filozofije. svaka je riječ u ovoj hegelijanizirajućoj dijagnozi za nas danas upitna. s n e i z m j e r n o m r e d u k c i j o m i suženjem vidokruga. a da p r i t o m ipak na g r č k o m e tlu nije m o g u ć e neko dublje posredovanje o n e suprotnosti. samostalno istraživanje prirode prestaje. nav. n e g o ispravno i za­ dovoljavajuće stanje ljudskoga ž i v o t a . na starije sustave. težište cjeline premješta se na etiku. „ o b j e k t i v n e " faze. 159 i d. osvijestimo li i do kraja uva­ ž i m o činjenicu da se ne samo glede sadržine već i p r e m a samoj formi izričaja zbivaju prije ustanovljene i zasnovane logike. u svojoj oštroj o p o r b i s p r a m aristotelizma k a s n e skolastike. gra­ matike i sintakse k o j o m se u osnovi nepromijenjenom do danas služimo. O s o b i t o je o v o treće razdoblje u o č i m a Zellera. od E p i k u r a i ranih neoplatoničara.

nije. stoičke logike i skeptičke metodologije. nesupstancijalnoj i predsupstancijalnoj o s n o v i c j e l o k u p n e zbiljnosti. i z v o r n o nastale v e ć u k r u g o v i m a rane g r č k e sofistike. težeći u ovoj ediciji ipak prije svega ostalog za t i m da udo­ voljimo zadatku koji je ne s a m o povijesno n e g o i odista filozofijski na svaki način preči i presudniji. Zurich. Phjsics of the Stoics. j a s n o je. d o k je nje­ na v a ž n o s t naprimjer za D e s c a r t e s a i niz drugih mjerodavnih mi­ slilaca r a n o g novovjekovlja dosad u g l a v n o m nedovoljno u o č e n a . kritikama i prevladavanjima te svakojakim „ n o ­ v i m p o č e c i m a " . P o j a m „ p r e d s o k r a t o v a c a " potječe od Kierkegaarda i kao pretpo­ stavku i m a njegovo vlastito shvaćanje mjesta Sokrata u cjelini grčke filozofije. u i s t o m e kontekstu. te t i m e i sve kasnije p r a v n e misli. naime zadatku primjerenog u p o ­ znavanja. J e d n a k o t a k o i takozvani „ p l a t o n i z a m " p o č e t n e antiaristotelovske prirodofilozofijske i p r i r o d o z n a n s t v e n e matematizirajuće m e t o d e j e d v a da potječe iz zbiljskog prisvajanja vlastite P l a t o n o v e filozofije: .filozofema na­ k o n Aristotela. što u j o š većoj mjeri vrijedi za d o s t i g n u ć a njihove l o g i k e i za spoznaju sve d u b i n e i obuhvatnosti njena povijesnog utjecaja. k a o i. sintaksu i semantiku. čini se. U l o g a stoičke etike u izgradnji temeljnih teorijskih zasada r i m s k e . p r e m d a uz tu cijenu da filozofijska razi­ na načelne Aristotelove kritike atomizma. u svojim dijalozima. u o n o m e što p o z n a j e m o kao „filozofiju predsokratovaca". doraslih i povijesno suvremenih. S t r o g o gledano. t e r m i n teško da m o ž e biti o p ć e n i t o prihvaćen.n e u s p o r e d i v o više t o g a crpi on iz n a u k a n e o p l a t o n i z m a . kao i u zasnivanju n o v o v j e k o v n i h političkih teorija ο društvu v e ć je o d a v n o u o č e n a . N j i h o v a filozofija p r i r o d e o d n o s n o „fizika". Zadatak daljnjeg istraživanja obuhvata i naravi složenih utje­ caja kojima je ta nakonaristotelovska. Problem „predsokratske filozofije" E p i k u r je p a k svoju povijesnu v a ž n o s t stekao prije svega ulo­ g o m u n o v o v j e k o v n o j o b n o v i a n t i č k o g a a t o m i z m a . t o g .uz postavku a t o m i z m a n u ž n o veza­ nih p r o b l e m a . P o s r e d o v a n j e m Epikur o v i m . Meuthen.u s p r k o s svim povijesnim p r e i n a k a m a i pretumačenjima. j o š uvijek nije dostat­ no istraženo. 1959. respektirana ni u s a m o g a E p i k u r a ni u njegovih kasnijih sljedbenika i obnovitelja.d o d u š e p r o d u k t i v n o n a d o g r a đ u j u ć o m i p r e t u m a č u j u ć o m .po n a š e m sudu n e o s p o r n o temelja cjelokupnoga filozofiranja sve do današnjih. ili se pak vratiti Nietzscheu. ne dijeli li se te i takve pretpostavke Kierkegaardove. Samburskv. k a o i o s o b i t o njegova r i m s k o g sljedbenika Lukrecija. tek se u najnovije vri­ j e m e . uz stanovito pretjeravanje i zaoštravanje stava. stoljeću. e v e n t u a l n o g doraslog prisvajanja i p o t o m vlastitog pro­ mišljanja samih o s n o v a te krajnjih d o m e t a i ishoda P l a t o n o v a i Aristotelova djela. G o l e m o značenje stoičke filozofije jezika za svu kasniju gra­ m a t i k u . ponajviše zaslugom S a m b u r s k v a dovodi u plodotvornu vezu s n o v i j i m fizikalnim teorijama ο fluktuirajućim poljima sile kao najelementarnijoj. ponajprije u ra­ d o v i m a P i e r r e a G a s s e n d i a u 17. nastojanja o k o istinskog filozofiranja. S. T o m p a k zadatku blizak i u b i t n o m e od njega neodvojiv jest i onaj o k o primjerenog mislećeg približenja s a m o m e iskonu i p o č e t k u filozofiranja u o p ć e .G o t o v o da bi se. koji ih je sve 28 24 . p o g l a v i t o njena valjda o s n o v n o g n a u k a ο n a č e l n o m intelektualitetu afekata. 13 grčki a t o m i z a m D e m o k r i t o v dospio je do pozicije j e d n e od naj­ utjecajnijih i povijesno najodsudnijih metafizičkih teorija u cjelo­ kupnoj predaji filozofije. Rani bi se grčki mislioci mogli j e d n a k o o p r a v d a n o zvati i „ p r e d p l a t o n s k i m a " . rani Usp. oslonjene na diskusiju k o n t i n u u m a i b e s k o n a č n o g . k a o v e ć i za s a m o p o č e t n o zasni­ vanje njihovih glavnih i nosivih kategorija. m o g l o reći: p o č e t n i n o v o v j e k o v n i antiaristotelizam uistinu nije ni d o s p i o do zbiljskog sučeljenja s o n i m navlastitim i najsvojstvenijim A r i s t o t e l o v e filozofije. i z u z m u li se da­ nas j o š p o m n o g o č e m u relevantna nastojanja Leibnizova. v a ž n o s t E p i k u r o v e utjecajne p o s t a v k e „ d r u š t v e n o g a u g o v o r a " . helenistička i r i m s k a filo­ zofija p r e s u d n o o b l i k o v n o djelovala na duh i temeljne postavke o s o b i t o p o č e t n e filozofije n o v o g a vijeka danas se dakle sve više u o č a v a kao j e d a n od središnjih u c j e l o k u p n o m povijesno-filozofijs k o m istraživanju. J e d n a k o je t a k o u g l a v n o m u t v r đ e n utjecaj iste te etike. te od istog autora Das physikalische Weltbild der Antike. T o m s m o se konstatacijom morali ovdje zado­ voljiti. 1965. kao svojevrsne njene osi i o k o s n i c e . sadrža­ nog. s njenim temelj­ n i m n a u k o m ο izvornoj „ n a p e t o s t i " (tonos). pri č e m u je tu „ S o k r a t " poistovjećen sa slikom kakvu ο njemu daje P l a t o n . na S p i n o z i n i na K a n t o v etički nauk. v e ć se zadovoljio recepcijom .

gdje se odnosi upravo n e k a k o na njihove suvremenike. 1 4 U o d n o s u na Sokrata raniji se mislioci štoviše za Aristotela o p a s n o približavaju d r e v n i m „ t e o l o z i m a " . pod kojim i m e n o m o n razumije rane mitičke mislioce i epske pjesnike. Hesiodova.. kao n a v o d n i p o ­ četak i kraj baš svega što su htjeli i m o g l i ti „ p r e d s o k r a t o v c i " . U Hrvat­ skoj primjerno Marijan Cipra u knjizi Metamorfoze metafizike (Čako­ vec. ο n a č e l n o posvemašnjoj razlučenosti i oštroj razgraničenosti te p o č e t n e „fiziologije" od arhajskoga svijeta H o m e r o v a . Sva u s u d n o s t i u j e d n o upitnost te p r o s u d b e . m e đ u t i m . prezentaciji. i Zeller: „ K r o z Sokrata nije s a m o j e d a n v e ć . d o k su oni raniji t e k p u t e m promatranja stvari dospjeli do razlikovanja p r e d o d ž b e i znanja. formulaciji te k a k o i m p l i c i t n o m t a k o i eksplicitnom tumačenju neizbrisiv i neuklonjiv pečat A r i s t o t e l o v e p r o s u d b e svojih filozofijskih prethodnika. P i n d a r o v a ili Eshilova. čini on o b r a t n o svu spozna­ ju stvari o v i s n o m ο i s p r a v n o m n a z o r u ο naravi znanja. A n a k s i m e n . na mjesto ranijeg d o g m a t i č k o g filozofiranja stupa dijalektičko i u svezi s t i m e osvaja si filozofija i p r e m a obujmu nova. s kojim je. naša tekstualna situacija i z u z e t n o n e p o v o l j n a ) . Taj Aristo­ telov stav dijelit će u o s n o v i i Hegel. J e d n a k o bi se tako mogli naprosto zvati „arhajskima". G o t o v o sva važnija kasnija izvješća ο sadržini njihovih naučavanja s v o d e se u krajnjoj liniji na veliko d o k s o g r a f s k o dje­ lo p r v o g Aristotelova učenika i nasljednika Teofrasta te n o s e v e ć u izboru.". postojeći način mišljenja dalje razvijen. kao i o n i h koji se u vla­ stitim pokušajima sumišljenja upuštaju u r a z g o v o r sa s a m i m isko­ n o m i ishodištem filozofije. kao i svega što je iz nje uslijedilo za n a š o d n o s p r e m a p o č e t n o j grčkoj filozofiji. kao i uvijek. lozofijske p r e t h o d n i k e do Sokrata od Sokrata s a m o g s j e d n e a od tih „ t e o l o g a " s druge strane. S druge strane. dotle je Sokrat prvi izgovorio uvjerenje da se ni ο j e d n o m p r e d m e t u ne m o ž e ništa znati prije no što je o d r e đ e n njegov pojam. „naravno-filozofijski" i štoviše „ m a ­ terijalistički" v i d o k r u g (tek s e k u n d a r n o proširivan u pravilu n e domišljenom t e z o m ο „ h i l o z o i z m u " ) . Sva je „ p r e d s o k r a t o v s k a " filozofija od tada n e p o v r a t n o ostala zatvorena u j e d a n reducirani. P r e m a njemu. d o k je u njoj pitanje ο biti i temeljima naravnih pojava o s n o v n i m pitanjem. dj. Heraklita i P a r m e n i d a ( m o ž d a i Pitagoru.kreću se. D e m o krit itd. u smislu podložene tvari. A l k m a i o n . nav.). P a r m e n i d . filozofijska samospoznaja. Sokratova filozofijska pojava viđena je već od strane Aristotela svojevrsnom naglašeno j e d n o k r a t n o m raskrsni­ c o m puteva ranoga mišljenja. ujedno nažalost knjizi u čijoj sudbini kao da se sabralo i zloslutno očitovalo ono najtamnije hrvatske filo­ zofije i njenih glavnih aktera u posljednjim desetljećima. p o č e t a k i uvjet sveg istinskog znanja. nego je u filozofiju bilo u v e d e n o b i t n o n o v o načelo filozofiranja. 99-120). težište se mislećeg ispitivanja p o s t u p n o ali j e d n o z n a č n o premje­ šta na tri glavna lika cjelokupnoga r a n o g g r č k o g mišljenja: . dotad ne­ slućena područja. ο n i z u m e đ u s o b n o ravnopravnih i u osnovi g o t o v o l o g i č k o m n u ž d o m su­ sljedno se nastavljajućih najranijih mislilaca i njihovih n a v o d n i h „ š k o l a " : Tales. D o k je sva ranija filozo­ fija bila n e p o s r e d n o usmjerena na objekt. da je dakle ispitivanje naših p r e d o d ž a b a na mjerilu pojma. A n a k s i m a n d a r .. ne dopirući do spoznaje mislivih i nadosj etilnih bića. upravo je Sokrat bio taj s kojim uistinu započinje prava filozofija u smislu p o j m o v n o g a mišljenja i nastojanja o k o o d r e d b e biti svega što jest. U blizini ovakva Zellerova stava . 151 i d. E m p e d o k l o . Pitagora. 1978. takve n a i m e koji doduše v e ć napuštaju n e s i g u r n o i va­ ravo tlo p u k o g a mita te se o d l u č n o zapućuju u smjeru ispitivanja ο „ p o č e l i m a i u z r o c i m a " svega.pri kojem se ponekad jedva može razlikovati da li je riječ ο Sokratu ili Kantu . Ostr. ali ipak to „ s v e " j o š uvijek sa­ gledavaju isključivo p o d v i d o m osjetilnosti. U nastojanju da n e k a k o o m e đ i svoje fiE. knjizi upravo unikatnoj u nas po obuhvatnosti i razini prave učenosti. S time ujedno ide i p o s t u p n o napuštanje aristotelovskih n a z o ­ ra ο Talesu kao „ p r v o m filozofu".zajedno interpretativno o b u h v a ć a o i m e n o m „tragičkih filozofa". n e g o č a k štoviše i s a m i m i z b o ­ r o m iz njihovih spisa o n o g a što bi bilo vrijedno sačuvati i predati p o t o m s t v u . t e k p o s t u p n o d o p i r e do svi­ jesti današnjim generacijama istraživača. Napusti li se j e d n o m v e z a n o s t A r i s t o t e l o v i m t e m e l j n i m usmjerenjem na jestvo. str. S njime stoga započinje j e d n a n o v a forma znanosti. prije svega da­ kako H o m e r a i Hesioda. a o n d a dakako na obojicu oslonjen. i m e n o m koje se v e ć ustalilo naprimjer u razdiobama grčkoga pjesništva.na A n a k s i m a n d r a . i manje više sva ostala izjašnjenja ο mjestu Sokratovu u povijesti grčke filozofije. i to ne tek n a č i n o m k a k o su je svi potonji čitali i razumijevali. A n a k s a g o r a . Sve 30 31 .. filozofija iz pojmova. od kojega sva ostala ovise. Zeller. 216 i d. str. odredit će ih o n d a Aristotel kao „fi­ z i o l o g e " . tjelesnosti i „ m a t e r i jalnosti" te tako shvaćene physis. po temeljitosti izvođenja i odvažnoj samostal­ nosti interpetativnih pothvata. Heraklit. zanimljivo. K s e n o f a n .

često s a m o u p o j e d i n i m r e č e n i c a m a ili č a k dijelovima rečenice. ο b e z d a n o j dubini koja zatječe o n o g a t k o bi p r e k o r a č i o vječni neprelazni p r a g što dijeli D a n od N o ć i .prava filozofijska otkrića nas. te p o m o ć u njih d o b i v a m o u vid nešto od početka. V l a s t o s a i n i z a d r u g i h 1 5 . n a z o v i m o ih tako. No prihvati li se općenita razumljivost kao v i d o k r u g izlaganja. Gig o n a . N a o v o m p u t u ispitujućeg promišljanja p o č e t n o g f i l o z o f i r a n j a arhajskih G r k a . Aristotela i dijelom crkve­ n i h otaca. K a o što se. [. Budući da platonsko-aristotelovska filozofija započinje sa Sokratom.] Od N i e t z s c h e o v e b o r b e protiv p l a t o n i č k o g o s n o v n o g lika metafizike začela se doduše n e k a svojstvena filologijska i filozofijsko-historijska preradba takozvanih predsokrato­ vaca. temeljnim Anaksimandrovim „ p o j m o m " o n o g „bezgraničnog".. Taj je izbor opet u o s n o v i o d r e đ e n Aristotelovim filozofijskim p o s t a v o m pitanja i njemu p r i p a d n i m temeljnim p o j m o v i m a . Usp. točnije „besputnog". K o n a č n o . ipak s a m o razvijanje njihovih ishodišta. da je i na­ ša o d l u k a da u o g r a n i č e n o m p r o s t o r u ove knjige d o n e s e m o s a m o t e k s t o v e vjerojatno autentičnih m e đ u sačuvanim fragmentima P a r m e n i d a i Heraklita. Baš naprotiv: m o ž e se izbjeći A r i s t o t e l o v o pojmovlje. [.. takoreći u i m e svih „ p r e d s o k r a t o v a c a " . p l o d n o i dalekosežno. Munchen. ma kako za sebe d u b o ­ k o . naime tako da se zaobilaženjem njegovih p o j m o v a po­ stane slijep za putanje u kojima se sami k r e ć e m o . s druge strane. M n o g o više zabrinjavajuće je p a k to da su predani citati izabrani p r e m a p o g l e d i š t i m a nakonaristotelovskih usmje­ renja. „bezishodnog" (άπειρον). S A r i s t o t e l o m je nastupio n a z o r da je sve mišljenje prije P l a t o n a i Aristotela s a m o n e k a p r i p r e m a za P l a t o n a i Aristotela. O s i m toga. Pa ako p o j m o v i Aristotelovi i stavljaju o n o kasnije na mjesto ranijega: . ovaj kratki u v o d u lektiru našega i z b o r a tekstova m o ž e m o dovršiti duljim. a time upravo tek ostati ovisiti ο njegovim putanjama tu­ mačenja.što n a k o n njih slijedi u osnovi je filozofijski ovisno ο o n o m e u n j i h o v u mišljenju i z b o r e n o m i predstavlja. tad u p r a v o p o m o ć u n e k i h drugih: a ti drugi nisu lišeniji predrasuda v e ć stoga što se njihovo filozofijsko pojašnjenje ostavlja po strani. Ein philosophisches Portrat. T r u d i se o k o t o g a da se p u t e m naglašenog udaljavanja aristotelovskih i nakonaristote­ lovskih naučavanja ispostavi o n o što su sami predsokratovci bili mislili. tad interpretacija n e k o g filozofijskog mišljenja 32 33 . k a o i s o d g o v a r a j u ć i m iskazima H o m e r o v e Ilijade. Ο temelju ispravnosti t o g izlaganja ne pita se. preostali su t e k u l o m c i o n i h ranih mislilaca. A k o se dakle filologija smatra l i š e n o m pred­ rasuda v e ć zato j e r odustaje od filozofski skovanih pojmova. nije j o š o n o njihovo mišljeno o s l o b o đ e n o u o n o m e najsvojstvenijem. po­ čiva na slaganju s upravo o c r t a n i m o s n o v n i m s m j e r o m razumije­ vanja i interpretacije t o g r a n o g mišljenja. ostaje j a m a č n o ispravno da se u najranijih mislilaca ujedno pripravlja filozofija P l a t o n a i Aristotela.] Do nas dospjeli i z b o r preslušava dakle rano mišljenje s o b z i r o m na Aristotelov postav pitanja i v o đ e n je razumijevanjem koje se artikulira i izlaže p o m o ć u p o j m o v a skovanih od strane Aristotela. O d a v n o se v e ć nauči­ lo sadržajno i j e z i č n o razlikovati o n o predsokratsko od platonič­ kog. po n a š e m s u d u o s o b i t o instruktivnim i u p r a v o u z o r n o svu složenost i t e š k o ć e p r o b l e m a očitujućim na­ v o d o m j e d n o g a od zaslužnih interpreta s vlastitom filozofijskom ambicijom: „ S v j e d o č a n s t v a prvih filozofijskih mislilaca nisu do nas doprla u njihovu i z v o r n o m obliku. Od ta­ da je n e p r e s t a n o na djelu rad na tumačenju. u smislu o n o g a s v a k o m e b e z daljnjega razumljivog. U citatima više ili manje velikog opsega. t e k očekuju. Ali time da se drži podalje naučavanja Aristotela i onih kasnijih nije j o š ni na koji n a č i n otvoren i osiguran pristup mislio­ c i m a početka. te ο s v e m u što je filozofijski od interesa u t o m e sklopu. Ne pristupa li s e tekstovima p o m o ć u Aristotelovih pojmova. p o p u t Holschera. vje­ rujemo. p r i r e đ e n o m od strane H e r m a n n a Dielsa. z o v u se rani mislioci p r e d s o k r a t o v c i m a . aristotelovskog i nakonaristotelovskog. v e ć su n a m p r e d a n a p u t e m izvješća fi­ lozofskih škola u sljedbeništvu Platona. n a k o n svega kazanog. iskaze H e s i o d o v e Teogonije ο „ k a o s u " . tad se o n a nalazi u dvostrukoj zabludi.. Buchheima Die Vorsokratiker. naprimjer i najnoviju tim pravcem orijentiranu knjigu Th..posljednjih desetljeća sve više p r i h v a ć a n o m od r e l e v a n t n i h filologa i povjesničara filozofije. P r i s t u p njima d o v o d i dakle v e ć z b o g p r o b l e m a t i k e filologijske p o u z d a n o s t i tekstualne predaje pred ve­ like t e š k o ć e . i s k o n filozofije vezuje uz d u b o k e spekulativne. 1994. O č i t o je. U l o m c i njihova mišljenja i doksografska izvješća iz n a k o n aristotelovskoga v r e m e n a sjedinjeni su u z b o r n i k u Fragmenti predsokratovaca. Tad upotrebljava p o j m o v e u n e k o m s v a k o d n e v n o m značenju.u svim je njegovim p o j m o v i m a shvaćeno i o č u v a n o o n o bitno.

II. pitanje koje.ostaje rijetkim podbačajem. Α. K./Kranz.: 2 1983). 1930).: Vorsokratische Denker. 1921. 1960. Weber. 3 sv./Raven. Ljubljana. K. 3 sv. Sv.: Fragmente der Vorsokratiker.upravo o n e tradicije čiji je utemeljitelj A r i s t o t e l ? " 1 6 U p i t n i m ostaje da li sam Vollkmann-Schluck. Što bi ti pojmovi mogli biti drugo do odvjetci . Th. Diels. griechisch und deutsch. 1935 ( 4 1953).: The Presocratics. Sv. Gomperz. 1892 (''Lon­ don. 4 1969. 1988. 1979.: Die Fragmente der Vorsokratiker." 1 7 Bibliografski dodatak (abecednim redom) (Budući da je literatura za svakog od prikazanih mislilaca navedena uz uvode u njihove tekstove. Nestle. 1983.: The Presocratic Philosophers. Mansfeld. H.: Predsokratiki. historije fi­ lozofije: Barnes. tekstovi s prijevodima i tumačenjem. Kirk. 1: Tales to Plato. J. dj. str. W. svo­ j i m protiv takvog radikalizma usmjerenim te ipak na k o n c u baš od Aristotela p r e u z e t i m ishodišnim stavom ο „ u z r o k u " i „ t e m e ­ lju" ( α ρ χ ή ) kao središnjoj stvari mišljenja tih najranijih mislilaca doista zadobiva najprimjereniji pristup t o m izrijekom traženom.) I. Cambridge. 1896-1909. E. Izdanja tekstova. J. Sv. (Pretisak: 1988) Stenzel. J. 1. Jenđ.: Die Vorsokratiker. Der Anfang der abendlandischen Metaphysik. 3 sv. Diels.: Die Vorsokratiker. o v a k o se do­ duše o p r a v d a n o čuvajući svakog o l a k o g radikalizma u prekidu s tisućljetnim aristotelovskim v i d o k r u g o m i n j e g o v o m p o j m o v n o m „ a p a r a t u r o m " pri shvaćanju i tumačenju „ p r e d s o k r a t o v a c a " . 1. vrijedi u jednakoj mjeri i za d r u g o g ponajboljeg H e i d e g g e r o v a učenika. Fink. 1949.: Metaphysik des Altertums. London. Wright. Bristol. London-Edinburgh. 1931. Cambridge. 1946. 1. Paderborn-MunchenWien-Zurich-Schoningh. Leiden.: Early Greek Philosophy. Munchen.. J. Joel. Stuttgart. Munchen. Tubingen. I. J. E. W. C. 1957 (-/Schofield. 1903. Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet. J. Leipzig. (Pretisak: Darmstadt. svjesno ostala izvan tematskog obzora ovoga prikaza. The main Fragments in Greek. W. C: A History of Greek Philosophy. Kranz. de: Greek Philosophy. 2. BaselStuttgart.izobličeni do neraspoznatljivosti . Ubervveg-Prachter: Geschichte der Philosophie des Altertums. 34 .: Die Fragmente der Vorsokratiker. 35. Berlin.: Die Vorsokratiker in Ausivahl. 1908.: The Presocratic Philosophers. koji jest životni dah staroga vijeka. Stuttgart. Von Thales bis Demokrit.: Geschichte der antiken Philosophie. A Critical History with a Selection of Texts. No p r e t h o d n o svakako vrijedi čuti i poslušati uputan stav upravo s p o m e n u t o g Finka: " M i kasni izdanci m o r a m o tek p o n o v n o poći u G r k a u školu. 1992.-H. H. nav.: Griechische Denker. 2. Capelle. 1985. dakako ukoliko nije već navedena u bilješkama uz ovu uvodnu studiju. 5 1934-37 ( 1 7 1974). 2 1988. Die Philosophie der Vorsokratiker. s iznim­ kom Plotina. 1962. E u g e n a Finka. Vollkmann-Schluck. Rod. W. Sv. Berlin. 21 i d. „ p o č e t k u " .: Geschichte der Philosophie L Die philosophie der Antike. str. Wiirzburg. Guthrie. M. S.) Vogel. to će ovdje dostajati navesti samo osnovnu literatru općenito ο filozofiji do So­ krata. da b i s m o iskusili dašak o n e d u h o v n e slobode sebe s a m a utemeljujućeg ljudstva. te da je postaristotelovska filozofija. W. Berlin-Frankfurt am Main. G. O d g o v o r bi se na takva i srodna pitanja m o g a o steći s a m o i j e d i n o vlastitim interpretativnim pokušajem. u službi kojeg cilja stoji uz ostalo i ovakva hrestomatija. usput rečeno. 35 K. Ausvvahl aus dem Uberlieferten. Sovre. F. Burnet. J. 1 3 1951. Sv. W. R. sa svojim i z b o r o m i meto­ d o m prezentiranja. M.

W. S. Den Haag. 1970. Pariš. L. Frankel./Allen. Jaeger. D. Hildesheim. Firenze.: Studi sulla filosofia presocratica. 1974. III. H. Holscher. Oxford. Pariš. 1972. H. Berlin.: One and many in Presocratic Philosophy. 1971. 1970 ( 1975).) Hussey. Berlin. 2 sv. Tannery. 1935 ( New York. 1968.: Die Grundbegriffe der antiken Philošophie (GA 22).: Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. 1976).: Weisheit und Wissenschaft. {Die Theologie der friihen griechischen Denker. Stuttgart. W. New York. M. M. Pariš. 1964. Assen. Heinemann.-G. Washington. P.: Anfangliche Fragen. 1963. Darmstadt. 1947.: Nomos und Physis. 1976. Frankfurt am Main. Gigon.: Les origines de la pensee grecque. 1971. Burkert. Munchen. Monografije i studije Boeder.: The Presocratics. 1953. 2 Sweeney. 1962. West. E.: Kleine Schriften I. Stokes. L. O: Der Ursprung der griechischen Philošophie. P. H. 1974).: Wege und Formen friihgriechischen Denkens. H. 1945 ( Basel-Stuttgart. J. Solmsen. U. 1972. 1956. W. Dornseiff. F. 1887.: Exegesis and Argument.: The Presocratics. New York. Uhde. 1968). 2 sv.: The Theology of the Early Greek Philosophers. Gottingen. Wiesbaden. C. Interpretationen. Basel. Ramnoux. Gadamer. Zbornici Anton.: Anfange des griechischen Denkens (prijevod s ruskog). A. 1945 ( 1965). Vernant. 1962. A. P. Den Haag. P. London.: Erste Philošophie und menschliche Unfreiheit. 1976. O.II. 1933 ( 1954). 1963.: Der Sinn von Sein in der alteren griechischen Philošophie. Furley.: Pour l'histoire de la Science Hellene. Studien zur Geschichte der Ersten Philošophie von den Anfangen bis Aristoteles. G. 1971. Baltimore. 1968.: ha pensee grecaue et les origines de Vesprit scientifique. Pariš. 1993. Albany. 1973. L. A bibliographical and philosophical study. 1972. P. R. E. Mourelatos. Lee. M.: Paideia I. 1968. Cherniss. D. St.: Etudes presocratiaues. 3 2 4 2 2 3 36 37 . Gigon. Holscher.: Studien zur antiken Philošophie. Luria. Heidelberg. Basel. N. Fr. Zeppi./Kustas. J. R.: Grund und Gegenwart als Frageziel der fruh-griechischen Philošophie. F.: Infinity in the Presocratics. Oxford. 1955 ( 1960.: Aristotle's Criticism of Presocratic Philosophy. Jaeger. C./Mourelatos.: Kleine Schriften. Berlin.: Early Greek Philosophy and the orient. Robin. 1962. J. 1962.: Studies in the Presocratic Philosophy. D.: Essays in Ancient Greek Philosophy. Antike und alter Orient. Nurnberg./Rorty. London. E. L. Pretisak: Darmstadt. Heidegger. Leipzig. B. U.

na koje je kao p r i p a d n i k stare obitelji vi­ soke aristokracije i m a o pravo. o d r e k a o i u o p ć e se p o v u k a o iz sva­ ke političke djelatnosti. L. koju je p o h r a n i o u h r a m boginje A r t e m i d e u rod­ n o m e gradu. N e k e od n a v o đ e n i h činjenica m o g u ipak biti istinite. npr. 39 . Čini se izvjesnim i to d a j e sastavio j e d n u knjigu u prozi. Ž i v o t o p i s u D i o g e n a Laertija te u drugih j o š manje p o u z d a n i h doksografa nije vrijedno uzimati ozbiljno. ΓΧ. 12).djelomice o t v o r e n o m a l i c i o z n o .. kako dodaje Laertije „napisati je što nejasnije. „potrudivši se". b u d u ć i da se najveći dio t a m o ispripo­ vijedanoga osniva na p o z n o m iskrivljenju nerazumljenih stavaka njegova djela. p r e n e s e n o m . kako bi joj se približili s a m o o n i koji su za to s p o s o b n i " . ta da se kraljevskih časti. Od m n o š t v a a n e g d o t a kojima su potonje generacije nastojale pri­ kriti zbunjenost i zatečenost p o j a v o m H e r a k l i t o v o m s p o m e n i ­ m o ovdje s a m o o n u d a j e upitan j e d n o m zašto šuti o d g o v o r i o : „ d a biste vi brbljali" ( D .na fikciju n a v o d n o g filozofova života.Damir Barbarić Heraklit Život R o đ e n je u Efezu i p r e m a najvjerojatnijim svjedočanstvima zre­ lost je doživio k o n c e m šestoga stoljeća prije Krista.

kako bijaše u to vrije­ me u o b i č a j e n o u takozvanoj „ g n o m s k o j p r o z i " . prigovorivši mu nedosljednost i n e p r e c i z n o s t izraza. nije n i p o š t o slučajan. ο t o m e postoje različita mišljenja istraživača. 1898. 40 41 . „ t e o l o ­ giju" i slično p r o m a š u j e m e đ u t i m jedinstvenost cjelovitog filozofirajućeg nabačaja svojstvenog j e d n a k o Heraklitu k a o i baš s v i m „predsokratovcima". ali i p o t o m za stoljeća i tisućljeća u z o r o m n a m e t n u o njegov bliski p r e t h o d n i k i učitelj Aristotel . „psihologiju". O č i t o se. 1. 2 4 ) : „ S a ­ mo se p o v r š n o m prosuditelju m o ž e to [tj.o s v e m u " . stilski i ritmički dotjerana i j e d i n s t v e n o zasnovana. o p . ili tek po­ negdje i p o m a l o dohvatljiva. spravljen vjerojatno u Aleksandriji. S c h a d e w a l d t je j e d n o m d o b r o u p o z o r i o {Die Anfange der Philošophie bei den Griechen. m a k a r i nesvjesno. M i s a o ne ide od j e d n o g p r e d m e t a k drugo­ m e . Mansfeld i dr. J e d n o je način koji napreduje u nekoj pravoj crti. sv. T a k o n a g l a š e n o od s a m o g Heraklita traženi i zahtijevani akustički o d n o s primanja i prihvaćanja logosa. 3 6 9 ) : „ O n se često p o ­ navlja. Diels je b i o uvjeren k a k o je riječ bila ustvari ο j e d n o j zbirci kratkih z a o k r u ž e n i h stavova. J e d n a k o je t a k o t e š k o prihvatiti Laertijevu tvrdnju da je knjiga bila razdijeljena u tri glavne „ r a s p r a v e " : p r v u . k a o r e c i m o u historičara. naziva ih Diels štoviše „ a f o r i z m i m a " . stilistički i ritmički zatvo­ renih i t e k p r i m e t n u t i h j e d a n uz drugoga.) k a k o sva svojstva i značajke Heraklitova stila upu­ ćuju na to da je i cjelina i z v o r n o g a spisa m o r a l a biti. Nije nimalo č u d n o da je naprimjer v e ć Teofrast . B. 1978. bijaše to sveta ozbiljnost. „ e t i k u " . K a h n . u p r a v o do savršenstva kompozicijski. kao što n a m j e Snell v e ć o d a v n o m j e r o d a v n o otvorio oči z a svu osobi­ t o s t H e r a k l i t o v e i z u z e t n e prisnosti s j e z i k o m i za pravo značenje o n i h u s a č u v a n i m f r a g m e n t i m a t a k o čestih i upadljivih „ i g a r a ri­ j e č i m a " i etimologijskih obrata. koji je j a m a č n o j o š u originalu imao u s v o m posjedu. što ga sam u knjizi izlaže i iznosi. Svaka takva kasnije uobičajena d i o b a filozofije n a r e c i m o „fiziku". n e g o ciklički. V e ć je E d u a r d N o r d e n u svoje vrijeme m j e r o d a v n o u o č i o i lijepo formulirao bit t o g i takvog o d n o s a s p r a m riječi i j e z i k a {Die antike Kunstprosa. K i r k da se Laertije. str. Frankfurt am Main. s l o b o d n o se m o ž e kazati m u z i č k e . T a k o đ e r je i to j e d n a čvrsta forma u njega. str. našao nezadovoljavajućim.] pričiniti i z r a z o m n e k o g G r k u p r i r o đ e n o g hira da se u igri zabavlja sa svojim j e z i k o m . m a d a se čine m n o g o uvjerljivijima tvrdnje (npr. ovdje bi se m e đ u t i m za način napredovanja m o r a l a ocrtati j e d n a spirala.. D. iz­ r e č e n i h u j e d n o j ili n e k o l i k o rečenica. Od D e i c h g r a b e r a n a o v a m o u p o z n a t i s m o s i z u z e t n o m v a ž n o š ć u savršene ritmičke. D i o interpreta prihvatio je ovaj nazor. p o s e ž e uvijek i z n o v a za istim pojmovima. baš kao i sačuvani veći u l o m c i .sadržaj H e r a k l i t o v a spisa. " J a s n o je da o n o što je ovakvim n a č i n o m mišljeno i i z l o ž e n o zahtijeva j e d a n iz temelja drukčiji pristup pri čitanju i pri pokušajima ra­ zumijevanja no što je to onaj na koji s m o tisućljećima navikli. sposob­ n i m za b e s k o n a č n e preinake: filozofima. N a v o d D i o g e n a Laertija d a j e naslov knjige bio „ O naravi" (Περί φ ύ σ ε ω ς ) najvjerojatnije je kasnija projekcija. k a d su u rvanju o k o spoznaje polazili od riječi kao od objavljenih istina. koji je m o r a o d o n e k l e slijediti stoičku r a z d i o b u filozofije. ili njegov izvor." No nije riječ j e d i n o ο izrazu i jeziku. a p o t o m i razumijevajući prisvojiti o n u u prvi čas ta­ k o t u đ u o s o b e n o s t Heraklitova m i s a o n o g postupka. gdje se iz j e d n a k o g kruga njegova t e m e l j n o g uvida šire i p r o t e ž u kao neki uvijek novi k o n c e n t r i č n i krugovi. orijentirajući p r e m a primjeru N i e t z s c h e o v u .uvježban i naviknut misliti isključivo na onaj na­ čin koji je prije njega vlastitim n a p o r i m a mišljenja i filozofiranja teško izborio. d r u g u „ p o l i t i č k u " t e t r e ć u „teologijsku". Danas se tek p o l a k o i p o s t u p n o u č i m o ponajprije tek zamijetiti. te zatim to objašnjavajući n a v o d n o m H e r a k l i t o v o m „ m e l a n h o l i j o m " . O p r a v d a n o pretpostavlja npr.d a k a k o u i z v o r n o m smislu o n o g a što je arhajskim G r c i m a bila m u z i k a . što o n d a p o g o ­ t o v o vrijedi za niz drugih knjizi pripisivanih n a v o d n i h naslova. n e g o ide naprijed uvećavajući i proširujući sebe s a m u . n a v o d e ć i naslov i takvu podje­ lu oslanjaju na m*ko kasnije izdanje ili z b o r n i k izreka. sklonost k igri riječi­ ma u Heraklita i drugih. S a m a je H e r a k l i t o v a mi­ sao p o s v e jedinstvena i n a š e m uobičajenom shvaćanju m e t o d e a r g u m e n t i r a n o g izvođenja po n u ž n o s t i strana i nimalo. d o k m i s a o dalje napreduje.Knjiga K a k o je u o p ć e m o g l a izgledati ta „ k n j i g a " Heraklitova. napredujući od t o č k e do točke. „ k o z m o l o g i j u " . u č e m u Heraklitu zacijelo n i t k o u starijoj grčkoj p r o z i nije ravan. očigled­ no n e k o izlaganje ne diskurzivne vrste. Holscher.strukture njegova izričaja. Leipzig. koji su u riječima gleda­ li vidljive odslike nevidljivih bitnosti. o s i m m o ž d a t o m nikad iscrpi- v o m b e z d a n o m s n a g o m j e z i k a j e d n a k o tako p o g o đ e n o g i inspiri­ r a n o g Eshila.

n e g o je m n o g o kasniji. Povijest interpretacije D a n a s se v e ć m o ž e smatrati u t v r đ e n i m da su j e d n a k o tako Platon kao i Aristotel. naime o n i m što sam naziva „ p o d l o ­ g o m " i „ t v a r i " . " N a v e d i m o ovdje. Aristotel pak sa svoje strane p r e u z i m a i ponavlja taj osnovni t o n P l a t o n o v a tumačenja i kritike. za f o r m u . v e ć materije za nešto. Uz svu m o ­ žebitnu pretjeranost formulacije. danas se više ne da zanijekati ispravnost r e c i m o ovakve F i n k o v e tvrdnje (Grundfragen der antiken Philosophie. u njihovim o č i m a odlučujući stavak. . k a k o i jest za očekivati kad je riječ ο takva dva mislioca. reducirali ih na svaki put jedan. koji je sam se­ be u p o r n o legitimirao n a v o d n i m nasljedovanjem Heraklita. Platon je u pogledu Heraklita inzistirao takoreći samo na j e d n o m j e d i n o m : na n a v o d n o m n a u k u ο neprestanoj i nezaustavljivoj mi­ jeni svega što jest. to je tek hyle Aristotela. a i o n a je uvijek tek kofelativan pojam za formu. pa tako i Heraklitu. k a k o s m o v e ć rekli. već je interpretativna formulacija Platonova. W u r z b u r g . 175): „ A r i s t o t e l o v a inter­ pretacija Hćraklita pokazuje n a m se dakle kao promašaj r a z u m i ­ jevanja. koje nastaje po nužnosti. 4 3 0 ) : „ N e p o ­ stoji j o š pojam materije u to vrijeme. p r e m a Aristotelu. j e d v a na 'tvar'. kojim se j o š danas u p o r n o h o ć e sažeto izraziti n a v o d n o o n o b i t n o Heraklitova mišljenja. o n i m što kasnije biva p r o z v a n o „ m a t e r i j o m " .i s a m o izgubljeno. ipak. gdje igra takvu ulogu. žrtvo­ vali svu složenost i slojevitost njegovih uvida. j e d n o s t r a n o svrstati u „ f i z i o l o g e " . Štoviše. j o š j e d n o m i Schadewaldta. Z n a k o v i t obrat koji je misao dobila u naše vrijeme. s u d b o n o s n u sjenu na sve daljnje čitanje. dj. nalazeći o n d a u Heraklitu što­ više začetnika o n o g relativizma koji u g r o ž a v a te u pitanje stavlja čak i s a m o o n o „ p r v o i najpostojanije p o č e l o " . n a š a o s a m o n e d o r e č e n o s t i p o l u d o r e č e n o s t (ημιτελές). kao j o š j e d a n od niza primjera sve proširenije svi­ jesti ο p o t r e b i takvoga preispitivanja (nav. g o t o v o bi se nepretjer a n o m m o g l a nazvati zaoštrena tvrdnja V o l l k m a n n .u p o g l e d u Heraklita zadr­ žalo se u p o t p u n o s t i na tragu učiteljevu. O b u h v a t no doksografsko djelo Aristotelova sljedbenika Teofrasta Nazori naravoslovaca .oslonjeni uvijek na čvrste i povijesno u k o č e n e matrice i pravila logičke. koju bi se i m a l o misliti k a o m r t v u . kao i svega t o m e pripadaju­ ćeg. p r e s u d n a za cjelokup­ nu daljnju povijest filozofije i d u h a u o p ć e . k o j o m Heraklit n a v o d n o „ništa nije j a s n o i z l o ž i o " ( σ α φ ώ ς δ έ ο υ δ έ ν εκτίθεται). zapravo t e k j e d n a p r e d o d ž b a 18. T a m o je pak sve bilo ž i v o . I o v o Aristotelovo „fiziologijsko-materijalističko" r e d u c i r a n o i j e d n o s t r a n o razumijevanje Heraklita n u ž n o je danas uzeti s naj­ v e ć o m r e z e r v o m i podvrći r a d i k a l n o m preispitivanju. koja da ne dopušta stoga nikakvu spoznaju i u o p ć e nikakvo o d r e đ e n o mišljenje i is­ kaz. svima će njima. " P l a t o n o v o i Aristotelovo p f e t u m a č e n j e bacilo je.S c h l u c k a {Die Philosophie der Vorsokratiker. što ovdje k o n k r e t n o znači s njemu s u v r e m e n i m radikalnim sofističkim relativizmom. 1992. koja s njom m o ž e n e š t o izgraditi. z b o g o s o b i t e važnosti t e m e . prvim. Čuveni stav „ s v e t e č e " ( π ά ν τ α ρεΐ). u o n e koji su p r e d m e t o m svog istraživanja imali j e d i n o narav i n a r a v n o osjetilno jestvo. sintaktičke i gramatičke m e t o d e . d o k je u o s t a l o m sadržaju Teofrast. ne nalazi se uistinu ni u j e d n o m od sačuvanih fragmenata Herakli­ tova djela. pripisati bavljenje upravo takoreći naj­ primitivnijim v i d o m jestva. razumijevanje i izlaganje Heraklita.ne k a o neki takav koji b i s m o mu mogli zamjeriti. t a k o đ e r ni rimski. S druge će p a k stra­ ne Heraklita. W u r z b u r g . kako on u knjizi G a m m a Metafizike vidi i naziva o n o što je kasnije dobilo i m e n a „ n a č e l a istovjetnosti" i „neprotuslovljenja". u s v a k o m slučaju nije grčki. bolje r e č e n o svega što biva. ali o č u v a n o f r a g m e n t a r n o u b r o j n i m ekscerptima i parafrazama . Sabere li se i i m a na u m u sve d o s a d r e č e n o . P l a t o n u je i u o v o m slučaju v a ž n o prije svega filozofijski se suočiti s povijesnim usljedc i m a Heraklitova filozofiranja. 9 7 ) da „se H e r a k l i t o v o djelo v e ć z a s a m o g v r e m e n a G r k a čini k a o d a j e u svojoj vlastitoj istini ostalo s k r i v e n i m " te da su se „ š t o v i š e nje- 42 43 . zajedno s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " . stoljeća. p r e m d a očigledno posjedujući Heraklitovu knjigu i nemali broj puta iz nje citirajući. Ovdje ne s m i j e m o j o š na to misliti. 1985. str. str.tvarnim počelom svega bio držao vatru. N e m a materije ο sebi. te u b i t n o m e ostali zatvoreni za j e d n o k r a t n u svojstvenost njegova mišljenja. H e ­ raklit je tako.. u z m e li se m e ­ tafizička ihterpretacija stvarovitosti (Dingheit) k a o i s h o d i š n a o s n o v a . potekla iŽ francuske p r i r o d o s l o v n e znanosti. K a o i drugdje u raspravi sa svojim prethodnicima. str. svaki na svoj način. v e ć kao nerazumijevanje. pristupajući njegovu dje­ lu očito selektivno i birajući o n o što se m o ž e kako-tako svrstati u rubriku „ v a t r a kao tvarno p o č e l o " .

" S druge strane. R e l e v a n t n o istraživanje i tumačenje Heraklita kreće se.danas m o ž e smatrati ipak n e d o s t a t n o m i p o t r e b i t o m ozbiljne revizije.v e ć njihov r o d o n a č e l n i k Z e n o n u r a n o m t r e ć e m stoljeću prije Krista te z a t i m o s o b i t o Kleant. p o l o ž e n dostatan temelj daljnjem filološkom poslu o k o pročišća- vanja p o d Heraklitovim i m e n o m p r e d a n o g a teksta t e o k o p o m o ­ gućnosti što sigurnije i što općenitije usuglašene p r o s u d b e toga što bi imalo k o n a č n o važiti kao autentično u njemu.ne poričući joj g o l e m e ishodišne zasluge . a ne direktan citat. Quellenkritische Untersuchungen zu den Vorsokratikern. The Cosmic Fragments. počevši n e k a k o s tridesetim g o d i n a m a našega stoljeća. xi) čitamo: „ O v a je knjiga pisana na podlozi prepostavke da valjana interpretacija Heraklita m o ž e biti postignuta samo p e d a n t n i m ispitivanjem svakoga fragmenta. u p o t p u n o j i isključivoj opreci spram P a r m e n i d a kao n a v o d n o g filozofa bića i bitka. prije svih K l e m e n t a Aleksandrijs k o g i Hipolita. zapalo je Heraklitovu filozo­ fiju u djelima crkvenih otaca. T r e ć e b i t n o povijesno pretumačenje. Na t a k o sačinjenom Teofrastovu referatu počivaju. T a k o su o s o b i t o stoici .i n t e n z i v n o studirali njegovo djelo i velikim dijelom p o d njegovim utjecajem gradili vlastiti sustav filozofije. s druge strane. nove filozofijski poticajne uvide u ono svojstveno i vlastito Heraklitove filozofije. kao i u o p ć e cjelokupno istraživanje sve „filozofije do Sokrata". t e š k o je odoljeti iskušenju da se s J u l o m K e r s c h e n s t e i n e r (Kosmos.te k o n a č n o k c r k v e n i m o č i m a . str. S d r u g e strane. 113) g o v o r i ο „povijesti pretumačenja H e r a k l i t o v e filozofije. Kirk. D o d u š e s a m a originalna Heraklito­ va knjiga j o š je srazmjerno d u g o ostala d o s t u p n o m ( o s n o v a n o se t a k o pretpostavlja da su je mogli posjedovati j o š i npr.kojoj se nije uspio othr­ vati r e c i m o ni Friedrich Nietzsche. Plutarh i K l e m e n t Aleksandrijski). P o d ' f r a g m e n t o m ' se misli autentičan navod autorovih vlastitih riječi. k a o i s n a ž n o neoplatonički ori­ j e n t i r a n e s h e m e razumijevanja. poglavito u uskoj uzajamnoj suradnji filozofijskoj refleksiji sklonih klasičnih filologa s j e d n e . T a k o naprimjer već u prvim r e č e n i c a m a uvoda u o p s e ž n u i temeljito pisanu knjigu. o d l u č n o p o ­ stavljeno na staru i povijesno ishodišnu poziciju Platona i Aristo­ tela. koji je sastavio opsežan k o m e n t a r Heraklita . T e k je k o n c e m p r o š l o g i p o č e t k o m o v o g a stoljeća.g o v e riječi upotrebljavale kao zrcalo u k o j e m se ogledavalo vlasti­ te misli". str. koju se za danas relevantni filozofijski dijalog s H e r a k l i t o m m o ž e smatrati n a p r o s t o n e z a o b i l a z n o m ( G . m e đ u t i m . j a s n o je da je i s a m o H e r a k l i t o v o mišljenje u t o m p r o c e s u m o r a l o doživjeti d o d a t n o pretumačenje. 1962. te koju u osnovi ipak j o š uvijek slijedi i uvijek instruktivni i zaslužni Eduard Zeller . uz ostalo i onaj ranije citirani životopis u D i o g e n a Laertija. do da­ nas stalno dalje na t o m istom putu. Heraklit je dakle j e d n o z n a č n o i k o n z e k v e n t n o shvaćen po­ glavito kao filozof bivanja. S. filozofijsko razumijevanje i tumačenje H e ­ raklita p o n o v o je p o č e t k o m prošloga stoljeća.donijelo. nadasve utjecajnom H e g e l o v o m (i S c h l e i e r m a c h e r o v o m ) interpretacijom. te onih historičara filozofije i filozofa samih koji znaju i priznaju značenje i g o l e m u važnost slova i teksta u svojem i s v a k o m filo­ zofijskom poslu. Ne m o ž e biti sumnje da je b a r e m nekolicina 'fragmenata' n o r m a l n o pripisivanih Heraklitu i uključenih u sekciju Β Dielsovih Fragmenata predsokratovaca parafraza. n a k o n r e č e n o g platonsko-peripatetičkog i p o t o m stoičkog. te im nisam pridao status pravih fragmenata. koji ga u v o d e u r a z r a č u n i z m e đ u kršćanstva i helenstva". pa i s a m o g navođenja H e r a k l i t a od strane Plutarha i Numenija. Cambridge. gotovo sva kasnija usputna spominjanja Heraklitovih stavova i navođenja njegovih vlastitih riječi. a ranije v e ć i s a m o g Plotina. ipak je t e k osloba­ đanje od te velebno n a m e t n u t e sheme . izlaganja. s Bywater o v i m te o s o b i t o D i e l s o v i m izdanjem Heraklitovih fragmenata. te da je dalje u povijest m o r a l o biti p r e d a n o u j e d n o j z n a t n o „ s t o i c i z i r a n o j " verziji. 1 44 45 . te se Teofrastov referat m o g a o uspore­ đivati s o r i g i n a l o m i crpsti iz njega samog. pre­ tisak s korekcijama 2 1962/.koja za svo­ j i m f o r m a m a p o s e ž e u formi p o n u đ e n o j u Teofrasta . koja od Peripata vodi k Stoi . 6 1 9 8 6 / 1 1954. svakako Heraklitu najsrodniji od novijih mislilaca E u r o p e . Heraclitus. O s o b i t o je ovaj drugi Heraklita bez pretjeranih skrupula sagledavao i t u m a č i o isključivo unutar unaprijed za­ d a n o g t e m a t s k o g o b z o r a u kojem je Heraklit trebao biti proka­ z a n kao o s n o v n i izvor kršćanskih hereza. M u n c h e n . Na t o m je polju tijekom o v o g a stoljeća napravljeno već toliko da se Dielsova redakcija . I p r e m d a filozofij­ ski rang Hegelovih izvođenja na toj osnovi shvaćene „ H e r a k l i t o v e dijalektike" naprosto nije m o g u ć e zanijekati. Pridodaju li se t o m e j o š navodi Heraklita koje n a l a z i m o u Seksta E m p i r i k a i koji su p o ­ sve o č i t o u velikoj mjeri j e d n o z n a č n o inspirirani racionalističkom spoznajno-teorijskom s t o i č k o m p r o b l e m a t i k o m . koju o n d a nak­ n a d n o nastoje učitati u Heraklita.

T e š k o da je i „ o d n o s " . 1968) j e d n a k o govori ο Heraklitovu „ m o n i s t i č k o m p a n t e i z m u " . jednom rječju izraziti sva o n a različita. g o t o v o samo od sebe imalo pokazati da je svaki od tih n a v o d n i h „ s t a v o v a " u sebi prije svega i više od svega j e d n o pitanje. iz j e d n o s t a v n o g razloga što Heraklit ne štedi na svojstvenim izra­ z i m a za „mišljenje". obrata i m e đ u s o b n i h upućivanja. I d o k je logos o č i g l e d n o n e k a k o najtješnje v e z a n uz uvid i spoznaju da Je sve j e d n o " . Prije svega. „ R i j e č " j e d n a k o tako nije. O v o m ć e m o se z g o d o m zadržati tek na t o m e da u najkraćim c r t a m a n a v e d e m o i n a z n a č i m o o n o što se uvjetno m o ž e nazvati glavnim stavovima Heraklitova nauka. d u g o i uvijek iznova razabire smisao samih Heraklitovih riječi. „ M i s a o " i sve slično t o m e o p e t nije. sva­ koj naglijoj korjenitoj preinaci. Sto je ipak o n d a na k o n c u sam taj logos? " Z a k o n " nije. te uz njih i druga. m e đ u ­ tim. značenja koja za njega u sebi sabire logos. Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet (Stuttgart. ta v e ć u p r v o m frag­ m e n t u logos je j a s n o razlikovan u p r a v o od „ r i j e č i " ( έ π έ ω ν ) . očito naglašeno i s n a k a n o m . A) Logos m a d a očito srodna.. z n a k o v a i „ m i g o v a " . pisane s iskrenim entuzijazmom z d r u ž e n i m sa za­ v i d n o m u č e n o š ć u . da dalje ne nabrajamo. „ u m " i sve slično. bez olakšavajućeg oslonca na ovakve i slične takozvane „ i s t i n e " povijesti filozofije. „ r a z u m " . d a k a k o uvijek u cjelini svih fragmenata.logos.čak i u o v a k o beskrajno razmrvljenom stanju u kojem n a m je do danas p r e d a n o . „ r a z m j e r " i „ p r o p o r c i j a " : . Z n a č i i „ s m i s a o " . kako to u o s t a l o m u povijesti i jest pravilo. O s o b i t o n e nekakav „svjetski z a k o n " . Citati i razumijevati Heraklita znači prije svega ustrajati u m i s a o n o m n a p o r u da se. ali j e d n a k o tako i „ m i s a o " i „ n a m i s a o . pače „ p r o p o r c i o n a l i t e t " . U njemu se htjelo naći i značenje „ z a k o n a " . na­ znaka i aluzija. u njegovoj razlici spram „ p o j e d i n a č n o g " . pri r a d o v i m a na izgradnji i razvijanju rane grčke m a t e m a t i k e .takvo značenje riječ je zadobila t e k n a k o n njega. nitko se j o š nije odvažio inzistirati na t o m e da bi se u bilo kojem j e z i k u m o g l o . čvrsto se držeći poznatih i naviklih s h e m a tumačenja. U t o m se smjeru m o ž d a valjanom u p u t o m m o ž e smatrati stav da čak i logos sam nije o n o prvo i najviše u Hera­ klitovu mišljenju. pa z a t i m „ o s n o v e " i „ t e m e l j a " svijeta. kad j o š i u č e t v r t o m izdanju svoje inače lijepe knjige. j e r Heraklit u j e d n o m fragmentu n a g l a š e n o g o ­ vori ο „ z a k o n u " . Ta riječ svakako znači i „ g o v o r " i „ r i j e č " i „ r a z l o g " i „izlaganje". „ o d n o s " . v e ć pri prvim pokušajima da se pobliže i određenije odredi što je u o p ć e to što on tako naziva.< Nauk Stoljećima u h o d a v a n e sheme kojima je bilo v o đ e n o razumijevanje Heraklita opiru se. ο kojima sam govori u jed­ n o m od fragmenata.u tolikoj mjeri p r e p u n o unutrašnjih smislenih veza i odnosa. rečenica i stavova. T o „ o p ć e " s e o n d a dakako nikako n e m o ž e i ne smije razumijevati po m o d e l u kasnijeg logički objedinjujućeg općeg. Die Vorsokratiker. a u Heraklita s a m o g to je značenje p o k r i v e n o p r v e n s t v e n o i z r a z o m „ m j e r a " ( μ έ τ ρ ο ν ) . U g l a v n o m je p r i h v a ć e n o da je središnja i ključna riječ i „ s t v a r " cjelokupne Heraklitove filozofije logos. v e ć se i s a m a njegova bit i narav očituje tek kao aspekt o n o g a što Heraklit z o v e „ o p ć i m " . o n o j e d n o što objedinju­ je sva nabrojena značenja. imenujući ga u p r a v o vlastitim g r č k i m i z r a z o m ν ό μ ο ς . T a k o nikakvim osobitim i z u z e t k o m nije napri­ mjer W i l h e l m Capelle. . Herakli­ tova filozofija kulminira u o n o m e što sam naziva „ m u d r i m " ( τ ό σ ο φ ό ν ) . B) Odvojenost mudrog U o č e n o je već češće i to da. No k a k o o n d a . spor i dilema. u p r a v o na toj jednoj riječi: . m o ž d a i prije n e g o u logosu. No Heraklit sam inzistira. ο t o m e da on „ p o prvi put božanstvo shvaća kao 'apsolutno'". T e š k o da je i j e d n o d r u g o djelo iz povijesti filozofije kao upravo njegovo .objedinjujućim" ( ξ υ ν ό ν ) . ο njegovoj „spoznajnoj teori­ ji". i to t a k o da ih kao jedinstveni izvor iz sebe otpušta. s a m o pak ostajući n e š t o od svih njih različito.p r o r a č u n " . nikada pak osigurana. P o t e š k o ć e počinju. štoviše „svjetskog z a k o n a " . no lo­ gos o č i t o od t o g a razlikuje. slojeva značenja. dotle o v o „ m u d r o " u j e d n o m teško 46 47 . vječno važeća i na taj način „istinita" teza. „etici". „razmjer". o d n o s e ć i ih samo i isključivo j e d n e na druge te time i prvenstveno s a m o time dohvaćajući njihov smisao. „materijalističkome načinu mišljenja" i svemu sličnom. to ostaje u g l a v n o m n e p r o z i r n i m . „ z a j e d n i č k i m " . n a k o n svega do sada kazanog. „ r a z b o r " . Sto je dakle logos m o r a l o bi se iznaći ponajprije promišljajući. P r i t o m bi se. p o p u t Heraklita samog. v e ć j e s a m a takva primisao u n u t a r interpretacije Heraklita o p a s n o bliska s p o m e n u ­ t i m stoičkim iskrivljenjima.

v e ć P l a t o n o v u „ h o r i z m u " . ako se n e ć e m o izgubiti u neod­ r e đ e n i m općenitostima. j e d n a na drugu upućene. ο t o m e autor ne b r i n e suviše. t o g J e d n o g koje se razmjenjuje sa svime". j e d n o m od osiguranih istina istraživanja H e r a k l i t a smatra se najuža bliskost logosa s v a t r o m . koje pak u promjeni ostaje. M . Sve što biva. Frankfurt am M a i n . sebi svojstvenim sa­ m o p o u z d a n j e m . U Heraklitovim fragmentima sve izrijekom o d r e đ e n e sveze istovjetnosti.i taj izraz μεταβάλλειν m o r a se uzeti najstrože i krajnje d o s l o v n o . Heidegger. ili k a k o radije p r e v o d i m o : o n o d u h o v n o . ma i najoskudnij e m pokušaju obrazloženja. središnji t e r m i n H e r a k l i t o v e flozofije". v o d a ili zemlja: . u razlici s p r a m ovakve s a m o z a d o v o l j n e pretencioznosti. ako ne i n e m o g u ć e prihvatiti.bivajući u cjelini i posve o n i m drugim. Uz to. s n e č i m s a m o „ d u h o v n i m " . oslonjene na p o d l o g u ustrajavajuće tvari. Walter Brocker (Die Geschichte der Philošophie vor Sokrates. biva iz suprotnosti i kroz suprotnosti. protivnosti i blizine m o r a m o respektirati iznad svega ostalog.] A n a k s a g o r i n a i zasebitka ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideje u P l a t o n a sve do a p s o l u t n o g d u h a u H e gela. C) Vatra N e z a v i s n o od tih i sličnih pitanja.pričinjajući nad d u h o m Heraklitova mišljenja n e s u z d r ž a n o nasilje. N a u k ο tzv.p r o t u m a č i v o m fragmentu biva n a z v a n o „ o d v o j e n i m o d svega". No u Heraklita n e m a ni riječi ni ο č e m u t a k v o m . čini se b a r e m . prije svega Heraklitova vatra nije u o p ć e j e d a n od „ e l e m e n a t a " . k a o što bi to bili npr. Pravi i svojstveni vidovi vatre u Heraklita su ponajprije „ u ž a r e n i z r a k " i nešto po­ put „ e t e r a " . usp. razlike. O n e „ s e prebacuju" . ο njihovu jedinstvu. supstanciji i akcidencijama n u ž a n je usljedak o v a k v o g p r o t u m a č e n j a bivanja i mijene te ostaje ležati. kao u p o n e k i h tumača. 1965. istovjetnosti i s v e m u t o m e sličnom. Protiv­ nosti se ne mijenjaju. k o l i k o se filozofijske ozbiljnosti i. prije svega k a k o shvatiti takvu istovjetnost. D) Suprotnosti O s n o v o m Heraklitove filozofije smatra se o d a v n o n a u k koji se pokušava a n a k r o n o označiti i m e n o m p o t e k l i m iz kasnosrednjovjekovne n e o p l a t o n i č k e spekulacije Nikole Kuzanskog. " N o kako o n d a misliti zajedno logos kao sve-jednost i „ o n o m u d r o " kao od­ vojenost od svega. ali iz istinske filozofske neprilike i besputice p o t e k l i m zahvatima.ta i oni sami nisu drugo do preina­ ke vatre.u p o r n o i p o d svaku cijenu inzistirajući na vlastitom i s h o d i š n o m uvjerenju ο istovjetnosti logosa i o n o g JSOphon u Heraklita . b e z m n o g o oklijevanja. No p r o b l e m je o n d a . ili p a k s a m o bhskost. O n e moraju umrijeti. „ l o g i č k i m " i „ i d e a l n i m " . štoviše m o ž d a čak na neki n e o d r e đ e n i način i istovjetne j e d n a drugoj: . o b r n u t o razmjernim svakom. 3 3 0 i d. j o š i u svem i s v a k o m g o v o r u ο koincidencijama suprot­ nosti. str. čak i Hegelovu „apsolutu"? T a k o npr. 3 0 ) .. O d v o j e n o s t "(κεχωρισμένον) j e latinski a b s o l u t u m . Sve je ipak na t o m e da se shvati kako su to suprotnosti j e d n o . a o n d a . i što li j o š ne. tjelesna tvar. o n o m u d r o . pa o n d a i „ s u h o blistanje". ma i najfinija. K o l i k o drukčije. u kojima je. str. i uz to j o š . Tradicionalno i na svoj način veličanstveno objašnjenje je o n o Aristo­ telovo. dakle s a m o g t o g p r i m a r n o g e l e m e n t a i p r v o t n o g sastojnog p o č e l a „svijeta". n e č e g tvarnog. pa bilo to osviješte­ no ili ne. baš na t o m p r e s u d n o m mjestu u nj ucrtava­ j u ć i vlastitu m i s a o „ p o d r u č j a " . d o k drugi opreznije i tekstu primjerenije g o v o r e tek ο izvjesnoj bliskosti i analogiji. ne prelaze u drugi lik i izgled. Frankfurt am M a i n . ustvrđuje: „ O d t e o d r e d b e d u h o v n o g ( σ ο φ ό ν ) ide j e d n a linija p r e k o d u h a ( ν ο υ ς ) [. N o . P r e l u d i r a li tu o n d a Heraklit. „ o k r u ž j a " ( G e g e n d . m o r a u pod­ lozi j e d n o m e i d r u g o m e od onih koja se mijenjaju biti i nešto trete.u t o m bi uvidu imala biti na­ v o d n o sva d u b o k o u m n a tajna Heraklitova. vatra u o p ć e i nije neka. vatra je u tekstu izričito poistovjećena ne s logosom n e g o sa „ s v i j e t o m " : uređeni svijet ( κ ό σ μ ο ς ) nije d r u g o do „ v j e č n o živa vatra". a da bi o n a bila m o g u ć a . k a o što bi to n a v o d n o i m a o biti logos. no o n e su u sebi ipak vezane j e d n a uz drugu. p o s e ž u ć i p r i t o m za filološkim zahvatima koje je teško. u dalekoj povijesnoj anti­ cipaciji. inte­ l e k t u a l n o g poštenja sadrži j o š i u takvim d o d u š e nasilnim. O s i m toga. i b o g . načelno izrađeno u prvoj knjizi Fizike: . logos i vatra. ali p r i t o m s a m o mijenja lik i izgled.).. uviđajući p r e t h o d n o s p r a v o m da je „ s o p h o n .svaka promjena je p r o m j e n a iz nečega u nešto. tjelesnog i „ m a ­ terijalnog". da bi oživje- 48 44 . i svijet. 1979. r e c i m o tako. i m e n o m „koincidencije suprotnosti". Heraklit / G A 55/. zatim „bljesak". N e k i tu bliskost vide v e ć istovjetnošću. Pa ipak. p r i p a d n o duši pročišćenoj do mudrosti. k a k o je mislio nemali broj inter­ preta. izgledaju m u k o t r p n i pokuteji B r o c k e r o v a učitelja da u čitavome j e d n o m sa­ tu predavanja razriješi tu g o t o v o nerazrješivu p o t e š k o ć u .

: Heraklit. Geistes. I. 1945. Kahn. Frankfurt am Main. Festgabe fiir Karl Reinhardt. Deichgraber. Moraju se ugasiti. F. dodatak E) Duša Heraklit je. Conche. K. An edition of the fragments with translation and commentarv.. 1 1965 ( 6 1976). M. 1972. O. (Editio maior).ocrtali kao „ d u š u " kako je vidi sam Heraklit. 69-81. Heidegger. Ch. 1972. Heidegger. J. Pariš.tek sumarno referirajući i para­ frazirajući.: Untersuchungen zu Heraklit./Taran..: Die heraklitischen Briefe. v e ć bljeskovit: .: Herakleitos von Ephesos. 1952. 50 51 . to m o ž e m o ostaviti pitanjem. Janniere. G. Wiesbaden. str. The Cosmic Fragments. 1963. Berlin. kao što se opet rađa. Brecht. Pariš. 1954 ( 2 1962) Snell. Mondolfo. presentes et traduits. commente.: Eraclito. 1970. M. 1967. Cambridge. doista biti pripisana „ m o d e r n o s t " i „subjektivnost" te blizina o n o m e što o d a v n o njegujemo k a o psihologiju svake orijentacije i provenijencije. Diels ga je čak j e d n o m bio nazvao .le k a o o n o drugo. M. Munchen. Oxford. Frankfurt am Main. Pariš. 1936 ( Wuppertal. H. Leipzig. 1877.und Soziahviss.: Heraklit (GA 55). L o g o s joj je takav da sebe s a m u u m n a ž a i iz sebe same raste. 9). Walzer. već je prije svega nešto kozmičko. Fragments. Mazzantini. u: Varia Variorum.: Heraclitus. introduzione e commento. Nr.: Heraklit. bez i najmanjeg pokušaja interpretacije . j e d n o j od svakako boljih novijih te vrste (W. 1949). traduit. l 2 Diels. tvrdi se. 1979. K./Wismann. 1979. A History of Greek Philosophy. S „psihologijom" stoji slično: duša u Heraklita očito nije sa­ mo čovjeku pripadna. Ipak bi trebalo biti znatno oprezniji pri svim takvim karakterizacijama.: Heraclite. J. L. 1963). C. Izdanja (kronološkim slijedom) Bywater. Mansfeld. štoviše u o p ć e sam pojam psihologije. Marcovich.: Heracliti Ephesii reliquiae. na koju se j e d n i m dijelom oslanja.: Rhvthmische Elemente im Logos des Heraklit.: Eraclito. Raccolta dei frammenti. Cambridge. pali i raste isparavanjima vlage.: Der Logos bei Heraklit. 1986. H. u o d r e đ e n o m smislu. Berlin. Merida. Firenze.: Heraclitus. M o ž e li onda t o m e što smo ovdje . M. " O v d e m o ž e m o napustiti tu zapanjujuću figuru. izvršio presudan obrat unutar jonske tradicije najranijeg filozofiranja. I. Heraclite. Texte etabli. 1977 Λ1962/. 4 8 6 ) . Svaki daljnji g o v o r ο njemu m o r a o bi počivati na vlasti­ toj p r o v e d e n o j interpretaciji. R. kao što je pojava svega o n o g a što p o z n a m o i r a z u m i j e m o kao „svijest" i „samosvijest" u njih više n e g o sporna i upitna. Amsterdam. Sokrata. U. Cambridge/Mass. Kirk. I frammenti e le testimonianze. C: Eraclito. ne­ go u o p ć e u Grka. Testimonianze e imitazioni. Guthrie. Bibliografski I.: Heraklit.najsubjektivnijim i. Fragments. najmodernijim p r o z n i m a u t o r o m antike".: The Art and Thought of Heraclitus. Greek Text with a Short Commentarj. Fragmenten.udarac munje i šibanje b o ž a n s k o g a bića prava su sli­ ka t o g i takvog „prebačaja". 1909. Ljudska svijest i samosvijest. Testo e traduzione. Α. Uz to. 1939 (preti­ sak: Hildesheim. Gigon. 1979. Ein Versuch iiber den Ursprung der Philosophie. Seminar Wintersemester 1966/1967. E. Jg.: Heraclitus. Bollack. Holscher. k a o što je o p e t i tako b e z d a n o d u b o k da se njeni ishodi i „ g r a n i c e " ne m o g u iznaći niti ako se baš svim p u t o v i m a p r o đ e . postavivši čovjeka u središte svog razmatranja i time gotovo pripremajući kasniju p r i m a r n o antropologijsku orijentaciju kako sofista t a k o . 2 II. 1901. Vol. Torino. Literatura (abecednim slijedom) 1) U svijetu Bernavs. 1869.da se p o s l u ž i m o riječima kojima Guthrie za­ ključuje poticajan prikaz Heraklita u svojoj historiji grčke filozo­ fije./Fink. u njenoj po­ nositoj izolaciji" . H. postaju tek njegovim mišljenjem t e m o m i svojinom grč­ k o g a duha. da bi d o d i r o m bile upaljene kao drugo. Munster/Koln. Firen­ ze. 1962. Heidelberg. Fragmente griechisch u?id deutsch. S. (Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften und der Literatur Mainz. B..: Heraclite ou la separation. Taj njihov „ p r e b a č a j " nije kontinuiran i postupan. Ο „subjektu" n e m a dakako riječi ne samo u Heraklita. R. ona i nije n e k a k v a o d r e đ e n a i postojeća „supstancija": u m i r e i gasi se postavši v o d o m . Klasse. 1935. J. str. 1977. J.

III.: „Heraclitea". Ph. Princeton. J". K. Ε. von Ephesos. Zagreb. u: R. 59-73: „Bitak i bivanje. str. He­ raklit"). 2 (Berlin.: Die Philošophie Herakleitos des Dunklen von Ephesos. Snell.: Heraclitus. Despot. Cipra. Wheelwright. M.: Metamorfoze metafizike (str.: Vermachtnis der Antike. 1978. 41 i d. N. Bd. u: Samtliche Werke. C: Heraclite ou l'homme entre les choses et les mots. 72 i d. F. 1971. 1962.: Die Sprache Heraklits. Roussos. B. 87-138: „Heraklit"). Berlin.: Interpretationen zu den Logos-Fragmenten Heraklits (Spudasmata 17).: Heraklit. Ε. Zagreb. Majnarić. K. N. u: Isto. 353-381. 81-98. 1951.: Logos i dijalektika. Reinhardt.: Herakleitos der dunkle. 1858. Reinhardt. 1959. Schleiermacher. Pariš.: Der Logosbegriff bei Heraklit und Parmenides I. Phronesis 11 (1966). Lassale. 1982. B. B.: Heraklit-Bibliographie. 1964. 1968. W. ( 2 New York. Darmstadt. 2 sv.Kurz. 1961. 1839). 1971. Zagreb. 2 2 HERAKLIT Fragmenti djela 52 . Abt. str. Hidesheim/New York. str. Svjedočanstva i fragmenti. Verdenius. K. Hermes 61 (1926). str.: Filozofski dnevnik 11978-19821 (str.: Heraklits Lehre vom Feuer. Čakovec. Gottingen.) 2) U Hrvatskoj (uz prikaze u standardnim historijama filozofije) Bošnjak. str. 1-146. Ramnoux. F.

Pogreška je nastala vjerojatno previdom. Kahn (The Art and Thought of Heraclitus. An edition of the fragments with translation and commentarv). prema kojoj se lako može svaki fragment u Dielsovoj nu­ meraciji pronaći u našoj ediciji. str.i". Predsokratovci.. Walzer.ne uspijevajući pronaći nikakva kriterija' za njihov smislen i donekle sustavan raspored . 149-160. ili pak ispuštanjem pri tiskanju. Fragmente smo stoga ovdje donijeli u redoslijedu kakav je. Također je dodan. 2) U fragmentu 99 (D20) veznik ..a" izmijenjen je u . koji je vjerojatno pogreškom u izvorniku ostao nepreveden. Marcovich). Na kraju je dodirna i konkordancija. osim na dva mjesta: 1) U fragmentu pod brojem 9 (D18) ispravljen je prijevod dodavanjem negacije „ne".donese prema abecednom redoslijedu auto­ ra iz kojih crpi navod fragmenta naprosto je neprihvatljiva hiperkritička filološka kapitulacija i nije nimalo neopravdano kad je naprimjer Kahn naziva jednom „apparentlv irrational procedure". 1983. uz oznaku D. Zagreb. I svezak. koje ima Diels jednako kao i svi drugi izdavači. u svom izdanju uspostavio Charles H. i koji nam se čini najboljim medu mnogim varirajućim i od Dielsa odstupajućim redoslijedima u glavnim dosadašnjim izdanjima (Bywater. Dielsova odluka da fragmente skupljene iz najrazličitijih doksografskih izvora . Tekst prijevoda prenesen je bez izmjena. 55 .Fragmenti Heraklitova djela Preveo Milivoj Sironić Napomena (Damir Barbarić): Hrvatski tekst Heraklitovih fragmenata u prijevodu Milivoja Sironića preuzet je iz hrvatskog prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker. Broj fragmenta u Dielsovu izdanju naveden je uvijek na po­ četku teksta fragmenta u zagradi. Fragmenti. fragment 72 u Dielsovoj numeraciji. prema τ' originala. u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. prema μή originala. držeći se srodnosti sadržaja. pod brojem 6.

12. 6. 2 1 . n e ć e naći n e n a d a n o j e r se o n o ne m o ž e p r o n a ć i i nije pristupačno. Munchen. ( D 7 3 ) Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju. ( D 1 9 ) Ne znaju slušati ni govoriti.Također smo iz hrvatskog prijevoda fragmenata preuzeli samo one riječi za koje se može s određenom izvjesnošću pretpostaviti da su auten­ tične Heraklitove. ( D 1 0 5 ) H o m e r j e b i o astrolog. Posvjedočuje im to poslovica: „ I a k o su prisutni. 20.. o n o g a . ( D 1 2 9 ) Pitagora. I ma da se sve zbiva po t o m l o g o s u ( z a k o n u ) . a što n i s m o niti vidjeli niti uhvatili. ( D 4 7 ) Ne s u d i m o nepromišljeno ο najvećim stvarima! 14. ( D 2 2 ) Oni koji traže zlato m n o g o zemlje raskopaju. 13. M n e z a r h o v sin. od t o g a se o k r e ć u i udaljuju. ( D 1 0 6 ) Priroda svakog dana j e j e d n a . ( D 4 0 ) M n o g o z n a n j e ne uči r a z u m u jer bi naučilo H e z i o d a i Pitagoru i nadalje K s e n o f a n a i Hekateja. ( D 7 4 ) Ne treba postupati kao djeca roditelja. ali u sebi misle (da ih znaju). ( D l ) Taj logos. ( D 2 ) Stoga treba slijediti zajedničko. koliki se na takve stvari namjere. 10. to s m o ostavili. slični su neiskusnima iako se okušavaju u takvim riječima i djelima k a k o ih ja objašnja­ v a m razlučujući svako p r e m a njegovoj prirodi i t u m a č e ć i ka­ ko stvar stoji. 26. (42) H o m e r zaslužuje da se iz natjecanja izbacuje i šiba i A r h i l o h na isti način. Griechisch und deutsch. 56 57 . 9. Misle da najviše zna o n . i o n o na što s v a k o d n e v n o nailaze. 6 Herausgegeben von Bruno Snell. 2. 11. No iako je logos zajed­ nički. 7. " 24. stvorio je svoju m u d r o s t : m n o g o z n a n j e . 8. ( D 3 5 ) Ljudi filozofi moraju biti znalci v e o m a m n o g i h stvari. 23. ( D 1 2 3 ) Priroda voli sakrivati se. koji su se trijebili od ušiju. 16. 22. D r u g i m ljudima ostaje n e p o z n a t o što b u d n i čine kao što zaboravljaju o n o što u snu čine. ( D 7 1 ) . ( D 1 0 7 ) Oči i uši su loši svjedoci ljudima ako imaju barbarske duše. ( D 5 5 ) Ja dajem p r e d n o s t o n o m e što se m o ž e vidjeti. " 3. ( D 5 6 ) Ljudi se p o s v e varaju u spoznavanju vidljivih stvari j e d n a k o kao H o m e r koji je b i o mudriji od svih H e l e n a . ipak v e ć i n a živi kao da i m a vlastitu m o ć rasuđivanja. n e r a z u m n i nalikuju gluhima. 18. koji zaboravlja k a m o v o d i put. 4. 19. To je n a i m e j e d n o . ( D 3 8 ) Tales je prvi istražio zvijezde. ( D I O l a ) Oči su točniji svjedoci n e g o uši. od svih se ljudi najviše po­ zabavio istraživanjem i. 15. ali m a l o nađu. ( D 7 2 ) Od o n o g a s č i m e najviše n e p r e s t a n o saobraćaju.. to im se čini stranim. ne razumiju ih niti ih znaju kad ih nauče. to n o s i m o . ipak su o d s u t n i . rekavši: „ Š t o s m o vidjeli i uhvatili. ( D 1 7 ) M n o g i naime. ( D 1 8 ) A k o se n e t k o ne nada. koji postoji uvijek. 17. ( D 8 9 ) B u d n i imaju j e d a n i zajednički svijet. koji nije p o z n a v a o dan i n o ć . čuti i spoznati. ( D 3 4 ) Iako su čuli. ( D 5 7 ) Učitelj velikog m n o š t v a je H e z i o d . Pri prosudbi i izboru oslanjali smo se ponajprije na Snellovu redakciju teksta: Heraklit. 5. 1965 ( 1976). p o š t o si je izabrao te spise. zlo umijeće. Njega n a i m e prevariše dječaci. 1. 25. Fragmente. ne razumiju ljudi niti prije n e g o što ο njemu čuju niti n a k o n što su čuli.

32. i približava se i udaljuje se. ( D 7 6 ) V a t r a živi od smrti zemlje. ( D 3 1 B ) Zemlja k a o m o r e se razlijeva i odmjeruje se p r e m a i s t o m logosu ( z a k o n u ) kakav bijaše prije n e g o p o s t a d e z e m ­ ljom. ( D 3 ) S u n c e je široko j e d n u ljudsku stopu. 45. 52. ( D 4 5 ) G r a n i c e duše nećeš u h o d u naći makar pregazio svaki put: tako d u b o k logos ima.27. ( D 8 4 b ) N a p o r je trpjeti iste i pokoravati im se. nije u č i n i o ni­ j e d a n od b o g o v a niti od ljudi. 30. 37. ( D 1 2 0 ) G r a n i c e z o r e i večeri su Veliki Medvjed i n a s u p r o t V e l i k o m Medvjedu granica v e d r o g Zeusa. ( D l 14) O n i koji s r a z u m o m govore. ( D 3 1 A ) P r o m j e n e vatre: najprije m o r e . 33. v o d a živi od smrti zraka. ( D 1 2 6 ) H l a d n o se zagrijava. 51. ( D 9 9 ) Da n e m a sunca. ( D 1 0 8 ) Od kolikih sam č u o učenja (logose). treba da se pokazuju j a k i m a u o n o m e što je svima zajedničko baš kao država u z a k o n u i m n o g o j a č i m a . ( D 1 0 0 ) Godišnja doba. bila bi n o ć što se ostalih zvijezda tiče. ( D 1 1 3 ) R a z u m j e svima zajednički. 47. 48. n e g o logos. ( D 5 0 ) A k o poslušate n e m e n e . m u d r o j e prizna­ vati da je sve j e d n o . ( D 9 2 ) Sibila govoreći u z b u đ e n i m ustima nenasmijano. ( D 6 ) S u n c e je svaki dan n o v o . ( D 1 0 1 ) Ja sam istražio s a m o g a sebe. 43. 40. 53. 4 1 . 28. ( D 8 1 ) Pitagora v o đ a lažljivaca. ( D 9 0 ) Sve je zamjena za vatru i vatra za sve b a š k a o r o b a za zlato i zlato za robu. nijedan nije do­ šao do t o g a da bi spoznavao da je m u d r o s t od svega odvo­ jena. nekićeno i b e z dražesti b o g o m opčinjena prodire glasom kroz tisuće godina. a m u d r o s t je isti­ nu govoriti i raditi p r e m a prirodi slušajući j e . 35. suho se ovlažuje. 4 2 . t o p l o se hladi. 34. 29. a druga p o l o v i n a užareni zrak. 46. 31. 49. 44. ( D 9 1 ) Raspršuje se i o p e t skuplja. koja se po mjerama (periodički) pali i po mjerama gasi. j e r sve ljudske zakone hrani j e d a n božanski. 59 58 . 36. a i duše se iz vlage isparuju ( ? ) . inače će ga pro­ naći Erinije. ( D 9 4 ) Helije n e ć e prekoračiti svoje mjere. isti za sve. 38. a od m o r a p o l o v i n a zemlja. 50. p o m o ć n i c e Pravde. ( D 3 0 ) Ovaj k o z m o s (red svijeta). niti govori niti skriva n e g o nagovještava. ( D 8 4 a ) Mijenjajući se o d m a r a se. n e g o bijaše uvijek i jest i bit će vječno živa vatra. a zemlja (od smrti) v o d e . v l a ž n o se suši. ( D 1 1 2 ) R a z b o r i t o misliti je najveća vrlina. Ovaj je naime toliko m o ć a n koliko h o ć e i dovoljan je svima i nadmašuje (sve). ( D l 16) S v i m ljudima d a n o je da spoznaju sami sebe i da bu­ du r a z u m n i . 39. zrak živi od smrti vatre. ( D 1 2 ) O n i m a koji u iste rijeke ulaze druge i d r u g e v o d e pri­ tječu. ( D 9 3 ) G o s p o d a r . čije je proročište u Delfima. koja sve d o n o s e .

60 61 . ( D 6 1 ) M o r e : v o d a najčistija i najprljavija: r i b a m a pitka i spa­ sonosna. 83. 82. 59. 74. ( D 7 0 ) Ljudska su mišljenja dječje igračke. 79. 6 7 . d o b r o i p r a v e d n o . ( D l l ) Sve što g m i ž e tjera na pašu udarac. 77. 5 5 . 73. umor ." 66. čija je glaso­ vitost v e ć a n e g o od ostalih ljudi. ( D 1 2 1 ) D o b r o bi učinili Efežani da se svi odrasli r e d o m obje­ se i n e d o r a s l i m a ostave grad. ( D 8 2 ) Najljepši m a j m u n r u ž a n je u poređenju s ljudskim ro­ dom. svoga najbo­ ljeg čovjeka. ( D 7 9 ) Čovjek je djetinjast p r e d b o ž a n s t v o m k a o s t o j e i dijete pred čovjekom. ( D 3 3 ) Z a k o n jest i volji j e d n o g a biti p o k o r a n . 71. a učitelj im je svjetina j e r ne znaju da „ m n o g i su loši. a perad u prahu ili pepelu. ( D 4 8 ) L u k u je dakle i m e život. koji H e r m o d o r a . ( D 4 4 ) N a r o d treba da se b o r i za z a k o n baš kao za utvrdu (grada). 62 ( D 9 7 ) Psi laju na o n e koje ne poznaju. a ljudi j e d n o drže pravednim. 6 0 .odmor. a ljudima nepitka i p o g u b n a . ( D 9 ) Magarci bi radije izabrali slamu n e g o zlato. 5 6 . T e u t a m o v sin. ( D 3 9 ) U Prijeni se r o d i o Bijant. ( D 5 1 ) Ne shvaćaju kako se sa s o b o m slaže o n o stoje različn o : (to j e ) unatrag o k r e n u t a harmonija kao k o d luka i lire. ( D 5 8 ) I liječnici režu. 76. glad . ( D 8 7 ) G l u p čovjek se o b i č n o pri svakoj riječi (logos) u k o č i od straha. ( D 2 3 ) I m e Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde. 68. a b o ž a n s k o ima. ( D 4 1 ) J e d n o j e n a i m e m u d r o s t : spoznavati d u h o v n u m o ć ko­ ja upravlja sve kroz sve. ( D U O ) Ljudima nije bolje da im biva sve što žele. a d r u g o nepravednim. ( D 4 9 ) J e d a n j e z a m e n e k o l i k o deset tisuća ako j e najbolji. ( D l l l ) Bolest učini zdravlje u g o d n i m i d o b r i m . ( D 8 ) S u p r o t n o se sjedinjuje i iz različitoga najljepša h a r m o ­ nija. 8 1 . pale i na svaki n a č i n j a d n o m u č e b o ­ lesnike te j o š k t o m e traže plaću iako ne zaslužuju da je dobiju od bolesnika j e r isto čine: i d o b r o i bolesti. a djelo (njegovo) smrt. ( D 1 0 4 ) K a k a v j e njihov u m ili r a z u m ? N a r o d n i m pjevačima vjeruju. inače n e k a b u d e najbolji drugdje i m e đ u dru­ gima.54. ( D 8 3 ) Najmudriji čovjek p o k a z a t će se n a s p r a m b o g u kao m a j m u n . ( D 5 9 ) Putanja ( h o d ) vijka u valjarici ravna i kriva j e d n a je i ista. 70. protjeraše g o v o r e ć i : „ N e k a niti j e d a n od nas ne b u d e najbolji. 6 1 . ( D 5 4 ) Nevidljiva harmonija j a č a je od vidljive. ( D 7 8 ) Ljudsko b i ć e n e m a m o ć spoznaje. ( D 1 2 5 ) I miješano piće rastavlja se ako se ne m u ć k a . 64. ( D 3 7 ) Svinje se kupaju u kaljuži. 57. i u m u d r o s t i i u ljepoti i u s v e m u o s t a l o m . 75. 72. ( D 1 0 2 ) B o g u je sve lijepo. 6 5 . ( D 1 3 ) Svinje uživaju u blatu v e ć m a n e g o u čistoj vodi. 69. 6 3 .sitost. a m a l o njih d o b r i " . 5 8 . 78. 80.

smrtni . ( D 2 5 ) Slavnije smrti dobivaju veće nagrade. ( D 1 0 3 ) Na o b o d u kruga zajednički su p o č e t a k i svršetak. ( D 1 1 8 ) Suhi je sjaj najmudrija i najbolja duša. ( D 5 3 ) Rat je otac svega i svega kralj. ( D 2 6 ) Čovjek u noći pali sebi svjetlo kad mu se ugasi vid. čeka ih o n o č e m u se ne nadaju niti slute. vodi ga n e d o r a s l o m o m č e . ( D 2 1 ) S m r t je koliko budni gledamo. 99. 87. a san koliko spavajući (gledamo). 106.ili bolje: da se odmaraju . 92. 85. ( D 6 3 ) Postaju b u d n i čuvari živih i mrtvih. ( D 4 3 ) Obijest treba gasiti više n e g o p o ž a r . a svjetina je zasićena baš k a o stoka. 62 63 . j e d n e je učinio r o b o v i m a . ali je teško u raspuštenosti i pri vinu. 107. a b u d a n dotiče se o n o g a koji spava. Od zemlje postaje v o d a a od v o d e duša. ( D 2 9 ) P l e m e n i t i ljudi izabiru sebi j e d n o umjesto svega dru­ g o g a . ( D 3 6 ) D u š a m a je smrt postati v o d o m . 96. ( D 9 5 ) Neznanje je bolje sakrivati. ( D 7 7 ) D u š a m a je radost ili smrt da b u d u vlažne. ( D 9 8 ) D u š e udišu mirise u H a d u . b u d n o i spavajuće. a druge slobodnima. 86. ( D 1 1 5 ) Duši je svojstven l o g o s koji s a m sebe uvećava. 9 1 . 97. druge kao ljude. ( D 2 8 A ) ( S a m o j e ) mnijenje o n o što najpouzdaniji čovjek spo­ znaje i čuva.smrtni. ( D 5 2 ) Životni vijek je dijete koje se zabavlja igrajući k o c k e : kraljevstvo djeteta.i ostavljaju djecu odakle opet nastaju s m r t n e sudbine. 113. 110. 93. 102. a v o d i je s m r t postati zemljom. (tada) b i s m o n o s o m m o ­ gli i raspoznavati. Jer to. ( D 8 0 ) A treba znati da je rat sveopća pojava. 88. a život o n i h smrt ovih. 103. ( D 8 6 ) Z b o g nevjerovanja izmiče pa se ne spoznaje. ( D 6 0 ) P u t p r e m a g o r e i p r e m a dolje j e d a n je i isti. 90.84. promijenivši se. ( D 7 ) Kad bi sve stvari postale dim. i o n o opet promijenivši se.vječnu slavu umjesto prolaznih stvari. 104. 111. ( D 6 2 ) Besmrtni . da je pravda b o r b a i da sve nastaje kroz b o r b u i po nuždi. 89. D o k živi dotiče se m r t v o g a u snu. ( D 2 8 B ) Pravda će zgrabiti graditelje i svjedoke laži. ( D 2 4 ) U A r e s o v u poslu ( r a t u ) p o g i n u l e časte b o g o v i i ljudi. a on tetura ne osjećajući k a m o h o d a j e r i m a v l a ž n u dušu. ( D 7 5 ) I oni koji spavaju radnici su i suradnici o n o g a što se zbiva u k o z m o s u . ( D 2 7 ) K a d ljudi umru. ( D 1 1 7 ) K a d je čovjek pijan. 112. 95. 105. život ovih je smrt onih. 94. ( D 9 6 ) Leševe bi trebalo izbaciti prije n e g o đubre. 101. 100. 98. m l a d o i staro. jest to.besmrtni. jest o n o . 109. 108. j e d n e je p o k a z a o kao b o g o v e . ( D 2 0 ) Rodivši se h o ć e da žive i da imaju s m r t n e s u d b i n e . ( D 8 5 ) T e š k o je boriti se s p o ž u d o m j e r što h o ć e kupuje na štetu duše. ( D 8 8 ) J e d n o isto je u nama: živo i mrtvo.

( D 1 6 ) K a k o bi n e t k o m o g a o ostati sakriven pred o n i m što nikad ne zalazi? 124. 115.) D-K 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28A 28B 29 30 31A 31B Hr. ušavši u blato. Konkordancija (U koloni o z n a č e n o j s D-K je numeracija fragmenata u Diels-Kranzovu izdanju. b l a t o m prao. numeracija u ovoj ediciji. sitost-glad. 90 62 112 46 43 29 16 70 100 60 24 21 17 28 68 69 33 32 31 102 30 107 110 114 45 65 12 126 80 49 26 59 5 6 7 14 93 42 109 55 58 84 27 56 57 52 53 106 88 61 95 8 41 51 35 34 44 108 64 65 . 126. 116. 120. n e ć e i h o ć e da se naziva i m e n o m Zeus. ( D 6 6 ) K a d n a d o đ e vatra. zima-ljeto. ( D I O ) V e z e : cjelina i necjelina. 1 3 47 117 48 113 78 73 125 79 50 74 115 116 123 4 9 18 99 91 10 71 101 97 92 86 87 89 98 38 39 40 D-K 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64A Hr. 122. ( D 1 5 ) K a d ne bi D i o n i z u radili svečan o p h o d i pjevali pjesmu s p o l n o m u d u (falosu). 123. 121. 120 121 122 124 D-K 96 97 98 99 100 101 101a 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 129 Hr. Mije­ nja se baš k a o što ulje kad se miješa s mirodijama d o b i v a i m e p o mirisu svake pojedine. a u k o l o n i s o z n a k o m Hr. 125. postupili bi v e o m a bestidno. ( D 6 7 ) B o g j e : dan-noć. k o j e m u u čast mahnitaju i slave lenejsku svetkovinu. ( D 1 1 9 ) Karakter j e čovjeku sudbina ( d a i m o n ) . 118. ( D 1 4 ) N e s v e t o je uvođenje u misterije kako je uobičajeno k o d ljudi. sve će rastaviti (suditi) i pograbiti. To je k a o ako bi se n e t k o . koje je j e d i n o m u d r o . 119. s l o ž n o i n e s l o ž n o . ( D 3 2 ) J e d n o . 117. A k o bi ga n e t k o od ljudi o p a z i o gdje tako radi smatrao bi ga ludim. I takvim se b o ž j i m kipovima m o l e kao kad bi t k o razgovarao sa z g r a d a m a ne imajući p o j m a što su b o g o v i i heroji. rat-mir. skladno i n e s k l a d n o . ( D 6 4 A ) S v e m i r o m upravlja g r o m . ( D 6 4 B ) (Vatra) r a z u m o m o b d a r e n a . 118 67 2 11 103 75 25 63 19 54 22 105 66 36 13 82 64 37 81 96 85 83 15 23 20 76 77 104 72 94 111 119 D-K 64B 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84a 84b 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 Hr. ( D 1 2 4 ) Najljepši je sistem svijeta ( k o z m o s a ) k a o hrpa na­ s u m c e n a b a c a n o g smeća. Isti je n a i m e H a d i D i o n i z . i iz svega j e d n o i sve iz j e d n o g a . ( D 6 5 ) (Vatra j e ) oskudica i sitost.114. ( D 5 ) O n i koji se z l o č i n o m kaljaju nastoje se čistiti n o v o m krvlju.

1937).Damir Barbarić Parmenid „ P a r m e n i d j e tvorac o n t o l o g i j e " . u p o t o n j e m svijetu postigao u č i n a k kakav nije u d i o p a o ni j e d n o m e od ranih grčkih filozofa.] O t k a d je P a r m e n i d neupad­ ljivu rječcu 'bitak' u z d i g a o do središnjeg filozofijskog p o j m a . P.. m o ž d a i j o š utjecajnijoj interpretaciji.tako započinje U v o H o l s c h e r (str. koja se od strane kasnijih navodi p o d n a s l o v o m Ό na­ ravi'. 'bitak i mišlje­ nje' (J. U drugoj pak. . 5 7 ) : „ P a r m e n i d j e svojom p j e s m o m n a u k a (Lehrgedicht). 1954). 55. T k o danas obrađuje re­ c i m o t e m e kao 'bitak i vrijeme' (Heidegger. bit će P a r m e n i d opet v e ć na prvoj stranici p r o z v a n „ p r v i m m e t a f i z i č a r o m " t e p o t o m višekratno „ p r v i m l o g i č a r e m " . to je pitanje u europskoj filozofiji ostalo živo. U s l i č n o m t o n u započinje u v o d u vlastiti k o m e n t a r i E r n s t H e i t s c h (str. 1 9 4 3 ) . 1 9 2 7 ) . Maihofer. K o n i g .. Sartre. o n o j Karla Reinhardta. t k o piše knjigu Ό funkciji k o p u l e ' Potpuni podaci za djela kojima se u zagradi navodi samo brojka stra­ nice nalaze se u popisu na kraju studije. [. ' L ' e t r e et le n e a n t ' (J. 6 1 ) 1 svoj kratki n o v e o m a utjecajni k o m e n t a r P a r m e n i d u . 'pra­ vo i bitak' (W.

potječući m o ž d a iz tradicije o č u v a n e u Akademiji j o š od v r e m e n a Platonova. g o d i n e prije K r i s t a od G r k a koji su p o d pritiskom Perzijanaca bili napustili zavičaj u Maloj Aziji. prastara doksografska teza ο t o m e da je b i o u č e n i k Ksen o f a n o v . Te P a r m e ­ n i d „ k r i t i z i r a " Heraklita. U razlici spram toga." Ipak je situacija s tekstom. P l a t o n i Ari­ stotel su očito P a r m e n i d a navodili iz sjećanja ili u vlastitoj pa­ rafrazi. daleko od ovakve idiličnosti kakvu m o ž d a i n e h o t i c e sugerira C o x o n . začeta j o š u P l a t o n o v u Sofistu. U uspostavi teksta fragmenata i m a m o p r e d n o s t ne s a m o o p ć e n i t o d o b r e tekstualne predaje a u t o r a koji ga navode. on je naš jedini izvor. da bi se p o t o m . Proklo. a njegovi se navodi isto­ ga teksta p r i t o m katkad n e z a n e m a r i v o razlikuju. koji izlaže filozofov put k boginji i njenu objavu istine svega. Simplikije navodi dvije trećine od n a m a sačuvanih sto i pedeset redaka. nasljedovanje njihove pjesničke f o r m e . Slična neusuglašenost predaje zatiče nas k o d fragmenata drugog dijela spjeva. i 515. Iz s a m o g njegova djela dadu se lako naći p o t v r d e ο temeljitoj u p o z n a t o s t i s pitagorejskim n a u k o m ο k o z m o g o n i j s k i m protivno­ stima. započinjući u v o d u svoj k o m e n t a r P a r m e n i d u (str. u ko­ j e m se izlažu mnijenja smrtnika te dakle „ P a r m e n i d o v a k o z m o - 68 69 . J e d n a k o je tako iz s a m o g djela p o s v e očita zbliženost s H o m e r o v i m i H e s i o d o v i m djelom.S ob­ z i r o m na svoju neprozirnost. p o v u k a o u m i r k o n t e m p l a t i v n o g života. P l u t a r h ) po­ negdje značajno odstupaju od njegovih. Čuđenje bi trebalo postati manjim zamijeti li se i u v a ž i u kolikoj je mjeri cjelina P a r m e n i d o v a djela uz ostalo i j e d a n stalni implicitni dijalog s H o m e r o m i H e s i o d o m . upravo na njihovim stavovima. bilo omiljenije t e m e za vječno nagađanje i protuslovljenje. Posljednji autor za kojega z n a m o da je j o š rabio rukopis čitava djela je Simplikije. drugi dio.„ v r a ć a " v e ć d o n e k l e zastarje­ l o m h e k s a m e t r u . taj stoji t i m e u j e d n o j tradiciji koja je ishodište dobila u s t i h o v i m a P a r m e n i d o v i m . G r o t e . o s n o v a n o m poslije 540. koju bi d a k a k o b i l o neispravno svesti s a m o na. čini se da n a m je sačuvan u svojem najvećem dijelu. 1): . i to najdoslovnije u smislu religijsko-misterijskog b o ž a n s k o g na­ dahnuća. inače sa­ s v i m bjelodano.. koliko g o d u u s p o r e d b i s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " razmjerno zadovoljavajuća. N a s r e ć u njegov je rukopis b i o iz­ vrsne kakvoće. Simplikiju paralelni navodi iz prvoga dijela spjeva kakve p r e n o ­ se drugi neoplatoničari (Plotin. takozva­ ne „ P a r m e n i d o v e fizike". K a o g o d i n e rođenja n a v o d e se alternativno 5 4 0 . kao i s j o n s k i m k o z m o l o g i j s k i m učenjima. a predaja je j e d n o g l a s n a u opisu obitelji iz koje potječe k a o b o g a t e i o s o b i t o u g l e d n e . b o g a t o m t r g o v a č k o m gradu na zapadnoj obali j u ž n e Italije. sve t a m o od p o l o v i n e p r o š l o g stoljeća pa do danas. Da je naslov P a r m e n i d o v a „ s p j e v a " i z v o r n o glasio Ο naravi nije o s o b i t o vjerojatno. j e d v a da je u klasičnih filologa i historičara grčke filozofije. " Pogađaju li o v e i slične karakterizacije s a m u stvar P a r m e n i d o v a djela i o n o g a što mu je bilo z a d a n o misliti? Život i spis P a r m e n i d je r o đ e n i živio u Eleji. k a o i u svim ostalim slučajevima. Damaskije. tekst ostataka P a r m e n i d o v e p o e m e je n e o b i č n o d o b r o očuvan. Sto se p a k o d n o s a s p r a m H e r a k l i t a tiče. a d o b a r dio daljnje doksografske tradicije počiva.nakon što je j o n s k a filozofija v e ć p o d a l e k o od­ m a k l a u osvajanju p r o z n o g izraza kao najprikladnijeg za p o t r e b e r a n o g spekulativnog promišljanja .(A. Sam Simplikije pojedine dijelove teksta navodi po dva ili više p u t a u svojem k o m e n t a r u Aristotelove Fizike. koji je i s c r p n o citirao iz njena najznačajnijeg dijela poradi njene rijetkosti [. ili za p o l o v i n u od svega što je ostalo. tko upotrebljava t e r m i n e kao ontologija i egzi­ stencija. n e g o često također njihove diskusije i parafraze argu­ menata. koji je o p ć e n i t o u helenističkoj i kasnijoj povijesti o č i t o v e o m a m a l o čitan i k o m e n t i r a n . S druge strane. Stalno čuđenje interpreta izaziva činjenica da se P a r m e n i d . no b e z ikakva t i m e i z b o r e n o g ozbiljnog d o p r i n o s a raz­ jašnjenju filozofije j e d n o g i drugog. 1935). p r e m d a je vjerojatno u s a m o g P a r m e n i d a sadržavao ne više od petine cjelokupnoga teksta. i tako u n e d o g l e d .] U s v e m u . te opet Heraklit P a r m e n i d a . kao i to do koje je mjere u svrhu njegova razumijevanja p o t r e b n o naj­ ozbiljnije uzeti entuzijastički t o n i sadržaj u v o d n o g a dijela spjeva. S druge strane. za s k o r o tri četvrtine toga.. Od svega što danas posjedujemo kao vlastiti P a r m e n i d o v tekst prvi dio. kojem se pripisuju v e z e s pitagorejcima. N a v o d i se da je u m l a đ i m g o d i n a m a m o r a o biti z a k o n o d a v n o i politički djelatan. u novije je vrijeme sve više p r e d m e t o m sumnje i preispitivanja.. p o d utjecajem stanovitog Ameiniasa. Sve b i t n o ο tekstualnoj predaji sažeto je i j a s n o iskazao Coxon.

ali ipak v e ć m j e r o d a v n o upravlja i vodi cjelokupan put mišljenja (tako u o s n o v i v e ć R e i n hardt. t o g n a i m e da čovjek konstituira svijet t i m e što ga misli. Od t o g a nisu d a l e k o ni svi pokušaji da se bit P a r m e n i d o v e filozofije. ipak očito pridaje predikat protežnosti. počinjući v e ć s P l o t i n o m s a m i m . da s a m o u ljudskim p r e d o d ž b a - A) Prava narav Parmenidova „bitka" odnosno „bića" Aristotel je b i o prvi koji je (De caelo 2 9 8 b ) ustvrdio da Parmenid. u p i t n a . kao što u o s t a l o m i Zeller nalazi s h o d n i m u p o z o r i t i da je „razlikovanje tjelesnoga i netjelesnoga njemu ne t e k strano. upojedinjenome i p o j a v n o m e . P r i t o m ć e m o se ograničiti na sažeto referiranje relevantnih stavova i diskusija iznesenih u dosadašnjem istraživanju i tumačenju P a r m e n i d a . 1985. koji ustvrđuje tek da P a r m e n i d biću.predaja n e o p l a t o n i z m a . Ali P a r m e n i d o v o pitanje ο bitku ne cilja n i k a d na bićevnost bića. da n e m a u o p ć e nastajanja i prolaženja. a Stenzel će u njega n a ć i čak anticipaciju o s n o v n o g a stava kritičke filozofije. da uistinu ne postoji m n o g o stvari. str. da ovako apstraktno suprotstavljena alter­ nativa „materijalno ili spiritualno" u o p ć e d o p u š t a zadovoljavajući o d g o v o r . Od tada nadalje ne prestaju pokušaji da se o n o što Parmenid naziva „ b i ć e m " (τό έόν) poistovjeti s nečim materijalnim. vidi „ b i ć e " u Par­ m e n i d a kao nešto b i t n o duhovno. čini ga se tako r o d o n a č e l n i k o m metafizike. to eon.gonija". V e ć je i sam B u r n e t s v o j e d o b n o b i o prisiljen prihvatiti t o d a j e „ u P a r m e n i d o v o vrijeme o n o netjelesno bilo j o š uvijek n e p o z n a t o " . K a ž e se onda. U razlici spram Aristotelove p r o s u d b e . v e ć j e d a n pojam koji se najprije razvio iz. J o h n B u r n e t nije se štoviše ustručavao u P a r m e n i d u prepoznati „ o c a materijalizma". W u r z b u r g . n e g o i nespojivo s čitavim njegovim stajalištem".i pri svoj odlučnosti s k o j o m ga odvaja od osjetilnosti". ne na n a č i n e i ustroje bitka koji pridolaze stvarima. r e c i m o . ta dokounta. p r o l a z n o m e . n e g o u p r a v o sa­ mo j e d n a . nalazeći p r i t o m . tjelesnim i protegnutim. Č i n i se da baš n e k a k o u t o m pravcu upućuje naprimjer i E u g e n F i n k (Grundfragen der antiken Philosophie.p o u z d a n o s t koje je i inače n a k o n Chernissovih kritičkih istraživanja postala s p o r n a i 70 71 . osjetilnim. i to o s o b i t o u o s l o n c u na čuveni fragment 3. m e đ u t i m . tada je i „tjelesnost" i „netjelesnost" (dakle t a k o shvaćena „ d u h o v n o s t " ) j e d n a k o slabo pogađajuća karakteristika P a r m e n i d o v a „ b i ć a " .): „ P r e š u t n o se pretpostavlja da P a r m e n i d h o ć e zaključiti što bi to o n d a zapravo b i o bitak na biću. poznaju s a m o i j e d i n o osjetilno biće. u sebi zatvorena. 6 9 8 ) : „Nje­ g o v o biće nije nikakav metafizički pojam. k a o izvor m n o g i h bitkuj u ć i h stvari.u svojoj temeljnoj aristotelijansko-hegelijanskoj maniri . D o v o l j n o će biti ovdje tek na­ značiti n e k e od o s n o v n i h p r o b l e m a s kojima se svaka takva in­ terpretacija m o r a suočiti i potražiti nekakvo njihovo razrješenje. v e ć s a m o n e p o m i č ­ na vječna sadašnjost-prisutnost. uostalom. Nauk Ovdje se. Izri­ čitu vlastitu refleksiju ostavljamo pak primjerenijoj prigodi. razumije i p r o t u m a č i k a o stvar logike. J e d n a k o o d l u č n o zastupa takvo shvaćanje P a r m e n i d a i Zel­ ler. T a k o će naprimjer na t o m tragu C o r n f o r d u Par­ m e n i d u prepoznati „ p r a o c a idealizma".u t o m e i svojevrsni dokaz primitivnosti i nesavrše­ 7 nosti P a r m e n i d o v a mišljenja (Zeller-Nestle 1 9 2 3 . s h o d n o naravi i svrsi edicije. k a o i narav sa­ m o g njegova „ b i ć a " . i z v o r n o o č i t o znatno duži i obuhvatniji od prvoga. No ako je d o i s t a tako. Pre­ vladavajuća interpretacija P a r m e n i d a u z i m a njegov temeljni p o ­ j a m o n o g eon tako kao da bi to bila j e d n a jedina stvar. 2 0 1 id. koja je u njega doduše t e k u svojemu začetku. j e d n a jedina. a ispravnost tih uvida doista nije m o g u ć e sporiti. h o ć e li biti ozbiljan i temeljit. s kojima se već desetljećima bori svaki zah­ tjevniji i relevantniji pokušaj dohvaćanja o n o g a b i t n o g u ovdje p r e v e d e n i m fragmentima P a r m e n i d o v a djela. zora te tragove t o g porijekla j o š j a s n o nosi na sebi. ili p a k s „ d u h o m " ( ν ο υ ς ) sa­ m i m istovjetno. kao što naprimjer Uberweg-Praechter bez m n o g o oklijevanja njegovo „ b i ­ ć e " označuju kao „ p r o s t o r ispunjajuću i p r o s t o r n o o g r a n i č e n u ma­ su". zatim Verdenius." Oprezniji je p a k Holscher. T e š k o . o d n o s n o preciznije „ o n i o k o P a r m e n i d a " . n e ć e m o upuštati u pokušaj interpretacije. te o s o b i t o C a l o g e r o ) . a n e k a prava i uistinu odgovarajuća imala bi se o č i g l e d n o potražiti t e k negdje s o n u stranu od takve r a z d i o b e i od nje izvornije. j e d i n s t v e n a kugla bitka. str. koje su za njega o n o što se pričinja. . koji bi i onako. bez ikakave osjetilne primjese.. Nije bitak na mnogome njegov p r o b l e m . n e g o bitak kao arche. zahti­ j e v a o p o z a m a š n u zasebnu knjigu. ostaje n a m skrajnje fragmentaran i svaki pokušaj n e k e temeljite rekon­ strukcije susreće se tu s nerazrješivim teškoćama. p r o b l e m a .

tad je to zap r a v o j e d a n izraz iz neprilike." N o sva u p i t n o s t i a n a k r o n o s t o v a k v o g tumačenja bjelodana je zacijelo s a m a po sebi. [. I njega je teško naznačiti. tad i m a svoj sasvim drukčiji smisao. koji je v e o m a nedostatan. 6 6 ) : „ B i t a k je uvijek bitak spoznavanja. Ali k a d bitak biva mišljen i pojmljen k a o arche. u č e m u mu se pridružuje i Burnet. p r e v o d e ć i sa svoje strane vodeći P a r m e n i d o v stav n a o k o p o s v e t r a d i c i o n a l n o : „ D e n n dasselbe sind D e n k e n u n d Sein". i to u metafizici. p o s t a v k a m a . j e r o n o isto j e o n o što m o ž e biti mišljeno i što m o ž e biti". što znači τό α ύ τ ό ? " No pitanjem ostaje da li je sam uspio dati zadovoljavajuće razjašnjenje fragmenta. H e i d e l ( O n certain fragments of the presocratics. gdje je bitak b i ć a središnjom t e m o m . S t o g a su oboje skupa j e d n o i isto." B) „Istovjetnost mišljenja i bitka" Uz g o r e raspravljani općeniti p r o b l e m svake interpretacije Par­ m e n i d a najuže j e v e z a n a p o t e š k o ć a o k o razumijevanja. str.da se b i t a k sastoji u o n o m e mišljenom mišljenja koje sebe s a m o misli.] No k a k o se P a r m e n i d o v temeljni pojam o n o g eon m o r a prim j e r e n o shvatiti? T o j e j e d n o teško pitanje. ο t o m e n e p r e s t a n e rasprave traju j o š o d P l a t o n o v i h d a n a p a sve d o danas. ο mišljenju: mišljenje 72 73 .. od P l o t i n a do Hegela.S c h l u c k .s p r a v o m u p o z o r i o na to da je uvjet svakog zadovoljavajućeg p r o t u m a č e n j a o v o g tako s p o r n o g stavka neki p r e t h o d n i o d g o v o r na „ d v a pretpitanja: što u P a r m e n i d a znači νοεΐν. J e d n a k o je t a k o opravda­ no o d a v n o i od m n o g i h u o v o m e do krajnosti s a ž e t o m t e m e l j n o m P a r m e n i d o v u stavku p r e p o z n a t a najodsudnija postavka cjelokup­ ne povijesti filozofije: — n a č e l n a p o d l o g a izgradnje k a k o filozofij­ ske teologije Aristotelove. koja doista stoji u o s n o v i cje­ l o k u p n e novovjeke filozofije.. već kazuje nešto ο o n o m e νοεΐν. mnijenjima. Diels j e fragment p r e v e o j e d n o s t a v n o : . te na k o n c u sa­ me ideje t r a n s c e n d e n t a l n e filozofije.k a o P l a t o n . T a r a n ("for t h e s a m e t h i n g c a n b e t h o u g h t and c a n exist") i B o r m a n n ("dasselbe k a n n g e d a c h t w e r d e n u n d s e i n " ) . kad ustvrđuje (str. t a k o i spekulativnih sustava takozva­ n o g o b j e k t i v n o g idealizma. τό γ ά ρ α υ τ ό νοεΐν εστίν τε και είναι.oslanjajući se o č i g l e d n o u osnovi na H e i d e g g e r o v e pokušaje o k o razumijevanja P a r m e n i d a . a spoznavanje je spoznavanje bitka. Stavak ne kazuje ni­ šta ο bitku. te obrazlažući ga nasta­ vivši z n a t n o originalnije: „ O n o τε και upućuje na nerazrješivost sveze mišljenja i bitka.ma." T e š k o ipak da o v a k o pojed­ nostavljena tvrdnja o d g o v a r a težini stvari ο kojoj je riječ. Zacijelo je korak dalje na i s t o m e p u t u . Acad. 60) . u k o l i k o biva mišljeno k a o izvor. dakle u smislu: „ o n o isto j e mišljenje i misliti da j e s t " . T e š k o je ne složiti se s R e i n h a r d t o m . Stavak ne kazuje . Slično t o m e p o k u š a o je stavak razumjeti i H e r m a n n Frankel (Dichtung und Philošophie des fruhen Griechentums.] K a d o n o eon. of Arts and Sciences 48. 1913. str. te n e m a nikakva d r u g o g istinskog znanja do o n o g a u k o j e m bitak sebe sama kao bitak razumijeva. M i i n c h e n . i m e n i m a postoji nešto t a k v o k a o m n o š t v o i postajanje i prolaženje. n a koje n e m a m o smjesta pri ruci neki siguran o d g o v o r . j e r se tu lako u n o s e p r e d o d ž b e kasnijih izlaganja o d n o s a i z m e đ u mišljenja i bitka. Ta je zadaća teška. n a k o n što se odvažio na radikalnu tezu da J e d n a k o tako m a l o o n o p r v o znači mišljenje kao i o n o d r u g o identitet". j e r ο bit­ ku g o v o r i m o ipak i u izričitoj razlici s p r a m bića. p a v e ć i s a m o g i s p r a v n o g prevođenja s p r a v o m č u v e n o g fragmenta 3: . Proc..j e d n a k o b j e l o d a n o oslonjen na H e i d e g g e r a . N j e g o v je n a i m e o d g o v o r u osnovi ovaj (str. H e i t s c h s e p a k b e z kolebanja vraća Diels-Kranzovu prijevodu: „ D e n n dasselbe ist E r k e n n e n u n d S e i n " . n a i m e nadosjetilna narav. Stanje stvari koje P a r m e n i d ovdje dovodi do riječi valja razumjeti u o n o m smislu u kojem ga je r a z u m i o P a r m e n i d . 720) je s v o j e v r e m e n o predlagao da se u fragmentu ispred είναι u m i s l i m a d o m e t n e νοεΐν. 3 1 9 6 2 . 77) d a u p r a v o „ n a t o m j e d n o m stavku p o č i v a čitava njegova filozofija".. No što taj stavak zapravo znači u s a m o g a P a r m e n i d a i k a k o ga u o p ć e pročitati. da u istini stoji sve m i r n o i j e s t j e d n o .kao H e g e l . On t a k o đ e r ne kazuje . te u najnovije vrijeme j o š H o l s c h e r ( " d e n n dasselbe k a n n gedacht w e r d e n u n d s e i n " ) . u smislu potencijalnosti. d o k ljudi u o b m a n i mniju k a k o postoji m n o g o stvari i mij e n a v r e m e n a . j e r o n o isto j e mišljenje i bitak". p r e v e d e m o s 'bitak'. Amer. S druge je strane Riezler (str. Individuacija i p r o l a z n o s t da su utvare ljudi.. 4 0 8 ) : „ P a r m e n i d o v j e bitak dakle o d p o č e t k a k o n c i p i r a n k a o svjes­ ni bitak. te t o m e s h o d n o prevesti: . što bi u o s n o v i značilo da u o p ć e s a m o biće m o ž e biti mišljeno. kao physis. [.u č i n i o V o l k m a n n .da bitku pripada b i t n o us­ trojstvo mišljenja. Zeller je naprotiv inzistirao na t o m e da se umjesto εστίν m o r a čitati o r t o t o n i r a n o εστίν. S a b e r i m o ovdje s a m o u o s n o v n i m crtama novije smjerove interpretacije.

Ipak. „ o n t o l o g i j e " . Volkmann-Schluck. „ m e t a f i z i k e " . koji prikazuje p u t „čovjeka z n a l c a " k boginji sa­ moj. u k o j e m u je riječ ο porijeklu „varava p o r e t k a " riječi kojima b o ­ ginja izlaže mnijenja smrtnika. trebalo je čekati sve do 1916. 5 2 ) : „Pitanje ο bitku ne da se riješiti b e z pitanja ο d o k s i . o k o kojeg se svi tumači slažu b a r e m u t o l i k o da je u njemu P a r m e n i d iznio vlastiti nauk. b i o uvjeren da čitava P a r m e n i d o v a „fizikalna teorija i m a p u k o hipotetičko značenje" te da „ n a m h o ć e pokazati kako bi svi­ j e t pojava izgledao kad b i s m o ga smjeli držati za nešto zbiljsko" ( 7 1 9 2 3 . Die Philosophie der Vorsokratiker. str. str. drugi je cjelokupan tekst p r o e m i ja. S m a t r a m o da s a m o d o s t a t n o m interpretacijom svakog od tih dijelova teksta. P r i t o m nisu rijetke i zaslužuju najveću p o z o r n o s t tvrdnje da se sadržaj proemija dade shvatiti poglavito kao j e d n o 74 75 . v e ć posve samorazumljivim zazvučati o s n o v n i stav v a ž n o g a S c h w a b l o v a članka „ B i t a k i d o k s a u P a r m e n i d a " (str. str. stojimo u stalnoj opasnosti da i n e h o t i c e t a m o i z n a đ e m o tek primitivne i nedomišljene r u d i m e n t e „ l o g i k e " . . " Tri su bitna dijela P a r m e n i d o v a teksta iz tumačenja kojih se ponajprije dade zadobiti mjerodavan uvid u pravu narav m e đ u ­ s o b n o g o d n o s a dvaju dijelova spjeva. te dovesti č u v e n e i m n o g o diskutirane is­ kaze ο s a m o m biću. baš kao i u p r v o m . Deichgrabera i B o w r e . kao što je i prije njega Diels b i o tvrdio da P a r m e n i d o v „ r a c i o n a l i z a m d o p u š t a j o š s a m o vanjskoj formi mistike da na nj djeluje. j e d n o m . kako s m o to bili vidjeli na s a m o m e p o č e t k u o v o g a uvoda. fragmenta. o n o g a u kojem se izlažu mnijenja smrtnika.) C) Odnos dvaju dijelova „spjeva" Za razliku od prvoga dijela. o d m a h od „ z n a k o v a " p o d kojima se P a r m e n i d u uka­ zuje biće. No od istraživanja Frankela. m o ž e m o zadobiti dostatnu spoznaju ο o n o m e najdubljem P a r m e n i d o v a mišljenja. d o k je k o n a č n o treći fragment 12. T a k o će naprimjer 1953. i cjeline svih njih zajedno. 1992. Zeller je pak. sadržaju p a k više n e " . za P a r m e n i d a sadržana istina. n a i m e m o g u ć n o s t toga da i u d r u g o m e dijelu P a r m e n i d izlaže ustvari ipak vlastite stavove. Sva n a m ta navedena „objašnjenja" danas već m o g u izgledati n a p r o s t o smiješnima i očitovati filozofijsku historiografiju d r u g o g dijela prošloga i početka našega stoljeća u j e d n o m ne baš osobito blistavom svjetlu." ( K . J e d a n je k o n a c 8. smatrajući m e đ u t i m kako je njegova zaprava svrha bila u pole­ mici s drugim „ š k o l a m a " . Wurzburg. U riječi τό α υ τ ό do izraza do­ lazi bitna pripadnost mišljenja bitku. P o đ e li se. kako je često u dosadašnjim t u m a č e n j i m a to bio slučaj.p r e m a svojoj naravi pripada bitku.H . o n o g ο „ i s t i n i " i o n o g ο „ m n i j e n j u " . N a k o n toga pretežni se dio relevantne interpretacije P a r m e ­ nida dalje odvija u svojem b i t n o m i o d l u č u j u ć e m aspektu u p r a v o u sve dubljem sagledavanju unutrašnjega jedinstva i supripadnosti obaju dijelova. T a k o je naprimjer Diels bio mišljenja da je P a r m e n i d u t o m d r u g o m e dijelu naprosto ekletički sakupio najrazličitija naučavanja svojih prethodnika i suvremenika. 71 i d. poglavito s pitagorejcima ili H e r a k l i t o m i njegovim sljedbenicima. u v o d a u spjev. Teofrast i Plutarh. V e ć i n a starijih interpreta njegov je sa­ držaj shvaćala u tolikoj mjeri različitim od o n o g a ο č e m u govori prvi dio da naprosto nije htjela ni m o g l a prihvatiti m o g u ć n o s t ko­ je su se očito bili držali v e ć Aristotel. 736) cjelokupnu metaforiku uz­ laznoga putovanja k vratima dana i noći i k boginji istine shva­ ć a o kao p u k u izvanjsku „ o d o r u " ( E i n k l e i d u n g ) . koji opisuje n e p o z n a t u b o ­ ginju u sredini k o z m o s a što „upravlja svime. začinjući k a k o o m r a ­ ž e n o rađanje tako i sparivanje". neprijepornim se p o k a z a l o značenje što ga cjelokupna ta takozvana metaforika i m a za rasvjetljenje smisla c j e l o k u p n o g ostaloga spjeva. uz sve ostalo što je ο njemu u središnjem o s m o m fragmentu k a z a n o . da Reinhardt u svojoj zasluženo cijenjenoj knjizi uvjerljivo ospori sve ta­ kve n a z o r e i energično u p o z o r i na to da je i u d r u g o m e dijelu. nesuglasje vlada o k o odredbe pravoga značenja i uloge drugoga dijela cjeline spjeva. 725). D) 6 Proemij Nestle je j o š ( k o d Zellera . iskazane u p r v o m e dijelu. n e p o m i č n o m . u djelomičnoj razlici s p r a m svih takvih shva­ ćanja. i to zacijelo ne s a m o z b o g toga što n a m je p r e d a n u tako b e z n a d n o s k r a ć e n o m i f r a g m e n t i r a n o m stanju. v j e č n o m . što se dovoljno j a s n o očituje v e ć i u činjenici da se objava sadržaja prvoga i dru­ g o g a dijela zbiva na usta iste boginje. prije svih ostalih. kako bi tim kritičkim pre­ gledom mogućih neistina pružio učenicima građu za uvježbavanje i p r i p r e m u shvaćanja j e d i n e prave istine. t o m e nasuprot. Drugi su tumači prosudili ulogu drugoga dijela slično Dielsu.

1965. s u n č e v e djeve p a k za osjetilo vida. Vom Wesen des Seienden. M. Herausgegeben." (Theaet. danas j a m a č n o nitko više n e pripisuje vjerodostojnost. Riezler. Untersteiner. Varia Varioru/n. Festschrift Karl Reinhardt. 1952. H. njihova e v e n t u a l n a istovjetnost. ubersetzt und erlautert. 1971. Class.: Retraktationen zum Lehrgedicht des Parmeni­ des. pitanje koje ni do danas nije našlo zadovoljavajuće razjašnjenje. i u k a z a mi se da sadrži neki b e z d a n skroz n a s k r o z p l e m e n i t . 763-806. K. Stein.: Parmenides.: The Proem of Parmenides. J e d n a k o m se d o j m u zacijelo ne m o ž e oteti ni neki današnji ozbiljan filozofijski susret s P a r m e n i d o m . II. O p ć e n i t o je pitanje ο iden­ titetu triju boginja koje se j e d i n e spominju u s a č u v a n o m e dijelu spjeva na ključnim mjestima.-G. P o s v e j e o č i g l e d n o n a i m e d a j e t o S e k s t o v o tumačenje inspirirano r a n o m s t o i č k o m platonizirajućom alegorezom. Parmenidis et Melissi doctrina e propriis philosophorum reliquiis exposita. and critical essavs. uistinu alegorija za uši. dodatak Izdanja (kronološkim slijedom) Brandis.: Die δαίμων des Parmenides. Miinchen. ne dijeli njegov stav da su boginja koja prihvaća P a r m e n i d a i objavljuje mu istinu i P r a v d a uistinu j e d n a te ista boginja. O.: Commentationum Eleaticarumpars I. Gadamer. H. 1939. A text with translation.: Parmenides. Taran. translation and commentarv. No to i tako vrijedi tako reći z a sve što n a m j e o d P a r m e n i d a povijesno p r e d a n o . razlika. Princeton. ) . Roma. boginja P r a v d a za n e p r e v a r n i u m .: Gli Eleati. Frankfurt am Main. Holscher. Philology 32. Roma. str. Frankfurt am Main. M. Mainz.. 1934. 85-182. Logik und Naturuiissenschaft. p r e m a k o j e m u s u kotači kola. a konji o d n o s ­ n o k o b i l e z a b e z u m n e d u š e v n e porive. 1986. Lipsiae. Koln.: Studi sull' Eleatismo. (2. Coxon. L. Untersuchungen zu den Fragmenten. Testimonianze e frammenti. Α. str. 1932. G. Gesch. J. Due saggi per una nuova let.religijsko ( R e i n h a r d t . Xenophanis. Aufl. 1959. A critical text with introduction. G o t o v o u rezignaciji p r i z n a o je j e d n o m P l a t o n na usta Sokratova: „ P a r m e n i d mi se čini. 1813.: Parmenides' Auffahrt zur Gottin des Rechts. 1955. 1969. V e r d e n i u s ) ili p a k mističko (Mansfeld) iskustvo. kojima u u v o d u P a r m e n i d putuje u smjeru sunca. 1975. str. 183e5-184a3). 'štovanja vrije­ d a n ' te ujedno 'i strašan'.: Parmenide. Pariš. Ritschelii coll. Altona. str. Berlin. Firenze. Svmbola philologorum Bonnensium in honorem F. Beaufret. 1907.: Parmenides' Lehrgedicht. Susreo s a m zaista t o g m u ž a p o s v e m l a d p o s v e stara. Introduzione. Die Fragmente herausgegeben. o s i m z a č u d o Boedera. Bari. P. Α. 76 77 . ubersetzt und erlautert. S. 1970) Albertelli. 1958. 1864-1867. Bibliografski I. Gilbert. H. E. 97-112. 1835. Karsten. 24-45. Die Anfange der Ontologie. commentarv. B o w r a . Un­ tersuchungen zum Prooimion seines Lehrgedichts. 20. H.tura del poema.. V I I l l l s q .: Die Fragmente des Parmenides περί φύσεως. Assen/Maastricht. Diels. math. Heitsch. T r a d i c i o n a l n o m t u m a č e n j u Seksta E m p i r i k a (Adv.: Le poeme de Parmenide. te narav m e đ u s o b n o g odnošenja. str. 58-68.: Parmenides. 1937.: The fragments of Parmenides. C. Arch. po onoj H o m e r o v o j . Deichgraber. K.: Parmenidis Eleatae carminis reliauae. J e d n a k o tako nitko. Calogero. Literatura (abecednim slijedom) Bowra. A.: Parmenides. K. Bormann. U. Filologia e critica 14. Capizzi. 1897. Philos. 1974. Testimonianze e frammenti. Amsterdam. Chr.: La porta di Parmenide.: Parmenides.. erg. New Jersev. Hamburg. traduzione e commento. B o j i m se dakle da ne s a m o da n e ć e m o shvatiti o n o što j e z b o r i o n e g o i d a ć e j o š više ostati n e z a m i j e ć e n o što t o n a u m u imajući ih je izrekao.

: Grammatisches zu Parmenides. str. K.: Gegenuiart und Evidenz bei Parmenides. 1970.: The Route of Parmenides. Reinhardt. H. 1970.: Parmenides und die Geschichte der griechischen Phi­ losophie. Some comments on his poem. H. 84-102. J. A. str. Mourelatus. U. Aus der Problemgeschichte der Aeguivokation. 1960. 1916 ( 2 1959.Heitsch. 1964) Woodbury. Harvard Stud. Rheinisches Museum 106. str.: The Thesis of Parmenides. 385-97. New Haven and London.: Hesiod und Parmenides. 3 1977). P. 1964. 134-42. (Pretisak: Amsterdam. 54. 1963. 145-66. 1942. L. 1969. 50-75. Kahn. Verdenius.: Parmenides. Revieui of Metaphysics 22. Assen. Wiener Studien 66. Munchen. 63. Holscher. Schwabl. Class. E. Philol. W. Owen. 700-24. PARMENID Fragmenti Parmenidova djela S .: Eleatic questions. str. str. Hermes 84. 1958. Bonn. 1956. G. str. Gro­ ningen.: Parmenides zum Verhaltnis von Sprache und Wirhlichkeit. 1953.: Sein und Doxa bei Parmenides.: Die Offenbarung des Parmenides und die menschliche Welt. Wiesbaden. D. Quart. L. Ε. Zur Formung des parmenideischen Prooimions (28 Β 1). Mansfeld.: Parmenides on names. Class. Schvvabl. J. 1976. Jantzen. J. H. Ch.

9Kip A V J t ^ J t t ^ U i j N T >κ ις. 85.smatramo .· Tekst Parmenidova „spjeva" u rukopisu Seksta Empirika (Codex Laur. kao uostalom možda već i sam prepjevavajući pristup. Zagreb. i Dubravko bilješke dodao Škiljan Damir Barbarić) ^ V S T ' > * Β Λ /r^r.«. 206-216. upozo­ reno je na krupnije filološke dileme glede različitih mogućih varijanti čitanja originalnog teksta i samo je uzgredno na nekoliko mjesta komen­ tirana poneka pojedinost prijevoda. 19f.više opterećuje traganje za filozofijskim smislom teksta no što mu pridonosi." Fragmenti Parmenidova djela Preveo (Napomenu Napomena: Hrvatski prijevod Dubravka Skiljana preuzet je iz prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. 125v). . I svezak. koja . Predsokratovci. str. koje smo dodali samo tamo gdje se činilo najpotrebnije i bez pretenzije na inače poželjnu iscrpnost. U bilješkama. 1983. Fragmenti. Prijevod je u potpunosti neizmijenjen. osim što je uklonjena akcentuacija.

a ti slušaj. str. sama su (vrata) eterska. kazat ću. 1 Kobile koje me nose. dok svi ostali rukopisi imaju besmislene varijante πάντ' άτη. Heitsch i Coxon opredjeljuju se za εύπειθέος („vrlo uvjerljive"). Sein und Doxa bei Parme­ nides. jer nije te p o g u b n a sudbina nagnala ići o v i m p u t e m (daleko je izvan ljudskih putanja). u smislu „boginji pripadan put". n e g o pravda i pravednost. Njime bjeh nošen: njim su me nosile kobile mudre. poletjevši. dokle g o d srce mi žudi. cijele od mjedi i koje snažno su držali šiljci i klinovi. Bormann: „der von der Gottheit festgesetzte VVeg". Primi me boginja naklono. Sam Coxon odlučuje se za Hevneovu: ά < ν > τ η < ν > . Njoj se obrate djevojke riječima blagim i vješto (nju) n a g o v o r e da im zasun što zatvara čvrsto s m a k n e o k r e t n o s dveri. ko­ jih je i dosad bilo bezbroj. ostaviv nastambu Noći. Uglavljena osovina puštaše pištave zvuke. odnosno πάντάτη. U p r a v o kroz njih ravno su djevojke vodile c e s t o m kola i konje. odnosno πάντα τη. vukle su kad su me boginje 1 povele na put glasovit s o n u što stranu svih naselja 2 uglavljene stožere. Diogen Laertije. kako imaju Plutarh. hitale ( m e n e ) da prate u susret svjetlu. no Deichgraber. kojega kobile nose d o k prilaziš m o j e m u d o m u . 2 Hajde. navodno čitanje jednoga rukopisa. Klement. a i dokaza istine lišena smrtnika mnijenja. skinuvši s glava r u k a m a vela. Smisao je ove izuzetno mnogo diskutirane i još ne usuglašeno protumačene re­ čenice otprilike ovakav (usp. naučit ć e š 4 i to k a k o je mišljenja takva n u ž n o ispitati brižljivo posve kroz sve u s v e m u . Schwabl. 4 Diels i dio ostalih izdavača prihvaćaju Simplikijevu verziju ευκυκλεος.Fr. d e s n u (mi) uhvati ruku svojom r u k o m i riječ mi o v a k o progovori. njihova krila š i r o m se otvore. kad (već) sve kroz sve prožimaju. reče: „ M l a d i ć u kojega prate b e s m r t n i (ovi) vozači. razumije­ vajući δαίμονος kao genitivus poss. H. Svi se izdavači drže Dielsova prihvaćanja lekcije μαθήσεαι. Sextus. 50-75. 5 I nosi čovjeka znalca. Ipak. Ondje su dveri (što v o d e ) na putove N o ć i i Dana. Teško da ovdje prijevod pogađa smisao originalnoga teksta. Coxon je usta­ novio da je od Dielsa prihvaćeno čitanje pogreška Sextova izdavača Mutschmanna. zapamti riječi." 5 83 . dok su ih djevojke vodile p u t e m . dok rukopisi imaju δαίμονος. No. te prevodi dotični ulomak „through every stage straight onvvards". Mansfeld. zdravo. P o t r e b n o sve je da spoznaš lijepo z a o k r u ž e n e 3 Istine sigurno srce. u njima velika krila. Dike s k a z n a m a m n o g i m drži im ključeve dvojne. vukle su kola. str. tako da preostaje samo pokušati novu konjekciju. koji su s a m o zamislivi istraživanja puti: p r e m a j e d n o m e bitak jest a nebitka n e m a > * Dielsovo δαίμονες je od njega prihvaćena konjektura Steina i Willamowitza. žareći (sva se) (jer dva su je hitra vrtjela t o č k a s j e d n e i s druge strane) kada su Helija kćeri. Npr. o k r e n u sasvim u s u p r o t n o m smjeru 3 Fr. 1953. Wiener Studien 66. Gotovo svi izdavači zadržavaju Dielsovo πάντ' άστη. odbijajući drugu postojeću: μυθήσομαι („reći ć u " ) . 402): „Ali opet ćeš naučiti i to da su ona mni­ jenjem prihvaćena morala mnijenjem prihvatljiva biti. Većina izdavača nakon Dielsa (izuzetak je Riezler) zadržava izvornu rukopisnu verziju. i njih omeđuje nadvratak zajedno s k a m e n i m p r a g o m . sada u: Um die Begriffsivelt der Vorsokratiker.

Owen pak predlaže ήδέ τέλειον. j e d n o . 5 Jer nije mi v a ž n o gdje ću da p o č n e m : opet ću natrag o n a m o doći. što preuzima i većina izdavača. Jer. kako imaju Pseudo-Plutarh. zatim i s o n o g a kojim ljudi što ne znaju ništa lutaju dvoglavi. odvajati biće od v e z e s b i ć e m niti (kad j e ) rasuto p o s v u d po k o z m o s u cijelom niti (u j e d n o ) zbito. n e ć e on. 3 Fr. Fr. čitavo sad je. nalažem.. kasnije ili prije. neprekidno. bez rasuđivanja rulja. Q <εϊργω> je umetak Dielsov. Kakav ćeš tražiti nastanak njemu? K a k o se. Fr. n a i m e . prvo. Ve­ ćina izdavača se odlučuje ili za ούλον μουνογενές (Bormann dodatno odvaja riječi zarezom) Klementa. Euzebije. što prihvaća i Heitsch. koja bi n u ž d a ga. j e r isto je misliti (kao) i biti. N a njemu vrlo s u m n o g i znaci da je nenastalo i neuništivo biće. naime. n e ć u dati da kažeš ni misliš: ni misliti. Teodoretos. da se iz ničega rodi. jednorodno".promisli. n e p o m i č n o . ili pak (2) „jedino jednorodno" Diels prihvaća Simplikijevu najčešće navođenu lekciju ή δ ' άτέλεστον. Proklo). koja nije baš najuvjerljivija medu svim ponuđenima. ništa ne postoji . 84 85 . j e r j e cjelovito ( o n o ) 8 .. dva rukopisa Euzebija i Teodoretos. Dakle: ili (1) „cijelo jednorodno". oni se nositi daju. 7. što prihvaća i Holscher. gluhi i slijepi. potakla? Svi su se izdavači složili s Dielsovim prihvaćanjem Simplikijeve lekcije μΰθος namjesto Sekstova θυμός. Klement. ni reći ne smiješ da nebiće jest. Filopona i jednog ruko­ pisa Euzebija ili pak za μουνον μουνογενές. bez završetka 9 . zbunjeni. 6 N u ž n o je reći i misliti: postoji biće. Plutarh.staza je (to) uvjerenja (/koja/ Istinu slijedi). zaglušen sluh i jezik. D o k bitak postoji. 4 . nego prosudi mišlju prijeporni dokaz koji ti iznosim. koji smatraju da su bitak i nebitak isto (ali) i neisto. Filopon. N a i m e . odakle razvilo? Da je iz nebića. vodi im um što t u m a r a smutnja u njihovim grudima. Hrvatski prijevod „opis" za μϋθος na ovome mjestu svakako je diskutabilan. Fr. p r e m a d r u g o m e nebitak jest i n u ž n o postoji to je. ο t o m . Simplikija. n e k a te navika s m n o g o iskustva tim p u t e m ne n a g n a da bez pogleda upravljaš oči.8 N i k a d a neće nadvladati to da nebiće jeste. od t o g a puta istraživanja r a z u m odvrati. Gledaj: što i z m i č e u m u stalno je prisutno u njem. prihvaćen od svih potonjih izdavača. sasvim nespoznatljiva staza: ne m o ž e š spoznati o n o što nije (jer m o g u ć e nije) niti izreći. Pseudo-Plutarh. Iz­ među ovog i sljedećeg retka pretpostavlja Taran lakunu. (za njih) u s v e m u je p o v r a t n a staza. niti je bilo niti će biti. premda je u tradiciji teksta češća vari­ janta ή δ ' άγένητον (Simplikije na jednome mjestu. Diels preuzima lekciju Plutarha έστι γάρ ούλομελές (Proklo ima samo ούλομελές). odnosno „cijelo. Brandis je bio konjicirao ο ύ δ ' άτέλεστον. k a ž e m ti. a Taran ήδί τελεστόν. S p u t a t e takva istraživanja < o d v r a ć a m > 6 Fr. J e d i n o o p i s 7 preostaje puta p r e m a k o m (biće) postoji. U neprilici sa­ držajne i smislene naravi.

kako je n u ž n o da se napušta put nezamisliv i neizreciv (istinit nije). a Brandis έκ γε τοϋ όντος. Takvo čitanje nakon Dielsa zadržavaju i Bormann i Coxon. uz manju preinaku. Nije ni djeljivo jer je cijelo j e d n a k o (sebi).okovala ga M o i r a n e p o k r e t n o i cijelo da b u d e . te prevode otprilike u smislu: „kako bi ubuduće moglo biti biće?" 86 87 . dok je Diels izvorno bio zadržao Simplikijevu verziju u svim rukopisima έπειτα πέλοι τό έόν. nije prihvaćeno od svih izdavača. Sve što su ljudi nazvali. p o s v u d o d središta j e d n a k o daleko: p o t r e b a n e m a ovdje i ondje da b u d e što veće ili što manje. K a k o bi m o g l o propasti b i ć e 1 1 ? Nastati kako? A k o je nastalo.". tek pusto je i m e 1 nastanak (kao) i propast. promjena mjesta (kao) i mijena blistavih boja. Diels ovdje prihvaća jednu od dviju verzija Simplikijeva teksta. koju je prihvatio Diels te za njim gotovo svi izdavači. naime δνομ(α) έσται. u čemu ga slijede skoro svi izdavači.otjera (njih) nepobitan dokaz. jer m o ć n a ga N u ž n o s t Dielsovo čitanje έκ μη έόντος. n e b i t a k (kao) i bitak. bez bića u k o j e m je (to) i z r e č e n o pronaći mišljenje: d r u g o g a n e m a 1 3 niti će biti ičega o s i m bića . N e b i ć a n e m a koje bi priječilo suvislost njemu.. Simplikije ima dvije različite varijante ovoga teksta. a odluka ο t o m je ova: jest ili nije. 12 pristati neće da se što rađa do nebiće. na mjestu stalno ostaje tako. koja ostaje posve nerazumljiva. Jedini je od novijih izdavača Coxon prihvatio tu verziju teksta. prevodeći „tome je sve ono pripisano. Uz to je n e p o k r e t n o u m e đ a m a g o l e m i h veza bez p o č e t k a i kraja: daleko su izgnani j a k o propast i nastanak . ničega n e m a više da njemu okupljanje priječi niti manje. oslonjeno na Simplikija. te (2) ο ν δ ' εΐ χρόνος. te ostavljaju riječ u uglatoj zagradi. te prevodeći „and time is not". Holscher έκ δη έόντος. n e m a ni bića koje bi bilo tu više a t a m o Svi rukopisi imaju ovdje μή έόν δ' άν παντός έδεΐτο Diels-Kranz pri­ hvaćaju uz rezervu Bergkov prijedlog da se ukloni μή. nećeš. sa svih je strana k o n a č n o . ako (tek) nastaje. što dakako daje sasvim različito razumijevanje i prijevod. v e ć cijelo p u n o sasvim je bića. nalik na m a s u lijepe okrugle kugle. Slijede ga npr. I n e p r e k i d n o sve je. T a k o se ugasnu nastanak. Heitsch i Coxon. Isto i u istom ostaje. dok Bormann. Isto je misliti (kao) i o n o ο č e m u se misli. čitajući ουδέ χρόνος. s vjerom da istinu vide. Gornji je prijevod očito načinjen prema toj su­ gestiji. ima drugu Simplikijevu varijantu όνόμασται. premda i tada nije na ovome mjestu dostatno precizan. A j e r ima krajnju granicu. Z b o g toga ne smije b i ć e b e s k o n a č n o da b u d e : tako mu ne treba ništa. čita έκ τοϋ έόντος. Ovdje Kranz preuzima emendaciju Karstena i Steina έπειτ' άπόλοιτο έόν. ne z n a se (tako) za propast. naime. (1) ούδέν^ γαρ. Holscher pak.T a k o je n u ž n o sasvim da jeste ili da nije. ne dade Dike da nastane niti da p r o p a d n e (biće) n e g o (ga čvrsto) drži. (tad) ne postoji. a drži se zbiljskog i pravog puta. Stog. O d l u č e n o je . Riezler. počiva s a m o po sebi. kao i Woodbury i Mourelatos. o n a k o bi trebalo svega. Nikada dokaza m o ć iz n e b i ć a 10 drži u v e z a m a m e đ e što ga okružuje (sasvim).. ne popustivši negve. slijedeći Karstena. j e r prianja biće uz biće. Hol­ scher i Coxon slijede tekst rukopisa.

18 Z d e s n a dječake.. 9 No k a d sve je n a z v a n o ( i m e n o m ) svjetla i noći. naime. držeći (pravi) omjer. slijedeći puni su noći. j e r isto za ljude. blag i v e o m a lagan. izvan obojega ničega nema. prirodi M j e s e c a putanje k r u ž n e s o k r u g l i m o č i m a . Fr. j e r sve n e o k r n j e n o postoji: sebi o d a s v u d isto. č u t ćeš ο u č i n k u . ondje je sušta suprotnost: m r k l a n o ć . lutaju m n o g o . P o r e d a k i z n o s i m taj ti što suvislim čini se posve. K a d m u š k a r a c i žena pomiješaju ljubavne klice. najudaljeniji Olimp. 88 89 . . O d s a d a slušaj mnijenja s m r t n i k a (ljudi) pa ćeš čuti moje riječi ο p o r e t k u l a ž n o m .. Fr. 12 (Prsteni) uži nemiješane puni su vatre. 15 Fr. n o ć n a luč što obilazi Zemlju okrećući se stalno p r e m a zrakama S u n c a K a o što u svakog udovi. Fr. slijeva opet djevojčice. rađanjem mrskim i parenjem vlada. u sredini je boginja koja upravlja svima. zajmljeno svjetlo. kao i r a z o r n i u č i n a k svjetlosti čiste blistava S u n c a . P o t p u n o . Fr. kad smiješa se sjeme. i s u p r o t n o o p e t mužjaka ženki. 10 ( T a k o ) ćeš etersku prirodu i sva u eteru zviježđa pronići. tako i um se u ljudima javlja. za sve i svakog (čovjeka sasvim) je o n o što misli priroda udova: misao naime je pretežni dio. i odakle (sve) su nastale (zvijezde). L i k i m razlučiše o p r e č n o . j e d n a k o d o s e ž e m e đ e . a njezin je lik i zbijen i težak. S t i m ti ο istini p o u z d a n g o v o r i m i s a o (svoju) svršavam. u i s t o m razmjeru. Fr. gdje dio p l a m e n a struji. sebi istovetan svuda. Njihov je n a z o r da d v a m a o b l i c i m a i m e se daje j e d n o m e od njih ne treba o n o (zalutali tu su). j e d n a k o p u n o je svjetla sve i nevidljive noći. šalje na parenje mužjaku ženku. zato da nikad se ne daš zavesti smrtnika stavom. Fr. te topla zvjezdana snaga stali da postaju. 17 Fr. d o b r o građena tijela.manje od bića. ο N e b u u o k r u g saznat ćeš isto o d a k l e nasta i k a k o ga vodi i o k o v a N u ž n o s t da bi zvijezda držalo m e đ e . 11 . 14 Fr.Ako bi sile. smiješani. i sveobuhvatni eter i mliječna staza. S u n c e i Mjesec. 16 Najprije Erosa od svih b o g o v a izmisli ona. djelatna sila u žilama stvara iz različne krvi... no n e i s t o v e t a n s drugim. kako su Zemlja. došle u s u k o b . 13 Fr. s u p r o t n e značajke s v a k o m od njih pridaše: ovdje je p l a m e n eterski ognja. pa je po vlastitim silama ( n a z v a n o ) o v o i o n o .

po mnijenju -. njihova rasta i razvoja. zastoja. primicanja v r h u n c u spoznaje. p o t o m uzmicanja i povlače­ nja." O v i m riječima. Fr.pa u smiješanu tijelu ne bi se slile u j e d n u . mijenja o n a o n o g a koji misli. osjećaj rađanja misli. pa b i o to i prikaz temeljne filozofije sa­ m o g a Platona. G o t o v o se čini kao da je s a m Platon. " Damir Barbarić Platon „ L o š je platoničar onaj koji bi ikada htio zaključiti s b i l o k o j i m filozofijskim p r i k a z o m . p o ­ g o đ e n je i d o b r o ocrtan osnovni ugođaj filozofiranja čije o s n o v n e crte h o ć e m o ovdje ukratko naznačiti. pa unatrag gledajućeg ponavljanja u prisjećanju. u p r a v o o n o najživlje svojega života i s a m u srž njegovu u 90 . a svakoj od njih su ljudi nadjeli p o s e b n o i m e . b i o u s v a k o m tre­ n u t k u s p r e m a n n o v o i drugo naučiti te s a m razotkriti prijašnju zabludu. D o i s t a je neponovljiv osjećaj života koji n a m posreduje P l a t o n o v o djelo. kojima Paul N a t o r p započinje lijep i značajan „metakritički d o d a t a k " d r u g o m izdanju s v o g rijetko z a s l u ž n o g prikaza cjeline P l a t o n o v e filozofije Platonov nauk ο idejama. te i u b u d u ć e rast će i iščezavati (zatim). Stalno dalje i p r e k o sebe s a m e radeći. t a k o da mu sve više i više biva n e m o g u ć n o š ć u p o n o v o se mišljenjem naći u o n o m e prije miš­ ljenom. oklijevanja. 19 T a k o su nastale (stvari) . skretanja i zaobila­ ženja. i sada su (takve). M i s a o ne stoji n e p o m i č n a . u skladu s vlastitim s t a v o m iz Symposiona. j e d n a k o kao i o n . strašno bi dvojnim sjemenom škodile spolu što niče. koji ne bi.

Prvo pada u god. Hippias II. Život I m a li se na u m u o v a k o o z n a č e n karakter djela. kojima se žrtvovalo svakoga j u t r a prije početka d n e v n o g a rada.cjelini p r e n i o i p r e t o č i o u živu riječ svog djela. P o ­ t o m odlazi u M e g a r u k Eleaćanu Euklidu. treće u 361/360. Theages. teško je reći. te o p ć e n i t o kasnijih platoničara. P r v o n a m je sačuvano u cjelini. ii)? N a z n a ­ č i m o ipak n e k o l i k o pouzdanije p o t v r đ e n i h historijskih pojedi­ nosti. Vjerojatno posjećuje m a t e m a t i č a r a T e o d o r a u Kire- ni i pitagorejca Filolaja u Italiji. prepravljanjima. neće o s o b i t o čudi­ ti to da n a m uobičajeno shvaćena biografija filozofa nije niti izda­ leka toliko p o z n a t a koliko to njegovo djelo samo. p r e m d a je A t e n a vjerojatnije mjesto rođenja. Aristotel n e m a g o t o v o ni slova ο o s o b i svog d u g o g o d i š n j e g učitelja. To su: Alkibiades II. ili m o ž d a koju godinu kasnije. Od pisama šesto i s e d m o su g o t o v o o p ć e n i t o prihvaćeni kao P l a t o n o v a vlastita. poslije Krista. Ion. susreće So­ krata i ostaje njegovim u č e n i k o m sve do S o k r a t o v e smrti 399. Epinomis. K s e n o f o n t ga spominje samo j e d n o m . Kasnija putovanja u j u ž n u Italiju. zacijelo daje misliti. 388/387. Kronologiju nastanka djela teško je ustanoviti. a n a k o n p o v r a t k a u A t e n u sudjeluje. N e o b i č n o je kako su čak i njegovi veliki suvremenici prihvatili tu č u d n o v a t u igru sebeprikrivanja: Isokrat ga ne spominje i m e n o m ni na j e d n o m e mjestu. o s o b i t o j o š sto­ ga što valja računati i s preradama. koja m o r a da je bila izvanredno intenzivna i svestrana. Otprilike u godini 407. p r e m a n e k i m izvješ­ ć i m a u Egini. Hippias I. u b o ­ gatoj aristokratskoj obitelji. Minos. Izgleda da je nekako u to vrijeme b i o i u Egiptu: da li doista. u Sirakuzu. ο t o m e do­ voljno sam govori u s p o m e n u t o m pismu. Erastai. i to naglašeno u z g r e d n i m n a č i n o m . z n a m o m a l o ili g o t o v o nimalo. K a k o su i zašto propali uporni pokušaji da t a m o ozbilji p o n e š t o od ustroja istinske filozofijske države. Kleitophron. Š t o naprimjer misliti ο stavu Apuleja iz M a d a u r e (2. U s t a n o v a bijaše p o s v e ć e n a M u z a m a . Djela Od dijaloga izdanih p o d P l a t o n o v i m i m e n o m neki su n e d v o j b e n o utvrđeni kao neautentični. P l a t o n a se s a m o g m o ž d a m o ž e ponajprije predmnijevati iza m a s k e „ A t e n j a n i n a " u posljednjem i najvećem njegovu djelu Zakonima. prije Krista. Akademiju je Platon o s n o v a o najvjerojatnije po povratku s pr­ v o g p u t a u Sirakuzu. Hipparhos. dakle u dobi od o k o osamdeset godina. Ο predavačkoj djelatnosti samoga Platona. valjda negdje o k o 385. Smrt je Platona zadesila g o d i n e 347. kao slušači. što sve valja držati dvojbeno P l a t o n o v i m spisima. poslije Krista) d a j e „ P l a t o n n e s a m o vrlinama p r e m a š i o heroje. Nešto je manje sigurna neautentičnost dijaloga Alkibiades I. Menexenos. Na­ še današnje znanje ο životu čovjeka P l a t o n a potječe iz stoljećima kasnijih izvješća D i o g e n a Laertija. Akademija je zatvorena i raspuštena od strane cara Justinijana godine 529. p o u z d a n o su potvrđena vlastitim p r i k a z o m u s e d m o m od P l a t o n o v i h pisama. Gdje je p a k u tim izvješćima granica koja dijeli histo­ rijske činjenice od v r e m e n o m nataloženih legendi. te 13 pisama. M n o š t v o njegovih napisanih dijaloga vodi učitelj mu Sokrat. U p i s a n o m će djelu sebe izrijekom spo­ m e n u t i s a m o n e k o l i k o puta. O s o b a P l a t o n o v a kao da se u cjelini p o v u k l a u prikrivenost neočitovanja. ο d r u g o m e posjedujemo t e k o s k u d n a i ne baš p o u z d a n a izvješća. to ostaje neizvjesno. o d n o s n o pripadni a n o n i m n i m piscima iz kruga Akademije ali ne P l a t o n u s a m o m . pre­ davači ili tek diskutanti. te da je n a k o n smrti p o d njegovim j a s t u k o m p r o n a đ e n a knjiga Aristofanovih komedija. n e g o se č a k s p o s o b n o s t i m a izjednačio s b o g o v i m a " (etiam aequiparuit d i u u m potestatibus) (De Platone et eius dogmate I. dodavanjima od strane autora samog. d r u g o u 367/366. kako o n o g napisa­ n o g a tako zacijelo i o n o g i z g o v o r e n o g a . m n o g i od najpoznatijih „ z n a n s t v e n i k a " tadašnje Grčke. st. n a k o n g o t o v o tisuću godina neprekidnoga rada. ili čak P a r m e n i d . u d r u g i m a p a k nastupaju kao v o đ e r a z g o v o r a pitagorejac Timej. u k u p n o tri za života. u v o j n i m p o h o d i m a na T a n a g r u u Beotiji i na K o r i n t . Ne posve neuvjerljiva predaja ο t o m e da je ne­ p o s r e d n o pred smrt tražio da mu svira i pleše j e d n a robinja. ili „elejski stra­ n a c " . U toj preteči svih kas­ nijih univerziteta i akademija uzeli su udjela. i k a k o dugo. čini se. R o đ e n j e vjerojatno 428/427. Plutarha. U pravilu dijele se u tri grupe: 92 93 .

Dija­ log Theaitetos pak dolazi negdje i z m e đ u ove druge i sljedeće. Charmides. p r e m a Platonu. p r e m d a se u kasnijim spisima ta forma održava p r e t e ž n o j o š s a m o izvanjski . oličene prije sve­ ga u Politeii. Sokratički dijalozi: Protagoras. kao u Timeju. osim Timeja i Zakona. Symposion. Zbivanje žive. 94 95 . te pokušava zadobiti i ishoditi njegovo s l o b o d n o prihvaćanje i slaganje. d r u g o m e u p u ć e n o g r a z g o v o r a jest pisani dijalog. j o š naprimjer za Schleiermachera i Zellera. ili pak naglašena umjetnička sklonost i dar. K a o umjetnik sastavljanja dijaloga Platon je naprosto nenad­ mašan.ili biva. Hippias minor. Menexenos).. Bit je te opasnosti u t o m e da p i s m o m u t v r đ e n e istine nemaju više n e p o s r e d a n o d n o s spram zgode v r e m e n a i mjesta u k o j e m su bile izrečene . a to o n d a ujedno znači i o t v o r e n o s t s l o b o d e filozofiranja. p r i p r e m n o m dijelu spisa . Laches. put se njegova razvijanja probija p o m o ć u p o s t u p n i h koraka pitanja i o d g o v o r a . 2. pripadaju tu j o š Ion. te ga je sredio i izdao n e d u g o nakon njegove smrti u č e n i k Filip iz Opunta. P o s v e j e o č i t o m e đ u t i m da je on upravo u toj i takvoj „ i g r i " nalazio j e d i n i čovjeku d o s t u p a n način filozofiranja i izlaganja o n o g a u filozofij­ skoj spoznaji d o k u č e n o g . Augustina. bivaju prepoznati u s v o m značenju kao mjero­ davan lik p o z n o g P l a t o n o v a filozofiranja te s h o d n o t o m e tuma­ čeni.) Ovakva danas važeća datacija srazmjerno je n o v a u predaji izučavanja i interpretiranja Platona.niti s p r a m o n o g a k o m e su upravo bile namijenjene. pa i Natorpa. što je dakako bilo p r a ć e n o drastičnim pro­ mašajima u interpretaciji kako t o g dijaloga tako cjeline P l a t o n o v e filozofije. o č u v a n a živost. o s i m Apologije. reci­ mo u Cicerona. Anselma. n a o k o p u k o m „ i g r o m " i „ z a b a v o m " ( π α ι δ ί α ) .. Sve i z r e č e n o i iskazano u p u ć e n o je tom i upravo tom sugovorniku. što se dovoljno potvrđuje v e ć najprostijom u s p o r e d b o m s kasnijim pokušajima nasljedovanja takve forme u filozofiji. s n a g l a š e n o m d v o s m i s l e n o m autoironijom.d o k se oni sami sve više pribli­ žavaju nekoj vrsti traktata. ili čak i naj­ raniji P l a t o n o v spis. jest izvanjski r a z g o v o r s drugim. važio kao posve rani. Politeia. Philebos. treće grupe. (Dijalog Kratylos pada vjerojatno negdje i z m e đ u prve i druge grupe. zadržana samo u uvod­ n o m . Leibniza. Kasni su dijalozi. J e d n a k o je tako Fedar dugo. Kriton. Mišljenje o d r e ­ đuje on izrijekom i o p e t o v a n o kao unutrašnji bezglasni r a z g o v o r duše sa s a m o m s o b o m . ni­ su baš nikakvo objašnjenje toga da P l a t o n svoju filozofiju izlaže u p r a v o u t o m a ne u n e k o m d r u g o m vidu. Apologia. Timaios. Jedino r a z g o v o r o m biva. Iz svaki put j e d n o k r a t ­ n o g sklopa situacije izvučena (apstrahirana) istina tek je n e k a ap­ straktna. Mišljenje se dakle zbiva unutrašnjim dijalogom duše sa s o b o m s a m o m r V a n j s k i izraz takvog razgovoraTrTeka vrsta njegove slike i oponašanja. Phaidros. Kritias. Parmenides. Slika p a k i o p o n a ­ šanje takvog. Kasna djela. te time i neživa istina. pisana u obliku dijalo­ ga. dugo smatrani tek p r o g r a m a t s k i m skicama za kasni­ ju zrelu razradu klasične „ P l a t o n o v e filozofije". No literarno umijeće. Zreli spisi: Phaidon. traži njegov n a p o r slušanja i razumijevanja. Euthydemos. Filozofijsko pitanje i m a glasiti: odakle i zašto P l a t o n u u p r a v o nužnost dijaloga? O d g o v o r j e n a o k o jednostavan. O b l i k i sadržaj izlaganja nisu u P l a t o n a n a i m e u o p ć e odvojivi. Eutyphron. mada je njegovo datiranje izuzetno nesigurno. no zato vazda p r o l a z n e i tek j e d n o k r a t n e istine u r a z g o v o r u nazivat će Platon. Politikos.) 3. To znači koliko i to da je pre­ ma njegovnl^škustvu mišljenje samo dijalogično. Zakoni. Menon (uko­ liko su autentični. U t o m i t a k v o m višeslojnom o d n o s u u z a j a m n o g odslikavanja i na­ sljedovanja prikriva se P l a t o n u v a z d a o n o istinito. Mendelsona. izloženih u vidu svojevrsne didaktičke upute. Gorgias. Sedmo pismo. ( O v o posljednje djelo Platon za života nije dospio k o n a č n o redigirati za objavljivanje.mi b i s m o danas rekli: spram „situacije" . Lysis. Pri k o n c u Fedra u p o z o ­ rava Platon na opasnost koja leži u p i s m u kao t a k v o m i u s v a k o m p i s a n o m fiksiranju o n o g a u živom r a z g o v o r u na vidjelo i z n e s e n o g . Dijalog kao „forma" djela Sva su P l a t o n o v a djela. T e k p o č e t k o m našeg stoljeća dospijevaju oni u sre­ dište istraživanja.Sophistes.1.

sporazumijevanja. o n d a je to ja­ m a č n o takozvani n a u k ο idejama. Manje se pritom pitalo što je to zapravo u o p ć e „ideja" za Platona. koje bi dalje na sve n i ž i m stupnjevima općenitosti svojim posredovanjem s p r i n c i p o m dvojstva proizvodilo stupnjevanu cje­ linu svega. n e p o k r e t n e . n e m a dijalektike i na k o n c u ne­ ma filozofije same (usp. Dalje. Ideje i ideja dobra A k o ima nečega što oduvijek j e d n a k o kao i danas važi kao ne­ dvojben znak prepoznavanja P l a t o n o v e filozofije. naziva Platon dijalek­ tikom i vidi je ujedno kao najvišu i j e d i n u istinsku znanost.Dijalektika i pitanje „sustava" Najvišu. Bitno je m e đ u t i m pitanje da li je Platon doista. shvatiti njegove emfatičke tvrdnje da su ideje vječne. čini se. teško da i najmanje p o g a đ a smisao P l a t o n o v i h izvođenja. n a i m e „ s u g l e d svega u j e d n o m e " . n a v o d n o od „ n a š e g a " svijeta konkretnih osjetilnih stvari i bića u p o t p u n o s t i različit i odvojen? 96 97 ._istota. IdejaL4e_. ideje koja postaje s u d b i n o m filozofije u novovjekoj o b n o v i stoicizma. onaj t k o je u stanju svako p o j e d i n o biće odrediti u p r a v o kao to. sličnosti ili srodnosti sa cjeli­ n o m svega i sa svakim d r u g i m p o j e d i n a č n i m . od naj­ viših te dakle i „najopćenitijih" p o j m o v a p r e k o uvijek nižih i nižih „ v r s t a " sve do onih t a k o z v a n i h nedjeljivih. U t o m je smislu di­ jalektički prikaz odnosa.s o b z i r o m na cjelinu djela .započinjući s J d e g e l o m _ . vrste i vrsne razlike. te t o m e s h o d n o o d r e đ e n o imenovati. p o d kojim i u o b z o r u kojeg su se uvijek v e ć p r e t h o d n o m o r a l a sagledati bića_i_jstvjm. u k o j e m bi na v r h u ontologijsko-aksiologijske piramide stajalo o n o J e d n o . stajanje) iz S(?firtta t u m a č e n k a o povijocna anticipacija Aristotelova j i a i i ka η kategorijama s jedne. postavljao ideje kao nešto po sebi postojeće i o d v o j e n o od stvari samih. O p ć e n i t o je. najteže od svega dijalektiku u P l a t o n o v u smislu.za P l a t o n a onaj pogled. klasično u t v r đ e n o na k o n c u šeste knjige Politeie. H . o s o b i t o u posljednjih tridesetak go- dina. 134e-135c). a skolastičkog te p b t o m i n o v o v j e k o g nauka ο transcendentalijama (ens.neka~vrsta~ ncdomišljenog..sustava_".i ne uvijek izriči­ to naglašenim spominjanjima od strane s a m o g a P l a t o n a stoji samorazumljivost s k o j o m se sva njegova filozofija drži istovjetnom u p r a v o s tim n a u k o m . N a k o n Zellera. stavljajući ga u o d n o s istovjetnosti. doista u p o t p u n o s t i važi za sve ostalo njegovo djelo? Bilo je mišljenja . U n e o b i č n o m nesrazmjeru s prilično rijetkim .k a ž i m o to ovdje pojednostavljeno .a>" {biće. ο t o m e traju sporenja m n o g o b r o j n i h t u m a č a . k a k o se to smatra j o š od Aristotela n a o v a m o . Dijalektičar je onaj t k o je u stanju sve i jedno sagledati ujedno. Ο tim ć e m o pokušajima rekonstrukcije n a v o d n o g „ P l a t o n o v a sustava" govoriti j o š kasnije. No takva formalizacija roda. p o k u š a v a se p o n o v o . Parm. koji j e .da je P l a t o n o v a dijalektika. i u kojoj mjeri doslovno. vid. grade li o n e zaista j e d n u zasebnu oblast. p o s v e s l o b o d n u i t a k o reći j e d i n u čistu f o r m u pravog. G o m p e r z ) .urmrnjjverum7 DOnum) s d r u g e strane. isključivo istinu stvari tražećeg razgovora. p e t ^ a j v e j ć i h rođov. kretanje. odre­ đenja vječno važećih uzajamnih odnošenja cjeline svih m o g u ć i h logičkih određenja u n j i h o v o m a r h i t e k t o n s k o m rasporedu. na tragu H e g e l o v u . m e ­ t o d o m j o š znanstveniju i od s a m e m a t e m a t i k e . ^Jednako su se „ d i a i r e z e ^ k a s n i h di­ j a l o g a šTrvaćale k a o pokušaji svojevrsne „ m e t a z n a n o s t i " . Sto je zapravo P l a t o n u dijalektika i kako je treba shvatiti. u P l a t o n o ­ voj dijalektici nalazio n a z n a k u j e d n o g nesavršenog filozofijskog sustava. tako _reći p r i m i t i v n o g ^ po č e t n o g o b l i k a pravog filojzpfijskog . sebi s a m i m a uvijek iste i sve t o m e slično? K o ­ n a č n o . cjelinu o s n o v n o g P l a t o n o v a nauka razumjeti i p r o t u m a č i t i kao neki „sustav izvođenja" („Ableitungssvstem". naime n a z o v e m o li ih transcendentalnim uvjetom mogućnosti svake određenosti uopće Utoliko bez ideja n e m a imenova­ nja^ n e m a čvrstog i postojanog oslonca za mišljenje.^drugost. oslonjena o č i t o na kasnu Porfirijevu a p s t r a k t n u o b r a d u Aristotelova n a u k a ο kategorijama. suprotnosti. strogo i o d l u č n o odi­ jeliti od ideje filozofije kao sustava. n e m a smisle­ n o g govorenja. M o ž d a rusnuTsasvim daleko od o n o g a što su Platonu bile ideje o z n a č i m o li ih j e d n i m i m e n o m koje svakako pripada tek novijoj filozofiji i za njegov v i d o k r u g m o ž e biti rabljeno s a m o uz najveći oprez i uvjetno. razlike. kako. taj čuveni „svijet ideja". p o t p o m o g n u t o j preuzi­ m a n j e m i apsolutiziranjem ideala aksiomatske m e t o d e rane grčke geometrije. Gdje o n a ustvari pri­ p a d a u n u t a r za P l a t o n a tako temeljnog razlikovanja dijanoetičke o d n o s n o r a z u m s k e i n o e t i č k e o d n o s n o u m s k e spoznaje? I da li to razlikovanje. tj.jia^i ih_se uojoće_moglo_j^az^brati kao upravo te i takye.

ni ideje nisu naprosto ne­ ka bića po sebi: . i m a zacijelo sama ideja do­ bra. Prvo. tako što nju i sve u njoj čini najviše što je to m o g u ć n o njima nalik. Dru­ go. to je o p e t u Timeju . ο t o m e Platon ne daje jasnije određenje. p o s t u p n o je sve više dospijevalo u s a m o središte svih Plato­ n o v i h filozofijskih napora. posredujući „ r o d " . s druge strane. Kakav je. na svakako središnjem i s p r a v o m č u v e n o m mjestu 247e.odnošenje spram drugih i ostalih uvjet je samog njihova bitka. H o f f m a n n ) dospio je Platon do t o g a da k o n a č n o ipak iz- 98 99 .n a k o n što j e .u naj­ manju ruku glede uloge. m e đ u t i m . Nauk ο „dva svijeta" K r o z cjelokupno važeće djelo P l a t o n o v o . J e d n a k o je tako. odvojenih. ideje stoje u j e d n o m teško d o k u č i v o m ali svakako b i t n o m unu­ trašnjem o d n o s u spram j e d n e izuzetne ideje. gdje . te o n o g jestvujućeg. U Sofistu će m e đ u t i m sam nji­ h o v bitak. život Najkasnije u dijalogu Sofist. od s a m o g je početka. upravo o n o što j e ideja d o b r a t a m o . stojećim idejama. ideje su od s a m o g p o č e t k a u P l a t o n a figurirale b i t n o u m n o ­ žini i j e d n a s d r u g o m u zajednici. m o ć i i „ f u n k c i j e " . bio distancirao od shva­ ćanja ideja kao „ o n o s t r a n i h " i od „ n a š e g a svijeta" odvojenih. o n e koju Platon spo­ minje s a m o na j e d n o m . stoji u temelju svih ideja kao takvih. pripada zajedno s n a u k o m ο idejama k r o z c j e l o k u p n u p o ­ vijest filozofije u samu n a v o d n u j e z g r u uobičajeno s h v a ć a n o g platonizma.s nep r e v i d i v o m e m f a z o m uvodi sad treći. shvaćene u svojoj u p u ć e n o s t i k o n o m e osjetilnom. n a i m e o n o svesjedinjujuće i svespajajuće naprosto. No o n o što je ipak izvjesno. u č e m u se zbi­ va kako u č e š ć e i oponašanje tako prisustvovanje i zajedništvovanje. s nji­ h o v i m glavnim n a u k o m ο posve nepokrenutim. m e đ u t i m . pobliži od­ n o s te jedinstvene ideje d o b r a spram svih ostalih. senzibilnoj i n o u m e nalnoj. v e ć u Fedonu. hipostaziranih pojmova. u Politeii: . Štoviše. . g o t o v o ponavljajući d o s l o v n o iste riječi. N a g l a š e n o je to sam stavio pažljivome čitatelju do znanja u k a s n o m dijalogu Timej. provlači se kao nezaobilazna konstanta j e d n o oštro i n a o k o n e p r e m o s t i v o razdvajanje o n o g bivajućeg. s j e d n e . od Fedona pa sve do Timeja. već je u Sofistu Platon korjenitoj kritici p o d v r g a o „prijatelje ideja". kao „ b e s p r e t p o s t a v n o p o č e l o " . k o n a č n o i n e p r e m o s t i v o . te je upravo na taj način pravi i jedini „ u z r o k " kako ideja u cjelini tako i svega što u o p ć e jest i biva. kako se inače olako čini. samog bića. v e ć i u s a m o m razmjerno r a n o m Symposionu sva težina razmatranja pala na eros kao o n o posredujuće. kao što se i prije toga već. biti o d r e đ e n kao neki „ s p l e t " i „zajednica". v e ć njihova veza. iz preobilja svoje d o b r o t e povezujući oblast o n o g osjetilnog s vječnim u z o r o m ideja. nepokretnih i neutemeljivih bića. No odlučujuće je uvidjeti da ta toliko isticana i naglašavana „ o d v o j e n o s t " nije nikada u P l a t o n a izlagana k a o o n o posljednje. iznova predstavio svoj klasični n a u k ο dvije oblasti. o n u tako­ zvanu „ P l a t o n o v u materiju". a ne Platona. Čak su i one dakle na neki način relativne. k a k o se to najčešće smatra.sam b o ž a n s k i obrt­ nik. Moć. N a u k ο dvije odvojene i m e đ u - s o b n o nespojive oblasti.spram ideje dobra. oblast o n o g osjetilnog p u t e m „ o p o n a š a n j a " i „sudjelovanja" stavljena u svojevrstan o d n o s s p r a m ideja. Nisu dakle „dvije oblasti" o n o posljednje i najdublje u Platona. to je sva skrajnja upitnost prihvaćanja ideja kao nekakvih apsolutnih i za sebe postojećih. spoj i uzajamni o d n o s .Tri su bitne činjenice koje nas tjeraju na skrajnji oprez pri m o g u ć e m b r z o m o d g o v o r u na postavljena pitanja. D o n e k l e je s p r a v o m ta ideja češće u interpretacijama bila nazivana „ i d e j o m ideja": doista se čini da upravo ona. Ovaj teško dokučivi ali ujedno očito tako p r e s u d n i m e ­ đ u p r o s t o r dviju oblasti. kao što su i o n e same.hipotezama. osjetilnoj i mislivoj. razvijajući i preoblikujući iz dijaloga u dijalog cjelinu njegova temeljnog nazora. toj „ishodišnoj točki d i n a m i č k o g a shvaća­ nja" (E. onaj iz Fedona i Politeie prije svih ostalih spisa. o v o „ i z m e đ u " ( τ ό μ ε τ α ξ ύ ) . j o š produbljenije. koje bi b e z nje ostale ipak na k o n c u tek p u k i m . Treće. gibanje. ne­ kakvih postvarenih. K o n a č n o . dakle nastajućeg i nestajućeg. o n o po č e m u o n e u o p ć e jesu. prevodeći zapravo K a n t o v o „ m u n d u s " . u Parmenidu. D r u g i m riječima. Štoviše P l a t o n sam naziva svako od toga zasebnim „ m j e s t o m " i „ o b l a š ć u " ( τ ό π ο ς ) . p u t e m „prisustvovanja". ali zato svakako središnjem mjestu svog djela. što se ipak ni na koji način ne smije naprosto nazvati „ s v i j e t o m " . a u Politeii istu ulogu.ma kako inače n u ž n i m i neizbježnim . spajajuće i povezujuće dviju inače razdvojenih oblasti.

u njegovu mitu nalazi s a m o „ p u k o t i n u u znan stvenoj spoznaji" i „više z n a k slabosti n e g o s n a g e " (Zeller). M i t s k i m n a č i n o m p r o g o v a r a Platon ο „ o n o s t r a n o s t i " .p o p u t Hegela. M o ć kao snaga gibanja jest za P l a t o n a život. M o ć . ideje su n a p r o s t o ono što biva mišljeno. Duša Zacijelo nijedan pojedinačni f d o z o f e m P l a t o n o v nije tijekom tisuć ljetnih rasprava njegove filozofije bio toliko i tako intenziv no diskutiran kao n a u k ο besmrtnosti duše. Zellera. povijest i pripovijest v a n v r e m e n o g zbivanj. bivstva ( ο υ σ ί α ) . te dakle i izvorište s a m o g a života naziva on d u š o m . k a o u n o v o m e vijeku i j o š danas.time v e ć i „subjektiv i r a n e " . M i t je u Platona ponajprije. to jest djelo­ m i č n o g i n e k o v r e m e n o g ustrajavanja u bitku. Reinhardt. j o š manje p o m i s l i m a čovje­ čje duše. ο prisjećanju na o n o prij« o v o g a života viđeno kao ο pravoj naravi svake a o s o b i t o filozo fijske spoznaje. pojam koji je postao m o g u ć i m u stvari tek pojavon kršćanstva. svako zajedništvovanje p o č i v a j e d i n o na moći uzajamnog činjenja i trpljenja.n a đ e ono jedinstveno i zajedničko kako o n o m e osjetilnom t a k o sa­ m o j mislenoj oblasti. P r i t o m je pitanje dakako v o đ e n o i upravljano isključivo interesima eventualnoj usuglašavanja s k r š ć a n s k o m d o g m a t i k o m . kao u kas­ nijem kristijaniziranom p l a t o n i z m u . k o n a č n o je razriješen: svako učestvovanje. te kao takve žive. zajedništvovanju s d r u g i m a i u p u ć e n o s t i k d r u g o m . Natorpa. Ideje same sad su shvaćene kao žive. o n e su . raste. „ d o k a ž e " p u t e m svojevrsno. ο životi duša n a k o n smrti i prije p o n o v n o g izbora života. kretanje i duša . v e ć su same žive. „ s p o s o b n o s t " . j e s u u p r a v o t i m e ujedno i p o k r e n u t e . t i m e što u o p ć e bivaju spoznav a n e i mišljene. u Fedonu. pretativno p r o d u k t i v n o prisvojena. djelatne sile. S druglTsteane. u Timeju.u značenju dakle koje je za čitav j e d a n svijet udaljeno od kasnije Aristotelove verzije u smislu p u k e pasivne m o g u ć n o s t i . I o n e same.takva je n a i m e m o g u ć n o s t i z l o ž e n a te ujedno odbijena v e ć u p r v o m e dijelu Parmenida . tj. U o d n o s u na čovje­ k o v u m o ć mišljenja i spoznaje. \ Fedru te osobito u Zakonima. dijalektičkog izvođenja. T k o . ο neutemeljivo i nerazloživoj slobodi tog izabiranja. p r e m d a p o k r e n u t e u procesu i zbivanju spo­ znaje. kai što to u o s t a l o m nije m o g a o v e ć ni Aristotel. susre­ će se. Stara zagonetka i najteži Pla­ t o n o v p r o b l e m . nije niti t a m o p r o v e d e n s pre tenzijom k o n a č n e istinitosti i nije se u punoj mjeri p o k a z a o zado voljavajućim. ili štoviše čak „ m o n a d e " .usprkos svojoj pokrenutosti. . razjašnjena i inter 100 .j e d n o m riječju: život . Cjelokupni P l a t o n o v n a z o r ο duši kulminira s j e d n e strane ι kasnim izvodima ο biti duše kao počelu gibanja iz sebe sama. „ m o ž n o s t " .postavljano uvijek iz n o v a ο t o m e da li je u t o m nauku riječ bila baš ο individualno o s o b n o j duši. Naravski da je pritom m e t o d i č k i bilo zaboravlja no to da ne s a m o Platon v e ć i svaki G r k njegova d o b a uopć« nije i m a o izgrađen pojam neke individualne o s o b n o s t i u našen smislu riječi. O b a si ta n a u k a i danas j o š nedovoljno p r o t u m a č e n a . po najprije n u ž n o s t njene besmrtnosti. k a k o će biti i m e n o v a n e u Filebu. proglašene p u k i m p o m i s l i m a Božjeg u m a . pripremljen d o d u š e donekle v e ć u r a n o m neoplato nizmu. Sve b i t n o što je Platon kazao ο duši k a z a n o je j e d i n o i isklju čivo mitom. O n o njihovo zajedničko i z r a ž e n o je u riječi όνναμις: „ m o ć " . No ista je ta m o ć gibanja p r e p o z n a t a sad i u onoj drugoj. i k o z m i č k o g življenja duše.n a k o n Sofista ostaju o n o središnje c j e l o k u p n o g daljnjeg P l a t o n o v a filozofiranja. p o k r e t n e i u z a j a m n o spletene p o m o ć u vlastite sile sjedinjavanja i razdvajanja^Ideje dakle nisu ni na koji način tek „hipostazirani p o j m o v i " formalne logike. Izvorište te m o ć i . Jedini pokušaj da se nešto b i t n o ο naravi duše. da nave d e m o samo nekolicinu najznačajnijih i najutjecajnijih dosadašnji! t u m a č a P l a t o n a . ta n e ć e m o ć i ništa ozbiljno započeti s t e m o m duše u Platona. N e k o o s o b i t o kretanje sad je i z n a đ e n o i u samoj inteligibilnoj oblasti. ο sustavljanju duše svijeta. nisu o n e . o p a d a i nestaje v o đ e n o m o ć i gibanja. kako je to lijepo j e d n o n izrekao K. O n o bivajuće postaje. a s druge u mitski i z l o ž e n o m nau ku ο konstituciji.ipak j o š uvijek jestva. onaj ο pravoj naravi „ u č e s t v o v a n j a " (μέθεξις) osjet i l n o g na mislivom. k a k o ih je htjelo shvaćati m n o š t v o interpreta. n a v o d n o odvojenoj i ne­ p o m i č n o j oblasti ideja. i u p r a v o će takva m o ć sad biti p r e p o z n a t a k a o pra­ va i najunutarnjija narav sveg bitka.

međutim. izazvao mitski bog-obrtnik iz Timeja. politika u p o t ­ punosti izuzeta iz u o b i č a j e n o g ljudski s u ž e n o g v i d o k r u g a te iskušena iz zakonitosti cjeline svega što jest. U posljednjem svojemu djelu Zakonima pridaje on štoviše A p o l o n u i D i o n i z u ulogu tako i z u z e t n u da se s izvjesnim p r a v o m tu m o ž e iznaći preludij o n o g danas. d o b r o t e i istinskosti . no koja je sa svoje strane ništa manje j e d n o produbljenje i preinaka prastare helenske vjere u božanskost zvijezda. v e ć je o n o unutrašnje ustrojstvo . tako č u v e n o g dualizma tih dvaju b o g o v a . I o p ć e n i t o ne biva b o g u Platona nikada o z n a č a v a n naprosto u z r o k o m svega što jest. k a k o kažu. t o l i k o raspravljanih i b r z o p l e t o kritiziranih. v e ć sređena. Bit unutrašnjeg ustroja k a k o k o z m o s a tako polisa očituje se ponajprije u naravi duše. ili p a k u zvjezdanu egzistenciju čistih i očišćenih duša. tad m o ž e pasti n e k o p o s v e n o v o i dublje pojašnjujuće svjetlo na s v e u k u p n o s t njegovih političkih stavova. ukoliko t a m o izneseni stavovi očituju ba­ r e m dijelom i njegove vlastite. Proslijede li se svi da­ lekosežni usljedci o v e m i t s k e „filozofije povijesti" i u z m e li se ozbiljno kasno P l a t o n o v o naučavanje ο zloj duši svijeta iz Zako­ na . trajale su stoljećima bez sustajanja. što je kao osobita i i z u z e t n o značaj­ na t e m a u o č e n o od strane interpreta t e k razmjerno nedavno. Povijest.što je inače j e d n a od najspornijih t e m a cjelokupne njegove filozofije -. kakvu nalazimo kasnije ponajprije u stoika. Kozmos nije n a p r o s t o „svijet".u Politeii o d l u č n o raskida s i z v o r n i m g r č k i m p o g a n s k i m pol i t e i z m o m i polaže temelje m o n o t e i z m u kasnije teološke misli. Sva osobitost b o g a iz Timeja očitovana je ponajbolje u t o m e da je d o s e g njegove tvoračke m o ć i t a m o izričito ograničen Nuž­ dom. Rasprave ο t o m e u kojoj se mjeri on dade razumjeti kao svojevrsna mitska prednajava kršćanskog Boga-stvoritelja.sastoji s e o d o n o g r a z u m n o g . Najviše je diskusije.nastavljajući na p r e t h o d n e n a p o r e ranih grčkih „prosvjetitelja" za svojevrsnim pročišćenjem p r e d o d ž b e ili pojma b o g a u smjeru njegove j e d n o t e . jednostavnosti. uprav­ ljaču svijeta iz Fileba. duše i polisa. a ne neki. j e d n a k o tako m e đ u s o b n o kao i u o d n o s u s p r a m cjeline svega ostalog. Kozmički određena politika i ideja pravednosti B e s m i s l e n o je P l a t o n o v u filozofiju dijeliti u teorijsku i praktičku. Zeu­ sa. o n o d r u g o pak drži ih zajedno i povezuje. „ f i z i k u " . u P l a t o n a je naravski o p e t izložena mitski. n a k o n Nietzschea. u dijalogu Fedon. T e m e l j n o m s o f i s t i č k o m stavu „ č o v j e k je mjera svega" suprotstavit će stari P l a t o n u s v o m zadnjem djelu odrješitu tvrdnju: „ b o g je ponajviše mjera svega.kojim zajednica ljudi biva s k l a d n o sklopljena. J e d n a k o je tako svojim naučavanjem. Za u z v r a t je. usmje­ ren i m o t i v i r a n politički. S j e d n e je strane p o s v e nepo­ b i t n o da on . ili bilo koju od potonjih „ d i s c i p l i n a " filozofije. D r u g o je pitanje bilo m o ž e li se u njemu p r e p o z n a t i mitski zastrta personifikacija ideje dobra. v e ć je u sebi b i t n o trostruka: . već uvijek samo u z r o k o m o n o g a valjanog. m e đ u t i m . Pravi smisao svakog od njegovih temeljnih „ p o l i t i č k i h " sta­ v o v a m o ž e s e dokučiti s a m o n a p o d l o z i p r e t h o d n o g uvažavanja o s n o v n o g trojnog paralelizma ustrojstva svega što jest na n a č i n bivanja. čovjek". Atenu. S druge strane ostaje on očigledno i usprkos t o m e v e z a n zasadama rane grčke religioznosti. osobito u Fedru i Za­ konima te u Epinomis. dospio u blizinu svojevrsne „ k o z ­ m i č k e religije". u b r z o su bile napuštene). pa i n a o k o najbeznačajniji „teorijski" stav njegova filozofiranja v o đ e n . Polis nije n a p r o ­ sto „ d r ž a v a " . n a i m e k o z m o s a . Svaki je. urešena. „ l o g i k u " . i to t a k o da 102 103 . P r v o i treće stoje u z a j a m n o u p r a i s k o n s k o m nesuglasju. D u b o k o s m i s l e n i mit iz dijaloga Državnik očituje zbivanje povi­ jesti k a o svojevrsnu b o r b u i izmjenično periodičko nadjačavanje o d n o s n o podlijeganje b o g a i N u ž d e (sad u liku P o ž u d e . udešena. u mjeru i p o r e d a k d o v e d e n a zajednica svih bića. kao beskraj v r e m e n a u bivanju. o n o g strastveno-srčanog ( θ υ μ ό ς ) t e n a k o n ­ cu o n o g p o ž u d n o g . u r o đ e n e s v e m u tjelesnom i tjelolikom) u njihovu n a i z m j e n i č n o m v o đ e n j u i upravljanju svijetom i svime u njemu. d o b r o g i lijepog. a toliko rijetko temeljito p r o m i š ­ ljanih. te u k o j e m bi on o d n o s u i m a o stajati p r e m a kraljevskome u m u . O n a za P l a t o n a nije n e k a j e d n o s t a v n a „supstancija" ( p o č e t n e n a z n a k e u t o m smjeru. j e d n a k o kao i tražiti u njega nekakvu „ e t i k u " . A p o l o n a .nešto p o p u t b i t n o i i z v o r n o shvaćena „ u s t a v a " . štujući neprikriveno M u z e .Bog i povijest P l a t o n o v a „teologija" i z u z e t n o je složena i teško u okvire j e d n o g k o h e r e n t n o g stava svodiva tema.

b o ž a n s k i udijeljeri i ujedno s a m o i z a b r a n e naravi. koji su dakle pripravni izložiti se boli t a m o gdje t r e b a i uskratiti sebi u ž i t a k t a m o gdje se to m o r a . O n e bi . Bitno je m e đ u t i m ovdje ipak naglasiti kako iz ovakva shvs ćanja pravednosti proizlazi po nužnosti i d v o s t r u k o određenje n j o m najtješnje p o v e z a n e političke vrline. m o r a t će proći. S t r a s t v e n o m dijelu d u š e odgovaraju p a k oni koji u polisu žive ne za sebe n e g o za cjelinu. t a k o reći j e d i n o g p r a v o g i ozbiljnog filozofijskog i ž i v o t n o g pro­ tivnika . U cjelini k o z m o s a r a z u m u i filozofu o d g o v a r a b o ž a n s k i demijurg. U P l a t o n a n e m a i ne mož< biti riječi ni ο k a k v o m u n i v e r z a l n o m m o r a l u i ni ο kakvoj općeniti važećoj etici. Pla ton. naime j e d n a k o s t i . nije i n e ć e biti dru­ go do lažna i t o b o ž n j a filozofija. k a o i n a k o n njega Aristotel. P o n o v o v i d i m o dakle k a k o sva t e ž i n a filozofijskog razlaganja p a d a n a o n o i z m e đ u . pc stupajući apstraktno numerički. u P l a t o n a isključivo mitst izložen. p o s e b n e i vazda n e k o m e o d r e đ e n o m svojstvene vrlin tek postaju takvima.u očito namjernoj ad absurdum vođenoj igri riječima formulira stari Platon u Zakonima. s t o j e držao najvećon p r o t i v n o š ć u zdravo ustrojene zajednice. strpljivo pro­ mišljajući. T k o želi znati što je zapravo mišljeno p o d o v i m v a z d a n a g l a š a v a n i m „istinski". d o k druga.recimo ovdje s a m o to . polisa i k o z m o s a o č u v a u p r a v o t a k v o m . 104 10 . o d g o v a r a t će o p ć e n i t o d u š a svijeta u cjelini. Prva jednakost. provoditi. o b r t n i k a te t r g o v a c a tje­ l e s n i m i „ d u h o v n i m " d o b r i m a . svaku stranicu P l a t o n o v a djela. k a k o u imanju tako u srodnicima. ο č e m u posljednjem n a m P l a t o n z a č u d o nije i z r i j e k o m ostavio g o t o v o niti manjih naznaka. o s i m m o ž d a u t e š k o d o k u č i v i m nagovještajima ο zloj duši. Nji­ h o v j e život p o s v e ć e n o n o m z a j e d n i č k o m i o p ć e m . pravije i istinskije. U n u t a r ustrojene zajednice ljudi najveći je broj o n i h koji žive usmjereni ponajprije ili p a k isključivo na zadovoljavanje najmnogostrukijih p o t r e b a . geometrijske. O d r e d b a pravednosti. pridjeljuje s v a k o m e isto. drže( se temeljnog stava da su u osnovi svi jednaki. obavljati ono svoje. o s n o v n e i najveće vrline. n a o n o srednje i posredujuće. za P l a t o n a j e d a od o s n o v n i h u z r o k a lošeg ustrojstva političkih zajednica. niječuc neukidivu i neuklonjivu naravnu bitnu različnost ljudi. individualno s o p s t v o ih ne upravlja. te stoga i ne trebaju i ne smiju imati o n o č i m e se to s o p s t v o hrani i snaži. R a z u m s k i d i o duše otjelotvoruju u polisu istinski čuvari cje­ line. kao o s n o v u svakog z d r a v o g življenja. prav j e d n a k o s t .sofistika.m o ž e ili slušajući r a z b o r držati p o ž u d u u p o d l o ž n o s t i ili p a k s a m o pasti p o d vlast p o ž u d e te i r a z u m učiniti t e k njenim slugom. Svaki univerzalni i totalni zahtjev potire n u ž n o is k o n s k u i neukidivu različnost triju o s n o v n i h m o m e n a t a ustroj stva svega živog. O n i .moral dalje voditi k razumijevanju toga što je Platon b i o iskusio i d riječi d o v e o kao „ b o ž a n s k i usud i k o b " (θεία μ ο ί ρ α ) te tematj zirati slobodni i z b o r vlastita života. Ta kav bi neki zahjev P l a t o n m o r a o prepoznati kao „bavljenje sva k o g a s v a č i m " ili „miješanje svega sa svime". od­ govaraju o n o m e što čini p o ž u d n u o s n o v u duše. dakle radnika svih vrsta. čuvarima-stražarima. O n o m e p o s r e d n o m . p r e m a uvidu P l a t o n o v u . Jer m o ž e lako biti da manje-više sve o n o što stoljetnom p r e d a j o m p o z n a j e m o kao „filo­ zofiju". ili . Sve je sad na t o m e da se trostrukost ovih trokratnih ustroja duše. a o s o b i t o i najsvojstvenije p a k nje­ na vlastita strast i srce. vodi η k o n c u k t o m e da jednaki dobivaju nejednako a nejednaki jednak( kako to . oštro luči o b i č n u aritmetičku jed n a k o s t od o n e dublje. najobuhvatniju i najmnogolikiju. To znači: svaki od triju dijelova m o r a biti u p r a v o to što jest i m o r a se s p r a m ostalih dvaju o d n o s i t i u skladu s t i m e što o n i jesu. po kojoj tel sve ostale. čineći tek t a k o i t e k t i m e „ p r a v u mješavinu". sa s v i m njihovim daljnjim p o d m o m e n t i m a . Sve daljnje t e š k o ć e v e z a n e uz n a p o r razumijevanja svi] d o s e g a t o g a što se ovdje naziva naprosto „ s v o j i m " valja ovdj ostaviti po strani. p o ž u d i i o n o j masi iz p o t r e b e i za p o t r e b u živućih ljudi od­ g o v a r a predsvjetska N u ž d a . Prva. te time s v a k o m e od nji daje o n o primjereno glede njihove izvorne. Pod logu takva određenja čini stav i uvjerenje da s v a k o m e već po na ravi pripada j e d n o o d r e đ e n o mjesto i j e d a n samo njegov bitni djc l o k r u g bavljenja u n u t a r sređene zajednice. pridjeljuje o n o m e po naravi vrednijemu i uzvišenijem više a o n o m e manje k r e p o s n o m e manje.k a k o on zove svog najvećeg. O n a glasi: činiti. činit će se m n o g o m e na prvi p o g l e d skrajnj a p s t r a k t n o m . s a g l e d a n o u vidu i obzorju P l a t o n o v u . n a i m e vlasništvo. istinski filozofi. ka ko je to k a z a n o u p o z n o m e Filebu. na utaživanje žudnji i s v a k o v r s n o uklanjanje b o l i opstanka. o d n o s n o s t r a s t v e n o m i s r č a n o m dijelu duše. k a k o b i s m o danas rekli „ r a c i o n a l i z a t o r o m " .

o n o g a što je kasnije u predaji filozofije n a k o n Aristotela ostalo p o z n a t o p o d i m e n o m „materije". R e č e n o je već. ili je ipak riječ isključivo ο izvjesnoj alegorijskoj transpoziciji logičkih konstitutivnih m o m e n a t a cjeline svijeta u mitsku p r i s p o d o b u vre­ m e n s k o g a slijeda. ili štoviše tek su danas i z a z o v ne s a m o povijesti filozofije n e g o i s a m o g filozofiranja. da o s n o v u njegova k a s n o g filozofiranja valja sagledati u nastojanju da . p r e m a m i t s k o m n a u k u iz Timeja i s a m o vrijeme kao „ p o k r e n u t a slika vječnosti" započinje i nastaje zajedno s k o z m o s o m samim. O n o što P l a t o n o v u „ m a t e r i j u " čini b i t n o i n a č e l n o r a z l i č i t o m od Aristotelove jest o d r e đ e n a unutrašnja sila i č i m b e n o s t koju. pri t i m su mu se pokušajima kretanje.p r v o m svojom z a d a ć o m nalazi izložiti sam iskon i postanak cjeline o n o g a što nazivamo k o z m o s o m . G o t o v o u čitavoj povijesti inter­ pretacije P l a t o n a bila je ta „ m a t e r i j a " razumijevana ili po u z o r u na b i t n o pasivnu m o g u ć n o s t . u smislu lišenosti oblika i u j e d n o u r o đ e n e žudnje za njim. pa o n d a i o p ć a metafizika? Ne m o ž e li n a m u p r a v o P l a t o n o v prikaz te z a g o n e t n e „ m a t e r i j e " kao na­ v o d n o g „ p r o s t o r a " p o m o ć i d a s e j e d n o m p r i b l i ž i m o njegovu poi­ manju o s l o b o đ e n o m o d n o v o v j e k o v n e redukcije n a p u k u ekstenziju? U s v a k o m slučaju. v e ć i ponajprije s a m a tu i m e n o v a n a i n a z i v a n a stvar. drugi put pak „ p o d l o g o m " . Kasni nauk ο prvim počelima Izgleda da je Platon u svojim starijim g o d i n a m a sve intenzivni­ je i sve ustrajnije radio na t o m e da po m o g u ć n o s t i u k l o n i svaki preostali trag svojevrsnog j a z a i z m e đ u ideja i o n o g a osjetilnog. pa onda opet „ m j e s t o m " i „ p r o s t o r o m " ( χ ώ ρ α ) . „ g r a đ e " . Za­ što je to v a ž n o znati i naglašavati? Zato j e r nije druga i različi- ta s a m o riječ. a ne. Riječ ΰλη. No da li je i s a m prostor tek golo prazno protegnuće. tad se to m o ž e zbiti j e d i n o p u t e m n e k o g „vjerojatnog logosa".i m a u Platona j o š uvijek isključivo s v a k o d n e v n o i o b i č n o značenje „drvlja" i. Na t o m su mu se p u t u kako ideje same t a k o i osjetilno nastaj u ć e i nestajuće pojave sad obje pokazale k a o bivajuće i postajuće 106 107 . kako ga hoće tumačiti novo­ vjekovna p r i r o d n a filozofija. k a k o s m o v e ć naznačili. t e k o n o ­ me p o j a v n o m i osjetilnom. H o ć e li se ipak o n o osjetimo bivajuće podvrći filozofijskom ispitivanju i h o ć e li se ο njemu us­ postaviti kakav-takav sklop vjerojatnih postavki i stavova. p r e m a n a z o r u filozofijski i z b o r e n o m u Descartesa. S a m P l a t o n pri često i z n o v a p o d u z i m a n i m pokušajima bližega opisa t o g „ t e š k o g i m r a č n o g r o d a " rabi. D a k a k o da je p r i t o m osobitu teškoću predstav­ ljala teško mimoilaziva činjenica da.Izgradnja „svijeta" i problem „materije" U o b z o r u P l a t o n o v a filozofiranja n e m a i ne m o ž e biti mjesta za „ f i z i k u " kao znanost. shvatiti doslovno. kako je izložen u Ti­ meju. Budući da spoznaje. posjeduje. uvijek n o v a i drukčija imena. očito svjesno i namjerno. nazivajući to j e d n o m „ p r i m a l j o m " . Čini se.potraži o n o što j e t o m o b o j e m zajedničko i istovjetno. ako ne i v e ć u teškoću čine i danas j o š j e d n a k o nesigurni i m e đ u s o b n o nesuglasni pokušaji da se dade n e k o po­ uzdanije tumačenje o n o g a što Platon u t o m k a s n o m k o z m o g o n i j s k o m dijalogu naglašeno uvodi u razmatranje kao osobitu i tek od njega zapravo i z n a đ e n u novost.u kasnijoj latinskoj tradiciji materia . m o ž e značiti grčka temeljna riječ λ ό γ ο ς . znanosti i znanja i m a s a m o i j e d i n o ο o n o m e što doista jest. uz ino. „ g o v o r " . k a k o se po s v e m u čini. Stoljećima su trajale beskrajne diskusije o k o toga smije li se i m o r a li se mitski prikaz nastanka svijeta. O p ć e n i t o je težnja k približenju o n o m osjetilno-konkretnom i povijesno bivajućem p o s t a l a sve očiglednijom karakteristikom njegove kasne misli. K a k o onda u o p ć e shvatiti taj i takav p r e d v r e m e n s k i slijed nastajanja? J e d n a k o veliku. bivanje i m n o š t v e n o s t pokazali k a o svojstveni i s a m i m idejama.što sve. „razlaganje" . P l a t o n o v „ k a o s " i „ m a t e r i j a " iz Timeja j o š su uvijek. to cjelokupno polje bivanja ostaje znanosti načelno uskraćeno. kao zbiljski postanak u v r e m e n u . ili p a k kao p u k a apstraktna p r o t e ž n o s t . kao ranije. O v o d r u g o ra­ zumijevanje htjelo je p o t v r d u naći u t o m e da i sam P l a t o n tu „ m a ­ teriju" naziva i z m e đ u ostalog i „ p r o s t o r o m " . T a k a v pak vjerojatni i istini uvijek t e k samo do neke mjere m o ž d a naučan „ z b o r " . kakav j e b a r e m p o m o g u ć n o s t i ostao o t v o r e n pri p r v o m o d l u č n o m nabacaju klasičnog n a u k a ο idejama. dakle ure­ đ e n i m s k l o p o m „svijeta". koja kasnije u Aristotela postaje t e h n i č k i m ter­ m i n o m za o n o „iz č e g a " biva bivanje i postanak svega . kako sam P l a t o n naziva bit svoje m e t o d e izlaganja u Timeju. kako je to u sklopu s v o g filozofiranja na vidjelo b i o iznio Aristotel. općenitije.uvjetno ukinuvši n a č e l n o i n e p r e m o s t i v o razlikovanje o n o g osjetilnog o d o n o g idejno-mislivog .

o d n o s n o ideje kao brojevi. (10) matematički likovi i tijela. mjeru i o n o određujuće po­ istovjećivao s J e d n i m . p o s t a j u ć e o g r a n i č a v a n j e m n e o g r a n i č e n o g a . čovjek sam itd. mada uvijek u različitom intenzitetu i u različitom u z a j a m n o m omjeru. (12) U d n u s v e u k u p n o g tako stupnjevanog sustava svega m o g u ć e g i zbilj­ s k o g leži p a k „materija". re­ c i m o vatra sama. čini se. P r v o nače­ lo zvat će j o š i o n i m određujućim. manje vjerodostojna. b e z svake dvojbe m o r a prepoznati o n o u s v a k o m p o g l e d u najiza- Problem Platonova „nenapisanog nauka" T a g o r e n a z n a č e n a p o z n a „ m e t a f i z i k a " P l a t o n o v a . (3) V r h hijerarhijski ustrojena p i r a m i d a l n o g sustava čini J e d n o . Pre­ ma n a k n a d n i m izvješćima izgleda da je u svojim u s m e n i m izla­ ganjima o v o d r u g o n a č e l o n a z i v a o j o š i neodređenim dvojstvom. te u t o l i k o n e k o t a k o reći inteligibilno bivanje . d o k je predaja ο t o m e da je granicu. te p o ­ t o m n a k o n c u i s a m o o n o smiješano. od kojih je prva č u v e n a P l a t o n o v a „nedjeljiva veličina". m e đ u t i m . ο kojoj se m e đ u t i m o d r e đ e n o ne izjašnjava. (5) Izvođe­ nje se zbiva uzajamnim djelovanjem Jednog. U v i d o k r u g u o v a k o skiciranog „derivativnog sustava" poka­ zuje se o n d a o n a č u v e n a i za povijest tumačenja P l a t o n a tako pre­ sudna „ o d v o j e n o s t " ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideja od osjetilnih stvari. O v i m d v a m a p r v o t n i m p o č e l i m a svega pridružit će P l a t o n u Filebu j o š i p o č e l o njihova u z a j a m n o g spajanja i miješanja. d r u g o p a k o n i m neodređenim. kao p r v o g p o č e l a na­ p r o s t o .shvatit će P l a t o n k a o k o n s t i t u i r a n o od dvaju praizvornih. a slijede je idealna crta. pa trokut. (4) Sustav valja razumjeti kao dinamički. genetički. O s o b i t o značajni takvi prilozi sadržani su u m n o g o s t r u k i m p o k u š a j i m a rekonstrukcije o n o g a što v e ć Aristotel često u svojim s p i s i m a s p o m i n j e kao P l a t o n o v „ n e n a p i s a n i n a u k " ili p a k k a o nje­ g o v o (jedno ili više njih?) predavanje „O D o b r u " . o n o p o j e d i n a č n o k o n k r e t n o . P e t o . Dikaiarha. S a m o to o b i m oblastima j e d n a k o svoj­ s t v e n o i zajedničko bivanje p a k . koja su j e d n a k o djelatna u svakome od stupnjeva derivacijskoga slijeda. s v e m u z a j e d n i č k o m i nikad sustajućem p r o c e s u „bivanja u j e s t v o " . tetraedar itd.u j e d n o m s v e o b u h v a t n o m . kao što se i mi ovdje n e ć e m o u nju niti j e d n i m s l o v o m upustiti. O s n o v n e su postavke do sada koliko-toliko usuglašene rekon­ strukcije t o g „ n e n a p i s a n o g n a u k a " : (1) Kasni Platon poistovjećuje ideje s brojevima. d a j e tako o v o m z g o d o m uvjetno n a z o v e m o . navest će s a m o hipotetički kao m o g u ć n o s t . vidljiva i osjetilna vatra. S e k s t a E m p i r i k a i m n o š t v a drugih.granice i onog bezgraničnog. u m e đ u v r e m e n u z a s l u g o m K. U tim se pokušajima.m a d a u oblasti ideja po sebi n a č e l n o različito od o b i č n o g a bivanja u smislu nastajanja i nesta­ janja osjetilnih bića. Intenzivna diskusija kako ο s a m o m o s n o v n o m n a c r t u tako i ο p o j e d i n a č n i m pitanjima i p r o b l e m i m a svih ovih pokušaja n o v o g „sistematizirania P l a t o n a " nije j o š ni izdaleka p r i v e d e n a n e k o m zadovoljavajućem suglasju znalaca. č e g a narav jest u t o m e da n e p r e s t a n o d o p u š t a m o g u ć n o s t o n o g manje i više. v e ć b e z zastoja teče i u m i č e svakoj određujućoj granici. ili . n e o d r e đ e n i m dvojstvom. (6) P r v o što nastaje tim međudjelovanjem jesu idealni brojevi. ili točnije kao sustav iz­ vođenja ili derivacije svagda nižih stupnjeva bitka. koje nije d r u g o do P l a t o n o v a ideja dobra. G a i s e r a s a b r a n a u zbirku t a k o z v a n i h Testimonia platonica te v i š e k r a t n o i m n o g o s t r u k o d o s a d interpretirana. 108 109 . (7) Sljedeći stupanj derivacije j e s u t a k o z v a n e idealne p r o s t o r n e veličine. i to arhitekton­ ski uređen. (11) kvalitativne pojave.dru­ g i m i m e n i m a za isto . te da dakle nikad nije u p r a v o to n e k o o d r e đ e n o n e š t o . o d n o s n o o n i m b e z g r a n i č n i m . Sva su takva svjedočanstva s a m o g Aristotela. m e đ u ­ s o b n o suprotstavljenih načela: mjere i onog bezmjernog. ili vidljiv i osjetilan čovjek itd. dakle m e đ u s o b n o istovrsni i zamjenljivi. pa z a t i m i Teofrasta. kao nji­ h o v i h pojava. tek j e d n i m od m n o g i h razmaka i prijelaza koji p o ­ stoje m e đ u stupnjevima derivacija u cjelini. te (9) prosti aritmetički brojevi. te stoji u središtu najozbiljnijih i najinte­ resantnijih m e đ u današnjim p r i l o z i m a istraživanju Platona. v e ć kao uzajam­ no nesvodivi i u sebi svagda individualizirani. njemu suprotstavljenim p o č e l o m . (2) Cjelinu svega misli P l a t o n kao j e d a n u sebi zaokruženi sustav. kojih i m a samo od j e d a n do deset. (8) P o t o m slijede takozvane kvalitativne ideje. kao npr. s drugim. j o š j e uvijek z a d a ć o m p o m n o g i t e m e l j i t o g promišljanja i pokušaja iz temelja n o v e i o b u h v a t n e ra­ d i k a l n e interpretacije. o d n o s n o „ p r o s t o r " ili „primalja sveg bi­ vanja". n a i m e eventual­ n o p o č e l o o d n o s n o u z r o k m o g u ć e g razdvajanja i razlučenja tih dvaju p r v o t n i h počela. Svojevrsni „vertikal­ n i " d u a l i z a m t a k o z v a n o g nauka ο dva svijeta biva t i m e na neki n a č i n u k i n u t u izvjesnom „ h o r i z o n t a l n o m " dualizmu samih po­ čela. pri č e m u brojevi nisu shvaćeni kao puki arit­ metički.

Ο strogoj Aristotelovoj kritici raspreda se m n o g o . a s druge priredio metafizičku i metodologijsku o s n o v u za no­ vu p r i r o d n u filozofiju G. Keplera. stoljeću P l a t o n o v o je djelo poglavito pred­ m e t o m povijesnofilozofijskog i z n a n s t v e n o g filološkog izučavanja. kao što su Plotin i P r o k l o prije svih ostalih. M o o r a i R. p r e m d a ne uvijek i dovoljno promišljeno. Tradiciju kršćanskog platonizma zasnivaju prije svih Filon i Augustin. ili p a k općenitijih histo­ rijskih. p r e m a m o g u ć n o s t i m a koje su time o t v o r e n e n o v o m či­ tanju i n o v o m razumijevanju P l a t o n o v a djela. P o č e t a k p r a v o g znanstveno-metodičkog izučavanja Platona m o ž e se datirati u 19. V r h u n a c n e p o s r e d n o g P l a t o n o v a utjecaja nalazimo zacijelo u n e o p l a t o n i z m u trećeg do šestog stoljeća. prije svega od n e o p l a t o n i z m a i kršćanskog platonizma. Te­ ško je. stoljeće i pripisati ponajprije F. j e d n a ­ ko kao i pokušaji da se djelatno sumisleći zahvati u cjelinu i u središte njegova cjelokupnog filozofiranja bili su i ostaju razmjer­ no rijetki. Galileia i astronomiju J.zovnije i. Cudwortha. Renesansni platonizam. što u o s n o v i ostaje važiti i za čitavo razdoblje t a k o z v a n o g sred­ njeg platonizma. 110 111 . N e p o s r e d n i Platonovi nasljednici sve su se više okretali o b n o v i pitagorejstva (Speusip). m n o š t v o knjiga koje su p o s v e ć e n e isključivo prikazu često za­ m r š e n i h i višestruko zapletenih tokova recepcije i nasljedovanja P l a t o n a u cjelokupnoj povijesti do današnjih dana. prenio je utjecaj Platona s j e d n e strane značajnom p o k r e t u ta­ k o z v a n o g „ p l a t o n i z m a iz C a m b r i d g e a " u H. / Povijest utjecaja Platonove filozofije i današnje stanje istraživanja „Povijest utjecaja filozofije Platonove jest povijest filozofije". T a d a ujedno započinju prvi ozbiljniji napori da se au­ tentična P l a t o n o v a misao razluči od povijesnih naslaga plato­ nizma. prije svega u krugu firentinske „ P l a t o n i č k e akademije" Marsilia Ficina i Pica della Mirandola. zacijelo najproduk­ tivnije što se posljednjih desetljeća zbilo i zbiva u istraživanjima Platona. ili pak svo­ jevrsnoj sinkretističkoj filozofijskoj demonologiji (Ksenokrat). s p r e t e ž n o m orijentacijom na mikrologijske analize p o j e d i n a č n i h djela te zasebnih i izoliranih „ p r o b l e m a " . ako ne i n e m o g u ć e osporiti ovaj stav izrečen u j e d n o m ne­ d a v n o m k r a ć e m prikazu Platona. K o n c e m 19. M o g u ć e je napisati. s platoničarima s n a ž n o g spekulativnog z a m a h a i znatnog udjela vlastite filozofijske krea­ tivnosti. Navlastito p a k filozofijsko sučeljenje. kulturologijskih ili psiho-biografijskih šire k o n c i p i r a n i h pokušaja tumačenja. i napisano je. i u 20. vremenski sežućeg do u drugo stoljeće n a k o n Krista. Schleierm a c h e r u . a p o t o m i Porfirije i Jamblih.

Leipzig. R. Vlastos. 1971. G. Schadewaldt. 1968. 2 1967. Sv. Sv. Natorp. I—III. 1975.) Stenzel. 1909. Z. 3 1959. Darmstadt. (ed. Sv. W. Ham­ burg. Structure et methode dialectique. (Pretisak: Hildesheim. H. A. J: Studien zur Entmicklung der platonischen Dialektik von Sokrates zu Aristoteles. 8 1987. 1922. Frankfurt. Ι-ΧΙΙ. New York. V. 1995. Routledge/New York. Oxford.-J. Zagreb. Studien zur platonischen Philosophie.: Plato's Theory of Ideas. L. 1963.: Platon und der logische Eleatismus. 1917. Macmillan.: Platon. 3 1971. E. 2 1933. 1963. J: Platon i filozofijska hermeneutika. Pariš. J. 1. M.: Dijalektika i politika.): Plato. Literatura 1. Stuttgart.: Les dialogues de Platon.: Zahl und Gestalt bei Platon und Aristoteles. Hamburg. 1961. P. Sv. 1959. 1928-1930.: Platons Staat und die Demokratie. 1974.: Platos Logik des Seins. Heidelberg. Eine Einfuhrung in den Idealis2 mus. 2 1953. (Pretisci: Darmstadt. (Pretisak: 1966. 2 1931.: Metamorfoze metafizike. K. Munchen. New York. 1899-1906. 112 113 . Zovko.) Robinson. Goldschmidt. H. Heinemann/New York. Barbarić. Pariš. Friedlander.): Das Problem der ungeschriebenen Lehre Pla­ tons. U svijetu Festugiere. Kriiger. Lon­ don. Ι-ΧΙΙΙ. (Brojna ponovljena izdanja) Grčki tekst s engleskim prijevodom: Plato. Čakovec. Zagreb.: Einsicht und Leidenschaft. Citiranje se ravna prema starom Stephanusovu izdanju: Opera quae extant oinnia. Zagreb. 1968.: Platons ungeschriebene Lehre. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Platonis opera.N.-J. Stenzel. A Collection of Critical Essays.Platon) Posavec. 2 1948. N. š 1983.D.: Platon. Izdao J. Berlin. C: Die Kerngedanken der platonischen Philosophie.: Plato and the Foundations of Metaphysics. I—II. D.) Findlav. Leipzig. Leipzig.: Ideja dobra. (Pretisak: Darmstadt.-G. Garden City. 1978. New York.J. CEuvres completes. Maurer.Bibliografski I. Ritter. Les Belles Lettres. H. I—II. G. 1936. 1992. E. Grčko iskustvo svijeta i umjetnosti do Plato­ na. 1903. Leipzig/Berlin.: Platos Ideenlehre. Reinbek. Wippern. 1966. Pariš.: Politika Platonovih Zakona. 1951. Berlin.: Arete bei Platon und Aristoteles. 1578. Sv. 1961. Cipra. W.: Mimesis. Zagreb. I-III. London. 123-186: Svijet uma .: Plato's earlier Dialectics.) Prauss. II. Breslau. 1986. Gadamer. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren. D. Sv. 2 1954-1960. 5 1922..): Idee und Zahl. Gadamer. 2 1965. Clarendon. O. G. 1908. H. Žunec. 1994. 1914-1955 (The Loeb Classical Librarv) Grčki tekst s francuskim prijevodom: Platon. Pariš. 1947. Rilettura della metafisica dei grandi dialoghi alla luce delle „Dottrine non scritte". with an English Translation. Gaiser. Burnet. Milano. Pariš. Zum Wesen und zur Geschichte der Platonischen Ontologie.: Per una nuova interpretazione di Platone. U Hrvatskoj (uz standardne prikaze u povijestima filozofije) Barbarić. R. Zagreb. Darmstadt. I-V. 1941. 1972 (Wege der Forschung CLXXXVI. Ithaca. Berlin. (ed.-G. 1979. P. 2 1968. 1931. 1990.: Platos dialektische Ethik und andere Studien zur platonischen Philosophie.: Plato. J. G. II. Hartmann. Das Wesen des platoni­ schen Denkens. Stephanus.: Contemplation et Vie contemplative selon Platon. Ber­ lin. Oxford. (Pretisak: 1950. Sv. Robin. Oxford. J. 1984. Berlin. (Str.) Reale.) Zeller.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entwicklung II. Kramer. Uvod u studij Platona. The Written and Univritten Doctrines. Hamburg. (ed. 1949-1958. Heidelberg. Kramer.: ha Theorie Platonicienne des Idees et des Nombres d'apres Aristote. Hoffmann. Ross. 1970. 1988.

PLATON Izbor iz djela .

Iz djela Fedon (95c7 - 102a2). Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s I. Ο χ ο η ϋ 1973 ( 1 1 9 0 0 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: D a m i r Barbarić

Sokrat, skanjujući se n e k o vrijeme i za sebe nešto ispitujući, reče p o t o m : Nije n e z n a t n a stvar, Kebete, to što tražiš. Jer trebat će o p ć e n i t o razmotriti u z r o k postajanja i propadanja. Ja ću ti dakle, ako hoćeš, ispripovijedati svoje zgode u svezi s njima, a ti, ako ti se nešto od toga što kazujem pokaže korisnim, u p o t r e b i to za uvjeravanje o k o o n o g a ο č e m u govoriš. D a k a k o da h o ć u - reče Kebet. Čuj dakle k a k o pričam. Ja sam n a i m e Kebete, reče, kao mla­ dić strahovito zažudio za o n o m m u d r o š ć u što je z o v u z n a n o š ć u ο prirodi. Jer učini mi se izvanrednim znati u z r o k e svakog pojedi­ nog, po č e m u nastaje n e k o pojedino, po č e m u p r o p a d a i po č e m u jest. I m n o g o s t r u k o gore dolje p r e m e ć u ć i ispitivao sam ponajprije o v a k o : Da li kad o n o toplo i hladno dohvate neku gnjiloću, k a k o su neki kazali, tad nastaju živa bića? I da li je krv o n o č i m e misli­ m o , ili zrak, ili vatra? Ili ništa od toga, n e g o je m o z a k taj što p r i m a osjete slušanja, gledanja i mirisanja, a iz njih nastaju pam­ ćenje i mnijenje, d o k iz pamćenja i mnijenja, d o m o g n u li se mi­ rovanja, na isti način nastaje znanje? A ispitujući opet propadanje toga, te o n o što se zbiva u okrugu kako n e b a tako i zemlje, na k o n c u sam se sebi učinio za takvo ispitivanje tako nedarovitim da od t o g a baš ništa. Dat ću ti za to dostatno svjedočanstvo. Od takvoga sam ispi­ tivanja n a i m e i u p o g l e d u o n o g a što sam ranije j a s n o znao, kako se bar m e n i i d r u g i m a činilo, ostao tako zaslijepljen da sam u neznanje dospio i o k o o n o g a što sam prije držao da z n a m , tako uz m n o š t v o d r u g o g i to po č e m u čovjek raste. Jer ranije sam držao k a k o je svima j a s n o da je to po jelu i piću. Kada n a i m e iz hrane m e s o p r i d o đ e m e s u , kosti kostima, a tako i na isti n a č i n i drugo­ m e s v a k o m p r i d o đ e o n o njemu srodno, tada o n o što j e m a l e n e m a s e kasnije postaje velike, te na taj način m a l e n čovjek postaje velikim. T a k o sam tada smatrao. Ne čini li ti se primjerenim?

117

Meni barem da - reče Kebet. Osmotri j o š i ovo. Držao sam da mi se valjano čini kad god bi se neki čovjek, stavši velik uz malenoga, pokazao da je veći za samu glavu, a tako i konj od konja. Ili pače od toga j o š izvjesnije, deset mi se učinilo da je više od osam po t o m e što je u njemu dva više nego u o n o m e , i o n o dvije stope veliko da je od onoga stopu velikog veće po t o m e što ga dvostruko premašuje. A što ti se sada ο t o m e čini? - reče Kebet. Da sam - reče, - tako mi Zeusa, baš daleko od toga da sma­ tram kako znadem u z r o k svega toga, budući da, kad se n e k o m j e d n o m pridoda j e d n o , ne prihvaćam niti da je to j e d n o kojem je pridodano postalo dva, niti pak o n o koje je pridodano, a niti da su o n o pridodano i o n o kojemu je pridodano po pridodavanju jed­ noga drugome postali dva. Čudim se, naime, t o m e da kad je svako od njih bilo j e d n o od drugoga odvojeno tada je svako zacijelo bilo j e d n o i nisu tad bili dva, a kad su se približili j e d n o drugome da je to postalo u z r o k o m toga da su postali dva - taj sastanak, to što su stavljeni blizu jedan drugoga. Niti pak više m o g u vjerovati d a j e , ako netko razdvaja na dvoje, opet to, to razdvajanje, postalo u z r o k o m toga d a j e nastalo dva. Jer uzrok toga da nastaje dva tu je suprotan nego onda. Naime, onda je to bilo stoga što su bili privedeni j e d n o drugome blizu i pristavljeni j e d n o drugome, sada pak stoga što se odvode i odvajaju j e d n o od drugog. Niti sam dakle tim n a č i n o m istraživanja više uvjeren da znam zbog č e g a 1 nastaje jedno, niti j e d n o m riječju bilo što drugo zbog čega nastaje, propada ili jest, već si sam nasumce miješaju­ ć i 2 pripravljam neki drugi način, a taj više nikako sebi ne pri­ puštam. A čuvši j e d n o m nekoga da čita iz knjige, kako reče Anaksagorine, i da govori kako je baš um onaj koji je uredio cjelinu svi­ jeta i u z r o k je svega, poveselio sam se t o m uzroku i učinilo mi se da je to na neki način dobro da je um u z r o k o m svega, te pomislih u sebi da će, ako je to tako, um koji uređuje svijet sve urediti i δι' ότι može ponajprije značiti „kako" (Burnet: ,,how"). Naš prijevod hoće ipak što više uvažiti i naglasiti uzročnost kao osnovni problem tematiziran u tekstu. αυτός είκ ή φύρω: ovu srazmjerno tešku frazu valja izgleda prevoditi prema smislu kakav ima u Eshila (Prometh. V. 450). (Archer-Hind)

svako pojedino postaviti tako kako bi se najbolje držalo. A k o bi dakle netko htio iznaći u z r o k za svako pojedino, k a k o je nastalo, ili propalo, ili jest, tad treba da ο t o m e istraži kako je t o m e naj­ bolje da bude, ili pak da nešto drugo trpi ili čini. Iz t o g razloga dakle ne doliči čovjeku ništa drugo ispitivati, i ο sebi s a m o m e i ο ostalome, nego o n o najvaljanije i najbolje. A n u ž n o je da će taj isti znati i o n o najlošije; ta znanje ο njima isto j e . To promišljajući radovao sam se, držeći da sam p r o n a š a o uči­ telja ο u z r o k u bića p r e m a m o j e m ukusu, Anaksagoru, te da će mi on reći najprije da li je zemlja ravna ili okrugla, zatim da će mi, kazavši to, razložiti u z r o k i nužnost, obrazlažući o n o najbolje, i da za nju bijaše bolje da b u d e takva. I da će, ako bi mi rekao da se o n a nalazi u središtu, razložiti kako za nju bijaše bolje da b u d e u središtu. A ako bi mi to pokazao, bio sam pripravan nikada više ne žudjeti za n e k o m d r u g o m v r s t o m uzroka. P a č e i ο s v e m u bijah tako pripravan na isti način pitati, i ο mjesecu i ο ostalim zvi­ jezdama, ο njihovoj brzini j e d n i h u o d n o s u na druge, ο okretajima i drugim pojavama, na koji je način za svako pojedino bolje činiti to što čini, kao i trpjeti to što trpi. N i s a m naime držao da će ikada onaj tko kaže da je sve to od strane u m a u r e đ e n o navoditi za njih neki drugi u z r o k do taj kako je najbolje da se to sve p o n a š a tako kako se ponaša. Pa kad dakle iznese za svako pojedino uzrok, i onaj zajednički svima, držao sam da će razložiti o n o najbolje za svako pojedino, a zatim i o n o svemu zajedničko d o b r o . I ni za što nisam htio napuštati tu nadu, v e ć se svim ž a r o m latih tih knjiga i p o č e h ih što sam brže m o g a o čitati, ne bih li što brže sagledao o n o najbolje i vrednije. No od te se divne nade oprostih, druže, kad sam, uznapredovavši u čitanju, vidio m u ž a koji se ne služi u m o m niti mu pripi­ suje ikakvu u z r o č n o s t 3 za uređenje cjeline stvari, v e ć kao u z r o k e navodi zrak, eter, vodu, te m n o š t v o drugog i neobičnog. I učini mi se da mu se dogodilo p o t p u n o slično kao kad bi htio tko, ka­ zujući kako Sokrat u m o m čini sve što čini, a zatim se prihvativši toga da kaže uzroke za svako pojedino što činim, rekao p r v o da ovdje sjedim z b o g toga što mi je tijelo sastavljeno od kostiju i tePrijevod s Burnetom. Archer-Hind slijedi Jacksona u nama teško prihvatljivom odbacivanju riječi ουδέ τινας αιτίας έπαιτιώμενον kao „besmislene interpolacije".

118

119

tiva, te da su kosti čvrste i zglobovima odvojene j e d n e od drugih, a tetive da su s p o s o b n e zategnuti se i opustiti te da pričvršćuju kosti uz m e s o i k o ž u , koja ih drži na okupu. Budući da se kosti uvijaju u svojim zglobovima, kad se opuštaju i napinju tetive, to čini da sam sposoban upravo sada savijati udove, i iz t o g u z r o k a ovdje sagnut sjedim. I kao kad bi, opet, za ovaj naš razgovor na­ v o d i o druge takve uzroke, glas, zrak, sluh i tisuće takvih sličnih k a o u z r o k iznoseći, zanemarivši p r i t o m navesti o n e prave uzroke, n a i m e da se, b u d u ć i da se Atenjanima učinilo boljim m e n e osu­ diti, m e n i opet z b o g t o g a učinilo boljim ovdje sjediti, i pravednijim ostavši podnijeti k a z n u koja je određena. Jer, t a k o mi psa, v e ć bi o v e tetive i o v e kosti, kako smatram, bile u Megari ili u Beotiji, n o š e n e mnijenjem ο t o m e što je najbolje, da nisam držao kako je pravednije i ljepše od bijega i u m a k n u ć a podvrći se kazni države, pa kakvu god o n a odredila. N e g o takvo nešto zvati u z r o c i m a i odviše je besmisleno. A k o bi p a k n e t k o kazao da bez posjedovanja toga - kosti, te­ tiva i što ostalo takvo posjedujem - ne bih b i o u stanju provoditi o n o što svagda n a u m i m , kazao bi istinu. Ali da time činim o n o što činim, p r o v o d e ć i 4 to u m o m , a ipak ne o d a b i r o m o n o g najbo­ ljeg, to bi v e ć bila velika i o g r o m n a l a k o u m n o s t kazivanja. Jer to znači ne biti u stanju razlikovati da je drugo u z r o k uistinu a dru­ go o n o b e z čega u z r o k ne bi m o g a o biti u z r o k o m . A baš je to o n o što mi se čini da m n o š t v o kao tumarajući u tmini dotiče, 5 služeći se krivim i m e n o m kad to označuje u z r o k o m . Zato i onaj čini zemlju, omatajući je vrtlogom, mirovati p o d n e b o m , 6 a onaj p o d nju podlaže zrak, kao podnožje p o d prostrano k o r i t o 7 . A m o ć t o g a da oni sad leže tako kako je za njih najbolje da b u d u postavljeni, nju niti traže niti drže da o n a i m a neku d e m o n ­ sku snagu, n e g o vjeruju k a k o su našli Atlasa j a č e g i besmrtnijeg od nje i koji v e ć m a no o n a drži sve to na okupu. A to da D o b r o
4

i o n o što valja 8 uistinu 9 svezuju i na okupu drže, za to ne haju nimalo. Bio bih dakle doista najradije postao u č e n i k o m bilo k o m e o k o takvoga uzroka, kako to s njime stoji. No kako sam toga ostao lišen, a nisam bio u stanju niti sam iznaći niti od drugoga naučiti, h o ć e š li K e b e t e - reče - da ti izložim drugu plovidbu pri potrazi za u z r o k o m , koje sam se prihvatio? H o ć u više od svega - reče. Učini mi se dakle p o t o m - reče on - da, budući da sam sustao pri istraživanju bića, m o r a m pripaziti kako mi se ne bi desilo isto što se zbiva o n i m a koji promatraju i istražuju p o m r č i n u sunca. Neki od njih naime baš upropaštavaju oči, ukoliko ne osmatra­ ju njegovu sliku u vodi, ili u n e č e m u takvome. Na to sam i ja pomislio, te se pobojah da ne bih posve zaslijepio dušu gledajući spram stvari očima i pokušavajući da ih se dotaknem svakim od osjetila. U č i n i mi se dakle da mi je potrebno sklonivši se u postav­ k e 1 0 istinu bića istraživati u njima. Ali m o ž d a prispodoba na neki način nije prikladna. Jer, ne slažem se nikako s tim da onaj tko istražuje u postavkama više istražuje bića u slikama no onaj tko to čini u zbilji 1 1 . N e g o dakle p r e g n e m tim p u t e m te, p o d m e ć u ć i τό δέον znači „ono što treba", „što vrijedi", „što valja", no Platon ovdje očito koristi igru riječi zasnovanu na etimologiji. Usp. primjed­ bu Hackfortha: Sokrat može doista biti u pravu sugerirajući seman­ tičku koincidenciju između τό δέον, ono što je prikladno-dolično, što treba, i τό δέον, ono što spaja-svezuje, premda je ono što zovemo impersonalnim glagolom δεϊν bilo bez sumnje općenito shvaćeno kao različito od δεΐν koje znači „povezivati". Za Platonovu etimologiju te riječi vidi Crat. 418e5sq. Riječi ώς αληθώς razumijemo s Burnetom u vezanosti s τό αγαθόν και δέον, s namjenom da svrate pozornost na etimologijsko tumačenje pravoga značenja. Riječ λόγος može se ovdje prevesti - čak i više no što je to s njom i inače slučaj - na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina, pri čemu dakako svaki prijevod pretpostavlja makar prešutnu interpretaciju smisla teksta. Prema našem shvaćanju, prijevodi kao „pojam", „od­ redba", „misao", „sud", „riječ" i si. ovdje su manje prikladni, zbog očite blizine značenja riječi λόγος i ΰπόθεσις u ovome tekstu. Riječi έν τοις έργοις Burnet prevodi kao ,,in realities", obrazlažući po našem sudu uvjerljivo: Riječ έργα je ekvivalent za όντα i πράγματα, a ovdje je upotrebljena stoga što je ona stalna suprotnost za λόγοι.

Rukopisi imaju riječ πράττω, no svi su izdavači prihvatili Heindorfovu emendaciju πράττων. Razumijevajući δ = τό ξυναίτιον s Archer-Hindom. Stav što ga Aristotel (De caelo 295a6sq.) pripisuje Empedoklu. Prema Aristotelu (isto, 294bl4sq.) nazor zajednički Anaksimenu, Anaksagori i Demokritu.

5

6

7

120

121

iz toga se nadam izložiti ti u z r o k i pokazati da je duša besmrtna. N e g o ako bi mi tko kazao z b o g čega je bilo koje nešto lijepo. Slažeš li se s takvim u z r o k o m ? Slažem se . a o n o što ne. tad to nije lijepo ni po č e m u d r u g o m do po t o m e što ima udjela u o n o m lijepom. A što? Ne bi li izbjegavao tvrditi kako je. te da i kod takvih nemaš n e k o g d r u g o g u z r o k a za to da je na­ stalo dva od imanja udjela u dvojstvu. Dakle ovako kazujem . kao naprimjer zato što ima divnu boju. a ne veličinom? Jer i tu je baš isti onaj strah. koju je teško opravdati. ako se j e d n o m e pridoda jedan. n e g o bi uvje­ ravao kako ništa drugo ne kazuješ do to da sve što je v e ć e jed­ no od drugoga ničim drugim nije veće n e g o veličinom. No h o ć u ti jasnije reći što kazujem.reče on . i veliko. sve o n o što mi se čini s time suglasno stavljam kao istinito. prvo. Osmotri dakle . a da o n o manje ničim drugim nije ma­ nje n e g o malenošću. o d g o v o r i o na taj način. nego tvrdim da sve lijepo lijepim postaje lijepo.reče. koja je malena. .Bih. o n i m istim o n o veće jest veće. te smatram kako t o g a se držeći nikada neću pasti. voriti. Počinjem s pokušajem da ti izložim vrstu u z r o k a što ga razmatramo i vraćam se iznova o n o m e m n o g o raspravljanom te od toga započinjem. Jer to mi se čini najsigurnije odgoRiječi είτε δπ δή και δπως προσγενομένη predstavljaju jedva savladivu teškoću. i sve drugo. već da je sigurno i m e n i s a m o m e i d r u g o m e bilo k o m e odgovoriti da o n a lijepa lijepim postaju lijepa.reče on. i glede uzro­ ka i glede svega drugog. te da je po t o m e maleno. d o k o n a razdvajanja i pridodavanja i druga takva prenemaganja ostavljaš po strani.svaki put postavku koju bih prosudio najpostojanijom. držeći se o n o g sigurnog p o d m e t n u t o g a stava. i dobro. ostavljajući da tako odgova­ raju oni što su od tebe mudriji. kao i ranije Archer-Hind i Cornford. M e n i se naime čini da. ili bilo što drugo od toga takvog. a u jedinici o n o što će po­ stati jedan. p o d m e ć u ć i stav da jest nešto lijepo samo po sebi.niti više razumijem niti m o g u spo­ znati druge uzroke.ne propuštaj to privoditi kraju. prihvaća Uebervvegovu emendaciju προσγενομενοΰ. a ne m n o ž i n o m ? I o n o dvije stope veliko da je od o n o g a j e d n u stopu velikog veće za po­ lovinu. a ti bi. Burnet prihvaća Wyttenbachovu konjekciju προσαγορεv ο μένη.čini li ti se o n o što t o m e slijedi kao i meni. već o n o što sam vazda u drugim prilikama i u o v o m p r e t h o d n o m razgovoru bez prestanka kazivao. Papyri XVIII 2181 (Hackforth). A k o mi to do­ pustiš i složiš se da to jest. A k o bi se pak n e t k o dohva- 122 123 . one mudre. Ili se ne bi bojao toga? A Kebet reče smijući se: . po veličini. te da. takoreći prestrašen vla­ stitom sjenom i neiskustvom.reče Kebet. kao da ti je već dopušteno . pa ma kako i na koji način nastalo 1 2 . Ili se tebi ne čini? Čini mi se. onda to razdvajanje? I ne bi li uzvikivao ka­ ko ne znaš drugi način da n e k o pojedino nastane. a o n o manje jest manje. tako mi Zeusa . Ja dakle . j e r držim da sad ne shva­ ćaš. što izgleda najprihvatljivije. n a i m e tu da. a manji da je manji t i m istim.reče . pridodavanje u z r o k t o m e da postaje dva? Ili. b o ­ jeći se.reče. i meni s a m o m e i d r u g o m e . ili lik. A to više ne obrazlažem. zatim. da ti netko ne bi suprotstavio protivnu tvrd­ nju. I o n a velika dakle veličinom postaju velika? I o n a veća ve­ ćima? I o n a malena malenošću malena? Da. glavom.reče Kebet. o n o veće jest veće i da je bes­ misao kako nešto jest veliko n e č i m malenim.bojao kazati da je deset za dva veće od o s a m i da ga po t o m u z r o k u premašuje. A i sve pače tako tvrdim. govoriš li da je za glavu netko veći ili manji. Ne osobito. zaista. premda ima djelomičnu potvrdu u Oxir. to stavljam kao neistini­ to. . ako se razdvaja. po malenosti. N o .reče on . A ne bi li se . Ni ti dakle ne bi prihvatio kad bi tko rekao da je n e t k o od drugoga veći za glavu.jer u svemu se d r u g o m e smućujem pa naivno i nevjesto i m o ž d a priprosto za sebe smatram kako ništa drugo ne čini to lijepim do da li prisustvo o n o g a lijepog da li zajedništvovanje u o n o m e lijepom. Baš posve . ja sve to ostavljam po strani . i da treba da u njemu ima udjela o n o što će postati dva. ako jest neko drugo lijepo osim li­ j e p o g samog. Sam Hackforth. držim. do imajući udjela na vlastitom bivstvu pojedinoga u kojemu i m a udjela.ništa nečuveno. te da je po t o m e veće.

naslovom „Fedon ili ο duši". Za po­ trebe ove edicije vrijedit će najkraće ukazati na neke osnovne teškoće. „Druga plovidba" je u Grka bila poslo­ vičnom oznakom za lakši i sigurniji pokušaj pristupa nečemu. Berlin.to je najznačajniji metafizički ishod Fedona i to bijaše bez sumnje njegova najintimnija svrha pri sastavljanju djela. Ti su utjecaji u dijalogu bjelodani: nigdje se drugdje. 511a5. Bolje je prihvatiti tu činjenicu kao plod izvjesne nemarnosti u pisanju nego se poduhvaćati emendiranja. uz očito naglašenu upotrebu riječi „bijeg".sve je to učinilo taj dijalog jednim od najčitanijih i povi­ jesno najutjecajnijih djela Platonovih. nauk ο besmrtnosti duše i ο prisjećanju: . itd. zajedno sa Simpozijem. I besmrt­ nost duše i prisjećanje i čista spoznaja kao jedini ispravni put pročišćenja utemeljeni su u Fedonu na nužnosti bitka ideja i prihvaćanju te nužno­ sti: „Tvrdnja ο idejama kao uzrocima egzistencije i objektima spoznaje. Jer njihov g o v o r i nastojanje m o ž d a i nije o k o toga. Pritom su u središtu zanimanja stajala prije svega pitanja vezana uz problem besmrtnosti duše. u slučaju kad je neposredni. ako jesi j e d a n od filozofa. Fedar i Timej. U njemu se doista može. Ti pak. Razlika odredbe duše u Fedonu. koji god bi se od onih p o v i š e pokazi­ v a o najboljim. 124 125 . άπτοιτο. a ne počela naprosto. „umaknuće". kao oni puki osporavatelji. već joj se prepušta u dobroj nadi. ključne točke i najspornija pitanja sadržana u prevedenome tekstu. ontologijski prvotnije. do danas je predmet uvijek novih tumačenja i rasprava. Pa ako bi trebao za njega sa­ m o g iznijeti razlog. U tradicionalnim se tumačenjima jednako tako osobita uloga pripi­ sivala pitanju u kojoj i kolikoj mjeri su na sadržaj Fedona utjecala naučavanja orfika i pitagorejaca. čini se neophodnim inzistirati na tomu da je ono središnje i najhitnije u čitavu dijalogu zasnivanje. 1966. ako bi h t i o iznaći nešto od o n o g a što jest. no jedva da pri filozofijskome razumijevanju dijaloga njeni ishodi mogu biti od neke veće važnosti. te koliko je nešto takvo u Platona. usuglašava li ti se j e d n o s drugim ili je u nesuglasju. Može se štoviše reći da je upravo Fedon ponajprije oblikovao onu prosječnu predodžbu platonizma. u Resp. pustio bi to i ne bi odgovarao sve d o k ne bi istražio sve što iz njega slijedi. Prihvaćamo rješenje Hackfortha: Glagol έ'χεσθαι upotrebljen je u dva različita značenja u dl i d3. gdje je shva­ ćena u potpunoj jednostavnosti i jedinstvenosti. prihvaćeno i od Schanza. jednim od izuzetnih remek-djela ne samo grčke filozofije nego i cjelokupne grčke proze. uvođenje i obrana nauka ο idejama. te u tom smislu „prvi" pristup nemoguć ili preopasan. osim možda samo još u Gorgiji. §1. ovdje je izrijekom označen kao „druga plovidba". pravo filozofijsko is­ hodište metafizike kao znanosti. hipoteze.) nije uvjerljiva. 363-381). Hackforth čak prevodi kao „premiss". iznio bi ga na isti način. zatim da li postavka ο besmrtnosti duše vrijedi za poje­ dinačnu. Neki problemi interpretacije Platonov Fedon smatra se oduvijek. ustvrđenje da one grade posljednju zbilju na kojoj se mora zasnivati sve zdravo razmišljanje . herojski uzvišen a ujedno ljudski jednostavan lik Sokratov. Archer-Hind i ovdje slijedi Jacksona sma­ trajući čitav pasus naknadnom interpolacijom. u: Kritik und Metaphysik. kako je to npr. znači ovdje otprilike: općenitije. Uzimamo s Burnetom riječ αρχή ovdje u značenju početne postavke. držim da ćeš činiti kako j a kazujem. „sklanjanje" u „logose". Sam je dijalog u dugoj tradiciji poznat pod Veliku teškoću predstavlja ovdje razumijevanje riječi έχοιτο u smislu „napasti". raspravljajući na j e d n a k n a č i n ο i s h o d i š t u i ο o n o m e svemu što iz njega slijedi. te je stoga već davno Madvig bio predložio čitanje έφοιτο. Sokrat-Platonov vlastiti način filozofiranja. p o d m e ć u ć i iznova 14 drugi p o d m e t n u t i stav. Dramatski prikaz filozofa u neposrednom suočenju sa smrću. historijskog Sokrata. Studien Heinz Heimsoeth zum achtzigsten Geburtstag. Jer oni su sebi dostatni i brkajući sve ujedno od silne m u d r o s t i ipak su u stanju sebi se samima dopa­ dati.rekoše uglas i Simija i Kebet. gdje je prikazana u svojoj unutarnjoj tročlanoj složenosti. nijedna od sugeriranih emendacija (έφοιτο. te u dijalozima Politeia.t i o 1 3 s a m o g t o g p o d m e t n u t o g stava. a onda i u Grka uopće zamislivo. individualnu dušu. U posljednjih je stotinjak godina pri interpretacijama Fedona osobi­ to važno mjesto dobilo historijsko-filologijsko pitanje da li su i u kojoj su mjeri stavovi pripisani u dijalogu Sokratu doista autentični stavovi pra­ vog. a p r i t o m ne bi brkao. „gore". Diskusija nije zaključena. Poviše". kako je to jednom učinio Hans Wagner (Platos Phaedo und der Beginn der Metaphvsik als Wissenschaft. Ovdje nije mjesto da pokušavamo neka vlastita istumačenja. pred kojom ne uzmiče. koja je stoljećima vladala predajom filozofije." (Archer-Hind) Iz ovakve odredbe osnovne teme Fedona zadobiva gore prevedeni ulo­ mak svoje izuzetno značenje. U razlici spram svih navedenih osnovnih smjeranja interpretacije. naime odustajanje od toga da se uzroke bivanju traži osjetilnim putem u onome osjetilnome samom te okretanje istraživanju u „logosima". str. uvjerljivi i nepobitni tamo izlagani „dokazi" ο besmrtnosti. nije Platon toliko približio stavu da je tijelo uistinu grob i tamnica duše. da je bit i prava narav filozofije pročišćenje od svega tjelesnog i voljna priprava za smrt. 15 Najistinitije zboriš . Iz obzora kršćanskog nauka istraživalo se poglavito koliko su održivi. sve d o k ne bi naišao na nešto dostatno.

Second Edition. razumiju ne postupak „predsokratovaca" nego zahtjev samoga Platona za posvemašnjim sagledavanjem cjeline osjetilnoga pod vidom Dobra. Upravo to i samo to uzrokuju ideje. §3. Oxford. koja u dijalogu Platonu ostaje nedostižna. 1973. Philebus 19c). Edited with Introduction and Notes by J. No. Jednako je tako bitno uočiti da ideje nisu ovdje shvaćene kao uzro­ ci egzistencije stvari. Cambridge.) §2. (Primjer za tu manje-više usuglašenu tezu: N. na što je opravdano naglašeno upozorio Hackforth. barem prema nauku iz Fedona. ^ Ι Θ Ι Ι . — The Phaedo οf Plato. Potpuna suglasnost vlada oko toga da se krajnja i najviša hipo­ teza kojom se zadovoljavamo kao dovoljno jakom i sigurnom. što sam u Fedonu doduše traži. Hoće li dakle Platon vlastiti način označiti slabijim i drugotnijim od onoga u predšasnika. S time je najuže vezano pitanje što su uopće ti „logosi" u re­ čenom „bijegu u logose"? Platon očito njima nasuprot stavlja osjetilnokonkretne stvari i ono „zbiljsko".R. ) Plato's Phaedo. uz jasnu naznaku toga da prava narav tog odnosa nije još dokučena. „pretpostavka"? Većina je tumača sklona ove „logose" razumjeti kao „misli" i strogo ih razlikovati od „ideja". niječući svaku smislenu vezanost uz paralelne iskaze u Politeii? H. Utoliko bi kasniji dijalozi. relativirajući potom u sljedećoj rečenici na dosta zagonetan i dvosmislen način sve konzekvence takvoga stava. smućen i zasli­ jepljen. bili tek pravo ispunjenje programa radikalne teleologije kakav je ovdje postavljen. Da li su oni onda nešto kao puke misli. koje bi imale biti po sebi postojećim „objektivnim predmetima" tih. Ideje koje nalazimo ovdje u Fedonu jesu isključivo ideje međusobnih odnosa stvari i ideje njihovih kvalitativnih promjena. 126 127 . pa i ovdje u prvom odlučnijem izlaganju tzv. (Reprint Edition New York. Hackforth. Bitan i najteži problem je možda taj da su ideje ovdje izričito nazvane uzrocima. Odnos ideja i stvari već je ovdje imenovan „pri­ sustvom" ili „zajedništvovanjem". predsokratovaca? To se dosadaš­ njim tumačima bez iznimke činilo nemogućim. D. 1984. The δεύτερος πλους in the Phaedo. 40-47. budu ipak njihovim uzrokom. od istraživanja kojih se Sokrat. u njihovoj „odvojenosti" od osjetil- nih stvari. njih držao doista „odvojenima". pojmovi? Da li su ti „logosi" isto ono što Platon naziva „idejama"? Da lije „logos" isto što i hipoteza. kako to hoće Burnet? I uz to. London. no sasvim je očito da se tu misli doista na stvari. ukazujući uvijek iz­ nova na nemogućnost toga da ideje. Archer-Hind. tzv. 2. U istome sklopu problema stoji i pitanje: što valja razumjeti pod „stvarima" i „bićima". nauka ο idejama. vazda subjektivnih „misli". ali tu još ne uspijeva i izvesti. XXX /1936/. Translated with an introduction and commentary by R. Burnet. Oštrica kasnije Aristotelove kritike Platonovih ideja bila je ponajprije uperena na ovo mjesto iz Fedona. Važniji konzultirani komentari: . 1 3 1980. Vol. u potpunosti ignorirati značenje što ga u tekstu ima „metafora" sunca i opisi zabliještenosti i zaslijepljenosti duše. kako čini Hackforth. dakle to što Platon u ovome tekstu zove „nečim dostatnim" ne može smatrati istovjetnom s onim što je kasnije u Politeii u srodnome kontekstu nazva­ no „bespretpostavnim počelom" i u čemu izgleda valja prepoznati samu ideju dobra. Edited with Introduction. The Classical Quarterly. tako da Platonov govor ο „drugoj plovidbi" ili razumiju kao puku ironiju (Burnet) ili pak pod prvom i pravom plovidbom. p. No teško da je Platon ikada. Teškoća je međutim u tome što Platon u tekstu „logose" izrijekom naziva „slikama" tih stvari. Muphy. kako ih dnevno susrećemo u praktičkom ophođenju. Notes and Appendices by R. Treba li zaista sve to shvatiti samo kao još jednu ironijsku igru. odvraća k „logosima"? Archer-Hind je prvotno htio te „stvari" razumjeti kao ideje same.) Plato's Phaedo.značenje koje potvrđuje i Platon na drugim mjestima (Politicus 300c. prije svih dakako Timej. §5. 1955.

ili ničim? A ne pitam da li za n e k o m majkom ili o c e m . bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić N a k o n toga pak reče da je Sokrat odavde odnekud z a p o č e o : I doista. Zar ne i majka j e d n a k o tako? Da se i s tim složio. to samo što on upravo jest. da li je nečiji brat. čega je. učinilo mi se da si lijepo p o č e o govor. da bi bolje shvatio što hoću.da je rekao Agaton. Zar ne brata ili sestre? Da se složio.odgovori j o š malo više. kazujući kako bi on kao prvo trebao pokazati kakav neki jest taj Eros. Prijevod. ili nije? Rekao bi mi dabogme. A k o bih naime pitao: A što? Brat. T o m e se početku posvema di­ vim. Da li je Eros ljubav nečega ili ničega? Ta svakako jest nečega. kao drugo pak djela njegova.da je rekao Sokrat . Ili ne? Svakako . ili kćeri. Nadalje .da je rekao Sokrat . Ο χ ο η ϋ 1973 ^ Ι Θ Ο Ι ) . reci mi ο Erosu j o š i o v o : Da li je takav taj Eros da je ljubav za nečim. To ubuduće . kako se bar čini . ili ne? Dakako da da . Da li to što žudi i ljubi žudi i ljubi imajući to. ili ne imajući? Ne imajući. kad si v e ć i sve ostalo lijepo i veličanstveno razjasnio kakav je on. ili ne? Da je rekao da jest.da je rekao. Izvornik: Platonis opera.reći i ο ljubavi. Recognovit brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet.u sebi čuvajući pamti. T o m v s II.2 1 2 b 8 ) . Pokušaj dakle .Iz djela Simpozij ( 1 9 9 c l .da je rekao . Deder dakle.ta smiješno bi bilo to pitanje.da je rekao Sokrat . da je otac upravo otac sina. ako bi htio valjano odgovoriti.nije li umjesto da se čini upravo n u ž n o tako da onaj koji žudi žudi o n o što mu nedostaje. A sad reci toliko: Da li Eros o n o čega je ljubav žudi. da li je E r o s ljubav za majkom ili o c e m .da je rekao. dragi Agatone. 129 . Ali razmotri .nego kao kad bi isto to pitao ο o c u : da li je otac nečiji otac.

zdravlje i snagu. budući da u o n o m e baš sad prisutnom imaš. A kako tebi? Valjano zboriš. reći ć e m o mu: Ti čovječe.i Atenjanima je j e d n o m kad su žrtvovali za deset godina odgodila .da je rekao Agaton. taj to ljubi? Da . prvo. hoćeš da i u b u d u ć e m v r e m e n u to imaš stečeno. a lijepa su dobra. Zapravo ne m o ž e š istini protusloviti . pa tko bi o n d a baš ta žudio? Nego kad god netko kaže: Ja. i zdrav budući zdrav . Umjesto . Da li bi dakle netko budući velik htio biti ve­ lik. pa htjeli ih ili ne.i koja je i m e n e Moguće je da je Platon želio da oba ova imena Μαντικής Διοτίμας budu shvaćena etimologijski: srodnost pridjeva s μαντική." bjelodana je. n u ž n o da imaju u sadašnjosti svaka pojedina od tih koja imaju. da se ne b i s m o prevarili .tebi ne m o g u protusloviti. I prikladno baš zboriš. budući bogat. budući zdrav.da je rekao. I taj dakle i svaki drugi žudeći žudi za o n i m što nije već tu i o n i m što nije prisutno. ne osobito uvjerljivo. pa neka b u d e tako kako ti kažeš. Sjeti se dakle za čim si u svom govoru kazao da je Eros. dok je Schirlitz predlagao άεί παρόντα. Agatone.složimo se p o n o v o u o n o m e kazanom. a p o t o m za o n i m čega ne­ dostatak mu je prisutan? Da je potvrdio. U svakom slučaju . „proročki. No g o v o r ο Erosu kojeg č u h j e d n o m Mantineje 2 . . Agatone. da je nužno. podsjetit ću te. 130 131 . Nije li Eros. ili snažan budući snažan? N e m o g u ć e je. Deder dakle . No ako bi i budući snažan htio biti snažan . I doista baš lijepo zboriš Agatone . Rettig je. ako mu ne nedostaje. A k o dakle E r o s u nedostaju lijepa. druže .tima je naime. Razmotri dakle da li.da je rekao . za nečim. ako s time tako stoji? A Agaton da je rekao: Izgleda mi Sokrate da ne z n a m ništa od o n o g a što sam tada kazao.i" na kraju ove rečenice jedan rukopis ima „meni" (μοι). dok bi se za razjašnjenje samog vlastita imena mogao s Burvem navesti Sofoklov fragment 226 (Nauck): σοφός γάρ ουδείς πλήν δ άν τιμςχ θεός.da je rekao. Čini mi se naime da si rekao o v a k o nekako: Da su bogovi uredili stvari ljubavlju za lijepim. kad god kažeš da žudiš za prisut­ nim. A ako s time tako stoji.da je rekao. prema o n o m e u čemu smo se složili. N e g o kaži j o š sitnicu: Ne čini li ti se kako sva dobra j e s u i lijepa? Meni bar da. A k o hoćeš. Prihvaćaš li dakle j o š da je Eros lijep. a Bury και άεϊ παρόντα.da je rekao.da je rekao So­ krat . i to n e m a ? N u ž n o .da je rekao.d a j e rekao Sokrat .da je rekao . Jer za r u ž n i m da n e m a ljubavi. neće li mu nedostajati i dobra? Ja Sokrate . govoriš što drugo do to: H o ć u da ona sad prisutna i u bu­ d u ć e m v r e m e n u b u d u prisutna. što zacijelo nije slabo rješenje. da o n o što nije v e ć tu i što n e m a u b u d u ć e m v r e m e n u b u d e za nj sačuvano i prisutno? 1 Svakako . zar ne bi Eros bio ljubav za lijepim. a za r u ž n i m ne? Da se složio. te žudim o n o samo što imam. i za o n i m što n e m a i što sam nije i što mu nedostaje .m o ž d a bi naime netko smatrao da ta i sva takva oni koji takvi j e s u i ta imaju j o š i žude upravo ta koja imaju. što je bio prihvatio Hug.da je rekao Sokrat.i budući brz brz. imajući stečeno bogatstvo. A što? Zar ćeš za o n o č e m u nedostaje lijepo i što nikako ne posjeduje lijepo ti reći da je lijepo? Nikako. Nisi li tako nekako kazao? Kazao sam .to je zacijelo o n o za čim je i žudnja i ljubav. Erosu dakle nedostaje lijepo. ako razumiješ. htio čitati μή παρόντα.dragi moj Agatone.. htio to ili ne. Jer mu zacijelo neće nedostajati baš o n o što on je. Istinu govoriš. Bi li se on s tim složio? Reče da je Agaton potvrdio. h o ć u i biti zdrav i. A tebe ću sad već od Diotime. „mantički". hoću i biti bogat. Sokrat pak da je rekao: Nije li to zapravo za njega „ljubiti". te toga radi govorim. koja bijaše u t o m e m u d r a i u . to baš i nije teško. Jer meni se zaista čudesno koliko čini. N i s m o li prihvatili da o n o što n e k o m nedostaje i što nema. žene iz mnogočemu drugom protiv kuge tu bolest pustiti. Jer Sokratu.ili da ne žudi.

i Meno 99a. p r e m a m o j e m u g o v o r u . I onaj tko je o k o toga mudar. A b o g se ne miješa s čovjekom.rekoh ja. niti dobar.ljubavnim stvarima podučila. Sto to Diotimo? D e m o n veliki. Ta kaži mi ne tvrdiš li da su svi bogovi sretni i lijepi? Ili se usuđuješ kazati da neki od b o g o v a nisu i lijepi i sretni? T a k o mi boga. Osnovno obilježje znanja je pritom svagda u mogućno­ sti da se „iznese razlog" i „položi račun" (λόγον δούναι).ta kako bi n e u k o š ć u bilo o n o što nekako p o g a đ a biće . Zaista treba Agatone. Smrtnik? Ni najmanje. 477 sq.svi se slažu da je veliki bog. niti zlo o n o što nije d o b r o . S kojom moći? . osobito Resp. 392a. sin Metidin.ili ο o n i m a koji znaju? Baš ο svima. od ovih molitve i žrtve. demonski je čovjek. kako s b u d n i m a tako i onima u snu. kad se slažeš da on nije ni d o b a r ni lijep. Kad se naime rodila Afrodita gostili su se bogovi. Čini mi se dakle da je najlakše razlagati o n a k o kao i ta žena. kako b u d e m m o ­ gao. A ja r e k o h : K a k o to zboriš D i o t i m o ? Dakle je ružan Eros. mogli složiti da je veliki b o g oni koji kažu da on i nije b o g ? Koji su t o ? . ne znaš li. 132 133 .r e k o h ja. Ja pak rekoh: K a k o to zboriš? Za naglašenu razliku između znanja i mnijenja usp. i pseudoplatonički spis Epinomis 985b. a j e d a n od njih je i Eros. No ipak . tako da je cjelina svega sama sa s o b o m čvrsto vezana. te u sredini budući upotpunjuje oboje. kako si ti ustvrdio. A o n a smijući se reče: K a k o bi se. A tako i za Erosa. da je Eros veliki bog. prostak. i z m e đ u p a m e t i i neznanja. 617d. sam od sebe. prvo razložiti tko je E r o s i kakav je. Ο „demonskim" bićima između bogova i ljudi govori Platon još u Resp.rekoh ja. Jer baš sam otprilike i ja njoj nešto takvo govorio kao A g a t o n sada m e n i .reče. kao i sve gatanje i vračanje.reče. 3 Istinu kažeš . n e m o j smatrati kako treba da je on ružan i z a o radije nego da je nešto između njih .rekoh ja . A što onda? K a o i kod onih prije: između smrtnog i b e s m r t n o g . te da je za lijepim. A o n a reče: Lako. kako se barem čini. već njime jest sve općenje i razgovor b o g o v a s ljudima. i z a o ? O n a pak reče: Ne ogriješuj se! Ili smatraš kako je n u ž n o da b u d e r u ž n o o n o što nije lijepo? V i š e od svega. bar ja ne .ta kako bi znanjem bila stvar neobrazlož e n a . Vidiš dakle kako i ti cijeniš da Eros nije b o g . 713d. N a k o n što su blagovali stiže prošeci. a da se ne m o ž e iznijeti razlog. Legg. Usp. No reći ću ti svejedno. a od onih naredbe i odgo­ vore na žrtve. pokušat ću v a m izložiti iz o n o g a u č e m u s m o se A g a t o n i ja složili. A ne zoveš li sretnima one koji posjeduju o n a dobra i lijepa? Svakako. kako je bila gozba. D u g o je to pripovijedati .reče .rekoh. Sokrate. O n a me pak pobi o n i m razlozima kojima i ja njega. K a k o bi o n d a bio b o g o m onaj tko je bez onih lijepih i dobrih? Nikako.reče. Takvi su pače de­ 4 m o n i m n o g i . pitanja postavljajući. da nije niti lijep.reče. da nije ni znati . a uz ostale i Poros. Jedan si ti. Po njemu se širi i sve p r o r o č k o umijeće svetišta u onih što se bave žrtvama i posveće­ njima i čaranjima. 717b. Ali nisi li prihvatio da Eros z b o g nedostatka onih dobrih i lijepih žudi upravo za tim što mu nedostaje? Ta prihvatio sam.reče. d o k je onaj tko je mudar u n e č e m u drugome.niti neukost . N e m o j o n d a na silu tvrditi kako je r u ž n o o n o što nije lijepo. reče.nego je to o n d a valjda ispravno mnijenje.r e k o h ja.rekoh. 427b. o k o kakvih vještina ili rukotvorstava. Sokrate. Ali od kojega oca i majke potječe? . a p o t o m njegova djela. Da tumači i prenosi b o g o v i m a o n o što je u ljudi i ljudima o n o što je u bogova. Sto bi o n d a bio Eros? . druga p a k ja . Jer i sve o n o d e m o n s k o između je bo­ ga i smrtnoga. Ili i n e u k o o n o što nije m u d r o ? A ne opažaš li da jest nešto i z m e đ u mudrosti i neukosti? Što t o ? Mnijeti o n a ispravna. G o v o r i š li ο svima o n i m a koji ne znaju .

ta. S tim naime stoji ovako: Od b o g o v a nijedan ne ljubi mudrost. opijen nektarom .r e k o h ja. zamjenjujući. na zemlji vazda počiva­ jući i nepokriven. No kad je Eros takav. koju korist pruža on ljudima? To ću te baš Sokrate . K a o što? .reče . tako da i radnje svih umijeća j e s u stvaranja i njihovi obrtnici svi su stvaraoci. M u d r o s t je naime zacijelo nešto od o n o g najljepšeg. Nikada naime onaj tko ne smatra da mu što nedostaje ne žudi za o n i m što ne smatra da mu nedostaje. u ovakav je usud postavljen Eros: prije svega. Da je zajednička svima. Što ljubi? I ja rekoh: Da mu b u d u . A o n o što si ti smatrao da je Eros. Ni oni neuki opet ne ljube mudrost. n e g o je tvrd i suh. na vratima i po putevima pod vedrim n e b o m spavajući. da oni između t o g obojeg.rekoh ja. ta­ ko da niti je kad Eros siromašan niti je bogat. držim. Kao ovo. sada pak zamire. A P o r o s onda. mudrost ljubeći kroz čitav život. niti žude m u d r i m a postati. uvijek drug oskudice. siromašan je vazda i daleko od toga da b u d e mladenački svjež i lijep. j e r valjano zboriš. I što će biti t o m e k o m e bi bila dobra? To v e ć lakše m o g u odgovoriti .r e k o h ja. mudrijaš. A zašto Sokrate .reče .oni koji ljube mudrost. no oživljava p o n o v o po očevoj naravi. Penija nato. imenujemo neki lik ljuba­ vi.sretni su oni sretni. rodivši se na proslavi njena rođenja. kao što to smatra mnoštvo. upitao: deder Sokrate. I t o m e je pak uzrok rođenje njegovo: od oca je mudra i obilna. neobuven i beskućnik. ne budući lijep. drzak i napregnut. a za neke ne? I sam se č u d i m . tuđinko. niti kao smrtan. a jest i za o n i m lijepim. Stjecanjem dobrih dakle . . to i m a drukčiji lik. No ako bi nas tko pitao: za č i m k o d o n o g lijepog je Eros. niti žudi m u d r i m postati .na to pitanje s p r e m n o o d g o ­ voriti. ljekar. d o k za ostalo upotrebljavamo druga imena. činiti do­ statnim. Narav je dakle tog demona. a Eros je ljubav o k o lijepoga.reče . Jer. ljubi lijepa. žudan pa­ meti i vješt da je stekne. i ujedno budući po naravi ljubavnikom oko svega lijepog. namislivši da z b o g svog siromaštva dijete s P o r o s o m napravi. a ne o n o koje ljubi. nije ti se ništa čudno dogodilo. ljubi d o b r a onaj koji ljubi. onakav kakvog sam ja izložila. Stoga j a m a č n o i postade Eros pratiocem i službenikom Afrodite. Držiš li dakle da je to htijenje i ta ljubav zajednička svim lju­ dima i da svi h o ć e da im dobra b u d u uvijek.r e k o h . Jer to je baš teškoća s neukošću: sebi se. prosuđujem li iz onoga što govoriš. kad je u obilju.r e k o h ja. ili kako kažeš? T a k o .r e k o h ja. No o n o koje ljubi. leg­ ne uz njega i zače Erosa. 134 135 .izašavši u vrt Zeusov pijan zaspa. kako mi se čini. vješt lovac.reče. izlučujući. d o b r i m se umjesto lijepog služeći. No opet po o c u vrebač je na lijepe i dobre.vina nije u o p ć e bilo. pridajući mu i m e cjeline: ljubav. ako v e ć baš svi o n a ista ljube i uvijek. Znaš da je stvaranje nešto m n o š t v e n o . tako da je n u ž n o da je Eros ljubitelj mudrosti. Istinu veliš . Istinu veliš. da je Eros o n o koje je ljublje­ no. Ali ne čudi se . Bit će sretan. Jer jest j a m a č n o takav i tako postao Eros. ako nisu ni mudraci ni neuki? No to je . kojima bi i Eros pripadao. Sokrate i D i o t i m o ? O v a k o pak j o š jasnije: onaj koji ljubi. I ja rekoh: N e k a b u d e dakle.reče . Z b o g toga ti se.kao kad bi netko. hrabar je. budući da je i Afrodita lijepa.jest naime -. a od majke nemudre i oskudne. Koji su o n d a D i o t i m o .n a k o n o n o g a pokušati podučiti.reče .Penija i bijaše na vratima.reče .rekoh ja. niti ako je tko drugi mudar ne ljubi mudrost. Ta o n o ljubljeno i jest zaista lijepo. a budući ljubiteljem mudrosti da je između mudraca i neukoga. dobar i pametan. strašan vrač.ne k a ž e m o da svi ljube. Sokrate. I niti je kao besmrtan po naravi ustrojen. N e g o . Kao sin dakle Porosa i Penije. n e g o za neke k a ž e m o da ljube. te ne treba uz to j o š pitati: zašto h o ć e da b u d e sretan onaj t k o h o ć e ? N e g o se čini da o d g o v o r tu ima kraj. vazda neke lukavštine snujući. sa- vršeno i blaženo. Jer bilo č e m u što prelazi iz o n o g koje nije u o n o koje jest sav u z r o k je stvaranje. raskošno.traži j o š ovakvo pitanje: što će mu biti time što bi mu bila dobra? Ne m o g u j o š nikako . Smatrao si. Ali taj o d g o v o r .već i djetetu jasno. nego sad u istome danu cvate i živi. Sto ljubi? Da mu b u d u .rekoh ja . a i u pogledu mud­ rosti i neukosti u sredini je. Eros učinio od svega ljepšim. kako ti kažeš. imajući o n u majčinu narav.

ne sluči li se.da ljube i to da im o n o d o b r o bude? Riječ δολερός navela je interprete na mnoštvo prijedloga za emendacijom. Tome nasuprot stoji konstatacija G. Ljepota je dakle pri rađanju boginja usu­ da i boginja poroda. 34): Pokušaji da se emendira predano δολερός i križanje cijeloga pasusa ό μέγιστος και δολερός έρως παντί sadržajno pretpo­ stavljaju jedno puko logičko razumijevanje rečenice. ne kaže se da ljube. n e g o imaju druga imena. nego i da uvijek bude? I to treba pridodati. te se kaže i da ljube i da su ljubavnici. bilj. ozlovoljuje se i ožalošćeno skuplja se u se te odlaže. d o k o n i koji se predaju i revno nastoje o k o n e k o g j e d n o g lika toga dobivaju i m e cjeline. No kazat ću ti . Frankfurt am Main. 150 sqq. Jer ljubav Sokrate nije za o n i m lijepim. osim Hommela i Stallbauma. To je naime p o r o d u lijepom. T a k o onda i k o d ljubavi.rekoh. da je to baš dobro. I zaista se . b u d u ć i da su ljudi skloni dati si i n o g e i ruke odsjeći. Das Wesen des platonischen Denkens. onaj o k o m u z i k e i metra. i tijelom i dušom. Na koncu je od strane mnogih naprosto uklonjena iz teksta. A to je stvar božanska.tako naprosto kazati da ljudi ljube o n o dobro? Da . j e r o n o golemih m u k a rješava o n o g a tko nosi. i ja ne shva­ ćam. N e m o g u ć e je pak da oni b u d u u o n o m e ne­ usklađenom. ljubavi. i to je u živome biću. osim ako bi t k o o n o dobro zvao vlastitim i svojim. kad se god o n o koje je trudno prim a k n e lijepom udobrovoljuje se i biva radošću obliveno te ostavlja p o r o d i rađa. Tim. Ali za o n e koji se na svakojaki način njoj posvećuju. o n o u njemu prisutno b e s m r t n o : trudnoća i rađanje. kao srodno i blisko ovdje izlo­ ženome. Dakle je ljubav .j e d n o m riječju za tim da joj o n o d o b r o bude uvijek. niti ih se zove ljubavnicima. N e g o za čim onda? Za Platonov nauk ο trudnoći duše i rađanju usp. To se n a i m e j e d i n o zove stvaranjem. a o n o zlo tuđim. ili u pogledu ljubavi k tjelovježbi. još s Burvem Theaet. Da li o n d a . Istinu kažeš . o n o svoje.kazuje neka priča da ljube oni koji traže svoju drugu polovicu. d o k je o n o lijepo usklađeno. Izgleda mi kao da istinu zboriš . od kojih jedva da i jedan zadovoljava.znaš da se svejedno ne z o v u stvaraocima. A što? Ne treba li pridodati . naša narav žudi rađati. što nam ne izgleda osobito uvjer­ ljivo.rekoh ja. Bury instruktiv­ no upućuje na Sapfino shvaćanje erosa. Krugera (Einsicht und Leidenschaft. smatram. Najistinitije veliš . No reći ću jasnije . ako im se čini da su im škodljive. i stvaraocima oni koji se drže t o g dijela stvaranja.Ali . druže.reče o n a .reče . svi ljudi i tijelom i d u š o m 6 i kad dospiju u neko doba starosti. Ta sjedinjenje m u ž a i žene je rađanje 7 . Sokrate. suglasni su u izbacivanju ove rečenice kao besmislene glose. Ne vole oni. i ne bih te oblijetao upravo to učeći. kako ti smatraš.što to upravo zboriš. M o ž e li se o n d a . d o k se od cjelokupnog stvaranja j e d a n izdvojeni dio. O n o ružno je neusklađeno sa svime božanskim. str. nego u lijepome.reče .koji način bavljenja njome. Ili se tebi čini da je? M e n i b a r e m ne. već u sebi držeći p l o d s t e š k o ć o m ga nosi. Poglavito sva žudnja za o n i m d o b r i m i za t i m e da se b u d e sretan svima je o n a „najveća i najprevarnija ljubav" 5 . reče ona . 251a sqq.reče.kaza ona. Ali rađati u r u ž n o m e ne može. zadržava i ne rađa.rekoh. "1973 Λ1939/.. Trudni su naime. naziva i m e n o m cjeline.rekoh ja. 162. T a k o da b a š ništa nije što ljudi ljube do o n o d o b r o . Z b o g toga.reče . ili u p o g l e d u ljubavi za m u d r o š ć u . iz­ danju svog komentara) izbacuju čak čitavu rečenicu. dok Hug i Stallbaum (u 1. koje je smrtno. Budući dakle da je to ljubav uvijek -. Phaedr.i da ne samo da bude. No moja je priča da ljubav nije niti za po­ l o v i c o m niti za cjelinom.rekoh ja .reče o n a . Kada pak ružnom. T r e b a dodati. ili u p o g l e d u stjecanja novca.rekoh ja. Svi izdavači. 136 137 . i u kojoj djelatnosti mar i napor bi se zvali lju­ bavlju? Koje djelo se slučuje tim biti? M o ž e š li reći? Ali ne bih se doista tebi Diotimo — rekoh ja — zadivio glede mudrosti. tako mi Zeusa . Gonetanje treba .reče . 91a. A odatle je to da o n o koje je trudno i već nabreklo silan žar spopadne u okružju lijepog.

reče.rekoh ja. bilj. Rosen (Plato's Symposium. M o ž e pak j e d i n o time. New Haven and London. a mišljenje stvarajući opet n o v o p a m ć e n j e 8 umjesto o n o g odlazećeg spašava znanje.da bi Alkestida bila umrla za Admeta. slabije s jačima.Za rađanjem i p o r o d o m u lijepom. Jer besmrt­ nosti radi prati sve mar za njim i ljubav. te kako su spremne za njih se i boriti.reče . Ta n u ž n o je zajedno s dobrim žuditi i za besmrtnošću. Jer o n o što je nazvanolnišljenjem. ili da bi Ahil bio u m r o nakon Patrokla i da bi vaš K o d r o bio u m r o prije svoje djece z b o g kraljevstva. 131): . nego time da o n o odlazeće i stareće ostavlja za s o b o m drugo_novo. ne time da je u potpunosti isto.da ljubav po naravi jest o n o o k o čega s m o se više puta složili. i za to umrijeti. u z e o u obzir. onda je takva da savršeno izražava smisao pasusa. i one na zemlji i one koje lete. 138 139 . ako to ne shvatiš? Ali zbog toga sam Diotimo. i dati se glađu mučiti ne bi li ih nahranile. Oni . što ga mi sada i m a m o ? Daleko od toga da ne . Iz t o g je razloga n u ž n o da ljubav jest i za besmrtnošću.i m a o n o s m r t n o udjeFa u besmrt­ nosti.ta ima zaista_i qnih_koji. nego i u pogledu duše. iz onoga u č e m u smo se složili. najmudrija D i o t i m o . a i drugo sve čineći? Sto se ljudi tiče. te da su z b o g toga pripravni opasnostima prkositi j o š i više nego z b o g djece. Ta svakako . A k o dakle vjeruješ . strahovi. kako upravo rekoh. time da ostavlja za s o b o m drugo mlado umjesto starog. N e m o j se dakle čuditi ako po naravi sve cijeni svoje p o t o m s t v o . kako su strašno opsjednuti ljubavlju da b u d u slavnoga i m e n a i da „glas steknu besmrtni za vječita v r e m e n a " . No zašto baš za rađanjem? Jer rađanje je vječno i besmrtno. reče: Znaj d o b r o Sokrate. rađanjem. nego i j e d n o pojedinačno od znanja isto to zadešava. Zaborav je naime odlazak znanja. i mesa. i dobara potrošiti. da nisu smatrali kako će besmrtno^ biti sjećanje na njihove vrline. krvi." Za razliku od gotovo svih rukopisa. bolujući sve i ljubavno raspoložene. tad se ne čudi. Sve me to dakle poučavala. A ona reče: Misliš li o n d a ikada postati vještakom o k o ljubavnih stvari. svaka od tih nisu u pojedincu nikada ta ista.koji su trudni tijelom posvećuju se više ž e n a m a i s njima su u ljubavi. Jer pogledaš li ako hoćeš baš častoljublje ljudi. te j e d n o m zapita: Sto držiš Sokrate da je u z r o k tej^ubavi i te žudnje? Ili nisi opazio u kakvo izuzetno stanje dospijevaju sve životinje kada žude rađati.su u duši trudni. besmrtnost. k a k o sma­ traju. 254. a ponešto gubeći. tako je nazvano kao da je znanje odlazeće. a druga propadaju. Dobro upozo­ rava S. No iz kojeg uzroka su životinje tako ljubavno raspoložene? M o ž e š li to reći? I ja p o n o v o kazah da ne bih znao. Ne nalazimo dovoljno razloga za izbacivanje riječi μνήμην. već j e d n a nastaju. Jer o n o b e s m r t n o ljube. prvo oko m e đ u s o b n o g sjedinjavanja.reče.o n i m čime duši pristoji da b u d e trudna i da rađa. A od toga je još neobičnije to da i znanja ne samo što nam jedna nastaju a druga propadaju te^nikada n i s m o ^ s j ^ i j u j j o g l e d u znanja. uistinu s tim tako stoji? I ona. Bury bez jakog opravdanja inzistira na Creuzerovu čitanju αδύνατον umje­ sto άθάνατον. A ja čuvši g o v o r zadivih se i rekoh: Da li.Bury i ostali označuju μνήμην interpolacijom. a zatim i oko prehrane o n o g a rođenog. kakvo s a m o bijaše/ T o m d o s k o č i c o m Sokrate . rađanjem djece namičući sebi. boli. naslade. i tijelo i sve ostalo. smatrao bi netko da to čine iz predumišljaja. budući da se i u o n o m e vre­ m e n u u kojem se za svako pojedino od živih bića kaže da živi i da je isto . str. k tebi i došao. već vazda n o v i m bivajući.tako ipak naziva istim. kao o n o božansko. mnijenja. 1968. ćudi. žudnje. nikada ne imajući u sebi o n a ista. i j o š više n e g o u tijelima . kada je govorila ο ljubavnim stva­ rima. i napora svakojakih podnijeti. i u po­ gledu kose. i koliko su bolji toliko više. čudio bi se besmi­ slenosti o n o g a što sam rekla kad ne bi spazio. Na taj se naime način spašava sve smrtno. Oni pak koji d u š o m . sjećanje i_sreću za b u d u ć e vrijeme. i cjelokupnog tijela. tako da se čini istim. ako već ljubav jest za tim da joj o n o dobro bude uvijek.kako se netko od djetinjstva zove istim sve d o k ne postane starcem . Neka b u d e .reče . proglašujući je „ili umetnutom ili iskvarenom". N e g o reci mi uzrok i za to i za sve drugo od o n o g a o k o ljubavnih stvari. d o k o n o b e s m r t n o d r u g o m 9 . kako čini Bury. ako i jest. p o p u t onih savršenih sofista. kao smrtnome.. . i umrijeti. I ne samo u pogledu tijela.n e g o držim da z b o g vrline besmrtne i z b o g takva slavnoga glasa svi sve čine. kostiju.reče . znajući da trebam učitelja. Smatraš li ti . Jer tu na isti način kao i tamo smrtna narav traži po j n o g u ć n o s t i jia_bude i uvijek i besmrtna. te starijih i novijih izdavača. svojstva.reče .

motreći o n a lijepa i j e d n o za drugim i na pravi način. i drugi muževi posvuda drugdje. Sokrate. trudan budući. da se premjesti u stanje ljubavnika svih lijepih tijela. Vrlo lijepo objašnjava Bury: Parabola sugerira da se promatrač. t o m e se obojem iznad svega priklarijati^smjesta u o d n o s u s tim čovjekom obiluje g o v o r o m ο vrli­ ni i ο t o m e kakav' treba da b u d e dobar čovjek i č i m e da se bavi. te kako je. b u d u ć i b o ž a n s t v e n . prezirući je i držeći sitnicom. radi kojih i jesu sva ova. okrenut prostranoj pučini lijepoga i m o t r e ć i 1 2 . vodi li ga pravo onaj koji ga vodi. kakvi bi mladiće boljima učinili. Stallbaum. velika b e z u m n o s t ljepotu na svim tijelima ne držati j e d n o m i istom. d o k z b o g o n e ljudske ni­ jedno. jer u r u ž n o m neće nikada roditi. Shvativši to pak. A ponajveće i od razumnosti ljepše je zasnivalaštvo o k o država i naseobina. dostigavši vrhunac uspona. te ako se u njima nahodi du­ ša lijepa.tko na pravi način ide na tu stvar treba da j o š kao mladić p o č n e salijetati lijepa tijela. Njima se v e ć i m n o g a svetišta podigoše z b o g te takve djece. No kazat ću ti . smatram. čega su roditeh'i i svi stvaraoci i oni od obrtnika za koje se kaže da su pronalazači. te da gledajući već spram m n o g o g lijepog nikad više ne bude. U ove dakle ljubavne tajne m o ž d a bi i ti Sokrate b i o posvećen. radi čega upravo i bijahu svi oni prethodni napori. Dotičući naime. Particip θεωρών treba shvaćati s prethodnim. prvo. N a k o n poslova da ga vodi k znanostima. na­ rav lijepog. No za o n a krajnja i najviša posvećenja. talem amatorem non modo ipsum parere quasi et ex se procreare. K a d je opet o v i m n e t k o u duši trudan j o š iz djetinjstva. bude li netko dolične duše. zadivljen. i zahtijevati i h 1 1 . idući već kraju ljubavnih tajni. kojima sebi. Hommel). a ne sljedećim riječima. Bury). samo o n o . Rettig. budući da su ljepšom i besmrtnijom djecom zajednicu osnovali. robujući slab i sitničav. Na cijeni je u vas i Sol o n z b o g rađanja zakona. držim. p o t o m da sam shvati kako je ljepota na bilo kojem tijelu o n o j na d r u g o m e tijelu sestra. kojemu je ime razboritost i^pra^ vednost.reče . nego da. te. okreće unaokolo i motri. A ako h o ć e š djecu koju je Likurg za s o b o m u L a k e d e m o n u ostavio. T k o je naime dovde prema ljubavnim stvarima odgojem do­ veden. i takav. njime zadovoljiti.reče . li­ j e p o g i s njim općeći porađa i rađa o n o čime je davno zatrudnio. tako da ti takvi imaju m n o g o veće uzajamno zajedništvo od one o k o djece. b u d u ć i da su takvi. qui iuvenes reddant meliores. ako treba slijediti o n o po izgledu lijepo 1 0 . te rađati takve govore. m n o g e lijepe i veličajne go­ vore i misli porađa u nezavidnoj ljubavi za mudrošću. 140 141 .pozornost upraviti. ne z n a m da li ćeš biti sposoban. Lijepim se tijelima priklanja dakle više n e g o ružnima. Ti me p a k pokušaj pratiti. I svatko bi vi­ še volio da su mu se takva djeca narodila nego o n a ljudska te ogledavajući se na H o m e r a i Hesioda i druge dobre pjesnike za­ vidi im koje p o t o m k e za s o b o m ostavljaju. koja je toga tu lijepog. koji su m n o g a i lijepa djela na vidjelo iznijeli. sve dok.reče . a one snažne ljubavi za j e d n i m da se okane. te kad dospije d o b a žudi v e ć p o r o d a imati i rađati. uvijek jest i niti nastaje niti pro­ to έπ' εϊδει καλόν tumačilo se dosad na tri osnovna načina: (a) kao lijepo u ideji (Schleiermacher. spominjući ga se prisutan i odsutan.A što joj pristoji? R a z u m n o s t i ostalu vrlinu. Hug. pri j e d n o m e . Stallbaum dobro obrazlaže zadrža­ vanje riječi: Diotima hoc dicit. kao navodnu „ineptum glossema". ljubi j e d n o tijelo i tu rađa lijepe g o v o r e . ljubiti ga i ο njemu se brinuti. te (c) kao ljepota osjetilnih likova (Vermehren. koliko god najviše možeš. Onaj naime . slijedi li ih tko na pravi način. milujući djetinju ljepotu n e k o g čovjeka ili j e d n o g a posla. pa se prihvaća toga da ga odgaja. slijedeći Asta. tako da će smatrati kako je o n o lijepo u okrugu tijela nešto neznatno. o n o koje.i neću ništa svojom voljom ispustiti. tu ojačavši i narastavši. na mo­ ćan ocean ljepote koji se prostire pred njim. iznenada će ugledati nešto čudesno. Treća solucija izgleda nam daleko najuvjerljivija. plemenita i darovita. i postojaniju ljubav. dok mu taj prizor krijepi dušu i pokreće ga na to da iz sebe iznosi mnoštvo dubokih misli. o n o lijepo u č e m u bi rađao. da vidi opet ljepotu znanosti. pa ma i imao slabašan stas. ne sagleda neku j e d n u znanost. s njime zajedno othra­ njuje o n o r o đ e n o . A pokušaj mi . da bi bio prisiljen opet motriti o n o lijepo u poslovanjima i u zakonima. sed etiam aliunde quaerere et investigare eiusmodi sermones. i to prvo da. koji su svakojakom v r l i n o m rađali. r e c e _ i spasitelje L a k e d e m o n a i takoreći Helade. hoće izbaciti riječi και ζητεΐν. obilazeći. (b) kao ono lijepo po vrsti (Wyttenbach. Posve nepotrebno Bury. budeš li sposoban. kako u H e l e n a tako u barbara. b e s m r t n u slavu i u s p o m e n u pribavljaju. tako da će se. tražit će. Zeller). A nakon toga da ljepotu u dušama smatra vrednijom od one u tijelu. te da vidi kako je to sve sebi srodno. kao sluga.

str. . unu­ tar kojega Platonova izvođenja tek zadobivaju i zadržavaju svoj pravi vlastiti smisao. Neki problemi interpretacije Dijalog Simpozij nedvojbeno pripada nekolicini vrhunskih postignuća ljudskoga duha u oblasti pisane riječi.) Kršćanski. već da samo o n o božansko lijepo jed­ noliko m o ž e sagledati? Zar držiš . čovjeku vrijedan življenja.R. Sto bismo onda . . /- 142 143 . neće činiti da jest po zlatnome nakitu i haljinama. te uvjeti bitka i bivanja stvari osjetilnoga svijeta. savršenost kompozicije. A uvjeren pokušavam i druge uvjeriti da za tu stečevinu ne bi ljudskoj naravi nitko lako našao boljeg saveznika od Erosa. kako se izražava Aristotel.pada. u neku ruku ružno. Hamburg. „argument" (Gomperz. na umu držati dobru uputu Rosenovu (isto. sud P. odlazeći od ovih tu p u t e m prave ljubavi spram dje­ čaka. koji nije nauk nečega drugog do samog o n o g lijepog. odnosno Diotiminom. niti ovdje lijepo. a tada ne. T a m o je život. Jer to je baš na pravi se način dati na ljubavne stvari. b u d u ć i da se dotiče istine? A o n o m e tko porađa istinsku vrlinu i othranjuje ju pripada da bude b o g u m i o te. ku koji bi o n a m o gledao i koji bi o n i m čime treba m o t r i o i s time općio? Ili ne pomišljaš . nego samo po sebi sa s o b o m jednoliko uvijek buduće. renesansno-trubadurski. a p o t o m nije u neku ruku lijepo. dragi Sokrate. ako ga ikada ugledaš. bojama i m n o g i m drugim smrtnim tričarijama. Van tog obzora ostaje Platonova riječ bitno neshvatljiva u svojemu vlastitu smislu. a n e k o m e ružno. O n o ti se. ili kao „pojam". a ja ostah uvje­ ren. bilj. §1. To je dakle. kazala Diotima. one su štovi­ še egzistencije. niti raste niti opada. nego istinsku. pritom je nužno sve više bivao potisnutim i zaboravlje­ nim. čisto i nepomiješano. te odno­ su sviju prethodnih. te sam cije­ n i m ljubavne stvari i osobito oko njih nastojim. Hoće li ga se pak jednom hermeneutički iznova probuditi i prisvoji­ ti. Bluma u uvodu paralelnog izdanja Ficinova 2 djela: LIber die Liebe oder Platons Gastmahl. tako je i ovdje teško razumjeti i izložiti upotrebljenu riječ λόγος. ako u o p ć e kojem čovjeku pripada da bude besmrtan. reče tuđinka iz Mantineje. Pri dosadašnjim tumačenjima ponajviše je pozornosti bilo posve­ ćivano međusobnom odnosu svih u Simpoziju izloženih govora. p o č n e samo o n o lijepo sagledavati. « .da bi loš bio život čovjeKao i uvijek. U svrhu osvjedočenja ο tome dovoljno je jednom s originalom samim uspo­ rediti naprimjer onaj povijesno toliko utjecajni renesansni pokušaj Marsilia Ficina da filozofijsku sadržinu Platonova dijaloga prenese svome vremenu (Usp. romantički pojam ljubavi povi­ jesno izrastaju iz svaki put bitno novog i drukčijeg tumačećeg sučeljenja s naukom iz Simpozija. a ne ispunjeno puti ljudskom.da će ga j e d i n o ondje zapasti da.reče . niti ruke. A kad tko. ako uopće igdje. međutim. Općenito valja. 226. od j e d n o g na dva. i od poslova na lijepe nauke. npr. Izvorni grčki religijsko-mitologijski obzor. te i sada i uvijek hvalim m o ć i junaštvo E r o s o v o . tako da kad ta ostala i nastaju i propadaju o n o niti što većim niti ma­ njim biva niti što podnosi. Stevvart. χωριστού. niti tada da. niti neki z b o r . ili na nebu. Tumači se uglavnom ili kao „rasprava". od onoga u Hesiodovoj Teogoniji pa do rane grčke lirike. . te tako na cilj stigavši spoznati samo o n o koje jest lijepo. ili od drugog biti k njima vođen: započinjući od ovih lijepih radi samog o n o g lijepog uvijek se uspinjati. i drugima preporučam.reče smatrali kad bi nekoga zapalo da vidi samo o n o lijepo. a sva ostala lijepa kao da u t o m e na neki način imaju udjela. 82) da se precizno značenje od λόγος mora uvijek odrediti iz konteksta svake pojave termina. spram ovoga pak ružno. krasota izraza. Sto­ ga dakle tvrdim kako svi ljudi trebaju cijeniti Erosa. ili u drugome. Niti će mu se to lijepo poka­ zivati kao neko lice. ne jesti i ne piti. . m o ž d a bi se i dotaknuo cilja. Zeller). i od dvojih na sva tijela. kao u živome biću. koje sada d o k gledaš uzbuđuješ se i spreman si. a ondje ružno. kad bi to bilo moguće. niti pak budući u ne­ č e m u drugom. budući da se slike ne dotiče. nego samo motriti i zajedno biti. Fedre i vi ostali. 1984. XIX. konačno i ponajprije upravo bezdano neiscrpiva slojevitost smisla čine taj spis upravo jedinstvenim. \ . niti drugo što u č e m u tijelo ima 13 udjela. kao da je n e k o m e lijepo. str. niti neka znanost. spram Sokratova. onda njemu. Rettig ovo drugo zna­ čenje brani i obrazlaže riječima: Ideje nisu puki pojmovi. kao i svakog pojedinog od njih. pravo. potrebno će biti prethodno na vidjelo iznijeti istinu grčkoga iskustva Erosa. kao i mnogi drugi. porađa ne slike vrline. koliko sam god za to sposoban. niti spram o n o g a lijepo. Umijeće dramatske gradnje djela. pri čemu je s pravom i manje-više jednoglasno Arj_>t_)iaiiQy govor pre­ poznat kao od sviju ostalih bitno različit i svojom tragičkom osnovnom crtom srodan Sokratovu. gledajući o n o lijepo o n i m čime ga se m o ž e gledati.reče . dok motri samo o n o lijepo. lijepim dječacima i mladićima. i od nauka ići na k o n c u na onaj nauk. i od lijepih tijela na lijepa poslovanja. ili na zemlji. ljubimce gle­ dajući i uvijek s njima općeći. kao stepenicama se služeći.

§5. koji više nije nikakav logos i ni­ kakva znanost. The Symposium of Plato. ili pak sam Sokrat. Bury. elementarno-egzistencijalni analogon onome istome što je ranije u Fedo­ nu. smatrao Natorp? Na ta teška pitanja odgovoriti se može tek iz produbljena studija cjeline Platonovih spisa. tako reći jedina tema cjelokupnoga djela. cjelini onog praktičkog.G. kao njegov konačni cilj i mjesto smirenja? Da li je u jedinstvenom veličajnom opi- su tog konca sveg „posvećenja" pod „čudesnom naravi lijepog" mišljena ustvari „ideja lijepoga". počevši već s Plotinom samim. čime onda biva znatno -ublažen i donekle prevladan temeljni stav Fedona ο načelnoj i nužnoj odijeljenosti pravog i istinskog bića od svega postajućeg i propadajućeg. 2 1932 ( x 1909). Hug: Platons Svmposion. Od izuzetne je važnosti i Diotimin opis pravoga puta erotičkog uspinjanja. oskudne Erosove majke. na zasnivanje svega što biva na jednome zajedničkom korijenu i izvoru. Unutrašnje načelo tog uspinjanja sadržano je u žudnji i sjedinjenju s jednim. pa tako i u ovome središnjem. (Kriiger) §4. kako je npr. odnosno Eros. §6. pri čemu je jasno da takva vrsta „dileme" na­ prosto ne dopire do onoga bitnog u djelu. zatim napuštanju tog jednog i otvaranju žudnje za cjelinu drugog svega takvog. Pri svemu je tome od izuzetnog značenja uvidjeti kako u tom stupnjevitom erotičkom usponu valja sagledati jedan. ona je nužno i neuklonjivo prožeta ništavilom. iUO. §3. Jednako je tako uvjerljivo uočena i prikazana različnost spram Fedona. Leipzig. Smisleno dovesti u vezu tu ovdje naznačenu pranapetost borbe jednog i onog „drugog". od onog tjelesnog k duševnome. uopće ne pojav­ ljuju. Mnogim je tumačima krajnju zbunjenost izazivala činjenica da je ovdje ne samo cjelina tjelesnoga. Kao žudnja. s onim i danas još jedva shvaćenim zagonetnim poznim naukom Platonovim ο Jednom i Neodređenome dvojstvu kao dva­ ma osnovnim počelima svega . Cambridge. pa onda i takozvanih nižih očitovanja duševnosti. §9.sadržane u naravi ljubavi. Halle. S visokom mjerom uvjerljivosti ukazano je na to da cjelinu spisa vodi i upravlja Platonov pokušaj odlučnog filozofijskog suprotstavljanja samome načelu ranoga grčkog prosvjetiteljstva i umijeću (τέχνη) kao nje­ govoj biti. Da li je onda ono što Platon naziva „idejom" prisutno ipak ba­ rem na koncu mučnog erotičkog uspinjanja pravoga filozofa. §7.R. 144 145 . zajedno s tome pripadnim temeljnim ugođajem opušte­ nosti za tajnu smrti. izloženo kao tek spoznajni postupak uza­ stopnog postavljanja „hipoteza". Ono što Sokratov govor iz osnove razlikuje od svih prethodnih jest uvid i spoznaja bitne i posvemašnje negativnosti . Neće stoga biti toliko začudno da se ideje i sam nauk ο idejama u tekstu čitava dijaloga. sadržana ponajprije u tome što ovdje u Simpoziju od samoga početka sve cilja na jedinstvenost i cjelinu svega.dakako ne u vri­ jednosnom nego isključivo „ontologijskom" smislu . Ono što je tamo bilo tek naslućeno i nagoviješteno pod imenima „pri­ sustvovanja" i „zajedništvovanja". razumijevali kao unaprijed miš­ ljeno isto ono što se potom od Aristotela naovamo u filozofiji i metafizici naziva „materijom". §8. Važniji konzultirani komentari: G. kao oličenje autentične filozofijske egzistencije. mitsku sliku „Penije". Edited with Introduction. 1876. Rettig: Platons Symposion. da tako kažemo. Tek iz sagledavanja obih tih momenata u njihovoj je­ dinstvenosti dobiva se neko bliže iskustvo toga što je Platon zvao filozo­ firanjem. sve do Jedinog nauka" samog. pa zatim cjelini onog što se može i mora znati. Mnogo se raspravljelo i ο tome da li je prava i središnja tema dijaloga ljubav. potom k cjelini navada i obi­ čaja. na erosu samom. te potom opet u Politeii. njihova „ukidanja". spoznaja i znanje u cjelini.F. bez ostatka izru­ čeno neumitnoj ništećoj moći vremena i prolaženja.§2. 2 A. u značenju neodre­ đene beskonačnosti svega. S pravom su kasniji neoplatoničari. to se ovdje pokušava sadržajno pro­ misliti i izložiti putem analize praizvorne moći „ljubavi". naime mišljenje. kako to pretežno smatraju interpreti? No zašto je onda Platon ne bi i nazvao „idejom"? I kako se onda odnosi naglašena jedincatost te „naravi" spram nužne mnoštvenosti ideja? I u kakvu odno­ su stoji ta „narav" spram „ideje dobra"? Da li je s njom u osnovi isto­ vjetna. te nadomještanja uvijek „višima". Možda se može štoviše reći da je upravo u tome sadržana i glavna. 1884. čime je smjesta na neki neobičan način na­ puštena i sama oblast ο kojoj je riječ. nego i ono za što bi se inače moglo u Platona očekivati posve suprotno. Odatle i osnovna karakteristika odlomka koji smo preuzeli u pri­ jevod: u njemu je mišljena i do riječi dovedena temeljna narav vremenitosti i prolaznosti svega živog.takav korak nije još ni od koga pokušan. koji ovdje prerasta u strast začinjanja i rađanja. Second Edition. Critical Notes and Commentarv by R.

i vi se prisjetite na o n o u o n i m a pređašnjima rečeno. to sam voljan kazivati. Prijevod. ali ne kao sada samo kamate.reče on. Sto to? . N e g o . to mi se pokazuje v e ć i m no što je p r e m a prisutnome zaletu m o g u ć n o . druže. Ta zadovoljit će nas ako. jer dostići o n o upravo što mi se sad čini. p r e m a m o g u ć n o s t i . upravo pri k o n c u budući. nego ih i razlučujemo go­ vorom. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Za Zeusa Sokrate. I m e n e će dakako. reče on. i svaka pojedina. N o . reče. rekoh ja. i m n o g a dobra. i na taj način oko svega: o n a koja s m o tada kao m n o g a postavili iznova opet 147 . krivi račun kamata polažući. rekoh. tako i to da ga vi sebi na njegu pohranite. rekoh ja. a ako ne. No pohranite sada dakle te kamate i p o r o d samog Dobra. a i drugdje v e ć m n o g o puta kazivano. kako to da v a m ga ja u z m o g n e m kao d u g otplatiti. N e g o . No kazuj. sa­ mo što jest zapravo o n o D o b r o . Ne prije no što se složimo. Ο χ ο η ϋ 1972 ( 1 1 9 0 2 ) . j e d n a k o tako razložiš i ο Dobru. kao što si ο pravedno­ sti i umjerenosti i o n o m e ostalom razložio. ο vi blaženi. da vas ne bih kako nehotice zavarao. Kažemo. Ali oprezni budite. Bit ć e m o na oprezu. ne samo da tek tako k a ž e m o da J e s u " . M n o g a lijepa. Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. i samo d o b r o . taj Glaukon.VII 5 2 l b 11). ne odstupaj. to pustimo zasad. Htio bih.Iz djela Politeia (VI 506d2 . Ali samo da ne b u d e m nesposoban. Ta potanko razlaganje o c a isplatit ćeš u cjelini drugi put. gorljivo nastojeći a sramoteći se zapravo. i da ne bih. T o m v s IV. tad se o k a n i m o . kazuj samo. i te kako zadovoljiti. rekoh ja. zaista. podsmijeh zaslužio. Izvornik: Platonis opera. No i samo lijepo. što se p o r o d o m D o b r a pokazuje i njemu najsličnijim. ako je i v a m a drago. reče.

believing that there is but one. da ni drugim m n o g i m . od organa oko opa­ žanja. kao što će i boje biti nevid­ ljivima. reče. Ali je j a m a č n o najsuncolikiji. a i boje su prisutne u o n o m e što se gleda. odvojeno od toga. reče. ujarmljeni su j a r m o m od svih sjarmljenja časnijim. U riječima κατ' ίδέαν (= „prema". koliko je daleko najsavršenijom stvorio m o ć da se gleda i b u d e gledan? Ne baš. učestvovanja. daleko od toga da bi bilo nečasno. jednom mnoštvo bića a drugi put. Kojeg onda od b o g o v a na nebu m o ž e š označiti u z r o k o m o n o g a čega svjetlo n a m čini oči ponajkrasnije gledati. A ο č e m u to govoriš? ." Ovo tumačenje očigledno podrazumijeva jedno εν kao objekt od τιθέντες. Ta očito je da pitaš za b o g a sunca. no ne gledaju. prisustvovanja." No. što paleografski svakako nije neodrživo. was ist. kao izljev udijeljenu? Doista.So likewise a Beautiful itself. b7. reče. 148 149 . Ili ti imaš neku za reći? Ja ne. i s l u h o m o n a koja se slušaju. and a Good itself and similarlv about ali which we formerlv took (or 'postulated') as many: reversing our procedure (πάλιν αυ). A držim zaista. niti on sam. Istinu kazuješ. Tako polučuje ovaj smisao: . ne postavljamo mi. was wir dort als vieles setzten. r e k o h ja. međutim čini da Adam ovdje promašuje ono bitno Plato­ nova filozofiranja. tad vid neće ništa vidjeti. no za to dodavanje nema u grčkome tekstu dovoljno os­ nova. a niti o n o u č e m u obitava. rekoh ja. r e k o h ja.kao da o n a jest j e d n a . Svakako. i onaj koji ih ima p o d u z m e da se njime posluži. . koje treće ako ne pridođe onaj neće slušati a ovaj n e ć e biti slušan? Ne trebaju nikakav. D a b o g m e da nije. nego baš jedno te isto biva jednom postavljeno kao mnoštvo a drugi put opet kao jednota. reče.reče. verum eius naturam designamus s." Nama se. Zar ne. upravo ono naime što Platon inače naznačuje izrazima zajedništvovanja.u skladu s" idejom). Daj ovako ogledaj.. „shodno". baš posve. smatram. i ostalim osje­ tilima sva o n a osjetiva? Dašto. Da li si onda. A nije li vam zacijelo vid spram tog b o g a po n i k n u ć u ustrojen ovako? Kako? Vid nije sunce. Schneider tumači i prevodi ovako: „Und dann ein schones selbst und ein gutes selbst und so bei allem. K u d i kamo. navlastito za to samo po niknuću ustrojen. naime osjetilo gledanja i m o ć biti gledan. Naime. Ali zaista. ništa takvo ne treba. ipsum bonum. nennen wir jedeš das. a što nazivamo o k o m . kao i to da b u d u gledana o n a koja se gledaju? Istoga o n o g kojega i ti i drugi. Prijevodi ove teške rečenice odreda su neprecizni. aliaque per se spectata. Č i m e dakle od nas samih gledamo o n a koja se gledaju? V i d o m . ma koliko da jesu i ostaju vazda zagonetnima. ά τότε ώς πολλά έτίθεμεν ne može nikako značiti „per se spectata". Stallbaum pak razumije ovako: „Ipsum pulchrum. Adam nalazi nerješivu teškoću u riječima κατ5 ίδέαν μίαν τιθέντες. prema Platonu. znaš da ako ne pridođe treći rod. T a k o je. I o n a prva k a ž e m o da se gledaju. reče on. ukoliko nije nečasno svjetlo. Da li sluh i glas j o š trebaju drugi neki r o d za to da bi onaj slušao a ovaj bio slušan.. A ne zapažaš li da vid i o n o vidljivo j o š trebaju? Kako? A k o i jest neki vid unutra u očima. reče. Bu­ dući da ga ne zadovoljava ni jedna od ponuđenih i predloženih moguć­ nosti kako da se te riječi razumiju. ove ideje p a k da se misle. n a z i v a m o t o „ o n o koje upravo j e s t " svako. ut quae una sit. wiederum eins nach der angenommenen Einheit des Begriffs eines jeden setzend. A nije li i m o ć koju ima stekao od njega. O n o dakle što niti samo za sebe nije neznatno. odlučuje se on da umjesto κατ' ίδέαν čita και ίδέαν. Ο o n o m e upravo što ti nazivaš svjetlom.postavlja­ jući. rekoh ja. zapazio tvorca osjetila. reče. da ne r e k n e m ni jednoj moći. sadrži se sva tajna sveze osjetilne i mislive oblasti. rursus secundum cuiusque speciem ponentes. kao što se uostalom i tumačenja međusobno bitno razilaze. ei ούσίαν tribuimus. and call it the essential so-and-so. doista. we postulate also one Idea of each. jednu ideju. oponašanja i si.p r e m a jednoj ideji za s v a k o 1 . ali se ne misle.

Nepojmljivu ljepotu kazuješ. a samo je ljepotom nad njima. ali jest njegov uzrok. slabe v i d o m i pokazuju se skoro slijepima. mada kao od u m a spozna­ vana. Bože sačuvaj. tad jasno gle­ daju i pokazuje se da ima čista vida u tim istim očima. διανοοϋ je lekcija najboljeg rukopisa (cod. Dašto. A kad opet. ideja dobra je (budući uzrokom obojeg) ljepša nego znanje i istina. reče on. Razloži mi dalje. smatrao da je to drugo od njih. čita s van Heusdeom γιγνωσκομένην. držim. da μέν. to reci da je ideja dobra. To bi. No kad god na o n o što je s m r a k o m pomiješano. teško je iz cjeline Platonove filozofije prihvatiti stav da je ideja dobra uzrokom istine tek ukoliko ova biva spoznavana. Schneider. mada uzrok vida. e4.. is what I would have you call the idea of good: and this you will deem to be the cause of knowledge and truth so far as the latter is known.". ako pruža znanje i isti­ nu. te treće.. Na j e d n a k način i o n o duše ovako misli: kad god se upravi na o n o što obasjava i istina i o n o koje jest. rekoh ja. koliko god da i jest lijepo to oboje. Ta kako bi bilo? Reći n a m je dakle da i o n i m a što se spoznaju jest od D o b r a n a z o č n o ne samo to da bivaju spoznavana. kazujem p o r o d o m Dobra. n e g o treba ustrojstvo D o b r a cijeniti j o š odličnijim. tako da što je o n o samo u se misle. Nego. da koje o n o D o b r o rodi srazmjernim sebi. rekoh ja. Tu lekciju Asta i Stallbauma pridodajemo Adamovu tumačenju. doista. od njega samog gledano? T a k o je. koje onima što bivaju spoznavana pruža istinu. biva od njega spoznavana. na ona koja obasjava sunce. naziranja gore i dolje prekrećući. No ovo . u naj­ manju ruku.reče on. ali suncem ih smatrati nije ispravno. kad ih tko više ne okreće na ona kojih boje prekriva dnevno svjetlo. pravo ćeš smatrati budeš li. rekoh ja. držim. upućivalo na neku istinu koja nije spoznavana. Kao što tamo sunce. i sunce. Adam i Burnet. Schneider. niti suncolikim. premda doduše nije vid. Adam s pravom prigovara ovoj interpretaciji da. Osobita je potvrda ove interpretacije u tome što ona jedina daje smislenu paralelu za 508b9-10. drugo.quae" ne može nikako biti prijevod od ώς. nego i o n o biti i jestvo njima je od njega nazočno. što su bili držali svi izdavači do Bekkera.Ne biva li. which imparts truth to the things that are known and gives to the knower the power 150 151 . Najveća je njena teškoća svakako u onom ώς γιγνωσκομένης μέν διανοοϋ. koju su prihvatili Bekker. gramatički gledano. i koje o n o m e koji spoznaje podaje m o ć . ostaje neobjašnjeno. Parisinus). διανοεΐσθαι teško da može biti upotrebljeno s participom (ούσαν) bez ώς. Kako? Reći ćeš. da oči. te uko­ liko nije spoznavana itd. ώς γιγνωσκομένης ne može nikako značiti „utoliko ukoliko je znana". nadalje. o n o postajuće i propadajuće. te Ast i Stallbaum nakon njega. tako ovdje ideja dobra. naime spoznaja i istina. Ficinus prevodi: „veritatis. Pa kao što tamo doduše jest pravilno svjetlo i vid cijeRečenica koju su Ast i Stallbaum skoro čitavu htjeli kao glosu is­ ključiti iz teksta. Čini se. dok D o b r o nije jestvo. To n a m je dakle reći. Znaš li. I taj Glaukon reče osobito smiješno: Ο A p o l o n e .. reče. Hermann i Jowett-Campbell interpretiraju rečenicu na is­ tovjetan način. tad nazire i slabi vidom. tako i ovdje jest doduše pravilno znanje i istinu. Sam Adam odlučuje se na jednu emendaciju: namjesto γιγνωσκομένης. Ta valjda ti to ne govoriš ο nasladi. radije ovako j o š ogledaj njegovu sliku. kao da čistoga vida n e m a u njima? I te kako. To dakle. quae per intellectum percipitur". A budući da je u z r o k o m znanja i istine. to je o v o u ovoj se gledaju. i rast. d o k samo nije postajanje. Jovvett-Campbell prevode: „This then. već na ona kojih mjesečina. da sunce o n i m a koja se gledaju ne pruža sa­ mo m o ć da b u d u gledana. Hermann. no D o b r o m smatrati bilo koje od toga dvoga nije pravilno. e4. Uz to. međutim. biva opet od njega gledano. to oboje. tako da sporni dio rečenice poprima ovaj smisao: premda shvaćena od znanja i stoga u određe­ nome smislu njemu podložna. mislivoj oblasti spram uma i onih koja gledivoj oblasti spram vida i onih koja K a k o ? . d e m o n s k o g li nadilaženja! of knovving. e4. dobrolikim cijeniti. i 2 j o š ljepše. Potpuni paraleli­ zam teksta zahtijeva dakle δια νου namjesto διανοοϋ. Grupa rukopisa. pristajući u sve­ mu ostalome uz njega. ima δια νου. i hranu. reče. n e g o se prvorodstvom i m o ć i izdiže j o š s o n u stranu jestva. e4. tad i pomisli to i spo­ zna i pokazuje se da i m a uma. nego i postajanje. te se naprotiv čini da nema uma. prvo. mada uzrok uma.

pa će ti biti po jasnoći i nejasnoći j e d a n spram drugoga: prvo. sive abstractae ab ipsis rebus et una mentis cogitatione conceptae. 3 Ovo je svakako jedna od gramatički i smisaono najtežih rečenica u cjelokupnom Platonovu opusu. istraživanje čineći s a m i m v i d o v i m a k r o z njih same. pošto iz toga započinjući brže-bolje prijeđu i o n o ostalo.. a o n o opet vidljivim. i b e z onih slika kojima se onaj prvi služi.. da jest to dvo­ je. Kako? U k o l i k o j e d a n njegov odsjek duša biva prinuđena. i sve drugo t o m e srodno u sva­ k o m e pojedinom istraživanju. r e k n e m li n e b o m . baš m n o g o ostavljam. sijeci p o n o v o svaki od dva odsjeka p r e m a istome razmje­ ru. imaš dakle ta dva vida: vidljivi. ne propusti ni sitnicu. reče. Postavljam. odlučno odbija to tumačenje. To dakle kazah da jest doduše mislivi vid.rekoh ja. P o t o m kao onaj drugi odsjek postavi o n o č e m u to naliči: sve životinje o k o nas. te sve što je takvo.Ta krivac si ti. r e k o h ja. Pa i n e m o j . činilo da mudrijašim o k o imena. i sve zasađeno. koliko je to u o v o m e sad m o g u ć e . Lakše ćeš razumjeti sad kad je sve o v o prije rečeno. Jer držim kako ti znadeš da oni koji se bave o k o geometrije i računanja. No ipak. reče. o n i m a tada o p o n a š a n i m a kao slikama se služeći. razumijem. D r ž i m zaista da propuštam.) odslikavan. kao da ta znadu. quae a rebus inferioribus (i. Adam naprotiv drži 152 . To što kazuješ. Prva εκείνα tumači Stallbaum kao „ipae res visibiles earumque imagines. kao što kazujemo. kao d a j e sve to svima očito. smatrajući da αυτά znače zapravo zbiljske stvari. tako jest o n o n a u č n o spram o n o g a čemu je nalično? Ja bih. oslanjajući se na Schneidera i Jowett-Campbella. reče. Ništa manji problem ne leži niti u έκείνοις προς εκείνα. p o š t o su ih pretpostavkama učinili. nisam dovoljno razumio. i to onaj vidljivoga roda i onaj mislivoga. Zar ne i to da se vidljivim likovima prislužuju. a slika­ ma da se služi o n i m istim od onih dolje odslikanim. Ali zaista. τετιμημένοις. . te dokaze sačinjaju radi četverokuta samog i promjera sa­ mog. glatko i p r o v i d n o sustavljeno. viši dio vidljivoga odsjeka. u o n o m e vidljivom j e d a n od dva odsjeka su slike. da je to i s o b z i r o m na istinu i neistinu razdijeljeno: kako jest o n o nazorivo spram spoznatljivoga. quae ad abstractas rerum formas comparatur". te tako i uscijenjeno. Istinu govoriš. U z m i dakle na u m . ne k p o č e l u putujući. reče. rekoh ja. i to m n o g o . te u njemu osobito pravo značenje onog αυτά τά υπό των κάτω άπεικασθέντα' Ονο posljednje tumači Stallbaum kao „formae rerum adspectabilium intelligibiles. Najteži njen dio svakako je a6-8 είκοσι . concretis) tamquam similitudine expresae sunt". Dakako da to doista znadem. pa onda. n e ć u hotimice n e r e č e n i m ostav­ ljati. tima se doduše kao slikama služe. te. a slikama nazivam prvo sjene. e. i tri vida kutova. a ne radi o n o g a kojeg crtaju. i dokaze ο nji­ ma sačinjaju. v e ć ako i ne drugo. D o b r o dakle. i tih takovih. zatim pri­ kaze u vodi i u svemu o n o m e što je gusto. N e g o . mislivi? Imam. kao j a s n o i zbiljsko u odnosu na o n a . rekoh ja. Da. ne drže za vrijedno ο njima ni sebi ni drugima dalje ikakav razlog podavati. ne idući k počelu. i te kako. te da se njima služi kao o n i m što je naziranjem uvaženo. koji me prinuđuješ kazivati o n o što mi se ο t o m e čini. i da o v o kraljuje mislivim r o d o m i oblašću. Adam. d o k onaj drugi na­ protiv traži idući iz pretpostavki k nepretpostavljivome počelu. a7. tražiti iz pretpostavki. D o b r o . I n e m o j nikako šuštati. A ogledaj opet kako treba sjeći i onaj odsjek mislivoga. reče. mada ne razmišljaju ο njima već ο o n i m a na koje ti naliče. no duša da je pri traženju njega prinuđena služiti se pretpostavkama. n e g o k zaključnome ishodu. kao da nije m o g u ć n a gore nad pretpostavke izaći. ako razumiješ. naime drugi. za­ vršavaju sljedstveno pri o n o m e na ispitivanje čega se bijahu zaletjeli. pretpostave parno i ne­ parno. onaj isti koji je od strane onog koji je još niži od njega (sjene u vodi itd. reče. rekoh. j o š j e d n o m . ako i nekako što nerečen i m ostavljaš. A i sve drugo j e d n a k o tako: sama ona koja kao modele oblikuju i crtaju. b a r e m tu p o r e d b u ο suncu pripovijedajući prođi. i čitav rod o n o g a napravljenog. K a o kad bi p o t o m dakle u z i m a o crtu odsječenu na nejednake odsjeke. da ti se ne bi. i likove. reče. kojih jesu i sjene i u vodi slike. no zapravo tra­ že da vide sama o n a koja tko ne bi mogao vidjeti drukčije do ra­ zumom. r e k o h ja. reče. A bi li bio voljan reći.

ne k počelu idući. odnosno zbiljskima. no ipak ti se. Uz to. a da se kao slikama služi samim zbilj­ skim stvarima. reče. Berlin. što u duši nastaju: mišlje­ nje (umovanje) pri o n o m e najvišem. no ujedno se slikama osjetilnih stvari služi na takav način da te slike u odnosu na same stvari prosuđuje. N a k o n toga pak. rekoh. trećemu pak pridaj uvjerenje. da kazuješ sve o n o što potpada pod geometriju i njoj srodna umijeća. vidljivom odsjeku. reče . sam četverokut. shvaćajući εκείνα kao τά νοητά tj. ali dušu kao prisiljenu da se pri istraživanju nje služi pretpostavkama. ali u njego­ vu istraživanju da je duša prisiljena upotrebljavati pretpostavke. razmišljanje (razumijevanje) pri drugome. άπεικασθεΐσιν moglo doista značiti „slikama od onoga dolje (tj. te r e d a m kako kazuješ. Jer. a isto tako i oboje ujedno. opisao sam tu vrstu doduše kao mislivu. kroz njih u njih. ta čini mi se da pre­ obilan posao kazuješ .Shvaćam. s o v i m u d e s o m . a druga εκείνα njihove sjene. Konačno.. te da oni koji motre doduše bivaju pri­ nuđeni motriti r a z u m o m . ona dolje)" i „spram. čini se da ambivalencija onog πρός εκείνα. z b o g t o g a što ne ispituju do počela se uspevši. κα'ι έκείνοις ώς έναργέσι namjesto άπεικασθεΐσιν και έκεΐνοις πρός εκείνα ώς έναργέσι. te se stoga obično i više cijene. being esteemed and honoured as palpable and clear". kojima su pretpostavke počela. idući k počelu sve do o n o g nepretpostavljivog. te se slu­ ži mislivim formama osjetilnih stvari. a o n o m e skrajnjem slikovno naslućivanje.u odnosu na ona (tj. ne idući k počelu. I uzmi mi pri tim četi­ rima odsjecima ova četiri dešavanja. za značenje „kao slikama se služeći" moralo bi u grčkome stajati ώς είκοσι χρώμενοι kao u 510e3.. Posve si dostatno iskazao. tada bi iščezao svaki daljnji paralelizam s od­ lomkom 510d5-511al. dok ovdje u 511a6 nedostaje ώς. Razumijem. u pogledu smisla. čine kao da nemaju u m a o k o toga. zbiljskih stvari) odslikanima". tako oni imaju udjela u jasnoći. Tako bi dakle u Stallbaumovoj verziji cijela rečenica glasila otprili­ ke ovako: To sam dakle rekao da je neki mislivi rod. rekoh ja. gramatički gledano. na taj način do zaključnog ishoda sišao. kao što [kažem] i to da se same osjetilne stvari i njihove sjene obično bjelodanima drže u odnosu spram apstraktnih njihovih formi. 382). ne prislužujući se baš ničim osjetilnim. Prvo. Apelt i Shorev prevode u skladu s ovakvom Adamovom verzijom. kao da je r a z u m nešto i z m e đ u naziranja i uma. 511al). sažeto izneseno. već vidovima samim. odslikanim od onih objekata dolje. kao da ne može izvan i poviše pretpostavki istupiti. njega se dohvativši. ukoli­ ko pretpostavke čini ne počelima v e ć odista pretpostavkama. da bi. Ipak nam to Adamovo tumačenje ne izgleda sasvim uvjerljivo. 1891.. str. smatrajući: kako o n o pri č e m u jesu ima udjela u istini. reče. No. već iz pretpostavki. Schleiermacher. premda to jest u m o m mislivo uz p o č e l o . nama se čini da Platon ovom re­ čenicom kazuje. s o b z i r o m na obrazovanost i neobrazovanost. a ne osjetilima. εκείνα. a7. Unatoč problematičnosti ovakve emendacije. iz navedenoga paralelnog odlomka (usp.kako zacijelo h o ć e š razlučiti da o n o od o n o ­ ga koje jest i mislivoga što biva o s m o t r e n o od strane znanosti raz­ govaranja jest jasnije nego od strane takozvanih umijeća. „esteemed") te čašćene kao i očite i jasne. koje forme su od tih donjih (tj. in comparison with those remoter objects. ona gore)". usporedi našu narav. Stallbaumovo se rješenje u svome prvom dijelu čini uvjerljivijim. 154 155 . ukoliko se smisao teksta shvaća u paraleli s odgovarajućim pasusom 510d5511al. i da bi d o k o n č a o u vidovima. da ta prva εκείνα označuju opet zbiljske stvari. drugi dio rečenice je u Stallbaumovu tumačenju manje plauzibilan. Adamova bi pak interpretacija bila ovakva: Dakle. konkretnih) stvari kao neke slike istisnute. osobito još ako se uvaži Liebholdova emendacija από za ύπό . s obzirom na ona (tj. kao da ne može nad pretpostavke izaći. On čita άπεικα­ σθεΐσιν πρός εκείνα.dostatno dakako ne. s obzirom na sve rečeno. Vidi naime ljude kako i Stallbaum i Adam ciljanje ovog pasusa isuviše jednoznačno vraćaju i usmjeruju k nižem. jasnima. A čini mi se da r a z u m o m nazivaš o n o držanje geometara i ta­ kovih. tad bi αύτοΐς . tu naime da se osjetilne stvari drže vrednijima od njihovih sjena. a6. s obzirom na ideje. Wilamowitzovo tumačenje onog εκείνα dobro upozorava na to Shvati p o t o m da kao drugi odsjek o n o g a mislivog kazujem to čega se sam govor dohvaća posredstvom m o ć i razgovaranja. te ih poredaj razmjerno. koje zbiljske stvari bivaju osim toga (και = „also") u odnosu na te udaljenije objekte vred­ novane (δεδοξασμένοις = „valued". Naime. sam promjer itd. i slažem se. pa onda opet slijedeći o n o što za njim slijedi. Razumijem. a7. Drugo. Od mnogih ponuđenih emendacija teksta najzanimljivijom se čini ona Wilamowitzova (Platon II. kao pristupcima i zaletima. otprilike ovo: Duša se u ovome ni­ žem dijelu mislivoga odsjeka služi doduše pretpostavkama tako da ne ide nad njih na samo počelo. malo je vjerojatno da Platon na ovako važnome mjestu ponavlja posve trivijalnu stvar. no ne u m o m . te drugi dio rečenice prevodi ovako: „those also. nikako nije slučajna: te iste riječi mogu značiti i . S pravom primjeću­ je Adam da bi „aluzija na popularnu predrasudu u prilog materija­ lizma bila neumjesna u znanstvenoj klasifikaciji bića u njihovu po­ retku jasnoće".

pitajući prinuđivao da odgovara što to jest? Ne držiš li da će on besputiti i smatrati ona gledana istinitijima od ovih sad pokazivanih? M n o g o zaista. Miiller i. Prijevod tako redigiranog teksta glasio bi dakle: „Ako bi dakle bili u stanju razgovarati jedni s drugima. kakvo bi bilo njihovo oslobađanje i izliječenje. ne držiš li da će smatrati kako imenuju baš ta koja kao prisutna gledaju?". protiv najboljih rukopisa.. te čitaju ταϋτα s manjim. trpio bol u očima i bježao. naj­ većim dijelom. iz okova i od nerazumnosti. u: Wegmarken /GA 34/). Gledaj p o t o m ljude koji uz taj zid nose svakojake naprave koje zid nadvisuju. uz kojeg vidi prigrađen zid. te objašnjava: .reče. ne držiš li da bi upravo ta koja gledaju cijenili onima koja jesu?" Po ovoj redakciji i u ovome smislu prevodi Nužno. Shorev. Posve n u ž n o . i druge životinje. budući da je bliže okrenut o n o m e koje jest i oni­ ma koja većma jesu. d o k sad ispravnije gleda. te παριόντα s jednim rukopisom (cod.e. i prinuđen izne­ nada ustati i vrat okrenuti. using the name of. kao što m a đ i o n i č a r i m a pred ljudima predleže pregrade. (d) Adam zadržava όνομάζειν i čita ταΰτα . j e d n e od tih koji nose kao da se oglašavaju. i koračati. ne držim . reče. iznad kojih svoje č u d o v i t e lutke pokazuju. a druge kao da šute.što držiš da će on reći ako bi mu tko kazivao kako je onda zapravo gledao trice." Naš se prijevod drži solucije navedene pod (b). a svjetlo im je od vatre koja gori o d o z g o i daleko pozadi njih. naprimjer M. ako bi ga prinuđivao spram samoga svjetla gledati. ne bi drugo što ti takovi istinitim cijenili do sjene onih naprava. reče. Iz mnoštva solucija dajemo samo na­ čelno najvažnije: (a) Burnet. ne držiš li da će obično suditi kako one stvari koje mimo prolaze imenuju istim ime­ nima kao i one koje vide?" U ovome smislu prevodi H. i čudnovate okovane. Ne bi li. r e k o h ja. (c) Hermann i Stallbaum zadržavajući όνομάζειν čitaju ταύτα s ve­ ćinom rukopisa. Prijevod je dakle otprilike: „ . te čita ταϋτα τά όντα. rekoh ja. drugima.. te da su u njemu od djetinj­ stva n o g a m a i šijama u okovima. ispušta όνομάζειν. Heidegger (Platons Lehre von der Wahrheit. Jer držiš li da ti takovi. najprvo. držiš li da bi oni drugo nešto oglašavajućim se smatrali do o n u prolazeću sjenu? Zeusa mi. A k o bi dakle bili u stanju jedni s drugima razgovarati. παριόντα. i kamene i drvene i svakojako izrađene.. pokazujući svako pojedino od prolazećih. a παριόντα s najvećim dijelom rukopisa.. . Č u d n o v a t u sliku kazuješ. koja upravo gledaju? 4 Rukopisna predaja ove rečenice upravo vrvi najrazličitijim mogućno­ stima čitanja i razumijevanja. i od sebe i j e d n i od drugih jesu ugledali išta drugo osim sjena koje padaju od vatre na dio pećine koji je njima nasuprot? Ta kako. i ne bi li cijenio ta odista jasnijima od onih pokazivanih? Tako. ako su prinuđeni kroz sav život držati glave baš n e p o k r e t n i m a ? A od o n o g a prenošenog? Zar ne isto? Dašto. slijedeći Cobeta i Baitera. Na svaki način. te ako bi ga. ne sma­ traš li da bi sudili kako imenuju ta prisutna. koja izgleda najvjerojatnijom. Florentinus) 156 157 . but only these παριόντα. tako da im je i na istome mjestu ostajati i j e d i n o u o n o sprijeda gledati. not (as in point of fact the case) the real παριόντα. te bi sve to čineći bol trpio i z b o g bljeskanja bio n e m o ć a n osmo­ triti o n a kojih sjene je onda bio gledao: . nazad se okrećući spram onih koje m o ž e promatrati.. koji daleko u z d u ž čitave pe­ ćine i m a ulaz otvoren spram svjetla.. I z m e đ u te vatre p a k i tih o k o ­ vanih da je gore poviše put. (b) Schneider i Jowett-Campbell zadržavaju όνομάζειν. reče. d o k su z b o g o k o v a n e m o g u ć n i glave u krugu n a o k o l o voditi. A ako bi ga.k a o u p o d z e m n o m e p e ć i n s k o m stanu. i kipove ljudi.They have never seen anything of the real παριόντα (or παραφερόμενα): therefore (ουν) they supposes themselves to be naming. which they see. drugima. dobivajući ovaj smisao: „. rekoh. A što ako bi tamnica imala i odjek od o n o g nasuprotnog? Kad bi se g o d oglasio tko od prolazećih. tko silom odande vukao kroz sve neravni i strmenitosti uzlaska. Ovu redakciju slijedi Apelt u svojem pri­ jevodu. Slične nama. ako bi im se po niknuću zbi­ lo ovako kako slijedi: kad bi tko bio oslobođen. reče. i. a s Jamblihom i Proklom. kao što je prirodno. reče. Gledam. rekoh ja.drugima. da bi vjerovali kako imenuju te pojedinačne prolazeće objekte koje vide?". reče. i ne bi ga pustio prije no što ga na svjetlo te dobivaju otprilike ovaj smisao teksta: „.. . i spram svjetla gore gledati. Ogledaj pak. te.

zar ga ne bi pogubili? Dakako. ako bi htio ta gore gledati. zamračila z b o g nenaviknu- 158 159 . biva prinuđivan u sudnici ili drugdje negdje se natezati o k o sjena o n o g a pravednog. ne bi li imao oči m r a k o m ispunjene. p o n o v o sišavši. reče. i zar se ne bi ο njemu govorilo da se. bar ne najednom . od božanskih motrenja k ljudskim zlima došavši. ako to doista stoji po prije rečenoj slici. i iz mraka u svjetlo. i ljudi i ostaloga.čini li ti se da će on biti žudan toga. Jasno. a kasnije i njih same. zar ne bi. sjećao bi se da su dvo­ struke i da od dvojeg postaju smutnje očiju: i pri premještanju iz svjetla u mrak. i ne čudi se t o m e da oni koji su ondje dospjeli nisu voljni provoditi o n a ljudima pripadna. budući da u o n o m e vidljivom svjetlo i gospodara njegova porađa. te kad bi do svjetla dospio ne bi m o g a o . te je iz toga dakle najmoćniji bio u pogađanju o n o g budućeg: . nadmetati s o n i m a vazda okovanima. istinu i um pruža. kad bi god vidio neku smetenu i koja ne m o ž e što sagledati. nepromišljeno smijao. Sviklosti bi mu j a m a č n o trebalo. i pravdati se o k o toga kako zapravo to biva podrazumijevano od onih koji samu pravednost nikad vidjeli nisu? Nikako nije čudno. i j e d v a za ugledati. A i ovo zapazi. treba cijelu pripoji­ ti o n o m e prije kazivanom. već se duše njihove tiskaju vazda gore boraviti. ne držiš li da bi sretan bio z b o g prevrata. kao što u o n o m e mislivom. u isto o n o sjedište posjeo. ili bi ga o n o H o m e r o v o zadesilo te bi silno hotio „ t e ž a k o m b u d u ć ' dru­ g o m e služiti m u ž u koji imetka n e m a " i što bilo pretrpjeti radije nego sve o n o otprije nazirati i onako živjeti? T a k o ja bar držim. reče. ni u vodi ni u stranome staništu. jer ima oči prepune sjaja. a svjetlo vatre u njemu s m o ć i sunca. držim. ne snalazi. nego bi razmotrio nije li se. o n o kroz vid se pokazujuće stanište s tamničkim obitavalištem poređujući. prije no što se oči ustale . ne bi se. mogao već sunce. te da treba da nju vidi onaj tko kani ili ona osobna ili pak o n a javna razborito provoditi. reče. j o š slaboga vida i prije no što postane dovoljno ovdašnjemu mraku sviknut. one sjene ocjenjujući. tad nećeš promašiti moje uzdanje. r e k o h ja. na način na koji to m o g u . gledati niti j e d n o od onih za koja mu se sad kaže da su istinita? Ta svakako da ne bi. i onih ondje skupa okovanih. ako postaviš da je to uspinjanje duše u onu mislivu oblast. reče. A uzlazak gore i smotra onih gore. A prosudivši da isto to biva i u okrugu duše. Daj onda smatraj sa m n o m i ovo. a koja ujedno običavaju putovati. A k o bi taj takovi. držim. dragi Glaukone. bu­ dući da je najednom od sunca došao? Još kako. r e k o h ja. A najposlije bi. svjetlo zvijezda i mjeseca prigledajući. A što? Držiš li da je to što čudno. kad ga v e ć žudiš čuti. A ako u njih onda bijahu neke časti i pohvale jednih od dru­ gih. i poka­ zuje se silno smiješan kad. da će mirno podnijeti da sve pretrpi radije no da onako živi. gore se uspevši. nakon toga one slike u vodi.smijeh priskrbio. reče. I ja tako s t o b o m smatram. kao i to da je na neki način u z r o k o m i svega onoga što su oni bili gledali. zar se ne bi i m u č i o i srdio vučen. a njih pak da bi sažaljevao? I te kako. da bi na to došao nakon onoga. ne prikaze njegove. A ako bi se trebao p o n o v o . i živo se povoditi za o n i m a kod tih čašćenima i tamo gospodujućima. ako se tko. reče. te da nije vrijedno niti kušati gore ići? I ako bi o n o g a tko se posvetio t o m e da oslobađa i uzvodi ikako mogli u ruke dobiti i pogubiti. i godine. No ako bi t k o imao uma. I nakon toga bi već zaključivao ο njemu da je to taj koji go­ dišnja doba pruža. no ugleda li se. N u ž n o . Kako da ne. I prvo bi sjene najlakše sagledao. o v a k o se pokazuju: u o n o m e spoznatljivom skrajnja je ideja dobra. reče. nego po danu sunce i svjetlo sunca. i najbolje pamti koja od njih prva. za zaključiti je da je o n a svakako u z r o k o m baš svega pravog i lijepog. ili pak naprava kojih su to sjene. i one tamo mudrosti. rekoh ja. r e k o h ja. iz svjetlijeg života došavši. A b o g valjda znade slučuje li se o n o biti istinitim.reče. Ta zacijelo je i p r i r o d n o tako. rekoh ja.a to vrijeme svikavanja ne bi nikako bilo kratko . Što dakle? Kad bi se prisjećao o n o g prvog obitavališta. Tu dakle sliku. pokvarenih očiju vratio.sunca izvuče. nego samo po sebi u njegovu mjestu uvidjeti i promotriti kakvo jest. koja potonja. i nagrade o n o m e koji najoštrije sagledava sva o n a što prolaze. te koji upravlja svim o n i m u vidljivoj oblasti. No ta što se m e n i pokazuju. sama gospodarica. d o k je j o š slaba vida. reče. da bi od tih zatim o n a na nebu i n e b o samo lakše promotrio noću. Prirodno je zaista.

kao da bi u slijepe oči gledanje postavljali. I o s o b i t o j o š primjereno kazuješ. reče. n u d e ć i se. ako je to istina. A što to? T a m o da se nastane. No naš je zadatak. T v r d e to doista. tako da koliko oštrije gleda toliko više zala izvršuje? Skroz naskroz doista. r e k o h ja.tosti. da vide o n o D o b r o i da se u s p n u o n i m uzlaz o m . reče. rekoh. To pak v e l i m o da je o n o D o b r o . reče. s druge strane. Ali p r o m o t r i Glaukone. bez volje tog d o t i č n o g državnoga uređenja. No upravo ovaj sad govor. koliko do njihove volje stoji. jer nemaju j e d a n cilj u ži­ votu. rekoh. r e k o h ja. kojom bi svaki pojedini bio m o g u ć a n o n o m e 1 zajedničkom koristiti. da niti oni neobrazovani i istine neiskusni neće nikada pra­ vo upravljati državom. okresali oni kao utezi postajanju srodni koji su je- lima. dragi. i nasladama svega takvog. obećavaju. već . oni pak drugi jer. kojeg ciljajući treba da provode sve što bi provodili osob­ n o g i javnog. tad im ne dopuštati o n o što se sada dopušta. iz svega prije reče­ noga. kao zasnivača.budući da gledanje već ima. a pravedno 160 161 . to jest na koji će se način najlakše što m o ž e i najuspješnije preobrnuti. A tvrde zaista da oni postavljaju znanje u dušu u kojoj ga nema. ali niti je pravo o k r e n u t o niti gleda k a m o bi trebalo . slučuje više od svega biti pripadna n e č e m u božanstvenijem. ali i bistrima zovu. j e d n a k o tako tu u svakome pribivajuću m o ć u duši i organ kojim svatko razumijeva treba skupa s čitavom d u š o m od o n o g a postajućeg preokrenuti. rekoh ja. rekoh ja. v e ć da bi ih sam za svezu države upotrebio. smatrajući da su se. u m e ć u se poslije navikama i vježbanjima. čineći da pridjeljuju jedni drugima o n u korist. Čini se doista. reče. sve d o k ne postane m o ­ g u ć n o m motreći uzdići se u o n o koje jest i o n o g a koje jest o n o najsvjetlije. a. zaista. znamenuje da. Odgoj bi dakle bio umijeće preokretanja t o g istog. Istina je. budući da n e m a loš vid. ne da bi ih pustio potucati se kako svaki hoće. njoj priraslima postali. i lakomostima. izgle­ da po s v e m u da su blizu o n i m a pripadnima tijelu. A k o bi se m e đ u t i m . reče.umijeće ispravljanja toga. zavisno od o n o g pre­ okretanja postaje i korisnim i spasonosnim. o d m a h iz djetinjstva krešući to k o d te naravi. a i nužno. ali je p r i n u đ e n a zlu u službi biti. da i n e ć e m o nepravdu činiti o n i m a koji k o d nas filozofima postanu. reče. No vrlina promišljanja se. te oštro razgle­ dava sve o n o spram čega se okrenula. a i sam umećući takve m u ž e v e u državu. niti sudjelovati u o n i m u njih kako nevolja­ ma tako i častima. a kad uspevši se dovoljno vide. j e r sami od sebe u njima niču. Ili ne? Da. A što? Nije li i o v o prirodno. a opet i nekorisnim i škodljivim. te bi tako svakako o n u zbog udesa i života sret­ n o m cijenio. Dakle ć e m o im nepravdu učiniti. s j e d n e strane. i da ne budu voljni p o n o v o sići k o n i m a okovanima. evo ovakvo što ο svemu t o m e s m a t r a m o : odgoj da nije takav kakav da jest g o v o r e neki koji. a o v u bi sažaljevao. reče. i učinit ć e m o da lošije žive. Ne umijeće umetanja gledanja u to. kako se čini. ostale vrline za koje se kaže da pripadaju duši. a niti oni kojima je dopušteno nepresta­ no u obazovanju boraviti? Oni prvi. ne b u d u ć i unutra prije. A treba da. Zaboravio sam. ili se pak iz veće neukosti u svjetlije idući ispunila blještavijim sijevanjem.to sve kad bi odložila i u o n a istinita se preokrenula. Istina. o n o m e što. da zakonu nije brinuti ο t o m e kako bi n e k o m j e d n o m e rodu u državi bilo izuzetno d o b r o . nadolje taj gled duše okrećući: . već ć e m o im o n a pravedna govoriti prinuđujući ih t o m e da ο ostalima brinu i čuvaju ih. na o t o k e blaženih od­ selili. da oni koji su u drugim državama takvima postali s p r a v o m u nevoljama u njima ne sudjeluju. Odista naime. već udešava da to u čitavoj državi postane. Nadalje. tad bi i njih upravo to isto tih istih ljudi najoštrije ugledalo. neće provoditi. mada bi im život m o g a o boljim biti? Zaboravio si opet. Reći ć e m o . rekoh ja. živeći još. svo­ ju m o ć nikada ne otpušta. P r i r o d n o zaista. taj bi mu smijeh manje za podsmijeh b i o no onaj u p u ć e n duši koja je o d o z g o iz svjetla došla. reče. bilo ništavnijima bilo važnijima. a i ako bi joj se htio smijati. najbolje naravi prinuditi da dospiju do nauke za koju u o n o m e pređašnjem re­ k o s m o da je najveća. kao što se o k o ne bi drukčije do skupa s čitavim tijelom m o g l o iz m r a č n o g a k svijetlome okrenuti. suusklađujući državljane i n a g o v o r o m i prinudom. kao i sve o n o na što je sad okrenuto. Ili nisi nikada zapazio kako p r o d o r n o gleda dušica o n i h što se rđavima doduše. naime.

ο sebi nikako ili jedva shvatljiv i izreciv. Koje ćeš o n d a druge prinuditi da se udvarajući p r i m i č u ču­ vanju države. T r e b a dakle da siđete. No vas s m o mi. ta biva n u ž n o najbolje i najnestranački)e upravljana. kao uvjeta gledanja i viđenja. A ako ne. Uzrok svjetla.je da o n o samoniklo. a većinu pak vremena jedni s drugima u o n o m e čistom obitavati? N e m o g u ć n o . 1995.reče. svaki po redu. I tako će nama i v a m a država u javi biti upravljana. i ne otplaćuje uslužnošću plaću za othranu. drugi neki život koji prezire držav­ ničke vlasti do života istinske filozofije? Ne. dakle nešto što bi se u uobičajenim klasifikacijama filozofije moralo ponajprije svrstavati u „opću metafiziku" ili pak „ontologiju". K a k o da ne. ono s čime stoje i padaju sve uže „političke" osnovne postavke djela (odredba pravednosti. o n d a će se suparnici u ljuba­ vi s njima boriti. ο crti. kao u košnicama. Prva je poredba plod Platonova napora da ideju dobra. A t o m e suprotno ona koja suprotne vladaoce zadobije. Kao što svjetlo vidu i onome vidljivom pruža moć da gleda. i oni koji vla­ stitim dobrima oskudijevaju. držeći kako odatle treba dobra grabiti. u biti nikada dovršiv pred­ met stalnih pokušaja interpretacije. nekako približi ra­ zumijevanju putem onoga što mu se pokazalo kao njen prvi porod i ono njoj najsrodnije i najsličnije: putem svjetla i sunca. Doista će posve sigurno svaki od njih vladanju pri­ stupati kao n e č e m u n u ž n o m . do o n e koji su i najrazumniji o k o svega o n o g a č i m e država biva najbolje upravljana. T a k o naime stoji. v o d a m a i kraljevima proizveli. Jer kad naviknete. N e g o zacijelo treba da se oni koji nisu zaljubljenici vladanja njemu udvarajući primiču. gledat ćete tisuću puta bolje od onih ondje i spo­ znat ćete svaku pojedinu sliku.) čini nauk ο ideji dobra. uništava ne samo one koji se oko toga bore. u suobitavalište ostalih i da se navikavate osmatrati ona mračna. ο pećini. A o n o istinito j a m a č n o ovako stoji: država u kojoj su najmanje gorljivi da vladaju oni koji jesu za vladati. reče. u odnosu spram 162 163 . Uzrok istine i bića. ne zlatom.sve je to iz davnine i još danas jednako privlačan i težak. U ovoj će prilici biti dovoljno upozoriti na nekoliko važni­ jih pojedinačnih momenata. Jer kad vladanje postane o n i m oko čega se bore. te konačno njihov jedinstveni i zajednički filozofijski izvor . Baš svakako. §1. a ne u snu. životom dobrim i razboritim. a onome spoznavanome da bude mišljeno i spoznavano. budući vlastitim i unutarnjim. Cjelokupno obrazlaganje toga započinje svojevrsnom analizom gle­ danja i osjetila vida. već i ostalu državu. taj „naj­ veći nauk". Ovdje prevedeni dijelovi šeste i sedme knjige izlažu u osnovi sam taj nauk ο Dobru putem triju međusobno vezanih i uzajamno se pojašnjujućih poredbi: ο suncu. odnosno da bude gledano i viđeno. rekoh ja: ako iznađeš život bolji od vladanja za one koji jesu za vladati. Dostatno je svjedočanstvo toga već i činjenica da u njoj samoj ono središnje i naj­ dublje. reče. te mogućnijima u obojem učestvovati. Najistinitije. Umjesto da se i sami ovdje upustimo u nešto slično. rekoh ja. i vama samima i ostaloj državi. tako tek svjetlo istine i bića daje umu moć da misli i spoznaje. jest sunce. Zagreb. budući da n i k o m e hranu ne duguje. udvarajući primicati j a v n i m poslovi­ ma. reče.> gima za sjenu b o r e i strančare oko vladanja. tako mi Zeusa . ne može se i ne smije čitati naprosto kao politički spis. suprotno ovima koji sad u svakoj državi vladaju. koja sadrži osnovne crte jedne obuhvatnije cjelovite interpretacije. Imaš li dakle. to njegovo po mnogo čemu središnje i doista glavno djelo. Neki problemi interpretacije Platonova Politeia. Prvo je tu naše pitanje: zbog čega Platon toliko inzistira na izuzetnosti i savršenosti upravo tog osjetila. koja je i čega. Smisao svake od njih i opet svake pojedinosti u njima. kao uvjeta mišljenja i spoznavanja. z b o g toga što ste ona istinita ο svemu lijepome. jest ideja dobra. druže. mada uistinu nije niti to. to ć e m o pravedni­ ma naređivati. stav ο filozofima-vladarima itd. nego o n i m čime treba da bude bogat sretnik. bolje i potpunije od onih obrazovanima. No ako će se prosjaci. a uz to i imaju druge časti. U njoj će naime jedinoj vladati oni doista bogati. kao i sve nijanse njihova međusobnog odnošenja. Ta o n o što je pravedno. i da neće biti voljni svaki napose po redu nevolje trpjeti skupa s osta­ lima u državi. može nam biti dopušteno uputiti na vlastitu knjigu Ideja dobra. i život od državničkoga bolji? Nikakve druge. tad takav rat. reče. tad ti je m o g u ć e da postane država d o b r o nastavana. kao što sad m n o g e bivaju upravljane od onih koji se jedni s dru. Držiš li dakle da nas neće poslušati gojenci kad to čuju. tad to nije m o g u ć e . pravednome i d o b r o m e sagledali. kao da je to neko veliko d o b r o .

neprestano čuđenje nad tim da se praktičko i etičko dobro. Stoga nije čudno što se Platon u tekstu poredbe nalazi ponukanim posegnuti upravo za izrazima poput „porađanja". vid i gleda­ nje jesu ono što zahvaća stvari i pojave u njihovu liku.s druge strane . bivajućoj i osjetilnoj oblasti cjeline svega.svih ostalih? Da li naprosto stoga što se i on kao i svi Grci osjeća neodo­ ljivo privučen i obuzet divotom svjetla. „izlijevanja". eficijentni uzrok. znanosti-mišljenja s jedne a djelovanja s druge strane. onda je ona zacijelo u tome što ovaj drugi slobodu. granici i odijeljenosti od drugog. osobito još kad u samom njegovu djelu nalazimo mnoštvo potvrda upravo takvog shvaćanja (npr. jednako kao i uzrokom onoga „jest". 505e). teško će razumjeti zašto je on jedinim dostojnim oblikom njegova izlaganja držao živi razgovor i pisani dijalog kao njegovu najvjerniju sliku. osim ponovo putem metafora i slika. dakle kao finalnoga uzroka. kojih povijesno mje­ rodavna raščlamba svoje utemeljenje ima u filozofiji Aristotela. nalazi samo u nižoj.oslobađanje i omoćenje vida i gledanja za to da iz stanja nekog takoreći mrtvila. §3. No u Platona se moć Dobra proteže i na polje „teorije". kao i . 205e. odlikuje nužnošću i načelnom nemo­ gućnošću da išta bude drukčije no što jest. Za Platona pak sloboda. u kojoj mi stoljećima živimo kao u nečemu najsamorazumljivijem. te da za Platona nije nikako odlučujuća. u tome je što je taj i takav uzrok u Aristotela zasnovan unutar obzora pretpostavljene oštre i odsječene podjele teorije i prakse. kao i mnoge njoj nalik. Friedlander dobro uočava daje u ovoj poredbi „svjetlo ono što svime vlada". Možda najveću teškoću razumijevanja toga što Platon naziva ide­ j o m dobra pričinja to da je u njoj na neki način u jedno sabran i „meta­ fizički" i „etički" i „spoznajnoteorijski" najviši princip. Gorg. Zadatak je. ono je čisto iz-sebe-izlijevanje i sebepružanje. kako oni kažu. prebiva tek i samo u onome najvišemu. otvoreno. iz stanja pukog nedjelatnog pribivanja u očima. uopće moglo naći među idejama. obrisu. svršnim ili finalnim uzrokom. sunca i gledanja? P. dok za teoriju ne može imati nikakvu odlučujuću ulogu. To važi u potpunosti za Platona. ovladava filozofi­ ranjem tek u djelu Aristotelovu. 73 i d. 2 1954. Nije uostalom bez osnove to da se unutar povijesti filozofije upravo u Platona utvrđuje konačna uspostava takozvane teleologije. . Ona je već u prvoj poredbi izrijekom nazvana uzrokom kako mislive tako osjetilne oblasti. dok se viša oblast. štoviše tu čak prvotno i izvorno: ono Dobro vlada i kraljuje prije svega u oblasti onoga mislivog. Iz jednoga mjesta u Timeju (47al-b3) razabiremo da je za Platona bit gledanja sadržana u mo­ ći razlikovanja. Tamo je sve pruženo. i ranije i danas. upravo dokučiti što je za Grke i za Pla­ tona ustvari bilo svjetlo. dana. te tim okom zahvaća u najvišu zbiljnost". ko­ jom se bavi filozofija kao teorija. nekako s početkom tzv. te onda tek iz toga objašnjavati svu onu u doslovnome smislu shvaćenu religioznost i odanost punu du­ boke zahvalnosti što su je oni spram njih gajili. vid i gledanje. Symp. str. usput 164 165 . „pružanja". U takvoj bi nedoumici. pridaje oko i duši samoj. U tom se smislu ideja dobra dade razumjeti kao nužno intendirani cilj svakog. Phileb. Friedlander je jednom dobro uočio (Platon I. kao stalno otvorenu mogućnost da bude i drukčije. No u poredbi ο suncu Platonu je još više stalo do samog onoga čime je gledanje. novoga vijeka i njegovim apsolutiziranjem prirodnoznanstvene metode. Ipak. sebedavanje. Osobito u krugo­ vima anglosaksonskih tumača vlada. dakle bivanja u cjelini. Odatle i potječu Aristotelove goleme teškoće s Platonovom idejom dobra i njeno odlučno odbacivanje. naime do svjetla. Kako shvatiti narav uzroka ο kojemu je tu riječ? Da je od tradicionalnih glavnih vidova uzroka. kao jedinim i najvišim uzrokom svega što jest i biva. Iz istog općenitog uvida dade se postići neko pobliže određenje karaktera uzročnosti ideje dobra. zadobio naglašeni primat u odnosu na ostala tri vida uzroka potekla jednom iz cjeline sklopa Aristotelove filozofije te ih gotovo u potpunosti istisnuo iz vidokruga mišljenja. Općenito. Tko ne iskusi i ne uvaži ovaj bitni karakter slobode u samoj srži Platonova filozofiranja. Samo se u oblasti takvog slobodnog sebedarivanja mogu iskusiti glavne karakteristike ono­ ga što Platon zove Dobrom. međutim. Bliži li se onda tako shvaćeni uzrok prije onome što u tradiciji po­ znajemo kao čimbeni. kao ono po čemu nešto biva i postaje time što jest? Osobito je taj vid uzroka u novijoj povijesti. učinski. tek ponuđeno. Ova konstatacija. Prima i uzima tko hoće. prijeđe u djelat­ no gledanje. Svjetlo je dakle oslobađajuća lakoća sebeotvaranja i prozirnosti. §2. štoviše biva čak izrijekom nazvano njegovim uzrokom. ona počela i uzroka svega. bitka samog. Resp. uzrokom nastaja­ nja i propadanja. to je očito. No što je sama bit i prava narav svjetla. Berlin.): „Bilo bi zamislivo da ljudska fantazija krajnju vrijednost kojoj duša teži doživi kao ton i zvuk. kao to izvorno razlikovanje i razabiranje likova i međusobne različnosti stvari. ne mora nitko. Dobro kao cilj i svrha pripada u tom sklopu samo sferi praktičkoga djelovanja.događaj. poteškoća tumačenja Dobra isključivo u smislu svrhe djelovanja. Ako uopće ima neka formula u koju se najsažetije i ujedno naj­ drastičnije dade zaoštriti temeljna razlika između Platona i Aristotela. ispravna je dakako u pot­ punosti. kao što neće nikada na kraj izaći s vječnim naklapanji­ ma ο pravoj svrsi svjesne i izričite „utopičnosti" Platonova glavnog djela. a s njome onda i dobro. dano. međutim. Bitna je djelatnost svjetla oslobađa­ nje i omoćenje onoga vidljivog da iz tame i skrivenosti nerazlikovane ne­ prisutnosti istupi u susret i dodir s vidom i gledanjem. 468b. koji shodno 'najoštrijemu među svim tjelesnim osjetilima'. ideja do­ bra kao uzrok u najvećoj mjeri nalik onome što od Aristotela naovamo zovemo ciljnim. to u poredbi samoj nije neposredno iskazano. uopće omogućeno. bilo dobro podsjetiti se na to da stroga razdioba onog teorijskog od onog praktičkog. 20d. kako vid biva nazvan u Fedru (250d). u prožetost likovima stvari i u prožimanje tih likova sobom. Ali za Grke vrijedi da se slike za ono najviše mnogo prije uzimaju iz svijeta svjetla nego iz svijeta zvuka. bilo kakvog djelovanja. te da bez te primarne moći ne bismo nikako i nikada dospjeli do pomisli broja i do predodžbe vremena.

već isključivo neki materijalni uvjet. Aristotela. posve neuređe­ nog gibanja. nego iz zatečenog. Adam. Uz sav potreban oprez. Istinski uzrok je dakle . ogledan iz Platonova pogledišta. Jowett and L. I božanski tvorac uređenoga svijeta u Timeju ne sačinja taj svijet iz ni­ čega. Campbell. Važniji konzultirani komentari: Platonis libros X Politiae. kao što to jamačno ni Platon nije uči­ nio. Gotha. Plato's Republic. Recensuit et commentariis illustravit G. Tako će i u gore prevedenome tekstu ideja dobra biti nazva­ na samo uzrokom „svega pravog i lijepog". Dakako da u tome ne možemo tražiti neko opravdanje da bismo sami uzročnost Dobra ostavili u bezsadržajnosti ne­ kakve posvemašnje neodređenosti. a mi ga ovdje za ovu prigodu možemo ocrtati tek u najosnovnijim crtama. izložen je mjerodavno još u gore prevedenome tekstu iz Fe­ dona te tvori unutrašnju strukturu kasnije razrade tamo nabačene skice jedne kozmologije pod vidom dobra . II. 2. Suuzrok. Njemu pak nasuprot stavlja Platon ono što on je­ dino hoće doista nazivati uzrokom.i to je upravo presudno . . The Republic of Plato. Edited with Critical Notes. pokušajmo ipak to izraziti pomoću nama povijesno bližih pojmova. kako će ga Platon konačno označiti u Timeju. and Appendices by J. ono naime po čemu nešto jest i biva radi toga što je naprosto dobro i najbolje da bude upravo to i tako. već tom napomenom hoćemo prije svega ukazati na teškoće s kojima se nužno susreću oni pokušaji razumijevanja i tumačenja Platona koji se upiru i oslanjaju na predaju filozofije nakon njega. Kažimo tu usput. Mehanizam kostiju. predsvjetskog i predvremenog. kako je to klasično iskazano u Fedonu. no samo nema dignitet pravoga uzroka. Za dokučenje naravi uzročnosti ideje dobra neophodno je prije svega uvažiti temeljnu razliku koju Platon čini između onoga što sam zove uzrokom u pravome smislu riječi i onoga bez čega uzrok ne bi mogao biti uzrokom. mišića i tetiva odavno bi mogao biti izvan tamnice da Sokrat nije smatrao boljim da ipak ostane. nikad pak tek onoga biti i bivati naprosto. Da je taj mehanizam Sokratu nužan već i za to da bi uopće i ostati mogao. 1902.uvijek samo uzrok onoga biti i bivati dobrim i boljim.uzrok vidi Platon samo tamo gdje je sloboda izbora i odluke. Commentary. 1858-9. Ed. Cambridge. 166 167 .izvedene u poznome Timeju —. to ipak ne znači da upravo u njemu leži sam uzrok. naime onoga što je njegov puki takoreći materijalni uvjet. Taj nauk ο dva vida uzroka. No Platonu je strana kako redukcija punine uzročnosti na samo je­ dan njen mogući vid i aspekt tako i svaka pomisao stvaranja iz ničega. Štoviše. Oxford. ono je po čemu nešto nužno nastaje i propada prema slijepome slijedu mehanizma. Stallbaum. uključujući tu i njegova prvog velikog tumača i ujedno oštra kritičara. nužni uzrok.rečeno. neki „suuzrok" ostajanja. Voli. već u najboljem slučaju ne­ kakvog „suuzroka". Edited with Notes and Essavs by B. onome istinskom i onome samo nužnom i ne­ ophodnom. 2 Vols. koji iz ničega stvara cjelinu svijeta. drugo do baš taj slijepi mehanički uzrok nužnoga slijeda u području na­ stajanja i propadanja. svoj oprez spram svakog čvrstog fiksiranja neke konačne odredbe biti uzroka i uzročnosti Platon će jasno dati do znanja govoreći kako je Dobro tek „na neki način uzrok". 1894. a ne svega naprosto. onaj gore spomi­ njani prevladavajući i ustvari jedini važeći eficijentni uzrok novovjekov­ ne prirodnoznanstvene metode nije. In Three Volumes. priređen već kršćanskim izlaganjem osobnoga Boga kao svemoć­ nog uzroka. U poznatom „teologijskom" razmatranju u drugoj knjizi Politeie naziva on boga izričito uzrokom ne svega nego samo onoga valjanog i dobrog.

Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. njene doživljaje i djela videći. Iz davnine traje spor da li riječi ψυχή πασα valja shvatiti u kolektiv­ nom smislu. rukopisno predana riječ άεικίνητον preinači u αΰτοκίνητον. po prvi put zahtijevao da se. za ustalje­ nu rukopisnu verziju." Takvom se prijevodu pridružuje i Heitsch. Dakle. Interesantno je rješenje Wilamowitzovo (Platon II. Često je već bilo zapaženo da Platon u ovome dijelu teksta preuzima stil jonskih ranih filozofa. ili pak u distributivnom: „svaka duša". 3 A budući da je nenastalo. Thompson čita u drugome dijelu οΰκ άν έξ αρχής γίγνοιτο. U godini nakon toga pronađena je upravo tako pisana riječ u Oxyr. Prijevod. kako imaju najstariji rukopisi i Stobej.Iz djela Fedar (245c2 . te od tada traje rasprava ο tome koje je čitanje ispravno. Berlin. Sva je duša besmrtna. 1 Jer o n o što se uvijek k r e ć e 2 b e s m r t n o j e . a o n o ni iz jednog. A o n o što kreće nešto drugo i biva od drugog kretano. smatramo s pravom. ist unsterblich. De. t o m e prestane li kretanje prestaje i život. Ova je rečenica dosad čitana i tumačena na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina. A 12 = Arist. P o č e l o je pak nenastalo. koji prevodi: „Alles. was Seele ist. Ο χ ο η ϋ 1973 i 1 1 9 0 1 ) . premda Hackforth do­ bro primjećuje da takva alternativa za Platona i nije mogla biti od neke važnosti. str. 363-64). 405a30sq. kako božanske tako ljud­ ske. nego je i drugima koja se kreću to izvor i p o č e l o kretanja. Jer n u ž n o je da sve što nastaje iz počela nastaje. po njegovu sudu iz internih razloga smisla. DK 24. kao „sva duša". 3 1962. Ipak. što onda daje prijevod 169 . bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Treba dakle ponajprije ο naravi duše. A k o bi naime nastalo iz poče­ la.249d3). „ono što se samo od sebe kreće".). o n o istinito u m o m sagledati. nikad ne prestaje s kretanjem. Pap. daleko najveći broj izdavača i interpreta odlučuje se. Osnovu „dokaza" što ga ovdje izlaže mogao je naći u pitagorejca Alkmeona (usp. Vollgraff je 1909. j e d i n o o n o što sebe kreće. 1017. tad to više ne bi nastajalo p o č e l o . Izvornik: Platonis opera. an. Većina se prevodilaca odlučuje za prvu verziju. no njegova je vlastita verzija bitno složenija i koherentnija. budući da sebe ne napušta.

Budham je pak smatrao da nakon posljednje riječi u rečenici treba dodati još τουτ'. svaki od njih Teško da su u pravu Verdenius i De Vries. nec enim esset id principium quod gigneretur aliunde. Prijevod prema Burnetovu tekstu bio bi otpri­ like: „ili bi jednako tako sve nebo kao i sva zemlja stali. „uni­ verzuma" (Hackforth). Pa neka nalikuje srasloj moći krilate za. Yale Univ. 98) i Herodota (I. od konja j e d a n mu je lijep i dobar.. o n o pak kojemu je [kretanje] iznutra s a m o m e iz sebe. u čemu ga slijede još npr. te ne bi nikada imali odakle biti opet po­ krenuti. propada i razara se. ne bi niti o n o m o g l o iz nečega nastati niti drugo iz njega. A on je nekako ovakav. Zeus. putuje prvi. Ciceron. to bi pripadalo zacijelo b o ž a n s k o m i op­ širnom razlaganju. kao da je baš to narav duše. A od ostalih. čitao je očito άρχή namjesto έξ αρχής. 25.n u ž n o je da bude i nepropadljivo. a kad u z m e zemljano tijelo.. Kakva je. A to ne m o ž e ni nastati ni propasti. a prati ga četa b o g o v a i demona. no č e m u nalikuje.. upravljajući krilatom za­ pregom. u jedno utonuvši". mudro. te na neki način od svega o n o g a u okružju tijela ponajviše zajedništva ima s b o ž a n s k i m . z b o g čega to duša bez njega ostaje. ali i tijelo. Ovakvo nam rješenje izgleda uvjerljivije. Verdeniusom. jer prevodi: nam e principio oriuntur omnia. obrazlažući: „Na ovo- 170 171 . pozivajući se uz ino i na taj prijevod Ciceronov. koji je ovaj dokaz preveo u 6. po kojima obilazi r o d sretnih bogova. M n o g i su dakle i blaženi kako prizori tako i ophodnje 6 unutar neba . I poglavito u nas upravljač vozi dvopreg. te sve što je takovo. koje se z b o g njene moći pričinja kao da samo sebe kreće. Takvom se čitanju pridružuju još Robin. svagda u različitim likovima bivajući. Po naravi m o ć krila gore uzvodi o n o teško. bilj. ako već treba da sve nastaje iz počela. O n o pak b e s m r t n o nije ni iz kojeg razloga obrazloženo. m a š t o m t v o r i m o 5 n e k o b e s m r t n o živo biće. 1986. koje uz to dobiva i naziv smrtnoga. visoko lebdeći ondje gdje stanuje rod bogova. dok o n a što gubi perje krila biva o d v u č e n a sve d o k se ne prihvati nečega čvrstog što nastanjuje. naime da o n o što sebe samo kreće nije nešto drugo do duša. I 54. U takvom razumijevanju prethodio mu je Schleiermacher. L. tad ne bi iz počela nastalo". Ο njenoj besmrtnosti dakle dosta. kad osporavaju Hackforthovo . to već ljudskom i kraćem. ne bi se netko trebao ustručavati zboreći kako je upravo to isto bivstvo i pojam duše. Hestija naime jedi­ na ostaje u stanu bogova. to je oduševljeno. res ea non poterit oriri ex principio.goodly highways" potkrepljuje navodima Tukidida (III. A o n o b o žansko je lijepo. biva nazivan živim bi­ ćem. Griswold (Self-Kuowledge in Plato's „Phaedrus". Jer svako tijelo kojemu kretanje jest izvana bez duše je. b o g a niti videći niti ga do­ voljno u m o m sagledajući. Ch. ipsum autem nulla ex re alia nasci potest. oni b o g o v i koji su u broj dvanaest svrstani predvodeći po redu v o d e o n o što je svakome pridijeljeno. U b o g o v a pak i konji i vozači i sami su dobri i p o t o m c i dobrih. Thompsonovo . Hackforth. ta visoko lebdi i ujedno čitavim n e b o m upravlja. No to neka bude i neka se kazuje o n a k o kako je b o g u drago. Čini se mnogo prihvatljivijim čitati γένεσιν s većinom rukopisa te Thompsonom. ili bi j e d n a k o tako sav svemir 4 kao i sve bivanje stali. Mi pak d o k u č i m o u z r o k opadanju perja. Onaj pak veliki v o đ a na nebu.we figure" je isprav­ no. O n a dakle koja je savršena i krilata. u smislu: Si principium ab aliqua re oritur.we fancy" za πλάττομεν. 199). 8) i Heitsch u svom komentaru. str. dobro. koje i m a dušu. a drugi je p o t o m a k suprotnih i suprotan. Ο njenom liku pak valja ovako zboriti. T a k o dakle počelo kretanja jest o n o što sebe samo kreće. potvrđu­ je Burnetovu lekciju έτι άρχή. Thompson svoj prijevod za διέξοδοι . i ponovio ga u Tuskulanskirn diputacijama. Jer kad bi počelo iščezlo. knjizi svoje Republike. uređujući i skrbeći ο svemu.. i p o t o m a k takvih. pogl. već. tako da je po nužnosti upravljanje u nas teško i m u č n o . 258. atqui jam concessum erat omnem rem a principio oriri oportere. a zatim. U tom slu­ čaju riječ ουρανός nema uže značenje „neba" već cjeline svega. a to je dvoje za vječna v r e m e n a sraslo zajedno. A ako jest da to tako stoji. Kad se kao o n o besmrtno pokazalo o n o što se od sebe kreće. Sva duša skrbi ο svemu što je bez duše i obilazi čitavim n e b o m . Robinom. Njime dakle kazujmo. i takovih suprotnosti. prege i krilatog vozača. No valja i to pokušati reći. Njima se p o najvećma hrani i ujedno raste baš to krilo duše. S druge strane. tad će po nužnosti duša biti nenastala i ujedno besmrtna. Hackfortom. no možda malo suviše neutralno na ovome mjestu. Verdenius i De Vries. dok su u ostalih pomiješani. nego prema Burnetovoj redakciji γήν εις έν.ako bi naime nastalo iz počela. poredana u jedanaest vrsta. d o k od o n o g ruž­ n o g i zlog. De Vriesom i Grisvvoldom. po č e m u je smrtan i besmrtan život tako nazvan. duša i tijelo očvrsli u j e d n o . tad taj složaj.

„arch that supports the heavens" (Hackfort). te. ako nije od strane vozača valja­ n o 8 uvježban. I druga na isti način o n a koja doista jesu osmotrivši i pogostivši se zaroni po­ n o v o u unutrašnjost neba te stigne kući. uključenih u veliku sferu zvijezda stajaćica. v o z a č stavivši konje u jasle dade im ambrozije.. d o k o n a druga jedva. niti o n u koja je različna. a u o k o l o njega 9 rod istinske znanosti.kaže kako se hrani umom i spoznajom. slijede ga Heindorf. Rukopisna je predaja ove očito veoma značajne i teško razumljive re­ čenice nažalost izuzetno nesigurna. Hackforth uz to još uzima riječi θέαι τε και διέξοδοι kao hendiadys te vrlo uspjelo prevodi „spectacles of bliss upon the highways". što potvrđuje i Ficino svojim prijevodom: . A u toj ophodnji osmo­ tri upravo samu pravednost. gledajući neko vrijeme o n o koje jest raduje i ujedno se. što Thompson. Takav je dakle život bogova. j e d n a drugu gazeći i nadmećući se u pokušajima da budu jedna ispred druge.svoje radeći. te se otišavši koriste h r a n o m pričina. Stallbauma. hrani i uživa. Osnovne su alternative pri čita­ nju: επί (Τ W. Asta. koju su stoga Heindorf i Voll­ graff konjicirali. učvrstio u smislu „razuma" i proglasio za moć duše nižu od „uma" (νους) . Ast i Burnet No najbolji rukopisi imaju fj. od konja pritisnuta. osmotri razboritost. pripisujući je uz to ne samo čovjeku već i bogu samome. sve d o k ga obrtanje k r u g o m ne dovede u o n o isto. A sve odlaze. niti uz golem napor ne dostigavši smotru o n o g a koje jest. Hermije. tad putuju k vršku strmo7 glavo p o d n e b e s k i m s v o d o m .. smotrivo j e d i n o u m o m . Hermije. založio za inače uglav­ nom odbačeno staro čitanje većine rukopisa ακήρατος στρεφόμενη umjesto άκηράτω τρεφόμενη. prihvaćeno od Bekkera. k zemlji se priginjući i ujedno otežavajući. De Vriesa) ili ούράνιον (Τ. u pratnji vazda o n o g a tko h o ć e i m o ž e . nešto vidi a nešto ne.. Dva rukopisa imaju ήν. suporting the vault of heaven" (Thomp­ son). stremeći doduše sve o n o m e gore.in practice". Burneta. k o r m i l a r o m duše. M e t e ž dakle nastane. Zavist n a i m e izvan kola b o ž a n s k o g a ostaje. „festigium et culmen universi ex inferioribus locis spectantibus" (Stallbaum). Od ostalih pak duša. s jednim rukopisom). Ast. s osnov­ nom svrhom da se naznači kontrast između onoga viđenog za nadnebeske vožnje i onoga pripadnog svakodnevnoj zemnoj egzistenciji. a osobito kad se z b o r i ο istini -: to mjesto zaposjeda o n o bezbojno i ujedno b e z o b l i č n o i nedodirljivo bivstvo koje odista jest. O n e n a i m e što se nazivaju besmrtnima. i nadbijanje i silno preznojavanje.". S time pak stoji ova­ ko . Za smisao je potrebna kondicionalna partikula άν. kada dospiju do v r h u n c a . te ih uz nju i n e k t a r o m napoji. ne ukoliko je pripadna bivanju. prevodeći na osnovi toga: „Utpote igitur dei ratio (Geist) propter mentem et scientiam sese vertens pura et intaminata. me su mjestu διέξοδοι izgleda putevi koji vode kroz i vani iz sfera nekolikih planeta. Ostale. ostavši u tome posve osamljen. Stallbauma. Proklo. b u d u ć i urav­ n o t e ž e n o laka za vođenje. v e ć prema različnosti što ih i n a č e 1 2 nazivamo bićima. A t a m o tek dušu skrajnji napor očekuje i borba. 7 K a o što se dakle d u h 1 0 b o g a hrani u m o m i neiskrivljenom 1 1 spoznajom. pri č e m u rđavošću vozača m n o g e o h r o m e . νΰν razumijevamo ovdje otprilike kao De Vries: .ta valja se odvažiti reći o n o baš istinito. prihvaćeno od Bekkera. o n a koja najbolje boga prati i sličnom mu postaje. Stallbaum se.cuicunque aurigarum equua non bonus" (premda inače očito po­ grešno čita καλός umjesto καλώς. zaustave putovanje izvana na površini neba. A kad zatim idu na jelo i g o z b u . a č i m stanu k r u ž n o ih p o n e s e obrtanje te o n e o n o izvan n e b a osmatraju. prihvaćeno od Heindorfa. a m n o g e m n o š t v o perja unište. Robina. Jedva da ima boljega primjera za Platonovo namjerno izbjegavanje svake terminologijske ukočenosti. uznemiravana od konja i jedva osmotrivši ona koja jesu. 8 9 172 173 . Ž e s t o k o n a i m e pritišće onaj konj koji u zloći ima udjela. motreći o n a istinita. što prihvaćaju Stallbaum. Čini se stoga potrebnim ovdje taj izraz prevesti drukčije no obično. no ne m o g u . A to n a d n e b e s k o mjesto niti je tko opjevao od ovih tu pjesni­ ka niti će ga ikada kako dolikuje opjevati. Nekoliko pokušaja razjašnjenja riječi ύπουράνιος άψίς: .koju je ina­ če. koja je za stare tvorila granicu κόσμος-a ili οϋρανός-a.rib. A kad dođe. međutim. Teško je prihvatiti De Vriesovo mišljenje da περί ήν ovdje znači . Schanza. tako se i [duh] svake duše koja bi se htjela dohva­ titi o n o g a što joj dolikuje. De Vriesa) ili ύπό (Β. no Thompson i De Vries ukazuju na to da njeno is­ puštanje nije neuobičajeno u visoko poetskoj prozi poput ove. Thompsona) te ΰπουράνιον (Β W.. putuju s lakoćom. ne­ go o n u koja je znanost ο o n o m e koje jest doista. ta uzdigne u o n o izvanj­ sko mjesto glavu vozačevu te se pridruži obilaženju.occupied with". Thompsona. te o n e gore slijede ispod površine.. Druga se pak sad uzdigne a sad p o t o n e . prate. Vollgraff). gdje pak kola bogova. Tako ovdje za διάνοια . osobito u Politeii. možda pretjerano. naziva interpretaci­ jom koja bi tek trebala interpreta. Burneta. osmotri zna­ nost..

prevodi s . 1 7 A to je prisjećanje na o n o što je naša duša tada vidjela. u pratnji b o g a putujući i prezrevši o n o za što sad k a ž e m o da jest. ih erotičarem. premda ono samo jest ta 'jednota' koja je rezultat procesa . ta je do druge ophodnje neoštećena. četvrta u o n u gim­ nastičara sklonog naporu. d o k druge. da bi božanskim b i o . is­ paštaju kaznu. taj za kojega se jedinog može kazati da Ίέναι εις εν λογισμω ξυναιρούμενον. No kad sam. budući da su htjeli u rečenici imati glagol. osim duše o n o g a tko je filozofirao neprevarno ili prijateljevao s dječacima uz filozofiju. te. pogledavši gore u o n o koje doista jest. izronivši. Niti pak možemo govoriti ο εΐδος-u kao ξυναιρούμενον εις εν. Mi se ovdje držimo Madvigova prijedloga. 1 8 I takvim se podsjećanjima služeći. Te duše u trećoj tisućugodišnjoj ophodnji. ili neki drugi od onih koji se bave oponašanjem. 972) poistovjećena s Nemezis. Neobično je. kojim duša lakšom postaje. sišavši u kaznionice p o d zemljom. izabiru onaj kojeg svaka pojedina hoće. inače često promisque rabljenog. borave t a m o o n a k o kako odgovara životu što su ga proživjele u ljudskome liku. No kad u n e m o ć i da slijedi ne vidi.napredujućem ili pristižućem k 'jednoti'. slijedeći Verdeniusa. Ostale. tako da polazeći od m n o g i h osjeta pristigne zaključivanjem u j e d n o . devetoj tiranski. kao i to da je u Eshila (Prom. na taj način okrilaćene u tritisućitoj godini natrag odlaze. kad skončaju prvi život.. O n a naime koja nije nikada vidjela istinu. θεΐός έστιν i θεός έστιν. tad jedne.weakness" tad ipak pretjerano ublažava značenje upotrebljene riječi. što je jednako tautologijski. Osobito odlučno zagovara Thompsen raniju Budhamovu korekciju ίόντ' umjesto iov. treća u o n u političara. šestoj će pri­ stajati pjesnički. p r e m a mogućnosti. jedan od epiteta za Nuždu (Ανάγκη) i njeno mističko ime u orfičkoj teologiji. pa kad otežavši osta­ ne bez krila i padne na zemlju. tko pak nepravedno. obrazlažući to ovako: „Govoriti ο εΐδος-u samom kao iov .A to silno nastojanje da se vidi to polje istine. s etimologijskim značenjem „Neizbježiva". zadešava suđenje. peta će imati život proročki. Izdavači i tumači ponajviše se razilaze u prihvaćanju odnosno odbijanju rukopisno dobro potvrđenog participa lov.ne dobiva naime krila prije tolikog vremena. A ovakva je uredba Adresteie : koja god duša postavši prati­ ljom b o g a sagleda nešto od onih istinitih. pak. taj zadobiva bolji usud. 14 izaberu li tri puta za r e d o m isti život. ta i ne ulazi nikada u taj lik. kako bi slijedilo iz Hackforthova pri­ jevoda . nego ona koja je najviše vidjela [narodi se] u lozu m u ž a koji će postati filozofom. stigavši na izvlačenje i izabiranje drugog života. a da je ού potom uz njega dodano od drugih ruku. Wilamowitz je bio sklon odstraniti obje riječi kao glosu. nekim prijateljem Muza. a kad im se presudi. tamo se hrani. ljubiteljem lijepog. ratnika i vođu. ili neki svećenički. Stoga je i pravedno da j e d i n o duh filozofa dobiva krila: usmjeren je naime uvijek sje­ ćanjem. strogog „tehničkog izraza" ιδέα. A svatko tko u njima pravedno prove­ de život. Ona pak druga u lozu kralja v o đ e n o g zakonom. ili o n o g a koji će se liječenjem tijela ba­ viti. po kojem treba izbaciti ού. bit će Upotreba riječi είδος ovdje ukazuje na njeno razlikovanje od. 174 175 . radi ovoga j e 1 3 : s te t a m o livade po naravi je paša prikladna o n o m e najboljemu duše. no boljim se čini umjerenije Madvigovo rješenje. oteža. a i narav krila. od strane boginje Pravde na n e k o mje­ sto neba uzdignute. Tu ljudska duša prispijeva i u životinjski život. Vrlo teška rečenica izuzetne važnosti. osmoj onaj sofiste ili narodnoga udvarača. Može se prihvatiti De Vriesov stav da je u općenitim postavkama ovakve vrste ispuštanje člana skoro pravilo. lošiji. De Vries je u pravu kad naglašava da κακία ovdje nema poglavito i prvenstveno moralno značenje. tad je tu zakon da se o n a u p r v o m rađanju ne narodi ni u kakvu narav životinje. Thompson navodi Lobeckov stav da je Αδράστεια.jest nehaj lošega pi­ sanja za koji je teško povjerovati da bi Platon u njega upao." Već je Hermije mogao izvijestiti ο četiri tumačenja ove rečenice: θεός s članom ili bez njega. Očito je da je čovjek. njegov generalizirajući duh. uvijek je van opasnosti. n e k o m se nesrećom posluživši z a b o r a v o m i r đ a v o š ć u 1 5 se napunivši. Jer pojedina duša ne stiže kroz deset tisuća godina u o n o isto odakle je došla . kao i njegovo zalaganje za čitanje priloga namjesto ime­ nice. n e k o g gospodarstvenika ili trgovca. Jer čovjek treba shvaćati prema t a k o z v a n o m p o j m u 1 6 .. De Vries nagađa da je έστιν možda jednom bilo dodano od starih ispravljača.wrongdoing" i osobito Robinsonova „perversion". U tisućitoj obje [grupe]. kao i iz životinje onaj tko j e d n o m bijaše čovjekom p o n o v o u čovjeka. međutim. a m o ž e li uvijek to činiti. Riječi ού έστιν na kraju rečenice u Burnetovu tekstu teško da mogu dati ikakav smisao. te. sedmoj obrtnički ili poljodjelski. da interpreti nisu zapazili značenje očito intendirane etimologijsko-semantičke blizine koju Platon uporabom upravo te rije­ či postiže s odmah potom slijedećim naukom ο prisjećanju: είδος > ά ποτ' ειδεν. k o n o m e k č e m u je i b o g usmjeren.

od presudne važnosti sva­ ka.) Plato's Phaedrus. stav koji je dugo prevladavao interpretacijama Platona. 1993. With English Notes and Dissertations by VV. Razumijevanje jedinstvenosti dijaloga pričinja još uvijek priličnu teš­ koću. Važniji konzultirani komentari: The Phaedrus of Plato. Da je svako ljudsko živo biće . By G. Neki problemi interpretacije Malo je koji dijalog Platonov dosad tako malo zadovoljavajuće razjašnjen u svojoj cjelovitosti i jedinstvenosti kao upravo Fedar. 1868. kako božan­ skih tako onih koje imaju smrtnu kob. §4. To dakako ne uključuje ovdje neki pokušaj provedbe prave interpretacije. Presudna je novost ovdje. d o k to da je b o ž a n s t v o m ispunjen m n o š t v u skrivenim ostaje. razrađen je kasnije u 10. Ovdje možemo samo najkraće upozoriti na nekoliko važnijih zna­ čajki filozofijskoga sadržaja ulomka.doduše u granicama određenoga broja tipova. kako ju je još Hegel htio ocijeniti.m u ž p o s v e ć e n u vazda savršena posvećenja. zbog čega smo bili prinuđeni nešto više no inače u bilješkama raspravljati različite verzije čitanja i tumačenja. 1985. ( 1 1952. arhaizirajućim izričajem te naglašeno svečanom intonacijom. u predvorje poznoga Pla­ tonova filozofiranja. U gore prevedenom tekstu nalazimo svojevrstan nauk ο iskon­ skoj individuaciji. Danas je nedvojbeno i opće­ nito prihvaćeno da taj dijalog valja datirati nakon Politeie.mogućnost takovog nazora povijesno je ubrzo morala ustupiti mjesto najprije stoičko-kozmopolitskom. knjizi Politeie. §1. središte i izvorište smisla cjelokupnoga spisa. možda čak više no drugdje u Platona. što ostaje nadalje takoreći jedinom konstantom u mijenama najrazličitijih političkih koncepcija zapadnjačke predaje do danas. Čime je iznutra objedinjeno ispitivanje naravi i moći Erosa i ο „bo­ žanskome zanosu" u prve tri besjede dijaloga. čak nakon Parmenida. koja je štoviše čak jednim dijelom usljedak njena vlastitog predporođajnog izbora: . Hackforth. te će jedini odista sa­ v r š e n i m postati. kako je izložen u Timeju. temperamenta i si. 1969. a zatim i kršćanskom nauku ο bitnoj i temeljnoj jednakosti svakoga čovjeka sa svakim drugim.) A Commentary on the Phaedrus of Plato. Ulomak koji je ovdje preveden čini u svakom pogledu. Teškoće razumijevanja danas su još dodatno potencirane izuzetnom nesigurnošću rukopisne predaje.ο izabiranju života u 10. prekoravan biva od m n o š t v a da je pomaknut. Ubersetzung und Kommentar. 176 177 . njenim stanjima i djelima. u: Kleine Schriften. jednako tako kompozicijskom kao i smisleno-sadržajnom. Nauk ο duši kao izvorištu i počelu kretanja. imao bi očito glasiti: nau­ kom ο duši. Darmstadt. barem početni i najneodređeniji. U mitu ο nebeskim ophodnjama duša na jedan je zagonetan na­ čin filozofijska psihologija vezana s astronomijskim spoznajama Plato­ nove Akademije. čini se. i svaka. Platon: Phaidros. što ih je tadašnja medicina poznavala i vrstala u svojim teorijama ο tipovima karaktera. A kad istupi iz ljudskih poslovanja i postane b o ž a n s k o m e us­ mjeren. 1973. posvemašnje vezivanje duše s kretanjem. Cambridge. koja stoji. §2. Uzvišena poetska „igra" Platonova mitologiziranja sve je više od puke igre i fantaziranja u nevolji. . ovdje u Fedru takoreći dogmatski ustvrđen. nakon naznaka već u Politeii. mora se u svakoj svojoj pojedi­ nosti pokušati razumjeti ponajprije iz paralelnih izvođenja . prema svom filozofijskom značenju gotovo jedinstven u povijesti filozofije. knjizi posljednjeg Platonova djela. Amster­ dam. ο njenoj naravi. III 4).dakako i opet „samo" mitologijskih . u bitnoj suprotnosti s nazorom ο njenoj jednostavnosti i jednoobličnosti. u jednom od zacijelo najtežih ali i najdalekosežnijih njegovih tekstova uopće. dakle negdje otprilike uz Theetet. koje i inače u zrelijeg Plato­ na sve više dobiva na važnosti i filozofijskoj upitnosti. Ubersetzung und Kommentar von Ernst Heitsch (Platon: Werke. kako je taj klasično do izraza bio došao ponajprije u Fedonu. Unatoč poticajnim pokušajima Stenzelovim (v. dakle u njegovu prvome dijelu. Translated with an Introduction and Commentary by R. još se nije daleko došlo u iznalaženju filozofijskog smisla tih i takvih mitski nagoviještenih odnosa. Od ostaloga teksta naglašeno je odijeljen mitskim karakterom. Zakona.J. točnije ο izgradnji svjetske duše. Općenito se složenost duše razabire kao ona karakteristika nau­ ka Fedra.H. Pripada zacijelo među najteže razumljive i smislom najdublje odsječke Platonova djela. 1957). Mitologijski prikaz onostranoga vječnog života duša. Poetički mit ο naravi duše u Fedru valjalo bi jednom misliti i razumijevati zajed­ no s matematičkim mitom ο postanku. s razmatranjima ο istinskoj. De Vries. na dijalektici zasnovanoj retorici. Čak su naprimjer takvi znalci kao Schleiermacher ili Natorp bili u stanju držati ga počet­ ničkom Platonovom skicom i datirati među najranije spise. Gottingen. London. Pri tome je. baš svaka riječ. Thompson. baš svaka nijansa njena značenja. §3.neprekoračivo određeno vlastitom jedinstvenom i neusporedivom individual­ nošću. (Reprint Edition New York. osobito: Uber zwei Begriffe der Platonischen Mvstik: ΖΩιΟΝ und ΚΙΝΗΣΙΣ. u drugome dijelu? Odgovor.

da kušnji p o d v r g n e m o stav oca Parmenida. Teetet: Posve istinito. ako ga uopće osporimo. te da i z n u d i m o da jest u n e k o m pogledu nebiće. kako se o n o kaže. prisiljen sebi sa­ m o m e protusloviti. a tako upravo i sada. Teetet: Sto se m e n e b a r e m tiče. oponašanjima ili njihovim priviđanjima. ο odrazima. Teetet: Ali neće nas nikada nikako spriječiti. ako ć e m o se obraniti. Stranac: K a k o ne bi to. nećeš se nikako činiti kao da griješiš kreneš li na to osporavanje i to dokazivanje.Iz djela Sofist (241d5 . Stranac: Deder dakle. priječi li neka bojazan to raditi. izgledalo i slijepcu? No d o k to ne b u d e osporeno ili potvrđeno teško da će u o p ć e itko m o ć i . Teetet: Kaži samo. Stranac: Zamolit ću te p o v r h toga ipak za j o š j e d n u neku sit­ nicu. sli­ kama. i opet da nekako nije biće. stalno se a m o t a m o prevrću­ ći. da se ne bih k a k o z b o g toga tebi činio kao da sam mahnit. iz kojeg bi ishodišta netko z a p o č e o opasnu raspravu? M e n i se pak čini. da n a m je p o s v e n u ž n o o v i m se p u t e m zaputiti. Stranac: Bojim se zaista kazanoga.ne biti smiješan. Stranac: Z b o g toga se dakle sada treba odvažiti napasti očin­ ski stav. Ο χ ο η ϋ 1973 (^ΙΘΟΟ). Izvornik: Platonis opera. Prijevod. ili i ο o n i m vješti­ n a m a koje su s tim vezane . te toga radi budi posve miran.govoreći ο lažnim stavovima ili mnijenju. R e c o g n o v i t breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. Stranac: Maločas govoreći r e k o h kako se pri osporavanju toga nalazim vazda neiskusan. ili treba sasvim odustati.2 5 9 b 6 ) . No tebe radi prihvatit ć e m o se toga da o s p o r i m o stav. 179 . dijete. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Stranac: N u ž n o će n a m biti. T o m v s I. Teetet: Izgleda to takvo treba u raspravama izboriti. Teetet: Rekao si.

a ne više kao dvoje? Jer zacijelo ne kažete da oboje j e d n a k o j e s u nazivajući j e d n o od o n o g a dvojega bićem. K o d nas pak elejski narod. Teetet: K a k o ? Stranac: Izgleda mi da n a m svaki pripovijeda neku priču. kao da je to razgovijetno.Teetet: Kojim to? Stranac: Razmotriti najprije o n o što n a m se sada čini jasnim. da ne b i s m o bili nekako smeteni o k o toga. reći ć e m o . N e k e pak kasnije j o n s k e i sicilske M u z e zaključiše kako je najbolje splesti to oboje i kazati d a j e biće m n o g o a i j e d n o . počinjući od Ksenofana i j o š ranije. d o k biva posve suprotno od toga. d o k ο o n o m e d r u g o m e ne. Stranac: N e g o dakle hoćete oboje nazivati b i ć e m ? Teetet: M o ž d a . pa tvrde da je naizmjence sad o n o sve j e d n o i sljubljeno po Afroditi. ili neko takvo dvoje. t i m e n e k a k o razdvajanja i spajanja pretpostavljajući? Jer ja sam bar. što zapravo ti koji ο njemu g o v o r e sma­ traju da [ono] očituje. i sva­ ki onaj t k o se dao u prosudbu da razluči bića.i tako biste dvoje posve očito nazivali j e d n i m " . ili je nastalo. Teetete. m n o g o ili j e d n o . a sad opet m n o g o i samo sebi neprijateljsko po nekoj mržnji. Teetet: Sasvim si ispravno rekao. No sa svoje se strane b e z zlobe m o ž e ovo iznijeti. Teetet: Vidim. ili biva. prijateljima posta­ jući. propitujemo ovako: „ D e d e r vi koji tvrdite da je sve toplo i hladno.. m r ž n j o m p a k i ljubavlju da se drži zajedno. što to oni svaki put g o v o r e kad se n e k o od njih oglasi tvrdeći da jest. no j e d n o m nekako n e k a od njih m e đ u s o b n o ratuju. Stranac: I ο ostalome od o n o g a ranije kazanog isto n a m je to reći? Teetet: Dakako. Najprije nas dakle to podučite. ili toplo i hladno. te ih skupa nastanjuje i udaje. no sad s m o na bespuću. smatrao da t o č n o razumijem kad bi tko kazao to ο č e m u s m o sad besputni. kao da s m o djeca. Razdvajajući se vazda se sjedinjuje. k o d tako velikih stvari slavnim i drevnim m u ž e v i m a prigovarati. isto to stanje zadešava u duši ne manje glede bića. Jer očito je da vi to odavno znate. što zapravo hoćete označiti kad izgovarate biće. a i pogrešno. Stranac: „Ali prijatelji". svadbe. međutim. da n a m se ne bi činilo kako razumijemo o n o što govorite. d o k o n e blaže odustaše od toga da s tim uvijek tako stoji. pa se olako m e đ u s o b n o složili. Teetet: Možda. nimalo ne ma­ reći za to da li ih pratimo d o k govore ili zaostajemo Teetet: K a k o to govoriš? Stranac: Shvaćaš li ti Teetete. to je teško. Sad pak vidiš da smo o k o njega na bespuću. a o n d a opet. Stranac: Čini mi se da n a m olako pripovijeda Parmenid. dijete? Teetet: Baš ni najmanje. i opet toplo h l a d n o m e primješavajući. Teetet: Reci jasnije što to kazuješ. Jedan govoreći da su tri bića. Jer svaki je pojedini od njih o n o svoje do kraja doveo. d o k bijah mlad. ο kojemu inače tvrdimo da smo na d o b r o m e putu i da razumijemo kad god netko to izrekne. tako ti bogova. no sad treba najprije ispitivati o n o najveće i načelno. pokažite nam vi to dostatno. h o ć e m o li što pogriješiti. što to zapravo kod obojih oglašavate kazujući da o b o ­ je i svako od njih jesu? Kako da shvatimo to vaše 'biti'? Da li kao treće uz o n o dvoje. vlažno i suho. ili dva. . Brzo bi naime na o b a načina bilo jedno. tako pripovijeda priče da je o n o što se naziva svime j e d n o . Teetet: Ali ο kojem govoriš? Ili jasno je da tvrdiš kako treba najprije biće pretraživati. Stranac: O d m a h si shvatio. Stranac: Ο t o m e m n o g o m dakle ispitivat ć e m o n a k o n ovoga. A da U je sve to t k o od njih istinito kazao ili ne. A kažem da n a m treba primijeniti taj postupak da ih. Stranac: „ B u d u ć i pak da smo mi na bespuću. Stranac: A što? Zar ne treba i one koji tvrde da o n o sve jest j e d n o upitati po mogućnosti što zapravo zovu b i ć e m ? Teetet: Kako da ne? 180 181 . premda j e d n a k o spram obih stojimo. pa da stavimo prema vama o n o sve kao troje. Mi smo pak ranije smatrali da znamo." Teetet: Istinu kažeš. nebiće." To upravo govoreći i zahtijevajući od njih i od ostalih koji tvrde da o n o sve jest više n e g o j e d n o . kao da su prisutni. Teetet: Što t o ? Stranac: Da su nas m n o g e isuviše prezirući zanemarili. tvrde naime one napetije M u z e . Drugi pak tvrdeći da su đva. Stranac: M o ž d a nas. p o r o d i njegu za p o t o m s t v o sebi priređuju. kakva su i kolika. a ne dvoje. budeš li mnijenja da treba.

Teetet: T a k o je. Teetet: Da.za razliku od Burneta. ili će. Stranac: „ D a li upravo o n o jedno. Campbell zadržava [εν] δν μόνον većine rukopisa. budući ime j e d n o g i opet imena. Teetet: Shvaćam. budući takvo. quatenus est unius tantum unum. Teetet: Kako? Stranac: Prihvatiti da jesu dva imena zaista je smiješno za o n o g a tko stavlja da nema ničega osim jednog. Stranac: Ako bi pak ime stavio kao s njom isto. sebe lišeno.. Schleiermacher. Stranac: I opet će više od j e d n o g biti o n o sve. te nije čudo da naprimjer Cornford smatra najboljim naprosto je izlučiti iz teksta.A što? Bićem nazivate nešto?" Teetet: Da. dakako. . kako imaju gotovo svi rukopisi. te će o n o sve biti više od jednog. Teetet: Sto da ne? Stranac: A zar nije n e m o g u ć e da o n o s čime se to zbiva s a m o bude o n o j e d n o samo? Teetet: Kako? Stranac: T r e b a valjda p r e m a p r a v o m smislu reći da je o n o istinski j e d n o posve bez dijelova. ili da u o p ć e ne k a ž e m o da je biće cijelo? Teetet: T e ž a k si izbor stavio pred m e n e . a njih imajući posve je n u ž n o da ima dijelove. . Stranac: No ako je o n o cijelo.Atque unum. ili k a k o ? " Teetet: A koji će im onda. Teetet: Kako? Stranac: dvoje? Stavljajući ime drugim od stvari. „ o d a s v u d dobro zaokružene kugle j e d n a k o masi. Slično i Heindorf: . Teetet: Da. strance. jer niti što veće niti što manje m o ž e biti. s druge strane. Teetet: T a k o je. ili će biti pri­ siljen kazati da je ime ničega. Stranac: Posve istinito veliš.Stranac: Neka dakle odgovore: „Tvrdite doista da samo j e d n o j e s t ? " „ T a tvrdimo". dok bi. biti nebiće. b u d e j e d n o . αύ τό εν δν) (proves to be the name) of a name".te prevodi: „And (it will result) that the One also is only one of the one. Stranac: Ali ništa ne priječi da o n o što je u dijelovima i m a stanje j e d n o g glede svih dijelova zajedno. •• 182 183 . imati sredinu i krajeve. proizaći će da je biće nedostatno samog sebe. Stranac: A o n o takvo koje je iz m n o g i h dijelova n e ć e se slagati s tim stavom. Teetet: Posve. Stranac: . 1 Teetet: N u ž n o . kao što i Parmenid veli. a smi­ sao pri svakom mogućem čitanju gotovo posve nedokučiv. samo o n o cijelo bilo. Stranac: I po t o m će razlogu biće. u smjeru sredine j e d n a k o posve. kazuje zacijelo Teetet: Da. tada će biće.. budući da drugog ničeg nema. reći će. ako i b i ć e i o n o cijelo odvojeno zadrže svako od njih vlastitu narav. and this O n e that is' again (τοϋτο . Stranac: I da je o n o j e d n o j e d n o .. Teetete." Stranac: A što? Tvrde li da je o n o cijelo drugo od j e d n o g koje jest. Stranac: No ako biće ne bi bilo cijelo z b o g toga što mu se zbilo stanje cijelog. Ili ne? Teetet: Da. Ili? Teetet: T a k o . te da na taj način. Campbell i Burnet čitaju αΰ τό umjesto αυτό. Stranac: Da li će onda biće koje i m a stanje j e d n o g a na taj način biti i j e d n o i cijelo. proizaći d a j e ime samo ime imena. bu­ dući sve i cijelo. a i tvrde. služeći se za isto dvama imenima. ako se rekne da je nečega. koji prihvaća Apeltovu emendaciju όνομα δν . Teetet: Treba zaista. ili s njim isto? Teetet: Ta kako neće tvrditi. hoc quoque nominis rursus unum (das Eins eines Namens) esse efficietur. da o n o m e tko je postavio tu pret­ postavku nije od svega najlakše odgovoriti na ovo sad upitano i na bilo koje drugo. nakon toga biti odgovor? Stranac: Jasno je. ovdje ili ondje". Teetet: Kako da ne? Stranac: I uopće ne bi imalo smisla povlađivati o n o m e tko govori da ime jest nešto. Rukopisna predaja ove rečenice je upravo beznadno nesigurna.. Jer biće kojemu se zbilo da b u d e j e d n o izgleda zaista da nije isto s j e d n i m .

Stranac: Ali svakako će reći da o n o što m o ž e bivati prisutno n e č e m u i odsutno jest nešto? 184 185 . Stranac: Od obih dakle tih plemena po redu u z m i m o obrazlo­ ženje ο jestvu koje postavljaju. pa ma koliko bilo. Teetet: Zašto? Stranac: O n o postajuće uvijek je postalo cijelo. Ali mi ne m a r i m o za njih. i to potvrđuju. vazda traje. j e d n a razumna a druga nerazumna? Teetet: Zašto ne? Stranac: Ali ne biva li svaka od njih takvom imanjem i prisutnošću pravde. Teetet: Da. a također. Tee­ tete. Stranac: Zato oni koji se s njima prepiru vrlo bojažljivo o d o z ­ go o d n e k u d iz nevidljivog uzvraćaju. u raspravama ih usitno raz­ bijajući. dje­ l o m učiniti boljima. Stranac: No čini se d a j e m e đ u njima kao neka borba giganata j e d n i h protiv drugih. Stranac: Stavljajući dušu kao neko od bića? Teetet: Da. tad se isto to zbiva biću. premda ih imaju svi rukopisi. ako se o n o j e d n o ili o n o cijelo ne stavi u o n a koja jesu. Heindorf je namjesto njih konjicirao τόν τό δλον. Stranac: Da li dakle. j e r o n i su pitomiji. 2 Teetet: Čini se da s tim u potpunosti tako stoji. uz to da nije. Isključujemo. a suprotna suprotnog? Teetet: Da. Teetet: Očituje to skoro v e ć i sve o v o što se sad pomalja. činimo riječju. Stranac: A što? Ne kažu li da je j e d n a duša pravedna a druga nepravedna. Stranac: I d r u g o m e đ u t i m bezbrojno. Teetet: Bit će. No čini mi se da s njima treba činiti ovako. Stranac: No o n o necijelo ne smije biti niti neko koliko. ako bi ikako bilo m o g u ć e . z b o g prepirke ο jestvu. strašne m u ž e v e s p o m e n u . kažu da jest neko smrtno živo biće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: A slažu li se da je to tijelo s d u š o m u sebi? Teetet: Svakako. Jer o n o što je od boljih prihvaćeno zacijelo je vrednije od o n o g a što prihva­ te lošiji. a m o ­ žda čak i gotovo n e m o g u ć e . te tumači o n o što ti bude od njihove strane rečeno. Teetet: T r e b a se dakle i k njima zaputiti. već istražujemo o n o istinito. A u sredini između tih obih neizmjerna neka bitka o k o toga. T e ž e pak od onih koji sve silom natežu u tijelo. No ako to ne ide. Teetet: Istina. Teetet: Posve ispravno. Teetet: A kako da u z m e m o ? Stranac: Od onih koji ga stavljaju u ideje lakše. pretpostav­ ljajući da bi bili voljni odgovarati uljuđenije nego sada. što Campbell nalazi „probablv right". ne bi nikad ni postalo biće. n u ž n o je da cijelo b u d e toliko. Stranac: Sve o n e koji se p o t a n k o izjašnjavaju ο biću i ο nebiću n i s m o doduše prešli. a ako tko od ostalih kaže da jest nešto što n e m a tijela. označavaju nekim p o k r e t n i m bivanjem umjesto j e s t v o m . Sad pak treba promotriti o n e koji drugačije govore. govoreći. I sam sam naime v e ć m n o š t v o takvih sreo. ali neka svejedno b u d e dostatno. Svega se naime toga takvog dotičući. tako da niti jestvo niti postajanje ne treba označiti kao da jesu. donoseći svaki put veće i teže vrludanje o k o o n o g a ranije kazanog. ustrajavaju na t o m e da jest samo o n o što dopušta neki zagrljaj i dodir. Jer ako je n e k o koliko. Burnetom i svim prevodiocima riječi τό εν ή kao glosu ili rezultat nekog poremećaja teksta. Teetet: Kako? Stranac: Najbolje ih je doduše.Stranac: A kad u o p ć e ne bi bilo o n o g cijelog. s Campbellom. Stranac: P o z o v i o n d a te boljima postale da ti odgovaraju. Teetet: K a k o ? Stranac: Jedni na zemlju sve natežu s n e b a i o n o g nevidljivog. da bismo iz svega vidjeli kako reći za biće što zapravo jest nije ništa lakše n e g o za nebiće. Teetet: Dakako. Nadovezuje se n a i m e j e d n o na drugo. o n a pak tijela od onih i to što oni prvi zovu istinom. određujući tijelo i jestvo kao isto. stijene i drveće g r u b o rukama obgrljujući. svako napose s beskraj­ n i m b e s p u t n o s t i m a pojavljuje se o n o m e tko kaže da biće jest ili n e k o dvoje ili s a m o j e d n o . neke mislive i bestjelesne ideje prinuđujući da b u d u istinskim jestvom. preziru posve i ne žele ništa više čuti.

biti voljni prihvatiti i složiti se da je biće ovakvo nekakvo? Teetet: Kakvo to? Kaži i znat ć e m o smjesta. kažu li da je nešto od toga vidljivo i dodirljivo. 186 187 . na što gledajući kažu za oboje od toga da jesu. Stranac: Shvaćam. d o k bivanje svaki put drugačije. Teetet: Kazuješ baš o n o što misle. Stranac: K a ž e m onda da o n o koje posjeduje ikakvu m o ć usa­ đenu da bilo čini ma što d r u g o m e bilo trpi i najmanje. Stranac: Očito su nam. Jer protuslovili b i s m o onom prethodnom. ljubiteljima ideja. Teetet: Ta kažemo doista. nego da im se. Teetet: Ostaje. koliko bude spoznavano toliko i kretati trpnjom. a o v o o n o dru­ go? Ili da ni j e d n o od toga dvojega ne ide skupa ni s j e d n i m od tih? Teetet: Očito da nijedno s nijednim. valjda zbog drugovanja s njima. bu­ dući da se ničeg od toga ne bi stidjeli oni od njih koji su u zemlju zasijani i iz nje nikli. To naime da će. a i o n o suprotno. čak i ako bi to bilo samo jedanput. za što ć e m o reći da vi to tako zovete kod ovih obih? Zar ne baš o n o što smo mi maločas rekli? Teetet: Koje? Stranac: Trpnja ili djelatnost koje bivaju iz neke m o ć i u svih onih koji se jedni s drugima sudaraju. Teetet: A kazuju li time što? Stranac: O n o na što treba uzvratiti da s naše strane m o r a m o od njih j o š jasnije ispitati slažu li se s time da duša spoznaje. ο vi najbolji. nekako rastav­ ljajući. ili trpnja. M o r a t će naime kazati što je srodno i t o m e i ujedno svemu ono­ me što i m a tijelo. čini kako duša posjeduje neko tijelo.Teetet: Kažu doista. Stranac: A k o dakle jest pravednost. a jestvo biva spoznavano? Teetet: Kažu da s time da. Teetet: Koje to? Stranac: N i s m o li nekako kao dostatnu odredbu bića stavili to kad je u n e č e m u ma i najneznatnija m o ć trpljenja ili činjenja? Teetet: Da. Teetet: Bit će tako. Teetet: No prihvaćaju to. d o k se s druge za razumnost i svako od onih za koja si pitao stide od­ važiti na to da ili prihvate kako sve to nije ništa od bića. njihov o d g o v o r na to nećeš dokučiti. Stranac: No idemo k onima drugima. da ustvrde da su sve to tijela. Stranac: I da tijelom i m a m o zajednicu s bivanjem p u t e m osje­ ta. M o ž d a će pak b r z o dospjeti u besputnost. budući da već sami u sadašnjem ča­ su nemaju za reći nešto od toga bolje. S njima dakle neka n a m ovdje to ostane uglavljeno. Stranac: Bivanje kažete da je od jestva drugo. Teetete. ili pak . ali ja da. dostajat će. A ti n a m i kod ovih tumači. Stranac: A što? Kažete li da je spoznavati ili bivati spoznavan djelovanje. za koju k a ž e m o da se ne bi mogla zbiti o n o m e što miruje. Jestvo će se onda. Jer ako bi i za nešto malešno od bića bili voljni dopustiti da je bestjelesno. Teetet: Koji to onda stav iznose? Stranac: Ne prihvaćaju o n o što s m o maločas ο jestvu rekli o n i m a iz zemlje rođenima. boljima postali ti muževi. za o n o bivati spoznavanim n u ž n o opet proizlazi to da je trpnja. s j e d n e strane. da sve to doista jest. razumnost i ostale vrline. Stranac: No upravo to zajedništvovanje. poznavano od strane spoznaje. Teetete. Postavljam naime odredbu da bića nisu ništa drugo do m o ­ gućnost i m o ć . zar ne? Teetet: Da. a ako ih nešto takvo zadesi. M o ž d a će se kasnije i nama i njima drugo pokazati. ako im to predložimo. Stranac: A što je sa svim tim takvim? Ne kažu valjda da ima n e k o tijelo? Teetet: Na to ne odgovaraju više jednakim načinom. ili oboje? Ili d a j e o n o trpnja. M o ž d a ti. također i duša u kojoj sve to biva. osmotri da li će. no s j e s t v o m tvrde da nije u skladu m o ć ni j e d n o g od toga dvojega. već bi se naprezali uvjeravati kako je sve o n o što ne m o g u rukama stiskati doista u potpunosti ništa. ili je sve to nevidljivo? Teetet: Da gotovo ništa od toga nije vidljivo. a s druge strane d u š o m p u t e m mišljenja s pravim j e s t v o m . za koje tvrdite da se uvijek na isti način isto drži. Stranac: Na to pak kažu da uz bivanje doduše ide m o ć trplje­ nja i činjenja. Stranac: Lijepo. Stranac: Zapitajmo ih međutim iznova. pa i od najmanjega. ako bi spoznavanje bilo neko činjenje.

Stranac: N e g o da k a ž e m o da i m a doduše u m . Stranac: Svakako. No kako n a m je to pak prikriveno ostalo da s nama tako stoji. i ο biću i ο svemu govoriti oboje. prihvatiti da sve stoji. osobitu potrebu da se. biće. I pokušat ću to učiniti ispitujući te kao i one tada. Stranac: Nisu dakle kretanje i stajanje. 3 n e m a nitko nikako ni ο č e m u uma. Teetet: Ž e s t o k o . Teetet: Zacijelo. Smisao je jednako jasan kaže li se na ovome mjestu „sva bića" ili samo „bića". Stranac: A što? Vidiš li da bi um bez toga bio. Zeusa m u ? Da li ć e m o se lako dati uvjeriti k a k o uistinu kretanje. već uzvišeno i sveto. m e đ u t i m da ipak. ne uviđaš li da smo sad u najvećem ne­ znanju o k o njega. kad dopuštaš da jesu? Teetet: Nipošto. to uopće ne uviđam. spoznati besputnost ispitivanja ο njemu. zaista. ο bilo č e m u što tvrdio. ali n e ć e m o reći da ih i m a u duši? Teetet: A na koji bi ih drugi način imalo? Stranac: N e g o o n d a da doduše i m a u m . Stranac: Razmotri o n d a jasnije da li bi. i tim b i s m o stavom isto to odstranili iz bića. Stranac: A što. n e p o k r e n u t o stoji? Teetet: Strašan b i s m o zaista stav dopustili. nego. poput Cornforda. i o n o m e koji najviše sve to cijeni. doista. i da su nepokretni i da su pokrenuti. n e p o k r e t n o stoji? Teetet: Sve se to bar meni čini besmislenim. Teetet: Ispravno. prihvati Budhamovo hiperkritičko umetanje riječi < πάντων >. strance. z b o g toga n u ž n o . posve s d u š o m u sebi. kazujući da to oboje jest? Teetet: A kako? Stranac: Dakle kao nešto treće uz ova stavljaš u duši biće. Stranac: Ali ako b i s m o opet prihvatili i to da je sve uzgibano i pokretno. mogli s pravom biti priupitani n a n o v o o n o što s m o sami tada pitali one koji kazuju da je sve toplo i hladno? Teetet: Sto to? Podsjeti me. ali život ne? Teetet: A kako? Stranac: A da k a ž e m o da doduše to oboje jest u njemu. uklonivši znanost. Stranac: N e k a bude. 188 189 . Teetet: Posve istinito. p r e m a onoj djetinjoj molitvi. ili da bi u o p ć e gdjegod postao? Teetet: Ni najmanje. život i dušu. a niti opet od onih koji biće na svakojaki način p o k r e ć u u o p ć e išta slušati. kao da je njime i stajanje i kretanje obuhvaćeno. duša i r a z u m n o s t nisu u p o t p u n o m e biću. Stranac: T r e b a se o n d a na svaki način boriti protiv onoga koji bi. tako obojima priričeš da jesu? Teetet: Čini se da uistinu kao nešto treće protumačujemo bi­ će. protiv svih lukopisa.. Stranac: Gle! No sada ć e m o Teetete tek zaista. Teetet: Kako pak to? I što si to rekao? Stranac: Sretnice. ako su nepokretna bića. v e ć zaista nešto od njih drugo? Ne uviđamo. Stranac: A što? Zar se ne čini da smo već prilično raspravom obuhvatili biće? Teetet: Baš posve. razumnost ili u m .Teetet: Ispravno. Stranac: Filozofu je dakle. dakle. shvaćajući i sagledavajući njihovu zajednicu s jestvom. doista. k a k o se čini. kako mi se čini. o b a zajedno. Ne zoveš li kretanje i stajanje suprotnošću j e d n o drugome? Teetet: Kako da ne? Stranac: I ipak tvrdiš da to oboje i svako od njih j e d n a k o jest? Teetet: Ta tvrdim. kad k a ž e m o da kretanje i stajanje jesu.o i s t o m " ikada bilo b e z stajanja? Teetet: Nikako. Stranac: I o n o p o k r e t n o o n d a i kretanje treba prihvatiti kao bića? Teetet: K a k o da ne? Stranac: Proizlazi dakle Teetete da. te. Teetet: K a k o ? Stranac: Čini li ti se da bi o n o „ n a isti n a č i n " i „isto t a k o " i . Stranac: Ili označavaš da stoje. Stranac: Kažeš li da se kreću oboje i svako od toga dvojega. da bismo ujedno i nešto uznapredovali. d o k nam se čini kao da nešto g o v o r i m o ? Teetet: M e n i se doista čini. ako se s ovim sad slažemo. niti od onih koji kazuju j e d n o . život. ili 3 pak m n o g e ideje. nema­ j u ć i u m a . da o n o niti živi niti razumijeva.

te beskrajno m n o g o drugog. Nije li da o n d a kretanje i stajanje neće nikako imati udjela u jestvu? Teetet: Baš nikako. a o n a ne? Što ć e m o od toga. odgovarajući j e d n o po j e d n o . A budući da i biće i nebiće jednako zapadaju u besputnost. Stranac: To neka onda ovdje leži neodlučeno. ponekad i starije ljude. veličine. ako je to m o g u ć e reći. O d m a h je naime svima pri ruci za to se uhvatiti kako je n e m o g u ć e da o n a m n o g a jesu j e d n o i o n o j e d n o mnoga. i drugo na taj način pokazati. Jer svi takvi pripa­ jaju bitak. čini u većoj. pridajući mu boje. k o d svakog razmotrio sve o n o što proizlazi? Teetet: Lijepo zboriš. Jer ako se nešto ne kreće. kako vjerujem. Teetet: A kao što? Reci primjer. zaista. Je li to dakle m o g u ć e ? Teetet: Doista je najnemogućnije od svega. zapali u potpunu besputnost. Teetet: Svakako. neka bude r e č e n o i o v i m a i ostalima. Teetet: Lijepo. češće o n e koji se time bave. Stranac: G o v o r i m o naime ο čovjeku imenujući neko m n o g o . smatram. Stranac: P r e m a vlastitoj naravi biće dakle niti stoji niti se kreće. Stranac: T i m e smo. svejedno 190 191. Stranac: Zašto onda ne bi. kad s m o bili pitani na što se odnosi ime nebića. zaista? Stranac: A što? Da li će koje od njih biti. Teetet: A što to? Stranac: Da li da niti jestvo ne pripajamo kretanju i stajanju. kojima smo se prije obraćali. Stranac: K a ž i m o onda na koji to način zapravo m n o g i m ime­ nima svaki put o n o isto označavamo. m a n e i vrline. prvo da ništa ničim n e m a nikakvu m o ć zajednice s nečim. reći da bi oni upravo izabrali? Teetet: Doista ne m o g u za njih na to ništa odgovoriti. Stranac: I stavimo da oni kažu. Teetet: Valjda. ako hoćeš. bar ćemo raspravu kako god b u d e m o spo­ sobni najdoličnije dalje voditi ovako ο obojemu ujedno. Stranac: Da bi n a m dakle govor bio upravljen svima koji su ikada bilo što ο jestvu raspravljali. Ne b u d e m o li pak mogli niti j e d n o od njih dvoje vidjeti. i u bezbroj ostaloga. u čemu svemu. koji su se z b o g oskudice u imetku pameti t o m e t a k o v o m zadivili. o n o što sad u vidu pitanja kazujemo. nego s j e d n e strane ο d o b r o m d o b r o m . a i o n i m a od starijih koji kasno uče. te se stoga uveseljavaju ne dozvoljavajući govoriti ο d o b r o m čovjeku. ostaje n a m sad nada da će se. ne imajući zajednice s jestvom? Teetet: N e ć e biti. Sjećaš se? Teetet: Kako da ne. te iz tih i sastavljaju. oni govoreći da se bivstveno kreće. a ovi da bivstveno stoji. ka­ ko se čini. Ta srećeš Teetete. Stranac: Da li smo sad u nekoj manjoj besputnosti o k o bića? Teetet: M e n i se zaista. Stranac: K o d toga je međutim opravdano da se sjetimo onoga. opet g o v o r i m o kao ο m n o g o m i po­ m o ć u m n o g i h imena. A i sve ostalo tako na isti način: pret­ postavljajući svako kao jedno. Teetet: Čega? Stranac: Da smo. bilo u sastojke koji imaju granicu. nego i dobar. pa onda smatraju da su u t o m e nešto p r e m u d r o pronašli. kao m o g u ć n e zajedništvovati jedni drugima? Ili ova da. strance. Teetete. Stranac: No i oni koji o n a sva sad sastavljaju a sad ih raz­ dvajaju. pa i onih koji p r e m a idejama tvrde da bića vazda se na isti način isto držeći jesu uvijek. pa bilo da u j e d n o i iz j e d n o g u bezgranične razdvajaju. Teetet: Istinu veliš. a s dru­ ge ο čovjeku čovjeku. gozbu priredili mladićima. Teetet: Svakako. kažemo ne samo da je čovjek. ako se j e d n o od toga pokaže bilo mračnijim bilo jasnijim. nego da ih tako u o v i m našim raspravama stavimo kao da su nepomješljivi i bez m o ć i da se m e ­ đ u s o b n o združuju? Ili da ih sve u o n o isto svedemo. oblike. Stranac: No tim slaganjem smjesta sve biva p o r e m e ć e n o .Teetet: Čini se. kako u onih koji o n o sve pokreću tako u onih koji ga kao j e d n o zaustavljaju. kako neće stajati? Ili kako se opet ne kreće o n o koje nikako ne stoji? A biće nam se sad pokazalo izvan t o g obojeg. . Stranac: K a m o onda treba još da okrene razum onaj tko hoće nešto izvjesno ο njemu za sebe ustvrditi? Teetet: Ta kamo? Stranac: Držim doista da više nikamo lako. niti nešto drugo nečemu drugome.

Stranac: K a k o ? Teetet: Da bi i kretanje samo posve stalo i stajanje se opet s a m o pokrenulo. a i m n o g e odvojeno posve razlučene. d o k se druga slažu. kojih se nemaju snage riješiti i ne spajati ih u govo­ rima. i to valjda najveće. nego. Teetet: K a k o da ne? Stranac: A što? Budući da s m o se složili da na isti način i rodovi jedni spram drugih imaju miješanje.stavljaju li da to biva naizmjenice ili pak uvijek. Teetet: Da. pa m n o g e druge od jed­ ne izvana j e d n e s drugima obuhvaćene. u svakom smjeru protegnutu kroz m n o g e . Teetet: T o č n o govoriš. Stranac: A ako j e d n a h o ć e to činiti a druga ne. Teetet: Da. koje su pojedinačno j e d n e od drugih odvojene. čini se. Stranac: Ali j a m a č n o je to baš najvećim n u ž n o s t i m a n e m o ­ guće. Teetet: Da. te vazda putuju unaoko­ lo ga noseći d o k se iznutra oglašuje. i bezbroj­ n i m drugima. izuzetno spram drugih. tako da se m o g u zajedno miješati. te stoga i ne trebaju drugih osporavatelja. kako se ka­ že. a i p o r e d b a ti je istinita. Stranac: Najsmješnijemu od svega bi se m e đ u t i m primakao g o v o r o n i h koji ne bi dopuštali da išta po zajednici sa stanjem d r u g o g b u d e o z n a č e n o drugim. Stranac: Kojeg? Teetet: Gramatičkog. Teetet: D a k a k o . I od njih se n a i m e j e d n a nikako j e d n a s drugi­ ma ne slažu. taj je muzičar. Stranac: I k o d ostalih umijeća i neumijeća naći ć e m o druga takva. Teetet: Ispravno. ili ništa. zar nije n u ž n o da s n e k o m znanošću kroz rasprave putuje onaj koji h o ć e ispravno po­ kazati koji su od rodova kojima suglasni. Teetet: K a k o da ne. Stranac: Zar neće onaj koji m o ž e to činiti dostatno raspozna­ vati j e d n u ideju. reći ćemo. tako da je bez n e k o g od njih n e m o g u ć e da se i od ostalih j e d n o s drugim složi. pa opet j e d n u u j e d n o m sabranu kroz cjelinu mnogih. p o p u t sveze protežu kroz sve. Teetet: T a k o je. Stranac: No što ako d o p u s t i m o da sve ima m o ć uzajamnog zajedništvovanja? Teetet: To sam v e ć i ja sposoban odbiti. zadešava ih g o t o v o što i slova. u kući imaju neprijatelja i protivnika. ako bi j e d n o d r u g o m e pridolazili. d o k je onaj tko to ne razaznaje n e m u zičar. i o n i m „ o d drugih". pri svemu t o m e ne bi govorili ništa. Stranac: Svatko dakle tko h o ć e ispravno odgovoriti postavit će o n o preostalo od troje. Stranac: Z n a li dakle svatko koja m o g u s kojima biti u za­ jednici. Stranac: No o n o dvoje otkrilo se kao n e m o g u ć e . n e o p a ž e n o prispjeli u znanost onih slobodnih i. Stranac: Samoglasnici se pak. Stranac: No kako ć e m o je sad nazvati. 192 193 . tražeći sofista prije njega pronašli filozofa? Teetet: K a k o kažeš? Stranac: N e ć e m o li reći da dijalektičkoj znanosti pripada ras. te p o n o v o u razdvajanjima. Teetet: K a k o ? Stranac: P r i n u đ e n i su se ipak pri svemu služiti o n i m „ b i t i " i o n i m „ o d v o j e n o " . tako mi Zeusa. j e s u li u svemu neki drugi uzrocima razdvajanja? Teetet: Ta kako ne treba znanosti. ili nešto da a nešto ne. p o p u t o n o g n e o b i č n o g Eurikleja. a koji se uzajamno ne podnose? I j o š i to da li kroz sve jesu neki koji ih povezuju. Teetet: I j o š kako. tavljati p r e m a r o d o v i m a i ne smatrati istu ideju drugom. i o n i m „ p o sebi". A to je znati p r e m a rodu razlučivati u kojoj mjeri svako pojedino m o ž e biti u zajednici. ili treba umijeća onaj tko bi to htio dovoljno d o b r o raditi? Teetet: Umijeća. niti o n u koja je druga istom? Teetet: Da. Teetete? Ili smo. Stranac: Jer n e k o j e d n o od toga je baš n u ž n o : ili se sve h o ć e zajedno miješati. a u kojoj ne. kako to da kretanje stane tako i to da se stajanje kreće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: O n d a preostaje samo o n o treće. Stranac: A što? Nije li tako i s visokim i niskim glasovima? Onaj tko ima umijeće da raspoznaje one koji se zajedno miješaju i o n e koji ne. ako n e m a baš nikakvog miješanja.

Teetet: I s tim ne manje nego s o n i m prije po svojoj prilici tako stoji. te neki s malo a neki s m n o g o njih. p o t o m kakvu imaju m o ć m e đ u s o b n o g zajedništva. . prinu­ dilo bi svako od toga dvojega da se preinači u o n o s u p r o t n o od svoje naravi. . ideji bića vazda prionulog mišljenjem. Teetet: N e . zaista. proglasiti istima. Stranac: Budući da smo se dakle složili da neki od rodova h o ć e jedni s drugima biti u zajednici. ipak b a r e m ne b u d e m o oskudni raspravom ο njima. budući da u t o m s u p r o t n o m ima udjela. te treba razmatrati kao da ih je pet a ne tri. to ne m o ž e biti niti j e d n o od njih. Stranac: No oba imaju udjela u o n o m istom i d r u g o m . Ta o b a n e k a k o jesu. 194 195 . do o n o m e koji čisto i pravedno filozofira. Jer oči duše mnoštva ne m o g u istrajati gledajući spram božanskog. a sebi s a m o m isto. Teetet: Kako da ne? Stranac: Tada su to već tri. Teetet: Lijepo si rekao. kao bića. Stranac: A ipak ne k a ž e m o da kretanje jest o n o isto ili drugo. Teetet: Kako? Stranac: Što god bismo zajedničko prirekli kretanju i stajanju. ako nam se uopće pruži pri­ lika da nekako. a stajanje će se pak pokrenuti. teško je razaznati z b o g tamnoće mjesta. nekaž­ njeno u m a k n e m o . Teetet: T o č n o . boravljenjem s nji­ me sljubljenog. . Stranac: Što smo to pak sad tako nazvali o n i m istim i dru­ gim? Jesu li to neka dva roda.Teetet: Svakako. zaista. Stranac: Ali ako biće i o n o isto ne označavaju ništa različito. Kad bi naime tim obojima pridošlo bilo koje od o n o g a dvojega. Stranac: N e m o g u ć e je dakle da su o n o isto i biće j e d n o .. a neki ne. No d o k je i njega do­ duše teško jasno vidjeti. druga od ona tri. Stranac: Ali kretanje i stajanje j a m a č n o nisu niti drugo niti o n o isto. Stranac: No zacijelo nećeš tu dijalektičku znanost pridati dru­ g o m e . . Teetet: Ali to je svakako n e m o g u ć e . sa sofistom je teškoća druge vrste nego s njime. govoreći za kretanje i stajanje da oba jesu. ako i ne b u d e m o mogli biće i nebiće dokučiti s p o t p u n o m j a s n o ć o m . kako vjerujem. Teetet: Da. bude­ mo li voljni. opet ć e m o . Teetet: Nikako. No ο sofistu je svakako očito da ga se ne smije ispu­ stiti prije no što ga dovoljno p r o m o t r i m o . a da n a m to ostaje prikriveno? Teetet: M o ž d a . te stajanje i kretanje. Stranac: Filozofa pak. Ili? Teetet: Čini se. Teetet: Ta kako bi tko pridao drugome? Stranac: Filozofa ć e m o dakle na takvom n e k o m mjestu pro­ naći. nego izabirući neke od onih koje se nazivaju najvećima. i sada i kasnije. dajmo nakon toga napredujmo raspravom na ovaj način: ne razmatrajući ο svim idejama. tako da. koliko to do­ pušta vrsta sadašnjeg razmatranja. b u d e m o li ga tražili. Stranac: Ali za o v o dvoje tvrdimo da se ne daju j e d n o s d u g i m miješati. niti pak stajanje. Teetet: Kako? Stranac: O n o g a pobjeglog u tminu nebića. no uvijek s njima po nužnosti smiješana. govoreći da nebiće jest bivstveno nebiće. d o k neke pak ništa ne priječi kroz sve sa svima biti u zajednici. Teetet: Što da ne? Stranac: Dakle je svaki od njih drugo od ostala dva. Teetet: T r e b a dakle. prvo kakva je svaka pojedina. ta o b a tako. ili t i m istim i drugim izričemo nešto od onih. Teetet: Skoro. Stranac: Biće se pak dade miješati s obima. z b o g blještavila područja opet nije nikako lako ugledati. Stranac: Nego trebamo li misliti biće i o n o isto kao n e k o jedno? Teetet: Možda. Teetet: Tako. Teetet: Kud i kamo. Stranac: Ο njemu ć e m o dakle u b r z o razmotriti jasnije. Stranac: Od rodova koje smo upravo prošli najveći su zacijelo samo biće. Teetet: A zašto? Stranac: Kretanje će stati.

Stranac: A što? Da li da k a ž e m o da je o n o drugo peto? Ili to i b i ć e treba misliti kao neka dva i m e n a za j e d a n rod? Teetet: M o ž d a . <No ono se ipak ne združuje. ΞΕ. ma koje drugo bilo. STR. Stranac: O v a k o pak kazujmo ο tih pet. > Teetet: Po­ sve ispravno. Stranac: Ali držim da dopuštaš j e d n a od bića nazivati samima po sebi. Stranac: T r e b a dakle reći da je narav drugog peta m e đ u ide­ jama. Teetet: K a k o ? Stranac: P r v o dakle da je kretanje u potpunosti drugo od sta­ janja. Jer svako pojedino j e d n o da je drugo od ostalih ne po svojoj naravi.. ako Cornfordov je prijedlog popune teksta još složeniji: < νϋν δέ ουδαμώς μεταλαμβάνει.. pokazujući da je tako po naravi.. Teetet: Skoro. Ili kako k a ž e m o ? Teetet: T a k o . Madvigovu korekciju αύτη . upravo to jest bit dru­ gogTeetet: G o v o r i š kako stoji. tako da se opet ispravno zove neistim. Teetet: Ne. kao što i m a biće. Stranac: No jest. Teetet: Zaista t o č n o .Stranac: Stavljamo li onda o n o isto kao četvrto k trima ide­ jama? Teetet: Svakako. ού γάρ ούν. z b o g toga što ima udjela u o n o m istom. Stranac: Ali ipak o n o bijaše s a m o m sebi isto. Teetet: K a k o da ne? Stranac: R e c i m o dakle iznova. budući da Teetetov odgovor nije lako dovesti u sklad s onim što je prethodno rečeno. 4 Teetet: I te kako. uzimajući opet j e d n o po jedno. ako v e ć dopuštamo da se jedni od ro­ dova h o ć e m e đ u s o b n o miješati. Da li je kretanje drugo od dru­ gog. već. Stranac: Nadalje. nikako. THE AT. ορθότατα γε što bi značilo otprilike: „. ταύτοΰ δέ γ* άμα και θατέρου μετέχουσαν ορθώς έχει και ταύτόν αυτήν και ού ταύτόν προσαγορεύειν >. A sad n a m je baš po nužnosti proizašlo da. it does not. Stranac: I reći ć e m o da je o n a protegnuta kroz sve njih. Teetet: Svakako. ΘΕ. jer je time izvrsno izražen očito intendirani smisao. No. tad ne bi bilo ništa n e o b i č n o označiti ga postojanim? Teetet: Posve ispravno. ΞΕ. Teetet: Da. a kad d a j e neisto. ΘΕ. Stranac: T r e b a se dakle složiti i ne treba se zlovoljiti t i m e što je kretanje isto i neisto. doista. Stranac: I zaista. Stranac: Ne bi bilo tako kad se biće i o n o drugo ne bi razli­ kovali više od svega. z b o g toga što i m a udjela u biću? Teetet: Jest. v e ć po t o m e što i m a udjela u ideji drugog. s čime je u skladu i njegov prijevod: . nismo govorili na isti način. kad da je o n o isto.<But it does not in fact participate in Rest at ali. Sam je pokušao ispuniti je sljedećim hipotetičkim tekstom: . kretanje je opet drugo od o n o g istog. s Cornfordom. Kad naime za nj k a ž e m o da je o n o isto i neisto.. bilo bi nekad i m e đ u o n i m drugima n e k o drugo koje nije u o d n o s u na drugo. Stranac: Nije dakle o n o isto? Teetet: Nije. VVhereas it does participate both in Sameness and in Difference.. N e g o kad bi drugo imalo udjela u objema idejama. Stranac: Besmisleno je dakle označavati ga postojanim. a drugi ne. tad g o v o r i m o tako u odnosu na njega samog. postojanim. tad pak g o v o r i m o z b o g zajednice s drugim. kao što bijaše drugo od istog i od stajanja? Prihvaćamo.. o n i m a koje s m o probrali. ού γάρ ούν. > ΘΕ. Stranac: Nije dakle stajanje? Teetet: N i k a k o . πάντ' αύτοΰ. < νϋν δέ ού μεταλαμβάνει. παν ταύτοΰ namjesto rukopisnog αύτη . z b o g toga što baš sve ima u o n o m e istom udjela. Ili? Teetet: T a k o . z b o g koje odvojeno od o n o g istog biva ne to nego drugo.προσαγορεύειν. άτοπον άρα στάσιμον αυτήν προσαγορεύειν. so that it is correct to speak of it as both the same and not the Same.. Na ovome je veoma važnom mjestu Heindorf konstatirao lakunu u tekstu. a druga uvijek u o d n o s u na druga? Teetet: Zašto ne? Stranac: A o n o drugo je uvijek u o d n o s u na drugo..>" 196 197 . što se čini vrlo vjerojatnim. Stranac: A kad bi se nekako združilo samo kretanje sa sta­ janjem. do dokaza za to dospjeli smo prije nego do ovih sada.

Campbell i Burnet. ako već narav rodova sadrži zajednicu jednih s drugima. p r e m d a je jedna? Teetet: M o ž d a . no da je od četvrtog nećemo. čini svako pojedino nebićem. Stoga i ima m n o g o vještina i znanosti i m n o g o s t r u k o se zovu. doista. Teetet: Svakako. Teetet: Koje? Stranac: Proizlazi li tako da je o n o nelijepo išta drugo do n e k o od bića izdvojeno iz nekog j e d n o g roda. prema o n o m stavu od maloprije? Teetet: Istina.. neka nas razuvjeri u naše prethodne stavove. smisao bi bio otprilike ovaj: „Dakle proizlazi . daje suprotstavljenost onome nelijepom nešto između bića i bića." Naš je prijevod blizak Campbellovu: . ili radije stvar na koju se o d n o s e imena oglašena na­ k o n odricanja. Stranac: No pogledajmo i ovo. već samo toliko da o n o „ n e " . stavljeno pred riječ koja slijedi. a opet. Stranac: Bez straha ć e m o dakle boreći se reći da kretanje jest drugo od bića? Teetet: Bez i najmanjeg straha. Stranac: H o ć e m o li kazati da je to bezimeno. koliko ima onih ostalih. U slučaju njihova zadr­ žavanja." 198 199 . te opet n e k o m od bića supr otstavlj eno? Teetet: Tako. kako se čini. Teetet: Posve pravedno si kazao. Stranac: No ne treba li kazati daje i samo biće drugo od ostalih? Teetet: N u ž n o . F.C. Stranac: Dakle proizlazi. kao što je i znanost. Stranac: A ako smo to razumjeli. Isto vrijedi i za τι nakon είναι. Stranac: Zar to isto ne zadešava i dijelove naravi drugog. Stranac: Daj kaži mi sad ovo.. Stranac: Nije li onda jasno da kretanje jest bivstveno nebiće i biće. objavljuje nešto od onih ostalih. No kako ć e m o reći? Stranac: Postoji li neki dio drugog suprotstavljen o n o m lijepom? Teetet: Postoji. Stranac: I biće nam dakle upravo za toliko nije. te ih baš sve na isti način tako ispravno z o v e m o nebićima. no pojedini njen dio. to nije drugo od ničeg drugog do od naravi lijepog. čini li ti se da tada o n o maleno više riječju očitujemo no o n o jednako? Teetet: A kako bi? Stranac: N e ć e m o dakle dopustiti da odricanje. da je o n o nelijepo neka suprotstavi] enost bića biću? 6 ή ispred άντίθεσις. Hermann. izdvo­ j e n p r e m a o n o m e spoznavanom. Teetet: G o t o v o da je tako. a s druge pak ona ostala beskonačna brojem nije. ne kazujemo nešto suprotno do bića. o n o s j e d n e strane jest j e d n o . kako ima dio rukopisa. i kod kretanja i kod svih rodova. pa će nas tako razuvjeriti i u ovo nakon njih. premda smo se složili da ih je pet ο kojima i u koje smo prethodno stavili razmatranje? Teetet: A kako? Ta nemoguće je dopuštati manji broj od ono­ ga koji se maločas pokazao. Teetet: K a k o ? Stranac: Kao kad r e k n e m o nešto neveliko. Stranac: Nekako je dakle nedrugo i drugo. Stranac: No niti oko toga se zaista ne treba zlovoljiti. praveći ih drugima od bića. O n o što svaki put oglašavamo nelijepim. nego tek drugo.Teetet: N u ž n o . Stranac: Po nužnosti je dakle da nebiće jest. Teetet: U svakom pogledu. kako se čini. ili da ima neki naziv? Teetet: Da ima. Teetet: Koje? Stranac: Kad kazujemo nebiće tad. opravdano ispuštaju Stallbaum. Teetet: K a k o ? Stranac: Ta i o n a je nekako jedna. Jer kod svih narav drugog. A ako tko to ne dopušta. budući da imaju udjela u biću.It results then that the notion of'non-beautiful' is an opposition of being to being. Teetet: Čini se. znači suprotno. Stranac: Sto dakle nakon toga? Zar ć e m o za nj doduše reći da je drugo od ona tri. dobiva ime koje je n e k o vlastito za taj dio. premda je sadržano u većini rukopisa. ispravno kažemo da jesu i z o v e m o ih bićima. budući da ima udjela u biću? Teetet: Baš posve jasno. Budući da naime nije ona. čini li se i tebi da ć e m o i ovo? Teetet: Koje? Stranac: Narav drugog izgleda mi raskomadana.. kad se kazuje.

Teetet: Sasvim j a s n o . usprkos protivljenju Cornfordovu. niti sva ostala zajedno osim njega. Stranac: Mi pak ne samo da smo pokazali za nebića da jesu. mnoštvo puta jesu. Campbellov prijedlog τούτο φανή' teško se može prihvatiti. pa bilo da jest ili nije. i o n o neveliko [neveliko] 7 i o n o nelijepo [neli­ j e p o ] 7 . a o n o nelijepo manje? Teetet: Nikako. n u ž n o je o n d a i njene dijelove ništa manje staviti kao bića. nije ništa manje jestvo od. kako ti reče. Stranac: A što? P r e m a t o m zboru. ali ne i nužnom. . osporivši n a m da valjano govorimo. Teetet: Kako? Stranac: On naime negdje kaže: 8 „ N e ć e š doista nikad to iznuditi . kako se čini. bilo da ima razloga ili je baš sasvim bezrazložno. a m n o š t v o puta pak nisu. tako i nebiće na isti način i bijaše i jest nebiće. te da kao što o n o veliko bijaše veliko i o n o lijepo bijaše lijepo. d o k o n o za koje s m o sad kazali d a j e nebiće neka nas netko ili razuvjeri. Stranac: Znaš li o n d a da smo prestupili dalje od P a r m e n i d o v e zabrane? Teetet: K a k o t o ? Uvjetno prihvaćamo Boeckhovu dopunu <μή μέγα> i <μή καλόν >. da s m o najistinitije rekli. Prihvaćamo s Burnetom Simplikijevo čitanje τούτο δαμή umjesto ru­ kopisnog τούτ' ούδαμή. Dokazujući naime da jest narav drugog i d a j e raskomadana na sva bića j e d n a u o d n o s u na druga. zatim da se biće i drugo protežu kroz sve i j e d n o kroz drugo. po nužnosti je najjasnije da je nebiće. dok god to ne m o ž e . kako poje­ dinačno tako i sva zajedno. te k o n a č n o da o n o drugo. da li n a m o n o lijepo više pripada bićima. Stranac: Ne treba li i o n o nepravedno staviti kao p r a v e d n o m j e d n a k o . Stranac: Zaostaje li onda. a.. ako se to smije reći. Stranac: T r e b a o n d a kazati da j e d n a k o jesu o n o neveliko i samo veliko? Teetet: Jednako. po t o m e što j e d n o ništa više nije od drugog? Teetet: Sto da ne? Stranac: I sve ć e m o ostalo dakle na isti način kazivati. Stranac: Neka nam dakle ne kaže netko kako se usuđujemo reći da nebiće jest očitujući ga kao suprotnost biću. strance. tražeći j o š dalje od toga. ne označavajući nje­ g o v u suprotnost.Teetet: Sasvim ispravno. budući da se smisao lako dopunjuje prenošenjem prethodnog ήν. dok ona ostala. j e d n a ideja ubrojena m e đ u m n o g a bića? Ili i m a m o j o š neku nevjericu. da jest nebiće. kad se v e ć narav d r u g o g pokaza bićima pripadnom. budući od njih svih drugo. u o d n o s u na to? Teetet: Nijednu. kad su j e d n o d r u g o m suprotstavljeni. budući pak da je drugo od bića. Campbell pak smatra dopunu mož­ da ispravnom.which is the emphatic word". Teetet: I baš mi se u svakom pogledu čini. A biće opet. nije niti svako pojedino od njih. Stranac: K a k o da je o n d a n a z o v e m o ? Teetet: Očito da je to samo o n o nebiće. j e s t v o m išta više n e g o sve ostalo? I treba li v e ć odvažno kazati da nebiće postojano jest imajući svoju narav. n e g o samo toliko da je drugo od njega. bit će drugo od ostalih rodova. nego smo očitovali i ideju koja se slučuje biti nebićem. imajući udjela u biću. za kojim s m o z b o g sofista tragali. odvažili s m o se za svaki njen dio suprotstav­ ljen biću kazati da to samo jest jestveno nebiće. Teetet: Istina. v e ć od tog puta istraživanja odvrati misao. Stranac: Pokazasmo mu više no što je on zabranio istraživati. tako da biće n e o s p o r n o opet bezbroj puta nije ona bezbrojna. treba da i on govori kao što mi govorimo: da se rodovi jedni s drugima miješaju. n e g o drugo. ne upravo o n o u čemu ima udjela. 200 201 . Stranac: Dakle. združeno s drugim. samog bića." Teetet: Ta govori zaista tako. Jer mi smo se od nečega njemu suprotnog odavno oprostili. Teetet: K a k o da ne. ili. Teete­ te. suprotnost dijela naravi drugog i o n e bića. Ta ako ona jest. po t o m imanju udjela jest.

a upravo je to za Platona jedno od presudnih određenja filozofije . jednako kao i. čudeći se uz to silno da im nije pribrojena jednota (Επη. neposredno slijedećim Državnikom te nenapi­ sanim Filozofom. VII.kao takva zadobivena isključivo u obzoru pridavanja. Opisano produbljenje temeljne koncepcije praćeno je i neskrivenim terminologijskim mijenama. D. često je u tradiciji bilo uspoređivano s Aristotelovim kategorijama. dakle biće. kre­ nuo tim putem razumijevanja. ne smije se previdjeti da Platon ipak ustra­ java na tome da je to novo shvaćanje. i u tome smislu odlučna kritika Parmenida. manjka. 1955. što se nama čini najvjerojatnije? S7 Teško je dokučiti i pravi smisao naglašeno tehnički i metodički sprovođenih „razdioba" (dijareza). kao elejskog nasljeđa koje Platon sam putem kritike transcendentnih ideja u Parmenidu stavlja u pitanje. na temelju internih izričitih me­ đusobnih upućivanja. za što bi govorila vlastita nje­ gova napomena ο „drugovanju s njima"? Ih ovdje ipak treba prepoznati Platonovu filozofijsku kritiku vlastitih ranijih nazora.ο nebiću. Već Aristotelovo shvaćanje „materije" u smislu iskonske nedostatnosti (στέρησις). s naglaskom na „metodi". sadrži i obuhvaća u sebi. obmana i privid jedna u sebi pozitivna moć. Time je filozofijski izboreno jedno bitno novo posvemašnje dinamiziranje cjeline svega. uspo­ redo s tim.stupa sad izraz γένος. dakle onom najopćenitijom odredbom koja je . omogućeni su i usmjereni onim što je izboreno ovim Platonovim dijalogom. lišenosti. Stilski i jezično upućuje već na svojstva sasvim poznih djela. Ukazujemo na neka od važnijih pitanja tumačenja: 91. §4. I doista se u njemu sadrže poglavito razmatranja u kojima je povijesno zasnovana kako ontologija tako i logika s gramatikom. „Potpuno biće" ovdje je u Sofistu određeno kao ono što bivanje i kretanje. istota i drugost-razlika. ishodište Platonovih „rodova". Metodički i sadržajno bliži se već. Njihovu bitnu različitost od postupka di­ jalektike. Koliko god da jest istina daje bitna tema dijaloga novo shvaćanje naravi onog ništa ili nebića. logički". On naprimjer u svakoj prilici izrijekom niječe svaku mogućnost toga da bi „biće" ili „jedno" bili kategorijom.Neki problemi interpretacije Tradicionalni naslov ovoga dijaloga. 9). Jednako se tako teško oteti dojmu svojevrsne autoironičnosti pri njihovoj pretjeranoj i cjepi­ dlačkoj provedbi. kretanje. slike. živog.gotovo da se može tako reći. dok će είδος sve više poprimati pretežno dijalektičko-logičko značenje. sve više i više središnji filozofijski termin kasno- ga Platona (v. dušom i umom prožetog. jednako kao i na­ glašeno inzistiranje na konačno iznađenom istinskom određenju one ra­ nije vazda zagonetne uzajamne „zajednice" i „sudjelovanja" osjetilnih i mislivih bića . §8 Ono što Platon u ovome spisu zove „najvećim-najvažnijim rodo­ vima". Bivstveno nebiće ontologijski je uvjet mogućnosti toga. glasi „Sofist . §2. Prije svega ono ο tome tko su ustvari „prijatelji ideja" koje Platon u dijalogu blago ali zato ne manje odlučno kritizira.sofistike i sofista. Radi li se tu tek ο anonimnim tadašnjim sljedbenicima Pitagore i elejaca? Ili pak ο samim Platonovim učenicima.mo­ guća je samo tada kad se uvidi da su laž. Na njihovo mjesto . nužno upravo u svrhu zadobivanja dostatne orijentacije ο mogućnosti i pravoj naravi privida. §5. izraz φύσις. izrazitom minucioznošću izričaja. Već je Plotin. Ono sad biva lišeno svakog preostatka svo­ jevrsne onostranosti. koji su međutim njegov nauk tek površno i nedostatno razumjeli. stajanje. koju nikako ne valja razumijevati u kasnijem Aristotelovu smislu puke mogućnosti.sada u smislu moći i možnosti (δύναμις). obliku rasprave. odnosno razlika sama. međutim. Borba protiv svemoćne sofističke obmane . Platonovu svijest ο toj novosti posvjedočuje emfaza kojom bez ikakve potrebe daljnjeg obrazloženja uvodi odredbu bića kao pokrenutog. Zajedno s pretumačenjem onog ništa ide po nužnosti i bitno novo razumijevanje samog bića. Nekoliko je bitnih pitanja u današnjim interpretacijama još uvijek do kraja sporno i otvoreno. nemoguće je ignorirati i bjelodanu ozbiljnost kojom sam Platon na njima ustrajava. da spis sačinjava srazmjerno kasnu tetralogiju. Fedru. Izvjesno je. Groningen. odnosno protumačenja onog ništa u smislu nihil privativum i die bestimmte Negation. za­ jedno s ranijim Teetetom. 202 203 . kako ga je Platon bio mjerodavno odredio naprimjer u Politeii. Taj obzor nije. potekao još od aleksandrinskih gramatićara. nigdje drugdje toliko prisutnih koliko u ovome djelu i u Državniku. Holvverda: Commentatio de vocis quae est ΦΥΣ1Σ vi atque usu praesertim in graecitate Aristotele anteriore. oponašanja i na koncu same personifikacije života koji u svemu tome i iz svega toga crpi mogućnost svog bitka: . razli­ čitoga. s mnoštvom složenica i izvedenica. §3. Sama riječ ιδέα sve se više povlači iz središnjih formulacija. dušu i um. te tek time i život. „transcendentnosti" i odijeljenosti od cjeline bivajućega. No Aristotelove su „kategorije" nešto u svakom pogledu različito. u razlici spram ra­ nijih djela. 2. „prediciranja". kao i kasnija temeljna metafi­ zička određenja. prije svega obiljem novih riječi ili upotrebom postojećih u novom svojstvenom značenju. 1917). Breslau. Ipak. te naglaše­ nom sinonimikom. ali i ovdje u Sofistu teško je previdjeti. Povijesno-filozofijski ostaje to onda isho­ dištem za sve kasnije odredbe onog ništa i onog negativnog u smislu nedostatka. Kao nebiće koje jest u dijalogu se pokazala narav drugoga. Stenzel (Studien zur Entuiicklung der platonischen Dialektik von Sokfates zu Aristoteles.i to je presudno . mada im se danas možda više ne može pridavati onakva važnost kao što je to svojedobno htio J.) §6. pojednostavljujući donekle .

Štoviše, Platon sam nije nijednom upotrebio riječ „kategorija". Za njega, kao i za sve Grke prije Aristotela, znači κατηγορία ponajprije „optužbu", i tek donekle glagol κατηγορεΐν uz ino i „označiti kao...". Platonov izraz „ r o d " (γένος) ovdje u Sofistu nema ništa od kasnije­ ga, postaristotelovskog bitno logičkog značenja, u razlici spram „vrste". Kako smo već rekli, on je ovdje bliži onome što Platon inače naziva είδος, u smislu „ideje". Uz to, Platon izrijekom upozorava da pet „najvećih" rodova ne smije biti shvaćeno tako kao da ne bi bilo i drugih. U tom smislu valja njegov izraz μέγιστα shvatiti manje naglašeno no što to čine u pravilu svi prevodioci, s izuzetkom Cornforda (Apelt: ,,die vvichtigsten Gattungsbegriffe", Campbell: ,,the most important kinds", Dies: „les plus grandes des genres"). Važniji konzultirani komentari: The Sophistes and Politicus of Plato. With a Revised Text and English Notes by Lewis Campbell. Oxford, M. DCCC. LXVII. (Reprint Edition New Hampshire, 1988.) Plato's Theory of Knowledge. The Theaetetus and Sophist of Plato translated with a Running Commentarv by Francis Macdonald Cornford. London, 1979 ^ΙΘΒδ).

Iz djela Timej (27d5 - 31b3; 47e3 - 5 2 d l ) . Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s IV. Oxonii 1972 ( 1 1 9 0 2 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

T i m e j : T r e b a dakle, p r e m a m o m e mnijenju, najprije razlučiti o v o : što je o n o uvijek jestvujuće, a ne imajuće nastanka, i što o n o nastajuće uvijek, a nikad jestvujuće? Prvo je dokučivo mišljenjem p u t e m pojma, jestvujući uvijek na isti način, a drugo opet mni­ jenjem p u t e m b e s p o j m o v n o g osjetila mnijenljivo, nastajući i pro­ padajući, a nikad bivstveno ne jestvujući. A sve o n o nastajuće po nužnosti od n e k o g uzroka nastaje 1 ; jer s v e m u je n e m o g u ć e imati bez uzroka nastanak. Kada dakle proizvođač izradi oblik i m o ć 2 nečega, gledajući prema o n o m e što se uvijek isto d r ž i 3 i tim se u z o r o m za to služeći, po nužnosti će tako sve lijepim dogotoviti. Kad pak gledajući u o n o nastalo i slu­ žeći se nastalim u z o r o m , ne lijepo. Sve p a k o v o n e b o - ili svijet, 4 ili i drugo ako bi netko imenuju­ ći najviše volio, tako ć e m o ga i mi nazivati, - ο njemu dakle prvo treba istražiti upravo o n o što je uglavljeno da ο s v e m u treba u p o č e t k u istražiti, naime da li bijaše uvijek, ne imajući nijednog početka nastanka, ili je nastalo, od nekog početka započinjući.
1

2

Usp. i Phil. 26e. Tavlor, možda pomalo pretjerujući, naglašava kako su riječi ίδέαν και δύναμιν ovdje posve netehnički upotrebljene, kao „form and quality" ili „form and faculty", i to ,,in the wide Elisabethan sense of the second word". Već su se stari komentatori razilazili u prosudbi toga s čime valja vezati ono αεί. Atticus ga je povezivao s βλέπων, a Porfirije, kojeg slijedi i Proklo, s κατά ταύτα έχον. Vjerojatniji je ovaj drugi stav. , , . ... ουρανός je stanje ime za cjelinu „svijeta", dakle izvorno ne znači tek „nebo", κόσμος se u istome smislu javlja po prvi put u Heraklita.

3

4

204

205

Nastalo je; jer vidljivo je i dodirljivo i tijelo imajuće, a sve takovo je osjetilno. Sve o n o osjetilno pak, mnijenjem s osjetilom dohvatljivo, pokaza se bivajućim i nastalim. A za o n o nastalo opet tvrdimo kako je n u ž n o da od nekog uzroka nastane. M e đ u t i m , tvorca i oca ovoga tu svega iznaći te­ žak je posao, a i nađe li ga se, nemoguće svima kazati. N o , to treba dakle iznova ο t o m svemu: prema kojemu od dva uzora ga je graditelj izradio, da li prema o n o m e koji se na isti način i jedna­ ko drži ili prema o n o m e nastalom. No ako je ovaj tu svijet lijep, a i proizvođač dobar, tad je očito da je gledao prema o n o m e vječnom. A k o je pak o n o što nije ni­ k o m e niti s l o b o d n o reći, tad prema nastalome. Svima je dakako j a s n o da prema vječnome; svijet je naime najljepši od svega nastalog, proizvođač pak najbolji od svih uzroka. T a k o je dakle, nastao, napravljen prema o n o m e p o j m o m i razumnošću d o k u č i v o m i na isti način se držećem. A ako je t o m e tako, opet je sva nužnost d a j e taj tu svijet slika nečega. K o d svega je pak najvažnije 5 započeti p o č e t k o m koji je po naravi. Ovako dakle treba razlučivati ο slici i njenom uzoru, da bi govori bili i srodni o n o m e svemu čega jesu izlagači: o n o g a stal­ n o g i postojanog i putem u m a dohvatljivog stalni i nepromjenljivi - koliko god su u stanju, 6 i koliko govorima pripada da b u d u ne­ osporivi i nepobjedivi 7 , ne smiju oni za tim zaostajati -, a onoga Moguće su dvije konstrukcije ove rečenice i obje su, prema Tavloru, imale u starini svoje zagovornike. Prva je da se μέγιστον δή παντός shvati kao cjelina, u smislu: ono glavno u svemu jest započeti po­ četkom prema naravi. Druga je da se μέγιστον δή shvati kao „naj­ važnije je od svega", a παντός kao zavisno od άρξασθαι, u smislu: „osobito je važno započeti svaku stvar u početku koji je po naravi". Ciceron je očito slijedio drugu konstrukciju, jer prevodi: „difficilimum autem est in omni inquisitione rationis exordium". Slijedi ga i Proklo. Nama se prvo rješenje čini vjerojatnijim. Teško se ovdje složiti s Archer-Hindom da su „očito neki poremećaji našli put u ovu rečenicu". Njemu se čini najjednostavnijim naprosto izbaciti οίον, koje da je valjda proizašlo iz reduplikacije od όσον. Stallbaumovi zahvati još su mnogo složeniji te jedva i najmanje uvjerljivi. Prevodimo prema tekstu u Burneta. Većina je starijih rukopisa imala άκινήτοις namjesto άνικήτοις. No, Ciceronov prijevod ,,neque convinci potest", kao i Kalcidijevo ,,inexpugnabilis", uvjerljiva su potkrepa za drugo čitanje, prihvaćeno i od Burneta i Tavlora.

pak p r e m a t o m e odslikanoga, budući slikom, prilični, u srazmjeru s time: kako je jestvo spram nastajanja tako je istina spram vje­ rovanja. A k o dakle, Sokrate, ne b u d e m o mogli za m n o g o toga ο m n o ­ g o m e , ο b o g o v i m a i ο nastanku svega, sasvim u s v a k o m p o g l e d u iznijeti razloge koji se sami sa s o b o m slažu i najpodrobniji su, nemoj se čuditi. N e g o p r u ž i m o li pače ne manje prilične no n e t k o drugi, 8 treba se veseliti, prisjećajući se t o g a da i ja koji g o v o r i m i vi koji prosuđujete i m a m o ljudsku narav, tako da se o n i m a koji ο t o m e svemu iznose priličnu priču ništa poviše t o g a ne pristoji tražiti. Sokrat: Izvrsno, Timeju. T r e b a prihvatiti baš sasvim tako ka­ ko ti nalažeš. Tvoj uvodni napjev s m o dakle s udivljenjem d o č e ­ kali, no sad n a m u slijedu i pjesmu kraju privedi. T i m e j : R e c i m o dakle iz kojeg je u z r o k a sustavljač sustavio na­ stanak i ovo sve. D o b a r bijaše; a u nijednome d o b r o m nikada ni ο č e m u ne pribiva zavist. A budući toga lišen, ushtjedne da sve postane najvećma njemu nalik. A k o bi tko od razboritih m u ž e v a prihvatio taj najpoglavitiji početak nastanka i svijeta, posve bi is­ pravno prihvatio. Jer bog, htijući da sve b u d e po m o g u ć n o s t i do­ b r o , a ništa loše, preuzimajući tako dakle sve što bijaše vidljivo, ne mirujuće nego krećuće se u tumaranju i n e s r e đ e n o , uvede to u red iz nereda, držeći ga u potpunosti boljim od o n o g a . A o n o m e najboljemu niti bijaše niti jest s l o b o d n o išta drugo osim najljepšega činiti. Promišljajući dakle, otkrije da iz o n o g a po naravi vidljivoga nikad ništa b e z u m n o neće, cijelo od cijeloga, biti boljom stvari od o n o g a što sadrži u m , a um opet da je n e m o g u ć e da u n e č e m u nastane bez duše. Po t o m zaključku stavivši um u dušu, dušu pak u tijelo, sve skupa izgradi kako bi bilo najljepše po naravi te izradi najbolje djelo. T a k o dakle p r e m a p r i l i č n o m e raz­ logu treba govoriti da je ovaj tu svijet živo biće s d u š o m i u m o m u sebi, te da je uistinu po promisli b o g a nastao. Izvjesna nesigurnost vlada oko toga kako treba razumjeti ono μηδενός ήττον, c7. Da li je μηδενός srednji ili muški rod? Ciceron je ispustio upitne riječi, dok je Kalcidije očito shvaćao u smislu muškoga roda, jer prevodi „nihilo minus quam quivis alius". Archer-Hind i Martin biraju, slijedeći valjda Prokla, drugu alternativu. Nama se, s Taylorom, Kalcidijev izbor čini vjerojatnijim.

206

207

A k o p a k t o jest tako, t r e b a m o o p e t kazivati o n o što t o m e sli­ j e d i , n a i m e kojem od živih bića ga je na priliku sustavljač sustav i o . N i č e m u od o n i h ustrojenih u vidu dijelova ne smijemo dati p r e d n o s t - ta ništa s t o j e slično n e s a v r š e n o m e n e ć e nikada postati lijepim, - n e g o p o s t a v i m o da je od svega najsličniji o n o m e čega su ostala živa b i ć a dijelovi, p o j e d i n a č n o i p r e m a r o d o v i m a . O n o n a i m e u sebi obuhvaćajući sadrži sva mislena živa bića, kao što ovaj tu svijet sadrži nas i sva d r u g a vidljiva stvorenja. Bog, htijući da ga najsličnijim u č i n i o n o m e najljepšemu od svega mišljenog i po s v e m u savršenom, usustavi j e d n o vidljivo živo biće, koje u sebi u n u t r a sadrži sva o n a živa b i ć a što su mu po naravi srodna. Da li s m o o n d a ispravno svijet proglasili j e d n i m , ili bi bilo ispravnije govoriti ο m n o g i m a i b e s k o n a č n i m a ? J e d n i m ; ako će d o i s t a biti p r e m a u z o r u izrađen. Jer o n o što o b u h v a ć a sva misle­ n a živa b i ć a n e b i nikada m o g l o u z drugo biti drugim. P o n o v o bi, n a i m e , u o k o l o njih m o r a l o biti d r u g o živo biće, čega bi oni bili dijelovima, te b i s m o tada ispravnije rekli k a k o je o v o učinjeno s l i č n i m ne više tim dvama, v e ć t o m e obuhvaćajućem. Da bi dakle o v o t u b i l o p o jedinstvenosti slično savršenome ž i v o m biću, radi t o g a t v o r a c n e načini n i dva n i b e s k o n a č n o svjetova, n e g o j e j e d n o o v o tu j e d n o r o đ e n o n e b o postalo, jest, i j o š će biti.

H o ć e li dakle n e t k o odista kazivati kako tim n a č i n o m nasta­ de, m o r a t će primiješati i vid lutajućeg uzroka, kako mu je po naravi ustrojen kretati s e . 1 0 Ovako dakle t r e b a m o natrag ići, te, dohvativši njihov t o m e prikladan drugi početak, smjesta opet, kao što s m o ο s v e m u o n o m e tada, tako sada ο o v o m e iznova od po­ četka započeti. Osmotriti valja samu narav vatre, vode, zraka i zemlje prije nastanka neba, te njihova t o m e prethodeća stanja. Do sada naime nije j o š nitko pokazao njihov nastanak, već g o v o r i m o kao da zna­ mo što to zapravo je vatra i svako pojedino od tih, stavljajući da su to počela, sastojine svega, premda im ne pristoji da b u d u ma i od o n o g a tko je jedva malo razuman samo i uspoređena s liko­ v i m a slova. 1 1 Sada, dakle, neka se o n o naše ima na sljedeći način: P o č e l o svega, ili počela, ili kako god se ο t o m e činilo, ne treba sada kazi­ vati, ako ni z b o g čega drugog, onda stoga što je p r e m a sadašnje­ mu načinu razlaganja teško očitovati ono što se ο t o m e mni. Niti dakle vi nemojte smatrati kako ja trebam to kazivati, a niti sam opet ja sam uvjeren kako sam od sebe sposoban toliki sebi namet­ nuti posao na pravi način na sebe uzeti. No čvrsto se držeći o n e u početku kazane m o ć i vjerojatnih govora, pokušat ću, ne manje, v e ć i više vjerojatno no n e t k o drugi, od početka ο svakom pojediTeško razumljive riječi f) φέρειν πέφυκεν dosad su najrazličitije tu­ mačene. Tako npr. Stallbaum: ,,ea ratione, qua ipsius natura fert", Archer-Hind: ,,how it is its nature to set in motion". Taylor se pri­ klanja Stallbaumovu tumačenju, te sa svoje strane pri alternativi da li glagol φέρει ovdje znači „dopušta" ili pak „teži-stremi" drži prvo značenje vjerojatnijim. Tako i Martin: „comme la nature des choses le comporte". Cornford za značenje glagola u tom smislu upućuje na Epin. 983b, no dvoji može li se to značenje zadržati i ,,with no expressed object". Najpreciznije objašnjenje ove Platonove igre riječima dao je O. Apelt (Platons Dialoge Timaios und Kritias. Ubersetzt und erlautert. Zweite, durchgesehene Auflage. Leipzig, 1922, str. 168, bilj. 132): „Grčka riječ za element, στοιχεΐον, prema staroj predaji tek je u Platonovo doba i to upravo putem njega dospjela do svojega fizikalnog značenja. Pravo joj je značenje 'slovo', kao sastojina sloga ili riječi. Odatle se lako razrješava smisao ovoga mjesta. Takozvani elementi, hoće kazati Platon, nisu glede izvornosti čak niti slogovima (tim već iz slova slo­ ženim dijelovima riječi) jednaki, a pogotovo pak slovima, tim στοιχεία u pravome smislu."

[...]
T i m e j : Sve dosad k a z a n o , o s i m neznatnog, prikazivalo j e o n o o d u m a p r o i z v e d e n o . N o raspravi treba pridodati i sve o n o što nastaje iz n u ž n o s t i . 9 Jer nastanak o v o g a tu svijeta rodio se b o g m e p o m i j e š a n iz složaja nužnosti i u m a . A kad je um nadvladao nuž­ n o s t , t i m e što ju je uvjerio n e k a najveći dio svega vodi k o n o m najboljemu, time je i na taj način, n u ž n o š ć u p o b i j e đ e n o m od ra­ z u m n o g uvjeravanja, t a k o u p o č e t k u bilo o v o tu sve sustavljeno. Ime „Nužnosti" (Ανάγκη) izgleda kao da upućuje na orfičku i pitagorejsku predaju, kako je nalazimo naprimjer u drugome dijelu Parmenidova „spjeva" ili u desetoj knjizi Politeie. No, Proklo (in Remp. II 206, Kroll) inzistira na tome da je „Nužda" ovdje tek „pokretač tjelesnoga", a nikako, kao tamo, „gospodarica i vodilja bogova", kao što je jednako tako hoće oštro odijeliti i od ειμαρμένη iz mita u Držav­ niku (272e6). Za razliku od Tavlora, ta nam se razlaganja ne čine bezuvjetno prihvatljivima.

208

209

pa i sve o n o što je iz njih. to isto opet postaje vjetrom i zrakom. b u d u ć i da vazda kru­ ži. od njih različit. Treći pak nismo tada razlučili. to j e d i n o treba nazivati služeći se imenima „ t o " i „ o v o " . ili i bilo koja od suprotnosti. j e r iz svoje m o ć i nikad ne istupa i uvi­ j e k sve prima i nije nikad uzela nijedan oblik sličan n e k o m od o n i h što ulaze: p o d svim po naravi leži kao p o d l o g a o b l i k a 1 0 . Tavlor ispravno upućuje na stvarnu analogiju u Descartesovu primje­ ru analize voštane svijeće u drugoj Meditaciji. svaki put nazivati ne tim. p o n o v o prelazi u izgled zraka. taj početak ο o n o m e svemu neka b u d e u većoj mjeri razlučen no onaj prijašnjeg.. ne zvati nikad bićima. 210 21 1 . nastanak imajući i vidljiv. O n a dva naime bijahu dostatna za ranije kazivano. uvijek drugda drugim postaje. 337): . pokazujući neki j e d a n od njih. stegnu li se j o š više. otječe voda. Rastvarajući se pak i razilazeći. Theaet. Ed. zvati „ t a k v i m " . n e g o takvom.n o m i ο svemu zajedno kazivati. ne­ što poput dojilje. teško j e . S Archer-Hindom slijedimo Stallbaumov prijedlog da se umjesto δμοιον čita ομοίως. kako n a m se čini. kako izgleda. 396d7. da nas sretno sprovede do nazora ο vjero­ jatnom.. tad bi o n o m e tko bi. pa opet iznova vatra. stijenjem i zemljom. nego je daleko najsigurnije ο tome ovako pretpostavljajući govoriti: ono što sagledavamo da S pravom ovdje upućuje Archer-Hind na Heraklitovo οδός άνο κάτω μία. te kakovo bilo kojim radije no ili svim zajedno ili ne­ kim pojedinačnim. Kalcidijeva komentara Tirneja (Platonis Tiinaeus interprete Chalcidio cutn eiusdem commentario. te vatru dakle uvijek „ t a k v o m " . već i onako od samog početka svega kazivanog spasitelja od neumjesnosti i neobičnosti razlaganja.učvršćeno . bilo s o b z i r o m na istinu daleko najsigurnije reći da je zlato. i oko čega u vezi s njima s pravom besputeći? Ponajprije. valja se ipak ο t o m e izraziti razgovjetnije. preuzeti iz. 13 Jer t o bježi. Kako bismo onda b o g m e ο t o m e govorili. kao i Resp. oblikujući iz zlata svakovrsne likove.postaje. Tada smo naime razlučili dva vida. Jer reći kakovo svako pojedino od tih treba zvati odista v o d o m radije no vatrom. već na taj način. a zapaljeni zrak vatrom. cijeneć kako će o n a dva biti dovoljna. No to je teško i inače. ne čekajući o z n a k u o n o g „ o v o " i „ t o " . te svaku o n u koja to h o ć e kao d a j e postojano prikazati. No sada se čini da rasprava . od kojih pak. u oblak i maglu. d7sq. kako se ne bi netko sebe samoga stidio otržito tvrdeći da bilo koje od njih jest to a ne drugo? N e m o g u ć e je. d o k se bilo koje nekakvo. ne bi prestajao preoblikujući svaki pojedini u sve. J. v e ć se valja radovati ako u o p ć e nešto od toga htjedne i o n o „ t a k v o " sa sigurnošću primiti. zgusnut i zbijen. a i stoga što je toga radi n u ž n o najprije besputiti oko vatre i svih onih s njom u svezi. z a p o č n i m o iznova kazivati. Kakvu dakle m o ć i narav treba naslućivati da ima? Ovakvu nekakvu ponajviše: da je primaljom sveg nastajanja. predaju nastajanje. te tako u k r u g u 1 2 jedni drugima. potuljena i ugašena. A isti je zbor i ο onoj naravi koja prihvaća sva tijela. str. a drugi kao odraz uzora. a i sve o n o što bi imalo nastajanje. niti v o d u t o m .". o p e t ne smije zvati nijednim od tih imena. jedan pretpostavljen kao vid uzora. što Tavlor ne nalazi potrebnim prihvatiti. Nju treba nazivati uvijek o n i m istim. Zazvavši dakle boga. i koji g o d drugi lik da unutra nastane. A k o netko. No valja se potruditi iznova j o š se jasnije ο t o m e izraziti. n e g o takvim. a trokut pak. 191c8sqq. a iz vode nanovo zemlja i stijenje. p o ­ kretana i uobličavana od onih što ulaze pokazuje se z b o g toga S Cornfordom ispuštamo καί την τωδε. Za izraz έκμαγειον usp. pitao što to zapravo jest. a niti ikada išta drugo. t o p l o ili bijelo.. o n o što sad nazivamo v o d o m vidimo kako . Nadalje. i kojim načinom. prema Robinu. b u d u ć i da se istovremeno s postavljanjem preinačuju. Primjer voska mogao je Descartes. sad pak treba očitovati treći rod. Lipsiae MDCCCLXXVI. P r e m d a je doduše kazana istina. kao vatru. kao da bi imalo neku postojanost. s v e j e d n o 1 4 radi li se ο p o j e d i n o m ili ο svima skupa.Ut cera quae transfigurata in multas diversasque formas non ipsa vertitur. Kad se tako nijedno od tih nikada ne privida tim samim. O n o pak u č e m u nastajuće svako pojedino od t o g a se v a z d a privida. misliv i uvijek na isti način jestvujući. VVrobel. Stallbaum je umjesto κύκλον predložio čitati κύκλω. N e g o svako to pojedino ne smije se nazivati „ t i m " . d o k zrak opet. kao vjerojatno kasnije dodanu dopunu ili pogrešnu korekciju prethodnih riječi. te p o t o m odatle iščezava. unatoč protivljenju Archer-Hinda.. koju riječju naznačujući i služeći se o n i m „ o v o " i „ t o " držimo kako s m o nešto očitovali. prinuđuje poduhvatiti se toga da se p o m o ć u govora težak i taman vid pokaže.. što daje bolji smisao. i to tako da se upotrebljava neki pouzdan i postojan govor.

izrađuju što glatkijim. opazivo. potvrditi da s t i m tako stoji. kako to nekima izgleda. Njih m e đ u t i m treba nazvati dvama. dakle od „vreme­ na na vrijeme". o n o u č e m u nastaje. ili su pak o n a što ih g l e d a m o i inače tijelom o p a ž a m o jedina koja imaju takvu istinu. za nas neopazivi. budući da άεί znači prvotno što i εκάστοτε. te o n o od čega o d r a ž a v a n o niče o n o nasta­ j u ć e . nekako pak najbesputnije z d r u ž e n i m s o n i m mislivim.svaki p u t drugačijom. dolično. Cornford predlaže τφ < τ ά π ά ν > τ α τών νοητών άεί τε όντων te prevodi "ali the likenesses of the intelligible and eternal things". sveprimajućim. o n o od č e g a s o c e m . ispravka koju već Burnet u svom aparatu navodi kao „anonimnu". Prevodimo najbliže postojećem tekstu i s najmanje kompliciranja. Jer k a d bi b i l o slično n e k o m e od o n i h što ulaze. nego „ono sve što je vječno". a tek izvedeno „uvijek" i „vječno". tad u potpunosti jesu o n a „ p o sebi". j e d n o je uvijek s isti­ n i t i m razlogom. nego n a z o v e m o li to n e k i m nevidljivim i b e z o b l i č n i m v i d o m . to s a m o u č e m u će to oslikano na­ stati n e ć e biti drukčije valjano pripravljeno o s i m t a k o da b u d e b e z o b l i č n o . Takvo značenje od τε. upozoravajući sa svoje strane da bi u normalnom grčkom idiomu riječi τά πάντα άεί δντα značila prije „sve ono što u svakome momentu jest". a u o n o m e bogovi. a o v o je prevrtljivo. a drugo uvjeravanjem. b e z svih o n i h likova koje bi ikada htjelo primiti. p r e t h o d n o izravnavajući. utisnuti od njih na neki neizreciv i čudesan način. O v a k o dakle sam prilazem vlastiti glas pri glasovanju: A k o um i istinito mnijenje jesu dva roda. k a o što je i k o d u m i j e ć e m pripravljanih mirisnih masti najprije to isto slučaj. te u m o m shvatiti da za o n o što će biti šareno oslikano otiscima svak o j a k o g šarenila za gledanje. ipak uz dodatak da „bismo možda mogli čitati άεί". a o n u narav i z m e đ u njih s p o t o m k o m . budući da su odvo­ j e n o nastali i neslično se drže. i sve o n o ο č e m u vazda g o v o r i m o tako da j e s u svaka pojedina sama po sebi. te opet odatle iščezavajuće. ni zrakom. Stoga o n o koje će u sebe preuzimati sve r o d o v e treba biti izvan svih likova. nego utaman u svakom pojedi­ n o m slučaju tvrdimo da jest n e k o mislivi vid svakog. već j e d i n o mislivi. a m i m o njih druga nikada nigdje. Koliko se pak iz o n o g ranije r e č e n o g m o ž e na­ gađati ο naravi toga. kad g o d pridođu. niti pak treba opširnosti rasprave pridodavati drugu u z g r e d n u opširnost. mni­ jenjem uz osjet dohvatljivo. međutim. u o v o m e treba tvrditi da svi ljudi imaju udjela. i svoj vlastiti izgled u z g r e d n o pokazujući. A ako se. o n o se n a g o v o r o m ne da pokrenuti. istinito mnijenje ništa ne razlikuje od uma. to jest sva ona koja su vječna". A zacijelo i pristaje o n o primajuće uspoređivati s majkom. No ako bi se kratkim g o v o r o m o m e đ e ­ na na vidjelo iznijela neka velika odredba. O n a p a k ulazeća i izlazeća odrazi su uvijek jestvujućih. međutim. No u sadašnjem času t r e b a razumjeti tri roda: o n o nastajuće. treba se složiti da je j e d n o vid koji se na isti način drži. na koji ć e m o kasnije doći. d o k to zapra­ vo ne bi bilo ništa osim govora? Niti je. Umjesto πάντων predlagalo se čitanje νοητών. niti o n i m iz čega su oni postali. 212 213 . to bi bilo najpriklad­ nije. Jedno od toga naime nastaje u n a m a poučavanjem. a drugo bezrazložno. Isto se dakle i o n o m e koje h o ć e cijelim s o b i m i m n o g o k r a t n o valjano p r i m i t i o d r a z e svih o n i h uvijek 1 6 jestvujućih pristoji da b u d e po naravi izvan svih v i d o v a ustrojeno. od roda ljudi pak tek neznatan dio. Sam je Tavlor sklon čitati νοητών namjesto πάντων. loše o d r a ž a v a l o . uvijek pokre­ t a n o i u n e k o m mjestu nastajuće. o n o što je mišljenju pripalo razmatrati. da n a i m e b e z m i r i s n i m a čine o n e tekućine koje će p r i m i t i mirise. Rječcu τε razumije on u nekom restringirajućem smislu. Stallbaum je ispuštao τε. Tavlor ne nalazi mogućim. vidovi. D r u g o je p a k o n o t o m e istoimeno i slično. tad n e ć e m o slagati. ovlaženi pak v o d o m . te najneulovljivijim. a zemljom i z r a k o m prema t o m e koliko primi njihovih odraza. valja ο njima razmotriti o v o : da li jest vatra sama po sebi. tako da bi riječi zna­ čile: „sva bića. o v a k o bi netko najispravnije rekao: v a t r o m se u svakom pojedinom slučaju pričinja ovatreni dio toga. tad bi primajući i o n e s u p r o t n e i o n e sasvim različite naravi. ni v a t r o m ni voRiječi των πάντων άεί τε όντων izazivaju teškoće i mnogostruko su dosad tumačene i preinačavane. Archer-Hind brani postojeći tekst. nevidljiv i u o p ć e neopaziv. te to. nenastao i nepropadljiv. T a k o i oni koji se poduhvaćaju t o g a da u n e č e m u m e k a n o m e otisnu likove ne dopuštaju da postoji u o p ć e ikakav ja­ s a n lik. rodljivo. tad treba staviti da je sasvim postojano o n o što p u t e m tijela o p a ž a m o . niti u sebe drugo od drugdje prihvaćajući niti sam negdje u drugo idući. Z a t o o n d a majku i primalju o n o g nastalog vidljivog i u o p ć e osjetivog n e m o j m o zvati ni zemljom. d o m . pustiv­ ši to sada prisutno n e p r o s u đ e n o i neraspravljeno. No j o š dalje to takvo razlučujući. A ako s time tako stoji.

sve više ustupa mjesto nekoj vrsti rasprave i gotovo dogmatskog izlaganja već dostignutih i osiguranih uvida.πίοτις je riječ upotrebljena u šestoj knjizi Republike da bi označila mentalnu πάθημα koja se bavi osjetilnim objektima. a od pretposljednjeg tek manje značajan fragment." Kao i u mnogima od ostalih poznih spisa tako i ovdje nije Sokrat voda razgovora i glavni izlagatelj sadržaja.Treći je rod o n o prostora vazda. Tisućljetni najrazličitiji po­ kušaji izlaganja središnje kršćanske dogme ο stvaranju svijeta iz ničega od strane svemoćnoga osobnog Boga morali su vlastitu misao i izraz uvi­ jek iznova preispitivati i osnaživati putem suočenja s tekstom Timeja. Kritijom i Hermokratom. Povijesno-filozofijski i općenito duhovno-kulturni utjecaj Timeja na potonju povijest jedva da se dade odmjeriti. pojave su koje pričinjaju ne malu do­ datnu teškoću razumijevanju teksta. koje je Platon podu­ zeo napisati. To svojevrsno iščeznuće živosti slobodnog razgovaranja praćeno je onda i odgovarajućim opadanjem poetske snage i čari izričaja. vjerujemo.da dok god ovo jest drugo a o n o pak drugo. Zamišljen je u nizu s Politeiom. jedinom pisanom još nakon Timeja. Posljednje djelo nije napisano. već neprestane. naime ono samo. nastati. Campbell je samo u Timeju. Prema uvjerljivom sudu tog tako zaslužnog znalca." Apeltovo objašnjenje ovih očito svjesno i namjerno u zagonetnoj dvoznačnosti držanih iskaza čini se ipak možda nešto odviše jedno­ stavno (isto. te nesuspregnuto odzvanja u njegovim zadnjim djelima. manje raznolik i manje instinktivan gibanjem i životom.] čini se da je za Platona posjedovala rastuću fascinaciju. budući da samo ono po čemu nastade nije njeno. tome nasuprot. nijedno od t o g dvojeg ni u jedno­ me od t o g dvojega neće nikad. koju kasni Platon i inače više ne drži ne­ dostojnom filozofije. ili pak biti u potpunosti ništa. Svom ishodišnom uvjerenju da je pravo. samo je sad dublji i smireniji. Jednako se tako metafizička osnova novovjekog revolucioniranja kozmo­ logije te ujedno cjelokupne filozofije prirode može u svim njenim nijan­ sama ponajbolje pratiti i razumjeti u neprestanom odmjeravanju spram nauka iz tog spisa. teška za dokučiti i teška za vjerovati." (isto. str. a pruža stanište svemu o n o m e što ima nastanak. budući da ono ima udjela na mnogome: ono je ujedno jedno i dva. j e d n o bivajući ujedno o n o isto i dvoje. iz osnove i u načelu nemogućno. 171. 152): „Istinsko biće (ideja) može biti samo jedno. budući da živo zbivanje tragajućeg razgovo­ ra. poput Apelta (nav. istini samo naličan zbor i govor. gibljivom. Držimo upitnim može li se λογισμός νόθος. razlučujući reći o n o istinito. Ovdje možemo u najkraćim crtama tek naznačiti svu važnost i ujedno upitnost nekoliko središnjih njegovih tema: SI. i osebujnosti našega prijevoda i potrebu mnoštva objašnjavajućih bilješki uz njega. str. spram čega i gledajući sanjamo. samo dodirljivo uz nesvjesnost nekim izrođenim zaključivanjem 1 7 . bilj. ostao je on zauvijek vjeran. kako ο sanjarijama tako i ο istinskoj naravi. Ritam je pak. xl) Naznačene ka­ rakteristike stila i jezika opravdavaju. a o n o što nije niti na zemlji niti gdje na nebu.. ili drugim riječima kao puko vjerojatni. „mu­ zika jezika [. baš kao i u posljednjem Platonovu djelu Zakonima. te tvrdimo kako je nužno da svako biće nekako jest u n e k o m e mjestu i da zauzima neki prostor. Poetičnost izraza biva sve bližom nekoj vrsti uzvišene učene retorike. izvjesno i pouzdano znanje ο onome osjetilnom. 146) naprosto prevesti s „unechte Einsicht" i protu­ mačiti to tek kao „puku apstrakciju". te se svjesno povezuje s izvjesnom askezom sabranosti isključivo na središnju temu ο kojoj je svaki put riječ. Svakom osjetilnom biću pripada. kad se probudimo.. bez onih inače uobičajenih naglih pro­ plamsaja slobodne uobrazilje. Budući da to dakle postoji. 1 9 Neki problemi interpretacije Timej pripada drugoj od jedinih dviju serija spisa. koja neobuzdano goni k često tako živo plodonosnim zastranjenjima. Neo­ bičnost sklopova i obrata. koji ne dopušta propast.zbog točnosti istinit . Štoviše. dj. već u najstarijim izdanjima Platonova djela priključen tekstu Timeja. Prostor je onda μύγις πιστόν zato jer. jedva za povje­ 18 rovati. to da je ništa.. nastajućem i propadajućem. U Tuneju i Za­ konima te tragičke i 'ditirampske' kadence nisu više tek prigodne. a govornik sad više ne 'pokriva lice' sokratovskom ironijom dok se njima služi. a i drugo t o m e srodno. zbog toga priliči u nečemu drugome nastajati. izbrojio na 91 stranici Stephanusova izdanja ništa manje od 427 riječi koje se inače ne susreću u ostalom Pla­ tonovu djelu. s pri­ padajućim mu fragmentom Kritije.. premda doradeniji. Cjelina svega u spisu izloženog shvaćena je od samoga Platona tek kao neki mit. upotreba riječi u vazda novim i nenaviknutim značenjima. namjerno arhaiziranje. Zna­ 214 li 5 . sam nije objektom osjeta: on je neka dvosmislena i dvojbena forma. Instruktivno pojašnjenje u Archer-Hinda: . naime to da slici. na nekakav se način ipak držeći jestva. Pojavljuje se rastuća sklonost balansiranoj frazi i rije­ čima 'iz punih ustiju'. zbog te sanjarije ne bivamo sposobni. O n o m pak bivstven o m biću saveznik je govor . Entuzija­ zam izlaganja nije dakako nestao. premda jest način na koji se osjetilne stvari percipiraju. bilj. tek neka sablasna opstojnost. dijalog jedva da se smije doista tako nazvati. Sam jezik postaje međutim sve neuobičajeniji i samosvojniji. a kao nečem drugom pripadna biva prikaza uvijek kretana.

(Reprint Edition New Hampshire. Tako je već Filon taj uzor bio protumačio kao splet ideja koje nisu drugo do misli Boga samog. 1965. The Timaeus of Plato translated with a running commentary by Francis Macdonald Cornford. Vlastosa. Oba su shvaćanja.D. ο svemu tome izvrsne priloge G. „obrtnik" iz Timeja ne može se nikako dovesti u unutrašnju smislenu svezu. vezana s jedva savladivim teškoćama.„jest" neovisno od njega i ono u čemu sve izrađuje.) A Commentary on Plato's Timaeus By A. . postavši na koncu službenim stavom teo­ logije. 216 217 . Pri pokušajima da se nauk iz Timeja pod svaku cijenu dovede u što veću blizinu s osnovama kršćanstva. L. (Usp. ili pak kao dinamičku prispodobu za um-duh svjetske duše. to znači silnosnost i možnost. Jedno i drugo od toga. ( 1 1928. Oxford.označiti najsvojstvenijom temom cjelokupnog dijaloga. već su one isklju­ čivo ono što biva mišljeno. E. Ono na što se on ugleda pri izradi „svijeta". već „onim živim samim". 1962. Hackfortha.u nepremostivoj razlici već spram prvog mu velikog učenika Aristotela. Taylor. Ο čemu je tu uopće onda riječ. proglašujući je tek dijelom neobvezne igrarije mitske mašte. dovoljno je samo usporediti tome posvećeno mjesto. Archer-Hind.) Važniji konzultirani komentari: The Timaeus οf Plato.E. Štoviše. u Timeju spominjani vječni uzor božanskoga tvorenja uopće nije izrijekom nazvan „idejom" ili „idejama". naime ono predzatečeno neuređeno predsvjetsko gibanje. G. „Ideje" u Platonovu smislu naprosto nisu i ne mogu biti neke i nečije misli. F. London. 132b. nagovi­ ješten u nekoj takvoj ulozi već u Filebu te osobito kasnije u Zakonima. Owena.nosti „fizike" u cjelini. ona kako od boga tako i od samog uzora neovisno iskonski postojeća takozvana Platonova materija. Archer-Hind. Ovdje se može naznačiti samo to da je (a) svođenje tog „kaosa" i „prostora" na pasivnost puke ekstenzije (npr. Edited with Introduction and Notes by R. Kako onda valja shvatiti Platonova boga-obrtnika? Najčešće ga se pokušava tumačiti kao svojevrsnu mitsku metaforu ideje dobra iz Politeie. London. dakako u emfatičkom. međutim. Za ispitivanje i ujedno odbacivanje mogućno­ sti da bi se „ideje" shvatile u nekom takvom subjektivno-psihologijskom smislu. može se ponajprije uz nauk ο konstituciji svjetske duše . §3. G. 1888.naprosto po­ grešno. 1977. H. London. Božanski „rukotvorac". §2. to bi se dalo interpretativno dokučiti tek iz poredbe s gore već prevedenim mjestom iz Sofista ο „potpunome bi­ ću". medicine i mehanike.uostalom u posve očitom osloncu na zasade Descartesove filozofije . . kemije. svojevrsnu „aktivnost" te „materije" (Cornford). s pojmom osob­ noga svemogućnog Boga. du­ bokom i obuhvatnom smislu kasnog Platonova filozofiranja. svako na svoj način. Chernissa. Edited by R. §4. u obzoru Platonova filo­ zofiranja naprosto nema mjesta. E. a osobito onda spram potonje novo­ vjekovne filozofije prirode kao znanosti. No takvo je shvaćanje posve neplatoničko. „Treći rod". čini neprekoračivu granicu njegove moći i slobode djelovanja. Pokušaji njena tumačenja jednako su vazda dvojbe­ ni i sporni danas kao i tijekom čitave povijesti izlaganja Timeja. kao što . Tavlor). bit kojega je tamo prepoznata kao život. već se zarana pokušavala uklo­ niti ona gore spomenuta smetnja očite i nedvojbene predegzistentne ne­ ovisnosti uzora na koji se bog ugleda pri tvorenju. uzor prema kojem sve izrađuje. ili čak istovjetnost. Morowa i R. što sve onda pravim problemom ispostavlja (c) zagonetku njena odnosa spram „duše svijeta" i filozofijskog problema zla (Plutarh). nauk prihvaćen potom od Augustina. bitno je i načelno neovisan od njega. 1988. R.na neki taman i zagonetan način doduše . unikatno u čitavu Platonovu djelu: Farm. pa za­ tim i biologije. nastale upravo putem navodne obnove platonizma.) Plato's Cosmology. te da se (b) mora ustrajati na uvidu u iskonsku dinamičnost. ili određenije kozmologije s astronomijom. sabrane naknadno u zborniku Studies in Plato's Metaphysics. Allen.

činidba. biće bivstveno. govor. bivajuće spoznaja. doživljaj. tvoriti tvorba. razlog. stanje. razmišljanje ύπόθεσις φύσις činiti se. im 218 219 . pojam prilika. duh jestvujuće. rasprava. stvaranje lik mudrost pretpostavka. strast prisustvo vjera. spoznanje razum.Rječnik αϊσθησις αρχή γένος (τό) γιγνόμενον γνώσις διάνοια δοκεϊν δόξα δύναμις είδος εϊδωλον είκών επιστήμη θέσις λόγος μάθημα μύθος νους ov όντως ουσία πάθος παρουσία πίστις važnijih termina ποιεΐν ποίησις σχήμα σοφία činiti. kaza um. jestveno jestvo. postajuće. narav podstavka osjetilo. zbor nauk. uvjerenje. izgledati da mnijenje moć vid. stav pojam. odraz slika znanost. opažaj početak. znanje • postavka. počelo rod nastajuće. bivstvo trpnja. naučavanje priča. pouzdanje £2.

baš kao što nam je ugledati bilo koji slučajan i neznatan dio onih koje ljubimo sla­ đe no vidjeti mnoštvo drugoga. A uz to. No ipak o n a druga. O b a ta istraživanja sadrže zadovoljstvo. z b o g obitavanja . j e d n a su nepostala i nepropadljiva za svu vječnost. Jer od onih prvih ako i tek nešto malo dohvatimo. No o k o onih propadljivih. j e r su nam bliža i .0d svih jestava. u pogledu znanosti stječu prednost. a i ο t o m e ο č e m u č e z n e m o znati posve je malo toga o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima.. uzvišenim i božanskim. Ο onima [prvim]. s njima zajedno. zato što ih i i m a više i v e ć m a se dadu spoznati. j e r tu i m a tek n e z n a t n o o n o g a iz čega bi n e t k o mogao polaziti pri istraživa­ nju. a drugima se steklo da imaju udjela na postajanju i propadanju. z b o g uzvišenosti te spoznaje. slađe od svega o n o g a što je okolo nas. ipak n a m je to. pa bilo to i j o š kako p o d r o b n o . koja su po naravi sustavljena. m n o g o će naime toga ο svakome od tu pribivajućih r o d o v a dokučiti onaj t k o se samo ushtjedne dovoljno na­ pregnuti.Damir Barbarić Aristotel . zapalo nas je da i m a m o slabije motrenje. više s m o za spoznaju opremljeni. j e d n a k o biljaka kao i životinja.

našoj naravi svojstvenija, pružaju nešto u naknadu u odnosu na onu filozofiju ο božanskima. Budući da smo ο njima razložili, kazujući o n o što nam se čini, preostaje j o š reći ο životinjskoj naravi, koliko je to m o g u ć e ne is­ puštajući ništa, niti od onoga bezvrijednog niti pak od o n o g a uzvišenijeg. Jer i kod onih od njih koja nisu privlačna u pogledu osje­ ta, ipak, što se tiče motrenja, narav koja ih je satvorila neizmjer­ nu u g o d u pruža onima koji m o g u spoznati uzroke i koji su po naravi filozofi. A i bilo bi, naime, protiv svakoga smisla i apsurd­ no ako bismo, promatrajući njihove slike, osjećali zadovoljstvo jer time ujedno p r o m a t r a m o i umijeće koje ih je satvorilo, recimo sli­ karsko, ili kiparsko, a ne bismo još više od toga uživali u motrenju samih onih koja su po naravi sustavljena, premda smo tu zacijelo u mogućnosti razmotriti i same uzroke. Stoga se ne treba djeti­ njasto ustručavati pri istraživanju i bezvrijednih životinja - jer u svemu što je naravno jest nešto divljenja vrijedno." (De part. an. 644b23-645al7) Vjerojatno ni u j e d n o m od svojih tekstova kao upravo u ovo­ me ulomku iz kasnoga spisa Ο dijelovima životinja nije Aristotel tako sažeto, jasno i iskreno, gotovo kao u nekoj filozofijskoj ispo­ vijesti, do riječi i do izraza doveo najdublji credo cjelokupnog svog življenja i filozofiranja. Motriti (θεωρεΐν) o n o što se pojavljuje i pokazuje sva je njegova strast i jedini posao dostojan filozofa te vrijedan svakog truda i napora. V e ć je u r a n o m Nagovoru na fi­ lozofiju filozofa bio shvatio i odredio kao „motritelja", kao onoga koji J e d i n i živi gledajući spram naravi i o n o g a božanskog te, po­ put n e k o g d o b r o g kormilara, načela života vezuje uz ona vječna i postojana, tamo se usidruje i živi po sebi s a m o m e " . (B50: Der Protreptikos des Aristoteles. Einleitung, Ubersetzung und K o m mentar von Ingemar During, Frankfurt am Main 1969, str. 54) Aristotel je prvi koji je cjelinu svega m o g u ć e g znanja prema načelima raščlanio i odijelio u motriteljsku (teorijsko), proizvodno (poietičko) i čimbeno (praktičko). No valja uvidjeti da ne samo unutar p o t o m j o š dalje raščlanjenih motriteljskih znanja (znanost naravi, znanost o n o g matematičkog, te, kao najviša, prva filozo­ fija o d n o s n o teologija), nego jednako tako i za cjelinu proizvodnih i čimbenih znanja određujućim i vladajućim biva i ostaje upravo sveobuhvatni i jedinstveni motriteljski karakter. Aristotelov vijek pada u doba rasula i propasti klasičnih du­ hovnih i političkih životnih oblika i očitovanja grčkoga polisa. Od

sjajnog Periklova razdoblja prošlo je više od pola stoljeća i spo­ meni na nj dostupni su Aristotelu j e d i n o posredstvom o p s e ž n e i intenzivne lektire, što mu i je za cijeloga života ostalo neutoljivom strašću. Pred njegovim se o č i m a zbio poraz G r k a kod Heroneje, sam je odrastao na dvoru onih koji su t o m b i t k o m u osnovi ovla­ dali G r č k o m , obrazovao Aleksandra M a k e d o n s k o g i, izgleda ne bez nelagode i intimnog neslaganja, bio svjedokom začetka j e d n o g kozmopolitski usmjerenog helenističkog imperija, o t v o r e n o g sve snažnijoj orijentalizaciji. N e p o s r e d n o s t grčkoga života ostala mu je uskraćena kako v r e m e n o m rođenja tako i činjenicom porijekla: kao stranac nije niti imao osobite prilike za izbor ο kojemu jed­ n o m govori u Politici ( 1 3 2 4 a l 4 - 1 7 ) , naime za izbor i z m e đ u života v o đ e n o g u zajednici polisa i o n o g a „više t u đ i n a č k o g i i z d v o j e n o g " iz te iste zajednice.

Život
R o đ e n je 384. prije Krista u Stagiri, gradiću na sjevernoj grčkoj obali, kao sin m a k e d o n s k o g a dvorskog liječnika. G o d i n e 367. do­ lazi u A t e n u te započinje studij u Platonovoj Akademiji, gdje osta­ je 20 godina. Ο o d n o s u između s a m o g učitelja i m l a d o g a učenika, koji je zacijelo već zarana očitovao bar dio svojih sposobnosti, ne zna se ništa p o u z d a n o . P o v r e m e n a u literaturi iskrsavajuća na­ gađanja ο t o m e npr. da Platon u t o m i t o m dijalogu ustvari o d g o ­ vara na kritike mladića izrečene u krugu Akademije b e z ikakva su ozbiljnijeg uporišta. Sigurno je, međutim, da je Aristotel v e ć rano u Akademiji započeo s predavanjima, prvenstveno iz reto­ rike, te da je sastavio niz tada uobičajenih protreptičkih dijaloga, pisanih po uzoru na Platona i pretežno oslonjenih na njegov nauk. N a k o n Platonove smrti godine 347. napušta Aristotel Atenu, zajedno s Teofrastom i n e k o l i c i n o m drugih, te odlazi najprije na Assos, zatim u Mitilenu na Lezbosu. G o d i n e 343. prihvaća p o n u ­ du Filipa M a k e d o n s k o g da p r e u z m e odgajanje i obrazovanje nje­ gova trinaestogodišnjeg sina Aleksandra. Kad ovaj, g o d i n e 335, započinje pripreme za svoj azijski p o h o d , Aristotel se vraća u Ate­ nu. T a d a je već na čelu Akademije Speusipa naslijedio Ksenokrat, ο čijim filozofijskim postavkama, a valjda i sposobnostima, Aristotel nije nikada krio svoj j e d n o z n a č n o nepovoljan sud. Ari-

222

223

stotel okuplja o k o sebe kolege i studente u prostorima Likeja, na­ z i v a n o g i Peripatos, osniva knjižnicu i nešto p o p u t muzeja priro­ doslovlja, drži predavanja te n e u m o r n o organizira m n o g o s t r u k a istraživanja. N a k o n smrti Aleksandrove napušta Atenu, predmnijevajući valjda opasnost z b o g s v o g prijateljevanja s Makedonijom, n a v o d n o uz riječi kako nije sklon dopustiti da se Atenjani j o š j e d n o m ogri­ j e š e ο filozofiju. Povlači se u Halkis na Eubeji, r o d n o mjesto svoje majke, te u s k o r o umire, godine 322, u svojoj šezdeset i drugoj godini.

tatora, pretpostavkom su naših današnjih koliko-toliko pročišće­ nih i usuglašenih tekstova originala. Ipak ne treba, izgleda, pretjerano žaliti što n a m nisu saču­ vani i egzoterički spisi, ma koliko naprimjer zaneseno Ciceron (Acad. II, 19) hvalio „zlatni t o k njihova govora" (flumen orationis aureum). A k o je povijest već birala što spasiti, svakako je načinila bolji izbor. Poredak spisa, kao i naslovi m n o g i h od njih, ne potječu od Aristotela. P r v o k o m p l e t n o izdanje cjelokupne ostavštine - mje­ rodavno za o n o što do danas p o z n a m o kao Corpus Aristotelicum priredio je u R i m u skoro tri stoljeća nakon njegove smrti, u pr­ v o m stoljeću prije Krista, jedanaesti voditelj „peripatetičke" škole A n d r o n i k s Rodosa. V o đ e n kasno-helenističkom idejom sustava i enciklopedije cjelokupnoga m o g u ć e g znanja, on je na početak svog izdanja stavio „ l o g i č k e " i „znanstveno-teorijske" spise (takozvani „ O r g a n o n " ) , zatim prirodoslovne, uključujući tu i „psihologijske", n a k o n njih u neprilici niz rasprava ο o n o m e što je Aristotel sam bio zvao „ p r v o m filozofijom" (odatle i njihovo skupno ime „meta­ fizika", dakle „ o n o što je nakon fizike, za n j o m " ) , te na k o n c u spise iz etike, politike, retorike i poetike. Dva najznačajnija Ari­ stotelova „djela", Metafizika i Fizika, nisu dakle u o p ć e nikakva djela, v e ć naknadno, pri t o m izdavanju, u cjelinu složene zasebne rasprave i grupe rasprava, nastale u različitim v r e m e n i m a i često pisane iz različitoga filozofijskog vidokruga. Kronologija pojedinih spisa p r e d m e t o m je dugotrajne i inten­ zivne rasprave m e đ u znalcima i teško se m o ž e reći kako je postig­ nuto suglasje u svim pojedinostima. Ipak se m o g u s o d r e đ e n o m sigurnošću utvrditi b a r e m o s n o v n e crte redoslijeda njihova nasta­ janja. P r e n o s i m o ovdje danas mjerodavnom prihvaćenu kronolo­ giju iz m o n u m e n t a l n e Duringove monografije (I. Diiring, Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 49 i d.): 1. Vrijeme u Akademiji: A) Od 360. do 355: Kategorije, Ο tumačenju, Topika II-VII, VIII, I, IX, obje Analitike, (izgubljeni) dijalog Ο filozofiji, (izgub­ ljeni) referat Platonova predavanja Ο Dobru, knjiga L a m b d a tzv. Metafizike, prva verzija Poetike, Retorika I-II (bez II, 23-24), prva verzija Velike etike (Magna moralia).

Djela
Svi dijalozi i ostali „ e g z o t e r i č k i " spisi Aristotelovi izgubljeni su, a o n o što n a m je ostalo sačuvano u pravilu nisu dovršena, redi­ girana i za objavljivanje pripremljena djela, v e ć pripremni zapisi, koji su služili kao o s n o v a ili p o n e k a d tek podsjetnik predavanji­ m a . Izuzetak su od t o g a n e k a očito za javnost oblikovana djela, npr. Nikomahova etika, Topika, najveći dio Politike, kao i m n o g i stilski i izražajno o č i t o dovršeni i dotjerani dijelovi unutar posto­ j e ć i h spisa. U cjelini gledano, očito je da u g o t o v o svima od njih postoje slojevi zabilješki rađenih u različita vremena, popravci, u m e c i i dodaci, najčešće od strane Aristotela samog, p o n e k a d m o ž d a i od n e k o g od njegovih bližih učenika. Stil je i inače općeni­ to strahovito zbijen i sažet, p r e p u n neizrečenih primisli i pretpo­ stavki, smislenih sveza koje valja sam u čitanju pridodavati, tako da su neki dijelovi z b o g t o g a g o t o v o nerazumljivi, ili p a k ostavlja­ j u m n o š t v o j e d n a k o izglednih m o g u ć n o s t i razumijevanja. U z to, Aristotel se u o v a k v i m spisima služio vrlo samosvojnim j e z i k o m , s v e l i k i m brojem tehničko-terminologijskih izraza, naslijeđenih dje­ l o m i č n o iz diskusija u Akademiji, a v e ć i m dijelom i skovanih u njegovim vlastitim pokušajima da riječju i i z r a z o m izađe na kraj s m i s a o n i m t e š k o ć a m a s kojima se bez prestanka filozofirajući sretao. Sve to, dakako uz osnovni p r o b l e m težine samoga o n o g mišljenog, čini studij Aristotela, pa v e ć i samo čitanje, izuzetno zahtjevnim p o t h v a t o m , što će se vjerojatno vidjeti i iz naših prilo­ ž e n i h prijevoda. D a k a k o , stoljetni napori filologa, njihova rada na o b r a d i i usklađivanju brojnih verzija i varijanti rukopisa, potpo­ m o g n u t o g strpljivim konzultiranjem dragocjenih antičkih komen-

224

225

Β) Od 355. do Platonove smrti: Fizika I i II, VII, III-VI, Ο nebu, Ο postojanju i propadanju, Meteorologika IV, knjige My 9, 1086b21 - Ny, Alpha, Jota, My 1-9, Beta tzv. Metafizike, prera­ đena Retorika I-II, Retorika III, Eudemova etika, dijalog Eudemus (izgubljen), Nagovor na filozofiju (djelomično izgubljen). 2. Vrijeme putovanja, Assos, Lezbos, Makedonija (347. - 334.): Povijest životinja incessu (Historia animalium) III, I-IV, VIII, Ο dijelovi­

sti stalnoga tijeka, što će sve t a m o naći oličeno prije svega u Protagorinu naučavanju. T e š k o je dostatno istaknuti svu važnost o v o g a Aristotelova ishodišta, u kojem se g o t o v o m o ž e prepoznati svojevrsni reflek­ sivni obrat od stvari samih k horizontu njihove m o g u ć e odredljivosti, nagovorivosti i označivosti. V e ć u svojim najranijim pokuša­ jima, ο kojima i m a m o samo sporadična izvješća iz druge i treće ruke, inzistirao je on u p o r n o uvijek o k o j e d n o g a te istog, n a i m e o k o pitanja: „ š t o znači ( n e š t o ) ? " , „ k a k o nazivamo ( n e š t o ) ? " , „ka­ ko se zbori ( n e š t o ) ? " . U ranim Aristotelovim spisima, „klasifika­ cijama" i „ r a z d i o b a m a " iz najranijega v r e m e n a u Akademiji, pi­ tanje „ š t o kazujemo ο stvarima?" stupilo je na mjesto P l a t o n o v a „ š t o jesu stvari?" - ustvrđuje i D u r i n g (nav. dj., str. 81), a istu stvar konstatiraju i u g l a v n o m svi relevantni suvremeni istraži­ vači. T a k o naprimjer H. Flashar (poglavlje „ A r i s t o t e l " u t r e ć e m svesku „Filozofije antike" najnovijega izdanja U e b e r w e g o v a „ N a ­ crta povijesti filozofije": Altere Akademie, Aristoteles, Peripatos, Basel/Stuttgart, 1983, str. 3 2 4 ) : „Pitanje ο bitku pojavljuje se da­ kle [tj. Aristotelu] u horizontu logosa; filozofijska problematika biva otključena p u t e m refleksije na jezik." Ili O. Hoffe (poglavlje „Aristotel" u Klassiker der Philosophie, Bd. 1 /Hrsg. O. Hoffe/, M u n c h e n , 3 1 9 9 4 , str. 8 1 ) : „Aristotel vidi biće unaprijed u o d n o s u na logos, koji znači j e d n a k o u m , njegovu artikulaciju, jezik, i nje­ g o v smisao." O n o m e tko poznaje stanje istraživanja Aristotelove filozofije posljednjih desetljeća neće biti teško u svim o v i m konstatacijama prepoznati odjeke o s n o v n e teze j e d n e od najoriginalnijih novijih interpretacija Aristotela, naime knjige Wolfganga Wielanda Ari­ stotelova fizika iz god. 1962. Središnja teza knjige, o n a ο „ u z a ­ jamnosti izraza 'biti' (είναι) i 'biti govoren, z b o r e n ' ( λ έ γ ε σ θ α ύ u Aristotela" (str. 155), nije j o š ni izdaleka iscrpljena u svim m o g u ć ­ nostima koje Otvara j e d n o m radikalno n o v o m razumijevanju i tu­ mačenju cjeline t o g filozofiranja. Ishodište u „ l o g i č k o m e " ne smije dakako biti shvaćeno u smi­ slu o n o g a što danas poznajemo i prakticiramo kao „ l o g i k u " . Od spisa takozvanog „ O r g a n o n a " samo dvije Analitike sadrže logičku problematiku u s t r o g o m e smislu riječi, prije svega n a u k ο tzv. si­ logizmu. Topika je rana filozofijska refleksija na m e t o d e dijalek­ tičke diskusije, d o k se i Kategorije i Ο tumačenju k r e ć u u je-

ma životinja (De partibus animalium) II-IV, Ο hodu životinja (De
animalium), Meteorologika Politika I i VII-VIII.

3. Drugi boravak u Ateni do smrti u Halkisu: Retorika II 23-24, Retorika I-II i III prerađene, Politika II, V-VI, III-IV, knjige Gamma, Epsilon, Zeta-Eta-Theta tzv. Metafi­ zike, Fizika VIII, Ο dijelovima životinja I, Ο rađanju životinja, Ο kretanju životinja (De motu animalium), Ο duši (De anima), Mali prirodoslovni spisi (Parva naturalia), Nikomahova etika.

„Logičko" ishodište
Najsvojstveniji polazišni stav Aristotelov, obrat kojim već kao mladi pripadnik Akademije samosvjesno nastupa, ne skrivajući osjećaj vlastite originalnosti, u kritici kako uobičajene sofistike tako s a m o g Platona i njegova elejskog prethodnika Parmenida (Phvs. I) glasi: „zbori se višestruko", „ n a više se načina izriče", „znači više toga" (πολλαχώς λέγεται). „Biće, bitak, zbori se mno­ g o s t r u k o " - t o m svojom središnjom postavkom relativizira Aristo­ tel - kako to sam razumije - svojevrsnu zakočenost i apstraktnu zaustavljenost elejaca te dopušta i otvara mišljenju slobodan po­ gled na cjelinu bivanja i gibanja, na polje naravi i svega po naravi bivajućeg. S druge strane, upravo istim tim k o n a č n i m svođenjem na pračinjenicu logosa, zbiranja, mišljenja, govorenja i označavanja, uspijeva izboriti očiglednost (u G a m m a tzv. Metafizike) nužnosti nekog prvog postojanog, najpouzdanijeg i najjačeg počela, kasnije nazvanog p o č e l o m neproturječenja (principium contradictionis), protiv radikalnog heraklitizma i sofističkog nauka ο sverelativno-

226

227

Nije pretjeran stav Diiringov (nav. osobito u Drugoj analitici. ostaje izvan dohvata razuma. tako će sad i cjelina te m o g u ć e znanstveno dokazive istine biti sažeta u stavu „sav dokaz otkriva i razotkriva nešto p r e m a n e č e m u " (τι κ α τ ά τινός). koje će se Aristotel prihvatiti kasnije u j e d n o m od najtežih i najznačajnijih svojih tekstova. za razliku od razuma. pitanje. odredivši t i m e jed­ n o m zauvijek pravi i takoreći jedini „ p r e d m e t " cjelokupnog svog filozofiranja. označuje Aristo­ tel (Phys. suočiti s granicom tako o d r e đ e n o g a horizonta i sve više bivati prisiljen tematizirati i o n o što unutar njega više ne m o ž e biti dohvaćeno. U d r u g o m tematiziranom spisu. u procesu r a z u m s k o g odricanja i priricanja. kao niti puko razumske istine. a što se samo ne da više n i č e m u priricati. B i t n a formula t o g h o r i z o n t a je „ n e š t o (se pririče) n e č e m u " i sve što u n u t a r njega u o p ć e m o ž e biti udvaja se u o n o čemu biva priricano. pjesništvu. a ipak se pokazuje filozofijski odlučujućom i p r e s u d n o m t e m o m . rasporedom (τάξις). s druge strane. ima u sebi uro­ đen neuklonjivi poriv za ozbiljenjem vlastitoga „djela". U m . naime „apofantički l o g o s " . 228 229 . kako je rečeno u izuzetno značajnom 19. N e k o „ b i ć e n a p r o s t o " ostavlja Aristotel naglašeno slavodobitno po strani. svakog sastavljanja te svakog priricanja i odricanja. za kakvim je r e c i m o tragao Platon: . strogo o m e đ e n o g logosa gradi se o n d a cje­ l i n a „ d o k a z n e " tj. pojam i stvar Aristotelove filozofije svakako je narav. priroda. Bitno pak njeno svojstvo u t o m e je što je sama u sebi sređena i smisleno uređena. nije „ n e š t o po n e č e m u " (De anima.veli Aristotel u kasnoj knjizi T h e t a tzv. kao puki općeniti vid ili r o d . Aristotel će je i samu često poistovjećivati s r e d o m i poretkom. K a o što je bit h o r i z o n t a pridatljivosti bila oči­ t o v a n a f o r m u l o m „ n e š t o n e č e m u " . govorenja i mišljenja samo j e d a n . b i t n o o d r e đ e n time što jedi­ no njime m o ž e m o jednoznačno razlikovati ono istinito od onoga lažnog. gdje je i z v o r n o značilo „ o p t u ž ­ b u " . Metafizike. Svaki drugi vid govorenja.J e s t v o " je „ b i ć e " . No samo o n o nerazdjeljivo i nesastavljivo. s j e d n e . za postig­ n u ć e m vlastitoga naravnog cilja i svrhe. 1 0 0 b l 3 ) . Naime. Na o s n o v i takvog. ostaju tako na r u b u pravoga fi­ lozofijskog interesa. druga ključna riječ. bolje rečeno u o n i m fragmentima koji su nam od t o g spisa sačuvani. koji će odsada držati p r e s u d n i m i filozofijski j e d i n o rele­ v a n t n i m . najdublje. kako b i s m o danas rekli. poglavlju druge knjige Dru­ ge analitike: počelo dokaza nije dokaz. „ o n t o l o g i j e " i „filozofije j e z i k a " ujedno. tj. nazvat će j e s t v o m (ουσία). npr. O n o č e m u sve d r u g o biva priricano. pripuštajući ga p o t o m u splet cjeline „kategorija" tek kao drugotn o . Svrhoviti poredak naravi Uz logos. J. niti pretjeruje drugi jedan znalac ( D . i u o p ć e odnošenja spram stvari i bića. T o m e je svoj­ stvena j e d n a izvornija istina od one znanstveno dokazne: o n a nesastavljiva . što čini p r e d m e t i sadr­ žaj dviju Analitika. U p r v o m od tih dvaju posljednjih spisa otvara Aristotel ho­ r i z o n t priricanja i pridatljivosti kao onaj u kojem se u o p ć e m o ­ že smisleno ο n e č e m u govoriti i to označavati n e č i m o d r e đ e n i m . 434) da „ n a mjesto [Platonove] ideje D o b r a u njega stupa physis". u čemu Aristotel iznalazi upravo o n o prvo. Sve odredivo u n u t a r t o g horizonta naziva Aristotel i m e n o m κ α τ η γ ο ρ ί α . U o č i t o m protustavu spram Platona. od prvih i osnovnih jednostavnih tijela pa do č o ­ vjeka kao krune i v r h u n c a naravnog postojanja. V e ć u r a n o m Nago­ voru na filozofiju. U okrugu njih n e m a u o p ć e nikakve laži. koji je dušu bio odredio izvo­ rištem i p o č e l o m cjelokupnog i svakog kretanja. u knjizi Z e t a tzv. Metafizike m o g u se samo ili umom dotaći te u t o m doticaju ujedno naprosto izreći ili pak u o p ć e ne spoznati. . svakodnevno­ me mnijenju itd. No Aristotel će se. p u k o apstraktnim.j e d a n povijesno odsudni stav. želja.d i n s t v e n o m horizontu „ l o g i k e " . „prokazivanje n e k o g a kao baš toga i takvoga". to znači izvedeno i n e p r a v o jestvo. str. II) narav o n i m što u sebi s a m o m e i m a počelo gibanja i stajanja.. Sve što jest po naravi. kao niti znanosti znanost (Anal. iznicanje (φύσις). načela sama. post. izlučuje Aristo­ tel iz cjeline m o g u ć i h vidova zborenja. prepušteni retorici. To J e s t v o " valja razlikovati od svakog „ b i ć a napro­ s t o " ili „ b i ć a s a m o g po sebi". Ili. „ p r a z n i m " i. potek l i m iz p r a v n o g i s u d b e n o g govora. ali isključivo ukoliko v e ć jest unutar prethod e ć e g a horizonta pridatljivosti i priricanja. O v a će brza odluka p o s t u p n o sve snažnije zahtijevati pre­ ispitivanje i produbljeniju o d r e d b u . molba. Ο tumačenju. Štoviše. riječ je upotrebljena ne manje od 53 puta. v e ć je­ dino ili mišljenje-oprisutnjenje ili pak u o p ć e ne. dj. ne dotaknuvši ih. dokazna istina „ n e č e g a p r e m a n e č e m u " kreće se uvijek u okrugu o n o g a sastavljivog i razdvojivog. „ r a z o t k r i v n e " znanosti. 4 3 0 b 2 7 ) .. označujući ga „ g o l i m " . te o n o što se pririče.

„Narav ne čini ništa uzalud". da je naime prva od promjena prenošenje. u njihovoj g o t o v o nepreglednoj različnosti. a o n o bivajuće nije. nastajanja. ali ne istim za sve. sunca]. 46). i bivanje bude neprekidno. nego nebiće bitku bića.to je stalni tenor svih njegovih obuhvatnih zoologijskih ispitivanja. kao naravnog mjesta vatre. Jer n u ž n o je. fantastičnih sinteza i oslanjanja na tradicijom predane nazore . te o n o biti od o n o g a ne biti. Jer m n o g o je razložnije da je biće u z r o k o m bivanja nebiću.z b o g tih uzroka jest živima rađanje. posvećena su neopravdano malo studirana biologijska djela Aristotelova. a sad opet blizu. A budući da je nejednako rastojanje. . božanskih zvijezda u vječnome kruženju i ostalih božanskih bića s jedne. izgradit će u r a n o m spisu Ο nebu . Neprekidnosti je dakle zacijelo u z r o k [kružno] pre­ mještanje svega. d o k je o n o što nije vječno m o g u ć n o < i biti i ne biti i > mijenjati se na lošije i na bolje. te ne naposljetku filozofij­ s k o m s n a g o m sinopse te načelnoga vrstanja. U t o m e je naime kako o n o neprekidno tako i to da se biva gibano dvama gibanjima. budući d a j e pokazano d a j e [kružno] gibanje prema premještanju vječno. kao naravnog mjesta zem­ lje. n u ž n o je da. Bolja je pak duša od tijela. ili pre­ nošenjem ili pak odstupanjem od toga.b l 6 ) Ovoj sublunarnoj sferi bivanja živih bića. bogatstvu vrsta i oblika.jestvo je naime [tih] bića u o n o m e pojedinac - 230 231 .. te sublunarnu. a zato je i premje­ štanje ranije-prvotnije od bivanja-postajanja. ne m o g u bivati oboje. d o k je enklitika [uzrok] prilaženja i odilaženja. 247b9) „ p u t o m u sebe samu". o n d a i učestalim udaljavanjem upropaštava. gibanje će biti nepravilno. sintetičkom i k o m p a r a t i v n o m m e t o d o m istraživanja. a za neke manjim. ili pak propadanje. Štoviše. i o n o g a „dolje". A i u istome su v r e m e n u prema naravi i postajanje i propa­ danje. već za neke većim.danas gotovo apsurdnom izgledajuću zgradu kozmologije. et corr. Naime sve što je isto i što se na isti način drži. 3 3 6 a 3 3 . djelo navedeno niže u popisu. i o n o živje­ ti od o n o g a ne živjeti: . a ne bivanje-postajanje. jer suprotnoga su suprotni uzroci. Posvjedočimo to n a v o d o m j e d n o g a mjesta s p o č e t k a druge knjige spisa Ο rađanju životinja: „ J e d n a od bića vječna su i božanska. kako im ne bi izostale pro­ mjene. a o n o lijepo i b o ž a n s k o uvijek je p r e m a svojoj naravi u z r o k o n o g a boljeg u onima koja su za to sposobna." (De gen. a tvrdimo da je premještanje u z r o k bivanja. Brojem mu je to dakle n e m o g u ć e . K a k o je naime narav tog roda n e m o g u ć n a biti vječnom. F e n o menologijskom blizinom i p o d r o b n o š ć u opisivanja. u nastojanju da što jače naglasi samostalnost i samostoj­ nost naravi nazvat će je j e d n o m (Phys.j e d a n pristup donekle blizak naprimjer G o e t h e o v o j m o r ­ fologiji bilja. a druga takva da m o g u i biti i ne biti. a nekima pak i manji. onda isto to odlaženjem i udaljava­ njem upropaštava. otvaraju n a m ona pogled na j e d a n drukčiji pristup ži­ votu no što n a m ga je priredila i namrla novovjekovna znanost. M o r a dakle biti više gibanja. str. nego prenošenje prema enklitici sunca. oslonjena na mehaniku i dinamiku matematičke rizike. Jer nekima je mjera period godine.A uz to. te ako učestalim približavanjem rađa. to. Budući pak da je pretpostavljeno i pokazano da je neprekid­ no i postajanje i propadanje stvari. kad je to tako. Svega je naime p o r e d a k i sav se život i vri­ j e m e mjere periodom. Stoga i v r e m e n a i životna d o b a svakog pojedinog imaju broj i njime se određuju.Allan. Iz ravnog i kružnog gibanja s jedne. A ujedno je jasno da je i o n o prije dobro rečeno. te o n o g a „ g o r e " . n e k i m a veći.. . Tako da bi bilo ili postajanje uvijek. to je o n o p o stajuće vječno na onaj način na koji to m o ž e . Stoga i nije prvo [kružno] prenošenje uzrok postajanja i pro­ padanja.u povijesti znanosti nije bilo nijednoga gorljivijeg zagovornika 'svršnih uzroka' od njega". da se nešto uvijek giba. tako da ako nadolaženjem i blizinom rađa. N a u k ο naravnome gibanju i vlastitome naravnom mjestu ele­ menata i svih ostalih naravnih bića čini osnovu njegove kozmo­ logije. s druge strane. raščlambe i karakteriziranja.n e o b i č n o m kombinacijom deduktivnih konstrukcija. ako će doista uvijek biti neprekidni i postajanje i propadanje. jer su protivni. Ovu drugu. te p o t o m kemije. to po naravi uvijek tvori isto. Jer suprotnoga su suprotni uzroci. sa strogom podjelom na supralunarnu sferu etera kao „petoga tijela". ustvrdujući da . kako premještanje jest jedno. a i da b u d u dva gibanja. donju sferu opisuje sažeto na j e d n o m lijepom i značajnom mjestu rasprave Ο postojanju i propadanju: . kako se ne bi steklo samo j e d n o od toga dvoga. Premještanje će naime činiti bivanje stalnim pri­ micanjem i odmicanjem onoga rađajućeg [tj. O n o dakle [kružno] premještano jest. Jer zbiva se da biva sad daleko. a o n o uduševljeno od o n o g neuduševljenog z b o g duše. opadanja i iščeza­ vanja u m n o g o s t r u k o ispresijecanim putanjama smrtnih bića. rasta. s neprestanim p r o c e s o m rađanja i umiranja.

Pret­ postavka toga pak imalo bi biti dostatno razumijevanje biti samo­ ga gibanja.navedimo to ovdje samo kao primjer . o n o g . Stoga jest vječno rod ljudi i životinja i bilja. u kojoj su skupljene zasebne rasprave i grupe rasprava iz o n o g a što Aristotel sam naziva „ p r v o m filozofijom". N o . samo iz cjeline m o g u ć kakav-takav uvid u bit pojedinog p r o b l e m a i njegovo eventualno razrje­ šenje. v e ć t a k o r e ć i ontologijskim uvjetima same naravnosti naravi. ο teoriji znanosti i politici (Hoffe). O v i m rečenim dakako ne želimo postići to da se obeshrabri svatko tko bi se htio dati na studij najtežih pitanja Aristotelove Metafizike. Flashar.istumačenje Aristotelova nauka ο razlici gibanja i djelatnosti. dakle sublunarne. temeljitosti i razini. v e ć prije u nešto što b i s m o m o g l i nazvati filozofijom bivanja. Rasprave sabrane u izdavačku kompilaciju pod n a s l o v o m Fi­ zika zapravo se ne bave s a m i m naravnim bićima u bivanju. npr.kako smo 232 233 ." (De gen. već samo i j e d i n o to da se unapri­ j e d shvati kako je u knjigama poput te. O v a je pak posljednja odredba krajnje nejasna.ο č e m u je t e k n e z n a t n o m a l o t o g a o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima. te zatim opet sve to zajedno s č u v e n i m izvodima ο u z r o k u erotičke p o m a m e u s v e m u živome iz P l a t o n o v a Simpo­ zija. ο retorici i poetici (Flashar). Očita je nevoljkost filozofova da se rije­ č i m a o b i č n o g a ljudskog izričaja o b r a ć a u oblast o n o g nadljudskog i b o ž a n s k o g .ali v r s t o m m o ž e . shvaćati j e d i n o paralelnim tematiziranjem cjeline „prve filozofije" i relevantnih dijelova treće knji­ ge spisa Ο duši. bilo bi vječno. Cjelini bivajuće. dakle j e d n a od onih čijom se samo i pažlji­ v o m i temeljitom promišljajućom lektirom rijetki m o g u pohvaliti.sadržane u Phys. drugi put pak „ m u d r o š ć u " . više no igdje drugdje. po starom h e r m e n u t i č k o m naputku. an. T o m bi zahvatu trebalo prethoditi .n o m .sve što jest i biva p o k r e ć e „ k a o o n o erotički ž u đ e n o " dobiti na p u n i n i unutrašnjeg smisla i sadržaja. Ova pak uključuje aporije beskonač­ n o g i k o n t i n u u m a itd. Prva filozofija Knjiga Metafizika. „ b i ć e kao b i ć e " j e d n o m se u njega samog razumije u smislu bića „ n a p r o s t o " i „ u o p ć e " . Aristotelova nau­ ka ο razlici mogućnosti i djelatnosti (ενέργεια). b e s k o n a č n o g i osobito o n o g neprekidnog ( " k o n t i n u u m a " ) . Ο višoj. kao što će i njegova č u v e n a izreka iz „ t e o l o š k e " L a m b d a knjige Metafizike. nebeskoj sferi o n o g a v j e č n o g n a l a z i m o u cjelini o p u s a t e k nešto škrtih te za Aristotela n e u o b i č a j e n o s n a ž n o metaforički i g o t o v o mitski izraženih opisa u r a n o m spisu Ο nebu. Naime. Problemi nastaju tako već pri prostom pokušaju neke bliže odredbe toga što to zapravo Aristotel naziva „ p r v o m filozofijom". Nije stoga nimalo č u d n o što naprimjer poglavlja ο samoj toj „prvoj filozofiji" u gore spominjanim danas relevantnim i standardnim prikazima Aristotela (During. . itd. te j o š u o d l o m c i m a u Phys. Hoffe) jedva da po opsegu. D u b o k e i razumijevanju pone­ gdje j e d v a dostupne analize samoga gibanja. a kad bi bilo takvo [tj. ο biologiji (During). te stoga strogo r e č e n o i ne spadaju u fiziku. vre­ m e n a . u bilo kako usko ili široko s h v a ć e n o m uobičajenom smislu riječi. Sam je j e d n o m naziva tek „ t r a ž e n o m znanošću". koju ovdje p r e v o d i m o . 7 3 1 b 2 4 . III-VI. pa opet ponekad „ z n a n o š ć u ο biću ukoliko je b i ć e " . to valja osigurati i razumi­ jevanje o n o g a što je u četvrtoj knjizi Fizike kazano ο v r e m e n u i njegovoj osnovnoj odredbi. isto b r o j e m ] . bila je i ostaje j e d n a od jedva nekoliko osnovnih knjiga cjelokupne predaje filozofiranja. a u o p ć e tek i m o g u . Svakako je ne samo n e m o g u ć e nego i neumjesno htjeti u krat­ k i m potezima dati ma i naznaku tako složenih. tad cjelina Aristotelove „ljestvice p r i r o d e " stupnjevane korak po k o r a k u smjeru vječnosti neće više u njenoj danas p o n e š t o iritirajućoj bezuvjetnoj teleologiji izgledati tako apstraktnom i usi­ ljenom. VII-VIII moraju se.7 3 2 a l ) V e ž e li se sve ovo ovdje r e č e n o s i s t o m tvrdnjom i z r e č e n o m u spisu Ο duši. teških i obuhvatnih misaonih zahvata kakvi leže u podlozi npr. p r e m d a inače već od samih svojih početaka . zatim mjesta. naravi posvećeni su g o t o v o svi Aristotelovi naravoslovni spisi.kako sam kaže u p o č e t n o n a v e d e n o m stavu iz k a s n o g a spisa ο dijelovima životinja . čine i djelić onoga što inače biva iscrpno i suvereno izlagano ο ostalim aspektima Aristotelove filozofije. naime izreka da b o g k a o „ n e p o k r e t n i p o k r e t a č " i kao „ p o č e l o ο kojem visi cjelina sve­ g a " . kako je njegova razlika spram djelatnosti očito u Aristotela zasnovana na njihovu različitom odnošenju spram vre­ m e n a i prisutnosti u o n o m e „ s a d " .

Wagner. ne svrha samih. postupno će biti doveden t o m e da ipak sve ostale osim jestva razumije kao nešto što jest „spram j e d n o g a " i na neki način „ a n a l o g n o " u odnosu na jedno. o n o m e „ č e ­ ga čovjek jest počelo i gospodar".tek u 17. m o g u ć e ustvrditi da ta tako shvaćena etika svoje povijesno mjerodavno zasnivanje i izgradnju upravo u njega i za­ dobiva. tko ih i kako postavlja.tim i m e n o m nazva­ ne „ontologije". odakle te svrhe i ciljevi. stalnost i postojanost. da pripada o n o m e s t o j e „ z a n a s " m o g u ć n o . m e đ u t i m . već j e d i n o i isključivo čovječje d o b r o i čovječja sreća. N o . k o j o m onaj tko etički djeluje biva otet iz vlasti bitno i načelno nestalnih i vazda promjenljivih strasti. Etička se trezvenost i stalnost postiže prije svega o n i m što Aristotel naziva „odabirom" ( π ρ ο α ί ρ ε σ ι ς ) i u č e m u bez sumnje valja vidjeti sam osnov cjelokupne njegove etike. Stoga p r e d m e t njena interesa ni na koji način nije i ne m o ž e biti nekakvo D o b r o naprosto. No „ b i ć e kao b i ć e " m o ž e se shvatiti i kao o n o što Aristotel naziva J e s t v o m " ( ο υ σ ί α ) . Interpreti su. Etika. u nevolji potražili izlaz u tumačenju da „biće kao b i ć e " znači ujedno i „naj­ više b i ć e " (npr.). etički nepročišćenih prohtjeva i želja . „ P r v a filozofija" bi tako u p r v o m slučaju imala biti nešto poput one na t o m tragu kasnije . treba biti upravo n e k a ljudska m o ć i neko znanje čovjekovo ο t o m e kako da ustanovi. i nije li o n d a samo to postavljanje nešto što se n u ž n o odvija i zbiva 234 235 .u razlici spram mahnitosti i n e o b u z d a n o ­ sti običnih. Odatle je onda kasnije u skolastičkim interpretacijama Aristotela izrastao nauk ο takozvanoj analogiji bića. tako je i o n o navlastito etičko. . što će Aristotel u pravilu na­ zivati „ o n i m što bijaše (nečemu) biti" . Merlan. naime na samo jestvo. p r e m a Aristotelu. bit svake m o ć i o p ć e n i t o i sva­ koga znanja p o s e b n o u nekoj postojanosti. kako kaže u Eudemovoj etici. dakako.g o r e bili vidjeli .„biće samo po sebi" smatra. štoviše. . zasnovanoj u b i t n o m e upravo u Aristo­ tela. Odabir je bitno odabir sredstava. Mansion. koju riječ Aristotel sam inače u pravilu rabi jedino kad govori ο starim mitolozima poput Hesioda ili orfika. Što je pak samo to J e s t v o " ? U j e d n o m svom aspektu m o ž e o n o biti već i „ t v a r " kao „ p o d l o g a " . Moser.. svojstvenije i v e ć m a je J e s t v o " oblik. i Heidegger i njegovi sljedbenici. N o . zbog njegove opće­ nitosti i apstraktnosti.sebe usmjerava jedino spram o n o g a za što v e ć unaprijed nekako zna da je „u na­ šoj m o ć i " . Sva tri svoja etička spisa započinje on odrješitim kritičkim distanciranjem od o n o g središnjeg i najdubljeg u P l a t o n o v u filo­ zofiranju. vodi i upravlja vlastiti život. nečim što uistinu i ne pripada pravoj filo­ zofiji. na j e d n o m e od mnoštva sličnih mjesta u djelu. p r e m d a je inače stalno Aristotelovo uvjerenje da je tvar po sebi nespoznatljiva. „ k a d a " itd. go­ voreći tada .izraz koji već i sam po sebi do danas izaziva n e d o u m i c e oko pravoga značenja i doživlja­ va m n o š t v o uvijek novih i drukčijih tumačenja.j e d n a k o kao npr. T r e z v e n o s t je odabira u t o m e da on . pri čemu je od osobitog značenja uočiti činjenicu da to zasnivanje pada ujedno s određenjem biti čovjeka te njenih gra­ nica i dosega. Owens. ili na što bi bile svedive. p r e m d a iz posve drugog horizonta interpretacije. nije i ne m o ž e biti dostupna čovječjoj djelatnosti i čimbenosti. stalnosti i sabranosti. naime od ideje Dobra. kao odvojena.j e d n a k o tako jestvo kao i odnos. „ g d j e " . utemeljenost kojega u s a m o m njegovu djelu ostaje u znatnoj mjeri upitnom. Zadržavanje unutar oblasti o n o g a za nas m o g u ć e g osigura­ no je pri svakom odabiru osobito time da se on ustvari nikada i ne bavi ničim drugim do iznalaženjem puteva i sredstava za neki već unaprijed postavljeni cilj.ο onto-teologiji zapadnjačke metafizike.u sebi individuirana i da n e m a ničega izvan i „ m i m o " kategorija. u drugome pak bila bi „teologijom". stoljeću . Drugi put opet biva o n o shvaćeno u smislu „ p r v o g i naj­ višeg" bića. te utoliko poistovjećeno s b o g o m i o n i m božanskim. K a o što je. što bi ih vezivalo i nekako objedinjavalo. Bit je argumentacije p r i t o m ova: ideja Dobra.. naime „vrlina" (αρετή) upravo jed­ na sabranost. Do neke je mjere. „Filozofija ο onom ljudskom" Etiku i politiku Aristotel vidi i razumije kao jedinstvenu cjelinu o n o g a što naziva „filozofiranjem ο ljudskim stvarima". Prvu filozofiju on štoviše sam izriči­ to vezuje uz istraživanje upravo t o g „jestva". D o k je u svojoj ranijoj fazi Aristotel inzistirao na t o m e da je npr. čak a k o i ima nečega takvog. svaka od „kategorija" . vid i „ b i t " nečega složenog.

prepoznati j e d a n od najuzvišenijih i na is­ tinski uzvišen život najpoticajnih orisa m o g u ć e g a vida „čovjekovanja" u cjelokupnoj pisanoj predaji. „ o d m o r " . koji ih nije odgojio za življenje u slobodi. naime gos­ p o d s t v o čovjeka nad o n i m što mu se zbiva . j e r to upravo sadrži veliku pogibelj.da bi osigurao izvornu n a k a n u same svoje etike. A da zakonodavac treba više nastojati o k o toga kako bi z a k o n e ο ratništvu i ostale uredbe usmjeravao radi življenja u slobodi (σχολάζειν) i mira. No u p r a v o je ." {Polit.. Izrazi koje n a m u svrhu približenja smislu te riječi pruža vlastiti jezik. opisan onaj veličajni. sve su odreda oznake tek negativne i privativne strane iskustva toga što riječju izvorno biva imenovano. svakako i iz vlastitoga unutarnjeg iskustva i doži­ vljaja. v e ć je on dijeli i sa svim ostalim slavenskim.u p o r n o j o š i sam i z b o r svrha i ciljeva nekako podvesti u oblast etike. N a i m e najveći broj takovih polisa ra­ t o m se doduše spašava. i protiv svoje najdublje nakane i volje.. ne dopušta mjerodavno pozitivno iskustvo toga što bi se kao „ s l o b o d n o vrijeme" i „vrijeme s l o b o d e " imalo skrivati u toj navodnoj „ d o k o l i c i " i „praznovanju". Taj i takovi dobit će pak svoju p u n u karakterizaciju u t r e ć e m poglavlju četvrte knjige Nikomahove eti­ ke. 1333b26-1334al0) Svu dubinu jaza koji današnje ljudstvo dijeli i odvaja od cje­ line grčkog. arhajskom i „ a r i s t o k r a t s k o m " iskustvu v r s n o ć e i vrsnosti čovjeka.. nasto­ j e ć i . v e ć po mjeri u kojoj su u stanju proizvo­ diti.kako s m o kazali u jednoj ranijoj vlastitoj studiji (v. I nije to nikako neprilika i nevolja tek r e c i m o hrvatskoga jezika. nego prije svega da ne bi sami bili drugima podvrgnuti [. ο t o m e svjedoči i o n o što se zbiva. Temeljni „aktivizam". ali jednako i sa baš svim bit­ nim jezicima današnjice.. gospodstva i d r ž a v n o g ustroja u o p ć e . gdje biva. vjerujemo. No σχολή je bitna riječ i stvar cjelokupne Aristotelove filozo­ fije ο o n o m e ljudskom. [. 1988.izvan oblasti o n o g etičkog. te se utoliko u temelju Aristotelove etike m o ž e pronaći stanovito odstupanje od izvorne nakane i svojevrsno sustajanje. njegovati i unapređivati vrlinu: " N e podrazumijevaju ispravno niti ο vladavini koja bi se zako­ n o d a v c u imala činiti č a s n o m . k u ć o m ili gradom zavladao. te na k o n c u mjesta čovjekova u bitnoj izloženosti i otvore­ nosti silama j e d n o g i drugog. str. Preludiji. m o ž e se m o ž d a ponajbolje odmjeriti na činjenici da s m o u o v o m e v a ž n o m odlomku tu na svaki način središnju riječ σχολή bili prisiljeni prevoditi tek p o m o ć u izvanj­ skoga opisa „življenje u slobodi". kojim je već stoljećima i stoljećima prožet i upravljan sav čovjekov pri­ stup kako svemu oko sebe tako i svemu u sebi.) . Pri t o m e je. ne treba neki polis cijeniti sretnim i hvaliti zakonodavca z b o g to- ga što je građane uvježbao da vladaju susjedima. Osim toga. 43 i d. pa i s a m o m o n o m e po č e m u jest i on i cjelina svega. odluci i izboru.]. pronalazeći najprikladnija sredstva za ozbiljenje ciljeva za ko­ je unaprijed z n a d e m o da spadaju unutar o n o g a za nas mogućeg. ne bi li. A krivac je zakonodavac. n e g o izvornije. I u p r a v o je na iskustvu b e s k o n a č n e unutrašnje samostojno­ sti i s l o b o d e veledušja m o g a o Aristotel zadobiti pravo mjerilo ko­ j i m o n d a u Politici pristupa različitim vrstama moći. bio na k o n c u prisiljen vra­ titi se starom. Z a g r e b . veledušni (ό μεγαλόψυχος). Jasno je naime da će i od samih građana onaj koji to m o ž e nastojati da isto to pokuša. kao što i samo onaj polis koji svoje građane za nju odgaja i na nju usmjerava zavređuje doista ime 236 237 . „ p o ­ činak". prethodeći mu vazda? Čini se da je u p r a v o to pitanje bilo najtežim i najvećim p r o b l e m o m cjelokupnog Aristotelova „filozofiranja ο o n o m e ljudskom" i upravo je na njega uvijek i z n o v a pokušavao dati neki zadovoljavajući odgovor. no propada nakon što stekne vlast. Jer vladavina nad slobodnima ljepša je od despotske vladavine i više je praćena vrlinom. i to treba da zakonodavac usa­ đuje u duše ljudi: da ratnička uvježbavanja treba provoditi ne za­ to da bi se pokoravali oni nevrijedni. već rođenjem i pri rođenju mu b o ž a n s k i m u s u d o m udijeljenom naravi. procjenjujući ih ne prema snazi. bolje i ispravnije r e č e n o dinamizam .] N e g o od takvih nazora i zakona niti je što političko niti doista korisno niti istinito. našavši se u miru. Zahrđaju od dosade p o p u t željeza. pa tako i Aristotelova temeljnog iskustva bitka. pri kojem ocrtavanju mu „ k a o kanon i mjera". obilju i n a d m o ć i nad drugima. u č e m u n a m valja. D a k a k o da ovakav nazor ne stoji u suglasju s n a k a n o m zasni­ vanja etike kao oblasti u kojoj vlastitom voljom i o d l u k o m djeluje­ m o .to obraćanje na iskonsku niklost i naravnost dalo Aristotelu o n u p r o d o r n u snagu ocrtavanja pojedi­ n a č n i h vrlina. ka­ ko sam kaže.u najstrožem aristotelovskom smislu -. Samo onaj tko je za nju sposoban jest gra­ đanin u pravome smislu riječi. Isto je naime o n o najbolje i pojedincu i zajednici. živ­ ljenja. pred o č i m a neprestano lebdi lik o n o g a kojeg naziva „ o z b i l j n i m " i „ i z v r s n i m " . kao „ d o k o l i c a " . ako m o ž e . p r e m a kojem je čovjek izvrstan ne prvenstveno po svojoj volji.

.ono božansko u nama O d a v n o je već u o č e n o kako Aristotel . odnosno kao neko „okreta­ nje unatrag" k sebi samome. onaj etičko-politički i samo ljudski s j e d n e . „Rehabilitirati" Aristotelovu političku filozofiju. 1248a25-29) A prema izvješću Simplikijevu. Ross. recimo usput. vazda iz sebe izlazećeg i na svaki put drugo usmjerenog: .njoj je svojstvena određena „reflektiranost". O n a ishodišna i sveodređujuća načelna razdioba svih m o g u ć i h vidova odnošenja spram cjeline svega. Sto bi dakle bilo. 49/) 3 238 239 . Jer na neki način sve biva gibano o n i m b o ž a n s k i m u nama. /= R o s e fr. Za razliku od nje. zadobiti j e d i n o promišljajućim zadubljivanjem u teške izvode razlikovanja gibanja i djelatnosti (ενέργεια). str. (Aristotelis fragmenta selecta. Za potvrdu te teze bit će dovoljno. pri s a m o m početku svog zrelog filozofiranja. Logosa pak počelo nije logos. Ο χ ο η ϋ 1970 Λ1955/. naime razdioba u motrenje (teoriju). naime upravo tu ovdje rečenu „ p r a k s u " (πράξις) nismo u stanju valjano smislom preni­ jeti izrazima našega jezika i pokušajmo ipak u najkraćem nazna­ čiti do čega je tu Aristotelu stalo. po našem sudu. vrhovnije od znanja i od u m a ? " (Eth. 1254a7). samo motriteljskog ži­ vota. teorijski i uzvišeniji od svakog p u k o ljudskog s druge strane. To razlikovanje nije samo. Teorija je bitno obilježena time da nije nikakvo gibanje. već je kao neka zaustavljenost i stanje. 57. sadržane ponajprije u raspravama iz „prve filozofije". navodeći pri završetku Nagovo­ ra na filozofiju . ako je već upravo to u naj­ većoj mjeri čovjek. Allan (nav. smatramo. tako i ovdje sve pokreće Bog. kao otvorenog mjesta povijesnog zajedništvovanja ljudi. T a m o z a t i č e m o uz ino ovakvu j e d n o z n a č n u i nekolebljivu tvrdnju: „Čovjeku ja­ m a č n o pripada život oslonjen na um. koji m o ž e tek imponirati neupućenima. te „dijanoetički". 1178a6-8) Isto je Aristotel bio rekao i godinama ranije. U Eudemovoj etici reći će tako: „ S t o je p o č e l o gibanja u duši? Očito je zaista: kao što je to u cjelini svega. dj. prištedjevši si pritom napor upuštanja u najteža i najzapletenija pitanja same njegove „prve filozofije". prisutan b o g sam upravo najdublje Aristotelovo filozofijsko ishodište i sredotočje svih njegovih tako nevjerojatno obuhvatnih i ujedno bezdano dubokih nastojanja o k o „motrenja svega o n o g što se poka­ zuje". ako ne Bog. u kojem se međutim tek oslo­ bađa i razvija prava i istinska djelatnost. proizvodnju i praksu pruža i ovdje osnovu razumijeva­ nja. D. ne proizvođenje" (Polit. m o r a da je Aristotel pri k o n c u svoje izgubljene knjige Ο molitvi bio J a s n o " . ustvr- dio „ d a B o g jest ili um ili nešto s o n u stranu uma". Recognovit brevique adnotatione instruxit W.očito kao stav kojem se i sam priklanja . kao is­ pravnoga smisla za iznalaženje mjere i sredine m e đ u krajnostima u svakoputnoj konkretnoj situaciji .polisa. Filozofijsko razumijevanje toga što Aristotel vidi kao samu bit istinskoga ljudskog življenja. Nic. bo­ gova i svega što jest. naime u proizvodu shvaćenom u najširem smislu riječi. već nešto vrhovnije. Na taj je način praksa uistinu već stanovit iskorak iz oblasti gibanja. u njegovu k o m e n t a r u uz spis Ο nebu. Upravo se time prije svega ostalog. Iz svega kazanog valja onda razumijevati središnji Aristotelov politički izričaj: „život je praksa.p r e m d a bez prestanka na­ glašavajući samosvojnost i zasebnost političke razboritosti. 114). filozofijski je polovičan posao. Ostavimo po strani nezgodu što niti drugu ključnu Aristotelovu riječ vezanu uz filozofiju o n o g ljudskog. te da se među njima ne pokazuje nikakva živa sveza.Euripidove riječi da „smrtni vijek ima i sam u sebi neki dio b o g a " i d a j e „ u m doista z a nas b o g " . a na taj je način doista i najsretniji".ipak pušta etiku kulminirati u nesuzdržanoj apologiji čisto teorijskog. i prak­ sa i proizvodnja bitno su određene gibanjem i jesu ustvari dva osnovna načelno različita vida gibanja. već ujedno n e o p h o d n a osnova za svako eventualno ra­ zumijevanje i doraslo prisvajanje njegovih bitnih „političkih" naučavanja. S l o b o d n o je ustvrditi da je to d u b o k o i ničim p o k o l e b a n o uvje­ renje ο t o m e da je čovjeku u njegovu umu. Um . kako to naglašava Simplikije. str. No dok je u proizvodnji cilj i svrha gibanja položena negdje izvan dotičnoga gibanja sa­ mog. Eud. svoje­ d o b n o Zeller našao prinuđen ustvrditi kako se Aristotelu čovjek udvaja u dva dijela. dotle je praksa takvo gibanje koje svrhu sadrži već u samome sebi. samo j e d n o paž­ ljivo iščitavanje desete knjige Nikomahove etike. dakle kao to gibanje koje uvijek već unaprijed vlastitu svrhu nosi i sadrži upravo u sebi kao t o m i takvom gibanju. m o ž e se. (Eth. kako to smatra npr. i kao taj u m . „najtrajniji prilog što ga je Aristotel prinio teologiji".

već i u nas stvar prošlosti. pitanje koje je očito sa spo­ m e n u t i m najtješnje vezano.događaj od izuzetnoga povijesnog značenja za cjelokupnu zapadnu tradiciju . Aristotelove filozofije. sa svoje su strane. vazda „ i m a n e n t n e " konkretnoj tjeles­ noj tvari.pazio je ipak na to da s v a k o m z g o d o m u p o z o r i kako to ne vrijedi i za um sam i za onaj dio ili o n u m o ć duše k o j o m o n a misli i motri. vrijedi u jednakoj mjeri i za Aristo­ tela: povijest utjecaja njegove filozofije poklapa se s poviješću fi­ lozofije u o p ć e .a tako su sebe i razumijevale . P r e m a n a š e m mišljenju. u naglaše­ noj kritičkoj opreci spram Platona i spram svih pitagoreizirajućih tendencija p r e t h o d n i h mislilaca. te da je on „ o n o j e d i n o b o ž a n s k o " (De gen. a o n o svakako od r e c i m o trinaestoga pa sve do prelaska sedamnaestog u osamnaesto stoljeće i filozofija i znanost u u ž e m smislu riječi sastojale su se .Ο razlikovanju ljudskoga i b o ž a n s k o g u m a ostavio je Aristotel u cijelom s v o m n a m a sačuvanom djelu tek nekoliko škrtih nazna­ ka. kojim on kritički ustaje nasuprot „ i d e a l i z m u " svog učitelja te na mjesto njegovih „apstraktnih" i „ t r a n s c e n d e n t n i h " ideja uvodi svoje „ f o r m e " . dalje pospješili utvrđivanje svoje­ v r s n o g formalizma skolastičke m e t o d e i tijekom stoljeća p o s t u p n o pripremali o n o što poznajemo kao novovjekovnu revoluciju znan­ stvene metodologije. nisu ni do danas dospjele do zadovoljavajućih rje­ šenja. Sta­ novita apstraktnost formalno-logičke m e t o d e t o g mišljenja. ostali dijelovi tzv. u spisu Ο rađanju životinja izrijekom će ustvrditi da u p r a v o um pri začeću u začetke o n o g a iz čega se" v r e m e n o m razvija srasla cjelina duše i tijela u liku o d r e đ e n o g a čovječjeg živog bića „ulazi izvana". daljnjeg razvijanja. koja n a o k o paradoksalno svoj odlučujući povijesni nastup najavljuje upravo radikalnom kritikom navodne „sterilnosti" Aristotelova silogizma. T e k u dvanaestom i osobito trinaestom stoljeću upoznaje Za­ pad ostale Aristotelove spise. Povijest utjecaja Što je bilo r e č e n o ο Platonu. stoljeća Aristotelovo je djelo ipak srazmjerno ma­ lo p o z n a t o u kršćanskoj Europi. 736b28). Isto to naravski vrijedi i za r e č e n o pitanje ο porijeklu i mjestu razli­ kovanja b o ž a n s k o g i čovječjeg uma. n e o p h o d n i uvjet svakog pokušaja da se u ta tako filozofijski odlučujuća pitanja unese nešto pojašnjuj u ć e g a svjetla imalo bi m o ž d a biti ponajprije j e d n o radikalno interpretativno sučeljenje s kratkim ali ponegdje upravo nevjero­ j a t n o značajnim spisima iz okružja Aristotelova istraživanja ο du­ ši. ako se time n e ć e nazvati često i g o t o v o pravilom postalo prešućenje i suptilno zaobilaženje cjelokupne problematike. ali ujedno i najdublje i najteže dijelove cjelokupnoga opusa. p o z n a t i m p o d i m e n o m „malih naravoslovnih spisa" {Parva naturalia). osobito one naravoslovne (a 1204. kao ars nova ili logica nova. Teško je do kraja odmjeriti svu usudnost toga da je od svih njegovih djela upravo spis Ο kate­ gorijama (manjim dijelom i Ο tumačenju). Štoviše. najutje­ cajniji i najviše diskutiran spis cjelokupnoga grčkog. dušu i cjelinu svega d u š e v n o g u p o t p u n o s t i u okružje naravi i proglašujući istraživanje ο duši di­ j e l o m naravoslovlja . složeniji i filozofijski zapleteniji no što je to prosječnom r a z u m u historičara filozofije u g o d n o prihvatiti. a djelomično valjda i s njim isto­ vjetno. Su­ kladno t o m e . kasnije pak sve više i kritike. T i m je uvjerenjem dakako motiviran i izbor ovdje pre­ v e d e n i h i u ovoj prigodi tek p o č e t n o komentiranih Aristotelovih tekstova. Sve do 12. koje se m e đ u t i m ubrajaju u najvrednije. Stoljećima ne prestajuća i bitna zbivanja filozofiranja prije svega u Srednjemu vijeku p r e s u d n o određujuća sporenja ο pra­ v o m smislu razlikovanja u m a što ga Aristotel u izuzetno teškoj trećoj knjizi spisa Ο duši naziva „ t r p n i m " od o n o g a što ga t a m o t e k u n a z n a k a m a uz njega spominje kao o n o g a „koji sve tvori" (u latinskoj skolastičkoj tradiciji „intellectus possibilis" i „intellectus a g e n s " ) . kao i j e d n o s t r a n a redukcija punine ontologijske problematike na osi­ r o m a š e n u i u apstraktno alternativnoj formulaciji n e p l o d n u pro­ blematiku takozvanih univerzalija. an. svakako su najvećim dijelom usljedak upravo te i takve povijesti predaje Aristotelova djela. Svodeći inače.u najvećoj mjeri iz recepcije. U o d n o s Aristotelov p r e m a Platonu ovdje n e ć e m o ulaziti. A k o ne prije. 240 241 . latinskog i arapskog kasnog Starog vijeka i p o t o m srednjovjekovlja. „ O r g a n o n a " . Odnos ovih dvaju „učitelja ljudskoga d u h a " neizmjerno je dublji. prevedeni na latin­ ski z n a t n o kasnije od spomenutih dvaju spisa. ponajprije posred­ stvom Boetija i njegovih k o m e n t a r a Porfirijevih Isagoga. na­ dajući se ipak da je plitko i otrcano uvjerenje ο t o b o ž n j e m „rea­ l i z m u " prvoga.

Oxford. te Aristotle on mind and the senses.izgradio je u drugoj polovini 19. Iz teksta Heideggerovih predavanja ο Aristotelu. Edited by G. 1992. Owen. s izuzetno suptilnim i složenim aristotelizmom Suarezovim.ba­ r e m p r e m a vlastitome samorazumijevanju . E. Znakovitim je primjerom toga recimo i činjenica da se presudni filozofijski nauk novovjekovlja. osobito one Averroesove. opet p u t e m obnovljenog studija i interpretacije originalnoga teksta. Utjecaj navlastito arapskih interpretacija. Cambridge.ponajprije na spise iz oblasti psihologije. d o k su naprimjer bezdano du­ b o k e analize beskonačnog ili kontinuuma sadržane u Fizici ostale u osnovi posve netematiziranima. Strauss. Edited by M. Metafizike). prvenstveno „analitički" orijentirane filozofije. stoljeća svoje obuhvatno djelo Franz Brentano. ili pak u onima dominikanske provenijencije. m o ž e se kazati da Aristotelova filozofija od sedamnaestog stoljeća do danas mjesto svog prisustva ima više no igdje drugdje u najrazličitijim strujanjima neoskolastike. koje u znatnoj i filozofijski značajnoj mjeri sadrži čak i m o n u m e n t a l n a suma „srednjovjekovnog Aristotela" kakvu nalazimo recimo u T o ­ m e Akvinskog. ova nastojanja uglavnom stvarno.u razlici spram tradicionalnih. E. sve to posredstvom ranijih prijevoda na arapski . na­ primjer Essays on Aristotle's De anima. Nussb a u m and A. Meteorologika. poglavito na uže filologijske napore o k o Aristotela ograničenih radnji. Donekle iznenađujuće snažna renesansa intenzivnog istra­ živanja Aristotela zbila se posljednjih desetljeća u okružju anglo­ a m e r i č k e . prvenstveno u razdoblju o k o ranih dvadesetih godina ovoga stoljeća. osjećao se stoljećima u nekim strujanjima aristotelizma na Zapadu. C. R.p o n o v o u razlici prema tradicionalnim pretežno praktičkoj filozofiji okre­ nutim interpretacijama . oso­ bito svoj nauk ο „psihologiji s empirijskog stajališta" te povijesno plodotvornu postavku ο „intencionalitetu svijesti". Proceedings of the Seventh S y m p o s i u m Aristotelicum. j o š su i danas nedostatno istraženi i valorizirani. tako ponajprije u crkveno višekratno osuđivanim naučavanjima Sigera od Brabanta i znatno kasnije u takozvanom padovanskom averoizmu. k o j o m je po­ ložen svojevrsni temelj kasnijoj izgradnji fenomenologijske filozofije Ε. Hegel je bio taj koji je smatrao nužnim studirati Aristotela na tekstovima grčkog originala i teško da bi bilo pretjerano reći kako je do određe­ ne mjere sebe sam osjećao i shvaćao aristotelovcem. Lloyd and G. Na tumačenju i daljnjoj „kritičkoj dogradnji" Aristotela . kao naprimjer u isusovačkim ško­ lama. utjecao na ranoga Heideggera i na njegove višegodišnje pokušaje o k o iznalaženja i p r o d u k t i v n o g tumačenja „ a u t e n t i č n o g " Aristotela.i samih arapskih komentara tih spisa. Ritter. budući da je taj tako žučljivo napadani i osporavani „Aristotel" bio uisti­ nu m n o g o više utvara jednog formaliziranog i apstraktnim postalog aristotelizma no što bi bio grčki Aristotel sam. E. sudbina koja ih uostalom prati takoreći do danas. L. Bien) zahvaljuje svoj odlučujući filozofijski poticaj upravo tim ranim Heideggerovim izlaganjima Aristotela. Gadamer. Rorty. Riedel.-G. Daka­ ko da je aristotelizam Srednjega vijeka nerazlučivo kontaminiran kršćanskom dogmatikom i jakim primjesama neoplatonizma. „filozofije d u h a ( m i n d ) " . pri č e m u je u posljednje vrijeme p o l u č e n o niz zacijelo vrijednih i inspirativnih rasprava i oštroumnih analiza (usp. 242 243 . M . Izuzme li se onaj na svoj način veleban pokušaj Leibnizov da o s n o v n u Aristotelovu misao ο djelatnosti i usvršnosti (εντελέχεια) ugradi u sam temelj vlastitog pandinamičkog naučavanja. Voegelin. 1978).prilikom osvajanja Konstantinopolisa i po prvi put j e d a n rukopis tzv. „sporednij i h " Aristotelovih naravoslovnih spisa. O. sustavno i problematski orijentirana te u novije vrijeme usmjerena . biva očitim u kojoj i kolikoj mjeri i neoaristotelovski pokret za „rehabilitaciju praktičke fi­ lozofije" (H. Ο postoja­ nju i propadanju. Husserla. P r e m d a nastupajuća filozofija N o v o g a vijeka sebe bez iznim­ ke razumije kao nepomirljivu opreku Aristotelu. naime Ο nebu. s v r h u n c e m ponaj­ prije u r a d o v i m a Kajetanovim. nazovimo ih tako. sve u sklopu rasprava i istraživanja u oblasti tzv. J. to samorazumijevanje m o r a se ipak uzeti s velikom mjerom suzdržanosti. P r i t o m su . Na v r h u n c u takozvanog njemačkog idealizma. G. izgra­ dio u s n a ž n o m protustavu spram. S druge je strane isti Brentano svojim djelom ο Aristotelovu stavku „biće-bitak se zbori m n o g o s t r u k o " presudno. L. U Hrvatskoj je navlastiti rad na studiju i tumačenju Aristo­ tela oduvijek znatno intenzivniji od o n o g a p o s v e ć e n o g Platonu. kojima je prvenstveno engleska i škotska škola aristotelizma u prošlosti stekla nepore­ civo velike zasluge. koja su objavljena tijekom posljednjih godina. mehanička teorija neba i sveopćega gibanja. po njegovu vlastitom priznanju. Kasni pak Schellingovi pokušaji da vlastitu „ p o z i t i v n u " filozofiju izgradi upravo kroz obnovljeno radikalno sučeljenje s Aristotelom prije svih.

Vol. II. Bd. 1993). Schofield/R. L. Hamburg. Talange (Zagreb. 297-309). Herausgegeben von Ingemar During. 1975. Darmstadt. str. Monografije: Ackrill. 1979. Bibliografski I. tematski b l o k „ P r o b l e m i Aristotelove Metafizike" u Filozofska istraživanja 16 /1986/. i knjigu istoga autora Aristotel ο istinitosti i lažnosti. Zacijelo nije pretjerano reći da u p r a v o u tim prijevodima valja sagledati j e d a n od najznačajni­ j i h pothvata hrvatske filozofije ne samo unutar područja rada na Aristotelovoj. London. 161-201) ne bi j o š dalo s izvjesnošću očekivati. Nikomahove etike i Politike. i Utrum admittenda sit distinctio inter materiam et formom phjsicam et metaphjsicam ( „ A c t a II. 1955/). 1985). što ih je sačinio T o m i ­ slav Ladan osamdesetih godina. CCVIII) Fruhschriften des Aristoteles.The Philosopher. Sorabji. 1989) i Kategorije F. Zasebna izdanja pojedinih djela s danas standardnim kritičkim re­ dakcijama teksta u nizu „Scriptorum Classicorum Bibliotheca Oxoniensis" (Oxford. 2 1979. 1955.što dakako s o b z i r o m na povijesno uvjetovanu dugotrajnu uklopljenost službenih filozofskih bavljenja u sklop teologijskih istra­ živanja nije ni najmanje z a č u d n o . usp. iz skromnosti ambicija nekolikih dosadašnjih zajedničkih poku­ šaja (usp. (Sv. Congressus Thomistici R o m a e habiti". Oxford. 1992. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Aristotelis opera edidit Academia Regia Borussica. 244 245 . str. Grčki tekst s engleskim prijevodom: Gotovo sva djela objavljena su zasebno u „The Loeb Classical Library". CCVI) Ethik und Politik des Aristoteles. Naturphilosophie bei Aristoteles und Theophrast. Moraux. Louvain. sv. Articles on Aristotle. Taurini. 1969. Fizike. 1937. Herausgegeben von P. Pridruži li se o v o m g o l e m o m pothvatu velikoga j e z i č n o g znalca (preporučljivo je uz prijevod pročitati i vrlo in­ struktivan „ P o g o v o r prevoditelja" uz Metafiziku) j e d n a k o tako n e d a v n o objavljene i bilješkama p o p r a ć e n e prijevode spisa Ο tu­ mačenju J. 1831-1870. Verhandlungen des 4. snažan je poticaj dobilo prijevodima Metafi­ zike. Z a g r e b . Bd. J. (Wege der Forschung. m o ž e se m o ž d a reći da su se sretno i obvezujuće stekli uvjeti p o t r e b n i za snaženje i produbljenje vlastitih napora tumačećeg prisvajanja Aristotela u Hrvatskoj. nego na polju filo­ zofije naprosto. sv.) s Bekkerovom pagina­ cijom. Heidelberg. Clarendon. Receuil d'etudes de philosophie ancienne et medievale offert a Mgr. V: frag­ menti i Index Aristotelicus H. Bonitza /zasebni pretisak Indexa: Graz. I-II: grčki tekst u redakciji Immanuela Bekkera. Šanca. Darmstadt. Darmstadt. Grgića (Zagreb. Iz t o g okružja valja ponajpri­ je uputiti na brojne radove Fr. Metaphysik und Theologie des Aristoteles. Herausgegeben von Fritz-Peter Hager. 1981 (Prijevod na njemački: Aristoteles. npr. A. (Wege der Forschung. 2. Zagreb. I-V. London. Sv. 1894 i d. Berlin. Mansion. 3: Metaphysics.: Aristotle . izvan uobičajenih u d ž b e n i č k i h prikaza u okvirima standardnih „povijesti filozofije". Važniji zbornici: Autour d'Aristote. ili i općenitije grčkoj filozofiji. Edited by J. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren. IV: skolije. Svmposium Aristotelicum veranstaltet in Goteborg. Grčki tekst s njemačkim prijevodom: Dio spisa objavljen je zasebno u „Philosophische Bibliothek Mainer". III: latinski renesansni prijevod. sv. a m e đ u njima p o s e b n o Sententia Aristotelis de compositione corporum e materia et forma in elementis terrestribus considerata. Barnes/M. Izričito tematski usmjereno filozofijsko istraživanje Aristote­ la. 1972. Berlin/New York. Herausgegeben von FritzPeter Hager. Literatura 1. p r e m d a se to npr. 1928.

1879 (Pretisak: 1921).. 1863. Happ.: The doctrine ofbeing in the Aristotelian Metaphysics. Br.: Hyle. H. /Naši navodi su iz njemačkog prijevoda/). L..: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entuiicklung. D. London. Frankfurt am Main. G. Heidelberg. Von Wesen und Wirklichkeit der Kraft. 1985. 1963. Wieland. Insbesondere seine Lehre vom ΝΟΥΣ ΠΟΙΗΤΙΚΟΣ. H. F. Freiburg i. 1958 ( 1988). Einfiihrung in die phanomenologische Forschung.: Aristoteles.: Einfiihrung in Aristoteles' Theorie vom Seienden. Diiring. 1969-1970) Mansion.: Phanomenologische Interpretationen zu Aristoteles. Chung-Hwan Chen: Sophia. Freiburg i. 1960. Gottingen. 1973 ( 2 1980. 1862. Padova. (Pretisak: Darm­ stadt. Hildesheim. 1966. Pariš. 18961900. 1923 ( 2 1955).Allan. J. (GA 33) M.: Aristoteles. Tiibingen. Nuvens. J. 1970) Brentano. 1962. New York and London. Nijmegen-Utrecht.: L'unita del sapere in Aristotele. E. revised. Berlin. Pariš. Bien.: Aristoteles. Solmsen. (Prijevod na francuski: L'evolution de la psvchologie d'Aristote. Oxford. (Pretisak: Hildesheim. Bernavs. Darstellung und Interpretation seines Denkens. Ithaca. Marx. Louvain. 4th edition. H. J. 1948. Heidegger.. 1967) Calogero G.: La Prudence chez Aristote.: / fondamenti della logica aristotelica.. Frei­ burg i. W.: Aristotele e Videa de la filosofia. 1976. 4 3 3 247 . II. E. E. Stallmach. Heidegger. W. J.: Die Dialoge des Aristoteles. F. 1961.: Ontwikkelingsmomenten in de Zielkunde van Aristoteles. Hamburg.: Aristotle.: Le probleme de l'etre chez Aristote.: Aristote et son ecole. Berlin. Louvain. 2nd ed. Br. revised. I. 1952 (Prijevod na njemački: Die Philosophie des Aristoteles.: Introduction a la Physique aristotelicienne. Freiburg i. Grundlegung einer Geschichte seiner Entuncklung.: Die Grundlagen der politischen Philosophie bei Aristoteles. 1963. 1972. F./Munchen. Berlin.: Von der mannigfachen Bedeutung des Seienden nach Aristoteles. Α.: Aristotle. Aubenque. 1981.. Glan. Meisenheim a. Aubenque. J. 1959. Br.) Owens. 1939. Maier. Zeller. Ross. Eine Untersuchung zu Struktur und Ursprung aristotelischer Grundbegriffe. Jaeger. 1927. P. Frankfurt am Main. W.: TI KATA TINOS. I-III. Untersuchungen iiber die Grundlagen der Naturwissenschaft und der sprachlichen Bedingungen der Prinzipienforschung bei Aristoteles. Toronto. Randall.: Aristotle's system of the phvsical world. Leipzig. 2 1946. 3 1985) Brentano. (Pretisak: Darmstadt.: Die aristotelische Physik. Berti. Pariš. Mainz. F. 1867. 1962. F. Moreau. D. 2: Aristoteles und die alten Peripatetiker. 1955. The science Aristotle sought. Studien zum aristotelischen Materie-Begriff.: Dynamis und Energeia.: Die Psychologie des Aristoteles. Br. 1965. 1945. A comparison with his predecessors. Tugendhat. W. Metaphvsik Θ 1-3. Jr. (GA 61) Lugarini. M. P. 1962 ( 1992). Essai sur la problematique aristotelicienne. 1971.: The Philosophy of Aristotle. Firenze.: Die Syllogistik des Aristoteles. 1960. Firenze.

AEISTOTEL Izbor iz djela .

Iz djela Metafizika.

(Knjiga Lambda.)

Izvornik: Aristotelis Metaphysica ( Λ ) . R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instruxit W. Jaeger. Ο χ ο η ϋ , 1969 ( 1 1 9 5 7 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

Razmatranje je ο jestvu. Jer jestava se traže p o č e l a i uzroci. Akio, naime, o n o sve jest kao neka cjelina, jestvo je prvotni dio. A k o [je] pak prema slijedu, tada će također jestvo biti prvo, a zatim o n o kakvo, pa o n o koliko. A uz to, ta [ostala] i nisu bića naprosto, tako reći, n e g o 1 [su] kakvoće i kretanja, kao naprimjer 2 o n o nebijelo i o n o neravno: i za njih doduše k a ž e m o da jesu, kao J e s t nebijelo". Zatim, ništa od svega [tog] ostalog nije odvojivo 3 . I oni prvašnji posvjedočuju to djelom. Tražili su naime počela, sastojke i u z r o k e jestva. Ovi sadašnji pak postavljaju kao jestva radije o n o općenito. (Jer općeniti su rodovi, za koje kažu da su većma počela i jestva, z b o g toga što istražuju lo­ gičkim načinom.) Oni drevni, međutim, [postavljali su kao Rukopisi imaju ovdje άλλά. Pseudo-Aleksandar, Bonitz, Jaeger i Elders čitaju οίον, no Christ i Ross zadržavaju lekciju rukopisa, što nam se čini vjerojatnijim. Teško je prihvatiti Eldersovu argumentaciju da između ποιόν i ποσόν s jedne te ποιότητες i κινήσεις s druge strane u rečenici ne postoji potpuna podudarnost. Elders, uz poziv na Kiihner-Gertha II, 297, 4, razumije ή kao ekviva­ lentno s εί δέ μή, te prevodi taj „teški redak" ovako: ,,'or else (alioquin) even the not-white and the not-straight' would be being", objaš­ njavajući zatim da „Aristotel očito hoće reći da ako netko postavi da su ποιότητες i κινήσεις bića (umjesto ne-bića), bit će prisiljen kazati i to da su bića čak i niječni termini kao ne-bijelo i ne-ravno". Naše čitanje, razumijevanje i prijevod drže se uobičajenog značenja od ή. Tako npr. i Bonitz: ,,wie auch". χωριστός, taj možda i ponajvažniji od temeljnih ontologijskih izraza Aristotelove filozofije, znači ujedno „odvojiv" i „odvojen", ali i „samostojan", „po sebi i za sebe postojeći" (lat. „subsistens"). Filozofijska razrada pojma nalazi se u Metaph. Z.

251

j e s t v o ] o n a pojedinačna, kao vatru i zemlju, ali ne o n o općenito, tijelo 4 . Jestva su pak tri. Jedno je osjetilno; od kojega je opet jedno vje­ 5 č n o , a drugo propadljivo, o k o kojeg se svi i slažu , kao bilje i živo­ 6 tinje, i za koje je n u ž n o prihvatiti sastojke , bilo j e d a n bilo m n o g e . D r u g o je nepokretno, i za to neki tvrde da je odvojeno, jedni od njih u dvoje razdvajajući, drugi p a k u j e d n u narav stavljajući ideje i o n o matematičko; d o k neki opet [stavljaju] samo o n o ma­ t e m a t i č k o od toga obojeg. O n a su jestva pripadna naravoznanstvu (jer vezana su uz kre­ tanje); o v o pak drugoj [znanosti], ukoliko im nije nikakvo zajed­ n i č k o počelo. 2 . 7 Osjetilno je jestvo promjenljivo. A ako promjena jest iz o n i h suprotstavljenih ili onih između, no ne svih suprotstavljenih (naime, ne-bijel [je] i 8 zvuk), nego [samo] iz protivnosti, n u ž n o je da jest ispod neko koje se mijenja u protivnost. Nadalje, nešto svakako ustrajava, d o k protivnost ne ustrajava. Jest dakle nešto treće p o r e d protivnosti: - tvar. S Rossom stavljamo zarez iza κοινόν, budući da za Aristotela nema nečega takvog kao „općenito tijelo" (usp. De gen. et corr. 320b23). Pseudo-Aleksandar premjestio je ovu umetnutu rečenicu iza riječi Jedno je osjetilno", smatrajući očito da svi moraju prihvatiti egzisten­ ciju ne samo ispodnebeskih, propadljivih tijela, već i onih nebeskih. Slično postupa i Temistije, prevodeći: „substantiae autem universae sunt, quarum duas omnes homines fatentur", te potkrepljujući svoj stav tvrdnjom da je to zbog toga što su obje te vrste osjetilnih jestava vidljive. Smatramo, kao i Ross, a nasuprot Eldersu, da se umetak od­ nosi samo na propadljiva osjetilna jestva. Smatramo da je u pravu Temistije kad drži da se prihvaćanje sasto­ jaka odnosi samo na propadljiva osjetilna jestva, a ne i na vječna. Inače, većina starih tumača odnosi stav i na vječna, nebeska jestva. Tako Aleksandar (apud Averroem, In Metaph. XII, edit. Venetii, 1562, 292 I), dok sam Averroes i Toma Akvinski odnose riječi isklju­ čivo na nebeska tijela. Slijedimo Eldersa započinjući ovdje drugi odjeljak knjige, u razlici spram važećih izdanja. Slijedimo Pseudo-Aleksandra, Essena, Christa, Jaegera i Eldersa umećući και. Ross zadržava čitanje većine rukopisa, no time je zna­ čenje umetka u velikoj mjeri neutralizirano.

A k o su pak promjene četiri - ili prema o n o m e što, ili p r e m a o n o m e kakvo, ili koliko, ili gdje, - a nastajanje naprosto i pro­ padanje [je] prema ovome-tu, rastenje i opadanje prema koliko, preinaka prema svojstvu, premještaj prema mjestu, - tad će pro­ mjene biti u te pojedinačne protivnosti. A n u ž n o je da se mijenja tvar m o g u ć n a za oboje. A k o je pak biće dvostruko, sve se mijenja iz bića m o g u ć n o š ć u u biće djelat­ nošću (kao iz bijelog m o g u ć n o š ć u u djelatnošću bijelo, a j e d n a k o i kod rastenja i opadanja), tako da neće biti m o g u ć e samo to da sve po uzgrednosti nastaje iz nebića, nego će nastajati i iz bića, ali iz bića m o g u ć n o š ć u , a iz djelatnošću nebića. To je pak ono Anaksagorino , j e d n o " . Bolje naime nego „sve ujed­ n o " - i Empedoklova mješavina, i Anaksimandrova, i kako veli Demokrit - je „bijaše sve mogućnošću, a djelatnošću n e " . 9 T a k o da su se morali približiti tvari. Jer sve što se mijenja ima tvar, ali drukčiju. [Cak] i o n a od vječnih koja nisu rodljiva, no jesu premještajem pokretljiva. No [ta imaju tvar] ne rodljivu, već [onu] odakle k a m o . No m o g a o bi netko besputiti o k o toga iz kojeg je nebića nasta­ janje. Jer trostruko je nebiće. A k o doista je nešto m o g u ć n o š ć u , ipak svejedno ne bilo čega slučajnog, već [je] različito iz različitoga: - ne zadovoljava da su ujedno sve stvari. Razlikuju li se pak po tvari, ako su v e ć z b o g nečega postala bezgranična, a ne j e d n o ? Um je naime jedan, tako da, ako bi i tvar bila jedna, on bi [tek] postao djelatnošću o n o što je tvar bila m o g u ć n o š ć u . Tri su dakle uzroka i tri počela. Dva su protivnosti, a od njih j e d n o je zbor i oblik, a drugo lišenost, d o k je o n o treće tvar. 3. N a k o n toga [valja napomenuti i to] da ne nastaje ni tvar ni oblik, a mislim [pritom] na one krajnje. 1 0 N a i m e sve se mijenja Prevodimo prema redakciji Bonitza, Rossa i Jaegera, gdje se βέλτιον odnosi na ono što u tekstu dalje slijedi, a ne na prethodeće Sv. Elders pokušava tekst razumjeti na ovaj drugi način, te naposljetku biva prinuđen na neuvjerljivu pretpostavku ο dva retka koja da su ispala iz tradiranoga teksta. Slično Eldersu već Christ, te Bonitz u svom prijevodu. Kersten, i za njim Lutze, predlagali su čak da se riječi „bolje [je to] nego 'sve ujedno"' izbace iz teksta. Kako ovdje shvatiti riječi τά έσχατα? Prema Rossu, Pseudo-Aleksan­ dar je smatrao da Aristotel ovdje misli na zadnju materiju, onu koja

252

253

nešto, i od nečega, i u nešto. To od čega [je] od prvog pokrećućeg, to što [je] prva tvar, to u što [je] oblik. Ići će se dakle u bezgra­ nično, ako ne nastaje samo zaobljena mjed, nego i o n o zaobljeno, ili mjed. Ali n u ž n o je stati. P o t o m , da svako jestvo nastaje iz istoimenog (naime, kako na­ ravna jestva, tako i ona ostala). Jer nastaje ili umijećem, ili po naravi, ili slučajem, ili samoniklošću. A umijeće [ima] počelo u drugom, narav pak počelo u sebi (čovjek naime rađa čovjeka), dok su ostali uzroci [samo] lišenost tih. A tri su jestva. Jedno [je] tvar, koja je priviđanjem o v o - n e š t o 1 1 (jer sve o n o što jest dodirom, a ne sraslošću, to je [puka] tvar i je najudaljenija od individualnog postajućeg te na najbližu formu, na ono što je tom individalnome najbliže, dakle na „prvu materiju" i na „konkretnu formu". Schvvegler i Bonitz slijede Pseudo-Aleksandra. Sam Ross, međutim, drži nemogućim da ista riječ ima dva upravo suprotna značenja u istoj rečenici, te oba puta razumijeva u smislu „bliži" ("proximate"), dakle kao konkretnu materiju (materia secunda) i konkretnu, a ne supstancijalnu formu. Elders prihvaća Rossov stav, upućujući za daljnje razumijevanje na Metaph. Ζ 8. Jedna od najspornijih i najviše raspravljanih rečenica u knjizi. Bonitz u svom komentaru ističe kako stav da je materija neko τόδε τι, dakle „definitum quidpiam" jasno protuslovi ("aperte repugnat") drugim mjestima u korpusu, navodeći za potvrdu Metaph. Η 1. 1042a27, Ζ 3. 1029a20, 27, De αιι. II, 412a7. Ipak nije spreman slijediti Schvveglera, koji je u neprilici predložio da se ispred riječi τόδε τι umetne negacija μή, upozoravajući na značenje toga da je materija ovdje nazvana „ovim-nešto" tek uvjetno i s važnom ogradom, naime onim τω φαίνεσθαι, što Bonitz tumači tako da materija ,,non re vera, sed imaginationi tantum" jest ovo-nešto. Aleksandar (apud Averroem, isto, str. 300) je mišljenja da je Aristotel htio kazati: materija je jestvo (substantia) ukoliko može biti opažena pomoću forme. Pseudo-Aleksandar razumije ono τω φαίνεσθαι kao „maštom, uobraziljom" (κατά φαντασίαν). Sam Averroes, slično Aleksandru, smatra da bitak mate­ rije jest biće („esse materiae est ens") zbog toga što može biti opažena pomoću osjetila. Toma Akvinski misli da se tekst odnosi na materia secunda te objašnjava: „Materia, quantum ad id quod apparet, videtur esse substantia." Goebel je predlagao da se umjesto φαίνεσθαι čita φύεσθαι. Ross u osnovi slijedi Aleksandra, tumačeći da „glede vanjske pojave materijalni dijelovi cjeline kako leže jedan uz drugoga izgleda­ ju poput individualne stvari, ali ako nema organske jednote ta je po­ java varava". Slično During (Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 190): „ . . . erstens der Stoff, der nur scheinbar ein Das ist (denn was nur durch Beriihrung, aber nicht [in sich] ein organisches Ganzes ist, ist nur scheinbar ein Das)." Elders pretjerano komplicira predlažući da

podlog). Drugo, narav, [je] ovo-nešto i neki ustroj u koji [to bivapostaje]. 1 2 Nadalje, treće je o n o iz toga obojeg pojedinačno, na­ primjer Sokrat ili Kalija. K o d nekih od njih pače o n o ovo-nešto nije m i m o složeno­ ga jestva, kao naprimjer oblik kuće, osim ako to nije [samo] umi­ j e ć e (niti ima nastanka i propadanja tih, n e g o na drugi način i jesu i nisu kuća - ona bez tvari - i zdravlje, i sve o n o po umi­ j e ć u ) , već ako uopće, o n d a u onih po naravi. Stoga doista nije Pla­ t o n loše rekao da jesu ideje onih koja su po naravi, ako [uopće] jesu ideje, ali n e 1 3 tih kao što su vatra, meso, glava. Sve je to naime tvar, i [stoga] posljednje 1 4 od o n o g a što je najvećma jestvo. Pokrećući uzroci jesu kao p r e t h o d n o postali, d o k oni koji su kao zbor [jesu] istovremeno. Kad naime ozdravljuje čovjek, tad jest i zdravlje, a lik mjedene kugle istovremeno [je kad] i mjedena kugla. (Da li pak i poslije nešto preostaje, to valja ispitati. U nekih naime ništa [to] ne priječi, kao ako je na­ še ispred riječi τω φαίνεσθαι čita hipotetičko <τφ γ ί γ ν ε σ θ α ι , a iza njih < δ έ > , što bi dakle značilo: Tvar je neko ovo-nešto postajanjem [tim], dok je priviđanjem tvar i podlog ona koja je dodirom a ne sra­ slošću". Rukopisi imaju tekst ήδέ [και (Ab)] τόδε τι εις ήν και έξις τις. Prevo­ dimo prema transpoziciji teksta u kojoj su suglasni svi izdavači i in­ terpreti. S Rossom uz εις ήν valja primišljati ή γένεσίς έστιν. Elders upozorava na sadržajnu teškoću sličnu onoj gore. Naime, kao i kod tvari, tako se i tvrdnja da je forma - kao narav i ustroj (έξις) - ukoliko jest ono spram čega i u što postajanje biva, i sama neko ovo-nešto, čini protuslovnom drugim Aristotelovim iskazima, u kojima nazivak „ovo-nešto" (τόδε τι) označava uvijek ono pojedinačno konkretno, sa­ stavljeno od forme i materije. Ipak smatra on da to protuslovlje mo­ že biti razriješeno „ako se prisjetimo da je za Aristotela forma savr­ šenstvo stvari, središte i osnova njena jedinstva i bića" te da se ,,u tom smislu može reći da ima supstancijalnost čak i prije no konkretno cijelo". Prihvaćamo, s Chernissom, Jaegerom, Gaiserom i Eldersom, Christovu emendaciju αλλ' ού τούτων namjesto αλλα τούτων, kako ima većina rukopisa, te Bekker i Ross. Tako i Bonitz u svom prijevodu: „ . . . aber nicht von den Dingen, wie Feuer, Fleisch, Kopf...". Elders uvjerljivo objašnjava da τελευταία ovdje „znači 'posljednja' u smislu 'partikularizirane materije', kao supstrata supstancijalne for­ me", dok „ή μάλιστ' ουσία označava ono individualno".

254

255

kako imaju ru­ kopisi i Christ. isti sastoj­ ci svega. Također prihvaćamo Jaegerov prijedlog da se ispred tih riječi čita hipotetičko < τ ό ομοειδές οΐον>. objašnjavajući uz to . kao na­ primjer m o ž d a u osjetilnih tijela kao oblik [jest to] toplina. Jaeger je za rečenice u zagradi smatrao da su tekstu dodane kasnije. Budući da je o n o pokrećuće u onima naravnim jednovrsno. u smislu prediciranja. te j e d n a k o p r e m a pojedinim prirocima. tijelo: . jestva su ta prva. jer. Dalje. kao = των νοητών τι. Oblik. tama i zrak. No ako nisu samo unutra pribivajući uzroci. kao kad bi netko kazao da počela jesu tri: oblik. ovaj neki). te je prvi uzrok.o n o pokrećuće je graditeljstvo. crno i površina. Zellerovu emendaciju άνθρώπω άνθρωπος namjesto άνθρωπος.διάνοια ovdje ne znači teorijsko.)15 Očito je zaista da z b o g toga baš ni najmanje ne treba da b u d u ideje. jasno je da su drugo počelo i sasto­ jak. a stil im je različit od suhih činjeničnih tvrdnji ostatka odjeljka". S Rossom i Jaegerom prihvaćamo Christovo čitanje ταύτα umjesto tradicionalnog ταϋτα. No različito je u različitome. a uzroci i počela četiri. [pa] svjetlo. onaj pojedinačni o v o g a nekog. kako bi i mogli s v e m u biti isti sastojci? Ta ništa od sastojaka ne m o ž e biti isto o n o m e od sastojaka složenome. i čovjek rađa čovjeka. 1 9 . kao meso. no Ross opravdano ustvrđuje da ona ovdje ima znatno više smisla no tamo. jer je valjda n e m o g u ć e da sva. Rečenica u zagradi u nekim se rukopisima ponavlja i nešto kasnije. 5. Ali besmisleno je da su svemu ista. P o r e d tih jest j o š o n o što je kao pokrećuće za sve. bez jestva n e m a ni zbivanja ni kretanja. Elders to smatra vjerojatnim. Elders umetnutu rečenicu drži glosom. kojih su počela. 256 257 . Zdravlje. ili j e d n o . a o n o kao po­ krećuće i zaustavljajuće jest neko počelo. za sve isti. M o g a o bi tko besputiti i o k o toga da li su različita ili ista počela i sastojci jestava i o n i h odnošajnih. opeke: . kao naprimjer čovjekom [postaje] čovjek. T a d će n a i m e iz istih biti o n a odnošajna i jestvo. Jer jestva su ta. Prihvaćamo. kao naprimjer o n o m e BA o n o Β ili A. Christ je stoga ovdje uklanja. tako da su sastojci po analogiji tri. b o ­ lest. Jaegerom i Eldersom. analogijom m e đ u t i m [ipak] je. nered (naime. a oblik kuće graditeljstvo. N e g o niti je jestvo sastojak o n i h odnošajnih. što nismo skloni vje­ rovati. Δ. Jer n u ž n o je da to nastalo bude različito od onih. U z r o c i i počela različitih na neki su način različiti. slijedeći Rossa. različitome različit. Ili. kako kažemo. uzrok. prema t o m e . Budući da su j e d n a [bića] odvojena. to će na neki način biti tri uzro­ ka.) Nijedno od njih n e ć e dakle biti ni jestvo ni odnošajno. a oboje jesu uzroci (i u to se dijeli p o č e l o 1 8 ) . tj. Ali svako je od tih različito s h o d n o svakome pojedinom rodu. (Niti je u o p ć e sastojak nešto od o n i h mislivih.primjer duša takva. Ali to je n u ž n o . ili bilo koje n e k o j e d n o koje bi iz toploga i hladnoga na­ stalo. argumentirajući da „nisu zahtijevane kontekstom. a na neki su način opet. Ta čovjek rađa čovjeka. nego 'proizvodno' mišljenje".. a na drugi način hladnoća i lišenost. ili kosti. 4. kao pokrećući. u retku 29. a iz tih opet dan i n o ć . d o k tvar jest m o g u ć n o š ć u to [oboje] p r v o t n o po sebi.da se hoće kazati kako se počelo dijeli u ono unutra pribivajuće.uz oslon na Metaph. lišenost i tvar. ali i ona iz njih. Ta zdravlje je na neki način liječništvo. na neki način jesu. T i m a su dakle isti sastojci i počela (drugima pak drugi). 1 6 kao naprimjer biće. zajedno s Rossom. 7 . koje se inače u odjeljku uopće ne dotiče. Bonitz općenitije: „zukommen". Jed­ n a k o je pače i kod umijeća: liječničko umijeće jest zbor zdravlja. Sto bi to dakle bilo? Ta p o r e d jestva i ostalih priroka n e m a ničega zajedničkog. no za sve nije m o g u ć e tako kazati. nego i oni izvan. 1013a4. Ispravna je napomena Eldersova da . priricanja. a druga neodvojena. ti se naime p r i r i č u 1 7 i s v a k o m e od onih složenih. niti je išta od tih [sastojak] jestva. kao naprimjer o n o pokrećuće. i ono izvanjsko. a sastojak je prvotniji od o n o g a čega je sastojak. tj. a na neki nisu. kao kod boja bijelo. sastojak. S Rossom razumijevamo των νοητών u rijetkome smislu partitivnoga genitiva. Nisu. Glagol υπάρχει shvaćamo ovdje. ako bi tko općenito zborio i p r e m a analogiji. dok je u o n i m a po ra­ z u m u 2 0 [to] oblik ili o n o protivno. v e ć u m . ne sva. bave se pitanjem nousa. I z b o g toga jesu isti 2 1 uzroci za sve.o n o pokrećuće [je] liječništvo. a ovako opet četiri.

et quod ex utroque est privatio. onima koja nisu u istome rodu (bojama. što nije osobito uvjerljivo. općenit] nije nijedan. Na ovaj su pak način različna ona prva: [naime ona] kojima se protivnosti ne zbore niti kao rodovi niti m n o g o s t r u k o . neće biti kretanja. ako ne bi u njima bilo neko počelo [koje] m o ž e mijenjati. Budući da bijahu tri jestva. kojima nije [čak ni] isti oblik. Uz to. valja kazivati ο t o m e da n u ž n o jest n e k o vječno jestvo ne­ pokretno. kao djelat­ nost i mogućnost. Rečenica prevedena prema objašnjenju Rossovu: „and further the matters are different for different things. sve će biti propadljivo. No ta j a m a č n o nisu općenita. [oni su] o n o prvo usvršenošću. zbore li se mnogostruko. osim o n o ­ ga prema mjestu. S v e m u su prva počela o n o djelatnošću prvo ovo-tu te. i o n o iz obojeg. A i kretanje je zacijelo tako neprekidno kao i vrijeme. te ako su sva propadlji­ va. s Rolfesom. smisao za koji on potvrdu nalazi u latinskoj verziji drugog prijevoda kojim se služio Averroes: . tad nisu isti. analogijom. koji nisu ni oblik ni lišenost ni istovrsnost. kao otac. kao [što su] oni [učinili] ideje. Jer kod nekih o n o isto jest j e d n o m djelatnošću a drugi put m o g u ć n o š ć u . jer poče­ lo onih pojedinačnih je pojedinačno. Druga je mogućnost da se. ukinu li se ona. primišlja όράν δει iz retka 17. lišenost je p a k poput tame ili iznemoglosti. tad su različiti i oniZadržavamo tradicionalno čitanje rukopisa δέ iza στέρησις. poriv i tijelo. ako su v e ć 2 3 različiti uzroci i sastojci različitim jestvima. zvu­ kovima. već o n o pokrećuće. neće biti kretanja. a kako različita. Nadalje.) Drukčije se djelatnošću i m o g u ć n o š ć u razlikuju ona kojima nije ista tvar. kao što čovjeku u z r o k jesu i sastojci. štoviše. da li su isti ili drugi. Jer [vrijeme j e ] ili s kretanjem ili pak neko stanje kretanja. ti će biti m o ž d a duša i tijelo. v e ć [je] Pelej Ahila. ako n e m a vremena. Christ je u neprilici htio izbaciti cijelu rečenicu. te uz njih j o š sunce i njegova ekliptika. Izuzetno teška i među interpretima posve neusuglašena rečenica. j a s n o je da. oblik. Jer o n o što posjeduje m o g u ć n o s t . Ali doista ako i ima kretljivog ili čimbenog. s Christom. A uz to i tvari [su različite različitim stvarima]. o n o pokrećuće. d o k je m o g u ć n o š ć u tvar: to je naime o n o što m o ž e postati oboje. i to samo dostatno. ili čovjek. kako je to činio već Aleksandar. i na različit način. Jestva su naime prva od bića. Pače niti ako bude djelovalo. ili um. Stoga nam se daleko najboljim rješenjem čini ono Jaegerovo. ma u istoj vrsti. ako 22 bi bio odvojiv. kako je rečeno. 2 4 Koja su dakle i kolika počela osjetilnih. u o p ć e pak o n o Β o n o g a BA naprosto. o n o koje je m o g u ć n o š ć u . Tako bi se dobio smi­ sao: „ono iz obojeg jest lišenost". T r e b a j o š vidjeti da se ove m o ž e nazvati općenitima. Nikakve koristi dakle ni ako b i s m o učinili vječna jestva. a ovako pak j e r uzroci jestava jesu uzroci svega. Elders. a i od tog [kretanja samo] o n o kružno." 258 259 . Niti je. Ali i ta su različitima različita.Dalje. jestvima. Traži li se koja su počela ili sastojci jestava [s j e d n e ] te onih odnošajnih i kakovih [s druge strane]. s Bonitzom. to m o ž e ne biti. niti drugo jestvo pored ideja: jer ne b u d e li djelovalo. (Zacijelo i sve to spada pod rečene uzroke. budući da se [sve] ukida. drugo. No j o š su na drugi način analogijom počela ista. i ovo tu Β toga tu BA. . lišenost. osim [ipak] na ovaj na­ čin: . koji se vraća na Van Moerbekovo čitanje ήδη. ili meso. tebe pak otac. kao i da se.. umeće τά ispred εϊδη.d o k su po o p ć e n i t o m e zboru isti. Tekst rukopisa έπειτα εϊδη τα των ουσιών zahtijeva da se. a one ne. i vlastiti oblik. to m o ž e i ne djelovati. v e ć j e r su za one pojedinačne druk­ čiji: tvoja tvar i oblik i o n o pokrećuće od o n o g mojega. jesu [isti] za svako pojedino. što međutim opet zahtijeva da se podrazumijeva jedno αιτία έστι. te kako su ista. No kretanje nije neprekidno. kao tvar. 6. Tad naime neće biti vječnoga kretanja. nego drugi. nego različiti. kao naprimjer vino. ut obscuritas aut infirmus". Jer ne m o ž e biti o n o g a prije i poslije. kolikoći) osim po analogiji. dva naravna a j e d n o nepokret­ no. ne prihva­ ćajući Rossovu emendaciju τε. niti vrijeme. Ali n e m o g u ć e je da kretanje bilo posta­ ne bilo propadne (ta bijaše uvijek).ovako naime jesu za sve isti. vatra i zemlja kao tvar. Čovjek je naime općenito [počelo] čovjeka. i dalje drugo nešto izvana. ali ne i n e k o g djelujućeg. smatramo pogrešno. čita εί δή umjesto εϊδη. predlaže da se iza τό έξ άμφοΐν ne stavlja zarez te da se izbaci δέ kao suvišno. kako već imaju neki od rukopisa. kazano je. djelatnošću je naime oblik. ne oblikom. a ako se razlučuju. ali jestvo njegovo b u d e m o g u ć n o s t . jer o n o što jest m o g u ć n o š ć u . ali takav [tj.

a da [samo] nije pokretano. a oba pak [zajedno] očituju o n o „uvijek drukčije". ta jestva trebaju biti bez tvari. v e ć sjemenje i sperma. A ako o n o isto jest uvijek periodički. i s n e b o m istovremena. dijeleći potom obje riječi zarezom. Ona njihova prva ista su. ako već je djelatnost prvotna mogućnosti. nakon čega bi značenje teksta imalo biti. kao što [se kreće] j e d n o m po naravi ovako. Počelo je naime mišljenje.. te jest neko uvijek pokretano nesustajuće kretanje. De part. ο kojima Aristotel referira u Metaph. kad ne bi bilo tako. Riječ je tu ο pitagorejskim nizovima suprotnosti. 2 5 Stoga neki čine da je djelatnost uvijek. d o k je o n o g a „drukčije" [uzrok] drugo. kao „dominatnom idejom u prethodnome retku". nejestva. tvrde naime da kretanje jest uvijek. budući vječno jestvo i djelatnost. uz njegovo uvjer­ ljivo objašnjenje da ύπάρχειν treba povezati s prethodećim κίνησις. jestvo. tako da bi m o g u ć ­ n o s t bila prva. Zar nisu kretanja ustrojena upravo tako? Zašto onda treba tražiti druga počela? 7. ako u o p ć e treba biti ičega vječnog. d o k o n o m o g u ć n o ne djeluje sve. i oni koji tvrde da je kretanje uvijek. kako tvrde naravoslovci. K. prihvaća jedan takav poziti­ van niz. ista je n e m o g u ć n o s t . „tako da ne bijaše ono bezgranično. niti zemlja. a ovako opet po drugom. te jedan negativni. u kojemu su npr. kako [sam] kaže. to ne navode. a na neki ne. 1066al5. Nama prva solucija izgle­ da vjerojatnijom. kako dobro napominje Ross. No i Ari­ stotel sam. niti mjesečnica. No n u ž n o je 28 da prema t o m e [prvom]. neće biti nikakva bića. o n o koje sebe samo pokreće. 201b25. ili u m o m . an. De sensu 447b30. A ako je m o g u ć e tako. što je za njega protivnost menstrualne krvi". instruktivno pojašnjava: . Čini se. niti pak uzrok o v a k v o m ili o n a k v o m . i ako bi.u Aristotelovoj terminologiji ή γονή je liquor seminis. Prihvaćamo Eldersovu emendaciju τιν' umjesto τι. Jer većma žudimo zbog toga što nam se [nešto] čini. i o n o je kružno (a to je očito ne samo mišlju nego i zbiljom). a [drugi p u t ] silom. Ne može se prihvatiti prijedlog Eldersa da se. jednota. Metaph. umjesto άπειρον χρόνον čita χρόνος. Na taj pak način pokreće o n o žuđeno i mišljeno: p o k r e ć u ne [budući] pokrenutima. kao Leukip. „sve stvari u j e d n o " . naime.iz razloga što za Aristotela. to jest j a m a č n o neko koje pokreće. To je naime opet u z r o k o m i s e b i i o n o ­ m e . 448al6. protiv svih rukopisa te Rossa i Jaegera. Dakle je o n o prvo bolje. već [je pokreće] graditeljstvo. Zatim. Jer treba da su vječna. nego što bi nam se [nešto] činilo zbog toga j e r [to] žudimo. Tako i Jaeger. Phys. bilo periodički bilo drukčije. v e ć ista [bića jesu] uvijek. Elders. 716al5-17. mislivo pak jest j e d a n od dvaju n i z o v a 2 9 po sebi. kretanje sfere zvijezda stajaćica nije samouzrokovano.predlaže da se s Pseudo-Aleksandrom čita αΰτω pod­ razumijevajući pritom sunce. Jer o n o m o g u ć n o biti m o ž e u o p ć e ne biti. A k o će pak biti nastajanja i propadanja. koje uvijek drukčije i drukčije djeluje. Štoviše. 986a23sq. na jednaki način djelujući. Γ. 670b21. De gen. Ali z b o g čega. prema njegovu sudu. kao Leukip i Platon. ili [ako su]. a htijeto je ponajprije o n o što jest lijepo. K a k o će naime biti p o k r e n u t o . Jest štoviše i neko koje [ga] pokreće. ni kaos ili noć". A da je djelatnost prvotna. i koje. N u ž n o je dakle da ovako djeluje po sebi. Ništa se naime ne kreće kako se naprosto sluči. Žuđeno je ono što se pokazuje lijepim. biće. ili po drugom. ako ne b u d e n e k o g djelatnoga uzroka? Jer tvar n e ć e pokrenuti samu sebe. tako da bi vječno bilo prvo nebo. Ali ni Platon ne bijaše sposoban kazati što je to što katkad drži p o č e l o m . Dakle.T r e b a dakle da jest takvo p o č e l o kojega jestvo je djelatnost. Ali b o g m e ako je tako. T a k o da ne bijaše bezgranično vri­ j e m e 2 7 kaos ili noć. tad m o r a biti drugo.) 260 261 . onda se to razrješuje. kakvo je prvo [kretanje]? To se naime neizmjerno razlikuje. Tu ipak ima besputnost. (Usp. Pače ako [je] kako kazuju b o g o z n a n c i . n e g o uvijek treba pribivati neko [kretanje] 2 6 . 319al5. Jer duša je po­ tonja. Djelatnost dakle. ili drugim o n a k o . O n o prvo u njemu je jestvo. ili po o n o m p r v o m . Cijeniti m o g u ć n o s t prvotnijom od djelatnosti jest dakle na ne­ ki način valjano. koji iz noći [sve] rađaju. bilo [sve] iz noći i „svega ujedno" i iz nebića. an. 1004b27. et corr. A um biva pokretan o n i m mišljenim. svjedoči Anaksagora . nego uzroko­ vano od Boga . da o n o koje djeluje sve u z m a ž e . od njega Od Brandisa naovamo izdavači (Christ) i tumači (Bonitz) čitaju αύτώ rukopisa i razumijevaju rečenicu u tom smislu da sfera zvijezda sta­ jaćica uzrokuje i svoje vlastito kretanje i ono pretpostavljeno drugo. A. mnoštva. Budući pak da o n o pokretano i [ujedno] pokrećuće jest o n o posredno. pozivajući se na mjesto De gen.i E m p e d o k l o [koji postavlja] ljubav i prijepor. i r e č e n o je kako. ni vrijeme. tad m o r a nešto uvijek ostajati. sadržan od nebića. Ross međutim .um je naime [u njega] djelatnost . Jer to bijaše i u z r o k o m za o n o „uvijek na jednaki način".

prema mjestu. dok o n o jedno­ stavno [označuje] kako je neko ustrojeno. [te] o n o koje ne m o ž e drukčije do jednostavno. budući djelatnošću. u razlici spram nje­ gove puke potencijalnosti. naprosto nekog dobra radi (τινός). . više no onaj [koji m o ž e prihvatiti]. u njemu je pak [prvo] kruženje. Razumijemo s Eldersom καλώς kao = έχει καλώς. kao kad bi Ross. ako je i djelatnost. Eth.. Christ i Jaeger. U ovom drugom slučaju može se za nju reći da pripada u oblast onog nepo­ kretnog. slijedeći dijelom Pseudo-Aleksandra. usprkos re­ zervi Rossovoj. ti ne smatraju ispravno. tako da se prvi premještaj. m o ž e drukčije držati. prema Eldersu. m o ž e se drukčije držati. No rješenju koje je u našem prijevodu priklonio se i Ross u vlastitom oksfordskom prijevodu. koju smatramo pogrešnom. bila bi ona Pseudo-Aleksandrova. 3 0 P o k r e ć e pak kao ljubljeno. ono „radi čega" (τό ου ένεκα) može se promatrati iz dva aspekta. Jer o n o koje m o ž e prihvatiti mislivo i jestvo je [doduše] 35 um. Θ. pri čemu onda θεωρία ne znači općenito mišljenje i kontemplaciju. Oni pak koji pretpostavljaju. ako i ne prema jestvu. 1050b24. a ostala pokreće [tim] pokrenu­ t i m . . budući daje par­ ticipom karakterizirana upravo djelatnost uma. razumije to kao „mišljenje u sebi. navodi Averroes: . lijepo [je ustrojeno] 3 2 . A da je o n o „radi č e g a " među nepokretnima. 3 1 A k o se dakle nešto kreće. A zacijelo mu i život pribiva Ta život jest djelatnost uma. pak. kojoj je sklon djelimice i Ross. Ο takvom dakle počelu vise nebo i narav. Što ustvari znači ovo έχων? Bonitz je s pravom odbacio Krischeovo tumačenje u smislu „imajući mogućnost mišljenja". kao pitagorejci i Speusip.hardly possible Greek". nego isključivo čistu božju kontemplaciju. Mišljenje Smisao je ove koncizno iskazane rečenice u ovome: svrha. 3 3 Tako je naime njemu uvijek ( n a m a j e pak zacijelo n e m o g u ć e ) . Bonitz sam tumači to έχων kao . kao razlikovano od ljudskoga mišljenja. 3 4 pripada o n o m e po sebi najboljemu. Jer sjeme je iz drugih prvotnijih savršenih. što je već. A to pokreće baš to [kruženje]. A k o je dakle b o g uvijek tako dobro ustrojen kao mi katkada. Usp. tako da je isto um i o n o mislivo.unatoč naglašenoj neodređenosti . j o š čudesnije. te tako počelo. 262 263 . A k o pak više. T v r d i m o zaista da je b o g život. Premještaj je naime prva od promjena. (A nisu isto o n o j e d n o i jednostavno: j e d n o naime označuje mjeru.) N e g o su pače u istome nizu i o n o lijepo i o n o zbog sama sebe izaberivo. prevodeći ενεργεί δέ έχων s „and it energizes continually". no najbolje je o n o prvo. to se nikako ne m o ž e drukčije držati. A ako jest nešto što pokreće. čudesno je. jest to od b o ž a n s k o g a što se pokazuje da um ima u sebi.) Ne može se prihvatiti Rossovo mišljenje da je rukopisno κινουμένώ. A življenje mu je o n o najbolje koje [je] nama tek za kratko vrijeme. Nic.quoniam ipse in se continet atque ipse est τό νοητόν". s Rossom Metaph.. 1175a3. Tricot. o n a po sebi. 3 6 te je tako motrenje o n o najugodnije i najbolje. komparativ je postavljen između čistog. koje zadržavaju sve arapske verzije. a drugi put ona je „objektivna" svrha sama po sebi. znatno uvjerljivije. Njegova pak djelatnost. naj­ bolji i vječan. jednom kao „subjektivna" nečija svrha (tivi). naime misliv biva dodirujući i misleći. o n o bez čega n e m a dobra. . i o n o prvo nije sjeme. Bonitz predlaže lekciju τό δέ κινούμενον. što je dobro jednom pogodio Jackson (apud Ross). d o k su nadanja i sjećanja [ugodna] zbog njih). Nekome je naime o n o „radi čega". bilo uvijek. da o n o najbolje i najljepše nije u početku. kao i Bonitz. ali [tek] posjedujući [ih] djeluje . najbolji. samo budući nepokretno. Druga mogućnost razumijevanja. i nečega. osjećanje i mišljenje naj­ ugodniji.od čega pak j e d n o jest [među nepokretnima]. a o n o lijepo i savršeno [tek] u o n i m a iz njih. Jer o n o n u ž n o je tolikostruko: o n o silom (jer je protiv poriva). Iz nužnosti je dakle biće. ukoliko se kreće. a drugo nije.i u jednom la­ tinskom prijevodu koji. Slično nalazimo . A um sebe misli shvaćanjem mislivoga. έχειν je ovdje zacijelo upotrebljeno emfatički. To naime jest b o g . A kao nužno. „držati" i „neprestano uz to biti". (έστι valja s Rossom razumijevati kao = έστιν έν τοις άκινήτοις. tako da život i neprekidan vijek b o g u pribivaju.. život je. Elders. A ustrojen je tako. tako da taj [djelujući u m ] . u smislu ujedno „imati". o n o po sebi. z b o g toga što su u biljaka i životinja početak uzroci. a on je djelatnost. Prema njoj. vječni. budući d a j e i ugo­ da njegova djelatnost (i zato su budnost.pak o n o jednostavno [jestvo] i prema djelatnosti.quare istud magis quam illud est id divinum quod intellectus videtur habere". i to o n o najveće o n o m e najvećma. De somno 454b8. božanskog miš­ ljenja s jedne te ljudskog s druge strane. što daleko odstupa od postojećega teksta. nego o n o savršeno. koje ovisi ο osjetilima i imaginaciji". bilo analogijom. to očituje razdioba. apsolutnog.

već se valja spomenuti i tvrd­ nji drugih. ne onaj koji iz toga nastaje. Jaeger i Ross su mišljenja da se njome smjera na nebeska tijela prije no na njihove pokretače. Jer ako je više nebesa. i o n o prvo od bića nepokretno je. P o k a z a n o je i da to jestvo ne m o ž e imati nikakve veličine. [. Schwegler. a brojem pače mnoga. Jer o n a pretpostavka ο idejama doista n e m a takvoga navlastitog istraživanja (naime. iz zvjezdoznanstva. No da li treba postaviti da je to jestvo j e d n o ili više njih. No kolika se stječu biti. r A bjelodano je da je n e b o j e d n o . da bismo nekako r a z u m o m prihvatili neku određenu m n o ž i n u . i o n o što je prvotnije od jestva n u ž n o je da je jestvo. kao što je ljudi. međutim. Da dakle jest n e k o jestvo vječno i n e p o k r e t n o i odvojeno od o n i h osjetilnih. a i ono pokretano je dakle uvijek i ne­ prekidno. od čega ako netko to odvojivši u z m e samo o n o prvo. budući da se svaka planeta kreće više n e g o jednim. Samo je j e d n o dakle nebo. n e g o drugi. to ne govore s d o k a z n o m ozbiljnošću). . No ona što su brojem mnoga. već je bezdijelno i neraz­ djeljivo (jer p o k r e ć e b e z g r a n i č n o vrijeme. te drugo t o m e srodno i slično rečeno­ m e . bjelodano je iz kazanoga. ο t o m e je pokazano u [našim] naravoznanstvenim raspra­ v a m a ) . te da se vječno kretanje pokreće od vječnoga. Da dakle j a m a č n o i m a više premještaja nego o n o g premještanog. i m e đ u njima n e k o prvo i [ n e k o ] drugotno. no Sokrat je j e d a n ) . A ostalo valja da dijelom sami istražujemo. oni koji ustvrđuju ideje kazuju da su ideje brojevi. no [ujedno j e ] p o k r e ć u ć e [za] o n o prvo vječno i j e d n o kretanje.. d o k ο brojevima zbore j e d n o m kao ο bezgraničnima. N e g o zacijelo i to da je netrpno i nepreinačivo. Jer sva su ostala kre­ tanja potonja o n o m e p r e m a mjestu. M n o ž i n u pak premještaja valja istraživati iz filozofiji najsrodnijeg m e đ u matematičkim znanstvima. O n o ostalo pak pridodano je već na način bajke u svrhu nagovaranja mnoštva. za koji t v r d i m o da ga pokreće prvo i n e p o k r e t n o jestvo. iz razloga rečenog ranije. naime.t k o tvrdio da je čovjek prvotniji od sjemena. a ništa ograničeno n e m a b e z g r a n i č n u m o ć . dok druga ni ο kojem jestvu. cijenit će da je Ne prevodimo dio teksta 1073bl7 . bjelodano je i oni­ ma umjereno upućenima. iz kojega je sjeme. i koliko. počelo svakog pojedinog bit će oblikom jedno. kažimo sad o n o što zbore neki od matematičara. Ispravnim držimo stav Eldersa da je zamjenica namjerno ostavljena u otvorenom i neodređenome značenju. jer usvršenost je. Budući da se o n o p o k r e n u t o n u ž n o od nečega p o k r e ć e . i po sebi i p r e m a uzgrednosti. Jer i narav zvijezda je n e k o vječno jestvo. Pričaju naime da su oni čovjekoliki i nalični ne­ kima od ostalih živih bića. a vidimo p o r e d premještaja svega i onaj jednostavni [premještaj]. ograničenu veličinu ne bi imalo z b o g toga. O č i g l e d n o je dakle da jesu jestva. p r e m a s a m o m e poretku premještaja zvijezda. [a i toga] da ο m n o ž i n i nisu rekli ništa što bi bilo jasno. budući pak da je sva veličina ili bezgranična ili ograničena. Jasno je dakle z b o g čega je to ustrojeno na taj način.to je n u ž n o i da se svaki pojedini od tih premještaja po­ kreće j e s t v o m n e p o k r e t n i m po sebi i vječnim. i o n o p o k r e ć u ć e vječno je i prvotnije od pokretanoga. O n o naime razmatra ο jestvu doduše osjetilnom ali vječnom. ta imaju tvar (jedan je naime i isti zbor za mnoga. Među tumačima postoji dvojba ο tome na što se riječ odnosi. 264 265 . od strane onih prvašnjih i posve drevnih u liku priče i ostavljeno onima potonjima j e d n a k o tako to da bogovi jesu ti i takvi 3 8 kao i to da o n o božansko obuhvaća čitavu narav. naravi vječne i nepokret­ ne po sebi. a dijelom da se raspitujemo u onih koji istražuju. i b e z veličine. da su [naime] prvašnji smatrali kako su bogovi jestva. Jedno je dakle i z b o r o m i brojem o n o koje pokreće [samo] budući nepokretno. te ako se u onih koji se time bave pokaže nešto protivno o v o m e sad k a z a n o m poštivati valja oboje. a z b o g kojeg je u z r o k a [baš] tolika m n o ž i n a brojeva. a bezgra­ n i č n u zato j e r u o p ć e n e m a nikakve bezgranične veličine). d o k su drugi pre­ mještaji oni vječni planeta (jer vječno je i nezaustavljivo kružno tijelo. P o č e l o . no uvjeriti se dati od onih podrob­ nijih. to ne smije ostati prikriveno. Pokazno ούτοι prevodimo naglašeno. dok o n o što bijaše da bude prvotno n e m a tvar. radi shvaćanja. 8.. i da je o n o prvo p o k r e ć u ć e nepokretno po sebi. kao za čovjeka naprimjer. Guthrie pak vjeruje da je njome mišljeno 55 pokretača nebeskih tijela. Bjelodano je dakle da jest toliko jestava. kao o n o ο brojevima i geometrija.1074a31. i j e d n o od jednoga. Predavano je. a drugi put kao o m e đ e n i m a desetkom. te u svrhu koristi za zakone i za o n o o p ć e probitačno. No n a m a valja kazivati iz o n o g a [već] p o d l o ž e n o g i razlučenog.

Značenje genitiva ponajprije se. but it posseses the summum bonum in a certain whole period". Ne može se prihvatiti ni Rossovo inzistiranje na -neutraliziranju zna­ čenja vremena u ovome koliko važnom toliko i jedva dokučivom odjeljku teksta.o n o izvrsno n e m a u o v o m e sad ili o n o m e sad. 1098al8)". te . Tako već Bonitz u svom komentaru kaže: „Mirum videri debet quod dicit: των φαινομένων.]. međutim. Drukčije prevodi Elders.of ali things vvhich are evident to us (or: of vvhich we are aware)". pa opet propalo. već [tek] m o g u ć n o s t ) . ako je drugo misliti i biti mišljen. Zatim. Iz činjenice da έν τινι χρόνω ne znači „za neko vrije­ me" ili . ili nešto drugo. Ponajprije dakle. Čini se da je [on] najbožanstvenija m e đ u pojavama. ako nije mišljenje. po kojemu od t o g dvojeg njemu pribiva o n o izvrsno? Nije naime o n o isto ono biti mišljenju i mišljenome.u neko vrijeme". razlo­ žito je da mu je naporna neprekidnost mišljenja. a sebe [tek] usputno. ili 4 1 i koji god od onih sa­ stavljenih. nego . ili ništa. no od njega ima nešto drugo znatnije ([ako] mišlje­ nje naime nije to s t o j e njemu odista jestvo. jasno je da bi bilo nešto drugo časnije od uma. misli on da može zaključiti kako se Aristotelove riječi ne odnose na „uživanje nekog summum bornim u trenucima iluminacije. Smisao ove čuvene i zacijelo na­ mjerno višesmislene formule dakako nije lako shvatiti. [tad] neće biti najboljim jestvom. 4 0 Ovaj neobičan izraz izaziva neprestanu zabunu medu interpretima. Elders je miš- No čini se da su znanje i osjećanje i mnijenje i razmišljanje uvijek [nečega] drugog. Budući da dakle nije drugo o n o mišljeno i um. ljenja da određeni član ή ispred νόησις ima značenje pokazne zamje­ nice „to mišljenje".. quae sensibus per­ cipiuntur. 9. već na njegovo progresivno dostizanje έν βίω τελείω (Ε. Sebe dakle misli. nego mogućnost. Jedino nam je utoliko dakle jasan očinski nazor. ideoque saepissime opponuntur rationationi [. Nadalje. A ako nešto dru­ go. ili sebe samog. Dalje. u frazi κακά κακών ("najveća od svih zala"). kao npr. 4 2 . και έστιν ή νόησις νοήσεως νόησις. te da se ne mijenja.to božanstveno rečeno. A k o naime ne misli ništa. te mišljenje j e d n o s mišljenim. dakle u smislu „koje se sastoji od mišljenja" ili „koje se tiče mišljenja". Još je precizniji prijevod Eldersa: . objektivnog genitiva. izbaci ή u retku 8 te prevede: „premda su njegovi predmeti ona sastavljena". Raznoliki su i pokušaji razumijevanja genitiva. Još preostaje besputnost: da l i j e sastavljeno o n o mišljeno. pri čemu držimo ispravnim i njegov hipotetički pri­ jevod: . [kod onih] koja nemaju tvari bit će isto. to sadrži neke poteškoće. ili uvijek isto. ustrojen u n e k o m v r e m e n u . being something different (from man).. Jer o n o časno pribiva mu zbog mišljenja. Ν. d o k je kod motriteljskih stvar zbor i mišljenje. tako da bi značio naprosto „naj­ veće od svih mišljenja". [jer tada] ne bi mišljenje bilo o n o najbolje. ili pak da ima ulogu indicirati mišljenje u njego­ vome čistom obliku." 266 267 . što misli? Naime. ako već jest o n o najmoćnije. što je za nas izvan sumnje. bilo da je [to] mišljenje. kao već ranije Ravaisson.kao što je čovječji u m . Ross i Elders ispravno zadržavaju ή. te d a j e sva vjerojatnost kako je svako po­ j e d i n o i od umijeća i od filozofije višekratno prema mogućnosti bilo iznađeno. [naime] o n o mišljeno.. Jer i mišljenje i umovanje pribivat će i o n o m e tko misli o n o najlošije. shvaća određujući ga s Eldersom kao „genitiv sadržaja" ili pak tzv. Razlikuje li se dakle što. does not pos­ ses its good in this or that particular object. i neko kretanje. sed et esse eum et qualis sit ratiocinando tantum assequimur.. Ili je sve o n o što n e m a tvari nedjeljivo. što bi tad bilo to uzvišeno? Ta držao bi se kao kad bi netko spavao. misliti o n o lijepo ili pak bilo što slučajno? Ili je štoviše razmišljanje ο p o n e č e m u i besmisleno? Jasno je dakle da misli o n o najbožanstvenije i najčasnije." Ross ipak dobro upozorava na to da φαίνεσθαι može značiti i sve „ono što je otkriveno pomoću razuma". Jer nešto takvo je već promjena na lošije. Ili je kod ponekih znanje [isto što i] stvar? K o d proizvodnih [znanja] bez tvari [stvar j e ] jestvo i o n o što bijaše da bude. Ne može se prihvatiti Bonitzov prijedlog da se. ili [svaki put] drugo. 3 9 no kako ustrojen bi on tak­ vim bio. tako da treba to izbjeći (ta ponešto je bolje i ne vidjeti nego vidje­ ti). bilo da je um njegovo jestvo.for it does not posses the good in this particular time or in that. Jer mijenjalo bi se u dijelovima cjeline. Bilo je mnijenja da on ima ustvari ulogu superlativa. etenim φαινόμενα dicuntur ea quae apparent ac sensibus percipiuntur. A k o pak misli. i jest mišljenje mišljenje mišljenja. Dakako da time nije još učinjen odlučujući korak u filozofijskom razumijevanju ove dubokosmislene „formule". intellectus vero summus non in iis est rebus.. O n o ο u m u pak sadrži neke besputnosti. već u n e k o m e cijelom o n o najbolje.. but in the knowledge of an object which is adequate to its being. te da su se njihovi nazori očuvali poput razvalina sve do sada.u nekom vremenu". Također je za Rossa „dvoj­ beno" da li s onim dvostrukim τώδι valja razumijeti χρόνω. ne uvažavajući vremenski aspekt: „The most sxcellent being. onaj od prijašnjih.

osim ako [je onako] kako mi tvrdimo. Bonitz priznaje: quomodo vel explicem vel emendam non habeo. A kazujem kako je svima n u ž n o dospjeti do toga da b u d u razlučeni. već je ovaj po njemu. S p r a m j e d n o g je naime sve uređeno. jedni čine bića iz nebića. ili kao oblik. d o k drugi. ali s Rossom i Jaegerom. tako d a j e drugo [ o n o najbolje]. niti u o p ć e kazuju kako će biti iz protivnosti o n a u ko­ j i m a protivnosti pribivaju: . Protiv većine rukopisa. Čini nam se primje­ renijim oprez Bonitzov. Liječništvo je naime [već] na neki način zdravlje. [ne čine] počelima. d o k je robiju i živadi neznatan udio u zajednici. ali kako je dobro p o č e l o m .tako je p o č e l o svakoga pojedinog njegova narav. sređeno. ili učestvuje. 46 neznanje.'sve stvari. čak i ako ne daju nikakav drugi prilog cjelini.. S Rossom razumijemo εις otprilike u smislu „leads the mind to". ta riječ] ovdje znači". Jer on je za njega narav zla. p o p u t onih koji [suprotstavljaju] o n o neisto istome. ali kao s t o j e u kućanstvu o n i m a slobodnima ponajmanje dopušte­ no činiti što se k o m e sluči. Za nas naime tvar nije n i č e m u protivnost. no o n a je počelo i kao o n o što pokreće (jer sabire) i kao tvar. Jer o n o m e pr­ v o m n e m a nikakve protivnosti. ptice. Uz to. Besmisleno je opet i dobru i u m u ne učiniti protivnost. ili pak ponajviše od svega.b u d u ć i da je nešto drugo. to ne kazuju: da li kao cilj. i u kojih su ponajmanje besputnosti. i to on j o š više. tako mišljenje sebe samo i m a za cjelo­ k u p n u vječnost? 10. ipak [im] ono biti nije isto. nitko ne kazuje z b o g čega će uvijek biti postajanja i što je u z r o k postajanja. A k o bi čak istome i pridošlo da bude p o č e l o m i kao tvari i kao o n o m pokrećućem.ali ne na j e d n a k način: ribe. ili kao o n o što pokreće. N a m a se pak to razložito razrješuje time da jest nešto treće. sve čine j e d n i m . p r e m d a je u svemu p o č e l o m ponajvećma o n o dobro. Ili na o b a načina. kojima sve zajedništvuje u [smjeru] cjeline. Drugi opet ispravno [vele] da j e to počelo. moraju naposljetku dospjeti do toga da budu razložene'. Zlo s a m o je naime jedan od dvaju sastojaka. ili pak [ona] m n o g a o n o ­ me j e d n o m . 4 3 a i druga su na taj način. čitamo ταϋτα namje­ sto ταύτα. a g o l e m o [im j e ] o n o što se sluči. i kakvo je o n o u onih koji promišljenije zbore. I z b o g čega [su] j e d n a propadljiva. . P r e m a č e m u od toga dvojega je dakle ljubav [počelo]? Bes­ misleno je i da je prijepor nepropadljiv. te ne stoji tako kao da j e d n o n e m a ništa s drugim. i [ona] jest te [protivnosti] m o g u ć n o š ć u . bu­ dući da je dijelom mješavine. No svi koji ustvrđuju protivnosti ne služe se protivnostima. Drugi pak d o b r o i zlo i Ponešto preslobodnima mogu se činiti Rossov prijevod i objašnjenje: . to ne kazuje nitko: svi naime čine bića iz istih počela. Eldersov je prijedlog riskantan i 268 269 . 4 5 Protivnost [mudrosti]. A besmisleno je i E m p e d o k l o v o . ili kao poredak. Anaksagori je o n o dobro p o č e l o m kao o n o pokrećuće. Nadalje. a druga nepropadljiva." Slično i Elders drži kako je malo sumnje da upotrebljeni glagol διακριθήναι ovdje znači „biti rastvoren i raspršen u druge dijelove svemira". Valja da ne ostane prikriveno koje sve nemogućnosti ili besmi­ slice pridolaze onima koji drukčije govore. v e ć je sve. [bilo bi] usmjereno n a protivnost. Jer um pokreće. osim o n o g a j e d n o g . tj. A o n i m a koji čine dva počela n u ž n o će j o š n e k o 4 4 drugo biti nadmoćnijim. da ne bi bili na to prinuđeni. p o p u t vojske? Jer i u poretku jest o n o izvrsno. Ali pokreće radi nečega. ukoliko ih ne bi tko doveo u sklad. No i to se razrješuje na isti način. tako da bolje stva­ ri mogu biti učinjene iz njihovih elemenata. Sve je na neki način zajedno u r e đ e n o . Re­ čenica je općenito teško razumljiva. T a k o đ e r je za druge zacijelo nužnost da jest neka protivnost mudrosti i najuzvišenijoj znanosti. Jer ljubav čini o n i m dobrim. Uz to. ali o n o m e p r v o m ništa nije protivnost. Ta sve protivnosti imaju tvar. ali za nas ne. Nije on n a i m e po poretku. v e ć jest neki [ o d n o s ] . Bonitzovu emendaciju έτι namjesto δτι. Jedni opet tvar nekad čine j e d n o m od protivnosti. sve bi imalo udjela u rđavome. niti pak da iz protivnosti. za kojega je „dvojbeno što [tj. I onima koji [postavljaju] ideje [pridolazi to] da im je [neko] drugo počelo nadmoćnije: naime o n o po č e m u je učestvovalo [ono osjetilno u idejama]. Prihvaćamo. No niti je ispravno da sve. biljke -. a i vojskovođa [jest t o ] .j e r protivnosti su netrpne j e d n a od druge. kao i Ross. Svi naime čine sve iz protivnosti. Ispitati valja i to na koji od dva načina narav svega sadrži o n o d o b r o i o n o najbolje: da li kao nešto odvojeno i samo po sebi.

Nadalje. zaključujući iz toga na ipak barem djelomičnu kasnu dataciju spisa. koji izlažu svojevrsnu fi­ lozofiju postajućeg osjetilnog bitka. prvim dijelom K. No bića neće da budu loše upravljana. niti sve u njoj objedi­ njene tekstove nastalima istodobno. koji vodi prema protivnosti spram prvog počela". „Nije dobro mnogovlade: jedan [je] 4 7 vladar". ti jestvo svega čine nepovezanim (ništa naime jedno drugome ne dopri­ nosi. nitko ne govori ništa. neće bi­ ti počela i poretka i nastajanja i svih onih nebeskih. te ostalih. Sudeći prema ponegdje upravo nevjerojatnoj zbijenosti i lapidarnosti izričaja. ali ipak kasnija od npr. a ne toga što bi tek „trebalo" biti. Aristotel završava jednostavnim uvidom i iskazom toga što jest. koji se bave pretežno ili teško prihvatljiv. čime su brojevi jedno. te dakle bića ne bi bila vječna? Ali jesu. imperativ „neka bude" (έστω). te ju je zajedno s njima i izgubljenim dijalogom De philosophia svrstao u ranu grupu rasprava ο prvim počelima. Ove Gadamerove (Aristoteles: Metaphysik XII. u kojima su te suhe i često poludorečene natuknice morale biti do­ punjene i oživljene neposrednim zrenjem. nauka ο umu s De anima. naime ΖΗΘ. 1923. Dakle treba ukinuti j e d n o od toga. B. Slično sudi i Hans Joachim Kramer (Der Ursprung der Geistesmetaphysik. Unutar knjige osnovnu podjelu va­ lja. u knjizi Lambda imamo ustvari skup bilješki. datirao rano. De caelo. i uopće ideja i stvar. str. U svojem značaj­ nom pokušaju rekonstrukcije nastanka cjelokupne Aristotelove Metafi­ zike Jaeger je knjigu A. Metaph. kako će iz neveličina biti veličina i neprekidnost? Jer broj neće činiti neprekidnost. U ovome završnom navodu iz Homerove Ilijade nedostaje. da o n o pokrećuće čini [jednim]. A i ne m o ž e reći. premda Ross tvrdi kako je riječ zahtijevana ritmom rečenice. 270 271 . Amsterdam. 1970. prema ver­ ziji glavnih rukopisa. već uvijek [samo] početak početka. ο Bogu. Stoga i može isti zaslužni poznavalac i tumač drugdje kazati da je „spis Lambda Metafizike jedno potpuno samostalno predavanje ο filozofiji prvih stvari" (isto. Knjiga Lambda ne može se naime držati cjelovitim djelom. postoji. zajedno s A. erganzte Auflage. Ο vremenu nastanka knjige mnogo se raspravljalo. pretežno u osloncu na Jaegerova istraživanja. 1966. te tako [zbore] svaki put drugo jestvo. a i počela [čine] mnogima. Neki problemi interpretacije Izuzetna je važnost knjige Lambda kako unutar cjeline Aristotelova djela tako osobito za cjelokupnu potonju povijest filozofije i teologije. Uz to. a ako [toga] nema. koje vjerojatno nisu bile namijenjene objavljivanju. stilskoj neujednačenosti i čestoj sadržajnoj nepovezanosti odlo­ maka. 189). Pored Duringova ranog datiranja. Frankfurt am Main. Najvjerojatnije je pak da na neki način svi imaju pravo. tad niti kretanja. te čitati άνοια umjesto άγνοια. Zadržavamo tu lekciju sa Susemihlom. Dalje. učiniti između prvih pet odjeljaka. otprilike u vrijeme Aristotelova boravka na Assosu. ili su pak služile u najboljem slučaju kao pisana podloga predavanji­ ma. str. N. A rečeno je kako. Apelativ i imperativ teško da mogu odgovarati ovo­ me samopouzdanom i uzvišenom završetku nadasve teškog razma­ tranja. 1964. nauka ο prvom pokretaču s posljednjom knji­ gom Fizike. skica i zapisa. već samo vlastitoj upora­ bi. niti kao ono pokrećuće niti kao oblik. str. tako je i Ingemar During (Aristoteles. 228). 191): „Poput nekog zagonetnog meteorita strši Λ 'Metafizike' u vrijeme". ako pored onih osjetilnih ne b u d e i drugih. 193) „uvjeren u to daje Aristotel u knjizi Lambda htio dati u sažetoj formi jedan pregled osnove svoje teorijske filozofije". Općenito su mišljenja ο vremenu nastanka knjige i njenu mjestu u cjelini Aristotelova djela u znatnoj mjeri podijeljena. Kao i Werner Jaeger (Aristoteles. Ubersetzung und Kommentar von Hans-Georg Gadamer. During je pak upozorio na sadržajnu blizinu s prvim dvama knjigama Fizike. te čitavom N. str. izvođenjem i živom riječju. stav da knjiga doduše jest srazmjerno rana. osim ako ne kaže. pa bilo [to] ili ne). [oni] neće biti uzroci ničega. nauka ο mogućnosti i djelatnosti sa zrelim knjigama Meta­ fizike. Ο tom skrajnjem i cjelinu zaključujućem predmetu nemamo ina­ če nikakva izjašnjenja Aristotelova". Zweite. str. i za svako pojedino druga počela. 7) riječi nisu nikako tek neki osamljeni pojedinačni sud znalca. On hoće postaviti zarez iza εναντία. De philosophia. Oni pak koji zbore da je matematički broj o n o prvo. kao u svih b o g o z n a n a c a i naravoznanaca. ili duša i tijelo. A k o pak jesu ideje i brojevi. „Medu knjigama Metafizike strši dvanaesta knjiga posebno time što ona sadr­ žajno donosi okrunjenje aristotelovske filozofije: nauk ο najvišemu biću. Berlin. Heidelberg. čini se. ili [bi] barem činjenje [bilo] potonje [spram] mogućnosti. tako da bi dobio otprilike ovakav smisao: „protivnost je nedostatak racionalne svrhe. Treća pak grupa istraživača upozorava na sadržajna slaganja npr. N e g o pače baš ništa od protivnosti neće biti odista čimbeno i pokretačko? Jer m o g l o bi i ne biti. kao mi.

a 'mišlje­ nje mišljenja' snažno asocira na refleksiju čovječje samospoznaje (kao u njemačkih idealista). Prije bismo se složili sTJuringom (isto. kao supstantiv djelatnosti. neosporno da upravo u njoj sadržani nauk ο Bogu čini njeno pravo središte i najtežu zadaću promišljanja. dakle spram diskurzivnih izvršenja). ako se ovako oštro poput Seidla od­ bije svaka blizina „mišljenja mišljenja" bilo kojoj vrsti sebespoznaje i sebemišljenja. koja je. ο sebe k sebi samome otvarajućem poretku bića. pripada onim sudbinskim i stva­ ralačkim napetostima koje sve do u današnji dan prožimaju zapadnjačko ljudstvo. gore navedenom prijevodu. već od strane nekog učenika (ili učenika). Da li je božanska moć mišljena kao jednota ili mnoštvo. međutim. izražava 'djelatnost uma' te time i ontologijski aspekt 'zbiljnosti uma'. Već je Zeller. kao i svaka zbiljnost. zbog pretjerane i pretenciozne kratkoće te općenito nezado­ voljavajuće razine uvida. kako onda uopće izbjeći to da nam se ono pokaže tek kao puka prazna. Već je Jaeger odlučno zastupao tezu da osmi odjeljak odnosno poglavlje knjige Lambda nije organski sastavni dio knjige.u sebespoznaji božanski um spoznaje ujedno sebe sama kao uzroka svega bića". naime pravoga smisla izraza „mišljenje mišljenja". ta­ kođer ono inteligibilno.sam ustvrđujući da je „beskonačno diskutirano pitanje da li je shvaćanje Bo­ ga.sva plodonosnost njene ujedne blizine i daljine kako povijesno predanom tako i današnjem našem filozofijskom i teologijskom iskustvu.inzistirao na tome da Aristotelovo „mišljenje mišljenja" valja razumijevati u strogoj opreci kako spram svake samorefleksije čovječje spoznaje (po njemu slučaj nje­ mačkog idealizma) tako i spram svakog diskurzivnog puko razumskog mišljenja: „'Mišljenje' je neko diskurzivno izvršenje spoznaje. koje Aristotel daje ο božanskome bitku postali su za povi­ jest zapadnjačkog mišljenja od nesagledive važnosti. 56-68). Uz to. Hamburg. Beskrajna diskusija koja je uslijedila i traje u osnovi još i danas kreće se zatim poglavito u raspravljanju alternative monizam-pluralizam.vječnim osjetilnim bićima ili pak onim posve nadosjetilnim. Kako je. smatramo. argumentirajući prvenstveno time da je pisan stilom posve dogotovljene i zaokružene rasprave. 582) da „božja sebespoznaja obuhvaća sve biće. Ovdje dane odredbe životnosti i duhovnosti tog božanskoga bitka. ustvrđuje da njegov najveći dio „u sadašnjem obliku nije bio napisan od Aristotela samog.koji se ipak. νόησις. Zadržimo se ovdje sa­ mo na jednoj tako reći usputnoj primjedbi. u po­ svemašnjoj razlici spram ostalih poglavlja. 579) . Poseban problem predstavlja interpretima sadržaj osmog odjeljka i tamo izloženi nauk ο zasebnim pokretačima nebeskih tijela.navodi potom Merlanov citat Eduarda Mevera: „U Grčkoj igra pitanje glede jednog ili više bogova jedva neku ulogu. koja je time dospjela u zapadnjačko mišljenje. Isto to vrijedi ο misli stvaranja. kao što je to isto uostalom učinio i Gadamer u svom inače rijetko lijepom i pouzdanom.mimo pretjeranosti npr. str. ." Štoviše. Ovime se Seidel priključuje staroj i utjecajnoj matici takozvanog teističkog tu- 272 273 . ipak je misleni rad toga klasičnog doba priredio sredstva i putove (a i stranputice) za samorazumijevanje kršćanstva. str. a slično je shvaćao i npr.. str. Seidel se pak sa svoje strane jednako odlučno suprotstavlja i Zellerovu stavu. kao i time da tamo izloženi prvi pokretači ne pokreću tek budući ono žuđeno i ljubljeno. posve bezobjektna misao. ] Napetost između grčke misli svijeta i kršćanskoga svijeta duše. odno­ sno teizam-politeizam u Aristotela. Ako bi riječ 'Bog' trebala biti uzeta u religij­ skom smislu. zadovoljit ćemo se ovdje s dvije kratke uz to vezane napomene. objekt za um. Da kršćan­ ska predodžba osobnoga Boga i njegova odnosa spram čovjeka u Aristo­ tela leži posve daleko. 221): „Ali niti je Aristotel bio kršćanin. to je spo­ redno u odnosu spram pitanja da li ona uopće egzistira. Frankfurt am Main. te kako mora biti razumljena njena narav i odnošenje prema svijetu. s mišlju ο phvsis. koje je nama inače dano kao sastavljeno". poglavlja. S pravom je naprimjer Horst Seidel u svojem nedavnom komentaru Aristotelovoj Metafizici. ili i samo komentar sadržaja prevedene knjige. 4 1974. te da . međutim. Premda je kršćanska religija bila hranjena iz bitno drugih snaga no iz onih kla­ sičnoga grštva.filozofijski gledano . 1980. actus purus. u sebi kružeću sebesvijest. nakon temeljite i podrobne analize sadr­ žaja 8. Ne vjerujemo da je mnoštvo često nevjerojatno minucioznih filoloških i astronomijskih analiza osmog po­ glavlja uopće zavrijedilo . neko umsko zrenje (u suprotnosti spram διάνοια i dr. koja je s umjetničkim duhom Grka u osnovi ne manje nespojiva no s njihovom najdubljom duhovnom koncepcijom. Zacijelo najveći i najteži problem cjelokupne knjige jest dostatno ra­ zumijevanje onoga u čemu Aristotel sagledava samu bit božanskoga bića. ujedno djelatnost spoznavanja i najviši objekt spoznavanja." Iz ovoga podužeg navoda razvidan je. U sažetom uvodu svojega prijevoda i kratkog komentara veli Gada­ mer: „Iskazi. to će svatko smjesta zamijetiti. kako je pokretačka narav prvog pokretača bila određena u sedmome poglavlju. prilože­ nom ponovo izdanome Christovu grčkom tekstu i Bonitzovu prijevodu (Aristoteles' Metaphysik II. postali su vodećima za teologijsko mišljenje kršćan­ skoga srednjovjekovlja. Stoga ni mi nismo u prijevod preuzeli veći dio tog poglavlja. str. kao i . nazvavši je čak štoviše na jedno­ me mjestu „nemogućim i jalovim idealom". ali također pojmovi upotrebljeni za taj bitak. [ . u značajnoj pole­ mici s teističkom interpretacijom Brentanovom." Odlučujuće je pitanje.. str. ο naravi. koji se slobodno služio materijalom iz ostalih spisa". tvrdeći (isto. kao čista. čini se da ima dobrih razloga složiti se s Eldersom (djelo niže navedeno. koji. poglavito onaj energeie. dovršena zbiljnost. dok je νόησις intuitivan čin.. po našem sudu. Waltera Brockera (Aristoteles.toliki napor i trud. Ross. Izraz νοήσεως νόησις znači dakle da je božansko biće uma. Ovdje dakako nije moguće ni potrebno pokušavati neku filozofijsku interpretaciju. pri čemu su očito prva razmatranja shvaćena kao nužan uvjet i predstupanj za druga. teško i može tako nazvati . tad je Aristotelova filozofija ateizam" . svojstveni i osobit karakter Aristotelove filozofijske misli ο Bogu.. 219). ovu najvišu točku Ari­ stotelove filozofije bio protumačio kao puku praznu. koji u tom kontekstu. koje Aristotel iznosi u Lambda 8 monoteističko ili politeističko za­ pravo neispravno postavljeno" . niti uopće religija ima ikakva mjesta u njegovoj filozofiji.

i to dvojako. Assen. 1849. Slično već i Franjo Marković: „usavršetak" (usp. D. dobro zaključuje da je njihova osnovna razlika u. Iz djela Ο duši (knjiga B.. što zajed­ no znači jednako tako . pogrešno umjesto ενέργεια stoji εντελέχεια). 260): „Alii έντελέχειαν actum. 412a . 1-6. naime ενέργεια. Tvar je pak m o g u ć n o s t . Bonn. D. 1972. koja po sebi nije ovo-nešto. τέλος i έχειν. 1050a22: τό γάρ έργον τέλος.) Aristotle's Metaphvsics. stoga se i ime djelat­ nosti zbori prema djelu i upravljeno je prema usvršenosti". a djelatnost djelo. o n o iz tih. A Commentary on Book Λ of the Metaphysics by Leo Elders. ipak bio sklon pripisati mu znanje ο općeni­ tim zakonima univerzuma. i uz sav oprez. a Averroes je." Theiler je odvažniji sa svojim prijevodom „Erfullung". str.da takvo tumačenje ne odgovara slovu samog Aristotelova teksta. Ross. ili p o p u t znanosti.. ενέργεια znači . Smisao i značenje riječi εντελέχεια. po kojem se već zbori ovo-nešto. kao i njoj bliske druge temeljne riječi Aristotelove filozofije. Z o v e m o svakako neki j e d a n rod bića jestvom. slijede npr. Doista su „actus" i „perfectio" za cijelu latinsku tradiciju prevođenja i tumačenja Aristotela dva jednakopravna načina za prevođenje onog εντελέχεια. Ο χ ο η ϋ 1963 ( r i 9 5 6 ) .mačenja Aristotelove odredbe Boga. Već je Aleksandar pokušavao u Ari­ stotela naći stanovito prihvaćanje misli ο Božjoj providnosti.418a25). d o k je vid usvršenost 1 . ή δέ ενέργεια τό έργον. (Pretisak: Hildesheim. u čemu ga u osnovi. Predaje onih prvašnjih ο duši neka su [time] rečene. držati se u svrsi". Aristotelis Metaphysica. Ross. Recognovit brevique instruxit W. ( 1 1924. Prijevod i bilješke: Damir Barbarić adnotatione 1. 274 275 . 480). Θ.u sebi imati (vlastitu) svrhu" kao i „biti. Generacije i generacije komentatora radile su na takvu protumačenju. Cini se ipak . Izvornik: Aristotelis De anima. A Revised Text with Introduction and Commentary by W. London. tome da. 166. alii perfectionem interpretantur. διό και τούνομα ενέργεια λέγεται κατά τό έργον και συντείνει πρός τήν έντελέχειαν: „Djelo jest svrha. Ross. nala­ ziti se. Naš pokušaj sa „usvršnost" ide za tim da ujedno obuhvati sva tri osnovna smislena sastojka te temeljne Aristotelove kovanice: έν. a εντελέχεια znači „resulting actuality or perfection". Volumen II: Commentarius. pokušavajući odrediti što jest duša i koji bi bio njen najzajedničkiji zbor. ponajbolje se razabire iz Metaph. ita tamen. sed inter se coniungatur. drugo pak [kao] oblik i vid. i Duns Skot i Toma Akvinski. izbjegavajući pritom kako sve već poznate zamke apsolutne samosvijesti klasičnoga idealizma tako i njegova neoplatoničko-kršćanskog pretumačenja u smislu ujednog spoznavanja i stvara­ nja svijeta . str. te. Početni napori oko izgradnje hrvatskog filozofij­ skog nazivlja. s vrijednom uputom (str.) Aristotle 's Theologv. izuzetno instruktivnu raspravu tih osnovnih Aristotelovih pojmova u Trendelenburgovu komentaru. Quorum utrumque verum est. 1958.activity or actualization".ostaje pitanjem i zadaćom. ut non alterum ab altero excludatur. kao što je to uostalom i u današnjim engleskim prijevodima: Usp. pa se po­ n o v o kao iz početka vratimo. Kako se približiti smislu „mišljenja mišljenja". D. ili poput motrenja. a od njega opet j e d n o [zborimo] kao tvar. 1960. Barbarić. premda ih Aristotel često rabi sinonimno. 242-262. premda niječući bilo kakvu stvaralačku djelatnost i bilo kakvu slobo­ du volje u Aristotelova Boga. str. koji i sam upućuje na tu rečenicu (u njegovu komentaru za De anima. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 39-40 /1994/. Volume II.i u tome se valja složiti s Rossom . treće. Važniji konzultirani komentari: Hermann Bonitz.

njegova bi duša bilo gledanje.in the same person".Tijela se ponajvećma čine jestvima. A k o dakle treba zboriti nešto zajedničko za svu dušu. 2. koje [gle­ danje] ako izostane. odredbeni zbor ne m o r a samo pojasniti o n o da. nego [treba] sadržavati i očitovati još i uzrok. ali bjelodanijih. T a k o i ne treba tražiti da li su duša i tijelo j e d n o . Čitamo s Rossom dva puta και u 412al6-17: έπεί δ' εστί και σώμα και τοιόνδε. T a k o da bi svako naravno tijelo koje ima udjela u životu bilo j e s t v o m . A k o bi naime o n o živo bilo o k o . Očito dakle da kao znanje. Još je nejasno da li je duša usvršenost tijela na takav način kao b r o d a r brodu. [ N e k o g ] takvog dakle tijela je [ona] usvršenost. Organi su pak i dijelovi biljaka. kao niti vosak i lik. To je naime jestvo oka prema zboru. a o v a k o sad jest sjekirom. a druga nemaju. a b u d n o s t srazmjerno odgovara motrenju. O n o koje m o g u ć n o š ć u jest kao živo nije o n o kojemu nedostaje duša. Od­ vojeno od toga ne bi više bilo sjekirom.. u z r o k pak stvari zbori onaj koji kazuje da je kvadriranje iznalaženje srednje proporcionale.u stvari. [to] više nije o k o .nuž­ no ako se prihvati član ή ispred ψυχή. to nije nejasno. Jer u pripadnosti duši su i san i budnost. a tijelo predi­ katom. bila bi p r v o t n a usvršenost naravnoga organima opremljenog tijela. kao što zbori najveći broj odredbi. To kazano valja promotriti i na dijelovima [tijela]. Općenito je dakle kazano što je duša. d o k san posjedovanju i nedjelatnosti. Ž i v o t o m pak z b o r i m o hranjenje kroz sebe te rastenje i opadanje. Jer tijelo nije od onih po podlogu. O v a se p a k zbori dvostruko. nego o n o koje [je] ima. A b u d u ć i da je [ne samo] tijelo. ukoliko [ono] jest takvo. u najpunijemu smislu j e s u usvršenost. Naprimjer: „ S t o je kvadriranje? Jednakost nejednakostran o g četverokuta s jednakostranim pravokutnikom. što potvrđuju i Aleksandar od Afrodizijade i Filopon. Manje je vjerojatno rješenje Hicksovo. ili neki njeni dijelovi. Oboje naime vuče hranu. Hicks i Ross. a ovojnica je zaštita [samoga] ploda. Stoga je duša prvotna usvršenost naravno­ ga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. Tijelo je o n o koje m o g u ć n o š ć u jest. zato što nisu usvršenost nikakva ti­ jela. niti u o p ć e tvar pojedinačnoga i o n o čega je tvar. To što se odnosi na dijelove treba pače uzeti za cijelo naravno tijelo. n e g o i takvo tijelo. O k o je pak tvar gledanja. j e d n o m kao znanje. takvog koje ima p o č e l o kretanja i stajanja u sebi. 2 naime [takvo da] i m a život. Beskonačne su bile rasprave već antičkih tumača treba li u ovoj po­ sljednjoj zaključnoj rečenici dušu smatrati subjektom.koje smo prihvatili . drugi put kao motrenje. Da dakle duša nije odvojiva od tijela. ali kao što o k o jest zjenica i vid. osim [tek] j e d n a k o i m e n o . te od njih o n a naravna. Biti sjekirom bilo bi naime njegovo jestvo. Jestvo je pak usvršenost. zapravo" ("in fact"). Ali ne priječi ništa da neki ipak jesu [odvojivi]. tako je i b u d n o s t usvršenost. Korijenje pak srazmjerno odgovara usti­ m a . A takvo je o n o koje bi bilo o r g a n i m a opremljeno.. kako ima jedan dio rukopisa. K a o i siječenje i gledanje. N a i m e o n o j e d n o i bitak. Naime. ili pak obratno. naime jestvo p r e m a zbo­ ru. no posve jednostavni." Takva je od­ redba zbor zaključka. p o p u t sjekire. 276 277 . ako se slučila djeljivom. Jer o n a su p o č e l a ostalih. a i duša to [isto]. no j e s t v o m na taj način kao sastavljenim. kao što je i o n o kameno i o n o nacrtano. a kao sposobnost vida i m o ć organa. N u ž n o je dakle da je duša j e s t v o kao vid naravnoga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. a prihvaćaju Zeller. a sjeme i plod jesu m o g u ć n o š ć u takvo tijelo. ako se z b o r e m n o g o s t r u k o . Sad su pak odredbeni zborovi p o p u t zaklju­ čaka. u smislu . Za neke je naime od njih usvršenost dijelova [tijela] njihova usvršenost. premda mu tumačenje i prijevod na koncu ostaju posve bliski našem i Rossovu. P r v o t n o pak p o s t a n k o m kod o n o g a istog 4 je znanje. duša. neće d u š o m 3 biti tijelo. Budući da iz onih nejasnih. Od naravnih j e d n a imaju život. koji hoće u prvome και očitati emfatičko značenje. Prvo je tumačenje . nego naravnoga. osim j e d n a k o i m e n o . j e r kao dio spram dijela tako je srazmjerno odgovarajuće ustrojeno [i] cjelokupno osjetilo spram cijeloga osjetilnog tijela. A to je o n o što bijaše biti o v o m e ovakvome tijelu. Nije naime duša takvoga [= neživog] tijela o n o što bijaše biti i zbor. nastaje o n o j a s n o i o n o prema zboru poznatije. kao što je list zaštita ovojnice ploda. tako su i ovdje duša i tijelo o n o živo. uistinu. valja pokušati iznova ovako razložiti ο njoj. S Hicksom razumijemo έπί του αύτοϋ kao . n e g o je ponajvećma kao p o d l o g i tvar. U t o m orisu dakle neka b u d e razmeđeno i ocrtano ο duši. kao na­ primjer ako bi naravno tijelo bio neki od organa.

od čega je j e d n o vid. v e ć se čini da je to neki drugi rod duše te da se to j e d i n o m o ž e odvojiti. i [budući da] je duša to čime p r v o 9 živimo i osjećamo i razmišlja­ m o . a gdje su ti. kako upozorava Hicks. [onda] i uobrazilju i poriv. z b o r i m o živima. neki­ ma neka od tih. Jer ako se trostruko zbori jestvo. ako je već [drugo] osjećati i mnijeti. a to i čini razlike živih. Trendelenburg se hoće vratiti tom čitanju.. Slično se steklo i u okrugu osjetila: j e d n a [živa] imaju sva. kao da njiČitanje većine rukopisa bilo je και φθίσιν τε και αΰξησιν. ako dio. te. To m o ž e biti odvojeno od ostalih. Kako napominje Hicks. to bi [ o n a ] 1 0 bila neki zbor i vid. drugo tvar. započi­ njući je. kretanje i stajanje po mjestu. δσα s Hicksom i Rossom. kasni­ je ć e m o reći. opip. za neke od tih nije teško vidjeti. te opadanje i rastenje .u prvotnom i načelnom smislu". Z b o r o m pak da jesu drugi. što bi dakle značilo da se te riječi vezuju uz κίνησις te znače „kretanje s obzirom na opadanje i rastenje". druga [imaju] neka. Ostali pak dijelovi duše očito je iz toga da nisu odvojivi. Z b o g kojeg se pak uzroka svako od toga njima steklo. osjet. a ako osjet. rasiječe li ih se: svaki od dije­ lova ima naime i osjet i kretanje p r e m a mjestu. a drugi put d u š o m . A očito je [to] kod onih što niču. Dijelimo stav Bonitza i Rossa da je Aristotel u ovoj dugoj i neobično složenoj rečenici. rasudnim. ali imaju osjet. Budući da se o n o čime živimo i osjećamo zbori dvostruko. A kako se život zbori mnogostruko. Sva pak živa izgleda da imaju opipni osjet. u onih smrtnih. vjerojatnije nam je. osjetnim. Jer t a m o gdje je osjet. koju se tek rasijeca u djelove. a nadolje ne.izgleda naime da dje­ latnost činećih pribiva u o n o m e trpećem i u stanje d o v e d e n o m -. a j e d n a k o i svako pojedino od drugih rečenih. pribiva nijedna druga m o ć duše. kao o n o vječno od propadljivoga. S Theilerom razumijemo πάντη kao „nach allen Seiten". Jer i ona koja se ne kreću niti zamjenjuju mjesto. a treće o n o iz obojih. ovdje o n o g a zdravljivog) . no neka sadrže besputnost. očito propustio primije­ titi da su sve umetnute rečenice sve do samoga kraja podređene od­ nosno zavisne te da glavne uopće nema. to treba ispitati kasnije. dalje kreta­ 5 nje s o b z i r o m na hranu. da se o n o uduševljeno od neuduševljenoga razmeđuje življenjem. Izgleda naime da u sebi ima takvu m o ć i počelo kojim stječe rastenje i opadanje u smjeru suprotnih mjesta. što uzrokuje grama­ tičku nezgrapnost. velimo da nešto živi i o n d a ako mu samo i nešto od ovih pribiva: um. kretanjem. te [budući] da od tih znanost i zdravlje jesu oblik. već jednako u oba smjera i posvuda 6 ona koja se vazda hrane i žive do skončanja. kako neki tvrde. K a o što se naime kod biljaka neke pokazuju da žive i raz­ dvojene. tako gledamo da se steklo i glede ostalih svoj­ stava 8 duše kod izvjesnih kukaca. Ipak. da li tako da je odvojiv samo z b o r o m ili i mjestom. [tamo su] i b o l i užitak. nekima od živih pribivaju sva ta. dok u nastavku subjektom postaju već ti dijelovi sami. neki vid. d o k ostala od toga ne mogu. ih pak čitavim. a ne samo da žive. kao i o n o čime znademo ( z b o r i m o [to] jedanput znanošću. Od osjeta pak najprije svima pribiva opip. tako i opip od ostalih osjeta. razumjeti u smislu . Uz to. [i njihovi dijelovi] odvojeni jedni od drugih 7 . kao što tvrdimo. a od tih je pak tvar Razumijemo ovdje διαφοράς s Hicksom u smislu „characteristics". te da je zbog tog propusta i posljednji umetak započeo s relativnim ώστε. mislio na jednu biljku. a drugima opet samo j e d n o . prepunoj umetnutih misli. Z b o g kojeg pak uzroka. Da li svako pojedino od toga jest duša ili dio duše. a j e d n a k o i o n o č i m e smo zdravi [zborimo] jedanput zdravljem a drugi put n e k i m dijelom tijela.K a ž e m o dakle. 278: h o v a duša usvršenošću doduše jest j e d n a u svakoj biljci. to je očito: ta osjetljivim biti i mnijenljivim drugo je. Prihvaćamo čitanje πάντη. započinjući ispitivanje. d o k neka [samo] j e d n o najnužnije. Prilog πρώτιυς treba ovdje. u ovoj je rečenici očito da je Aristotel. sve dok uzmažu uzimati hranu. ali ne tvar i podlog. premda ga očigledno treba shvaćati kao konačni početak glavne rečenice. Bekkerovo και φθίσις τε και αΰξησις. njima naime ne . Zato se i sve bilje čini da živi. No ο u m u i motriteljskoj m o ć i nekako ništa nije bjelodano. Sad pak neka bude rečeno samo toliko da je duša počelo tih rečenih i da se njima određuje: hranidbenim. Hranidbenim z b o r i m o takav dio duše u kojemu i o n a ničuća imaju udjela. Jer ne rastu nagore. Trendelenburg se zalaže za Bekkerovo πάντοσε. kao i Rossu i Theileru. no m o ­ g u ć n o š ć u više njih. 279 . oslanjajući se na Bonitza. Živjeti dakle pribiva živima po t o m e počelu. svako naime od toga velimo da znade). I kao što o n o hra­ nidbeno m o ž e biti odvojeno od opipa i od svega osjeta. d o k je o n o živo [= „životinja"] to najprvo po osjetu. [tamo je] iz nužnosti i požuda. zbor i kao djelatnost o n o g a primljivog ( t a m o o n o g a znatljivog.

i o n o rasudbeno i u m . opip.poput Simplikija . shvaćao Aleksandar . niti prema svojstvenoj i nerazdjeljivoj vrsti.tijelo usvršenost duše. Biljkama pak pribiva j e d i n o o n o hranidbeno. Da je dakle onaj zbor koji se bavi tim svakim pojedinačnim [jednako] tako i ο duši najprikladniji. Ο uobrazilji je nejasno. p r e m d a se pokazuje da ništa slučajnoga ne prihvaća [nešto] slučajno. tad nije . Č e m u pribiva osjet.m o g u ć n o s t . sve ostale osjetive kakvoće osjeća uzgredno.. (A slično o n o m e u okružju likova drže se i o n a glede duše: j e r u sli­ j e d u o n o p r v o t n o uvijek pribiva m o g u ć n o š ć u . d o k druga njome j e d i n o m žive. A o n o m e koji h o ć e ο t o m e provoditi istraživanje n u ž n o je dokučiti što jest svako od tih. Jer kojima od propadljivih pribiva razbor. a drugima opet Gotovo je nemoguće odlučiti se na što se zapravo odnosi posljednja umetnuta misao u rečenici. i to glad za o n i m suhim i toplim. Tijelo naime nije. A m o g a o bi i kod likova biti zajednički zbor. s kojim su u skladu svi. Glad i žeđ su požude. ili životinje. Kojima pak [pribivaju] ta. a sočnost je opet kao neki začin toga. Za sada neka b u d e r e č e n o toliko da o n i m a od živih koja imaju opip pribiva i poriv. kao ljudima. te zatim istraživati ο o n i m a što Prihvaćamo Rossovo razumijevanje ovih inače prilično različito tuma­ čenih posljednjih riječi άφέντας τον τοιούτον kao „ignoring the definition which does correspond to the infima species". A opet. 280 281 .a conditional force". K a o posljednje. razumijevajući onda ovako: „ako bismo (čineći tako) zapostavili definiciju pojedinačne vrste". Ο motritelj­ s k o m u m u je. Ne p r i d o n o s e naime hrani ni zvuk ni boja ni miris. [tad] i porivno. t o m e i užitak i bol. d o k nekima samo jedna. d o k opip pribiva b e z ostalih. Od osjetnoga je pak odvojeno o n o hranidbeno u biljkama.b u d u ć i da je o n o iz obojih o n o uduševljeno . razumjeti i tako kako je. nego n e k i m a čak niti uobrazilja. te ako ima što drugo takvo [kao čovjek]. i najmanje njih. Jer niti t a m o ima lika m i m o trokuta i onih što mu slijede. 4. j a s n o je. b e z o n o g o p i p n o g ne pribiva nijedan od ostalih osjeta. A tako biva i p r e m a zboru: naime. a u o n o m e osjetnom o n o hranidbeno. n e g o o n a [je usvršenost] n e k o g a tijela. drugima p a k i to i o n o osjetno. htijenje. ta m n o g a od živih nemaju ni vid ni sluh ni osjet mirisa. [ima] razbor i rasudbu. očito je iz toga. ili pak . prema Filoponu. pored našega tumačenja i pri­ jevoda. Hicks nepotre­ bno pripisuje participu . a ne k a o što su je oni prvašnji uklapali u tijelo ne određujući p r i t o m u koje i kakvo. a sva živa imaju b a r e m j e d n o od osjetila. ne svima razbor.da opip. Da dakle [duša] jest neka usvrše­ n o s t i z b o r o n o g a koje i m a m o g u ć n o s t biti takvim. kao naprimjer u četverokutu trokut. i to u t o m e t a k v o m e tijelu. A m o ć i m a zove­ mo hranidbenu. Uz to imaju i osjet hrane (opip je naime osjet hrane. Poriv je naime požuda. ili izvrsnije. koji neće ni j e d n o m e od bića biti vlastitim z b o r o m . Bez o n o g hranidbenog naime n e m a osjetnoga. koja je duša pojedinačnoga. i kod tih i kod drugih. koji­ ma pak svako pojedino od onih. to treba ispi­ tati. Moguće je. Jasno je dakle da bi zbor duše bio na isti način j e d a n kao i [geometrijski] lik. te i o n o u g o d n o i b o l n o . [tima] i požuda. j e r sva se živa hrane suhim i vlažnim te toplim i hladnim. tima i sva ostala. za svako se pojedino usvršenost slučuje nastajati u o n o m e m o g u ć n o š ć u pribivajućem i u svojstvenoj tvari. rasudbenu. I zato d o b r o nagađaju oni kojima se čini da duša nije niti bez tijela [a] niti n e k o tijelo. kretnu po mjestu. Razjasniti ο njima valja kasnije. porivnu. vid usvršenost. sočnost je pak n e k o j e d n o od onih opipljivih. ali n e ć e ni­ j e d n o m liku biti vlastit. te stoga pribiva u tijelu. osjetnu. kako kod likova ta­ ko i kod onih uduševljenih. 3. Zato je smiješno tražiti zajednički zbor. kao naprimjer koja [je] biljke. stremljenje. osjećajući hranu neposredno. Od rečenih m o ć i duše neke pribivaju svima. a opip je osjet t o g a ) . v e ć nešto pripadno tijelu. drugi zbor.da opip sve ostale osjetive kakvoće osim pobrojanih osjeća samo uzgredno.) T a k o da treba ispitivati prema pojedinačnome. j e r o n a je poriv za u g o d n i m . i koja čovjeka. no treba kasnije ispitati. niti ovdje duše m i m o ovih rečenih. a neke n e k i m a od njih. Iz kojeg uzroka su pak tako slijedom ustrojena. A ako o n o osjetno. A i od onih osjetljivih jedna imaju o n o kretljivo po mjestu. međutim. zanemarujući taj takvi [vlastiti z b o r ] 1 2 . N e k i m a pak uz to pribiva o n o kretljivo po mjestu. d o k je [osjet] ostalih osjetnih [samo] u z g r e d n o [osjet hra­ n e ] 1 1 . kako s m o rekli.a što kao najvjerojatnije prihvaća i Ross . Jednako i kod ovih rečenih duša. žeđ za vlažnim i hladnim. a druga nemaju.

str. Trendelenburgov... ponavljaju malo niže u tekstu. j e d n o više a drugo manje. koji inzistira na tome da svi rukopisi i svi antički komentatori imaju rečenicu na oba mjesta. no vrstom j e d n o . Ti se pak zbore tro­ struko.] out of place". Da zaista kao jestvo. „istovremenosti" ( " = gleichzeitig")... Osjet se naime čini da je neka preinaka. tvorenje drugoga poput sebe samoga. Uz to. j o š prije od njih valja da budu promotrena o n a 14 nasuprot ležeća . a ovdje se znatno manje nego tamo uklapaju u kontekst. Ne dijelimo Theilerov stav da bi τούτων trebalo pretpostaviti onome τούτου. Jer u z r o k bitka svemu je jestvo. c 1986. uz neznatnu izmjenu. i preinaka i rast su po duši. kao navodno bolje potvrđeno predajom. koliko mogu. a s druge o n o „ n e k o m e " .it seems plain that it means 'in logical order'". od koder se samo gibanje začne. Prihvaćamo Theilerovu emendaciju ή namjesto ή. 136) tvrdi da „su obje opaske ο dvostrukome značenju svr­ he zacijelo rubni zapisci". a ništa se ne hrani što ne zajedništvuje životu. to svako pojedino zajedništvuje t o m e u mjeri u kojoj m o ž e uzimati udjela. Ali zacijelo je duša i o n o odakle ponajprije kretanje po mjestu. Gohlke pak u bilješci uz svoj prijevod (Aristoteles.perfectly appropriate". Kako se iste riječi. Uber die Seele. kao naprimjer što jest o n o u m o v n o . 1 6 Budući da dakle ne uzmaže zajedništvovati o n o m e uvijek i o n o m e b o ž a n s k o m neprekidnošću." Nerazumljivo je odakle u Sironićevu hrvatskom prijevodu ovdje „su­ protnosti" kao prijevod za τά αντικείμενα. na isti način i narav. i to je njezina svrha. quae sensibus obiecta sunt. ili hranid­ b e n o . Kalan s Hamlynom prihvaća αύτη većine rukopisa i ve­ zuje riječ uz κίνησις. 415bl4. A u onima živima ta je po naravi duša. Ross možda nešto preležerno razrješuje pitanje. v e ć što je glava živima to je korijenje biljkama. te ustrajava ne isto nego kao isto. A ako je tako. jer ništa od onih smrtnih ne m o ž e ustrajati isto i j e d n o brojem. po kojoj svima pribiva o n o živjeti. Dvostruko je pak o n o „radi nečega": s j e d n e strane o n o „ n e ­ čega".Ea res. i čega radi. jer hranidbe­ na duša pribiva i ostalima te je prva i najzajedničkija m o ć duše. E m p e d o k l o pak nije dobro kazao pridodavši to da se rastenje steklo biljkama ukorjenjivanjem nadolje zato jer se zemlja [u nji­ ma] tako kreće po naravi. Jer najnaravnije je među djelima onih živih koja su ι dovršena i nisu osakaćena. Niti uopće valjano shvaća o n o „ g o r e " i „ d o l j e " . Hicksov i Rossov apparatus criticus ne pružaju za to potvrdu. a ne osjeća ništa što n e m a udjela u duši. nije naime svima o n o gore i dolje isto što i cjelini svega. to je jasno.slijede. Paderborn. tako da bi.. ( N o m o ć toga ne pribiva svim živućima.. quae facultatem vel movent vel ab iis moventur.namely". ili pak [takva da] imaju samoniklo po­ rađanje. onoga živog živoga.. A ako treba kazati što jest svako pojedino od tih. A očito je da je duša u z r o k i kao o n o radi čega. a prema gore zato jer se vatra [kreće) na taj način. Sve naime teži tome. K a o što naime um čini radi nečega. tvrdeći: ." Theiler pak čita ή αυτή i tumači u rijetkom i zahtjevnom smislu „ujednosti". 17 O n a je naime uzrok i odakle kretanje. Njena su djela rađati i služiti se h r a n o m . Ο njima bi valjalo prvo razmeđiti z b o g istoga 15 uzroka. i toga radi čini sve što čini prema naravi. ako treba organe po djelima Riječ αυτή. a duša je jednako tako u z r o k o m na tri razmeđena načina. i kao jestvo uduševljenoga tijela. 282 283 . imali udjela na o n o ­ me uvijek i na božanskom. pa ο ostalima. čime dobiva prijevod: „Kajti duša je prav tako vzrok gibalec. Ross u svojemu komentaru nalazi besmislenom te predlaže ispuštanje. Sva su n a i m e naravna tijela organi duše. dok u redakciji teksta našeg izvornika predlaže čitanje αύτη. te da je ona na oba mjesta . Duša je pak uzrok i počelo živućeg tijela. [ona j e ] zbor ili 1 9 usvršenost o n o g a koje je m o ­ gućnošću. j o š prije valja kazati što je to umovati i što osjećati. Što uistinu ovdje znače riječi κατά τόν λόγον neprestani je predmet rasprave interpreta.probably either here or there [. Jer 13 prvotnije od mogućnosti su djelatnosti i djelovanja prema z b o r u . a drugi put ono kome. koji smatraju da je rečenica . biljke [druge] biljke. 415bl0.) Štoviše. T a k o da valja najprije zboriti ο hrani i rađanju. n a i m e ο hrani i osjetivome i umljivome. Ovdje u nekim izdanjima teksta slijedi rečenica: Ono „radi čega" je pak dvostruko: jednom ono čega. brojem doduše ne j e d n o . a u z r o k i p o č e l o t o g a 1 8 je duša. te kako o n a živih tako i o n a biljaka jesu radi duše. slije­ deći Trendelenburga i Hicksa. ili osjetno. Jednako stoji i o k o rastenja i opa­ danja: ništa naime ne opada niti raste na naravan način ako nije hranjeno. izostavljamo ih. življenje je pak o n i m živima bitak. Riječi τά αντικείμενα dobro tumači Trendelenburg: . S Hicksom razumijemo ovdje οίον u razmjerno rijetkom značenju . kao da bi bilo odnekud već jasno što je to uopće „logički poredak". Drukčije Ross.

N a k o n što je to razmeđeno. a ne vatri. Budući p a k da je pravo sve označavati od svrhe naovamo. P r o m j e n a pak svih je u nasuprot ležeće ili u o n o p o s r e d n o .tad o n o koje hrani jest prva duša. kao što je i o n o čime se upravlja. kazujmo općenito ο svim osje­ tima. ali zacijelo ne baš u z r o k naprosto. hrana nešto trpi od o n o g a koji se hrani. U k o l i k o je naime neprovarena. Ima razlika i u t o m e da li je hrana o n o što [živome] pridolazi naposljetku. nastajanje". A izgleda da te i nisu na isti način hrana j e d n a drugoj. O n o pak čime se hrani dvostruko je. ako ne bi bilo nečega što [to] spriječava. uduševljeno tijelo će biti o n o koje se hrani. V e ć jest naime nje­ govo jestvo. a ništa ne rađa sebe samo. mogla bi se hrana zboriti na o b a načina. Temistije i Simplikije imaju naprosto των στοιχείων. ali nisu sve kolikoće. a tako i da raste. ne sve svemu. nego poput t o g hranećega. naprotiv čini da suprotno suprot­ n i m . v e ć o n a od njega. o n o j e d n a k o jednakim. kako je bilo rečeno. kao takvo. Nama se. hrana. ukoliko pak provarena. A drugo je biti h r a n o m i o n i m što potiče rast. ali vatra ne hrani vodu. koji je τών σωμάτων smatrao preširokom odredbom. ukoliko je uduševljeno. a drugo samo kretano. čime se hrani. Filopon των απλών σωμάτων. N e k i m a se pak čini da je narav vatre naprosto u z r o k o m hra­ 20 njenja i rasta. ali ne on od hrane. Ukoliko je o n o uduševljeno neka kolikoća. a čime se hrani jest hrana. 284 285 .zboriti drugima i istima. i [ono] jest sve dotle d o k se hrani. Zaista se m e đ u j e d n o s t a v n i m tijelima ponajvećma čini da je to tako: j e d n o [da j e ] hrana. već očuvava. i jest o n o koje tvori rađanje 2 2 . čini vjerojatnijom. . kako s m o rekli. No postoji besputnost. j e r spram ostalih se m o ć i odlikuje tim djelom. jednako dobro potvrđena lekcija. To p a k pripada duši. a svrha je rađanje [onog] p o p u t sebe. d o k se drugima. Budući da je ista m o ć duše hranidbena i rodljiva. kao što i hrana jest u o d n o s u spram uduševljenoga. najprije je n u ž n o razmeđiti ο hrani. [naime] i ruka i upravljač: j e d n o i pokrećuće i kretano. Prema Rossu. kao da bi j e d n a k o bilo netrpno od jednakoga. bit će prva duša o n o koje m o ž e rađati [ono] p o p u t sebe. Jer to je j e d i n o od tijela (ili sastojaka) koje se čini k a o da se hrani i raste. U orisu je dakle rečeno što jest hrana. sve d o k i m a o n o g a gorivog. kretane u s u p r o t n i m smjerovima? Rastavile bi se. o n o toplo pak proizvodi vrenje. ukoliko je [ono] pak ovo-nešto i jestvo. A k o bi pak bilo. prvotno upravo „drvnu građu". dakle „ono koje tvori postanak. Ross sam je mišljenja da je malo vjerojatno kako je Aristotel upotrebio obje fraze i priklanja se stavu Torstrika da ή τών στοιχείων potječe od nekog ranoga izdavača. te u z r o k rastenja i hranjenja. γεννήσεως. Jed­ ni n a i m e tvrde da se j e d n a k o hrani jednakim. hrani se suprotnost suprotnošću. kao naprimjer zdravo iz bolujućega. v e ć [je to] prije duša. Čini se da je h r a n a suprotno suprotnome. te bi zato netko pretpostavio da je o n a to što i u biljkama i u živima to proizvodi. ili o n o p o č e t n o . Dalje. i zboru v e ć m a no tvari. a hrana da se preinačuje i vari. ne­ go je v o d a hrana vatri. Rast vatre je n a i m e u bezgranično. A ako jest troje: o n o koje biva hranjeno. Jer očuvava jestvo. kao što niti drvodjelac [ne trpi] od drvne građe 2 1 . to je duša. A ako oboje. Nu suuzrok doduše jest. a potanje razjasniti ο njoj valja kasnije u navlastitim raspravama. T a k o da p o ­ čelo takve duše jest m o ć koja očuvava o n o koje je posjeduje. što je o n o što povezuje vatru i zemlju. ne o n o ­ ga koje se hrani. Postaju naime m n o g e j e d n a iz druge. a Sofonije τών σωμάτων και τών στοιχείων. n e g o o n e od suprotnosti koje j e d n a iz druge imaju ne samo po­ stajanje nego i rastenje. Hrana pak priskrbljuje djelovanje. Svi rukopisi imaju ovdje των σωμάτων ή των στοιχείων. o n o koje biva hranjeno jest tijelo koje je ima. druga. A n u ž n o je da se sva hrana m o ž e provariti. 5. Zato lišeno hrane ne m o ž e biti. T a k o d a j e očigledno da na neki način oboje govore i ispravno i neispravno. međutim. Osjet se stekao u kretanju i u trpnji. Na ovome mjestu očituje Aristotel naravno jezično podrijetlo svog ključnog tehničkog izraza za „materiju" i „tvar": ΰλη znači u obič­ nome govoru. d o k za sve naravlju sustavljeno jest granica i omjer kako veličine tako rasta. Drvodjelac se mijenja j e d i n o iz nedjelatnosti u djelatnost. a drugo o n o č i m e se hrani. Jedan dio rukopisa i nekoliko antičkih komentara imaju ovdje γενέσεως. što prihvaća i Ross. Κ t o m e . i to ne uzgredno. A b u d u ć i da se ništa ne hrani nemajući udjela u životu. Stoga sve uduševljeno i m a toplinu. [ona j e ] o n o što potiče rast. kao i ovdje. te koje hrani. ali ova neprovarena a o n a provarena.

dok jedini Aleksandar (Quest. što prihvaćaju Torstrik i Ross kao ispravnu lekciju. dvostruko će se zboriti i osjetilo. međutim nesvršena. već j e d i n o m o g u ć n o š ć u . Aleksandar (Quest. rekli smo u općenitim raspravama ο činjenju i trpljenju. budući da su po mo­ gućnosti znajući. 286 287 . a osjećati za sebe nije: . [naime] o n o vidljivo i o n o čujno. a i ostali sastojci kojih jest osjet po njima samima ili po njihovim uzgrednostima. no nakon što pretrpi j e d n a k o je. te j e d n a k o o n o m e kako se m o g u ć n o s t drži prema usvršenosti. pa i ako se slučuje spavajućim. d o k je znanost na o n a općenita. A sve trpi i biva kretano od onoga što jest čimbeno i djelatnošću. A neki tvrde i da j e d n a k o trpi od jednakoga. a drugi put prije očuvanje o n o g a što jest m o g u ć n o š ć u . j e r dosad smo ο njima govorili naprosto. a ne uz ένέργειν.. kad se god hoće. dok ovaj jer ako hoće m o ž e motriti. pokrenutost i djelovanje o n o isto. ali ne djelovanja. a kad bude r o đ e n o posjeduje već. U č e ­ nje i dohvaćanje znanja iz toga da se [to] jest m o g u ć n o š ć u . a p o d utjecajem onoga koji to jest usvršenošću i podučavatelja. A budući da osjećanje z b o r i m o dvostruko . Jest naime na taj način neko znajuće kao kad bismo „znajući čovjek" rekli j e r je čovjek neko od znajućih i posjedujućih znanost. 15) ima κατά τό νοεϊν και φρονεΐν. i zašto [ona] ne tvore osjet bez onoga izvana. Stoga je nekako kao da trpi od jednakoga. Najprije ć e m o zboriti kao da su trpljenje. postaju djelatnošću znajućima. Rukopisi imaju u 417bl0-ll άγον [. No jest i tako da znajućim z o v e m o o n o g a tko već posjeduje gramatičko umijeće. budući da je već u njima i vatra i zemlja. Stoga [je m o g u ć e ] misliti za sebe. kao s t o j e u drugim [raspravama] rečeno. kako imaju svi rukopisi i svi drugi antički komentatori. Izgorjelo bi naime u sebi.. 81. j e r osjetiva pripadaju o n i m a pojedinač­ nima i o n i m a izvan. te ne bi trebalo ničega što jest usvršenošću vatra. 2 5 A niti trpnja nije naprosto. druga k ustroju i naravi. a ta jesu na neki način u samoj duši. što ili uopće nije biti preinačen . Oba dakle ona prva. Valja razlučiti i ο mogućnosti i usvršenosti. 6) ima τό αϊσθητον.ili je pak drugi r o d preinake.. A jednako i o n o osjetivo 2 3 : s j e d n e strane o n o koje je m o g u ć n o š ć u . koji jest djelatnošću i pravi je znalac ovoga tu A. Jer trpi o n o nejednako. nego je j e d n o m neka propast od suprotnoga. nego nekim drugim nazivkom. Kako je to m o g u ć e ili nemoguće. Razlikuje se pak u t o m e da o v o m e [= osjećanju] o n a koja proizvode djelatnost jesu izvan. kako je rečeno. Zato nije d o b r o zboriti da se onaj tko razmišlja kad raz­ mišlja preinačuje. Dovođenje u usvršenost dakle iz m o g u ć n o š ć u umujućeg ili razbirajućeg 2 7 ne bi bilo pravo nazivati p o d u k o m . ili ne treba zvati trpnjom. pa zato ne osjeća. O n o pak [= osjećanje] po djelatnosti zbori se slično m o ­ trenju. Onaj naime koji posjeduje znanje postaje motrećim. ako ga ne bi priječilo nešto od onih izvana.] κατά τό νοοϋν και φρονούν. kao što niti graditelj kad gradi. a j e d n a k o tako i ostala od osjetivih.Izgleda naime da je [on] neka preinaka. Prihvaćamo s Rossom Temistijev tekst τήν άριθμητικήν namjesto nerazjašnjivog τήν αϊσθησιν. d o k U svim rukopisima te u Temistija. U z r o k je taj što je osjet po djelatnosti [usmjeren na] o n a pojedinačna. u djelovanje. Ove posljednje riječi treba. utjecajem onoga što jest usvršnošću. To rješenje prihvaćamo u prijevodu.] τό νουν και φρονούν. kao što rekosmo.. drugi put pak kao dje­ latnošću. Jasno je međutim da osjetilo nije djelatnošću. s čime se slažu i Ross i Kalan. Theiler pak sma­ tra teško vjerojatnim takav poremećaj teksta te sam predlaže čitanje: και <δι' 6> τό αίσθάνεσθαι. stoji ovdje τό αίσθάνεσθαι. i to iz istog uzroka.u se­ b e 2 6 je [to] naime preinaka i u usvršenost . Prva promjena o n o g a koje m o ž e osjećati nastaje od strane rađajućeg. ili jesu dvije vrste preinake: j e d n a promjena k stanjima lišenosti. 83. a s druge o n o koje djelatnošću. ali onaj preina­ čen učenjem i više puta se mijenjajući iz suprotnoga stanja. na drugi n a č i n . kao i o n o koje već djeluje -.n u ž n o je da pribiva o n o osjetivo. S Trendelenburgom i Rossom čitamo εις αυτό. već onaj j e r je tog roda i tvari. vezati uz μεταβολών. kao što i o n o zapaljivo ne gori samo po sebi bez o n o g zapaljivog. tako i osjećanje. a ne εις αυτό. Svaki od toga dvojega nije na isti način mogućan. s Hicksom. Jednako je i sa znanostima onih osje­ tivih. Torstrik pak predlaže άγειν [. I jest naime kretanje neka djelatnost.jer j e d n a k o o n o koje m o g u ć n o š ć u čuje i gleda kažemo da čuje i gleda. Ima pak besputnost zašto ne biva osjet samih osjetila. j e d n o m kao m o g u ć n o š ć u . ( ovaj iz posjedovanja aritmetike 2 4 ili gramatike. Filopona i Simplikija. A [treći je] onaj već motreći. no opet je i kao da od nejednakoga. kao i znanje.

introduction and notes by R. Prevedel. Jer neko je kretanje osjetivo i o p i p o m i vidom. Ad interpretum graecorum auctoritatem et codicum fidem recognovit commentariis illustravit Frider. Edited. već zajednička svima. Stoga i ne trpi ništa. Aristotel Ο duši. Aristotle 's De anima. With translation. (Pretisak: Hildesheim/Zurich/New York. dok osjetilo opipa ima više razlika. Uber die Seele. b u d u ć i da nije j e d n a k o . O n o pak osjetljivo m o g u ć n o š ć u jest takvo kao što je o n o osjetivo v e ć djelatnošću. d o k j e d n o p r e m a u z g r e d n o m e . De anima. 1969). Cambridge. dvoje od kojih v e l i m o da se osjeća po sebi. Oxford. 1961. 6. n u ž n o je služiti se o n i m „trpjeti" i „biti preinačen" kao v a ž e ć i m 2 8 imenima. Ta takva n a i m e nisu nijednome vlastita. 1957. za razliku od Rodiera i Hicksa. i jest kao ono. veličina. Adolph. koji dakle razumijevaju ovako: „To naime što se osjeća uzgredno je bijelome. Ali svako pojedino sudi upravo ο tima. Značenje pridjeva prema Trendelenburgu: „Ita hic κύρια ονόματα. with Introduction and Commentarv bv Sir David Ross. Translated with Introduction and Notes bv D W Hamlyn. Sada neka b u d e r a z m e đ e n o toliko da kao što o n o z b o r e n o m o g u ć n o š ć u nije j e d n o s t a v n o . ' 288 289 . (Pretisak: Graz. o n a vlastita su u p r a v o m e smislu osjetiva. a drugo zajedničko svima. Ljubljana 199o. Trendelenburg. 1877. *1975 rBerhn. A od onih po sebi osjetivih. mirovanje. Hicks. n e g o što j e o n o obojeno.) ani. ukoliko je takvo. napisal uvod in komentar ter dodal opombe in glosarij grških terminov Valentin Kalan. U z g r e d n o se pak naziva osjetivim. i [ona] u o d n o s u na koja je po niknuću ustrojeno jestvo svakog pojedinog osjetila. kako je rečeno. Aristotle. A od tih dvoje j e d n o je vlastito pojedinome osjetilu. 1990. Oxford. Ta se dakle takva nazivaju vlastitima za svako pojedino. a okus sočnosti." Važniji konzultirani komentari: Aristotelis de crnima libri tres. A z o v e m vlastitim o n o koje ne m o ž e biti osjećano drugim osjetilom. koji stavlja zarez ispred ου αισθάνεται. i ne vara se da [je to] boja ili da j e zvuk. sluh zvuka. kao naprimjer ako bi o n o bijelo bio Dijarov sin. Editio altera emendata et aucta Berlin. Darmstadt. U z g r e d n o se naime osjeća to da se to steklo bijelome. ili gdje je. a drugo kao [kad b i s m o rekli da to m o ž e ] onaj ko­ ji jest u [takvoj] dobi. broj. quatenus eorum auctoritas valet. 1907. ili što j e o n o oglašeno. Kako je pak nji­ h o v a razlika bezimena. lik. ili gdje. Ubersetzt von Willy Theiler (= Aristo 4i!f4 ΊϊπΗ i n d e u t s c h e r Ubersetzung Band 13). A valja pri pojedinačnim osjetilima prvo zboriti ο o n i m a osjetivima. koje je o s j e ć a n o 2 9 . kao što je vid boje. n e g o je j e d n o kao kad bismo rekli da dijete m o ž e voditi vojsku." Slijedimo Rossa. od o n o g a osjetivog. Z b o r e se pak o n a osjetiva trostruko.) Αή ^πΒ\-Ρΐ na.No ο t o m e dalje razjasniti bit će zgode i poslije. a razloženo je ο njima da su drugo i kako drugo. D. Trpi dakle. tako stoji i s osjetljivim. Books II and III (With certain Passages from Book I). ' Aristoteles. 1974 ^ Ι θ β β ) . i ο kojemu se ne m o ž e biti obmanut. no pretrpjevši izjednačuje se. a zajednička su kretanje.

Ross se bez mnogo dvoumljenja odlučuje za prvu alternativu. D. VIII: On the Soul. G.. U : Aristotle i n twenty-three Volumes. T. premda se njegova argumentacija za to teško može ocijeniti posve zadovoljavajućom. i kojem se dijelu duše zbiva taj doživljaj. i z b o g kojeg uzroka nastaju. Jer nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju. to naime često puta vara.Ο pamćenju i prisjećanju Izvornik: ΠΕΡΙ Μ Ν Η Μ Η Σ Κ Α Ι Α Ν Α Μ Ν Η Σ Ε Ω Σ . L o n d o n . pamtiti niti o n o buduće.without the corresponding objects". a ovo znanjem. Ponajprije dakle treba prihvatiti kao ishodište kakva su o n a koja se pamte. Hett ( T h e L o e b 1 Classical Library 288). nije neposredno jasno što tu znači riječ ενέργεια. Parva naturalia. No i zadrži li se „bez djelatnosti". Ne m o ž e se. njime naime ne spoznajemo ni buduće ni prošlo. naprimjer d o k gleda o v o n e k o bijelo. Biehl i Freudenthal smatraju da riječi u zagradi treba isključiti. a oni brži i lakoučniji lakše se prisjećaju. već će o n o nazivati j e d i n o opažanjem. Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. nego jedino ono sadašnje. hoće čitati ότι: „da je prisutno". tako pamti ([naprimjer] da su trokutu kutovi jednaki dvama j e d n a k i m a ) 3 . Temistije i Mihael Efeški čitaju ovdje έργων namjesto ενεργειών. Vol. od­ stupajući time od svih rukopisa i ostalih komentatora. R. niti o n o m o t r e n o . niti o n o g sadašnjeg. d o k se slučuje to upravo m o t r e ć i m i pomišljaj u ć i m . Ali kad bez djelatnosti 2 ima znanje i opažaj. Pamćenje je pak o n o g a prošlog: nitko neće reći da pamti o n o sadašnje d o k 1 je prisutno. v e ć [je toga] opažaj. bu­ dući da sugeriraju kako se znanje „pitagorejskog poučka" može steći 291 . Ross: . Tako i W. zbiljsku djelatnost vanjskih stvari ili pak aktu­ alno imanje znanja i opažaja. S. i prisjećanje. u j e d n o m sluBiehl ovdje umjesto δτε. n e g o su v e ć i n o m oni sporiji ti koji bolje pamte. već je [to] o n o što se m n i ili što se očekuje (a moglo bi biti i da ima nekakve znanosti očekivanja. On Breath. Ο pamćenju i sjećanju treba kazati što jesu. With an English Translation by W. M C M L X X V i 1 9 3 6 ) . naime. prihvaćenog od svih izdavača. naime da li aktualnu. kakvom neki na­ zivaju proroštvo).

Metaph. stavlja kolik o ć u pred oči. ta­ ko da je očito da je njihova spoznaja djelo o n o g prvog osjetlji­ voga. već naprosto općenito sa „živim bićima uopće". Rossu. T. 450a30. a ne j e d i n o ljudima i o n i m a koja imaju mnijenje ili razboritost. a u drugome da je bio č u o ili vidio. I onaj tko misli na isti način: ako bi mislio i o n o što nije kolikoća. niti b e z v r e m e n a o n a koja nisu u vremenu." W. Svaki put nai­ me kad djeluje pamćenjem . Očito je dakle da t o m e od onih pripadnih duši č e m u pripa­ da pamćenje. Z. baš t o m e pripada i uobrazilja. A upamtiva po sebi su o n a koja su predočiva. ili naučila.od διανουμένου. a o n o ranije i kasnije jesu u vremenu. p r e m d a se uop­ će ne služimo time da je trokut neka određena kolikoća. jedan od zacijelo središnjih pojmova ne samo Aristotelove fizike nego i cje­ lokupne filozofije. Ross. ili uvidio. da je naime Aristotel i učenjem i opažanjem. istovjetan s onim što Aristotel zove „mislivom tva­ ri" (ΰλη νοητή. što. D. 1948). a prihvaća Hett . no Rassow je predlagao čitati θηρίων. D. tad ne bi pribivala m n o g i m a od ostalih 8 živih. A netko bi m o g a o besputiti ο t o m e kako se zapravo pamti o n o što nije prisutno. 132bl0. npr." Prihvaćamo Freudenthalov prijedlog da se τό πάθος. Filoponov stav u komentaru uz De anima (531. Pamćenje dakle nije ni opažaj ni prosudba. u čemu se nalazi sjedište onoga što Aristotel naziva „zajedničkim osjetilom". odnosi na αϊσθησις iz retka prije. R. njihovih pokretača i si. Zato je sve pamćenje zajedno s v r e m e n o m . ili nešto takvoga. 1037a4. 292 293 .. u latinskoj tradiciji continuum. A da je neki dio m o ć i kojima se misli. ili opazio. T. v e ć stanje ili do­ življaj nečega od tih. misliti nije [moguće] b e z predodžbi. drugi je zbor. neprekidnost (geometrijskih) likova. Veliči­ nu p a k i gibanje n u ž n o je spoznavati onime čime i vrijeme. o n o g a b u d u ć e g očekivanje. čula.kako tvrdi Bywater. kad biva vrijeme. i to time č i m e opa­ žaju [vrijeme] 4 . ili još određenije ο „urođenoj toplini" sadržanoj u njemu.čaju da je bio naučio ili sagledao. G. W. G. peripatetičari]. Louvain.da je vidjela nešto. a po sebi pak o n o m e p r v o m osjetljivom. Usp. a o n o g a prošlog pamćenje. poput Boga. 15): „Tvar je. prema G. D. Ross: „Certainlv the words seem out of place. uzgredno pak o n a koja nisu bez pre­ dodžbe. Tako smo ovdje u nevolji preveli τό συνεχές ("ono koje se skupa drži. ta jedina pamte. Time je uklonjena i teškoća na koju je bio upozorio F. A ako bi [mišljena] narav i bila pripadna kolikoćama. R. nego je o n o g a sadašnjeg opažaj. T a k o da o n a od živih koja opažaju vrijeme. A i p r e d o d ž b a je podražaj zajedničkoga osjetila. što bi tada značilo da se tu govori ο onim živim bićima čiji je život stalna djelatnost uma. nebeskih tijela. 128bl9. što prihvaća i Biehl.extent"). R. 1023b32. a27. K a k o je ο uobrazilji bilo r e č e n o ranije u [raspravi] ο duši. i napome­ nu Sorabjia: „Govor ο smrtnim živim bićima implicira ukaz na Ari­ stotelov nauk da je Bog besmrtno živo biće {Top. Ross je djelomično sklon tom stavu. kad je prisutan doživljaj a stvar odsutna. Jer i tamo. Z b o g kojeg p a k dakle u z r o k a nije m o g u ć e ništa misliti bez neprekidnosti 5 . Smatramo da se zamjenica αυτήν. sve­ j e d n o ga c r t a m o određenim u pogledu kolikoće. a na inače prihvaćenome mjestu remeti kontekst." Kao i W. no neodređenim. Ta i takva vječna živa bića niti su u vremenu niti dakle mogu imati neki opažaj vremena. tako u duši zbori da je to ranije č u o . 1036a9 s q q ) . Nuvens (L'Evolution de la Psychologie d'Aristote. Ona tek tamo ima smisla. zato što nemaju sva opažaj vremena. Riječ je ο srcu. 450a29. Stječe se naime isti doživ­ ljaj k o d mišljenja kao i k o d crtanja. kako tumače interpreti i prevoditelji. ili . budući da jednako tako stari komentatori kao i noviji u pravilu tekst razumiju tako da je tu riječ ο takozvanim nižim životinjama (Temistije čak umjesto θνητών piše άλογων). premje­ sti unatrag i čita nakon τοιούτον. Ross: . 1088al0). dotiče". može biti pogrešno pisanje od νοητικού. Zato pribiva i nekim drugima od živih. θνητών je lekcija svih rukopisa. ako v e ć niti sada m n o g i m a [ne pribiva]. T. dok je ovo drugo prema Aristotelu na svaki način nemoguće. Ross smatra daje τό πάθος „almost certainlv an intruder". kao što je bilo i ranije rečeno. Jasno je naime da taj doživljaj treba misliti kao o n o što je opažajem nastalo u duši. R. ili čula. I pamćenja onih mislivih također n e m a bez p r e d o d ž b e . Usp. a m o ž d a i nijednom od smrtnih . tad uz to ujedno opazi da [je to vidjela. i to o n i m dijelom tijela koji g a ima poput n e k o g 9 1 0 U svim tekstovima stoji νοουμένου. kao što kažu [tj. 1072b28. ali je misli samo kao kolikoću. iza sponiinjanja „predodžbe" u 540al3. slijedimo Freudenthala u premještanju ove rečenice iz 540al0 dva retka niže. T. Ross međutim opravdano upozorava na to da se riječi „ako već niti sada mnogima" ne mora vezivati sa „smrtnim". kako se nama čini. a ne na dušu. nučila] ranije. Jer svaki put kad je u djelatnosti u po­ gledu pamćenja. I G. stavlja dodu­ še o d r e đ e n u kolikoću.kao što smo i ranije rekli . A pamćenja o n o g a sad ne­ ma u o n o m e sad. ali je ne misli kao kolikoću. Metaph. 6 T a k o da bi m o ć i mišljenja 7 bilo pripadno uzgredno.

To se pak dešava kad onaj tko motri kao samo promijeni. o n o odsutno? A k o jest nalik otisku ili slici u nama. A k o pak uko­ liko je drugog. te dvojimo da li je to pamćenje ili ne. jer u tijeku su. da li se to događa po t o m e da s m o bili opažali. Ross i u komentaru uz De anima (str. D. j e d n o je oboje od toga. tako treba smatrati i da je o n a predodžba u n a m a j e d n a k o tako sama po sebi neka 13 m o t r i d b a kao i opet predodžba drugog. j e r nekad se događa da pomislimo i prisjetimo se da s m o nešto prije čuli ili vidjeli. ή κίνησις αύτοϋ razumijemo sa Sorabjiem: „The change connected with the other thing". Ali ako je takvo o n o što se stječe o k o pamćenja. ako duša njime to opaža ukoliko jest po sebi. te motri kao [nečega] drugog.crteža. kao da je tek prilika. Δ. Ili je tako da se i to m o ž e dogoditi? Jer baš kao što o n o na crtaćoj ploči nacrtano jest i slika i prilika nečega. Vježbanja m e đ u t i m očuvavaju pamćenje ponavljanim prisjećanjem. Ross: . d o k drugima zbog sasušenosti. D. jedni z b o g rastenja. prisjećaj. o d n o s n o o n o m e čime o p a ž a m o vrijeme. a ne toga samog? Kako dakle pamti o n o odsutno? Jer moglo bi biti i gledanja onoga odsutnog. A događa se i suprotno. kao o n o t a m o . Isto to prihvaća bez dvoumljenja i W. 16) upozo­ ravao kako je govor ο nekome dijelu tijela koji bi sadržavao dušu iz temelja nespojiv s zrelom flozofijom duše u tim poznim spisima.„dispozicija". kao što se zbilo Antiferonu Orejcu i drugim ekstaticima: naime ο p r e d o d ž b a m a zbore kao da su se do­ godile i kao da ih se sjećaju. dok u kasnoj. ili o n o od čega je on nastao? A k o naime prvo. Naime. 12 kao u starih zdanja. kao u tekućoj vodi da su se izgubili gibanje i pečatni prsten. Slijedimo W. Ross navodi uvjerljivo objašnjenje Bearea da se prispodoba od­ nosi na sušenje slojeva podloge na površini starih zidova. i slu­ šanja. T. ako pak drugo. R e č e n o je dakle što je pamćenje i sjećanje: da je imanje pre­ dodžbe kao prilike o n o g a čega je predodžba. a prvo. pa je odatle različit doživ­ ljaj motrenja nje nego kad se motri kao nacrtana slika. [motri] kao prilika Koriskova.an object of contemplation". Slično i W. prvima se predodžba ne zadržava u duši. a kao dru­ gog. kako. čega imanje 1 1 z o v e m o pamćenjem.. immediate object of consciousness. W. D. T a k o da i kad je u djelatnosti gi­ 14 banje toga d r u g o g . Jednako smatra i Sorabji. na Temistija i na stari latinski prijevod. Vrlo je vjerojatno da je i sam Aristotel htio upravo na to upozoriti da je svako „stanje" tek usljedak stanovitog „imanja" i „držanja" (usp. 294 295 . 10) i u onome za Parva naturalia (str. i z b o g otvrdlosti onoga što prihvaća podra­ žaj. A to se događa kad n e t k o o n o što nije prilika nečega motri kao priliku. te o n o isto i neku lokaciju duše u tijelu naučavao samo u svojoj srednjoj fazi. ne nastaje pamćenje. Rossa ("the having") razumijevajući i prevodeći ovdje riječ έξις ne kao gore naprosto sa „stanje". Upravo zato oni jako mladi i starci teško pamte. R. a drugi suhlji. gibanje koje nastaje obilježi kao neki otisak osjetbe. I z b o g toga ponekad ne z n a m o kad n a m u duši nastanu takva gibanja od prijašnjega opažanja. ne nastaje unutra otisak. Ross pak predlaže da se θεώρημα zadrži te je tumači kao „the direct. ne vidjevši Koriska. koje ju čini nepodesnom za oslikavanje freskom. da li to pam­ ti taj doživljaj. D. te se m o ž e motriti i kao slika i kao prilika nečega. D. a ne kao po sebi. te u duši to drugo nastaje j e d i n o kao misao. ali ipak o n o biti nije obojima isto. pamtimo o n o što ne opažamo. tad se motri kao prilika u crtežu. ne bismo pamtili ništa od onih odsutnih. Metaph. kojoj zacijelo pripadaju i De anima i Parva naturalia. 1022b4-14). something that is present as if to the senses". a to nije ništa drugo do višekratno motriti kao priliku nečega. te se. dok se u drugih i ne prihvaća. Stoga također onima koji su u m n o g o m e gibanju. opažajući. uz 449b25 i 451al5-16. poput onih koji udaraju pečate pečatnim prstenjem. Ross. Dakle kao po sebi. čini se da pridolazi nešto poput misli ili predodžbe. Jednako se pokazuje da ni oni jako brzi ni jako spori ne pamte lako: oni prvi su vlažniji no što treba. z b o g strasti ili z b o g dobi. Biehl stavlja riječ θεώρημα u zagrade. u čemu se može osloniti na dio rukopisa. G. Na­ šim je tumačenjem takvo protuslovlje dokinuto. o n a je motridba ili predodžba. Jednako je i W. kao što je rečeno i to kojem dijelu od onih u n a m a pripada: da p r v o m e osjetljivom. nego izvornije prema osnovnom značenju glagola iz kojega je izvedena. takvih postavki više ne susrećemo. a drugi z b o g opadanja. dok Freudenthal izbacuje iz teksta i nju i slijedeću φάντασμα. poput prilike je i sjećanja. zašto bi opažaj toga istog bio pamćenjem drugog.

Ove riječi shvaćaju svi komentatori kao da označuju trenutak vreme­ na. T. Ross. Prisjećanje se dakle Za značenje riječi επιχειρηματικούς λόγοις oslanjamo se na Temistija (Paraphrases Aristotelis.a disposition to remember". koje se je prije imalo. Prisjećanje nastaje z b o g toga jer su neka gibanja ista [s o n i m a koja tražimo]. D o b r o se pamte o n a koja sadrže neki poredak. bolje p a m t i m o no drugo koje češće viđamo. ili od nečega drugog.. III. Prevodimo ovdje έξις s G. K a d netko naime po prvi put ili uči ili doživljava. R. Temistije parafrazira tekst naprosto ovako: „Pamćenje je po nužnosti praćeno prisjeća­ njem". Ross pak smatraju daje tu riječ ο organu u kojemu je sjedište primarne osjetilnosti. v e ć na neki način jest. ako treba znanjem nazivati stanje ili doživljaj (a ništa ne priječi u z g r e d n o se i prisjećati nekih od o n i h koja z n a m o ) . Rossom:. s j e d n e strane. Slijedimo Gesnera razumijevajući μνημονεύειν kao άναμιμνήσκεσθοα.. 431al9. a ne pamti se sada o n o što se sad doživljava. 7). tako i gibanja. kao naprimjer matematički poučci. 7 i na De anima. već samo onih blizih. Kad unutra nasta­ 16 ne stanje i doživljaj. kao i već Bekker čita kao δ' δμος. R. niti ga ispočetka stječe. Kad god se dakle prisjećamo. I kad se dakle tko hoće prisjetiti. jasno da kad god se bude gibano onim.inexact" upućuje na Tukidida. T a k o da ne nastaje u n u t r a zajedno s unutra nastajućim doživljajem. n a k o n kojega će biti o n o . ili o n o čega imanje s m o tad nazvali pamćenjem. A ako iz nužnosti. pamćenje po sebi ne pribiva prije no što b u d e ovremenjeno. a i ne tražeći na taj n a č i n 2 0 pri­ sjeća se. ili suprotnog. No događa se da smo više naviknuti o n i m gibanjem kojim se jedanput gibamo. to je i tada je neko prisjećanje na ta rečena. tako da je maleno to što preostaje da bi bilo gibano nakon onoga. te od sličnog. Zato prisjećanja najbrže i najbolje nastaju iz početka. 296 297 . Očito zabunom samog Aristotela. Jasno je naime da je za to isti način. kad god nakon drugog gibanja uslijedi i o n o . no promjena je nepotrebna ako se s Temistijem i G. tako da o n a ranije pribivajuća p o n o v o u n u t r a nastaju. o n o m e tko doživljava o d m a h već u n u t r a pribivaju doživljaj i znanje. te prisjećanje biva iz j a č e g unutrašnjeg počela no što je o n o iz kojega se uči. tad će činiti o v o : tražit će dohva­ ćanje početka gibanja. Mihael Efeški čitao je τω δέ μνημο­ νεύειν συμβαίνει και μνήμην άκολοϋθειν. Jer prisjećanje nije ni p o n o v n o stje­ canje ni stjecanje pamćenja. jer kako se odnose stvari j e d n e spram drugih. 241. ed. ili srodnog. Dva puta n a i m e m o ž e onaj isti isto naučiti i pronaći. R. Spengel. nego o n o u početku opažano ili doživljavano. T. Većina rukopisa ima φαύλα. Ponajprije pritom treba posta­ viti kao važeće o n o istinito što je kazano u raspravama posveće­ n i m p o s e b n i m p r o b l e m i m a 1 5 . a neka su ujedno s njima. Najčešće pak nakon što uslijede m n o g a druga gibanja koja s m o spominjali. Ostaje j o š reći ο prisjećanju. G. T. T. koji pridjev smatra istoznačnim s προβληματικοϊς. s druge strane. što uzimamo za osnovu pri­ jevoda. Navikom naime slijede gibanja j e d n a druga. č i m je po prvi put unutra nastalo o n o m e nerazdjeljivom i krajnjem 1 7 . o v o poslije onoga. Prisjećanja se zbivaju kad se po naravi sluči da j e d n o gibanje nastane već n a k o n ovoga tu drugog. o n a pak slabo u r e đ e n a 2 2 pamte se teško. objašnjavajući dalje da je to „zbog toga što da bi se prisjetio moraš se sjetiti nečega povezanog sa stvari koje se hoćeš prisjetiti". m o r a od toga razlikovati. Ross i W. videći to j e d n o m . tad. gibamo se n e k i m prijašnjim gi­ banjima. usprkos Freudenthalovu neslaganju. tad ne stječe p o n o v o nikakvo pamćenje (jer nikakvo nije prije toga prošlo). R. Zato i pratimo slijed misleći od o n o g a sad. Ali kad se p o n o v o stekne znanje ili opažaj. II. sve d o k ne b u d e m o gibani onim koje je o b i č n o dolazilo nakon onoga [koje t r a ž i m o ] . G. a na neki nije. Dalje. 426bl6. A prisjećanju 1 8 se stječe to da ga prati i p a m ć e n j e . Ross za značenje φαύλος u smislu . Nadalje je očito da se ne pamti o n a kojih se sad prisjeća. tad nastaje i o n o gibanje. Na taj se dakle način traži. ovdje je napisano μεμνήμεθα gdje je trebalo stajati άναμιμνησκόμεθα. Vrlo teško razumljiva rečenica. 18. bez prethodnoga tra­ ženja ili prisjećanja. D. nego navikom. bit će se giban o n a k o kako to naj­ češće biva. VI. Stoga i nešto. 1 9 Niti su pak ta naprosto. mislim na praćenje slijeda. ili sadrže dio njih. Τ. dok Temistije i Mihael Efeški čitaju φαύλως και χαλεπώς. A k o pak ne iz nužnosti. dok. A ne treba tražiti kako bismo se prisje­ tili 2 1 onih udaljenih. jer pamti se sad o n o što se vidjelo ili doživjelo prije. bit će se i ovim gibano. kako primjećuje G. pozivajući se na De sensu.II. Rossom ούτος veže s ζητοΰντες. [tek] tad jest pamćenje. R. nego drugim kojim češće. Neuhauser. Riječi δ' ούτος Freudenthal.

R. Freudenthal prihvaća takav tekst. kojima narav dakako ne pribiva na j e d n a k način. D. W. Rossa ovoga spornog mjesta glasi:„For to remember is to have the power that sets the moving going. Cook Wilson je namjesto ένεργείςι ovdje konjicirao συνήθεια. sjetit će se došavši k o n o m F. te čita έάν ούν διά πολλοΰ κινηθι] i prevodi u smislu „ako se gibanje događa dugo nakon početnog doživljaja". W. te od njega k vlažnosti. A ako ne traži neko od tih. no tražeći može. a osobito kad se nekako biva od t a m o na sebe odv r a ć e n 2 9 . sjećamo se doduše slič­ noga. kao što neki kažu za vid . No tekst daje takav smisao i bez promjene. kako je re­ čeno. Vlastiti prijevod W. Ross pristaje uz Beareovu konjekciju τι namjesto τε. U z r o k je da se brzo napreduje od jednoga k drugome. T. samo bila nepotrebno ponovljena upravo iskazana misao. jer navika je doista p o p u t na­ ravi. Ross smatra Wilsonov prijedlog „atraktivnom emendacijom". Prihvaćamo prijedlog Christov da se namjesto άφελκί] čita άφέλκηται. Prisjećanje dakle biva na taj način. Stoga se ponekad čini da se pri­ sjeća polazeći od općih mjesta 2 4 . Ross smatra najboljim pret­ postaviti da je παλαιοϋ zapravo predajom iskvareno originalno πολλοϋ. I na taj način uvijek. j o š više je tako u onima po navici. R. dajući zatim rečenici ovakav smisao:. slijedeći Siebecka. kao od mlijeka k bijelom. W. R. no ipak mu se čini da je prihvaćeni tekst u redu. stoje manje vjerojatna lekcija. 1358al2. D. Cesto se pak netko upravo sad ne m o ž e prisjetiti.when something attracts the mind from that direction tovvards self". premda. koji umjesto ά πολλάκις čitaju πολλάκις ά. ali samo o n o pogrešno izgovaramo. Ross se za tumačenje riječi πάλαι u smislu„lately" poziva na Bonitzov Index. A k o se dakle ne giba na taj upravo rečeni način. Hett i svi izdavači osim Biehla imaju tu. Kao što je po naravi ovo neko zajedno s o v i m 28 n e k i m . u t o m e je da se polazeći od istoga početka m o ž e biti giban k više njih. no ispušta­ jući μή. i k o n o m D i k o n o m F. te pronalazi.jer m o ž e misliti čak i nebića -. ili neće uopće nikako niotkuda. 298 299 . A neka bude n e š t o 3 0 čime luči o n o više i manje [kod vre­ m e n a ] . Rossu učinilo smisao „glatkijim". čime bi. Ross navodi Havduckovu primjedbu da je nemoguće reći daje pamćenje postojanje mogućnosti. slijedeći većinu rukopisa. n e g o razmjerno Prihvaćamo tekst G. sjetit će se kod o n o g E. tad je razložno da ih luči kao i veličine. Jer o n a velika i udaljena ne misli time da tamo pruža razum. dok ne pokrenu takvo gibanje kojim je praćena stvar. Ross. 2 6 gibat će se k o n o m e naviknutijem. Jer pamćenje je to da je o n o gibajuće m o g u ć n o š ć u 2 3 unutra. Rossa: εάν ούν δι' ά πάλαι ού κινηθή. tako je to i d j e l a t n o š ć u . T. već p o m o ć u drugoga. Rossa. sjetit će se kad do toga dođe. T. od čega se prisjeti na jesen. a odatle se m o ž e kretati k obima. ići će k o n o m D. kako ispravno napominje G. Izgleda doista u o p ć e 2 5 da je početak u svemu o n o srednje. A kad ne može. a od bijeloga k zraku.. jer ako ne prije. tad više ne pamti. Temistije i Mihael Efeški razumijevaju ovdje τό καθόλου kao u osnovi istoznačno s onim ώς επί τό πολύ. ako tragamo za tim d o b o m . D. Dio rukopisa i Temistije imaju δύναμιν namjesto δυνάμει. na taj način značenje onoga τό ostaje potpuno neutralizi­ rano. R. T a k o naprimjer ako bi tko mislio ona kojih su [oznake] A B C D E F G H . Ovim neodređenim τι naznačuje Aristotel u pravilu „zajedničko osje­ tilo" ili pak njegovo tjelesno sjedište. A k o pak ne. a po­ nekad ne. Stoga se b r z o prisjećamo o n o g a na što višekratno 2 7 p o ­ mišljamo. 559al9. A treba dohvatiti početak. T. T a k o da se biva katkad kretano i ta­ mo i drukčije. Čitamo s Hettom i svim izdavačima osim Biehla i G. kako su određena naprimjer u Aristotelovoj Retorici I. W. čime on opravdava svoju emendaciju τω ένεϊναι namje­ sto τό ένεϊναι. εάν ούν μή διά παλαιοϋ κινήται. A uzrok toga da se. To se pak dešava onima koji započinju m n o g o toga. T. već prije da jest po mogućnosti. A budući da u o n i m a po naravi biva i o n o protiv naravi i po slučaju. što se izgleda može pri­ hvatiti. A najvažnije je da treba spoznati vrijeme. a to je da se bude p o k r e n u t o od sebe i od gibanja koja ima.I prisjećanje se od p o n o v n o g a učenja razlikuje time što na neki način m o ž e od sebe samog biti gibano k o n o m e što slijedi za p o č e t k o m . naprimjer od C k o n o m F ili k o n o m D. što bi i prema G." άπό τοπών u smislu loci communes. tra­ ži li o n o G ili H. D. G. D. ili mjerom ili neod­ ređeno. Zato i kad se treba sjetiti imena. o n o v i š e k r a t n o p a k tvori na­ rav. R. A k o se ne bi kod o n o g a A sjetio. međutim. polazeći od istoga ponekad sjećamo.

A m o ž d a treba smatrati da kao 33 što u n j e m u i m a i nešto drugo srazmjerno odgovarajuće vidovi­ 34 m a . kad se kolikoća o n o g a kad ne spozna mjerom. Naime ne zaustavlja se lako kad je uzgibana. Rossom: . Ross opravdano traži povratak na čitanje rukopisa έπανέλθη. Ross: za njega su one naprosto „objects of perception". N a i m e ništa ne priječi da netko b u d e obm a n u t i da mu se čini da se sjeća. kako bi izgledalo prema hrvatskome prijevodu. R. Stoga se i strasti i strahovi. 452al0. Naprimjer. Ross čitah su ovdje σωματικών τι πάθος. Iskaz se ne odnosi na inteligibilne forme koje um izlučuje iz senzibilnih. Ne vidimo razloga uklanjati ώσπερ ispred άνάλογον. Kako treba ovdje razumjeti εϊδη? Da li samo u smislu geometrijskih likova. A pamćenje vremena je dvostruko: j e d n o m ga se naime ne pamti mjerom. R. kao što o n i m a koji bacaju koplje nije više u vlasti zaustaviti ga. Ross σωματικόν τό πάθος. ili doživio nešto takvoga. T. ne Većina rukopisa. jer i procjenjivanje je neki zaključak.odgovarajućim gibanjem. Njih naime predodžbe ponajviše pokreću. To naime bijaše samo sjećanje. Rossa da se riječ έναϋττ) odnosi na διάνοια. 452al5. Slažemo se s prirodnijim rješenjem W. prema čemu prevodi­ mo. K a d a dakle kretanje stvari nastaje ujedno kad i kretanje vre­ m e n a . tako se odnosi Η p r e m a I? Ta dakle ujedno giba. rečeno je u o n o m e pređašnjem. T. Mihael Efeški. tad ne umišlja. D. dakle ne može ponovo. osim čovjeka. d o k se ništa manje prisjećaju i onda kad to više ne pokušavaju. A to pribiva onima kojima i o n o procjenjujuće. a drugi put i mjerom. T. R. Rossa. ali da se ne zna kada. koje imaju neki od rukopisa i Mihael Efeški. znak toga je uznemirenost kod nekih kad se ne m o g u prisjetiti. T. Biehl i G. koji je vezuje uz „gibanje" u istoj rečenici. U grčkome muški ih srednji rod: αύτώ. nego nije m o g u ć e da mu o s t a n e prikriveno da se sjeća. a Hett σωματικόν τι τό πάθος. taj zaključuje da je prije vidio. niti to koji od tumača pokušava. značiti gibanje. kako smatraju neki interpreti. D. A ako to umišlja. čak i ako silno naprežu razum. Ross zadržava namjesto ώσπερ čitanje και. tada je sjećanjem u djelatnosti. Č i m e će dakle razlikovati. A prisjećanje se od pamćenja razli­ kuje ne samo glede vremena. kad misli o n a veća. ako giba AB B E . d o k u prisjećanju nijedno tako reći od spoznavajućih živih. no G. ili čuo. W. D. Da je doživljaj nešto tjelesno. što biva naj­ više kod melanholika. ili o n o bez ovoga. kao što s u srazm j e r n o odgovarajuća o n i m a izvan.completely under control". A a k o h o ć e misliti F G . dakle „neki tjelesni doživljaj". Uobi­ čajeno je pak govoriti da se doduše pamti. tako da ima i rastojanjima. tvori C D . A najuznemireniji su oni kojima se slučuje da im vlažnost pri­ biva o k o sjedišta osjetilnosti. i to je poput nekog traženja. kao naprimjer da se pred tri dana to i to učinilo. prema kojima se neka konkretna stvar uopće može zboriti nekim određenim tim? Vjerojatnijim držimo ovo drugo. ili pak u općenitom i strogo ontologijskom Aristotelovu smislu unutrašnjih vidova. j e d n a k o misli BE. stari komentatori te svi raniji izdavači i u novije vrijeme W. da li misli njih 32 ili o n a manja? N a i m e sva o n a unutra manja su. 300 301 . Sorabji je znatno određeniji: „Forme u pitanju jesu takozvane osjetilne forme. a ne čini. p r e m d a se ne sjeća. R. Temistije te skoro svi izdavači uključivši Hetta čitaju ovdje έπέλθη. Rossa. D. onaj tko se prisjeća. boja." ako kretanje stvari nastane odijeljeno od kretanja vremena. Prilično lako rješava problem W. premda bi „rastojanja" u kontekstu mogla sugerirati i prvu soluciju. Sto onda? Odgovor se ne da jednoznačno izlučiti iz teksta. R. ne videći načina kako da se te riječi zadovoljavajuće protumače. U z r o k je to da je pri­ sjećanje kao neki zaključak. Zašto dakle tvori radije CD nego F G ? Ili je to zato j e r kao što se AC odnosi p r e m a A B . 3 5 te da je prisjećanje traženje predodžbe u takovome.. No kad je u djelatnosti sjećanjem. tako i onaj koji se prisjeća i traga uzgibava nešto tjelesno. kad se j e d n o m pokrenu. j e r srazmjerno su odgovarajući AC i C D . Ali Malo je vjerojatan stav G. Smisao s G. „doživljaj je ono tjelesno". N a i m e u n j e m u 3 1 jesu slični likovi i gi­ banja. Ali pamti ga se i ako to nije mjerom. već i time da u pamćenju imaju udjela i m n o g a od ostalih živih. budući da smisao po svemu sudeći zahtijeva „sense of returning". poput G. oblik i veličina opažanih objekata. Najvjerojatnije je ipak da Aristotel i tu misli na „prvo i zajedničko osjetilo" odnosno njegov organ. no umjesto HI misli K L . tad se ne sjeća. Da nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju. tad umišlja da se sjeća. sve d o k p o n o v o ne d o đ e 3 7 o n o traženo i ne smiri gi­ banje. koji smatra da ono „obscures the sense". T a s e naime odnose kao F A p r e m a BA. te stavlja u zagrade riječi και τά έκτος. A u z r o k da prisjećanje nije u njihovoj vlasti 3 6 je taj da. Naime. u č e m u jest doživljaj. npr. T.

A oni koji imaju velik gornji dio tijela i patuljci teže se pri­ sjećaju nego oni t o m e suprotni. budući da ne­ dostaje u gotovo svim rukopisima. pjesmama i govorima. Richard. N a k o n toga valja istražiti ο snu. i ne m o g u u početku zadržati kretanja. D.to je j a s n o 2 da ne o p a ž a m o ništa 3 u spavanjima. 1955. Jer ne k a ž e m o samo da je o n o što se približava čovjek ili konj. Ali zacijelo niti mnijenjem. te da li taj doživljaj pripada [dijelu. L o n d o n . 1906 (Pretisak: New York. U: Aristotle in twenty-three Volumes. Ο snovima Izvornik: Π Ε Ρ Ι Ε Ν Υ Π Ν Ι Ω Ν . Parva naturalia. ili lijepo. Aristotle. 1972. nego i da je bijelo. M C M L X X V Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. Mugnierom i Hettom εί δέ. VIII: On the Soul. djeca su pa­ tuljasta d o k ne uznapreduju u dobi. Osim toga. A to će se n e k o m e pokazati upravi li p o z o r n o s t i pokuša se sjetiti čim ustane. što slijedi Gallop. i u o p ć e osje­ tila opažanje. Čitamo s Biehlom. Važniji korišteni komentari: Aristotle. Izgleda n a m naime da o n o što se približava gledamo j e d n a k o kao čovjeka i kao bijelo. j e r san j a m a č n o ne o p a ž a m o osjetilom.zaustavljaju niti kad su p o n o v o protivno gibani. Naime i onima koji su prestali. ipak nadolazi opet pjevati ili govoriti. te ο prisjećanju. krećući se istim smjerom. i koji to neće. kad se nešto od toga pretjerano nalazi na ustima. a oni prvi u rastenju. Ovi drugi su naime u s n a ž n o m opadanju. Većina rukopisa ima na početku rečenice εί δή. kako ima većina rukopisa. 458b8. T a k o i u snovima pored o n o g a što se pojavljuje p o n e k a d pomišljamo [nešto] drugo. 1973). De sensu and De memoria. neki rukopisi ή δέ. koja im je narav i kojima od onih duše pamte o n a živa. Svi izdavači prihvaćaju Sivvekovo čitanje ουδέν namjesto ούδ' έν. 302 303 . Slijedimo Gallopa i van der Eijka započinjući apodozu s δήλον. ni istinito ni lažno. Oxford. okusa. zvuka. I nalik je to stanje onim imenima. s Hettom. A ako je upotreba vida gledanje 1 . Ο pamćenju dakle i sjećanju. R. on Memory. sluha slušanje. d o k su zasebni [osjeti] poput boje. te ostalih takvih. W. j e r imaju velik teret na o n o m e osjetilnom. o d n o s n o moći duše] kojom se m o ž e misliti ili onoj kojom se m o ž e osjećati. On breath. Ross. baš kao kad u b u d n o m e stanju nešto opažamo: n a i m e ο o n o m e što o p a ž a m o često nešto i razmišljamo. a ništa od toga ne m o ž e mnijenje ustvrditi bez osjeta. i to najprije kojemu od o n i h duše se pojavljuje. sve pak što ima zatvorene oči i spava nije u m o g u ć n o s t i gledati. With an English Translation by W. već se rastresaju i ne napreduju smireno u prisjećanju. Sivvekom i Biehlom. Vol. što jest i kako nastaje i z b o g kojeg uzroka. Jer od svega o n o g a u nama jedino njima spoznajemo nešto. London. S. veličine i gibanja. rečeno je. već se t o m e su­ protstavljaju. Ross (dalje: Ross) konjicira ει δ' ή. Text and Translation with Introduction and Commentarv by G. Sorabji. a zajednički su osjeti p o p u t lika. Oni pak posve mladi i j a k o stari teško se sjećaju zbog gibanja. Cambridge. T. A Revised Text with Introduction and Commentarv by Sir David Ross. Aristotle. Ne čitamo ώστε. U snovima se pak duši događa da to čini. A uz to. Heet ( T h e L o e b Classical Library 288). uz san još i nešto drugo pomišljamo. Parva Naturalia. a j e d n a k o tako i kod ostaloga: .

I na taj se način zacijelo. ne m e đ u t i m to što smatra [da gleda i sluša]. ništa manje se to ne zbiva bez t o g a da se nešto gleda i opaža. bez obzira na njihovu udaljenost u rečenici. ono biti uobrazljivome i osje­ tljivome različito. o n o koje m o ž e uobražavati isto s o n i m koje m o ž e osjećati. Ali bila [ m o ć ] duše koja m o ž e uobražavati o n o isto s o n o m [moći] koja m o ž e osjećati ili p a k od nje različita. A j a s n o je ο svemu t o m e b a r e m toliko. s Gallopom i van der Eijkom. drugi. što je znatno uvjerljivije. gdje je prije bilo za očekivati neku oznaku za konac i završetak. uobrazilja je pak gibanje koje nastaje uslijed osjeta koji je p r e m a djelatnosti. s j e d n e strane. nego istome. koji obje te riječi zajedno. i na koji način. II. da je stanje m o ć i koja m o ž e osjećati. Sto je san i kako nastaje. kako čini van der Eijk. s druge strane. Naime često im se d o g a đ a da namjesto prikaze pred oči postavljaju nešto 6 d r u g o uz san. te da o n o što pomišljamo m n i m o mnijenjem. a svaki od tih [doživljaja] da doduše nekako kao k o d o n o g a b u d n o g podražuje osjetilo. i o n i m a koji znaju kako je s time. A budući da s m o u raspravama ο duši govorili ο uobrazilji. a d r u g o m sanjanje. to valja istražiti. bilo da nastaje naprosto bilo na neki poseban način -. a podražaj nastao od njih ne pribiva osjetilima samo dok su osjeti djelatni. mogli bismo ponajbolje razmo­ triti iz o n o g a što se zbiva k o d spavanja. Riječi εις τον τόπον prevodimo u rijetkome značenju „namjesto". Prihvaćamo τό όρώμενον. Ali niti m o ć i opažanja naprosto. uzima kao jedinstveni objekt od τίθεσθαι. te slijedi pojavu? Pri interpretaciji je sporno da li se zamjenica τοιαύτα odnosi na ono prethodno rečeno.for then it would be possible [when asleep] to hear and to see in the simple sense". Bjelodano je dakle da o n o što nazivamo sanjanjem nije stanje o n e [moći] koja m o ž e mnjeti. sve d o k ne stanu. Van der Eijk: „bis zum Moment. niti u o p ć e opaža. a san je izgleda neka prikaza prikazu u snu naime z o v e m o snom. koji fjv shvaća potencijal­ no. Vrlo teška i različito tumačena rečenica. p o p u t onih koji mniju da p r e m a uputama umijeća pamćenja postavljaju zadatke 5 . a drugi se put pak suzdržava. Drukčije Beare. N e k a b u d e kao ishodište postavljeno o n o što i inače jest očito. A kao ishodište je postavljeno to da u snu ništa ne gleda. cirku- 304 305 . niti sluša. ili. in dem sie halten". no [ipak] ne tako kao što [podražuje] b u d n o g a ? I da j e d n o m mnijenje ustvrđuje da je o n o g l e d a n o 7 lažno. ali je. Teško je razumljivo što znači ovdje riječ αρχή. svejedno se sunce čini s t o p u velikim. ali nije istina da osjetilo ništa ne doživljava. što bi dakle u našem prijevodu zahtijevalo uklanjanje zareza. Postoji više pokušaja raz­ jašnjenja. Jedna je mogućnost da se. Da li je dakle istina doduše da ništa ne gleda. Tako se (1) αρχή shvaća kao ishodišna točka kretanja. da o n i m istim č i m e se i b u d n i u b o l e s t i m a varamo. premda nedostaje u većini rukopsa.a given list of subjects" (Beare). N a i m e o n o što biva zagrijavano od onoga toplog grije o n o što mu je blizu i to onda predaju dalje sve do p o č e t k a 1 0 .usque ad locum. Jer tad bi to [sanjanje] b i l o 8 gledanje i slušanje naprosto. pokrenut. A j e d n a k o valja to pretpostaviti kod preinaka. ali nje ukoliko je uobrazljiva. kao „suggested subjects" (Hett) odnosno .D o i s t a su neki i vidjeli takve 4 snove. Čini se naime da je slično zbivanje kod tih kao i kod onih koja se kreću premještanjem. nego i kad p r o đ u . da isto to i u snu tvori to stanje. T a k o da je j a s n o da mje san sve o n o što se pojav­ ljuje u spavanju.. Prevodimo potencirajući smisao ovog drugog shvaćanja. Jer o n a osjetiva shodna svakome pojedinom osjetilu tvore u nama osjet. niti pak one koja promišlja. inquo quiescunt". u smislu „bilo bi moguće": . v e ć m o ž e i vid nešto doživljavati i ostala osjetila. koje u svojim izdanjima imaju Siwek i Drossaart Lulofs. 9 tvori gibanje. A i zdravima.. φάντασμα poveže s άλλο τι. Pokretač je naime uzgibao neki dio zraka. Jer nije tako da spavanje pribiva n e k o m od živih. No vjerojatnijim nam izgleda rješenje Gallopovo. Jer i kod premještajućih gibanje je i o n d a kad ih onaj koji je p o k r e n u o više ne dotiče. Riječi τά παραβαλλόμενα tumače se dvojako: ili kao prikaze u snu naprosto. mogućnost čega nazna­ čuje i van der Eijk. ranije spomenuto stanje spavanja.. kao što je to k o d o n i h budnih. Siwek: . Ali kako onda. pri čemu je onda implicirano da Aristotel ovdje misli na kružno. tako da je n u ž n o Razumijemo kao subjekt uz rjv. to je očito da je sanjanje stvar m o ć i koja osjeća. a ovaj opet. kako u zraku tako i u tekućinama. i jest. kako smo mi preveli s većinom prevoditelja. ako je i spavanje to. ili pak neposredno na rečenicu koja slijedi i počinje s „poput". Jer p o ­ g r e š n o viđenje i p o g r e š n o čujenje [događa se] o n o m e tko nešto stvarno gleda i sluša. usprkos neobičnosti takva poretka riječi.

ona što miruju čine im se uzgibana. wirklich Proble­ me haben konnte. Siwek. kao naprimjer sa sunca u mrak: događa se da ništa ne vidimo. koji daje prednost prvoj lekciji.. U tom smislu prevodi Bussemaker u Editio Doditiana: .e. 458a27).". nastaje po površini ogledala kao krva­ va maglica te. i u dubini i na površini. naprimjer s rijeka . g. would give scope for careful study and investigation. Dvojbeno je prije svega treba li u istom retku čitati και αύτοϋ ili pak καν καθ' αύτό(ν). A i o n i m a koji prebacuju [pogled] s onih koja se gibaju. kao što to čine i ona blistava. Beare: .i. if we watch carefullv.e. i od larno kretanje. u istome stanju kao bilo koji drugi dio. and in the end-organ"). ili se pak oboje zajedno odnosilo na pojedinačni organ osjeta (npr. ima tu relativnu prednost što povezuje elemente obih ostalih. zato jer u očima j o š traje gibanje uzrokovano svjetlom. takvu mrlju nije lako očistiti. nego i u onima koja su 11 prestala. Zadrži li se γάρ. ili nešto drugo blistavo. Jer i v i d 1 5 pripada onima koja su blistava i koja imaju boju." Gallop stavlja γάρ u nedoumici u zagrade. a ako je staro. Izgle­ da da je najbolje s van der Eijkom ispustiti cd na početku rečeni­ ce. Stoga doživljaj jest ne samo u o n i m osjetilima koja [upravo] osjećaju. ut ab omnibus. onima koji obrate p o z o r n o s t 1 2 pojavit će se u o n o m e pravcu u kojem se de­ šava da vid gleda najprije ta boja. nakon što smo gledali sunce. even considered by itself. Tome bi u prilog govorila i činjenica da je u nastavku ovog pa­ susa riječ isključivo ο očima. te prevodi: „The same persistence of vision occurs when we turn our gaze from moving objects .i. sve na što zatim prebacimo pogled čini se takvim. dok ne dospije u crnu boju te nestane. Ili (1) u tome smislu da „dubina" znači srce. kako je riječ inače isklju­ čivo upotrebljavana u ovoj maloj raspravi. lociranim u srce. A očito je [to] kad god neprekidno nešto osjećamo.. zastupano ponajprije od van der Eijka. Siwek: . Van der Eijk.. A da osjetila brzo osjećaju i male razlike. 1405b33. misleći ustvari na oko. N a i m e u j a k o čistim ogledalima. Rečenica oko čijeg teksta i tumačenja vlada veliko razilaženje. pa­ rafrazira cjelinu ovako: „Aristotel ovdje dakle kaže da bi bilo zamislivo i jedno zasebno istraživanje fenomena koji se ovdje obraduje te da bi se pri tome moglo naići na mnoge probleme. te se može uvjetno prihvatiti kao dje­ lomično razjašnjenje. 1 3 A postaju i gluhi od silnih zvukova. Ili ga se (2) poistovjećuje s početkom. nego i čini nešto i giba. . kako s m o rekli. the heart.da se to događa i u o n o m e čime je osjećanje.. zatim se preinačuje u grimiznu." No i drugu varijantu teksta ne smatra on neprihvatljivom.e. bezuglich dessen man. znak je toga o n o što biva kod ogledala. premda ga ima većina rukopisa. i t o m e slično. 459b26. Na koncu. praesertim ocissime labentibus. it appears. pa zatim opet u purpurnu. sensus perstant. odnosi na neposredno ranije re­ čena „zbivanja". dakle u funkciji ο kojoj je razloženo i u ovome spisu i u njemu prethodećem. zatvorimo oči. budući da je i osjet prema djelatnosti neka preinaka. onda je lakše. Najvjerojatnije je da se οΰ. bila to bijela ili zelena. 306 307 . De somno (457b2. Razložno je dakle da su oči. 459b20. ο čemu bi se i [radi] znanja samog po sebi m o ­ 14 glo ispitivati i besputiti. I ako. i γάρ na njenom kraju. Slijedimo Bearea u odluci za drugu soluciju: „then. Ostatak rečenice teško je iz grčkoga teksta razumjeti tako da dade besprijekoran smisao. both in the central organ of sense.. for then objects really at rest appear to be moving. Ove su se posljednje riječi dosad tumačile na osnovna dva načina. rivers. izvo­ rištem osjeta i osjećanja. Dilema je u interpreta odnosi li se ta riječ na vrijeme prije ili poslije zatvaranja očiju. Jer i onda kad prenesemo osjet [na nešto drugo] slijedi [onaj isti] doživljaj. παρατηρεΐν znači ovdje što i u Rhet. ili „zbiva im se takav doživljaj". što je oboje rukopisno predano. tad je snažnih mirisa lišeni tog osjeta. Gallop." Hett zadržava i αί i γάρ. čiji prijevod ovoga teškog mjesta sma­ tramo osobito uspjelim: „ " . jer se opis očito odnosi na tjelesni or­ gan. kad je mjesečnica. To se sve zasigurno događa baš na taj način.. A ujedno je iz toga očito da vid kao što nešto podnosi tako i čini. počelom. Ovo posljednje shvaćanje. Tako i Tricot." Sami prevodimo prema drugoj spomenutoj verziji originalnog teksta. nalazi se u njoj (3) oznaka za ishodište i princip kruženja topline uslijed uzimanja hrane.Quin etiam si qui obtutus ab hisce quae moventur. U z r o k je pak. A i ako dugo v r e m e n a gledamo jednu boju. auch wenn man ihm als solchem eine konzentrierte Untersuchung vvidmete. tum in corde tum in organo periferico"." Van der Eijk je mišljenja da je Aristotel ovdje previdom napisao „vid" (όψις). ako je ogledalo n o v o .a ponajviše s onih što najbrže teku . premda ga imaju svi rukopisi osim jednoga. taj da vid ne samo da nešto podnosi od zraka. Ross: . a „površina" pojedine osjetne organe (npr. 1384b7. especiallv when they flow very rapidly.. . dajući sljedeći hipotetički prije­ vod: „Ein Ereignis. kad žene koje su dobile mjesečnicu gledaju u ogledalo.in the sensorv organs. both in their deeper and in their more superficial parts"). kao i Hett. a subject which. alio transferant. a i po naravi uz dativ μεταβάλλουσιν potrebno primišljati nešto poput „prati ih takvo stanje".

pod pretpostavkom da je izvjesno da se αυτά odnosi na uobražene likove na zidu. ali tu je (naime ista je narav sjemenja i m j e s e č n i c e ) . ist. b u d u ć i da je ne­ prekidan. n e g o i o n o g a stavljenog ili izraslog u blizini posuda. najosjetljiviji je na bilo koji dodir . neki (Tricot. daB das Vermogen. A na isti način i u izljevima gnjeva i u svim p o ž u d a m a svi postaju lako obmanjivi. z b o g krvne pomutnje i upale. Ili se pak „kretanje" razumije (2) tako da dotičnim ljudima unutrašnja gibanja strasti i doživljavanja bivaju upravljana tim liko­ vima. Mugnier i van der Eijk slijede jedan rukopis koji ima τό κύριον και τά φαντάσματα γίνεσθαι. kao što je to očito i iz rečeno­ ga. Ili se „kretanje" shvaća (1) u smislu prostornoga kretanja. ili barem mnijenjem. neka bu­ de j e d n o postavljeno za ishodište. a z b o g glatkoće na sve strane. kao sjedištem i organom „zajedničkoga osjeta". Glede cjelokupne te teškoće čini nam se osobito vrijedno upozorenje van der Eijka da „Aristotel ono na što se τό κύριον zapravo odnosi ostavlja namjerno nespecificiranim. kraft 308 309 .j e r će o n o čisto najtočnije očitovati o n o što prihvati -. A u starima se ne zadržava. van der Eijk prevodi: „Der Grund. i to onakvim kako mu se s a m o m e zbiva. S o b z i r o m na istraživanje koje od p o č e t k a v o d i m o . Stoga kad nastane mjesečnica. te dakle potom i prevesti τό κύριον. više u tim strastima. i to više koliko su Ove od strane Aristotela ovdje tek najkraće naznačene postavke osni­ vaju se na njegovim takozvanim biologijskim raspravama. koje . što opet pruža dvije mogućnosti. 19 U z r o k da se to događa je taj da o n o v r h o v n o ne sudi p u t e m 20 iste one m o ć i k o j o m nastaju prikaze. doista kreću u smjeru tih likova. Ross: „move by reference to them"). a i v i n i m a se to isto dešava. 1 7 I to ponekad uslijed strasti tako ojača. [naime] da i n a k o n što p r o đ u o n a vanjska osjetiva preostaju osjetbe takve da se m o g u osjetiti.dum exigua similitudine permoti lineamenta componunt" i Rolfes: „indem die Linien. Siwekovu i Gallopovu lekciju τό τε κύριον και φ τά φαντάσματα γίνεται. daB diese Dinge geschehen.. Većina in­ terpreta sklona ga je poistovjetiti s „općim". Siwek. ma koliki b i o . što bi svakako zahtijevalo teško i ozbiljno interpretativno utemeljenje. kao naprimjer plašljivac u strahu. Jer o n a preuzimaju miris ne samo o n o g a što je u njih stavljeno. A [zrcalni] metal. onaj ljubavno nastrojeni u ljubavi. a uz to da se o k o osjeta lako va­ r a m o kad s m o u strastima.se slučuju biti p r e p u n e žilica. čistoće i glatkosti] prodire i u dubinu i na sve strane. no ako je strast snažnija. z b o g toga j e r je gladak.to je posve izvjesno . ili (b) da se sami počinju kretati u skladu s tako uobraženim likovima (npr. ponajprije na De generatione animalium. koji je u Aristotela lociran u srce. a osim toga da osjetilo boja ne samo da p o d n o s i n e g o i uzvraća činjenje. Iz toga je dakle očito da gibanje nastaje i od sitnih razlika te da je osjet brz.dodir zraka pak treba shvatiti p o p u t trenja te kao n e k o otiranje i brisanje -. Zato se i onima koji su u vrućici ponekad pričinjaju životinje na zidovima. K a o što se od odjeće najbrže zaprlja o n a najčistija . Biehl. te koliko su ti više strašću obuzeti toliko im se kod sitnije sličnosti to pričinja. die sie da sehen. čini n e k i m takvim. odnosno „zajedničkim" osjetilom. ako nisu j a k o oboljeli. da im. N a i m e . U z r o k toga p a k da [mrlja] ne nestaje b r z o s novih ogledala je taj da su o n a čista i glatka. A to posvjedočuje i sve o n o što se zbiva o k o vina i pripreme p o m a d a . a ovaj pak [čini takvom] površinu ogledala. različiti u različitima. Više je mogućnosti razumijevanja riječi και κινεΐσθαι προς αυτά. i njihovo daljnje razjašnjavanje ovdje dakako nije moguće. budući da nijedno od rješenja nema ozbiljniji razlog za prednost pred ostalima. kako ima najveći broj rukopisa. ne biva ipak j o š prikri­ v e n o da je to laž. Međutim. ranije već Mihael Efeški i Sofonije) nalaze razloge poistovjetiti ga s umom. budući da već na osnovi sitnih sličnosti sastavljaju obrise u j e d n o .ima kako u ovome spisu tako i u cjelini Ari­ stotelova nauka ο duši i spoznaji osobito istaknuto mjesto. Hett izostavlja τε. Kao i van der Eijk dakle shvaćamo τό κύριον kao „ono što u nekom određenom slučaju određuje ο ispravnosti neke predodžbe". j e r mrlja ne utonjuje j e d n a k o . Odatle i apstraktnost našeg prijevoda. O n a n a i m e z b o g tih [tj. te zrak na ogledalu. Znak je toga i to da se των γραμμών συντιθεμέν tumačimo i prevodimo otprilike u smislu kao i Bussemaker: . auf Grund einer kleinen Ahnlichkeit zu den entsprechenden Bildern zusammensetzen". Prihvaćamo Bekkerovu. 460bl7-18. naime (a) da se ljudi u vrućici i si. z b o g čistoće u dubinu. tad bivaju i prema 18 njima p o k r e n u t i . 1 6 Z r a k se pak giba p o d utjecajem očiju. a o v o m e da ljubljenoga. n a m a je razlika u očima nevidljiva. jer (kako pokazuju sljedeći primjeri) uloga Onoga odlučujućeg' biva u različitim situacijama igrana od strane različitih faktora". ili im je primiješano. U prijevodu ostavljamo smisao neodlučen. razu­ mom. Izuzetno je teško razumjeti. tako da se od n e z n a t n e sličnosti o n o m e čini da vidi neprijatelja. tako će i o n o najčistije [očitovati] i najsitnija gibanja. d o k z b o g čistoće očituje svaki [dodir]. preparirano ulje b r z o preuzi­ ma mirise o n o g a najbližeg. n e g o više ostaje na površini.

koji u skladu s većinom rukopisa i nemalog broja izdavača zadržava i ένυπαρχουσών i αισθημάτων. nego i onda kad nastane to stanje koje nazivamo snom. te sitni bolovi i užici pokraj velikih. osobito još stoga što se u gornjoj bilješci navedenom razi­ laženju rukopisne predaje pridružuje još jedno. prihvaćajući njegovu argumentaciju da bi forma perfekta διεψεΰσθαι sugerirala kako je riječ ο lažnoj prosudbi prikaza (tako npr. a ne όμοιας.. 21 U z r o k pak o b m a n u t o s t i je taj da nam se neko. Stoga i nakon hranjenja i k o d Što zapravo znače riječi „nego i onih iz tijela"? Jedan mogući odgovor na to filozofijski izuzetno važno pitanje daje npr. držimo Hetta. prika­ zuje ne samo kad se giba o n o osjetivo nego i kad osjet giba sebe samoga. (2) ύπαρχουσών te (3) ένυπάρχουσιν. φαίνονται) ne samo kad su osobe budne. dessen das Entscheidende urteilt. i to još izrazitije u to vrijeme. isplivavaju i ti sitni. u pravilu govori ο τό κύριον. I tekst i pravo značenje rečenice u cjelini sporni su i vrlo različito tumačeni. Mihael Efeški. j e r nastaje tijek topline unatrag od onih vani 24 prema unutra. što je više nego teško prihvatiti. naslada i drugog takvog". Rukopisi imaju ovdje dvije verzije: i φερομένας i γινομένας. koju smo prihvatili. no nakon što ti prestanu. kraft dessen die Erscheinungen entstehen. ili da uopće ima neku takvu. A mislim kao naprimjer što se zemlja onima koji plove čini da se giba. sma­ trajući {In Aristotelis Parva Naturalia commentarium. spuštaju se k izvorištu osjeta te postaju vidljiva 25 kad se zaustavi n e m i r . jer je vid uzgiban od drugog. Sofonije i manji broj rukopisa imaju αισθήσεων. Prevesti ovdje ή αρχή naprosto kao „počelo". 10-13) da se radi ο „unutrašnjim gibanjima poput bolova. Ed. no često se puta i rastvara­ jući u druge likove z b o g otpora. smatrajući očigledno da Aristotel dnevnu iz­ loženost vanjskim osjetima i doživljajima ovdje označava nekakvim svakodnevnim nemirom. često puta doduše j e d n a k o 2 7 .. 310 311 . te bivaju nevidljiva. za razliku od ovakvog čitanja.the starting-point of perception". dok u prvoj lekciji. Van der Eijk drži vjerojatnim. premda npr. I ukrštanjem prstiju j e d n o se prikazuje kao dva. Čitamo s Hettom ομοίως.").kako onih izvana tako i onih iz tijela -. Gallop: . potisnuta. III. da je tu riječ ο „smutnji i nemiru koji še stvaraju na početku spavanja uslijed tjelesnog rasprostiranja hrane".sunce prikazuje stopu velikim. Gallop." Takvim se dakle čitanjem izričito razdvajaju dvije zasebne moći. 2 3 Za dana su. ali da nešto drugo višekratno pro­ tuslovi toj prikazi. samo ako se jednakim načinom giba kao i pod utjecajem osjetivoga. A treba pretpostaviti da. Općenito je. pojavljuju (['present themselves']. te slijedimo van der Eijka u lekciji διαψεύδεσθαι manjeg dijela ruko­ pisa i Sofonija. što preuzimaju i gotovo svi izda­ vači. tad bismo i prosudili da je j e d n o dva. Beare: „The ground of such flaše judgements is. kako ima većina rukopisa. nego također kad ta afekcija koja se naziva snom padne na njih. „princip" čini se neprimjerenim specifičnosti tematike i osobitom fiziologijskom vi­ dokrugu u kojem se ova konkretna razmatranja kreću. j e r vrhovniji od opipa jest vid. ona uobražavanja i ona prosuđivanja. Prihva­ ćamo drugu lekciju s Hettom i Gallopom. nicht dasselbe ist wie das Vermogen. dok je zapravo riječ ο lažnosti samih prikaza po sebi. Hett: . p o p u t malenih virova koji nasta­ j u 2 6 u rijekama. ali naznačuje i druge moguć­ nosti: „Ursprung" ili „Zentrum" (Rolfes ima na svim mjestima „Zentralsinn"). nije pozi­ tivno izrečeno da „ono prosudujuće" jest neka zasebna moć. kako prihvaća van der Eijk. međutim. time što djeluju osjetila i razum. Većina rukopisa ima αισθημάτων. Van der Eijk prevodi s „Prinzip der Wahrnehmung". Smisao. čita ένυπάρχουσιν i αισθήσεων te prevodi: „Iz toga je očito da se gibanja osnovana na osjetima. kako su već stvar tumačili u osnovi i Beare i Tricot. Ostupamo od Hettova čitanja διεψεΰσθαι. Wendland. Kad bi pak opip bio jedini. slijedeći Bywatera i Rossa. 1903 /Commentaria in Aristotelem Graeca XXII 1/ 68. strahova. pozivajući se na daljnja razmatranja u samome spisu. bilo što. naime. ali ipak ne kažemo da je dva. bilo da su oni izvedeni iz vanjskih objekata ili pak od uzroka unutar tijela. kao što je to malena vatra pokraj velike. postoje tri či­ tanja iste riječi u 460b30: (1) ένυπαρχουσών.. Naime. međutim.the starting-point of sensation". tako svako pojedino gibanje nastaje neprekid­ no. u oba slučaja ostaje u osnovi isti. budući da sam van der Eijk prevodi όμοιας kao „gleichartig" i razjašnjava kao „sebi samome slično". rečenica teška za razumijevanje i nije dosad ni približno suglasno protumačena. neredom i zbrkom. kako je rečeno u pret­ hodnoj bilješci. odnosno kao „ono koje zadržava istu formu". te da se čak tad v e ć m a pojavljuju. Berlin.." Mi se. To nam se čini više u skladu s posvemašnjom i namjernom neodredenošću kojom Aristotel. N o ­ ću pak. van der Eijk smatra da prva „iz sadržajnih razloga zaslužuje prednost". P. „načelo". z b o g nedjelovanja pojedinačnih osjetila i [njihove] n e m o ­ gućnosti djelatnosti. Što ovdje uopće znači ή ταραχή? Siwek prevodi s „perturbatio" i obja­ šnjava to kao „propria status vigiliae". Iz toga svega je zacijelo očito da ne samo onima budnima pribivaju gibanja nastala od o p a z b i 2 2 .

Čini se da na ovome mjestu nema druge do prihvatiti rezigniranu konstataciju van der Eijka: „Što je mišljeno s tim gibanjem. tako da se čini drukčijom od o n o g a čega je prilika. tad djeluju. T a k o da kao što se u tekućini.na osnovi ostalih upotreba u Parva naturalia . zajedno s v e ć i n o m krvi koja se slije k izvo­ rištu slijevaju se i gibanja koja su u njoj.u tom gibanju" odnose se najvjerojatnije na gore rečeno slije­ vanje krvi k izvorištu (dakle.. ne nastaju snovi. A kao što s m o rekli da je jedan lako prevarivi ovim a drugi o n i m podražajem. i kad su Za ovdje upotrebljen izraz τό έπικρΐνον vrijedi sve ono isto što je u bilješci 20 bilo rečeno ο τό κύριον." Riječi . Na taj način jesu unutra m o g u ć ­ nošću.da riječ može značiti „zrakolik". koje više nisu pored novounesenih bile shvaćene u vlastitom značenju. Pridjev έρρωμένα shvaćamo s Beareom. ako t o m e ne protuslovi drugo vrhovnije. a kad to propadne onda drugo. budući da je p l i n o v i t o 3 0 . a ne. kako smo mi preveli. tako da mu se i o n o što ima tek sitnu sličnost [s n e č i m ] pričinja da je to. nije lako odlučiti. 3 5 A tako su ustrojena da se u t o m e gibanju 3 6 j e d n o gibanje iz njega gore podiže. 312 313 . p r e m d a nije giban. osim ako o n o prosuđujuće 3 2 biva z a d r ž a n o 3 3 ili se ne giba svojim vlastitim giba­ njem34.] daje jedno čini dva". d o k j e . n o . a drugi put se opet prikazuju i čudovišni p r i z o r i 2 8 i n e z d r a v i 2 9 snovi. tako i u spavanju prikaze i preostala gibanja koja se stječu od osjetbi j e d n o m postaju posve nevidljivi uslijed toga što je r e č e n o gibanje veće." Nije lako jednoznačno protumačiti što je ovdje uistinu mišljeno s razlikovanjem „potencijalnih" i „zbiljskih" gibanja. kao Bussemaker i Hett. a nikako vid sam. kad oslabi o n o što ih sprečava. I j e d n a se spram drugih odnose tako kao umjetne ž a b e 3 7 koje se gore podižu čim se otopi sol. „sadržavajući zrak". Beare je sklon kriterij razlike naći u mjeri njihove prisutnosti u svijesti: „'Aktualna' su ona koja jesu u svijesti (consciousness) u vrijeme kad netko pada u san. ističe on. tako i onaj koji spava [je prevariv] s n o m te time da mu bivaju gibana osjetila i ostalo što se j o š oko osjeta stječe. Jer kad zaspi. Stoga lekciju jednog od rukopisa. tvori silno gibanje i nemir. A na jednaki način i od osta­ lih osjetila. „suzdržava se". potencijalna ona koja je imao prije no što su potisnuta u latenciju. j e d n o m u o p ć e ne pojavljuje ni­ kakva prilika. no ne mni se [da doista Prihvaćamo stav van der Eijka da όψεις ovdje može značiti jedino utvare i prikaze koje se vide u snu. Jer i o n o m e b u d n o m se čini da gleda. Jer općenito. te z b o g toga što se vid p o n e k a d čini kao da je giban. a drugi se put doduše pojavljuje. Hett: „spirituous". jer je s n a ž n o gibanje z b o g topline stvorene h r a n o m . a ne poput Rossa. stvarno je] baš sve o n o koje se prikazuje. k a o na­ primjer melanholicima. jedna m o g u ć n o š ć u a dru­ ga djelatnošću. sačuvano gibanje osjetbi od svakog pojedinog od osjetila čini i sno­ ve zdravijima i to da se nešto pokazuje i da se m n i kako se j e d n o gleda uslijed onih koja se spuštaju od vida. tvrdimo da gledamo. Van der Eijk pretpostavlja . za to bi prije δοκεΐν bio priklad­ nim terminom. smiri li se tekućina. a drugo čuje usli­ j e d onih koja [se spuštaju] od sluha. treba shvatiti kao objašnjavajuću glosu koja je kasnije ušla u sam tekst te istisnula originalne riječi. time da gibanje od t a m o pristiže k izvorištu. i z b o g toga što opip dojavljuje dva gibanja j e d n o se č i n i 3 1 d a j e dva. sluša i osje­ ća. Hettom i van der Eijkom u uobičajenijem smislu „krepka". „Ono". kao k o d djece. 1409a24-34) „koherentna". no posve izo­ bličena. δοκεΐν.." No treba se složiti s van der Eijkom kad tome nasuprot ustvrđuje da ovdje svaki govor ο „svijesti" vodi u zabludu.. koji ima εάν τι κίνηση τό αίμα namjesto έν τη κινήσει τηδι. kako stoji u svim ostalima. Teško je reći što ovdje znači riječ πνευματώδης i kako je prevesti. čista i jasna. Prikazuje se dakle zaista baš sve. izvorište potvrđuje o n o [što pristiže] od svakog pojedinog osjetila. Drossaart Lulofsa i Gallopa u ponešto usiljenom značenju (s pozivom na Rhet. Gal­ lop: „gaseous". o n i m a u vrućici. ili pak pasivno. ako je tko jako uzgiba. „sa zrakom zajedno napredujući" ili „zrak proizvodeći". vjerojatno srcu). „što mi nazivamo 'svjesnim' ni na koji se način ne poklapa s Aristotelovim terminom ενεργεία. j e r sve to takovo. ili opijenima v i n o m . Čitamo δοκεΐ s gotovo svim izdavačima. Da li glagolski lik κατέχηται treba razumjeti refleksivno kao „zadr­ žava se". „zdrava". koje je bi onda bilo nužno smislom povezati s φαμέν te pre­ vesti „tvrdimo [. Najvjerojatnije je s van der Eijkom misliti pod ovim na neku u Ari­ stotelovo vrijeme običnu i svima poznatu igračku. to je po­ sve nejasno. K a d se pak zaustavi i pročisti krv u živima koja imaju krv.o n i h baš posve mladih.

naime ako se započne (3) s δ. ili pak (2) kao gen. ali nešto u njemu govori da se to doduše pričinja Korisko. b r z o se preinačujući. tad ništa neće protusloviti pri­ kazi. Svako pojedino od njih je. (dakle: „stanje u kojem se nalazi osjet spavajućega"). smisao je ovaj: „Ona (moć) kojom se i kod nekog osjeta (nekog objekta) kaže da to jest to.. A da istinito kazujemo i da u o b r a z b e n a gibanja jesu u osjeti­ lima. . koji se čine nalični ljudima i kentaurima. as if it were perceiving"). ." Već je prva riječ čitana u tri verzije. gibaju se u o n o malo preostale krvi.kako prihvaćaju uglavnom svi izdavači . su kako su smatrali.. Većina rukopisa ima lekciju τοΰ άληθοΰς. A kad se opažalo. kao da se opaža. dok Ross konjicira δ." . međutim. τοΰ ύπνοτικοϋ se ovdje može shvatiti ili (1) kao gen. Van der Eijk se stoga odlučuje na svoju ruku pridodati u tekstu prijevoda „u odnosu spram zbiljskih objekata" ("zu wirklichen Objekten"). Jer ove upravo spominjane prilike nisu snovi. „gubeći svoju određenost". tako da često u strahu pokrivaju glavu. ako nije u potpunosti zadržano uslijed krvi. m e đ u t i m slabo i kao iz daljine. niti drugo nešto što bi se pokazivalo kad su oslobođena osjetila. A k o je pak prikriveno da spava. ako je mrak. u tome kako shvatiti značenje tog participa na ovo­ me mjestu.U posljednjoj pak. j a s n o je ako se tko. uslijed gibanja. kaže daje to. doduše pokazivati. A nekima se od mlađih. Ipak slijedimo Hetta u čitanju prema drugoj lekciji i prijevodu: „though the real impression has gone". a m o ć je sna tolika da čini da to ostane prikriveno. poput onih u oblaka. te jest unutra i o n d a kad prođe ta istin­ 40 ska osjetba . N e k a d a se naime prilike koje se prikazuju spavajućemu otkrivaju. nekima se d o g a đ a i to da na neki način opažaju i zvukove i svjetlo i okus i dodir.često naime spavajućemu govori nešto u duši da je o n o što se pokazuje san. Također umjesto αίσθανόμενον. Znatan dio rukopisa ima ου (prihvaćeno i od Hetta).. Upravo to koje i kad se opaža to ustvrđuje. pokazuje mu se doista." Polazi li se pak (2) od ω. te se od ono­ ga sličnog čini da je istinsko to. premda veći dio rukopisa ima λυουμένου. d o k će mu se. upravo Kao što dakle ako je n e k o m e prikriveno da mu je pritisnut prst na o k o . biva pod utjecajem gibanja sadržanih u osjetilima gibano kao da opaža. a samo jedan τοΰ άληθοΰς.et postquam vera [sensatio] recessit". po­ novo se pokazuje) gibanjima u osjetilima. ako mu ne b u d e prikriveno. što prihvaća npr. preostatak osjetbe koja bijaše u djelatnosti. dobiva se otprilike ovaj smisao cijele rečenice: „Ono ο čemu se. te prevode u smislu „kad prođe zbiljski objekt osjeta". ali on to neće mnijeti. nego će i mnijeti da je dva o n o j e d n o . uzgibano (= reaktivirano.tako i u snovima: ako 42 opaža da spava i [ako opaža] sanjajuće stanje u kojemu [nastaje] 43 osjet. obi. pokuša sjetiti što doživ­ ljavamo j e d n a k o tako padajući u san kao i budeći se. oslabljeno vidjeli u spato isto biva (u snu). prikazuju m n o g e prilike koje se gibaju. 314 315 . („stanje u kojem se zbiva taj osjet spavanja"). Van der Eijk pledira za razumijevanje u smislu „razriješujući se" tj. Gallop (njegov je prijevod: „The part that says this while it is actually perceiving (unless it is completely held in check by the blood) is moved by the movements in the sense-organs. 455b8). ali da nije Korisko. Tako i Siwek. ne samo da će mu se pokazivati. nego p u t e m toga [je ustvrdilo] da onaj istinski jest Korisko. Tako i Hett („as they are freed") i Gallop („upon being released"). te je istinito reći da je to [naprimjer] poput Koriska. subi. sadržavajući sličnosti 3 9 . Iz svega toga zacijelo treba zaključiti da je san upravo n e k a prikaza. kako je rečeno. Neprilika je ovdje u tome što u tekstu nije ni na koji način naznačeno čega su to „sličnosti" (ομοιώματα) i na što se odnose. drugi ne manji dio ima φ. Uz umetnutu rečenicu „ako (kad) opaža (osjeća) da spava" dobro pri­ mjećuje van der Eijk: „Jedva se može zamisliti neki paradoksalniji izraz od ovoga. . Jer. i kad su posve otvorenih očiju. dakle „onaj tko osjeća. tek što se probudi. opaža". sabravši se. pozivajući se na tekst koji neposredno slijedi. Rossovoj verziji. ta (moć) biva (u snu). neki ruko­ pisi imaju αίσθανόμιενος.pod pretpostavkom da ne bude posve od strane krvi od toga zadržano.ovdje treba čitati λυόμεναι. i onda kad se to opaža. da su gibanja u osjetilima. 4 1 Izgleda sigurno da .o s l o b o đ e n a 3 8 . a niti sve prikaze u spavanju. bolje potvr­ đenoj verziji. no za to nema u tekstu baš nikakav oslonac. jer je inače san označen upravo kao neka nemogućnost upotrebe osjetila (Somu. 461b26. Van der Eijk: „Strahovito teška rečenica. αισθήματος. uzgibana kao da osjeća. premda se u ediciji teksta drži prve lekcije: . ali ne Korisko. Pro­ blem je. doista naime neki koji u spavanju nisu oka otvorili probudivši se p o t o m smjesta spoznahu da o n o svjetlo svjetiljke koje. ono v r h o v n o i prosuđujuće nije ustvrdilo da je to Korisko. Gallop i van der Eijk inzistiraju na prvoj. i to u snu. najprije. kao i mi u prijevodu. mora se prevesti otprilike onako kako smo to gore učinili. ako nije od strane krvi posve od toga zadržana. No čini se vjerojatnijim da je ispravnije tumačenje koje imamo u prijevodu. Prihvati li se na početku (1) ου.

A v e ć se n e k i m a dogodilo da za života nisu vidjeli nikakav san. a da prije nisu vidjeli nikakvog sna. probudivši se j a s n o ih razaberu kao takve. ustroj znanost. nije nimalo n e o b i č n o da im se p o k a ž e san. n u ž n o se zbiva ta suprotnost. potječe od prave svjetiljke. Parva Naturalia graece et latine. Budući da je naime nastala neka promjena ili u pogledu dobi ili s h o d n o n e k o m doživljaju. Ubersetzt und erlautert von Philip J. m o ć vid. a oni koji su tiho čuli glasanje pijetlova i pasa. kad se jest u spavanju. van der Eijk. Teil III.) Rječnik άΐδιος αϊσθησις αιών άλλοίωσις άρχή απορία γένεσις γένος διάνοια δόξα δύναμις είδος εναντίον ενέργεια εντελέχεια έξις επιστήμη εχειν ηδονή θεωρία ιδέα (τό) καθόλου κίνησις λέγειν λόγος μεταβολή važnijih termina vječan osjet. no svejedno se događa. besputica postajanje. zamjedba vijek preinaka počelo. d o k n e k i m a [sni] dođu kad su v e ć prošli n e k u d o b . Notes and Glossarv. pojam. (Aristote­ les. znanje sadržavati. Rijetko je doista to takovo. naslada. govoriti zbor. načelo besputnost. opažaj. David. koje kad se p o n o v o spušta tvori m n o š t v o gibanja. I n e k i m a to traje skroz do konca. držati. A u z r o k toga da ne dolaze valja misliti da je neki sličan o n o m e z b o g kojeg se ne sanja ni n a k o n hranjenja niti djeci dolaze sni. N e g o o n a prikaza uslijed gibanja osjetbi. držanje. Od toga svega ništa ne treba na­ zivati s n o m . bivanje mnijenje. Peterbourgh . vid opće kretanje.Lewiston.vanju. Aristoteles. rod razum. Jer kojima je na taj način sustavljena narav da p r e m a onoj oblasti gore nadire ve­ liko isparavanje. Gallop. A Text and Translation with Introduction. N e k i p a k i odgovaraju ako su pitani. lik protivnost djelatnost usvršnost stanje. De Divinatione per somnium. j e r m o g u ć e je kod b u d n o ­ sti i spavanja da kad je j e d n o od t o g a naprosto prisutno b u d e i d r u g o prisutno na neki način. užitak motrenje ideja. 1990. Rom. razlog promjena 316 317 . 1963. Aristoteles. Aristotle on Sleep and Dreams. r a z l o ž n o je da se tima ne pojavljuje nikava prikaza. Berlin. Važniji konzultirani komentari: Siwek. nazor mogućnost. 1994. A kad od­ m a k n e životna d o b . A svakako niti one istinite pomisli koje nastaju u snu p o r e d prikaza. gibanje zboriti. Werke in deutscher Ubersetzung. . kazivati. razmišljanje nastajanje. ukoliko se spava. P. De insomniis. Band 14. imati ugoda.to je san. imanje.

Porfirije tada više nije bio u Rimu. stječi se. pripadati. biti u podlog. stanje. u R i m u je sigurno naučio latinski. konac umijeće. Eunapije {Vitae soph. zgoda tvar. niknuće.. pojavljivati se. činiti se pričinjati se premještaj. svrha. Porfirne. više o k r e n u o poganskoj religiji. zbiti se. podloga pokazivati se. Filozofiju je p o č e o studirati tek u 28. sastojina dogoditi se. pamćenje oblik. vještina. Pisao g a j e tridesetak godina poslije Plotinove smrti kao u v o d n u raspravu uz izdanje djela svojega učitelja koji mu je povjerio izdavanje svojih rasprava. duh jestvo poriv trpnja. P r e m a Porfirijevu kazivanju došao je u_40^_j[odini u Rim gdje je živio od podučavanja. lik mišljnje.μνήμη μορφή νόησις sjećanje. nicanje. ili 205. ovo-tu slučaj. doživjeti činiti. a bile su mu povjeravane i neke administrativne Josip Talanga umovanje νους ουσία δρεξις πάθος πάσχειν ποιεΐν ( τ ό ) π ρ ό ς τι στέρησις στοιχείο ν συμβαίνειν ( τ ό ) συνεχές τέλος τέχνη τ ό δ ε τι τύχη ΰλη ύπάρχειν ύποκείμενον φαίνεσθαι φορά φύσις Plotin narav.1) spominje Λ υ κ ώ . tvoriti odnošajno lišenost sastojak. tvorivo pribivati. um. godini u Aleksandriji. baveći se filozofij o m . a kod njega je studirao 11 godina. A k o nije već prije znao. Učitelj mu je bio Amonije Saka. priroda 318 319 . premještanje Život Glavni izvor za poznavanje Plotinova života je životopis {Vita Plotini) koji je sastavio njegov učenik. ali ο t o m e je postojala neovisna tradicija. 3. Na temelju toga računa se da je P]^tin_rođen 204. pridoći neprekidno. podnijeti. Još prije dolaska u R i m Plotin je imao d o b r e veze s nekinTutjecajnim senatorskim obiteljima. znanost ovo-nešto. v e ć j e ^ t e ^ o j e ^ n o s t T k a s n i j e saznao. ali se kasnije. P r e m a procjeni Plotinova liječnika Eustohija Plotinu je pri smrti god 1 _2Jf0 i bilo 66godinj. doživljaj pretrpjeti. zapravo Lvcopolis (danas Assiut) u<Gornjem _Egip±iL_yjerojatno potječe iz grčke ili grecizirane obitelji. Porfirije ne spominje mjesto rođenja. neprekidnost cilj. Z n a m o da je rođen u-kršćanskoj obitelji..

dp god. p o z n a t o iz Pla­ tonovih djela.25). što očito ukazuje na to da su rasprave nastale u svezi s njegovim n a č i n o m rada u školi.radicija međioplatonizma.. preostale poslije njegova odlaska. usp. 3. Zanimljive su okol­ nosti u kojima je p o č e o pisati. Plotin svoju filozofiju smatra p u k i m tumačenjem Platonova sistema. Origen ga je zamolio da dalje govori. ^ " g g i i a . navodi ga za sve rasprave. Kada je Porfirije 263.6. Na to je Plotin pocrvenio i htio ustati. ie posvećena p r o b l e m i m a bira i jerl""^. pače je i utjecaj grčke mistike pretjeran. '~vPlotin kao interpret Platonove filozofije. Origen i Plgtin. Čak ga ne brine ni točnost citiranja. Označavanje učenja ο j e d n o m e kao misterij na­ stalo je pod izravnim utjecajem Platona. čiji naslov i ne znamo. nevjerojatno je da bi taj sustav m o g a o biti istovjetan s A m o n i j e v i m učenjem. Plotin prije svega misli način postignuća j e d n o g a j e d i n o g miste­ rija. niti ga igdje spominje p o i m e n c e . Zanimaju ga isključivo Plato­ nova rješenja o d n o s n o samo takve tvrdnje koje se m o g u koristiti kao rješenja. Izvori Plotinova filozofija pretpostavlja cjelokupnu filozofijsku tradiciju od njezinih samih početaka. napisao je Plotin j o š 24. JTradici)<a međioplatonizma. Plotin svoje učenje često uspo­ ređuje s misterijima (Eneade 1. To naime ne bi bilo u skladu s njegovim vlastitim shvaćanjima da dobro i ideje pripadaju različitim hipostazama. .1.6. Erenije je prvi prekršio dogovor.dva glavna izvora njegove filozofije. M e đ u t i m . ali ga je vjerojatno bilo strah da će Origen čuti kako on svojata Amonijev nauk. Suvre­ m e n a su istraživanja pokazala da ovdje nipošto nije riječ ο n e k o m orijentalnom utjecaju. ali ne z n a m o u kojoj je mjeri ta tvrdnja p o u z d a n a . 5.20-25). tek desetak godina n a k o n što se smjestio u R i m u . četvrta i peta se ba^e--duŠQin-4 u m o m . pc^kaj£. napose ako nije b i o zapisan. Za vri­ j e m e njegova boravka u R i m u do 268. došao u Rim i p o č e o stu­ dirati u Plotinovoj školi. nigdje u svojemu djelu ne kaže što je to A m o n i j e v o učenje. koliko je to bilo m o ­ guće. Amonije Saka nije htio ništa pisati. već je bila napisana 21 rasprava."~220. a to je j e d n o . služe u Ploti­ na jednoj jedinoj svrsi.19. p r T K r . Ponajviše citira_kasne dijaloga i Timej Sve te raz­ bacane i nepovezane misli Platonove. Ne z n a m o što je to tako zbunilo Plotina. 14. Iako u njima često prelazi s j e d n e na drugu temu. ostala bez odjeka. T a k o primjerice ne spominje izraz „ideja d o b r a " (ή τοΰ ά γ α θ ο ΰ ιδέα.dužnosti. Riječ ie ο p l g t o n i z m u i z m e đ u god. 3. U to su vrijeme platonici Djela P l o t i n o v se opus sastoji od 54 pojedinačne rasprave. Popis filozofa koji su utjecali na njega ili su bili od bitne važnosti za njegov razvoj vrlo je dugačak. No jednostavnopr^šiićujET sve što Ή&~~^odgovara L J ideji delinltivnoga sistema ili pak nije u skladu s nje­ O g o v i m vlastitim sistemom. ipak je svaka od njih zasebna π ρ α γ μ α τ ε ί α . bilo bi pogrešno tražiti "podudarnost s u m m šLO nani-je. Sasto­ j a l a su se u čitanju i raspravljanju tekstova. 80.6. a posljednja.12). a to je da pokaže Pl^atonovu filozofiju kao zatvoren filozofijski sustav. fizi­ k a l n i m i k o z m o l o š k i m pitanjima. za koje mi danas z n a m o da ili pripadaju različnim razvojnim fazama u Platona ili se ne daju tako jednostavno shvatiti izvan danoga konteksta. P o t o m je Origen prekršio d o g o v o r i objavio svoje djelo ο daimonima.7. A k o pred o č i m a ima­ mo veleban sustav Plotinove filozofije.. primjerice p o z n a t o mjesto u Fedru (250b-c). dogovorili su se da od učiteljeva učenja neće ništa objelodaniti (Vita Plot. a 320 321 . iako m n o g e ne m o ž e m o identificirati poimence. M e đ u t i m . Tri njpgnv« ^ č p n i k « . U Plotinovoj školi iznenada se pojavio Origen. p o .6. Porfirijevo izdanje vjerojatno je bilo namijenjeno u s k o m e krugu učenika. Velik broj citata navodi napamet. Od Amonija je m o ž d a p r e u z e o neke ključne misli. Plotinu nije stalo do ispravna tumačenja u smislu kako mi to danas shvaćamo. P o p u t Sokrata i Karneada. tematski svrstao u šest skupina po 9 rasprava (έννάδες) od­ n o s n o jtesfc. Međutim. Kr. Njegova je knji­ ga. Za­ nimljiva je z g o d a koju n a m priča Porfirije (ib. No on je odgo­ vorio da n e m a volje govoriti pred n e k i m tko v e ć zna. posvećena n e k o m određe­ n o m p r o b l e m u .rpnije.Porfirije tvrcu~Eako je redoslijed v r e m e n s k o g a nastanka posve druk­ čiji. Na k o n c u je i Plotin p o č e o pisati.26. 508e2-3). Prve su tri~škupine pošvftćepe etičkim. Rep. no cjelokupni sustav zasigurno je Plotinova originalnost. F. a to su Platonoyjjhjalozj_jj. Porfirije je sve te rasprave. Njegova su predavanja bila otvorena za javnost.

Jedna od o s n o v n i " pretpostavki Plotinove fi- 322 323 . ο tome također Eneade 1. Isto tako nalazimo u srednjemu platonizmu mnoštvo stoič­ kih elemenata koje je z b o g nedostataka izvora. nego su a n ih i rabili za ugustavljenje P l a t o n o v e ^ T j j j ' ^ f " ^ " ^ je nastala siptp?« Arifitfilplpvp i Ρ Ι ^ ^ η ο γ ρ fllnmfija Upravo iz te tradici­ je Plotin nesvjesno preuzima mnoga Aristotelova shvaćanja iako na drugoj strani svjesno razlikuje i kritizira neka druga njego­ va shvaćanja. Jednako tako nema^nijstika neku svoju autonomiju jer samo opisuje način kako se sve što je ovisno ο j e d n o m e p o n o v o vraća svgiemii isj^omi. fizika i etika. a drugi. nego misaoni proces koji neposredno zahvaća stvarnost. pa ih se više ne m o ž e ni razlikovati. Porfirije potvrđuje da se u Plotinovoj školi čitala Aristotelova Metafizika (Vita Plot. Nije se nametnuo neki autoritet koji bi objedinio sva ta stremljenja.« TJobiva dakle ulogu prve filozofije. No unatoč_takvirp t f ešknćama r po miojrfff^j cnaTr^fr^a-filo^nfije može g^ubrOjltijUaftjveće llliblJOCe u^p^vij^eetiJik)zofije. 32b). I j e d a n i drugi pristup karakteriziraju dvije bitne značajke "Plotinove filozofije. O n a je glavna i najvred­ nija filozofijska r l i g r i f l l i n a j e r se bavi Rpr>7.nqJQrp n g H n p j p t i l n n p . t. Za Plotina dijalektika nije metoda ili sredstvo istraživanja. religioz­ n i m žarom. T a k o je u z r o k uvi- Opće obilježje Iako se s pravom tvrdi kaku Ploti»ev^Lj^lozofija čini osmišljen filo22pJp^^i~e^ai-Qv 1 1 k ^ ™ " j p Pjflki pojedini dio povezan s . Taj kružni obrazac bitan je za~Plotinov cjelokupni sistemDalJnja je pretpostavka njegove filozofije da sve što je na ontološki višoj razini o d n o s n o bliže v r h o v n o m e načelu jest jednostavnije i vrednije. prema v r h o v n o m e načelu. pi­ sma. Albino. Atik. ili pak jedi­ n o m e Bogu.6). ali i zato što Plotin stoike nikada ne spominje poimence. Kada god govori ο v r h o v n o m e na­ čelu svega njegove su misli ispunjene strahopoštovanjem. Apulej.3: Ο dijalektici). Posljedica je toga da se i u z r o č n a sveza određuje s obzirom na tu pretpostavku. gotovo n e m o g u ć e identifici­ rati. 6. Na drugoj strani njegovi izvodi temeljnih pojmova i njihovo obrazloženje sadrže j e d n u racionalnu jezgru. Neki kritici smatraju to neuspjelom sintezom aristotelovskoga racionalizma i pitagorejskoga misticizma. O n a je t i m e ujedno uzdizanje na višu. fcekgta Određene lozofije jest razlikovanje dvaju mogućih gibanja u odnosu na Vrhovno načelo: silaženje o d n o s n o k o z m i č k o gibanje od jedinstva p r e m a rastućem mnoštvu i penjanje o d n o s n o gibanje spiritualno<ga života o d n o s n o mišljenja od mnoštva prema sve v e ć e m jedin­ stvu. i 7. pa se mje­ stimice doimaju kao čisto logičke raspravice.. Plutarh. t e r n t m a ^ N o vrlo je važno da su medioplalonlći ne Harno poznavali neka ključna učenja iz Aristotelove Metafizike. u granicama nadosjetilnoga. Jedan određeni broj Plotinovih učenja podudaran je onim što se posredno m o ž e pripisati utjecajnom srednjostoičkom filozo­ fu Posidoniju. Plotinov pnkazji^neadama nije_aiistavan. P r e m a tomu shvaćanju uvijek postoje dva puta: jedan vodi od osjetilnoga prema nadosjetilnomu. Nepobitna je činjenica da Plotin sva svoja ključna učenja iznosi i obrazlaže kako na mistirJTir. cjelinom i usredotočen prema v r h o v n o m e načelu. a nije ni u logičkome ni u j e z i č n o m e smislu besprijekoran?~5tlK mu je nedorečen i jezgrovit^jia jp. primjerice nauk ο kategorijama. tela. Međutim. Srednji platonici inače čine vrlo šaro­ lik pravac: Eudor. ovisne. Numenije i Amonije Saka. No fizika ga ne zanima pod v i d o m istraživanja prirode.pQVn] yT) • » » ι n F I lofTipKo-racionalan način. U Plotinovu razlikovanju dijelova fi­ lozofije dijalektika dobiva ključno mjesto. Na jednoj strani njegovo je mišljenje p r o ž e t o mistično-spekulativnim d u h o m . vredniju razinu (usp. 14. Ošjetilni ga svijet zanima s a m o p o d v i d o m proizlaženjjLJz apsolutnogja. prispodoba ο Suncu te najvažniji stavovi iz 2. razvUL:j3^fijgoU]__čito^^ . ο njoj.mislLiz Timeja (27a-52h^ldjučni--s£aAa}yi_^^ i Fedona. Glavni je interes bio prožet teologi•^jakjm. Osim toga na posredan su način neopitagorejska učenja također znatno utjecala na medioplatonizam i na Plotina. sve je to složeno u jedan kanon koji je bio polazna točka za srednjoplatonske rasprave. No svi pokušaji rekonstruiranja njegove filozofije vrlo su prijeporni. Čak i ključni pojam Posidonijeve filozofi­ je συμπάθεια m o g a o je u srednjem platonizmu nastati p o d utje­ cajem Platonova Timeja (30b-d.fižLza či_t-TTjjn ad P h t ^ n p T~AP s t r . Druge su dvije discipline. kao da je riječ ο v r h o v n o m e božanstvu. No valja napomenuti kako je Plotinovo shvaćanje dijalektike ne samo d u b o k o prožeto meta­ fizikom kao u Platona. takvim se tvrdnjama ipak j o š nije uspjela dokazati neuspješnost sinteze. Osebujno j e R fl i Plotinovo shvaćanje dijalektike. nego je njegova cujajektika-z« razliku od Platonove p o t p u n o srasla s metafizikom. Nikostrat. pa se ο njegovu utjecaju na Plotina ne m o ž e tvrditi ništa definitivno. Filon.

15.1. ne u j e d n o m e . J e d n o se ne m o ž e opisati riječima kojima se opisuje istina ( ά ρ ρ η τ ο ν rfj αλήθεια 5. J e d n o je samo što jest. JpTrnTTjp! nepresušni izvor svega_. M e đ u s o b n i o d n o s triju hipostaza kao hijerarhi­ je prvoga.35). Plotin ne samo da tvrdi kako biće. tjelesnoga i bestjelesnoga. Na~đfugej strani. B e s k o n a č n o je u sebi i svojoj moći. odvojeno je od inteligibilnoga jer ako je um sve inteligibilno. Zanimljivo je kako dosta takvih pozitivnih određenja j e d n o g a nalazimo u jednoj raspravi.3.11. ali je pritom suvišno o n o J e s t " (6. _pačak ni samospoznaje (6.10). είναι.3.35).6.5). on proizlazi iz posljednje hipostaze.13.9. Snaga j e d n o g a tako je velika pa se ne m o ž e zaustaviti (6.24.55). 6. biće.13). J e d n o se radije m o ž e prikazati kao središte kruga ο kojemu ovise svi dijelovi kruga (1.1. drugoga i trećega: viša hipostaza proizvodi nižu bez ikakva umanjenja svoje moći.3. 2. Mnoštvo Jedno Na^POČetk-u Plotinova sistema n a l a g i . Striktno razlikovanje i razdvajanje osjetilnoga i umskoga. j e d n o je isto tako iznad u m a (έπέκεινα ν ο ΰ 5.No Plotinova se filozofija ne m o ­ že označiti isključivo kao sistem emanacije jer sam Plotin to izri­ j e k o m odbacuje (6.9. a učinak je na nižoj ontološkoj razini.5.3. Nadilazi i biće.7. nego" je stvorIIo^~SvTrcu*ugb.5. Naj­ češća je usporedba sa Suncem. Eneada 6.5. 5. Ο njemu nema ni zamjejjfcai-srjoznaje. TJitakTibivstvo (δν. to je učenje p o z n a t o kao emanacija.6.6. ali sva je drugost u drugome.44). Prema t o m u . T e k kada je ispunjen j e d n i m um je um 324 325 . i to je nešto sasvim n o v o u grčkoj tradiciji. K a o što nadilazi Postavlja se pitanje k a k o j e j n o g j ^ e j m n ^ ^ od­ n o s n o akdjlTjlidno u z r o k svegaV zašt^njjejostjđo^ samo. Jedno je izdvojeno iz svega drugoga. Plotinovo rješenje toga pitanja polazi od rješenja koje Platon daje u Timeju (29e). S a m o j e d n o postoji na besko­ načan način. Plotinova pretpo­ stavka ο s v e o b u h v a t n o m jedinstvu svega postojećeg u grčkoj je tradiciji usporediva samo sa stoičkim učenjem.11.1). a vatra toplinu (5. No Plotin ne m o ž e izbjeći i pozitivne iskaze ο j e d n o m e . K a o što se očituje u ovim izvodima.6. G l e d e nastanka osjetilnoga svijeta presudan je izraz „proizlaženja": Budući da osjetilni svijet n e m a u sebi načela koje ga obdržava. nadilazi svaTtu složenost i svaku množnost. pa ni sam nazivak J e d n o " ili „ d o b r o " (5.^ ^ r v o j i a č e l o koje je tran­ scendentalnu odnosu_na sve ostalp~-a-koje o n _ z o y e j e d n o (τό εν) i!ijiflbiX!~(TO α γ α θ ό ν ) .51).8. 6. nego je drugo drukčije od jednoga. tvori svjetlo.3. O n o je apsolutno jednostavno.2. Ukazuje na dobrotu najvišega dobra koje ne dopušta nikakvu za­ vist. I u drugim raspravama nalazimo pozitivne odredbe jednoga. Plotin također drži. ο j e d n o m e se m o ž e govoriti samo via negationis.j e k bliži višim načelima o d n o s n o ontološki je vredniji.3. nijedno mu ime ne m o ž e biti primjereno. J e d n o m e ne pripa­ da ništa osim njega samoga (ουδέν έσται α υ τ ω ή α υ τ ό 3. 5.13. sve drugo postoji na konačan način. T a k o o n o što ie naisavršenije ne m o ž e ostati nedjelatn o . napose kada se govori ο to­ me kako je j e d n o izvor i u z r o k svega.11. Drugost je u drugome. 6.8. O n o je također iznad ideja. Nastanak mnoštva iz j e d n o g a m o ­ že se objasniti samo slikovitim primjerima. ο ύ σ ι α ) u o n t o l o š k o m e smislu potječu od jednoga.41. a_rla pri£anxjie gubi ništa od svoje •BnageHšaoJJJfrrg""™*.28sq).7. nego mora stvarati novo. Plotinova se filozofija temelji na sljede­ ć i m uporištima: 1. ali ne time gfafje n e j o i ć j ^ n e g o t i m e s t o j e drukčije od_bića.8. j e d n o ne skrbi o k o m n o ž n o ga i u o p ć e ga ne treba. 5. on p o g r e š n o tvrdi kako se i etimološki izvode iz grčke riječi εν ( „ j e d n o " 5. preseže dakle svako mišljenje. Striktno gledano j e d n o nadilazi i d o b r o pa se m o ž e označiti kao ύ π ε ρ ά γ α θ ο ν (6. onda j e d n o ne m o ž e biti sve (6.38.7.5.24).6.1). No u t o m e se svemu krije j o š p u n o ozbilj­ niji p r o b l e m : kako m o ž e j e d n o stvoriti drugo ako samo n e m a ni­ kakve drugosti u sebi o d n o s n o kako m o ž e stvarati nešto što samo n e m a u sebi ( π ώ ς ούν ποιεί ά μή έχει 5. Zato se ο njemu ne m o ž e ništa predicirati j e P s e time uvodi pored j e d n o g a i mnoštvo. 3.9.9. u m a i duše. O n o je nebiće.40). No na razini u m a to je već pojmljivije jer um misli i time pretpostav­ lja drugost i množnost. usporedbama i analo­ gijama. ispravno je reći kako nije j e d n o drukčije od drugoga.34.9.9.7.3.5 i 21). 4. Određenje nadosjetilnoga p r e m a t r o č l a n o m obrascu o d n o s n o trima hipostazama jednoga. S razine j e d n o g a nastajanje m n o ž n o g a nije shvatljivo. P o r e d toga što sve proistječe iz j e d n o g a v r h o v n o g načela. u kojoj je govor ο slobodnoj volji i samoodređenju jednoga. aJjJe_uzrok svakoga bića.29). da se sve m o ž e vratiti i p o n o v n o u potpunosti ujediniti s v r h o v n i m načelom. ne u j e d n o m e jer u j e d n o m e n e m a drugosti (5.

dakle idejama koje su u u m u . Svojim obraćanjem j e d n o m u biće postaje ουσία (5. ideja i bitka imao je izgleda Aristotel.20). i. Zato i um ne m o ž e j e d n o shvatiti na misaon način. Za Ploti­ na dakle um ne m o ž e biti prvi princip ier mišljenjem p r e d m e t a mišljenjapostaje d r u g o s t s e b p sam"fr« tfi time m n o ž n o s t .5. Biće se samo malo udaljilo od jednoga. I duša se m o ž e uzdićfati jednoga. A k o b i j e d n o bilo istovjetno s u m o m .odnosno tjg'j^svaka i d e i a ^ i t o d ^ n a .6. nego u sebe samu (εις έαυτήν 6. U samoga Platona n e m a poistovjećivanja u m a i bitka. Spoznaja M o g u ć n o s t spoznaie jednoga posve je isključena. m o ­ že motriti j e d n o (θεάσεται 5. Da bi duša dosegla jedno. pa tako i um kada misli. T i m e o n a ne dospijeva u nešto drugo. pretpostavlja predmet o d n o s n o drugost mišljenja (Metaph.31). Naime sve je pomislivo (νοητά) sadržano u u m u .89) izgleda da je Plotinov condiscipulus Origen. pa bi time prvotnost j e d n o g a bila okrnjena. Plat.9).36).6.e_. a m o ­ gućnošću s u m o m uopće (6.16.7. a cijeli um sa svakom pojedinom idejom. To znači da je j e d n o o d n o s n o vrhovno dobro sadržano u ljudskoj duši (3.8. tj.1-29). povezivalo s j e d n i m drugim mjestom iz Timeja (39e).5.(6. mora postati j e d n o . Jedan drugi razlog zašto duša m o ž e do­ seći j e d n o leži u t o m e što hipostaze.7.8. U m n e j n o ž e j e d n o spo^nati^jnpže ga^ame--nekakyixn nemisaonim ć l n o m o b t a k n u t i ( ΐ φ ά π τ ε σ θ α ί 5. ali samo preko uma. 2.2. višemu smis]tt~T>a>puiK νοε'ιν 'ΰ ^ττ^Λ^).20. biva ograničen.2. sa svjmjito~je V°m i M i w [ _ ^ £ t a j e jedan o ^ J j j m jjroblern za . Kako se obraća j e d n o m u . UmjfiiR u vremenLu-aitiai prostoru.1.27). um je postao množan. To bi značilo da duša m o r a nadići um i mišljenje ako hoće doseći j e d n o . Za­ nimljivo je da Plotin um označuje kao savršen život ( ζ ω ή τελεία 6. T i m e s t o j e bio n e m o ć a n j e d n o zadržati kao jedno. P r e m a kasnijoj kritici u Prokla (Theol. gdje se um povezuje s ideja­ ma. a to znači da u njemu n e m a ničega što je samo m o g u ć e . U svojemu doka­ zu da j e d n o ne m o ž e biti istovjetno s u m o m Plotin pretpostavlja p Aristotelov p o u č a k da svako mišljenje. Um l ° t i n ppiefem'jgćuje U m (νους) i bitak (τό είναι). pripisuje vječnost (3.9). um i duša.8).vječnn. predmet.PJgJtina:-iz toga naime proizlazOj]^^ svakorn_jdejoro. pa je mišljenje pomislivoga uvijek mišljenje se­ be samoga7"Budući^da_jrxa_n£_samo_s^r£i^^bijsve ideje i sve pomislry^y.4. Tako se svaki čovjek m o ž e u r o n u ć e m u sebe sama uzdići do najviše razine jed­ noga. o n d a bi o n o pretpostavljalo drugost.38). T i m e ukazuje na treću hipostazu ili dušu. U njemujg_sy. m o r a se s njim poistovjetiti.20-24).nego je istovjetan s a s v i m idejama. 1 0 7 4 b l 5 s q ) .8.18). On je osim toga prva djelatnost (πρώτη ενέργεια 5. a ne j e d n o .5.7.7sq).6.9. nastavlja Plotin.^ c i i ^ i m a j j i i o m .35). Kada odbaci sve umsko. V e ć u tradicjjj_jr^dioplatonizma to sepoistovjećenje pokušava­ lo jia__posredan n a & a ^ B p S a ^ a t T P l a t o ^ P o z n a t o se mjesto iz Države (507b). kao v r h o v n o načelo.5. P l o t i n u m u i svemu um­ n o m e .4. a pritom se po­ ziva na poznatu Parmenidovu tvrdnju ο istosti mišljenja i bića (3.1. Um nastaje upravo tim obraćanjem j e d n o m u (5. U t o m e se Plotin posve razlikuje od Aristotela "zaltojega je mišljenje mišljenja najviše načelo. jedno. Um koji misli sam sebe d o d u š e j e j r t j m š ^ ^ . . a sam Plotin naglašuje odudaranje svojega shvaćanja od Aristotelova (5. 7&djnojjljejatno.8. 326 327 . dakle njegova m n o ž n o s t nije rii vremenska ni prostorna. A 9. Svako je po­ jedinačno mišljenje djelatnošću istovjetno sa s a m i m s o b o m . nego na nekakav drukčiji. s t o j e p o l n ^ i l v o ^ r O " ? ) . bez obzira što svi platonici pokušavaju to klju­ č n o učenje dokazati uz p o m o ć Platonova teksta. Presudan utjecaj u poistovjećivanju uma.5sq). na kojemu Platon kaže kako su stari filozofi izjednačavali ideje i bivstva (ούσίαι). a m o g u ć n o š ć u sa svakim pojedinačnim mišljenjem. Um je da­ kle u z o r ( π α ρ ά δ ε ι γ μ α ) ne samo za osjetilni svijet n e g o i za samu dušu.8.~Ά^1α^ο^^]^]ηόζΒ biti istovjetanjsjionlm. postavljao u m . Um je dje­ latnošću istovjetan sa svim pojedinačnim mišljenjima zajedno. Bit u m a sastoji se upravo u o n o m e š±a jp njaflov. nisu striktno odvojene jedna od druge (6. ali izgleda i njihov učitelj A m o nije..3. što je zapravo j e d n a te ista djelatnost. Rješenje nalazi u preuzimanju Aristotelova nauka ο djelatnome (ενεργεία) i m o g u ć e m (δυνάμει)..6. "Zadaća je "uma da promišljaTdej^Tahi sebe sama.11.7.5.

to nedvojbeno podsjeća. U svijetu nadosjetilnoga ne­ ma razlike m e đ u njima. Plotin navodi m n o š t v o drugih 328 329 .10. l i e _ j n £ g j i J i i . inteligibilnoga). pa nije sa­ svim j a s n o kako se kategorije u m a odnose spram drugih odredbi uma. Ali Plotin i cijelomu k o z m o s u pripisuje dušu. prikazuje kao kategorije i suprotstavlja ih Aristo­ telovim kategorijama. za razllEu od uma. Duša O s i m uzgrednih iskaza ο duši koje nalazimo u svim pojedinim raspravama. a j e d n o je iznad svega toga kao v r h o v n o načeloTTPlotinjT prvTTioji poznatu skupinu pojmova. Po svemu su­ deći. posebice Proklo. uglavnome prihva­ ćaju te kategorije. život (4. Ti su svjetovi ontološki posve različni i m e đ u s o b n o se isključuju.J j ^ ^ .oTa&k. na stoičko načelo συμπάθεια.4.31). P o ­ j e d i n a č n i m amaHzajn > a_pobija_Aj^^ mo­ g u ć n o s t n j i h o v e p r i m j e n e na područje nadosj etilnoga. P o p u t u m a i du­ ša je noetičkoga (nadosjetilnoga) obilježja.Kategorije Među najzaju^aJ^rgo-raspcaMe. O s i m već s p o m e n u t a razloga da je osnovna briga svake duše da skrbi ο o n o m e što ο sebi n e m a dušu.itan««aa r o d o v a bića (6. a r o n za n j u n a l a z i potvrde i u Platona {Fedro 246b6-7). Tako ona zapravoHšt^arajiv^-^^ ma hipos^azama. V r h o v n a duša svijeta ostaje u nadosjetilnome svijetu (4. 6 ) . Neki njegovi nastavljači. ο kojima Platon diskutira u Sofistu (254csq).1. Ali. nije riječ ο p u k o m e razlikovanju. a takav je asocijativni i nesustavni stil svojstven Plotinu. intelektualnoga. Ta ie postavka ključna u PTotmovoj filozofiji. pojedinačne duše silaze (κατελθεΐν) u tjelesni o d n o s n o osjetilni svijet. Dokazuje kako je taj broj k o n a č a n i potpun.3. misaonoga.36-38). Nadosjetilno je u z r o k i temelj osjetilnoga. Č i n o m podarivanja života sve dobiva dušu. U njima Plotin raspravlja ο p r o b l e m u kategorija. Na taj način sve što postoji ima dušu. To r^e^Ijedno čin stvaranja svijeta koji se nalazi ispod triju hiposta­ za o d n o s n o osjetilnoga svijeta.1-3: περί τ ω ν γένων τ ο ΰ δ ν τ ο ς ) . Duša dakle sve čini d u š e v n i m (5.u Enaadamu^hi^^_3g!tJ. Nadalje polazi od toga da se iskjjučivo_biće nrože dijeliti na rodove. nepobitan je stoički utjecaj kada za dušu svijeta rabi izraz λ ό γ ο ς . takozvane „najveće r o d o v e " (μέγιστα γένη).3. štoviše kategoriji tvarnosti (ύποκείμενον) pripisuje se ključna uloga. Dakle duja_daruje tjelesnomu. zanimljivo je da Plo­ tin dalje ne tematizira svaku pojedinačnu kategoriju. b a r e m ne na onakvoj metaontološkoj razini kako je to učinio Aristotel u svojim Kategorijama. M e đ u t i m . No ni sam Plotin svoj n a u k ο kategorijama nije dostatno osmislio u okvirima vlastitoga siste­ ma. ne s a m o termi­ nološki. o d n o s n o o n o m u što n e m a dušu. istost (ταύτόν) i drugost ( θ ά τ ε ρ ο ν ) . M e đ u t i m .21). n e g o ο striktnoj odvojenosti tih dvaju svjetova. Iako Platon takozvane najveće r o d o v e u Sofistu navo­ di samo kao m o g u ć e primjere ( ά τ τ α ) . U t o m e se nazire j a k stoički utjecaj iako se P l o t i n za većinu tih tvrdnji radije poziva na Platonov Timej. ali i oni ih nisu uspjeh osmisliti. pa i o n o što nije organsko. mirovanje ( σ τ ά σ ι ς ) . duša čini treću hipostazu nadosjetilnoga svijeta.d « « « r a r i e đ u kojima također postoji striktna hijerarhi­ ja. duša m o r a skrbiti ο n e d u š e v n o m e . napose p r e m a nižoj hipostazi o d n o s n o duši. Plotin nadosJRtilno rlijpli n a . devet je rasprava sabranih u četvrtoj Eneadi svojim najve­ ć i m dijelom p o s v e ć e n o pitanjima duše.k ^ a f a ^ P j e d n o ^ u ^ * . Razumljivo je da uz takve pn^posjLavke šaren i1Q A cistote] »vi b kategorijajiejnož^^^ glede rodova bića. Isto tako odbacuje stoički n a u k ο kategorijama~jer se u njima miješa osjetilno i nadosjetilno. gibanje (κίνησις). O n a je božanske naravi i besmrtna. a to su sljedeći pojmovi: bivstvo ( ο υ σ ί α ) . Valja pod­ sjetiti na važnost Plotinova razlikovanja osjetilnoga i u m s k o g a ( o d n o s n o nadosjetilnoga.2. No to se osporavanje sastojalo u t o m e što se pokušavalo dokazati kako se svih deset Aristotelovih kategorija m o ž e naći u Platona (primjerice Albino. noetičkoga. Kao što je vec^spomenuto. Isto tako kada govori ο t o m e kako svaki dio k o z m o s a suosjeća sa svakim drugim dijelom. Didask. Jedna ocf ključn m ^ s t a v g r p i o t i n o v e f i l o z o f i j g J e i E S a j g d u š a (^uxq)j|fiJteelesna ( α σ ώ μ α τ ο ς ) . T o m u nasuprot. M e đ u t i m . taj je n a u k ο kategorijama ponajvećma nastao kao potreba da se p o z n a t o m Aristotelovu učenju ο kategorijama suprotstavi n e k o autentično Platonovo učenje. Iskrsava p r o b l e m po čemujir^rlinn onHn_razljjraje od u m a . k l j u č u j e ^ k ^ k ^ T a ^ ^ ^ ^ u č j a .oie su posvecene^B. Sve živo dakle i m a dušu. Plotin se radije poziva na P l a t o n o v o r a z d v a i a n j e o n o g a što jest i o n o g « št» nastaje. t T 7 > b i i b Y i i Ć P n a zajfinničknn^Jžategorijainft. U srednjem je platonizmu postojala tra­ dicija osporavanja Aristotelovih kategorija. Plotin ih shvaća vrlo ozbilj­ no i pripisuje ih u m u kao temeljne kategorije nadosjetilnoga svi­ jeta.

Iako nije imao nikakva dara za organrzifanje.4. 4. nastaje p r o b l e m kako duša recimo utječe na nastanak osjetilne zamjedbe koja je zapravo funkcija duše na nižoj ontološkoj razini.(μή δν 2. ali p o j m o v n u o d r e d b u tva­ ri de facto preuzima iz aristotelovske tradicije.12).4. Duša po svojoj naravi ne m o ž e biti nositeljica osjetilnosti. Još veći stupanj neovisnosti postiže se teorijskim. Plotin nalazi rješenje u t o m e da je zajedništvo ( σ υ ν α μ φ ό τ ε ρ ο ν 4. Plotin se naravno poziva na ta mjesta.21) tijela ijduše o n o što~mnl7gTre«jie-osjetil­ nu zamjedbu. poput govora ο j e d n o m e . U z e t a sama „za sobo ona je pujio-eefeiee. duša gubi svoje dostojanstvo.V3. Kao što je p o z n a t o / a u s a J e dobila ključnu zadaću posredovanja između osjetilnoga i nadosjetilnoga. 51a. Krajnji cilj sjedinje­ nja s v r h o v n i m načelom o d n o s n o s j e d n i m nije m o g u ć p u t e m u m a jer j e d n o se nalazi iznad uma. dakle vratiti svojomu iskonu.1. napose da je tvar „ p o d m e t " (ύποκείμενον 2. Povezivanje tih svjetova događa se u mišljenju.5. (2.1.4.3).4. bez svojslavA^etrjDna itd. svojim je misaonim autoritetom ρΗΗρηΐη nasfamku vrlo i i ..5. 52c) spominje drugim riječima problem tvari iako se terminološki ne fiksira.1) tijelima i da postoji s a m o qua mrj^ricnOst (δυνάμει 2. pojedinačna je duša postala nešto loše.7^41 i t d T ~ S v e š t o ^ ^ vljeno je od tvari i oblika (6. fft^ae. To se događa na više načina.misaona m n o ž n o s t ^ a duša. Plotin naglašava da je tvar netielesna. Na izvjestan način o n a je i u j e d n o m e i u drugome svijetu.8). Sam se izraz ΰλη ne pojavljuje u P l a t o n o v i m spisima.8.«r4. Njezino je istinsko mjesto u nadosjetilnome. No on ide joštla1je~u pokuš^u~3a~ošloT)oaT^usu od tjelesnoga dodira: dušašalje : m e š t o p o p u t zrakejsvjetla" doljgjjre^raa-JJielu: z a i e d n o f n ^ r j e T r m r ^ i trpjeti (1."TU7l.26.razloga koji u m n o g o m e podsjećaju na taj osnovni razlog.5. Na taj način duša je jedina sposobna povezati svijet osjetilnoga i svijet nadosjetilnoga. t o t P l a \ Tome^Akvinskoga Plotinova se filozofija uzdiže iznad-sveget-ostaluga. Duša se na razini biljke očituje kao puko razmno­ žavanje. nepomijejana.93. V e ć pukim krjeposnim žiMotom fhl?a τηηΑ\\ην\ svoju ovisnost ο ni­ žim vrednotama. Osjetilni svijet K a o (pelina osjetilni svijet nejaa_rđjjoeet4ra-<u__konca u vremenu^_samo cu njegovi dijelovi prolazni^Ko^mička duša^vertejiijelove objedinjuje u jgj^njuuiaglinu i o d r ž ^ v j u e f i a temejjjijjačela suosjećanja (συμπάθεια). na razini čo­ vjeka kao r a z u m n o shvaćanje. Osjetilnost K a k o Plotin pretpostavlja da je duša dio nadosjetilnoga svijeta te je time netrpna ( α π ά θ ε ι α ) o d n o s n o neosjetljiva za bilo kakve podražaje iz osjetilnoga svijeta.7. S a m o u o d n o s u na oblik UToogfHvar ima pozitivnu odredbu. Iznad toga duša je umska i čisto mišljenje te istovjetna s u m o m . 330 331 .— " . ali na nekim se mjestima u Timeju (49a.4.18. to je m o g u ć e samo u ekstazi u kojoj nestaje s^aka.4. — . U t o m e joj napose p o m a ž e o n a vrlina koja smje­ ra što v e ć e m odvajanju tijela i duše.6. Sve d o k je okrenuta prema osjetilnome. No to ne m o ž e biti ni tijelo jer bi onda tjelesnost odlučivala ο nečemu što tijelo uzdiže iznad tjelesno­ ga jer osjetilna zamjedba jest oblik spoznaje o d n o s n o primitivni­ ji oblik mišljenja. postavši j e d n o sa sa­ m o m s o b o m . No fla^upT-oiTstoicima. na razini životinje kao osjetilna zamjedba. M o - Utjecaj U r a z d o b l j i i J ^ i i e 4 u _ A r i s . 52a. Tvar Pojam tvari (Όλη) igra v a ž j m ^ u l o g u j j ^ l o t i n o v u ^ s j s ^ m u .11). U drugoJ7~tTozmićk"bj žBirci eneada cijela je četvrta rasprava posveće­ na toj temi. Povratak je njezin glavni cilj. Plutifi-nesumnjivo spada u klasike filozofijske tradicije. Plotin doduše za života nije uspio stvoriti h o m o g e n u skupinu učenika. K a o takva o n a je prvo zlo o d n o s n o zlo ο sebi (1. Na te­ melju pretpostavke silaženja duše u osjetilni svijet nastaje i po­ treba njezina povratka u nadosjetilni svijet. dolazi u dodir s onostranim j e d n i m .1.1-24). t J R c a j n e _ š k o l e koja j e danas pernata k-ao ncoplatorrizam. koji za razlikfTod Aristotela tvar shvaćaju materijalistički. No Plotinov govor ο tvari prožet je negativnim odredbama. dianoetičkim vrlinama. No svojim silaskom na nižu ontološku razinu. 3.

napose je odbacivao njegovu kritiku Ari­ stotelovih kategorija. Njegov plat o n i z a m p u n o je srodniji sistemima Plotina i Prokla. u izboru ili u cjelini. Njegovi neposredni učenici nisu nam. nego i zato_. nešto više u Francuskoj. Zanimljivo je kako je upravo Plotinova podjela vrlina {Eneade 1. ozbiljno istražuju mistični elementi i utjecaji. nije samo uredio i izdao P l o t i n o v a djela. dakle prvi put nakon editio princeps 1580. koji n a m je podario m o ž d a najbolje izdanje j e d n o g a antičkog filo­ zofa. Plotinov utjecaj o d n o s n o o b n o v a njegove fi­ lozofije vrhuni u pojavi Marsilija Ficina koji je godine 1492. stoljeća. danas izjgbJjBlie^kTim i filozofi rado crBf^JTTpTotinova shvaćanja. Salustije) danas je neshvatljiva b e z njegova utjecaja.ali je p o s r e d n o neoplatoničkoj školi dao čvrste temelje. David. O k o sredine ovoga stoljeća. Enija iz Gaze ili Bazilej. I latinski se autori bave P l o t i n o v o m filozofijom. U odnosu na stariju fazu izučava­ nja interes za mistične elemente sveden je na razumnu granicu. stoljeća proučava p o d dva­ ma motrištima koja nisu u cijelosti primjerena njegovoj filozo­ fiji. Isto se tako. jer uporište za sve svoje tvrdnje isključivo traže u Plotinovu tekstu ili dru­ gim potvrđenim tekstovima. Taj je prijevod čitao Augustin. Porfirijeva se kronologija često uzima kao metodološki te­ melj ozbiljnoga proučavanja. Proklo. m o ž d a ο nekoj sličnosti ili srodnosti kao u slučaju Jaspersa. Proučavao ga je svakako Makrobije. Nije sve prihva­ ć a o od svojega učitelja. N a i m e ra­ dikalno produbljuje i obogaćuje mistične zasade u Plotinovu si­ stemu. pa je prije svega svojim radovima ο t o m e p r e s u d n o utjecao na srednjovjekovnu filozofiju. Elija. iako Plotina ni­ kada ne spominje i m e n o m . izravno nastavlja njegove ključne mi­ sli.2: Ο vrlinama). bila vrlo utjecajna u skolastičkoj filozofiji. Ivan Filopon. Jamblihov u č e n i k Deksip uspostavlja unutarškolski dija­ l o g s P l o t i n o v o m filozofijom. pripre­ m i o kritičko izdanje grčkoga teksta. Suvremeni proučavatelji najveću pozornost posvećuju imanentnoj strukturi Plotinove argumentacije iako njegov filozofijski sistem nije zapostavljen kao cjelina. nego je i svojim vlastitim djelima utjecao na kas­ niju filozofiju. G. o s i m nekolicine. Stanje istraživanja S u v r e m e n o istraživanje Plotinove filozofije počinje u prvoj polo­ vini 19. pa se tako dolazi do vrlo smjelih i prijepornih tvrdnji. Plo­ tinova se filozofija sve do polovice 20. M e đ u njima se svakako ističe P r o k l o . Amonije Hermijin. Prvi sustavniji prikaz njego­ ve filozofije nalazimo u Geschichte der Philosophie W. primjerice Euzebije. T e k kasnija generacija neoplatonika obnavlja i neposredno nastavlja P l o t i n o v o djelo. Asklepije. Olimpiodor. obje­ lodanio svoj k o m e n t i r a n i prijevod Eneada na latinski. ali izgleda nisu u filozofiji dje­ lovali na način koji bi bio usporediv s njihovim učiteljem. Simplikije. M a r i n o . Damaskije. Porfirije. uz besprijekorni filologijski rad na tekstu. kako ju je prenio Makrobije. U srednjem vijeku znanje se ο Plotinovoj filozofiji svodi na o n o što se nalazi u Augustina i Makrobija. Uz standardne prikaze u povijestima filozofije. Njegov najpoznatiji neposredni učenik. V e ć za Plotinova života njegov je u č e n i k Amelije objavio djelo u sto knjiga posve­ ć e n o Plotinovoj filozofiji. Ciril iz Aleksandrij e . što često rezultira u neobrazloženim hipotezama ο m o g u ć i m orijentalnim utjecajima. ali ne samo zato što ie osmislioJjiterriejjjo^konacan sistem neo^pl^tonake^jjlozofije. odakle je Hegel uglavnome p r e u z e o svoj po­ znati prikaz. bilo u pozitivnom. Hermija. Ne m o ž e se govoriti ο n e k o m nepo­ s r e d n o m utjecaju Plotina na suvremenu filozofiju. ali je Plotina izgleda kasnije studirao i u izvorniku. U Njemačkoj prevladava takozvana Quellenforschung: Ploti­ nova se filozofija istražuje pod v i d o m m o g u ć i h utjecaja drugih škola. nipošto ne u onakvoj mjeri kako se to dogodilo u renesansno doba (Marsilio Ficino). a prije svega na srednjovjekovnu. Cijela plejada neoplatonika (Sirijan. Na latinski je Plotinova djela. nego samoga Platona. preveo Marije Viktorin. poznati poimence. Prvi je m e đ u njima Jamblih koji. Plotinova se filozofija proučava vrlo kritički. T e n n e m a n n a godine 1807. koji su prilično uravnoteženi. bilo u n e g a t i v n o m kontekstu. 332 333 . T a k o u posljed­ njih tridesetak godina i m a m o niz cjelovitih prikaza. No on n e o p l a t o n i z m u daje i j e d n u n o v u dimenziju. Za to je zaslužan G e o r g Friedrich Creuzer koji je godine 1835.što jg^napisao. ali isto tako pojedinačnih studija. T e o d o r e t .

Frankfurt am Main. Leiden. Od prijevoda na suvremene jezike valja spomenuti sljedeće: francuski prijevod Emila Brehiera (6 svezaka. Repr. drugi na raspravu u određenoj skupini. engleski prijevod A. s kratkim k o m e n t a r o m . A: Plato und Aristoteles in der Nuslehre Plotins.Bibliografski I. A. 1921. 1959. Pariš. 1928. 1941. 1970. Graeser. Zur Metaphysik Plotins. H: Plotin als Interpret der Ontologie Platos. primjerice 4. Berlin. s vrlo korisnim bilješkama. 2 1977. Schwyzer. Frankfurt am Main. H.-R: Plotinos. 1964. classi. M: Plotinus. Philosophische Bibliothek). Na­ čin navođenja Plotinova teksta u znanstvenoj literaturi vrlo je egzaktan. BaselStuttgart. 1967. 2 1961. s njemačkoga preveo Dražen Karaman. 1979. Milano. Kramer. Cilento. 1924-1938. 1940. Pariš. 1978. Repr. J: Plotin ou la gloire de la philosophie antiaue. 1973. Tekst sa skraćenim kritičkim aparatom (editio minor) dostupan je i u poznatoj ediciji Bibliotheca Oxoniensis (3 sveska. Roma. R: Le deesir de Dieu dans la philosophie de Plotin. fontium. Moreau. H.30: prvi se broj odnosi na j e d n u od šest skupina eneada. Sekundarna literatura Heinemann. 334 335 . F: Plotin. 1956-1971. Hamburg. Cambridge. 1973. Amsterdam. Friichtel. Arnou. To je iz­ danje učinilo suvišnim sva prethodna izdanja. a četvrti na redak u to­ me poglavlju. Armstronga (3 sveska [od šest planiranih]. Leipzig. 1982). Altertumsuiiss. Κ. Hadot. P: Plotin ou la simplicite du regard. Armstrong. T. Rist. Izdanja i prijevodi dodatak Plotinov se tekst navodi prema mjerodavnom kritičkom izdanju (editio maior) koje su priredili Paul Henry S. 1964. Sonderausgabe Munchen. Volkmann Schluck.8. i Hans-Rudolf Schwyzer u tri sveska (Paris-Bruxelles. J: Der Ursprung der Geistmetaphysik. 2 1921. Loeb Classical Librarj). V: Saggi su Plotino. njema­ čki prijevod Richarda Hardera koji su preradili Rudolf Beutler i Willi Theiler (6 svezaka. 1940. Realencyclopadie d. Brehier. Pariš. The Road to Reality. Pariš. 1967. 1970. Cambridge [Mass. Marie-Elise Zovko. 2 1957. 1951. H: The Architecture of the Intelligible Universe in the Philosophv of Plotinus. Collection Bude). Zagreb. 1966-67. 1977. O: Plotin und das Problem der geistigen Aneignung. A: Plotinus and the Stoics. 1963. II. Aalen.2. Becker. Pariš. 2 1973. treći na poglavlje unutar dotične rasprave. Cambridge. Heideggerovo i Plotinovo poimanje vremena. E: Weltentwurf und Logos. marginalium et lectionum). Szlezak. Svi spomenuti prijevodi sa­ drže i grčki tekst. H. E: Plotin. Amsterdam. 3 1966. Oxford. Bd 21:1. 1991. J. 1967. 1972. Izda­ nje sadrži grčki tekst i četverostruki kritički aparat ispod teksta (apparatus testium. 1973).]-Lon­ don.I.

PLOTIN Izbor iz djela .

v. uglavnom prešutno. Translation. 1. Commentarv. U bilješke sam unosio samo ono najnužnije i nisam ulazio ni u kakvu interpretaciju. Schwyzer. ParisBruxelles. a različne varijante čitanja bilježio sam samo on­ dje gdje sam smatrao da je potrebno. II (Enneades IV-V. Plotiniana Arabica). preuzimao Atkinsonovu emendaciju. xxxi. Oxford. sv. li. U prijevodu sam. 251. 1951). naime gdje je posrijedi znatnija razlika u smislu teksta. knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Preface. A Commentarv With Translation by M. 1983.-R. 1. posebnu po­ zornost nastojao obratiti i na jasnoću. Index. Nastojao sam prije svega iz samoga teksta rekon- . Plotina danas češće u prijevodu čitaju i oni koji inače mogu čitati izvornik.0 trima prvobitnim hipostazama (Eneada V 1) Prijevod Filip Grgić Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema izdanju M. Schwyzera (Plotini Opera ed. Henrya i H. Introduction. osim na točnost. References and Abbreviations. Atkinson. Kako napominje Atkinson (v). On the Three Principal Hypostases. Atkinsona (Plotinus. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Atkinsona. P.-R. Zbog toga sam u prijevodu. To se izdanje na 28 mjesta razlikuje od standardne editio maior P. Plotinov je stil inače iznimno težak. viii. sintaksa mu je mjestimice posve nerazumljiva i svakome prevoditelju zadaje dosta muke. Bibliography. 269). Henry et H. Ennead V 1: Text. ix. Ennead V.

nadjenuo Porfirije. prva drun gotnost i htijenje da pripadaju sebi samima. ptrčale su na suprotnu s t r a n u j vrlo se udaljile od boga te nisu 'zS^S~^^^Y^EIŠ3^^oamiae. „inteligibilni" svijet. što znači da je napisana između 253. zadivljene i ο t o m e ovisne. 1955. A k o se postavi kao slabije od stvari koje nastaju i propadaju. o n o ne bi moglo nikada . „neovisna opstojnost" i si. te ih uzdići do najvišega. Dorrie. z b o g nepoznavanja svojega podrijetla o n e ne štuju sebe. (Za širu raspravu ο τόλμα.struirati tradiciju na koju se Plotin oslanja. Klasse.566. uživale su u svojoj samovolji i m n o g o se koristile svojim samokretanjem. φύσις). Inače. a ra­ nije je najčešće nalazimo u raznim medicinskim značenjima (usp.und Bedeutungsgeschichte". S druge strane.Ύπόστασις. a taj je fragment tamo označen kao „nepravi"). 45). 2 340 341 .u srce v r g n u t i " 3 ni narav božju ni njegovu m o ć . Budući time zbunjene. Wort. um i dušu (svaki od ta tri pojma Plotin često nazivlje i „narav".) Sličnu frazu nalazimo na nekoliko mjesta u Ilijadi (10. Phil. . odnosno riječ „hipostaza" za­ držati isključivo za Jedno. Β 14 u Diels-Kranzovu (DK) izdanju predsokratovskih fragmenata. prema prvinama. 20. Tako i pokazna zamjenica εκείνος u njega dobiva značenje Jednoga.. smatrao sam da je najbolje ostaviti je neprevedenu. po sve­ mu sudeći. a o n o što se čudi i stremi priznaje da je slabije. 35-92). „Smionost" (τόλμα). no točnost toga podatka nije sigurna (riječ je ο fr. otrgle su se koliko su mogle ne štujući o n o što su odbacile. τόλμα kao izraz za δύας rabi možda već Ferekid (o njemu usp. „zbiljnost". ne poznaju ni sebe ni njega? PnrVln pjihnvp pfl|™gti joct gmini-inct rođenje. Istodobno se naime stremi prema d r u g o m u i čudi.195-196 itd. Nachrichten der Akademie der Wissenschaften in Gottingen. 4-7.. ύπόστασις je u mnogim vidovima istoznačna s ουσία). PopTuTajece koja o d m a h bijahu Otrgnuta od svojih otaca i k o j a su p u n o v r e m e n a odrastala daleko. pa slijedim Maretićevo „vrgnuti" za βάλλω. te tu i tamo uputiti na poko­ ju jezičnu odnosno prijevodnu poteškoću. „rođenje" (γένεσις) i „prva drugotnost" (πρώτη έτερότης) tri su različna novopitagorovska naziva za „Dvojstvo" (δύας). Naslov joj je. 15. štuju druge stvari i svemu se dive više nego sebi. Stoga je ljudima koji su u o v o m u stanju potrebno iznijeti dvo­ struki dokaz. Jednoga i εκείθεν. o n e ne poznaju ni sebe ni svoje oce. Kad su se pojavile. Dakle. γένεσις i πρώτη έτερότης usp. Atkinson. ako sebe shvati kao o n o što je najmanje vrijedno štovanja i što je najusmrtljivije od svega što štuje.-hist. Š t o j e j i a k l e o n o što je učjpilojda duše zaborave svojega oca b o g a 1 i da. tada rabim riječi „opstojnost" (mogli bi se rabiti i izrazi „supstancija". b. Navode antičkih autora uglav­ nom preuzimam iz postojećih hrvatskih prijevoda. Izrazom έκεΐ Plotin označuje „tamošnji". 1. iako potječu o d a n d e i u cijelosti pnplidaju "onomu svijetu. „onoga koji je u onomu svijetu". ο tome H.447. γένεσις u ovome kontekstu Plotin rabi možda inspiriran Platonovim Timejom 41e3. T a k o proizlazi da je u z r o k posvemašnjega nepoznavanja Jednoga štovanje ovih stvari i neštovanje njih samih. i 263. Što se tiče riječi ύπόστασις u naslovu (naslov izvornika glasi Περ'ι των τριών αρχικών υποστάσεων). budući da više ne gledaju ni Jedno ni sebe. ako ih itko doista m o ž e okrenuti prema suprotnoj strani.). dok navode iz djela koja još nisu prevedena prevodim sam. kada nije izričito riječ ο bit­ noj odredbi tih triju pojmova. Ova je rasprava inače deseta u kronološkomu redu Plotinovih spisa. čini se da riječ ύπόστασις kao terminus technicus u filozofiju uvodi Porfirije..

9 Pa i d a j e vatra. To je učinila za o n o što hrani zemlja i more. nego sve ZjfvTc^ekžlfl. tako je i duša. i p o t o m e što j e Jeano i po t o m e što je posvuda. 245c7-9: „Samo ono što samo pokreće [sc. jer pne na­ staju kadJLb-dušsuopjskr^^ dočrfp^sama d u i i a j e v j e c n a jer sebe ne napušta". zrak i samo nebo. No duša nije tako: o n a nije razdijeljena u dijelove pa da dijelom sebe svakoi pojedinoj stvari daje život. romljn i vorln. Neka joj mirni budu ne samo tijelo što je okružuje i vreva tijela. Kad se duša u nj naselila.posvn1 Ha"jTHgnfrng ^^pašaju^ nra-lcnjj ju je stvorio. 343 2. 989al0. ima li takvo o k o da bi vidjela i pristoji li joj istra­ živati. dala mu život. ako smo štogodJao?a.dugom. j e d n a se tijela nalaze na suprotnim stranama. n e b o je dobilo vrijednost. za o n o što je u zraku. pristoji joj istraživati i m o g u ć e joj je otkri­ vati. Neka shvati kako Henry i Schwyzer upućuju na II 4 i III 4. naći ćeš isto o n o vrijedno štova­ nja što nazvasmo d u š o m i što je vrednije štovanja od svega što je tjelesno. Usp. neka budu mirni zemlja. a druga su m e đ u s o b n o odvojena na drugi način. njezinom je m o ć i j e d n o te je z b o g n j e ovaisviip. veliki i mali. iako je m n o ž n o i posve raznoliko. žttadža tmino tvari.t b o g . I n u ž n o je više vrijedna štovanja ori tih stvari. PokrenTfcb vječnim kreta­ njem p o d razboritim v o d s t v o m duše n e b o postade b l a g o t n i m ži­ vim b i ć e m . fragment.štuje. A n e b o . jer bliži je o n o m u što istražujemo te je koristan i za onaj dokaz. duša je sama stvorila Sunce i o v o veliko n e b o . Koji su dakle ti dokazi? Jedan pokazuje neštovanje onih^stvari koje_duša_sada. a prije duše bilo je m r t v o frijrln. kako pri­ mjećuje Atkinson (18). Jer ako su joj predmeti istraživanja tuđi. u Ladanovu pri­ jevodu. da bi prvo upoznala sebe.nsk(a. Ο njemu sada valja govoriti. čemu onda to? No ako su joj srodni. koja nije malo vrijedna za ispiti­ vanje jer se m i r n o ć o m svojega stanja oslobodila prijevare i onoga što opčinjava druge duše. Neka dakle svaka duša prvo razmisli ο t o m e da je o n a sama ta koja je_st\^pxila-^^iiva bićajLidahnuvši im život. r|ph"Tćp „ o n o od čega zaziru b o z i " . ima li m o ć istraživanja takvih stvari.J3jož&ns_ka3mQ z b o g toga. I Sunce je b o g jer je produševljeno. Usp. a produševljen je i svaki razmak.prvotnoga. dala mu 6 besmrtnost te ga probudila neživoga. more. Ovo je navod iz Aristotelove Metafizike A 8. duša odasvud takoreći utječe u postojano n e b o izvana te se uvrće i odasvud prodire u nj te ga osvjetljuje. i druge zvijezde. nikada se ne prestaje pokretati. Jednake je vrste i naša duša. κεΐμαι naime može značiti i „ležati mrtav". nego i čitavo okružje. kap_. ona ga je sama uredila i sama ga kružeći dovodi u red. No možda je. nego je ono i drugim stvarima koje se kreću po­ četak i izvor kretanja". 342 .što-kaže~-pjesnik. prispjevši UJ4Jfilo neba. ρ opfl «va . što pokreće i što oživotvoruje.7 Njezina m o ć i narav postala bi j o š očitijom i jasnijom kad bi se na o v o m u mjestu razmotriIS"Teako duša o b u h v a ć a i vodi n e b o svojim vi asti ti m h ptnjarga. " 8 U z r o k z b o g kojega su bogovi bogovi m o r a biti b o g znatniji od njih. Ovo je u DK Heraklitov 96. kolika jest. a to ćemo"^pslrriije"TzlOžiti na drugim mjestima. kontekst.^a-i-*ni. Navod je iz Platonova Fedra 245c8. jer j e d n o je ovdje. Kao što sunčane zrake kada osvijetle taman oblak rasvjetljuju ga i daju mu žutozlati lik. neka ο tome duša razmisli ovako: neka veliku dušu ispita druga duša. prema Maretićevu prijevodu. a iz konteksta je očito kako Plotin govori ο načinu na koji duša oživotvoruje. Duša je narav drukčija od o n o g a što uređuje. riječ ο nekome usmenome priopćenju. duša]. „ L e š i n e bi valjalo đrlbaciti prije nego g n o j . i kad je istražiš bez do­ dataka te je u z m e š pročišćenu. iako su različna tijela različno smještena. Naime. O n a je naime sebe dala čitavoj toj veKčmt. jer sebe ne napušta. koje je bolje.'što bi bilo o n o što „Neživ" ovdje prevodim κείμενος. o n o što istražuje jest duša i o n a m o r a spoznati što je to što traži. 5 ' A koji je način opš^rbljivanjaživotom. Navodim malo modificiran Majnarićev prijevod. Nije posve jasan smisao koji Plotin ovdje pri­ pisuje ovomu fragmentu odnosno zašto ga uopće navodi. kako u čitavu svijetu tako i u pojedinačnostima. za božanske zvijezde na nebu. 4 U ruj^je^naj^^ te-je podsjeća takorjgći^rj^ua^^ Taj je prvotniji od ono­ ga te kad se razjasni objasnit će se i onaj.65. Jer „ z e m l j a j e sve". Ilijadu 20. a dru­ go ondje.

u njima svojstvenu 12 shvaćanju i životu. N o tujjjelafcaost-^aaae n e t r e b a shvatiti^ kao_jie^t^šJto~ie^ee£vjiego kao nešto_Jto. Polazeći vjerojatno od Hesiodova opisa Kronove vladavine (Op. Djelatnošću duše valja zvati samo o n o što ona udjelovljuje u m n o i sama iz sebe. tako je i sama duša izraz u m a i čitava djelatnogjLte. druge paknevidljive.221. živa bića i sve biljke. šia. Kakav je u m . on u seb^buhvgja^sa^ p m . 1072b22-23: „[Um] djeluje posjedujući mišljeno" (prijevod T. (Tako se ta riječ uglavnom i rabi u novoplatonizmu. zašto bi zanemario sebe i težio za n e č i m d r u g i m ? A k o se diviš duši u n e č e m u drugomu. s p o m o ć u takva uzro­ ka uspni se p r e m a njemu. nego posjedujući t o . 65 DK.Jednomu*. Platonov Kratil 396b6-7. tako i t i m e s t o ' J e U njoj prTsutan. ži­ v o t . Plat. dok. Proklo. s druge strane. 344 345 . on. da bi on m o g a o biti potpuno savršen.ga umjšajje^u opstojnost nečega drugoga.. No kontekst u kojemu Platon rabi tu riječ posve je drukčiji. Budućj^da-duša^potječe od u m a ^ o n a je umna. 705a4. Heraklit fr. 3. daje opstojnost drugomu.je pali? Isto je i što se tiče stvari koje su iz toga dvojega spoje­ ne. Naravno. a terminologija je stoička. pa Atkinson (49) s pravom sumnja u moguću po­ vezanost toga mjesta s ovim Plotinovim. bilo zrak. To je zbiljska vječnost koju oponaša vrijeme vrteći se o k o duše. b. gdje Platon kaže kako riječ Κρόνος dolazi od κόρος i νους. nećeš gađati iz daljine. neka gleda „ n e p o m i j e š a n " um koji je njihov poglavar.) No izvornije značenje riječi jest „sitost" (usp. Njezino je podrijetlo Platonov Kratil 369b6-7. A ako će produševljeno bi­ ti o n o za č i m se teži. Nauk je prije Aristotelov (usp. slično u Aristotelovoj Metafizici Λ 7.duša kao po redu svakako sljedeća i kao o n o što prima. b o g a čije ime z n a c T ^ r b s ' ( „ č i s t ' ' ) i^TT^TT^unT').636 ili 19. i i r n a o n a j e nekakva slikp K a o što j e izrečena misao slika misli 11 u duši. o n o š t o umuje i udjelovljuje jest iznutra i svojstveno joj je. Usp.. nego on jest sve u vječnosti. neizmjernu mudrost. B u d u ć i da je duša tako štovanja vrijedna i božanska stvar. I z m e đ u njih n e m a ničega doli njihove različnosti . 110 i d. Ladana). diviš se sebi sa­ mome. Um dakle dušu čini božanskijom. rodio savršenu. neka ide gore do svojega prauzora i o n o g a što je istinskije i neka t a m o vidi sve misaone stvari koje su same po sebi vječne. οίον λόγος ό έν προφορά λόγου τοϋ έν ψυχή. a i savršej^^ je poput oca po­ diže j e r nije ju. a izgleda da Plotin kasnije (usp. 16a3-4) doli Platonov (usporedi li se pri­ mjerice sa Sofistom 263e3-8). U z m i dakle o n o što je božanskije od ovoga božanstva. v e ć sasvim uvjeren da će takva stvar prići bogu. kako time što joj je otac. kao što u vatri j e d n a toplina ostaje u^njo^^raruguTširi. ne traži rast. teTduhove. budući da je najsavršeniji. 4. De interpretatione 1.3. On ne misli tražeći o n o što misli. o n o što joj je prvotno i što joj je izvor. %trđuci^vjećno u miro"vianju3ra zašto da traži preinaku kad je sre­ tan? K a m o da ide kad je sve u njemu? Isto tako. g^akoga. II. nemajući u sebi ništa što nije savršeno. 1 3 Naime.^s j e d n e stTTaBeT-ostaje-u. je i iz toga što je bolji jjdjiujiej koja je takva^KaKvu s m o je opisali.) te od konteksta vlastite rasprave Plotin ovdje iznosi platoničku etimologiju riječi Κρόνος. um joj je u razmijh^anju. j e d n e stvari naUsp. istinski život za vrijeme Krona. jasno. usp. A k o se tkogod jiudi ovoiTmsjetilnoirjli svijetu gjejjajući n j e ^ o v u ^ v j l i c ^ ^ b ^ p c ^ u i red vjeCfioga_kretanja te b o g o v e što su u njemu. bilo da im dodaš vodu. dušino 10 gornje susjedstvo. Jer-4cad~crgleda~um. a pojam joj je djelatan kad gleda u m . No i tvar u m a jest lijepa budući u m u slična i jednostavna. bagBHSTgJnnMBu. 27) i to uzima u obzir. Niže djelatnosti potječu s dru­ g o g a mjesta i trpnosti su takve duše. To bi se m o g l o vidieti i iz sljedećega. pa i Platonov Fedar 240c2). 5. Stoga i sve o n o što je u njemu jest savršeno. a κόρος određuje kao „čistoću i nepomiješanost uma". 13. a neće biti ni p u n o o n o g a što je između. Jer iako je o n a onakva stvar kakvom ju je pokazala naša rasprava. kao i sljedeću bilj. nemajući u sebi ništa što ne misli. j e d n e vidljive. u usporedbi sa s o b o m . um kao oblik. Henry i Schwyzer uz riječ „susjedstvo" (γειτόνημα) upućuju na Pla­ tonove Zakone IV. 1 4 Njegova blaženost nije stečena. Stoga nje­ zino opstojanje potječe od uma. Theol.

Iz jedinice i neodređenoga dvojstva nastaju brojevi"). Barthlein. Iz njih. proizašlo bi Jedno i šutnja. Kad bismo ovaj odjeljak usporedili s izvješćem što nam ga ο pitagorovcima daje npr. i biti istovjetnosti. a ni istovjetnosti. K. U z r o k mišljenja nešto je drugo.Jkpjije uzro. „mirovanje". služi kao tvar.jer tamo ništa nije prošlo . uvijek n e k o j e d n o od bića. a kakvoća je svojstvenost svake od njih. Evangeliou.jer i o n o tada J e s t " -*a ne pSsEojTjii prošlost . Iz jedinice nastaje neodređeno dvojstvo koje jedinici. Barthlein smatra da se na temelju ovoga naše­ ga odjeljka dade pokazati da nije. ο tome posebno O. oboje su nai­ me zajedno i supostoje te ne napuštaju j e d n o drugo. Sofist 254d4-5 i 254e5-255al. jasno proizlazi da je „jedno" određujući moment. iz Jed­ noga) Aristotel više veže uz Platona i platonovce sklone „pitagoriziranju". U svakom slučaju. bj~QJ^aija. sad konj. no Atkinson (104) opet upućuje na različnost konteksta. Aleksandar Polihistor (Diogen Laertije 8. Čitam ζητεί. Die Gene in Plotins Enn. koji je'plnje takva mnoštva. Gottingen. Budući d a j e um j e d n o sa s o b o m samim i b u d u ć i da svemu postoji nešto zajedničko. nego da je pred očima imao neki drugi predložak (usp. a biće. odnosno da ono postoji iz parnoga i neparnoga. μέγιστα γένη predstavljaju kategorije inteligibilnoga svijeta) Plotin go­ vori u VI 1-3: u VI 1.kretanje ako um misli. bolje. Hoppe. dok 'bijaše' i 'bit će' pristoji kazati za nastanak u vremenu". taj b o g ponad duše jest m n o ž a n . a i iz mnogih drugih izvora. a sad druge stvari . N o . Naime. potječe sve ostalo. A 5. ona p i t a tko je onajjsojj. drugotnost da bi bilo onoga što misli i o n o g a što je mišljeno. Plotina valja povezati s puno kasnijom tradicijom negoli je izvorna pitagorovska. No i pomišlje­ ne stvari trebaju m e đ u s o b n o biti različne. Um dakle postaje prvinama: biće. ovdje 1098-1101). „kretanje". a to/ je i u z r o k bića. a mirovanje da bi o n o što je mišljeno bilo istovjetno. VI 2. Prjbliživši se umu i takoreći postavši s njim 18 j e d n o . dok b u d u ć n o s t ne postoii . koja je uzrok. kažemo 'bijaše'. broj u smislu bivstva. Prvine naime nisu Henry i Schwyzer uz ovo upućuju na Platonov Parmenid 144b2 („Bivstvo je dakle razdijeljeno medu sve mnoštvo bića te se ne odmeće ni od kojega od njih").kako bitka uma.24 = fr. Svaka od njih jest um i biće. A i duša je b r o j . a u VI 3 ο kategorijama sjetilnoga svijeta (usp. primjerice. a ne εν]. o s i m ako se ne 17 htjedne o d m e t n u t i . određenoga i neodređenoga (Metaph. 1-24 odbacuje Aristotelov nauk ο kategorijama. 1091al3-18). „drugotnost" i „istovjetnost" pred­ stavljaju Platonovih pet najviših rodova (μέγιστα γένη). kako je u Henrva i Schwyzera.< > s a m o _ S S S 7 ajtojjggt" je vjerno. a cjelina je sav um i sve biće um jer mišljenjem uspostavlja biće. diss.sad Sokrat. u VI 2 govori ο μέγιστα γένη. 1988.u m jp_gva bića. a biće zato što je o n o što je mišljeno. 5. Metaph. o n o što misli i o n o što je mišljeno .ru-Jj^ a-Dvoj- stvo jgjdjragotoo i_nastavši iz J e d n o g od njega dobiva određenje. No ovdje je nemoguće temeljitije ući u problem. obojemu je dakle uzrok nešto drugo.k. Tvrdnja da je duša broj isto tako pripada platoničkoj tradiciji. kao iz uzroka. A 5. činilo bi se da Plotin jedno­ stavno preuzimlje pitagorovski nauk. a pro­ izlazi iz određenoga tumačenja Platonova Timeja 35bl-3. iz pitagorovske tablice opreka (Arist. „Proučavanje kategorija u antici". a njemu [sc. A razlika je drugotnost. K. gdje je riječ 346 347 . 1965 i u novije vrijeme Ch.. Naime. 1079-1104. Dakle. Platonov Timej 37e5-38a2: „Naime. 93-188). 986al7-21). Leiden/New York/K0benhavn/Koln. a valja dodati i kretanje i mirovanje 1 6 . Β la DK: „Po­ čelo svega jest jedinica [μονάς. Filozofska istraživanja 37 (1990). S t o g a j j m u_sebi i m a sve r stvari koje miruju_u y j ^ o j | a J ^ P . Teško je točno odrediti na koga se Plotin ovdje oslanja. time što je mišljeno. Kad postane određeno. a u 25-30 stoički. pos. a prema drugima se krećući. sporno je je li Plotin uopće poznavao tekst toga dijaloga. x^^£^g^^^^^^^^^yv^^chroia. No sam Aristotel (koji je raniji i vjerodostojniji izvor od Aleksandra) pitagorovcima pripisuje tvrdnju da Jedno" nastaje (Metaph. dok je samo "pcTsebi neodređeno. iako su dvoje. nego. v e ć je 19 20 broj. to je jedinstvo isto tako um kao i biće. d o č i m je duši svojstveno da je u t i m stvarima i da je s njima združena. m o r a Usp. Inače.nego su sve stvari vječno prisutne^ jer su istovjetne i jer takoreći uživaju što su ta­ kve kakve su. Doduše.^aje-sfevorio. """"Rume. To je onaj koji je jednostavan. Kad bi otklonio drugotnost. a ne ζή αεί. usp. s dušom su po­ vezane sad jedne. Ν 3. 986a24-27). No to nije posve točno. Tvrdnju ο nastajanju iz Jednoga" (odnosno. 'jest' i 'bit će'. onomu što je vječno] kao istinski izričaj pristaje samo 'jest'. ne bi bilo mišljenja da n e m a drugotnosti.praota. Prvine svojom mnoštvenošću čine broj i kolikoću. ο problematici kategorija (naime.puštajući. Aristotle's Categories and Porphyry. „Biće". Sto se tiče veze između Plotinova nauka ovdje i Platonova u Sofistu.um zato što misli. u m u daje mišljenje i bitak. koje ovdje nije moguće navoditi. drugotnost i istovjetnost.

„slici vječnih bogova" (iako nije posve si­ gurno da je tu riječ upravo ο slici). nego tako što se d u š o m ispružujemo u molitvi upućenoj njemu. j e r te teške stvari. ono krećflžjtego. 6. iz m o ć i koja je u njima prisutna rjrouzročujii_opstoiaost. te Dvojstvo. jer je slika takoreći prauzora iz kojih je postala. za o n o što odande nastaje treba ka­ zati kako je nastalo ne pokrenuvši se. dok se u kasnijoj tradiciji (npr. budući u s a m o m e sebi kao u nutarnjemu hramu.ČCT. ako štogod drugo nastane nakon njega. 2 2 Dakle. i to o n o što je vječno. ostajući miran. neka taj gleda mirujuće slike 2 1 koje su v e ć izvanj0 nastanku duše. jesu. a to . is­ puštaju iz sebe u okolinu nešto u čemu onaj tko je blizu uživa kao u opstojnostima. o n d a je n u ž n o ^ d a j e to nastalo zato što še v j e ^ o * ^ r e H e ^ S E O e d i a o g a . sliku koja se najprije pojavila. K a k o dakle mnjjaje i što zrije i kako je u o p ć e stekao opstojnost i ρ ^ ί " η i? .ni m a s e ni veličine. Rađa i o n o što je niže od njega. „posebno zato što pojam γένεσις uključuje pojam uzroko­ vanja te stoga. obkle g"oa miruju. za koje zamjećivanje misli da su postojeće. neka ne tvrdimo da se.. pošto s m o dozvali samoga boga. o n o m o r a steći opstojnost ne tako što je sklono nečemu. ne i z g o v o r e n o m riječju.-pejmavijL. dokle god postoje. Tamo stoji: „Pomiješavši ih s bivstvom i od ta tri sastojka [sc. Za sve što se kreće potrebno je da postoji nešto p r e m a č e m u se kreće. nego je to o n o što je nevidljivo. koje povezuje s ne­ određenim Dvojstvom). a ja slijedim takvu sugestiju (iako mislim da καί onda nije ni potrebno). duša sada posjeduje n u ž n o s t da postoje te stvari i žudi za o d g o v o r o m na pitanje ο k o j e m u su stari mudraci m n o g o raspravljali: kako je iz Jednoga.. na novoplatoničkim načelima.vft. Stavimo n a s t r a n u nastanak u vremenu.U£0*. jer na taj se način m o ž e m o moliti mi sami njemu s a m o m e : neka dakle onaj koji promatra boga. nedjeljivoga i njihove mješavine] načinivši jed­ no. pojam τάξις" (141). i ak. Stanovite probleme stvara αιτίας. sve o n o što je već savršeno to i rađa. um je takorećij^hli. iz svojega bivstva. tomu je potrebno dodati i „isto" 1 „različno". broj. 348 349 . jesu drugotne. sing. do 314) izveo zaključak da je duša broj koji sam pokreće smatrajući da se u ovomu Platonovu odlomku zapravo opisuje nastanak niza prirodnih brojeva iz nedjeljivoga (εν) i djeljivoga (mnoštva. štoviše. budući da je duša broj koji pokreće. A o n o što je vječno savršeno rađa vječno. koje j e o n a k v o J e d n o kakvoJcaj^jQH!__d^^ eps¥ojno^kJ3jilo^I^^ i&Jacoj? Zašto o n o nije ostalo u sebi. MišlienifiieLiutimft areni«? koje zrffe. djeljivoga.Τ^Ηηηρτ^ Η λ hi m o g a o zrejj? Naime. Jer kad bi štogod nastalo. Vatra proizvodi toplinu koja potječe iz nje. pl. Ο t o m e ponajviše svjedoče mirišljave stvari. n e g o je iz njega proisteklo toliko m n o š t v o kakvo se vidi m e đ u b i ć i m a i za koje zahtijevamo da se svede na nj? N e k a se dakle kaže ovako. Niti u sjemenu o n o što je vlažno nije o n o vrijedno štovanja. jer g o v o r i m o ο vječnim bićima. nakon kretanja. „svetište". „dragocjenost" i česta je u platonizmu. Budući da za J^d^»^>po^tojieišt§Ltakvo.. ponovno je tu cjelinu podijelio na odgovarajući broj dijelova te je svaki od njih pomiješan od 'istoga'. ili. Riječ άγαλμα znači i „kip". τάξεως αύτοίς άπωδόσειν. niti tako što za nečim teži. u Prokla) bog nazivlje άγαλματόποιος. Pripisavši im u raspravi nastajanje pridat ć e m o im neki dio od reda u z r o k a . do­ čim snijeg ne zadržava svoju hladnoću samo unutar sebe. no kojTTžTazTabk o n o miruje. d o č i m svaki broj iz Dvojstva i Jed­ n o g jest oblik. a niti uopće kao pokrenuto. Naime. A to su broj i pojam. πλήθος. za koJi-a£Jsaža-kakQ.i^-ebtika-^oji^ nastali u njernur-Orr se na j e d a n način ujabličuje-putejn ^ a na drugi n ^ ^ a t m u ^ e ^ M ^ ' kao što j e primjerice slučaj s udjelovljen i m vidom. bića. tada bi o n o s t o j e nastalo nastalo kao treće od njega. Platon u Timeju 37c6-7 govori _yaljao ske. jpfinp. poputrsjaja Sunca jLOJUe-JjkoInjega A_a. Što dakle valja kazati ο ο των αίδίων θεων άγαλμα. U Atkinsonovu izdanju stoji: τω δέ λόγω τήν γένεσιν προσάπτοντας αύτοΐς αίτιας και. Budući dakle da je Jed­ no nepokretno.Jej3ndie.dvoje jmt. jer može biti i gen. koja je o k o njih. αγάλματα. a da se o n o pokrenulo. a ne kao drugo. ako nešto nastane nakon njega. Dakle. Sto­ ga iza και ubacuje τι (kao objekt od άπωδόσειν). s o n u stranu svega. Atkinson predlaže da se čita kao genitiv. 'različnoga' i bivstva". a pokazuje se na sljedeći način. uz nji­ h o v izvanjski dio i koja ο njima ovisi. Iz ovoga je Ksenokrat (čelnik Platonove Akademije od 335. „mjesto uživanja". Isto tako. K a k o onda treba shvatiti o n o što miruje o k o j e d e e g a " i što njemu m i s i i t I ? V a l j a H i ^ njega izlazi.No Dvojstvo je n e o d r e đ e n o u z m e li se primjerice u smislu podmeta. Iz prvoga miješanja toga dvoga nastaje broj.

kao nešto djeljivo iz nedjeljivoga.211.) Stoga „kontrast u našemu sadanjemu odlomku jest između stabilnosti uma i nepostojanosti fi­ zičkoga svijeta" (Atkinson. život. Kako onda o n o stva­ ra u m ? Zato što je okretanjem prema s a m o m e sebi um gledao. pa je rekonstruiram onako kako to čini većina tumača i prevoditelja. Stoga su te stvari bivstva. no jedinstvo je m o g u ć n o s t svega. No J e d n o nije u m . Mirovanje je misao­ n i m stvarima odredba i obličje. jer o n o nije z a u z d a n o nekim obličjem. kao-što n e m a ničega ni između duše-jjuiaa. kad je v e ć sit. 2 5 N o krug j e ta- kav da se dade podijeliti. jer da rijeke teku iz zemlje /Geje/. Dakle. a kasnije Ksenokrat (fr.o n o m e što_jejaajsjivršenije? Iz njega ne jDotječe ništa doli o n e stva­ ri koje su naiveće nakon njega. Kažpmp k. ή δέ δρασις αυτη νους. j e r o n o nije dio Svega. / Naime.318/ kaže kako Τ έ α dolazi od ρέω. 2 7 ) Usp. Sve čezne za stvoriteljem i voli ga. Kao prvo. kao_što je u m pojar" Jadnoga N o pojam j e duše nejasan - jedinstvo. najmudriji bog. rečenica je besmislena (αϊσθησιν γραμμήν και τά άλλα). Da. Ilijadu 6. dok ovdje nije takav slučaj. sva lje­ pota ideja i svi u m n i bogovi. S a m o odande zrije. zanimljivo je i to da pitagorovac Filolaj Reju nazivlje dvojstvom (fr. kažu. bilo bi m e đ u bićima. O n o je naime samo Jedno.j e r o n o u sebi već ima takoreći svijest m o g u ć n o s t i da b u d e bivstvo. tako da je od njega razdvojeno samo drugotnošću. 179). b. koji se r o d i o pri­ je Zeusa. dok-Jedno ne potrebuje u m . a to zrenje jest u m . 15 Heinze) dvojstvo nazivlje „majkom bogova". treba^gledati. mišljenje i Sve. kao što je svjetlost nalična Suncu. A 1 te Β 12 i Β 91 DK). stvara Z e u s a . zamipčivanje pnpnt crte. Sintagmom „niti se izlijeva u tvar niti odrasta kod Reje" naznačuje se nekoliko stvari. prema Maretićevu prijevodu. to se niti izlijeva u tvar niti odrasta k o d Reje.je naka»~nj. II. kad nastane. urn_gleda J e d n o i potrebuje samo J e d n o .ega. O n o zacijelo s o b o m s a m i m sebi određuje bitak s p o m o ć u m o ć i što potječe od J e d n o g a i zato što mu je bivstvo takoreći j e d a n dio od o n o g a što pripada J e d n o ­ m u . prvo ga počela. jer iz nje nije posve jasno ka­ ko je određen um. u m p o p u t kruga. čime dobivaju i opstojnost. o n o što rodi opet u sebi zadržava. Z b o g toga nije m e đ u stvarima koje su u umu. Ne gleda ga odvojen od njega. da bi bio um. 350 351 . i ovdje je ή ότι zf\ επιστροφή πρός αυτό έώρα. kao njegovo okretanje prema samome sebi. što je iznimno važno pitanje. Biće pak ne treba takoreći lebdjeti u neodređenosti. Onako kako stoji u grčkome. 2 4 Siptilno ip. Ο Kronu usp. s druge strane. zato j e r o n o što je nastalo na neki način m o r a biti J e d n o te m o r a sačuvati m n o g o njegovih obilježja i biti mu nalično. n e g o zato što.187) bio mudar kao i Heraklit. A i treba da o n o što je nastalo iz nečega što je jace~oc?Trn1a"Trilde um. A o n o najveće nakon njega i drug o t n o jest y m . Sve naime potječe iz njega. gore. A kad je stvoritelj i o n o najbolje. 15. od J e d n o g a potječe te se p u t e m njega jača i p u t e m njega i iz njega usavršuje u bivstvo. (I stoik Krizip /SVF 2. Na isti način i um. valja obratiti pozornost na činjenicu da Platon u Kratilu (402a4-c3) tvrdi da ime Τ έ α (Reja je inače kći Urana i Geje. no mislim da to značenje Plotin ima na pameti samo ovdje. Kronova žena) dolazi od glagola ρέω („teći") te daje onaj koji je skovao to ime (u ovome kontekstu misli na Homera. Atkinson na oba mjesta κόρος prevodi sa „satietv". duša ie pojam u m a i nekakva djelat nost. N a k o n toga. z b o g čega je p u n te um u sitosti. a ponajviše kad su stvoritelj i stvoreno sami. Ovaj je um „ o d roda t o g a " . ili kao okretanje Jednoga. a jerjjin p " p " f T e d i š t a kruga.te stoga ona treba gledati i prema u m u . 20a DK).aWp jp nm sliU»i-»fcMir)np-fl No valja govoriti jasnije. 2 3 O n o pak što zamjećuje nešto drugo jest ili sjetilno zamjećivanje ili u m . mišljenje pro­ matra o n o čega je to m o g u ć n o s t te to takoreći odvaja od m o g u ć n o ­ sti . n e g o sve potječe iz njega. ( K a o što tajne i priče ο b o g o v i m a navješćuju kako Kron. „Ono što zamjećuje" = τό καταλαμβάνον. jer sve je n a k o n njega. inače ne bi bilo um .naime. Budući p u n o n o g a što je stvorio te g o t o v o p o n o v n o progutavši to zato što to zadržava u sebi. d o č i m je um jači od svega ostaloga. 13. koji je govorio da sve teče poput rijeke (usp.prema_Jednomu. Primjerice. ne postaje iz n e k o g a drugoga izvora doli iz prvotno­ 7. No. Ponovno slijedim Atkinsonov prijedlog (157-160). u najčišćemu smislu dostojan i m e n a „ u m " . Kad bi bilo Sve. tada je o n o stvo­ r e n o n u ž n o š ć u s njime zajedno. s njim o d m a h nastaju i sva bića. j e r svaka je v e ć o d r e đ e n a i ima takoreći obličje. 26 jer duša je slika u m a . a izmeđujiema^Tteega^. n e g o treba biti g r a n i c o m i mirovanjem učvršćeno. I ova rečenica stvara probleme u prevođenju.

τό γάρ αυτό νοεΐν εστίν 'τε και είναι. Zanimljiv je plural . pismo. za nj kaže kako je d o b r o i kako je s o n u stranu u m a i . da je Parmenid napisao samo jedan spis. razlikuje prvotno Jedno. a έστι s infinitivima razumijem u potencijalnome značenju. 509b8-9: „Dobro nije bivstvo.m n o g o " . trebao je stvoriti . Usp. Dodds. 1. „Prvotno Jedno" odgovaralo bi I. R. gore. a treće ο o n i m a trećima po r e d u " . određuje ga i takoreći uobličuje o n o što ga je stvorilo. A za biće kaže i kako je „nepokret­ 34 no" . No ni ovdje o n o što je stvoreno ne m o ž e biti jače. za koju se kaže kako je . b. te na trećemu mjestu J e d n o i m n o g o " . Navod je iz Platonova II. Classical Quarterly 22 (1928). Parmenid. Do toga su p o d r u č j a b o ž a n s k e stvari. štov i š e T s a m o stvara.izuzimljući od njega sve tjelesno kretanje. fr. Zeller/W. dao je p o v o d a t o m u da se to Jedno razotkri­ je kao mnoštvo. Usp.] da postoje tri stupnja bitka (hipostaza). tek u Plotina dobiva središnju važnost: „Za dokaz što ga brani Plotin [. Ha. 29-32). o n o . 8. Prevodim ga tako što τό αυτό uzimam kao subjekt. fragment.ima. No usp. 352 353 . 129-142. On pokazuje kako korijeni takva tumačenja sežu do novopitagorovca Moderatusa. ali ne razvito. 155e-156b). koje na­ zivlje J e d n o . Platonov Parmenid. T a k o je Platon z n a o da iz dobra nastaje u m . Μ i ove naše tvrdnje niti su nove niti su sada pronađene. 3 1 Budući da je otac u z r o k uma. ništa više i ništa manje. Stoga Prema Atkinsonu te Henrvu i Schwyzeru riječ je ο II 4. njegova je slika. sraslo s njim pa je time_isjJunjeno. Plotin vjerojatno upućuje na VI. 323d4.43. do Eudora i Speusipa.s onu stranu bivstva". Ein platonisches Schliisselwort. 225). To je i razlog P l a t o n o v i m trima načelima: „ S v e je ο kralju sve­ g a " (misli na prvotne stvari).. kako vidimo. 8. s druge stra­ ne. Sadanje rasprave tumače ih svje­ dočanstvom spisa Platona samoga potvrđujući da su ova naša mnijenja drevna. Parmenid. 687 b.. Usp. a tako je općenito i prihvaćeno. točnije govoreći.. E. hipotezi (142b-155e).u spisima". 2. Iako u svojim spisima tvrdi d a j e biće Jedno.s onu stranu bivstva".iako mu pridodaje mišljenje . fr. pisma (312el-4). j e r u m j e njegov tvorac. užjva.34). hipotezi (odn. Bd. hipotezi Platonova Parmenida (137c142a). Darmstadt. 8.u njemu i misli. koje je u poglavitijemu smislu Jedno. a iz u m a duša. Timej 34b i 41d. sudjeluje. valja napomenuti da Plotin prethodnike navodi uglavnom tako što povezuje smisao njihovih tekstova (usp.razmišlja. 3 2 Na m n o g i m mjestima biće i um nazivlje idejom.U m n a i m e rađa dušu. budući savršen. ovo mjesto 312E trebalo je predstavljati upravo kanonski dokaz" (Dorrie.takva m o ć ne m o ž e biti neplodna. 217-235). Moguće je dakle da je poredak Parmenidovih fragmenata u predlošku po kojemu ih navodi Plotin ipak znatno drukčiji od poretka u DK. 2 9 K a ž e i kako postoji „ o t a c uzro­ k a " 3 0 p o d u z r o k o m misleći n a u m . Revue internationale de philosophie 24 (1970).3. j e r u m ie. svjetlo uma. nego. a ne s. Ο to­ 28 mu valja govoriti kasnije.26. koje se danas smatra neau­ tentičnim. von Plotin mit neuem Sinn erfullt". Kaže "Itako on stvara dušu u o n o m u v r č u .. Το je Parmenidov 3. i uspoređujući 35 ga s „ o l i n o m kruglje" jer sve ima u sebi obuhvaćeno i jer mu 36 mišljenje nije izvanje. 8. Diogen Laertije (1. hipoteza u Parmeuidu (137c-142a) poistovjećuje s bogom odnosno idejom dobra. naime. Zanimljivo je da Plotin. Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entmicklung. 8. Ta­ 37 ko je i on suglasan s n a u k o m ο trima naravima. recimo.Vorsokratische Philosophie. fr. 2. biljeg što ο njemu ovis17 ono™*sfo"je. Klasična studija ο izvorima novoplatoničkoga tumačenja Parmenida. budući da je slabije. U novoplatonizmu se I. što nalazimo i u nekim drugim Parmenidovim fragmentima (2. 1). a „jedno i mnogo" III. 7 1963. Državu VI. „The Parmenides of Plato and the Origin of Neoplatonic One". na isti način neodređena. Takvo je rješenje predložio još Zeller (usp. Platonov Parmenid 128a8: έν τοις ποιήμασιν. Zbog očite tendencije nauku ο stupnjevanju ovaj je Plato­ nov odlomak bio utjecajan u tradiciji platonizma. da bi ostalo onakvo kakvo jest.sayji. 1. Abt.en. „ d r u g o je ο drugotnim stvarima.2.. nego su odavno izrečene. Stvorenje u m a jest nekakav pojam i o p s t o j n o s t . Nestle.sto . Takvu se mnijenju ranije priključio i Parmenid ukoliko je sje­ dinio biće i um te biće nije postavio m e đ u sjetnine kažući „Isto 33 se m o ž e misliti i m o ž e b i t i " . jest E. 3 povezuje s fr. nego se starošću i moći još i izdiže s onu stranu bivstva".2: Allgemeine Einleitung . „drugotno Jedno" II. Dorrie („Der Konig. s jedne strane. No. T ^ j T ^ o j l ^ ^ e ^ r ^ ^ ofcoj. Usp. Par­ menidov fr. a možda i ranije. kako pokazuje H. i to o n o što je n u ž n o š ć u slabije od duše.16 = A 13 DK) izričito tvrdi. iako."do^Ts druge strane/dokučuje o n o što j e nakon njega. drugotno Jedno. Naime. nego je u njemu.

nego je prva kruglja p u n a zvi­ jezda. Plotin vjerojatno misli na Aristotelov νους ποιητικός: „Ovaj je um od­ vojen.. Λ 7. netrpan i nepomiješan. Λ 7. koje j e d n a drugu okružuju. Usp. Zanimljiv je zbog nekih problema kozmogonije te etimologije. I zašto će se ujediniti i raditi zajedno u svrhu j e d n o g a djela. s dru­ ge strane. budući da pridonose j e d n o m u ustroju. gdje on kaže kako je Ferekid ono „prvotno radajuće" (τό γέννησαν πρώτον) poistovjetio s onim „najboljim". 47 ili 49). Usp. 1091b9-10. Navodim malo modificiran Ladanov prijevod. jer tjelesa uvijek nastaju i . tako će i ondje pokretači u sebi sadržavati m n o g o toga te će t a m o biti istinskiji svijet.toliko koliko na nebu ima kruglja. a bivstvom je djelatnost" (De anima Γ 5. I Heraklit znade da je J e d n o vječno i u m n o . isto naime smatra i Aristotel . Ferekid je bio Anaksimandrov mlađi suvremenik. T. Isto mislim za područje što pripada čovjeku. Bilo bi razložnije da sve kruglje. Λ 8. Metaph. Anaksagora pak. 42 43 44 354 355 . 2 te Aristotelovu tvrdnju u Metaph. Činjenica da Plotin pred sobom ima upravo ovo mjesto jasna je i iz njegove tvrdnje da Aristotel postavlja „ono stoje razložno". koji nikako ne mogu biti sjetilni. Usp. A kao što ovdje kruglje nisu prazne. da bi svaka m o ­ gla pokretati j e d n u kruglju . pr. 4 2 no kažući kako o n o „misli sebe s a m o g a " 4 3 on ga. ili su p a k to posve zanemarili. ukoliko"se^o"*takvim šlvarnna~neštb m o ž e dokazi­ vati .5-6. očito je da će imati razmjeran odnos s krugljama u sjetilnomu 38 39 40 41 38 svijetu. b. čitava narav duše. a i ostale sadrže zvijezde. Ne mislim p o d time da su u sje­ d i n i m stvarima .nego da su ponad sjetilnih stvari. No usp. Ν 4. 10. ne čini o n i m prvotnim. Henry i Schwyzer upućuju na Metaph.kako je htjelo^dokazati naše izlaganje. bez riječi και τάς αισθητές u al6. i to u istomu smislu „ i z v a n " kao što su izvan čitavoga neba. Usp.9. a Jedno kao odvojeno. T a k o bi i t a m o o n o prvotno okruživalo te će postojati misaoni svijet. 1074al4-17: „Dakle. Postavljajući i m n o g e druge mi­ saone stvari . a „ljubav" je Jedno . 4 5 No d o k su jedni to obrađivali u svojim spisima. 1072a26. 4 0 Aristotel kasnije kaže kako je o n o prvotno „ o d v o j e n o " 4 1 i „ u m n o " . K a o što u naravi postoje te tri navedene stvari. za o n o što Platon nazivlje „nutarnji č o v j e k " . postavljajući o n o što je razložno. gledaju p r e m a J e d n o m u i prvotnomu. i našaje^kigajaešto bjožajiskoi druge je naravi. nazivljući um čistim i nepomiješanim. 9. 12. djelatan negdje sre­ dinom 6. tako valja smatrati kako su one i u nama.u tijeku" 39 su. V e ć je d o k a z a n o da valja smatra^ti_kjiko^stvari stojje j w a k o : da p o ­ stoji nešto što je s_onu stranu bićajjJedno .jer i on znade da je to netjelesno . nego u nezapisanim razgovorima. Državu IX.d a ^ u j i o t m n j } ^ narav duše. onakva kakva je i. a j e d n a izvanjska vlada.ο misaonim stvarima govori drukči­ je nego Platon.jer one su odvojene . izvan njih. 589a7. dru­ gi nisu u spisima. No z b o g svoje je drevnosti zanemario točnost. 26. 4 4 No netko bi se m o g a o čuditi je li to i razložno. st. no teško je točno odrediti mjesto. ono prvotno postavlja kao nešto jednostavno. tako te je razložno pretpostaviti da je isto toliko bivstava i nepokret­ nih počela". Metaph.točan broj trebaju odrediti matematičari. Usp. fr. Nije jasno zašto ga Plotin spominje u ovome kontekstu. Kr. A k o je pak svaki pokretač počelo. Fr. 4 6 Dakle. Ladana). ili su počela u području misaonih stvari mnoga. N e t k o bi m o g a o pitati da li m n o š t v o misaonih stvari potječe iz Jednoga. A k o potječe iz Jednoga. sklada čita­ voga neba? Kako to da su sjetilne stvari na nebu brojem iste kao i misaone stvari i pokretači? K a k o m o ž e biti tako m n o š t v e n o . broj kruglji odgovara broju pokretača (55. 430al7-18). iako je netjelesno. jer ne posjeduje nužnosti. Naime.18 (= A 1 DK) te Β 12 i 91. Diogen Laertije. počela će biti u skladu sa slučajem. množina kruglji nek je tolika. prvotnoga. 1072bl9-20: „Um samoga sebe 'umuje' prema dioništvu u mišljenome" (pr.a počela služe kao tvar. Za E m p e d o k l a „svađa" razdvaja. bez tvari koja dijeli? Stoga su od starih oni koji su se najviše p o n o v n o priklonili Pitagori i njegovim sljedbenicima te Ferekidu ti koji su se bavili t o m naravi.

p r e d o d ž b a m a i tuđošću u odnosu na tijelo. Znanje' -pQsfSjt^ad. n u ž n o postoji i neko mirujuće pravedno. svoju djelatnost posjeduje u čistoći. Taj razmj§l[ajući dio duše.se-4}nrJli^^ okrene^arfutra L t a m o p o b u d i p o ­ zornost. tada o n o j o š nije prošlo kroz cijelu dušu. iako nije postojan na mjestuTipak se m o t f f u mrloštvu ooTkojega je svako pojedino sposobtžo^cl^gaprimi kao ncžto dru^ti ud oiloga~što oriJ^stTupravo kao štojeHšre^ijSEFtaniž^ i svaki sastojak k r u ž n i c e j m a t o č k u nA_rjjfii»W-a~-p~Qjrn^^ Nečim takvim^štoJje--u-»a^iKTmTsmo Jedndgm^pđdru^erii. ^ ^ ^ ! ^ ^ ^ ! pr^edftim_i_hjepim stvarima.j e r o n o 4 9 je naravlju odvojeno . Kad je nešto dje­ latno. Timej 34b3.SavrjtenajejmjiJtojajD^ a drugi je onaj koji udjeljuje razmišljanje. koji za razmišljanje ne potfšbtij^nikafcvđ^fflesno oruđe. svakTod Injeluvasduse ύ γ ] | 3 ? . udaljivsi se od ostalih zvukova. Platonov Fedar 245c5. nego.^oji_ne_j^zjoiš^e--TTego--vječno posjeduje o n o pravedjiQ^a_jn^3r-a-4H^tojatL j_ppjčele r -uz£ok i b o g Usp. kao i njezin dio koji je smješten ovdje. j e s t * o d v o j e r i i n ^ g ^ o m i j e š a n s j ^ e l o m . a i duša . Budući dakle da p o s t o j j j h ^ š a ^ k ^ i a . urna. dok on ne dođe.) Te su stvari uvijek u svojim vlastitim djelatnostima. o n d a u n a m a treb^jDOjSlajati-ttm. nego je postojan. da bi m o g a o razmišljati čisto.se-jo'gr-nalazimo u zamjećivanju. osim ukoliko nisu nužni. taj vanjski dio jest onaj koji. 224). Mi dakle j o š ne spoznajejn^jjej. 11. um i o n o što je prije u m a uvijek je u sebi. Usp. Na što Plotin misli? Vjerojatno na onaj dio duše koji „ostaje u umnomu svijetu" (Atkinson. N°e trebamo tražiti mje­ sto gdje ć e m o ga smjestiti. 12. pa ga još i izvana prekriva. TaKo" ffiflmamo svoje središte. Kao što netkTj7^ekajući~da"cuje zvuk koji želi čuti. n e g o s takvim djelatnostima uglavnom ništa n^^inimo7~TNeki od nas s njima uopće ništa ne rade.. ne bi se prevario onaj kojrtJTga p o s i a v i o u prvotno u m n o .„ o n o što se uvijek k r e ć e " 5 0 . postavljena u sredinu tjelesnoga. 356 357 . „ i z v a n " i „ n e t v a r n o " pripadaju mu samo kad je sam i kad ne posjeduje ništa od tjelesne naravi. Timej 90a5-7.nego se misli na odva­ janje nenaginjanjem. Platon tamo govori ο tome kako je „poglaviti" dio naše duše na vrhu tijela pa nas tako „diže sa zemlje". 4 8 A pozivanje da se odvoji nije mišljeno mjesno .ζ Η α i uvijek djeluje sam-po sebi. τοϋτο. Kako t o dajjjak&u sebi i m a m o silne stvari. a ne sudjeluje u mogućnosti zamjećivanja. Platon tamo govori ο tome kako je duša.nastane sudjelovanje ržaKvaćanje.stvari-^k^^^u' tako prisutne. Kako bi inače o n a m o g l a razmišljati? A ako duš^s^draz_mišlja-0-«vwn stvariiga^a^sad ne. izrazi „ p o sebi". No nije sve o n o što je u duši već zamjetljivo. Stoga je. skrivajući značenje. a njezino razmišljanje istražuje je li ovo pravedno od­ n o s n o je li o v o lijepo. rio Usp. tako i ovdje treba otkloniti zamjetljive zvukove. te m o ć duše za zahvaćanje ču­ vati čistom i s p r e m n o m za slušanje glasova odozgo. iz čega nastaje i razmišljanje u duši. prema Plotinovim riječima.isto tako. napreže uho prema o n o m u zvuku koji je bolji. Z b o g toga Platon kaže kako je u slučaju Svega dušu „još i izvana" postavljao u o k o l o upućujući na onaj dio duše koji ostaje u u m n o ­ mu svijetu. N a i m e . potr£bjiftjia. jer „nismo zemaljsko nego nebesko bilje". a koji je samo tvorac i izrađivač i koji se bavi tijelom. ne zahvaćamo ih. 4 7 U slučaju nas. a nismo dio duše. ako mu se prlmaEremo. nego dolazi do nas kada dođe do zamjećivanja. nego ga m o r a m o staviti izvan svakoga mjesta. raširena kroza nj. ostaje u um­ nomu svijetu. govorio je kako je duša „ n a vrhu glave". Nadalje. nego s m o cijela-duša. da bi se na neki način i preostala vrsta duše mogla odvesti i pre­ nijeti gore. koji nije djeljiv. sjajime spoje­ ni i ο njemu ovisimo. da_JDi_bilo zahvać^njia.

Text und Ubersetzung. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Beierwaltesa. Naslov izvornika glasi Περί αιώνος και χρόνου. editio minor (Plotini Opera ed. 7. Inače. 1967 (knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Einleitung. Index I (griechische Termini). Načela kojima sam se rukovodio u prevođenju i sastavljanju bilje­ žaka ista su kao i u slučaju V 1. Vita Plotini. u kro­ nološkomu redu Plotinovih spisa i posljednja je što ju je Plotin sastavio za vrijeme Porfirijeva boravka u njegovoj školi (263-268). Kommentar. 1964) i samo neznatnije odstupa od toga izdanja. ubersetzt. Frankfurt am Main. Henry et H. Filip Grgić . I (Porph. Texte. 309. 89. 297. Index II (Sachen und Namen). 313). Beierwaltes je izvornik preuzeo iz tzv. 141. Oxford. Beierwaltes. Enneades I-III).-R. Literatur.0 vječnosti i vremenu (Eneada I I I 7) Prijevod Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema: Plotin. eingeleitet und kommentiert von W. Abkiirzungen. Uber Euiigkeit und Zeit (Enneade III 7). 296. P. 300. ova je rasprava 45. sv. Schwyzer.

vrijeme] kretanje cjeline.a o n o m e onostran o m e ni to" ne treba priricati . ali ne kao dio. Svaka­ ko. K a ž e m o V a V r > su vječnost i ia^aaae-Baaduaoban f a ^ i i n n i i k a V r . No pristoji ispitati koji su trkoji su to najvećma postigli te kako b i s m o i mi mogli doći do uvida u vječnost i vri­ j e m e . budući da sebi predočujemo i mislimo kako je vječnost nešto. Voden takvim značenjem ri­ ječi επιβολή. m o ž d a bi m o g l o postati jasno i o n o što pripada njegovoj slici. na taj bi način o n o bilo i o n o što miruje. kao što vrijeme ovdje postoji u smislu kretanja? S pra­ v o m bi netko m o g a o istraživati tvrde li kako je vječnost istovjetna mirovanju ili kako nije bezuvjetno istovjetna mirovanju. prauzora] bila je vječna. nego zato što sve što je tako da je vječno jest na osnovi vječnosti. Kad pokušavamo doći do razumijevanja vječnosti i v r e m e n a i. kao „primjenu" razuma na stvari (επιβολή τής διανοίας. po­ t o m pri njima zastanemo i smatramo da je dostatno ako b i s m o mogli. 217a33-218bl: „Jer jedni kažu kako je ono [sc. Platonov Timej 37d5-6: „Stoga je otac naumio stvoriti neku po­ kretnu sliku vječnosti te uredujući nebo ujedno stvara sliku vječnosti koja miruje u Jednomu". Aristotel misli na neke pitagorovce.što su oboje uzvišeni ne pokazuje i njihovu isto­ vjetnost. a kad uz njega stoji genitiv. koju nazivlju v r e m e n o m .Lbudući. m o g a o motriti o n o č e m u vrijeme uistinu nalikuje. Fizika Δ 10. επιβολή razumijem ovdje u epikurovskome smislu. 360 361 . 2.svatko od nas uzimlje druge tvrdnje starih ο vječnosti i vremenu.u vječnosti . No kad kažemo kako se j e d n o nalazi u d r u g o m e .. prije svega zbog zanimljive terminologije. kazati mnijenje ο njima. moguće je naime da bi j e d n o od njih m o g l o postati uzvi­ šeno p u t e m drugoga. prvo.1. Što dakle treba reći da vječnost jest? Je li ona samo u m n o bivstvo. nego parafraza Platonova teksta u Timeju 37d2-4: „Da­ kle.12 Usener."haravi. Nadalje. Sto smatraju da je ona oni koji je prikazuju kao nešto različno od v r e m e n a ? A k o se naime spozna o n o što stoji kao prauzor.na taj bj_ib^ačj_n^j^ejkp_mogao jsyj3sti_najedno. Usp. no nemoguće je 4 točno odrediti na koga. Epikur. j p r n p n n p m e gto nastaje jLovome~T5vemu. došavši na osnovi prisjećanja odavde tamo. Po svemu sudeći. 3 Usp. 2 A kad bi tkogod predočio što jest vrijeme prije n e g o što je p r o m o t r i o vječnost. fi. pre­ vodim ga „poimanje" ili „mišljenje". i on bi. p. Prvo valja istražiti vječnost. a najuzvišenije^e*nest"'o'pd!'mršabrie. Jer misaoni svijet i vječnost oboje su obuhvaćaju­ ći i obuhvaćaju iste stvari. kako pojam mi­ rovanja u sebi ima o n o „uvijek"? Ne mislim na „uvijek" u vre- ώοπερ ταΐς της εννοίας άθροωτέραις έπιβολαΐς. ne bismo mogli reći kako je mirovanje vječno kao što ne bismo mogli reći ni kako j e vječnost vječna. i to su mnijenje ο vremenu neki imali. treba vjerovati da su neki od starih i blaženih filozpfa pronašli o n o što je istinito. narav toga živoga bića [sc. Ep. Odatle vjerujemo da p o p u t vrlo čestih primjena mišiljenja u svojim dušama i m a m o neku jasnu predodžbu ο vječnosti i vremenu. upitani. j e r ο njima uvijek g o v o r i m o i u svakome ih slučaju spominjemo. nakon toga zadovoljni odustajemo od daljnjega istraživanja vječnosti i vremena. a drugi kako je sama kruglja". vječnojsjma^ta sudjeluje vmjećnosti. onda rabim „pojam (nečega)". Nije navod. Jer ako je istovjet^najnirOVanju. Diogen Laertije (10.tada p o n o v n o ο vječnosti govorimo kao ο nečemu drugome. i nije ju bilo moguće posve uskladiti s onim stvorenim". odlučio sam komparativ άθροώτερα prevesti drukčije ne­ go što Plotin inače u ovome spisu (a i drugdje) rabi αθρόος („skup­ ljen"). onda.naime. Naime. kažu. približiti im se.najuzyišenije. I έννοια je čest pojam u ovome spisu.da se ne rniiž^rTeći'Tčbje'je"od'"toga dvojega uzvišenije . Teško prevodiva sintagma. nego mi­ rovanju u bivstvu. Naime.. tada n a m je uvijek iznova misao u dvoumlju . No to. Aristotel. vjftČTTnstjiripaH« tr^inOJ η3ΤΑΥΪ. No treba li za vječnost kazati kako tamo postoji u smislu mi­ rovanja.31) kaže kako su za neke kasnije epikurovce φανταστικοί έπιβολαί τής διανοίας bile četvrti kriterij istine). 5. dok će za vječnost obuhvaćanje biti i u smislu cjeline. P o t o m . takoreći.i kad im priričemo vječnost . Ovisno ο kontekstu. kao kad "bi tkogod kazao kako je vrijeme cjelokupno n e b o i svijet? 3 Jer. ako vrijeme ima nalike s vječnošću. no ipak kažemo kako se tiče misaonoga svijeta ili kako je u njemu o d n o s n o u njemu prisutna. kako bi kretanje moglo biti vječno? Naime. 4 Platon kaže: „Narav prauzora bila je vječna" . I. V r i . a m o ž d a i iste uzimlje na različit način. Obuhvaćanje će se za misaono bivstvo sa­ stojati u obuhvaćanju dijelova.

i ne preinačuje se. i ne sad j e d n o . i što je trajnost. Kako pokazuje Beierwaltes (156). to j e j n ^ č j i o g t . αύτόστασις.U tijek" (εις ρύσιν) zapravo znači . Riječi nema prije Plotina i teško je zaključiti što točno pod njom misli. jer što bi za nj m o g l o biti buduće? Preostaje dakle da u bitku bude o n o što upra­ 10 vo jest. koja ili slijedi ta­ mošnje stvari. nužnošću.""vj^Cnostr 4. a n e j i a j e sada ovo. bilo da je ona istovjetna 7 vječnosti. Riječ je ο μέγιστα γένη. a ne drukčije. nego jest irpravo to što jest. potječe iz nje i jest s njom. 3. kao uo­ stalom ni u Platona. jer od nje ništajaye^rQŠ]_ojiiti će nastati. te „ r a z l i č n i m " i „istovjetnim". uko­ liko je vidi kao život. ali je sastavljena iz m n o g o dijelova . Jer i o n o lijepo je u njima i iz njih potječe. a i istina je u njima. o n o istovjetno i nikada drugo te mišljenje o d n o s n o život koji ne idu iz j e d n o g a u drugo. 2. u budućnosti mogTo*Taiti nešto štosaria ne posjeduje. p o t o m kretanjem. ako jest posve takva ka­ kva jest. o n o što prvotno postoji treba postojati zajedno s prvinama i biti u prvinama. u tome potisnuvši drugotnost te vid­ jevši nezaustavljivost djelatnosti. jer i za sve drugo za što k a ž e m o kako je tamo.sebi-nema. 8 T a k o sastavivši p o n o v n o sve to u jedno. No ne treba smatrati da ona narav vječnosti pridolazi izvana.jpxyain nitjJJjaonoga niti neprotejmogj^ „mirovanje u Jedno­ m e ' ^ Vječnost bi daMe^rnogkr-srrch^rhT^ no ne bi 6 m o g l a biti rnlrovlu)je~po sebi. Dalje.. nego su uvijek takvi kakvi su i uvijek postoje neprotežno .. takq_yječnost miruje u istome. tako da je to zajedno jedini život. ili je zajedno s njima.jrrjnrj'prhvjn Svr Q Usp.u crtu". 7 g 362 363 . Usp. ali koja m o ž e biti m n o g o i jest m n o g o ? Onaj tko spazi tu mnogostruku m o ć taj je u smislu „ o v o ­ ga".napreduje u 9 tijek. Naime. ne­ go ona narav jest vječnost. zatim mirovanjem. on Y 5 irii vjfifinns* lfin fiirnt 1 uji miniju n i iliimi . Zatim. treba da je Pjm]djuja|Bo-T'T^ojie^^ bi bila istovjetna vrerrtenu. a p o t o m d r u g i .koja jest u smislu nečega jedinstvenoga. b. bilo da vječnost jest na temelju nje? T r e b a li je shvatiti kao neku misao . Usp. Jamblih. A mirovanje^ćao'mirovanje u. nego na o n o što mislimo kada govorimo ο trajnome. kada ga spazimo prisutnoga. jer što je to što za nj bijaše i što je za nj prošlo? N e ć e imati ni „bit ć e " . vječnostjne_treba_pot mišJj^tj_saniOj^mtt e^nju.menu. između „trajnosti" (αίδιότης) i „vječnosti" (αιών) u Plotina nema načelne značenjske razlike. ili se u njima prepoznaje? Je li ona sve to . „Upravo u tvrdnji da vječnost samo jest Plotinova se refleksija pokazuje kao konsekventno izlaganje osnovne Platonove misli ο vječnosti: da ona. Jesi" (Beierwaltes. slobodna od bivanja. In Nicomachi arithmeticam introductionem.ili kao narav. nego sve istodobno. jer ne postoji o n o iz čega bi to m o g l o dospje­ na ti u „ s a d a " . Jer što bi mu se kasnije m o g l o zbiti. ž^vot^koji pripačla^^ p u n i posve neprotežan. onpjštojjiisjfidujeibiti^ u „bit ć e " . nego je nedjeljivo savršp_Qstvnf-k^p što je l i t o č k i ^ve-^zajed«e4. b. A neće imati ni „bijaše" po sebi. O n o 'mjp r ^ h j mogfo hiti n i š t a ^ ^ j j ^ ^ d o l i to što ^jegt^Niti bi. Stoga vječnost nije podmet. O n a se naime zrije prisutna u njoj. 172). 15 uz V 1. o n o što niti bijaše niti će biti. 57 Pistelli: „Geometrici tijek (ρύσις) točke nazivlju crtom". ukoliko sve to zajedno jest neko jedinstvo. 16 uz V 1.. u sebi. b. Dakle. Sto bi dakle bilo o n o na temelju čega kažemo kako je sav tamošnji svijet vječan i trajan.Jiikajda~ne.narav koja je jedna. nego samo jest. a p o t o m drugo. Ako bi vječnost bila istovjetna mirovanju bivstva. neg^Tono^šToTž samoga podmeta takoreći prosijava u skladu s istovjetnošću koja se navješćuje ne tek za o n o što bi m o g l o biti nego za već postojeće: da jest tako.sve to vidjevši. takoreći podmeta. J e d n o kao . nego je uvjjek^u sadanjosti. a niti se preiriačilo. to je o n o što tražimo. onda bismo druge rodove p o n o v n o izdvojili iz vječnosti. Dakle. k a ž e m o k a k o čitavo potječe iz bivstva i kako jest s bivstvom. Usp. a što sada nije? A ni kasnije neće biti ne­ čega što već sada nije. kao uvijek prisutno. nsgtrinrJ^aTTOme. nazivlje bivstvom.

istovjetan. A što bi mu se m o g l o zbiti m i m o naravi? Naime.So steht es nicht erst bevor und wird nicht sein und war auch nicht gewesen".životu. koje obuhvaća sve vrijeme i neograničenost jest vječnost (αιών) . Prvim dvama glagolima Plotin želi istaknuti da ono što je potpuno tako da mu ništa ne nedostaje u budućnosti niti bi moglo biti nešto drugo. prema činjenici da se vrijeme koje obuhvaća život svega što postoji nazivlje αιών] ispunjenje (τέλος) cijeloga neba. kad bi im dodao „bit ć e " . pa tako i bitak. Jer kad bi bilo. Kada to m o g u kazati ο n e č e m u čemu sam se d u š o m upravio. A to je p o t r e b n o i za Sve. Zato i žuri p r e m a o n o m u što bi m o g l o biti te ne želi stajati. a trajnost je takvo stanje podmeta koje potječe iz njega i jest u njemu. one nemaju težnju p r e m a o n o m e što bi m o g l o biti. nego je samo stvorilo dijelove. De caelo A 9. život bi im postao kraći. riječ αιών ( „ v j e č n o s t " ) dolazi 12 od riječi αεί ών („uvijek p o s t o j e ć i " ) . postojeći na taj način. kao što ni o v o istinski Sve nije skupljeno iz dijelova. što­ više kada m o g u vidjeti da je to takvo da u njemu uopće ništa nije postalo (jer ako jest. jer ne postoji ništa što bi mogle biti te stoga ni o n o u č e m u to što bi m o g l e biti jest.besmrtna i božanska". a niti će biti. ne o n o koje je samo u dijelovima. samo da sva bića trebaju biti prisutna u Svemu i cjelini nego ne treba biti prisutno ništa što j e d n o m ne postoji) . Z a t o ništa ne traže. 1 1 Što se pak tiče stvorenih stvari. A k o je tako. o n d a n e m a ničega što će mu prid o ć i . nego bi združen s t o m naravi bio za­ divljen te svojom neizmjernom naravi sposoban to činiti? Ili će i on sam juriti prema vječnosti i nigdje neće skrenuti. je li to onda već trajno. o n i m vječnim u sebi motreći vječnost i o n o što je vječno? A k o je dakle to što postojima-t^j. p o t p u n o i cijelo bivstvo bića. d o k je drugo u svemu biću. 364 365 . ako im on biva u t o m e da bi mogle biti. tako da mu ništa ne nedostaje. Usp. da bi bio naličan i vječan. one već jesu cjelina i upravo onaj život koji takoreći zaslužuju imaju cijeli. nego sebi privlači bitak time što stvara o n o uvijek drugo te se kružno kreće u nekakvoj težnji za bivstvom. bude ne s a m o Sve u smislu svih bića nego i da ima sve.. nego upravo s o n i m čega je istina. o d m a h bi im pripao nebitak. Naime. niti će biti. n e g o i o n o koje jest tako da mu ništa više ne m o ž e nedostajati i kojemu ništa što ne postoji ne m o ž e prići (jer ne ουδέ μέλλει ουδέ έσται ούδ' έγένετο. T a k o s m o mi pronašli i u z r o k kre­ tanja koje na taj način. a niti mu se išta z b i l o . sve d o k će biti tako. a mišljenje tvrdi da je istovjetna bogu. Stoga je vječnost nešto uzvišeno.načixujgečno i uvijek postojeće. Dakle. svako pojedino od tamošnjih bića jest m n o š t v o na temelju neograničene moći. otišle bi iz sjedišta bitka. Čini se n a i m e da je stvorenim stvari­ ma bivstvo u t o m e što o n e potječu iz izvora nastajanja. o n o ništa ne trpi. Naime. I S p r a v o m hi sp TriogTfTTvrdiTi rla"jp vje^nrT^tTl^ng- koji se pokazuje i sebe objavljuje kakavjest: bitak kao netreman. da bi i time bilo p o p u t istinski Svega. a ne drukčije i da kad bi mu se opet upra­ vio da bi iznašao da je takvo? A što ako se tkogod ne bi odvra­ tio od prizora vječnosti. ili bi mu mogla pripasti i takva narav da se ο njemu posjeduje pouzda­ nje kako postoji tako. tad bi mu to nedostajalo. 279a25-28: „Prema istoj analogiji [sc. a kad bi im tkogod to o d u z e o . da nastaju i da će kasnije biti. dok bi vječnost bila p o d m e t s takvim pokazujućim se stanjem. No ne treba se čuditi ako kažemo kako se onj^ajit^Liz-mnoštva. Sto se pak tiče prvotnih i blaženih stvari. A k o mu se dakle ništa ne m o ž e zbiti. Bjelodano je naime da njima bitak ne bijaše nešto što je s njima sraslo. To je o n o J e s t " . kad bi im o d u z e o o n o „bit ć e " . pa ne bi bilo Sve. žuri p r e m a vječnosti. 5.to je ime koje je uzeto od 'uvijek biti' (αεί είναι) . onda o n o nije uvijek postojeće. što ima život kao već cijeli. A što se tiče o n i h stvari koje nisu takve. sve d o k ne d o đ u do k o n c a svojega vremena. P o t r e b n o je da o v o istinsko Sve. onda bi ono što postoji na taj način bilo trajno. onda o n o niti bi išta m o g l o u b u d u ć n o s t i biti. U Beierwaltesovu prijevodu: . jer o n o neograničeno znači „ n e m o ć i Etimologija je Aristotelova. o n o što nipošto ne skreće u drugu narav. te siguran u.ta ustrojba nje­ gova i narav bili bi vječnost. da bi uistinu bilo Sve.da je u dijelu svega bića. s p o m o ć u o n o g a što bi m o g l o biti. o d n o s n o nije uvijek postojeće kao neka cjelina). jer o n e uvijek primaju „bit ć e " . Naime. A ni istina t a m o nije suglasje s drugim. i to OVOme b o g u . a da ga nije prihvatilo niti ga prihvaća ili će ga prihva­ titi. gdje više ne postoje.

niti razviti.tad bi bio blizu odredbi. a niti ga m o ž e š rasta­ viti. Dakle. nikada ne izlazi iz njega. ne možeš dakle ni shvatiti niti o n o što je od njega ranije niti nešto što je od njega kasnije.) 6.tp je vječnost.bilo bi tumačenje o n o g a „ v e ć 13 je neograničen". potječe od Jednoga i jest prema njemu. A kad bi tkogod govorio ο vječnosti tako kao da je ona već neograničeni život time što je on već sav te što od sebe ništa ne troši j e r u njemu ništa nije prošlo niti bi moglo biti . usp. T a k o se i riječi „ b i ć e " pridodaje o n o „uvijek". i u o p ć e joj ništa ne nedosta­ je. da u o p ć e ne dodiruje nešto što je „toliko d u g o " . Zapravo stoji ουδέποτε μή είναι „nikada ne biti".zavesti dušu u produživanje o n o g a što je više i o n o g a što nikada neće nedostajati. Naime. Naime. A k o dakle n e m a ničega što je od njega ranije ili kasnije i ako je J e s t " o n o najistinitije što mu pripada . to je o n o na što smjera mišljenje i čiji bitak ne proizlazi iz toga što je „ t o l i k o d u g o " . tako prekrasna i lijepa. No m o ž d a bi bilo bolje govoriti samo ο „ p o s t o j e ć e m u " .potrebuje o n o „ z a t i m " . (Naime.„ z a t o što je sav i ništa ne troši" . za shvaćanje vječnosti bio je potreban dodatak „uvijek". Jer priliči mu. kao što nije j e d n o „ f i l o z o f . to i tako mirujuće. 2.nedostajati". a „vječno postojeće" drugo. b. 281b25: „Da­ kle. bilo bi ne­ savršeno. niti je u neograniče­ n o m e vremenu. pa i ako se čini savršenim . jer o n o „uvijek" m o ž d a bi se m o g l o . koja je o k o Jedno­ ga. a to je na poglavit način zato što ništa od sebe ne troši. a sad ono. . nego da bi i životom i bivstvom bio nedjeljiv. a sad nije. u Platona kazano prikladno 14 i s d u b i n o m uvida . u neograničeno b u d u ć e m u . dokinuo čistoću njegove nedjeljivosti.naime. podijelivši se. sve što uvijek postoji u bezuvjetnome je smislu nepropadljivo". nego je o n o prije odredbe „ t o l i k o d u g o " . nego bi se upotrijebilo za objašnjenje o n o g a ne16 propadljivoga . Ova bi rečenica vjerojatno trebala predstavljati objašnjenje stavova što ih nalazimo na koncu ovoga odlomka. jer mu nedostaje vrijeme što ga potrebuje. O n o „bijaše d o b a r " Ovo je možda aluzija na Aristotela. m o ž e imati. i budući d a j e to. 1 7 No o n o č e m u je svojstveno to da niti potrebuje o n o „ z a t i m " niti je izmjereno u n e k o m e drugome vremenu.i to zato što ono jest bivstvom o d n o s n o životom. Ali kako je imenica „ b i ć e " dostatna za biv­ stvo. lal-6).i ne s drugom namjerom nego da bi se pokazalo kako vječnost ne s a m o da vodi p r e m a J e d n o m e sebe u odnosu na sebe samu nego je i život bića oko Jednoga koji postoji takav kakav jest. mislimo na o n o što nije tako da sad jest. no ono ne bi bilo savršeno u onome smislu u kojemu je savršeno ono čemu to svojstvo pripada nužnošću (za homonimnost usp. Budući takvo. mogli bismo ga nazivati savršenim.kad se ne bi izreklo na poglavit način. istinski biti znači uvijek biti 1 5 o d n o s n o nikada ne biti drukčye7~&E8~^ZTiaei biti nepromjenljiv o d n o s n o biti bez razlike. Aristotelove Kategorije 1. trebamo smatrati da ta­ da. niti produžiti. o n o što je u vremenu.naime. poradi jasnoće.) Naime. a drugo „istinski f i l o z o f . nego uvijek ostaje oko njega i u njemu te živi sukladno njemu. a i riječi „ p o s t o j e ć i " pri­ dodaje se o n o „uvijek". Stoga o n o „uvijek" valja shvatiti kao da se kaže „istinski postojeći" i valja ga pridružiti neprotežnoj moći. to je o n o što tražimo. da njegov život ne bi. tj. budući da o n o nije „toliko d u g o " . 366 367 . De caelo A 12. tada još ne bi bio sav .kao što je savr­ šeno neko tijelo koje je primjereno duši . O n o dakle ne posjeduje sad ovo. Usp. nego posjeduje upravo o n o što treba biti. a budući da su i nastajanje smatrali bivstvom. A kada govorimo ο o n o m e „uvijek". (A o n o što tako miruje jest vječnost. na-lažan način . No budući da u hr­ vatskome to znači isto što i „nikada biti". o n o što slijedi . kad bi bilo u njemu prisutno i trčalo s njim. pa se kaže „uvijek postojeći". A posjeduje sve.i o n o samo . to da „vječnost miruje u J e d n o m u " . Takva je narav dakle sve.vječnost. a s druge manjkava. koja ne potrebuje u o p ć e ništa osim o n o g a što već posjeduje. i nije s j e d n e strane puna. biće. nego zato što je postojalo nešto što se skrivalo pod i m e n o m filozofije nastao je dodatak „istinski". ž i v o t jne. Naime. niti rastegnuti. Budući da takva narav. kad bi bilo zajedno s njim. nije „postoje­ ć e " j e d n o . kako mislim. koje je djelatnost života što pri sebi mirujući j e s t j^rerna J e d n o m u i u J e d n o m u te što niti b f t a i f ^ f t . h o m o n i m n o bi se nazivalo savršenim. i o n o što miruje samo. onda n a m p o n o v n o pridolazi o n o ο č e m u g o v o r i m o . preveo sam smisao.

8. Relacijsko razmatranje vremena nikada ne kaže što je vrijeme u sebi i sa stajališta sebe samoga. nego onoliko koliko je sišlo vrijeme. a o d r e d b o m . a drugo „ d v o s t r u k o " . Platon kasnije i toj riječi predbacuje da nije posve t o č n o ο njemu izre­ čena. Tvrdnja da je vrijeme ono što se kreće izgleda da se odnosi na pitagorovce (usp. Druga su kretanja sporija zato što bi u duljemu v r e m e n u prešla samo dio razmaka. d^dirjujbonim ο č e m u raspravljamoT*A~ k a k o bismo mogli biti 1 u d o d h u T m n m sto llHih Je LuJe'i Potrebn^je^aJždje^da^jmi su­ djelujemo u vječnosti. Vrijeme ne m o ž e biti kretanje. K a d a dakle ο t o m e govorimo. Od o n i h koji kažu kako je vrijeme kretanje jedni bi mogli tvrditi kako je o n o svako kretanje. sjedinitelju (ό συνιστάς). ο kojoj se. b. a dijelom na epikurovce.a i bile su navedene . 368 369 . jer mu o n o „ranije" udje­ ljuje u z r o k bitka. A k o dakle vrijeme nije ni kretanje kruglje. Usp. Kad se pak kaže kako je kretanje vanjske kruglje najjače i najbrže. npr. dostatna bi bila i ova: kre£ajyeubi m o g l o stati i prekinuti se. 7. j e d n o koje ide od istoga do istoga.Naime. niti ako se uzme_uređeno kretanje. 3. m o ž d a stavove izrečene ο v r e m e n u y^^Jj^MXil^SJ^^ieiiti. Misli na riječ „bijaše". ali ne u o n o m e v r e m e n u u kojemu je prešlo polovi­ cu. niti ako s e ^ z ^ n j i . Da stari i blaženi muževi nisu ništa kazali ο vremenu. Stoga ni svi­ j e t nije dobio neki vremenski početak. A kad bi tkogod kazao kako se kretanje Svega ne m o ž e prekinuti. kretanja ili onoga što se kreće" (Beierwaltes. Naime. tako da bi j e d n o vrijeme bilo „ p o l a " . D o č i m oni koji kažu kako je vrijeme nešto na kre­ tanju mogli bi misliti ili na razmak kretanja ili na mjeru kretanja 20 ili na o n o sto uopće slijedi Ttretanje. teško da bi o n o m o g l o biti sama kruglja. a vrijeme ne. ili je v r i j e m e j n e š i ^ n a ^ r e t a n j u ^ A budući da vrijeme nikada mjIHstonuio bi posve daleko o d njegova pojma kada bi se kazalo kako je o n o mirovanje ili o n o što miruje ili nešto na mirovanju. 15 uz V 1. 18 pak koji kažu kako je vrijeme o n o što se kreće mogli bi misliti na kruglju Svega. Oni Usp. uslijed toga što se kreće. dajemo li svjedočanstvo n e č e m u d r u g o m e i raspravljamo li ο n e č e m u t u đ e m u ? No kako bi to m o g l o biti? N a i m e . a i j e d n o i drugo bilo bi kretanje Svega. gore. Kao prvo. to potvrđuje tvrdnju kako su kretanje kruglje i vrijeme različni. na­ gađalo kako je vrijeme. o t p o č e t k a spojivši o n o što slijedi s vječnošću. trebali b i s m o . nego samo što je ono sa stajališta nečega drugoga. kad bi taj mislio na okretanje neba. ATErJ'koja ne bi bila u vremenu. A iako se protiv toga m o g u navesti .i o n o bi se okretalo do iste točke. jer o n o u čemu kretanje jest različno je od o n o g a što samo kretanje jest.s o n u stranu Sve­ ga" označuje o n o što ne počinje od n e k o g a vremena. T a m o j e naime' pur'vodio p r e m a gore. a drugi kako je kretanje Svega. gore. dočim o"d'sacia raspravljamo n e posve sišavši. 2 1 Je li onda v r j j e m e j t o g o d na kretanju? Tvrdnja da je vrijeme kretanje odnosi se na Aristotela. a drugo koje je dospjelo do polovice. bilo o n o u r e đ e n o . dijelom na stoike. No iako je to kazao poradi objašnjenja. još bi se više udaljila od toga da je vrijeme. No sada je n u ž n o prvo shvatiti tvrdnje najviše vrijedne s p o m e n a i ispitati h o ć e li naš vlastiti n a u k biti u skladu s kojom od njih. bilj. bilo u vremenu . Platonov Timej 29el. ili kreće. s m k r p a n j a te se takore£i^z^vih_njui nacmi j e d n o . 216). ipak bi i o n o . obje navedene vrste kretanja jesu"u vremenu. 3). izložiti mni­ jenja ο njemu pokušavajući pojam v r e m e n a što ga posjedujemo uskladiti s mnijenjem što ga ο njemu izlažemo. Usp. No kako n a m j e T o n i p g u ć e J c a d s m o u vrerrrerrcr? A l ^ j g ^ g ^ f e ^ o g u ^ u vječnosti moglrrbij3ej3p_oznati_a^ Valja n a m dakle-'šTci iz vječnosj^iju jstrazjvanje^vremena i u vrijeme. „Ci­ jeloj je kritici zajednička namjera da se dokine relacijskost vremena.P l a t o n prenosi na pojam Svega. Riječ je ο tvorcu. bilo svako. O n o je naime najbrže od svih očito zato što u najmanje vrijeme prijeđe veći o d n o s n o najveći razmak. n a i m e da nije posve t o č n o izrečena za one stvari koje pri­ 19 padaju o n o m e što se nazivlje i misli pod vječnošću.druge tvrdnje. kako bi m o g l o doći do ikakva shvaćanja ako n i s m o u^.. b. dok se tvrdnja da je vrijeme nešto na kretanju odnosi dijelom na Aristotela.

kakva mjera. Δ 11. nego j e i i e . A _ o n o ne-iznenadno. No to bi bila m n o ž n o s t kre­ tanja. jest brže i sporije. pokaže na mnoštvo kre­ tanja .jest vrijeme? A k o je vriieme razmak u r e đ e n o g a kretanja.iznenadna. kao i u slučaju razmaka kretanja. nego na o n o duž čega bjjse jarno^kretanje protezalo kada takoreći s njjuntrči. svojom neprekinutošću. ako je raz­ m a k u s a m o m e kretanju. a Krizip kako je razmak kretanja svijeta (SVF 2. nego uvijek napreduje. pa i o n o mjesno. Aristotelovu Fiziku Δ 11. K o ­ liko se naime nešto kreće. S t o j e dakle i koju narav i m a taj razmak? On ne m o ž e biti mjestan. kao što se uvijek iznovice pojavljuje voda koja teče te razmak koji se na njoj motri. Tako. No to nije vrijeme. poput dvojstva ili trojstva. Δ 12. j e r kretanje. i u stotinu konja i u stotinu ljudi. ako je vrijeme razmak kretanja Svega. r a z m a k n i j e izvankretanja. 219bl-2: „Vrijeme je naime ovo: broj kretanja s obzirom na 'ranije' i 'kasnije'". Ili će samo kretanje. a ni na određeni način uređenoga. A TĆfje o n o što naš n a u m o t p o č e t k a traži .kao kad bi tkogod govorio ο m n o g o topline .i z n e n a d n o kretan j e . No ne kaže se što je t o . Iz toga p o n o v n o proizlazi tvrdnja kako je vrijeme kretanje. tako da kretanje duž nekoga Tvrdnja da je vrijeme razmak (διάστημα) odnosi se na stoike. nego će biti „toliko i toliko" koje je nastalo u vremenu. i uopće sve kretanje. Jer kako bi netko m o g a o brojiti n e u r e đ e n o i neujednačeno kretanje? Kakav bi broj tu m o g a o pos­ tojati. o d n o s n o razmak koji se pojavljuje takoreći na masi kretanja. j e r mjesto što g a j e prešlo jest „toliko i toliko" i to će biti razmak. A to „uvijek i z n o v i c e " bit će broj. onda nije ni svakoga uređeno­ ga.. pa ni za istovrsno. Sto je dakle taj razmak što ga zoveš v r e m e n o m postavljajući osobiti razmak kre­ tanja izvana? Naime. ali su različite [stvari] kojih je broj: konji i ljudi" (pr. pa će i v r e m e n a biti p u n o . ne bi mislio na razmak samoga kretanja.ni ovdje se ne bi pojavilo ni izašlo na vidjelo vrijeme. a razmak će pripadati masi. Aluzija se vjerojatno odnosi na Aristotelovu Fiziku A 12. 220b32-221a2: „Bu­ dući da je vrijeme mjera kretanja. ako je kazano kako postoji neki broj ili mjera za svako kretanje. jer kretanje je n e p r e k i n u t o ) . a jer je takvo kretanje. u usj^r^bjj5_gmrn^ u vremenu. 9. b r z o ili sporo. gledajući u kretanje. Ni u Ari- 370 371 . kao prvo. Valja isTJitati na koji je način vrijeme hroj kretanja ili mjera ( o v o pos^eČfnje je bolje. vrijedi: razmak nije isto­ vjetan za svako kretanje. i time što ne prestaje odmah. Zenon tvrdi kako je ono razmak kretanja (SVF 1. imati razmak. mjera u o d n o s u na što? A k o se istom mjerom mjere obje vrste kretanja.193). štoviše razmak kojega kretanja . nego mjesto. Ladana). naime. . o d n o s n o vrijeme neće biti posvuda. a ono kojemu nije to je nejednoliko" (malo modificiran Ladanov prijevod). 219al2-14: „Zbog toga što je veličina neprekinuta i kretanje je neprekinuto. bjelodano "je kako je j t o v r i j e m j ^ . 2 3 A oba bi se razmaka mjerili j e d n i m različnim razmakom. TVTeautim. za koji bi netko s više prava m o g a o reći ka­ ko je vrijeme. ^ tanje. 2 5 Usp. Aristotelovu Fiziku Ε 4. Naime. onaj koji razmak postavlja u samo kre­ tanje bit će u nedoumici gdje da postavi razmak mirovanja. iako je o n o očito od obojega različno. ono kojemu je ista brzina to je jednoliko. koja ne sadrži pojam vremena. 2 2 onda. razmaka i sam razmak msj^vnjejme. T. nego u kretanju. j e r i o n o mjesno izvan je razmaka. Koji pak od tih razmaka.kojih je neograničeno m n o g o .što je vrijeme. 228b26-27: „Jer [kretanje] se katkada određuje brzinom i sporošću. Jednolikost odnosno ujednačenost kretanja Plotinu će kasnije predstavljati vrlo važan moment u argumentaciji. J e T t o biva slično i isto kao kad bi tkogod. onda je i vrijeme" (malo modificirani prijevodi T. s druge strane. Cime će se o n o što_J£_ji£. što bi o n o m o g l o biti drugo doli kreta­ nje? No ipak je „toliko i toliko". toliko bi dugo nešto drugo m o g l o mi­ rovati te bi se m o g l o kazati kako je vrijeme i za j e d n o i za drugo istovjetno. nego uvijek iznovice kretanje. 220bl0-12: „Broj je pak jedan te isti.r^izlikoyati od iz­ nenadnoga? Time_sto je_u_vremenu. Naime. No to će „toliko i t o l i k o " biti izmjereno mjestom. koje je podmet.509). A ako tkogod. Ladana). 2 4 Prvo dakle i ovdje. i količina kretanja jest primjerice desetica. j e r tih je p u n o . broj i mjera bit će takvi kao kad bi se brojem deset mjerili i konji i bikovi ili kao kad bi ista mjera bila i za vlažne i za suhe stvari. ono mjeri kretanje time što određu­ je neko kretanje koje će izmjeriti cjelinu". kazao kako je o n o razmak kretanja u v r e m e n u . Usp. Kad bi tkogod k a z a o ^ k a k o j e vrijeme razmak k r e t n j a . dakle. upitan što je vrijeme. nego su u vremenu.A k o je vrijeme razmak. Naime. valja dvojiti vrijedi li to na isti način za svako kretanje.

zašto bi dakle vrijeme bilo kad biva broj. 'Vremena još ne bijaše.. kretanjima i mirovanjima (Ep. No budući da ne istražujemo što vrijeme nije n e g o što jest te budući da su m n o g i prije nas m n o g o toga kazali ο svakoj pojedinoj postavci (što bi. noćima. No z b o g mjerenja to nipošto nije n u ž n o . do onoga netremnoga. A budući da su tamošnje stvari mirovale u sebi.112-113.preostalo bi kazati što treba smatrati da vrijeme jest. N a i m e . iako terminologija nije posve Epikurova. ali i „svojstava"). 2 8 No m o ž d a bi. Budući da se ο vremenu ne može govoriti kao ο ostalim svojstvima nečega (Epistula ad Herodotum. budući da joj je pripadala neka ne. 11. 29 10. nego zdrav razum (έπιλογισμός /indukcija?/). ujedno ci­ jeloga i već neograničenoga života. „zgoda".m o g u ć e je naime da isti broj b u d e i o n o što mjeri i o n o što je izmjereno . ne bi bilo i prije duše koja mjeri? Bilo bi osim ako t k o g o d ne bi kazao kako nastanak v r e m e n a nastaje iz duše. gore. kako je prvo ispa­ lo vrijeme? M u z e j o š nisu postojale i po svoj ih prilici nitko ne bi m o g a o zazvati da to kažu. Zašto vrijeme. ako postoji nešto takvo što „slijedi ranije". 73).Nadalje. osim razloga nepravilnosti pristajat će svi drugi koji su protiv njih navedeni . kad bi to tkogod razložio. a ne kad postoji kretanje. 294 Usener). prije nego s t o j e stvorilo to „ranije" i postalo potrebujuće o n o g a „kasnijV^ajedjip^j^Tjjm^g^^ n e g o je i o n o samo u njemu mirovalo. no vrijeme mu je pripadalo i prije negoli je bio izmjeren. netrpnostima. kao stoje primjerice sjena παρακολούθημα tijela. posve čvrstoga te. Naime. kako bi za nj m o g a o postojati broj? Ne bi m o g a o osim ako t k o g o d ne bi izlučio koji njegov dio te ga mjerio. P o t r e b r m j e j i a se p o n o v n o j j z d i g n e m o do o n o g a položaja za koji smo rekli kako je pri vječnosti. M o g a o bi pak tkogod kazati kako je duša o n o što potrebuje veličinu za mjerenje. koji miruje u JeTJriomu i prema J e d n o m u . O n o bi naime m o ž d a m o g l o biti vrijeme. 374 . Usp. prema o n o m e kasnijemu. kako god da se ο t o m e govori. Ilijadu 16. trpnostima. No kakve bi to veze imalo s p o j m o m vremena? kao da je u vremenu. istodobno ili ranije. No budući da je tamo postojala ra­ doznala narav koja želi vladati s o b o m i biti svoja i koja je odabrala da traži više od onoga što je prisutno. Budući da je vrijeme neograničeno i budući da se tvrdi kako je takvo. n e g o j e uvijek drugo^ jnj. b. duša. Demetrije Lakonski to je protumačio tako kao da je vrijeme σύμπτωμα συμπτωμάτων (fr. da uočimo kako je vrije­ me neko specifično svojstvo (ίδιον τι σύμπτωμα) koje povezujemo s danima. bilo u smislu o n o g a što je izmjereno bilo u smislu onoga što mjeri . pokrenula se i time se pokrenulo vrijeme te krećući^se prema o n o m e što j g u v i j e k _ r p o t o m ' ' .naime. Usp. kako se pojavilo i nastalo. ko­ j e m u na svaki način pripada „ranije" i „kasnije"? To je kao kad bi t k o g o d kazao kako veličina nije tolika kolika jest ako nitko ne bi shvatio kolika j e . Epikur naime vrijeme razmatra u kontekstu συμπτώματα („događaja". zašto pridodavanjem broja. Valja ispitati je li o n o što slijedi kasnije. vrijeme kao s l i k j ^ v j ^ n o s t i . A k o je tako.^jm)^n^ičjmvsi^e¥u duljinu guta jDroizveli. vrijeme ć e m o stvoriti p o j m o m i naravlju o n o g a „kasnije". govori se „Ono što slijedi" (παρακολούθημα) mogli bismo odrediti kao „ono što se pojavljuje kad se pojavljuje nešto drugo". ad Her. 2. tkogod m o g a o zazvati samo nastalo vrijeme. odnosno barem za tamošnje stvari još ne bijaše. O n o bi ο sebi m o g l o govoriti ovako: ranije. vrijeme će biti o n o što slijedi kretanje u vremenu. i o n o m e koji tvrdi kako je vrijeme mjera kretanja Svega m o ž e se protusloviti iz onoga s t o j e već kazano i drugim s t o j e sada kazano ο mjeri kretanja . o n o m e što nije istovjetno. Tvrdnja da je vrijeme ono što slijedi kretanje odnosi se na Epikura. Tvrdnja da je vrijeme o n o što slijedi kretanje 2 7 ne podučava što je vrijeme niti govori išta prije negoli se kaže što je o n o što slijedi. nije nam potreban dokaz (άπόδειξις). baš i ako su M u z e tada postojale. 72). prije činilo povijest pro­ blema) te ukoliko smo ukratko ponešto kazali ο svakoj postavci. nego je preuzeta iz drugih izvora. Jer v r e m e n u je svojstve­ no da je „ t o l i k o " i kad ga nitko ne mjeri.

nego u stvaranju i rađanju . Jer na taj će način oponašati bitak Jednoga. onoliko dugo koliko je duša izvan vječnosti. duljina takva načina života koji napreduje u jednolikim i j e d n o v r s n i m preinakama koje nečujno prolaze i koja posjeduje neprekinutu djelatnost. što je u njoj Ls njom.ie_jwromcmila^sebg J -umiesto vječnosti stvorivši vrijeme. uzastopnost. nego da je zaustavila tu djelatnost te da se i taj dio duše okrenuo prema tamošnjemu svijetu. 12.jer on je dje­ latnost neke vječno postojeće duše. S „način života" ovdje prevodim βίος. a ni u sebi. isto tako i duša. umjesto neprotežnoga i J e d n o g a slika Jednoga. nije htjela da u njoj bude prisutno sve skupljeno. a i da stane. uvijek u prikuplja­ nju. a niti je sadanji život naličan o n o m e prije. umjesto istovjetnosti i nepromjenljivosti te o n o g a što miruje . a ni vrijeme ne treba shvatiti kao uzastopnost ili o n o „kasnije" (kao ni vječnost t a m o ) . οί λόγοι οί ποιοϋντες razlikuju se od stoičkoga λόγος σπερματικός prije svega u tome što ih valja misliti kao nematerijalne (V 1. prvo . Kad bi dakle tkogod kazao kako je vrijeme život duše u kretanju koje se preinačuje iz j e d n o g a na­ čina života u drugi. i to ne p r e m a sebi.kreće se i u njezinu vremenu. da bi m o g l a krenuti.)".kretanje nekoga dijela duše. koja ne postoji prvobitno. umjesto skupljene cjeline . hoće biti u bitku. kao što se ni vječnost t a m o ne smije shvatiti izvan bića.o n o što je uvijek u slijedu p r e m a neogra­ ničenome. nego proizvodi uvijek drugo. onda treba kazati: umjesto tamošnjega života postoji drugi život koji je takoreći h o m o n i m a n ovdašnjoj m o ć i duše. oponašanjem-onoga svijeta stvorivši sjetilni svijet koji se pokreće krjetanjem k o j e . te da ostaje u mirnoći. Dakle. P o t r e b n o j e dakle d a s e vrijeme shvati n e k a o d a j e izvan duše. dok se ona otpustila i uje- 376 377 . Sličan su nauk zastupali stoici. p r e m a vječnosti. a to „različan" sadržavalo je različno vrijeme. Kad bismo. za ovo Sve. te s drugim razumijećem ide p r e m a o n o m e što prije nije postojalo.11-13. Tu riječ Platon u Timeju (44c2) rabi ipak u drukčijemu smislu.258). jer prvo bi se.o n o što ne miruje u istome. kao što se ovo Sve odnosi prema o n o m e .8. njje tamešnjeTliegji^ T l S i i i i o ć e biti slika onoga. w o mfiuF B u duči naime da se o n o u njoj kreće . nego kao nešto što se u duši zrije. Naime. ne bi bilo ni same kruglje. 78). nadalje. umjesto u m n o g a kretanja . K a o što pojam iz mirnoga sjemena. pokazujući svoju djelatnost jednu za drugom. Geschichte einer geistigen Bewegung. Pohlenz. „Kao što je Platon to jednom učinio s parmenidovskim bitkom. I ona naime jest u v r e m e n u i u njemu se kreće.4-7) i što nemaju funkciju opće­ nitoga principa (IV 4. uza svoju djelatnost. Na posve je istome tra­ gu i Plotin. Ujedno je dakle život različan. ako je ona uvijek takva kakva jest i već neograničena i ako vrijeme treba da b u d e slika vječnosti. mogli b i s m o izmjeriti koliko je njezino mirovanje. Zenon govori ο λόγος σπερματικός kao ο djelatnoj moći (SVF 2. koji vode oblikovanju pojedinih stvari" (M.. i umjesto da posjeduje Jedno u sebi on troši to Jedno izvan sebe i napreduje u neznatniju duljinu.5 sqq. razvijajući ga.39. tako je Zenon razdijelio Heraklitov logos u mnoštvo te govorio ο nebrojenim 'spermatikoi logoi'.mwr?fl5ffllvativSi U. put u m n o ž i n u . kako se vje­ 30 ruje. uz to. V 3. stvara. u smislu „životnoga vijeka". čega bi j o š bilo m i m o vječnosti? Sto bi bilo o n o što je uvijek drukčije kad bi sve mirovalo u J e d n o m u ? Sto bi. morala pomaknuti. A k o se dakle. u misli učinili da se ta m o ć po­ n o v n o vrati i kad bismo zaustavili taj način života što ga o n a sada ima kao nezaustavljivoga i nikada ne zastajućega . 5 1978. n e m a drugoga mjesta doli duše .jer za nj. duša je. kao što je i vječnost t a m o . no Beierwaltes (257) upozorava na razliku: „Plotinovi λόγοι γεννητικοί. k a m o bi duša m o g l a krenuti doli u o n o u č e m u jest? Štoviše. Na taj će naime način oponašati o n o što je v e ć cijelo. o n o što je u neprekinutosti jedno.kad bismo dakle pretpostavili da o n a više nije djelatna. a zatim re­ d o m p o n o v n o neku različnu. P o ­ t o m je i stvorenomu dala da robuje v r e m e n u učinivši da o n o bude CTJČfan VfreiiiHim ι πνΆ II|U|IIWM |Jlll. budući da je duša djelatna. λόγοι έν σπέρμασι. ne bi m o g l a ni u to.o n o što će djelomice i uvijek postajati cijelo. a razdiobom prikriva množinu. skupljeno i što je v e ć neograničeno ako. stvorila. jer niti razumijeće bijaše djelatno. umjesto v e ć ne­ ograničenoga i cijeloga .mirna m o ć i da je o n o što je tamo vidjela uvijek htjela prenijeti na drugo. protežnost života u sebi sadrži vrijeme i uvi­ j e k dalje napredovanie_života v O e b i uvijeksjađrzi vrijeme. S ovoga mjesta valja shvatiti kako je vrijeme ta narav.5. bilo o n o što je ranije? A što bi bilo o n o što je kasnije ili o n o što bi m o g l o biti? Uz to. . Die Stoa. 3 1 bi li izgledalo da taj govori nešto istinito? Jer ako je vječnost život u mirovanju i istovjetnosti. Primjerice. a prošli živoTu~seb~i sadrži prošlo vrijeme. Uostalom.

Naime. za razlikovanje i čuvanje vre­ menskih brojeva". s p o m o ć u kojih d r u g o t n o š ć u bijaše m o g u ć e shvatiti dvojstvo. nego slučajno. a opravdava se činjenicom što Ari­ stotelova rasprava ο vremenu spada u tzv. nije li mjera? Dakle. Jer kako bi o n o mjerilo i što bi o n o mjereći kazalo. bilo da o n o uređeno miruje. dovest će do poimanja veličine prošloga vremena. d o k o n o što se mjeri jest samo slučajno. Jer i da mjeri.o n a je vrijeme. 3 3 P o t o m . kruženje očituje vrijeme. Stoga su o n i 3 0 do­ vedeni do tvrdnje kako je vrijeme mjera kretanja umjesto da_kažu kako je vrijeme o n o što se mjeri kretanjem i da p o t o m jpridodaju što^e-to^ose-rrrjefT^Fetanjem. a različno je kao i o n o što se mjeri. Prigovor se odnosi na Aristotela. kretanje. i mogli s m o se nečim takvim služiti takoreći kao mjerom. o n o što se mjeri na osnovi kruženja to je o n o što se u njemu očituje . kretanje Svega bit će mjereno prema vremenu.to objašnjenje ne bi bilo n e m o g u ć e . kazao kako je o n o to što se mjeri na osnovi mjesta. j e r duša ga je rodila zajedno s ovim Svim. ακροαματικού διδασκαλίαι. U z r o k našega neshva­ ćanja jest taj što oni u svojim spisima nisu objasnili s t o j e vrijeme. nego o n o prvo treba biti to što jest. j a s n o je da početak toga kretanja prema ovdašnjim stvarima i ovaj način života rađaju vrijeme. u kojemu samo kruženje jest. Timej 38c2-6: „Dakle. kao m j e r o m vremena. a odatle. budući da je prije bilo ne­ što drugo. koji nisu znali brojiti .tvorac stvara dan i noć. kad su ljudi shvatili koliki je razmak od j e d n o g a do drugoga izlaska. objasnit će koliko je kretanje. a vrijeme neće biti mjera kretanja p r e m a štostvu. a o n o što se na osnovi njega mjeri od njega je različno. prenošen usmeno. ponajviše za njih. A jedinstveno kretanje. pokreće prema spoznanju i prijelazu na vrijeme.bit će vrijeme. iako je određuje. Dakle. No samo vrijeme više ne treba posjedovati o n o u č e m u jest. a ako postavi nekakvo mjesto što ga je kretanje prešlo. i o v o Sve r o đ e n o je u takvoj djelatnosti . T a k o je mjera kretanja o n o što je Usp. planeti lutalice. 3 2 N a i m e . A na osnovi nečega uređenoga o n o se m o ž e pojaviti i pokazati u mišljenju. 3 6 No Platon za bivstvo vremena nije kazao niti da je o n o što mjeri. Usp. iako jasno kažu kako je vrijeme mjera u smislu o n o g a što se mjeri. i to na obrnut način. Aristotelici. 13. neka se taj prisjeti da on kaže kako su one nastale radi razjašnjenja i razlikovanja v r e m e n a i zato da bi bilo jasne m j e r e . bilo da se kreće. ali ipak ne i nastati. dakle u njegov ezoterički nauk. nego. no ipak više na osnovi onoga koje se kreće. a niti da je o n o što se na osnovi nečega mjeri. kaže. Naime. prije negoli mirovanje. dolazi pojam b r o j a . o n o što mjeri ili o n o što se mjeri. „ n e š t o je toliko koliko sam j a " ? A što je to .dinila. Dakle. j a " ? Je li to o n o na temelju čega jest mjerenje? Budući da o n o jest da bi mjerilo. Mjesec i pet drugih zvijezda. No m o ž d a oni to ne čine na obrnut način. Misli na izlazak bilo kojega nebeskoga tijela. budući da nije bilo m o g u ć e da se samo vrijeme odredi d u š o m . kad bi tkogod kazao kako kretanje i kruženje na neki način mjere vrijeme . samo vrijeme nije mjera. budući da ga nije sposoban objasniti jer je neodređeno. a niti su ljudi mogli sami od sebe izmjeriti svaki od njegovih dijelova . vrijeme dokinulo. da bi vrijeme nastalo stvoreni su Sunce. m o g a o bi kazati kako je o n o onoliko koliko je mjesto. jer u svojemu „ t o l i k o " očituju „ t o l i k o " vremena. Stoga je i k a z a n o kako je vrijeme nastalo zajedno s ovim Svim. nego o č i t o v a n o na osnovi kruženja. 378 379 .j e r o n o je nevidljivo i neshvatljivo. Kad bi t k o g o d kazao kako Platon i pomicanje zvijezda nazivlje v r e m e n i m a . 3 4 mogli s m o naći koliki je vremen­ ski razmak. Naime. izmjereno na osnovi određenoga kretanja. To bi bilo isto kao kad bi tkogod kazao kako o n o što se mjeri na osnovi lakta jest veličina ne kažući što ona jest. j e r je on jednolik vrsti kretanja na koju se oslanjamo. koje se ne m o ž e shvatiti ni razumjeti drukčije . jer pišu za poznavaoce i za one koji su ih slušali. a n e d a g o v o r e ο o n o m e što slučaj­ no nastaje u n e č e m u njegovome. a ovo Sve je u vremenu. m o ž d a ih samo mi ne shvaćamo.ko­ liko je to m o g u ć e . zbog toga razloga i takva božjega nauma ο nastanku vremena. z a h v a ć e n o u „toliko i toliko" v r e m e n a i koje se često broji. a i lakše je spoznati ko­ liko se nešto kretalo doli koliko je mirovalo. prethodnu bilj. ne nastalo. ili kao kad bi tkogod za samo kretanje. nismo pogodili njihovu namjeru. bilo bi različno. o n o u čemu se druge stvari kreću i miruju jednoliko i uređeno. Stoga.

3 9 Vrijeme će naime biti ili bijaše tako kako će on sam biti u onome što kaže. u namjeri da iz odredbe vremena posve eliminira pojam broja. Timej 38b6-7: „Vrijeme je dakle nastalo s nebom da bi oni. U prijevodu isto tako slijedim njegov prijedlog („behaupten". „bit će". Kaže kako je nastalo zajedno s n e b o m zato što takav život stvara i nebo. istodobno i nestali. Ono više nije u nečemu. A u što vodi kretanje duše? Naime. osim radi razlikovanja vremena. ako bi ikada došlo do kakva njiho­ va nestanka". vratio u Jedno. kad bi m o g a o . Stoga vrijeme neće biH'rastrgano^jerJo ιμ|β ru vječnostTkoja na drugi način postoji ύ svim istovrsnim stvarima. Zašto o n d a to kretanje Svega vraćamo u o n o što ga obuhva­ ća te k a ž e m o kako je o n o u vremenu. u navodima iz Platona ispušta Platonovu tvrdnju da vrijeme protječe u skladu s brojem {Timej 37d6) odnosno da su nebeska tijela. nastala i za čuvanje vremenskih brojeva (38c6). To je dakle ono što prvobitno postoji i u čemu su druge stvari. ne bi kazao ka­ ko jest nešto. No protiv takvih je tvrdnji potreban drugi način dokazivanja. „erklaren") 380 381 . bio bi u najvišemu smislu bezuman. a ne και τό θέσν ili καΐ θετέον. koje se protezalo istim razmakom. tada shvaća koliko je kretanje. isto­ dobno nastavši. te nebo. ujedno bi stalo vrijeme.i do njegova vremena. 3 7 Ipak. Duša je_dakle prva dospjela u vrijemej^tv^rikdj^rijejneJ. Tijelo koje se kreće toliko vremena odvest će do tolikoga kretanja . a je­ dan život proizvodi n e b o i vrijeme.e. iako je od njega prvotno postalo i „ranije" i „kasnije". potrebno je uzeti u obzir i to da kad netko shvati koliko je prešao čovjek koji se kreće. j e r vrijeme ne mi­ 38 ruje. S obzirom na sve što je kazano.j e r o n o jest nešto . hoteći objasniti njegovo bivstvo kaže kako je o n o nastalo zajedno s n e b o m prema prauzoru vječnosti te kako je pokretna slika. j e r on time neproduševljenome kretanju dopušta da ima „ranije" i „kasnije" te vrijeme po sebi samome.ono je nai­ me uzrok .nego je za očitovanje vremena kruženje dobilo neki najmanji dje­ lić. ako je do tolikoga vremena zadržao kretanje tijela.50 čitam καταθετέον. a ne kretanje duše koje je u njoj u trajnomu putu? Zato što o n o prije nje jest vječnost. j e r ne posjeduje taj život. a zajedno sa stvaranjem i njihovo prela­ ženje j e d n o u drugo. *"*" U 13. Je li dakle vrijeme i u nama? Ono je u svakoj takvoj^duši^ u svakoj postojiTstovrsno. Kad bi tko­ god kazao kako vrijeme nije u opstojnosti o d n o s n o kako ne po­ stoji.te za istinskije kretanje. Plotin. j e r o n o je samo proizvodeće kretanje . valja tvrditi kako je očito da griješi kad bi kazao „bijaše" ili Kako napominje Beierwaltes (284). dočim o n o m u kretanju p r e m a koje­ mu je i o n o prvo kretanje nastalo to ne dopušta. ta­ ko stvara i uzastopnost. kao što ne miruje ni život s kojim trči i hita. A k o bi se dakle taj život. a ono do kretanja duše. ni c]^sa_nrJ^pdvQ^na ni od kojega dijela svijeta. j e r je u t o m u životu. jer nema u čemu biti. ne­ ka promotri da prije toga kretanja pokret u čovjeku bijaše tolik. A kako onda vrijeme može-biti-possaida? Jer. koje posjeduje „ranije" i „kasnije". kada takoreći shvati kretanje nogu. Isto je i s dušom Svega. te je odavde m o ­ guće spoznati kakvo je i koliko je vrijeme.kao što stvara svaku pojedinu od svojih djelatnosti. No kad bi tkogod u z e o „ranije" i „kasnije" ovdašnjega kre­ tanja i kazao kako je to vrijeme . prema Beiervvaltesu. ono u što će nas htjeti voditi već je bez razmaka. kao što ni duša u n a m a nije odvojena ni od kojega nasega~3ijela. a sve duše jesu jedna.^a-pasjeduje_iajedno sa' švojluh djelatnošću. Usp. koji odgovara najmanjemu dijelu vremena. koja niti zajedno s njom trči niti se s njom proteže.

biće.postojeći. misao. mišljenje. rasprava. način života rođenje. uspostavljati. pojam 1 život bog kretanje svijet dokaz. ουσία . izraz. opstojnost kasnije narav vrijeme duša άδιάστατος άιδίότης άίδιος αϊσθησις αίτια αιών αιώνιος αρχή αρχέτυπος αριθμός βίος γένεσις διάστημα δύναμις είδος είκών ειμί έν ενέργεια έννοια ζωή θεός κίνησις κόσμος λόγος μένω μέτρον neprotežan trajnost trajan. stvaranje όρασις όράω ουρανός πρότερον ύφιστημι ι ύποκείμενον ύπόστασις ύστερον φύσις χρόνος ψυχή razmak moć. zreti nebo ranije davati opstojnosti. steći opstojnost podmet hipostaza. τό ov . pojam mirovati.bivstvo Jedno djelatnost poimanje. početak prauzor broj život. misliti.. 1 Rječnik najvažnijih termina νοέω νόησις νους shvaćati. 382 383 . umovati mišljenje um zrenje gledati. mogućnost oblik slika biti. vječan zamjećivanje uzrok vječnost vječan počelo. ostajati mjera i _. ών . τό είναι .bitak.

Uvod u studij Platona (Zagreb. Bavi se grčkom i srednjovjekovnom filozofijom. 1975. član međunarodnog Znanstvenog savjeta časopisa Phainomena. Od 1979. Politika Platonovih „Zakona". Paralipornena dialectices (Zagreb. 1988). Kantom i kantovskom tradici­ jom. Od god. do 1994. Pragu.Bilješka ο autorima Damir Barbarić rođen je u Zagrebu 1952. Ο tumačenju (Zagreb. Gimnaziju pohađao i završio u Zagrebu. Gostujući profesor filozofije na sveučilištu u Beču (1992-93). Doktorirao 1980. 384 385 . predstojnik Instituta za filozofiju. 1989). Od 1983. Aristotel. teorijom spoznaje i etikom te hrvatskom filozofskom baštinom. Filozofija Andrije Dorotića (Zagreb. Oxfordu i Louvainu. 1991. prijevod i komentar (Zagreb. s posebnim naglaskom na objavljivanju hrvatske filozofije pisane latin­ skim jezikom. Uz članke i studije u domaćoj i međunarodnoj periodici objavio Vježbe u filozofiji (Zagreb. diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakul­ tetu te politologiju teorijskog smjera na Fakultetu političkih znanosti. Zagreb. zajedno s Filipom Grgićem. 1995). glasila Fenomenološkega društva u Ljubljani. De continuitatis lege (Zagreb. Završio gimnaziju u Zagrebu te studij filozofije i klasične filologije u Bonnu. član redakcije časopisa Filozofska istraživanja. Od 1989. u Županji. SAD (1993-94) te sudionik domaćih i međunarodnih simpozija. glavni urednik časopisa Studiae historiae philosophiae croaticae. 1989. do 1993. Dokto­ rirao je na Sveučilištu u Bonnu 1985. radi u Institutu za filozofiju u Zagrebu. 1980). Specijalizirao je srednjovjekovnu filozofiju u Louvainu (1986-87). Član je među­ narodne organizacije Project Theophrastus i udruženja American Society for Ancient Greek Philosophy. Od 1992. Bologni (1987). Leipzigu. Braunschvveigu. Uvod. 1995) te. 1986). Ideja dobra (Zagreb. Platonova Politeia. Studirao i jednopredmetnu klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu. Josip Talanga rođen je 1953. utemeljitelj te pročelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske. Od 1993. 1993. Povijesno-filozofijske studije (Zagreb. Beču. na temu determinizma u antičkoj filozofiji. 1992). Kao Feodor Lynen stipendist Humboldtove zaklade usavršavao je antičku filozofiju u Sjedinjenim Američkima Državama (1987-89). urednik časopisa Godišnjak za povijest filozo­ fije. Od 1981. Knjiga šesta i sedma. Kraći istraživački boravci u Oxfordu (1980). Beču (1991). Osim članaka u hrvatskim i međunarodnim časopisima objavio je također Zukunftsurteile und Fatum (Bonn. Matija Vlačić Ilirik. Od 1989. Ruder Josip Bošković. Jed­ nokratna predavanja na sveučilištima u Ljubljani. Varia philosophica (Zagreb. 1991). član redakcije časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske fi­ lozofske baštine. 1994). od 1989. do 1991. na Fakultetu političkih znanosti s tezom Platonovi „Zakoni" kao filozofijsko utemeljenje filozofije. Priredio zbornik Filozofija i teologija. gostujući istraživač na sveučilištu u Tubingenu (1994). Bio je gostujući profesor na sveučilištima Augsburg (1993) i Rutgers. Pre­ ludiji. Tubingenu. 1987). 1986). u zvanju znanstvenog savjetnika. Padovi (1982). uposlen na Institutu za filozofiju u Zagrebu.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful