U r e d n i c a u Školskoj knjizi Maja Uzelac U r e d n i k edicije „Hrestomatija filozofije" Damir Barbarić Priređivač sveska Damir Barbarić Autori suradnici

na svesku Damir Barbarić, Josip Talanga Damir Barbarić, Prevoditelji suradnici na svesku Filip Grgić, Milivoj Sironić, Dubravko Grafičke urednice Marija Maslovar Marija Prvonožec Naslovnu stranicu opremila Karmen Ratković Ivo Lektor Pranjković Škilji

Damir Barbarić

GRČKA FILOZOFIJA

Korektor Filip Grgić Priprema „Grapa", Zagreb ISBN 953-0-61302-4 CEP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 1(091) BARBARIĆ, Damir Grčka filozofija / Damir Barbarić ; [autor - suradnik na svesku Josip Talanga ; prevoditelji Damir Barbarić... et al.]. Zagreb : Školska knjiga, 1995. - 388 str. ; 21 cm. - (Hrestomatija filozofije ; sv. 1) Bibliografske bilješke uz tekst. ISBN 953-0-61302-4 951123120 Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Š K O L S K A K N J I G A · Z A G R E B • 1995

Sadržaj

P r e d g o v o r u r e d n i k a edicije G r č k a filozofija - n a z n a k e za lektiru i studij tekstova (Damir Barbarić) Heraklit Fragmenti Parmenid Fragmenti Platon {Damir Barbarić) djela {prijevod M. Sironić)

Heraklitova {Damir

Barbarić) {prijevod D. Skiljan)

P a r m e n i d o v a djela {Damir Barbarić)

5£2^>

w. 4 Ci)

I z b o r iz P l a t o n o v a djela {prijevod D. Barbarić) Fedon Simpozij Politeia Fedar Sofist Timej Aristotel {Damir Barbarić) I z b o r iz A r i s t o t e l o v a djela {prijevod D. Barbarić) Metafizika Ο duši Ο pamćenju i prisjećanju Ο snovima Plotin {Josip Talanga) I z b o r iz P l o t i n o v a djela {prijevod F. Grgić) Ο trima prvobitnim hipostazama (En. VI) Ο vječnosti i vremenu (En. III 7) Bilješka ο a u t o r i m a

Predgovor
Načela zamisli i izvedbe
1. Riječ „ h r e s t o m a t i j a " ( χ ρ η σ τ ο μ ά θ ε ι α ) o z n a č a v a knjigu sastavljenu od izabranih o d l o m a k a tekstova korisnih za učenje, stjecanje i unapređenje znanja. I riječ i stvar povijesno pripadaju u o k r u g kasnohelenističkog iskustva i razumijevanja mišljenja, učenja, znanja, i znanosti - što sve tada j o š znači prije svega: filozofije u smislu stjecanja, prenošenja i nasljedovanja u bitnome već go­ tovih i pozitivno postojećih naučavanja, d r u g i m riječima „ d o g m i " . Hrestomatije - o g l e d a n e sa stajališta živog i n e p o s r e d n o g filozofi­ ranja, naprimjer upravo o n o g a koje je p r e t h o d i l o razdoblju hele­ nističke učenosti - pripadaju dakle, zajedno s rječnicima, leksiko­ n i m a i enciklopedijama svih vrsta i namjena, u biti t e k filozofij­ skoj eklektici i doksografiji te dijele s njima sve p r e d n o s t i i ne­ dostatke kojima su po n u ž n o s t i praćene. Ipak, daleko od t o g a da bi se iz takve, povijesno d o d u š e is­ pravne, spoznaje smjelo izvući zaključak k a k o su sve te vrste pri­ p o m o ć i učenju i ovladavanju p r e d a n i m znanjem filozofijski spo­ redne. Istina je da s a m o živo filozofiranje stoji p o d d r u g i m zako­ n i m a i obitava u d r u g o m e l e m e n t u no što je to onaj p u k o g znanja i poznavanja postojećega. O n o što j e r e c i m o P l a t o n n a z i v a o „ b o ­ ž a n s k o m m a h n i t o š ć u " , ili p a k B r u n o „ h e r o j s k i m z a n o s i m a " hrani se o č i t o iz d r u g o g izvora i ne da se s a m i m z n a n j e m nadomjestiti.

ove

hrestomatije

7

s druge strane. 2. i to nikako ne t e k kao nešto p u k o „ p r o š l o " . u m u . „ a k t u a l n o " i „ s a d a š n j e " stanje. latinsko legere. sabirati samo to što k a o o n o b i t n o . Filozofirati zna­ či prije svega stalno se „ v r a ć a t i " u temelj i početak te ga otvarati za b i t n o pitanje i m o g u ć u preinaku.u razlici r e c i m o s p r a m sve i svake znanosti. smislenoga govora. Č a k i ideja j e d n e n a v o d n o „vječne filozofije" (philosophia perrenis) znači ipak iz­ v o r n o nešto i z temelja d r u g o . nazore. Z a b l u d a je pri­ t o m d a k a k o p o d „ u č e n j e m " shvaćati t e k p u k u r a n u o b u k u mla­ d e ž i i n e k o prvo usađivanje osnovnih znanja. struje i orijentacije. m o ž e li se o n a u o p ć e učiti? A k o da. biti u tu svrhu n e k o m valjanom p r i p o m o ć i . Sve o s i m origi­ nalnog teksta u hrestomatiji je u b i t n o m e s p o r e d n o .ipak j e s t neophod­ nim uvjetom svakog m o g u ć e g vlastitog stvaralačkog p r i n o s a filo­ zofiji. p o m o ć i o s l o n a c pri t e š k o ć a m a zahtijevanog pravog čitanja. grupe naroda. u tekstu prebiva. Čitanje je sve prije no nevina zabava: za čitatelja m o ž d a i ponajdublja životna avantura. koji se i tako rijetko posrećuje. A k o dakle i nije u našoj vlasti to i z n o s i li povijest u n a m a i k r o z nas j e d a n novi svijet na vidjelo. T e k onaj tko je iskus­ t v o m i bitnim znanjem d a l e k o d o s p i o m o ž e u o p ć e z a p o č e t i s istin­ skim učenjem.„ u č i t i filo­ zofiju" znači spoznati i iskusiti sve njene mogućnosti koje su p o ­ viješću na j a v u iskrsle. takoreći u i m e svih koji su n e p o s r e d n o sami iskusili p o s a o p r a v o g filozofiranja. U njoj se. ma koliko inače k o r i s n o i č a k n e o p h o d n o bilo kao priprema. a da d u h u njima ne sabere svoje snage za odbacivanje j e d n o g i rađanje n o v o g svijeta. k a k o je o n o . P r v o t o d a j e pri „ u č e n j u filozofije" sve na t o m e da se sami neposredno upustimo u iskustvo mišljenja. pa i čitavi kulturni krugovi j e d n o g ši­ r o k o g zemaljskog podneblja m o g u takoreći dovijeka na taj n a č i n preživljavati na o b o d u povijesti. S l o b o d a n i s a m o na o n o najviše usmjeren p o g l e d u povijest p o k a z u j e da su u njoj razdoblja d u b o k o g i o b u h v a t n o g stvaralaš­ t v a više i z u z e t k o m no p r a v i l o m . Prva p a k ide za tim da čita­ telja s a m o g neposredno suoči s djelom i djelatnošću filozofiranja.naseljeno u slovu izvornoga teksta. na kojem b i s m o on­ da. kao i ujedno. U ž i v o m je filozofiranju pri­ sutna ujedno sva njegova bitna povijest. o n d a u s v a k o m slučaju b i t n o druk­ čije no sve d r u g o p o z i t i v n o postojeće znanje.zbirati i sabirati. dakle sva naučavanja. za o n o čitano p a k prigoda m o g u ć e g sjajenja u istinu. sabirati se k o n o m e b i t n o m . kao „ s m i s a o " i „ s a m a stvar". tek imali s v o m s n a g o m svoje radinosti i o š t r o u m n o s t i dalje graditi o n o na čvrstim i n e u p i t n i m temeljima počivajuće.„ u n a t r a g " . j o š ma k a k o o p ć e n i t e . Iz dvije n a v e d e n e značajke razvidna je temeljna razlika hre­ stomatije filozofije od svake historije filozofije. pa bile njene istine.učiti. ili n j e m a č k o lesen. b i o u p o z o r i o n a t o d a o n o što s e n e m o ž e t e k tako.samo filozofiranje. Desetljeća i stoljeća m o g u j e d n o za d r u g i m m i r n o slijediti. k a k o to d a v n o reče Heraklit.kako se to o b i č n o smatra . m e đ u t i m . 8 9 . K a n t j e j e d n o m . a j o š rjeđe b i v a za svoga v r e m e n a kao takav p r e p o z n a t .„ z n a t i " . da .stalno novoj m o g u ć o j interpreta­ ciji o t v o r e n o . „suprotstavljanja" i „prevlada­ vanja". k a k o se o b i č n o mni. Š t o t o uistinu z n a č i ? Poglavito dvoje. da bi upravo tim čitanjem t e k bilo z b r a n o da istupi u pojavu istine. začetog u sabiranju čitanja. s a m o po sebi j o š ne uči d u h u . ne o s v r ć u ć i se suvišno . n u ž n e i „ o p ć e v a l j a n e " . v e ć u p r a v o filozofija. zajedno s m n o g o s t u k o p r e p l e t e n i m m e đ u o d n o š e n j i m a najrazličitijih „utjecaja". u č i t i i naučavati j e s t u p r a v o . o s o ­ bito u njenoj prosječnoj pojavi i samorazumijevanju . g o t o v i h i za prenošenje i „usvaja­ n j e " p o d o b n i h znanja. U filozofiji n e m a lagodnosti o s l o n c a na „ s u v r e m e n o " . uzajam­ ne „ z a v i s n o s t i " . N o . Filozofija i nije ne­ k a k a v s k u p negdje postojećih. p o p u t „filozofije". te ih na taj način . i p o m o ć u nje ne uči b i l o što od čovjeku m o ­ g u ć i h vještina. dakle na „ s m i s a o " čitanoga teksta. „nasljedovanja". koje se o n d a zbiva p u t e m z b o r a i zborenja. s o n i m mišljenim. umijeća i znanosti. D a p a č e . I najbolji učitelj i najprobranija lektira m o g u tek. I u p r a v o je u t o m e dovoljan razlog hrestomatije filozofije. vlastitom ž i v o m mišljenju ( ν ο υ ς ) . pojedi­ ni narodi. j e d n a k o tako sebe sama pri čita­ nju i u čitanju na o n o bitno. j e d n o ipak u s v a k o m slučaju stoji do nas: . Brati dakle znači: .A l i ništa manje ne važi stav da široko. „ C i t a t i " se u n a š e m s t a r o m j e z i k u zvalo „ b r a t i " . D r u g o . u i s t o m e zna­ čenju k a o i g r č k o λέγειν. a k o se posreći. i to po m o g u ć n o s t i uistinu znati. što ih čitatelj t r e b a po m o g u ć n o s t i cjelovito i p o d r o b n o usvojiti. O v o j je drugoj za­ daća prije svega p o z i t i v n o izložiti postojeći i prošlosti pripadajući korpus svega o n o g a što se ikada pojavilo kao filozofija. temeljito i p o d r o b n o zna­ nje — mada.

t a m o gdje je hrestomatija uspjela . i nije d r u g o do stanovit rasap i deka­ dencija o n o g a što su G r c i filozofijski bili postigli za s v o g „klasič­ n o g " doba. ova je hrestomatija svojom p r e t p o s t a v k o m imala iz­ ričitu refleksiju na povijesnu situaciju u kojoj i za koju nastaje. a ipak . dotle hresto­ matija ne s a m o smije n e g o i m o r a biti v o đ e n a n a k a n o m i o b v e z o m izbora onoga bitnog. i kako. S druge strane. što je nažalost o v o m p r i g o d o m m o r a l o izostati. dakle na njeno vrijeme i mjesto. kojim se p o k u š a v a b a r e m djelomice nadoknaditi dosadašnji n e d o s t a t a k · obuhvatnijih i in­ tenzivnijih povijesno-filozofijskih r a d o v a n a t o m polju. ili i u o p ć e bilo kakvih prijevoda kla­ sičnih tekstova filozofije na h r v a t s k o m j e z i k u . .dati u prijevodu po m o g u ć n o s t i što više dosad n e p r e v e d e n i h tekstova. te­ meljito i valjano priređen. te p r i t o m osobitu p o z o r n o s t posvetiti trudu o k o filozofijski što vjernijeg i filološki što ispravnijeg prijevoda. J e d n a k o j e helenističko-rimska f i l o z o f i j a trebala p r e m a kon­ cepciji biti prikazana u z a s e b n o m e svesku. b a š kao i n a v e d e n o dugotrajno n e p r a v e d n o ignoriranje. dje­ l a t n o g nasljedovanja povijesti n a c i o n a l n e filozofije. t a m o gdje to narav stvari zahtijeva i o m o g u ć u j e . ako s v o j o m o p ć e n i t o m ra­ z i n o m . p o z n a t a d o s a d ipak g o ­ t o v o s a m o u ž e m k r u g u djelatnih istraživača i rijetkih u p u ć e n i h m e đ u ostalima.svjetonazornih ili ideoloških . o d n o s n o izlagan i prikazivan. T a f i l o z o f i j a . ako mi je d o p u š t e n o suditi. K o n k r e t n o znači to da je pri iz­ b o r u autora i njihovih tekstova u znatnoj mjeri bilo određujuće to koliko je i kako određeni filozof b i o do sada u Hrvatskoj istra­ živan. N o v o s t u o d n o s u na slična dosadašnja izdanja u Hrvatskoj či­ ne prije svega dva sveska p o s v e ć e n a i z b o r u iz djela starijih i n o ­ vijih hrvatskih filozofa. za uzvrat. Da bi svatko tko to ushtjedne m o g a o odmjeriti dosege. P o ­ v r e m e n i dosadašnji nekritički i amaterski pokušaji da se kriterij objektivnog svjetskopovijesnog rangiranja razine o d r e đ e n o g filo­ zofiranja potisne n e m i s a o n i m hvalospjevima p o t e k l i m iz pretje­ r a n o umišljenog rodoljublja i česte frustracije p r i p a d n i k a manjih kultura o v o m bi edicijom vjerojatno morali ostati b e z o s l o n c a . p r u ž a ovaj svojevrsni prikaz hrvatske povijesti filozofije m o g u ć n o s t n e p o s r e d n o g odmjeravanja njena odnošenja s p r a m i s t o d o b n i h relevantnih o p ć e . udaljenosti. no snage su u o v o m času d o stajale s a m o za j e d a n . a o n e koji su više no što bi im kakvo­ ća djela to zahtijevala bili iz drugih . sustavnog i i n t e n z i v n o g historijskog izuča­ vanja te. a to znači o n o g a u č e m u se razotkrivaju sa­ mo osnovne i načelne mogućnosti filozofiranja. D r u g a je j e d n a k o t a k o v e ć izvanjska i f o r m a l n o .ta činjenica. Naravi hrestoma­ tije pripada po nužnosti taj m o m e n t izbora. blizine s p r a m njih. P o č e t n o j e bilo zamišljeno da se t o m u nas prilično z a p u š t e n o m dijelu povi­ jesti filozofije p o s v e t e dva sveska. 10 11 . Sto se tiče prvoga.dalekog svakoj pukoj samovolji i proizvoljnosti. Posljednjih je g o d i n a k o n a č n o ipak u ši­ rim k r u g o v i m a kulturne i z n a n s t v e n e javnosti zaživjela svijest ο važnosti poznavanja.J e d n a k o tako. Toj se i takvoj o d g o v o r n o s t i iz­ b o r a i odluke naprosto ne da ukloniti.s o b z i r o m na nesretnu oskudicu dobrih. ipak p r v e n s t v e n o svojim danas j o š n e d o v o l j n o u o č e - 3. gra­ nice i m o ž e b i t n e slabosti ovdje p o d u z e t o g pokušaja te odvagnuti mjeru rečene odgovornosti.t e m a t s k a n o ­ v o s t svezak ο srednjovjekovnoj filozofiji. u p r a v o kao sadržina dvaju od deset sveza­ ka o p ć e n i t e hrestomatije filozofije.razloga odviše isticani dovesti u sklad s m j e r o m njihove filozo­ fijske razine. Prije svega. razlika. n a i m e dosad nedostatno studirane i izlagane mislioce naglasiti u ovoj hrestomatiji nešto jače. s m a t r a m o svojom d u ž n o š ć u izložiti u najkraćim crtama neke od glavnih načela kojima je bila v o đ e n a njegova zamisao i izvedba.e u r o p s k i h filozofema. U pogledu drugoga p a k nastojalo se . d o k je historija filozofije svojom s v r h o m obve­ z a n a na cjelovitost registriranja svega što po vazda kolebljivom suglasju većine važi kao historijska pojava filozofije. Činjenica da je ta filozofija s v o j o m r a z i n o m u najmanju r u k u r a v n a o n o m e naj­ vrednijem u ostalim očitovanjima hrvatskoga d u h a k r o z povijest. a u m n o g o m e bogatija i originalnija no u m n o g i h susjednih naro­ da našeg k u l t u r n o g kruga. htjelo se po m o g u ć n o s t i stanovitim uravno­ teženjem nadoknaditi o n o što se pokazalo p r o p u s t o m povijesti. kao i to koja su njegova djela dosad prevedena. najstrože gledano. dakako v o đ e n o g uvi­ j e k vlastitim uvidom i iskustvom t o g a što jest bitno i što takvo nije. otklona. o v o m b i edicijom m o g l a postati s v o j i n o m o p ć e n i t e kulturne samosvijesti u Hrvatskoj. zatajivanje ili nipodaštavanje.

nije ovoj hrestomatiji ni na koji n a č i n n a k a n a n a p r o s t o „ n a d o m j e s t i t i " p r e t h o d n i sličan pokušaj. te drugih značaj­ nijih njoj p r i p a d n i h mislilaca .u svoje vrijeme izuzet­ no ozbiljno. što snažniju orijen­ taciju na relevantna s u v r e m e n a istraživanja u svijetu. T o m e s h o d n o . k o j o m se misli lako apsolvirati beskrajno s l o ž e n o i višestruko prepleteno zbivanje filozofiranja tzv. „ p r e v l a d a v a n j u " . n e m o g u ć e j e p o r e ć i . k a k o materijalnih t a k o i ostalih. naznačiti akcente današnjeg istraživanja i tumačenja njegova djela te upu­ titi na najrelevantniju s e k u n d a r n u literaturu.od kojih su n e k e u m n o g o č e m u i danas vrijedne ozbiljna studiranja. što znači. u k o j e m se. uz ostalo. B o h m e a ili Paracelzusa u svesku s t e k s t o v i m a iz filozofije renesanse. da s p o m e n e m o sa­ mo n e k o l i k o primjera vlastitih kolebanja pri izboru. o v a j e hrestomatija o t p o č e t k a v o đ e n a n a k a n o m postizanja najveće m o g u ć e mjere komple­ mentarnosti s p o s t o j e ć i m s l i č n i m edicijama. i to po m o g u ć n o s t i sa svih o n i h j e z i k a u kojima se odvija glavnina današnjega filozo­ f i r a n j a . Šire orijentirani pregled temeljnog filozofijskog zbivanja dotične e p o h e . tojalo se i opsegom dati t i m tekstovima bezuvjetnu prednost. itd. b a r e m po intenciji. S druge strane. zahtjevno i temeljito pisanih . Slično pak. nas- 12 13 . J e d n a k o je tako tu uvršten i Jacobi. ili pak Nicolaia H a r t m a n n a .d a k a k o m e đ u o n i m a koji su bili voljni i t r e n u t n o dovoljno s l o b o d n i za suradnju na o v o m k o n k r e t n o m poslu . „ n a d o m j e š t a n j u " i s v e m u s l i č n o m . Iz istog je razloga broj prikazivanih mislilaca p o n e š t o reduciran. što važi j e d n a k o i za Schleiermachera. S c h o p e n h a u e r ) angažirani su i n o ­ z e m n i stručnjaci. n j e m a č k o g idealizma .što sve čini u stanovitoj mjeri ne­ o p h o d a n uvjet razumijevanja konteksta u kojem valja čitati i shvaćati prevedene tekstove . dugih g o d i n a p r e d m e t o m v r l o i n t e n z i v n o g izučavanja o d r e đ e n o g broja h r v a t s k i h historičara filozofije. za ozbiljni d u h o v n i rad. N e t k o će s p r a v o m smatrati da je bilo p o t r e b n o donijeti p o n e š t o iz djela Pascala ili Maistera Eckharta. referirati novije svjet­ sko „stanje istraživanja" v e z a n o za o d r e đ e n o g filozofa. ponegdje su u hrestomatiju uvršteni i mislioci i njihova djela kojih u pravilu n e m a u sličnim edicijama. N e m i n o v n o j e ipak d a j e m n o g i o s o ­ bito značajan filozof n a p r o s t o ostao bez mjesta u ediciji.n i m . k a k o je to drugdje v e ć p o o d a v n o slučaj. Fichte.dan je u pravilu u o p ć i m u v o d n i m studijama z a pojedini svezak. d a b i bila dopustiva obijest p u k o g odbacivanja ičega j e d n o m postignutog.htijući k o n a č n o i u nas. za o p ć e n i t o viso­ ku r a z i n u filozofijskih rasprava u Hrvatskoj posljednjih desetljeća u u s p o r e d b i s ostalim z e m l j a m a o s v o j e n i m i upravljanim mark­ sističkim svjetonazorom i ideologijom. i s t r a ž e n i m i v r e d n o v a n i m g o l e m i m povijesnim utjecajem i o s o b i t o m u l o g o m pri rađanju o n o g a što nazivamo „ n o v o v j e k o v n o m f i l o z o f i j o m " svakako zavređuje i traži temeljit zaseban prikaz. koliko g o d je to m o g u ć e . vrijedi i za J.n e m a o p t i m a l n o k o m p e t e n t n i h za prikaz o d r e đ e n o g filozofa i njegova djela (Leibniz. U m j e s t o ci­ l j e m n e k o g takvog „ n a d o m j e š t a n j a " . T a m o gdje j e bilo mjesta prosudbi d a m e đ u istraživačima u Hrvatskoj . T a k o s m o naprimjer . ili pak koji tekst Dilthevev. S v e z a k ο renesansnoj filozofiji m o g a o je biti p r i r e đ e n z n a t n o o b u h v a t n i j e i sadržajnije no što je to slučaj u m n o g i m a od sličnih edicija u svijetu zahvaljujući sretnoj o k o l n o s t i da je u p r a v o re­ n e s a n s n a filozofija. v o đ e n o isključivo filozofijskim kriterijima. itd. k a k o hrvatska t a k o i opće-europska. Nastojali s m o . B u d u ć i da su o p ć e n i t o prijevod i izlaganje s a m i h originalnih tek­ s t o v a shvaćeni kao osnovna i određujuća svrha hrestomatije. Jaspersov. Zaslugu te serije knjiga . 4. koju je u r e d i o V l a d i m i r Filipović. relativirati o n u reduktivnu i sterilnu s h e m u „Kant-Fichte-Schelling-Hegel". ne bi li i t i m e zauzvrat bilo o m o g u ć e n o što obuhvatnije i temeljitije prikazivanje njihovih izabranih tekstova. cjelina t o g „idealiz­ m a " p o d v r g a v a radikalnoj načelnoj kritici te nastoji prevladati iz temelja. p r v e n s t v e n o u z a g r e b a č k o m Insti­ t u t u za filozofiju. dakako u d r u g o m e k o n t e k s t u i smislu. O p ć e n i t o je u filozofiji m a l o mjesta za dnevno-publicističke p r e d o d ž b e ο „ o d b a c i v a n j u " . prije svega t e m a t s k o i m e t o d s k o inoviranje. O v a edicija nije n a s r e ć u ni j e d i n a ni prva takve vrste u Hrvat­ s k o j . pre­ mještanje težišta pri i z b o r u a u t o r a i njihovih reprezentativnih tekstova. Jacobi. K r a j e m šezdesetih g o d i n a p o č e l a je n a i m e u M a t i c i hrvatskoj izlaziti Filozofska hrestomatija u dvanaest svezaka. Pre­ m a l o je u Hrvatskoj živih djelatnih snaga i ostalih n u ž n i h pred­ uvjeta.k o d Schellinga naglasak stavili na kasno djelo. Fregeov. čije značenje za ge­ n e z u t o g idealizma posljednjih g o d i n a postaje sve izvjesnije.

J e d n a k o k a o što bi izbor. ili naprimjer o n a iz okruga ekologijsko-holistički inspiri­ rane diskusije ο metafizičkim i antropologijskim p r e t p o s t a v k a m a m o d e r n e p r i r o d n e znanosti. D o ć i će. 5. T a k o naprimjer dva sveska u Hrestomatiji naslovljena Su­ vremena filozofija I i Suvremena filozofija II prezentiraju ustvari i z b o r iz o n o g a što se u filozofiji bitno steklo od v r e m e n a sloma njemačkoga idealizma u drugoj polovini prošloga stoljeća zaključ­ no s djelom Wittgensteina i Heideggera. zacijelo z n a t n o p r i p o m o g l o danas u Hrvatskoj n e o p h o d n o m poslu b i t n o g orijentiranja ο o s n o v n o m karakteru t r e n u t n o g povijesnog mjesta filozofiranja ovdje. te ο t o m e shodn i m njegovim temeljnim zadaćama. prezentacija i početna objektivna prosudba o n o g a što je u Hrvat­ skoj posljednjih desetljeća na polju filozofije igralo o d l u č u j u ć u ulo­ gu. prijevodi popraćeni ekstenzivnim pojašnjujućim bilješka­ ma. J e d n a k o s e tako valja brinuti o k o toga da se p o s t u p n o ublaži p r e t e ž n a j e d n o - 14 15 . v e z a n o uz m n o š t v o izvanfilozofijskih te č e s t o u b r z o n e t r a g o m iščezavajućih motiva i razloga za b u č n u „aktual­ n o s t " i „ r e l e v a n t n o s t " nečije misli.nuž­ no isuviše fluidno.J e d n a k o se nastojalo.u p u ć e n o na tradiciju izraženu t i m dvama „ k l a s i č n i m " jezicima. r e l e v a n t n a djela r e c i m o „analitičke filozofije". htje­ lo se time . ne ula­ zeći u osnovi u filozofijska zbivanja u Hrvatskoj tijekom posljed­ njih r e c i m o pet desetljeća. m e đ u t i m . bilo p o s v e u skladu s temelj­ n o m n a k a n o m i s v r h o m ovakve edicije. Mislili ο njima inače filozofijski što g o d h o ć e m o . zajedno sa svim eventualnim ostalim upotrebljenim varijantama.pa i o n o koje zamišlja da se kreće isključivo u v i d o k r u g u „ m o ­ d e r n e " problematike .podastrijeti što je m o g u ć n o probraniju t e r m i n o l o š k u građu.po strani od svake prebrze i usiljene volje za unifor. kako jezično-terminologijske tako i stvarno-filozofijske nara­ vi. miranjem . gdje god za to postoji dovoljan oslonac. latinskog. Svjesno i promišljeno. Mišljenja s m o . Štoviše. u d o s l o v n o m smislu o n e zbilja današnje i aktualno se zbivajuće. druge edicije ovoj na­ lik te dopuniti sve što j o š nedostaje. ili pak pohtičko-filozofijske diskusi­ j e t e m e t a k o z v a n o g k o m u n i t a r i z m a . začinjen p r i t o m m o ž d a m a n i r o m visokoparnosti. Nastranu to da se filozofijski pojam suvremenosti m a l o ili ne­ kad čak i n i m a l o ne p o d u d a r a s o n i m što se prosječnoj svijesti pokazuje u liku „ m o d e r n o g " . koja valjda imaju vlastite m o t i v e . o č i t o sve daljih i stranijih današnjoj prosječnoj obrazovanosti.. da bi mu se m o g l o i smjelo pristupiti kriterijima j e d n a k i m s o n i m a kojima je od p o č e t k a v o ­ đ e n a ova hrestomatija. mišljenja s m o da je slab i sve slabiji živi i produktivni k o n t a k t s a k t u a l n i m filozo­ fijskim zbivanjima današnje E u r o p e i svijeta u o p ć e j o š uvijek u n a t o č p o v r e m e n i m uvjeravanjima u s u p r o t n o . nastalu u k o n k r e t n i m naporima prevođenja. „ a k t u a l n o g " i „ d a n a š n j e g " : . no što je to slučaj k o d rada na filozofima koje je s a m a povijest v e ć učinila „ k l a s i č n i m a " . da bi prezentacija t o g najnovijeg i današnjici najbližeg „ s u v r e m e n o g " stanja m o r a l o po n u ž n o s t i biti v o đ e n o j e d n o m b i t n o drukčijom m e t o d o l o g i j o m izbora. p r o c j e n e i izvedbe. D a l e k o od toga da bi ovakva o d l u k a o d m a h značila i j e d n o ­ z n a č n o zalaganje za isključivo vezivanje samo uz o n o tradicional­ no i predajom „ p o s v e ć e n o " u filozofiji. G a d a m e r a ili T u g e n d h a t a . To se činilo više n e g o p o t r e b n o upravo i o s o b i t o k o d prika­ za filozofiranja tih razdoblja. is­ traživanja i interpretacije pojedinih prikazanih filozofa u Hrvat­ skoj. n e ć e li naše vlastito filozofiranje zapasti u n e p l o d n i tradicionali­ zam.ne­ o s p o r n o je ipak da bi upoznavanje s i z a b r a n i m t e k s t o v i m a r e c i m o j e d n o g B l o c h a ili Habermasa. engleskog. koji uz ostalo zasigurno predstoji filozofskim n a p o r i m a u Hrvatskoj.o g l e d a n o sa stajališta j e d n e radikalno povijesno osviještene filozofije . Derridaa ili Levinasa. semiotički orijentirane h e r m e neutike.najslabija t o č k a današnjeg stanja hrvatske filo­ zofije. d o k se Novija hrvatska filozofija zaključuje p r i k a z o m djela Vladimira Filipovića. Polje „ d a n a š n j i c e " je . vjerovati je. O s o b i t o su u prva dva sveska. njemačkog. te k a o takvo sa svakim p r a v o m ostaje n e z a o b i l a z n o m povi­ j e s n o m činjenicom. talijan­ skog i francuskog jezika popraćeni su svugdje kratkim rječnikom o s n o v n i h termina originala s njihovim hrvatskim istoznačnicama. n a p r o s t o m o r a m o poznavati. uz o n u u njoj žalosno rasprostranje­ nu neosviještenost ο t o m e u kolikoj je mjeri baš sve filozofiranje . Prijevodi s grčkog. Rortva ili Davidsona. u tematski o b z o r ove hrestomatije nije une­ seno o n o što se inače uobičajeno naziva „ s u v r e m e n o m " filozofi­ j o m . b a r e m u najkraćim n a z n a k a m a upozoriti na stanje recepcije. U dugotrajnom i o b u h v a t n o m poslu promišljanja i ustanovljiva­ nja ujednačenijeg filozofijskog nazivlja u vlastitom jeziku. ο grčkoj i ο srednjovjekovnoj filozofiji.

tako da bi ih poradi t o g njihova ' d o s t i g n u ć a ' trebalo slaviti. kolegici Maji U z e l a c . n e č u v e n u m o g u ć n o s t čovje­ kovu. vjerojatno ne niti najboljima. kad su neki od s v e z a k a v e ć u tisku ili n e p o s r e d n o za tisak pripremljeni. b e z čije usrdne koncepcijske. koje. grafičkoj urednici i auto­ rici l i k o v n e o p r e m e Hrestomatije. D r a g o m i r u M a đ e r i ć u i predsjedniku Savjeta dio­ n i č a r a m r . Miljenku Zagaru. a p o s e b n o k o l e g a m a koji su se prihvatili o d g o v o r n o g posla pri­ ređivanja pojedinih svezaka. O n i su p o č e t a k filozofije k a o o n o na­ p r o s t o najveće i nikada nadmašivo. zahvaliti se iskreno svim ne malo­ brojnim suradnicima. O s o b i t o pak ravnatelju „ Š k o l ­ ske knjige" dr. organizacijske i svake druge s t r u č n e p o m o ć i o v e Hrestomatije filozofije naprosto ne bi bilo. Gdje god biva o d v a ž e n pokušaj vratiti se u p r a p o č e t n u o t v o r e n o s t g r č k o g a mišljenja. ostaje trajnom n a k n a d o m za o b o s t r a n o uloženi trud. S v a k a k o ne j e d i n i m m o g u ć i m a . svakako nije više stvar urednika. koji su stalnom p o z o r n o š ć u i d o b r o ­ h o t n i m p o t i c a n j e m ohrabrivali na što b r ž e i ujedno što korektnije dovršenje p o s l o v a te s p r e m n o p o m a g a l i pri razrješavanju p o n e k i h t e š k o ć a t e h n i č k e naravi. ostaje stalno na djelu. ma 16 2 A G ν c Β . d o k g o d u o p ć e m o ž e biti n e k e povijesti filozofije. p o t r e b n a desetljeća i n t e n z i v n o g rada i a t m o s f e r a filozofiranja lišena svih ideologijskih ometanja slobod­ na unutrašnjeg razvića vlastite filozofske tematike. u k o j e m u obitavaju sva b u d u ć a pokoljenja u svojem filozofiranju. uvijek je to j e d a n . zadovoljstvo daljnjeg pojašnjavanja stvari filozofije u m n o g i m rad­ n i m r a z g o v o r i m a i n a p o r i m a o k o rješavanja o d r e đ e n i h k o n k r e t n i h pitanja. K a o i inače pri sličnim pothvatima. uz j a s n u svijest ο cilju. n e g o po prvi put otvara mislilački bitni p r o s t o r istine. G r č k i p o č e t a k fi­ lozofije ne zasniva s a m o j e d n u n o v u . p o č e t a k ne u smislu nezamjetljivoga. m e đ u t i m . Gdje g o d m o g l o biti filozofiranja. kao i ο sadržini na njima izgrađenih sljedećih d e s e t svezaka. G r c i su početak. G r c i su tvorci filozofije. usud da b u d u mjesto gdje bitak sebe sama misli i istupa u riječ. U ovoj hrestomatiji nije bilo m o ­ g u ć e napraviti m n o g o koraka u t o m smjeru. T v o r c i ne u smislu n e k o g svojevoljnog s a m o g o s p o d s t v a čovjekova.naznake za lektiru i studij tekstova Početak filozofije U Z a g r e b u . N j e m u . pripada zadovoljstvo sad. n e m a nikakva odnošenja koje bi bilo od G r k a n e o v i s n o i iz te neovisnosti smjelo sebi pripisivati n e k u u l o g u presuditelja. iz čega o n d a u j e d n o j dugoj povijesti usavršava­ nja izrasta nešto značajno. za takav su posao. travnja 1995. 6. No ο t o m e suditi. kako autorima studija tako i prevoditeljima. Urednik Hrestomatije filozofije „ P o g l e d na filozofiju G r k a uvijek je pogled unatrag na početak filozofije same. Na k o n c u . d o k su drugi u završnom dijelu izradbe. Damir Barbarić Grčka filozofija . O n i su tvorci kao o n i koji su podnijeli j e d a n veliki usud. O v i m n e k a b u d e zaključeno o v o svojevrsno „polaganje r a č u n a " ο n a č e l i m a na kojima p o č i v a k a k o zamisao tako izvedba H r e s t o m a ­ tije. Zahvaliti je lektorima i k o r e k t o r i m a . i prije svega.s t r a n o s t g o t o v o isključive orijentacije na filozofijsku literaturu na n j e m a č k o m e jeziku. O p s e ž n a i svestrana obaviještenost uvjet je d o r a s l e p o t r a g e za m o g u ć n o s t i m a vlastitoga doprinosa među­ n a r o d n o m filozofijskom dijalogu.

ra­ niju od njene grčke verzije. na rano bujanje bogatstva pri­ m o r s k i h trgovačkih središta i na m n o g o toga t o m e sličnog. o v i m 1 se riječima E u g e n a F i n k a ipak ne m o ž e osporiti istinitost. te ostavilo zamjetna traga na shvaćanju G r k a Η Frankel. str. str. 1976 ( 1962). " I doista. te u j e d n o vrijeme kad su vlastita usnulost i t u đ a despocija prijetile da malaksalim u č i n e grčki p o d u z e t n i č k i duh. P r i t o m se često ukazivalo na i z u z e t n e i nesva­ kidašnje značajke d u h a t o g povijesno zacijelo neponovljiva na­ roda. L8 19 . Wurzburff 1985 str 13 i d. koja u sebe samu udara i odatle si stvara vlastiti svijet. ili p a k u drevnoj kineskoj praktičkoj mudrosti p r e p o z n a t i pojava grčkoj filozofiji srodna.o č i g l e d n o pri­ t o m stoji p o d s n a ž n i m utjecajem klasicističkog shvaćanja G r k a i cjeline očitovanja g r č k o g a duha. Frankfurt am Main. Zadovoljit ć e m o se time da tek u najkraćim c r t a m a u p o z o r i m o na s a m o d v a u sva­ k o m slučaju v a ž n a i m o ž d a čak. gdje se miješala krv nacija i kulture zapa­ da. filozofiju valja shvaćati kao sveopću svjetsku pojavu. Postoje dakako mnijenja da u osnovi ovakva nazora počiva stari zapadnjački eurocentrizam. Dichtung und Philosophie 3 1 Munchen. V e ć je H e r o d o t grčku filozofiju htio shvatiti kao svojevrstan u v o z d r e v n e egipatske mudrosti. ostavljamo i mi ovdje po strani svaki pokušaj n e p o s r e d n o g razjašnjenja t o g p o č e l a i ishodišta filozofiranja u Grka: . Schillera i G o e t h e a . 292. z n a o to ili ne. strasti čuđenja i udivljenja ujedno (τό π ά θ ο ς τ ο ϋ θ α υ μ ά ζ ε ι ν ) . uvijek stoji onaj tko se mislilački n a p r e ž e licem u lice s velikim G r c i m a . Grundfragen der antiken Philosophie. ma k a k o radikalno i g o t o v o drastično bio iskazan: „ P r a v a filozofija počinje u okcidentu. G r c i su to n e n a d a n o m e ­ đu njima izniklo filozofiranje i sami o č i t o osjetili u p r a v o č u d o m te izvorište njegovo. Pa ipak. z a t i m na osobitost geografskog smještaja njegova obitavališta. štoviše s njom istovjet­ na. pravo grčki svijet m i s l i . Prvi je od njih o s o b i t karakter g r č k e religioznosti.H e S e l > Vorlesungen uber die Geschichte der Philosophie VVerke in zwanzig Banden. j o š uvijek t e š k o osporiv općeniti stav Hegelov. ili b a r e m je­ d i n o m p r a v o m i istinskom. u n a t o č g o l e m o m napretku pozitivnih spoznaja ο tim d r e v n i m znanjima što n a m ga je doni­ j e l o razdoblje posljednja dva stoljeća.k a k o mu je sa stanovitim p r a v o m p r i g o v o r i o Nestle u vlastitoj reviziji š e s t o g iz­ 6 danja iste povijesti filozofije ( Z e l l e r I 1. u n e p r e k i d n o m razgo­ voru s Grcima. na otvore­ nost u n i v e r z a l n o m e l e m e n t u mora. U svojoj g o l e m o j povijesti g r č k e filozofije E d u a r d Zeller je izuzet­ no s n a ž n o i n a g l a š e n o inzistirao na razlikovanju religije G r k a od potonje kršćanske.ta u p r a v o bi lektira i studij t e k s t o v a u ovoj hrestomatiji imali otvoriti m o g u ć n o s t njegova dokučenja. 1971). a drugi j e d n a k o t a k o o s o b i t o ustroj­ stvo g r č k o g a jezika. dalje s n a ž e n o i u n a p r e đ i v a n o ." 2 M n o g o se nagađalo ο t o m e zašto i kako filozofija započinje u p r a v o u G r č k o j .i slabašan odjek s obala G r č k e . U sjaju Istoka i n d i v i d u u m s a m o iščezava. Lessinga. p o r e d drugih. Bd. na blizinu starim kulturnim carstvima Azije. nastade k a o n e k i m č u d o m 3 novi. našli u ugođaju. povijesno daleko. P r e m d a s a m Zeller . smatramo. njemu nasuprot. T e k se na Z a p a d u pomalja ta sloboda samosvijesti. istoka i j u g a m e đ u s o b n o ratovale i p r o ž i m a l e se. Značajke grčke religioznosti E. činjenica početka filozofiranja nije time nimalo bliža n e k o m objašnjenju: „ K o l i k o z n a m o . Na tlu j e d n e granične zemlje. te da. des fruhen Griechentums. kad je iskrslo. koja se n a m a današnjim E u r o p l j a n i m a stolje­ ć i m a i tisućljećima v e ć pokazuje j e d i n o m m o g u ć o m . 18. T a k o se hoće naprimjer u prastaroj m u d r o s t i Indijaca i njihovih svetih himni. Fink. " B e z obzira na p o s v e bjelodanu hajdegerijansku inspiraciju i na danas sve manje s k l o n o prihvaćanu patetičnost izričaja. Filo­ zofija je doista prije svega grčka stvar i onaj tko i danas j o š filo­ zofira nalazi se. " ' ' ?™ Τ F. od svih stranih sve­ za odriješena filozofija i z n e n a d n o i b e z vidljiva p o v o d a . str. pojavila se čista. k a k o j e d n i m g l a s o m svjedoče i P l a t o n i Ari­ stotel. k a k v o je u N j e m a č k o j b i l o za­ s n o v a n o i p r o š i r e n o u djelima klasicista W i n c k e l m a n n a . 196) . prirodna svijest zalazi u sebe te se t i m e d u h u sebe spušta. p r e s u d n a uvjeta kojima je filozofiranje u G r č k o j j e d n a k o t a k o o m o g u ć e n o k a o i. u babilonskoj matema­ tici i astronomiji. stanju. htio to ili ne. filozofijski je. svjetlo biva tek na Z a p a d u m u n j o m misli. Ipak. T o m e s h o d n o .

2 1991 ΟΙΘΘΟ). Odlučenje vjere pripada kršćanskoj egzistenciji. 72. str. Vjera p o č i v a na j e d n o j izričito izvršenoj životnoj odluci. „ A l i koji li d u b o k i j a z dijeli G r k a od kršćanina u smislu stare ili srednjovjekovne crkve! D o k onaj o n o b o ž a n s k o traži ponajprije u naravi-prirodi. Zeller. u k o j e m i iz kojega je t e k svekoliki ostali život d o b i v a o svoj s m i s a o i p r a v o značenje. što ga opisuje t e r m i n ' p o v r a t n o povezivanje'. 174. Tu odluku donosi svaki pojedinac za sebe i nitko ne m o ž e s njega skinuti teret t o g odlučenja. N i e t z s c h e u i B u r k h a r d t u da n a m otvore oči i za druge. odluci da se uzdaje u Božju milost i izbavljenje. K a d se s takvim p r e d o d ž b a m a za s o b o m o b r a t i m o o d n o s u Gr­ ka s p r a m njihovih b o g o v a . P r i t o m ostaje u prvi čas o t v o r e n o koje je vrste o d n o s spram višega. D o k prvi i u ljudskome životu nastoji o k o o n o g a li­ j e p o g j e d i n s t v a d u h a i naravi-prirode. utječe s e k r š ć a n i n p r e d s t r a n p u t i c a m a p u t e n o g . T a k o je s v o j e d o b n o naprimjer W i l h e l m Nestle . u m j e s t o osjetilno ž u d e ć i h b o g o v a b e s p o l n e anđele. str. 71923. ž r t v u i promišljanje. teži spoznati zakonitosti svijeta.naprimjer p r i g o d o m p o t v r d e ili k r i z m e . usput r e č e n o ne uvijek i najsretnijoj. teatar i natjecanje. m o ć ­ nije. tam­ nije i manje „ h a r m o n i č n e " strane g r č k o g a d u h a i života . Erster Ten. re­ viziji Zellera na s n a ž n o „prosvjetiteljskom" o s n o v n o m karakteru nastajuće grčke filozofije i iznalazeći jasne z n a k o v e t o g i t a k v o g 5 K. Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entivicklung. Held. " 5 I m a li se na u m u v a ž n o s t o v a k o shvaćene religije za G r k e arhajskog i klasičnog razdoblja. j e r je u n a k a ž e n a i i z o p a č e n a grijehom.iz svoje unutrašnjosti potvrdi odlučenje za vjeru. tad se vjerojatno n e ć e bezuvjetno i b e z daljnjih p o t r e b n i h distinkcija prihvatiti o n a inače najproširenija o z n a k a k o j o m bi se htjela j e d n o z n a č n o odrediti sama bit filozofije i njena nastanka. j e d n o g a b o g a koji biva č o v j e k o m da bi ih svojom s m r ć u stvar­ no prokleo. Pa ipak. leži ideal d r u g o g a u nekoj askezi koja p r e k i d a svaku svezu i z m e đ u u m a i osjetilnosti: umjesto ljud­ ski se b o r e ć i h i uživajućih heroja i m a on svece m o n a š k e apatije. n a i m e čovjeka uz nešto njemu n a d r e đ e n o . p o u z d a j u ć i se u svoj u m . S t o g a s m a t r a m o oprav­ d a n i m o v o m z g o d o m j e d n i m duljim n a v o d o m ocrtati njegov o s n o v n i stav. U kršćanskoj religiji taj o d n o s biva o z n a č e n kao vjera."4 Nijedno očitovanje g r č k o g a života. Treffpunkt Platon. D o k Grk. udaljili od m o g u ć n o s t i pra­ v o g živog iskustva o n o g a što su Grci doživjeli i nazivali b o ž a n ­ skim.i u Z e l l e r o v a n e p o s r e d n o g učitelja H e g e l a . ples. čini se. To je za nas možda najneobičnije na njihovoj re­ ligiji. umjesto j e d n o ­ ga Zeusa.inzistirajući v e ć u svojoj. običajem i n a v i k o m takoreći sam po sebi urastao u svijet vjere.ostavivši t e k Bachofenu. skupštinu i proročište. Egzistencija b o g o v a bijaše posvemašnja s a m o r a z u m l j i v o s t . erste Halfte. naime oznaka po kojoj p o č e t a k i na­ predovanje filozofije u G r č k o j nisu ništa drugo do prevladavanje mita logosom. stava spram cjeline svega što jest. Leipzig. čije p u t e v e i tajne vjeruje da m o r a štovati s a m o u t o l i k o više u k o l i k o o n i više p r o t u s l o v e u m u i n a r a v n o m e tijeku stvari. Grci nisu došli na ideju da je egzistencija bogova nešto u što bi se moralo vjerovati. To vrijedi j e d n a k o za ratova­ nje i putovanje. teško da n a m je išta g r č k o g toliko s t r a n o i daleko k a o upravo taj sveprisutni medij i e l e m e n t sve­ t o g a . koji do kraja proživljava i opravdava sve zemaljske užit­ ke. Stuttgart. o d najodsudnijeg p a d o n a o k o najneznatnijeg i p o s v e s v a k o d n e v n o g . D o b r o je u j e d n o j nedavnoj knjizi u p o z o r i o naprimjer Klaus Held: „ N a š a tuđica 'religija' potječe iz latinskoga i znači 'povratno povezivanje'. te ne m o ž e ta narav važiti čak ni za čisto objav­ ljenje te s v e m o ć i . ipak se od njega očekuje da j e d n o g a dana . više. ne da se d o s t a t n o shvatiti ne sagleda li se odnos spram božanskog k a o stalna i ne­ u p i t n a njegova p o d l o g a i p o z a d i n a . dotle za o v o g a sva vrijednost i sva o p r a v d a n o s t n a r a v n o g a o p s t a n k a iščezava pred mišlju na s v e m o ć i b e s k o n a č ­ n o s t stvoritelja. 20 21 .ipak njegove o d r e d b e svojom p r e c i z n o š ć u i iskrenošću uživljavanja za­ služuju i danas više no o b i č n u p o z o r n o s t . grijehom z a m r a č e n o g u m a k j e d n o j objavi. S j e d n e strane načelna areligioznost cjelokupnog novovjekovnog i m o d e r n o g znanstvenog temeljnog E. A i ne poznaju ikakav pojam kojim bi se m o g l o prevesti značenje koje riječ 'vjera' i m a u kršćanstvu. a s druge isključivost kršćanske d o g m a t i k e b e s p o v r a t n o su nas. s p o t i č e m o se na niz iznenađenja: Kla­ sični G r c i ne poznaju ni p r e d o d ž b u ο n e k o m p o s v e na sebe posta­ vljenom pojedincu ni p o m i s a o da bi on bio potrebit izbavljenja. koje sačinjava najsvojstveniju značajku g r č k e običajnosti. jer i onda kad je n e t k o odgojem.

133. izlazi se iz t o g z a t v o r e n o g a n t r o p o m o r f n o g svijeta. što dakako onda u većoj mjeri važi za filozofe prije iigo su. našavši se p o t o m dm tim ishodišnim stavom p r i n u đ e n u središte razmatraaviti manje pravu filozofiju ranih G r k a no onaj f e n o m e n ca sami bili doživjeli k a o njeno izopačenje i degeneraciju. Još i P l a t o n o v a filozofija > se ne da ni na koji način u svojoj cjelini i obuhvatnosti i ne uvidi li se i ne prihvati središnja uloga mita i o n o g a u njoj. str. i krajnosti g o t o v o potlanjkanja iste te m o ć i apstrahiranja. 200) joj svojedobno izuzetno utjecajnoj knjizi ranu grčku filod o ž i o p o d n a s l o v o m Od mita k logosu. p o p u t ostalih naroda. dakle n e ostaviti stvari u a n t r o p o m o r f n o j oblasti ili oblasti svrha. iz č e g a se p o s t u p n o razvi­ ja carstvo u sebi počivajućih. u prvih. " 6 T a k o se v e ć u činjenici da i n d o e u r o p s k i uz m u š k i i ž e n s k i rod. ili n e k o m e od slič­ io da m o ž e posredovati zadovoljavajuću sliku o n o g a što ozofiranje u G r k a do Platona. fizike. U daljnjim izlaganjima ove teme oslanjamo se poglavito na uvide sadržane u ovoj knjizi.s o n u stranu t o g n a o k o sve prožimajućeg i s v i m e vladajućeg polariteta . učinili su G r c i i t a k o razvili m a t e m a t i k u kao znanost.oblast o n o g a „ o n o " . S v o j o m u fleksije.s a m o stvari. historičari sustavno umanjivali značenje t o g aspekta ranoga g r č k o g nja. otvara se . ontologije i svega sličnog.s a m o broja. razlikuje i „srednji r o d " m o ž e spoznati svojevrsno prevladavanje p u k o p r i r o d n o g nastrojenja jezika. Sve to potječe od W Schadewaldt. Taj put. u procesu stalno napredujućeg samoosvjelastitih bitnih zakonitosti. transponirajući posve nepovijesno i anakronistički u etke t a k o v r s n o g mišljenja naše n o v o v j e k o v n e p r o b l e m e •oznajne teorije. po samoj svojoj naravnoj strukturi b i o p o d o b a n za razvoj j e d n o g o b u h v a t n o g sustava odnošenja: „Fleksija stvara m o g u ć n o s t i o d n o s a i čini to da se stanoviti dijelovi r e č e n i c e takoreći m o g u u z a j a m n o ogledavati. ili pojašnjuju zvijezde zato j e r se iz t o g a h o ć e očitati sudbina. T a k o s e pak i n d o g e r m a n s k i pokazuje kao j e d n o v e o m a sretno sredstvo ovladavanja svijetom te je upravo stoga zacijelo i p o s t a o o s n o v o m o n e vrste ovladavanja svijetom koja j e s t filozofija i koja se danas do kraja razrađuje u tehniku. pri k o j e m je sve što jest u osnovi svedivo na pranačela i iskonske pramoći o n o g m u š k o g i o n o g ženskog. koje se m o ž e pro­ matrati neovisno ο odredbama svrhe. dakle svojevrsnom „ l a b a v o š ć u " elemenata samih t a k o i čitava r e č e n i č n o g sklopa i n j i h o v o m gotoč n o m „savitljivošću" t e time s p o s o b n o š ć u m n o g o s t r u ­ k o g izraza z a n a č e l n o b e s k o n a č n e m o g u ć n o s t i m e đ u s o b n o g od­ nošenja i u z a j a m n o g podudaranja i sklapanja j e z i č n i h elemenata. 1978. razviju m o g u ć n o s t i logičkoja. Die Anfange der Philosophie bei den Gnechen. nikako samorazumljivog i povijesno j e d i n o m o g u ć e g . takoreći sve do nedavno. kojemu se cjelina bića pojavljuje isključivo i j e d i n o u n u t a r v i d o k r u g a stalnog p r o c e s a življenja i umiranja. knjiga koja r e c i m o Heraklitu posvesporedivo manje pažnje i ozbiljnog n a p o r a za razumijevaj e d n o m A n t i f o n u Sofistu. Frankfurt am Main. o s o b i t o je indoeuropski jezik. k o d o n i h drugih. grenlandskoe strane. u razlici spram izolirajućih skoga) s j e d n e te inkorporirajućih (npr. prvenstveno p o d golecajem Hegelovih povijesno-filozofijskih nazora. ofistiku. Osobitost ustrojstva grčkoga jezika i već u o č e n o u kako velikoj mjeri su takozvani flektiici. ili Gorgiji. koji r e c i m o računaju zato j e r s time n e š t o trebaju. t o g takozva­ n o g neutruma. s a m i m svojim ustrojstvom takoreći predodreda iz sebe. v e ć se i z n e n a d a uviđa: postoji n e k o o n o . I 1. postojanih i za sebe bivstvujućih „stvari": „Karakteristično je da se veliko kulturno dostignuće G r k a u o p ć e j a s n o prikazuje t i m e što su dogotovili to da u razjašnjenju svijeta k r e n u z a o b i l a z n i m p u t e m p r e k o o n o g a o n o . svojstvenih o n i m gore od njih razlikovanim aime i z m e đ u krajnosti sklonosti k p o t p u n o j i do kraja >j apstrakciji. P u t e m „srednjega r o d a " . J e d n a k o t a k o u astro­ nomiji.titeljstva v e ć u e p o v i m a H o m e r o v i m (Zeller 6 . koja je i m o g l a na­ stati s a m o iz takve vrste j e z i k a . K o l i k o g o d korisna i zaslužna bila u č e n o š ć u i obijednoga materijala. u razlici s p r a m m n o š t v a drugih g r u p a jezika. indoeuropski i semitski. su o n i prije svega odlikovani jest sredina i mjera izi krajnosti. str. 23 . koji je od o n o g svrho­ vitog n a o v a m o j e d a n nečuveni zaobilazak. medicini i m n o g i m d r u g i m oblastima. te u n u t a r njega poglavito grčki. koja je o n d a t a k o đ e r o p e t postala od najveće važnosti za svrhovitu primjenu.

s h o d n o naravi i svrsi u p r a v o ove hrestomatije. k a ž i m o usput. a da b u d e j a s n o razumlji­ v o . prije svega od nastupa kršćan­ skoga svijeta. za razliku od o n o g a što se n a z i v a „ g l a g o l s k i m a s p e k t o m " . particip. a u n u t a r nje o p e t o s o b i t o n a g l a š e n o u p r a v o grčki.i ta­ ko j o š uvijek prilično s p o r n o m e đ u lingvistima i filolozima . dj.. v e o m a stare tvorbe. biologijsko. str.stvar. ο kojemu se uz to i lako dade usu­ glasiti. kako im ime kazuje. „supstantivira" ih. ne valja tumačiti t e m p o r a l n o . takoreći zaustavlja stvari i o d n o s e u je­ ziku. Isto vrijedi i za i z u z e t n o v a ž n u činjenicu da t a k o z v a n a „vre­ m e n a " u g r č k o m e glagolu o p ć e n i t o . v e ć i n o m n a i m e u o p ć e ne. I sve dosadašnje. štoviše i p r e d čitav sklop riječi. n e g o kao najfinija osjenčenja načina izvršenja. p u n k t u a l n o zaklju­ č e n o ili već stanjem postalo.sve to u prvi čas nije u o p ć e sagledano. Hamburg. već prije svojevrsne „kolek­ t i v n e " j e d n o t e . Vidi osobito značajno poglavlje „Prirodoznanstvena tvorba pojmova u grčkom". str. n a i m e njegova n e o b i č n o s n a ž n a sklonost da sve intenzivnijom i o b u h v a t n i j o m u p o r a b o m člana srednjega r o d a τ ό . Vrije­ m e . koje danas poznajemo u najrazličitijim formama: kao fizikalno. P r e m a m j e r o d a v n o m S n e l l o v u 8 uvidu. koje se n a m a u našoj filozofijski skroz strukturiranoj for­ mi svijesti pričinja tako važnim. kao i u objašnjenje p r a v o g a smisla t o g medija . M o ž e se doista kazati da u toj vrlo ranoj kon­ cepciji n e u t r u m a leži nešto p o s v e b i t n o za o p h o đ e n j e s b i ć e m 7 uopće. posredujući i isključujući njihov bezuvjetni polaritet. k a o i naprimjer toga da m n o ž i n a u srednjemu r o d u u g r č k o m e ne pot­ pada pod brojnu kategoriju m n o ž i n e . u smislu logosom v o đ e n o g mišljenja. Studien zur Entstehung des europaischen Denkens bei deri Griechen. 21-42. Darmstadt." O v i m unutrašnjim „ p o s t v a r e n j e m " jezika. poslužiti t o m e da p r o b u d i i p o t a k n e s p r e m n o s t na čitanje. igraju g o t o v o z a n e m a r i v o malu u l o g u . naime t o m e da u t o m f e n o m e n u j e z i č n e tvorbe interes za vrijeme naprosto ne egzistira." 9 Svaku diskusiju i z u z e t n o velike važnosti participa u g r č k o m e . otisnuto zasebno i u Gadamerovu zborniku Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. g Isto. p r e m d a valja n a p o m e n u t i kako izgle­ da nije b e z opravdanja mnijenje nekih da u p r a v o u njemu tre­ ba p r e p o z n a t i j e z i č n i uvjet p o s t u p n o g razvitka filozofijskog pojma subjekta i svih daljnjih k o n z e k v e n c i toga. dade se o n d a p r o t u m a č i t i o n a bit­ na svojstvenost g r č k o g j e z i k a u kojoj je v e ć davno p r e p o z n a t o m o ­ gućujući uvjet filozofiranja. 24 2: . 1968. pri č e m u m o g u pridoći čak i naznake vremena. Z a d o v o l j i m o se ovdje tek n a v o d o m S c h a d e w a l d t a : „ H t i o bih j o š govoriti ο tempora i u v o d n o pokazati 7 u č e m u je pri t o m e p r o b l e m .t o g p o g l e d a na stvar.ovdje se ne m o ž e m o upuštati. U filozofijsko značenje t o g a da naprimjer grčki i z v o r n o j e d v a p o z n a j e n a m a tako uobičajenu podjelu glagolske radnje u aktivnu i pasivnu. od osobite važnosti za razu­ mijevanje j e z i č n o g aspekta postanka P l a t o n o v a nauka ο idejama -: sve to m o r a m o ovdje ostaviti po strani. Snell. da umjesto pasiva odlučujuću ulogu u njemu i m a tako­ zvani medij. subjektivno d u š e v n o vrijeme . uloge i značenja duala. Dakle: čisto. kojim se odlikuje v e ć s a m a cjelovita grupa i n d o e u r o p s k i h jezika. Tu postoji čisto ili traj u ć e izvršenje. ili pak odatle rezultirajuće stanje. ili i cijelu rečenicu .pri č e m u član biva stavljan ne sa­ mo p r e d i m e n i c u . Die Entdeckung des Geistes. vrijeme. str. M o ž e se u g r č k o m e baš sve reći u prezentu. O n a nisu. n e g o i p r e d pridjev. Uviđa se u s k o r o da je takvo pro­ matranje n e k o m n o g o duhovnije i važnije za tumačenje svijeta od o n o g a čisto v r e m e n s k o g . a o s o b i t o i z v o r n o i poče:tno. To vodi k n e č e m d r u g o m . razriješenu od njene sveze u polaritetu muš­ k o g i ž e n s k o g . o v a k o fragmentarno i n e i z v e d e n o nabačeno. ne pada u pogled. n e g o su i z v o r n o različite vrste akcije. B. glagol. gramatičke i sintaktička pravila gradnje j e z i č n o g izričaja. p o t e k l o g izvor­ no iz p o k a z n e zamjenice. zaključeno ili nezaključeno. učvršćuje ih i čini „ p r e d m e t i m a " . koja su n a m dana? više no samorazumljiva. pri kojem ć e m o ujedno s misaonim n a p o r o m o k o razumijevanja sadržaja prevedenih tekstova obratiti p o z o r n o s t i na to da se po m o g u ć n o s t i b a r e m d o n e k l e o s l o b o d i m c nikad reflektirane vezanosti i zarobljenosti u logička. trebalo je i tako. p r e m d a su nastala i oblikovala se t e k ι W. ozna­ ke vremena. koji postoji n e o v i s n o uz j e d n i n u i m n o ­ žinu. 138. M o r a l o bi se j e d n o m t o č n o istražiti kad reci­ m o aorist biva s a m o vremenski razumljen. Schadevvaldt. u p r a v o je taj p r o c e s sve učestalijeg i opsežnijeg supstantiviranja .p o s t u p n o stvorio m o ­ g u ć n o s t filozofijske t v o r b e p o j m o v a . o n o v r e m e n s k o pridolazi tek kasnije. ^ 9 4 6 ( 3 1955). 146 i d. Ta t a k o z v a n a tempora. nav. nastavljajuće se.

čak i n e o v i s n o od činjenice da su n a m dje­ la o n i h prvih sačuvana t e k u i z u z e t n o f r a g m e n t a r n o m stanju i o s k u d n o m opsegu . svo­ ja ishodišna stajališta izgradilo upravo o s l o n c e m na tu filozofiju. rimskih stoika. str.njegova posve­ mašnja filozofijska ovisnost ο načelima kojima je b i o v o đ e n Hegel u svojem prikazu cjeline povijesti filozofije i osobito njene prve. odnosno njihovu osnovnu karakterizaciju. Isto. srednjih te kasnih. a da p r i t o m ipak na g r č k o m e tlu nije m o g u ć e neko dublje posredovanje o n e suprotnosti. D o n e k l e u p r o š ć e n o kazano: ovdje preve­ deni tekstovi drukčije n a m govore. Razdoblja grčke filozofije Od m n o g i h m o g u ć i h i v e ć pokušanih o n a Zellerova čini n a m se j o š uvijek najprikladnijom i ponajbolje odgovarajućom naravi sa­ me stvari. 225 i d. a o n o se u rekapitulirajućem sažetku kojim završava obrazlaganje svoje podjele razdoblja cjelokupne grčke filozofije. No ipak je teško osporiti temeljnu ispravnost Zellerove karakterizacije postaristotelovske. te da upravo u njima uz ostalo nalazimo i filozofijski p r e s u d n u z g o d u pripreme samog tog zasnivanja. na t o m protuslovlju podliježe grčka filozo11 fija. p o t o n u l o g o t o v o do beznačajnosti. n e p r a v e d n o bi bilo i u z a b l u d u i dezorijenta­ ciju bi vodilo previđanje g o l e m e povijesno-filozofijske v a ž n o s t i te t a k o z v a n e helenističko-rimske filozofije. str. i 1 161). u svojoj subjektivnosti. posve neprikriveno očituje . no koje slijediti u s v e m u bit­ n o m e ipak imaju nakanu. one grčke: „ D u h . O s o b i t o je o v o treće razdoblje u o č i m a Zellera. ranih. p o t a k n u t o poglavito uvidima Dilthevevim. O n 1 0 grčku filozofiju dijeli u tri glavna razdoblja: 1) razdoblje „fizike ili fizikalnog dogmatiz­ m a " . a za dokaz t o g izmijenjenog nastrojenja oslanjaju se sve postaristotelovske škole. U t o l i k o s m a t r a m o ipak u o s n o v i zadovoljavajućim što je u ovoj ediciji t e k s t o v i m a tih dvaju „klasika" ustupljen g o t o v o sav raspoloživi prostor. mogli b i s m o reći. od E p i k u r a i ranih neoplatoničara. A k o igdje. š k o l o v a n o g na H e g e l u i filozofijski oslonjenog na Aristotela. n e g o ispravno i za­ dovoljavajuće stanje ljudskoga ž i v o t a . Ali b u d u ć i da je time na­ p u š t e n o stajalište grčkoga svijeta. Speusipa i Ksenokrata. te na t r e ć e m u se­ be potvrđuje u suprotnosti spram objekta. str. s v e l e b n i m i filozofijski d o s l o v n o neiscrpivim djelom P l a t o n a i Aristotela. F i l o z o ­ fijsko sučeljenje s cjelinom njihova filozofiranja i danas je j e d a n od prvih zadataka doista zrelog s u v r e m e n o g mišljenja. na p r v o m e je stupnju g r č k o g a mišljenja sebi n e p o s r e d n o prisutan u naravno­ me objektu. historijsko istraživanje s p o z n a l o u kojoj i kolikoj mjeri je cjelina filozofije n o v o g a vijeka. „ o b j e k t i v n e " faze. u svojoj oštroj o p o r b i s p r a m aristotelizma k a s n e skolastike. S druge strane. 159 i d. u k o l i k o u o p ć e imaju ne­ ku metafizičku i fizičku teoriju. osvijestimo li i do kraja uva­ ž i m o činjenicu da se ne samo glede sadržine već i p r e m a samoj formi izričaja zbivaju prije ustanovljene i zasnovane logike. nav.najkasnijem razdoblju povijesti grčke filozofije. Zeller. težište cjeline premješta se na etiku. a ipak joj ujedno nasuprot postavlja o n o a p s o l u t n o u nedohvatnoj transcendenciji. to gubi mišljenje tim odriješenjem od d a n o g a svoj sadržaj. 26 27 . 226 i d. 3) razdoblje postaristotelovske filozofije.). Nije to više spoznaja stvari kao takvih. na starije sustave. ο č e m u se filozofu u posljednjoj instanci radi. samostalno istraživanje prirode prestaje. dj. s p a d o m s l o b o d n o g z a m a h a misli. (Zeller 1 . zasnovano od strane Sokra­ ta a dovršeno u Aristotela. T e k je u novije vrijeme. u s t o i č k o m nauku helenističkoga razdoblja. p r e m d a ne m o ž e m o prihvatiti njegove nazive za njih. ne­ m o g u ć e je doista . kao o n o najviše i bezuvjetno opravdano.zanijekati da se tu s u s r e ć e m o s drastičnim p a d o m snage filozofiranja. 220 ^ Ι δ δ ) . svaka je riječ u ovoj hegelijanizirajućoj dijagnozi za nas danas upitna. dospijeva u protuslovlje da čvrsto drži subjektivnost kao o n o krajnje i najviše E.uz svu n e p o r e c i v u historijsku i filološku temeljitost i p o d r o b n o s t . 2) razdoblje „pojmovne filozofije". " 1 2 O d m j e r i m o li o n o što n a m je p o z n a t o od Teofrasta. na d r u g o m e se razlikuje od njega. s n e i z m j e r n o m r e d u k c i j o m i suženjem vidokruga. gra­ matike i sintakse k o j o m se u osnovi nepromijenjenom do danas služimo. Isto." D a k a k o .. od K a r n e a d a i Pirona. da bi u misli nadosjetilnog objekta zadobio j e d n u višu istinu. str. helenističke filozofi­ j e : „ C i s t o znanstveni interes za filozofiju povlači se p r e d prak­ tičkim. n a u k e kojih d o d u š e m n o g o s t r u k o pretumačuju.

j o š uvijek nije dostat­ no istraženo. Zurich. što u j o š većoj mjeri vrijedi za d o s t i g n u ć a njihove l o g i k e i za spoznaju sve d u b i n e i obuhvatnosti njena povijesnog utjecaja. stoljeću. ponajprije u ra­ d o v i m a P i e r r e a G a s s e n d i a u 17. J e d n a k o t a k o i takozvani „ p l a t o n i z a m " p o č e t n e antiaristotelovske prirodofilozofijske i p r i r o d o z n a n s t v e n e matematizirajuće m e t o d e j e d v a da potječe iz zbiljskog prisvajanja vlastite P l a t o n o v e filozofije: . ili se pak vratiti Nietzscheu. Meuthen. p r e m d a uz tu cijenu da filozofijska razi­ na načelne Aristotelove kritike atomizma. ne dijeli li se te i takve pretpostavke Kierkegaardove. Zadatak daljnjeg istraživanja obuhvata i naravi složenih utje­ caja kojima je ta nakonaristotelovska. Phjsics of the Stoics. tek se u najnovije vri­ j e m e . Samburskv. naime zadatku primjerenog u p o ­ znavanja. uz stanovito pretjeravanje i zaoštravanje stava. nesupstancijalnoj i predsupstancijalnoj o s n o v i c j e l o k u p n e zbiljnosti. ponajviše zaslugom S a m b u r s k v a dovodi u plodotvornu vezu s n o v i j i m fizikalnim teorijama ο fluktuirajućim poljima sile kao najelementarnijoj. Problem „predsokratske filozofije" E p i k u r je p a k svoju povijesnu v a ž n o s t stekao prije svega ulo­ g o m u n o v o v j e k o v n o j o b n o v i a n t i č k o g a a t o m i z m a . T o m p a k zadatku blizak i u b i t n o m e od njega neodvojiv jest i onaj o k o primjerenog mislećeg približenja s a m o m e iskonu i p o č e t k u filozofiranja u o p ć e . kritikama i prevladavanjima te svakojakim „ n o ­ v i m p o č e c i m a " .u s p r k o s svim povijesnim p r e i n a k a m a i pretumačenjima. 13 grčki a t o m i z a m D e m o k r i t o v dospio je do pozicije j e d n e od naj­ utjecajnijih i povijesno najodsudnijih metafizičkih teorija u cjelo­ kupnoj predaji filozofije. m o g l o reći: p o č e t n i n o v o v j e k o v n i antiaristotelizam uistinu nije ni d o s p i o do zbiljskog sučeljenja s o n i m navlastitim i najsvojstvenijim A r i s t o t e l o v e filozofije. P o j a m „ p r e d s o k r a t o v a c a " potječe od Kierkegaarda i kao pretpo­ stavku i m a njegovo vlastito shvaćanje mjesta Sokrata u cjelini grčke filozofije. t e r m i n teško da m o ž e biti o p ć e n i t o prihvaćen.n e u s p o r e d i v o više t o g a crpi on iz n a u k a n e o p l a t o n i z m a . s njenim temelj­ n i m n a u k o m ο izvornoj „ n a p e t o s t i " (tonos). rani Usp. pri č e m u je tu „ S o k r a t " poistovjećen sa slikom kakvu ο njemu daje P l a t o n . kao i u zasnivanju n o v o v j e k o v n i h političkih teorija ο društvu v e ć je o d a v n o u o č e n a . j a s n o je. k a o v e ć i za s a m o p o č e t n o zasni­ vanje njihovih glavnih i nosivih kategorija. t o g . J e d n a k o je t a k o u g l a v n o m u t v r đ e n utjecaj iste te etike. sintaksu i semantiku. P o s r e d o v a n j e m Epikur o v i m . u svojim dijalozima. G o l e m o značenje stoičke filozofije jezika za svu kasniju gra­ m a t i k u . oslonjene na diskusiju k o n t i n u u m a i b e s k o n a č n o g . d o k je nje­ na v a ž n o s t naprimjer za D e s c a r t e s a i niz drugih mjerodavnih mi­ slilaca r a n o g novovjekovlja dosad u g l a v n o m nedovoljno u o č e n a . S. u o n o m e što p o z n a j e m o kao „filozofiju predsokratovaca". S t r o g o gledano. te od istog autora Das physikalische Weltbild der Antike. te t i m e i sve kasnije p r a v n e misli. doraslih i povijesno suvremenih.nije. sadrža­ nog. u i s t o m e kontekstu. i z v o r n o nastale v e ć u k r u g o v i m a rane g r č k e sofistike. na S p i n o z i n i na K a n t o v etički nauk. U l o g a stoičke etike u izgradnji temeljnih teorijskih zasada r i m s k e .po n a š e m sudu n e o s p o r n o temelja cjelokupnoga filozofiranja sve do današnjih. kao svojevrsne njene osi i o k o s n i c e . p o g l a v i t o njena valjda o s n o v n o g n a u k a ο n a č e l n o m intelektualitetu afekata. i z u z m u li se da­ nas j o š p o m n o g o č e m u relevantna nastojanja Leibnizova. helenistička i r i m s k a filo­ zofija p r e s u d n o o b l i k o v n o djelovala na duh i temeljne postavke o s o b i t o p o č e t n e filozofije n o v o g a vijeka danas se dakle sve više u o č a v a kao j e d a n od središnjih u c j e l o k u p n o m povijesno-filozofijs k o m istraživanju. težeći u ovoj ediciji ipak prije svega ostalog za t i m da udo­ voljimo zadatku koji je ne s a m o povijesno n e g o i odista filozofijski na svaki način preči i presudniji. v a ž n o s t E p i k u r o v e utjecajne p o s t a v k e „ d r u š t v e n o g a u g o v o r a " . T o m s m o se konstatacijom morali ovdje zado­ voljiti. koji ih je sve 28 24 . k a o i. stoičke logike i skeptičke metodologije. 1959. Rani bi se grčki mislioci mogli j e d n a k o o p r a v d a n o zvati i „ p r e d p l a t o n s k i m a " .d o d u š e p r o d u k t i v n o n a d o g r a đ u j u ć o m i p r e t u m a č u j u ć o m .filozofema na­ k o n Aristotela.G o t o v o da bi se. k a o i o s o b i t o njegova r i m s k o g sljedbenika Lukrecija.uz postavku a t o m i z m a n u ž n o veza­ nih p r o b l e m a . e v e n t u a l n o g doraslog prisvajanja i p o t o m vlastitog pro­ mišljanja samih o s n o v a te krajnjih d o m e t a i ishoda P l a t o n o v a i Aristotelova djela. N j i h o v a filozofija p r i r o d e o d n o s n o „fizika". nastojanja o k o istinskog filozofiranja. čini se. 1965. v e ć se zadovoljio recepcijom . respektirana ni u s a m o g a E p i k u r a ni u njegovih kasnijih sljedbenika i obnovitelja.

takve n a i m e koji doduše v e ć napuštaju n e s i g u r n o i va­ ravo tlo p u k o g a mita te se o d l u č n o zapućuju u smjeru ispitivanja ο „ p o č e l i m a i u z r o c i m a " svega. dotad ne­ slućena područja. D e m o krit itd. Sve 30 31 . od kojega sva ostala ovise. čini on o b r a t n o svu spozna­ ju stvari o v i s n o m ο i s p r a v n o m n a z o r u ο naravi znanja. s kojim je. 1 4 U o d n o s u na Sokrata raniji se mislioci štoviše za Aristotela o p a s n o približavaju d r e v n i m „ t e o l o z i m a " . filozofijska samospoznaja. S njime stoga započinje j e d n a n o v a forma znanosti. Hesiodova. dj. m e đ u t i m . kao i uvijek. dotle je Sokrat prvi izgovorio uvjerenje da se ni ο j e d n o m p r e d m e t u ne m o ž e ništa znati prije no što je o d r e đ e n njegov pojam. prezentaciji. gdje se odnosi upravo n e k a k o na njihove suvremenike. A n a k s a g o r a . J e d n a k o bi se tako mogli naprosto zvati „arhajskima". i m e n o m koje se v e ć ustalilo naprimjer u razdiobama grčkoga pjesništva. G o t o v o sva važnija kasnija izvješća ο sadržini njihovih naučavanja s v o d e se u krajnjoj liniji na veliko d o k s o g r a f s k o dje­ lo p r v o g Aristotelova učenika i nasljednika Teofrasta te n o s e v e ć u izboru. na mjesto ranijeg d o g m a t i č k o g filozofiranja stupa dijalektičko i u svezi s t i m e osvaja si filozofija i p r e m a obujmu nova. zanimljivo. S druge strane. Zeller. Sva je „ p r e d s o k r a t o v s k a " filozofija od tada n e p o v r a t n o ostala zatvorena u j e d a n reducirani. nav.. Ostr. ali ipak to „ s v e " j o š uvijek sa­ gledavaju isključivo p o d v i d o m osjetilnosti. 216 i d. ο n i z u m e đ u s o b n o ravnopravnih i u osnovi g o t o v o l o g i č k o m n u ž d o m su­ sljedno se nastavljajućih najranijih mislilaca i njihovih n a v o d n i h „ š k o l a " : Tales. ο n a č e l n o posvemašnjoj razlučenosti i oštroj razgraničenosti te p o č e t n e „fiziologije" od arhajskoga svijeta H o m e r o v a . knjizi upravo unikatnoj u nas po obuhvatnosti i razini prave učenosti. a o n d a dakako na obojicu oslonjen.kreću se. t e k p o s t u p n o d o p i r e do svi­ jesti današnjim generacijama istraživača.. S time ujedno ide i p o s t u p n o napuštanje aristotelovskih n a z o ­ ra ο Talesu kao „ p r v o m filozofu". postojeći način mišljenja dalje razvijen. n e g o č a k štoviše i s a m i m i z b o ­ r o m iz njihovih spisa o n o g a što bi bilo vrijedno sačuvati i predati p o t o m s t v u . Napusti li se j e d n o m v e z a n o s t A r i s t o t e l o v i m t e m e l j n i m usmjerenjem na jestvo. da je dakle ispitivanje naših p r e d o d ž a b a na mjerilu pojma. Pitagora. formulaciji te k a k o i m p l i c i t n o m t a k o i eksplicitnom tumačenju neizbrisiv i neuklonjiv pečat A r i s t o t e l o v e p r o s u d b e svojih filozofijskih prethodnika.). i to ne tek n a č i n o m k a k o su je svi potonji čitali i razumijevali. upravo je Sokrat bio taj s kojim uistinu započinje prava filozofija u smislu p o j m o v n o g a mišljenja i nastojanja o k o o d r e d b e biti svega što jest.zajedno interpretativno o b u h v a ć a o i m e n o m „tragičkih filozofa". odredit će ih o n d a Aristotel kao „fi­ z i o l o g e " . „naravno-filozofijski" i štoviše „ m a ­ terijalistički" v i d o k r u g (tek s e k u n d a r n o proširivan u pravilu n e domišljenom t e z o m ο „ h i l o z o i z m u " ) .pri kojem se ponekad jedva može razlikovati da li je riječ ο Sokratu ili Kantu .. 151 i d. prije svega da­ kako H o m e r a i Hesioda. Sokratova filozofijska pojava viđena je već od strane Aristotela svojevrsnom naglašeno j e d n o k r a t n o m raskrsni­ c o m puteva ranoga mišljenja. A l k m a i o n . pod kojim i m e n o m o n razumije rane mitičke mislioce i epske pjesnike.na A n a k s i m a n d r a . kao i o n i h koji se u vla­ stitim pokušajima sumišljenja upuštaju u r a z g o v o r sa s a m i m isko­ n o m i ishodištem filozofije. 1978. str. d o k su oni raniji t e k p u t e m promatranja stvari dospjeli do razlikovanja p r e d o d ž b e i znanja. tjelesnosti i „ m a t e r i jalnosti" te tako shvaćene physis. Heraklita i P a r m e n i d a ( m o ž d a i Pitagoru. Taj Aristo­ telov stav dijelit će u o s n o v i i Hegel. E m p e d o k l o . po temeljitosti izvođenja i odvažnoj samostal­ nosti interpetativnih pothvata. Sva u s u d n o s t i u j e d n o upitnost te p r o s u d b e . str. i Zeller: „ K r o z Sokrata nije s a m o j e d a n v e ć . P r e m a njemu. naša tekstualna situacija i z u z e t n o n e p o v o l j n a ) . d o k je u njoj pitanje ο biti i temeljima naravnih pojava o s n o v n i m pitanjem. P i n d a r o v a ili Eshilova. filozofija iz pojmova. U Hrvat­ skoj primjerno Marijan Cipra u knjizi Metamorfoze metafizike (Čako­ vec. D o k je sva ranija filozo­ fija bila n e p o s r e d n o usmjerena na objekt. A n a k s i m e n . Heraklit. U nastojanju da n e k a k o o m e đ i svoje fiE.". i manje više sva ostala izjašnjenja ο mjestu Sokratovu u povijesti grčke filozofije. ne dopirući do spoznaje mislivih i nadosj etilnih bića. U blizini ovakva Zellerova stava . kao n a v o d n i p o ­ četak i kraj baš svega što su htjeli i m o g l i ti „ p r e d s o k r a t o v c i " . lozofijske p r e t h o d n i k e do Sokrata od Sokrata s a m o g s j e d n e a od tih „ t e o l o g a " s druge strane. težište se mislećeg ispitivanja p o s t u p n o ali j e d n o z n a č n o premje­ šta na tri glavna lika cjelokupnoga r a n o g g r č k o g mišljenja: . 99-120). p o č e t a k i uvjet sveg istinskog znanja. ujedno nažalost knjizi u čijoj sudbini kao da se sabralo i zloslutno očitovalo ono najtamnije hrvatske filo­ zofije i njenih glavnih aktera u posljednjim desetljećima. P a r m e n i d . K s e n o f a n . kao i svega što je iz nje uslijedilo za n a š o d n o s p r e m a p o č e t n o j grčkoj filozofiji. u smislu podložene tvari. nego je u filozofiju bilo u v e d e n o b i t n o n o v o načelo filozofiranja. A n a k s i m a n d a r .

preostali su t e k u l o m c i o n i h ranih mislilaca. M n o g o više zabrinjavajuće je p a k to da su predani citati izabrani p r e m a p o g l e d i š t i m a nakonaristotelovskih usmje­ renja.] Od N i e t z s c h e o v e b o r b e protiv p l a t o n i č k o g o s n o v n o g lika metafizike začela se doduše n e k a svojstvena filologijska i filozofijsko-historijska preradba takozvanih predsokrato­ vaca.] Do nas dospjeli i z b o r preslušava dakle rano mišljenje s o b z i r o m na Aristotelov postav pitanja i v o đ e n je razumijevanjem koje se artikulira i izlaže p o m o ć u p o j m o v a skovanih od strane Aristotela. „bezishodnog" (άπειρον). iskaze H e s i o d o v e Teogonije ο „ k a o s u " . n a z o v i m o ih tako. v e ć su n a m p r e d a n a p u t e m izvješća fi­ lozofskih škola u sljedbeništvu Platona. tad u p r a v o p o m o ć u n e k i h drugih: a ti drugi nisu lišeniji predrasuda v e ć stoga što se njihovo filozofijsko pojašnjenje ostavlja po strani.. Munchen. S A r i s t o t e l o m je nastupio n a z o r da je sve mišljenje prije P l a t o n a i Aristotela s a m o n e k a p r i p r e m a za P l a t o n a i Aristotela. ovaj kratki u v o d u lektiru našega i z b o r a tekstova m o ž e m o dovršiti duljim. T r u d i se o k o t o g a da se p u t e m naglašenog udaljavanja aristotelovskih i nakonaristote­ lovskih naučavanja ispostavi o n o što su sami predsokratovci bili mislili. p l o d n o i dalekosežno. Od ta­ da je n e p r e s t a n o na djelu rad na tumačenju. da je i na­ ša o d l u k a da u o g r a n i č e n o m p r o s t o r u ove knjige d o n e s e m o s a m o t e k s t o v e vjerojatno autentičnih m e đ u sačuvanim fragmentima P a r m e n i d a i Heraklita. Ein philosophisches Portrat. n a k o n svega kazanog. aristotelovskog i nakonaristotelovskog. po­ čiva na slaganju s upravo o c r t a n i m o s n o v n i m s m j e r o m razumije­ vanja i interpretacije t o g r a n o g mišljenja. O s i m toga. tad se o n a nalazi u dvostrukoj zabludi.u svim je njegovim p o j m o v i m a shvaćeno i o č u v a n o o n o bitno. Buchheima Die Vorsokratiker.. K a o što se. O d a v n o se v e ć nauči­ lo sadržajno i j e z i č n o razlikovati o n o predsokratsko od platonič­ kog. naime tako da se zaobilaženjem njegovih p o j m o v a po­ stane slijep za putanje u kojima se sami k r e ć e m o . A k o se dakle filologija smatra l i š e n o m pred­ rasuda v e ć zato j e r odustaje od filozofski skovanih pojmova. te p o m o ć u njih d o b i v a m o u vid nešto od početka. t e k očekuju. No prihvati li se općenita razumljivost kao v i d o k r u g izlaganja. temeljnim Anaksimandrovim „ p o j m o m " o n o g „bezgraničnog". Ali time da se drži podalje naučavanja Aristotela i onih kasnijih nije j o š ni na koji n a č i n otvoren i osiguran pristup mislio­ c i m a početka. te ο s v e m u što je filozofijski od interesa u t o m e sklopu. ma kako za sebe d u b o ­ k o . točnije „besputnog". P r i s t u p njima d o v o d i dakle v e ć z b o g p r o b l e m a t i k e filologijske p o u z d a n o s t i tekstualne predaje pred ve­ like t e š k o ć e . ipak s a m o razvijanje njihovih ishodišta.što n a k o n njih slijedi u osnovi je filozofijski ovisno ο o n o m e u n j i h o v u mišljenju i z b o r e n o m i predstavlja. Budući da platonsko-aristotelovska filozofija započinje sa Sokratom. p r i r e đ e n o m od strane H e r m a n n a Dielsa. N a o v o m p u t u ispitujućeg promišljanja p o č e t n o g f i l o z o f i r a n j a arhajskih G r k a . U l o m c i njihova mišljenja i doksografska izvješća iz n a k o n aristotelovskoga v r e m e n a sjedinjeni su u z b o r n i k u Fragmenti predsokratovaca. često s a m o u p o j e d i n i m r e č e n i c a m a ili č a k dijelovima rečenice. Pa ako p o j m o v i Aristotelovi i stavljaju o n o kasnije na mjesto ranijega: . a time upravo tek ostati ovisiti ο njegovim putanjama tu­ mačenja. tad interpretacija n e k o g filozofijskog mišljenja 32 33 . V l a s t o s a i n i z a d r u g i h 1 5 . Ne pristupa li s e tekstovima p o m o ć u Aristotelovih pojmova. Usp. nije j o š o n o njihovo mišljeno o s l o b o đ e n o u o n o m e najsvojstvenijem.prava filozofijska otkrića nas. [. takoreći u i m e svih „ p r e d s o k r a t o v a c a " . ο b e z d a n o j dubini koja zatječe o n o g a t k o bi p r e k o r a č i o vječni neprelazni p r a g što dijeli D a n od N o ć i . po n a š e m s u d u o s o b i t o instruktivnim i u p r a v o u z o r n o svu složenost i t e š k o ć e p r o b l e m a očitujućim na­ v o d o m j e d n o g a od zaslužnih interpreta s vlastitom filozofijskom ambicijom: „ S v j e d o č a n s t v a prvih filozofijskih mislilaca nisu do nas doprla u njihovu i z v o r n o m obliku. Baš naprotiv: m o ž e se izbjeći A r i s t o t e l o v o pojmovlje. Gig o n a .. z o v u se rani mislioci p r e d s o k r a t o v c i m a . 1994. naprimjer i najnoviju tim pravcem orijentiranu knjigu Th. vje­ rujemo.posljednjih desetljeća sve više p r i h v a ć a n o m od r e l e v a n t n i h filologa i povjesničara filozofije.. U citatima više ili manje velikog opsega. Ο temelju ispravnosti t o g izlaganja ne pita se. [. u smislu o n o g a s v a k o m e b e z daljnjega razumljivog. s druge strane. ostaje j a m a č n o ispravno da se u najranijih mislilaca ujedno pripravlja filozofija P l a t o n a i Aristotela. p o p u t Holschera. Tad upotrebljava p o j m o v e u n e k o m s v a k o d n e v n o m značenju. K o n a č n o . k a o i s o d g o v a r a j u ć i m iskazima H o m e r o v e Ilijade. Taj je izbor opet u o s n o v i o d r e đ e n Aristotelovim filozofijskim p o s t a v o m pitanja i njemu p r i p a d n i m temeljnim p o j m o v i m a . Aristotela i dijelom crkve­ n i h otaca. O č i t o je. i s k o n filozofije vezuje uz d u b o k e spekulativne.

1960. Cambridge. Berlin-Frankfurt am Main. (Pretisak: Darmstadt. 4 1969. 3 sv. te da je postaristotelovska filozofija. vrijedi u jednakoj mjeri i za d r u g o g ponajboljeg H e i d e g g e r o v a učenika. Tubingen.: The Presocratic Philosophers. „ p o č e t k u " .) Vogel. 1930). 1. Ausvvahl aus dem Uberlieferten. de: Greek Philosophy. 1935 ( 4 1953). E. Stuttgart. svo­ j i m protiv takvog radikalizma usmjerenim te ipak na k o n c u baš od Aristotela p r e u z e t i m ishodišnim stavom ο „ u z r o k u " i „ t e m e ­ lju" ( α ρ χ ή ) kao središnjoj stvari mišljenja tih najranijih mislilaca doista zadobiva najprimjereniji pristup t o m izrijekom traženom. 1. M. str. Die Philosophie der Vorsokratiker. J. Vollkmann-Schluck. Leipzig. J. 1: Tales to Plato. Burnet.ostaje rijetkim podbačajem. str./Raven. R. H. 1921. usput rečeno. u službi kojeg cilja stoji uz ostalo i ovakva hrestomatija. Bristol. Α. W.: Griechische Denker. M.: Predsokratiki. BaselStuttgart.upravo o n e tradicije čiji je utemeljitelj A r i s t o t e l ? " 1 6 U p i t n i m ostaje da li sam Vollkmann-Schluck. Gomperz. 1931. 2. Nestle. Wiirzburg. 1979.: The Presocratics. 1962.: Die Fragmente der Vorsokratiker. J. Paderborn-MunchenWien-Zurich-Schoningh.: Geschichte der antiken Philosophie. o v a k o se do­ duše o p r a v d a n o čuvajući svakog o l a k o g radikalizma u prekidu s tisućljetnim aristotelovskim v i d o k r u g o m i n j e g o v o m p o j m o v n o m „ a p a r a t u r o m " pri shvaćanju i tumačenju „ p r e d s o k r a t o v a c a " . 5 1934-37 ( 1 7 1974). to će ovdje dostajati navesti samo osnovnu literatru općenito ο filozofiji do So­ krata. koji jest životni dah staroga vijeka. da b i s m o iskusili dašak o n e d u h o v n e slobode sebe s a m a utemeljujućeg ljudstva. London. Fink. 1896-1909. 2.: Metaphysik des Altertums. griechisch und deutsch. W.: Geschichte der Philosophie L Die philosophie der Antike.: 2 1983). Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet. J./Kranz..: Die Vorsokratiker. Stuttgart. Guthrie. Berlin. Sv. tekstovi s prijevodima i tumačenjem. G. 1946. C. Mansfeld. Munchen. J.: The Presocratic Philosophers. Sv. sa svojim i z b o r o m i meto­ d o m prezentiranja. II. 35. W. Kranz. 1892 (''Lon­ don. Von Thales bis Demokrit. F. svjesno ostala izvan tematskog obzora ovoga prikaza. 1 3 1951. E. Wright. dj. Berlin. 3 sv. W. A Critical History with a Selection of Texts.: Die Vorsokratiker in Ausivahl. 1957 (-/Schofield. Leiden. O d g o v o r bi se na takva i srodna pitanja m o g a o steći s a m o i j e d i n o vlastitim interpretativnim pokušajem. J. Capelle. 3 sv. Kirk. I. Th. Diels. (Pretisak: 1988) Stenzel. Rod. No p r e t h o d n o svakako vrijedi čuti i poslušati uputan stav upravo s p o m e n u t o g Finka: " M i kasni izdanci m o r a m o tek p o n o v n o poći u G r k a u školu. Cambridge. historije fi­ lozofije: Barnes. Ubervveg-Prachter: Geschichte der Philosophie des Altertums. 1908.) I. Jenđ.: Fragmente der Vorsokratiker. 1983. 1903. s iznim­ kom Plotina. 35 K. Munchen. Der Anfang der abendlandischen Metaphysik. W. C: A History of Greek Philosophy. Diels. S. Sv. nav. Sovre. H. pitanje koje. J. dakako ukoliko nije već navedena u bilješkama uz ovu uvodnu studiju. 1985. 34 . 21 i d. Weber. The main Fragments in Greek. Što bi ti pojmovi mogli biti drugo do odvjetci . W. Izdanja tekstova.: Die Fragmente der Vorsokratiker.: Early Greek Philosophy. K. Sv. 2 1988." 1 7 Bibliografski dodatak (abecednim redom) (Budući da je literatura za svakog od prikazanih mislilaca navedena uz uvode u njihove tekstove. 1949. E u g e n a Finka. 1988.izobličeni do neraspoznatljivosti . Joel.: Vorsokratische Denker. K.: Die Vorsokratiker. Sv. 1. 1992. London-Edinburgh.-H. Ljubljana.

Pretisak: Darmstadt. Stokes. Gottingen. Vernant. 1968. 1974)./Allen. L. 1945 ( 1965). Wiesbaden.: Les origines de la pensee grecque. 1962.) Hussey. Heinemann.: Studies in the Presocratic Philosophy. Munchen. Jaeger. Tannery. Den Haag. H. Darmstadt.: Der Sinn von Sein in der alteren griechischen Philošophie. Gigon. Albany. 1945 ( Basel-Stuttgart. 2 sv. 1970. Baltimore.: Anfange des griechischen Denkens (prijevod s ruskog). Antike und alter Orient./Mourelatos. 1962. Leipzig. B. E. P. R. Berlin. U. M. St.II. F. 1976. Oxford.: Paideia I. P. A. Basel. 1971. Solmsen. Jaeger.: Aristotle's Criticism of Presocratic Philosophy. 1933 ( 1954). Heidegger. 1973. 1976). W. Dornseiff. Pariš.: Infinity in the Presocratics. Pariš. West. E.: The Presocratics. L. Gigon. London. 1970 ( 1975). 1972. 3 2 4 2 2 3 36 37 . 1955 ( 1960. 1993. 1974.-G.: Etudes presocratiaues.: ha pensee grecaue et les origines de Vesprit scientifique. H. P.: The Presocratics. Pariš. M. Nurnberg. Assen. 1963.: Early Greek Philosophy and the orient. H./Rorty.: One and many in Presocratic Philosophy. C. F.: Studi sulla filosofia presocratica./Kustas. New York. 1971. Pariš. 1972. C. 1935 ( New York. 1972. J.: Erste Philošophie und menschliche Unfreiheit. Uhde. H.: Kleine Schriften I. Cherniss. Frankel. Frankfurt am Main. {Die Theologie der friihen griechischen Denker. Basel. 1976. 1968. 1956. 1968. J. Mourelatos. J.: Wege und Formen friihgriechischen Denkens. W.: Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. Burkert. Studien zur Geschichte der Ersten Philošophie von den Anfangen bis Aristoteles. O: Der Ursprung der griechischen Philošophie. A. Zbornici Anton. 2 Sweeney. London. Monografije i studije Boeder. Gadamer. Washington. 1964. 1968).: Exegesis and Argument. W.: Essays in Ancient Greek Philosophy. Stuttgart. P. Berlin. O. Lee. D.: Weisheit und Wissenschaft. Heidelberg.: Anfangliche Fragen. III.: Grund und Gegenwart als Frageziel der fruh-griechischen Philošophie. Zeppi.: The Theology of the Early Greek Philosophers. U. Firenze. 1962. Den Haag. 2 sv. D. Oxford.: Studien zur antiken Philošophie. 1971. S. 1947. 1953.: Kleine Schriften.: Die Grundbegriffe der antiken Philošophie (GA 22). Luria. G.: Pour l'histoire de la Science Hellene. P. M. E. 1887. R. Holscher. N. Furley. D. 1962. A bibliographical and philosophical study. Berlin. Robin. Holscher. L.: Nomos und Physis. Hildesheim. New York. Fr. Ramnoux. Interpretationen. L. 1963.

Od m n o š t v a a n e g d o t a kojima su potonje generacije nastojale pri­ kriti zbunjenost i zatečenost p o j a v o m H e r a k l i t o v o m s p o m e n i ­ m o ovdje s a m o o n u d a j e upitan j e d n o m zašto šuti o d g o v o r i o : „ d a biste vi brbljali" ( D . ta da se kraljevskih časti. b u d u ć i da se najveći dio t a m o ispripo­ vijedanoga osniva na p o z n o m iskrivljenju nerazumljenih stavaka njegova djela.na fikciju n a v o d n o g filozofova života. na koje je kao p r i p a d n i k stare obitelji vi­ soke aristokracije i m a o pravo. N e k e od n a v o đ e n i h činjenica m o g u ipak biti istinite. Ž i v o t o p i s u D i o g e n a Laertija te u drugih j o š manje p o u z d a n i h doksografa nije vrijedno uzimati ozbiljno. 39 . „potrudivši se".Damir Barbarić Heraklit Život R o đ e n je u Efezu i p r e m a najvjerojatnijim svjedočanstvima zre­ lost je doživio k o n c e m šestoga stoljeća prije Krista.djelomice o t v o r e n o m a l i c i o z n o . kako bi joj se približili s a m o o n i koji su za to s p o s o b n i " . koju je p o h r a n i o u h r a m boginje A r t e m i d e u rod­ n o m e gradu. ΓΧ. kako dodaje Laertije „napisati je što nejasnije.. p r e n e s e n o m . npr. Čini se izvjesnim i to d a j e sastavio j e d n u knjigu u prozi. o d r e k a o i u o p ć e se p o v u k a o iz sva­ ke političke djelatnosti. L. 12).

naziva ih Diels štoviše „ a f o r i z m i m a " . Leipzig. u č e m u Heraklitu zacijelo n i t k o u starijoj grčkoj p r o z i nije ravan. o s i m m o ž d a t o m nikad iscrpi- v o m b e z d a n o m s n a g o m j e z i k a j e d n a k o tako p o g o đ e n o g i inspiri­ r a n o g Eshila. Frankfurt am Main. 2 4 ) : „ S a ­ mo se p o v r š n o m prosuditelju m o ž e to [tj. gdje se iz j e d n a k o g kruga njegova t e m e l j n o g uvida šire i p r o t e ž u kao neki uvijek novi k o n c e n t r i č n i krugovi. n e g o ide naprijed uvećavajući i proširujući sebe s a m u . str. S a m a je H e r a k l i t o v a mi­ sao p o s v e jedinstvena i n a š e m uobičajenom shvaćanju m e t o d e a r g u m e n t i r a n o g izvođenja po n u ž n o s t i strana i nimalo. očigled­ no n e k o izlaganje ne diskurzivne vrste. T a k o n a g l a š e n o od s a m o g Heraklita traženi i zahtijevani akustički o d n o s primanja i prihvaćanja logosa. u p r a v o do savršenstva kompozicijski. k a d su u rvanju o k o spoznaje polazili od riječi kao od objavljenih istina. sklonost k igri riječi­ ma u Heraklita i drugih. 1. stilistički i ritmički zatvo­ renih i t e k p r i m e t n u t i h j e d a n uz drugoga. stilski i ritmički dotjerana i j e d i n s t v e n o zasnovana. O č i t o se. k a o r e c i m o u historičara. prigovorivši mu nedosljednost i n e p r e c i z n o s t izraza. sposob­ n i m za b e s k o n a č n e preinake: filozofima. B. M i s a o ne ide od j e d n o g p r e d m e t a k drugo­ m e . Od D e i c h g r a b e r a n a o v a m o u p o z n a t i s m o s i z u z e t n o m v a ž n o š ć u savršene ritmičke. " J a s n o je da o n o što je ovakvim n a č i n o m mišljeno i i z l o ž e n o zahtijeva j e d a n iz temelja drukčiji pristup pri čitanju i pri pokušajima ra­ zumijevanja no što je to onaj na koji s m o tisućljećima navikli.. O p r a v d a n o pretpostavlja npr. K a h n .strukture njegova izričaja." No nije riječ j e d i n o ο izrazu i jeziku.d a k a k o u i z v o r n o m smislu o n o g a što je arhajskim G r c i m a bila m u z i k a . nije n i p o š t o slučajan. sv. Svaka takva kasnije uobičajena d i o b a filozofije n a r e c i m o „fiziku". a p o t o m i razumijevajući prisvojiti o n u u prvi čas ta­ k o t u đ u o s o b e n o s t Heraklitova m i s a o n o g postupka. 1898. kao što n a m j e Snell v e ć o d a v n o m j e r o d a v n o otvorio oči z a svu osobi­ t o s t H e r a k l i t o v e i z u z e t n e prisnosti s j e z i k o m i za pravo značenje o n i h u s a č u v a n i m f r a g m e n t i m a t a k o čestih i upadljivih „ i g a r a ri­ j e č i m a " i etimologijskih obrata. d r u g u „ p o l i t i č k u " t e t r e ć u „teologijsku". K i r k da se Laertije. 40 41 . m a k a r i nesvjesno. bijaše to sveta ozbiljnost. ovdje bi se m e đ u t i m za način napredovanja m o r a l a ocrtati j e d n a spirala. našao nezadovoljavajućim. baš kao i sačuvani veći u l o m c i .) k a k o sva svojstva i značajke Heraklitova stila upu­ ćuju na to da je i cjelina i z v o r n o g a spisa m o r a l a biti. ili tek po­ negdje i p o m a l o dohvatljiva. „psihologiju". 3 6 9 ) : „ O n se često p o ­ navlja. što ga sam u knjizi izlaže i iznosi.] pričiniti i z r a z o m n e k o g G r k u p r i r o đ e n o g hira da se u igri zabavlja sa svojim j e z i k o m . o p .sadržaj H e r a k l i t o v a spisa. n e g o ciklički. J e d n o je način koji napreduje u nekoj pravoj crti. Danas se tek p o l a k o i p o s t u p n o u č i m o ponajprije tek zamijetiti. „ k o z m o l o g i j u " . N a v o d D i o g e n a Laertija d a j e naslov knjige bio „ O naravi" (Περί φ ύ σ ε ω ς ) najvjerojatnije je kasnija projekcija. p o s e ž e uvijek i z n o v a za istim pojmovima. m a d a se čine m n o g o uvjerljivijima tvrdnje (npr. „ t e o l o ­ giju" i slično p r o m a š u j e m e đ u t i m jedinstvenost cjelovitog filozofirajućeg nabačaja svojstvenog j e d n a k o Heraklitu k a o i baš s v i m „predsokratovcima". Mansfeld i dr.o s v e m u " . iz­ r e č e n i h u j e d n o j ili n e k o l i k o rečenica. d o k m i s a o dalje napreduje. s l o b o d n o se m o ž e kazati m u z i č k e . 1978. D. spravljen vjerojatno u Aleksandriji. ο t o m e postoje različita mišljenja istraživača.Knjiga K a k o je u o p ć e m o g l a izgledati ta „ k n j i g a " Heraklitova. str. T a k o đ e r je i to j e d n a čvrsta forma u njega. koji je m o r a o d o n e k l e slijediti stoičku r a z d i o b u filozofije. napredujući od t o č k e do točke. te zatim to objašnjavajući n a v o d n o m H e r a k l i t o v o m „ m e l a n h o l i j o m " .uvježban i naviknut misliti isključivo na onaj na­ čin koji je prije njega vlastitim n a p o r i m a mišljenja i filozofiranja teško izborio. Holscher. S c h a d e w a l d t je j e d n o m d o b r o u p o z o r i o {Die Anfange der Philošophie bei den Griechen. n a v o d e ć i naslov i takvu podje­ lu oslanjaju na m*ko kasnije izdanje ili z b o r n i k izreka. što o n d a p o g o ­ t o v o vrijedi za niz drugih knjizi pripisivanih n a v o d n i h naslova. Diels je b i o uvjeren k a k o je riječ bila ustvari ο j e d n o j zbirci kratkih z a o k r u ž e n i h stavova. „ e t i k u " . kako bijaše u to vrije­ me u o b i č a j e n o u takozvanoj „ g n o m s k o j p r o z i " . V e ć je E d u a r d N o r d e n u svoje vrijeme m j e r o d a v n o u o č i o i lijepo formulirao bit t o g i takvog o d n o s a s p r a m riječi i j e z i k a {Die antike Kunstprosa. ili njegov izvor. orijentirajući p r e m a primjeru N i e t z s c h e o v u . koji su u riječima gleda­ li vidljive odslike nevidljivih bitnosti. koji je j a m a č n o j o š u originalu imao u s v o m posjedu. J e d n a k o je t a k o t e š k o prihvatiti Laertijevu tvrdnju da je knjiga bila razdijeljena u tri glavne „ r a s p r a v e " : p r v u . ali i p o t o m za stoljeća i tisućljeća u z o r o m n a m e t n u o njegov bliski p r e t h o d n i k i učitelj Aristotel . Nije nimalo č u d n o da je naprimjer v e ć Teofrast . D i o interpreta prihvatio je ovaj nazor.

danas se više ne da zanijekati ispravnost r e c i m o ovakve F i n k o v e tvrdnje (Grundfragen der antiken Philosophie.u p o g l e d u Heraklita zadr­ žalo se u p o t p u n o s t i na tragu učiteljevu.oslonjeni uvijek na čvrste i povijesno u k o č e n e matrice i pravila logičke. t a k o đ e r ni rimski. kojim se j o š danas u p o r n o h o ć e sažeto izraziti n a v o d n o o n o b i t n o Heraklitova mišljenja. koja s njom m o ž e n e š t o izgraditi. str. svaki na svoj način. g o t o v o bi se nepretjer a n o m m o g l a nazvati zaoštrena tvrdnja V o l l k m a n n . u o n e koji su p r e d m e t o m svog istraživanja imali j e d i n o narav i n a r a v n o osjetilno jestvo. naime o n i m što sam naziva „ p o d l o ­ g o m " i „ t v a r i " . O b u h v a t no doksografsko djelo Aristotelova sljedbenika Teofrasta Nazori naravoslovaca . žrtvo­ vali svu složenost i slojevitost njegovih uvida. H e ­ raklit je tako. reducirali ih na svaki put jedan. pristupajući njegovu dje­ lu očito selektivno i birajući o n o što se m o ž e kako-tako svrstati u rubriku „ v a t r a kao tvarno p o č e l o " . p r e m a Aristotelu. stoljeća. j e d n o s t r a n o svrstati u „ f i z i o l o g e " . bolje r e č e n o svega što biva. već je interpretativna formulacija Platonova. kao i svega t o m e pripadaju­ ćeg. 1992. o n i m što kasnije biva p r o z v a n o „ m a t e r i j o m " . razumijevanje i izlaganje Heraklita. T a m o je pak sve bilo ž i v o . kao j o š j e d a n od niza primjera sve proširenije svi­ jesti ο p o t r e b i takvoga preispitivanja (nav. k o j o m Heraklit n a v o d n o „ništa nije j a s n o i z l o ž i o " ( σ α φ ώ ς δ έ ο υ δ έ ν εκτίθεται). " P l a t o n o v o i Aristotelovo p f e t u m a č e n j e bacilo je.S c h l u c k a {Die Philosophie der Vorsokratiker. j e d v a na 'tvar'. kako on u knjizi G a m m a Metafizike vidi i naziva o n o što je kasnije dobilo i m e n a „ n a č e l a istovjetnosti" i „neprotuslovljenja". potekla iŽ francuske p r i r o d o s l o v n e znanosti. ali o č u v a n o f r a g m e n t a r n o u b r o j n i m ekscerptima i parafrazama . j o š j e d n o m i Schadewaldta. Sabere li se i i m a na u m u sve d o s a d r e č e n o . d o k je u o s t a l o m sadržaju Teofrast. koji je sam se­ be u p o r n o legitimirao n a v o d n i m nasljedovanjem Heraklita. svima će njima. a i o n a je uvijek tek kofelativan pojam za formu.i s a m o izgubljeno. te u b i t n o m e ostali zatvoreni za j e d n o k r a t n u svojstvenost njegova mišljenja. zajedno s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " . p r e s u d n a za cjelokup­ nu daljnju povijest filozofije i d u h a u o p ć e . nalazeći o n d a u Heraklitu što­ više začetnika o n o g relativizma koji u g r o ž a v a te u pitanje stavlja čak i s a m o o n o „ p r v o i najpostojanije p o č e l o " . str. K a o i drugdje u raspravi sa svojim prethodnicima. koja da ne dopušta stoga nikakvu spoznaju i u o p ć e nikakvo o d r e đ e n o mišljenje i is­ kaz. Ovdje ne s m i j e m o j o š na to misliti.. k a k o s m o v e ć rekli. zapravo t e k j e d n a p r e d o d ž b a 18. n e g o je m n o g o kasniji. za f o r m u . k a k o i jest za očekivati kad je riječ ο takva dva mislioca. z b o g o s o b i t e važnosti t e m e . sintaktičke i gramatičke m e t o d e . Povijest interpretacije D a n a s se v e ć m o ž e smatrati u t v r đ e n i m da su j e d n a k o tako Platon kao i Aristotel. N e m a materije ο sebi. str. što ovdje k o n k r e t n o znači s njemu s u v r e m e n i m radikalnim sofističkim relativizmom. 9 7 ) da „se H e r a k l i t o v o djelo v e ć z a s a m o g v r e m e n a G r k a čini k a o d a j e u svojoj vlastitoj istini ostalo s k r i v e n i m " te da su se „ š t o v i š e nje- 42 43 . to je tek hyle Aristotela. Platon je u pogledu Heraklita inzistirao takoreći samo na j e d n o m j e d i n o m : na n a v o d n o m n a u k u ο neprestanoj i nezaustavljivoj mi­ jeni svega što jest. u z m e li se m e ­ tafizička ihterpretacija stvarovitosti (Dingheit) k a o i s h o d i š n a o s n o v a . dj.ne k a o neki takav koji b i s m o mu mogli zamjeriti. ipak. 4 3 0 ) : „ N e p o ­ stoji j o š pojam materije u to vrijeme. s u d b o n o s n u sjenu na sve daljnje čitanje. S druge će p a k stra­ ne Heraklita. I o v o Aristotelovo „fiziologijsko-materijalističko" r e d u c i r a n o i j e d n o s t r a n o razumijevanje Heraklita n u ž n o je danas uzeti s naj­ v e ć o m r e z e r v o m i podvrći r a d i k a l n o m preispitivanju. v e ć materije za nešto. u s v a k o m slučaju nije grčki. Štoviše. p r e m d a očigledno posjedujući Heraklitovu knjigu i nemali broj puta iz nje citirajući. prvim. 1985. " N a v e d i m o ovdje. Čuveni stav „ s v e t e č e " ( π ά ν τ α ρεΐ). W u r z b u r g . koju bi se i m a l o misliti k a o m r t v u . P l a t o n u je i u o v o m slučaju v a ž n o prije svega filozofijski se suočiti s povijesnim usljedc i m a Heraklitova filozofiranja. ne nalazi se uistinu ni u j e d n o m od sačuvanih fragmenata Herakli­ tova djela. Uz svu m o ­ žebitnu pretjeranost formulacije. Aristotel pak sa svoje strane p r e u z i m a i ponavlja taj osnovni t o n P l a t o n o v a tumačenja i kritike.tvarnim počelom svega bio držao vatru. pa tako i Heraklitu. v e ć kao nerazumijevanje. W u r z b u r g . . u njihovim o č i m a odlučujući stavak. n a š a o s a m o n e d o r e č e n o s t i p o l u d o r e č e n o s t (ημιτελές). koje nastaje po nužnosti. 175): „ A r i s t o t e l o v a inter­ pretacija Hćraklita pokazuje n a m se dakle kao promašaj r a z u m i ­ jevanja. Z n a k o v i t obrat koji je misao dobila u naše vrijeme. pripisati bavljenje upravo takoreći naj­ primitivnijim v i d o m jestva. gdje igra takvu ulogu.

te koju u osnovi ipak j o š uvijek slijedi i uvijek instruktivni i zaslužni Eduard Zeller . koju o n d a nak­ n a d n o nastoje učitati u Heraklita. a ne direktan citat. D o d u š e s a m a originalna Heraklito­ va knjiga j o š je srazmjerno d u g o ostala d o s t u p n o m ( o s n o v a n o se t a k o pretpostavlja da su je mogli posjedovati j o š i npr. P o d ' f r a g m e n t o m ' se misli autentičan navod autorovih vlastitih riječi. filozofijsko razumijevanje i tumačenje H e ­ raklita p o n o v o je p o č e t k o m prošloga stoljeća. Cambridge.te k o n a č n o k c r k v e n i m o č i m a .g o v e riječi upotrebljavale kao zrcalo u k o j e m se ogledavalo vlasti­ te misli".danas m o ž e smatrati ipak n e d o s t a t n o m i p o t r e b i t o m ozbiljne revizije. j a s n o je da je i s a m o H e r a k l i t o v o mišljenje u t o m p r o c e s u m o r a l o doživjeti d o d a t n o pretumačenje. te se Teofrastov referat m o g a o uspore­ đivati s o r i g i n a l o m i crpsti iz njega samog. T a k o su o s o b i t o stoici . 1 44 45 . 113) g o v o r i ο „povijesti pretumačenja H e r a k l i t o v e filozofije. koji ga u v o d e u r a z r a č u n i z m e đ u kršćanstva i helenstva". te da je dalje u povijest m o r a l o biti p r e d a n o u j e d n o j z n a t n o „ s t o i c i z i r a n o j " verziji. p o l o ž e n dostatan temelj daljnjem filološkom poslu o k o pročišća- vanja p o d Heraklitovim i m e n o m p r e d a n o g a teksta t e o k o p o m o ­ gućnosti što sigurnije i što općenitije usuglašene p r o s u d b e toga što bi imalo k o n a č n o važiti kao autentično u njemu." S druge strane. s druge strane. 6 1 9 8 6 / 1 1954. The Cosmic Fragments. Pridodaju li se t o m e j o š navodi Heraklita koje n a l a z i m o u Seksta E m p i r i k a i koji su p o ­ sve o č i t o u velikoj mjeri j e d n o z n a č n o inspirirani racionalističkom spoznajno-teorijskom s t o i č k o m p r o b l e m a t i k o m . u p o t p u n o j i isključivoj opreci spram P a r m e n i d a kao n a v o d n o g filozofa bića i bitka. M u n c h e n . gotovo sva kasnija usputna spominjanja Heraklitovih stavova i navođenja njegovih vlastitih riječi. Heraklit je dakle j e d n o z n a č n o i k o n z e k v e n t n o shvaćen po­ glavito kao filozof bivanja. prije svih K l e m e n t a Aleksandrijs k o g i Hipolita. Heraclitus. svakako Heraklitu najsrodniji od novijih mislilaca E u r o p e . ipak je t e k osloba­ đanje od te velebno n a m e t n u t e sheme .kojoj se nije uspio othr­ vati r e c i m o ni Friedrich Nietzsche. pa i s a m o g navođenja H e r a k l i t a od strane Plutarha i Numenija.ne poričući joj g o l e m e ishodišne zasluge . k a o i s n a ž n o neoplatonički ori­ j e n t i r a n e s h e m e razumijevanja. O s o b i t o je ovaj drugi Heraklita bez pretjeranih skrupula sagledavao i t u m a č i o isključivo unutar unaprijed za­ d a n o g t e m a t s k o g o b z o r a u kojem je Heraklit trebao biti proka­ z a n kao o s n o v n i izvor kršćanskih hereza. m e đ u t i m . str. T r e ć e b i t n o povijesno pretumačenje. Quellenkritische Untersuchungen zu den Vorsokratikern. koju se za danas relevantni filozofijski dijalog s H e r a k l i t o m m o ž e smatrati n a p r o s t o n e z a o b i l a z n o m ( G . xi) čitamo: „ O v a je knjiga pisana na podlozi prepostavke da valjana interpretacija Heraklita m o ž e biti postignuta samo p e d a n t n i m ispitivanjem svakoga fragmenta. koja od Peripata vodi k Stoi . Ne m o ž e biti sumnje da je b a r e m nekolicina 'fragmenata' n o r m a l n o pripisivanih Heraklitu i uključenih u sekciju Β Dielsovih Fragmenata predsokratovaca parafraza. nadasve utjecajnom H e g e l o v o m (i S c h l e i e r m a c h e r o v o m ) interpretacijom.donijelo. te onih historičara filozofije i filozofa samih koji znaju i priznaju značenje i g o l e m u važnost slova i teksta u svojem i s v a k o m filo­ zofijskom poslu. a ranije v e ć i s a m o g Plotina. T a k o naprimjer već u prvim r e č e n i c a m a uvoda u o p s e ž n u i temeljito pisanu knjigu. poglavito u uskoj uzajamnoj suradnji filozofijskoj refleksiji sklonih klasičnih filologa s j e d n e . kao i u o p ć e cjelokupno istraživanje sve „filozofije do Sokrata". s Bywater o v i m te o s o b i t o D i e l s o v i m izdanjem Heraklitovih fragmenata. n a k o n r e č e n o g platonsko-peripatetičkog i p o t o m stoičkog. o d l u č n o p o ­ stavljeno na staru i povijesno ishodišnu poziciju Platona i Aristo­ tela. Na t a k o sačinjenom Teofrastovu referatu počivaju. Plutarh i K l e m e n t Aleksandrijski). izlaganja. R e l e v a n t n o istraživanje i tumačenje Heraklita kreće se. S. pre­ tisak s korekcijama 2 1962/. t e š k o je odoljeti iskušenju da se s J u l o m K e r s c h e n s t e i n e r (Kosmos. Kirk.i n t e n z i v n o studirali njegovo djelo i velikim dijelom p o d njegovim utjecajem gradili vlastiti sustav filozofije. str.v e ć njihov r o d o n a č e l n i k Z e n o n u r a n o m t r e ć e m stoljeću prije Krista te z a t i m o s o b i t o Kleant. do da­ nas stalno dalje na t o m istom putu. počevši n e k a k o s tridesetim g o d i n a m a našega stoljeća. Na t o m je polju tijekom o v o g a stoljeća napravljeno već toliko da se Dielsova redakcija . 1962. uz ostalo i onaj ranije citirani životopis u D i o g e n a Laertija.koja za svo­ j i m f o r m a m a p o s e ž e u formi p o n u đ e n o j u Teofrasta . te im nisam pridao status pravih fragmenata. S d r u g e strane. koji je sastavio opsežan k o m e n t a r Heraklita . nove filozofijski poticajne uvide u ono svojstveno i vlastito Heraklitove filozofije. zapalo je Heraklitovu filozo­ fiju u djelima crkvenih otaca. T e k je k o n c e m p r o š l o g i p o č e t k o m o v o g a stoljeća. I p r e m d a filozofij­ ski rang Hegelovih izvođenja na toj osnovi shvaćene „ H e r a k l i t o v e dijalektike" naprosto nije m o g u ć e zanijekati.

d u g o i uvijek iznova razabire smisao samih Heraklitovih riječi. „razmjer". te uz njih i druga. dotle o v o „ m u d r o " u j e d n o m teško 46 47 . na­ znaka i aluzija. ta v e ć u p r v o m frag­ m e n t u logos je j a s n o razlikovan u p r a v o od „ r i j e č i " ( έ π έ ω ν ) . „ M i s a o " i sve slično t o m e o p e t nije. p o p u t Heraklita samog. d a k a k o uvijek u cjelini svih fragmenata. ο kojima sam govori u jed­ n o m od fragmenata. O v o m ć e m o se z g o d o m zadržati tek na t o m e da u najkraćim c r t a m a n a v e d e m o i n a z n a č i m o o n o što se uvjetno m o ž e nazvati glavnim stavovima Heraklitova nauka. kako to u o s t a l o m u povijesti i jest pravilo. T o „ o p ć e " s e o n d a dakako nikako n e m o ž e i ne smije razumijevati po m o d e l u kasnijeg logički objedinjujućeg općeg. „ u m " i sve slično. P r i t o m bi se. o d n o s e ć i ih samo i isključivo j e d n e na druge te time i prvenstveno s a m o time dohvaćajući njihov smisao. g o t o v o samo od sebe imalo pokazati da je svaki od tih n a v o d n i h „ s t a v o v a " u sebi prije svega i više od svega j e d n o pitanje. Prije svega.. Herakli­ tova filozofija kulminira u o n o m e što sam naziva „ m u d r i m " ( τ ό σ ο φ ό ν ) . T e š k o da je i j e d n o d r u g o djelo iz povijesti filozofije kao upravo njegovo . m o ž d a i prije n e g o u logosu. no lo­ gos o č i t o od t o g a razlikuje. v e ć pri prvim pokušajima da se pobliže i određenije odredi što je u o p ć e to što on tako naziva. m e đ u ­ tim.u tolikoj mjeri p r e p u n o unutrašnjih smislenih veza i odnosa. P o t e š k o ć e počinju. iz j e d n o s t a v n o g razloga što Heraklit ne štedi na svojstvenim izra­ z i m a za „mišljenje". „etici". obrata i m e đ u s o b n i h upućivanja. z n a k o v a i „ m i g o v a " . i to t a k o da ih kao jedinstveni izvor iz sebe otpušta.takvo značenje riječ je zadobila t e k n a k o n njega. slojeva značenja. „ R i j e č " j e d n a k o tako nije. a u Heraklita s a m o g to je značenje p o k r i v e n o p r v e n s t v e n o i z r a z o m „ m j e r a " ( μ έ τ ρ ο ν ) .logos.p r o r a č u n " . očito naglašeno i s n a k a n o m . vječno važeća i na taj način „istinita" teza. u njegovoj razlici spram „ p o j e d i n a č n o g " . O s o b i t o n e nekakav „svjetski z a k o n " . pa z a t i m „ o s n o v e " i „ t e m e l j a " svijeta. ali j e d n a k o tako i „ m i s a o " i „ n a m i s a o . nikada pak osigurana. Die Vorsokratiker. spor i dilema. štoviše „svjetskog z a k o n a " . „ r a z b o r " . značenja koja za njega u sebi sabire logos. „ r a z m j e r " i „ p r o p o r c i j a " : . Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet (Stuttgart. T a k o nikakvim osobitim i z u z e t k o m nije napri­ mjer W i l h e l m Capelle. n a k o n svega do sada kazanog. I d o k je logos o č i g l e d n o n e k a k o najtješnje v e z a n uz uvid i spoznaju da Je sve j e d n o " . T e š k o da je i „ o d n o s " . Sto je dakle logos m o r a l o bi se iznaći ponajprije promišljajući. ο njegovoj „spoznajnoj teori­ ji". imenujući ga u p r a v o vlastitim g r č k i m i z r a z o m ν ό μ ο ς . „ z a j e d n i č k i m " . Z n a č i i „ s m i s a o " . bez olakšavajućeg oslonca na ovakve i slične takozvane „ i s t i n e " povijesti filozofije. U njemu se htjelo naći i značenje „ z a k o n a " . .< Nauk Stoljećima u h o d a v a n e sheme kojima je bilo v o đ e n o razumijevanje Heraklita opiru se. No k a k o o n d a . Citati i razumijevati Heraklita znači prije svega ustrajati u m i s a o n o m n a p o r u da se. pri r a d o v i m a na izgradnji i razvijanju rane grčke m a t e m a t i k e . da dalje ne nabrajamo. jednom rječju izraziti sva o n a različita. pače „ p r o p o r c i o n a l i t e t " .čak i u o v a k o beskrajno razmrvljenom stanju u kojem n a m je do danas p r e d a n o . j e r Heraklit u j e d n o m fragmentu n a g l a š e n o g o ­ vori ο „ z a k o n u " . pisane s iskrenim entuzijazmom z d r u ž e n i m sa za­ v i d n o m u č e n o š ć u . sva­ koj naglijoj korjenitoj preinaci. B) Odvojenost mudrog U o č e n o je već češće i to da. o n o j e d n o što objedinju­ je sva nabrojena značenja. A) Logos m a d a očito srodna. U t o m se smjeru m o ž d a valjanom u p u t o m m o ž e smatrati stav da čak i logos sam nije o n o prvo i najviše u Hera­ klitovu mišljenju. Ta riječ svakako znači i „ g o v o r " i „ r i j e č " i „ r a z l o g " i „izlaganje". v e ć se i s a m a njegova bit i narav očituje tek kao aspekt o n o g a što Heraklit z o v e „ o p ć i m " . v e ć j e s a m a takva primisao u n u t a r interpretacije Heraklita o p a s n o bliska s p o m e n u ­ t i m stoičkim iskrivljenjima.objedinjujućim" ( ξ υ ν ό ν ) . Sto je ipak o n d a na k o n c u sam taj logos? " Z a k o n " nije. u p r a v o na toj jednoj riječi: . nitko se j o š nije odvažio inzistirati na t o m e da bi se u bilo kojem j e z i k u m o g l o . to ostaje u g l a v n o m n e p r o z i r n i m . rečenica i stavova. ο t o m e da on „ p o prvi put božanstvo shvaća kao 'apsolutno'". No Heraklit sam inzistira. U g l a v n o m je p r i h v a ć e n o da je središnja i ključna riječ i „ s t v a r " cjelokupne Heraklitove filozofije logos. čvrsto se držeći poznatih i naviklih s h e m a tumačenja. 1968) j e d n a k o govori ο Heraklitovu „ m o n i s t i č k o m p a n t e i z m u " . „ o d n o s " . s a m o pak ostajući n e š t o od svih njih različito. „materijalističkome načinu mišljenja" i svemu sličnom. kad j o š i u č e t v r t o m izdanju svoje inače lijepe knjige. „ r a z u m " .

ustvrđuje: „ O d t e o d r e d b e d u h o v n o g ( σ ο φ ό ν ) ide j e d n a linija p r e k o d u h a ( ν ο υ ς ) [.ta i oni sami nisu drugo do preina­ ke vatre. No u Heraklita n e m a ni riječi ni ο č e m u t a k v o m .] A n a k s a g o r i n a i zasebitka ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideje u P l a t o n a sve do a p s o l u t n o g d u h a u H e gela. inte­ l e k t u a l n o g poštenja sadrži j o š i u takvim d o d u š e nasilnim. n e č e g tvarnog. D) Suprotnosti O s n o v o m Heraklitove filozofije smatra se o d a v n o n a u k koji se pokušava a n a k r o n o označiti i m e n o m p o t e k l i m iz kasnosrednjovjekovne n e o p l a t o n i č k e spekulacije Nikole Kuzanskog. štoviše m o ž d a čak na neki n e o d r e đ e n i način i istovjetne j e d n a drugoj: . k a k o je mislio nemali broj inter­ preta. r e c i m o tako. P r e l u d i r a li tu o n d a Heraklit. Heraklit / G A 55/. d o k drugi opreznije i tekstu primjerenije g o v o r e tek ο izvjesnoj bliskosti i analogiji. j o š i u svem i s v a k o m g o v o r u ο koincidencijama suprot­ nosti. „ o k r u ž j a " ( G e g e n d . O d v o j e n o s t "(κεχωρισμένον) j e latinski a b s o l u t u m . i što li j o š ne. prije svega k a k o shvatiti takvu istovjetnost. No p r o b l e m je o n d a . razlike. m o r a u pod­ lozi j e d n o m e i d r u g o m e od onih koja se mijenjaju biti i nešto trete. biva iz suprotnosti i kroz suprotnosti. U Heraklitovim fragmentima sve izrijekom o d r e đ e n e sveze istovjetnosti. no o n e su u sebi ipak vezane j e d n a uz drugu. C) Vatra N e z a v i s n o od tih i sličnih pitanja. 1965. a o n d a . O n e moraju umrijeti. koje pak u promjeni ostaje. N a u k ο tzv. Sve što biva. načelno izrađeno u prvoj knjizi Fizike: . u razlici s p r a m ovakve s a m o z a d o v o l j n e pretencioznosti. logos i vatra.. str. ali iz istinske filozofske neprilike i besputice p o t e k l i m zahvatima.bivajući u cjelini i posve o n i m drugim. j e d n a na drugu upućene. ο t o m e autor ne b r i n e suviše. ο njihovu jedinstvu. k a o što bi to n a v o d n o i m a o biti logos. ali p r i t o m s a m o mijenja lik i izgled. uviđajući p r e t h o d n o s p r a v o m da je „ s o p h o n . 1979. supstanciji i akcidencijama n u ž a n je usljedak o v a k v o g p r o t u m a č e n j a bivanja i mijene te ostaje ležati.i taj izraz μεταβάλλειν m o r a se uzeti najstrože i krajnje d o s l o v n o . u kojima je. j e d n o m od osiguranih istina istraživanja H e r a k l i t a smatra se najuža bliskost logosa s v a t r o m . a da bi o n a bila m o g u ć a . ako ne i n e m o g u ć e prihvatiti. Frankfurt am M a i n . izgledaju m u k o t r p n i pokuteji B r o c k e r o v a učitelja da u čitavome j e d n o m sa­ tu predavanja razriješi tu g o t o v o nerazrješivu p o t e š k o ć u . k a o što bi to bili npr. Uz to. pa bilo to osviješte­ no ili ne. sebi svojstvenim sa­ m o p o u z d a n j e m . usp. ma i najfinija. O s i m toga. M . b e z m n o g o oklijevanja.pričinjajući nad d u h o m Heraklitova mišljenja n e s u z d r ž a n o nasilje. tjelesnog i „ m a ­ terijalnog".u t o m bi uvidu imala biti na­ v o d n o sva d u b o k o u m n a tajna Heraklitova. i uz to j o š . N o . K o l i k o drukčije. k o l i k o se filozofijske ozbiljnosti i. Pa ipak. o n o m u d r o . vatra u o p ć e i nije neka. u dalekoj povijesnoj anti­ cipaciji. p o s e ž u ć i p r i t o m za filološkim zahvatima koje je teško. ma i najoskudnij e m pokušaju obrazloženja. N e k i tu bliskost vide v e ć istovjetnošću. Tradicionalno i na svoj način veličanstveno objašnjenje je o n o Aristo­ telovo. oslonjene na p o d l o g u ustrajavajuće tvari.svaka promjena je p r o m j e n a iz nečega u nešto. vatra je u tekstu izričito poistovjećena ne s logosom n e g o sa „ s v i j e t o m " : uređeni svijet ( κ ό σ μ ο ς ) nije d r u g o do „ v j e č n o živa vatra". prije svega Heraklitova vatra nije u o p ć e j e d a n od „ e l e m e n a t a " . kao u p o n e k i h tumača. Walter Brocker (Die Geschichte der Philošophie vor Sokrates. istovjetnosti i s v e m u t o m e sličnom. pa o n d a i „ s u h o blistanje". v o d a ili zemlja: . o b r n u t o razmjernim svakom.p r o t u m a č i v o m fragmentu biva n a z v a n o „ o d v o j e n i m o d svega".). tjelesna tvar. ako se n e ć e m o izgubiti u neod­ r e đ e n i m općenitostima. dakle s a m o g t o g p r i m a r n o g e l e m e n t a i p r v o t n o g sastojnog p o č e l a „svijeta". „ l o g i č k i m " i „ i d e a l n i m " . protivnosti i blizine m o r a m o respektirati iznad svega ostalog. " N o kako o n d a misliti zajedno logos kao sve-jednost i „ o n o m u d r o " kao od­ vojenost od svega. t o g J e d n o g koje se razmjenjuje sa svime". ili p a k s a m o bhskost. baš na t o m p r e s u d n o m mjestu u nj ucrtava­ j u ć i vlastitu m i s a o „ p o d r u č j a " . ili k a k o radije p r e v o d i m o : o n o d u h o v n o . Sve je ipak na t o m e da se shvati kako su to suprotnosti j e d n o .u p o r n o i p o d svaku cijenu inzistirajući na vlastitom i s h o d i š n o m uvjerenju ο istovjetnosti logosa i o n o g JSOphon u Heraklita . i m e n o m „koincidencije suprotnosti". ne prelaze u drugi lik i izgled. 3 3 0 i d. Frankfurt am M a i n . Pravi i svojstveni vidovi vatre u Heraklita su ponajprije „ u ž a r e n i z r a k " i nešto po­ put „ e t e r a " . i b o g . Protiv­ nosti se ne mijenjaju. središnji t e r m i n H e r a k l i t o v e flozofije". O n e „ s e prebacuju" . str. zatim „bljesak". 3 0 ) . čini se b a r e m . Heidegger.. v e ć P l a t o n o v u „ h o r i z m u " . da bi oživje- 48 44 . i svijet. p r i p a d n o duši pročišćenoj do mudrosti. čak i Hegelovu „apsolutu"? T a k o npr. s n e č i m s a m o „ d u h o v n i m " .

Walzer.: Heraclite ou la separation. Torino. Pariš. dodatak E) Duša Heraklit je. Conche. Izdanja (kronološkim slijedom) Bywater. I. Marcovich. Holscher. J. 1977. da bi d o d i r o m bile upaljene kao drugo. C. L o g o s joj je takav da sebe s a m u u m n a ž a i iz sebe same raste. 1979. S. M. Ein Versuch iiber den Ursprung der Philosophie. Festgabe fiir Karl Reinhardt.: Rhvthmische Elemente im Logos des Heraklit. već je prije svega nešto kozmičko. H. Mazzantini. 1963).udarac munje i šibanje b o ž a n s k o g a bića prava su sli­ ka t o g i takvog „prebačaja". R. 1970. Kahn. doista biti pripisana „ m o d e r n o s t " i „subjektivnost" te blizina o n o m e što o d a v n o njegujemo k a o psihologiju svake orijentacije i provenijencije.ocrtali kao „ d u š u " kako je vidi sam Heraklit. izvršio presudan obrat unutar jonske tradicije najranijeg filozofiranja. 4 8 6 ) . Guthrie./Wismann. Firen­ ze. Literatura (abecednim slijedom) 1) U svijetu Bernavs. 69-81.: Heraklit. l 2 Diels. 1869. Geistes. 1935.da se p o s l u ž i m o riječima kojima Guthrie za­ ključuje poticajan prikaz Heraklita u svojoj historiji grčke filozo­ fije./Taran. najmodernijim p r o z n i m a u t o r o m antike". str. U. 9). Cambridge.: Die heraklitischen Briefe. Mansfeld.: Heraclitus. G. Svaki daljnji g o v o r ο njemu m o r a o bi počivati na vlasti­ toj p r o v e d e n o j interpretaciji. u o d r e đ e n o m smislu. kao što se opet rađa.: The Art and Thought of Heraclitus. Heraclite. 1979. u: Varia Variorum. commente. Sokrata. 1877. bez i najmanjeg pokušaja interpretacije . 1952.: Untersuchungen zu Heraklit. J. Munster/Koln. 1962. Nr. I frammenti e le testimonianze. 1972. L.: Heraclitus. Ch.. tvrdi se.: Heraclite. C: Eraclito. B.tek sumarno referirajući i para­ frazirajući. Gigon. 2 II. Diels ga je čak j e d n o m bio nazvao . Merida. A History of Greek Philosophy. Heidegger.. O. M./Fink. Janniere. kao što je pojava svega o n o g a što p o z n a m o i r a z u m i j e m o kao „svijest" i „samosvijest" u njih više n e g o sporna i upitna. v e ć bljeskovit: . E. k a o što je o p e t i tako b e z d a n o d u b o k da se njeni ishodi i „ g r a n i c e " ne m o g u iznaći niti ako se baš svim p u t o v i m a p r o đ e . na koju se j e d n i m dijelom oslanja. 50 51 . ne­ go u o p ć e u Grka. Ipak bi trebalo biti znatno oprezniji pri svim takvim karakterizacijama.: Heraklit (GA 55). I. M. Frankfurt am Main. Taj njihov „ p r e b a č a j " nije kontinuiran i postupan. H. Moraju se ugasiti. 1909. Kirk. Deichgraber. Raccolta dei frammenti. u njenoj po­ nositoj izolaciji" . 1986. Heidelberg.und Soziahviss. Leipzig. R. Bibliografski I. Pariš. Α. Texte etabli. Greek Text with a Short Commentarj.: Eraclito. 1977 Λ1962/.: Herakleitos von Ephesos. Fragments. Testimonianze e imitazioni. 1967. Amsterdam. " O v d e m o ž e m o napustiti tu zapanjujuću figuru. 1939 (preti­ sak: Hildesheim. 1949). K.: Heraklit. The Cosmic Fragments. M o ž e li onda t o m e što smo ovdje . K. postaju tek njegovim mišljenjem t e m o m i svojinom grč­ k o g a duha. 1979. 1972.. 1954 ( 2 1962) Snell. 1936 ( Wuppertal. traduit. Vol. S „psihologijom" stoji slično: duša u Heraklita očito nije sa­ mo čovjeku pripadna.: Heracliti Ephesii reliquiae. Firenze. 1963.: Heraclitus. Cambridge/Mass. Berlin. Fragmenten. Uz to.: Der Logos bei Heraklit. štoviše u o p ć e sam pojam psihologije. 1901.le k a o o n o drugo. Fragments. An edition of the fragments with translation and commentarv. str. 1 1965 ( 6 1976). Ljudska svijest i samosvijest. Pariš. J. Klasse. Testo e traduzione. (Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften und der Literatur Mainz.: Eraclito. Seminar Wintersemester 1966/1967. ona i nije n e k a k v a o d r e đ e n a i postojeća „supstancija": u m i r e i gasi se postavši v o d o m . J. 1945. Cambridge. Berlin. (Editio maior). j e d n o j od svakako boljih novijih te vrste (W. Wiesbaden. Mondolfo. pali i raste isparavanjima vlage. Heidegger. to m o ž e m o ostaviti pitanjem. Ο „subjektu" n e m a dakako riječi ne samo u Heraklita.najsubjektivnijim i. H. Fragmente griechisch u?id deutsch. Bollack. introduzione e commento. Brecht. M. Frankfurt am Main. Jg.: Heraklit. postavivši čovjeka u središte svog razmatranja i time gotovo pripremajući kasniju p r i m a r n o antropologijsku orijentaciju kako sofista t a k o . Munchen. F. presentes et traduits. Oxford.

2 sv. u: Samtliche Werke. B. Reinhardt. 87-138: „Heraklit"). Wheelwright. str. Svjedočanstva i fragmenti. 1971.: Der Logosbegriff bei Heraklit und Parmenides I. Princeton. 41 i d. K. Zagreb.: Filozofski dnevnik 11978-19821 (str. K. Ε. Zagreb. Darmstadt. 1968. W. Roussos. str. str. u: Isto. Lassale.: Heraklit.Kurz. Gottingen. Ph. III.: Heraklits Lehre vom Feuer. Abt.: Heraclitus. B. J".: Vermachtnis der Antike. 2 (Berlin. F. str. Majnarić. 1959. 1978. 2 2 HERAKLIT Fragmenti djela 52 .: Herakleitos der dunkle. He­ raklit"). Schleiermacher. M. Phronesis 11 (1966). C: Heraclite ou l'homme entre les choses et les mots. 1982. Ε. 81-98. F. Hidesheim/New York. N. Pariš. 353-381.: Die Sprache Heraklits. ( 2 New York. Hermes 61 (1926). B. Berlin.: Metamorfoze metafizike (str. 1951. Verdenius. 1-146. Bd. Despot. Ramnoux.: „Heraclitea". N.: Die Philošophie Herakleitos des Dunklen von Ephesos. Snell. Čakovec. str. 1971. Zagreb. 1858. Cipra.: Heraklit-Bibliographie.) 2) U Hrvatskoj (uz prikaze u standardnim historijama filozofije) Bošnjak.: Logos i dijalektika. 1964. 1961. 1839). 1962. 72 i d. von Ephesos.: Interpretationen zu den Logos-Fragmenten Heraklits (Spudasmata 17). u: R. Reinhardt. K. 59-73: „Bitak i bivanje.

1983. koji je vjerojatno pogreškom u izvorniku ostao nepreveden. prema kojoj se lako može svaki fragment u Dielsovoj nu­ meraciji pronaći u našoj ediciji. 55 . Marcovich). osim na dva mjesta: 1) U fragmentu pod brojem 9 (D18) ispravljen je prijevod dodavanjem negacije „ne".donese prema abecednom redoslijedu auto­ ra iz kojih crpi navod fragmenta naprosto je neprihvatljiva hiperkritička filološka kapitulacija i nije nimalo neopravdano kad je naprimjer Kahn naziva jednom „apparentlv irrational procedure". Walzer. uz oznaku D. Predsokratovci. 149-160. Fragmenti. 2) U fragmentu 99 (D20) veznik . držeći se srodnosti sadržaja. Pogreška je nastala vjerojatno previdom...ne uspijevajući pronaći nikakva kriterija' za njihov smislen i donekle sustavan raspored . Fragmente smo stoga ovdje donijeli u redoslijedu kakav je. Kahn (The Art and Thought of Heraclitus. Zagreb.i".Fragmenti Heraklitova djela Preveo Milivoj Sironić Napomena (Damir Barbarić): Hrvatski tekst Heraklitovih fragmenata u prijevodu Milivoja Sironića preuzet je iz hrvatskog prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker. Također je dodan. Dielsova odluka da fragmente skupljene iz najrazličitijih doksografskih izvora . u svom izdanju uspostavio Charles H. koje ima Diels jednako kao i svi drugi izdavači. str. i koji nam se čini najboljim medu mnogim varirajućim i od Dielsa odstupajućim redoslijedima u glavnim dosadašnjim izdanjima (Bywater. ili pak ispuštanjem pri tiskanju.a" izmijenjen je u . An edition of the fragments with translation and commentarv). prema τ' originala. fragment 72 u Dielsovoj numeraciji. Na kraju je dodirna i konkordancija. I svezak. u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. Tekst prijevoda prenesen je bez izmjena. Broj fragmenta u Dielsovu izdanju naveden je uvijek na po­ četku teksta fragmenta u zagradi. pod brojem 6. prema μή originala.

Posvjedočuje im to poslovica: „ I a k o su prisutni. koji nije p o z n a v a o dan i n o ć . ali m a l o nađu. ( D 4 0 ) M n o g o z n a n j e ne uči r a z u m u jer bi naučilo H e z i o d a i Pitagoru i nadalje K s e n o f a n a i Hekateja. 2 1 . I ma da se sve zbiva po t o m l o g o s u ( z a k o n u ) . to s m o ostavili. ( D 1 0 5 ) H o m e r j e b i o astrolog. ( D 1 2 3 ) Priroda voli sakrivati se. Fragmente. 56 57 . stvorio je svoju m u d r o s t : m n o g o z n a n j e . 10. ( D 7 2 ) Od o n o g a s č i m e najviše n e p r e s t a n o saobraćaju. n e r a z u m n i nalikuju gluhima. 1. rekavši: „ Š t o s m o vidjeli i uhvatili. čuti i spoznati. ( D 1 8 ) A k o se n e t k o ne nada. ( D l ) Taj logos. 9. 2. 8. ( D 5 5 ) Ja dajem p r e d n o s t o n o m e što se m o ž e vidjeti. ( D 7 4 ) Ne treba postupati kao djeca roditelja. ( D 3 8 ) Tales je prvi istražio zvijezde. ( D 1 2 9 ) Pitagora. ( D 3 5 ) Ljudi filozofi moraju biti znalci v e o m a m n o g i h stvari. 4. 11. 17. ( D 8 9 ) B u d n i imaju j e d a n i zajednički svijet. ali u sebi misle (da ih znaju).. od t o g a se o k r e ć u i udaljuju. 20. o n o g a . ne razumiju ih niti ih znaju kad ih nauče. M n e z a r h o v sin. od svih se ljudi najviše po­ zabavio istraživanjem i.. ipak su o d s u t n i . 16. koji postoji uvijek. ( D 3 4 ) Iako su čuli. 19. To je n a i m e j e d n o . Munchen. n e ć e naći n e n a d a n o j e r se o n o ne m o ž e p r o n a ć i i nije pristupačno. 18. ( D 5 6 ) Ljudi se p o s v e varaju u spoznavanju vidljivih stvari j e d n a k o kao H o m e r koji je b i o mudriji od svih H e l e n a . ( D 7 3 ) Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju. ( D 2 2 ) Oni koji traže zlato m n o g o zemlje raskopaju. slični su neiskusnima iako se okušavaju u takvim riječima i djelima k a k o ih ja objašnja­ v a m razlučujući svako p r e m a njegovoj prirodi i t u m a č e ć i ka­ ko stvar stoji. 26. ( D 1 0 6 ) Priroda svakog dana j e j e d n a . 15. koji su se trijebili od ušiju. ( D 7 1 ) . " 3. 5.Također smo iz hrvatskog prijevoda fragmenata preuzeli samo one riječi za koje se može s određenom izvjesnošću pretpostaviti da su auten­ tične Heraklitove. ( D 1 9 ) Ne znaju slušati ni govoriti. (42) H o m e r zaslužuje da se iz natjecanja izbacuje i šiba i A r h i l o h na isti način. 6 Herausgegeben von Bruno Snell. to im se čini stranim. Griechisch und deutsch. koji zaboravlja k a m o v o d i put. to n o s i m o . 22. 23. ( D 1 7 ) M n o g i naime. Misle da najviše zna o n . 7. ( D 2 ) Stoga treba slijediti zajedničko. i o n o na što s v a k o d n e v n o nailaze. ( D 5 7 ) Učitelj velikog m n o š t v a je H e z i o d . a što n i s m o niti vidjeli niti uhvatili. Njega n a i m e prevariše dječaci. 1965 ( 1976). ( D 4 7 ) Ne s u d i m o nepromišljeno ο najvećim stvarima! 14. p o š t o si je izabrao te spise. D r u g i m ljudima ostaje n e p o z n a t o što b u d n i čine kao što zaboravljaju o n o što u snu čine. ( D 1 0 7 ) Oči i uši su loši svjedoci ljudima ako imaju barbarske duše. 13. 12. ipak v e ć i n a živi kao da i m a vlastitu m o ć rasuđivanja. ( D I O l a ) Oči su točniji svjedoci n e g o uši. 25. " 24. No iako je logos zajed­ nički. 6. zlo umijeće. ne razumiju ljudi niti prije n e g o što ο njemu čuju niti n a k o n što su čuli. koliki se na takve stvari namjere. Pri prosudbi i izboru oslanjali smo se ponajprije na Snellovu redakciju teksta: Heraklit.

bila bi n o ć što se ostalih zvijezda tiče. 32. nekićeno i b e z dražesti b o g o m opčinjena prodire glasom kroz tisuće godina. ( D 3 0 ) Ovaj k o z m o s (red svijeta). ( D 7 6 ) V a t r a živi od smrti zemlje. ( D 9 3 ) G o s p o d a r . 46. t o p l o se hladi. ( D 8 1 ) Pitagora v o đ a lažljivaca. ( D 9 0 ) Sve je zamjena za vatru i vatra za sve b a š k a o r o b a za zlato i zlato za robu. 48. ( D 1 1 2 ) R a z b o r i t o misliti je najveća vrlina. 59 58 . a i duše se iz vlage isparuju ( ? ) . čije je proročište u Delfima. ( D 3 1 B ) Zemlja k a o m o r e se razlijeva i odmjeruje se p r e m a i s t o m logosu ( z a k o n u ) kakav bijaše prije n e g o p o s t a d e z e m ­ ljom. ( D 9 2 ) Sibila govoreći u z b u đ e n i m ustima nenasmijano. 29. 52. v o d a živi od smrti zraka. a druga p o l o v i n a užareni zrak. Ovaj je naime toliko m o ć a n koliko h o ć e i dovoljan je svima i nadmašuje (sve). a zemlja (od smrti) v o d e . 53. 4 1 . a m u d r o s t je isti­ nu govoriti i raditi p r e m a prirodi slušajući j e . 40. ( D 8 4 a ) Mijenjajući se o d m a r a se. 28. ( D 6 ) S u n c e je svaki dan n o v o . koja sve d o n o s e . inače će ga pro­ naći Erinije. 31. j e r sve ljudske zakone hrani j e d a n božanski. a od m o r a p o l o v i n a zemlja. p o m o ć n i c e Pravde. niti govori niti skriva n e g o nagovještava. ( D 1 0 0 ) Godišnja doba. ( D 5 0 ) A k o poslušate n e m e n e . 36. 44. ( D 1 2 0 ) G r a n i c e z o r e i večeri su Veliki Medvjed i n a s u p r o t V e l i k o m Medvjedu granica v e d r o g Zeusa. treba da se pokazuju j a k i m a u o n o m e što je svima zajedničko baš kao država u z a k o n u i m n o g o j a č i m a . v l a ž n o se suši. ( D 1 0 8 ) Od kolikih sam č u o učenja (logose). ( D 1 2 6 ) H l a d n o se zagrijava. 49. ( D l 14) O n i koji s r a z u m o m govore. 34. 50. ( D 3 1 A ) P r o m j e n e vatre: najprije m o r e . ( D l 16) S v i m ljudima d a n o je da spoznaju sami sebe i da bu­ du r a z u m n i . nijedan nije do­ šao do t o g a da bi spoznavao da je m u d r o s t od svega odvo­ jena. 45. 33. 30. ( D 9 4 ) Helije n e ć e prekoračiti svoje mjere. ( D 1 0 1 ) Ja sam istražio s a m o g a sebe. 4 2 . suho se ovlažuje. ( D 3 ) S u n c e je široko j e d n u ljudsku stopu. ( D 4 5 ) G r a n i c e duše nećeš u h o d u naći makar pregazio svaki put: tako d u b o k logos ima. m u d r o j e prizna­ vati da je sve j e d n o . isti za sve. 35. ( D 9 9 ) Da n e m a sunca. 39. 43. nije u č i n i o ni­ j e d a n od b o g o v a niti od ljudi. n e g o logos. ( D 1 1 3 ) R a z u m j e svima zajednički. 51. 47.27. ( D 8 4 b ) N a p o r je trpjeti iste i pokoravati im se. 37. ( D 1 2 ) O n i m a koji u iste rijeke ulaze druge i d r u g e v o d e pri­ tječu. zrak živi od smrti vatre. koja se po mjerama (periodički) pali i po mjerama gasi. i približava se i udaljuje se. 38. n e g o bijaše uvijek i jest i bit će vječno živa vatra. ( D 9 1 ) Raspršuje se i o p e t skuplja.

( D 3 7 ) Svinje se kupaju u kaljuži. ( D 1 2 1 ) D o b r o bi učinili Efežani da se svi odrasli r e d o m obje­ se i n e d o r a s l i m a ostave grad. ( D l l l ) Bolest učini zdravlje u g o d n i m i d o b r i m . ( D l l ) Sve što g m i ž e tjera na pašu udarac. 82. 5 6 . a učitelj im je svjetina j e r ne znaju da „ m n o g i su loši. protjeraše g o v o r e ć i : „ N e k a niti j e d a n od nas ne b u d e najbolji. umor . ( D 5 1 ) Ne shvaćaju kako se sa s o b o m slaže o n o stoje različn o : (to j e ) unatrag o k r e n u t a harmonija kao k o d luka i lire. svoga najbo­ ljeg čovjeka. 74. 78. ( D 8 ) S u p r o t n o se sjedinjuje i iz različitoga najljepša h a r m o ­ nija. ( D 7 8 ) Ljudsko b i ć e n e m a m o ć spoznaje. 73. ( D 7 9 ) Čovjek je djetinjast p r e d b o ž a n s t v o m k a o s t o j e i dijete pred čovjekom. 6 5 . 77. 6 1 . čija je glaso­ vitost v e ć a n e g o od ostalih ljudi. 69. 71. ( D 1 3 ) Svinje uživaju u blatu v e ć m a n e g o u čistoj vodi. 5 5 . d o b r o i p r a v e d n o . 79. 6 0 . 57. ( D 3 9 ) U Prijeni se r o d i o Bijant. ( D 5 9 ) Putanja ( h o d ) vijka u valjarici ravna i kriva j e d n a je i ista. a perad u prahu ili pepelu. a d r u g o nepravednim. ( D 6 1 ) M o r e : v o d a najčistija i najprljavija: r i b a m a pitka i spa­ sonosna. 64. 68. 80. ( D 4 9 ) J e d a n j e z a m e n e k o l i k o deset tisuća ako j e najbolji. ( D 4 1 ) J e d n o j e n a i m e m u d r o s t : spoznavati d u h o v n u m o ć ko­ ja upravlja sve kroz sve. ( D 4 4 ) N a r o d treba da se b o r i za z a k o n baš kao za utvrdu (grada). ( D 2 3 ) I m e Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde. 75. ( D 5 4 ) Nevidljiva harmonija j a č a je od vidljive. T e u t a m o v sin. ( D 4 8 ) L u k u je dakle i m e život. a m a l o njih d o b r i " . ( D U O ) Ljudima nije bolje da im biva sve što žele. 5 8 . a ljudima nepitka i p o g u b n a . ( D 1 0 2 ) B o g u je sve lijepo. 6 3 . ( D 9 ) Magarci bi radije izabrali slamu n e g o zlato. 6 7 . inače n e k a b u d e najbolji drugdje i m e đ u dru­ gima. ( D 5 8 ) I liječnici režu.54. ( D 8 3 ) Najmudriji čovjek p o k a z a t će se n a s p r a m b o g u kao m a j m u n . ( D 3 3 ) Z a k o n jest i volji j e d n o g a biti p o k o r a n . ( D 1 2 5 ) I miješano piće rastavlja se ako se ne m u ć k a . koji H e r m o d o r a .sitost. ( D 7 0 ) Ljudska su mišljenja dječje igračke. 59. i u m u d r o s t i i u ljepoti i u s v e m u o s t a l o m . ( D 1 0 4 ) K a k a v j e njihov u m ili r a z u m ? N a r o d n i m pjevačima vjeruju.odmor. 62 ( D 9 7 ) Psi laju na o n e koje ne poznaju. ( D 8 2 ) Najljepši m a j m u n r u ž a n je u poređenju s ljudskim ro­ dom. 8 1 . a djelo (njegovo) smrt. glad . pale i na svaki n a č i n j a d n o m u č e b o ­ lesnike te j o š k t o m e traže plaću iako ne zaslužuju da je dobiju od bolesnika j e r isto čine: i d o b r o i bolesti. 72. ( D 8 7 ) G l u p čovjek se o b i č n o pri svakoj riječi (logos) u k o č i od straha." 66. 76. a ljudi j e d n o drže pravednim. 60 61 . 83. a b o ž a n s k o ima. 70.

( D 2 0 ) Rodivši se h o ć e da žive i da imaju s m r t n e s u d b i n e . 9 1 . 89. a druge slobodnima. ( D 2 7 ) K a d ljudi umru. 95. ( D 2 8 B ) Pravda će zgrabiti graditelje i svjedoke laži. ( D 2 5 ) Slavnije smrti dobivaju veće nagrade.84. ( D 9 5 ) Neznanje je bolje sakrivati. ( D 2 9 ) P l e m e n i t i ljudi izabiru sebi j e d n o umjesto svega dru­ g o g a . j e d n e je p o k a z a o kao b o g o v e . a v o d i je s m r t postati zemljom. ( D 1 1 5 ) Duši je svojstven l o g o s koji s a m sebe uvećava. ( D 2 1 ) S m r t je koliko budni gledamo. 100. 93. 99. ( D 6 2 ) Besmrtni . ( D 5 2 ) Životni vijek je dijete koje se zabavlja igrajući k o c k e : kraljevstvo djeteta. j e d n e je učinio r o b o v i m a . život ovih je smrt onih. i o n o opet promijenivši se. 108. Jer to.besmrtni. jest to. 106. 88. ( D 2 8 A ) ( S a m o j e ) mnijenje o n o što najpouzdaniji čovjek spo­ znaje i čuva. ( D 1 0 3 ) Na o b o d u kruga zajednički su p o č e t a k i svršetak. 104. ( D 9 6 ) Leševe bi trebalo izbaciti prije n e g o đubre. 103. druge kao ljude. 87. ( D 3 6 ) D u š a m a je smrt postati v o d o m . 90.ili bolje: da se odmaraju . čeka ih o n o č e m u se ne nadaju niti slute. 113. 86. ( D 6 3 ) Postaju b u d n i čuvari živih i mrtvih. 105. b u d n o i spavajuće. 96. da je pravda b o r b a i da sve nastaje kroz b o r b u i po nuždi. 98.vječnu slavu umjesto prolaznih stvari. Od zemlje postaje v o d a a od v o d e duša. 94. ( D 7 7 ) D u š a m a je radost ili smrt da b u d u vlažne. ( D 7 ) Kad bi sve stvari postale dim. 102. a on tetura ne osjećajući k a m o h o d a j e r i m a v l a ž n u dušu. ( D 1 1 8 ) Suhi je sjaj najmudrija i najbolja duša. ( D 8 5 ) T e š k o je boriti se s p o ž u d o m j e r što h o ć e kupuje na štetu duše. ( D 5 3 ) Rat je otac svega i svega kralj. ( D 7 5 ) I oni koji spavaju radnici su i suradnici o n o g a što se zbiva u k o z m o s u . jest o n o .i ostavljaju djecu odakle opet nastaju s m r t n e sudbine. (tada) b i s m o n o s o m m o ­ gli i raspoznavati. a život o n i h smrt ovih. 97. 85. a b u d a n dotiče se o n o g a koji spava. 109. 101. ( D 2 4 ) U A r e s o v u poslu ( r a t u ) p o g i n u l e časte b o g o v i i ljudi. 111. promijenivši se. ( D 8 6 ) Z b o g nevjerovanja izmiče pa se ne spoznaje. 112. ( D 4 3 ) Obijest treba gasiti više n e g o p o ž a r . 62 63 . ( D 8 0 ) A treba znati da je rat sveopća pojava. a svjetina je zasićena baš k a o stoka. ( D 8 8 ) J e d n o isto je u nama: živo i mrtvo.smrtni. 92. ali je teško u raspuštenosti i pri vinu. ( D 2 6 ) Čovjek u noći pali sebi svjetlo kad mu se ugasi vid. 110. ( D 1 1 7 ) K a d je čovjek pijan. 107. ( D 9 8 ) D u š e udišu mirise u H a d u . a san koliko spavajući (gledamo). smrtni . D o k živi dotiče se m r t v o g a u snu. ( D 6 0 ) P u t p r e m a g o r e i p r e m a dolje j e d a n je i isti. vodi ga n e d o r a s l o m o m č e . m l a d o i staro.

( D 1 1 9 ) Karakter j e čovjeku sudbina ( d a i m o n ) . i iz svega j e d n o i sve iz j e d n o g a . 121. Konkordancija (U koloni o z n a č e n o j s D-K je numeracija fragmenata u Diels-Kranzovu izdanju. ( D 6 7 ) B o g j e : dan-noć. 126. ( D 1 4 ) N e s v e t o je uvođenje u misterije kako je uobičajeno k o d ljudi. 116. ušavši u blato. postupili bi v e o m a bestidno. 122.114. koje je j e d i n o m u d r o . a u k o l o n i s o z n a k o m Hr. 120 121 122 124 D-K 96 97 98 99 100 101 101a 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 129 Hr. Isti je n a i m e H a d i D i o n i z . sitost-glad. rat-mir. 115. k o j e m u u čast mahnitaju i slave lenejsku svetkovinu. Mije­ nja se baš k a o što ulje kad se miješa s mirodijama d o b i v a i m e p o mirisu svake pojedine. 125. s l o ž n o i n e s l o ž n o . 118. ( D 5 ) O n i koji se z l o č i n o m kaljaju nastoje se čistiti n o v o m krvlju. 1 3 47 117 48 113 78 73 125 79 50 74 115 116 123 4 9 18 99 91 10 71 101 97 92 86 87 89 98 38 39 40 D-K 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64A Hr. ( D 6 4 A ) S v e m i r o m upravlja g r o m . ( D 1 5 ) K a d ne bi D i o n i z u radili svečan o p h o d i pjevali pjesmu s p o l n o m u d u (falosu). A k o bi ga n e t k o od ljudi o p a z i o gdje tako radi smatrao bi ga ludim. n e ć e i h o ć e da se naziva i m e n o m Zeus. 118 67 2 11 103 75 25 63 19 54 22 105 66 36 13 82 64 37 81 96 85 83 15 23 20 76 77 104 72 94 111 119 D-K 64B 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84a 84b 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 Hr. 119. I takvim se b o ž j i m kipovima m o l e kao kad bi t k o razgovarao sa z g r a d a m a ne imajući p o j m a što su b o g o v i i heroji. 120. ( D 3 2 ) J e d n o . 90 62 112 46 43 29 16 70 100 60 24 21 17 28 68 69 33 32 31 102 30 107 110 114 45 65 12 126 80 49 26 59 5 6 7 14 93 42 109 55 58 84 27 56 57 52 53 106 88 61 95 8 41 51 35 34 44 108 64 65 . b l a t o m prao. ( D 6 5 ) (Vatra j e ) oskudica i sitost. 117. ( D 1 6 ) K a k o bi n e t k o m o g a o ostati sakriven pred o n i m što nikad ne zalazi? 124. numeracija u ovoj ediciji. ( D 1 2 4 ) Najljepši je sistem svijeta ( k o z m o s a ) k a o hrpa na­ s u m c e n a b a c a n o g smeća. To je k a o ako bi se n e t k o . sve će rastaviti (suditi) i pograbiti. ( D 6 4 B ) (Vatra) r a z u m o m o b d a r e n a . ( D 6 6 ) K a d n a d o đ e vatra. 123. ( D I O ) V e z e : cjelina i necjelina. skladno i n e s k l a d n o .) D-K 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28A 28B 29 30 31A 31B Hr. zima-ljeto.

Maihofer. bit će P a r m e n i d opet v e ć na prvoj stranici p r o z v a n „ p r v i m m e t a f i z i č a r o m " t e p o t o m višekratno „ p r v i m l o g i č a r e m " . 'bitak i mišlje­ nje' (J. m o ž d a i j o š utjecajnijoj interpretaciji.. 6 1 ) 1 svoj kratki n o v e o m a utjecajni k o m e n t a r P a r m e n i d u . koja se od strane kasnijih navodi p o d n a s l o v o m Ό na­ ravi'. P. K o n i g .Damir Barbarić Parmenid „ P a r m e n i d j e tvorac o n t o l o g i j e " .] O t k a d je P a r m e n i d neupad­ ljivu rječcu 'bitak' u z d i g a o do središnjeg filozofijskog p o j m a . U drugoj pak. . 1 9 2 7 ) . to je pitanje u europskoj filozofiji ostalo živo.. 1937). t k o piše knjigu Ό funkciji k o p u l e ' Potpuni podaci za djela kojima se u zagradi navodi samo brojka stra­ nice nalaze se u popisu na kraju studije. 1 9 4 3 ) . T k o danas obrađuje re­ c i m o t e m e kao 'bitak i vrijeme' (Heidegger. 'pra­ vo i bitak' (W. o n o j Karla Reinhardta. Sartre. ' L ' e t r e et le n e a n t ' (J. u p o t o n j e m svijetu postigao u č i n a k kakav nije u d i o p a o ni j e d n o m e od ranih grčkih filozofa.tako započinje U v o H o l s c h e r (str. [. 55. U s l i č n o m t o n u započinje u v o d u vlastiti k o m e n t a r i E r n s t H e i t s c h (str. 5 7 ) : „ P a r m e n i d j e svojom p j e s m o m n a u k a (Lehrgedicht). 1954).

Da je naslov P a r m e n i d o v a „ s p j e v a " i z v o r n o glasio Ο naravi nije o s o b i t o vjerojatno. N a s r e ć u njegov je rukopis b i o iz­ vrsne kakvoće. da bi se p o t o m . i to najdoslovnije u smislu religijsko-misterijskog b o ž a n s k o g na­ dahnuća. i 515. S druge strane. Te P a r m e ­ n i d „ k r i t i z i r a " Heraklita.. b o g a t o m t r g o v a č k o m gradu na zapadnoj obali j u ž n e Italije. U uspostavi teksta fragmenata i m a m o p r e d n o s t ne s a m o o p ć e n i t o d o b r e tekstualne predaje a u t o r a koji ga navode. g o d i n e prije K r i s t a od G r k a koji su p o d pritiskom Perzijanaca bili napustili zavičaj u Maloj Aziji. Proklo. takozva­ ne „ P a r m e n i d o v e fizike". ili za p o l o v i n u od svega što je ostalo. sve t a m o od p o l o v i n e p r o š l o g stoljeća pa do danas. koliko g o d u u s p o r e d b i s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " razmjerno zadovoljavajuća.(A. p r e m d a je vjerojatno u s a m o g P a r m e n i d a sadržavao ne više od petine cjelokupnoga teksta. kao i to do koje je mjere u svrhu njegova razumijevanja p o t r e b n o naj­ ozbiljnije uzeti entuzijastički t o n i sadržaj u v o d n o g a dijela spjeva. koju bi d a k a k o b i l o neispravno svesti s a m o na. inače sa­ s v i m bjelodano. upravo na njihovim stavovima. čini se da n a m je sačuvan u svojem najvećem dijelu. nasljedovanje njihove pjesničke f o r m e . Slična neusuglašenost predaje zatiče nas k o d fragmenata drugog dijela spjeva. Simplikiju paralelni navodi iz prvoga dijela spjeva kakve p r e n o ­ se drugi neoplatoničari (Plotin. on je naš jedini izvor. koji izlaže filozofov put k boginji i njenu objavu istine svega. U razlici spram toga. daleko od ovakve idiličnosti kakvu m o ž d a i n e h o t i c e sugerira C o x o n . j e d v a da je u klasičnih filologa i historičara grčke filozofije. k a o i u svim ostalim slučajevima.. kojem se pripisuju v e z e s pitagorejcima. Damaskije. G r o t e . te opet Heraklit P a r m e n i d a . Čuđenje bi trebalo postati manjim zamijeti li se i u v a ž i u kolikoj je mjeri cjelina P a r m e n i d o v a djela uz ostalo i j e d a n stalni implicitni dijalog s H o m e r o m i H e s i o d o m ." Ipak je situacija s tekstom. drugi dio. Iz s a m o g njegova djela dadu se lako naći p o t v r d e ο temeljitoj u p o z n a t o s t i s pitagorejskim n a u k o m ο k o z m o g o n i j s k i m protivno­ stima. p o v u k a o u m i r k o n t e m p l a t i v n o g života. i tako u n e d o g l e d . koji je i s c r p n o citirao iz njena najznačajnijeg dijela poradi njene rijetkosti [.nakon što je j o n s k a filozofija v e ć p o d a l e k o od­ m a k l a u osvajanju p r o z n o g izraza kao najprikladnijeg za p o t r e b e r a n o g spekulativnog promišljanja . n e g o često također njihove diskusije i parafraze argu­ menata. o s n o v a n o m poslije 540. a njegovi se navodi isto­ ga teksta p r i t o m katkad n e z a n e m a r i v o razlikuju. začeta j o š u P l a t o n o v u Sofistu. K a o g o d i n e rođenja n a v o d e se alternativno 5 4 0 . u novije je vrijeme sve više p r e d m e t o m sumnje i preispitivanja. Sam Simplikije pojedine dijelove teksta navodi po dva ili više p u t a u svojem k o m e n t a r u Aristotelove Fizike. J e d n a k o je tako iz s a m o g djela p o s v e očita zbliženost s H o m e r o v i m i H e s i o d o v i m djelom. a d o b a r dio daljnje doksografske tradicije počiva. Od svega što danas posjedujemo kao vlastiti P a r m e n i d o v tekst prvi dio. tko upotrebljava t e r m i n e kao ontologija i egzi­ stencija. kao i s j o n s k i m k o z m o l o g i j s k i m učenjima. S druge strane. 1935). tekst ostataka P a r m e n i d o v e p o e m e je n e o b i č n o d o b r o očuvan. potječući m o ž d a iz tradicije o č u v a n e u Akademiji j o š od v r e m e n a Platonova. Simplikije navodi dvije trećine od n a m a sačuvanih sto i pedeset redaka. Sve b i t n o ο tekstualnoj predaji sažeto je i j a s n o iskazao Coxon. započinjući u v o d u svoj k o m e n t a r P a r m e n i d u (str. 1): .. koji je o p ć e n i t o u helenističkoj i kasnijoj povijesti o č i t o v e o m a m a l o čitan i k o m e n t i r a n . Sto se p a k o d n o s a s p r a m H e r a k l i t a tiče. u ko­ j e m se izlažu mnijenja smrtnika te dakle „ P a r m e n i d o v a k o z m o - 68 69 . prastara doksografska teza ο t o m e da je b i o u č e n i k Ksen o f a n o v . za s k o r o tri četvrtine toga. N a v o d i se da je u m l a đ i m g o d i n a m a m o r a o biti z a k o n o d a v n o i politički djelatan.„ v r a ć a " v e ć d o n e k l e zastarje­ l o m h e k s a m e t r u . a predaja je j e d n o g l a s n a u opisu obitelji iz koje potječe k a o b o g a t e i o s o b i t o u g l e d n e . P l a t o n i Ari­ stotel su očito P a r m e n i d a navodili iz sjećanja ili u vlastitoj pa­ rafrazi. Stalno čuđenje interpreta izaziva činjenica da se P a r m e n i d . " Pogađaju li o v e i slične karakterizacije s a m u stvar P a r m e n i d o v a djela i o n o g a što mu je bilo z a d a n o misliti? Život i spis P a r m e n i d je r o đ e n i živio u Eleji. p o d utjecajem stanovitog Ameiniasa. bilo omiljenije t e m e za vječno nagađanje i protuslovljenje. no b e z ikakva t i m e i z b o r e n o g ozbiljnog d o p r i n o s a raz­ jašnjenju filozofije j e d n o g i drugog.] U s v e m u . Posljednji autor za kojega z n a m o da je j o š rabio rukopis čitava djela je Simplikije. taj stoji t i m e u j e d n o j tradiciji koja je ishodište dobila u s t i h o v i m a P a r m e n i d o v i m .S ob­ z i r o m na svoju neprozirnost. P l u t a r h ) po­ negdje značajno odstupaju od njegovih.

Ali P a r m e n i d o v o pitanje ο bitku ne cilja n i k a d na bićevnost bića. zatim Verdenius. ostaje n a m skrajnje fragmentaran i svaki pokušaj n e k e temeljite rekon­ strukcije susreće se tu s nerazrješivim teškoćama.i pri svoj odlučnosti s k o j o m ga odvaja od osjetilnosti". 2 0 1 id. J e d n a k o o d l u č n o zastupa takvo shvaćanje P a r m e n i d a i Zel­ ler. i z v o r n o o č i t o znatno duži i obuhvatniji od prvoga. K a ž e se onda. k a o i narav sa­ m o g njegova „ b i ć a " ." Oprezniji je p a k Holscher. ali ipak v e ć m j e r o d a v n o upravlja i vodi cjelokupan put mišljenja (tako u o s n o v i v e ć R e i n hardt.p o u z d a n o s t koje je i inače n a k o n Chernissovih kritičkih istraživanja postala s p o r n a i 70 71 . Izri­ čitu vlastitu refleksiju ostavljamo pak primjerenijoj prigodi. o d n o s n o preciznije „ o n i o k o P a r m e n i d a " . koji ustvrđuje tek da P a r m e n i d biću. . da s a m o u ljudskim p r e d o d ž b a - A) Prava narav Parmenidova „bitka" odnosno „bića" Aristotel je b i o prvi koji je (De caelo 2 9 8 b ) ustvrdio da Parmenid. 1985.predaja n e o p l a t o n i z m a . bez ikakave osjetilne primjese. J o h n B u r n e t nije se štoviše ustručavao u P a r m e n i d u prepoznati „ o c a materijalizma". t o g n a i m e da čovjek konstituira svijet t i m e što ga misli. zora te tragove t o g porijekla j o š j a s n o nosi na sebi. T e š k o . Nije bitak na mnogome njegov p r o b l e m . poznaju s a m o i j e d i n o osjetilno biće. W u r z b u r g . V e ć je i sam B u r n e t s v o j e d o b n o b i o prisiljen prihvatiti t o d a j e „ u P a r m e n i d o v o vrijeme o n o netjelesno bilo j o š uvijek n e p o z n a t o " .u t o m e i svojevrsni dokaz primitivnosti i nesavrše­ 7 nosti P a r m e n i d o v a mišljenja (Zeller-Nestle 1 9 2 3 . n e ć e m o upuštati u pokušaj interpretacije. P r i t o m ć e m o se ograničiti na sažeto referiranje relevantnih stavova i diskusija iznesenih u dosadašnjem istraživanju i tumačenju P a r m e n i d a . str. počinjući v e ć s P l o t i n o m s a m i m . kao što naprimjer Uberweg-Praechter bez m n o g o oklijevanja njegovo „ b i ­ ć e " označuju kao „ p r o s t o r ispunjajuću i p r o s t o r n o o g r a n i č e n u ma­ su". ili p a k s „ d u h o m " ( ν ο υ ς ) sa­ m i m istovjetno. tada je i „tjelesnost" i „netjelesnost" (dakle t a k o shvaćena „ d u h o v n o s t " ) j e d n a k o slabo pogađajuća karakteristika P a r m e n i d o v a „ b i ć a " . Od tada nadalje ne prestaju pokušaji da se o n o što Parmenid naziva „ b i ć e m " (τό έόν) poistovjeti s nečim materijalnim. ipak očito pridaje predikat protežnosti.): „ P r e š u t n o se pretpostavlja da P a r m e n i d h o ć e zaključiti što bi to o n d a zapravo b i o bitak na biću. a Stenzel će u njega n a ć i čak anticipaciju o s n o v n o g a stava kritičke filozofije.. U razlici spram Aristotelove p r o s u d b e . n e g o i nespojivo s čitavim njegovim stajalištem". čini ga se tako r o d o n a č e l n i k o m metafizike. uostalom. razumije i p r o t u m a č i k a o stvar logike. kao što u o s t a l o m i Zeller nalazi s h o d n i m u p o z o r i t i da je „razlikovanje tjelesnoga i netjelesnoga njemu ne t e k strano. T a k o će naprimjer na t o m tragu C o r n f o r d u Par­ m e n i d u prepoznati „ p r a o c a idealizma".u svojoj temeljnoj aristotelijansko-hegelijanskoj maniri . n e g o u p r a v o sa­ mo j e d n a . Nauk Ovdje se. m e đ u t i m . h o ć e li biti ozbiljan i temeljit. p r o b l e m a . s kojima se već desetljećima bori svaki zah­ tjevniji i relevantniji pokušaj dohvaćanja o n o g a b i t n o g u ovdje p r e v e d e n i m fragmentima P a r m e n i d o v a djela. i to o s o b i t o u o s l o n c u na čuveni fragment 3. koje su za njega o n o što se pričinja. r e c i m o . upojedinjenome i p o j a v n o m e . a ispravnost tih uvida doista nije m o g u ć e sporiti. str. u p i t n a . nalazeći p r i t o m . vidi „ b i ć e " u Par­ m e n i d a kao nešto b i t n o duhovno. v e ć s a m o n e p o m i č ­ na vječna sadašnjost-prisutnost. te o s o b i t o C a l o g e r o ) . koja je u njega doduše t e k u svojemu začetku. n e g o bitak kao arche. tjelesnim i protegnutim.gonija". p r o l a z n o m e . s h o d n o naravi i svrsi edicije. No ako je d o i s t a tako. Pre­ vladavajuća interpretacija P a r m e n i d a u z i m a njegov temeljni p o ­ j a m o n o g eon tako kao da bi to bila j e d n a jedina stvar. da n e m a u o p ć e nastajanja i prolaženja. da ovako apstraktno suprotstavljena alter­ nativa „materijalno ili spiritualno" u o p ć e d o p u š t a zadovoljavajući o d g o v o r . a n e k a prava i uistinu odgovarajuća imala bi se o č i g l e d n o potražiti t e k negdje s o n u stranu od takve r a z d i o b e i od nje izvornije. u sebi zatvorena. k a o izvor m n o g i h bitkuj u ć i h stvari. Od t o g a nisu d a l e k o ni svi pokušaji da se bit P a r m e n i d o v e filozofije. ne na n a č i n e i ustroje bitka koji pridolaze stvarima. Č i n i se da baš n e k a k o u t o m pravcu upućuje naprimjer i E u g e n F i n k (Grundfragen der antiken Philosophie. j e d i n s t v e n a kugla bitka. 6 9 8 ) : „Nje­ g o v o biće nije nikakav metafizički pojam. ta dokounta. to eon. koji bi i onako. j e d n a jedina. da uistinu ne postoji m n o g o stvari. v e ć j e d a n pojam koji se najprije razvio iz. zahti­ j e v a o p o z a m a š n u zasebnu knjigu. D o v o l j n o će biti ovdje tek na­ značiti n e k e od o s n o v n i h p r o b l e m a s kojima se svaka takva in­ terpretacija m o r a suočiti i potražiti nekakvo njihovo razrješenje. osjetilnim.

" T e š k o ipak da o v a k o pojed­ nostavljena tvrdnja o d g o v a r a težini stvari ο kojoj je riječ. koja doista stoji u o s n o v i cje­ l o k u p n e novovjeke filozofije. p r e v e d e m o s 'bitak'. te u najnovije vrijeme j o š H o l s c h e r ( " d e n n dasselbe k a n n gedacht w e r d e n u n d s e i n " ) . T e š k o je ne složiti se s R e i n h a r d t o m . već kazuje nešto ο o n o m e νοεΐν. ο t o m e n e p r e s t a n e rasprave traju j o š o d P l a t o n o v i h d a n a p a sve d o danas.] K a d o n o eon. S a b e r i m o ovdje s a m o u o s n o v n i m crtama novije smjerove interpretacije. da u istini stoji sve m i r n o i j e s t j e d n o .oslanjajući se o č i g l e d n o u osnovi na H e i d e g g e r o v e pokušaje o k o razumijevanja P a r m e n i d a . H e i t s c h s e p a k b e z kolebanja vraća Diels-Kranzovu prijevodu: „ D e n n dasselbe ist E r k e n n e n u n d S e i n " . S druge je strane Riezler (str. Ali k a d bitak biva mišljen i pojmljen k a o arche." B) „Istovjetnost mišljenja i bitka" Uz g o r e raspravljani općeniti p r o b l e m svake interpretacije Par­ m e n i d a najuže j e v e z a n a p o t e š k o ć a o k o razumijevanja. u k o l i k o biva mišljeno k a o izvor. 4 0 8 ) : „ P a r m e n i d o v j e bitak dakle o d p o č e t k a k o n c i p i r a n k a o svjes­ ni bitak. On t a k o đ e r ne kazuje . Zacijelo je korak dalje na i s t o m e p u t u . No što taj stavak zapravo znači u s a m o g a P a r m e n i d a i k a k o ga u o p ć e pročitati.. dakle u smislu: „ o n o isto j e mišljenje i misliti da j e s t " . što znači τό α ύ τ ό ? " No pitanjem ostaje da li je sam uspio dati zadovoljavajuće razjašnjenje fragmenta. J e d n a k o je t a k o opravda­ no o d a v n o i od m n o g i h u o v o m e do krajnosti s a ž e t o m t e m e l j n o m P a r m e n i d o v u stavku p r e p o z n a t a najodsudnija postavka cjelokup­ ne povijesti filozofije: — n a č e l n a p o d l o g a izgradnje k a k o filozofij­ ske teologije Aristotelove. p o s t a v k a m a . te na k o n c u sa­ me ideje t r a n s c e n d e n t a l n e filozofije. τό γ ά ρ α υ τ ό νοεΐν εστίν τε και είναι. te obrazlažući ga nasta­ vivši z n a t n o originalnije: „ O n o τε και upućuje na nerazrješivost sveze mišljenja i bitka. 720) je s v o j e v r e m e n o predlagao da se u fragmentu ispred είναι u m i s l i m a d o m e t n e νοεΐν.. 6 6 ) : „ B i t a k je uvijek bitak spoznavanja. j e r o n o isto j e o n o što m o ž e biti mišljeno i što m o ž e biti".. Stavak ne kazuje ni­ šta ο bitku. Amer. 60) . I njega je teško naznačiti. Stavak ne kazuje .s p r a v o m u p o z o r i o na to da je uvjet svakog zadovoljavajućeg p r o t u m a č e n j a o v o g tako s p o r n o g stavka neki p r e t h o d n i o d g o v o r na „ d v a pretpitanja: što u P a r m e n i d a znači νοεΐν.u č i n i o V o l k m a n n . n a k o n što se odvažio na radikalnu tezu da J e d n a k o tako m a l o o n o p r v o znači mišljenje kao i o n o d r u g o identitet". p r e v o d e ć i sa svoje strane vodeći P a r m e n i d o v stav n a o k o p o s v e t r a d i c i o n a l n o : „ D e n n dasselbe sind D e n k e n u n d Sein". Slično t o m e p o k u š a o je stavak razumjeti i H e r m a n n Frankel (Dichtung und Philošophie des fruhen Griechentums. d o k ljudi u o b m a n i mniju k a k o postoji m n o g o stvari i mij e n a v r e m e n a . [. j e r ο bit­ ku g o v o r i m o ipak i u izričitoj razlici s p r a m bića. u smislu potencijalnosti. Individuacija i p r o l a z n o s t da su utvare ljudi. 3 1 9 6 2 . [. i m e n i m a postoji nešto t a k v o k a o m n o š t v o i postajanje i prolaženje. od P l o t i n a do Hegela. M i i n c h e n . Stanje stvari koje P a r m e n i d ovdje dovodi do riječi valja razumjeti u o n o m smislu u kojem ga je r a z u m i o P a r m e n i d . t a k o i spekulativnih sustava takozva­ n o g o b j e k t i v n o g idealizma. 1913. kad ustvrđuje (str. što bi u o s n o v i značilo da u o p ć e s a m o biće m o ž e biti mišljeno.. te n e m a nikakva d r u g o g istinskog znanja do o n o g a u k o j e m bitak sebe sama kao bitak razumijeva. j e r se tu lako u n o s e p r e d o d ž b e kasnijih izlaganja o d n o s a i z m e đ u mišljenja i bitka. p a v e ć i s a m o g i s p r a v n o g prevođenja s p r a v o m č u v e n o g fragmenta 3: . S t o g a su oboje skupa j e d n o i isto. n a i m e nadosjetilna narav. i to u metafizici. Proc. ο mišljenju: mišljenje 72 73 . Diels j e fragment p r e v e o j e d n o s t a v n o : . 77) d a u p r a v o „ n a t o m j e d n o m stavku p o č i v a čitava njegova filozofija". T a r a n ("for t h e s a m e t h i n g c a n b e t h o u g h t and c a n exist") i B o r m a n n ("dasselbe k a n n g e d a c h t w e r d e n u n d s e i n " ) . j e r o n o isto j e mišljenje i bitak". str. koji je v e o m a nedostatan. mnijenjima.da se b i t a k sastoji u o n o m e mišljenom mišljenja koje sebe s a m o misli. tad je to zap r a v o j e d a n izraz iz neprilike. kao physis.k a o P l a t o n . H e i d e l ( O n certain fragments of the presocratics. Acad. N j e g o v je n a i m e o d g o v o r u osnovi ovaj (str. a spoznavanje je spoznavanje bitka..da bitku pripada b i t n o us­ trojstvo mišljenja. u č e m u mu se pridružuje i Burnet.kao H e g e l . n a koje n e m a m o smjesta pri ruci neki siguran o d g o v o r .S c h l u c k ." N o sva u p i t n o s t i a n a k r o n o s t o v a k v o g tumačenja bjelodana je zacijelo s a m a po sebi.ma. tad i m a svoj sasvim drukčiji smisao. gdje je bitak b i ć a središnjom t e m o m . te t o m e s h o d n o prevesti: . str. Zeller je naprotiv inzistirao na t o m e da se umjesto εστίν m o r a čitati o r t o t o n i r a n o εστίν.j e d n a k o b j e l o d a n o oslonjen na H e i d e g g e r a . of Arts and Sciences 48.] No k a k o se P a r m e n i d o v temeljni pojam o n o g eon m o r a prim j e r e n o shvatiti? T o j e j e d n o teško pitanje. Ta je zadaća teška.

kao što je i prije njega Diels b i o tvrdio da P a r m e n i d o v „ r a c i o n a l i z a m d o p u š t a j o š s a m o vanjskoj formi mistike da na nj djeluje. n e p o m i č n o m . nesuglasje vlada o k o odredbe pravoga značenja i uloge drugoga dijela cjeline spjeva. kako bi tim kritičkim pre­ gledom mogućih neistina pružio učenicima građu za uvježbavanje i p r i p r e m u shvaćanja j e d i n e prave istine. o k o kojeg se svi tumači slažu b a r e m u t o l i k o da je u njemu P a r m e n i d iznio vlastiti nauk. 1992." ( K . str. o n o g a u kojem se izlažu mnijenja smrtnika. te dovesti č u v e n e i m n o g o diskutirane is­ kaze ο s a m o m biću. Deichgrabera i B o w r e . i to zacijelo ne s a m o z b o g toga što n a m je p r e d a n u tako b e z n a d n o s k r a ć e n o m i f r a g m e n t i r a n o m stanju. drugi je cjelokupan tekst p r o e m i ja. Sva n a m ta navedena „objašnjenja" danas već m o g u izgledati n a p r o s t o smiješnima i očitovati filozofijsku historiografiju d r u g o g dijela prošloga i početka našega stoljeća u j e d n o m ne baš osobito blistavom svjetlu. sadržaju p a k više n e " . str. 71 i d. S m a t r a m o da s a m o d o s t a t n o m interpretacijom svakog od tih dijelova teksta. J e d a n je k o n a c 8. Wurzburg. d o k je k o n a č n o treći fragment 12. da Reinhardt u svojoj zasluženo cijenjenoj knjizi uvjerljivo ospori sve ta­ kve n a z o r e i energično u p o z o r i na to da je i u d r u g o m e dijelu. „ o n t o l o g i j e " .p r e m a svojoj naravi pripada bitku. j e d n o m . 5 2 ) : „Pitanje ο bitku ne da se riješiti b e z pitanja ο d o k s i . iskazane u p r v o m e dijelu. koji prikazuje p u t „čovjeka z n a l c a " k boginji sa­ moj. No od istraživanja Frankela. m o ž e m o zadobiti dostatnu spoznaju ο o n o m e najdubljem P a r m e n i d o v a mišljenja. Zeller je pak. za P a r m e n i d a sadržana istina.H . T a k o je naprimjer Diels bio mišljenja da je P a r m e n i d u t o m d r u g o m e dijelu naprosto ekletički sakupio najrazličitija naučavanja svojih prethodnika i suvremenika. smatrajući m e đ u t i m kako je njegova zaprava svrha bila u pole­ mici s drugim „ š k o l a m a " . b i o uvjeren da čitava P a r m e n i d o v a „fizikalna teorija i m a p u k o hipotetičko značenje" te da „ n a m h o ć e pokazati kako bi svi­ j e t pojava izgledao kad b i s m o ga smjeli držati za nešto zbiljsko" ( 7 1 9 2 3 . „ m e t a f i z i k e " . Teofrast i Plutarh. u k o j e m u je riječ ο porijeklu „varava p o r e t k a " riječi kojima b o ­ ginja izlaže mnijenja smrtnika. 736) cjelokupnu metaforiku uz­ laznoga putovanja k vratima dana i noći i k boginji istine shva­ ć a o kao p u k u izvanjsku „ o d o r u " ( E i n k l e i d u n g ) . kako je često u dosadašnjim t u m a č e n j i m a to bio slučaj. " Tri su bitna dijela P a r m e n i d o v a teksta iz tumačenja kojih se ponajprije dade zadobiti mjerodavan uvid u pravu narav m e đ u ­ s o b n o g o d n o s a dvaju dijelova spjeva.) C) Odnos dvaju dijelova „spjeva" Za razliku od prvoga dijela. Volkmann-Schluck. začinjući k a k o o m r a ­ ž e n o rađanje tako i sparivanje". V e ć i n a starijih interpreta njegov je sa­ držaj shvaćala u tolikoj mjeri različitim od o n o g a ο č e m u govori prvi dio da naprosto nije htjela ni m o g l a prihvatiti m o g u ć n o s t ko­ je su se očito bili držali v e ć Aristotel. P r i t o m nisu rijetke i zaslužuju najveću p o z o r n o s t tvrdnje da se sadržaj proemija dade shvatiti poglavito kao j e d n o 74 75 . Drugi su tumači prosudili ulogu drugoga dijela slično Dielsu. kako s m o to bili vidjeli na s a m o m e p o č e t k u o v o g a uvoda. što se dovoljno j a s n o očituje v e ć i u činjenici da se objava sadržaja prvoga i dru­ g o g a dijela zbiva na usta iste boginje. . neprijepornim se p o k a z a l o značenje što ga cjelokupna ta takozvana metaforika i m a za rasvjetljenje smisla c j e l o k u p n o g ostaloga spjeva. stojimo u stalnoj opasnosti da i n e h o t i c e t a m o i z n a đ e m o tek primitivne i nedomišljene r u d i m e n t e „ l o g i k e " . Die Philosophie der Vorsokratiker. D) 6 Proemij Nestle je j o š ( k o d Zellera . T a k o će naprimjer 1953. t o m e nasuprot. u djelomičnoj razlici s p r a m svih takvih shva­ ćanja. o d m a h od „ z n a k o v a " p o d kojima se P a r m e n i d u uka­ zuje biće. str. v e ć posve samorazumljivim zazvučati o s n o v n i stav v a ž n o g a S c h w a b l o v a članka „ B i t a k i d o k s a u P a r m e n i d a " (str. Ipak. koji opisuje n e p o z n a t u b o ­ ginju u sredini k o z m o s a što „upravlja svime. prije svih ostalih. fragmenta. v j e č n o m . poglavito s pitagorejcima ili H e r a k l i t o m i njegovim sljedbenicima. u v o d a u spjev. U riječi τό α υ τ ό do izraza do­ lazi bitna pripadnost mišljenja bitku. o n o g ο „ i s t i n i " i o n o g ο „ m n i j e n j u " . N a k o n toga pretežni se dio relevantne interpretacije P a r m e ­ nida dalje odvija u svojem b i t n o m i o d l u č u j u ć e m aspektu u p r a v o u sve dubljem sagledavanju unutrašnjega jedinstva i supripadnosti obaju dijelova. baš kao i u p r v o m . n a i m e m o g u ć n o s t toga da i u d r u g o m e dijelu P a r m e n i d izlaže ustvari ipak vlastite stavove. i cjeline svih njih zajedno. 725). P o đ e li se. trebalo je čekati sve do 1916. uz sve ostalo što je ο njemu u središnjem o s m o m fragmentu k a z a n o .

: Retraktationen zum Lehrgedicht des Parmeni­ des. Filologia e critica 14.: Die Fragmente des Parmenides περί φύσεως. 'štovanja vrije­ d a n ' te ujedno 'i strašan'. Logik und Naturuiissenschaft. boginja P r a v d a za n e p r e v a r n i u m .. Α. te narav m e đ u s o b n o g odnošenja.: Parmenides. U. Heitsch.tura del poema. Svmbola philologorum Bonnensium in honorem F. translation and commentarv. G. o s i m z a č u d o Boedera. Berlin. Herausgegeben. Xenophanis. Holscher. Calogero. Chr. Gadamer. 183e5-184a3). J e d n a k o m se d o j m u zacijelo ne m o ž e oteti ni neki današnji ozbiljan filozofijski susret s P a r m e n i d o m . 1971.: Le poeme de Parmenide. A critical text with introduction.: The Proem of Parmenides. 763-806.: The fragments of Parmenides. B o w r a . Altona. Riezler. P o s v e j e o č i g l e d n o n a i m e d a j e t o S e k s t o v o tumačenje inspirirano r a n o m s t o i č k o m platonizirajućom alegorezom. njihova e v e n t u a l n a istovjetnost. Miinchen. Susreo s a m zaista t o g m u ž a p o s v e m l a d p o s v e stara.: Studi sull' Eleatismo. uistinu alegorija za uši. Hamburg. 1986. 1955. Princeton. Deichgraber. pitanje koje ni do danas nije našlo zadovoljavajuće razjašnjenje. 1965. Karsten. Lipsiae. 1813. O. 76 77 . T r a d i c i o n a l n o m t u m a č e n j u Seksta E m p i r i k a (Adv. Die Anfange der Ontologie. A text with translation. str. commentarv. 97-112. Pariš. Capizzi.. Philology 32.: Parmenides. str.religijsko ( R e i n h a r d t . H. 1864-1867. Ritschelii coll. s u n č e v e djeve p a k za osjetilo vida. 24-45. V I I l l l s q . po onoj H o m e r o v o j . K. Beaufret. J e d n a k o tako nitko. p r e m a k o j e m u s u kotači kola. Class. O p ć e n i t o je pitanje ο iden­ titetu triju boginja koje se j e d i n e spominju u s a č u v a n o m e dijelu spjeva na ključnim mjestima. M. 1897. str. 1975." (Theaet.: Die δαίμων des Parmenides. Arch.: Parmenides' Auffahrt zur Gottin des Rechts. G o t o v o u rezignaciji p r i z n a o je j e d n o m P l a t o n na usta Sokratova: „ P a r m e n i d mi se čini. Introduzione. Gesch. J. E. kojima u u v o d u P a r m e n i d putuje u smjeru sunca. 1970) Albertelli. Un­ tersuchungen zum Prooimion seines Lehrgedichts. 1937. 1939. Gilbert. Assen/Maastricht. a konji o d n o s ­ n o k o b i l e z a b e z u m n e d u š e v n e porive. erg. Aufl. Diels. II. traduzione e commento. No to i tako vrijedi tako reći z a sve što n a m j e o d P a r m e n i d a povijesno p r e d a n o . 20. Bari. Mainz. dodatak Izdanja (kronološkim slijedom) Brandis. Bibliografski I..: Parmenides. 1934. ubersetzt und erlautert.: Parmenides. Α. Die Fragmente herausgegeben. ) . Untersuchungen zu den Fragmenten. Due saggi per una nuova let. M. Festschrift Karl Reinhardt. S. Koln. Parmenidis et Melissi doctrina e propriis philosophorum reliquiis exposita. i u k a z a mi se da sadrži neki b e z d a n skroz n a s k r o z p l e m e n i t . 1969.: Parmenides' Lehrgedicht. New Jersev. Literatura (abecednim slijedom) Bowra. L. Testimonianze e frammenti. H. 1907. ubersetzt und erlautert.: La porta di Parmenide. Bormann. 1952. 85-182.: Commentationum Eleaticarumpars I. Firenze. math. 1974. Frankfurt am Main. Coxon. H. 1835. Frankfurt am Main. str. (2. razlika. 58-68. danas j a m a č n o nitko više n e pripisuje vjerodostojnost. and critical essavs.: Parmenidis Eleatae carminis reliauae. 1959.: Gli Eleati.: Parmenide. H. V e r d e n i u s ) ili p a k mističko (Mansfeld) iskustvo. K. Varia Varioru/n. Roma. K. Untersteiner. B o j i m se dakle da ne s a m o da n e ć e m o shvatiti o n o što j e z b o r i o n e g o i d a ć e j o š više ostati n e z a m i j e ć e n o što t o n a u m u imajući ih je izrekao. str. Taran. C.-G. Amsterdam. ne dijeli njegov stav da su boginja koja prihvaća P a r m e n i d a i objavljuje mu istinu i P r a v d a uistinu j e d n a te ista boginja. P. Roma. Vom Wesen des Seienden. Stein.: Parmenides. A. Testimonianze e frammenti. Philos. 1932. 1958.

Munchen. Philol. 1964) Woodbury.: Parmenides on names. L.: The Thesis of Parmenides. 1953. str. P. L. E.: The Route of Parmenides.: Parmenides und die Geschichte der griechischen Phi­ losophie. H.: Sein und Doxa bei Parmenides. 1916 ( 2 1959. 1963. Jantzen.: Parmenides. 1976. Revieui of Metaphysics 22. Bonn. Reinhardt. U. New Haven and London. Verdenius. Schvvabl. 1970. Class. Ch. 3 1977). Gro­ ningen. K. str.: Hesiod und Parmenides.: Parmenides zum Verhaltnis von Sprache und Wirhlichkeit. 134-42. 1958. W. 50-75. 385-97. H. Wiener Studien 66. H. Kahn. Mourelatus. str. Some comments on his poem. 1970. (Pretisak: Amsterdam.: Eleatic questions. D. Mansfeld. Schwabl. Zur Formung des parmenideischen Prooimions (28 Β 1). Owen. str. 84-102. Quart. Ε. str. Rheinisches Museum 106. 1969. J. 1960.Heitsch. Holscher. G. Harvard Stud. Aus der Problemgeschichte der Aeguivokation. Assen. Class.: Gegenuiart und Evidenz bei Parmenides. 145-66. 1964. 54. 63. J.: Die Offenbarung des Parmenides und die menschliche Welt. 1942. 1956. str. A. Wiesbaden.: Grammatisches zu Parmenides. 700-24. PARMENID Fragmenti Parmenidova djela S . J. Hermes 84.

koje smo dodali samo tamo gdje se činilo najpotrebnije i bez pretenzije na inače poželjnu iscrpnost.smatramo .«. U bilješkama. str. i Dubravko bilješke dodao Škiljan Damir Barbarić) ^ V S T ' > * Β Λ /r^r." Fragmenti Parmenidova djela Preveo (Napomenu Napomena: Hrvatski prijevod Dubravka Skiljana preuzet je iz prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. 125v). Fragmenti. 206-216. Prijevod je u potpunosti neizmijenjen. . 1983. kao uostalom možda već i sam prepjevavajući pristup.9Kip A V J t ^ J t t ^ U i j N T >κ ις. koja .· Tekst Parmenidova „spjeva" u rukopisu Seksta Empirika (Codex Laur. osim što je uklonjena akcentuacija.više opterećuje traganje za filozofijskim smislom teksta no što mu pridonosi. 85. I svezak. upozo­ reno je na krupnije filološke dileme glede različitih mogućih varijanti čitanja originalnog teksta i samo je uzgredno na nekoliko mjesta komen­ tirana poneka pojedinost prijevoda. Predsokratovci. 19f. Zagreb.

sada u: Um die Begriffsivelt der Vorsokratiker. te prevodi dotični ulomak „through every stage straight onvvards". P o t r e b n o sve je da spoznaš lijepo z a o k r u ž e n e 3 Istine sigurno srce. cijele od mjedi i koje snažno su držali šiljci i klinovi. d e s n u (mi) uhvati ruku svojom r u k o m i riječ mi o v a k o progovori. kojega kobile nose d o k prilaziš m o j e m u d o m u . ostaviv nastambu Noći. kako imaju Plutarh. Wiener Studien 66. naučit ć e š 4 i to k a k o je mišljenja takva n u ž n o ispitati brižljivo posve kroz sve u s v e m u . razumije­ vajući δαίμονος kao genitivus poss. u smislu „boginji pripadan put". 402): „Ali opet ćeš naučiti i to da su ona mni­ jenjem prihvaćena morala mnijenjem prihvatljiva biti. Sam Coxon odlučuje se za Hevneovu: ά < ν > τ η < ν > . o k r e n u sasvim u s u p r o t n o m smjeru 3 Fr. Schwabl. Sextus. kazat ću. u njima velika krila. sama su (vrata) eterska. Heitsch i Coxon opredjeljuju se za εύπειθέος („vrlo uvjerljive"). str. Njoj se obrate djevojke riječima blagim i vješto (nju) n a g o v o r e da im zasun što zatvara čvrsto s m a k n e o k r e t n o s dveri. dokle g o d srce mi žudi. dok rukopisi imaju δαίμονος. dok su ih djevojke vodile p u t e m . reče: „ M l a d i ć u kojega prate b e s m r t n i (ovi) vozači. žareći (sva se) (jer dva su je hitra vrtjela t o č k a s j e d n e i s druge strane) kada su Helija kćeri. n e g o pravda i pravednost. a i dokaza istine lišena smrtnika mnijenja. No. Njime bjeh nošen: njim su me nosile kobile mudre. jer nije te p o g u b n a sudbina nagnala ići o v i m p u t e m (daleko je izvan ljudskih putanja). Bormann: „der von der Gottheit festgesetzte VVeg". Ipak." 5 83 . Svi se izdavači drže Dielsova prihvaćanja lekcije μαθήσεαι. Coxon je usta­ novio da je od Dielsa prihvaćeno čitanje pogreška Sextova izdavača Mutschmanna. odnosno πάντα τη. zapamti riječi. Dike s k a z n a m a m n o g i m drži im ključeve dvojne. str. vukle su kola. Sein und Doxa bei Parme­ nides. Klement. Primi me boginja naklono. ko­ jih je i dosad bilo bezbroj. navodno čitanje jednoga rukopisa. dok svi ostali rukopisi imaju besmislene varijante πάντ' άτη. vukle su kad su me boginje 1 povele na put glasovit s o n u što stranu svih naselja 2 uglavljene stožere.Fr. odbijajući drugu postojeću: μυθήσομαι („reći ć u " ) . Mansfeld. Diogen Laertije. 2 Hajde. U p r a v o kroz njih ravno su djevojke vodile c e s t o m kola i konje. koji su s a m o zamislivi istraživanja puti: p r e m a j e d n o m e bitak jest a nebitka n e m a > * Dielsovo δαίμονες je od njega prihvaćena konjektura Steina i Willamowitza. Uglavljena osovina puštaše pištave zvuke. i njih omeđuje nadvratak zajedno s k a m e n i m p r a g o m . H. odnosno πάντάτη. Gotovo svi izdavači zadržavaju Dielsovo πάντ' άστη. 1 Kobile koje me nose. 50-75. njihova krila š i r o m se otvore. hitale ( m e n e ) da prate u susret svjetlu. skinuvši s glava r u k a m a vela. 4 Diels i dio ostalih izdavača prihvaćaju Simplikijevu verziju ευκυκλεος. 1953. Teško da ovdje prijevod pogađa smisao originalnoga teksta. poletjevši. Smisao je ove izuzetno mnogo diskutirane i još ne usuglašeno protumačene re­ čenice otprilike ovakav (usp. Većina izdavača nakon Dielsa (izuzetak je Riezler) zadržava izvornu rukopisnu verziju. Npr. tako da preostaje samo pokušati novu konjekciju. kad (već) sve kroz sve prožimaju. Ondje su dveri (što v o d e ) na putove N o ć i i Dana. no Deichgraber. 5 I nosi čovjeka znalca. a ti slušaj. zdravo.

koji smatraju da su bitak i nebitak isto (ali) i neisto. zaglušen sluh i jezik. S p u t a t e takva istraživanja < o d v r a ć a m > 6 Fr. N a i m e . Kakav ćeš tražiti nastanak njemu? K a k o se. Simplikija. Iz­ među ovog i sljedećeg retka pretpostavlja Taran lakunu. Diels preuzima lekciju Plutarha έστι γάρ ούλομελές (Proklo ima samo ούλομελές). D o k bitak postoji. vodi im um što t u m a r a smutnja u njihovim grudima. N a njemu vrlo s u m n o g i znaci da je nenastalo i neuništivo biće. nego prosudi mišlju prijeporni dokaz koji ti iznosim. sasvim nespoznatljiva staza: ne m o ž e š spoznati o n o što nije (jer m o g u ć e nije) niti izreći. j e r isto je misliti (kao) i biti. dva rukopisa Euzebija i Teodoretos. neprekidno. koja nije baš najuvjerljivija medu svim ponuđenima. Owen pak predlaže ήδέ τέλειον. n e ć u dati da kažeš ni misliš: ni misliti. niti je bilo niti će biti. J e d i n o o p i s 7 preostaje puta p r e m a k o m (biće) postoji. 84 85 . Hrvatski prijevod „opis" za μϋθος na ovome mjestu svakako je diskutabilan. p r e m a d r u g o m e nebitak jest i n u ž n o postoji to je. prvo. n e k a te navika s m n o g o iskustva tim p u t e m ne n a g n a da bez pogleda upravljaš oči. bez završetka 9 . 7. koja bi n u ž d a ga. ili pak (2) „jedino jednorodno" Diels prihvaća Simplikijevu najčešće navođenu lekciju ή δ ' άτέλεστον. n a i m e . Proklo). n e ć e on. Fr. ni reći ne smiješ da nebiće jest. n e p o m i č n o . Teodoretos.staza je (to) uvjerenja (/koja/ Istinu slijedi). gluhi i slijepi. nalažem. kasnije ili prije. Fr. kako imaju Pseudo-Plutarh. jednorodno". Filopona i jednog ruko­ pisa Euzebija ili pak za μουνον μουνογενές. Pseudo-Plutarh. 4 . prihvaćen od svih potonjih izdavača. od t o g a puta istraživanja r a z u m odvrati. Gledaj: što i z m i č e u m u stalno je prisutno u njem. što prihvaća i Heitsch. čitavo sad je. Euzebije. k a ž e m ti. 5 Jer nije mi v a ž n o gdje ću da p o č n e m : opet ću natrag o n a m o doći.8 N i k a d a neće nadvladati to da nebiće jeste. odakle razvilo? Da je iz nebića. oni se nositi daju. Brandis je bio konjicirao ο ύ δ ' άτέλεστον. da se iz ničega rodi.. bez rasuđivanja rulja. što preuzima i većina izdavača. 6 N u ž n o je reći i misliti: postoji biće. Fr. 3 Fr. j e r j e cjelovito ( o n o ) 8 . Filopon. naime. zatim i s o n o g a kojim ljudi što ne znaju ništa lutaju dvoglavi. što prihvaća i Holscher. premda je u tradiciji teksta češća vari­ janta ή δ ' άγένητον (Simplikije na jednome mjestu. U neprilici sa­ držajne i smislene naravi. Ve­ ćina izdavača se odlučuje ili za ούλον μουνογενές (Bormann dodatno odvaja riječi zarezom) Klementa. ο t o m . ništa ne postoji . odvajati biće od v e z e s b i ć e m niti (kad j e ) rasuto p o s v u d po k o z m o s u cijelom niti (u j e d n o ) zbito. j e d n o . zbunjeni. odnosno „cijelo. Q <εϊργω> je umetak Dielsov.promisli. Jer. (za njih) u s v e m u je p o v r a t n a staza. Plutarh. Dakle: ili (1) „cijelo jednorodno". a Taran ήδί τελεστόν. potakla? Svi su se izdavači složili s Dielsovim prihvaćanjem Simplikijeve lekcije μΰθος namjesto Sekstova θυμός.. Klement.

T a k o se ugasnu nastanak. K a k o bi m o g l o propasti b i ć e 1 1 ? Nastati kako? A k o je nastalo. tek pusto je i m e 1 nastanak (kao) i propast. v e ć cijelo p u n o sasvim je bića. Nije ni djeljivo jer je cijelo j e d n a k o (sebi). A j e r ima krajnju granicu. dok Bormann. ako (tek) nastaje. Holscher pak.. Gornji je prijevod očito načinjen prema toj su­ gestiji. čitajući ουδέ χρόνος. Slijede ga npr. j e r prianja biće uz biće. (tad) ne postoji. Ovdje Kranz preuzima emendaciju Karstena i Steina έπειτ' άπόλοιτο έόν. počiva s a m o po sebi. koju je prihvatio Diels te za njim gotovo svi izdavači. 12 pristati neće da se što rađa do nebiće. Heitsch i Coxon.otjera (njih) nepobitan dokaz. jer m o ć n a ga N u ž n o s t Dielsovo čitanje έκ μη έόντος. nalik na m a s u lijepe okrugle kugle. Isto je misliti (kao) i o n o ο č e m u se misli. uz manju preinaku. s vjerom da istinu vide. Hol­ scher i Coxon slijede tekst rukopisa. n e b i t a k (kao) i bitak. bez bića u k o j e m je (to) i z r e č e n o pronaći mišljenje: d r u g o g a n e m a 1 3 niti će biti ičega o s i m bića . premda i tada nije na ovome mjestu dostatno precizan. O d l u č e n o je . nije prihvaćeno od svih izdavača. Takvo čitanje nakon Dielsa zadržavaju i Bormann i Coxon.kako je n u ž n o da se napušta put nezamisliv i neizreciv (istinit nije). u čemu ga slijede skoro svi izdavači. promjena mjesta (kao) i mijena blistavih boja. naime δνομ(α) έσται. a Brandis έκ γε τοϋ όντος. a odluka ο t o m je ova: jest ili nije. sa svih je strana k o n a č n o . nećeš.okovala ga M o i r a n e p o k r e t n o i cijelo da b u d e .. naime. kao i Woodbury i Mourelatos. Stog. (1) ούδέν^ γαρ. I n e p r e k i d n o sve je. Isto i u istom ostaje. Uz to je n e p o k r e t n o u m e đ a m a g o l e m i h veza bez p o č e t k a i kraja: daleko su izgnani j a k o propast i nastanak . oslonjeno na Simplikija. na mjestu stalno ostaje tako. što dakako daje sasvim različito razumijevanje i prijevod. n e m a ni bića koje bi bilo tu više a t a m o Svi rukopisi imaju ovdje μή έόν δ' άν παντός έδεΐτο Diels-Kranz pri­ hvaćaju uz rezervu Bergkov prijedlog da se ukloni μή. Sve što su ljudi nazvali. ne dade Dike da nastane niti da p r o p a d n e (biće) n e g o (ga čvrsto) drži. ne popustivši negve. p o s v u d o d središta j e d n a k o daleko: p o t r e b a n e m a ovdje i ondje da b u d e što veće ili što manje.". te prevode otprilike u smislu: „kako bi ubuduće moglo biti biće?" 86 87 . Riezler. ima drugu Simplikijevu varijantu όνόμασται. Holscher έκ δη έόντος. prevodeći „tome je sve ono pripisano. te ostavljaju riječ u uglatoj zagradi. ničega n e m a više da njemu okupljanje priječi niti manje. dok je Diels izvorno bio zadržao Simplikijevu verziju u svim rukopisima έπειτα πέλοι τό έόν.T a k o je n u ž n o sasvim da jeste ili da nije. ne z n a se (tako) za propast. a drži se zbiljskog i pravog puta. čita έκ τοϋ έόντος. Nikada dokaza m o ć iz n e b i ć a 10 drži u v e z a m a m e đ e što ga okružuje (sasvim). Diels ovdje prihvaća jednu od dviju verzija Simplikijeva teksta. Jedini je od novijih izdavača Coxon prihvatio tu verziju teksta. slijedeći Karstena. N e b i ć a n e m a koje bi priječilo suvislost njemu. te (2) ο ν δ ' εΐ χρόνος. koja ostaje posve nerazumljiva. Z b o g toga ne smije b i ć e b e s k o n a č n o da b u d e : tako mu ne treba ništa. o n a k o bi trebalo svega. te prevodeći „and time is not". Simplikije ima dvije različite varijante ovoga teksta.

n o ć n a luč što obilazi Zemlju okrećući se stalno p r e m a zrakama S u n c a K a o što u svakog udovi. a njezin je lik i zbijen i težak. Fr. došle u s u k o b . Fr.Ako bi sile. u sredini je boginja koja upravlja svima. zato da nikad se ne daš zavesti smrtnika stavom. kad smiješa se sjeme.. 16 Najprije Erosa od svih b o g o v a izmisli ona. . j e r isto za ljude. slijedeći puni su noći. 10 ( T a k o ) ćeš etersku prirodu i sva u eteru zviježđa pronići. kako su Zemlja. te topla zvjezdana snaga stali da postaju. i odakle (sve) su nastale (zvijezde). no n e i s t o v e t a n s drugim. najudaljeniji Olimp.. Fr. j e r sve n e o k r n j e n o postoji: sebi o d a s v u d isto. L i k i m razlučiše o p r e č n o . 18 Z d e s n a dječake. Njihov je n a z o r da d v a m a o b l i c i m a i m e se daje j e d n o m e od njih ne treba o n o (zalutali tu su). djelatna sila u žilama stvara iz različne krvi. smiješani. Fr. č u t ćeš ο u č i n k u . 13 Fr. pa je po vlastitim silama ( n a z v a n o ) o v o i o n o . 17 Fr. za sve i svakog (čovjeka sasvim) je o n o što misli priroda udova: misao naime je pretežni dio. P o t p u n o .. Fr. j e d n a k o d o s e ž e m e đ e . s u p r o t n e značajke s v a k o m od njih pridaše: ovdje je p l a m e n eterski ognja. sebi istovetan svuda. Fr. blag i v e o m a lagan. u i s t o m razmjeru. 14 Fr. P o r e d a k i z n o s i m taj ti što suvislim čini se posve. tako i um se u ljudima javlja. 15 Fr. rađanjem mrskim i parenjem vlada. 88 89 . kao i r a z o r n i u č i n a k svjetlosti čiste blistava S u n c a . d o b r o građena tijela. ο N e b u u o k r u g saznat ćeš isto o d a k l e nasta i k a k o ga vodi i o k o v a N u ž n o s t da bi zvijezda držalo m e đ e . j e d n a k o p u n o je svjetla sve i nevidljive noći. 9 No k a d sve je n a z v a n o ( i m e n o m ) svjetla i noći. S t i m ti ο istini p o u z d a n g o v o r i m i s a o (svoju) svršavam. S u n c e i Mjesec.manje od bića.. lutaju m n o g o . 11 . slijeva opet djevojčice. ondje je sušta suprotnost: m r k l a n o ć . gdje dio p l a m e n a struji. izvan obojega ničega nema. zajmljeno svjetlo. 12 (Prsteni) uži nemiješane puni su vatre. K a d m u š k a r a c i žena pomiješaju ljubavne klice. i s u p r o t n o o p e t mužjaka ženki. O d s a d a slušaj mnijenja s m r t n i k a (ljudi) pa ćeš čuti moje riječi ο p o r e t k u l a ž n o m . držeći (pravi) omjer. šalje na parenje mužjaku ženku. prirodi M j e s e c a putanje k r u ž n e s o k r u g l i m o č i m a . naime. i sveobuhvatni eter i mliječna staza.

koji ne bi. pa b i o to i prikaz temeljne filozofije sa­ m o g a Platona.po mnijenju -. skretanja i zaobila­ ženja. mijenja o n a o n o g a koji misli. u skladu s vlastitim s t a v o m iz Symposiona. u p r a v o o n o najživlje svojega života i s a m u srž njegovu u 90 . j e d n a k o kao i o n . p o t o m uzmicanja i povlače­ nja. G o t o v o se čini kao da je s a m Platon. zastoja. p o ­ g o đ e n je i d o b r o ocrtan osnovni ugođaj filozofiranja čije o s n o v n e crte h o ć e m o ovdje ukratko naznačiti. D o i s t a je neponovljiv osjećaj života koji n a m posreduje P l a t o n o v o djelo. Fr. kojima Paul N a t o r p započinje lijep i značajan „metakritički d o d a t a k " d r u g o m izdanju s v o g rijetko z a s l u ž n o g prikaza cjeline P l a t o n o v e filozofije Platonov nauk ο idejama. te i u b u d u ć e rast će i iščezavati (zatim). a svakoj od njih su ljudi nadjeli p o s e b n o i m e . osjećaj rađanja misli. primicanja v r h u n c u spoznaje. oklijevanja. b i o u s v a k o m tre­ n u t k u s p r e m a n n o v o i drugo naučiti te s a m razotkriti prijašnju zabludu. 19 T a k o su nastale (stvari) . pa unatrag gledajućeg ponavljanja u prisjećanju. i sada su (takve). strašno bi dvojnim sjemenom škodile spolu što niče. M i s a o ne stoji n e p o m i č n a . t a k o da mu sve više i više biva n e m o g u ć n o š ć u p o n o v o se mišljenjem naći u o n o m e prije miš­ ljenom. " Damir Barbarić Platon „ L o š je platoničar onaj koji bi ikada htio zaključiti s b i l o k o j i m filozofijskim p r i k a z o m . Stalno dalje i p r e k o sebe s a m e radeći. njihova rasta i razvoja.pa u smiješanu tijelu ne bi se slile u j e d n u ." O v i m riječima.

Erastai. K a k o su i zašto propali uporni pokušaji da t a m o ozbilji p o n e š t o od ustroja istinske filozofijske države. U pravilu dijele se u tri grupe: 92 93 . U toj preteči svih kas­ nijih univerziteta i akademija uzeli su udjela. u d r u g i m a p a k nastupaju kao v o đ e r a z g o v o r a pitagorejac Timej. poslije Krista) d a j e „ P l a t o n n e s a m o vrlinama p r e m a š i o heroje. to ostaje neizvjesno. Ne posve neuvjerljiva predaja ο t o m e da je ne­ p o s r e d n o pred smrt tražio da mu svira i pleše j e d n a robinja. Kronologiju nastanka djela teško je ustanoviti. Život I m a li se na u m u o v a k o o z n a č e n karakter djela. susreće So­ krata i ostaje njegovim u č e n i k o m sve do S o k r a t o v e smrti 399. To su: Alkibiades II. što sve valja držati dvojbeno P l a t o n o v i m spisima. P r v o n a m je sačuvano u cjelini. p o u z d a n o su potvrđena vlastitim p r i k a z o m u s e d m o m od P l a t o n o v i h pisama. kojima se žrtvovalo svakoga j u t r a prije početka d n e v n o g a rada. Gdje je p a k u tim izvješćima granica koja dijeli histo­ rijske činjenice od v r e m e n o m nataloženih legendi. st. u Sirakuzu. o d n o s n o pripadni a n o n i m n i m piscima iz kruga Akademije ali ne P l a t o n u s a m o m . te o p ć e n i t o kasnijih platoničara. U p i s a n o m će djelu sebe izrijekom spo­ m e n u t i s a m o n e k o l i k o puta. Ion. ili „elejski stra­ n a c " . Hippias II. poslije Krista. U s t a n o v a bijaše p o s v e ć e n a M u z a m a . kao slušači. 388/387. O s o b a P l a t o n o v a kao da se u cjelini p o v u k l a u prikrivenost neočitovanja. koja m o r a da je bila izvanredno intenzivna i svestrana. Kleitophron. P l a t o n a se s a m o g m o ž d a m o ž e ponajprije predmnijevati iza m a s k e „ A t e n j a n i n a " u posljednjem i najvećem njegovu djelu Zakonima. ο d r u g o m e posjedujemo t e k o s k u d n a i ne baš p o u z d a n a izvješća. Plutarha. Akademiju je Platon o s n o v a o najvjerojatnije po povratku s pr­ v o g p u t a u Sirakuzu. N e o b i č n o je kako su čak i njegovi veliki suvremenici prihvatili tu č u d n o v a t u igru sebeprikrivanja: Isokrat ga ne spominje i m e n o m ni na j e d n o m e mjestu. dodavanjima od strane autora samog. n e g o se č a k s p o s o b n o s t i m a izjednačio s b o g o v i m a " (etiam aequiparuit d i u u m potestatibus) (De Platone et eius dogmate I. prepravljanjima. R o đ e n j e vjerojatno 428/427. te 13 pisama. a n a k o n p o v r a t k a u A t e n u sudjeluje. i to naglašeno u z g r e d n i m n a č i n o m . Minos. Vjerojatno posjećuje m a t e m a t i č a r a T e o d o r a u Kire- ni i pitagorejca Filolaja u Italiji. o s o b i t o j o š sto­ ga što valja računati i s preradama. u k u p n o tri za života. z n a m o m a l o ili g o t o v o nimalo. Theages. Hippias I.cjelini p r e n i o i p r e t o č i o u živu riječ svog djela. Menexenos. P o ­ t o m odlazi u M e g a r u k Eleaćanu Euklidu. Smrt je Platona zadesila g o d i n e 347. ο t o m e do­ voljno sam govori u s p o m e n u t o m pismu. Prvo pada u god. Na­ še današnje znanje ο životu čovjeka P l a t o n a potječe iz stoljećima kasnijih izvješća D i o g e n a Laertija. Kasnija putovanja u j u ž n u Italiju. pre­ davači ili tek diskutanti. i k a k o dugo. u b o ­ gatoj aristokratskoj obitelji. te da je n a k o n smrti p o d njegovim j a s t u k o m p r o n a đ e n a knjiga Aristofanovih komedija. prije Krista. n a k o n g o t o v o tisuću godina neprekidnoga rada. Epinomis. treće u 361/360. Otprilike u godini 407. čini se. K s e n o f o n t ga spominje samo j e d n o m . Š t o naprimjer misliti ο stavu Apuleja iz M a d a u r e (2. m n o g i od najpoznatijih „ z n a n s t v e n i k a " tadašnje Grčke. ii)? N a z n a ­ č i m o ipak n e k o l i k o pouzdanije p o t v r đ e n i h historijskih pojedi­ nosti. Djela Od dijaloga izdanih p o d P l a t o n o v i m i m e n o m neki su n e d v o j b e n o utvrđeni kao neautentični. Ο predavačkoj djelatnosti samoga Platona. Od pisama šesto i s e d m o su g o t o v o o p ć e n i t o prihvaćeni kao P l a t o n o v a vlastita. d r u g o u 367/366. Izgleda da je nekako u to vrijeme b i o i u Egiptu: da li doista. p r e m d a je A t e n a vjerojatnije mjesto rođenja. p r e m a n e k i m izvješ­ ć i m a u Egini. valjda negdje o k o 385. ili čak P a r m e n i d . dakle u dobi od o k o osamdeset godina. Akademija je zatvorena i raspuštena od strane cara Justinijana godine 529. u v o j n i m p o h o d i m a na T a n a g r u u Beotiji i na K o r i n t . M n o š t v o njegovih napisanih dijaloga vodi učitelj mu Sokrat. zacijelo daje misliti. kako o n o g napisa­ n o g a tako zacijelo i o n o g i z g o v o r e n o g a . Aristotel n e m a g o t o v o ni slova ο o s o b i svog d u g o g o d i š n j e g učitelja. teško je reći. Hipparhos. neće o s o b i t o čudi­ ti to da n a m uobičajeno shvaćena biografija filozofa nije niti izda­ leka toliko p o z n a t a koliko to njegovo djelo samo. ili m o ž d a koju godinu kasnije. Nešto je manje sigurna neautentičnost dijaloga Alkibiades I.

ili čak i naj­ raniji P l a t o n o v spis.ili biva. Charmides. o č u v a n a živost. te time i neživa istina. Sve i z r e č e n o i iskazano u p u ć e n o je tom i upravo tom sugovorniku. Apologia. izloženih u vidu svojevrsne didaktičke upute. K a o umjetnik sastavljanja dijaloga Platon je naprosto nenad­ mašan. što je dakako bilo p r a ć e n o drastičnim pro­ mašajima u interpretaciji kako t o g dijaloga tako cjeline P l a t o n o v e filozofije. Sokratički dijalozi: Protagoras. 2. No literarno umijeće. Filozofijsko pitanje i m a glasiti: odakle i zašto P l a t o n u u p r a v o nužnost dijaloga? O d g o v o r j e n a o k o jednostavan. pa i Natorpa. kao u Timeju. Leibniza. Mendelsona.) Ovakva danas važeća datacija srazmjerno je n o v a u predaji izučavanja i interpretiranja Platona. Hippias minor. Euthydemos. Dija­ log Theaitetos pak dolazi negdje i z m e đ u ove druge i sljedeće. n a o k o p u k o m „ i g r o m " i „ z a b a v o m " ( π α ι δ ί α ) .) 3. što se dovoljno potvrđuje v e ć najprostijom u s p o r e d b o m s kasnijim pokušajima nasljedovanja takve forme u filozofiji. te ga je sredio i izdao n e d u g o nakon njegove smrti u č e n i k Filip iz Opunta. Eutyphron. pisana u obliku dijalo­ ga. Pri k o n c u Fedra u p o z o ­ rava Platon na opasnost koja leži u p i s m u kao t a k v o m i u s v a k o m p i s a n o m fiksiranju o n o g a u živom r a z g o v o r u na vidjelo i z n e s e n o g . Parmenides. Gorgias.d o k se oni sami sve više pribli­ žavaju nekoj vrsti traktata.. Philebos. osim Timeja i Zakona. P o s v e j e o č i t o m e đ u t i m da je on upravo u toj i takvoj „ i g r i " nalazio j e d i n i čovjeku d o s t u p a n način filozofiranja i izlaganja o n o g a u filozofij­ skoj spoznaji d o k u č e n o g . Anselma. s n a g l a š e n o m d v o s m i s l e n o m autoironijom. reci­ mo u Cicerona. p r e m a Platonu. Sedmo pismo. bivaju prepoznati u s v o m značenju kao mjero­ davan lik p o z n o g P l a t o n o v a filozofiranja te s h o d n o t o m e tuma­ čeni. Zreli spisi: Phaidon.mi b i s m o danas rekli: spram „situacije" . To znači koliko i to da je pre­ ma njegovnl^škustvu mišljenje samo dijalogično. 94 95 . Lysis. Kasni su dijalozi.1. Mišljenje o d r e ­ đuje on izrijekom i o p e t o v a n o kao unutrašnji bezglasni r a z g o v o r duše sa s a m o m s o b o m . p r e m d a se u kasnijim spisima ta forma održava p r e t e ž n o j o š s a m o izvanjski . treće grupe. Jedino r a z g o v o r o m biva. Kasna djela. d r u g o m e u p u ć e n o g r a z g o v o r a jest pisani dijalog. Bit je te opasnosti u t o m e da p i s m o m u t v r đ e n e istine nemaju više n e p o s r e d a n o d n o s spram zgode v r e m e n a i mjesta u k o j e m su bile izrečene . Kritias. put se njegova razvijanja probija p o m o ć u p o s t u p n i h koraka pitanja i o d g o v o r a . Timaios. T e k p o č e t k o m našeg stoljeća dospijevaju oni u sre­ dište istraživanja. Menexenos). dugo smatrani tek p r o g r a m a t s k i m skicama za kasni­ ju zrelu razradu klasične „ P l a t o n o v e filozofije". p r i p r e m n o m dijelu spisa . U t o m i t a k v o m višeslojnom o d n o s u u z a j a m n o g odslikavanja i na­ sljedovanja prikriva se P l a t o n u v a z d a o n o istinito. ni­ su baš nikakvo objašnjenje toga da P l a t o n svoju filozofiju izlaže u p r a v o u t o m a ne u n e k o m d r u g o m vidu. traži njegov n a p o r slušanja i razumijevanja. pripadaju tu j o š Ion. mada je njegovo datiranje izuzetno nesigurno. J e d n a k o je tako Fedar dugo.Sophistes. važio kao posve rani.. Menon (uko­ liko su autentični. ili pak naglašena umjetnička sklonost i dar. Augustina. Slika p a k i o p o n a ­ šanje takvog. Laches. Symposion. Politikos. Politeia. a to o n d a ujedno znači i o t v o r e n o s t s l o b o d e filozofiranja. (Dijalog Kratylos pada vjerojatno negdje i z m e đ u prve i druge grupe. no zato vazda p r o l a z n e i tek j e d n o k r a t n e istine u r a z g o v o r u nazivat će Platon. ( O v o posljednje djelo Platon za života nije dospio k o n a č n o redigirati za objavljivanje. jest izvanjski r a z g o v o r s drugim. j o š naprimjer za Schleiermachera i Zellera. te pokušava zadobiti i ishoditi njegovo s l o b o d n o prihvaćanje i slaganje. Kriton. Phaidros. Iz svaki put j e d n o k r a t ­ n o g sklopa situacije izvučena (apstrahirana) istina tek je n e k a ap­ straktna. Zbivanje žive. zadržana samo u uvod­ n o m . oličene prije sve­ ga u Politeii. Mišljenje se dakle zbiva unutrašnjim dijalogom duše sa s o b o m s a m o m r V a n j s k i izraz takvog razgovoraTrTeka vrsta njegove slike i oponašanja. Dijalog kao „forma" djela Sva su P l a t o n o v a djela. o s i m Apologije. Zakoni. O b l i k i sadržaj izlaganja nisu u P l a t o n a n a i m e u o p ć e odvojivi.niti s p r a m o n o g a k o m e su upravo bile namijenjene.

k a k o se to smatra j o š od Aristotela n a o v a m o .^drugost. M o ž d a rusnuTsasvim daleko od o n o g a što su Platonu bile ideje o z n a č i m o li ih j e d n i m i m e n o m koje svakako pripada tek novijoj filozofiji i za njegov v i d o k r u g m o ž e biti rabljeno s a m o uz najveći oprez i uvjetno. shvatiti njegove emfatičke tvrdnje da su ideje vječne. u k o j e m bi na v r h u ontologijsko-aksiologijske piramide stajalo o n o J e d n o . n a i m e „ s u g l e d svega u j e d n o m e " . teško da i najmanje p o g a đ a smisao P l a t o n o v i h izvođenja. sebi s a m i m a uvijek iste i sve t o m e slično? K o ­ n a č n o . u P l a t o n o ­ voj dijalektici nalazio n a z n a k u j e d n o g nesavršenog filozofijskog sustava. kako. stavljajući ga u o d n o s istovjetnosti. isključivo istinu stvari tražećeg razgovora. ^Jednako su se „ d i a i r e z e ^ k a s n i h di­ j a l o g a šTrvaćale k a o pokušaji svojevrsne „ m e t a z n a n o s t i " . sporazumijevanja. i u kojoj mjeri doslovno. n e m a smisle­ n o g govorenja. 134e-135c). naime n a z o v e m o li ih transcendentalnim uvjetom mogućnosti svake određenosti uopće Utoliko bez ideja n e m a imenova­ nja^ n e m a čvrstog i postojanog oslonca za mišljenje.. oslonjena o č i t o na kasnu Porfirijevu a p s t r a k t n u o b r a d u Aristotelova n a u k a ο kategorijama. Manje se pritom pitalo što je to zapravo u o p ć e „ideja" za Platona. p o s v e s l o b o d n u i t a k o reći j e d i n u čistu f o r m u pravog. ideje koja postaje s u d b i n o m filozofije u novovjekoj o b n o v i stoicizma. koje bi dalje na sve n i ž i m stupnjevima općenitosti svojim posredovanjem s p r i n c i p o m dvojstva proizvodilo stupnjevanu cje­ linu svega. H . stajanje) iz S(?firtta t u m a č e n k a o povijocna anticipacija Aristotelova j i a i i ka η kategorijama s jedne.urmrnjjverum7 DOnum) s d r u g e strane. o n d a je to ja­ m a č n o takozvani n a u k ο idejama. Ideje i ideja dobra A k o ima nečega što oduvijek j e d n a k o kao i danas važi kao ne­ dvojben znak prepoznavanja P l a t o n o v e filozofije. Parm. naziva Platon dijalek­ tikom i vidi je ujedno kao najvišu i j e d i n u istinsku znanost. onaj t k o je u stanju svako p o j e d i n o biće odrediti u p r a v o kao to. sličnosti ili srodnosti sa cjeli­ n o m svega i sa svakim d r u g i m p o j e d i n a č n i m ._istota. n e m a dijalektike i na k o n c u ne­ ma filozofije same (usp. grade li o n e zaista j e d n u zasebnu oblast. o s o b i t o u posljednjih tridesetak go- dina. Dijalektičar je onaj t k o je u stanju sve i jedno sagledati ujedno. m e ­ t o d o m j o š znanstveniju i od s a m e m a t e m a t i k e . ο t o m e traju sporenja m n o g o b r o j n i h t u m a č a .s o b z i r o m na cjelinu djela . p o t p o m o g n u t o j preuzi­ m a n j e m i apsolutiziranjem ideala aksiomatske m e t o d e rane grčke geometrije. vrste i vrsne razlike. klasično u t v r đ e n o na k o n c u šeste knjige Politeie. tj.za P l a t o n a onaj pogled. p o k u š a v a se p o n o v o .Dijalektika i pitanje „sustava" Najvišu. U t o m je smislu di­ jalektički prikaz odnosa.k a ž i m o to ovdje pojednostavljeno . Dalje. čini se. IdejaL4e_.sustava_". razlike. koji j e . odre­ đenja vječno važećih uzajamnih odnošenja cjeline svih m o g u ć i h logičkih određenja u n j i h o v o m a r h i t e k t o n s k o m rasporedu. kretanje. G o m p e r z ) . Sto je zapravo P l a t o n u dijalektika i kako je treba shvatiti. najteže od svega dijalektiku u P l a t o n o v u smislu. suprotnosti. p o d kojim i u o b z o r u kojeg su se uvijek v e ć p r e t h o d n o m o r a l a sagledati bića_i_jstvjm.jia^i ih_se uojoće_moglo_j^az^brati kao upravo te i takye.započinjući s J d e g e l o m _ . od naj­ viših te dakle i „najopćenitijih" p o j m o v a p r e k o uvijek nižih i nižih „ v r s t a " sve do onih t a k o z v a n i h nedjeljivih. strogo i o d l u č n o odi­ jeliti od ideje filozofije kao sustava. postavljao ideje kao nešto po sebi postojeće i o d v o j e n o od stvari samih. vid. O p ć e n i t o je. U n e o b i č n o m nesrazmjeru s prilično rijetkim . n a v o d n o od „ n a š e g a " svijeta konkretnih osjetilnih stvari i bića u p o t p u n o s t i različit i odvojen? 96 97 . n e p o k r e t n e .da je P l a t o n o v a dijalektika. No takva formalizacija roda. doista u p o t p u n o s t i važi za sve ostalo njegovo djelo? Bilo je mišljenja . Bitno je m e đ u t i m pitanje da li je Platon doista.neka~vrsta~ ncdomišljenog. Ο tim ć e m o pokušajima rekonstrukcije n a v o d n o g „ P l a t o n o v a sustava" govoriti j o š kasnije. tako _reći p r i m i t i v n o g ^ po č e t n o g o b l i k a pravog filojzpfijskog . na tragu H e g e l o v u . te t o m e s h o d n o o d r e đ e n o imenovati. Gdje o n a ustvari pri­ p a d a u n u t a r za P l a t o n a tako temeljnog razlikovanja dijanoetičke o d n o s n o r a z u m s k e i n o e t i č k e o d n o s n o u m s k e spoznaje? I da li to razlikovanje. N a k o n Zellera. p e t ^ a j v e j ć i h rođov. a skolastičkog te p b t o m i n o v o v j e k o g nauka ο transcendentalijama (ens. taj čuveni „svijet ideja". cjelinu o s n o v n o g P l a t o n o v a nauka razumjeti i p r o t u m a č i t i kao neki „sustav izvođenja" („Ableitungssvstem".a>" {biće.i ne uvijek izriči­ to naglašenim spominjanjima od strane s a m o g a P l a t o n a stoji samorazumljivost s k o j o m se sva njegova filozofija drži istovjetnom u p r a v o s tim n a u k o m .

to je o p e t u Timeju . ideje su od s a m o g p o č e t k a u P l a t o n a figurirale b i t n o u m n o ­ žini i j e d n a s d r u g o m u zajednici. ο t o m e Platon ne daje jasnije određenje. nepokretnih i neutemeljivih bića. N a u k ο dvije odvojene i m e đ u - s o b n o nespojive oblasti. K o n a č n o . m e đ u t i m . p o s t u p n o je sve više dospijevalo u s a m o središte svih Plato­ n o v i h filozofijskih napora. D r u g i m riječima. Treće. ali zato svakako središnjem mjestu svog djela.Tri su bitne činjenice koje nas tjeraju na skrajnji oprez pri m o g u ć e m b r z o m o d g o v o r u na postavljena pitanja. odvojenih. shvaćene u svojoj u p u ć e n o s t i k o n o m e osjetilnom. U Sofistu će m e đ u t i m sam nji­ h o v bitak. k o n a č n o i n e p r e m o s t i v o . Ovaj teško dokučivi ali ujedno očito tako p r e s u d n i m e ­ đ u p r o s t o r dviju oblasti. onaj iz Fedona i Politeie prije svih ostalih spisa. Čak su i one dakle na neki način relativne. od Fedona pa sve do Timeja. tako što nju i sve u njoj čini najviše što je to m o g u ć n o njima nalik. g o t o v o ponavljajući d o s l o v n o iste riječi. o v o „ i z m e đ u " ( τ ό μ ε τ α ξ ύ ) .n a k o n što j e . senzibilnoj i n o u m e nalnoj. provlači se kao nezaobilazna konstanta j e d n o oštro i n a o k o n e p r e m o s t i v o razdvajanje o n o g bivajućeg.sam b o ž a n s k i obrt­ nik. J e d n a k o je tako. to je sva skrajnja upitnost prihvaćanja ideja kao nekakvih apsolutnih i za sebe postojećih. samog bića. m e đ u t i m .s nep r e v i d i v o m e m f a z o m uvodi sad treći. kao što su i o n e same. ideje stoje u j e d n o m teško d o k u č i v o m ali svakako b i t n o m unu­ trašnjem o d n o s u spram j e d n e izuzetne ideje. u Politeii: . j o š produbljenije. H o f f m a n n ) dospio je Platon do t o g a da k o n a č n o ipak iz- 98 99 . pripada zajedno s n a u k o m ο idejama k r o z c j e l o k u p n u p o ­ vijest filozofije u samu n a v o d n u j e z g r u uobičajeno s h v a ć a n o g platonizma.ma kako inače n u ž n i m i neizbježnim . hipostaziranih pojmova. o n e koju Platon spo­ minje s a m o na j e d n o m . što se ipak ni na koji način ne smije naprosto nazvati „ s v i j e t o m " . Nisu dakle „dvije oblasti" o n o posljednje i najdublje u Platona. kako se inače olako čini. koje bi b e z nje ostale ipak na k o n c u tek p u k i m . o n o po č e m u o n e u o p ć e jesu. te je upravo na taj način pravi i jedini „ u z r o k " kako ideja u cjelini tako i svega što u o p ć e jest i biva. osjetilnoj i mislivoj. spajajuće i povezujuće dviju inače razdvojenih oblasti. No o n o što je ipak izvjesno. Dru­ go. prevodeći zapravo K a n t o v o „ m u n d u s " . kao što se i prije toga već. Štoviše. o n u tako­ zvanu „ P l a t o n o v u materiju". k a k o se to najčešće smatra. pobliži od­ n o s te jedinstvene ideje d o b r a spram svih ostalih. ne­ kakvih postvarenih. u Parmenidu.u naj­ manju ruku glede uloge. spoj i uzajamni o d n o s . Moć. biti o d r e đ e n kao neki „ s p l e t " i „zajednica". te o n o g jestvujućeg. već je u Sofistu Platon korjenitoj kritici p o d v r g a o „prijatelje ideja". Prvo. a ne Platona. Nauk ο „dva svijeta" K r o z cjelokupno važeće djelo P l a t o n o v o . iz preobilja svoje d o b r o t e povezujući oblast o n o g osjetilnog s vječnim u z o r o m ideja. toj „ishodišnoj točki d i n a m i č k o g a shvaća­ nja" (E.hipotezama. dakle nastajućeg i nestajućeg. u č e m u se zbi­ va kako u č e š ć e i oponašanje tako prisustvovanje i zajedništvovanje. iznova predstavio svoj klasični n a u k ο dvije oblasti. m o ć i i „ f u n k c i j e " . upravo o n o što j e ideja d o b r a t a m o . s j e d n e . stojećim idejama. No odlučujuće je uvidjeti da ta toliko isticana i naglašavana „ o d v o j e n o s t " nije nikada u P l a t o n a izlagana k a o o n o posljednje. gibanje. i m a zacijelo sama ideja do­ bra. na svakako središnjem i s p r a v o m č u v e n o m mjestu 247e. Kakav je. ni ideje nisu naprosto ne­ ka bića po sebi: . D o n e k l e je s p r a v o m ta ideja češće u interpretacijama bila nazivana „ i d e j o m ideja": doista se čini da upravo ona. bio distancirao od shva­ ćanja ideja kao „ o n o s t r a n i h " i od „ n a š e g a svijeta" odvojenih. oblast o n o g osjetilnog p u t e m „ o p o n a š a n j a " i „sudjelovanja" stavljena u svojevrstan o d n o s s p r a m ideja. v e ć njihova veza. život Najkasnije u dijalogu Sofist. kao „ b e s p r e t p o s t a v n o p o č e l o " . Štoviše P l a t o n sam naziva svako od toga zasebnim „ m j e s t o m " i „ o b l a š ć u " ( τ ό π ο ς ) . p u t e m „prisustvovanja". od s a m o g je početka. . gdje . a u Politeii istu ulogu. razvijajući i preoblikujući iz dijaloga u dijalog cjelinu njegova temeljnog nazora. v e ć i u s a m o m razmjerno r a n o m Symposionu sva težina razmatranja pala na eros kao o n o posredujuće. v e ć u Fedonu. s nji­ h o v i m glavnim n a u k o m ο posve nepokrenutim.odnošenje spram drugih i ostalih uvjet je samog njihova bitka. posredujući „ r o d " . n a i m e o n o svesjedinjujuće i svespajajuće naprosto. stoji u temelju svih ideja kao takvih.spram ideje dobra. s druge strane. N a g l a š e n o je to sam stavio pažljivome čitatelju do znanja u k a s n o m dijalogu Timej.

Naravski da je pritom m e t o d i č k i bilo zaboravlja no to da ne s a m o Platon v e ć i svaki G r k njegova d o b a uopć« nije i m a o izgrađen pojam neke individualne o s o b n o s t i u našen smislu riječi. N e k o o s o b i t o kretanje sad je i z n a đ e n o i u samoj inteligibilnoj oblasti. o n e su . t i m e što u o p ć e bivaju spoznav a n e i mišljene. i k o z m i č k o g življenja duše. P r i t o m je pitanje dakako v o đ e n o i upravljano isključivo interesima eventualnoj usuglašavanja s k r š ć a n s k o m d o g m a t i k o m . u Timeju. te kao takve žive. to jest djelo­ m i č n o g i n e k o v r e m e n o g ustrajavanja u bitku.u njegovu mitu nalazi s a m o „ p u k o t i n u u znan stvenoj spoznaji" i „više z n a k slabosti n e g o s n a g e " (Zeller). te dakle i izvorište s a m o g a života naziva on d u š o m . k a k o ih je htjelo shvaćati m n o š t v o interpreta. Reinhardt. susre­ će se. kako je to lijepo j e d n o n izrekao K. p o k r e t n e i u z a j a m n o spletene p o m o ć u vlastite sile sjedinjavanja i razdvajanja^Ideje dakle nisu ni na koji način tek „hipostazirani p o j m o v i " formalne logike. djelatne sile.ipak j o š uvijek jestva. Jedini pokušaj da se nešto b i t n o ο naravi duše. raste. No ista je ta m o ć gibanja p r e p o z n a t a sad i u onoj drugoj.n a đ e ono jedinstveno i zajedničko kako o n o m e osjetilnom t a k o sa­ m o j mislenoj oblasti. pojam koji je postao m o g u ć i m u stvari tek pojavon kršćanstva. nije niti t a m o p r o v e d e n s pre tenzijom k o n a č n e istinitosti i nije se u punoj mjeri p o k a z a o zado voljavajućim. proglašene p u k i m p o m i s l i m a Božjeg u m a . . O n o njihovo zajedničko i z r a ž e n o je u riječi όνναμις: „ m o ć " . ο životi duša n a k o n smrti i prije p o n o v n o g izbora života. svako zajedništvovanje p o č i v a j e d i n o na moći uzajamnog činjenja i trpljenja. ta n e ć e m o ć i ništa ozbiljno započeti s t e m o m duše u Platona. ο sustavljanju duše svijeta. Duša Zacijelo nijedan pojedinačni f d o z o f e m P l a t o n o v nije tijekom tisuć ljetnih rasprava njegove filozofije bio toliko i tako intenziv no diskutiran kao n a u k ο besmrtnosti duše. ili štoviše čak „ m o n a d e " . zajedništvovanju s d r u g i m a i u p u ć e n o s t i k d r u g o m . M o ć . kai što to u o s t a l o m nije m o g a o v e ć ni Aristotel. ο neutemeljivo i nerazloživoj slobodi tog izabiranja. k o n a č n o je razriješen: svako učestvovanje. n a v o d n o odvojenoj i ne­ p o m i č n o j oblasti ideja. o p a d a i nestaje v o đ e n o m o ć i gibanja. v e ć su same žive. O n o bivajuće postaje.time v e ć i „subjektiv i r a n e " . kao u kas­ nijem kristijaniziranom p l a t o n i z m u .u značenju dakle koje je za čitav j e d a n svijet udaljeno od kasnije Aristotelove verzije u smislu p u k e pasivne m o g u ć n o s t i .takva je n a i m e m o g u ć n o s t i z l o ž e n a te ujedno odbijena v e ć u p r v o m e dijelu Parmenida . U o d n o s u na čovje­ k o v u m o ć mišljenja i spoznaje. nisu o n e .postavljano uvijek iz n o v a ο t o m e da li je u t o m nauku riječ bila baš ο individualno o s o b n o j duši. pretativno p r o d u k t i v n o prisvojena. Cjelokupni P l a t o n o v n a z o r ο duši kulminira s j e d n e strane ι kasnim izvodima ο biti duše kao počelu gibanja iz sebe sama. a s druge u mitski i z l o ž e n o m nau ku ο konstituciji.p o p u t Hegela. j e s u u p r a v o t i m e ujedno i p o k r e n u t e . S druglTsteane.j e d n o m riječju: život . bivstva ( ο υ σ ί α ) . T k o . Stara zagonetka i najteži Pla­ t o n o v p r o b l e m . M i t je u Platona ponajprije. kretanje i duša . razjašnjena i inter 100 . Sve b i t n o što je Platon kazao ο duši k a z a n o je j e d i n o i isklju čivo mitom. dijalektičkog izvođenja. pripremljen d o d u š e donekle v e ć u r a n o m neoplato nizmu. „ s p o s o b n o s t " .n a k o n Sofista ostaju o n o središnje c j e l o k u p n o g daljnjeg P l a t o n o v a filozofiranja. da nave d e m o samo nekolicinu najznačajnijih i najutjecajnijih dosadašnji! t u m a č a P l a t o n a .usprkos svojoj pokrenutosti. povijest i pripovijest v a n v r e m e n o g zbivanj. Natorpa. Izvorište te m o ć i . p r e m d a p o k r e n u t e u procesu i zbivanju spo­ znaje. onaj ο pravoj naravi „ u č e s t v o v a n j a " (μέθεξις) osjet i l n o g na mislivom. j o š manje p o m i s l i m a čovje­ čje duše. M o ć kao snaga gibanja jest za P l a t o n a život. ideje su n a p r o s t o ono što biva mišljeno. po najprije n u ž n o s t njene besmrtnosti. i u p r a v o će takva m o ć sad biti p r e p o z n a t a k a o pra­ va i najunutarnjija narav sveg bitka. M i t s k i m n a č i n o m p r o g o v a r a Platon ο „ o n o s t r a n o s t i " . O b a si ta n a u k a i danas j o š nedovoljno p r o t u m a č e n a . Ideje same sad su shvaćene kao žive. Zellera. „ m o ž n o s t " . k a k o će biti i m e n o v a n e u Filebu. ο prisjećanju na o n o prij« o v o g a života viđeno kao ο pravoj naravi svake a o s o b i t o filozo fijske spoznaje. k a o u n o v o m e vijeku i j o š danas. u Fedonu. „ d o k a ž e " p u t e m svojevrsno. tj. I o n e same. \ Fedru te osobito u Zakonima.

O n a za P l a t o n a nije n e k a j e d n o s t a v n a „supstancija" ( p o č e t n e n a z n a k e u t o m smjeru. k a k o kažu. jednostavnosti. Svaki je. v e ć je u sebi b i t n o trostruka: . a ne neki. tako č u v e n o g dualizma tih dvaju b o g o v a . čovjek". J e d n a k o je tako svojim naučavanjem. I o p ć e n i t o ne biva b o g u Platona nikada o z n a č a v a n naprosto u z r o k o m svega što jest. urešena. ili bilo koju od potonjih „ d i s c i p l i n a " filozofije. v e ć je o n o unutrašnje ustrojstvo .nešto p o p u t b i t n o i i z v o r n o shvaćena „ u s t a v a " . T e m e l j n o m s o f i s t i č k o m stavu „ č o v j e k je mjera svega" suprotstavit će stari P l a t o n u s v o m zadnjem djelu odrješitu tvrdnju: „ b o g je ponajviše mjera svega. ukoliko t a m o izneseni stavovi očituju ba­ r e m dijelom i njegove vlastite. j e d n a k o tako m e đ u s o b n o kao i u o d n o s u s p r a m cjeline svega ostalog. u b r z o su bile napuštene). u r o đ e n e s v e m u tjelesnom i tjelolikom) u njihovu n a i z m j e n i č n o m v o đ e n j u i upravljanju svijetom i svime u njemu. tad m o ž e pasti n e k o p o s v e n o v o i dublje pojašnjujuće svjetlo na s v e u k u p n o s t njegovih političkih stavova. d o b r o t e i istinskosti .u Politeii o d l u č n o raskida s i z v o r n i m g r č k i m p o g a n s k i m pol i t e i z m o m i polaže temelje m o n o t e i z m u kasnije teološke misli. duše i polisa. Rasprave ο t o m e u kojoj se mjeri on dade razumjeti kao svojevrsna mitska prednajava kršćanskog Boga-stvoritelja. D u b o k o s m i s l e n i mit iz dijaloga Državnik očituje zbivanje povi­ jesti k a o svojevrsnu b o r b u i izmjenično periodičko nadjačavanje o d n o s n o podlijeganje b o g a i N u ž d e (sad u liku P o ž u d e . Kozmos nije n a p r o s t o „svijet".što je inače j e d n a od najspornijih t e m a cjelokupne njegove filozofije -. „ f i z i k u " . te u k o j e m bi on o d n o s u i m a o stajati p r e m a kraljevskome u m u .Bog i povijest P l a t o n o v a „teologija" i z u z e t n o je složena i teško u okvire j e d n o g k o h e r e n t n o g stava svodiva tema. kakvu nalazimo kasnije ponajprije u stoika. o n o g strastveno-srčanog ( θ υ μ ό ς ) t e n a k o n ­ cu o n o g p o ž u d n o g . osobito u Fedru i Za­ konima te u Epinomis. D r u g o je pitanje bilo m o ž e li se u njemu p r e p o z n a t i mitski zastrta personifikacija ideje dobra. j e d n a k o kao i tražiti u njega nekakvu „ e t i k u " . Povijest. t o l i k o raspravljanih i b r z o p l e t o kritiziranih. Pravi smisao svakog od njegovih temeljnih „ p o l i t i č k i h " sta­ v o v a m o ž e s e dokučiti s a m o n a p o d l o z i p r e t h o d n o g uvažavanja o s n o v n o g trojnog paralelizma ustrojstva svega što jest na n a č i n bivanja. m e đ u t i m . n a k o n Nietzschea. d o b r o g i lijepog. međutim. u P l a t o n a je naravski o p e t izložena mitski. dospio u blizinu svojevrsne „ k o z ­ m i č k e religije". Najviše je diskusije. Proslijede li se svi da­ lekosežni usljedci o v e m i t s k e „filozofije povijesti" i u z m e li se ozbiljno kasno P l a t o n o v o naučavanje ο zloj duši svijeta iz Zako­ na . kao beskraj v r e m e n a u bivanju. Bit unutrašnjeg ustroja k a k o k o z m o s a tako polisa očituje se ponajprije u naravi duše. pa i n a o k o najbeznačajniji „teorijski" stav njegova filozofiranja v o đ e n . već uvijek samo u z r o k o m o n o g a valjanog. A p o l o n a . što je kao osobita i i z u z e t n o značaj­ na t e m a u o č e n o od strane interpreta t e k razmjerno nedavno. n a i m e k o z m o s a . u dijalogu Fedon. o n o d r u g o pak drži ih zajedno i povezuje.nastavljajući na p r e t h o d n e n a p o r e ranih grčkih „prosvjetitelja" za svojevrsnim pročišćenjem p r e d o d ž b e ili pojma b o g a u smjeru njegove j e d n o t e .kojim zajednica ljudi biva s k l a d n o sklopljena. P r v o i treće stoje u z a j a m n o u p r a i s k o n s k o m nesuglasju. S druge strane ostaje on očigledno i usprkos t o m e v e z a n zasadama rane grčke religioznosti. Sva osobitost b o g a iz Timeja očitovana je ponajbolje u t o m e da je d o s e g njegove tvoračke m o ć i t a m o izričito ograničen Nuž­ dom. Polis nije n a p r o ­ sto „ d r ž a v a " .sastoji s e o d o n o g r a z u m n o g . no koja je sa svoje strane ništa manje j e d n o produbljenje i preinaka prastare helenske vjere u božanskost zvijezda. Atenu. u mjeru i p o r e d a k d o v e d e n a zajednica svih bića. Zeu­ sa. Kozmički određena politika i ideja pravednosti B e s m i s l e n o je P l a t o n o v u filozofiju dijeliti u teorijsku i praktičku. i to t a k o da 102 103 . štujući neprikriveno M u z e . a toliko rijetko temeljito p r o m i š ­ ljanih. usmje­ ren i m o t i v i r a n politički. izazvao mitski bog-obrtnik iz Timeja. Za u z v r a t je. S j e d n e je strane p o s v e nepo­ b i t n o da on . trajale su stoljećima bez sustajanja. U posljednjem svojemu djelu Zakonima pridaje on štoviše A p o l o n u i D i o n i z u ulogu tako i z u z e t n u da se s izvjesnim p r a v o m tu m o ž e iznaći preludij o n o g danas. v e ć sređena. politika u p o t ­ punosti izuzeta iz u o b i č a j e n o g ljudski s u ž e n o g v i d o k r u g a te iskušena iz zakonitosti cjeline svega što jest. „ l o g i k u " . udešena. ili p a k u zvjezdanu egzistenciju čistih i očišćenih duša. uprav­ ljaču svijeta iz Fileba.

P o n o v o v i d i m o dakle k a k o sva t e ž i n a filozofijskog razlaganja p a d a n a o n o i z m e đ u . strpljivo pro­ mišljajući. naime j e d n a k o s t i . Sve daljnje t e š k o ć e v e z a n e uz n a p o r razumijevanja svi] d o s e g a t o g a što se ovdje naziva naprosto „ s v o j i m " valja ovdj ostaviti po strani. p o s e b n e i vazda n e k o m e o d r e đ e n o m svojstvene vrlin tek postaju takvima. Pod logu takva određenja čini stav i uvjerenje da s v a k o m e već po na ravi pripada j e d n o o d r e đ e n o mjesto i j e d a n samo njegov bitni djc l o k r u g bavljenja u n u t a r sređene zajednice. Bitno je m e đ u t i m ovdje ipak naglasiti kako iz ovakva shvs ćanja pravednosti proizlazi po nužnosti i d v o s t r u k o određenje n j o m najtješnje p o v e z a n e političke vrline. svaku stranicu P l a t o n o v a djela. o d g o v a r a t će o p ć e n i t o d u š a svijeta u cjelini. pravije i istinskije. nije i n e ć e biti dru­ go do lažna i t o b o ž n j a filozofija. istinski filozofi. u P l a t o n a isključivo mitst izložen. polisa i k o z m o s a o č u v a u p r a v o t a k v o m .m o ž e ili slušajući r a z b o r držati p o ž u d u u p o d l o ž n o s t i ili p a k s a m o pasti p o d vlast p o ž u d e te i r a z u m učiniti t e k njenim slugom. n a o n o srednje i posredujuće. T k o želi znati što je zapravo mišljeno p o d o v i m v a z d a n a g l a š a v a n i m „istinski". p r e m a uvidu P l a t o n o v u . drže( se temeljnog stava da su u osnovi svi jednaki. te stoga i ne trebaju i ne smiju imati o n o č i m e se to s o p s t v o hrani i snaži. pridjeljuje o n o m e po naravi vrednijemu i uzvišenijem više a o n o m e manje k r e p o s n o m e manje. U cjelini k o z m o s a r a z u m u i filozofu o d g o v a r a b o ž a n s k i demijurg. dakle radnika svih vrsta. individualno s o p s t v o ih ne upravlja. o s i m m o ž d a u t e š k o d o k u č i v i m nagovještajima ο zloj duši. sa s v i m njihovim daljnjim p o d m o m e n t i m a . ο č e m u posljednjem n a m P l a t o n z a č u d o nije i z r i j e k o m ostavio g o t o v o niti manjih naznaka. s t o j e držao najvećon p r o t i v n o š ć u zdravo ustrojene zajednice. ka ko je to k a z a n o u p o z n o m e Filebu. t a k o reći j e d i n o g p r a v o g i ozbiljnog filozofijskog i ž i v o t n o g pro­ tivnika . za P l a t o n a j e d a od o s n o v n i h u z r o k a lošeg ustrojstva političkih zajednica. R a z u m s k i d i o duše otjelotvoruju u polisu istinski čuvari cje­ line. Pla ton. koji su dakle pripravni izložiti se boli t a m o gdje t r e b a i uskratiti sebi u ž i t a k t a m o gdje se to m o r a . vodi η k o n c u k t o m e da jednaki dobivaju nejednako a nejednaki jednak( kako to . n a i m e vlasništvo. kao o s n o v u svakog z d r a v o g življenja. m o r a t će proći. ili . O n a glasi: činiti. o s n o v n e i najveće vrline. Sve je sad na t o m e da se trostrukost ovih trokratnih ustroja duše. O d r e d b a pravednosti. Prva. geometrijske.k a k o on zove svog najvećeg. na utaživanje žudnji i s v a k o v r s n o uklanjanje b o l i opstanka. pc stupajući apstraktno numerički. provoditi. pridjeljuje s v a k o m e isto. te time s v a k o m e od nji daje o n o primjereno glede njihove izvorne. Jer m o ž e lako biti da manje-više sve o n o što stoljetnom p r e d a j o m p o z n a j e m o kao „filo­ zofiju". obavljati ono svoje. činit će se m n o g o m e na prvi p o g l e d skrajnj a p s t r a k t n o m . Nji­ h o v j e život p o s v e ć e n o n o m z a j e d n i č k o m i o p ć e m . 104 10 . oštro luči o b i č n u aritmetičku jed n a k o s t od o n e dublje. S t r a s t v e n o m dijelu d u š e odgovaraju p a k oni koji u polisu žive ne za sebe n e g o za cjelinu.u očito namjernoj ad absurdum vođenoj igri riječima formulira stari Platon u Zakonima.recimo ovdje s a m o to . najobuhvatniju i najmnogolikiju.moral dalje voditi k razumijevanju toga što je Platon b i o iskusio i d riječi d o v e o kao „ b o ž a n s k i usud i k o b " (θεία μ ο ί ρ α ) te tematj zirati slobodni i z b o r vlastita života. To znači: svaki od triju dijelova m o r a biti u p r a v o to što jest i m o r a se s p r a m ostalih dvaju o d n o s i t i u skladu s t i m e što o n i jesu. o b r t n i k a te t r g o v a c a tje­ l e s n i m i „ d u h o v n i m " d o b r i m a . po kojoj tel sve ostale.sofistika. a o s o b i t o i najsvojstvenije p a k nje­ na vlastita strast i srce. Svaki univerzalni i totalni zahtjev potire n u ž n o is k o n s k u i neukidivu različnost triju o s n o v n i h m o m e n a t a ustroj stva svega živog. O n e bi . O n o m e p o s r e d n o m . Prva jednakost. o d n o s n o s t r a s t v e n o m i s r č a n o m dijelu duše. p o ž u d i i o n o j masi iz p o t r e b e i za p o t r e b u živućih ljudi od­ g o v a r a predsvjetska N u ž d a . b o ž a n s k i udijeljeri i ujedno s a m o i z a b r a n e naravi. U n u t a r ustrojene zajednice ljudi najveći je broj o n i h koji žive usmjereni ponajprije ili p a k isključivo na zadovoljavanje najmnogostrukijih p o t r e b a . s a g l e d a n o u vidu i obzorju P l a t o n o v u . d o k druga. Ta kav bi neki zahjev P l a t o n m o r a o prepoznati kao „bavljenje sva k o g a s v a č i m " ili „miješanje svega sa svime". prav j e d n a k o s t . niječuc neukidivu i neuklonjivu naravnu bitnu različnost ljudi. čineći tek t a k o i t e k t i m e „ p r a v u mješavinu". k a k o b i s m o danas rekli „ r a c i o n a l i z a t o r o m " . k a o i n a k o n njega Aristotel. O n i . k a k o u imanju tako u srodnicima. U P l a t o n a n e m a i ne mož< biti riječi ni ο k a k v o m u n i v e r z a l n o m m o r a l u i ni ο kakvoj općeniti važećoj etici. od­ govaraju o n o m e što čini p o ž u d n u o s n o v u duše. čuvarima-stražarima.

No da li je i s a m prostor tek golo prazno protegnuće. Na t o m su mu se p u t u kako ideje same t a k o i osjetilno nastaj u ć e i nestajuće pojave sad obje pokazale k a o bivajuće i postajuće 106 107 . Riječ ΰλη. dakle ure­ đ e n i m s k l o p o m „svijeta". da o s n o v u njegova k a s n o g filozofiranja valja sagledati u nastojanju da . O n o što P l a t o n o v u „ m a t e r i j u " čini b i t n o i n a č e l n o r a z l i č i t o m od Aristotelove jest o d r e đ e n a unutrašnja sila i č i m b e n o s t koju.Izgradnja „svijeta" i problem „materije" U o b z o r u P l a t o n o v a filozofiranja n e m a i ne m o ž e biti mjesta za „ f i z i k u " kao znanost. tad se to m o ž e zbiti j e d i n o p u t e m n e k o g „vjerojatnog logosa". ako ne i v e ć u teškoću čine i danas j o š j e d n a k o nesigurni i m e đ u s o b n o nesuglasni pokušaji da se dade n e k o po­ uzdanije tumačenje o n o g a što Platon u t o m k a s n o m k o z m o g o n i j s k o m dijalogu naglašeno uvodi u razmatranje kao osobitu i tek od njega zapravo i z n a đ e n u novost. kako je to u sklopu s v o g filozofiranja na vidjelo b i o iznio Aristotel. K a k o onda u o p ć e shvatiti taj i takav p r e d v r e m e n s k i slijed nastajanja? J e d n a k o veliku. k a k o se po s v e m u čini.i m a u Platona j o š uvijek isključivo s v a k o d n e v n o i o b i č n o značenje „drvlja" i. p r e m a m i t s k o m n a u k u iz Timeja i s a m o vrijeme kao „ p o k r e n u t a slika vječnosti" započinje i nastaje zajedno s k o z m o s o m samim. Stoljećima su trajale beskrajne diskusije o k o toga smije li se i m o r a li se mitski prikaz nastanka svijeta. ili je ipak riječ isključivo ο izvjesnoj alegorijskoj transpoziciji logičkih konstitutivnih m o m e n a t a cjeline svijeta u mitsku p r i s p o d o b u vre­ m e n s k o g a slijeda.potraži o n o što j e t o m o b o j e m zajedničko i istovjetno. općenitije. m o ž e značiti grčka temeljna riječ λ ό γ ο ς . kao zbiljski postanak u v r e m e n u . P l a t o n o v „ k a o s " i „ m a t e r i j a " iz Timeja j o š su uvijek. kakav j e b a r e m p o m o g u ć n o s t i ostao o t v o r e n pri p r v o m o d l u č n o m nabacaju klasičnog n a u k a ο idejama. Budući da spoznaje. znanosti i znanja i m a s a m o i j e d i n o ο o n o m e što doista jest. uz ino. koja kasnije u Aristotela postaje t e h n i č k i m ter­ m i n o m za o n o „iz č e g a " biva bivanje i postanak svega . u smislu lišenosti oblika i u j e d n o u r o đ e n e žudnje za njim. R e č e n o je već. to cjelokupno polje bivanja ostaje znanosti načelno uskraćeno. a ne. shvatiti doslovno. uvijek n o v a i drukčija imena. „ g o v o r " . kako ga hoće tumačiti novo­ vjekovna p r i r o d n a filozofija. H o ć e li se ipak o n o osjetimo bivajuće podvrći filozofijskom ispitivanju i h o ć e li se ο njemu us­ postaviti kakav-takav sklop vjerojatnih postavki i stavova. pa onda opet „ m j e s t o m " i „ p r o s t o r o m " ( χ ώ ρ α ) . p r e m a n a z o r u filozofijski i z b o r e n o m u Descartesa.što sve.uvjetno ukinuvši n a č e l n o i n e p r e m o s t i v o razlikovanje o n o g osjetilnog o d o n o g idejno-mislivog . Kasni nauk ο prvim počelima Izgleda da je Platon u svojim starijim g o d i n a m a sve intenzivni­ je i sve ustrajnije radio na t o m e da po m o g u ć n o s t i u k l o n i svaki preostali trag svojevrsnog j a z a i z m e đ u ideja i o n o g a osjetilnog. drugi put pak „ p o d l o g o m " .u kasnijoj latinskoj tradiciji materia . o n o g a što je kasnije u predaji filozofije n a k o n Aristotela ostalo p o z n a t o p o d i m e n o m „materije".p r v o m svojom z a d a ć o m nalazi izložiti sam iskon i postanak cjeline o n o g a što nazivamo k o z m o s o m . pa o n d a i o p ć a metafizika? Ne m o ž e li n a m u p r a v o P l a t o n o v prikaz te z a g o n e t n e „ m a t e r i j e " kao na­ v o d n o g „ p r o s t o r a " p o m o ć i d a s e j e d n o m p r i b l i ž i m o njegovu poi­ manju o s l o b o đ e n o m o d n o v o v j e k o v n e redukcije n a p u k u ekstenziju? U s v a k o m slučaju. t e k o n o ­ me p o j a v n o m i osjetilnom. G o t o v o u čitavoj povijesti inter­ pretacije P l a t o n a bila je ta „ m a t e r i j a " razumijevana ili po u z o r u na b i t n o pasivnu m o g u ć n o s t . T a k a v pak vjerojatni i istini uvijek t e k samo do neke mjere m o ž d a naučan „ z b o r " . „razlaganje" . S a m P l a t o n pri često i z n o v a p o d u z i m a n i m pokušajima bližega opisa t o g „ t e š k o g i m r a č n o g r o d a " rabi. Za­ što je to v a ž n o znati i naglašavati? Zato j e r nije druga i različi- ta s a m o riječ. k a k o s m o v e ć naznačili. kako sam P l a t o n naziva bit svoje m e t o d e izlaganja u Timeju. bivanje i m n o š t v e n o s t pokazali k a o svojstveni i s a m i m idejama. kako je izložen u Ti­ meju. nazivajući to j e d n o m „ p r i m a l j o m " . ili štoviše tek su danas i z a z o v ne s a m o povijesti filozofije n e g o i s a m o g filozofiranja. „ g r a đ e " . očito svjesno i namjerno. pri t i m su mu se pokušajima kretanje. D a k a k o da je p r i t o m osobitu teškoću predstav­ ljala teško mimoilaziva činjenica da. kao ranije. O p ć e n i t o je težnja k približenju o n o m osjetilno-konkretnom i povijesno bivajućem p o s t a l a sve očiglednijom karakteristikom njegove kasne misli. v e ć i ponajprije s a m a tu i m e n o v a n a i n a z i v a n a stvar. Čini se. O v o d r u g o ra­ zumijevanje htjelo je p o t v r d u naći u t o m e da i sam P l a t o n tu „ m a ­ teriju" naziva i z m e đ u ostalog i „ p r o s t o r o m " . ili p a k kao p u k a apstraktna p r o t e ž n o s t . posjeduje.

o n o p o j e d i n a č n o k o n k r e t n o . kojih i m a samo od j e d a n do deset. a slijede je idealna crta. o d n o s n o ideje kao brojevi. v e ć b e z zastoja teče i u m i č e svakoj određujućoj granici. d o k je predaja ο t o m e da je granicu. (8) P o t o m slijede takozvane kvalitativne ideje.u j e d n o m s v e o b u h v a t n o m . O s n o v n e su postavke do sada koliko-toliko usuglašene rekon­ strukcije t o g „ n e n a p i s a n o g n a u k a " : (1) Kasni Platon poistovjećuje ideje s brojevima. S a m o to o b i m oblastima j e d n a k o svoj­ s t v e n o i zajedničko bivanje p a k . navest će s a m o hipotetički kao m o g u ć n o s t . (6) P r v o što nastaje tim međudjelovanjem jesu idealni brojevi. koja su j e d n a k o djelatna u svakome od stupnjeva derivacijskoga slijeda. kao npr. manje vjerodostojna. Intenzivna diskusija kako ο s a m o m o s n o v n o m n a c r t u tako i ο p o j e d i n a č n i m pitanjima i p r o b l e m i m a svih ovih pokušaja n o v o g „sistematizirania P l a t o n a " nije j o š ni izdaleka p r i v e d e n a n e k o m zadovoljavajućem suglasju znalaca. od kojih je prva č u v e n a P l a t o n o v a „nedjeljiva veličina". (5) Izvođe­ nje se zbiva uzajamnim djelovanjem Jednog. pa z a t i m i Teofrasta. (4) Sustav valja razumjeti kao dinamički. G a i s e r a s a b r a n a u zbirku t a k o z v a n i h Testimonia platonica te v i š e k r a t n o i m n o g o s t r u k o d o s a d interpretirana. s v e m u z a j e d n i č k o m i nikad sustajućem p r o c e s u „bivanja u j e s t v o " . ili . Dikaiarha. 108 109 . te stoji u središtu najozbiljnijih i najinte­ resantnijih m e đ u današnjim p r i l o z i m a istraživanju Platona. čovjek sam itd. U v i d o k r u g u o v a k o skiciranog „derivativnog sustava" poka­ zuje se o n d a o n a č u v e n a i za povijest tumačenja P l a t o n a tako pre­ sudna „ o d v o j e n o s t " ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideja od osjetilnih stvari. o d n o s n o „ p r o s t o r " ili „primalja sveg bi­ vanja". n e o d r e đ e n i m dvojstvom. (3) V r h hijerarhijski ustrojena p i r a m i d a l n o g sustava čini J e d n o . O v i m d v a m a p r v o t n i m p o č e l i m a svega pridružit će P l a t o n u Filebu j o š i p o č e l o njihova u z a j a m n o g spajanja i miješanja. Pre­ ma n a k n a d n i m izvješćima izgleda da je u svojim u s m e n i m izla­ ganjima o v o d r u g o n a č e l o n a z i v a o j o š i neodređenim dvojstvom. č e g a narav jest u t o m e da n e p r e s t a n o d o p u š t a m o g u ć n o s t o n o g manje i više. v e ć kao uzajam­ no nesvodivi i u sebi svagda individualizirani. Sva su takva svjedočanstva s a m o g Aristotela. d r u g o p a k o n i m neodređenim.m a d a u oblasti ideja po sebi n a č e l n o različito od o b i č n o g a bivanja u smislu nastajanja i nesta­ janja osjetilnih bića. (7) Sljedeći stupanj derivacije j e s u t a k o z v a n e idealne p r o s t o r n e veličine.shvatit će P l a t o n k a o k o n s t i t u i r a n o od dvaju praizvornih. vidljiva i osjetilna vatra. u m e đ u v r e m e n u z a s l u g o m K. ili točnije kao sustav iz­ vođenja ili derivacije svagda nižih stupnjeva bitka. tek j e d n i m od m n o g i h razmaka i prijelaza koji p o ­ stoje m e đ u stupnjevima derivacija u cjelini. te (9) prosti aritmetički brojevi. o d n o s n o o n i m b e z g r a n i č n i m .dru­ g i m i m e n i m a za isto . mada uvijek u različitom intenzitetu i u različitom u z a j a m n o m omjeru. m e đ u t i m . O s o b i t o značajni takvi prilozi sadržani su u m n o g o s t r u k i m p o k u š a j i m a rekonstrukcije o n o g a što v e ć Aristotel često u svojim s p i s i m a s p o m i n j e kao P l a t o n o v „ n e n a p i s a n i n a u k " ili p a k k a o nje­ g o v o (jedno ili više njih?) predavanje „O D o b r u " . pri č e m u brojevi nisu shvaćeni kao puki arit­ metički. ili vidljiv i osjetilan čovjek itd. S e k s t a E m p i r i k a i m n o š t v a drugih. genetički. pa trokut. mjeru i o n o određujuće po­ istovjećivao s J e d n i m . te da dakle nikad nije u p r a v o to n e k o o d r e đ e n o n e š t o . ο kojoj se m e đ u t i m o d r e đ e n o ne izjašnjava.granice i onog bezgraničnog. p o s t a j u ć e o g r a n i č a v a n j e m n e o g r a n i č e n o g a . U tim se pokušajima. b e z svake dvojbe m o r a prepoznati o n o u s v a k o m p o g l e d u najiza- Problem Platonova „nenapisanog nauka" T a g o r e n a z n a č e n a p o z n a „ m e t a f i z i k a " P l a t o n o v a . Svojevrsni „vertikal­ n i " d u a l i z a m t a k o z v a n o g nauka ο dva svijeta biva t i m e na neki n a č i n u k i n u t u izvjesnom „ h o r i z o n t a l n o m " dualizmu samih po­ čela. m e đ u ­ s o b n o suprotstavljenih načela: mjere i onog bezmjernog. čini se. d a j e tako o v o m z g o d o m uvjetno n a z o v e m o . re­ c i m o vatra sama. kao p r v o g p o č e l a na­ p r o s t o . P e t o . s drugim. (10) matematički likovi i tijela. (11) kvalitativne pojave. kao nji­ h o v i h pojava. tetraedar itd. te u t o l i k o n e k o t a k o reći inteligibilno bivanje . P r v o nače­ lo zvat će j o š i o n i m određujućim. (2) Cjelinu svega misli P l a t o n kao j e d a n u sebi zaokruženi sustav. i to arhitekton­ ski uređen. kao što se i mi ovdje n e ć e m o u nju niti j e d n i m s l o v o m upustiti. koje nije d r u g o do P l a t o n o v a ideja dobra. dakle m e đ u s o b n o istovrsni i zamjenljivi. (12) U d n u s v e u k u p n o g tako stupnjevanog sustava svega m o g u ć e g i zbilj­ s k o g leži p a k „materija". te p o ­ t o m n a k o n c u i s a m o o n o smiješano. njemu suprotstavljenim p o č e l o m . n a i m e eventual­ n o p o č e l o o d n o s n o u z r o k m o g u ć e g razdvajanja i razlučenja tih dvaju p r v o t n i h počela. j o š j e uvijek z a d a ć o m p o m n o g i t e m e l j i t o g promišljanja i pokušaja iz temelja n o v e i o b u h v a t n e ra­ d i k a l n e interpretacije.

a p o t o m i Porfirije i Jamblih. ako ne i n e m o g u ć e osporiti ovaj stav izrečen u j e d n o m ne­ d a v n o m k r a ć e m prikazu Platona. Cudwortha. s platoničarima s n a ž n o g spekulativnog z a m a h a i znatnog udjela vlastite filozofijske krea­ tivnosti. Ο strogoj Aristotelovoj kritici raspreda se m n o g o . s p r e t e ž n o m orijentacijom na mikrologijske analize p o j e d i n a č n i h djela te zasebnih i izoliranih „ p r o b l e m a " . P o č e t a k p r a v o g znanstveno-metodičkog izučavanja Platona m o ž e se datirati u 19. kao što su Plotin i P r o k l o prije svih ostalih. M o g u ć e je napisati. Galileia i astronomiju J. / Povijest utjecaja Platonove filozofije i današnje stanje istraživanja „Povijest utjecaja filozofije Platonove jest povijest filozofije". j e d n a ­ ko kao i pokušaji da se djelatno sumisleći zahvati u cjelinu i u središte njegova cjelokupnog filozofiranja bili su i ostaju razmjer­ no rijetki. Schleierm a c h e r u . Te­ ško je. 110 111 . a s druge priredio metafizičku i metodologijsku o s n o v u za no­ vu p r i r o d n u filozofiju G. prije svega u krugu firentinske „ P l a t o n i č k e akademije" Marsilia Ficina i Pica della Mirandola. V r h u n a c n e p o s r e d n o g P l a t o n o v a utjecaja nalazimo zacijelo u n e o p l a t o n i z m u trećeg do šestog stoljeća. Navlastito p a k filozofijsko sučeljenje. ili pak svo­ jevrsnoj sinkretističkoj filozofijskoj demonologiji (Ksenokrat). Renesansni platonizam. p r e m d a ne uvijek i dovoljno promišljeno. ili p a k općenitijih histo­ rijskih. stoljeće i pripisati ponajprije F. prije svega od n e o p l a t o n i z m a i kršćanskog platonizma. Tradiciju kršćanskog platonizma zasnivaju prije svih Filon i Augustin. Keplera.zovnije i. vremenski sežućeg do u drugo stoljeće n a k o n Krista. prenio je utjecaj Platona s j e d n e strane značajnom p o k r e t u ta­ k o z v a n o g „ p l a t o n i z m a iz C a m b r i d g e a " u H. N e p o s r e d n i Platonovi nasljednici sve su se više okretali o b n o v i pitagorejstva (Speusip). kulturologijskih ili psiho-biografijskih šire k o n c i p i r a n i h pokušaja tumačenja. zacijelo najproduk­ tivnije što se posljednjih desetljeća zbilo i zbiva u istraživanjima Platona. M o o r a i R. što u o s n o v i ostaje važiti i za čitavo razdoblje t a k o z v a n o g sred­ njeg platonizma. i napisano je. K o n c e m 19. m n o š t v o knjiga koje su p o s v e ć e n e isključivo prikazu često za­ m r š e n i h i višestruko zapletenih tokova recepcije i nasljedovanja P l a t o n a u cjelokupnoj povijesti do današnjih dana. p r e m a m o g u ć n o s t i m a koje su time o t v o r e n e n o v o m či­ tanju i n o v o m razumijevanju P l a t o n o v a djela. stoljeću P l a t o n o v o je djelo poglavito pred­ m e t o m povijesnofilozofijskog i z n a n s t v e n o g filološkog izučavanja. i u 20. T a d a ujedno započinju prvi ozbiljniji napori da se au­ tentična P l a t o n o v a misao razluči od povijesnih naslaga plato­ nizma.

P.: Platons Staat und die Demokratie. 1968.: Dijalektika i politika. 1963.-G. 1994. Wippern. Stuttgart. 112 113 . C: Die Kerngedanken der platonischen Philosophie. 1578. 1903. (Pretisak: 1966. London. 2 1968. Pariš. Žunec.: ha Theorie Platonicienne des Idees et des Nombres d'apres Aristote. 1899-1906. New York. Frankfurt. 1968.: Platos dialektische Ethik und andere Studien zur platonischen Philosophie. Macmillan. (Pretisak: Hildesheim. Leipzig. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Platonis opera. Oxford. Gadamer. Studien zur platonischen Philosophie. Lon­ don. V. U svijetu Festugiere. Cipra. 1970. Sv. (Pretisak: Darmstadt.-J. Izdao J. 1914-1955 (The Loeb Classical Librarv) Grčki tekst s francuskim prijevodom: Platon. (ed. Čakovec. 2 1967.): Idee und Zahl. 2 1931. (Pretisci: Darmstadt. 1974. 1961. I—III. Milano. 1971. 2 1954-1960. 2 1953. (ed. Burnet. I—II. 1963. Clarendon. Das Wesen des platoni­ schen Denkens. Zagreb. Heidelberg.Bibliografski I. K. Gadamer. W.: Les dialogues de Platon. Literatura 1. Eine Einfuhrung in den Idealis2 mus. (Brojna ponovljena izdanja) Grčki tekst s engleskim prijevodom: Plato. R. A. Structure et methode dialectique. 1931.) Findlav.: Platon und der logische Eleatismus. Grčko iskustvo svijeta i umjetnosti do Plato­ na.: Plato's earlier Dialectics. Kramer. 1979.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entwicklung II. 1990. Hoffmann. 1984. Darmstadt. Pariš. Ι-ΧΙΙΙ. Ι-ΧΙΙ. 1. Ham­ burg. O. Zagreb. 123-186: Svijet uma . Maurer. 5 1922. Munchen. II.: Platon. 2 1965. (Pretisak: 1950. Vlastos. Garden City. Reinbek. Hamburg. 2 1948. H. P. with an English Translation. 1966. Ithaca. Sv. š 1983. Stephanus. 1936. Kramer. 1959. Zovko. Zagreb.. Kriiger. 1972 (Wege der Forschung CLXXXVI.: Platos Logik des Seins. (ed. 1909. Heinemann/New York. H. Berlin. Sv. Sv. W. E.: Einsicht und Leidenschaft.N.) Zeller. II. Ross. Leipzig. Gaiser. G. Sv. 1941.: Mimesis.: Plato's Theory of Ideas. D. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren. Sv. 1992.: Per una nuova interpretazione di Platone. Ritter. Natorp. J: Platon i filozofijska hermeneutika. H.) Stenzel. 1978. Breslau. Zum Wesen und zur Geschichte der Platonischen Ontologie. Hamburg. G. 1986. Oxford. 3 1971. D.-J. New York. Z.: Politika Platonovih Zakona. Ber­ lin. 1947. 1988. A Collection of Critical Essays. 2 1933. Pariš. Stenzel. 8 1987. 1928-1930. Pariš. Heidelberg.) Reale.: Platos Ideenlehre. Berlin.-G. I-III. Leipzig/Berlin. G. (Str.): Plato. J. Zagreb.) Robinson. 1951.) Prauss.: Arete bei Platon und Aristoteles. M. 1995.: Platon. Oxford. CEuvres completes. Uvod u studij Platona. U Hrvatskoj (uz standardne prikaze u povijestima filozofije) Barbarić. Berlin. H.Platon) Posavec. Sv. Schadewaldt.: Contemplation et Vie contemplative selon Platon.: Ideja dobra.: Metamorfoze metafizike.D. R. Routledge/New York.: Zahl und Gestalt bei Platon und Aristoteles.: Platons ungeschriebene Lehre. J.: Plato. 1975. Goldschmidt. Robin. Leipzig. J: Studien zur Entmicklung der platonischen Dialektik von Sokrates zu Aristoteles. Hartmann. L. Berlin. Pariš.: Plato and the Foundations of Metaphysics. 1961. I-V. Zagreb. Les Belles Lettres. Rilettura della metafisica dei grandi dialoghi alla luce delle „Dottrine non scritte". The Written and Univritten Doctrines. 1922. 1908. N. E.): Das Problem der ungeschriebenen Lehre Pla­ tons. Friedlander. New York. Barbarić. 3 1959. 1917. G. J. Citiranje se ravna prema starom Stephanusovu izdanju: Opera quae extant oinnia. Darmstadt.J. 1949-1958. I—II.

PLATON Izbor iz djela .

Iz djela Fedon (95c7 - 102a2). Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s I. Ο χ ο η ϋ 1973 ( 1 1 9 0 0 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: D a m i r Barbarić

Sokrat, skanjujući se n e k o vrijeme i za sebe nešto ispitujući, reče p o t o m : Nije n e z n a t n a stvar, Kebete, to što tražiš. Jer trebat će o p ć e n i t o razmotriti u z r o k postajanja i propadanja. Ja ću ti dakle, ako hoćeš, ispripovijedati svoje zgode u svezi s njima, a ti, ako ti se nešto od toga što kazujem pokaže korisnim, u p o t r e b i to za uvjeravanje o k o o n o g a ο č e m u govoriš. D a k a k o da h o ć u - reče Kebet. Čuj dakle k a k o pričam. Ja sam n a i m e Kebete, reče, kao mla­ dić strahovito zažudio za o n o m m u d r o š ć u što je z o v u z n a n o š ć u ο prirodi. Jer učini mi se izvanrednim znati u z r o k e svakog pojedi­ nog, po č e m u nastaje n e k o pojedino, po č e m u p r o p a d a i po č e m u jest. I m n o g o s t r u k o gore dolje p r e m e ć u ć i ispitivao sam ponajprije o v a k o : Da li kad o n o toplo i hladno dohvate neku gnjiloću, k a k o su neki kazali, tad nastaju živa bića? I da li je krv o n o č i m e misli­ m o , ili zrak, ili vatra? Ili ništa od toga, n e g o je m o z a k taj što p r i m a osjete slušanja, gledanja i mirisanja, a iz njih nastaju pam­ ćenje i mnijenje, d o k iz pamćenja i mnijenja, d o m o g n u li se mi­ rovanja, na isti način nastaje znanje? A ispitujući opet propadanje toga, te o n o što se zbiva u okrugu kako n e b a tako i zemlje, na k o n c u sam se sebi učinio za takvo ispitivanje tako nedarovitim da od t o g a baš ništa. Dat ću ti za to dostatno svjedočanstvo. Od takvoga sam ispi­ tivanja n a i m e i u p o g l e d u o n o g a što sam ranije j a s n o znao, kako se bar m e n i i d r u g i m a činilo, ostao tako zaslijepljen da sam u neznanje dospio i o k o o n o g a što sam prije držao da z n a m , tako uz m n o š t v o d r u g o g i to po č e m u čovjek raste. Jer ranije sam držao k a k o je svima j a s n o da je to po jelu i piću. Kada n a i m e iz hrane m e s o p r i d o đ e m e s u , kosti kostima, a tako i na isti n a č i n i drugo­ m e s v a k o m p r i d o đ e o n o njemu srodno, tada o n o što j e m a l e n e m a s e kasnije postaje velike, te na taj način m a l e n čovjek postaje velikim. T a k o sam tada smatrao. Ne čini li ti se primjerenim?

117

Meni barem da - reče Kebet. Osmotri j o š i ovo. Držao sam da mi se valjano čini kad god bi se neki čovjek, stavši velik uz malenoga, pokazao da je veći za samu glavu, a tako i konj od konja. Ili pače od toga j o š izvjesnije, deset mi se učinilo da je više od osam po t o m e što je u njemu dva više nego u o n o m e , i o n o dvije stope veliko da je od onoga stopu velikog veće po t o m e što ga dvostruko premašuje. A što ti se sada ο t o m e čini? - reče Kebet. Da sam - reče, - tako mi Zeusa, baš daleko od toga da sma­ tram kako znadem u z r o k svega toga, budući da, kad se n e k o m j e d n o m pridoda j e d n o , ne prihvaćam niti da je to j e d n o kojem je pridodano postalo dva, niti pak o n o koje je pridodano, a niti da su o n o pridodano i o n o kojemu je pridodano po pridodavanju jed­ noga drugome postali dva. Čudim se, naime, t o m e da kad je svako od njih bilo j e d n o od drugoga odvojeno tada je svako zacijelo bilo j e d n o i nisu tad bili dva, a kad su se približili j e d n o drugome da je to postalo u z r o k o m toga da su postali dva - taj sastanak, to što su stavljeni blizu jedan drugoga. Niti pak više m o g u vjerovati d a j e , ako netko razdvaja na dvoje, opet to, to razdvajanje, postalo u z r o k o m toga d a j e nastalo dva. Jer uzrok toga da nastaje dva tu je suprotan nego onda. Naime, onda je to bilo stoga što su bili privedeni j e d n o drugome blizu i pristavljeni j e d n o drugome, sada pak stoga što se odvode i odvajaju j e d n o od drugog. Niti sam dakle tim n a č i n o m istraživanja više uvjeren da znam zbog č e g a 1 nastaje jedno, niti j e d n o m riječju bilo što drugo zbog čega nastaje, propada ili jest, već si sam nasumce miješaju­ ć i 2 pripravljam neki drugi način, a taj više nikako sebi ne pri­ puštam. A čuvši j e d n o m nekoga da čita iz knjige, kako reče Anaksagorine, i da govori kako je baš um onaj koji je uredio cjelinu svi­ jeta i u z r o k je svega, poveselio sam se t o m uzroku i učinilo mi se da je to na neki način dobro da je um u z r o k o m svega, te pomislih u sebi da će, ako je to tako, um koji uređuje svijet sve urediti i δι' ότι može ponajprije značiti „kako" (Burnet: ,,how"). Naš prijevod hoće ipak što više uvažiti i naglasiti uzročnost kao osnovni problem tematiziran u tekstu. αυτός είκ ή φύρω: ovu srazmjerno tešku frazu valja izgleda prevoditi prema smislu kakav ima u Eshila (Prometh. V. 450). (Archer-Hind)

svako pojedino postaviti tako kako bi se najbolje držalo. A k o bi dakle netko htio iznaći u z r o k za svako pojedino, k a k o je nastalo, ili propalo, ili jest, tad treba da ο t o m e istraži kako je t o m e naj­ bolje da bude, ili pak da nešto drugo trpi ili čini. Iz t o g razloga dakle ne doliči čovjeku ništa drugo ispitivati, i ο sebi s a m o m e i ο ostalome, nego o n o najvaljanije i najbolje. A n u ž n o je da će taj isti znati i o n o najlošije; ta znanje ο njima isto j e . To promišljajući radovao sam se, držeći da sam p r o n a š a o uči­ telja ο u z r o k u bića p r e m a m o j e m ukusu, Anaksagoru, te da će mi on reći najprije da li je zemlja ravna ili okrugla, zatim da će mi, kazavši to, razložiti u z r o k i nužnost, obrazlažući o n o najbolje, i da za nju bijaše bolje da b u d e takva. I da će, ako bi mi rekao da se o n a nalazi u središtu, razložiti kako za nju bijaše bolje da b u d e u središtu. A ako bi mi to pokazao, bio sam pripravan nikada više ne žudjeti za n e k o m d r u g o m v r s t o m uzroka. P a č e i ο s v e m u bijah tako pripravan na isti način pitati, i ο mjesecu i ο ostalim zvi­ jezdama, ο njihovoj brzini j e d n i h u o d n o s u na druge, ο okretajima i drugim pojavama, na koji je način za svako pojedino bolje činiti to što čini, kao i trpjeti to što trpi. N i s a m naime držao da će ikada onaj tko kaže da je sve to od strane u m a u r e đ e n o navoditi za njih neki drugi u z r o k do taj kako je najbolje da se to sve p o n a š a tako kako se ponaša. Pa kad dakle iznese za svako pojedino uzrok, i onaj zajednički svima, držao sam da će razložiti o n o najbolje za svako pojedino, a zatim i o n o svemu zajedničko d o b r o . I ni za što nisam htio napuštati tu nadu, v e ć se svim ž a r o m latih tih knjiga i p o č e h ih što sam brže m o g a o čitati, ne bih li što brže sagledao o n o najbolje i vrednije. No od te se divne nade oprostih, druže, kad sam, uznapredovavši u čitanju, vidio m u ž a koji se ne služi u m o m niti mu pripi­ suje ikakvu u z r o č n o s t 3 za uređenje cjeline stvari, v e ć kao u z r o k e navodi zrak, eter, vodu, te m n o š t v o drugog i neobičnog. I učini mi se da mu se dogodilo p o t p u n o slično kao kad bi htio tko, ka­ zujući kako Sokrat u m o m čini sve što čini, a zatim se prihvativši toga da kaže uzroke za svako pojedino što činim, rekao p r v o da ovdje sjedim z b o g toga što mi je tijelo sastavljeno od kostiju i tePrijevod s Burnetom. Archer-Hind slijedi Jacksona u nama teško prihvatljivom odbacivanju riječi ουδέ τινας αιτίας έπαιτιώμενον kao „besmislene interpolacije".

118

119

tiva, te da su kosti čvrste i zglobovima odvojene j e d n e od drugih, a tetive da su s p o s o b n e zategnuti se i opustiti te da pričvršćuju kosti uz m e s o i k o ž u , koja ih drži na okupu. Budući da se kosti uvijaju u svojim zglobovima, kad se opuštaju i napinju tetive, to čini da sam sposoban upravo sada savijati udove, i iz t o g u z r o k a ovdje sagnut sjedim. I kao kad bi, opet, za ovaj naš razgovor na­ v o d i o druge takve uzroke, glas, zrak, sluh i tisuće takvih sličnih k a o u z r o k iznoseći, zanemarivši p r i t o m navesti o n e prave uzroke, n a i m e da se, b u d u ć i da se Atenjanima učinilo boljim m e n e osu­ diti, m e n i opet z b o g t o g a učinilo boljim ovdje sjediti, i pravednijim ostavši podnijeti k a z n u koja je određena. Jer, t a k o mi psa, v e ć bi o v e tetive i o v e kosti, kako smatram, bile u Megari ili u Beotiji, n o š e n e mnijenjem ο t o m e što je najbolje, da nisam držao kako je pravednije i ljepše od bijega i u m a k n u ć a podvrći se kazni države, pa kakvu god o n a odredila. N e g o takvo nešto zvati u z r o c i m a i odviše je besmisleno. A k o bi p a k n e t k o kazao da bez posjedovanja toga - kosti, te­ tiva i što ostalo takvo posjedujem - ne bih b i o u stanju provoditi o n o što svagda n a u m i m , kazao bi istinu. Ali da time činim o n o što činim, p r o v o d e ć i 4 to u m o m , a ipak ne o d a b i r o m o n o g najbo­ ljeg, to bi v e ć bila velika i o g r o m n a l a k o u m n o s t kazivanja. Jer to znači ne biti u stanju razlikovati da je drugo u z r o k uistinu a dru­ go o n o b e z čega u z r o k ne bi m o g a o biti u z r o k o m . A baš je to o n o što mi se čini da m n o š t v o kao tumarajući u tmini dotiče, 5 služeći se krivim i m e n o m kad to označuje u z r o k o m . Zato i onaj čini zemlju, omatajući je vrtlogom, mirovati p o d n e b o m , 6 a onaj p o d nju podlaže zrak, kao podnožje p o d prostrano k o r i t o 7 . A m o ć t o g a da oni sad leže tako kako je za njih najbolje da b u d u postavljeni, nju niti traže niti drže da o n a i m a neku d e m o n ­ sku snagu, n e g o vjeruju k a k o su našli Atlasa j a č e g i besmrtnijeg od nje i koji v e ć m a no o n a drži sve to na okupu. A to da D o b r o
4

i o n o što valja 8 uistinu 9 svezuju i na okupu drže, za to ne haju nimalo. Bio bih dakle doista najradije postao u č e n i k o m bilo k o m e o k o takvoga uzroka, kako to s njime stoji. No kako sam toga ostao lišen, a nisam bio u stanju niti sam iznaći niti od drugoga naučiti, h o ć e š li K e b e t e - reče - da ti izložim drugu plovidbu pri potrazi za u z r o k o m , koje sam se prihvatio? H o ć u više od svega - reče. Učini mi se dakle p o t o m - reče on - da, budući da sam sustao pri istraživanju bića, m o r a m pripaziti kako mi se ne bi desilo isto što se zbiva o n i m a koji promatraju i istražuju p o m r č i n u sunca. Neki od njih naime baš upropaštavaju oči, ukoliko ne osmatra­ ju njegovu sliku u vodi, ili u n e č e m u takvome. Na to sam i ja pomislio, te se pobojah da ne bih posve zaslijepio dušu gledajući spram stvari očima i pokušavajući da ih se dotaknem svakim od osjetila. U č i n i mi se dakle da mi je potrebno sklonivši se u postav­ k e 1 0 istinu bića istraživati u njima. Ali m o ž d a prispodoba na neki način nije prikladna. Jer, ne slažem se nikako s tim da onaj tko istražuje u postavkama više istražuje bića u slikama no onaj tko to čini u zbilji 1 1 . N e g o dakle p r e g n e m tim p u t e m te, p o d m e ć u ć i τό δέον znači „ono što treba", „što vrijedi", „što valja", no Platon ovdje očito koristi igru riječi zasnovanu na etimologiji. Usp. primjed­ bu Hackfortha: Sokrat može doista biti u pravu sugerirajući seman­ tičku koincidenciju između τό δέον, ono što je prikladno-dolično, što treba, i τό δέον, ono što spaja-svezuje, premda je ono što zovemo impersonalnim glagolom δεϊν bilo bez sumnje općenito shvaćeno kao različito od δεΐν koje znači „povezivati". Za Platonovu etimologiju te riječi vidi Crat. 418e5sq. Riječi ώς αληθώς razumijemo s Burnetom u vezanosti s τό αγαθόν και δέον, s namjenom da svrate pozornost na etimologijsko tumačenje pravoga značenja. Riječ λόγος može se ovdje prevesti - čak i više no što je to s njom i inače slučaj - na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina, pri čemu dakako svaki prijevod pretpostavlja makar prešutnu interpretaciju smisla teksta. Prema našem shvaćanju, prijevodi kao „pojam", „od­ redba", „misao", „sud", „riječ" i si. ovdje su manje prikladni, zbog očite blizine značenja riječi λόγος i ΰπόθεσις u ovome tekstu. Riječi έν τοις έργοις Burnet prevodi kao ,,in realities", obrazlažući po našem sudu uvjerljivo: Riječ έργα je ekvivalent za όντα i πράγματα, a ovdje je upotrebljena stoga što je ona stalna suprotnost za λόγοι.

Rukopisi imaju riječ πράττω, no svi su izdavači prihvatili Heindorfovu emendaciju πράττων. Razumijevajući δ = τό ξυναίτιον s Archer-Hindom. Stav što ga Aristotel (De caelo 295a6sq.) pripisuje Empedoklu. Prema Aristotelu (isto, 294bl4sq.) nazor zajednički Anaksimenu, Anaksagori i Demokritu.

5

6

7

120

121

A i sve pače tako tvrdim. koju je teško opravdati. kao da ti je već dopušteno . ili bilo što drugo od toga takvog. ostavljajući da tako odgova­ raju oni što su od tebe mudriji. govoriš li da je za glavu netko veći ili manji. A što? Ne bi li izbjegavao tvrditi kako je. Sam Hackforth. takoreći prestrašen vla­ stitom sjenom i neiskustvom. one mudre. kao naprimjer zato što ima divnu boju. M e n i se naime čini da. zaista. prihvaća Uebervvegovu emendaciju προσγενομενοΰ. Burnet prihvaća Wyttenbachovu konjekciju προσαγορεv ο μένη. da ti netko ne bi suprotstavio protivnu tvrd­ nju. to stavljam kao neistini­ to.reče on . te da i kod takvih nemaš n e k o g d r u g o g u z r o k a za to da je na­ stalo dva od imanja udjela u dvojstvu. glavom. i veliko. . a ne veličinom? Jer i tu je baš isti onaj strah. voriti. te smatram kako t o g a se držeći nikada neću pasti. što izgleda najprihvatljivije. .bojao kazati da je deset za dva veće od o s a m i da ga po t o m u z r o k u premašuje. sve o n o što mi se čini s time suglasno stavljam kao istinito. a da o n o manje ničim drugim nije ma­ nje n e g o malenošću. držim. pridodavanje u z r o k t o m e da postaje dva? Ili. o n o veće jest veće i da je bes­ misao kako nešto jest veliko n e č i m malenim.reče . Papyri XVIII 2181 (Hackforth). n a i m e tu da. N o . ako se razdvaja. p o d m e ć u ć i stav da jest nešto lijepo samo po sebi.svaki put postavku koju bih prosudio najpostojanijom. premda ima djelomičnu potvrdu u Oxir.reče Kebet.Bih. te da je po t o m e maleno. do imajući udjela na vlastitom bivstvu pojedinoga u kojemu i m a udjela. No h o ć u ti jasnije reći što kazujem. Ne osobito.ništa nečuveno. Osmotri dakle . b o ­ jeći se. ako se j e d n o m e pridoda jedan. Ni ti dakle ne bi prihvatio kad bi tko rekao da je n e t k o od drugoga veći za glavu. Ili se ne bi bojao toga? A Kebet reče smijući se: . te da je po t o m e veće. tako mi Zeusa . a o n o manje jest manje. A ne bi li se . n e g o bi uvje­ ravao kako ništa drugo ne kazuješ do to da sve što je v e ć e jed­ no od drugoga ničim drugim nije veće n e g o veličinom. I o n a velika dakle veličinom postaju velika? I o n a veća ve­ ćima? I o n a malena malenošću malena? Da. koja je malena. pa ma kako i na koji način nastalo 1 2 . po veličini. Dakle ovako kazujem . tad to nije lijepo ni po č e m u d r u g o m do po t o m e što ima udjela u o n o m lijepom. Jer to mi se čini najsigurnije odgoRiječi είτε δπ δή και δπως προσγενομένη predstavljaju jedva savladivu teškoću. Slažeš li se s takvim u z r o k o m ? Slažem se . nego tvrdim da sve lijepo lijepim postaje lijepo. iz toga se nadam izložiti ti u z r o k i pokazati da je duša besmrtna. a manji da je manji t i m istim. a ne m n o ž i n o m ? I o n o dvije stope veliko da je od o n o g a j e d n u stopu velikog veće za po­ lovinu. i glede uzro­ ka i glede svega drugog. ili lik. već o n o što sam vazda u drugim prilikama i u o v o m p r e t h o d n o m razgovoru bez prestanka kazivao. zatim. A k o mi to do­ pustiš i složiš se da to jest.reče. Baš posve . j e r držim da sad ne shva­ ćaš. prvo. i sve drugo. i dobro. A k o bi se pak n e t k o dohva- 122 123 . A to više ne obrazlažem.čini li ti se o n o što t o m e slijedi kao i meni. ja sve to ostavljam po strani . po malenosti.reče Kebet. Ili se tebi ne čini? Čini mi se. i meni s a m o m e i d r u g o m e . te da. a u jedinici o n o što će po­ stati jedan.reče on. i da treba da u njemu ima udjela o n o što će postati dva. držeći se o n o g sigurnog p o d m e t n u t o g a stava.reče on . d o k o n a razdvajanja i pridodavanja i druga takva prenemaganja ostavljaš po strani. ako jest neko drugo lijepo osim li­ j e p o g samog. o d g o v o r i o na taj način. N e g o ako bi mi tko kazao z b o g čega je bilo koje nešto lijepo.jer u svemu se d r u g o m e smućujem pa naivno i nevjesto i m o ž d a priprosto za sebe smatram kako ništa drugo ne čini to lijepim do da li prisustvo o n o g a lijepog da li zajedništvovanje u o n o m e lijepom. o n i m istim o n o veće jest veće. već da je sigurno i m e n i s a m o m e i d r u g o m e bilo k o m e odgovoriti da o n a lijepa lijepim postaju lijepa.reče.ne propuštaj to privoditi kraju. kao i ranije Archer-Hind i Cornford. Počinjem s pokušajem da ti izložim vrstu u z r o k a što ga razmatramo i vraćam se iznova o n o m e m n o g o raspravljanom te od toga započinjem. a o n o što ne. Ja dakle . a ti bi. onda to razdvajanje? I ne bi li uzvikivao ka­ ko ne znaš drugi način da n e k o pojedino nastane.niti više razumijem niti m o g u spo­ znati druge uzroke.

pustio bi to i ne bi odgovarao sve d o k ne bi istražio sve što iz njega slijedi. nauk ο besmrtnosti duše i ο prisjećanju: . U tradicionalnim se tumačenjima jednako tako osobita uloga pripi­ sivala pitanju u kojoj i kolikoj mjeri su na sadržaj Fedona utjecala naučavanja orfika i pitagorejaca. I besmrt­ nost duše i prisjećanje i čista spoznaja kao jedini ispravni put pročišćenja utemeljeni su u Fedonu na nužnosti bitka ideja i prihvaćanju te nužno­ sti: „Tvrdnja ο idejama kao uzrocima egzistencije i objektima spoznaje. „sklanjanje" u „logose". U njemu se doista može. 511a5. nije Platon toliko približio stavu da je tijelo uistinu grob i tamnica duše. držim da ćeš činiti kako j a kazujem. uvođenje i obrana nauka ο idejama. Hackforth čak prevodi kao „premiss". 363-381).t i o 1 3 s a m o g t o g p o d m e t n u t o g stava. 15 Najistinitije zboriš . već joj se prepušta u dobroj nadi. da je bit i prava narav filozofije pročišćenje od svega tjelesnog i voljna priprava za smrt.to je najznačajniji metafizički ishod Fedona i to bijaše bez sumnje njegova najintimnija svrha pri sastavljanju djela.sve je to učinilo taj dijalog jednim od najčitanijih i povi­ jesno najutjecajnijih djela Platonovih. Za po­ trebe ove edicije vrijedit će najkraće ukazati na neke osnovne teškoće. pred kojom ne uzmiče. itd. §1. άπτοιτο. Studien Heinz Heimsoeth zum achtzigsten Geburtstag. str. Uzimamo s Burnetom riječ αρχή ovdje u značenju početne postavke. Archer-Hind i ovdje slijedi Jacksona sma­ trajući čitav pasus naknadnom interpolacijom. Neki problemi interpretacije Platonov Fedon smatra se oduvijek. u slučaju kad je neposredni. 124 125 . ontologijski prvotnije. iznio bi ga na isti način. Sokrat-Platonov vlastiti način filozofiranja. individualnu dušu. gdje je shva­ ćena u potpunoj jednostavnosti i jedinstvenosti. p o d m e ć u ć i iznova 14 drugi p o d m e t n u t i stav. Ti su utjecaji u dijalogu bjelodani: nigdje se drugdje. ključne točke i najspornija pitanja sadržana u prevedenome tekstu. 1966. ovdje je izrijekom označen kao „druga plovidba". čini se neophodnim inzistirati na tomu da je ono središnje i najhitnije u čitavu dijalogu zasnivanje. a ne počela naprosto.) nije uvjerljiva. ako bi h t i o iznaći nešto od o n o g a što jest. sve d o k ne bi naišao na nešto dostatno. herojski uzvišen a ujedno ljudski jednostavan lik Sokratov. Poviše". naime odustajanje od toga da se uzroke bivanju traži osjetilnim putem u onome osjetilnome samom te okretanje istraživanju u „logosima". a p r i t o m ne bi brkao. uz očito naglašenu upotrebu riječi „bijeg". osim možda samo još u Gorgiji. a onda i u Grka uopće zamislivo. u: Kritik und Metaphysik. Pa ako bi trebao za njega sa­ m o g iznijeti razlog. uvjerljivi i nepobitni tamo izlagani „dokazi" ο besmrtnosti. Bolje je prihvatiti tu činjenicu kao plod izvjesne nemarnosti u pisanju nego se poduhvaćati emendiranja. Ovdje nije mjesto da pokušavamo neka vlastita istumačenja.rekoše uglas i Simija i Kebet. hipoteze. te u dijalozima Politeia. pravo filozofijsko is­ hodište metafizike kao znanosti. naslovom „Fedon ili ο duši". Fedar i Timej. te koliko je nešto takvo u Platona. znači ovdje otprilike: općenitije. Diskusija nije zaključena. Prihvaćamo rješenje Hackfortha: Glagol έ'χεσθαι upotrebljen je u dva različita značenja u dl i d3. jednim od izuzetnih remek-djela ne samo grčke filozofije nego i cjelokupne grčke proze. U posljednjih je stotinjak godina pri interpretacijama Fedona osobi­ to važno mjesto dobilo historijsko-filologijsko pitanje da li su i u kojoj su mjeri stavovi pripisani u dijalogu Sokratu doista autentični stavovi pra­ vog. te u tom smislu „prvi" pristup nemoguć ili preopasan. usuglašava li ti se j e d n o s drugim ili je u nesuglasju. U razlici spram svih navedenih osnovnih smjeranja interpretacije. Razlika odredbe duše u Fedonu. te je stoga već davno Madvig bio predložio čitanje έφοιτο. ako jesi j e d a n od filozofa. ustvrđenje da one grade posljednju zbilju na kojoj se mora zasnivati sve zdravo razmišljanje . kao oni puki osporavatelji. prihvaćeno i od Schanza. „gore". Berlin. u Resp. do danas je predmet uvijek novih tumačenja i rasprava. Može se štoviše reći da je upravo Fedon ponajprije oblikovao onu prosječnu predodžbu platonizma." (Archer-Hind) Iz ovakve odredbe osnovne teme Fedona zadobiva gore prevedeni ulo­ mak svoje izuzetno značenje. nijedna od sugeriranih emendacija (έφοιτο. gdje je prikazana u svojoj unutarnjoj tročlanoj složenosti. Dramatski prikaz filozofa u neposrednom suočenju sa smrću. Sam je dijalog u dugoj tradiciji poznat pod Veliku teškoću predstavlja ovdje razumijevanje riječi έχοιτο u smislu „napasti". Iz obzora kršćanskog nauka istraživalo se poglavito koliko su održivi. zatim da li postavka ο besmrtnosti duše vrijedi za poje­ dinačnu. „Druga plovidba" je u Grka bila poslo­ vičnom oznakom za lakši i sigurniji pokušaj pristupa nečemu. no jedva da pri filozofijskome razumijevanju dijaloga njeni ishodi mogu biti od neke veće važnosti. Ti pak. koji god bi se od onih p o v i š e pokazi­ v a o najboljim. kako je to npr. historijskog Sokrata. kako je to jednom učinio Hans Wagner (Platos Phaedo und der Beginn der Metaphvsik als Wissenschaft. Jer njihov g o v o r i nastojanje m o ž d a i nije o k o toga. Jer oni su sebi dostatni i brkajući sve ujedno od silne m u d r o s t i ipak su u stanju sebi se samima dopa­ dati. Pritom su u središtu zanimanja stajala prije svega pitanja vezana uz problem besmrtnosti duše. koja je stoljećima vladala predajom filozofije. raspravljajući na j e d n a k n a č i n ο i s h o d i š t u i ο o n o m e svemu što iz njega slijedi. zajedno sa Simpozijem. „umaknuće".

relativirajući potom u sljedećoj rečenici na dosta zagonetan i dvosmislen način sve konzekvence takvoga stava. Treba li zaista sve to shvatiti samo kao još jednu ironijsku igru. koja u dijalogu Platonu ostaje nedostižna. Teškoća je međutim u tome što Platon u tekstu „logose" izrijekom naziva „slikama" tih stvari. Da li su oni onda nešto kao puke misli. predsokratovaca? To se dosadaš­ njim tumačima bez iznimke činilo nemogućim. tzv. njih držao doista „odvojenima". 126 127 .R. barem prema nauku iz Fedona. Bitan i najteži problem je možda taj da su ideje ovdje izričito nazvane uzrocima. Vol. Translated with an introduction and commentary by R. Second Edition. London. ) Plato's Phaedo. Oštrica kasnije Aristotelove kritike Platonovih ideja bila je ponajprije uperena na ovo mjesto iz Fedona. No teško da je Platon ikada. Archer-Hind. Utoliko bi kasniji dijalozi. Cambridge. prije svih dakako Timej. niječući svaku smislenu vezanost uz paralelne iskaze u Politeii? H. §5. što sam u Fedonu doduše traži. koje bi imale biti po sebi postojećim „objektivnim predmetima" tih. Burnet. XXX /1936/. The δεύτερος πλους in the Phaedo. razumiju ne postupak „predsokratovaca" nego zahtjev samoga Platona za posvemašnjim sagledavanjem cjeline osjetilnoga pod vidom Dobra. vazda subjektivnih „misli". (Primjer za tu manje-više usuglašenu tezu: N. 1984. ukazujući uvijek iz­ nova na nemogućnost toga da ideje. no sasvim je očito da se tu misli doista na stvari. §3. 40-47. 1955. p. — The Phaedo οf Plato. The Classical Quarterly.) §2. odvraća k „logosima"? Archer-Hind je prvotno htio te „stvari" razumjeti kao ideje same. na što je opravdano naglašeno upozorio Hackforth. Philebus 19c). ^ Ι Θ Ι Ι . No. „pretpostavka"? Većina je tumača sklona ove „logose" razumjeti kao „misli" i strogo ih razlikovati od „ideja". Jednako je tako bitno uočiti da ideje nisu ovdje shvaćene kao uzro­ ci egzistencije stvari.značenje koje potvrđuje i Platon na drugim mjestima (Politicus 300c.) Plato's Phaedo. kako čini Hackforth. budu ipak njihovim uzrokom. S time je najuže vezano pitanje što su uopće ti „logosi" u re­ čenom „bijegu u logose"? Platon očito njima nasuprot stavlja osjetilnokonkretne stvari i ono „zbiljsko". Hackforth. kako ih dnevno susrećemo u praktičkom ophođenju. tako da Platonov govor ο „drugoj plovidbi" ili razumiju kao puku ironiju (Burnet) ili pak pod prvom i pravom plovidbom. (Reprint Edition New York. D. 1973. uz jasnu naznaku toga da prava narav tog odnosa nije još dokučena. pa i ovdje u prvom odlučnijem izlaganju tzv. smućen i zasli­ jepljen. 1 3 1980. Odnos ideja i stvari već je ovdje imenovan „pri­ sustvom" ili „zajedništvovanjem". Muphy. dakle to što Platon u ovome tekstu zove „nečim dostatnim" ne može smatrati istovjetnom s onim što je kasnije u Politeii u srodnome kontekstu nazva­ no „bespretpostavnim počelom" i u čemu izgleda valja prepoznati samu ideju dobra. 2. Ideje koje nalazimo ovdje u Fedonu jesu isključivo ideje međusobnih odnosa stvari i ideje njihovih kvalitativnih promjena. Upravo to i samo to uzrokuju ideje. nauka ο idejama. ali tu još ne uspijeva i izvesti. u potpunosti ignorirati značenje što ga u tekstu ima „metafora" sunca i opisi zabliještenosti i zaslijepljenosti duše. Potpuna suglasnost vlada oko toga da se krajnja i najviša hipo­ teza kojom se zadovoljavamo kao dovoljno jakom i sigurnom. Važniji konzultirani komentari: . Oxford. Hoće li dakle Platon vlastiti način označiti slabijim i drugotnijim od onoga u predšasnika. u njihovoj „odvojenosti" od osjetil- nih stvari. U istome sklopu problema stoji i pitanje: što valja razumjeti pod „stvarima" i „bićima". bili tek pravo ispunjenje programa radikalne teleologije kakav je ovdje postavljen. kako to hoće Burnet? I uz to. od istraživanja kojih se Sokrat. Edited with Introduction and Notes by J. Edited with Introduction. pojmovi? Da li su ti „logosi" isto ono što Platon naziva „idejama"? Da lije „logos" isto što i hipoteza. Notes and Appendices by R.

Nadalje . To ubuduće . Ο χ ο η ϋ 1973 ^ Ι Θ Ο Ι ) .nego kao kad bi isto to pitao ο o c u : da li je otac nečiji otac. Prijevod.da je rekao . ako bi htio valjano odgovoriti.Iz djela Simpozij ( 1 9 9 c l . da je otac upravo otac sina.da je rekao Agaton. Zar ne i majka j e d n a k o tako? Da se i s tim složio. Da li je Eros ljubav nečega ili ničega? Ta svakako jest nečega. kako se bar čini . Recognovit brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet.da je rekao. 129 .u sebi čuvajući pamti. kad si v e ć i sve ostalo lijepo i veličanstveno razjasnio kakav je on. Izvornik: Platonis opera.nije li umjesto da se čini upravo n u ž n o tako da onaj koji žudi žudi o n o što mu nedostaje. da li je E r o s ljubav za majkom ili o c e m . čega je. Zar ne brata ili sestre? Da se složio.da je rekao. ili kćeri. reci mi ο Erosu j o š i o v o : Da li je takav taj Eros da je ljubav za nečim. kao drugo pak djela njegova. Deder dakle.da je rekao Sokrat . bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić N a k o n toga pak reče da je Sokrat odavde odnekud z a p o č e o : I doista. da li je nečiji brat.odgovori j o š malo više. Pokušaj dakle . to samo što on upravo jest. Ali razmotri .2 1 2 b 8 ) . T o m e se početku posvema di­ vim.da je rekao Sokrat . dragi Agatone.ta smiješno bi bilo to pitanje.reći i ο ljubavi. ili ne? Da je rekao da jest. T o m v s II. ili ne? Dakako da da . A k o bih naime pitao: A što? Brat. da bi bolje shvatio što hoću. ili ničim? A ne pitam da li za n e k o m majkom ili o c e m . Da li to što žudi i ljubi žudi i ljubi imajući to. ili nije? Rekao bi mi dabogme. učinilo mi se da si lijepo p o č e o govor. Ili ne? Svakako .da je rekao Sokrat . A sad reci toliko: Da li Eros o n o čega je ljubav žudi. kazujući kako bi on kao prvo trebao pokazati kakav neki jest taj Eros. ili ne imajući? Ne imajući.

d a j e rekao Sokrat . Jer Sokratu." bjelodana je. „mantički". imajući stečeno bogatstvo. Agatone.složimo se p o n o v o u o n o m e kazanom. budući zdrav. Deder dakle . druže . Sjeti se dakle za čim si u svom govoru kazao da je Eros. A tebe ću sad već od Diotime. ako razumiješ. kad god kažeš da žudiš za prisut­ nim. 130 131 . što zacijelo nije slabo rješenje. podsjetit ću te. prvo. I taj dakle i svaki drugi žudeći žudi za o n i m što nije već tu i o n i m što nije prisutno.da je rekao. govoriš što drugo do to: H o ć u da ona sad prisutna i u bu­ d u ć e m v r e m e n u b u d u prisutna. to baš i nije teško. i to n e m a ? N u ž n o . ne osobito uvjerljivo. A što? Zar ćeš za o n o č e m u nedostaje lijepo i što nikako ne posjeduje lijepo ti reći da je lijepo? Nikako. Razmotri dakle da li.m o ž d a bi naime netko smatrao da ta i sva takva oni koji takvi j e s u i ta imaju j o š i žude upravo ta koja imaju. hoću i biti bogat. Erosu dakle nedostaje lijepo. a Bury και άεϊ παρόντα. Nije li Eros. koja bijaše u t o m e m u d r a i u . a p o t o m za o n i m čega ne­ dostatak mu je prisutan? Da je potvrdio. Da li bi dakle netko budući velik htio biti ve­ lik.da je rekao Sokrat. budući bogat.i budući brz brz. dok bi se za razjašnjenje samog vlastita imena mogao s Burvem navesti Sofoklov fragment 226 (Nauck): σοφός γάρ ουδείς πλήν δ άν τιμςχ θεός.da je rekao Agaton.da je rekao. te toga radi govorim. N e g o kaži j o š sitnicu: Ne čini li ti se kako sva dobra j e s u i lijepa? Meni bar da.da je rekao . Agatone. pa htjeli ih ili ne. taj to ljubi? Da . te žudim o n o samo što imam. i za o n i m što n e m a i što sam nije i što mu nedostaje . U svakom slučaju . A k o hoćeš.da je rekao . htio to ili ne. zdravlje i snagu. reći ć e m o mu: Ti čovječe. No g o v o r ο Erosu kojeg č u h j e d n o m Mantineje 2 .da je rekao. Jer meni se zaista čudesno koliko čini. .. Bi li se on s tim složio? Reče da je Agaton potvrdio. Sokrat pak da je rekao: Nije li to zapravo za njega „ljubiti".i" na kraju ove rečenice jedan rukopis ima „meni" (μοι).da je rekao. pa neka b u d e tako kako ti kažeš. a lijepa su dobra. da o n o što nije v e ć tu i što n e m a u b u d u ć e m v r e m e n u b u d e za nj sačuvano i prisutno? 1 Svakako . prema o n o m e u čemu smo se složili. hoćeš da i u b u d u ć e m v r e m e n u to imaš stečeno. za nečim. pa tko bi o n d a baš ta žudio? Nego kad god netko kaže: Ja.ili da ne žudi. Rettig je.tebi ne m o g u protusloviti.tima je naime. žene iz mnogočemu drugom protiv kuge tu bolest pustiti. Prihvaćaš li dakle j o š da je Eros lijep. A ako s time tako stoji. Istinu govoriš. ako s time tako stoji? A Agaton da je rekao: Izgleda mi Sokrate da ne z n a m ništa od o n o g a što sam tada kazao. I doista baš lijepo zboriš Agatone . A k o dakle E r o s u nedostaju lijepa. da je nužno. a za r u ž n i m ne? Da se složio. Čini mi se naime da si rekao o v a k o nekako: Da su bogovi uredili stvari ljubavlju za lijepim.da je rekao. ako mu ne nedostaje.da je rekao So­ krat .dragi moj Agatone. No ako bi i budući snažan htio biti snažan . h o ć u i biti zdrav i. A kako tebi? Valjano zboriš. n u ž n o da imaju u sadašnjosti svaka pojedina od tih koja imaju. budući da u o n o m e baš sad prisutnom imaš. što je bio prihvatio Hug. „proročki. dok je Schirlitz predlagao άεί παρόντα.to je zacijelo o n o za čim je i žudnja i ljubav. Jer za r u ž n i m da n e m a ljubavi. Zapravo ne m o ž e š istini protusloviti . ili snažan budući snažan? N e m o g u ć e je.i Atenjanima je j e d n o m kad su žrtvovali za deset godina odgodila . I prikladno baš zboriš. i zdrav budući zdrav .i koja je i m e n e Moguće je da je Platon želio da oba ova imena Μαντικής Διοτίμας budu shvaćena etimologijski: srodnost pridjeva s μαντική. N i s m o li prihvatili da o n o što n e k o m nedostaje i što nema. da se ne b i s m o prevarili . zar ne bi Eros bio ljubav za lijepim. neće li mu nedostajati i dobra? Ja Sokrate . Jer mu zacijelo neće nedostajati baš o n o što on je. htio čitati μή παρόντα. Umjesto . Nisi li tako nekako kazao? Kazao sam .

Ili i n e u k o o n o što nije m u d r o ? A ne opažaš li da jest nešto i z m e đ u mudrosti i neukosti? Što t o ? Mnijeti o n a ispravna. kako se barem čini. a da se ne m o ž e iznijeti razlog. Zaista treba Agatone.reče. bar ja ne .ta kako bi znanjem bila stvar neobrazlož e n a . n e m o j smatrati kako treba da je on ružan i z a o radije nego da je nešto između njih . Po njemu se širi i sve p r o r o č k o umijeće svetišta u onih što se bave žrtvama i posveće­ njima i čaranjima. N a k o n što su blagovali stiže prošeci. A o n a smijući se reče: K a k o bi se. niti dobar. i pseudoplatonički spis Epinomis 985b. već njime jest sve općenje i razgovor b o g o v a s ljudima.nego je to o n d a valjda ispravno mnijenje. 392a. mogli složiti da je veliki b o g oni koji kažu da on i nije b o g ? Koji su t o ? . D u g o je to pripovijedati . druga p a k ja . prvo razložiti tko je E r o s i kakav je.r e k o h ja. od ovih molitve i žrtve. kad se slažeš da on nije ni d o b a r ni lijep.niti neukost . kako je bila gozba. A ja r e k o h : K a k o to zboriš D i o t i m o ? Dakle je ružan Eros. K a k o bi o n d a bio b o g o m onaj tko je bez onih lijepih i dobrih? Nikako.ljubavnim stvarima podučila.reče. No ipak . 3 Istinu kažeš . Sto bi o n d a bio Eros? . kako si ti ustvrdio. a od onih naredbe i odgo­ vore na žrtve.rekoh ja. te u sredini budući upotpunjuje oboje. i z a o ? O n a pak reče: Ne ogriješuj se! Ili smatraš kako je n u ž n o da b u d e r u ž n o o n o što nije lijepo? V i š e od svega. A što onda? K a o i kod onih prije: između smrtnog i b e s m r t n o g .reče. sam od sebe. i z m e đ u p a m e t i i neznanja. Sokrate. a p o t o m njegova djela. Takvi su pače de­ 4 m o n i m n o g i . Jedan si ti. 427b. A ne zoveš li sretnima one koji posjeduju o n a dobra i lijepa? Svakako. Osnovno obilježje znanja je pritom svagda u mogućno­ sti da se „iznese razlog" i „položi račun" (λόγον δούναι). sin Metidin. kako b u d e m m o ­ gao. Vidiš dakle kako i ti cijeniš da Eros nije b o g . kako s b u d n i m a tako i onima u snu. Sto to Diotimo? D e m o n veliki. S kojom moći? . tako da je cjelina svega sama sa s o b o m čvrsto vezana. pitanja postavljajući.rekoh ja. o k o kakvih vještina ili rukotvorstava. 132 133 . Ja pak rekoh: K a k o to zboriš? Za naglašenu razliku između znanja i mnijenja usp. d o k je onaj tko je mudar u n e č e m u drugome. A o n a reče: Lako. pokušat ću v a m izložiti iz o n o g a u č e m u s m o se A g a t o n i ja složili. da nije ni znati . Kad se naime rodila Afrodita gostili su se bogovi. Jer i sve o n o d e m o n s k o između je bo­ ga i smrtnoga. reče. Ali od kojega oca i majke potječe? . a j e d a n od njih je i Eros.rekoh. prostak. Smrtnik? Ni najmanje. Sokrate. niti zlo o n o što nije d o b r o . I onaj tko je o k o toga mudar. Da tumači i prenosi b o g o v i m a o n o što je u ljudi i ljudima o n o što je u bogova.r e k o h ja. Ta kaži mi ne tvrdiš li da su svi bogovi sretni i lijepi? Ili se usuđuješ kazati da neki od b o g o v a nisu i lijepi i sretni? T a k o mi boga. Legg. 717b. p r e m a m o j e m u g o v o r u . O n a me pak pobi o n i m razlozima kojima i ja njega.ili ο o n i m a koji znaju? Baš ο svima.rekoh ja . te da je za lijepim. da je Eros veliki bog. 617d. da nije niti lijep. Ali nisi li prihvatio da Eros z b o g nedostatka onih dobrih i lijepih žudi upravo za tim što mu nedostaje? Ta prihvatio sam. No reći ću ti svejedno.svi se slažu da je veliki bog. Čini mi se dakle da je najlakše razlagati o n a k o kao i ta žena. Ο „demonskim" bićima između bogova i ljudi govori Platon još u Resp. A b o g se ne miješa s čovjekom. osobito Resp. G o v o r i š li ο svima o n i m a koji ne znaju . 713d.ta kako bi n e u k o š ć u bilo o n o što nekako p o g a đ a biće . ne znaš li. i Meno 99a. demonski je čovjek.rekoh.reče . Jer baš sam otprilike i ja njoj nešto takvo govorio kao A g a t o n sada m e n i . kao i sve gatanje i vračanje.reče. 477 sq. A tako i za Erosa. Usp. a uz ostale i Poros.reče. N e m o j o n d a na silu tvrditi kako je r u ž n o o n o što nije lijepo.

Znaš da je stvaranje nešto m n o š t v e n o . n e g o za neke k a ž e m o da ljube.reče. no oživljava p o n o v o po očevoj naravi. držim. Sokrate i D i o t i m o ? O v a k o pak j o š jasnije: onaj koji ljubi. prosuđujem li iz onoga što govoriš. da oni između t o g obojeg. niti žude m u d r i m a postati.reče . žudan pa­ meti i vješt da je stekne. S tim naime stoji ovako: Od b o g o v a nijedan ne ljubi mudrost. sa- vršeno i blaženo.rekoh ja.rekoh ja. d o k za ostalo upotrebljavamo druga imena.Penija i bijaše na vratima. Ta o n o ljubljeno i jest zaista lijepo. u ovakav je usud postavljen Eros: prije svega. ako v e ć baš svi o n a ista ljube i uvijek. Kao ovo. ljubi d o b r a onaj koji ljubi. sada pak zamire. kojima bi i Eros pripadao. A o n o što si ti smatrao da je Eros. Narav je dakle tog demona.reče . a budući ljubiteljem mudrosti da je između mudraca i neukoga. ta. raskošno. No opet po o c u vrebač je na lijepe i dobre. mudrost ljubeći kroz čitav život.r e k o h ja.sretni su oni sretni. a za neke ne? I sam se č u d i m .n a k o n o n o g a pokušati podučiti. Ali ne čudi se . te ne treba uz to j o š pitati: zašto h o ć e da b u d e sretan onaj t k o h o ć e ? N e g o se čini da o d g o v o r tu ima kraj. pridajući mu i m e cjeline: ljubav. I ja rekoh: N e k a b u d e dakle. ili kako kažeš? T a k o .oni koji ljube mudrost. Jer. niti žudi m u d r i m postati . tako da i radnje svih umijeća j e s u stvaranja i njihovi obrtnici svi su stvaraoci. Što ljubi? I ja rekoh: Da mu b u d u . ljekar. nije ti se ništa čudno dogodilo. . niti ako je tko drugi mudar ne ljubi mudrost. A P o r o s onda. onakav kakvog sam ja izložila. ako nisu ni mudraci ni neuki? No to je . to i m a drukčiji lik. budući da je i Afrodita lijepa. hrabar je. I niti je kao besmrtan po naravi ustrojen. Jer bilo č e m u što prelazi iz o n o g koje nije u o n o koje jest sav u z r o k je stvaranje.reče . mudrijaš. tako da je n u ž n o da je Eros ljubitelj mudrosti. na zemlji vazda počiva­ jući i nepokriven.već i djetetu jasno.traži j o š ovakvo pitanje: što će mu biti time što bi mu bila dobra? Ne m o g u j o š nikako . Kao sin dakle Porosa i Penije.r e k o h ja. Ali taj o d g o v o r . drzak i napregnut. ne budući lijep. kad je u obilju. I t o m e je pak uzrok rođenje njegovo: od oca je mudra i obilna. nego sad u istome danu cvate i živi. Stjecanjem dobrih dakle . 134 135 . kao što to smatra mnoštvo.r e k o h ja. Ni oni neuki opet ne ljube mudrost. Bit će sretan. a jest i za o n i m lijepim. uvijek drug oskudice. a ne o n o koje ljubi. leg­ ne uz njega i zače Erosa. namislivši da z b o g svog siromaštva dijete s P o r o s o m napravi. kako ti kažeš. a i u pogledu mud­ rosti i neukosti u sredini je. A zašto Sokrate .kao kad bi netko. tuđinko.na to pitanje s p r e m n o o d g o ­ voriti. imenujemo neki lik ljuba­ vi. neobuven i beskućnik. d o b r i m se umjesto lijepog služeći. strašan vrač. rodivši se na proslavi njena rođenja. kako mi se čini. upitao: deder Sokrate. Sokrate. opijen nektarom . a Eros je ljubav o k o lijepoga. Istinu veliš. vazda neke lukavštine snujući. Istinu veliš . I što će biti t o m e k o m e bi bila dobra? To v e ć lakše m o g u odgovoriti . da je Eros o n o koje je ljublje­ no. j e r valjano zboriš. ta­ ko da niti je kad Eros siromašan niti je bogat. Nikada naime onaj tko ne smatra da mu što nedostaje ne žudi za o n i m što ne smatra da mu nedostaje. dobar i pametan. niti kao smrtan. i ujedno budući po naravi ljubavnikom oko svega lijepog. K a o što? . Eros učinio od svega ljepšim.reče . Sto ljubi? Da mu b u d u . M u d r o s t je naime zacijelo nešto od o n o g najljepšeg. a od majke nemudre i oskudne. koju korist pruža on ljudima? To ću te baš Sokrate . vješt lovac.r e k o h ja. Da je zajednička svima. zamjenjujući. No o n o koje ljubi.rekoh ja . ljubi lijepa. Držiš li dakle da je to htijenje i ta ljubav zajednička svim lju­ dima i da svi h o ć e da im dobra b u d u uvijek.jest naime -. Stoga j a m a č n o i postade Eros pratiocem i službenikom Afrodite.r e k o h . Jer to je baš teškoća s neukošću: sebi se.vina nije u o p ć e bilo. činiti do­ statnim. izlučujući. na vratima i po putevima pod vedrim n e b o m spavajući. Penija nato. siromašan je vazda i daleko od toga da b u d e mladenački svjež i lijep. No kad je Eros takav. Jer jest j a m a č n o takav i tako postao Eros. N e g o .reče . Koji su o n d a D i o t i m o .izašavši u vrt Zeusov pijan zaspa.ne k a ž e m o da svi ljube. Z b o g toga ti se. No ako bi nas tko pitao: za č i m k o d o n o g lijepog je Eros. imajući o n u majčinu narav. Smatrao si. n e g o je tvrd i suh.reče .

Jer ljubav Sokrate nije za o n i m lijepim. i u kojoj djelatnosti mar i napor bi se zvali lju­ bavlju? Koje djelo se slučuje tim biti? M o ž e š li reći? Ali ne bih se doista tebi Diotimo — rekoh ja — zadivio glede mudrosti. No reći ću jasnije . Ta sjedinjenje m u ž a i žene je rađanje 7 . suglasni su u izbacivanju ove rečenice kao besmislene glose. nego i da uvijek bude? I to treba pridodati. i ne bih te oblijetao upravo to učeći. Z b o g toga. Na koncu je od strane mnogih naprosto uklonjena iz teksta. što nam ne izgleda osobito uvjer­ ljivo. Phaedr.tako naprosto kazati da ljudi ljube o n o dobro? Da . ili u pogledu ljubavi k tjelovježbi. 251a sqq. I zaista se .reče. o n o svoje. A što? Ne treba li pridodati . Da li o n d a . Trudni su naime.rekoh ja.kazuje neka priča da ljube oni koji traže svoju drugu polovicu. "1973 Λ1939/. 136 137 . Das Wesen des platonischen Denkens. T a k o da b a š ništa nije što ljudi ljube do o n o d o b r o . Ili se tebi čini da je? M e n i b a r e m ne. ljubavi.reče .. druže. str. Krugera (Einsicht und Leidenschaft.reče o n a .rekoh ja . Ne vole oni. Istinu kažeš . ozlovoljuje se i ožalošćeno skuplja se u se te odlaže. A odatle je to da o n o koje je trudno i već nabreklo silan žar spopadne u okružju lijepog. a o n o zlo tuđim.rekoh ja. O n o ružno je neusklađeno sa svime božanskim. Tome nasuprot stoji konstatacija G. zadržava i ne rađa. 91a. Ljepota je dakle pri rađanju boginja usu­ da i boginja poroda. A to je stvar božanska. još s Burvem Theaet. Poglavito sva žudnja za o n i m d o b r i m i za t i m e da se b u d e sretan svima je o n a „najveća i najprevarnija ljubav" 5 . Svi izdavači. tako mi Zeusa . Dakle je ljubav . d o k o n i koji se predaju i revno nastoje o k o n e k o g j e d n o g lika toga dobivaju i m e cjeline.što to upravo zboriš.da ljube i to da im o n o d o b r o bude? Riječ δολερός navela je interprete na mnoštvo prijedloga za emendacijom. kako ti smatraš. Ali rađati u r u ž n o m e ne može. No kazat ću ti . Tim. onaj o k o m u z i k e i metra. n e g o imaju druga imena. ne sluči li se. osim ako bi t k o o n o dobro zvao vlastitim i svojim. ne kaže se da ljube. i to je u živome biću.rekoh. Frankfurt am Main. nego u lijepome.reče . kad se god o n o koje je trudno prim a k n e lijepom udobrovoljuje se i biva radošću obliveno te ostavlja p o r o d i rađa. No moja je priča da ljubav nije niti za po­ l o v i c o m niti za cjelinom. 34): Pokušaji da se emendira predano δολερός i križanje cijeloga pasusa ό μέγιστος και δολερός έρως παντί sadržajno pretpo­ stavljaju jedno puko logičko razumijevanje rečenice. ako im se čini da su im škodljive. dok Hug i Stallbaum (u 1. bilj.znaš da se svejedno ne z o v u stvaraocima. T r e b a dodati.Ali .kaza ona. o n o u njemu prisutno b e s m r t n o : trudnoća i rađanje. i ja ne shva­ ćam. Bury instruktiv­ no upućuje na Sapfino shvaćanje erosa. iz­ danju svog komentara) izbacuju čak čitavu rečenicu. M o ž e li se o n d a . koje je smrtno. b u d u ć i da su ljudi skloni dati si i n o g e i ruke odsjeći. i tijelom i dušom. naša narav žudi rađati.j e d n o m riječju za tim da joj o n o d o b r o bude uvijek. 150 sqq. te se kaže i da ljube i da su ljubavnici. j e r o n o golemih m u k a rješava o n o g a tko nosi. Kada pak ružnom. da je to baš dobro. T a k o onda i k o d ljubavi. ili u p o g l e d u stjecanja novca. već u sebi držeći p l o d s t e š k o ć o m ga nosi. Gonetanje treba . niti ih se zove ljubavnicima. d o k se od cjelokupnog stvaranja j e d a n izdvojeni dio. Najistinitije veliš . od kojih jedva da i jedan zadovoljava. N e g o za čim onda? Za Platonov nauk ο trudnoći duše i rađanju usp. svi ljudi i tijelom i d u š o m 6 i kad dospiju u neko doba starosti.reče .i da ne samo da bude. reče ona . N e m o g u ć e je pak da oni b u d u u o n o m e ne­ usklađenom.koji način bavljenja njome. To se n a i m e j e d i n o zove stvaranjem. kao srodno i blisko ovdje izlo­ ženome. osim Hommela i Stallbauma. smatram. d o k je o n o lijepo usklađeno. Ali za o n e koji se na svakojaki način njoj posvećuju. Budući dakle da je to ljubav uvijek -.rekoh. ili u p o g l e d u ljubavi za m u d r o š ć u . Izgleda mi kao da istinu zboriš . Sokrate. 162. i stvaraocima oni koji se drže t o g dijela stvaranja.reče . naziva i m e n o m cjeline.reče o n a .rekoh ja. To je naime p o r o d u lijepom.

te da su z b o g toga pripravni opasnostima prkositi j o š i više nego z b o g djece. str. tako je nazvano kao da je znanje odlazeće. I ne samo u pogledu tijela.reče. smatrao bi netko da to čine iz predumišljaja. . i cjelokupnog tijela. Iz t o g je razloga n u ž n o da ljubav jest i za besmrtnošću. a ponešto gubeći.o n i m čime duši pristoji da b u d e trudna i da rađa. Dobro upozo­ rava S. Ta svakako . ćudi. u z e o u obzir. naslade. nikada ne imajući u sebi o n a ista. N e g o reci mi uzrok i za to i za sve drugo od o n o g a o k o ljubavnih stvari. Oni .reče . time da ostavlja za s o b o m drugo mlado umjesto starog. A k o dakle vjeruješ . reče: Znaj d o b r o Sokrate.. bolujući sve i ljubavno raspoložene. i one na zemlji i one koje lete. A ona reče: Misliš li o n d a ikada postati vještakom o k o ljubavnih stvari.reče . Na taj se naime način spašava sve smrtno. Smatraš li ti . nego time da o n o odlazeće i stareće ostavlja za s o b o m drugo_novo. k tebi i došao. a zatim i oko prehrane o n o g a rođenog. nego i j e d n o pojedinačno od znanja isto to zadešava. prvo oko m e đ u s o b n o g sjedinjavanja. kakvo s a m o bijaše/ T o m d o s k o č i c o m Sokrate . bilj.reče . i mesa. 1968. i j o š više n e g o u tijelima . ne time da je u potpunosti isto. Jer besmrt­ nosti radi prati sve mar za njim i ljubav. tad se ne čudi. i dobara potrošiti. te starijih i novijih izdavača. te j e d n o m zapita: Sto držiš Sokrate da je u z r o k tej^ubavi i te žudnje? Ili nisi opazio u kakvo izuzetno stanje dospijevaju sve životinje kada žude rađati. proglašujući je „ili umetnutom ili iskvarenom". Jer pogledaš li ako hoćeš baš častoljublje ljudi. Ta n u ž n o je zajedno s dobrim žuditi i za besmrtnošću. znajući da trebam učitelja. Zaborav je naime odlazak znanja. iz onoga u č e m u smo se složili. kako upravo rekoh. kada je govorila ο ljubavnim stva­ rima.su u duši trudni. i u po­ gledu kose. i umrijeti. p o p u t onih savršenih sofista. k a k o sma­ traju.da bi Alkestida bila umrla za Admeta. strahovi. kostiju. No zašto baš za rađanjem? Jer rađanje je vječno i besmrtno. New Haven and London. kako su strašno opsjednuti ljubavlju da b u d u slavnoga i m e n a i da „glas steknu besmrtni za vječita v r e m e n a " . ako i jest. svojstva. nego i u pogledu duše. Sve me to dakle poučavala. 138 139 . Jer o n o što je nazvanolnišljenjem.koji su trudni tijelom posvećuju se više ž e n a m a i s njima su u ljubavi. rađanjem. i za to umrijeti.i m a o n o s m r t n o udjeFa u besmrt­ nosti.tako ipak naziva istim.da ljubav po naravi jest o n o o k o čega s m o se više puta složili. najmudrija D i o t i m o . Neka b u d e . onda je takva da savršeno izražava smisao pasusa. 254. No iz kojeg uzroka su životinje tako ljubavno raspoložene? M o ž e š li to reći? I ja p o n o v o kazah da ne bih znao. tako da se čini istim. kao o n o božansko. žudnje. mnijenja.rekoh ja. Bury bez jakog opravdanja inzistira na Creuzerovu čitanju αδύνατον umje­ sto άθάνατον. A od toga je još neobičnije to da i znanja ne samo što nam jedna nastaju a druga propadaju te^nikada n i s m o ^ s j ^ i j u j j o g l e d u znanja. i napora svakojakih podnijeti. a mišljenje stvarajući opet n o v o p a m ć e n j e 8 umjesto o n o g odlazećeg spašava znanje.Bury i ostali označuju μνήμην interpolacijom. M o ž e pak j e d i n o time. i dati se glađu mučiti ne bi li ih nahranile. boli. Oni pak koji d u š o m . A ja čuvši g o v o r zadivih se i rekoh: Da li. 131): . slabije s jačima. kako čini Bury. i tijelo i sve ostalo. uistinu s tim tako stoji? I ona. čudio bi se besmi­ slenosti o n o g a što sam rekla kad ne bi spazio." Za razliku od gotovo svih rukopisa. što ga mi sada i m a m o ? Daleko od toga da ne . a druga propadaju. N e m o j se dakle čuditi ako po naravi sve cijeni svoje p o t o m s t v o . ili da bi Ahil bio u m r o nakon Patrokla i da bi vaš K o d r o bio u m r o prije svoje djece z b o g kraljevstva. d o k o n o b e s m r t n o d r u g o m 9 . krvi. Rosen (Plato's Symposium. sjećanje i_sreću za b u d u ć e vrijeme. besmrtnost. kao smrtnome. te kako su spremne za njih se i boriti. već vazda n o v i m bivajući.Za rađanjem i p o r o d o m u lijepom. Jer o n o b e s m r t n o ljube. da nisu smatrali kako će besmrtno^ biti sjećanje na njihove vrline. Jer tu na isti način kao i tamo smrtna narav traži po j n o g u ć n o s t i jia_bude i uvijek i besmrtna. ako već ljubav jest za tim da joj o n o dobro bude uvijek. Ne nalazimo dovoljno razloga za izbacivanje riječi μνήμην.reče. svaka od tih nisu u pojedincu nikada ta ista.kako se netko od djetinjstva zove istim sve d o k ne postane starcem . i koliko su bolji toliko više.n e g o držim da z b o g vrline besmrtne i z b o g takva slavnoga glasa svi sve čine. budući da se i u o n o m e vre­ m e n u u kojem se za svako pojedino od živih bića kaže da živi i da je isto . a i drugo sve čineći? Sto se ljudi tiče. rađanjem djece namičući sebi.ta ima zaista_i qnih_koji. ako to ne shvatiš? Ali zbog toga sam Diotimo.reče . već j e d n a nastaju.

koji su svakojakom v r l i n o m rađali. b u d u ć i b o ž a n s t v e n . d o k z b o g o n e ljudske ni­ jedno. tu ojačavši i narastavši. ljubiti ga i ο njemu se brinuti. Posve nepotrebno Bury. nego da. i to prvo da. Stallbaum. m n o g e lijepe i veličajne go­ vore i misli porađa u nezavidnoj ljubavi za mudrošću. pa se prihvaća toga da ga odgaja. motreći o n a lijepa i j e d n o za drugim i na pravi način. tako da će se. koja je toga tu lijepog. 140 141 . Vrlo lijepo objašnjava Bury: Parabola sugerira da se promatrač. zadivljen. tako da će smatrati kako je o n o lijepo u okrugu tijela nešto neznatno. ne z n a m da li ćeš biti sposoban. Hommel). A pokušaj mi . N a k o n poslova da ga vodi k znanostima. budući da su ljepšom i besmrtnijom djecom zajednicu osnovali. te (c) kao ljepota osjetilnih likova (Vermehren.A što joj pristoji? R a z u m n o s t i ostalu vrlinu. Treća solucija izgleda nam daleko najuvjerljivija. No kazat ću ti . samo o n o . sve dok.reče . dok mu taj prizor krijepi dušu i pokreće ga na to da iz sebe iznosi mnoštvo dubokih misli. na mo­ ćan ocean ljepote koji se prostire pred njim. kakvi bi mladiće boljima učinili. te. da se premjesti u stanje ljubavnika svih lijepih tijela. te rađati takve govore. A nakon toga da ljepotu u dušama smatra vrednijom od one u tijelu. Lijepim se tijelima priklanja dakle više n e g o ružnima. koliko god najviše možeš. slijedi li ih tko na pravi način. hoće izbaciti riječi και ζητεΐν. qui iuvenes reddant meliores. r e c e _ i spasitelje L a k e d e m o n a i takoreći Helade. ne sagleda neku j e d n u znanost. Na cijeni je u vas i Sol o n z b o g rađanja zakona.tko na pravi način ide na tu stvar treba da j o š kao mladić p o č n e salijetati lijepa tijela. li­ j e p o g i s njim općeći porađa i rađa o n o čime je davno zatrudnio. i drugi muževi posvuda drugdje. smatram. spominjući ga se prisutan i odsutan. Njima se v e ć i m n o g a svetišta podigoše z b o g te takve djece. Particip θεωρών treba shvaćati s prethodnim. o n o lijepo u č e m u bi rađao. da vidi opet ljepotu znanosti. trudan budući. kao navodnu „ineptum glossema". okreće unaokolo i motri. čega su roditeh'i i svi stvaraoci i oni od obrtnika za koje se kaže da su pronalazači. budeš li sposoban. A ako h o ć e š djecu koju je Likurg za s o b o m u L a k e d e m o n u ostavio. ako treba slijediti o n o po izgledu lijepo 1 0 . Hug. te da vidi kako je to sve sebi srodno. dostigavši vrhunac uspona. te ako se u njima nahodi du­ ša lijepa. kako u H e l e n a tako u barbara. Shvativši to pak. kojemu je ime razboritost i^pra^ vednost. Stallbaum dobro obrazlaže zadrža­ vanje riječi: Diotima hoc dicit. I svatko bi vi­ še volio da su mu se takva djeca narodila nego o n a ljudska te ogledavajući se na H o m e r a i Hesioda i druge dobre pjesnike za­ vidi im koje p o t o m k e za s o b o m ostavljaju. b e s m r t n u slavu i u s p o m e n u pribavljaju. obilazeći. p o t o m da sam shvati kako je ljepota na bilo kojem tijelu o n o j na d r u g o m e tijelu sestra. te kad dospije d o b a žudi v e ć p o r o d a imati i rađati. plemenita i darovita.i neću ništa svojom voljom ispustiti. Onaj naime . Zeller). o n o koje. i zahtijevati i h 1 1 . jer u r u ž n o m neće nikada roditi. da bi bio prisiljen opet motriti o n o lijepo u poslovanjima i u zakonima. prvo. robujući slab i sitničav. t o m e se obojem iznad svega priklarijati^smjesta u o d n o s u s tim čovjekom obiluje g o v o r o m ο vrli­ ni i ο t o m e kakav' treba da b u d e dobar čovjek i č i m e da se bavi. Dotičući naime. slijedeći Asta. talem amatorem non modo ipsum parere quasi et ex se procreare. A ponajveće i od razumnosti ljepše je zasnivalaštvo o k o država i naseobina. velika b e z u m n o s t ljepotu na svim tijelima ne držati j e d n o m i istom. idući već kraju ljubavnih tajni. ljubi j e d n o tijelo i tu rađa lijepe g o v o r e . Ti me p a k pokušaj pratiti. a one snažne ljubavi za j e d n i m da se okane. radi kojih i jesu sva ova. radi čega upravo i bijahu svi oni prethodni napori. Rettig. pa ma i imao slabašan stas. milujući djetinju ljepotu n e k o g čovjeka ili j e d n o g a posla. te kako je. te da gledajući već spram m n o g o g lijepog nikad više ne bude.reče . njime zadovoljiti.reče . Sokrate. uvijek jest i niti nastaje niti pro­ to έπ' εϊδει καλόν tumačilo se dosad na tri osnovna načina: (a) kao lijepo u ideji (Schleiermacher. i postojaniju ljubav. tako da ti takvi imaju m n o g o veće uzajamno zajedništvo od one o k o djece. vodi li ga pravo onaj koji ga vodi. K a d je opet o v i m n e t k o u duši trudan j o š iz djetinjstva. bude li netko dolične duše. a ne sljedećim riječima. No za o n a krajnja i najviša posvećenja. kao sluga. koji su m n o g a i lijepa djela na vidjelo iznijeli. na­ rav lijepog. b u d u ć i da su takvi. i takav. (b) kao ono lijepo po vrsti (Wyttenbach. Bury). sed etiam aliunde quaerere et investigare eiusmodi sermones. kojima sebi. U ove dakle ljubavne tajne m o ž d a bi i ti Sokrate b i o posvećen. T k o je naime dovde prema ljubavnim stvarima odgojem do­ veden. držim. okrenut prostranoj pučini lijepoga i m o t r e ć i 1 2 . pri j e d n o m e . s njime zajedno othra­ njuje o n o r o đ e n o . tražit će.pozornost upraviti. prezirući je i držeći sitnicom. iznenada će ugledati nešto čudesno.

Bluma u uvodu paralelnog izdanja Ficinova 2 djela: LIber die Liebe oder Platons Gastmahl.da bi loš bio život čovjeKao i uvijek. Sto bismo onda . i od lijepih tijela na lijepa poslovanja. ku koji bi o n a m o gledao i koji bi o n i m čime treba m o t r i o i s time općio? Ili ne pomišljaš . Hoće li ga se pak jednom hermeneutički iznova probuditi i prisvoji­ ti. ako u o p ć e kojem čovjeku pripada da bude besmrtan. lijepim dječacima i mladićima. bojama i m n o g i m drugim smrtnim tričarijama.R. 1984. nego samo motriti i zajedno biti. niti spram o n o g a lijepo. Općenito valja. pravo. p o č n e samo o n o lijepo sagledavati. te uvjeti bitka i bivanja stvari osjetilnoga svijeta. b u d u ć i da se dotiče istine? A o n o m e tko porađa istinsku vrlinu i othranjuje ju pripada da bude b o g u m i o te.pada. . od onoga u Hesiodovoj Teogoniji pa do rane grčke lirike. romantički pojam ljubavi povi­ jesno izrastaju iz svaki put bitno novog i drukčijeg tumačećeg sučeljenja s naukom iz Simpozija. Van tog obzora ostaje Platonova riječ bitno neshvatljiva u svojemu vlastitu smislu. m o ž d a bi se i dotaknuo cilja. kako se izražava Aristotel. A uvjeren pokušavam i druge uvjeriti da za tu stečevinu ne bi ljudskoj naravi nitko lako našao boljeg saveznika od Erosa. te i sada i uvijek hvalim m o ć i junaštvo E r o s o v o . kao u živome biću. međutim. ne jesti i ne piti. ili u drugome.) Kršćanski. Neki problemi interpretacije Dijalog Simpozij nedvojbeno pripada nekolicini vrhunskih postignuća ljudskoga duha u oblasti pisane riječi. niti drugo što u č e m u tijelo ima 13 udjela. na umu držati dobru uputu Rosenovu (isto. 226. koji nije nauk nečega drugog do samog o n o g lijepog. kao i svakog pojedinog od njih. budući da se slike ne dotiče. koliko sam god za to sposoban. Hamburg. gledajući o n o lijepo o n i m čime ga se m o ž e gledati. a tada ne. a ne ispunjeno puti ljudskom. reče tuđinka iz Mantineje. i od nauka ići na k o n c u na onaj nauk. Izvorni grčki religijsko-mitologijski obzor. spram ovoga pak ružno. a ondje ružno. te sam cije­ n i m ljubavne stvari i osobito oko njih nastojim. Rettig ovo drugo zna­ čenje brani i obrazlaže riječima: Ideje nisu puki pojmovi. i od poslova na lijepe nauke. ili na zemlji. odnosno Diotiminom. onda njemu. „argument" (Gomperz. krasota izraza. . u neku ruku ružno. §1. niti ruke. tako je i ovdje teško razumjeti i izložiti upotrebljenu riječ λόγος. dok motri samo o n o lijepo. kad bi to bilo moguće. nego istinsku. odlazeći od ovih tu p u t e m prave ljubavi spram dje­ čaka. tako da kad ta ostala i nastaju i propadaju o n o niti što većim niti ma­ njim biva niti što podnosi. porađa ne slike vrline. i od dvojih na sva tijela. kazala Diotima. dragi Sokrate. unu­ tar kojega Platonova izvođenja tek zadobivaju i zadržavaju svoj pravi vlastiti smisao. niti ovdje lijepo. bilj. ako uopće igdje. spram Sokratova. kao da je n e k o m e lijepo. pri čemu je s pravom i manje-više jednoglasno Arj_>t_)iaiiQy govor pre­ poznat kao od sviju ostalih bitno različit i svojom tragičkom osnovnom crtom srodan Sokratovu. . niti neki z b o r . . Fedre i vi ostali. sud P. već da samo o n o božansko lijepo jed­ noliko m o ž e sagledati? Zar držiš . XIX. ako ga ikada ugledaš. O n o ti se.reče . ili kao „pojam".reče smatrali kad bi nekoga zapalo da vidi samo o n o lijepo. a ja ostah uvje­ ren. Jer to je baš na pravi se način dati na ljubavne stvari. Sto­ ga dakle tvrdim kako svi ljudi trebaju cijeniti Erosa. niti neka znanost. a sva ostala lijepa kao da u t o m e na neki način imaju udjela. npr. \ . niti tada da. « . A kad tko. te tako na cilj stigavši spoznati samo o n o koje jest lijepo. Zeller). a n e k o m e ružno. /- 142 143 . čovjeku vrijedan življenja. Tumači se uglavnom ili kao „rasprava". neće činiti da jest po zlatnome nakitu i haljinama. ili od drugog biti k njima vođen: započinjući od ovih lijepih radi samog o n o g lijepog uvijek se uspinjati. Niti će mu se to lijepo poka­ zivati kao neko lice. ljubimce gle­ dajući i uvijek s njima općeći. To je dakle. pritom je nužno sve više bivao potisnutim i zaboravlje­ nim. str. Stevvart. χωριστού. a p o t o m nije u neku ruku lijepo. renesansno-trubadurski. one su štovi­ še egzistencije. kao i mnogi drugi. Umijeće dramatske gradnje djela. 82) da se precizno značenje od λόγος mora uvijek odrediti iz konteksta svake pojave termina. niti raste niti opada. str. od j e d n o g na dva. potrebno će biti prethodno na vidjelo iznijeti istinu grčkoga iskustva Erosa. Pri dosadašnjim tumačenjima ponajviše je pozornosti bilo posve­ ćivano međusobnom odnosu svih u Simpoziju izloženih govora.da će ga j e d i n o ondje zapasti da. i drugima preporučam. U svrhu osvjedočenja ο tome dovoljno je jednom s originalom samim uspo­ rediti naprimjer onaj povijesno toliko utjecajni renesansni pokušaj Marsilia Ficina da filozofijsku sadržinu Platonova dijaloga prenese svome vremenu (Usp. te odno­ su sviju prethodnih. kao stepenicama se služeći. ili na nebu. savršenost kompozicije. konačno i ponajprije upravo bezdano neiscrpiva slojevitost smisla čine taj spis upravo jedinstvenim. koje sada d o k gledaš uzbuđuješ se i spreman si. T a m o je život.reče . niti pak budući u ne­ č e m u drugom. nego samo po sebi sa s o b o m jednoliko uvijek buduće. čisto i nepomiješano.

§8. od onog tjelesnog k duševnome. Hug: Platons Svmposion. mitsku sliku „Penije". na erosu samom. ona je nužno i neuklonjivo prožeta ništavilom. §5. čime onda biva znatno -ublažen i donekle prevladan temeljni stav Fedona ο načelnoj i nužnoj odijeljenosti pravog i istinskog bića od svega postajućeg i propadajućeg. Važniji konzultirani komentari: G. Bury. njihova „ukidanja". Neće stoga biti toliko začudno da se ideje i sam nauk ο idejama u tekstu čitava dijaloga. pri čemu je jasno da takva vrsta „dileme" na­ prosto ne dopire do onoga bitnog u djelu. sadržana ponajprije u tome što ovdje u Simpoziju od samoga početka sve cilja na jedinstvenost i cjelinu svega. Kao žudnja.dakako ne u vri­ jednosnom nego isključivo „ontologijskom" smislu . na zasnivanje svega što biva na jednome zajedničkom korijenu i izvoru. iUO. naime mišljenje. Smisleno dovesti u vezu tu ovdje naznačenu pranapetost borbe jednog i onog „drugog". kao oličenje autentične filozofijske egzistencije. oskudne Erosove majke. Tek iz sagledavanja obih tih momenata u njihovoj je­ dinstvenosti dobiva se neko bliže iskustvo toga što je Platon zvao filozo­ firanjem. koji više nije nikakav logos i ni­ kakva znanost. cjelini onog praktičkog. Mnogo se raspravljelo i ο tome da li je prava i središnja tema dijaloga ljubav. elementarno-egzistencijalni analogon onome istome što je ranije u Fedo­ nu. pa zatim cjelini onog što se može i mora znati. The Symposium of Plato. §9. bez ostatka izru­ čeno neumitnoj ništećoj moći vremena i prolaženja.R. smatrao Natorp? Na ta teška pitanja odgovoriti se može tek iz produbljena studija cjeline Platonovih spisa. Jednako je tako uvjerljivo uočena i prikazana različnost spram Fedona. 144 145 . s onim i danas još jedva shvaćenim zagonetnim poznim naukom Platonovim ο Jednom i Neodređenome dvojstvu kao dva­ ma osnovnim počelima svega . Cambridge. Možda se može štoviše reći da je upravo u tome sadržana i glavna. 1876.sadržane u naravi ljubavi. zatim napuštanju tog jednog i otvaranju žudnje za cjelinu drugog svega takvog. izloženo kao tek spoznajni postupak uza­ stopnog postavljanja „hipoteza".takav korak nije još ni od koga pokušan. 2 1932 ( x 1909). kako je npr. Leipzig. čime je smjesta na neki neobičan način na­ puštena i sama oblast ο kojoj je riječ. (Kriiger) §4. kako to pretežno smatraju interpreti? No zašto je onda Platon ne bi i nazvao „idejom"? I kako se onda odnosi naglašena jedincatost te „naravi" spram nužne mnoštvenosti ideja? I u kakvu odno­ su stoji ta „narav" spram „ideje dobra"? Da li je s njom u osnovi isto­ vjetna. Second Edition. §7. razumijevali kao unaprijed miš­ ljeno isto ono što se potom od Aristotela naovamo u filozofiji i metafizici naziva „materijom".§2. Pri svemu je tome od izuzetnog značenja uvidjeti kako u tom stupnjevitom erotičkom usponu valja sagledati jedan. Da li je onda ono što Platon naziva „idejom" prisutno ipak ba­ rem na koncu mučnog erotičkog uspinjanja pravoga filozofa. Rettig: Platons Symposion. sve do Jedinog nauka" samog. nego i ono za što bi se inače moglo u Platona očekivati posve suprotno. S visokom mjerom uvjerljivosti ukazano je na to da cjelinu spisa vodi i upravlja Platonov pokušaj odlučnog filozofijskog suprotstavljanja samome načelu ranoga grčkog prosvjetiteljstva i umijeću (τέχνη) kao nje­ govoj biti. kao njegov konačni cilj i mjesto smirenja? Da li je u jedinstvenom veličajnom opi- su tog konca sveg „posvećenja" pod „čudesnom naravi lijepog" mišljena ustvari „ideja lijepoga". to se ovdje pokušava sadržajno pro­ misliti i izložiti putem analize praizvorne moći „ljubavi". Mnogim je tumačima krajnju zbunjenost izazivala činjenica da je ovdje ne samo cjelina tjelesnoga. §6. Halle. 1884. počevši već s Plotinom samim. Edited with Introduction. da tako kažemo. koji ovdje prerasta u strast začinjanja i rađanja. zajedno s tome pripadnim temeljnim ugođajem opušte­ nosti za tajnu smrti. spoznaja i znanje u cjelini. tako reći jedina tema cjelokupnoga djela. Odatle i osnovna karakteristika odlomka koji smo preuzeli u pri­ jevod: u njemu je mišljena i do riječi dovedena temeljna narav vremenitosti i prolaznosti svega živog. Critical Notes and Commentarv by R. Ono što Sokratov govor iz osnove razlikuje od svih prethodnih jest uvid i spoznaja bitne i posvemašnje negativnosti .G. Ono što je tamo bilo tek naslućeno i nagoviješteno pod imenima „pri­ sustvovanja" i „zajedništvovanja". odnosno Eros. uopće ne pojav­ ljuju. ili pak sam Sokrat. Unutrašnje načelo tog uspinjanja sadržano je u žudnji i sjedinjenju s jednim. te potom opet u Politeii. §3. pa onda i takozvanih nižih očitovanja duševnosti. S pravom su kasniji neoplatoničari. pa tako i u ovome središnjem. u značenju neodre­ đene beskonačnosti svega. te nadomještanja uvijek „višima". Od izuzetne je važnosti i Diotimin opis pravoga puta erotičkog uspinjanja. potom k cjelini navada i obi­ čaja. 2 A.F.

zaista. tad se o k a n i m o . taj Glaukon. upravo pri k o n c u budući. reče. kazuj samo. ako je i v a m a drago. kao što si ο pravedno­ sti i umjerenosti i o n o m e ostalom razložio.VII 5 2 l b 11). tako i to da ga vi sebi na njegu pohranite. Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. ο vi blaženi. rekoh ja. N o . podsmijeh zaslužio.reče on. Izvornik: Platonis opera. rekoh ja. i vi se prisjetite na o n o u o n i m a pređašnjima rečeno. a ako ne. to sam voljan kazivati. reče on. nego ih i razlučujemo go­ vorom. Ο χ ο η ϋ 1972 ( 1 1 9 0 2 ) . No pohranite sada dakle te kamate i p o r o d samog Dobra. N e g o . T o m v s IV. M n o g a lijepa. Ta zadovoljit će nas ako. što se p o r o d o m D o b r a pokazuje i njemu najsličnijim. rekoh. Ali oprezni budite. reče. Bit ć e m o na oprezu. ne samo da tek tako k a ž e m o da J e s u " . Kažemo. rekoh ja. Ne prije no što se složimo. da vas ne bih kako nehotice zavarao.Iz djela Politeia (VI 506d2 . p r e m a m o g u ć n o s t i . a i drugdje v e ć m n o g o puta kazivano. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Za Zeusa Sokrate. i te kako zadovoljiti. Ta potanko razlaganje o c a isplatit ćeš u cjelini drugi put. Ali samo da ne b u d e m nesposoban. I m e n e će dakako. No kazuj. Sto to? . j e d n a k o tako razložiš i ο Dobru. ne odstupaj. sa­ mo što jest zapravo o n o D o b r o . i m n o g a dobra. i na taj način oko svega: o n a koja s m o tada kao m n o g a postavili iznova opet 147 . druže. gorljivo nastojeći a sramoteći se zapravo. i da ne bih. i svaka pojedina. to pustimo zasad. ali ne kao sada samo kamate. Htio bih. No i samo lijepo. jer dostići o n o upravo što mi se sad čini. i samo d o b r o . N e g o . to mi se pokazuje v e ć i m no što je p r e m a prisutnome zaletu m o g u ć n o . kako to da v a m ga ja u z m o g n e m kao d u g otplatiti. krivi račun kamata polažući. Prijevod.

ma koliko da jesu i ostaju vazda zagonetnima. kao što se uostalom i tumačenja međusobno bitno razilaze. ne postavljamo mi. jednom mnoštvo bića a drugi put. O n o dakle što niti samo za sebe nije neznatno. Ο o n o m e upravo što ti nazivaš svjetlom. a što nazivamo o k o m . nennen wir jedeš das. ove ideje p a k da se misle. i s l u h o m o n a koja se slušaju. Daj ovako ogledaj. jednu ideju. Da li si onda. odvojeno od toga. tad vid neće ništa vidjeti. a niti o n o u č e m u obitava. upravo ono naime što Platon inače naznačuje izrazima zajedništvovanja." Nama se. D a b o g m e da nije. a i boje su prisutne u o n o m e što se gleda. 148 149 .p r e m a jednoj ideji za s v a k o 1 . da ni drugim m n o g i m . A ο č e m u to govoriš? . Schneider tumači i prevodi ovako: „Und dann ein schones selbst und ein gutes selbst und so bei allem. ipsum bonum. zapazio tvorca osjetila. Ali je j a m a č n o najsuncolikiji. rekoh ja. navlastito za to samo po niknuću ustrojen. T a k o je." No. „shodno". Adam nalazi nerješivu teškoću u riječima κατ5 ίδέαν μίαν τιθέντες. kao i to da b u d u gledana o n a koja se gledaju? Istoga o n o g kojega i ti i drugi. Stallbaum pak razumije ovako: „Ipsum pulchrum. we postulate also one Idea of each. no za to dodavanje nema u grčkome tekstu dovoljno os­ nova. r e k o h ja. da ne r e k n e m ni jednoj moći. ali se ne misle. . i onaj koji ih ima p o d u z m e da se njime posluži. was ist. Svakako. reče. doista. aliaque per se spectata. Da li sluh i glas j o š trebaju drugi neki r o d za to da bi onaj slušao a ovaj bio slušan. reče. i ostalim osje­ tilima sva o n a osjetiva? Dašto. A držim zaista. believing that there is but one. kao što će i boje biti nevid­ ljivima. ujarmljeni su j a r m o m od svih sjarmljenja časnijim. ei ούσίαν tribuimus. što paleografski svakako nije neodrživo. rekoh ja. and call it the essential so-and-so. Ali zaista. A nije li vam zacijelo vid spram tog b o g a po n i k n u ć u ustrojen ovako? Kako? Vid nije sunce. reče. reče. Tako polučuje ovaj smisao: . smatram. oponašanja i si. prisustvovanja. I o n a prva k a ž e m o da se gledaju. Istinu kazuješ. reče on. U riječima κατ' ίδέαν (= „prema".postavlja­ jući. baš posve. Č i m e dakle od nas samih gledamo o n a koja se gledaju? V i d o m .. reče. kao izljev udijeljenu? Doista.. ništa takvo ne treba. n a z i v a m o t o „ o n o koje upravo j e s t " svako. prema Platonu. koje treće ako ne pridođe onaj neće slušati a ovaj n e ć e biti slušan? Ne trebaju nikakav. naime osjetilo gledanja i m o ć biti gledan. Kojeg onda od b o g o v a na nebu m o ž e š označiti u z r o k o m o n o g a čega svjetlo n a m čini oči ponajkrasnije gledati. učestvovanja. A ne zapažaš li da vid i o n o vidljivo j o š trebaju? Kako? A k o i jest neki vid unutra u očima. niti on sam. and a Good itself and similarlv about ali which we formerlv took (or 'postulated') as many: reversing our procedure (πάλιν αυ).reče.kao da o n a jest j e d n a .u skladu s" idejom). odlučuje se on da umjesto κατ' ίδέαν čita και ίδέαν. Bu­ dući da ga ne zadovoljava ni jedna od ponuđenih i predloženih moguć­ nosti kako da se te riječi razumiju. ut quae una sit. no ne gledaju. od organa oko opa­ žanja. koliko je daleko najsavršenijom stvorio m o ć da se gleda i b u d e gledan? Ne baš. ά τότε ώς πολλά έτίθεμεν ne može nikako značiti „per se spectata". ukoliko nije nečasno svjetlo. daleko od toga da bi bilo nečasno. Naime. znaš da ako ne pridođe treći rod. K u d i kamo." Ovo tumačenje očigledno podrazumijeva jedno εν kao objekt od τιθέντες. reče. b7. nego baš jedno te isto biva jednom postavljeno kao mnoštvo a drugi put opet kao jednota. sadrži se sva tajna sveze osjetilne i mislive oblasti. Prijevodi ove teške rečenice odreda su neprecizni. Zar ne. Ili ti imaš neku za reći? Ja ne. međutim čini da Adam ovdje promašuje ono bitno Plato­ nova filozofiranja. was wir dort als vieles setzten.So likewise a Beautiful itself. Ta očito je da pitaš za b o g a sunca. r e k o h ja. A nije li i m o ć koju ima stekao od njega. rursus secundum cuiusque speciem ponentes. verum eius naturam designamus s. wiederum eins nach der angenommenen Einheit des Begriffs eines jeden setzend.

naime spoznaja i istina. kao da čistoga vida n e m a u njima? I te kako. te treće. koje onima što bivaju spoznavana pruža istinu. a samo je ljepotom nad njima. reče. tad nazire i slabi vidom. biva opet od njega gledano. e4. Dašto. da oči. d o k samo nije postajanje. Jovvett-Campbell prevode: „This then. ideja dobra je (budući uzrokom obojeg) ljepša nego znanje i istina. da μέν. koju su prihvatili Bekker. ώς γιγνωσκομένης ne može nikako značiti „utoliko ukoliko je znana". n e g o se prvorodstvom i m o ć i izdiže j o š s o n u stranu jestva. tako i ovdje jest doduše pravilno znanje i istinu.reče on. gramatički gledano. slabe v i d o m i pokazuju se skoro slijepima. Najveća je njena teškoća svakako u onom ώς γιγνωσκομένης μέν διανοοϋ. Hermann i Jowett-Campbell interpretiraju rečenicu na is­ tovjetan način. is what I would have you call the idea of good: and this you will deem to be the cause of knowledge and truth so far as the latter is known. kad ih tko više ne okreće na ona kojih boje prekriva dnevno svjetlo. mada kao od u m a spozna­ vana. i sunce. pravo ćeš smatrati budeš li. reče on. i 2 j o š ljepše. Kako? Reći ćeš. te Ast i Stallbaum nakon njega. niti suncolikim. Na j e d n a k način i o n o duše ovako misli: kad god se upravi na o n o što obasjava i istina i o n o koje jest. upućivalo na neku istinu koja nije spoznavana. pristajući u sve­ mu ostalome uz njega. nego i postajanje. tad jasno gle­ daju i pokazuje se da ima čista vida u tim istim očima. tako ovdje ideja dobra. Parisinus). Uz to. da koje o n o D o b r o rodi srazmjernim sebi. radije ovako j o š ogledaj njegovu sliku. Grupa rukopisa. na ona koja obasjava sunce. i hranu. Razloži mi dalje. mada uzrok uma. Sam Adam odlučuje se na jednu emendaciju: namjesto γιγνωσκομένης. Adam s pravom prigovara ovoj interpretaciji da. no D o b r o m smatrati bilo koje od toga dvoga nije pravilno. to je o v o u ovoj se gledaju. ako pruža znanje i isti­ nu. To n a m je dakle reći. od njega samog gledano? T a k o je. Schneider. rekoh ja. A budući da je u z r o k o m znanja i istine.. te se naprotiv čini da nema uma. premda doduše nije vid. I taj Glaukon reče osobito smiješno: Ο A p o l o n e . e4. διανοοϋ je lekcija najboljeg rukopisa (cod. već na ona kojih mjesečina. smatrao da je to drugo od njih. Pa kao što tamo doduše jest pravilno svjetlo i vid cijeRečenica koju su Ast i Stallbaum skoro čitavu htjeli kao glosu is­ ključiti iz teksta. Hermann. tako da sporni dio rečenice poprima ovaj smisao: premda shvaćena od znanja i stoga u određe­ nome smislu njemu podložna. drugo. što su bili držali svi izdavači do Bekkera. te uko­ liko nije spoznavana itd. prvo. reče. to oboje. nadalje. Potpuni paraleli­ zam teksta zahtijeva dakle δια νου namjesto διανοοϋ. biva od njega spoznavana. To dakle. quae per intellectum percipitur". No ovo . Tu lekciju Asta i Stallbauma pridodajemo Adamovu tumačenju. da sunce o n i m a koja se gledaju ne pruža sa­ mo m o ć da b u d u gledana. ima δια νου. tako da što je o n o samo u se misle. Adam i Burnet. No kad god na o n o što je s m r a k o m pomiješano. dok D o b r o nije jestvo. mislivoj oblasti spram uma i onih koja gledivoj oblasti spram vida i onih koja K a k o ? . e4. Osobita je potvrda ove interpretacije u tome što ona jedina daje smislenu paralelu za 508b9-10. i rast. ostaje neobjašnjeno. Schneider.. čita s van Heusdeom γιγνωσκομένην. e4.quae" ne može nikako biti prijevod od ώς.Ne biva li. Bože sačuvaj. n e g o treba ustrojstvo D o b r a cijeniti j o š odličnijim. Ta kako bi bilo? Reći n a m je dakle da i o n i m a što se spoznaju jest od D o b r a n a z o č n o ne samo to da bivaju spoznavana. Ficinus prevodi: „veritatis. doista. Kao što tamo sunce. i koje o n o m e koji spoznaje podaje m o ć . rekoh ja. teško je iz cjeline Platonove filozofije prihvatiti stav da je ideja dobra uzrokom istine tek ukoliko ova biva spoznavana. nego i o n o biti i jestvo njima je od njega nazočno. Nego. Nepojmljivu ljepotu kazuješ. držim. koliko god da i jest lijepo to oboje. which imparts truth to the things that are known and gives to the knower the power 150 151 . Ta valjda ti to ne govoriš ο nasladi. naziranja gore i dolje prekrećući. A kad opet. dobrolikim cijeniti.". Znaš li. to reci da je ideja dobra. kazujem p o r o d o m Dobra. tad i pomisli to i spo­ zna i pokazuje se da i m a uma. διανοεΐσθαι teško da može biti upotrebljeno s participom (ούσαν) bez ώς. držim. To bi. u naj­ manju ruku.. ali suncem ih smatrati nije ispravno. Čini se. mada uzrok vida. međutim. rekoh ja. o n o postajuće i propadajuće. ali jest njegov uzrok. d e m o n s k o g li nadilaženja! of knovving.

Istinu govoriš. e. te. o n i m a tada o p o n a š a n i m a kao slikama se služeći. nisam dovoljno razumio. n e g o k zaključnome ishodu. To dakle kazah da jest doduše mislivi vid. N e g o .. i čitav rod o n o g a napravljenog. i tri vida kutova. baš m n o g o ostavljam. i likove. oslanjajući se na Schneidera i Jowett-Campbella. da jest to dvo­ je. da ti se ne bi. i b e z onih slika kojima se onaj prvi služi. koji me prinuđuješ kazivati o n o što mi se ο t o m e čini. te da se njima služi kao o n i m što je naziranjem uvaženo. no duša da je pri traženju njega prinuđena služiti se pretpostavkama. d o k onaj drugi na­ protiv traži idući iz pretpostavki k nepretpostavljivome počelu. A bi li bio voljan reći. reče. r e k n e m li n e b o m . činilo da mudrijašim o k o imena. onaj isti koji je od strane onog koji je još niži od njega (sjene u vodi itd. rekoh ja. i da o v o kraljuje mislivim r o d o m i oblašću. I n e m o j nikako šuštati. Kako? U k o l i k o j e d a n njegov odsjek duša biva prinuđena. i to m n o g o . naime drugi. kao j a s n o i zbiljsko u odnosu na o n a . b a r e m tu p o r e d b u ο suncu pripovijedajući prođi. Jer držim kako ti znadeš da oni koji se bave o k o geometrije i računanja. sijeci p o n o v o svaki od dva odsjeka p r e m a istome razmje­ ru. pretpostave parno i ne­ parno. smatrajući da αυτά znače zapravo zbiljske stvari. Ali zaista. Najteži njen dio svakako je a6-8 είκοσι . te u njemu osobito pravo značenje onog αυτά τά υπό των κάτω άπεικασθέντα' Ονο posljednje tumači Stallbaum kao „formae rerum adspectabilium intelligibiles. Pa i n e m o j .) odslikavan. koliko je to u o v o m e sad m o g u ć e . za­ vršavaju sljedstveno pri o n o m e na ispitivanje čega se bijahu zaletjeli.rekoh ja. tražiti iz pretpostavki. tima se doduše kao slikama služe. D o b r o dakle. . Zar ne i to da se vidljivim likovima prislužuju. glatko i p r o v i d n o sustavljeno. viši dio vidljivoga odsjeka. a slika­ ma da se služi o n i m istim od onih dolje odslikanim. ako i nekako što nerečen i m ostavljaš. a slikama nazivam prvo sjene. D o b r o . i tih takovih. reče. Prva εκείνα tumači Stallbaum kao „ipae res visibiles earumque imagines. p o š t o su ih pretpostavkama učinili. imaš dakle ta dva vida: vidljivi. j o š j e d n o m . ne idući k počelu. kao da ta znadu. U z m i dakle na u m . mada ne razmišljaju ο njima već ο o n i m a na koje ti naliče. pošto iz toga započinjući brže-bolje prijeđu i o n o ostalo. a7. reče. i te kako. Adam. istraživanje čineći s a m i m v i d o v i m a k r o z njih same.Ta krivac si ti. A i sve drugo j e d n a k o tako: sama ona koja kao modele oblikuju i crtaju. i to onaj vidljivoga roda i onaj mislivoga. concretis) tamquam similitudine expresae sunt". reče. τετιμημένοις. reče.. kao d a j e sve to svima očito. i dokaze ο nji­ ma sačinjaju. ne k p o č e l u putujući. pa onda. reče. rekoh ja. quae ad abstractas rerum formas comparatur". K a o kad bi p o t o m dakle u z i m a o crtu odsječenu na nejednake odsjeke. n e ć u hotimice n e r e č e n i m ostav­ ljati. razumijem. No ipak. i sve zasađeno. Ništa manji problem ne leži niti u έκείνοις προς εκείνα. ne drže za vrijedno ο njima ni sebi ni drugima dalje ikakav razlog podavati. pa će ti biti po jasnoći i nejasnoći j e d a n spram drugoga: prvo. r e k o h ja. mislivi? Imam. te sve što je takvo. a ne radi o n o g a kojeg crtaju. Dakako da to doista znadem. Adam naprotiv drži 152 . da je to i s o b z i r o m na istinu i neistinu razdijeljeno: kako jest o n o nazorivo spram spoznatljivoga. To što kazuješ. te tako i uscijenjeno. sive abstractae ab ipsis rebus et una mentis cogitatione conceptae. tako jest o n o n a u č n o spram o n o g a čemu je nalično? Ja bih. D r ž i m zaista da propuštam. A ogledaj opet kako treba sjeći i onaj odsjek mislivoga. P o t o m kao onaj drugi odsjek postavi o n o č e m u to naliči: sve životinje o k o nas. no zapravo tra­ že da vide sama o n a koja tko ne bi mogao vidjeti drukčije do ra­ zumom. ako razumiješ. kojih jesu i sjene i u vodi slike. Da. quae a rebus inferioribus (i. 3 Ovo je svakako jedna od gramatički i smisaono najtežih rečenica u cjelokupnom Platonovu opusu. kao što kazujemo. rekoh. te dokaze sačinjaju radi četverokuta samog i promjera sa­ mog. ne propusti ni sitnicu. reče. a o n o opet vidljivim. Postavljam. i sve drugo t o m e srodno u sva­ k o m e pojedinom istraživanju. odlučno odbija to tumačenje. reče. r e k o h ja. zatim pri­ kaze u vodi i u svemu o n o m e što je gusto. u o n o m e vidljivom j e d a n od dva odsjeka su slike. Lakše ćeš razumjeti sad kad je sve o v o prije rečeno. v e ć ako i ne drugo. kao da nije m o g u ć n a gore nad pretpostavke izaći.

κα'ι έκείνοις ώς έναργέσι namjesto άπεικασθεΐσιν και έκεΐνοις πρός εκείνα ώς έναργέσι. odslikanim od onih objekata dolje. gramatički gledano. a da se kao slikama služi samim zbilj­ skim stvarima. drugi dio rečenice je u Stallbaumovu tumačenju manje plauzibilan. tada bi iščezao svaki daljnji paralelizam s od­ lomkom 510d5-511al. da kazuješ sve o n o što potpada pod geometriju i njoj srodna umijeća. i slažem se. s o b z i r o m na obrazovanost i neobrazovanost. reče. 511al). I uzmi mi pri tim četi­ rima odsjecima ova četiri dešavanja. Razumijem. za značenje „kao slikama se služeći" moralo bi u grčkome stajati ώς είκοσι χρώμενοι kao u 510e3.kako zacijelo h o ć e š razlučiti da o n o od o n o ­ ga koje jest i mislivoga što biva o s m o t r e n o od strane znanosti raz­ govaranja jest jasnije nego od strane takozvanih umijeća. A čini mi se da r a z u m o m nazivaš o n o držanje geometara i ta­ kovih. te r e d a m kako kazuješ. trećemu pak pridaj uvjerenje. z b o g t o g a što ne ispituju do počela se uspevši. otprilike ovo: Duša se u ovome ni­ žem dijelu mislivoga odsjeka služi doduše pretpostavkama tako da ne ide nad njih na samo počelo. no ujedno se slikama osjetilnih stvari služi na takav način da te slike u odnosu na same stvari prosuđuje. s obzirom na sve rečeno. Adamova bi pak interpretacija bila ovakva: Dakle. a o n o m e skrajnjem slikovno naslućivanje. Vidi naime ljude kako i Stallbaum i Adam ciljanje ovog pasusa isuviše jednoznačno vraćaju i usmjeruju k nižem. reče . kojima su pretpostavke počela. razmišljanje (razumijevanje) pri drugome. malo je vjerojatno da Platon na ovako važnome mjestu ponavlja posve trivijalnu stvar. da bi. premda to jest u m o m mislivo uz p o č e l o . tako oni imaju udjela u jasnoći. N a k o n toga pak.Shvaćam. str. te da oni koji motre doduše bivaju pri­ nuđeni motriti r a z u m o m . usporedi našu narav. ali u njego­ vu istraživanju da je duša prisiljena upotrebljavati pretpostavke. shvaćajući εκείνα kao τά νοητά tj. osobito još ako se uvaži Liebholdova emendacija από za ύπό . Ipak nam to Adamovo tumačenje ne izgleda sasvim uvjerljivo. ukoliko se smisao teksta shvaća u paraleli s odgovarajućim pasusom 510d5511al. Berlin. ne k počelu idući. vidljivom odsjeku. tu naime da se osjetilne stvari drže vrednijima od njihovih sjena. reče. Unatoč problematičnosti ovakve emendacije. nikako nije slučajna: te iste riječi mogu značiti i . rekoh ja. Konačno. opisao sam tu vrstu doduše kao mislivu. te drugi dio rečenice prevodi ovako: „those also. zbiljskih stvari) odslikanima". idući k počelu sve do o n o g nepretpostavljivog. tad bi αύτοΐς . te se slu­ ži mislivim formama osjetilnih stvari.. S pravom primjeću­ je Adam da bi „aluzija na popularnu predrasudu u prilog materija­ lizma bila neumjesna u znanstvenoj klasifikaciji bića u njihovu po­ retku jasnoće". Wilamowitzovo tumačenje onog εκείνα dobro upozorava na to Shvati p o t o m da kao drugi odsjek o n o g a mislivog kazujem to čega se sam govor dohvaća posredstvom m o ć i razgovaranja. Razumijem. s obzirom na ona (tj. Schleiermacher. pa onda opet slijedeći o n o što za njim slijedi.. njega se dohvativši. Tako bi dakle u Stallbaumovoj verziji cijela rečenica glasila otprili­ ke ovako: To sam dakle rekao da je neki mislivi rod. On čita άπεικα­ σθεΐσιν πρός εκείνα. No. kao da je r a z u m nešto i z m e đ u naziranja i uma. rekoh. te ih poredaj razmjerno. a7. već vidovima samim. a ne osjetilima. ona gore)". Od mnogih ponuđenih emendacija teksta najzanimljivijom se čini ona Wilamowitzova (Platon II. što u duši nastaju: mišlje­ nje (umovanje) pri o n o m e najvišem. da ta prva εκείνα označuju opet zbiljske stvari. ali dušu kao prisiljenu da se pri istraživanju nje služi pretpostavkama. 154 155 . ne idući k počelu. Apelt i Shorev prevode u skladu s ovakvom Adamovom verzijom. Uz to. odnosno zbiljskima. na taj način do zaključnog ishoda sišao. Posve si dostatno iskazao. άπεικασθεΐσιν moglo doista značiti „slikama od onoga dolje (tj. in comparison with those remoter objects. 1891. Prvo.. no ne u m o m . a7. s o v i m u d e s o m . being esteemed and honoured as palpable and clear". a druga εκείνα njihove sjene. koje forme su od tih donjih (tj. konkretnih) stvari kao neke slike istisnute. ukoli­ ko pretpostavke čini ne počelima v e ć odista pretpostavkama. sam promjer itd. kao što [kažem] i to da se same osjetilne stvari i njihove sjene obično bjelodanima drže u odnosu spram apstraktnih njihovih formi. a isto tako i oboje ujedno. εκείνα. jasnima. kao da ne može izvan i poviše pretpostavki istupiti. ona dolje)" i „spram. kao da ne može nad pretpostavke izaći. te se stoga obično i više cijene. no ipak ti se. u pogledu smisla. Drugo. kroz njih u njih. ta čini mi se da pre­ obilan posao kazuješ . ne prislužujući se baš ničim osjetilnim.u odnosu na ona (tj. sam četverokut. i da bi d o k o n č a o u vidovima. iz navedenoga paralelnog odlomka (usp. kao pristupcima i zaletima. Naime.dostatno dakako ne. čine kao da nemaju u m a o k o toga. 382). smatrajući: kako o n o pri č e m u jesu ima udjela u istini. „esteemed") te čašćene kao i očite i jasne. čini se da ambivalencija onog πρός εκείνα. Jer. sažeto izneseno. a6. dok ovdje u 511a6 nedostaje ώς. Stallbaumovo se rješenje u svome prvom dijelu čini uvjerljivijim. koje zbiljske stvari bivaju osim toga (και = „also") u odnosu na te udaljenije objekte vred­ novane (δεδοξασμένοις = „valued". nama se čini da Platon ovom re­ čenicom kazuje. već iz pretpostavki. s obzirom na ideje.

παριόντα. A što ako bi tamnica imala i odjek od o n o g nasuprotnog? Kad bi se g o d oglasio tko od prolazećih. te čitaju ταϋτα s manjim. te objašnjava: . kao što je prirodno. Gledam. reče. pokazujući svako pojedino od prolazećih.. ispušta όνομάζειν. i kipove ljudi. Posve n u ž n o . d o k sad ispravnije gleda. i druge životinje. držiš li da bi oni drugo nešto oglašavajućim se smatrali do o n u prolazeću sjenu? Zeusa mi. drugima. i spram svjetla gore gledati. ne držiš li da će smatrati kako imenuju baš ta koja kao prisutna gledaju?". uz kojeg vidi prigrađen zid. nazad se okrećući spram onih koje m o ž e promatrati.k a o u p o d z e m n o m e p e ć i n s k o m stanu. protiv najboljih rukopisa. Ogledaj pak. a s Jamblihom i Proklom. te bi sve to čineći bol trpio i z b o g bljeskanja bio n e m o ć a n osmo­ triti o n a kojih sjene je onda bio gledao: . Gledaj p o t o m ljude koji uz taj zid nose svakojake naprave koje zid nadvisuju. which they see. Ne bi li. ne držim . r e k o h ja. te παριόντα s jednim rukopisom (cod. tko silom odande vukao kroz sve neravni i strmenitosti uzlaska. u: Wegmarken /GA 34/). naprimjer M. using the name of. i koračati. but only these παριόντα. slijedeći Cobeta i Baitera.. i kamene i drvene i svakojako izrađene.drugima. reče.. I z m e đ u te vatre p a k i tih o k o ­ vanih da je gore poviše put. kao što m a đ i o n i č a r i m a pred ljudima predleže pregrade. reče. koja upravo gledaju? 4 Rukopisna predaja ove rečenice upravo vrvi najrazličitijim mogućno­ stima čitanja i razumijevanja. a svjetlo im je od vatre koja gori o d o z g o i daleko pozadi njih.reče. A k o bi dakle bili u stanju jedni s drugima razgovarati. iznad kojih svoje č u d o v i t e lutke pokazuju. tako da im je i na istome mjestu ostajati i j e d i n o u o n o sprijeda gledati.. rekoh ja. budući da je bliže okrenut o n o m e koje jest i oni­ ma koja većma jesu. da bi vjerovali kako imenuju te pojedinačne prolazeće objekte koje vide?". not (as in point of fact the case) the real παριόντα. najprvo. Prijevod tako redigiranog teksta glasio bi dakle: „Ako bi dakle bili u stanju razgovarati jedni s drugima. Č u d n o v a t u sliku kazuješ. reče. i čudnovate okovane. ne držiš li da će obično suditi kako one stvari koje mimo prolaze imenuju istim ime­ nima kao i one koje vide?" U ovome smislu prevodi H. i ne bi li cijenio ta odista jasnijima od onih pokazivanih? Tako. ne držiš li da bi upravo ta koja gledaju cijenili onima koja jesu?" Po ovoj redakciji i u ovome smislu prevodi Nužno. Prijevod je dakle otprilike: „ . Shorev. naj­ većim dijelom. rekoh ja. (d) Adam zadržava όνομάζειν i čita ταΰτα . ako su prinuđeni kroz sav život držati glave baš n e p o k r e t n i m a ? A od o n o g a prenošenog? Zar ne isto? Dašto." Naš se prijevod drži solucije navedene pod (b).. (b) Schneider i Jowett-Campbell zadržavaju όνομάζειν. reče. i od sebe i j e d n i od drugih jesu ugledali išta drugo osim sjena koje padaju od vatre na dio pećine koji je njima nasuprot? Ta kako. kakvo bi bilo njihovo oslobađanje i izliječenje. . Na svaki način.e. dobivajući ovaj smisao: „. i prinuđen izne­ nada ustati i vrat okrenuti.They have never seen anything of the real παριόντα (or παραφερόμενα): therefore (ουν) they supposes themselves to be naming. Miiller i. i. reče.. j e d n e od tih koji nose kao da se oglašavaju. .što držiš da će on reći ako bi mu tko kazivao kako je onda zapravo gledao trice. a druge kao da šute. te ako bi ga. Slične nama. trpio bol u očima i bježao. Iz mnoštva solucija dajemo samo na­ čelno najvažnije: (a) Burnet. pitajući prinuđivao da odgovara što to jest? Ne držiš li da će on besputiti i smatrati ona gledana istinitijima od ovih sad pokazivanih? M n o g o zaista. drugima. Florentinus) 156 157 . koja izgleda najvjerojatnijom. Heidegger (Platons Lehre von der Wahrheit. a παριόντα s najvećim dijelom rukopisa. rekoh. koji daleko u z d u ž čitave pe­ ćine i m a ulaz otvoren spram svjetla. iz okova i od nerazumnosti. ne bi drugo što ti takovi istinitim cijenili do sjene onih naprava. d o k su z b o g o k o v a n e m o g u ć n i glave u krugu n a o k o l o voditi. i ne bi ga pustio prije no što ga na svjetlo te dobivaju otprilike ovaj smisao teksta: „. A ako bi ga. (c) Hermann i Stallbaum zadržavajući όνομάζειν čitaju ταύτα s ve­ ćinom rukopisa. te da su u njemu od djetinj­ stva n o g a m a i šijama u okovima. ako bi im se po niknuću zbi­ lo ovako kako slijedi: kad bi tko bio oslobođen. Ovu redakciju slijedi Apelt u svojem pri­ jevodu. ako bi ga prinuđivao spram samoga svjetla gledati. te čita ταϋτα τά όντα. Jer držiš li da ti takovi.. ne sma­ traš li da bi sudili kako imenuju ta prisutna. te.

i j e d v a za ugledati. ili pak naprava kojih su to sjene. Prirodno je zaista. te koji upravlja svim o n i m u vidljivoj oblasti. i iz mraka u svjetlo. reče. treba cijelu pripoji­ ti o n o m e prije kazivanom.a to vrijeme svikavanja ne bi nikako bilo kratko . o n o kroz vid se pokazujuće stanište s tamničkim obitavalištem poređujući. i godine. Ta zacijelo je i p r i r o d n o tako. rekoh ja. one sjene ocjenjujući. i ljudi i ostaloga. prije no što se oči ustale .reče. A ako u njih onda bijahu neke časti i pohvale jednih od dru­ gih. dragi Glaukone. za zaključiti je da je o n a svakako u z r o k o m baš svega pravog i lijepog. zar ga ne bi pogubili? Dakako. zar se ne bi i m u č i o i srdio vučen. ako bi htio ta gore gledati. od božanskih motrenja k ljudskim zlima došavši. zamračila z b o g nenaviknu- 158 159 . da će mirno podnijeti da sve pretrpi radije no da onako živi. kao što u o n o m e mislivom. a kasnije i njih same. i one tamo mudrosti. reče. ako to doista stoji po prije rečenoj slici. N u ž n o . nego po danu sunce i svjetlo sunca. A b o g valjda znade slučuje li se o n o biti istinitim. Tu dakle sliku. reče. A prosudivši da isto to biva i u okrugu duše. bar ne najednom . Sviklosti bi mu j a m a č n o trebalo.čini li ti se da će on biti žudan toga. r e k o h ja. A k o bi taj takovi. reče. gledati niti j e d n o od onih za koja mu se sad kaže da su istinita? Ta svakako da ne bi. A i ovo zapazi. jer ima oči prepune sjaja. reče. i najbolje pamti koja od njih prva. i pravdati se o k o toga kako zapravo to biva podrazumijevano od onih koji samu pravednost nikad vidjeli nisu? Nikako nije čudno. Kako da ne. p o n o v o sišavši. No ako bi t k o imao uma. i poka­ zuje se silno smiješan kad. koja potonja. reče. da bi na to došao nakon onoga. pokvarenih očiju vratio. d o k je j o š slaba vida. zar ne bi. A što? Držiš li da je to što čudno. a koja ujedno običavaju putovati. ne bi se. istinu i um pruža. te je iz toga dakle najmoćniji bio u pogađanju o n o g budućeg: . mogao već sunce. rekoh ja. kad ga v e ć žudiš čuti. te da treba da nju vidi onaj tko kani ili ona osobna ili pak o n a javna razborito provoditi. držim. budući da u o n o m e vidljivom svjetlo i gospodara njegova porađa. ne prikaze njegove. Daj onda smatraj sa m n o m i ovo. i zar se ne bi ο njemu govorilo da se. nego samo po sebi u njegovu mjestu uvidjeti i promotriti kakvo jest. ako postaviš da je to uspinjanje duše u onu mislivu oblast. reče. kad bi god vidio neku smetenu i koja ne m o ž e što sagledati. i onih ondje skupa okovanih. ne bi li imao oči m r a k o m ispunjene. nepromišljeno smijao. kao i to da je na neki način u z r o k o m i svega onoga što su oni bili gledali. I nakon toga bi već zaključivao ο njemu da je to taj koji go­ dišnja doba pruža. r e k o h ja. r e k o h ja. Jasno. ni u vodi ni u stranome staništu. No ta što se m e n i pokazuju. u isto o n o sjedište posjeo.smijeh priskrbio. te kad bi do svjetla dospio ne bi m o g a o . svjetlo zvijezda i mjeseca prigledajući. da bi od tih zatim o n a na nebu i n e b o samo lakše promotrio noću. I ja tako s t o b o m smatram. te da nije vrijedno niti kušati gore ići? I ako bi o n o g a tko se posvetio t o m e da oslobađa i uzvodi ikako mogli u ruke dobiti i pogubiti. o v a k o se pokazuju: u o n o m e spoznatljivom skrajnja je ideja dobra. ili bi ga o n o H o m e r o v o zadesilo te bi silno hotio „ t e ž a k o m b u d u ć ' dru­ g o m e služiti m u ž u koji imetka n e m a " i što bilo pretrpjeti radije nego sve o n o otprije nazirati i onako živjeti? T a k o ja bar držim. A uzlazak gore i smotra onih gore. a njih pak da bi sažaljevao? I te kako. i živo se povoditi za o n i m a kod tih čašćenima i tamo gospodujućima. držim. reče. i ne čudi se t o m e da oni koji su ondje dospjeli nisu voljni provoditi o n a ljudima pripadna. i nagrade o n o m e koji najoštrije sagledava sva o n a što prolaze. nadmetati s o n i m a vazda okovanima. sjećao bi se da su dvo­ struke i da od dvojeg postaju smutnje očiju: i pri premještanju iz svjetla u mrak. nakon toga one slike u vodi. već se duše njihove tiskaju vazda gore boraviti. ne držiš li da bi sretan bio z b o g prevrata. bu­ dući da je najednom od sunca došao? Još kako. tad nećeš promašiti moje uzdanje. ne snalazi. biva prinuđivan u sudnici ili drugdje negdje se natezati o k o sjena o n o g a pravednog. sama gospodarica. a svjetlo vatre u njemu s m o ć i sunca. iz svjetlijeg života došavši.sunca izvuče. Što dakle? Kad bi se prisjećao o n o g prvog obitavališta. na način na koji to m o g u . j o š slaboga vida i prije no što postane dovoljno ovdašnjemu mraku sviknut. A ako bi se trebao p o n o v o . gore se uspevši. A najposlije bi. I prvo bi sjene najlakše sagledao. ako se tko. nego bi razmotrio nije li se. no ugleda li se.

a i ako bi joj se htio smijati. v e ć da bi ih sam za svezu države upotrebio. tako da koliko oštrije gleda toliko više zala izvršuje? Skroz naskroz doista. kojom bi svaki pojedini bio m o g u ć a n o n o m e 1 zajedničkom koristiti. A što to? T a m o da se nastane. r e k o h ja. a. suusklađujući državljane i n a g o v o r o m i prinudom. najbolje naravi prinuditi da dospiju do nauke za koju u o n o m e pređašnjem re­ k o s m o da je najveća. reče. a i sam umećući takve m u ž e v e u državu. A k o bi se m e đ u t i m . jer nemaju j e d a n cilj u ži­ votu. a i nužno. mada bi im život m o g a o boljim biti? Zaboravio si opet. rekoh ja. dragi. obećavaju. da vide o n o D o b r o i da se u s p n u o n i m uzlaz o m .budući da gledanje već ima. rekoh ja. reče. ne b u d u ć i unutra prije. kao zasnivača. A tvrde zaista da oni postavljaju znanje u dušu u kojoj ga nema. izgle­ da po s v e m u da su blizu o n i m a pripadnima tijelu. zaista. već udešava da to u čitavoj državi postane. i nasladama svega takvog. zavisno od o n o g pre­ okretanja postaje i korisnim i spasonosnim. No vrlina promišljanja se. Odista naime. da niti oni neobrazovani i istine neiskusni neće nikada pra­ vo upravljati državom. reče. oni pak drugi jer. kao i sve o n o na što je sad okrenuto. i lakomostima. budući da n e m a loš vid. ne da bi ih pustio potucati se kako svaki hoće. sve d o k ne postane m o ­ g u ć n o m motreći uzdići se u o n o koje jest i o n o g a koje jest o n o najsvjetlije. A što? Nije li i o v o prirodno. Ili nisi nikada zapazio kako p r o d o r n o gleda dušica o n i h što se rđavima doduše. to jest na koji će se način najlakše što m o ž e i najuspješnije preobrnuti. živeći još. a pravedno 160 161 . te bi tako svakako o n u zbog udesa i života sret­ n o m cijenio. naime. znamenuje da. Reći ć e m o .umijeće ispravljanja toga. rekoh. Ali p r o m o t r i Glaukone. I o s o b i t o j o š primjereno kazuješ. A treba da. s j e d n e strane. već . iz svega prije reče­ noga. kako se čini. No upravo ovaj sad govor. reče. taj bi mu smijeh manje za podsmijeh b i o no onaj u p u ć e n duši koja je o d o z g o iz svjetla došla. Odgoj bi dakle bio umijeće preokretanja t o g istog. Istina. s druge strane. tad im ne dopuštati o n o što se sada dopušta. Ili ne? Da. a niti oni kojima je dopušteno nepresta­ no u obazovanju boraviti? Oni prvi. P r i r o d n o zaista. koliko do njihove volje stoji. bez volje tog d o t i č n o g državnoga uređenja. tad bi i njih upravo to isto tih istih ljudi najoštrije ugledalo. neće provoditi. da i n e ć e m o nepravdu činiti o n i m a koji k o d nas filozofima postanu. ali niti je pravo o k r e n u t o niti gleda k a m o bi trebalo . reče. Ne umijeće umetanja gledanja u to. a opet i nekorisnim i škodljivim. Čini se doista. r e k o h ja. i da ne budu voljni p o n o v o sići k o n i m a okovanima.tosti. To pak v e l i m o da je o n o D o b r o . kojeg ciljajući treba da provode sve što bi provodili osob­ n o g i javnog. reče. ali i bistrima zovu. njoj priraslima postali. na o t o k e blaženih od­ selili. bilo ništavnijima bilo važnijima. da zakonu nije brinuti ο t o m e kako bi n e k o m j e d n o m e rodu u državi bilo izuzetno d o b r o . u m e ć u se poslije navikama i vježbanjima. Dakle ć e m o im nepravdu učiniti.to sve kad bi odložila i u o n a istinita se preokrenula. a kad uspevši se dovoljno vide. Nadalje. reče. čineći da pridjeljuju jedni drugima o n u korist. smatrajući da su se. te oštro razgle­ dava sve o n o spram čega se okrenula. rekoh ja. ako je to istina. T v r d e to doista. kao da bi u slijepe oči gledanje postavljali. kao što se o k o ne bi drukčije do skupa s čitavim tijelom m o g l o iz m r a č n o g a k svijetlome okrenuti. slučuje više od svega biti pripadna n e č e m u božanstvenijem. i učinit ć e m o da lošije žive. nadolje taj gled duše okrećući: . da oni koji su u drugim državama takvima postali s p r a v o m u nevoljama u njima ne sudjeluju. Zaboravio sam. j e d n a k o tako tu u svakome pribivajuću m o ć u duši i organ kojim svatko razumijeva treba skupa s čitavom d u š o m od o n o g a postajućeg preokrenuti. ili se pak iz veće neukosti u svjetlije idući ispunila blještavijim sijevanjem. ali je p r i n u đ e n a zlu u službi biti. No naš je zadatak. n u d e ć i se. o d m a h iz djetinjstva krešući to k o d te naravi. već ć e m o im o n a pravedna govoriti prinuđujući ih t o m e da ο ostalima brinu i čuvaju ih. ostale vrline za koje se kaže da pripadaju duši. rekoh. Istina je. okresali oni kao utezi postajanju srodni koji su je- lima. a o v u bi sažaljevao. o n o m e što. niti sudjelovati u o n i m u njih kako nevolja­ ma tako i častima. evo ovakvo što ο svemu t o m e s m a t r a m o : odgoj da nije takav kakav da jest g o v o r e neki koji. svo­ ju m o ć nikada ne otpušta. j e r sami od sebe u njima niču. reče.

tad takav rat. svaki po redu. drugi neki život koji prezire držav­ ničke vlasti do života istinske filozofije? Ne. stav ο filozofima-vladarima itd. i život od državničkoga bolji? Nikakve druge. bolje i potpunije od onih obrazovanima. suprotno ovima koji sad u svakoj državi vladaju. mada uistinu nije niti to. kao uvjeta mišljenja i spoznavanja. kao uvjeta gledanja i viđenja. kao što sad m n o g e bivaju upravljane od onih koji se jedni s dru. Umjesto da se i sami ovdje upustimo u nešto slično. a većinu pak vremena jedni s drugima u o n o m e čistom obitavati? N e m o g u ć n o . tad ti je m o g u ć e da postane država d o b r o nastavana. pravednome i d o b r o m e sagledali. U njoj će naime jedinoj vladati oni doista bogati. držeći kako odatle treba dobra grabiti. ne može se i ne smije čitati naprosto kao politički spis. Smisao svake od njih i opet svake pojedinosti u njima. ο pećini. K a k o da ne. rekoh ja. Cjelokupno obrazlaganje toga započinje svojevrsnom analizom gle­ danja i osjetila vida. Doista će posve sigurno svaki od njih vladanju pri­ stupati kao n e č e m u n u ž n o m . z b o g toga što ste ona istinita ο svemu lijepome. Jer kad vladanje postane o n i m oko čega se bore. i da neće biti voljni svaki napose po redu nevolje trpjeti skupa s osta­ lima u državi. 1995. Kao što svjetlo vidu i onome vidljivom pruža moć da gleda. ο sebi nikako ili jedva shvatljiv i izreciv. reče. jest sunce. No vas s m o mi. taj „naj­ veći nauk". ta biva n u ž n o najbolje i najnestranački)e upravljana. U ovoj će prilici biti dovoljno upozoriti na nekoliko važni­ jih pojedinačnih momenata. i vama samima i ostaloj državi. N e g o zacijelo treba da se oni koji nisu zaljubljenici vladanja njemu udvarajući primiču. gledat ćete tisuću puta bolje od onih ondje i spo­ znat ćete svaku pojedinu sliku. Ovdje prevedeni dijelovi šeste i sedme knjige izlažu u osnovi sam taj nauk ο Dobru putem triju međusobno vezanih i uzajamno se pojašnjujućih poredbi: ο suncu. rekoh ja: ako iznađeš život bolji od vladanja za one koji jesu za vladati. kao u košnicama. T r e b a dakle da siđete. reče. Uzrok svjetla. udvarajući primicati j a v n i m poslovi­ ma. jest ideja dobra. Dostatno je svjedočanstvo toga već i činjenica da u njoj samoj ono središnje i naj­ dublje. tad to nije m o g u ć e . A t o m e suprotno ona koja suprotne vladaoce zadobije. životom dobrim i razboritim. Neki problemi interpretacije Platonova Politeia.sve je to iz davnine i još danas jednako privlačan i težak. reče.) čini nauk ο ideji dobra. Prvo je tu naše pitanje: zbog čega Platon toliko inzistira na izuzetnosti i savršenosti upravo tog osjetila. a onome spoznavanome da bude mišljeno i spoznavano. tako mi Zeusa . koja je i čega. No ako će se prosjaci. ο crti. to ć e m o pravedni­ ma naređivati.> gima za sjenu b o r e i strančare oko vladanja. v o d a m a i kraljevima proizveli. Prva je poredba plod Platonova napora da ideju dobra. i oni koji vla­ stitim dobrima oskudijevaju. u suobitavalište ostalih i da se navikavate osmatrati ona mračna. A o n o istinito j a m a č n o ovako stoji: država u kojoj su najmanje gorljivi da vladaju oni koji jesu za vladati.reče. u biti nikada dovršiv pred­ met stalnih pokušaja interpretacije. odnosno da bude gledano i viđeno. to njegovo po mnogo čemu središnje i doista glavno djelo. reče. a ne u snu.je da o n o samoniklo. Najistinitije. druže. o n d a će se suparnici u ljuba­ vi s njima boriti. I tako će nama i v a m a država u javi biti upravljana. budući da n i k o m e hranu ne duguje. tako tek svjetlo istine i bića daje umu moć da misli i spoznaje. te konačno njihov jedinstveni i zajednički filozofijski izvor . može nam biti dopušteno uputiti na vlastitu knjigu Ideja dobra. ono s čime stoje i padaju sve uže „političke" osnovne postavke djela (odredba pravednosti. već i ostalu državu. Imaš li dakle. Baš svakako. Držiš li dakle da nas neće poslušati gojenci kad to čuju. uništava ne samo one koji se oko toga bore. do o n e koji su i najrazumniji o k o svega o n o g a č i m e država biva najbolje upravljana. Jer kad naviknete. nekako približi ra­ zumijevanju putem onoga što mu se pokazalo kao njen prvi porod i ono njoj najsrodnije i najsličnije: putem svjetla i sunca. te mogućnijima u obojem učestvovati. kao da je to neko veliko d o b r o . koja sadrži osnovne crte jedne obuhvatnije cjelovite interpretacije. budući vlastitim i unutarnjim. T a k o naime stoji. i ne otplaćuje uslužnošću plaću za othranu. §1. Uzrok istine i bića. ne zlatom. Zagreb. dakle nešto što bi se u uobičajenim klasifikacijama filozofije moralo ponajprije svrstavati u „opću metafiziku" ili pak „ontologiju". Koje ćeš o n d a druge prinuditi da se udvarajući p r i m i č u ču­ vanju države. a uz to i imaju druge časti. kao i sve nijanse njihova međusobnog odnošenja. nego o n i m čime treba da bude bogat sretnik. u odnosu spram 162 163 . A ako ne. Ta o n o što je pravedno.

To važi u potpunosti za Platona. 20d. 73 i d.oslobađanje i omoćenje vida i gledanja za to da iz stanja nekog takoreći mrtvila. 2 1954. Ali za Grke vrijedi da se slike za ono najviše mnogo prije uzimaju iz svijeta svjetla nego iz svijeta zvuka. kojih povijesno mje­ rodavna raščlamba svoje utemeljenje ima u filozofiji Aristotela. sunca i gledanja? P.svih ostalih? Da li naprosto stoga što se i on kao i svi Grci osjeća neodo­ ljivo privučen i obuzet divotom svjetla. Za Platona pak sloboda. Ova konstatacija. Tamo je sve pruženo. U takvoj bi nedoumici. u kojoj mi stoljećima živimo kao u nečemu najsamorazumljivijem.s druge strane . bilo dobro podsjetiti se na to da stroga razdioba onog teorijskog od onog praktičkog. Friedlander je jednom dobro uočio (Platon I. te da za Platona nije nikako odlučujuća. međutim. Stoga nije čudno što se Platon u tekstu poredbe nalazi ponukanim posegnuti upravo za izrazima poput „porađanja". bilo kakvog djelovanja. koji shodno 'najoštrijemu među svim tjelesnim osjetilima'. Bliži li se onda tako shvaćeni uzrok prije onome što u tradiciji po­ znajemo kao čimbeni. neprestano čuđenje nad tim da se praktičko i etičko dobro. Ipak. te onda tek iz toga objašnjavati svu onu u doslovnome smislu shvaćenu religioznost i odanost punu du­ boke zahvalnosti što su je oni spram njih gajili. naime do svjetla. dano. No u poredbi ο suncu Platonu je još više stalo do samog onoga čime je gledanje. dakle bivanja u cjelini. svršnim ili finalnim uzrokom. otvoreno. granici i odijeljenosti od drugog. eficijentni uzrok. uopće omogućeno. ne mora nitko. Berlin. bitka samog. sebedavanje. §3. Gorg. pridaje oko i duši samoj. ovladava filozofi­ ranjem tek u djelu Aristotelovu. iz stanja pukog nedjelatnog pribivanja u očima. ono je čisto iz-sebe-izlijevanje i sebepružanje. vid i gleda­ nje jesu ono što zahvaća stvari i pojave u njihovu liku. a s njome onda i dobro. osobito još kad u samom njegovu djelu nalazimo mnoštvo potvrda upravo takvog shvaćanja (npr. Općenito. str. učinski. bivajućoj i osjetilnoj oblasti cjeline svega. onda je ona zacijelo u tome što ovaj drugi slobodu. Zadatak je.): „Bilo bi zamislivo da ljudska fantazija krajnju vrijednost kojoj duša teži doživi kao ton i zvuk. tek ponuđeno. kao što neće nikada na kraj izaći s vječnim naklapanji­ ma ο pravoj svrsi svjesne i izričite „utopičnosti" Platonova glavnog djela. 505e). ko­ jom se bavi filozofija kao teorija. vid i gledanje. poteškoća tumačenja Dobra isključivo u smislu svrhe djelovanja. Nije uostalom bez osnove to da se unutar povijesti filozofije upravo u Platona utvrđuje konačna uspostava takozvane teleologije. nalazi samo u nižoj. kao i . štoviše biva čak izrijekom nazvano njegovim uzrokom. u prožetost likovima stvari i u prožimanje tih likova sobom. . to je očito. Tko ne iskusi i ne uvaži ovaj bitni karakter slobode u samoj srži Platonova filozofiranja. ideja do­ bra kao uzrok u najvećoj mjeri nalik onome što od Aristotela naovamo zovemo ciljnim. i ranije i danas. međutim. Friedlander dobro uočava daje u ovoj poredbi „svjetlo ono što svime vlada". zadobio naglašeni primat u odnosu na ostala tri vida uzroka potekla jednom iz cjeline sklopa Aristotelove filozofije te ih gotovo u potpunosti istisnuo iz vidokruga mišljenja. Prima i uzima tko hoće. Možda najveću teškoću razumijevanja toga što Platon naziva ide­ j o m dobra pričinja to da je u njoj na neki način u jedno sabran i „meta­ fizički" i „etički" i „spoznajnoteorijski" najviši princip. kako vid biva nazvan u Fedru (250d). prebiva tek i samo u onome najvišemu. No što je sama bit i prava narav svjetla. 205e. dana. dok za teoriju ne može imati nikakvu odlučujuću ulogu. „izlijevanja". dok se viša oblast. Samo se u oblasti takvog slobodnog sebedarivanja mogu iskusiti glavne karakteristike ono­ ga što Platon zove Dobrom. te tim okom zahvaća u najvišu zbiljnost". u tome je što je taj i takav uzrok u Aristotela zasnovan unutar obzora pretpostavljene oštre i odsječene podjele teorije i prakse.događaj. te da bez te primarne moći ne bismo nikako i nikada dospjeli do pomisli broja i do predodžbe vremena. uopće moglo naći među idejama. nekako s početkom tzv. Osobito u krugo­ vima anglosaksonskih tumača vlada. Ona je već u prvoj poredbi izrijekom nazvana uzrokom kako mislive tako osjetilne oblasti. Phileb. Iz istog općenitog uvida dade se postići neko pobliže određenje karaktera uzročnosti ideje dobra. novoga vijeka i njegovim apsolutiziranjem prirodnoznanstvene metode. uzrokom nastaja­ nja i propadanja. jednako kao i uzrokom onoga „jest". dakle kao finalnoga uzroka. Kako shvatiti narav uzroka ο kojemu je tu riječ? Da je od tradicionalnih glavnih vidova uzroka. Dobro kao cilj i svrha pripada u tom sklopu samo sferi praktičkoga djelovanja. Svjetlo je dakle oslobađajuća lakoća sebeotvaranja i prozirnosti. Bitna je djelatnost svjetla oslobađa­ nje i omoćenje onoga vidljivog da iz tame i skrivenosti nerazlikovane ne­ prisutnosti istupi u susret i dodir s vidom i gledanjem. kako oni kažu. usput 164 165 . osim ponovo putem metafora i slika. „pružanja". U tom se smislu ideja dobra dade razumjeti kao nužno intendirani cilj svakog. odlikuje nužnošću i načelnom nemo­ gućnošću da išta bude drukčije no što jest. kao i mnoge njoj nalik. znanosti-mišljenja s jedne a djelovanja s druge strane. Odatle i potječu Aristotelove goleme teškoće s Platonovom idejom dobra i njeno odlučno odbacivanje. obrisu. Iz jednoga mjesta u Timeju (47al-b3) razabiremo da je za Platona bit gledanja sadržana u mo­ ći razlikovanja. Symp. §2. ispravna je dakako u pot­ punosti. štoviše tu čak prvotno i izvorno: ono Dobro vlada i kraljuje prije svega u oblasti onoga mislivog. kao to izvorno razlikovanje i razabiranje likova i međusobne različnosti stvari. 468b. Resp. kao ono po čemu nešto biva i postaje time što jest? Osobito je taj vid uzroka u novijoj povijesti. prijeđe u djelat­ no gledanje. ona počela i uzroka svega. Ako uopće ima neka formula u koju se najsažetije i ujedno naj­ drastičnije dade zaoštriti temeljna razlika između Platona i Aristotela. upravo dokučiti što je za Grke i za Pla­ tona ustvari bilo svjetlo. to u poredbi samoj nije neposredno iskazano. No u Platona se moć Dobra proteže i na polje „teorije". teško će razumjeti zašto je on jedinim dostojnim oblikom njegova izlaganja držao živi razgovor i pisani dijalog kao njegovu najvjerniju sliku. kao stalno otvorenu mogućnost da bude i drukčije. kao jedinim i najvišim uzrokom svega što jest i biva.

Suuzrok. Štoviše. Adam. Gotha. već isključivo neki materijalni uvjet. kako će ga Platon konačno označiti u Timeju. priređen već kršćanskim izlaganjem osobnoga Boga kao svemoć­ nog uzroka. predsvjetskog i predvremenog. posve neuređe­ nog gibanja. Jowett and L. 1902. drugo do baš taj slijepi mehanički uzrok nužnoga slijeda u području na­ stajanja i propadanja. 1858-9. 1894. Da je taj mehanizam Sokratu nužan već i za to da bi uopće i ostati mogao. Uz sav potreban oprez. Za dokučenje naravi uzročnosti ideje dobra neophodno je prije svega uvažiti temeljnu razliku koju Platon čini između onoga što sam zove uzrokom u pravome smislu riječi i onoga bez čega uzrok ne bi mogao biti uzrokom.izvedene u poznome Timeju —. Commentary. and Appendices by J. a mi ga ovdje za ovu prigodu možemo ocrtati tek u najosnovnijim crtama. ono naime po čemu nešto jest i biva radi toga što je naprosto dobro i najbolje da bude upravo to i tako. onome istinskom i onome samo nužnom i ne­ ophodnom. Recensuit et commentariis illustravit G. nego iz zatečenog. No Platonu je strana kako redukcija punine uzročnosti na samo je­ dan njen mogući vid i aspekt tako i svaka pomisao stvaranja iz ničega. Campbell. U poznatom „teologijskom" razmatranju u drugoj knjizi Politeie naziva on boga izričito uzrokom ne svega nego samo onoga valjanog i dobrog.rečeno. neki „suuzrok" ostajanja. Ed. već u najboljem slučaju ne­ kakvog „suuzroka". kao što to jamačno ni Platon nije uči­ nio. izložen je mjerodavno još u gore prevedenome tekstu iz Fe­ dona te tvori unutrašnju strukturu kasnije razrade tamo nabačene skice jedne kozmologije pod vidom dobra . Cambridge. 2 Vols. Aristotela. kako je to klasično iskazano u Fedonu. Kažimo tu usput. 2.uzrok vidi Platon samo tamo gdje je sloboda izbora i odluke. nužni uzrok. Edited with Notes and Essavs by B. naime onoga što je njegov puki takoreći materijalni uvjet. 166 167 . Istinski uzrok je dakle . Tako će i u gore prevedenome tekstu ideja dobra biti nazva­ na samo uzrokom „svega pravog i lijepog".i to je upravo presudno . ono je po čemu nešto nužno nastaje i propada prema slijepome slijedu mehanizma. Plato's Republic. Njemu pak nasuprot stavlja Platon ono što on je­ dino hoće doista nazivati uzrokom. Taj nauk ο dva vida uzroka. no samo nema dignitet pravoga uzroka. Oxford.uvijek samo uzrok onoga biti i bivati dobrim i boljim. to ipak ne znači da upravo u njemu leži sam uzrok. II. nikad pak tek onoga biti i bivati naprosto. već tom napomenom hoćemo prije svega ukazati na teškoće s kojima se nužno susreću oni pokušaji razumijevanja i tumačenja Platona koji se upiru i oslanjaju na predaju filozofije nakon njega. Važniji konzultirani komentari: Platonis libros X Politiae. Voli. Dakako da u tome ne možemo tražiti neko opravdanje da bismo sami uzročnost Dobra ostavili u bezsadržajnosti ne­ kakve posvemašnje neodređenosti. . I božanski tvorac uređenoga svijeta u Timeju ne sačinja taj svijet iz ni­ čega. pokušajmo ipak to izraziti pomoću nama povijesno bližih pojmova. koji iz ničega stvara cjelinu svijeta. mišića i tetiva odavno bi mogao biti izvan tamnice da Sokrat nije smatrao boljim da ipak ostane. Mehanizam kostiju. a ne svega naprosto. svoj oprez spram svakog čvrstog fiksiranja neke konačne odredbe biti uzroka i uzročnosti Platon će jasno dati do znanja govoreći kako je Dobro tek „na neki način uzrok". Stallbaum. uključujući tu i njegova prvog velikog tumača i ujedno oštra kritičara. onaj gore spomi­ njani prevladavajući i ustvari jedini važeći eficijentni uzrok novovjekov­ ne prirodnoznanstvene metode nije. The Republic of Plato. Edited with Critical Notes. ogledan iz Platonova pogledišta. In Three Volumes.

was Seele ist. koji prevodi: „Alles. Osnovu „dokaza" što ga ovdje izlaže mogao je naći u pitagorejca Alkmeona (usp. kako imaju najstariji rukopisi i Stobej. Često je već bilo zapaženo da Platon u ovome dijelu teksta preuzima stil jonskih ranih filozofa. Prijevod. Dakle. Thompson čita u drugome dijelu οΰκ άν έξ αρχής γίγνοιτο. A k o bi naime nastalo iz poče­ la. Sva je duša besmrtna. j e d i n o o n o što sebe kreće. a o n o ni iz jednog. nego je i drugima koja se kreću to izvor i p o č e l o kretanja. premda Hackforth do­ bro primjećuje da takva alternativa za Platona i nije mogla biti od neke važnosti. tad to više ne bi nastajalo p o č e l o . „ono što se samo od sebe kreće"." Takvom se prijevodu pridružuje i Heitsch. Ipak. ist unsterblich. De. kako božanske tako ljud­ ske. Iz davnine traje spor da li riječi ψυχή πασα valja shvatiti u kolektiv­ nom smislu. Ova je rečenica dosad čitana i tumačena na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina. Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. 1 Jer o n o što se uvijek k r e ć e 2 b e s m r t n o j e . po prvi put zahtijevao da se. an. Većina se prevodilaca odlučuje za prvu verziju. za ustalje­ nu rukopisnu verziju. Izvornik: Platonis opera.). Ο χ ο η ϋ 1973 i 1 1 9 0 1 ) . ili pak u distributivnom: „svaka duša". Jer n u ž n o je da sve što nastaje iz počela nastaje. 1017. A 12 = Arist. 405a30sq. nikad ne prestaje s kretanjem.Iz djela Fedar (245c2 . t o m e prestane li kretanje prestaje i život. DK 24. Berlin. te od tada traje rasprava ο tome koje je čitanje ispravno. Pap. budući da sebe ne napušta. kao „sva duša". P o č e l o je pak nenastalo. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Treba dakle ponajprije ο naravi duše. smatramo s pravom.249d3). Interesantno je rješenje Wilamowitzovo (Platon II. 3 1962. što onda daje prijevod 169 . A o n o što kreće nešto drugo i biva od drugog kretano. U godini nakon toga pronađena je upravo tako pisana riječ u Oxyr. Vollgraff je 1909. 3 A budući da je nenastalo. daleko najveći broj izdavača i interpreta odlučuje se. no njegova je vlastita verzija bitno složenija i koherentnija. rukopisno predana riječ άεικίνητον preinači u αΰτοκίνητον. po njegovu sudu iz internih razloga smisla. 363-64). o n o istinito u m o m sagledati. str. njene doživljaje i djela videći.

A od ostalih. Robinom. to je oduševljeno. po kojima obilazi r o d sretnih bogova. L. koje uz to dobiva i naziv smrtnoga. tad će po nužnosti duša biti nenastala i ujedno besmrtna. u čemu ga slijede još npr. ali i tijelo. Njima se p o najvećma hrani i ujedno raste baš to krilo duše. Kad se kao o n o besmrtno pokazalo o n o što se od sebe kreće. kad osporavaju Hackforthovo . U b o g o v a pak i konji i vozači i sami su dobri i p o t o m c i dobrih. potvrđu­ je Burnetovu lekciju έτι άρχή. i ponovio ga u Tuskulanskirn diputacijama. te na neki način od svega o n o g a u okružju tijela ponajviše zajedništva ima s b o ž a n s k i m . Budham je pak smatrao da nakon posljednje riječi u rečenici treba dodati još τουτ'. z b o g čega to duša bez njega ostaje. Pa neka nalikuje srasloj moći krilate za. kao da je baš to narav duše. Ο njenoj besmrtnosti dakle dosta. i takovih suprotnosti. „uni­ verzuma" (Hackforth). a drugi je p o t o m a k suprotnih i suprotan. 258. nec enim esset id principium quod gigneretur aliunde. Mi pak d o k u č i m o u z r o k opadanju perja. Onaj pak veliki v o đ a na nebu. d o k od o n o g ruž­ n o g i zlog. Po naravi m o ć krila gore uzvodi o n o teško. po č e m u je smrtan i besmrtan život tako nazvan. tad ne bi iz počela nastalo". De Vriesom i Grisvvoldom.ako bi naime nastalo iz počela. Prijevod prema Burnetovu tekstu bio bi otpri­ like: „ili bi jednako tako sve nebo kao i sva zemlja stali. 25. O n a dakle koja je savršena i krilata. dok su u ostalih pomiješani. Jer svako tijelo kojemu kretanje jest izvana bez duše je. U takvom razumijevanju prethodio mu je Schleiermacher. mudro. m a š t o m t v o r i m o 5 n e k o b e s m r t n o živo biće. a prati ga četa b o g o v a i demona. Kakva je. te sve što je takovo. I poglavito u nas upravljač vozi dvopreg. A on je nekako ovakav. dobro. Ο njenom liku pak valja ovako zboriti. No valja i to pokušati reći. duša i tijelo očvrsli u j e d n o . T a k o dakle počelo kretanja jest o n o što sebe samo kreće. Hestija naime jedi­ na ostaje u stanu bogova. no č e m u nalikuje. propada i razara se. od konja j e d a n mu je lijep i dobar.. no možda malo suviše neutralno na ovome mjestu. Jer kad bi počelo iščezlo. svagda u različitim likovima bivajući. poredana u jedanaest vrsta. ili bi j e d n a k o tako sav svemir 4 kao i sve bivanje stali. Hackforth. svaki od njih Teško da su u pravu Verdenius i De Vries. Verdeniusom. Thompsonovo . Ciceron. biva nazivan živim bi­ ćem. pogl. tad taj složaj. u smislu: Si principium ab aliqua re oritur. koje i m a dušu. to već ljudskom i kraćem. visoko lebdeći ondje gdje stanuje rod bogova. No to neka bude i neka se kazuje o n a k o kako je b o g u drago. Griswold (Self-Kuowledge in Plato's „Phaedrus". obrazlažući: „Na ovo- 170 171 . tako da je po nužnosti upravljanje u nas teško i m u č n o . S druge strane. 199). Njime dakle kazujmo. oni b o g o v i koji su u broj dvanaest svrstani predvodeći po redu v o d e o n o što je svakome pridijeljeno. pozivajući se uz ino i na taj prijevod Ciceronov. A to ne m o ž e ni nastati ni propasti.we figure" je isprav­ no. ne bi niti o n o m o g l o iz nečega nastati niti drugo iz njega. O n o pak b e s m r t n o nije ni iz kojeg razloga obrazloženo. i p o t o m a k takvih. jer prevodi: nam e principio oriuntur omnia. Hackfortom. Ch.we fancy" za πλάττομεν. U tom slu­ čaju riječ ουρανός nema uže značenje „neba" već cjeline svega. koje se z b o g njene moći pričinja kao da samo sebe kreće. Sva duša skrbi ο svemu što je bez duše i obilazi čitavim n e b o m . u jedno utonuvši". prege i krilatog vozača. a zatim. knjizi svoje Republike. str. a kad u z m e zemljano tijelo. već. Thompson svoj prijevod za διέξοδοι . ipsum autem nulla ex re alia nasci potest.goodly highways" potkrepljuje navodima Tukidida (III. Takvom se čitanju pridružuju još Robin. dok o n a što gubi perje krila biva o d v u č e n a sve d o k se ne prihvati nečega čvrstog što nastanjuje. atqui jam concessum erat omnem rem a principio oriri oportere. koji je ovaj dokaz preveo u 6. upravljajući krilatom za­ pregom. 98) i Herodota (I. A o n o b o žansko je lijepo. te ne bi nikada imali odakle biti opet po­ krenuti. Čini se mnogo prihvatljivijim čitati γένεσιν s većinom rukopisa te Thompsonom. a to je dvoje za vječna v r e m e n a sraslo zajedno.. I 54. čitao je očito άρχή namjesto έξ αρχής. 8) i Heitsch u svom komentaru. res ea non poterit oriri ex principio. Yale Univ. naime da o n o što sebe samo kreće nije nešto drugo do duša. A ako jest da to tako stoji.n u ž n o je da bude i nepropadljivo. ako već treba da sve nastaje iz počela. uređujući i skrbeći ο svemu. Verdenius i De Vries.. Zeus. ta visoko lebdi i ujedno čitavim n e b o m upravlja.. Ovakvo nam rješenje izgleda uvjerljivije. o n o pak kojemu je [kretanje] iznutra s a m o m e iz sebe. ne bi se netko trebao ustručavati zboreći kako je upravo to isto bivstvo i pojam duše. putuje prvi. 1986. M n o g i su dakle i blaženi kako prizori tako i ophodnje 6 unutar neba . bilj. nego prema Burnetovoj redakciji γήν εις έν. b o g a niti videći niti ga do­ voljno u m o m sagledajući. to bi pripadalo zacijelo b o ž a n s k o m i op­ širnom razlaganju.

Osnovne su alternative pri čita­ nju: επί (Τ W. međutim.cuicunque aurigarum equua non bonus" (premda inače očito po­ grešno čita καλός umjesto καλώς. 7 K a o što se dakle d u h 1 0 b o g a hrani u m o m i neiskrivljenom 1 1 spoznajom. suporting the vault of heaven" (Thomp­ son). M e t e ž dakle nastane. te o n e gore slijede ispod površine.occupied with". niti uz golem napor ne dostigavši smotru o n o g a koje jest. I druga na isti način o n a koja doista jesu osmotrivši i pogostivši se zaroni po­ n o v o u unutrašnjost neba te stigne kući. prihvaćeno od Heindorfa. što prihvaćaju Stallbaum. ako nije od strane vozača valja­ n o 8 uvježban. Jedva da ima boljega primjera za Platonovo namjerno izbjegavanje svake terminologijske ukočenosti. Ast. od konja pritisnuta. s jednim rukopisom). u pratnji vazda o n o g a tko h o ć e i m o ž e . Hackforth uz to još uzima riječi θέαι τε και διέξοδοι kao hendiadys te vrlo uspjelo prevodi „spectacles of bliss upon the highways". tako se i [duh] svake duše koja bi se htjela dohva­ titi o n o g a što joj dolikuje. osmotri zna­ nost. „festigium et culmen universi ex inferioribus locis spectantibus" (Stallbaum). Zavist n a i m e izvan kola b o ž a n s k o g a ostaje. s osnov­ nom svrhom da se naznači kontrast između onoga viđenog za nadnebeske vožnje i onoga pripadnog svakodnevnoj zemnoj egzistenciji. Stallbauma. sve d o k ga obrtanje k r u g o m ne dovede u o n o isto. A kad dođe. Thompsona) te ΰπουράνιον (Β W.koju je ina­ če. k zemlji se priginjući i ujedno otežavajući. Čini se stoga potrebnim ovdje taj izraz prevesti drukčije no obično. ta uzdigne u o n o izvanj­ sko mjesto glavu vozačevu te se pridruži obilaženju. motreći o n a istinita. osmotri razboritost. stremeći doduše sve o n o m e gore. prihvaćeno od Bekkera. o n a koja najbolje boga prati i sličnom mu postaje. Za smisao je potrebna kondicionalna partikula άν. Schanza. koja je za stare tvorila granicu κόσμος-a ili οϋρανός-a. Druga se pak sad uzdigne a sad p o t o n e . prihvaćeno od Bekkera. 8 9 172 173 . Hermije. k o r m i l a r o m duše. Ž e s t o k o n a i m e pritišće onaj konj koji u zloći ima udjela. pri č e m u rđavošću vozača m n o g e o h r o m e . a u o k o l o njega 9 rod istinske znanosti. što Thompson. kada dospiju do v r h u n c a . a č i m stanu k r u ž n o ih p o n e s e obrtanje te o n e o n o izvan n e b a osmatraju. De Vriesa) ili ύπό (Β. a m n o g e m n o š t v o perja unište. zaustave putovanje izvana na površini neba.. Burneta. hrani i uživa. što potvrđuje i Ficino svojim prijevodom: . prate.. te ih uz nju i n e k t a r o m napoji. koju su stoga Heindorf i Voll­ graff konjicirali. A t a m o tek dušu skrajnji napor očekuje i borba. ostavši u tome posve osamljen. Stallbaum se.kaže kako se hrani umom i spoznajom. uključenih u veliku sferu zvijezda stajaćica. te. A kad zatim idu na jelo i g o z b u . S time pak stoji ova­ ko . d o k o n a druga jedva. Asta. a osobito kad se z b o r i ο istini -: to mjesto zaposjeda o n o bezbojno i ujedno b e z o b l i č n o i nedodirljivo bivstvo koje odista jest. slijede ga Heindorf. A u toj ophodnji osmo­ tri upravo samu pravednost. Hermije.in practice". v e ć prema različnosti što ih i n a č e 1 2 nazivamo bićima.svoje radeći. no ne m o g u . prevodeći na osnovi toga: „Utpote igitur dei ratio (Geist) propter mentem et scientiam sese vertens pura et intaminata. Stallbauma. ne ukoliko je pripadna bivanju. putuju s lakoćom. gledajući neko vrijeme o n o koje jest raduje i ujedno se. Vollgraff). „arch that supports the heavens" (Hackfort).. niti o n u koja je različna. ne­ go o n u koja je znanost ο o n o m e koje jest doista. smotrivo j e d i n o u m o m . O n e n a i m e što se nazivaju besmrtnima. Ast i Burnet No najbolji rukopisi imaju fj. Od ostalih pak duša. te se otišavši koriste h r a n o m pričina. A to n a d n e b e s k o mjesto niti je tko opjevao od ovih tu pjesni­ ka niti će ga ikada kako dolikuje opjevati. Takav je dakle život bogova. Teško je prihvatiti De Vriesovo mišljenje da περί ήν ovdje znači . νΰν razumijevamo ovdje otprilike kao De Vries: . založio za inače uglav­ nom odbačeno staro čitanje većine rukopisa ακήρατος στρεφόμενη umjesto άκηράτω τρεφόμενη. De Vriesa) ili ούράνιον (Τ. j e d n a drugu gazeći i nadmećući se u pokušajima da budu jedna ispred druge. uznemiravana od konja i jedva osmotrivši ona koja jesu. Dva rukopisa imaju ήν. i nadbijanje i silno preznojavanje. Robina. Tako ovdje za διάνοια .. no Thompson i De Vries ukazuju na to da njeno is­ puštanje nije neuobičajeno u visoko poetskoj prozi poput ove. gdje pak kola bogova. A sve odlaze.ta valja se odvažiti reći o n o baš istinito. Burneta. Ostale. Thompsona.. nešto vidi a nešto ne. b u d u ć i urav­ n o t e ž e n o laka za vođenje. v o z a č stavivši konje u jasle dade im ambrozije. Nekoliko pokušaja razjašnjenja riječi ύπουράνιος άψίς: . učvrstio u smislu „razuma" i proglasio za moć duše nižu od „uma" (νους) .. tad putuju k vršku strmo7 glavo p o d n e b e s k i m s v o d o m . naziva interpretaci­ jom koja bi tek trebala interpreta. možda pretjerano.". Rukopisna je predaja ove očito veoma značajne i teško razumljive re­ čenice nažalost izuzetno nesigurna. pripisujući je uz to ne samo čovjeku već i bogu samome.rib. Proklo. me su mjestu διέξοδοι izgleda putevi koji vode kroz i vani iz sfera nekolikih planeta. osobito u Politeii.

Očito je da je čovjek. sišavši u kaznionice p o d zemljom. n e k o m se nesrećom posluživši z a b o r a v o m i r đ a v o š ć u 1 5 se napunivši. no boljim se čini umjerenije Madvigovo rješenje. stigavši na izvlačenje i izabiranje drugog života. ih erotičarem. Izdavači i tumači ponajviše se razilaze u prihvaćanju odnosno odbijanju rukopisno dobro potvrđenog participa lov. U tisućitoj obje [grupe]. njegov generalizirajući duh. ljubiteljem lijepog. u pratnji b o g a putujući i prezrevši o n o za što sad k a ž e m o da jest. k o n o m e k č e m u je i b o g usmjeren.ne dobiva naime krila prije tolikog vremena. uvijek je van opasnosti. po kojem treba izbaciti ού. nego ona koja je najviše vidjela [narodi se] u lozu m u ž a koji će postati filozofom. zadešava suđenje. prevodi s .wrongdoing" i osobito Robinsonova „perversion". Neobično je. lošiji. pak. No kad sam. 1 8 I takvim se podsjećanjima služeći.. Ostale. kao i to da je u Eshila (Prom. na taj način okrilaćene u tritisućitoj godini natrag odlaze. θεΐός έστιν i θεός έστιν. te. De Vries nagađa da je έστιν možda jednom bilo dodano od starih ispravljača.A to silno nastojanje da se vidi to polje istine. Tu ljudska duša prispijeva i u životinjski život. tko pak nepravedno. treća u o n u političara. n e k o g gospodarstvenika ili trgovca. ratnika i vođu. A svatko tko u njima pravedno prove­ de život. is­ paštaju kaznu. što je jednako tautologijski. strogog „tehničkog izraza" ιδέα. radi ovoga j e 1 3 : s te t a m o livade po naravi je paša prikladna o n o m e najboljemu duše. Wilamowitz je bio sklon odstraniti obje riječi kao glosu. d o k druge. bit će Upotreba riječi είδος ovdje ukazuje na njeno razlikovanje od. Osobito odlučno zagovara Thompsen raniju Budhamovu korekciju ίόντ' umjesto iov. obrazlažući to ovako: „Govoriti ο εΐδος-u samom kao iov . peta će imati život proročki.weakness" tad ipak pretjerano ublažava značenje upotrebljene riječi. slijedeći Verdeniusa. šestoj će pri­ stajati pjesnički. pogledavši gore u o n o koje doista jest. devetoj tiranski. sedmoj obrtnički ili poljodjelski. tako da polazeći od m n o g i h osjeta pristigne zaključivanjem u j e d n o . De Vries je u pravu kad naglašava da κακία ovdje nema poglavito i prvenstveno moralno značenje. 174 175 . A ovakva je uredba Adresteie : koja god duša postavši prati­ ljom b o g a sagleda nešto od onih istinitih. taj za kojega se jedinog može kazati da Ίέναι εις εν λογισμω ξυναιρούμενον. Mi se ovdje držimo Madvigova prijedloga. O n a naime koja nije nikada vidjela istinu. osmoj onaj sofiste ili narodnoga udvarača. p r e m a mogućnosti. borave t a m o o n a k o kako odgovara životu što su ga proživjele u ljudskome liku. Niti pak možemo govoriti ο εΐδος-u kao ξυναιρούμενον εις εν. a da je ού potom uz njega dodano od drugih ruku. pa kad otežavši osta­ ne bez krila i padne na zemlju. Te duše u trećoj tisućugodišnjoj ophodnji. kojim duša lakšom postaje. te.napredujućem ili pristižućem k 'jednoti'. da interpreti nisu zapazili značenje očito intendirane etimologijsko-semantičke blizine koju Platon uporabom upravo te rije­ či postiže s odmah potom slijedećim naukom ο prisjećanju: είδος > ά ποτ' ειδεν.. inače često promisque rabljenog. Thompson navodi Lobeckov stav da je Αδράστεια. a m o ž e li uvijek to činiti. premda ono samo jest ta 'jednota' koja je rezultat procesa . od strane boginje Pravde na n e k o mje­ sto neba uzdignute. jedan od epiteta za Nuždu (Ανάγκη) i njeno mističko ime u orfičkoj teologiji. osim duše o n o g a tko je filozofirao neprevarno ili prijateljevao s dječacima uz filozofiju. tad je tu zakon da se o n a u p r v o m rađanju ne narodi ni u kakvu narav životinje. oteža. Riječi ού έστιν na kraju rečenice u Burnetovu tekstu teško da mogu dati ikakav smisao. Jer pojedina duša ne stiže kroz deset tisuća godina u o n o isto odakle je došla . kad skončaju prvi život. međutim. da bi božanskim b i o . kao i iz životinje onaj tko j e d n o m bijaše čovjekom p o n o v o u čovjeka. ili neki drugi od onih koji se bave oponašanjem. a i narav krila. taj zadobiva bolji usud. 14 izaberu li tri puta za r e d o m isti život. Jer čovjek treba shvaćati prema t a k o z v a n o m p o j m u 1 6 .jest nehaj lošega pi­ sanja za koji je teško povjerovati da bi Platon u njega upao. ta je do druge ophodnje neoštećena." Već je Hermije mogao izvijestiti ο četiri tumačenja ove rečenice: θεός s članom ili bez njega. tamo se hrani. budući da su htjeli u rečenici imati glagol. izabiru onaj kojeg svaka pojedina hoće. kao i njegovo zalaganje za čitanje priloga namjesto ime­ nice. ta i ne ulazi nikada u taj lik. izronivši. 972) poistovjećena s Nemezis. nekim prijateljem Muza. 1 7 A to je prisjećanje na o n o što je naša duša tada vidjela. a kad im se presudi. Vrlo teška rečenica izuzetne važnosti. tad jedne. No kad u n e m o ć i da slijedi ne vidi. ili o n o g a koji će se liječenjem tijela ba­ viti. Može se prihvatiti De Vriesov stav da je u općenitim postavkama ovakve vrste ispuštanje člana skoro pravilo. četvrta u o n u gim­ nastičara sklonog naporu. Ona pak druga u lozu kralja v o đ e n o g zakonom. s etimologijskim značenjem „Neizbježiva". ili neki svećenički. kako bi slijedilo iz Hackforthova pri­ jevoda . Stoga je i pravedno da j e d i n o duh filozofa dobiva krila: usmjeren je naime uvijek sje­ ćanjem.

By G. U mitu ο nebeskim ophodnjama duša na jedan je zagonetan na­ čin filozofijska psihologija vezana s astronomijskim spoznajama Plato­ nove Akademije. čini se. Cambridge. Neki problemi interpretacije Malo je koji dijalog Platonov dosad tako malo zadovoljavajuće razjašnjen u svojoj cjelovitosti i jedinstvenosti kao upravo Fedar. čak nakon Parmenida. ovdje u Fedru takoreći dogmatski ustvrđen. 1985. Thompson. i svaka. With English Notes and Dissertations by VV. središte i izvorište smisla cjelokupnoga spisa. još se nije daleko došlo u iznalaženju filozofijskog smisla tih i takvih mitski nagoviještenih odnosa. . a zatim i kršćanskom nauku ο bitnoj i temeljnoj jednakosti svakoga čovjeka sa svakim drugim. nakon naznaka već u Politeii. kako je taj klasično do izraza bio došao ponajprije u Fedonu. Ovdje možemo samo najkraće upozoriti na nekoliko važnijih zna­ čajki filozofijskoga sadržaja ulomka. Pri tome je. Ubersetzung und Kommentar. prema svom filozofijskom značenju gotovo jedinstven u povijesti filozofije. barem početni i najneodređeniji. mora se u svakoj svojoj pojedi­ nosti pokušati razumjeti ponajprije iz paralelnih izvođenja . §1. Razumijevanje jedinstvenosti dijaloga pričinja još uvijek priličnu teš­ koću. Unatoč poticajnim pokušajima Stenzelovim (v. Translated with an Introduction and Commentary by R. To dakako ne uključuje ovdje neki pokušaj provedbe prave interpretacije. jednako tako kompozicijskom kao i smisleno-sadržajnom.dakako i opet „samo" mitologijskih . s razmatranjima ο istinskoj. posvemašnje vezivanje duše s kretanjem. kako ju je još Hegel htio ocijeniti. prekoravan biva od m n o š t v a da je pomaknut. njenim stanjima i djelima. knjizi posljednjeg Platonova djela. u bitnoj suprotnosti s nazorom ο njenoj jednostavnosti i jednoobličnosti. A kad istupi iz ljudskih poslovanja i postane b o ž a n s k o m e us­ mjeren. koje i inače u zrelijeg Plato­ na sve više dobiva na važnosti i filozofijskoj upitnosti. ο njenoj naravi. Amster­ dam. 1973. III 4). od presudne važnosti sva­ ka. što ih je tadašnja medicina poznavala i vrstala u svojim teorijama ο tipovima karaktera. Nauk ο duši kao izvorištu i počelu kretanja. 1969.J.) Plato's Phaedrus.m u ž p o s v e ć e n u vazda savršena posvećenja. Ubersetzung und Kommentar von Ernst Heitsch (Platon: Werke. Od ostaloga teksta naglašeno je odijeljen mitskim karakterom.neprekoračivo određeno vlastitom jedinstvenom i neusporedivom individual­ nošću. Presudna je novost ovdje. dakle negdje otprilike uz Theetet. osobito: Uber zwei Begriffe der Platonischen Mvstik: ΖΩιΟΝ und ΚΙΝΗΣΙΣ.ο izabiranju života u 10. knjizi Politeie. Gottingen. dakle u njegovu prvome dijelu. §2. §4. u jednom od zacijelo najtežih ali i najdalekosežnijih njegovih tekstova uopće.) A Commentary on the Phaedrus of Plato. imao bi očito glasiti: nau­ kom ο duši. u drugome dijelu? Odgovor. U gore prevedenom tekstu nalazimo svojevrstan nauk ο iskon­ skoj individuaciji. razrađen je kasnije u 10. Platon: Phaidros.doduše u granicama određenoga broja tipova. Čak su naprimjer takvi znalci kao Schleiermacher ili Natorp bili u stanju držati ga počet­ ničkom Platonovom skicom i datirati među najranije spise. Pripada zacijelo među najteže razumljive i smislom najdublje odsječke Platonova djela. d o k to da je b o ž a n s t v o m ispunjen m n o š t v u skrivenim ostaje. Darmstadt. §3. možda čak više no drugdje u Platona. kako je izložen u Timeju. Uzvišena poetska „igra" Platonova mitologiziranja sve je više od puke igre i fantaziranja u nevolji. De Vries. Ulomak koji je ovdje preveden čini u svakom pogledu. 1957). (Reprint Edition New York. Mitologijski prikaz onostranoga vječnog života duša. 176 177 . što ostaje nadalje takoreći jedinom konstantom u mijenama najrazličitijih političkih koncepcija zapadnjačke predaje do danas. na dijalektici zasnovanoj retorici. London.H. koja je štoviše čak jednim dijelom usljedak njena vlastitog predporođajnog izbora: . stav koji je dugo prevladavao interpretacijama Platona. u: Kleine Schriften. baš svaka nijansa njena značenja. 1868. Danas je nedvojbeno i opće­ nito prihvaćeno da taj dijalog valja datirati nakon Politeie. Općenito se složenost duše razabire kao ona karakteristika nau­ ka Fedra. Da je svako ljudsko živo biće . baš svaka riječ. arhaizirajućim izričajem te naglašeno svečanom intonacijom. koja stoji. točnije ο izgradnji svjetske duše. Teškoće razumijevanja danas su još dodatno potencirane izuzetnom nesigurnošću rukopisne predaje. u predvorje poznoga Pla­ tonova filozofiranja. temperamenta i si.mogućnost takovog nazora povijesno je ubrzo morala ustupiti mjesto najprije stoičko-kozmopolitskom. ( 1 1952. kako božan­ skih tako onih koje imaju smrtnu kob. Hackforth. zbog čega smo bili prinuđeni nešto više no inače u bilješkama raspravljati različite verzije čitanja i tumačenja. Poetički mit ο naravi duše u Fedru valjalo bi jednom misliti i razumijevati zajed­ no s matematičkim mitom ο postanku. Zakona. Važniji konzultirani komentari: The Phaedrus of Plato. te će jedini odista sa­ v r š e n i m postati. Čime je iznutra objedinjeno ispitivanje naravi i moći Erosa i ο „bo­ žanskome zanosu" u prve tri besjede dijaloga. 1993.

2 5 9 b 6 ) . Stranac: K a k o ne bi to. Stranac: Deder dakle. prisiljen sebi sa­ m o m e protusloviti. te toga radi budi posve miran. da kušnji p o d v r g n e m o stav oca Parmenida. iz kojeg bi ishodišta netko z a p o č e o opasnu raspravu? M e n i se pak čini. Teetet: Kaži samo. Stranac: Z b o g toga se dakle sada treba odvažiti napasti očin­ ski stav. Izvornik: Platonis opera.govoreći ο lažnim stavovima ili mnijenju. priječi li neka bojazan to raditi. a tako upravo i sada. R e c o g n o v i t breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. kako se o n o kaže. Stranac: Bojim se zaista kazanoga. izgledalo i slijepcu? No d o k to ne b u d e osporeno ili potvrđeno teško da će u o p ć e itko m o ć i . ili treba sasvim odustati. ili i ο o n i m vješti­ n a m a koje su s tim vezane . 179 . ako ć e m o se obraniti. Teetet: Sto se m e n e b a r e m tiče. nećeš se nikako činiti kao da griješiš kreneš li na to osporavanje i to dokazivanje. ako ga uopće osporimo. Prijevod. ο odrazima. sli­ kama. Stranac: Zamolit ću te p o v r h toga ipak za j o š j e d n u neku sit­ nicu. T o m v s I. da n a m je p o s v e n u ž n o o v i m se p u t e m zaputiti.Iz djela Sofist (241d5 . stalno se a m o t a m o prevrću­ ći. da se ne bih k a k o z b o g toga tebi činio kao da sam mahnit. No tebe radi prihvatit ć e m o se toga da o s p o r i m o stav. Teetet: Rekao si. Teetet: Posve istinito. dijete. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Stranac: N u ž n o će n a m biti. oponašanjima ili njihovim priviđanjima. te da i z n u d i m o da jest u n e k o m pogledu nebiće. i opet da nekako nije biće. Teetet: Izgleda to takvo treba u raspravama izboriti. Ο χ ο η ϋ 1973 (^ΙΘΟΟ). Stranac: Maločas govoreći r e k o h kako se pri osporavanju toga nalazim vazda neiskusan.ne biti smiješan. Teetet: Ali neće nas nikada nikako spriječiti.

no sad s m o na bespuću. d o k ο o n o m e d r u g o m e ne. da ne b i s m o bili nekako smeteni o k o toga. svadbe. tako ti bogova. Teetet: Što t o ? Stranac: Da su nas m n o g e isuviše prezirući zanemarili. dijete? Teetet: Baš ni najmanje. a sad opet m n o g o i samo sebi neprijateljsko po nekoj mržnji. Stranac: M o ž d a nas. Mi smo pak ranije smatrali da znamo. Najprije nas dakle to podučite. ili neko takvo dvoje. to je teško. propitujemo ovako: „ D e d e r vi koji tvrdite da je sve toplo i hladno. Teetet: Reci jasnije što to kazuješ. međutim. tvrde naime one napetije M u z e . kao da su prisutni. nebiće. reći ć e m o . t i m e n e k a k o razdvajanja i spajanja pretpostavljajući? Jer ja sam bar.Teetet: Kojim to? Stranac: Razmotriti najprije o n o što n a m se sada čini jasnim. ili biva. d o k bijah mlad. m r ž n j o m p a k i ljubavlju da se drži zajedno." To upravo govoreći i zahtijevajući od njih i od ostalih koji tvrde da o n o sve jest više n e g o j e d n o . prijateljima posta­ jući. a ne dvoje. i sva­ ki onaj t k o se dao u prosudbu da razluči bića. ili dva. a o n d a opet. a ne više kao dvoje? Jer zacijelo ne kažete da oboje j e d n a k o j e s u nazivajući j e d n o od o n o g a dvojega bićem. Teetet: Ali ο kojem govoriš? Ili jasno je da tvrdiš kako treba najprije biće pretraživati. Teetet: Vidim. tako pripovijeda priče da je o n o što se naziva svime j e d n o .i tako biste dvoje posve očito nazivali j e d n i m " . Teetet: Sasvim si ispravno rekao. Stranac: I ο ostalome od o n o g a ranije kazanog isto n a m je to reći? Teetet: Dakako. no sad treba najprije ispitivati o n o najveće i načelno. . te ih skupa nastanjuje i udaje. d o k o n e blaže odustaše od toga da s tim uvijek tako stoji. što to zapravo kod obojih oglašavate kazujući da o b o ­ je i svako od njih jesu? Kako da shvatimo to vaše 'biti'? Da li kao treće uz o n o dvoje. smatrao da t o č n o razumijem kad bi tko kazao to ο č e m u s m o sad besputni. Teetete. isto to stanje zadešava u duši ne manje glede bića. K o d nas pak elejski narod. budeš li mnijenja da treba. m n o g o ili j e d n o . što zapravo ti koji ο njemu g o v o r e sma­ traju da [ono] očituje. Stranac: „Ali prijatelji". kakva su i kolika. Stranac: A što? Zar ne treba i one koji tvrde da o n o sve jest j e d n o upitati po mogućnosti što zapravo zovu b i ć e m ? Teetet: Kako da ne? 180 181 . počinjući od Ksenofana i j o š ranije. No sa svoje se strane b e z zlobe m o ž e ovo iznijeti. pa tvrde da je naizmjence sad o n o sve j e d n o i sljubljeno po Afroditi. A kažem da n a m treba primijeniti taj postupak da ih. no j e d n o m nekako n e k a od njih m e đ u s o b n o ratuju." Teetet: Istinu kažeš. ili je nastalo. Stranac: Ο t o m e m n o g o m dakle ispitivat ć e m o n a k o n ovoga. pa se olako m e đ u s o b n o složili. ο kojemu inače tvrdimo da smo na d o b r o m e putu i da razumijemo kad god netko to izrekne. što zapravo hoćete označiti kad izgovarate biće. A da U je sve to t k o od njih istinito kazao ili ne. pa da stavimo prema vama o n o sve kao troje. h o ć e m o li što pogriješiti. Drugi pak tvrdeći da su đva. i opet toplo h l a d n o m e primješavajući. vlažno i suho. Stranac: „ B u d u ć i pak da smo mi na bespuću. Stranac: O d m a h si shvatio. što to oni svaki put g o v o r e kad se n e k o od njih oglasi tvrdeći da jest. Jedan govoreći da su tri bića. Stranac: Čini mi se da n a m olako pripovijeda Parmenid. premda j e d n a k o spram obih stojimo. Jer očito je da vi to odavno znate. k o d tako velikih stvari slavnim i drevnim m u ž e v i m a prigovarati. kao da je to razgovijetno. Teetet: Možda. Razdvajajući se vazda se sjedinjuje. Sad pak vidiš da smo o k o njega na bespuću. ili toplo i hladno. d o k biva posve suprotno od toga. Brzo bi naime na o b a načina bilo jedno. kao da s m o djeca. Teetet: K a k o ? Stranac: Izgleda mi da n a m svaki pripovijeda neku priču.. pokažite nam vi to dostatno. da n a m se ne bi činilo kako razumijemo o n o što govorite. a i pogrešno. Stranac: N e g o dakle hoćete oboje nazivati b i ć e m ? Teetet: M o ž d a . p o r o d i njegu za p o t o m s t v o sebi priređuju. Jer svaki je pojedini od njih o n o svoje do kraja doveo. nimalo ne ma­ reći za to da li ih pratimo d o k govore ili zaostajemo Teetet: K a k o to govoriš? Stranac: Shvaćaš li ti Teetete. N e k e pak kasnije j o n s k e i sicilske M u z e zaključiše kako je najbolje splesti to oboje i kazati d a j e biće m n o g o a i j e d n o .

ili da u o p ć e ne k a ž e m o da je biće cijelo? Teetet: T e ž a k si izbor stavio pred m e n e . Teetet: Sto da ne? Stranac: A zar nije n e m o g u ć e da o n o s čime se to zbiva s a m o bude o n o j e d n o samo? Teetet: Kako? Stranac: T r e b a valjda p r e m a p r a v o m smislu reći da je o n o istinski j e d n o posve bez dijelova. Teetet: Treba zaista. Teetet: Kako da ne? Stranac: I uopće ne bi imalo smisla povlađivati o n o m e tko govori da ime jest nešto. 1 Teetet: N u ž n o . služeći se za isto dvama imenima. tada će biće. and this O n e that is' again (τοϋτο . Teetet: T a k o je. Teetete. Teetet: Da. s druge strane. „ o d a s v u d dobro zaokružene kugle j e d n a k o masi. te nije čudo da naprimjer Cornford smatra najboljim naprosto je izlučiti iz teksta. ili će biti pri­ siljen kazati da je ime ničega. da o n o m e tko je postavio tu pret­ postavku nije od svega najlakše odgovoriti na ovo sad upitano i na bilo koje drugo. a i tvrde. Stranac: I po t o m će razlogu biće.za razliku od Burneta. Stranac: I opet će više od j e d n o g biti o n o sve. Campbell zadržava [εν] δν μόνον većine rukopisa. strance. sebe lišeno. Campbell i Burnet čitaju αΰ τό umjesto αυτό. •• 182 183 . bu­ dući sve i cijelo. Slično i Heindorf: . ako se rekne da je nečega. proizaći d a j e ime samo ime imena.. Rukopisna predaja ove rečenice je upravo beznadno nesigurna. Ili ne? Teetet: Da. Stranac: No ako biće ne bi bilo cijelo z b o g toga što mu se zbilo stanje cijelog. ili će. a smi­ sao pri svakom mogućem čitanju gotovo posve nedokučiv. . nakon toga biti odgovor? Stranac: Jasno je. Teetet: Da. b u d e j e d n o . .. Teetet: Posve. Ili? Teetet: T a k o . kao što i Parmenid veli. imati sredinu i krajeve." Stranac: A što? Tvrde li da je o n o cijelo drugo od j e d n o g koje jest.. Teetet: Kako? Stranac: dvoje? Stavljajući ime drugim od stvari. a njih imajući posve je n u ž n o da ima dijelove. ili k a k o ? " Teetet: A koji će im onda. quatenus est unius tantum unum. Jer biće kojemu se zbilo da b u d e j e d n o izgleda zaista da nije isto s j e d n i m .A što? Bićem nazivate nešto?" Teetet: Da. koji prihvaća Apeltovu emendaciju όνομα δν . Stranac: .Stranac: Neka dakle odgovore: „Tvrdite doista da samo j e d n o j e s t ? " „ T a tvrdimo". budući ime j e d n o g i opet imena. Stranac: Da li će onda biće koje i m a stanje j e d n o g a na taj način biti i j e d n o i cijelo. Stranac: A o n o takvo koje je iz m n o g i h dijelova n e ć e se slagati s tim stavom. Teetet: T a k o je. Stranac: Ali ništa ne priječi da o n o što je u dijelovima i m a stanje j e d n o g glede svih dijelova zajedno. proizaći će da je biće nedostatno samog sebe. dakako. Teetet: Shvaćam. kazuje zacijelo Teetet: Da. Stranac: „ D a li upravo o n o jedno. Teetet: Kako? Stranac: Prihvatiti da jesu dva imena zaista je smiješno za o n o g a tko stavlja da nema ničega osim jednog.Atque unum. ili s njim isto? Teetet: Ta kako neće tvrditi. Stranac: Posve istinito veliš. jer niti što veće niti što manje m o ž e biti. biti nebiće. Stranac: I da je o n o j e d n o j e d n o . budući da drugog ničeg nema. u smjeru sredine j e d n a k o posve. ako i b i ć e i o n o cijelo odvojeno zadrže svako od njih vlastitu narav. kako imaju gotovo svi rukopisi. samo o n o cijelo bilo. hoc quoque nominis rursus unum (das Eins eines Namens) esse efficietur. dok bi. αύ τό εν δν) (proves to be the name) of a name". Stranac: No ako je o n o cijelo..te prevodi: „And (it will result) that the One also is only one of the one. budući takvo. te će o n o sve biti više od jednog. Stranac: Ako bi pak ime stavio kao s njom isto. Schleiermacher. te da na taj način. reći će. ovdje ili ondje".

Stranac: Zato oni koji se s njima prepiru vrlo bojažljivo o d o z ­ go o d n e k u d iz nevidljivog uzvraćaju. Teetet: Istina. dje­ l o m učiniti boljima. 2 Teetet: Čini se da s tim u potpunosti tako stoji. Teetet: Dakako. Jer ako je n e k o koliko. j e d n a razumna a druga nerazumna? Teetet: Zašto ne? Stranac: Ali ne biva li svaka od njih takvom imanjem i prisutnošću pravde. svako napose s beskraj­ n i m b e s p u t n o s t i m a pojavljuje se o n o m e tko kaže da biće jest ili n e k o dvoje ili s a m o j e d n o . Teetet: K a k o ? Stranac: Jedni na zemlju sve natežu s n e b a i o n o g nevidljivog. činimo riječju. Stranac: Ali svakako će reći da o n o što m o ž e bivati prisutno n e č e m u i odsutno jest nešto? 184 185 . Teetet: A kako da u z m e m o ? Stranac: Od onih koji ga stavljaju u ideje lakše. ali neka svejedno b u d e dostatno. a također. u raspravama ih usitno raz­ bijajući. premda ih imaju svi rukopisi. Stranac: A što? Ne kažu li da je j e d n a duša pravedna a druga nepravedna. ako bi ikako bilo m o g u ć e . stijene i drveće g r u b o rukama obgrljujući. a suprotna suprotnog? Teetet: Da. Teetet: Zašto? Stranac: O n o postajuće uvijek je postalo cijelo. Teetet: Da. ustrajavaju na t o m e da jest samo o n o što dopušta neki zagrljaj i dodir. uz to da nije. da bismo iz svega vidjeli kako reći za biće što zapravo jest nije ništa lakše n e g o za nebiće. a m o ­ žda čak i gotovo n e m o g u ć e . j e r o n i su pitomiji. određujući tijelo i jestvo kao isto. Jer o n o što je od boljih prihvaćeno zacijelo je vrednije od o n o g a što prihva­ te lošiji. govoreći. a ako tko od ostalih kaže da jest nešto što n e m a tijela. Stranac: P o z o v i o n d a te boljima postale da ti odgovaraju. označavaju nekim p o k r e t n i m bivanjem umjesto j e s t v o m . Stranac: No o n o necijelo ne smije biti niti neko koliko. A u sredini između tih obih neizmjerna neka bitka o k o toga. ako se o n o j e d n o ili o n o cijelo ne stavi u o n a koja jesu. o n a pak tijela od onih i to što oni prvi zovu istinom. n u ž n o je da cijelo b u d e toliko. tad se isto to zbiva biću. neke mislive i bestjelesne ideje prinuđujući da b u d u istinskim jestvom. T e ž e pak od onih koji sve silom natežu u tijelo. Heindorf je namjesto njih konjicirao τόν τό δλον.Stranac: A kad u o p ć e ne bi bilo o n o g cijelog. Teetet: T r e b a se dakle i k njima zaputiti. z b o g prepirke ο jestvu. Burnetom i svim prevodiocima riječi τό εν ή kao glosu ili rezultat nekog poremećaja teksta. donoseći svaki put veće i teže vrludanje o k o o n o g a ranije kazanog. Stranac: I d r u g o m e đ u t i m bezbrojno. Sad pak treba promotriti o n e koji drugačije govore. s Campbellom. tako da niti jestvo niti postajanje ne treba označiti kao da jesu. i to potvrđuju. pretpostav­ ljajući da bi bili voljni odgovarati uljuđenije nego sada. Nadovezuje se n a i m e j e d n o na drugo. Teetet: Bit će. strašne m u ž e v e s p o m e n u . Stranac: Stavljajući dušu kao neko od bića? Teetet: Da. ne bi nikad ni postalo biće. Ali mi ne m a r i m o za njih. preziru posve i ne žele ništa više čuti. Teetet: Očituje to skoro v e ć i sve o v o što se sad pomalja. vazda traje. Teetet: Kako? Stranac: Najbolje ih je doduše. što Campbell nalazi „probablv right". No ako to ne ide. Stranac: Da li dakle. te tumači o n o što ti bude od njihove strane rečeno. Stranac: Od obih dakle tih plemena po redu u z m i m o obrazlo­ ženje ο jestvu koje postavljaju. Teetet: Posve ispravno. I sam sam naime v e ć m n o š t v o takvih sreo. već istražujemo o n o istinito. kažu da jest neko smrtno živo biće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: A slažu li se da je to tijelo s d u š o m u sebi? Teetet: Svakako. Isključujemo. pa ma koliko bilo. Svega se naime toga takvog dotičući. No čini mi se da s njima treba činiti ovako. Stranac: No čini se d a j e m e đ u njima kao neka borba giganata j e d n i h protiv drugih. Stranac: Sve o n e koji se p o t a n k o izjašnjavaju ο biću i ο nebiću n i s m o doduše prešli. Tee­ tete.

ο vi najbolji. a o v o o n o dru­ go? Ili da ni j e d n o od toga dvojega ne ide skupa ni s j e d n i m od tih? Teetet: Očito da nijedno s nijednim. no s j e s t v o m tvrde da nije u skladu m o ć ni j e d n o g od toga dvojega. Stranac: Lijepo. 186 187 . za što ć e m o reći da vi to tako zovete kod ovih obih? Zar ne baš o n o što smo mi maločas rekli? Teetet: Koje? Stranac: Trpnja ili djelatnost koje bivaju iz neke m o ć i u svih onih koji se jedni s drugima sudaraju. biti voljni prihvatiti i složiti se da je biće ovakvo nekakvo? Teetet: Kakvo to? Kaži i znat ć e m o smjesta. čak i ako bi to bilo samo jedanput. a i o n o suprotno. Stranac: A što je sa svim tim takvim? Ne kažu valjda da ima n e k o tijelo? Teetet: Na to ne odgovaraju više jednakim načinom. nego da im se. Jer protuslovili b i s m o onom prethodnom. dostajat će. M o ž d a će pak b r z o dospjeti u besputnost. za o n o bivati spoznavanim n u ž n o opet proizlazi to da je trpnja. Stranac: A k o dakle jest pravednost. ako bi spoznavanje bilo neko činjenje. a s druge strane d u š o m p u t e m mišljenja s pravim j e s t v o m . d o k se s druge za razumnost i svako od onih za koja si pitao stide od­ važiti na to da ili prihvate kako sve to nije ništa od bića. ili trpnja. boljima postali ti muževi. S njima dakle neka n a m ovdje to ostane uglavljeno. Stranac: A što? Kažete li da je spoznavati ili bivati spoznavan djelovanje. budući da već sami u sadašnjem ča­ su nemaju za reći nešto od toga bolje. ili je sve to nevidljivo? Teetet: Da gotovo ništa od toga nije vidljivo. Jestvo će se onda. s j e d n e strane. Stranac: No idemo k onima drugima. čini kako duša posjeduje neko tijelo. nekako rastav­ ljajući. na što gledajući kažu za oboje od toga da jesu. Teetet: Ostaje. Teetete. valjda zbog drugovanja s njima. Stranac: Očito su nam. A ti n a m i kod ovih tumači. Stranac: Zapitajmo ih međutim iznova. zar ne? Teetet: Da. Stranac: Na to pak kažu da uz bivanje doduše ide m o ć trplje­ nja i činjenja. To naime da će. M o ž d a će se kasnije i nama i njima drugo pokazati. da sve to doista jest. kažu li da je nešto od toga vidljivo i dodirljivo. bu­ dući da se ničeg od toga ne bi stidjeli oni od njih koji su u zemlju zasijani i iz nje nikli. za koju k a ž e m o da se ne bi mogla zbiti o n o m e što miruje. Postavljam naime odredbu da bića nisu ništa drugo do m o ­ gućnost i m o ć . Teetet: A kazuju li time što? Stranac: O n o na što treba uzvratiti da s naše strane m o r a m o od njih j o š jasnije ispitati slažu li se s time da duša spoznaje.Teetet: Kažu doista. njihov o d g o v o r na to nećeš dokučiti. ili oboje? Ili d a j e o n o trpnja. koliko bude spoznavano toliko i kretati trpnjom. Teetete. Teetet: Kazuješ baš o n o što misle. a ako ih nešto takvo zadesi. za koje tvrdite da se uvijek na isti način isto drži. Stranac: Shvaćam. Stranac: No upravo to zajedništvovanje. Teetet: Bit će tako. osmotri da li će. M o ž d a ti. ako im to predložimo. Stranac: I da tijelom i m a m o zajednicu s bivanjem p u t e m osje­ ta. ili pak . poznavano od strane spoznaje. Teetet: No prihvaćaju to. M o r a t će naime kazati što je srodno i t o m e i ujedno svemu ono­ me što i m a tijelo. Teetet: Ta kažemo doista. ljubiteljima ideja. pa i od najmanjega. Teetet: Koje to? Stranac: N i s m o li nekako kao dostatnu odredbu bića stavili to kad je u n e č e m u ma i najneznatnija m o ć trpljenja ili činjenja? Teetet: Da. ali ja da. Stranac: K a ž e m onda da o n o koje posjeduje ikakvu m o ć usa­ đenu da bilo čini ma što d r u g o m e bilo trpi i najmanje. Teetet: Koji to onda stav iznose? Stranac: Ne prihvaćaju o n o što s m o maločas ο jestvu rekli o n i m a iz zemlje rođenima. d o k bivanje svaki put drugačije. također i duša u kojoj sve to biva. a jestvo biva spoznavano? Teetet: Kažu da s time da. Jer ako bi i za nešto malešno od bića bili voljni dopustiti da je bestjelesno. već bi se naprezali uvjeravati kako je sve o n o što ne m o g u rukama stiskati doista u potpunosti ništa. Stranac: Bivanje kažete da je od jestva drugo. da ustvrde da su sve to tijela. razumnost i ostale vrline.

o i s t o m " ikada bilo b e z stajanja? Teetet: Nikako. I pokušat ću to učiniti ispitujući te kao i one tada. Stranac: Nisu dakle kretanje i stajanje. biće. o b a zajedno. ali život ne? Teetet: A kako? Stranac: A da k a ž e m o da doduše to oboje jest u njemu. Stranac: Ili označavaš da stoje. niti od onih koji kazuju j e d n o . već uzvišeno i sveto. doista. nema­ j u ć i u m a . zaista. osobitu potrebu da se. shvaćajući i sagledavajući njihovu zajednicu s jestvom.Teetet: Ispravno. i o n o m e koji najviše sve to cijeni. Teetet: Ispravno. p r e m a onoj djetinjoj molitvi. Stranac: A što? Vidiš li da bi um bez toga bio. Stranac: A što? Zar se ne čini da smo već prilično raspravom obuhvatili biće? Teetet: Baš posve. 3 n e m a nitko nikako ni ο č e m u uma. Stranac: Svakako. Stranac: A što. poput Cornforda. Teetet: Zacijelo. Stranac: N e g o da k a ž e m o da i m a doduše u m . to uopće ne uviđam. i ο biću i ο svemu govoriti oboje. n e p o k r e t n o stoji? Teetet: Sve se to bar meni čini besmislenim. Stranac: N e k a bude. mogli s pravom biti priupitani n a n o v o o n o što s m o sami tada pitali one koji kazuju da je sve toplo i hladno? Teetet: Sto to? Podsjeti me. nego. kako mi se čini. kad k a ž e m o da kretanje i stajanje jesu. razumnost ili u m . Stranac: T r e b a se o n d a na svaki način boriti protiv onoga koji bi. Stranac: Razmotri o n d a jasnije da li bi. da bismo ujedno i nešto uznapredovali. m e đ u t i m da ipak. Stranac: Kažeš li da se kreću oboje i svako od toga dvojega. k a k o se čini. prihvati Budhamovo hiperkritičko umetanje riječi < πάντων >. ako se s ovim sad slažemo. 188 189 . No kako n a m je to pak prikriveno ostalo da s nama tako stoji. uklonivši znanost. Zeusa m u ? Da li ć e m o se lako dati uvjeriti k a k o uistinu kretanje. da o n o niti živi niti razumijeva. Teetet: K a k o ? Stranac: Čini li ti se da bi o n o „ n a isti n a č i n " i „isto t a k o " i . ako su nepokretna bića. prihvatiti da sve stoji. Stranac: Gle! No sada ć e m o Teetete tek zaista. ali n e ć e m o reći da ih i m a u duši? Teetet: A na koji bi ih drugi način imalo? Stranac: N e g o o n d a da doduše i m a u m . doista. n e p o k r e n u t o stoji? Teetet: Strašan b i s m o zaista stav dopustili. v e ć zaista nešto od njih drugo? Ne uviđamo. d o k nam se čini kao da nešto g o v o r i m o ? Teetet: M e n i se doista čini.. Ne zoveš li kretanje i stajanje suprotnošću j e d n o drugome? Teetet: Kako da ne? Stranac: I ipak tvrdiš da to oboje i svako od njih j e d n a k o jest? Teetet: Ta tvrdim. dakle. Smisao je jednako jasan kaže li se na ovome mjestu „sva bića" ili samo „bića". život i dušu. Teetet: Ž e s t o k o . Stranac: I o n o p o k r e t n o o n d a i kretanje treba prihvatiti kao bića? Teetet: K a k o da ne? Stranac: Proizlazi dakle Teetete da. spoznati besputnost ispitivanja ο njemu. i tim b i s m o stavom isto to odstranili iz bića. duša i r a z u m n o s t nisu u p o t p u n o m e biću. kazujući da to oboje jest? Teetet: A kako? Stranac: Dakle kao nešto treće uz ova stavljaš u duši biće. kad dopuštaš da jesu? Teetet: Nipošto. te. i da su nepokretni i da su pokrenuti. ili da bi u o p ć e gdjegod postao? Teetet: Ni najmanje. posve s d u š o m u sebi. tako obojima priričeš da jesu? Teetet: Čini se da uistinu kao nešto treće protumačujemo bi­ će. Teetet: Kako pak to? I što si to rekao? Stranac: Sretnice. ne uviđaš li da smo sad u najvećem ne­ znanju o k o njega. život. kao da je njime i stajanje i kretanje obuhvaćeno. Stranac: Filozofu je dakle. ili 3 pak m n o g e ideje. Stranac: Ali ako b i s m o opet prihvatili i to da je sve uzgibano i pokretno. strance. ο bilo č e m u što tvrdio. protiv svih lukopisa. a niti opet od onih koji biće na svakojaki način p o k r e ć u u o p ć e išta slušati. z b o g toga n u ž n o . Teetet: Posve istinito.

Stranac: Da bi n a m dakle govor bio upravljen svima koji su ikada bilo što ο jestvu raspravljali. nego i dobar. kojima smo se prije obraćali. gozbu priredili mladićima. te se stoga uveseljavaju ne dozvoljavajući govoriti ο d o b r o m čovjeku. kao m o g u ć n e zajedništvovati jedni drugima? Ili ova da. odgovarajući j e d n o po j e d n o . Teetet: A što to? Stranac: Da li da niti jestvo ne pripajamo kretanju i stajanju. ka­ ko se čini. kažemo ne samo da je čovjek. Teetet: Čega? Stranac: Da smo. Ne b u d e m o li pak mogli niti j e d n o od njih dvoje vidjeti. nego da ih tako u o v i m našim raspravama stavimo kao da su nepomješljivi i bez m o ć i da se m e ­ đ u s o b n o združuju? Ili da ih sve u o n o isto svedemo. Stranac: G o v o r i m o naime ο čovjeku imenujući neko m n o g o .Teetet: Čini se. kad s m o bili pitani na što se odnosi ime nebića. Stranac: No tim slaganjem smjesta sve biva p o r e m e ć e n o . pa onda smatraju da su u t o m e nešto p r e m u d r o pronašli. zapali u potpunu besputnost. te beskrajno m n o g o drugog. k o d svakog razmotrio sve o n o što proizlazi? Teetet: Lijepo zboriš. pridajući mu boje. o n o što sad u vidu pitanja kazujemo. kako u onih koji o n o sve pokreću tako u onih koji ga kao j e d n o zaustavljaju. Teetet: Svakako. Stranac: K o d toga je međutim opravdano da se sjetimo onoga. Ta srećeš Teetete. A budući da i biće i nebiće jednako zapadaju u besputnost. Stranac: I stavimo da oni kažu. te iz tih i sastavljaju. Teetet: Lijepo. ako je to m o g u ć e reći. i u bezbroj ostaloga. Stranac: No i oni koji o n a sva sad sastavljaju a sad ih raz­ dvajaju. nego s j e d n e strane ο d o b r o m d o b r o m . Teetet: Istinu veliš. pa i onih koji p r e m a idejama tvrde da bića vazda se na isti način isto držeći jesu uvijek. čini u većoj. bilo u sastojke koji imaju granicu. pa bilo da u j e d n o i iz j e d n o g u bezgranične razdvajaju. ako hoćeš. strance. a i o n i m a od starijih koji kasno uče. zaista. oni govoreći da se bivstveno kreće. ostaje n a m sad nada da će se. i drugo na taj način pokazati. a ovi da bivstveno stoji. O d m a h je naime svima pri ruci za to se uhvatiti kako je n e m o g u ć e da o n a m n o g a jesu j e d n o i o n o j e d n o mnoga. opet g o v o r i m o kao ο m n o g o m i po­ m o ć u m n o g i h imena. m a n e i vrline. ponekad i starije ljude. veličine. A i sve ostalo tako na isti način: pret­ postavljajući svako kao jedno. Sjećaš se? Teetet: Kako da ne. Stranac: Zašto onda ne bi. Jer ako se nešto ne kreće. u čemu svemu. Stranac: T i m e smo. reći da bi oni upravo izabrali? Teetet: Doista ne m o g u za njih na to ništa odgovoriti. svejedno 190 191. Teetete. a o n a ne? Što ć e m o od toga. . prvo da ništa ničim n e m a nikakvu m o ć zajednice s nečim. Teetet: Svakako. Teetet: A kao što? Reci primjer. kako neće stajati? Ili kako se opet ne kreće o n o koje nikako ne stoji? A biće nam se sad pokazalo izvan t o g obojeg. Nije li da o n d a kretanje i stajanje neće nikako imati udjela u jestvu? Teetet: Baš nikako. koji su se z b o g oskudice u imetku pameti t o m e t a k o v o m zadivili. a s dru­ ge ο čovjeku čovjeku. Jer svi takvi pripa­ jaju bitak. Stranac: K a m o onda treba još da okrene razum onaj tko hoće nešto izvjesno ο njemu za sebe ustvrditi? Teetet: Ta kamo? Stranac: Držim doista da više nikamo lako. češće o n e koji se time bave. Teetet: Valjda. ako se j e d n o od toga pokaže bilo mračnijim bilo jasnijim. ne imajući zajednice s jestvom? Teetet: N e ć e biti. Stranac: To neka onda ovdje leži neodlučeno. Je li to dakle m o g u ć e ? Teetet: Doista je najnemogućnije od svega. Stranac: P r e m a vlastitoj naravi biće dakle niti stoji niti se kreće. niti nešto drugo nečemu drugome. kako vjerujem. zaista? Stranac: A što? Da li će koje od njih biti. Stranac: K a ž i m o onda na koji to način zapravo m n o g i m ime­ nima svaki put o n o isto označavamo. oblike. Stranac: Da li smo sad u nekoj manjoj besputnosti o k o bića? Teetet: M e n i se zaista. bar ćemo raspravu kako god b u d e m o spo­ sobni najdoličnije dalje voditi ovako ο obojemu ujedno. smatram. neka bude r e č e n o i o v i m a i ostalima.

ako n e m a baš nikakvog miješanja. zadešava ih g o t o v o što i slova. ako bi j e d n o d r u g o m e pridolazili. Stranac: A što? Nije li tako i s visokim i niskim glasovima? Onaj tko ima umijeće da raspoznaje one koji se zajedno miješaju i o n e koji ne. u kući imaju neprijatelja i protivnika. Teetet: K a k o da ne? Stranac: A što? Budući da s m o se složili da na isti način i rodovi jedni spram drugih imaju miješanje. Teetet: Da. Stranac: A ako j e d n a h o ć e to činiti a druga ne. pa opet j e d n u u j e d n o m sabranu kroz cjelinu mnogih. Stranac: No o n o dvoje otkrilo se kao n e m o g u ć e . tako mi Zeusa. ili treba umijeća onaj tko bi to htio dovoljno d o b r o raditi? Teetet: Umijeća. tako da je bez n e k o g od njih n e m o g u ć e da se i od ostalih j e d n o s drugim složi. Teetet: K a k o da ne. u svakom smjeru protegnutu kroz m n o g e . 192 193 . pri svemu t o m e ne bi govorili ništa. reći ćemo. Stranac: Svatko dakle tko h o ć e ispravno odgovoriti postavit će o n o preostalo od troje. Stranac: K a k o ? Teetet: Da bi i kretanje samo posve stalo i stajanje se opet s a m o pokrenulo. Stranac: No što ako d o p u s t i m o da sve ima m o ć uzajamnog zajedništvovanja? Teetet: To sam v e ć i ja sposoban odbiti. i to valjda najveće. izuzetno spram drugih. Teetet: T o č n o govoriš. te p o n o v o u razdvajanjima. a i m n o g e odvojeno posve razlučene. ili ništa. tavljati p r e m a r o d o v i m a i ne smatrati istu ideju drugom. kojih se nemaju snage riješiti i ne spajati ih u govo­ rima. Stranac: I k o d ostalih umijeća i neumijeća naći ć e m o druga takva. Stranac: Kojeg? Teetet: Gramatičkog. niti o n u koja je druga istom? Teetet: Da. d o k se druga slažu. tražeći sofista prije njega pronašli filozofa? Teetet: K a k o kažeš? Stranac: N e ć e m o li reći da dijalektičkoj znanosti pripada ras. koje su pojedinačno j e d n e od drugih odvojene. te vazda putuju unaoko­ lo ga noseći d o k se iznutra oglašuje. j e s u li u svemu neki drugi uzrocima razdvajanja? Teetet: Ta kako ne treba znanosti. a koji se uzajamno ne podnose? I j o š i to da li kroz sve jesu neki koji ih povezuju. A to je znati p r e m a rodu razlučivati u kojoj mjeri svako pojedino m o ž e biti u zajednici. kako to da kretanje stane tako i to da se stajanje kreće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: O n d a preostaje samo o n o treće. I od njih se n a i m e j e d n a nikako j e d n a s drugi­ ma ne slažu. Stranac: Samoglasnici se pak. Stranac: No kako ć e m o je sad nazvati. Teetet: I j o š kako. p o p u t sveze protežu kroz sve. i o n i m „ p o sebi". p o p u t o n o g n e o b i č n o g Eurikleja. Stranac: Z n a li dakle svatko koja m o g u s kojima biti u za­ jednici. Teetet: T a k o je. i bezbroj­ n i m drugima. Stranac: Ali j a m a č n o je to baš najvećim n u ž n o s t i m a n e m o ­ guće. čini se. nego. i o n i m „ o d drugih". tako da se m o g u zajedno miješati.stavljaju li da to biva naizmjenice ili pak uvijek. pa m n o g e druge od jed­ ne izvana j e d n e s drugima obuhvaćene. Teetet: D a k a k o . Teetet: K a k o ? Stranac: P r i n u đ e n i su se ipak pri svemu služiti o n i m „ b i t i " i o n i m „ o d v o j e n o " . ili nešto da a nešto ne. Teetet: Ispravno. kako se ka­ že. Stranac: Najsmješnijemu od svega bi se m e đ u t i m primakao g o v o r o n i h koji ne bi dopuštali da išta po zajednici sa stanjem d r u g o g b u d e o z n a č e n o drugim. Stranac: Zar neće onaj koji m o ž e to činiti dostatno raspozna­ vati j e d n u ideju. taj je muzičar. d o k je onaj tko to ne razaznaje n e m u zičar. n e o p a ž e n o prispjeli u znanost onih slobodnih i. te stoga i ne trebaju drugih osporavatelja. a i p o r e d b a ti je istinita. a u kojoj ne. Stranac: Jer n e k o j e d n o od toga je baš n u ž n o : ili se sve h o ć e zajedno miješati. Teetet: Da. Teetet: Da. zar nije n u ž n o da s n e k o m znanošću kroz rasprave putuje onaj koji h o ć e ispravno po­ kazati koji su od rodova kojima suglasni. Teetete? Ili smo.

ideji bića vazda prionulog mišljenjem. bude­ mo li voljni. niti pak stajanje. Stranac: Filozofa pak. Teetet: Skoro. . dajmo nakon toga napredujmo raspravom na ovaj način: ne razmatrajući ο svim idejama. kako vjerujem. prinu­ dilo bi svako od toga dvojega da se preinači u o n o s u p r o t n o od svoje naravi. Teetet: Da. te neki s malo a neki s m n o g o njih. te treba razmatrati kao da ih je pet a ne tri. Teetet: T o č n o . No d o k je i njega do­ duše teško jasno vidjeti. Teetet: Kako da ne? Stranac: Tada su to već tri. Teetet: I s tim ne manje nego s o n i m prije po svojoj prilici tako stoji. zaista. sa sofistom je teškoća druge vrste nego s njime. No ο sofistu je svakako očito da ga se ne smije ispu­ stiti prije no što ga dovoljno p r o m o t r i m o . koliko to do­ pušta vrsta sadašnjeg razmatranja. d o k neke pak ništa ne priječi kroz sve sa svima biti u zajednici. Stranac: Biće se pak dade miješati s obima. a sebi s a m o m isto. tako da. ako nam se uopće pruži pri­ lika da nekako. Stranac: No oba imaju udjela u o n o m istom i d r u g o m . Stranac: N e m o g u ć e je dakle da su o n o isto i biće j e d n o . prvo kakva je svaka pojedina. govoreći za kretanje i stajanje da oba jesu. Teetet: N e . Kad bi naime tim obojima pridošlo bilo koje od o n o g a dvojega. do o n o m e koji čisto i pravedno filozofira. . Jer oči duše mnoštva ne m o g u istrajati gledajući spram božanskog. Teetet: Tako. a da n a m to ostaje prikriveno? Teetet: M o ž d a . ili t i m istim i drugim izričemo nešto od onih. kao bića. proglasiti istima. . Stranac: Nego trebamo li misliti biće i o n o isto kao n e k o jedno? Teetet: Možda. Teetet: Kako? Stranac: Što god bismo zajedničko prirekli kretanju i stajanju. Teetet: Lijepo si rekao. Stranac: Ali kretanje i stajanje j a m a č n o nisu niti drugo niti o n o isto. Teetet: Kako? Stranac: O n o g a pobjeglog u tminu nebića. to ne m o ž e biti niti j e d n o od njih. Ili? Teetet: Čini se. Teetet: Kud i kamo.. budući da u t o m s u p r o t n o m ima udjela. p o t o m kakvu imaju m o ć m e đ u s o b n o g zajedništva. ta o b a tako. b u d e m o li ga tražili. boravljenjem s nji­ me sljubljenog. no uvijek s njima po nužnosti smiješana. govoreći da nebiće jest bivstveno nebiće. . Teetet: A zašto? Stranac: Kretanje će stati. Stranac: A ipak ne k a ž e m o da kretanje jest o n o isto ili drugo. ako i ne b u d e m o mogli biće i nebiće dokučiti s p o t p u n o m j a s n o ć o m . nego izabirući neke od onih koje se nazivaju najvećima. i sada i kasnije. Stranac: Od rodova koje smo upravo prošli najveći su zacijelo samo biće. a stajanje će se pak pokrenuti. zaista.Teetet: Svakako. teško je razaznati z b o g tamnoće mjesta. Ta o b a n e k a k o jesu. ipak b a r e m ne b u d e m o oskudni raspravom ο njima. Teetet: Ali to je svakako n e m o g u ć e . Teetet: Nikako. Stranac: Što smo to pak sad tako nazvali o n i m istim i dru­ gim? Jesu li to neka dva roda. Stranac: Budući da smo se dakle složili da neki od rodova h o ć e jedni s drugima biti u zajednici. Teetet: Ta kako bi tko pridao drugome? Stranac: Filozofa ć e m o dakle na takvom n e k o m mjestu pro­ naći. Stranac: Ali ako biće i o n o isto ne označavaju ništa različito. Stranac: No zacijelo nećeš tu dijalektičku znanost pridati dru­ g o m e . z b o g blještavila područja opet nije nikako lako ugledati. te stajanje i kretanje. Stranac: Ο njemu ć e m o dakle u b r z o razmotriti jasnije. Teetet: Što da ne? Stranac: Dakle je svaki od njih drugo od ostala dva. Stranac: Ali za o v o dvoje tvrdimo da se ne daju j e d n o s d u g i m miješati. opet ć e m o . nekaž­ njeno u m a k n e m o . 194 195 . druga od ona tri. Teetet: T r e b a dakle. a neki ne.

Stranac: I zaista.. Stranac: Ne bi bilo tako kad se biće i o n o drugo ne bi razli­ kovali više od svega. Stranac: Nadalje. ma koje drugo bilo. Teetet: Zaista t o č n o . Stranac: T r e b a se dakle složiti i ne treba se zlovoljiti t i m e što je kretanje isto i neisto. ΞΕ. s čime je u skladu i njegov prijevod: . Kad naime za nj k a ž e m o da je o n o isto i neisto. a drugi ne. Jer svako pojedino j e d n o da je drugo od ostalih ne po svojoj naravi. ταύτοΰ δέ γ* άμα και θατέρου μετέχουσαν ορθώς έχει και ταύτόν αυτήν και ού ταύτόν προσαγορεύειν >. ΞΕ. Ili? Teetet: T a k o . N e g o kad bi drugo imalo udjela u objema idejama. THE AT. Sam je pokušao ispuniti je sljedećim hipotetičkim tekstom: . nismo govorili na isti način. upravo to jest bit dru­ gogTeetet: G o v o r i š kako stoji. 4 Teetet: I te kako. Stranac: T r e b a dakle reći da je narav drugog peta m e đ u ide­ jama. > Teetet: Po­ sve ispravno. Stranac: Ali ipak o n o bijaše s a m o m sebi isto. z b o g toga što ima udjela u o n o m istom.. Teetet: K a k o ? Stranac: P r v o dakle da je kretanje u potpunosti drugo od sta­ janja. s Cornfordom. Stranac: Ali držim da dopuštaš j e d n a od bića nazivati samima po sebi.. z b o g toga što baš sve ima u o n o m e istom udjela. ορθότατα γε što bi značilo otprilike: „. Teetet: Svakako.Stranac: Stavljamo li onda o n o isto kao četvrto k trima ide­ jama? Teetet: Svakako.. z b o g koje odvojeno od o n o g istog biva ne to nego drugo.. jer je time izvrsno izražen očito intendirani smisao. Stranac: Besmisleno je dakle označavati ga postojanim. it does not. ού γάρ ούν. No. Stranac: Nije dakle stajanje? Teetet: N i k a k o . Stranac: O v a k o pak kazujmo ο tih pet. postojanim. z b o g toga što i m a udjela u biću? Teetet: Jest. παν ταύτοΰ namjesto rukopisnog αύτη . Da li je kretanje drugo od dru­ gog. ako Cornfordov je prijedlog popune teksta još složeniji: < νϋν δέ ουδαμώς μεταλαμβάνει. uzimajući opet j e d n o po jedno. < νϋν δέ ού μεταλαμβάνει.. Stranac: A kad bi se nekako združilo samo kretanje sa sta­ janjem. STR. nikako. VVhereas it does participate both in Sameness and in Difference.. ako v e ć dopuštamo da se jedni od ro­ dova h o ć e m e đ u s o b n o miješati. što se čini vrlo vjerojatnim. ΘΕ. ού γάρ ούν. Teetet: K a k o da ne? Stranac: R e c i m o dakle iznova. kretanje je opet drugo od o n o g istog. πάντ' αύτοΰ.προσαγορεύειν. budući da Teetetov odgovor nije lako dovesti u sklad s onim što je prethodno rečeno. Ili kako k a ž e m o ? Teetet: T a k o . doista. kao što i m a biće. Teetet: Skoro. pokazujući da je tako po naravi.>" 196 197 . so that it is correct to speak of it as both the same and not the Same. a druga uvijek u o d n o s u na druga? Teetet: Zašto ne? Stranac: A o n o drugo je uvijek u o d n o s u na drugo. o n i m a koje s m o probrali.<But it does not in fact participate in Rest at ali. tad pak g o v o r i m o z b o g zajednice s drugim. tako da se opet ispravno zove neistim. Teetet: Ne. Stranac: Nije dakle o n o isto? Teetet: Nije. Stranac: I reći ć e m o da je o n a protegnuta kroz sve njih. A sad n a m je baš po nužnosti proizašlo da. ΘΕ. tad g o v o r i m o tako u odnosu na njega samog. Stranac: A što? Da li da k a ž e m o da je o n o drugo peto? Ili to i b i ć e treba misliti kao neka dva i m e n a za j e d a n rod? Teetet: M o ž d a . do dokaza za to dospjeli smo prije nego do ovih sada. άτοπον άρα στάσιμον αυτήν προσαγορεύειν. a kad d a j e neisto. Na ovome je veoma važnom mjestu Heindorf konstatirao lakunu u tekstu. kao što bijaše drugo od istog i od stajanja? Prihvaćamo.. bilo bi nekad i m e đ u o n i m drugima n e k o drugo koje nije u o d n o s u na drugo. Stranac: No jest. kad da je o n o isto. Teetet: Da. Madvigovu korekciju αύτη . već. <No ono se ipak ne združuje. tad ne bi bilo ništa n e o b i č n o označiti ga postojanim? Teetet: Posve ispravno. > ΘΕ. v e ć po t o m e što i m a udjela u ideji drugog.

budući da imaju udjela u biću. kad se kazuje. no da je od četvrtog nećemo. kako se čini. smisao bi bio otprilike ovaj: „Dakle proizlazi . Stranac: Dakle proizlazi. O n o što svaki put oglašavamo nelijepim. Teetet: Koje? Stranac: Kad kazujemo nebiće tad. već samo toliko da o n o „ n e " . Stranac: Zar to isto ne zadešava i dijelove naravi drugog." Naš je prijevod blizak Campbellovu: . Stranac: No ne treba li kazati daje i samo biće drugo od ostalih? Teetet: N u ž n o . a s druge pak ona ostala beskonačna brojem nije.It results then that the notion of'non-beautiful' is an opposition of being to being. Stranac: A ako smo to razumjeli. Teetet: U svakom pogledu. doista. opravdano ispuštaju Stallbaum. dobiva ime koje je n e k o vlastito za taj dio. Campbell i Burnet. no pojedini njen dio. Stranac: Po nužnosti je dakle da nebiće jest. Stranac: H o ć e m o li kazati da je to bezimeno. F.. p r e m d a je jedna? Teetet: M o ž d a . a opet. stavljeno pred riječ koja slijedi. znači suprotno. ako već narav rodova sadrži zajednicu jednih s drugima. Teetet: K a k o ? Stranac: Kao kad r e k n e m o nešto neveliko. Stranac: No pogledajmo i ovo. Hermann. čini svako pojedino nebićem. praveći ih drugima od bića.C. Budući da naime nije ona. premda smo se složili da ih je pet ο kojima i u koje smo prethodno stavili razmatranje? Teetet: A kako? Ta nemoguće je dopuštati manji broj od ono­ ga koji se maločas pokazao.Teetet: N u ž n o . kako ima dio rukopisa. Stranac: Nije li onda jasno da kretanje jest bivstveno nebiće i biće. kako se čini. da je o n o nelijepo neka suprotstavi] enost bića biću? 6 ή ispred άντίθεσις. o n o s j e d n e strane jest j e d n o . ili radije stvar na koju se o d n o s e imena oglašena na­ k o n odricanja. Stranac: Bez straha ć e m o dakle boreći se reći da kretanje jest drugo od bića? Teetet: Bez i najmanjeg straha. te opet n e k o m od bića supr otstavlj eno? Teetet: Tako. pa će nas tako razuvjeriti i u ovo nakon njih. objavljuje nešto od onih ostalih. nego tek drugo. Teetet: G o t o v o da je tako. ili da ima neki naziv? Teetet: Da ima. ne kazujemo nešto suprotno do bića. Stranac: Sto dakle nakon toga? Zar ć e m o za nj doduše reći da je drugo od ona tri. Teetet: Posve pravedno si kazao. ispravno kažemo da jesu i z o v e m o ih bićima. to nije drugo od ničeg drugog do od naravi lijepog. izdvo­ j e n p r e m a o n o m e spoznavanom. Stoga i ima m n o g o vještina i znanosti i m n o g o s t r u k o se zovu." 198 199 . No kako ć e m o reći? Stranac: Postoji li neki dio drugog suprotstavljen o n o m lijepom? Teetet: Postoji. Stranac: No niti oko toga se zaista ne treba zlovoljiti. Teetet: K a k o ? Stranac: Ta i o n a je nekako jedna. Stranac: I biće nam dakle upravo za toliko nije. U slučaju njihova zadr­ žavanja. kao što je i znanost. Teetet: Koje? Stranac: Proizlazi li tako da je o n o nelijepo išta drugo do n e k o od bića izdvojeno iz nekog j e d n o g roda. daje suprotstavljenost onome nelijepom nešto između bića i bića. A ako tko to ne dopušta. čini li se i tebi da ć e m o i ovo? Teetet: Koje? Stranac: Narav drugog izgleda mi raskomadana. neka nas razuvjeri u naše prethodne stavove.. koliko ima onih ostalih. Isto vrijedi i za τι nakon είναι. Jer kod svih narav drugog. Stranac: Nekako je dakle nedrugo i drugo.. Teetet: Svakako. premda je sadržano u većini rukopisa. Stranac: Daj kaži mi sad ovo. Teetet: Čini se. čini li ti se da tada o n o maleno više riječju očitujemo no o n o jednako? Teetet: A kako bi? Stranac: N e ć e m o dakle dopustiti da odricanje. te ih baš sve na isti način tako ispravno z o v e m o nebićima. budući da ima udjela u biću? Teetet: Baš posve jasno. prema o n o m stavu od maloprije? Teetet: Istina. i kod kretanja i kod svih rodova.

Stranac: Dakle. a. Stranac: Znaš li o n d a da smo prestupili dalje od P a r m e n i d o v e zabrane? Teetet: K a k o t o ? Uvjetno prihvaćamo Boeckhovu dopunu <μή μέγα> i <μή καλόν >. združeno s drugim. tražeći j o š dalje od toga. Stranac: Neka nam dakle ne kaže netko kako se usuđujemo reći da nebiće jest očitujući ga kao suprotnost biću. po t o m e što j e d n o ništa više nije od drugog? Teetet: Sto da ne? Stranac: I sve ć e m o ostalo dakle na isti način kazivati. Teetet: Sasvim j a s n o . budući da se smisao lako dopunjuje prenošenjem prethodnog ήν. n u ž n o je o n d a i njene dijelove ništa manje staviti kao bića. pa bilo da jest ili nije. Stranac: T r e b a o n d a kazati da j e d n a k o jesu o n o neveliko i samo veliko? Teetet: Jednako. dok god to ne m o ž e . samog bića. te k o n a č n o da o n o drugo. strance." Teetet: Ta govori zaista tako. za kojim s m o z b o g sofista tragali.Teetet: Sasvim ispravno. Stranac: Zaostaje li onda. a o n o nelijepo manje? Teetet: Nikako. ali ne i nužnom. tako da biće n e o s p o r n o opet bezbroj puta nije ona bezbrojna. d o k o n o za koje s m o sad kazali d a j e nebiće neka nas netko ili razuvjeri. u o d n o s u na to? Teetet: Nijednu. niti sva ostala zajedno osim njega. tako i nebiće na isti način i bijaše i jest nebiće. ako se to smije reći. Teetet: I baš mi se u svakom pogledu čini. n e g o samo toliko da je drugo od njega. kad su j e d n o d r u g o m suprotstavljeni. Stranac: Pokazasmo mu više no što je on zabranio istraživati. j e s t v o m išta više n e g o sve ostalo? I treba li v e ć odvažno kazati da nebiće postojano jest imajući svoju narav. po nužnosti je najjasnije da je nebiće. suprotnost dijela naravi drugog i o n e bića. bilo da ima razloga ili je baš sasvim bezrazložno. Teetet: Kako? Stranac: On naime negdje kaže: 8 „ N e ć e š doista nikad to iznuditi . nego smo očitovali i ideju koja se slučuje biti nebićem. kako se čini. ili. 200 201 . nije ništa manje jestvo od.which is the emphatic word". treba da i on govori kao što mi govorimo: da se rodovi jedni s drugima miješaju. n e g o drugo. j e d n a ideja ubrojena m e đ u m n o g a bića? Ili i m a m o j o š neku nevjericu. odvažili s m o se za svaki njen dio suprotstav­ ljen biću kazati da to samo jest jestveno nebiće. . Dokazujući naime da jest narav drugog i d a j e raskomadana na sva bića j e d n a u o d n o s u na druga. Stranac: A što? P r e m a t o m zboru. Ta ako ona jest. kako ti reče. a m n o š t v o puta pak nisu. Teetet: K a k o da ne. mnoštvo puta jesu. Stranac: Mi pak ne samo da smo pokazali za nebića da jesu. budući pak da je drugo od bića. Stranac: K a k o da je o n d a n a z o v e m o ? Teetet: Očito da je to samo o n o nebiće. i o n o neveliko [neveliko] 7 i o n o nelijepo [neli­ j e p o ] 7 . Jer mi smo se od nečega njemu suprotnog odavno oprostili. Campbellov prijedlog τούτο φανή' teško se može prihvatiti. Stranac: Ne treba li i o n o nepravedno staviti kao p r a v e d n o m j e d n a k o . usprkos protivljenju Cornfordovu. v e ć od tog puta istraživanja odvrati misao. Prihvaćamo s Burnetom Simplikijevo čitanje τούτο δαμή umjesto ru­ kopisnog τούτ' ούδαμή. da li n a m o n o lijepo više pripada bićima. imajući udjela u biću. ne označavajući nje­ g o v u suprotnost. po t o m imanju udjela jest. ne upravo o n o u čemu ima udjela. bit će drugo od ostalih rodova. A biće opet. Teetet: Istina. osporivši n a m da valjano govorimo. dok ona ostala.. zatim da se biće i drugo protežu kroz sve i j e d n o kroz drugo. te da kao što o n o veliko bijaše veliko i o n o lijepo bijaše lijepo. kako poje­ dinačno tako i sva zajedno. Campbell pak smatra dopunu mož­ da ispravnom. kad se v e ć narav d r u g o g pokaza bićima pripadnom. Teete­ te. da jest nebiće. da s m o najistinitije rekli. nije niti svako pojedino od njih. budući od njih svih drugo.

Kao nebiće koje jest u dijalogu se pokazala narav drugoga.gotovo da se može tako reći. nemoguće je ignorirati i bjelodanu ozbiljnost kojom sam Platon na njima ustrajava. Opisano produbljenje temeljne koncepcije praćeno je i neskrivenim terminologijskim mijenama.sofistike i sofista.Neki problemi interpretacije Tradicionalni naslov ovoga dijaloga. Radi li se tu tek ο anonimnim tadašnjim sljedbenicima Pitagore i elejaca? Ili pak ο samim Platonovim učenicima. odnosno protumačenja onog ništa u smislu nihil privativum i die bestimmte Negation. On naprimjer u svakoj prilici izrijekom niječe svaku mogućnost toga da bi „biće" ili „jedno" bili kategorijom. Platonovu svijest ο toj novosti posvjedočuje emfaza kojom bez ikakve potrebe daljnjeg obrazloženja uvodi odredbu bića kao pokrenutog. često je u tradiciji bilo uspoređivano s Aristotelovim kategorijama.a upravo je to za Platona jedno od presudnih određenja filozofije . međutim.ο nebiću. potekao još od aleksandrinskih gramatićara. 1955.kao takva zadobivena isključivo u obzoru pridavanja. dakle biće. D. Metodički i sadržajno bliži se već. ishodište Platonovih „rodova". kretanje. nigdje drugdje toliko prisutnih koliko u ovome djelu i u Državniku.mo­ guća je samo tada kad se uvidi da su laž. oponašanja i na koncu same personifikacije života koji u svemu tome i iz svega toga crpi mogućnost svog bitka: . slike.sada u smislu moći i možnosti (δύναμις). VII. Na njihovo mjesto . 9). §4. Borba protiv svemoćne sofističke obmane . s naglaskom na „metodi". Bivstveno nebiće ontologijski je uvjet mogućnosti toga. Ukazujemo na neka od važnijih pitanja tumačenja: 91. Njihovu bitnu različitost od postupka di­ jalektike. koju nikako ne valja razumijevati u kasnijem Aristotelovu smislu puke mogućnosti. I doista se u njemu sadrže poglavito razmatranja u kojima je povijesno zasnovana kako ontologija tako i logika s gramatikom. dušu i um.) §6. mada im se danas možda više ne može pridavati onakva važnost kao što je to svojedobno htio J. uspo­ redo s tim. sve više i više središnji filozofijski termin kasno- ga Platona (v. Stilski i jezično upućuje već na svojstva sasvim poznih djela. izrazitom minucioznošću izričaja. 202 203 . kao i kasnija temeljna metafi­ zička određenja. nužno upravo u svrhu zadobivanja dostatne orijentacije ο mogućnosti i pravoj naravi privida. Nekoliko je bitnih pitanja u današnjim interpretacijama još uvijek do kraja sporno i otvoreno. s mnoštvom složenica i izvedenica. §5. Ono sad biva lišeno svakog preostatka svo­ jevrsne onostranosti. logički". živog. lišenosti. 2. „prediciranja". u razlici spram ra­ nijih djela.stupa sad izraz γένος. §3. Izvjesno je. obmana i privid jedna u sebi pozitivna moć. glasi „Sofist . i u tome smislu odlučna kritika Parmenida. Povijesno-filozofijski ostaje to onda isho­ dištem za sve kasnije odredbe onog ništa i onog negativnog u smislu nedostatka. Groningen. Koliko god da jest istina daje bitna tema dijaloga novo shvaćanje naravi onog ništa ili nebića. ne smije se previdjeti da Platon ipak ustra­ java na tome da je to novo shvaćanje. odnosno razlika sama. §8 Ono što Platon u ovome spisu zove „najvećim-najvažnijim rodo­ vima". kre­ nuo tim putem razumijevanja. kako ga je Platon bio mjerodavno odredio naprimjer u Politeii. Holvverda: Commentatio de vocis quae est ΦΥΣ1Σ vi atque usu praesertim in graecitate Aristotele anteriore. stajanje. sadrži i obuhvaća u sebi. istota i drugost-razlika. dušom i umom prožetog. Time je filozofijski izboreno jedno bitno novo posvemašnje dinamiziranje cjeline svega. 1917). Fedru. na temelju internih izričitih me­ đusobnih upućivanja. za što bi govorila vlastita nje­ gova napomena ο „drugovanju s njima"? Ih ovdje ipak treba prepoznati Platonovu filozofijsku kritiku vlastitih ranijih nazora. Ipak. Već Aristotelovo shvaćanje „materije" u smislu iskonske nedostatnosti (στέρησις). čudeći se uz to silno da im nije pribrojena jednota (Επη. Breslau. No Aristotelove su „kategorije" nešto u svakom pogledu različito. omogućeni su i usmjereni onim što je izboreno ovim Platonovim dijalogom. izraz φύσις. obliku rasprave. te naglaše­ nom sinonimikom. dok će είδος sve više poprimati pretežno dijalektičko-logičko značenje.i to je presudno . §2. Već je Plotin. manjka. razli­ čitoga. prije svega obiljem novih riječi ili upotrebom postojećih u novom svojstvenom značenju. „Potpuno biće" ovdje je u Sofistu određeno kao ono što bivanje i kretanje. Stenzel (Studien zur Entuiicklung der platonischen Dialektik von Sokfates zu Aristoteles. što se nama čini najvjerojatnije? S7 Teško je dokučiti i pravi smisao naglašeno tehnički i metodički sprovođenih „razdioba" (dijareza). Prije svega ono ο tome tko su ustvari „prijatelji ideja" koje Platon u dijalogu blago ali zato ne manje odlučno kritizira. Jednako se tako teško oteti dojmu svojevrsne autoironičnosti pri njihovoj pretjeranoj i cjepi­ dlačkoj provedbi. Zajedno s pretumačenjem onog ništa ide po nužnosti i bitno novo razumijevanje samog bića. jednako kao i. dakle onom najopćenitijom odredbom koja je . kao elejskog nasljeđa koje Platon sam putem kritike transcendentnih ideja u Parmenidu stavlja u pitanje. Taj obzor nije. koji su međutim njegov nauk tek površno i nedostatno razumjeli. da spis sačinjava srazmjerno kasnu tetralogiju. jednako kao i na­ glašeno inzistiranje na konačno iznađenom istinskom određenju one ra­ nije vazda zagonetne uzajamne „zajednice" i „sudjelovanja" osjetilnih i mislivih bića . „transcendentnosti" i odijeljenosti od cjeline bivajućega. pojednostavljujući donekle . ali i ovdje u Sofistu teško je previdjeti. te tek time i život. neposredno slijedećim Državnikom te nenapi­ sanim Filozofom. Sama riječ ιδέα sve se više povlači iz središnjih formulacija. za­ jedno s ranijim Teetetom.

Štoviše, Platon sam nije nijednom upotrebio riječ „kategorija". Za njega, kao i za sve Grke prije Aristotela, znači κατηγορία ponajprije „optužbu", i tek donekle glagol κατηγορεΐν uz ino i „označiti kao...". Platonov izraz „ r o d " (γένος) ovdje u Sofistu nema ništa od kasnije­ ga, postaristotelovskog bitno logičkog značenja, u razlici spram „vrste". Kako smo već rekli, on je ovdje bliži onome što Platon inače naziva είδος, u smislu „ideje". Uz to, Platon izrijekom upozorava da pet „najvećih" rodova ne smije biti shvaćeno tako kao da ne bi bilo i drugih. U tom smislu valja njegov izraz μέγιστα shvatiti manje naglašeno no što to čine u pravilu svi prevodioci, s izuzetkom Cornforda (Apelt: ,,die vvichtigsten Gattungsbegriffe", Campbell: ,,the most important kinds", Dies: „les plus grandes des genres"). Važniji konzultirani komentari: The Sophistes and Politicus of Plato. With a Revised Text and English Notes by Lewis Campbell. Oxford, M. DCCC. LXVII. (Reprint Edition New Hampshire, 1988.) Plato's Theory of Knowledge. The Theaetetus and Sophist of Plato translated with a Running Commentarv by Francis Macdonald Cornford. London, 1979 ^ΙΘΒδ).

Iz djela Timej (27d5 - 31b3; 47e3 - 5 2 d l ) . Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s IV. Oxonii 1972 ( 1 1 9 0 2 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

T i m e j : T r e b a dakle, p r e m a m o m e mnijenju, najprije razlučiti o v o : što je o n o uvijek jestvujuće, a ne imajuće nastanka, i što o n o nastajuće uvijek, a nikad jestvujuće? Prvo je dokučivo mišljenjem p u t e m pojma, jestvujući uvijek na isti način, a drugo opet mni­ jenjem p u t e m b e s p o j m o v n o g osjetila mnijenljivo, nastajući i pro­ padajući, a nikad bivstveno ne jestvujući. A sve o n o nastajuće po nužnosti od n e k o g uzroka nastaje 1 ; jer s v e m u je n e m o g u ć e imati bez uzroka nastanak. Kada dakle proizvođač izradi oblik i m o ć 2 nečega, gledajući prema o n o m e što se uvijek isto d r ž i 3 i tim se u z o r o m za to služeći, po nužnosti će tako sve lijepim dogotoviti. Kad pak gledajući u o n o nastalo i slu­ žeći se nastalim u z o r o m , ne lijepo. Sve p a k o v o n e b o - ili svijet, 4 ili i drugo ako bi netko imenuju­ ći najviše volio, tako ć e m o ga i mi nazivati, - ο njemu dakle prvo treba istražiti upravo o n o što je uglavljeno da ο s v e m u treba u p o č e t k u istražiti, naime da li bijaše uvijek, ne imajući nijednog početka nastanka, ili je nastalo, od nekog početka započinjući.
1

2

Usp. i Phil. 26e. Tavlor, možda pomalo pretjerujući, naglašava kako su riječi ίδέαν και δύναμιν ovdje posve netehnički upotrebljene, kao „form and quality" ili „form and faculty", i to ,,in the wide Elisabethan sense of the second word". Već su se stari komentatori razilazili u prosudbi toga s čime valja vezati ono αεί. Atticus ga je povezivao s βλέπων, a Porfirije, kojeg slijedi i Proklo, s κατά ταύτα έχον. Vjerojatniji je ovaj drugi stav. , , . ... ουρανός je stanje ime za cjelinu „svijeta", dakle izvorno ne znači tek „nebo", κόσμος se u istome smislu javlja po prvi put u Heraklita.

3

4

204

205

Nastalo je; jer vidljivo je i dodirljivo i tijelo imajuće, a sve takovo je osjetilno. Sve o n o osjetilno pak, mnijenjem s osjetilom dohvatljivo, pokaza se bivajućim i nastalim. A za o n o nastalo opet tvrdimo kako je n u ž n o da od nekog uzroka nastane. M e đ u t i m , tvorca i oca ovoga tu svega iznaći te­ žak je posao, a i nađe li ga se, nemoguće svima kazati. N o , to treba dakle iznova ο t o m svemu: prema kojemu od dva uzora ga je graditelj izradio, da li prema o n o m e koji se na isti način i jedna­ ko drži ili prema o n o m e nastalom. No ako je ovaj tu svijet lijep, a i proizvođač dobar, tad je očito da je gledao prema o n o m e vječnom. A k o je pak o n o što nije ni­ k o m e niti s l o b o d n o reći, tad prema nastalome. Svima je dakako j a s n o da prema vječnome; svijet je naime najljepši od svega nastalog, proizvođač pak najbolji od svih uzroka. T a k o je dakle, nastao, napravljen prema o n o m e p o j m o m i razumnošću d o k u č i v o m i na isti način se držećem. A ako je t o m e tako, opet je sva nužnost d a j e taj tu svijet slika nečega. K o d svega je pak najvažnije 5 započeti p o č e t k o m koji je po naravi. Ovako dakle treba razlučivati ο slici i njenom uzoru, da bi govori bili i srodni o n o m e svemu čega jesu izlagači: o n o g a stal­ n o g i postojanog i putem u m a dohvatljivog stalni i nepromjenljivi - koliko god su u stanju, 6 i koliko govorima pripada da b u d u ne­ osporivi i nepobjedivi 7 , ne smiju oni za tim zaostajati -, a onoga Moguće su dvije konstrukcije ove rečenice i obje su, prema Tavloru, imale u starini svoje zagovornike. Prva je da se μέγιστον δή παντός shvati kao cjelina, u smislu: ono glavno u svemu jest započeti po­ četkom prema naravi. Druga je da se μέγιστον δή shvati kao „naj­ važnije je od svega", a παντός kao zavisno od άρξασθαι, u smislu: „osobito je važno započeti svaku stvar u početku koji je po naravi". Ciceron je očito slijedio drugu konstrukciju, jer prevodi: „difficilimum autem est in omni inquisitione rationis exordium". Slijedi ga i Proklo. Nama se prvo rješenje čini vjerojatnijim. Teško se ovdje složiti s Archer-Hindom da su „očito neki poremećaji našli put u ovu rečenicu". Njemu se čini najjednostavnijim naprosto izbaciti οίον, koje da je valjda proizašlo iz reduplikacije od όσον. Stallbaumovi zahvati još su mnogo složeniji te jedva i najmanje uvjerljivi. Prevodimo prema tekstu u Burneta. Većina je starijih rukopisa imala άκινήτοις namjesto άνικήτοις. No, Ciceronov prijevod ,,neque convinci potest", kao i Kalcidijevo ,,inexpugnabilis", uvjerljiva su potkrepa za drugo čitanje, prihvaćeno i od Burneta i Tavlora.

pak p r e m a t o m e odslikanoga, budući slikom, prilični, u srazmjeru s time: kako je jestvo spram nastajanja tako je istina spram vje­ rovanja. A k o dakle, Sokrate, ne b u d e m o mogli za m n o g o toga ο m n o ­ g o m e , ο b o g o v i m a i ο nastanku svega, sasvim u s v a k o m p o g l e d u iznijeti razloge koji se sami sa s o b o m slažu i najpodrobniji su, nemoj se čuditi. N e g o p r u ž i m o li pače ne manje prilične no n e t k o drugi, 8 treba se veseliti, prisjećajući se t o g a da i ja koji g o v o r i m i vi koji prosuđujete i m a m o ljudsku narav, tako da se o n i m a koji ο t o m e svemu iznose priličnu priču ništa poviše t o g a ne pristoji tražiti. Sokrat: Izvrsno, Timeju. T r e b a prihvatiti baš sasvim tako ka­ ko ti nalažeš. Tvoj uvodni napjev s m o dakle s udivljenjem d o č e ­ kali, no sad n a m u slijedu i pjesmu kraju privedi. T i m e j : R e c i m o dakle iz kojeg je u z r o k a sustavljač sustavio na­ stanak i ovo sve. D o b a r bijaše; a u nijednome d o b r o m nikada ni ο č e m u ne pribiva zavist. A budući toga lišen, ushtjedne da sve postane najvećma njemu nalik. A k o bi tko od razboritih m u ž e v a prihvatio taj najpoglavitiji početak nastanka i svijeta, posve bi is­ pravno prihvatio. Jer bog, htijući da sve b u d e po m o g u ć n o s t i do­ b r o , a ništa loše, preuzimajući tako dakle sve što bijaše vidljivo, ne mirujuće nego krećuće se u tumaranju i n e s r e đ e n o , uvede to u red iz nereda, držeći ga u potpunosti boljim od o n o g a . A o n o m e najboljemu niti bijaše niti jest s l o b o d n o išta drugo osim najljepšega činiti. Promišljajući dakle, otkrije da iz o n o g a po naravi vidljivoga nikad ništa b e z u m n o neće, cijelo od cijeloga, biti boljom stvari od o n o g a što sadrži u m , a um opet da je n e m o g u ć e da u n e č e m u nastane bez duše. Po t o m zaključku stavivši um u dušu, dušu pak u tijelo, sve skupa izgradi kako bi bilo najljepše po naravi te izradi najbolje djelo. T a k o dakle p r e m a p r i l i č n o m e raz­ logu treba govoriti da je ovaj tu svijet živo biće s d u š o m i u m o m u sebi, te da je uistinu po promisli b o g a nastao. Izvjesna nesigurnost vlada oko toga kako treba razumjeti ono μηδενός ήττον, c7. Da li je μηδενός srednji ili muški rod? Ciceron je ispustio upitne riječi, dok je Kalcidije očito shvaćao u smislu muškoga roda, jer prevodi „nihilo minus quam quivis alius". Archer-Hind i Martin biraju, slijedeći valjda Prokla, drugu alternativu. Nama se, s Taylorom, Kalcidijev izbor čini vjerojatnijim.

206

207

A k o p a k t o jest tako, t r e b a m o o p e t kazivati o n o što t o m e sli­ j e d i , n a i m e kojem od živih bića ga je na priliku sustavljač sustav i o . N i č e m u od o n i h ustrojenih u vidu dijelova ne smijemo dati p r e d n o s t - ta ništa s t o j e slično n e s a v r š e n o m e n e ć e nikada postati lijepim, - n e g o p o s t a v i m o da je od svega najsličniji o n o m e čega su ostala živa b i ć a dijelovi, p o j e d i n a č n o i p r e m a r o d o v i m a . O n o n a i m e u sebi obuhvaćajući sadrži sva mislena živa bića, kao što ovaj tu svijet sadrži nas i sva d r u g a vidljiva stvorenja. Bog, htijući da ga najsličnijim u č i n i o n o m e najljepšemu od svega mišljenog i po s v e m u savršenom, usustavi j e d n o vidljivo živo biće, koje u sebi u n u t r a sadrži sva o n a živa b i ć a što su mu po naravi srodna. Da li s m o o n d a ispravno svijet proglasili j e d n i m , ili bi bilo ispravnije govoriti ο m n o g i m a i b e s k o n a č n i m a ? J e d n i m ; ako će d o i s t a biti p r e m a u z o r u izrađen. Jer o n o što o b u h v a ć a sva misle­ n a živa b i ć a n e b i nikada m o g l o u z drugo biti drugim. P o n o v o bi, n a i m e , u o k o l o njih m o r a l o biti d r u g o živo biće, čega bi oni bili dijelovima, te b i s m o tada ispravnije rekli k a k o je o v o učinjeno s l i č n i m ne više tim dvama, v e ć t o m e obuhvaćajućem. Da bi dakle o v o t u b i l o p o jedinstvenosti slično savršenome ž i v o m biću, radi t o g a t v o r a c n e načini n i dva n i b e s k o n a č n o svjetova, n e g o j e j e d n o o v o tu j e d n o r o đ e n o n e b o postalo, jest, i j o š će biti.

H o ć e li dakle n e t k o odista kazivati kako tim n a č i n o m nasta­ de, m o r a t će primiješati i vid lutajućeg uzroka, kako mu je po naravi ustrojen kretati s e . 1 0 Ovako dakle t r e b a m o natrag ići, te, dohvativši njihov t o m e prikladan drugi početak, smjesta opet, kao što s m o ο s v e m u o n o m e tada, tako sada ο o v o m e iznova od po­ četka započeti. Osmotriti valja samu narav vatre, vode, zraka i zemlje prije nastanka neba, te njihova t o m e prethodeća stanja. Do sada naime nije j o š nitko pokazao njihov nastanak, već g o v o r i m o kao da zna­ mo što to zapravo je vatra i svako pojedino od tih, stavljajući da su to počela, sastojine svega, premda im ne pristoji da b u d u ma i od o n o g a tko je jedva malo razuman samo i uspoređena s liko­ v i m a slova. 1 1 Sada, dakle, neka se o n o naše ima na sljedeći način: P o č e l o svega, ili počela, ili kako god se ο t o m e činilo, ne treba sada kazi­ vati, ako ni z b o g čega drugog, onda stoga što je p r e m a sadašnje­ mu načinu razlaganja teško očitovati ono što se ο t o m e mni. Niti dakle vi nemojte smatrati kako ja trebam to kazivati, a niti sam opet ja sam uvjeren kako sam od sebe sposoban toliki sebi namet­ nuti posao na pravi način na sebe uzeti. No čvrsto se držeći o n e u početku kazane m o ć i vjerojatnih govora, pokušat ću, ne manje, v e ć i više vjerojatno no n e t k o drugi, od početka ο svakom pojediTeško razumljive riječi f) φέρειν πέφυκεν dosad su najrazličitije tu­ mačene. Tako npr. Stallbaum: ,,ea ratione, qua ipsius natura fert", Archer-Hind: ,,how it is its nature to set in motion". Taylor se pri­ klanja Stallbaumovu tumačenju, te sa svoje strane pri alternativi da li glagol φέρει ovdje znači „dopušta" ili pak „teži-stremi" drži prvo značenje vjerojatnijim. Tako i Martin: „comme la nature des choses le comporte". Cornford za značenje glagola u tom smislu upućuje na Epin. 983b, no dvoji može li se to značenje zadržati i ,,with no expressed object". Najpreciznije objašnjenje ove Platonove igre riječima dao je O. Apelt (Platons Dialoge Timaios und Kritias. Ubersetzt und erlautert. Zweite, durchgesehene Auflage. Leipzig, 1922, str. 168, bilj. 132): „Grčka riječ za element, στοιχεΐον, prema staroj predaji tek je u Platonovo doba i to upravo putem njega dospjela do svojega fizikalnog značenja. Pravo joj je značenje 'slovo', kao sastojina sloga ili riječi. Odatle se lako razrješava smisao ovoga mjesta. Takozvani elementi, hoće kazati Platon, nisu glede izvornosti čak niti slogovima (tim već iz slova slo­ ženim dijelovima riječi) jednaki, a pogotovo pak slovima, tim στοιχεία u pravome smislu."

[...]
T i m e j : Sve dosad k a z a n o , o s i m neznatnog, prikazivalo j e o n o o d u m a p r o i z v e d e n o . N o raspravi treba pridodati i sve o n o što nastaje iz n u ž n o s t i . 9 Jer nastanak o v o g a tu svijeta rodio se b o g m e p o m i j e š a n iz složaja nužnosti i u m a . A kad je um nadvladao nuž­ n o s t , t i m e što ju je uvjerio n e k a najveći dio svega vodi k o n o m najboljemu, time je i na taj način, n u ž n o š ć u p o b i j e đ e n o m od ra­ z u m n o g uvjeravanja, t a k o u p o č e t k u bilo o v o tu sve sustavljeno. Ime „Nužnosti" (Ανάγκη) izgleda kao da upućuje na orfičku i pitagorejsku predaju, kako je nalazimo naprimjer u drugome dijelu Parmenidova „spjeva" ili u desetoj knjizi Politeie. No, Proklo (in Remp. II 206, Kroll) inzistira na tome da je „Nužda" ovdje tek „pokretač tjelesnoga", a nikako, kao tamo, „gospodarica i vodilja bogova", kao što je jednako tako hoće oštro odijeliti i od ειμαρμένη iz mita u Držav­ niku (272e6). Za razliku od Tavlora, ta nam se razlaganja ne čine bezuvjetno prihvatljivima.

208

209

što daje bolji smisao. misliv i uvijek na isti način jestvujući.". n e g o takvim. kao i Resp. Kako bismo onda b o g m e ο t o m e govorili.. cijeneć kako će o n a dva biti dovoljna. N e g o svako to pojedino ne smije se nazivati „ t i m " . i kojim načinom. ne čekajući o z n a k u o n o g „ o v o " i „ t o " .. v e ć se valja radovati ako u o p ć e nešto od toga htjedne i o n o „ t a k v o " sa sigurnošću primiti. ne zvati nikad bićima. ili i bilo koja od suprotnosti. te tako u k r u g u 1 2 jedni drugima.. kao da bi imalo neku postojanost.. preuzeti iz. svaki put nazivati ne tim. nastanak imajući i vidljiv. otječe voda. i koji g o d drugi lik da unutra nastane. z a p o č n i m o iznova kazivati.učvršćeno . te svaku o n u koja to h o ć e kao d a j e postojano prikazati. Stallbaum je umjesto κύκλον predložio čitati κύκλω. uvijek drugda drugim postaje. 13 Jer t o bježi. a iz vode nanovo zemlja i stijenje. prinuđuje poduhvatiti se toga da se p o m o ć u govora težak i taman vid pokaže. Theaet. bilo s o b z i r o m na istinu daleko najsigurnije reći da je zlato. a niti ikada išta drugo. te kakovo bilo kojim radije no ili svim zajedno ili ne­ kim pojedinačnim. to isto opet postaje vjetrom i zrakom. a i stoga što je toga radi n u ž n o najprije besputiti oko vatre i svih onih s njom u svezi. d o k zrak opet. Zazvavši dakle boga. kao vjerojatno kasnije dodanu dopunu ili pogrešnu korekciju prethodnih riječi. S Archer-Hindom slijedimo Stallbaumov prijedlog da se umjesto δμοιον čita ομοίως. str. o p e t ne smije zvati nijednim od tih imena. No valja se potruditi iznova j o š se jasnije ο t o m e izraziti. kako se ne bi netko sebe samoga stidio otržito tvrdeći da bilo koje od njih jest to a ne drugo? N e m o g u ć e je. d o k se bilo koje nekakvo. Lipsiae MDCCCLXXVI. Primjer voska mogao je Descartes. u oblak i maglu. potuljena i ugašena. što Tavlor ne nalazi potrebnim prihvatiti. to j e d i n o treba nazivati služeći se imenima „ t o " i „ o v o " . Za izraz έκμαγειον usp. d7sq. o n o što sad nazivamo v o d o m vidimo kako . te p o t o m odatle iščezava. kako izgleda. No to je teško i inače. oblikujući iz zlata svakovrsne likove. A isti je zbor i ο onoj naravi koja prihvaća sva tijela. i oko čega u vezi s njima s pravom besputeći? Ponajprije. Nju treba nazivati uvijek o n i m istim. koju riječju naznačujući i služeći se o n i m „ o v o " i „ t o " držimo kako s m o nešto očitovali. O n o pak u č e m u nastajuće svako pojedino od t o g a se v a z d a privida. stegnu li se j o š više. od njih različit. Tada smo naime razlučili dva vida.n o m i ο svemu zajedno kazivati. n e g o takvom. već na taj način. a i sve o n o što bi imalo nastajanje.. nego je daleko najsigurnije ο tome ovako pretpostavljajući govoriti: ono što sagledavamo da S pravom ovdje upućuje Archer-Hind na Heraklitovo οδός άνο κάτω μία.postaje. 210 21 1 . Tavlor ispravno upućuje na stvarnu analogiju u Descartesovu primje­ ru analize voštane svijeće u drugoj Meditaciji. prema Robinu. a trokut pak. ne­ što poput dojilje. Kakvu dakle m o ć i narav treba naslućivati da ima? Ovakvu nekakvu ponajviše: da je primaljom sveg nastajanja. ne bi prestajao preoblikujući svaki pojedini u sve. valja se ipak ο t o m e izraziti razgovjetnije. te vatru dakle uvijek „ t a k v o m " . 191c8sqq. t o p l o ili bijelo. j e r iz svoje m o ć i nikad ne istupa i uvi­ j e k sve prima i nije nikad uzela nijedan oblik sličan n e k o m od o n i h što ulaze: p o d svim po naravi leži kao p o d l o g a o b l i k a 1 0 . Kad se tako nijedno od tih nikada ne privida tim samim. 396d7. VVrobel.Ut cera quae transfigurata in multas diversasque formas non ipsa vertitur. Ed. a zapaljeni zrak vatrom. 337): . pitao što to zapravo jest. predaju nastajanje. kao vatru. p o n o v o prelazi u izgled zraka. Kalcidijeva komentara Tirneja (Platonis Tiinaeus interprete Chalcidio cutn eiusdem commentario. niti v o d u t o m . tad bi o n o m e tko bi. Nadalje. P r e m d a je doduše kazana istina. teško j e . A k o netko. s v e j e d n o 1 4 radi li se ο p o j e d i n o m ili ο svima skupa. b u d u ć i da se istovremeno s postavljanjem preinačuju. pokazujući neki j e d a n od njih. No sada se čini da rasprava . Rastvarajući se pak i razilazeći. zvati „ t a k v i m " . da nas sretno sprovede do nazora ο vjero­ jatnom. O n a dva naime bijahu dostatna za ranije kazivano. taj početak ο o n o m e svemu neka b u d e u većoj mjeri razlučen no onaj prijašnjeg. p o ­ kretana i uobličavana od onih što ulaze pokazuje se z b o g toga S Cornfordom ispuštamo καί την τωδε. zgusnut i zbijen. kako n a m se čini. a drugi kao odraz uzora. i to tako da se upotrebljava neki pouzdan i postojan govor. stijenjem i zemljom. sad pak treba očitovati treći rod. već i onako od samog početka svega kazivanog spasitelja od neumjesnosti i neobičnosti razlaganja. b u d u ć i da vazda kru­ ži. jedan pretpostavljen kao vid uzora. pa i sve o n o što je iz njih. Jer reći kakovo svako pojedino od tih treba zvati odista v o d o m radije no vatrom. unatoč protivljenju Archer-Hinda. J. od kojih pak. Treći pak nismo tada razlučili. pa opet iznova vatra.

Stoga o n o koje će u sebe preuzimati sve r o d o v e treba biti izvan svih likova. i sve o n o ο č e m u vazda g o v o r i m o tako da j e s u svaka pojedina sama po sebi. o n o se n a g o v o r o m ne da pokrenuti. međutim. ni v a t r o m ni voRiječi των πάντων άεί τε όντων izazivaju teškoće i mnogostruko su dosad tumačene i preinačavane. te najneulovljivijim. utisnuti od njih na neki neizreciv i čudesan način. kako to nekima izgleda. niti o n i m iz čega su oni postali. No u sadašnjem času t r e b a razumjeti tri roda: o n o nastajuće. k a o što je i k o d u m i j e ć e m pripravljanih mirisnih masti najprije to isto slučaj. b e z svih o n i h likova koje bi ikada htjelo primiti. tako da bi riječi zna­ čile: „sva bića. nevidljiv i u o p ć e neopaziv. od roda ljudi pak tek neznatan dio. a drugo bezrazložno. T a k o i oni koji se poduhvaćaju t o g a da u n e č e m u m e k a n o m e otisnu likove ne dopuštaju da postoji u o p ć e ikakav ja­ s a n lik. rodljivo. Jer k a d bi b i l o slično n e k o m e od o n i h što ulaze. o v a k o bi netko najispravnije rekao: v a t r o m se u svakom pojedinom slučaju pričinja ovatreni dio toga. opazivo. i svoj vlastiti izgled u z g r e d n o pokazujući. te to. Umjesto πάντων predlagalo se čitanje νοητών. ili su pak o n a što ih g l e d a m o i inače tijelom o p a ž a m o jedina koja imaju takvu istinu. pustiv­ ši to sada prisutno n e p r o s u đ e n o i neraspravljeno. a tek izvedeno „uvijek" i „vječno". o n o što je mišljenju pripalo razmatrati. Tavlor ne nalazi mogućim. budući da άεί znači prvotno što i εκάστοτε. loše o d r a ž a v a l o . budući da su odvo­ j e n o nastali i neslično se drže. Rječcu τε razumije on u nekom restringirajućem smislu. to s a m o u č e m u će to oslikano na­ stati n e ć e biti drukčije valjano pripravljeno o s i m t a k o da b u d e b e z o b l i č n o . tad bi primajući i o n e s u p r o t n e i o n e sasvim različite naravi. dolično. Isto se dakle i o n o m e koje h o ć e cijelim s o b i m i m n o g o k r a t n o valjano p r i m i t i o d r a z e svih o n i h uvijek 1 6 jestvujućih pristoji da b u d e po naravi izvan svih v i d o v a ustrojeno. Koliko se pak iz o n o g ranije r e č e n o g m o ž e na­ gađati ο naravi toga. nego utaman u svakom pojedi­ n o m slučaju tvrdimo da jest n e k o mislivi vid svakog. niti pak treba opširnosti rasprave pridodavati drugu u z g r e d n u opširnost. No j o š dalje to takvo razlučujući. D r u g o je p a k o n o t o m e istoimeno i slično. nenastao i nepropadljiv. kad g o d pridođu. treba se složiti da je j e d n o vid koji se na isti način drži. upozoravajući sa svoje strane da bi u normalnom grčkom idiomu riječi τά πάντα άεί δντα značila prije „sve ono što u svakome momentu jest". o n o u č e m u nastaje. O v a k o dakle sam prilazem vlastiti glas pri glasovanju: A k o um i istinito mnijenje jesu dva roda. Njih m e đ u t i m treba nazvati dvama. mni­ jenjem uz osjet dohvatljivo. vidovi. a zemljom i z r a k o m prema t o m e koliko primi njihovih odraza. a m i m o njih druga nikada nigdje. A ako se. Jedno od toga naime nastaje u n a m a poučavanjem. istinito mnijenje ništa ne razlikuje od uma. Z a t o o n d a majku i primalju o n o g nastalog vidljivog i u o p ć e osjetivog n e m o j m o zvati ni zemljom. j e d n o je uvijek s isti­ n i t i m razlogom. ovlaženi pak v o d o m . Sam je Tavlor sklon čitati νοητών namjesto πάντων. d o k to zapra­ vo ne bi bilo ništa osim govora? Niti je. Cornford predlaže τφ < τ ά π ά ν > τ α τών νοητών άεί τε όντων te prevodi "ali the likenesses of the intelligible and eternal things". za nas neopazivi. niti u sebe drugo od drugdje prihvaćajući niti sam negdje u drugo idući. Archer-Hind brani postojeći tekst. a o n u narav i z m e đ u njih s p o t o m k o m . u o v o m e treba tvrditi da svi ljudi imaju udjela. potvrditi da s t i m tako stoji. O n a p a k ulazeća i izlazeća odrazi su uvijek jestvujućih. na koji ć e m o kasnije doći. valja ο njima razmotriti o v o : da li jest vatra sama po sebi. dakle od „vreme­ na na vrijeme". o n o od č e g a s o c e m . uvijek pokre­ t a n o i u n e k o m mjestu nastajuće. te o n o od čega o d r a ž a v a n o niče o n o nasta­ j u ć e . ni zrakom. A ako s time tako stoji. sveprimajućim. tad treba staviti da je sasvim postojano o n o što p u t e m tijela o p a ž a m o . tad n e ć e m o slagati. već j e d i n o mislivi. nego „ono sve što je vječno". ispravka koju već Burnet u svom aparatu navodi kao „anonimnu". a o v o je prevrtljivo. te opet odatle iščezavajuće. a drugo uvjeravanjem.svaki p u t drugačijom. to jest sva ona koja su vječna". ipak uz dodatak da „bismo možda mogli čitati άεί". nego n a z o v e m o li to n e k i m nevidljivim i b e z o b l i č n i m v i d o m . te u m o m shvatiti da za o n o što će biti šareno oslikano otiscima svak o j a k o g šarenila za gledanje. A zacijelo i pristaje o n o primajuće uspoređivati s majkom. tad u potpunosti jesu o n a „ p o sebi". a u o n o m e bogovi. p r e t h o d n o izravnavajući. nekako pak najbesputnije z d r u ž e n i m s o n i m mislivim. d o m . to bi bilo najpriklad­ nije. Takvo značenje od τε. međutim. No ako bi se kratkim g o v o r o m o m e đ e ­ na na vidjelo iznijela neka velika odredba. Prevodimo najbliže postojećem tekstu i s najmanje kompliciranja. da n a i m e b e z m i r i s n i m a čine o n e tekućine koje će p r i m i t i mirise. 212 213 . Stallbaum je ispuštao τε. izrađuju što glatkijim.

O n o m pak bivstven o m biću saveznik je govor . gibljivom. razlučujući reći o n o istinito. a pruža stanište svemu o n o m e što ima nastanak. 171.] čini se da je za Platona posjedovala rastuću fascinaciju.da dok god ovo jest drugo a o n o pak drugo. tome nasuprot. te se svjesno povezuje s izvjesnom askezom sabranosti isključivo na središnju temu ο kojoj je svaki put riječ.. Kritijom i Hermokratom. već u najstarijim izdanjima Platonova djela priključen tekstu Timeja. bilj. kako ο sanjarijama tako i ο istinskoj naravi. spram čega i gledajući sanjamo. Posljednje djelo nije napisano. zbog toga priliči u nečemu drugome nastajati. Ritam je pak. To svojevrsno iščeznuće živosti slobodnog razgovaranja praćeno je onda i odgovarajućim opadanjem poetske snage i čari izričaja. Zna­ 214 li 5 . naime ono samo. Campbell je samo u Timeju. j e d n o bivajući ujedno o n o isto i dvoje. a o n o što nije niti na zemlji niti gdje na nebu. str. budući da samo ono po čemu nastade nije njeno. s pri­ padajućim mu fragmentom Kritije. budući da živo zbivanje tragajućeg razgovo­ ra. 152): „Istinsko biće (ideja) može biti samo jedno. a od pretposljednjeg tek manje značajan fragment. već neprestane. Držimo upitnim može li se λογισμός νόθος. samo dodirljivo uz nesvjesnost nekim izrođenim zaključivanjem 1 7 . premda doradeniji. manje raznolik i manje instinktivan gibanjem i životom. str. jedinom pisanom još nakon Timeja. „mu­ zika jezika [.Treći je rod o n o prostora vazda. Cjelina svega u spisu izloženog shvaćena je od samoga Platona tek kao neki mit. koja neobuzdano goni k često tako živo plodonosnim zastranjenjima.πίοτις je riječ upotrebljena u šestoj knjizi Republike da bi označila mentalnu πάθημα koja se bavi osjetilnim objektima." Kao i u mnogima od ostalih poznih spisa tako i ovdje nije Sokrat voda razgovora i glavni izlagatelj sadržaja. premda jest način na koji se osjetilne stvari percipiraju. kad se probudimo.. Budući da to dakle postoji. baš kao i u posljednjem Platonovu djelu Zakonima. budući da ono ima udjela na mnogome: ono je ujedno jedno i dva. dijalog jedva da se smije doista tako nazvati. Štoviše. Povijesno-filozofijski i općenito duhovno-kulturni utjecaj Timeja na potonju povijest jedva da se dade odmjeriti. i osebujnosti našega prijevoda i potrebu mnoštva objašnjavajućih bilješki uz njega. Poetičnost izraza biva sve bližom nekoj vrsti uzvišene učene retorike.. Ovdje možemo u najkraćim crtama tek naznačiti svu važnost i ujedno upitnost nekoliko središnjih njegovih tema: SI. Neo­ bičnost sklopova i obrata. jedva za povje­ 18 rovati. Prema uvjerljivom sudu tog tako zaslužnog znalca. Entuzija­ zam izlaganja nije dakako nestao. ostao je on zauvijek vjeran. Sam jezik postaje međutim sve neuobičajeniji i samosvojniji. koje je Platon podu­ zeo napisati. nastajućem i propadajućem. sam nije objektom osjeta: on je neka dvosmislena i dvojbena forma. sve više ustupa mjesto nekoj vrsti rasprave i gotovo dogmatskog izlaganja već dostignutih i osiguranih uvida. pojave su koje pričinjaju ne malu do­ datnu teškoću razumijevanju teksta.zbog točnosti istinit . Svakom osjetilnom biću pripada. tek neka sablasna opstojnost. istini samo naličan zbor i govor. Pojavljuje se rastuća sklonost balansiranoj frazi i rije­ čima 'iz punih ustiju'. zbog te sanjarije ne bivamo sposobni. Jednako se tako metafizička osnova novovjekog revolucioniranja kozmo­ logije te ujedno cjelokupne filozofije prirode može u svim njenim nijan­ sama ponajbolje pratiti i razumjeti u neprestanom odmjeravanju spram nauka iz tog spisa." Apeltovo objašnjenje ovih očito svjesno i namjerno u zagonetnoj dvoznačnosti držanih iskaza čini se ipak možda nešto odviše jedno­ stavno (isto. ili drugim riječima kao puko vjerojatni. iz osnove i u načelu nemogućno. a kao nečem drugom pripadna biva prikaza uvijek kretana. izvjesno i pouzdano znanje ο onome osjetilnom. 1 9 Neki problemi interpretacije Timej pripada drugoj od jedinih dviju serija spisa. dj. Instruktivno pojašnjenje u Archer-Hinda: . Svom ishodišnom uvjerenju da je pravo. bilj. Tisućljetni najrazličitiji po­ kušaji izlaganja središnje kršćanske dogme ο stvaranju svijeta iz ničega od strane svemoćnoga osobnog Boga morali su vlastitu misao i izraz uvi­ jek iznova preispitivati i osnaživati putem suočenja s tekstom Timeja. vjerujemo. bez onih inače uobičajenih naglih pro­ plamsaja slobodne uobrazilje. a i drugo t o m e srodno. na nekakav se način ipak držeći jestva. to da je ništa. teška za dokučiti i teška za vjerovati. izbrojio na 91 stranici Stephanusova izdanja ništa manje od 427 riječi koje se inače ne susreću u ostalom Pla­ tonovu djelu. namjerno arhaiziranje. Zamišljen je u nizu s Politeiom. nastati. U Tuneju i Za­ konima te tragičke i 'ditirampske' kadence nisu više tek prigodne. poput Apelta (nav.. koji ne dopušta propast. koju kasni Platon i inače više ne drži ne­ dostojnom filozofije. 146) naprosto prevesti s „unechte Einsicht" i protu­ mačiti to tek kao „puku apstrakciju". naime to da slici. ili pak biti u potpunosti ništa. upotreba riječi u vazda novim i nenaviknutim značenjima. samo je sad dublji i smireniji. xl) Naznačene ka­ rakteristike stila i jezika opravdavaju. te tvrdimo kako je nužno da svako biće nekako jest u n e k o m e mjestu i da zauzima neki prostor. Prostor je onda μύγις πιστόν zato jer. nijedno od t o g dvojeg ni u jedno­ me od t o g dvojega neće nikad. te nesuspregnuto odzvanja u njegovim zadnjim djelima. a govornik sad više ne 'pokriva lice' sokratovskom ironijom dok se njima služi." (isto.

proglašujući je tek dijelom neobvezne igrarije mitske mašte.uostalom u posve očitom osloncu na zasade Descartesove filozofije .na neki taman i zagonetan način doduše . Owena. s pojmom osob­ noga svemogućnog Boga. a osobito onda spram potonje novo­ vjekovne filozofije prirode kao znanosti. ( 1 1928. bit kojega je tamo prepoznata kao život.E. već se zarana pokušavala uklo­ niti ona gore spomenuta smetnja očite i nedvojbene predegzistentne ne­ ovisnosti uzora na koji se bog ugleda pri tvorenju. vezana s jedva savladivim teškoćama. to znači silnosnost i možnost. Tako je već Filon taj uzor bio protumačio kao splet ideja koje nisu drugo do misli Boga samog. svako na svoj način. Edited with Introduction and Notes by R. što sve onda pravim problemom ispostavlja (c) zagonetku njena odnosa spram „duše svijeta" i filozofijskog problema zla (Plutarh). London. kao što .) Plato's Cosmology. to bi se dalo interpretativno dokučiti tek iz poredbe s gore već prevedenim mjestom iz Sofista ο „potpunome bi­ ću". 216 217 . Pri pokušajima da se nauk iz Timeja pod svaku cijenu dovede u što veću blizinu s osnovama kršćanstva. Ο čemu je tu uopće onda riječ. postavši na koncu službenim stavom teo­ logije. F. može se ponajprije uz nauk ο konstituciji svjetske duše .nosti „fizike" u cjelini. te da se (b) mora ustrajati na uvidu u iskonsku dinamičnost.) A Commentary on Plato's Timaeus By A. E. Jedno i drugo od toga. London. dovoljno je samo usporediti tome posvećeno mjesto. Taylor. svojevrsnu „aktivnost" te „materije" (Cornford). 1965. Edited by R. ili određenije kozmologije s astronomijom. Chernissa. „obrtnik" iz Timeja ne može se nikako dovesti u unutrašnju smislenu svezu. ona kako od boga tako i od samog uzora neovisno iskonski postojeća takozvana Platonova materija. Pokušaji njena tumačenja jednako su vazda dvojbe­ ni i sporni danas kao i tijekom čitave povijesti izlaganja Timeja. Za ispitivanje i ujedno odbacivanje mogućno­ sti da bi se „ideje" shvatile u nekom takvom subjektivno-psihologijskom smislu.„jest" neovisno od njega i ono u čemu sve izrađuje. nauk prihvaćen potom od Augustina. . Allen. Archer-Hind. Ono na što se on ugleda pri izradi „svijeta". već su one isklju­ čivo ono što biva mišljeno. „Treći rod". dakako u emfatičkom. London.) Važniji konzultirani komentari: The Timaeus οf Plato. Oxford. Kako onda valja shvatiti Platonova boga-obrtnika? Najčešće ga se pokušava tumačiti kao svojevrsnu mitsku metaforu ideje dobra iz Politeie. ili čak istovjetnost. već „onim živim samim". Vlastosa.D. Hackfortha. (Reprint Edition New Hampshire.u nepremostivoj razlici već spram prvog mu velikog učenika Aristotela. G. Morowa i R. G. bitno je i načelno neovisan od njega. H. u Timeju spominjani vječni uzor božanskoga tvorenja uopće nije izrijekom nazvan „idejom" ili „idejama". nagovi­ ješten u nekoj takvoj ulozi već u Filebu te osobito kasnije u Zakonima. u obzoru Platonova filo­ zofiranja naprosto nema mjesta. uzor prema kojem sve izrađuje. R. ili pak kao dinamičku prispodobu za um-duh svjetske duše. . L. 1988.naprosto po­ grešno. (Usp. medicine i mehanike. Tavlor). nastale upravo putem navodne obnove platonizma. §4. No takvo je shvaćanje posve neplatoničko. The Timaeus of Plato translated with a running commentary by Francis Macdonald Cornford. Božanski „rukotvorac". pa za­ tim i biologije. §3. Oba su shvaćanja. du­ bokom i obuhvatnom smislu kasnog Platonova filozofiranja. unikatno u čitavu Platonovu djelu: Farm.označiti najsvojstvenijom temom cjelokupnog dijaloga. naime ono predzatečeno neuređeno predsvjetsko gibanje. čini neprekoračivu granicu njegove moći i slobode djelovanja. E. sabrane naknadno u zborniku Studies in Plato's Metaphysics. 1888. 1977. međutim. Štoviše. 1962. Ovdje se može naznačiti samo to da je (a) svođenje tog „kaosa" i „prostora" na pasivnost puke ekstenzije (npr. ο svemu tome izvrsne priloge G. kemije. 132b. Archer-Hind. „Ideje" u Platonovu smislu naprosto nisu i ne mogu biti neke i nečije misli. §2.

stvaranje lik mudrost pretpostavka. doživljaj. pouzdanje £2. razlog. govor. uvjerenje. razmišljanje ύπόθεσις φύσις činiti se. narav podstavka osjetilo. pojam prilika. im 218 219 .Rječnik αϊσθησις αρχή γένος (τό) γιγνόμενον γνώσις διάνοια δοκεϊν δόξα δύναμις είδος εϊδωλον είκών επιστήμη θέσις λόγος μάθημα μύθος νους ov όντως ουσία πάθος παρουσία πίστις važnijih termina ποιεΐν ποίησις σχήμα σοφία činiti. stanje. duh jestvujuće. činidba. naučavanje priča. postajuće. odraz slika znanost. izgledati da mnijenje moć vid. biće bivstveno. kaza um. jestveno jestvo. spoznanje razum. rasprava. počelo rod nastajuće. strast prisustvo vjera. znanje • postavka. zbor nauk. tvoriti tvorba. stav pojam. bivstvo trpnja. opažaj početak. bivajuće spoznaja.

a drugima se steklo da imaju udjela na postajanju i propadanju. z b o g uzvišenosti te spoznaje. a i ο t o m e ο č e m u č e z n e m o znati posve je malo toga o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima.. slađe od svega o n o g a što je okolo nas. j e d n a k o biljaka kao i životinja. A uz to. koja su po naravi sustavljena. baš kao što nam je ugledati bilo koji slučajan i neznatan dio onih koje ljubimo sla­ đe no vidjeti mnoštvo drugoga. Jer od onih prvih ako i tek nešto malo dohvatimo. Ο onima [prvim]. z b o g obitavanja . No ipak o n a druga. j e r su nam bliža i . uzvišenim i božanskim.Damir Barbarić Aristotel . m n o g o će naime toga ο svakome od tu pribivajućih r o d o v a dokučiti onaj t k o se samo ushtjedne dovoljno na­ pregnuti.0d svih jestava. više s m o za spoznaju opremljeni. pa bilo to i j o š kako p o d r o b n o . O b a ta istraživanja sadrže zadovoljstvo. s njima zajedno. zato što ih i i m a više i v e ć m a se dadu spoznati. j e d n a su nepostala i nepropadljiva za svu vječnost. ipak n a m je to. j e r tu i m a tek n e z n a t n o o n o g a iz čega bi n e t k o mogao polaziti pri istraživa­ nju. No o k o onih propadljivih. u pogledu znanosti stječu prednost. zapalo nas je da i m a m o slabije motrenje.

našoj naravi svojstvenija, pružaju nešto u naknadu u odnosu na onu filozofiju ο božanskima. Budući da smo ο njima razložili, kazujući o n o što nam se čini, preostaje j o š reći ο životinjskoj naravi, koliko je to m o g u ć e ne is­ puštajući ništa, niti od onoga bezvrijednog niti pak od o n o g a uzvišenijeg. Jer i kod onih od njih koja nisu privlačna u pogledu osje­ ta, ipak, što se tiče motrenja, narav koja ih je satvorila neizmjer­ nu u g o d u pruža onima koji m o g u spoznati uzroke i koji su po naravi filozofi. A i bilo bi, naime, protiv svakoga smisla i apsurd­ no ako bismo, promatrajući njihove slike, osjećali zadovoljstvo jer time ujedno p r o m a t r a m o i umijeće koje ih je satvorilo, recimo sli­ karsko, ili kiparsko, a ne bismo još više od toga uživali u motrenju samih onih koja su po naravi sustavljena, premda smo tu zacijelo u mogućnosti razmotriti i same uzroke. Stoga se ne treba djeti­ njasto ustručavati pri istraživanju i bezvrijednih životinja - jer u svemu što je naravno jest nešto divljenja vrijedno." (De part. an. 644b23-645al7) Vjerojatno ni u j e d n o m od svojih tekstova kao upravo u ovo­ me ulomku iz kasnoga spisa Ο dijelovima životinja nije Aristotel tako sažeto, jasno i iskreno, gotovo kao u nekoj filozofijskoj ispo­ vijesti, do riječi i do izraza doveo najdublji credo cjelokupnog svog življenja i filozofiranja. Motriti (θεωρεΐν) o n o što se pojavljuje i pokazuje sva je njegova strast i jedini posao dostojan filozofa te vrijedan svakog truda i napora. V e ć je u r a n o m Nagovoru na fi­ lozofiju filozofa bio shvatio i odredio kao „motritelja", kao onoga koji J e d i n i živi gledajući spram naravi i o n o g a božanskog te, po­ put n e k o g d o b r o g kormilara, načela života vezuje uz ona vječna i postojana, tamo se usidruje i živi po sebi s a m o m e " . (B50: Der Protreptikos des Aristoteles. Einleitung, Ubersetzung und K o m mentar von Ingemar During, Frankfurt am Main 1969, str. 54) Aristotel je prvi koji je cjelinu svega m o g u ć e g znanja prema načelima raščlanio i odijelio u motriteljsku (teorijsko), proizvodno (poietičko) i čimbeno (praktičko). No valja uvidjeti da ne samo unutar p o t o m j o š dalje raščlanjenih motriteljskih znanja (znanost naravi, znanost o n o g matematičkog, te, kao najviša, prva filozo­ fija o d n o s n o teologija), nego jednako tako i za cjelinu proizvodnih i čimbenih znanja određujućim i vladajućim biva i ostaje upravo sveobuhvatni i jedinstveni motriteljski karakter. Aristotelov vijek pada u doba rasula i propasti klasičnih du­ hovnih i političkih životnih oblika i očitovanja grčkoga polisa. Od

sjajnog Periklova razdoblja prošlo je više od pola stoljeća i spo­ meni na nj dostupni su Aristotelu j e d i n o posredstvom o p s e ž n e i intenzivne lektire, što mu i je za cijeloga života ostalo neutoljivom strašću. Pred njegovim se o č i m a zbio poraz G r k a kod Heroneje, sam je odrastao na dvoru onih koji su t o m b i t k o m u osnovi ovla­ dali G r č k o m , obrazovao Aleksandra M a k e d o n s k o g i, izgleda ne bez nelagode i intimnog neslaganja, bio svjedokom začetka j e d n o g kozmopolitski usmjerenog helenističkog imperija, o t v o r e n o g sve snažnijoj orijentalizaciji. N e p o s r e d n o s t grčkoga života ostala mu je uskraćena kako v r e m e n o m rođenja tako i činjenicom porijekla: kao stranac nije niti imao osobite prilike za izbor ο kojemu jed­ n o m govori u Politici ( 1 3 2 4 a l 4 - 1 7 ) , naime za izbor i z m e đ u života v o đ e n o g u zajednici polisa i o n o g a „više t u đ i n a č k o g i i z d v o j e n o g " iz te iste zajednice.

Život
R o đ e n je 384. prije Krista u Stagiri, gradiću na sjevernoj grčkoj obali, kao sin m a k e d o n s k o g a dvorskog liječnika. G o d i n e 367. do­ lazi u A t e n u te započinje studij u Platonovoj Akademiji, gdje osta­ je 20 godina. Ο o d n o s u između s a m o g učitelja i m l a d o g a učenika, koji je zacijelo već zarana očitovao bar dio svojih sposobnosti, ne zna se ništa p o u z d a n o . P o v r e m e n a u literaturi iskrsavajuća na­ gađanja ο t o m e npr. da Platon u t o m i t o m dijalogu ustvari o d g o ­ vara na kritike mladića izrečene u krugu Akademije b e z ikakva su ozbiljnijeg uporišta. Sigurno je, međutim, da je Aristotel v e ć rano u Akademiji započeo s predavanjima, prvenstveno iz reto­ rike, te da je sastavio niz tada uobičajenih protreptičkih dijaloga, pisanih po uzoru na Platona i pretežno oslonjenih na njegov nauk. N a k o n Platonove smrti godine 347. napušta Aristotel Atenu, zajedno s Teofrastom i n e k o l i c i n o m drugih, te odlazi najprije na Assos, zatim u Mitilenu na Lezbosu. G o d i n e 343. prihvaća p o n u ­ du Filipa M a k e d o n s k o g da p r e u z m e odgajanje i obrazovanje nje­ gova trinaestogodišnjeg sina Aleksandra. Kad ovaj, g o d i n e 335, započinje pripreme za svoj azijski p o h o d , Aristotel se vraća u Ate­ nu. T a d a je već na čelu Akademije Speusipa naslijedio Ksenokrat, ο čijim filozofijskim postavkama, a valjda i sposobnostima, Aristotel nije nikada krio svoj j e d n o z n a č n o nepovoljan sud. Ari-

222

223

stotel okuplja o k o sebe kolege i studente u prostorima Likeja, na­ z i v a n o g i Peripatos, osniva knjižnicu i nešto p o p u t muzeja priro­ doslovlja, drži predavanja te n e u m o r n o organizira m n o g o s t r u k a istraživanja. N a k o n smrti Aleksandrove napušta Atenu, predmnijevajući valjda opasnost z b o g s v o g prijateljevanja s Makedonijom, n a v o d n o uz riječi kako nije sklon dopustiti da se Atenjani j o š j e d n o m ogri­ j e š e ο filozofiju. Povlači se u Halkis na Eubeji, r o d n o mjesto svoje majke, te u s k o r o umire, godine 322, u svojoj šezdeset i drugoj godini.

tatora, pretpostavkom su naših današnjih koliko-toliko pročišće­ nih i usuglašenih tekstova originala. Ipak ne treba, izgleda, pretjerano žaliti što n a m nisu saču­ vani i egzoterički spisi, ma koliko naprimjer zaneseno Ciceron (Acad. II, 19) hvalio „zlatni t o k njihova govora" (flumen orationis aureum). A k o je povijest već birala što spasiti, svakako je načinila bolji izbor. Poredak spisa, kao i naslovi m n o g i h od njih, ne potječu od Aristotela. P r v o k o m p l e t n o izdanje cjelokupne ostavštine - mje­ rodavno za o n o što do danas p o z n a m o kao Corpus Aristotelicum priredio je u R i m u skoro tri stoljeća nakon njegove smrti, u pr­ v o m stoljeću prije Krista, jedanaesti voditelj „peripatetičke" škole A n d r o n i k s Rodosa. V o đ e n kasno-helenističkom idejom sustava i enciklopedije cjelokupnoga m o g u ć e g znanja, on je na početak svog izdanja stavio „ l o g i č k e " i „znanstveno-teorijske" spise (takozvani „ O r g a n o n " ) , zatim prirodoslovne, uključujući tu i „psihologijske", n a k o n njih u neprilici niz rasprava ο o n o m e što je Aristotel sam bio zvao „ p r v o m filozofijom" (odatle i njihovo skupno ime „meta­ fizika", dakle „ o n o što je nakon fizike, za n j o m " ) , te na k o n c u spise iz etike, politike, retorike i poetike. Dva najznačajnija Ari­ stotelova „djela", Metafizika i Fizika, nisu dakle u o p ć e nikakva djela, v e ć naknadno, pri t o m izdavanju, u cjelinu složene zasebne rasprave i grupe rasprava, nastale u različitim v r e m e n i m a i često pisane iz različitoga filozofijskog vidokruga. Kronologija pojedinih spisa p r e d m e t o m je dugotrajne i inten­ zivne rasprave m e đ u znalcima i teško se m o ž e reći kako je postig­ nuto suglasje u svim pojedinostima. Ipak se m o g u s o d r e đ e n o m sigurnošću utvrditi b a r e m o s n o v n e crte redoslijeda njihova nasta­ janja. P r e n o s i m o ovdje danas mjerodavnom prihvaćenu kronolo­ giju iz m o n u m e n t a l n e Duringove monografije (I. Diiring, Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 49 i d.): 1. Vrijeme u Akademiji: A) Od 360. do 355: Kategorije, Ο tumačenju, Topika II-VII, VIII, I, IX, obje Analitike, (izgubljeni) dijalog Ο filozofiji, (izgub­ ljeni) referat Platonova predavanja Ο Dobru, knjiga L a m b d a tzv. Metafizike, prva verzija Poetike, Retorika I-II (bez II, 23-24), prva verzija Velike etike (Magna moralia).

Djela
Svi dijalozi i ostali „ e g z o t e r i č k i " spisi Aristotelovi izgubljeni su, a o n o što n a m je ostalo sačuvano u pravilu nisu dovršena, redi­ girana i za objavljivanje pripremljena djela, v e ć pripremni zapisi, koji su služili kao o s n o v a ili p o n e k a d tek podsjetnik predavanji­ m a . Izuzetak su od t o g a n e k a očito za javnost oblikovana djela, npr. Nikomahova etika, Topika, najveći dio Politike, kao i m n o g i stilski i izražajno o č i t o dovršeni i dotjerani dijelovi unutar posto­ j e ć i h spisa. U cjelini gledano, očito je da u g o t o v o svima od njih postoje slojevi zabilješki rađenih u različita vremena, popravci, u m e c i i dodaci, najčešće od strane Aristotela samog, p o n e k a d m o ž d a i od n e k o g od njegovih bližih učenika. Stil je i inače općeni­ to strahovito zbijen i sažet, p r e p u n neizrečenih primisli i pretpo­ stavki, smislenih sveza koje valja sam u čitanju pridodavati, tako da su neki dijelovi z b o g t o g a g o t o v o nerazumljivi, ili p a k ostavlja­ j u m n o š t v o j e d n a k o izglednih m o g u ć n o s t i razumijevanja. U z to, Aristotel se u o v a k v i m spisima služio vrlo samosvojnim j e z i k o m , s v e l i k i m brojem tehničko-terminologijskih izraza, naslijeđenih dje­ l o m i č n o iz diskusija u Akademiji, a v e ć i m dijelom i skovanih u njegovim vlastitim pokušajima da riječju i i z r a z o m izađe na kraj s m i s a o n i m t e š k o ć a m a s kojima se bez prestanka filozofirajući sretao. Sve to, dakako uz osnovni p r o b l e m težine samoga o n o g mišljenog, čini studij Aristotela, pa v e ć i samo čitanje, izuzetno zahtjevnim p o t h v a t o m , što će se vjerojatno vidjeti i iz naših prilo­ ž e n i h prijevoda. D a k a k o , stoljetni napori filologa, njihova rada na o b r a d i i usklađivanju brojnih verzija i varijanti rukopisa, potpo­ m o g n u t o g strpljivim konzultiranjem dragocjenih antičkih komen-

224

225

Β) Od 355. do Platonove smrti: Fizika I i II, VII, III-VI, Ο nebu, Ο postojanju i propadanju, Meteorologika IV, knjige My 9, 1086b21 - Ny, Alpha, Jota, My 1-9, Beta tzv. Metafizike, prera­ đena Retorika I-II, Retorika III, Eudemova etika, dijalog Eudemus (izgubljen), Nagovor na filozofiju (djelomično izgubljen). 2. Vrijeme putovanja, Assos, Lezbos, Makedonija (347. - 334.): Povijest životinja incessu (Historia animalium) III, I-IV, VIII, Ο dijelovi­

sti stalnoga tijeka, što će sve t a m o naći oličeno prije svega u Protagorinu naučavanju. T e š k o je dostatno istaknuti svu važnost o v o g a Aristotelova ishodišta, u kojem se g o t o v o m o ž e prepoznati svojevrsni reflek­ sivni obrat od stvari samih k horizontu njihove m o g u ć e odredljivosti, nagovorivosti i označivosti. V e ć u svojim najranijim pokuša­ jima, ο kojima i m a m o samo sporadična izvješća iz druge i treće ruke, inzistirao je on u p o r n o uvijek o k o j e d n o g a te istog, n a i m e o k o pitanja: „ š t o znači ( n e š t o ) ? " , „ k a k o nazivamo ( n e š t o ) ? " , „ka­ ko se zbori ( n e š t o ) ? " . U ranim Aristotelovim spisima, „klasifika­ cijama" i „ r a z d i o b a m a " iz najranijega v r e m e n a u Akademiji, pi­ tanje „ š t o kazujemo ο stvarima?" stupilo je na mjesto P l a t o n o v a „ š t o jesu stvari?" - ustvrđuje i D u r i n g (nav. dj., str. 81), a istu stvar konstatiraju i u g l a v n o m svi relevantni suvremeni istraži­ vači. T a k o naprimjer H. Flashar (poglavlje „ A r i s t o t e l " u t r e ć e m svesku „Filozofije antike" najnovijega izdanja U e b e r w e g o v a „ N a ­ crta povijesti filozofije": Altere Akademie, Aristoteles, Peripatos, Basel/Stuttgart, 1983, str. 3 2 4 ) : „Pitanje ο bitku pojavljuje se da­ kle [tj. Aristotelu] u horizontu logosa; filozofijska problematika biva otključena p u t e m refleksije na jezik." Ili O. Hoffe (poglavlje „Aristotel" u Klassiker der Philosophie, Bd. 1 /Hrsg. O. Hoffe/, M u n c h e n , 3 1 9 9 4 , str. 8 1 ) : „Aristotel vidi biće unaprijed u o d n o s u na logos, koji znači j e d n a k o u m , njegovu artikulaciju, jezik, i nje­ g o v smisao." O n o m e tko poznaje stanje istraživanja Aristotelove filozofije posljednjih desetljeća neće biti teško u svim o v i m konstatacijama prepoznati odjeke o s n o v n e teze j e d n e od najoriginalnijih novijih interpretacija Aristotela, naime knjige Wolfganga Wielanda Ari­ stotelova fizika iz god. 1962. Središnja teza knjige, o n a ο „ u z a ­ jamnosti izraza 'biti' (είναι) i 'biti govoren, z b o r e n ' ( λ έ γ ε σ θ α ύ u Aristotela" (str. 155), nije j o š ni izdaleka iscrpljena u svim m o g u ć ­ nostima koje Otvara j e d n o m radikalno n o v o m razumijevanju i tu­ mačenju cjeline t o g filozofiranja. Ishodište u „ l o g i č k o m e " ne smije dakako biti shvaćeno u smi­ slu o n o g a što danas poznajemo i prakticiramo kao „ l o g i k u " . Od spisa takozvanog „ O r g a n o n a " samo dvije Analitike sadrže logičku problematiku u s t r o g o m e smislu riječi, prije svega n a u k ο tzv. si­ logizmu. Topika je rana filozofijska refleksija na m e t o d e dijalek­ tičke diskusije, d o k se i Kategorije i Ο tumačenju k r e ć u u je-

ma životinja (De partibus animalium) II-IV, Ο hodu životinja (De
animalium), Meteorologika Politika I i VII-VIII.

3. Drugi boravak u Ateni do smrti u Halkisu: Retorika II 23-24, Retorika I-II i III prerađene, Politika II, V-VI, III-IV, knjige Gamma, Epsilon, Zeta-Eta-Theta tzv. Metafi­ zike, Fizika VIII, Ο dijelovima životinja I, Ο rađanju životinja, Ο kretanju životinja (De motu animalium), Ο duši (De anima), Mali prirodoslovni spisi (Parva naturalia), Nikomahova etika.

„Logičko" ishodište
Najsvojstveniji polazišni stav Aristotelov, obrat kojim već kao mladi pripadnik Akademije samosvjesno nastupa, ne skrivajući osjećaj vlastite originalnosti, u kritici kako uobičajene sofistike tako s a m o g Platona i njegova elejskog prethodnika Parmenida (Phvs. I) glasi: „zbori se višestruko", „ n a više se načina izriče", „znači više toga" (πολλαχώς λέγεται). „Biće, bitak, zbori se mno­ g o s t r u k o " - t o m svojom središnjom postavkom relativizira Aristo­ tel - kako to sam razumije - svojevrsnu zakočenost i apstraktnu zaustavljenost elejaca te dopušta i otvara mišljenju slobodan po­ gled na cjelinu bivanja i gibanja, na polje naravi i svega po naravi bivajućeg. S druge strane, upravo istim tim k o n a č n i m svođenjem na pračinjenicu logosa, zbiranja, mišljenja, govorenja i označavanja, uspijeva izboriti očiglednost (u G a m m a tzv. Metafizike) nužnosti nekog prvog postojanog, najpouzdanijeg i najjačeg počela, kasnije nazvanog p o č e l o m neproturječenja (principium contradictionis), protiv radikalnog heraklitizma i sofističkog nauka ο sverelativno-

226

227

j e d a n povijesno odsudni stav. pjesništvu. dokazna istina „ n e č e g a p r e m a n e č e m u " kreće se uvijek u okrugu o n o g a sastavljivog i razdvojivog. dj.d i n s t v e n o m horizontu „ l o g i k e " . npr. za razliku od razuma. pojam i stvar Aristotelove filozofije svakako je narav. iznicanje (φύσις). U d r u g o m tematiziranom spisu. s druge strane. Svrhoviti poredak naravi Uz logos. „ o n t o l o g i j e " i „filozofije j e z i k a " ujedno. O v a će brza odluka p o s t u p n o sve snažnije zahtijevati pre­ ispitivanje i produbljeniju o d r e d b u . ne dotaknuvši ih. načela sama. svakodnevno­ me mnijenju itd. tako će sad i cjelina te m o g u ć e znanstveno dokazive istine biti sažeta u stavu „sav dokaz otkriva i razotkriva nešto p r e m a n e č e m u " (τι κ α τ ά τινός). b i t n o o d r e đ e n time što jedi­ no njime m o ž e m o jednoznačno razlikovati ono istinito od onoga lažnog. rasporedom (τάξις). označujući ga „ g o l i m " . suočiti s granicom tako o d r e đ e n o g a horizonta i sve više bivati prisiljen tematizirati i o n o što unutar njega više ne m o ž e biti dohvaćeno. Naime. pripuštajući ga p o t o m u splet cjeline „kategorija" tek kao drugotn o . koje će se Aristotel prihvatiti kasnije u j e d n o m od najtežih i najznačajnijih svojih tekstova. kako b i s m o danas rekli. pitanje. te o n o što se pririče.. a ipak se pokazuje filozofijski odlučujućom i p r e s u d n o m t e m o m . Štoviše. gdje je i z v o r n o značilo „ o p t u ž ­ b u " . ostaje izvan dohvata razuma. Sve što jest po naravi. „ p r a z n i m " i. govorenja i mišljenja samo j e d a n . tj. koji je dušu bio odredio izvo­ rištem i p o č e l o m cjelokupnog i svakog kretanja. . Aristotel će je i samu često poistovjećivati s r e d o m i poretkom. J. p u k o apstraktnim. T o m e je svoj­ stvena j e d n a izvornija istina od one znanstveno dokazne: o n a nesastavljiva . u čemu Aristotel iznalazi upravo o n o prvo. prepušteni retorici. kao niti znanosti znanost (Anal. a što se samo ne da više n i č e m u priricati. ostaju tako na r u b u pravoga fi­ lozofijskog interesa. u procesu r a z u m s k o g odricanja i priricanja. „prokazivanje n e k o g a kao baš toga i takvoga". N e k o „ b i ć e n a p r o s t o " ostavlja Aristotel naglašeno slavodobitno po strani. Bitno pak njeno svojstvo u t o m e je što je sama u sebi sređena i smisleno uređena. 1 0 0 b l 3 ) . 4 3 0 b 2 7 ) . za postig­ n u ć e m vlastitoga naravnog cilja i svrhe. i u o p ć e odnošenja spram stvari i bića. II) narav o n i m što u sebi s a m o m e i m a počelo gibanja i stajanja. No samo o n o nerazdjeljivo i nesastavljivo. poglavlju druge knjige Dru­ ge analitike: počelo dokaza nije dokaz. 434) da „ n a mjesto [Platonove] ideje D o b r a u njega stupa physis". niti pretjeruje drugi jedan znalac ( D . kao puki općeniti vid ili r o d . Ο tumačenju. kao niti puko razumske istine. Sve odredivo u n u t a r t o g horizonta naziva Aristotel i m e n o m κ α τ η γ ο ρ ί α . u knjizi Z e t a tzv. U o č i t o m protustavu spram Platona. potek l i m iz p r a v n o g i s u d b e n o g govora. to znači izvedeno i n e p r a v o jestvo. ali isključivo ukoliko v e ć jest unutar prethod e ć e g a horizonta pridatljivosti i priricanja. To J e s t v o " valja razlikovati od svakog „ b i ć a napro­ s t o " ili „ b i ć a s a m o g po sebi". svakog sastavljanja te svakog priricanja i odricanja. riječ je upotrebljena ne manje od 53 puta.veli Aristotel u kasnoj knjizi T h e t a tzv. molba. B i t n a formula t o g h o r i z o n t a je „ n e š t o (se pririče) n e č e m u " i sve što u n u t a r njega u o p ć e m o ž e biti udvaja se u o n o čemu biva priricano. kako je rečeno u izuzetno značajnom 19. osobito u Drugoj analitici. priroda. želja. strogo o m e đ e n o g logosa gradi se o n d a cje­ l i n a „ d o k a z n e " tj. najdublje.. U p r v o m od tih dvaju posljednjih spisa otvara Aristotel ho­ r i z o n t priricanja i pridatljivosti kao onaj u kojem se u o p ć e m o ­ že smisleno ο n e č e m u govoriti i to označavati n e č i m o d r e đ e n i m . K a o što je bit h o r i z o n t a pridatljivosti bila oči­ t o v a n a f o r m u l o m „ n e š t o n e č e m u " . V e ć u r a n o m Nago­ voru na filozofiju. izlučuje Aristo­ tel iz cjeline m o g u ć i h vidova zborenja. str. Metafizike m o g u se samo ili umom dotaći te u t o m doticaju ujedno naprosto izreći ili pak u o p ć e ne spoznati. koji će odsada držati p r e s u d n i m i filozofijski j e d i n o rele­ v a n t n i m . „ r a z o t k r i v n e " znanosti. Ili. druga ključna riječ. bolje rečeno u o n i m fragmentima koji su nam od t o g spisa sačuvani. ima u sebi uro­ đen neuklonjivi poriv za ozbiljenjem vlastitoga „djela".J e s t v o " je „ b i ć e " . 228 229 . za kakvim je r e c i m o tragao Platon: . U okrugu njih n e m a u o p ć e nikakve laži. U m . post. Nije pretjeran stav Diiringov (nav. označuje Aristo­ tel (Phys. Metafizike. v e ć je­ dino ili mišljenje-oprisutnjenje ili pak u o p ć e ne. Na o s n o v i takvog. nije „ n e š t o po n e č e m u " (De anima. naime „apofantički l o g o s " . nazvat će j e s t v o m (ουσία). No Aristotel će se. O n o č e m u sve d r u g o biva priricano. Svaki drugi vid govorenja. od prvih i osnovnih jednostavnih tijela pa do č o ­ vjeka kao krune i v r h u n c a naravnog postojanja. što čini p r e d m e t i sadr­ žaj dviju Analitika. odredivši t i m e jed­ n o m zauvijek pravi i takoreći jedini „ p r e d m e t " cjelokupnog svog filozofiranja. s j e d n e .

d o k je enklitika [uzrok] prilaženja i odilaženja. et corr. kao naravnog mjesta zem­ lje. božanskih zvijezda u vječnome kruženju i ostalih božanskih bića s jedne. Brojem mu je to dakle n e m o g u ć e . Tako da bi bilo ili postajanje uvijek. kao naravnog mjesta vatre. O n o dakle [kružno] premještano jest. Jer zbiva se da biva sad daleko. Štoviše.danas gotovo apsurdnom izgledajuću zgradu kozmologije.to je stalni tenor svih njegovih obuhvatnih zoologijskih ispitivanja. 46). Stoga i v r e m e n a i životna d o b a svakog pojedinog imaju broj i njime se određuju. n e k i m a veći. djelo navedeno niže u popisu. Jer m n o g o je razložnije da je biće u z r o k o m bivanja nebiću. već za neke većim. jer su protivni. n u ž n o je da. Jer n u ž n o je. otvaraju n a m ona pogled na j e d a n drukčiji pristup ži­ votu no što n a m ga je priredila i namrla novovjekovna znanost. ili pak propadanje. i o n o g a „dolje".Allan. Premještanje će naime činiti bivanje stalnim pri­ micanjem i odmicanjem onoga rađajućeg [tj. da je naime prva od promjena prenošenje. Posvjedočimo to n a v o d o m j e d n o g a mjesta s p o č e t k a druge knjige spisa Ο rađanju životinja: „ J e d n a od bića vječna su i božanska. s druge strane.b l 6 ) Ovoj sublunarnoj sferi bivanja živih bića. a za neke manjim. sa strogom podjelom na supralunarnu sferu etera kao „petoga tijela". te o n o g a „ g o r e " . da se nešto uvijek giba.n e o b i č n o m kombinacijom deduktivnih konstrukcija. kako premještanje jest jedno. a druga takva da m o g u i biti i ne biti. Bolja je pak duša od tijela. i o n o živje­ ti od o n o g a ne živjeti: . F e n o menologijskom blizinom i p o d r o b n o š ć u opisivanja. to po naravi uvijek tvori isto. u nastojanju da što jače naglasi samostalnost i samostoj­ nost naravi nazvat će je j e d n o m (Phys. . Svega je naime p o r e d a k i sav se život i vri­ j e m e mjere periodom. te sublunarnu. kako se ne bi steklo samo j e d n o od toga dvoga.. te ne naposljetku filozofij­ s k o m s n a g o m sinopse te načelnoga vrstanja. oslonjena na mehaniku i dinamiku matematičke rizike. 3 3 6 a 3 3 . a o n o uduševljeno od o n o g neuduševljenog z b o g duše.z b o g tih uzroka jest živima rađanje. ako će doista uvijek biti neprekidni i postajanje i propadanje. fantastičnih sinteza i oslanjanja na tradicijom predane nazore . nastajanja. kad je to tako.A uz to. posvećena su neopravdano malo studirana biologijska djela Aristotelova. te p o t o m kemije. te ako učestalim približavanjem rađa. d o k je o n o što nije vječno m o g u ć n o < i biti i ne biti i > mijenjati se na lošije i na bolje. opadanja i iščeza­ vanja u m n o g o s t r u k o ispresijecanim putanjama smrtnih bića." (De gen. ustvrdujući da . to. budući d a j e pokazano d a j e [kružno] gibanje prema premještanju vječno.j e d a n pristup donekle blizak naprimjer G o e t h e o v o j m o r ­ fologiji bilja. ali ne istim za sve. A ujedno je jasno da je i o n o prije dobro rečeno. te o n o biti od o n o g a ne biti. A budući da je nejednako rastojanje. Ovu drugu. N a u k ο naravnome gibanju i vlastitome naravnom mjestu ele­ menata i svih ostalih naravnih bića čini osnovu njegove kozmo­ logije. i bivanje bude neprekidno. donju sferu opisuje sažeto na j e d n o m lijepom i značajnom mjestu rasprave Ο postojanju i propadanju: . a nekima pak i manji. s neprestanim p r o c e s o m rađanja i umiranja. a sad opet blizu. o n d a i učestalim udaljavanjem upropaštava.u povijesti znanosti nije bilo nijednoga gorljivijeg zagovornika 'svršnih uzroka' od njega". u njihovoj g o t o v o nepreglednoj različnosti. Naime sve što je isto i što se na isti način drži. raščlambe i karakteriziranja. nego prenošenje prema enklitici sunca. gibanje će biti nepravilno. onda isto to odlaženjem i udaljava­ njem upropaštava. rasta. nego nebiće bitku bića. 247b9) „ p u t o m u sebe samu". „Narav ne čini ništa uzalud". a zato je i premje­ štanje ranije-prvotnije od bivanja-postajanja. sunca]. Iz ravnog i kružnog gibanja s jedne. A i u istome su v r e m e n u prema naravi i postajanje i propa­ danje. . izgradit će u r a n o m spisu Ο nebu . bogatstvu vrsta i oblika. tako da ako nadolaženjem i blizinom rađa. kako im ne bi izostale pro­ mjene. a i da b u d u dva gibanja. Stoga i nije prvo [kružno] prenošenje uzrok postajanja i pro­ padanja. ne m o g u bivati oboje. K a k o je naime narav tog roda n e m o g u ć n a biti vječnom. ili pre­ nošenjem ili pak odstupanjem od toga. M o r a dakle biti više gibanja. str. a ne bivanje-postajanje. sintetičkom i k o m p a r a t i v n o m m e t o d o m istraživanja. Neprekidnosti je dakle zacijelo u z r o k [kružno] pre­ mještanje svega. a tvrdimo da je premještanje u z r o k bivanja. Jer suprotnoga su suprotni uzroci. Jer nekima je mjera period godine.jestvo je naime [tih] bića u o n o m e pojedinac - 230 231 . Budući pak da je pretpostavljeno i pokazano da je neprekid­ no i postajanje i propadanje stvari.. a o n o bivajuće nije. to je o n o p o stajuće vječno na onaj način na koji to m o ž e . jer suprotnoga su suprotni uzroci. U t o m e je naime kako o n o neprekidno tako i to da se biva gibano dvama gibanjima. a o n o lijepo i b o ž a n s k o uvijek je p r e m a svojoj naravi u z r o k o n o g a boljeg u onima koja su za to sposobna.

Problemi nastaju tako već pri prostom pokušaju neke bliže odredbe toga što to zapravo Aristotel naziva „ p r v o m filozofijom". v e ć t a k o r e ć i ontologijskim uvjetima same naravnosti naravi. bilo bi vječno.istumačenje Aristotelova nauka ο razlici gibanja i djelatnosti. ο biologiji (During). ο teoriji znanosti i politici (Hoffe). u bilo kako usko ili široko s h v a ć e n o m uobičajenom smislu riječi. tad cjelina Aristotelove „ljestvice p r i r o d e " stupnjevane korak po k o r a k u smjeru vječnosti neće više u njenoj danas p o n e š t o iritirajućoj bezuvjetnoj teleologiji izgledati tako apstraktnom i usi­ ljenom. a u o p ć e tek i m o g u . Očita je nevoljkost filozofova da se rije­ č i m a o b i č n o g a ljudskog izričaja o b r a ć a u oblast o n o g nadljudskog i b o ž a n s k o g . III-VI. Rasprave sabrane u izdavačku kompilaciju pod n a s l o v o m Fi­ zika zapravo se ne bave s a m i m naravnim bićima u bivanju.sadržane u Phys.sve što jest i biva p o k r e ć e „ k a o o n o erotički ž u đ e n o " dobiti na p u n i n i unutrašnjeg smisla i sadržaja. koju ovdje p r e v o d i m o . O v i m rečenim dakako ne želimo postići to da se obeshrabri svatko tko bi se htio dati na studij najtežih pitanja Aristotelove Metafizike. VII-VIII moraju se. vre­ m e n a . bila je i ostaje j e d n a od jedva nekoliko osnovnih knjiga cjelokupne predaje filozofiranja. a kad bi bilo takvo [tj. Svakako je ne samo n e m o g u ć e nego i neumjesno htjeti u krat­ k i m potezima dati ma i naznaku tako složenih. D u b o k e i razumijevanju pone­ gdje j e d v a dostupne analize samoga gibanja. više no igdje drugdje. drugi put pak „ m u d r o š ć u " . itd.ο č e m u je t e k n e z n a t n o m a l o t o g a o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima. „ b i ć e kao b i ć e " j e d n o m se u njega samog razumije u smislu bića „ n a p r o s t o " i „ u o p ć e " . O v a je pak posljednja odredba krajnje nejasna. već samo i j e d i n o to da se unapri­ j e d shvati kako je u knjigama poput te. Sam je j e d n o m naziva tek „ t r a ž e n o m znanošću". u kojoj su skupljene zasebne rasprave i grupe rasprava iz o n o g a što Aristotel sam naziva „ p r v o m filozofijom". zatim mjesta. naime izreka da b o g k a o „ n e p o k r e t n i p o k r e t a č " i kao „ p o č e l o ο kojem visi cjelina sve­ g a " . kao što će i njegova č u v e n a izreka iz „ t e o l o š k e " L a m b d a knjige Metafizike. kako je njegova razlika spram djelatnosti očito u Aristotela zasnovana na njihovu različitom odnošenju spram vre­ m e n a i prisutnosti u o n o m e „ s a d " . b e s k o n a č n o g i osobito o n o g neprekidnog ( " k o n t i n u u m a " ) ." (De gen. o n o g . Hoffe) jedva da po opsegu. Pret­ postavka toga pak imalo bi biti dostatno razumijevanje biti samo­ ga gibanja. te zatim opet sve to zajedno s č u v e n i m izvodima ο u z r o k u erotičke p o m a m e u s v e m u živome iz P l a t o n o v a Simpo­ zija. 7 3 1 b 2 4 . p r e m d a inače već od samih svojih početaka . Ο višoj. an. Aristotelova nau­ ka ο razlici mogućnosti i djelatnosti (ενέργεια). T o m bi zahvatu trebalo prethoditi . ο retorici i poetici (Flashar). N o . naravi posvećeni su g o t o v o svi Aristotelovi naravoslovni spisi. teških i obuhvatnih misaonih zahvata kakvi leže u podlozi npr. dakle sublunarne.ali v r s t o m m o ž e . čine i djelić onoga što inače biva iscrpno i suvereno izlagano ο ostalim aspektima Aristotelove filozofije. Prva filozofija Knjiga Metafizika. te stoga strogo r e č e n o i ne spadaju u fiziku.7 3 2 a l ) V e ž e li se sve ovo ovdje r e č e n o s i s t o m tvrdnjom i z r e č e n o m u spisu Ο duši. .n o m . pa opet ponekad „ z n a n o š ć u ο biću ukoliko je b i ć e " . to valja osigurati i razumi­ jevanje o n o g a što je u četvrtoj knjizi Fizike kazano ο v r e m e n u i njegovoj osnovnoj odredbi. samo iz cjeline m o g u ć kakav-takav uvid u bit pojedinog p r o b l e m a i njegovo eventualno razrje­ šenje. shvaćati j e d i n o paralelnim tematiziranjem cjeline „prve filozofije" i relevantnih dijelova treće knji­ ge spisa Ο duši. dakle j e d n a od onih čijom se samo i pažlji­ v o m i temeljitom promišljajućom lektirom rijetki m o g u pohvaliti.kako smo 232 233 . isto b r o j e m ] .kako sam kaže u p o č e t n o n a v e d e n o m stavu iz k a s n o g a spisa ο dijelovima životinja . v e ć prije u nešto što b i s m o m o g l i nazvati filozofijom bivanja. Cjelini bivajuće. npr. temeljitosti i razini. Ova pak uključuje aporije beskonač­ n o g i k o n t i n u u m a itd. te j o š u o d l o m c i m a u Phys. Naime. Nije stoga nimalo č u d n o što naprimjer poglavlja ο samoj toj „prvoj filozofiji" u gore spominjanim danas relevantnim i standardnim prikazima Aristotela (During. Stoga jest vječno rod ljudi i životinja i bilja. nebeskoj sferi o n o g a v j e č n o g n a l a z i m o u cjelini o p u s a t e k nešto škrtih te za Aristotela n e u o b i č a j e n o s n a ž n o metaforički i g o t o v o mitski izraženih opisa u r a n o m spisu Ο nebu. po starom h e r m e n u t i č k o m naputku.navedimo to ovdje samo kao primjer . Flashar.

u razlici spram mahnitosti i n e o b u z d a n o ­ sti običnih. vodi i upravlja vlastiti život. kao odvojena. u nevolji potražili izlaz u tumačenju da „biće kao b i ć e " znači ujedno i „naj­ više b i ć e " (npr. Etika. na j e d n o m e od mnoštva sličnih mjesta u djelu. zbog njegove opće­ nitosti i apstraktnosti. u drugome pak bila bi „teologijom". Mansion. Stoga p r e d m e t njena interesa ni na koji način nije i ne m o ž e biti nekakvo D o b r o naprosto. tako je i o n o navlastito etičko.tek u 17. p r e m a Aristotelu. već j e d i n o i isključivo čovječje d o b r o i čovječja sreća. o n o m e „ č e ­ ga čovjek jest počelo i gospodar". Moser. što bi ih vezivalo i nekako objedinjavalo.j e d n a k o tako jestvo kao i odnos. Drugi put opet biva o n o shvaćeno u smislu „ p r v o g i naj­ višeg" bića. čak a k o i ima nečega takvog. i nije li o n d a samo to postavljanje nešto što se n u ž n o odvija i zbiva 234 235 . D o k je u svojoj ranijoj fazi Aristotel inzistirao na t o m e da je npr.u sebi individuirana i da n e m a ničega izvan i „ m i m o " kategorija. Interpreti su.. . naime od ideje Dobra. štoviše.). K a o što je. Odabir je bitno odabir sredstava. m e đ u t i m .„biće samo po sebi" smatra. Prvu filozofiju on štoviše sam izriči­ to vezuje uz istraživanje upravo t o g „jestva". go­ voreći tada . etički nepročišćenih prohtjeva i želja . ili na što bi bile svedive. N o . N o . bit svake m o ć i o p ć e n i t o i sva­ koga znanja p o s e b n o u nekoj postojanosti. kako kaže u Eudemovoj etici. Do neke je mjere. stalnost i postojanost. treba biti upravo n e k a ljudska m o ć i neko znanje čovjekovo ο t o m e kako da ustanovi. stoljeću . nije i ne m o ž e biti dostupna čovječjoj djelatnosti i čimbenosti. nečim što uistinu i ne pripada pravoj filo­ zofiji. naime na samo jestvo. ne svrha samih. i Heidegger i njegovi sljedbenici. Sva tri svoja etička spisa započinje on odrješitim kritičkim distanciranjem od o n o g središnjeg i najdubljeg u P l a t o n o v u filo­ zofiranju. No „ b i ć e kao b i ć e " m o ž e se shvatiti i kao o n o što Aristotel naziva J e s t v o m " ( ο υ σ ί α ) .ο onto-teologiji zapadnjačke metafizike. „ k a d a " itd. tko ih i kako postavlja. m o g u ć e ustvrditi da ta tako shvaćena etika svoje povijesno mjerodavno zasnivanje i izgradnju upravo u njega i za­ dobiva.g o r e bili vidjeli . Što je pak samo to J e s t v o " ? U j e d n o m svom aspektu m o ž e o n o biti već i „ t v a r " kao „ p o d l o g a " . koju riječ Aristotel sam inače u pravilu rabi jedino kad govori ο starim mitolozima poput Hesioda ili orfika. „ g d j e " . „Filozofija ο onom ljudskom" Etiku i politiku Aristotel vidi i razumije kao jedinstvenu cjelinu o n o g a što naziva „filozofiranjem ο ljudskim stvarima". naime „vrlina" (αρετή) upravo jed­ na sabranost. Zadržavanje unutar oblasti o n o g a za nas m o g u ć e g osigura­ no je pri svakom odabiru osobito time da se on ustvari nikada i ne bavi ničim drugim do iznalaženjem puteva i sredstava za neki već unaprijed postavljeni cilj. zasnovanoj u b i t n o m e upravo u Aristo­ tela.izraz koji već i sam po sebi do danas izaziva n e d o u m i c e oko pravoga značenja i doživlja­ va m n o š t v o uvijek novih i drukčijih tumačenja. Bit je argumentacije p r i t o m ova: ideja Dobra. da pripada o n o m e s t o j e „ z a n a s " m o g u ć n o . k o j o m onaj tko etički djeluje biva otet iz vlasti bitno i načelno nestalnih i vazda promjenljivih strasti.j e d n a k o kao npr. vid i „ b i t " nečega složenog. svaka od „kategorija" . p r e m d a iz posve drugog horizonta interpretacije. stalnosti i sabranosti. p r e m d a je inače stalno Aristotelovo uvjerenje da je tvar po sebi nespoznatljiva. svojstvenije i v e ć m a je J e s t v o " oblik. dakako.sebe usmjerava jedino spram o n o g a za što v e ć unaprijed nekako zna da je „u na­ šoj m o ć i " . odakle te svrhe i ciljevi. što će Aristotel u pravilu na­ zivati „ o n i m što bijaše (nečemu) biti" . . utemeljenost kojega u s a m o m njegovu djelu ostaje u znatnoj mjeri upitnom. „ P r v a filozofija" bi tako u p r v o m slučaju imala biti nešto poput one na t o m tragu kasnije . Wagner. te utoliko poistovjećeno s b o g o m i o n i m božanskim. Merlan. pri čemu je od osobitog značenja uočiti činjenicu da to zasnivanje pada ujedno s određenjem biti čovjeka te njenih gra­ nica i dosega. Etička se trezvenost i stalnost postiže prije svega o n i m što Aristotel naziva „odabirom" ( π ρ ο α ί ρ ε σ ι ς ) i u č e m u bez sumnje valja vidjeti sam osnov cjelokupne njegove etike..tim i m e n o m nazva­ ne „ontologije". Odatle je onda kasnije u skolastičkim interpretacijama Aristotela izrastao nauk ο takozvanoj analogiji bića. Owens. T r e z v e n o s t je odabira u t o m e da on . postupno će biti doveden t o m e da ipak sve ostale osim jestva razumije kao nešto što jest „spram j e d n o g a " i na neki način „ a n a l o g n o " u odnosu na jedno.

pa tako i Aristotelova temeljnog iskustva bitka. svakako i iz vlastitoga unutarnjeg iskustva i doži­ vljaja. i protiv svoje najdublje nakane i volje. Preludiji. arhajskom i „ a r i s t o k r a t s k o m " iskustvu v r s n o ć e i vrsnosti čovjeka. v e ć po mjeri u kojoj su u stanju proizvo­ diti. njegovati i unapređivati vrlinu: " N e podrazumijevaju ispravno niti ο vladavini koja bi se zako­ n o d a v c u imala činiti č a s n o m . u č e m u n a m valja. veledušni (ό μεγαλόψυχος). odluci i izboru. kao što i samo onaj polis koji svoje građane za nju odgaja i na nju usmjerava zavređuje doista ime 236 237 . [. ako m o ž e . Samo onaj tko je za nju sposoban jest gra­ đanin u pravome smislu riječi. nego prije svega da ne bi sami bili drugima podvrgnuti [. D a k a k o da ovakav nazor ne stoji u suglasju s n a k a n o m zasni­ vanja etike kao oblasti u kojoj vlastitom voljom i o d l u k o m djeluje­ m o . ka­ ko sam kaže. 1333b26-1334al0) Svu dubinu jaza koji današnje ljudstvo dijeli i odvaja od cje­ line grčkog. 1988. prepoznati j e d a n od najuzvišenijih i na is­ tinski uzvišen život najpoticajnih orisa m o g u ć e g a vida „čovjekovanja" u cjelokupnoj pisanoj predaji. k u ć o m ili gradom zavladao. pred o č i m a neprestano lebdi lik o n o g a kojeg naziva „ o z b i l j n i m " i „ i z v r s n i m " . ο t o m e svjedoči i o n o što se zbiva. kojim je već stoljećima i stoljećima prožet i upravljan sav čovjekov pri­ stup kako svemu oko sebe tako i svemu u sebi.] N e g o od takvih nazora i zakona niti je što političko niti doista korisno niti istinito. opisan onaj veličajni. prethodeći mu vazda? Čini se da je u p r a v o to pitanje bilo najtežim i najvećim p r o b l e m o m cjelokupnog Aristotelova „filozofiranja ο o n o m e ljudskom" i upravo je na njega uvijek i z n o v a pokušavao dati neki zadovoljavajući odgovor. naime gos­ p o d s t v o čovjeka nad o n i m što mu se zbiva . j e r to upravo sadrži veliku pogibelj. „ o d m o r " . vjerujemo. A da zakonodavac treba više nastojati o k o toga kako bi z a k o n e ο ratništvu i ostale uredbe usmjeravao radi življenja u slobodi (σχολάζειν) i mira. koji ih nije odgojio za življenje u slobodi. kao „ d o k o l i c a " . gospodstva i d r ž a v n o g ustroja u o p ć e . Zahrđaju od dosade p o p u t željeza. m o ž e se m o ž d a ponajbolje odmjeriti na činjenici da s m o u o v o m e v a ž n o m odlomku tu na svaki način središnju riječ σχολή bili prisiljeni prevoditi tek p o m o ć u izvanj­ skoga opisa „življenje u slobodi".." {Polit. pri kojem ocrtavanju mu „ k a o kanon i mjera". Isto je naime o n o najbolje i pojedincu i zajednici.) . N a i m e najveći broj takovih polisa ra­ t o m se doduše spašava. ne dopušta mjerodavno pozitivno iskustvo toga što bi se kao „ s l o b o d n o vrijeme" i „vrijeme s l o b o d e " imalo skrivati u toj navodnoj „ d o k o l i c i " i „praznovanju". No u p r a v o je . I nije to nikako neprilika i nevolja tek r e c i m o hrvatskoga jezika. gdje biva. No σχολή je bitna riječ i stvar cjelokupne Aristotelove filozo­ fije ο o n o m e ljudskom. p r e m a kojem je čovjek izvrstan ne prvenstveno po svojoj volji. i to treba da zakonodavac usa­ đuje u duše ljudi: da ratnička uvježbavanja treba provoditi ne za­ to da bi se pokoravali oni nevrijedni. ali jednako i sa baš svim bit­ nim jezicima današnjice. „ p o ­ činak". no propada nakon što stekne vlast. I u p r a v o je na iskustvu b e s k o n a č n e unutrašnje samostojno­ sti i s l o b o d e veledušja m o g a o Aristotel zadobiti pravo mjerilo ko­ j i m o n d a u Politici pristupa različitim vrstama moći. Temeljni „aktivizam".kako s m o kazali u jednoj ranijoj vlastitoj studiji (v. te se utoliko u temelju Aristotelove etike m o ž e pronaći stanovito odstupanje od izvorne nakane i svojevrsno sustajanje. Osim toga. našavši se u miru. 43 i d.. sve su odreda oznake tek negativne i privativne strane iskustva toga što riječju izvorno biva imenovano. bio na k o n c u prisiljen vra­ titi se starom.. Izrazi koje n a m u svrhu približenja smislu te riječi pruža vlastiti jezik.. n e g o izvornije.u p o r n o j o š i sam i z b o r svrha i ciljeva nekako podvesti u oblast etike. Jasno je naime da će i od samih građana onaj koji to m o ž e nastojati da isto to pokuša. v e ć je on dijeli i sa svim ostalim slavenskim. Pri t o m e je.]. bolje i ispravnije r e č e n o dinamizam . ne bi li. pronalazeći najprikladnija sredstva za ozbiljenje ciljeva za ko­ je unaprijed z n a d e m o da spadaju unutar o n o g a za nas mogućeg. Taj i takovi dobit će pak svoju p u n u karakterizaciju u t r e ć e m poglavlju četvrte knjige Nikomahove eti­ ke. str. obilju i n a d m o ć i nad drugima. procjenjujući ih ne prema snazi. živ­ ljenja.u najstrožem aristotelovskom smislu -.to obraćanje na iskonsku niklost i naravnost dalo Aristotelu o n u p r o d o r n u snagu ocrtavanja pojedi­ n a č n i h vrlina. ne treba neki polis cijeniti sretnim i hvaliti zakonodavca z b o g to- ga što je građane uvježbao da vladaju susjedima. Z a g r e b . te na k o n c u mjesta čovjekova u bitnoj izloženosti i otvore­ nosti silama j e d n o g i drugog. već rođenjem i pri rođenju mu b o ž a n s k i m u s u d o m udijeljenom naravi. pa i s a m o m o n o m e po č e m u jest i on i cjelina svega. A krivac je zakonodavac.da bi osigurao izvornu n a k a n u same svoje etike.izvan oblasti o n o g etičkog. Jer vladavina nad slobodnima ljepša je od despotske vladavine i više je praćena vrlinom. nasto­ j e ć i .

prištedjevši si pritom napor upuštanja u najteža i najzapletenija pitanja same njegove „prve filozofije". (Aristotelis fragmenta selecta. S l o b o d n o je ustvrditi da je to d u b o k o i ničim p o k o l e b a n o uvje­ renje ο t o m e da je čovjeku u njegovu umu. proizvodnju i praksu pruža i ovdje osnovu razumijeva­ nja. te „dijanoetički".njoj je svojstvena određena „reflektiranost". 1248a25-29) A prema izvješću Simplikijevu. naime u proizvodu shvaćenom u najširem smislu riječi. bo­ gova i svega što jest. Eud. str. tako i ovdje sve pokreće Bog. Teorija je bitno obilježena time da nije nikakvo gibanje. O n a ishodišna i sveodređujuća načelna razdioba svih m o g u ć i h vidova odnošenja spram cjeline svega.Euripidove riječi da „smrtni vijek ima i sam u sebi neki dio b o g a " i d a j e „ u m doista z a nas b o g " . kako to naglašava Simplikije. odnosno kao neko „okreta­ nje unatrag" k sebi samome. kao is­ pravnoga smisla za iznalaženje mjere i sredine m e đ u krajnostima u svakoputnoj konkretnoj situaciji . prisutan b o g sam upravo najdublje Aristotelovo filozofijsko ishodište i sredotočje svih njegovih tako nevjerojatno obuhvatnih i ujedno bezdano dubokih nastojanja o k o „motrenja svega o n o g što se poka­ zuje". U Eudemovoj etici reći će tako: „ S t o je p o č e l o gibanja u duši? Očito je zaista: kao što je to u cjelini svega. kako to smatra npr. „Rehabilitirati" Aristotelovu političku filozofiju. ne proizvođenje" (Polit. m o ž e se. već ujedno n e o p h o d n a osnova za svako eventualno ra­ zumijevanje i doraslo prisvajanje njegovih bitnih „političkih" naučavanja. „najtrajniji prilog što ga je Aristotel prinio teologiji". Za potvrdu te teze bit će dovoljno. m o r a da je Aristotel pri k o n c u svoje izgubljene knjige Ο molitvi bio J a s n o " . ustvr- dio „ d a B o g jest ili um ili nešto s o n u stranu uma". Filozofijsko razumijevanje toga što Aristotel vidi kao samu bit istinskoga ljudskog življenja. Nic. koji m o ž e tek imponirati neupućenima. naime upravo tu ovdje rečenu „ p r a k s u " (πράξις) nismo u stanju valjano smislom preni­ jeti izrazima našega jezika i pokušajmo ipak u najkraćem nazna­ čiti do čega je tu Aristotelu stalo.polisa. str. te da se među njima ne pokazuje nikakva živa sveza. 114). 1254a7). samo j e d n o paž­ ljivo iščitavanje desete knjige Nikomahove etike. ako ne Bog. Logosa pak počelo nije logos. Iz svega kazanog valja onda razumijevati središnji Aristotelov politički izričaj: „život je praksa. Ostavimo po strani nezgodu što niti drugu ključnu Aristotelovu riječ vezanu uz filozofiju o n o g ljudskog. smatramo.. /= R o s e fr. onaj etičko-politički i samo ljudski s j e d n e . recimo usput. navodeći pri završetku Nagovo­ ra na filozofiju . Ross. u kojem se međutim tek oslo­ bađa i razvija prava i istinska djelatnost. samo motriteljskog ži­ vota. svoje­ d o b n o Zeller našao prinuđen ustvrditi kako se Aristotelu čovjek udvaja u dva dijela. D. i kao taj u m . T a m o z a t i č e m o uz ino ovakvu j e d n o z n a č n u i nekolebljivu tvrdnju: „Čovjeku ja­ m a č n o pripada život oslonjen na um. Ο χ ο η ϋ 1970 Λ1955/. 1178a6-8) Isto je Aristotel bio rekao i godinama ranije. filozofijski je polovičan posao. po našem sudu. Allan (nav. već je kao neka zaustavljenost i stanje.p r e m d a bez prestanka na­ glašavajući samosvojnost i zasebnost političke razboritosti. Sto bi dakle bilo. u njegovu k o m e n t a r u uz spis Ο nebu. dakle kao to gibanje koje uvijek već unaprijed vlastitu svrhu nosi i sadrži upravo u sebi kao t o m i takvom gibanju. 49/) 3 238 239 . a na taj je način doista i najsretniji". kao otvorenog mjesta povijesnog zajedništvovanja ljudi. (Eth. To razlikovanje nije samo. Upravo se time prije svega ostalog.ipak pušta etiku kulminirati u nesuzdržanoj apologiji čisto teorijskog.očito kao stav kojem se i sam priklanja . dotle je praksa takvo gibanje koje svrhu sadrži već u samome sebi. Jer na neki način sve biva gibano o n i m b o ž a n s k i m u nama. dj. naime razdioba u motrenje (teoriju). Um . sadržane ponajprije u raspravama iz „prve filozofije". vazda iz sebe izlazećeg i na svaki put drugo usmjerenog: . pri s a m o m početku svog zrelog filozofiranja. već nešto vrhovnije. teorijski i uzvišeniji od svakog p u k o ljudskog s druge strane. 57.ono božansko u nama O d a v n o je već u o č e n o kako Aristotel . vrhovnije od znanja i od u m a ? " (Eth. i prak­ sa i proizvodnja bitno su određene gibanjem i jesu ustvari dva osnovna načelno različita vida gibanja. zadobiti j e d i n o promišljajućim zadubljivanjem u teške izvode razlikovanja gibanja i djelatnosti (ενέργεια). Recognovit brevique adnotatione instruxit W. Na taj je način praksa uistinu već stanovit iskorak iz oblasti gibanja. Za razliku od nje. ako je već upravo to u naj­ većoj mjeri čovjek. No dok je u proizvodnji cilj i svrha gibanja položena negdje izvan dotičnoga gibanja sa­ mog.

već i u nas stvar prošlosti. a o n o svakako od r e c i m o trinaestoga pa sve do prelaska sedamnaestog u osamnaesto stoljeće i filozofija i znanost u u ž e m smislu riječi sastojale su se . složeniji i filozofijski zapleteniji no što je to prosječnom r a z u m u historičara filozofije u g o d n o prihvatiti. osobito one naravoslovne (a 1204. kasnije pak sve više i kritike.Ο razlikovanju ljudskoga i b o ž a n s k o g u m a ostavio je Aristotel u cijelom s v o m n a m a sačuvanom djelu tek nekoliko škrtih nazna­ ka.u najvećoj mjeri iz recepcije. kao ars nova ili logica nova.događaj od izuzetnoga povijesnog značenja za cjelokupnu zapadnu tradiciju . koje se m e đ u t i m ubrajaju u najvrednije. ali ujedno i najdublje i najteže dijelove cjelokupnoga opusa. kao i j e d n o s t r a n a redukcija punine ontologijske problematike na osi­ r o m a š e n u i u apstraktno alternativnoj formulaciji n e p l o d n u pro­ blematiku takozvanih univerzalija. ostali dijelovi tzv. najutje­ cajniji i najviše diskutiran spis cjelokupnoga grčkog. p o z n a t i m p o d i m e n o m „malih naravoslovnih spisa" {Parva naturalia). Svodeći inače. Sve do 12. latinskog i arapskog kasnog Starog vijeka i p o t o m srednjovjekovlja. u spisu Ο rađanju životinja izrijekom će ustvrditi da u p r a v o um pri začeću u začetke o n o g a iz čega se" v r e m e n o m razvija srasla cjelina duše i tijela u liku o d r e đ e n o g a čovječjeg živog bića „ulazi izvana". Odnos ovih dvaju „učitelja ljudskoga d u h a " neizmjerno je dublji. ponajprije posred­ stvom Boetija i njegovih k o m e n t a r a Porfirijevih Isagoga. pitanje koje je očito sa spo­ m e n u t i m najtješnje vezano. T i m je uvjerenjem dakako motiviran i izbor ovdje pre­ v e d e n i h i u ovoj prigodi tek p o č e t n o komentiranih Aristotelovih tekstova. Stoljećima ne prestajuća i bitna zbivanja filozofiranja prije svega u Srednjemu vijeku p r e s u d n o određujuća sporenja ο pra­ v o m smislu razlikovanja u m a što ga Aristotel u izuzetno teškoj trećoj knjizi spisa Ο duši naziva „ t r p n i m " od o n o g a što ga t a m o t e k u n a z n a k a m a uz njega spominje kao o n o g a „koji sve tvori" (u latinskoj skolastičkoj tradiciji „intellectus possibilis" i „intellectus a g e n s " ) . vazda „ i m a n e n t n e " konkretnoj tjeles­ noj tvari. koja n a o k o paradoksalno svoj odlučujući povijesni nastup najavljuje upravo radikalnom kritikom navodne „sterilnosti" Aristotelova silogizma. u naglaše­ noj kritičkoj opreci spram Platona i spram svih pitagoreizirajućih tendencija p r e t h o d n i h mislilaca. a djelomično valjda i s njim isto­ vjetno. nisu ni do danas dospjele do zadovoljavajućih rje­ šenja. T e k u dvanaestom i osobito trinaestom stoljeću upoznaje Za­ pad ostale Aristotelove spise. 736b28). na­ dajući se ipak da je plitko i otrcano uvjerenje ο t o b o ž n j e m „rea­ l i z m u " prvoga. Aristotelove filozofije. Sta­ novita apstraktnost formalno-logičke m e t o d e t o g mišljenja. Teško je do kraja odmjeriti svu usudnost toga da je od svih njegovih djela upravo spis Ο kate­ gorijama (manjim dijelom i Ο tumačenju). Isto to naravski vrijedi i za r e č e n o pitanje ο porijeklu i mjestu razli­ kovanja b o ž a n s k o g i čovječjeg uma. te da je on „ o n o j e d i n o b o ž a n s k o " (De gen. sa svoje su strane. daljnjeg razvijanja. 240 241 . kojim on kritički ustaje nasuprot „ i d e a l i z m u " svog učitelja te na mjesto njegovih „apstraktnih" i „ t r a n s c e n d e n t n i h " ideja uvodi svoje „ f o r m e " . an. „ O r g a n o n a " . A k o ne prije. stoljeća Aristotelovo je djelo ipak srazmjerno ma­ lo p o z n a t o u kršćanskoj Europi. ako se time n e ć e nazvati često i g o t o v o pravilom postalo prešućenje i suptilno zaobilaženje cjelokupne problematike. n e o p h o d n i uvjet svakog pokušaja da se u ta tako filozofijski odlučujuća pitanja unese nešto pojašnjuj u ć e g a svjetla imalo bi m o ž d a biti ponajprije j e d n o radikalno interpretativno sučeljenje s kratkim ali ponegdje upravo nevjero­ j a t n o značajnim spisima iz okružja Aristotelova istraživanja ο du­ ši. U o d n o s Aristotelov p r e m a Platonu ovdje n e ć e m o ulaziti.pazio je ipak na to da s v a k o m z g o d o m u p o z o r i kako to ne vrijedi i za um sam i za onaj dio ili o n u m o ć duše k o j o m o n a misli i motri. Štoviše. Povijest utjecaja Što je bilo r e č e n o ο Platonu. Su­ kladno t o m e . dalje pospješili utvrđivanje svoje­ v r s n o g formalizma skolastičke m e t o d e i tijekom stoljeća p o s t u p n o pripremali o n o što poznajemo kao novovjekovnu revoluciju znan­ stvene metodologije.a tako su sebe i razumijevale . svakako su najvećim dijelom usljedak upravo te i takve povijesti predaje Aristotelova djela. dušu i cjelinu svega d u š e v n o g u p o t p u n o s t i u okružje naravi i proglašujući istraživanje ο duši di­ j e l o m naravoslovlja . prevedeni na latin­ ski z n a t n o kasnije od spomenutih dvaju spisa. vrijedi u jednakoj mjeri i za Aristo­ tela: povijest utjecaja njegove filozofije poklapa se s poviješću fi­ lozofije u o p ć e . P r e m a n a š e m mišljenju.

Izuzme li se onaj na svoj način veleban pokušaj Leibnizov da o s n o v n u Aristotelovu misao ο djelatnosti i usvršnosti (εντελέχεια) ugradi u sam temelj vlastitog pandinamičkog naučavanja. „sporednij i h " Aristotelovih naravoslovnih spisa. Utjecaj navlastito arapskih interpretacija. E. Meteorologika. Na v r h u n c u takozvanog njemačkog idealizma. Strauss. Metafizike). sustavno i problematski orijentirana te u novije vrijeme usmjerena . Ritter. mehanička teorija neba i sveopćega gibanja. utjecao na ranoga Heideggera i na njegove višegodišnje pokušaje o k o iznalaženja i p r o d u k t i v n o g tumačenja „ a u t e n t i č n o g " Aristotela. kojima je prvenstveno engleska i škotska škola aristotelizma u prošlosti stekla nepore­ civo velike zasluge. opet p u t e m obnovljenog studija i interpretacije originalnoga teksta. prvenstveno u razdoblju o k o ranih dvadesetih godina ovoga stoljeća. kao naprimjer u isusovačkim ško­ lama. M . 1992. Lloyd and G. J.ba­ r e m p r e m a vlastitome samorazumijevanju . Nussb a u m and A. „filozofije d u h a ( m i n d ) " . po njegovu vlastitom priznanju. tako ponajprije u crkveno višekratno osuđivanim naučavanjima Sigera od Brabanta i znatno kasnije u takozvanom padovanskom averoizmu. Husserla. S druge je strane isti Brentano svojim djelom ο Aristotelovu stavku „biće-bitak se zbori m n o g o s t r u k o " presudno. j o š su i danas nedostatno istraženi i valorizirani.izgradio je u drugoj polovini 19. R. U Hrvatskoj je navlastiti rad na studiju i tumačenju Aristo­ tela oduvijek znatno intenzivniji od o n o g a p o s v e ć e n o g Platonu. 242 243 . s v r h u n c e m ponaj­ prije u r a d o v i m a Kajetanovim. Owen. ova nastojanja uglavnom stvarno. oso­ bito svoj nauk ο „psihologiji s empirijskog stajališta" te povijesno plodotvornu postavku ο „intencionalitetu svijesti". k o j o m je po­ ložen svojevrsni temelj kasnijoj izgradnji fenomenologijske filozofije Ε. sve to posredstvom ranijih prijevoda na arapski . E.prilikom osvajanja Konstantinopolisa i po prvi put j e d a n rukopis tzv. na­ primjer Essays on Aristotle's De anima. Kasni pak Schellingovi pokušaji da vlastitu „ p o z i t i v n u " filozofiju izgradi upravo kroz obnovljeno radikalno sučeljenje s Aristotelom prije svih. osjećao se stoljećima u nekim strujanjima aristotelizma na Zapadu. sve u sklopu rasprava i istraživanja u oblasti tzv. Hegel je bio taj koji je smatrao nužnim studirati Aristotela na tekstovima grčkog originala i teško da bi bilo pretjerano reći kako je do određe­ ne mjere sebe sam osjećao i shvaćao aristotelovcem. L. Ο postoja­ nju i propadanju. Na tumačenju i daljnjoj „kritičkoj dogradnji" Aristotela . nazovimo ih tako. Daka­ ko da je aristotelizam Srednjega vijeka nerazlučivo kontaminiran kršćanskom dogmatikom i jakim primjesama neoplatonizma. sudbina koja ih uostalom prati takoreći do danas. C. s izuzetno suptilnim i složenim aristotelizmom Suarezovim. O. osobito one Averroesove. Riedel.i samih arapskih komentara tih spisa. poglavito na uže filologijske napore o k o Aristotela ograničenih radnji. Znakovitim je primjerom toga recimo i činjenica da se presudni filozofijski nauk novovjekovlja. naime Ο nebu. Donekle iznenađujuće snažna renesansa intenzivnog istra­ živanja Aristotela zbila se posljednjih desetljeća u okružju anglo­ a m e r i č k e . koje u znatnoj i filozofijski značajnoj mjeri sadrži čak i m o n u m e n t a l n a suma „srednjovjekovnog Aristotela" kakvu nalazimo recimo u T o ­ m e Akvinskog. Edited by G. budući da je taj tako žučljivo napadani i osporavani „Aristotel" bio uisti­ nu m n o g o više utvara jednog formaliziranog i apstraktnim postalog aristotelizma no što bi bio grčki Aristotel sam. stoljeća svoje obuhvatno djelo Franz Brentano. te Aristotle on mind and the senses. Proceedings of the Seventh S y m p o s i u m Aristotelicum.p o n o v o u razlici prema tradicionalnim pretežno praktičkoj filozofiji okre­ nutim interpretacijama . 1978). G. Voegelin. P r i t o m su . Rorty. Iz teksta Heideggerovih predavanja ο Aristotelu. biva očitim u kojoj i kolikoj mjeri i neoaristotelovski pokret za „rehabilitaciju praktičke fi­ lozofije" (H. prvenstveno „analitički" orijentirane filozofije.ponajprije na spise iz oblasti psihologije. pri č e m u je u posljednje vrijeme p o l u č e n o niz zacijelo vrijednih i inspirativnih rasprava i oštroumnih analiza (usp. Oxford. L.u razlici spram tradicionalnih. d o k su naprimjer bezdano du­ b o k e analize beskonačnog ili kontinuuma sadržane u Fizici ostale u osnovi posve netematiziranima. Cambridge. P r e m d a nastupajuća filozofija N o v o g a vijeka sebe bez iznim­ ke razumije kao nepomirljivu opreku Aristotelu. Gadamer. ili pak u onima dominikanske provenijencije. to samorazumijevanje m o r a se ipak uzeti s velikom mjerom suzdržanosti. Bien) zahvaljuje svoj odlučujući filozofijski poticaj upravo tim ranim Heideggerovim izlaganjima Aristotela. Edited by M. izgra­ dio u s n a ž n o m protustavu spram.-G. E. koja su objavljena tijekom posljednjih godina. m o ž e se kazati da Aristotelova filozofija od sedamnaestog stoljeća do danas mjesto svog prisustva ima više no igdje drugdje u najrazličitijim strujanjima neoskolastike.

Hamburg. I-V. Važniji zbornici: Autour d'Aristote. Fizike. Darmstadt. Clarendon. (Wege der Forschung. Herausgegeben von FritzPeter Hager. Moraux. CCVI) Ethik und Politik des Aristoteles. 1989) i Kategorije F. nego na polju filo­ zofije naprosto. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Aristotelis opera edidit Academia Regia Borussica. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren. 1831-1870. izvan uobičajenih u d ž b e n i č k i h prikaza u okvirima standardnih „povijesti filozofije". Bibliografski I. 2. a m e đ u njima p o s e b n o Sententia Aristotelis de compositione corporum e materia et forma in elementis terrestribus considerata. iz skromnosti ambicija nekolikih dosadašnjih zajedničkih poku­ šaja (usp. Articles on Aristotle. 2 1979. Zasebna izdanja pojedinih djela s danas standardnim kritičkim re­ dakcijama teksta u nizu „Scriptorum Classicorum Bibliotheca Oxoniensis" (Oxford. i Utrum admittenda sit distinctio inter materiam et formom phjsicam et metaphjsicam ( „ A c t a II. Mansion. Receuil d'etudes de philosophie ancienne et medievale offert a Mgr. Berlin/New York. Herausgegeben von P. npr. Iz t o g okružja valja ponajpri­ je uputiti na brojne radove Fr. ili i općenitije grčkoj filozofiji. Darmstadt. Zagreb.) s Bekkerovom pagina­ cijom. Sv. Nikomahove etike i Politike. Izričito tematski usmjereno filozofijsko istraživanje Aristote­ la. V: frag­ menti i Index Aristotelicus H.što dakako s o b z i r o m na povijesno uvjetovanu dugotrajnu uklopljenost službenih filozofskih bavljenja u sklop teologijskih istra­ živanja nije ni najmanje z a č u d n o . 1937. 1979. (Wege der Forschung. Bd. Heidelberg. 1975. Louvain. 1985). Metaphysik und Theologie des Aristoteles. 1928. London. Bonitza /zasebni pretisak Indexa: Graz.The Philosopher. IV: skolije. Zacijelo nije pretjerano reći da u p r a v o u tim prijevodima valja sagledati j e d a n od najznačajni­ j i h pothvata hrvatske filozofije ne samo unutar područja rada na Aristotelovoj. A. J. 1972. Talange (Zagreb. snažan je poticaj dobilo prijevodima Metafi­ zike. 1894 i d. što ih je sačinio T o m i ­ slav Ladan osamdesetih godina. Šanca. Herausgegeben von Fritz-Peter Hager. 1981 (Prijevod na njemački: Aristoteles. Z a g r e b . II. i knjigu istoga autora Aristotel ο istinitosti i lažnosti. 3: Metaphysics. 1955. Bd. 297-309). Edited by J. Grčki tekst s njemačkim prijevodom: Dio spisa objavljen je zasebno u „Philosophische Bibliothek Mainer". sv. Sorabji. Verhandlungen des 4. 1992. Vol.: Aristotle . m o ž e se m o ž d a reći da su se sretno i obvezujuće stekli uvjeti p o t r e b n i za snaženje i produbljenje vlastitih napora tumačećeg prisvajanja Aristotela u Hrvatskoj. CCVIII) Fruhschriften des Aristoteles. Literatura 1. Grgića (Zagreb. Darmstadt. sv. Svmposium Aristotelicum veranstaltet in Goteborg. 1955/). Berlin. Monografije: Ackrill. usp. Oxford. 161-201) ne bi j o š dalo s izvjesnošću očekivati. Herausgegeben von Ingemar During. str. III: latinski renesansni prijevod. L. 1969. Schofield/R. (Sv. sv. tematski b l o k „ P r o b l e m i Aristotelove Metafizike" u Filozofska istraživanja 16 /1986/. 244 245 . Pridruži li se o v o m g o l e m o m pothvatu velikoga j e z i č n o g znalca (preporučljivo je uz prijevod pročitati i vrlo in­ struktivan „ P o g o v o r prevoditelja" uz Metafiziku) j e d n a k o tako n e d a v n o objavljene i bilješkama p o p r a ć e n e prijevode spisa Ο tu­ mačenju J. Grčki tekst s engleskim prijevodom: Gotovo sva djela objavljena su zasebno u „The Loeb Classical Library". 1993). str. p r e m d a se to npr. Congressus Thomistici R o m a e habiti". London. Barnes/M. Taurini. I-II: grčki tekst u redakciji Immanuela Bekkera. Naturphilosophie bei Aristoteles und Theophrast.

(GA 61) Lugarini.: Dynamis und Energeia. F. Metaphvsik Θ 1-3.: La Prudence chez Aristote. 2 1946. 1960. W. Grundlegung einer Geschichte seiner Entuncklung. W. revised. H. Jaeger. 1945. 1962. D. Frei­ burg i. 1966. 1976. P. 1967) Calogero G. Pariš. Randall. Insbesondere seine Lehre vom ΝΟΥΣ ΠΟΙΗΤΙΚΟΣ.: Die Psychologie des Aristoteles. Leipzig. 1867. 1962./Munchen. P. 1969-1970) Mansion. W. 1965. Br.. Eine Untersuchung zu Struktur und Ursprung aristotelischer Grundbegriffe. Aubenque.: Die aristotelische Physik. Padova. E. J. 1927. F. 1959. Firenze. Toronto.: Le probleme de l'etre chez Aristote.: TI KATA TINOS. D.: Phanomenologische Interpretationen zu Aristoteles. (GA 33) M. E. Diiring. 1955. 1952 (Prijevod na njemački: Die Philosophie des Aristoteles.. revised.Allan. Nijmegen-Utrecht.: Die Dialoge des Aristoteles. L. (Prijevod na francuski: L'evolution de la psvchologie d'Aristote. Tiibingen.: Die Grundlagen der politischen Philosophie bei Aristoteles. F. Pariš.: Aristotle's system of the phvsical world. Oxford.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entuiicklung. Br. Heidelberg. G. W. Bien. 1958 ( 1988).. Berti. Nuvens. I-III..: Introduction a la Physique aristotelicienne. Untersuchungen iiber die Grundlagen der Naturwissenschaft und der sprachlichen Bedingungen der Prinzipienforschung bei Aristoteles. Studien zum aristotelischen Materie-Begriff. Heidegger.: Aristoteles.: Von der mannigfachen Bedeutung des Seienden nach Aristoteles.: Aristotle. (Pretisak: Darmstadt. 2: Aristoteles und die alten Peripatetiker. 1970) Brentano.: Aristoteles. Louvain.: Aristoteles. 1963. Mainz. Louvain. J. F. Bernavs. /Naši navodi su iz njemačkog prijevoda/). Darstellung und Interpretation seines Denkens. New York and London. Moreau. 1862. 1971. 2nd ed. F. Stallmach. Wieland. 1973 ( 2 1980. 3 1985) Brentano.: / fondamenti della logica aristotelica. Berlin. Tugendhat. Einfiihrung in die phanomenologische Forschung. 4th edition. Ross. J.: L'unita del sapere in Aristotele. 1948. Br.: Ontwikkelingsmomenten in de Zielkunde van Aristoteles. J. Br. 1963. Solmsen. London. 1962 ( 1992).: Einfiihrung in Aristoteles' Theorie vom Seienden. Zeller.: The Philosophy of Aristotle. 1981. Frankfurt am Main. A comparison with his predecessors. 1863. Marx. Firenze. 1939. Berlin. Aubenque. 1985.: Aristote et son ecole. 1923 ( 2 1955). Hamburg. Meisenheim a. 4 3 3 247 .) Owens. Hildesheim.: Die Syllogistik des Aristoteles. 1972. Freiburg i. Gottingen. J. (Pretisak: Hildesheim. Frankfurt am Main. 1879 (Pretisak: 1921). II. Happ. Essai sur la problematique aristotelicienne. Ithaca. Jr.: Aristotele e Videa de la filosofia. Chung-Hwan Chen: Sophia.. I. (Pretisak: Darm­ stadt. Berlin. 1960.: Aristotle. Glan. H. Pariš. H.: The doctrine ofbeing in the Aristotelian Metaphysics. E. Von Wesen und Wirklichkeit der Kraft.: Hyle. The science Aristotle sought. Maier. Freiburg i. 18961900. M. 1961. Heidegger. Α. Freiburg i.

AEISTOTEL Izbor iz djela .

Iz djela Metafizika.

(Knjiga Lambda.)

Izvornik: Aristotelis Metaphysica ( Λ ) . R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instruxit W. Jaeger. Ο χ ο η ϋ , 1969 ( 1 1 9 5 7 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

Razmatranje je ο jestvu. Jer jestava se traže p o č e l a i uzroci. Akio, naime, o n o sve jest kao neka cjelina, jestvo je prvotni dio. A k o [je] pak prema slijedu, tada će također jestvo biti prvo, a zatim o n o kakvo, pa o n o koliko. A uz to, ta [ostala] i nisu bića naprosto, tako reći, n e g o 1 [su] kakvoće i kretanja, kao naprimjer 2 o n o nebijelo i o n o neravno: i za njih doduše k a ž e m o da jesu, kao J e s t nebijelo". Zatim, ništa od svega [tog] ostalog nije odvojivo 3 . I oni prvašnji posvjedočuju to djelom. Tražili su naime počela, sastojke i u z r o k e jestva. Ovi sadašnji pak postavljaju kao jestva radije o n o općenito. (Jer općeniti su rodovi, za koje kažu da su većma počela i jestva, z b o g toga što istražuju lo­ gičkim načinom.) Oni drevni, međutim, [postavljali su kao Rukopisi imaju ovdje άλλά. Pseudo-Aleksandar, Bonitz, Jaeger i Elders čitaju οίον, no Christ i Ross zadržavaju lekciju rukopisa, što nam se čini vjerojatnijim. Teško je prihvatiti Eldersovu argumentaciju da između ποιόν i ποσόν s jedne te ποιότητες i κινήσεις s druge strane u rečenici ne postoji potpuna podudarnost. Elders, uz poziv na Kiihner-Gertha II, 297, 4, razumije ή kao ekviva­ lentno s εί δέ μή, te prevodi taj „teški redak" ovako: ,,'or else (alioquin) even the not-white and the not-straight' would be being", objaš­ njavajući zatim da „Aristotel očito hoće reći da ako netko postavi da su ποιότητες i κινήσεις bića (umjesto ne-bića), bit će prisiljen kazati i to da su bića čak i niječni termini kao ne-bijelo i ne-ravno". Naše čitanje, razumijevanje i prijevod drže se uobičajenog značenja od ή. Tako npr. i Bonitz: ,,wie auch". χωριστός, taj možda i ponajvažniji od temeljnih ontologijskih izraza Aristotelove filozofije, znači ujedno „odvojiv" i „odvojen", ali i „samostojan", „po sebi i za sebe postojeći" (lat. „subsistens"). Filozofijska razrada pojma nalazi se u Metaph. Z.

251

j e s t v o ] o n a pojedinačna, kao vatru i zemlju, ali ne o n o općenito, tijelo 4 . Jestva su pak tri. Jedno je osjetilno; od kojega je opet jedno vje­ 5 č n o , a drugo propadljivo, o k o kojeg se svi i slažu , kao bilje i živo­ 6 tinje, i za koje je n u ž n o prihvatiti sastojke , bilo j e d a n bilo m n o g e . D r u g o je nepokretno, i za to neki tvrde da je odvojeno, jedni od njih u dvoje razdvajajući, drugi p a k u j e d n u narav stavljajući ideje i o n o matematičko; d o k neki opet [stavljaju] samo o n o ma­ t e m a t i č k o od toga obojeg. O n a su jestva pripadna naravoznanstvu (jer vezana su uz kre­ tanje); o v o pak drugoj [znanosti], ukoliko im nije nikakvo zajed­ n i č k o počelo. 2 . 7 Osjetilno je jestvo promjenljivo. A ako promjena jest iz o n i h suprotstavljenih ili onih između, no ne svih suprotstavljenih (naime, ne-bijel [je] i 8 zvuk), nego [samo] iz protivnosti, n u ž n o je da jest ispod neko koje se mijenja u protivnost. Nadalje, nešto svakako ustrajava, d o k protivnost ne ustrajava. Jest dakle nešto treće p o r e d protivnosti: - tvar. S Rossom stavljamo zarez iza κοινόν, budući da za Aristotela nema nečega takvog kao „općenito tijelo" (usp. De gen. et corr. 320b23). Pseudo-Aleksandar premjestio je ovu umetnutu rečenicu iza riječi Jedno je osjetilno", smatrajući očito da svi moraju prihvatiti egzisten­ ciju ne samo ispodnebeskih, propadljivih tijela, već i onih nebeskih. Slično postupa i Temistije, prevodeći: „substantiae autem universae sunt, quarum duas omnes homines fatentur", te potkrepljujući svoj stav tvrdnjom da je to zbog toga što su obje te vrste osjetilnih jestava vidljive. Smatramo, kao i Ross, a nasuprot Eldersu, da se umetak od­ nosi samo na propadljiva osjetilna jestva. Smatramo da je u pravu Temistije kad drži da se prihvaćanje sasto­ jaka odnosi samo na propadljiva osjetilna jestva, a ne i na vječna. Inače, većina starih tumača odnosi stav i na vječna, nebeska jestva. Tako Aleksandar (apud Averroem, In Metaph. XII, edit. Venetii, 1562, 292 I), dok sam Averroes i Toma Akvinski odnose riječi isklju­ čivo na nebeska tijela. Slijedimo Eldersa započinjući ovdje drugi odjeljak knjige, u razlici spram važećih izdanja. Slijedimo Pseudo-Aleksandra, Essena, Christa, Jaegera i Eldersa umećući και. Ross zadržava čitanje većine rukopisa, no time je zna­ čenje umetka u velikoj mjeri neutralizirano.

A k o su pak promjene četiri - ili prema o n o m e što, ili p r e m a o n o m e kakvo, ili koliko, ili gdje, - a nastajanje naprosto i pro­ padanje [je] prema ovome-tu, rastenje i opadanje prema koliko, preinaka prema svojstvu, premještaj prema mjestu, - tad će pro­ mjene biti u te pojedinačne protivnosti. A n u ž n o je da se mijenja tvar m o g u ć n a za oboje. A k o je pak biće dvostruko, sve se mijenja iz bića m o g u ć n o š ć u u biće djelat­ nošću (kao iz bijelog m o g u ć n o š ć u u djelatnošću bijelo, a j e d n a k o i kod rastenja i opadanja), tako da neće biti m o g u ć e samo to da sve po uzgrednosti nastaje iz nebića, nego će nastajati i iz bića, ali iz bića m o g u ć n o š ć u , a iz djelatnošću nebića. To je pak ono Anaksagorino , j e d n o " . Bolje naime nego „sve ujed­ n o " - i Empedoklova mješavina, i Anaksimandrova, i kako veli Demokrit - je „bijaše sve mogućnošću, a djelatnošću n e " . 9 T a k o da su se morali približiti tvari. Jer sve što se mijenja ima tvar, ali drukčiju. [Cak] i o n a od vječnih koja nisu rodljiva, no jesu premještajem pokretljiva. No [ta imaju tvar] ne rodljivu, već [onu] odakle k a m o . No m o g a o bi netko besputiti o k o toga iz kojeg je nebića nasta­ janje. Jer trostruko je nebiće. A k o doista je nešto m o g u ć n o š ć u , ipak svejedno ne bilo čega slučajnog, već [je] različito iz različitoga: - ne zadovoljava da su ujedno sve stvari. Razlikuju li se pak po tvari, ako su v e ć z b o g nečega postala bezgranična, a ne j e d n o ? Um je naime jedan, tako da, ako bi i tvar bila jedna, on bi [tek] postao djelatnošću o n o što je tvar bila m o g u ć n o š ć u . Tri su dakle uzroka i tri počela. Dva su protivnosti, a od njih j e d n o je zbor i oblik, a drugo lišenost, d o k je o n o treće tvar. 3. N a k o n toga [valja napomenuti i to] da ne nastaje ni tvar ni oblik, a mislim [pritom] na one krajnje. 1 0 N a i m e sve se mijenja Prevodimo prema redakciji Bonitza, Rossa i Jaegera, gdje se βέλτιον odnosi na ono što u tekstu dalje slijedi, a ne na prethodeće Sv. Elders pokušava tekst razumjeti na ovaj drugi način, te naposljetku biva prinuđen na neuvjerljivu pretpostavku ο dva retka koja da su ispala iz tradiranoga teksta. Slično Eldersu već Christ, te Bonitz u svom prijevodu. Kersten, i za njim Lutze, predlagali su čak da se riječi „bolje [je to] nego 'sve ujedno"' izbace iz teksta. Kako ovdje shvatiti riječi τά έσχατα? Prema Rossu, Pseudo-Aleksan­ dar je smatrao da Aristotel ovdje misli na zadnju materiju, onu koja

252

253

nešto, i od nečega, i u nešto. To od čega [je] od prvog pokrećućeg, to što [je] prva tvar, to u što [je] oblik. Ići će se dakle u bezgra­ nično, ako ne nastaje samo zaobljena mjed, nego i o n o zaobljeno, ili mjed. Ali n u ž n o je stati. P o t o m , da svako jestvo nastaje iz istoimenog (naime, kako na­ ravna jestva, tako i ona ostala). Jer nastaje ili umijećem, ili po naravi, ili slučajem, ili samoniklošću. A umijeće [ima] počelo u drugom, narav pak počelo u sebi (čovjek naime rađa čovjeka), dok su ostali uzroci [samo] lišenost tih. A tri su jestva. Jedno [je] tvar, koja je priviđanjem o v o - n e š t o 1 1 (jer sve o n o što jest dodirom, a ne sraslošću, to je [puka] tvar i je najudaljenija od individualnog postajućeg te na najbližu formu, na ono što je tom individalnome najbliže, dakle na „prvu materiju" i na „konkretnu formu". Schvvegler i Bonitz slijede Pseudo-Aleksandra. Sam Ross, međutim, drži nemogućim da ista riječ ima dva upravo suprotna značenja u istoj rečenici, te oba puta razumijeva u smislu „bliži" ("proximate"), dakle kao konkretnu materiju (materia secunda) i konkretnu, a ne supstancijalnu formu. Elders prihvaća Rossov stav, upućujući za daljnje razumijevanje na Metaph. Ζ 8. Jedna od najspornijih i najviše raspravljanih rečenica u knjizi. Bonitz u svom komentaru ističe kako stav da je materija neko τόδε τι, dakle „definitum quidpiam" jasno protuslovi ("aperte repugnat") drugim mjestima u korpusu, navodeći za potvrdu Metaph. Η 1. 1042a27, Ζ 3. 1029a20, 27, De αιι. II, 412a7. Ipak nije spreman slijediti Schvveglera, koji je u neprilici predložio da se ispred riječi τόδε τι umetne negacija μή, upozoravajući na značenje toga da je materija ovdje nazvana „ovim-nešto" tek uvjetno i s važnom ogradom, naime onim τω φαίνεσθαι, što Bonitz tumači tako da materija ,,non re vera, sed imaginationi tantum" jest ovo-nešto. Aleksandar (apud Averroem, isto, str. 300) je mišljenja da je Aristotel htio kazati: materija je jestvo (substantia) ukoliko može biti opažena pomoću forme. Pseudo-Aleksandar razumije ono τω φαίνεσθαι kao „maštom, uobraziljom" (κατά φαντασίαν). Sam Averroes, slično Aleksandru, smatra da bitak mate­ rije jest biće („esse materiae est ens") zbog toga što može biti opažena pomoću osjetila. Toma Akvinski misli da se tekst odnosi na materia secunda te objašnjava: „Materia, quantum ad id quod apparet, videtur esse substantia." Goebel je predlagao da se umjesto φαίνεσθαι čita φύεσθαι. Ross u osnovi slijedi Aleksandra, tumačeći da „glede vanjske pojave materijalni dijelovi cjeline kako leže jedan uz drugoga izgleda­ ju poput individualne stvari, ali ako nema organske jednote ta je po­ java varava". Slično During (Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 190): „ . . . erstens der Stoff, der nur scheinbar ein Das ist (denn was nur durch Beriihrung, aber nicht [in sich] ein organisches Ganzes ist, ist nur scheinbar ein Das)." Elders pretjerano komplicira predlažući da

podlog). Drugo, narav, [je] ovo-nešto i neki ustroj u koji [to bivapostaje]. 1 2 Nadalje, treće je o n o iz toga obojeg pojedinačno, na­ primjer Sokrat ili Kalija. K o d nekih od njih pače o n o ovo-nešto nije m i m o složeno­ ga jestva, kao naprimjer oblik kuće, osim ako to nije [samo] umi­ j e ć e (niti ima nastanka i propadanja tih, n e g o na drugi način i jesu i nisu kuća - ona bez tvari - i zdravlje, i sve o n o po umi­ j e ć u ) , već ako uopće, o n d a u onih po naravi. Stoga doista nije Pla­ t o n loše rekao da jesu ideje onih koja su po naravi, ako [uopće] jesu ideje, ali n e 1 3 tih kao što su vatra, meso, glava. Sve je to naime tvar, i [stoga] posljednje 1 4 od o n o g a što je najvećma jestvo. Pokrećući uzroci jesu kao p r e t h o d n o postali, d o k oni koji su kao zbor [jesu] istovremeno. Kad naime ozdravljuje čovjek, tad jest i zdravlje, a lik mjedene kugle istovremeno [je kad] i mjedena kugla. (Da li pak i poslije nešto preostaje, to valja ispitati. U nekih naime ništa [to] ne priječi, kao ako je na­ še ispred riječi τω φαίνεσθαι čita hipotetičko <τφ γ ί γ ν ε σ θ α ι , a iza njih < δ έ > , što bi dakle značilo: Tvar je neko ovo-nešto postajanjem [tim], dok je priviđanjem tvar i podlog ona koja je dodirom a ne sra­ slošću". Rukopisi imaju tekst ήδέ [και (Ab)] τόδε τι εις ήν και έξις τις. Prevo­ dimo prema transpoziciji teksta u kojoj su suglasni svi izdavači i in­ terpreti. S Rossom uz εις ήν valja primišljati ή γένεσίς έστιν. Elders upozorava na sadržajnu teškoću sličnu onoj gore. Naime, kao i kod tvari, tako se i tvrdnja da je forma - kao narav i ustroj (έξις) - ukoliko jest ono spram čega i u što postajanje biva, i sama neko ovo-nešto, čini protuslovnom drugim Aristotelovim iskazima, u kojima nazivak „ovo-nešto" (τόδε τι) označava uvijek ono pojedinačno konkretno, sa­ stavljeno od forme i materije. Ipak smatra on da to protuslovlje mo­ že biti razriješeno „ako se prisjetimo da je za Aristotela forma savr­ šenstvo stvari, središte i osnova njena jedinstva i bića" te da se ,,u tom smislu može reći da ima supstancijalnost čak i prije no konkretno cijelo". Prihvaćamo, s Chernissom, Jaegerom, Gaiserom i Eldersom, Christovu emendaciju αλλ' ού τούτων namjesto αλλα τούτων, kako ima većina rukopisa, te Bekker i Ross. Tako i Bonitz u svom prijevodu: „ . . . aber nicht von den Dingen, wie Feuer, Fleisch, Kopf...". Elders uvjerljivo objašnjava da τελευταία ovdje „znači 'posljednja' u smislu 'partikularizirane materije', kao supstrata supstancijalne for­ me", dok „ή μάλιστ' ουσία označava ono individualno".

254

255

kako bi i mogli s v e m u biti isti sastojci? Ta ništa od sastojaka ne m o ž e biti isto o n o m e od sastojaka složenome. za sve isti.διάνοια ovdje ne znači teorijsko. Jaeger je za rečenice u zagradi smatrao da su tekstu dodane kasnije. u retku 29. bez jestva n e m a ni zbivanja ni kretanja. Jer n u ž n o je da to nastalo bude različito od onih. kao kod boja bijelo. a oblik kuće graditeljstvo. no Ross opravdano ustvrđuje da ona ovdje ima znatno više smisla no tamo. priricanja. kako imaju ru­ kopisi i Christ. ovaj neki).) Nijedno od njih n e ć e dakle biti ni jestvo ni odnošajno. crno i površina. 1013a4. ili j e d n o . argumentirajući da „nisu zahtijevane kontekstom. N e g o niti je jestvo sastojak o n i h odnošajnih. Dalje. b o ­ lest. kao na­ primjer m o ž d a u osjetilnih tijela kao oblik [jest to] toplina. kako kažemo. I z b o g toga jesu isti 2 1 uzroci za sve. a na neki su način opet.o n o pokrećuće je graditeljstvo. jestva su ta prva. no za sve nije m o g u ć e tako kazati. u smislu prediciranja. 1 9 . kojih su počela. Zdravlje. i ono izvanjsko. analogijom m e đ u t i m [ipak] je. Prihvaćamo. nego i oni izvan. sastojak. Ta čovjek rađa čovjeka. Nisu. 1 6 kao naprimjer biće.)15 Očito je zaista da z b o g toga baš ni najmanje ne treba da b u d u ideje. a oboje jesu uzroci (i u to se dijeli p o č e l o 1 8 ) . tj. kao pokrećući. Jer jestva su ta. Ali to je n u ž n o . a stil im je različit od suhih činjeničnih tvrdnji ostatka odjeljka". d o k tvar jest m o g u ć n o š ć u to [oboje] p r v o t n o po sebi. Christ je stoga ovdje uklanja.o n o pokrećuće [je] liječništvo. tama i zrak. Ili. Ali svako je od tih različito s h o d n o svakome pojedinom rodu. te je prvi uzrok. kao naprimjer o n o pokrećuće. 5. Sto bi to dakle bilo? Ta p o r e d jestva i ostalih priroka n e m a ničega zajedničkog. Elders umetnutu rečenicu drži glosom. ali i ona iz njih. ti se naime p r i r i č u 1 7 i s v a k o m e od onih složenih. Oblik.. 256 257 . što nismo skloni vje­ rovati. jer. Zellerovu emendaciju άνθρώπω άνθρωπος namjesto άνθρωπος. onaj pojedinačni o v o g a nekog. Bonitz općenitije: „zukommen". S Rossom razumijevamo των νοητών u rijetkome smislu partitivnoga genitiva. i čovjek rađa čovjeka.primjer duša takva. v e ć u m . 4. Elders to smatra vjerojatnim. a o n o kao po­ krećuće i zaustavljajuće jest neko počelo. a na neki nisu. te j e d n a k o p r e m a pojedinim prirocima. kao kad bi netko kazao da počela jesu tri: oblik. to će na neki način biti tri uzro­ ka. Također prihvaćamo Jaegerov prijedlog da se ispred tih riječi čita hipotetičko < τ ό ομοειδές οΐον>. S Rossom i Jaegerom prihvaćamo Christovo čitanje ταύτα umjesto tradicionalnog ταϋτα. a na drugi način hladnoća i lišenost. nered (naime. a druga neodvojena. a ovako opet četiri. a iz tih opet dan i n o ć . Jaegerom i Eldersom. 7 . Glagol υπάρχει shvaćamo ovdje.da se hoće kazati kako se počelo dijeli u ono unutra pribivajuće. Budući da je o n o pokrećuće u onima naravnim jednovrsno. a uzroci i počela četiri. Jed­ n a k o je pače i kod umijeća: liječničko umijeće jest zbor zdravlja. koje se inače u odjeljku uopće ne dotiče. nego 'proizvodno' mišljenje". T i m a su dakle isti sastojci i počela (drugima pak drugi). a sastojak je prvotniji od o n o g a čega je sastojak. Ta zdravlje je na neki način liječništvo. tako da su sastojci po analogiji tri. Ispravna je napomena Eldersova da . No različito je u različitome. ili bilo koje n e k o j e d n o koje bi iz toploga i hladnoga na­ stalo. Budući da su j e d n a [bića] odvojena. P o r e d tih jest j o š o n o što je kao pokrećuće za sve. ili kosti. ako bi tko općenito zborio i p r e m a analogiji. kao naprimjer o n o m e BA o n o Β ili A. isti sastoj­ ci svega. različitome različit. objašnjavajući uz to . zajedno s Rossom. tj. dok je u o n i m a po ra­ z u m u 2 0 [to] oblik ili o n o protivno. U z r o c i i počela različitih na neki su način različiti. niti je išta od tih [sastojak] jestva. opeke: . prema t o m e . Rečenica u zagradi u nekim se rukopisima ponavlja i nešto kasnije. na neki način jesu. (Niti je u o p ć e sastojak nešto od o n i h mislivih. tijelo: . Ali besmisleno je da su svemu ista. No ako nisu samo unutra pribivajući uzroci. jer je valjda n e m o g u ć e da sva. ne sva. slijedeći Rossa. kao naprimjer čovjekom [postaje] čovjek.uz oslon na Metaph. bave se pitanjem nousa. jasno je da su drugo počelo i sasto­ jak. M o g a o bi tko besputiti i o k o toga da li su različita ili ista počela i sastojci jestava i o n i h odnošajnih. kao = των νοητών τι. [pa] svjetlo. kao meso. lišenost i tvar. uzrok. Δ. T a d će n a i m e iz istih biti o n a odnošajna i jestvo.

kolikoći) osim po analogiji. A uz to i tvari [su različite različitim stvarima]. tad nisu isti. i dalje drugo nešto izvana. Traži li se koja su počela ili sastojci jestava [s j e d n e ] te onih odnošajnih i kakovih [s druge strane]. poriv i tijelo. Christ je u neprilici htio izbaciti cijelu rečenicu. kazano je. neće biti kretanja. niti vrijeme. ako ne bi u njima bilo neko počelo [koje] m o ž e mijenjati. te uz njih j o š sunce i njegova ekliptika. već o n o pokrećuće. ili čovjek. ali jestvo njegovo b u d e m o g u ć n o s t . ut obscuritas aut infirmus". (Zacijelo i sve to spada pod rečene uzroke. analogijom. a ako se razlučuju. Ali i ta su različitima različita. Tad naime neće biti vječnoga kretanja. No ta j a m a č n o nisu općenita. čita εί δή umjesto εϊδη. što međutim opet zahtijeva da se podrazumijeva jedno αιτία έστι. kao naprimjer vino. s Christom. Nadalje. Čovjek je naime općenito [počelo] čovjeka. s Bonitzom..d o k su po o p ć e n i t o m e zboru isti. ali ne i n e k o g djelujućeg. ne prihva­ ćajući Rossovu emendaciju τε. te kako su ista. sve će biti propadljivo. Jestva su naime prva od bića.Dalje. kojima nije [čak ni] isti oblik. i o n o iz obojeg. općenit] nije nijedan. lišenost je p a k poput tame ili iznemoglosti. kao što čovjeku u z r o k jesu i sastojci. štoviše. Na ovaj su pak način različna ona prva: [naime ona] kojima se protivnosti ne zbore niti kao rodovi niti m n o g o s t r u k o . o n o pokrećuće. Nikakve koristi dakle ni ako b i s m o učinili vječna jestva. v e ć j e r su za one pojedinačne druk­ čiji: tvoja tvar i oblik i o n o pokrećuće od o n o g mojega.) Drukčije se djelatnošću i m o g u ć n o š ć u razlikuju ona kojima nije ista tvar. o n o koje je m o g u ć n o š ć u . A i kretanje je zacijelo tako neprekidno kao i vrijeme. ili meso. i vlastiti oblik. smatramo pogrešno. što nije osobito uvjerljivo. primišlja όράν δει iz retka 17. No j o š su na drugi način analogijom počela ista. . i ovo tu Β toga tu BA. vatra i zemlja kao tvar. Jer kod nekih o n o isto jest j e d n o m djelatnošću a drugi put m o g u ć n o š ć u . dva naravna a j e d n o nepokret­ no. kako je to činio već Aleksandar. jestvima. Druga je mogućnost da se. i na različit način. valja kazivati ο t o m e da n u ž n o jest n e k o vječno jestvo ne­ pokretno. to m o ž e i ne djelovati. Elders. nego drugi. smisao za koji on potvrdu nalazi u latinskoj verziji drugog prijevoda kojim se služio Averroes: . kako je rečeno. lišenost. v e ć [je] Pelej Ahila. koji se vraća na Van Moerbekovo čitanje ήδη. oblik. predlaže da se iza τό έξ άμφοΐν ne stavlja zarez te da se izbaci δέ kao suvišno. nego različiti. ali takav [tj. ako n e m a vremena. zbore li se mnogostruko. budući da se [sve] ukida. drugo. tebe pak otac. Tako bi se dobio smi­ sao: „ono iz obojeg jest lišenost". jer poče­ lo onih pojedinačnih je pojedinačno. a kako različita. neće biti kretanja. ukinu li se ona. Niti je. umeće τά ispred εϊδη. i to samo dostatno. jer o n o što jest m o g u ć n o š ć u . ako su v e ć 2 3 različiti uzroci i sastojci različitim jestvima. osim [ipak] na ovaj na­ čin: . zvu­ kovima. kao tvar.et quod ex utroque est privatio. kao [što su] oni [učinili] ideje. Jer o n o što posjeduje m o g u ć n o s t . Ali doista ako i ima kretljivog ili čimbenog. Ali n e m o g u ć e je da kretanje bilo posta­ ne bilo propadne (ta bijaše uvijek). da li su isti ili drugi. a one ne. Rečenica prevedena prema objašnjenju Rossovu: „and further the matters are different for different things.ovako naime jesu za sve isti. Uz to. Stoga nam se daleko najboljim rješenjem čini ono Jaegerovo. d o k je m o g u ć n o š ć u tvar: to je naime o n o što m o ž e postati oboje. a i od tog [kretanja samo] o n o kružno. kako već imaju neki od rukopisa. No kretanje nije neprekidno. Izuzetno teška i među interpretima posve neusuglašena rečenica. [oni su] o n o prvo usvršenošću. osim o n o ­ ga prema mjestu. Jer ne m o ž e biti o n o g a prije i poslije. niti drugo jestvo pored ideja: jer ne b u d e li djelovalo. kao i da se. kao otac. j a s n o je da. ti će biti m o ž d a duša i tijelo. onima koja nisu u istome rodu (bojama. Budući da bijahu tri jestva. ne oblikom. u o p ć e pak o n o Β o n o g a BA naprosto. ako 22 bi bio odvojiv. kao djelat­ nost i mogućnost. s Rolfesom. ili um. jesu [isti] za svako pojedino. T r e b a j o š vidjeti da se ove m o ž e nazvati općenitima. 2 4 Koja su dakle i kolika počela osjetilnih. tad su različiti i oniZadržavamo tradicionalno čitanje rukopisa δέ iza στέρησις. Pače niti ako bude djelovalo. koji nisu ni oblik ni lišenost ni istovrsnost." 258 259 . djelatnošću je naime oblik. to m o ž e ne biti. a ovako pak j e r uzroci jestava jesu uzroci svega. 6. Jer [vrijeme j e ] ili s kretanjem ili pak neko stanje kretanja. Tekst rukopisa έπειτα εϊδη τα των ουσιών zahtijeva da se. S v e m u su prva počela o n o djelatnošću prvo ovo-tu te. te ako su sva propadlji­ va. ma u istoj vrsti.

v e ć ista [bića jesu] uvijek. De gen. kretanje sfere zvijezda stajaćica nije samouzrokovano. 670b21. Dakle je o n o prvo bolje. ni kaos ili noć". Ali ni Platon ne bijaše sposoban kazati što je to što katkad drži p o č e l o m . o n o koje sebe samo pokreće. Budući pak da o n o pokretano i [ujedno] pokrećuće jest o n o posredno. O n o prvo u njemu je jestvo. prema njegovu sudu. kako dobro napominje Ross. an. Dakle. kao Leukip. kao Leukip i Platon. 319al5. Jer većma žudimo zbog toga što nam se [nešto] čini. ili drugim o n a k o . Jer duša je po­ tonja. ako već je djelatnost prvotna mogućnosti. Ali z b o g čega. nejestva. ista je n e m o g u ć n o s t .u Aristotelovoj terminologiji ή γονή je liquor seminis. kao „dominatnom idejom u prethodnome retku".iz razloga što za Aristotela. 986a23sq. A um biva pokretan o n i m mišljenim. Ništa se naime ne kreće kako se naprosto sluči. Jer to bijaše i u z r o k o m za o n o „uvijek na jednaki način". ta jestva trebaju biti bez tvari. Zar nisu kretanja ustrojena upravo tako? Zašto onda treba tražiti druga počela? 7. n e g o uvijek treba pribivati neko [kretanje] 2 6 . „tako da ne bijaše ono bezgranično. 1066al5. De part. niti zemlja. mnoštva. te jest neko uvijek pokretano nesustajuće kretanje. da o n o koje djeluje sve u z m a ž e . A ako je m o g u ć e tako. Elders.) 260 261 . i o n o je kružno (a to je očito ne samo mišlju nego i zbiljom). nego što bi nam se [nešto] činilo zbog toga j e r [to] žudimo. Štoviše. onda se to razrješuje. što je za njega protivnost menstrualne krvi". d o k o n o m o g u ć n o ne djeluje sve. Ross međutim . biće. Jer o n o m o g u ć n o biti m o ž e u o p ć e ne biti. „sve stvari u j e d n o " . Ali b o g m e ako je tako. ili po drugom. ili [ako su]. Na taj pak način pokreće o n o žuđeno i mišljeno: p o k r e ć u ne [budući] pokrenutima. Ona njihova prva ista su. jestvo. kako [sam] kaže. v e ć sjemenje i sperma. niti mjesečnica. ο kojima Aristotel referira u Metaph. d o k je o n o g a „drukčije" [uzrok] drugo.um je naime [u njega] djelatnost . Cijeniti m o g u ć n o s t prvotnijom od djelatnosti jest dakle na ne­ ki način valjano. to ne navode. tad m o r a nešto uvijek ostajati. N u ž n o je dakle da ovako djeluje po sebi. Počelo je naime mišljenje. nego uzroko­ vano od Boga . Metaph. Ne može se prihvatiti prijedlog Eldersa da se. tako da bi vječno bilo prvo nebo. 201b25.i E m p e d o k l o [koji postavlja] ljubav i prijepor. tad m o r a biti drugo. budući vječno jestvo i djelatnost. et corr. uz njegovo uvjer­ ljivo objašnjenje da ύπάρχειν treba povezati s prethodećim κίνησις. No n u ž n o je 28 da prema t o m e [prvom]. bilo periodički bilo drukčije. umjesto άπειρον χρόνον čita χρόνος. od njega Od Brandisa naovamo izdavači (Christ) i tumači (Bonitz) čitaju αύτώ rukopisa i razumijevaju rečenicu u tom smislu da sfera zvijezda sta­ jaćica uzrokuje i svoje vlastito kretanje i ono pretpostavljeno drugo. i s n e b o m istovremena. kad ne bi bilo tako. To je naime opet u z r o k o m i s e b i i o n o ­ m e . ili po o n o m p r v o m . naime. niti pak uzrok o v a k v o m ili o n a k v o m .T r e b a dakle da jest takvo p o č e l o kojega jestvo je djelatnost. K a k o će naime biti p o k r e n u t o . a [drugi p u t ] silom. koje uvijek drukčije i drukčije djeluje. Pače ako [je] kako kazuju b o g o z n a n c i . kakvo je prvo [kretanje]? To se naime neizmjerno razlikuje. an. mislivo pak jest j e d a n od dvaju n i z o v a 2 9 po sebi. a htijeto je ponajprije o n o što jest lijepo. Nama prva solucija izgle­ da vjerojatnijom. Tu ipak ima besputnost. Čini se. Djelatnost dakle. dijeleći potom obje riječi zarezom. tvrde naime da kretanje jest uvijek. Žuđeno je ono što se pokazuje lijepim. prihvaća jedan takav poziti­ van niz. Jer treba da su vječna. kako tvrde naravoslovci. 716al5-17. ako ne b u d e n e k o g djelatnoga uzroka? Jer tvar n e ć e pokrenuti samu sebe. ili u m o m . sadržan od nebića. bilo [sve] iz noći i „svega ujedno" i iz nebića. Prihvaćamo Eldersovu emendaciju τιν' umjesto τι. Zatim. A k o će pak biti nastajanja i propadanja. 1004b27. u kojemu su npr. Phys. i r e č e n o je kako. Riječ je tu ο pitagorejskim nizovima suprotnosti. pozivajući se na mjesto De gen. kao što [se kreće] j e d n o m po naravi ovako. ako u o p ć e treba biti ičega vječnog. Tako i Jaeger. Γ. neće biti nikakva bića. na jednaki način djelujući. a da [samo] nije pokretano. 448al6. a ovako opet po drugom. instruktivno pojašnjava: . te jedan negativni. Jest štoviše i neko koje [ga] pokreće. a oba pak [zajedno] očituju o n o „uvijek drukčije". A. A ako o n o isto jest uvijek periodički. i koje. De sensu 447b30. ni vrijeme. K. koji iz noći [sve] rađaju. to jest j a m a č n o neko koje pokreće. i ako bi. jednota. a na neki ne. svjedoči Anaksagora . tako da bi m o g u ć ­ n o s t bila prva.. i oni koji tvrde da je kretanje uvijek. A da je djelatnost prvotna. 2 5 Stoga neki čine da je djelatnost uvijek.predlaže da se s Pseudo-Aleksandrom čita αΰτω pod­ razumijevajući pritom sunce. nakon čega bi značenje teksta imalo biti. No i Ari­ stotel sam. protiv svih rukopisa te Rossa i Jaegera. već [je pokreće] graditeljstvo. T a k o da ne bijaše bezgranično vri­ j e m e 2 7 kaos ili noć. (Usp.

Eth. tako da je isto um i o n o mislivo. A k o je dakle b o g uvijek tako dobro ustrojen kao mi katkada. te tako počelo. samo budući nepokretno. . budući djelatnošću.hardly possible Greek". usprkos re­ zervi Rossovoj. to se nikako ne m o ž e drukčije držati. 3 4 pripada o n o m e po sebi najboljemu. kao i Bonitz. naj­ bolji i vječan. dok o n o jedno­ stavno [označuje] kako je neko ustrojeno. 3 0 P o k r e ć e pak kao ljubljeno. i nečega.. ako je i djelatnost. A da je o n o „radi č e g a " među nepokretnima. s Rossom Metaph. o n a po sebi. „držati" i „neprestano uz to biti". čudesno je. ako i ne prema jestvu. Što ustvari znači ovo έχων? Bonitz je s pravom odbacio Krischeovo tumačenje u smislu „imajući mogućnost mišljenja".i u jednom la­ tinskom prijevodu koji. razumije to kao „mišljenje u sebi. Tricot. naprosto nekog dobra radi (τινός). a drugo nije. to očituje razdioba. ali [tek] posjedujući [ih] djeluje . u njemu je pak [prvo] kruženje. m o ž e drukčije držati. jednom kao „subjektivna" nečija svrha (tivi). a on je djelatnost. Jer sjeme je iz drugih prvotnijih savršenih. Θ. A to pokreće baš to [kruženje]. život je. Bonitz predlaže lekciju τό δέ κινούμενον. 1050b24. ti ne smatraju ispravno. budući daje par­ ticipom karakterizirana upravo djelatnost uma. 3 1 A k o se dakle nešto kreće. Usp. Nic. U ovom drugom slučaju može se za nju reći da pripada u oblast onog nepo­ kretnog. Ο takvom dakle počelu vise nebo i narav.quoniam ipse in se continet atque ipse est τό νοητόν". da o n o najbolje i najljepše nije u početku. . z b o g toga što su u biljaka i životinja početak uzroci. A ako jest nešto što pokreće. A življenje mu je o n o najbolje koje [je] nama tek za kratko vrijeme. A zacijelo mu i život pribiva Ta život jest djelatnost uma. a ostala pokreće [tim] pokrenu­ t i m . budući d a j e i ugo­ da njegova djelatnost (i zato su budnost. najbolji. 1175a3. a o n o lijepo i savršeno [tek] u o n i m a iz njih. Christ i Jaeger. prema Eldersu. ono „radi čega" (τό ου ένεκα) može se promatrati iz dva aspekta. o n o po sebi. d o k su nadanja i sjećanja [ugodna] zbog njih). έχειν je ovdje zacijelo upotrebljeno emfatički. nego isključivo čistu božju kontemplaciju. 3 6 te je tako motrenje o n o najugodnije i najbolje.unatoč naglašenoj neodređenosti . De somno 454b8. koju smatramo pogrešnom. o n o bez čega n e m a dobra. kojoj je sklon djelimice i Ross. kao kad bi Ross. Oni pak koji pretpostavljaju. A ustrojen je tako. A kao nužno. i to o n o najveće o n o m e najvećma. božanskog miš­ ljenja s jedne te ljudskog s druge strane.) N e g o su pače u istome nizu i o n o lijepo i o n o zbog sama sebe izaberivo. koje zadržavaju sve arapske verzije. Nekome je naime o n o „radi čega". u smislu ujedno „imati". znatno uvjerljivije. navodi Averroes: . tako da život i neprekidan vijek b o g u pribivaju. Mišljenje Smisao je ove koncizno iskazane rečenice u ovome: svrha.. lijepo [je ustrojeno] 3 2 . A k o pak više. no najbolje je o n o prvo. Razumijemo s Eldersom καλώς kao = έχει καλώς. Jer o n o n u ž n o je tolikostruko: o n o silom (jer je protiv poriva). [te] o n o koje ne m o ž e drukčije do jednostavno.prema mjestu. slijedeći dijelom Pseudo-Aleksandra. No rješenju koje je u našem prijevodu priklonio se i Ross u vlastitom oksfordskom prijevodu. m o ž e se drukčije držati. (A nisu isto o n o j e d n o i jednostavno: j e d n o naime označuje mjeru. što je već. prevodeći ενεργεί δέ έχων s „and it energizes continually". tako da taj [djelujući u m ] . bilo analogijom. pri čemu onda θεωρία ne znači općenito mišljenje i kontemplaciju. Druga mogućnost razumijevanja. tako da se prvi premještaj. Premještaj je naime prva od promjena. više no onaj [koji m o ž e prihvatiti]. naime misliv biva dodirujući i misleći. pak. Iz nužnosti je dakle biće.) Ne može se prihvatiti Rossovo mišljenje da je rukopisno κινουμένώ. Bonitz sam tumači to έχων kao . a drugi put ona je „objektivna" svrha sama po sebi. komparativ je postavljen između čistog.. Prema njoj. apsolutnog.quare istud magis quam illud est id divinum quod intellectus videtur habere". u razlici spram nje­ gove puke potencijalnosti. Jer o n o koje m o ž e prihvatiti mislivo i jestvo je [doduše] 35 um. bila bi ona Pseudo-Aleksandrova. jest to od b o ž a n s k o g a što se pokazuje da um ima u sebi. 262 263 . Slično nalazimo . Njegova pak djelatnost. kao razlikovano od ljudskoga mišljenja. bilo uvijek. To naime jest b o g . (έστι valja s Rossom razumijevati kao = έστιν έν τοις άκινήτοις. vječni. . A um sebe misli shvaćanjem mislivoga. kao pitagorejci i Speusip. što daleko odstupa od postojećega teksta. osjećanje i mišljenje naj­ ugodniji. j o š čudesnije.od čega pak j e d n o jest [među nepokretnima]. koje ovisi ο osjetilima i imaginaciji". što je dobro jednom pogodio Jackson (apud Ross). i o n o prvo nije sjeme. Elders.pak o n o jednostavno [jestvo] i prema djelatnosti. 3 3 Tako je naime njemu uvijek ( n a m a j e pak zacijelo n e m o g u ć e ) . ukoliko se kreće. nego o n o savršeno. T v r d i m o zaista da je b o g život.

cijenit će da je Ne prevodimo dio teksta 1073bl7 . Pričaju naime da su oni čovjekoliki i nalični ne­ kima od ostalih živih bića. a z b o g kojeg je u z r o k a [baš] tolika m n o ž i n a brojeva. kažimo sad o n o što zbore neki od matematičara. P o č e l o . . već je bezdijelno i neraz­ djeljivo (jer p o k r e ć e b e z g r a n i č n o vrijeme. iz razloga rečenog ranije. No kolika se stječu biti. kao što je ljudi. 264 265 . Predavano je. već se valja spomenuti i tvrd­ nji drugih.t k o tvrdio da je čovjek prvotniji od sjemena. to ne govore s d o k a z n o m ozbiljnošću). a drugi put kao o m e đ e n i m a desetkom. a brojem pače mnoga.to je n u ž n o i da se svaki pojedini od tih premještaja po­ kreće j e s t v o m n e p o k r e t n i m po sebi i vječnim. p r e m a s a m o m e poretku premještaja zvijezda. i m e đ u njima n e k o prvo i [ n e k o ] drugotno. Pokazno ούτοι prevodimo naglašeno. Bjelodano je dakle da jest toliko jestava. Schwegler.. Jedno je dakle i z b o r o m i brojem o n o koje pokreće [samo] budući nepokretno. i da je o n o prvo p o k r e ć u ć e nepokretno po sebi. radi shvaćanja. to ne smije ostati prikriveno. M n o ž i n u pak premještaja valja istraživati iz filozofiji najsrodnijeg m e đ u matematičkim znanstvima. no uvjeriti se dati od onih podrob­ nijih. d o k su drugi pre­ mještaji oni vječni planeta (jer vječno je i nezaustavljivo kružno tijelo. ne onaj koji iz toga nastaje. i o n o p o k r e ć u ć e vječno je i prvotnije od pokretanoga. bjelodano je iz kazanoga. no [ujedno j e ] p o k r e ć u ć e [za] o n o prvo vječno i j e d n o kretanje. Da dakle jest n e k o jestvo vječno i n e p o k r e t n o i odvojeno od o n i h osjetilnih. te da se vječno kretanje pokreće od vječnoga. d o k ο brojevima zbore j e d n o m kao ο bezgraničnima. Budući da se o n o p o k r e n u t o n u ž n o od nečega p o k r e ć e . jer usvršenost je. i koliko. i j e d n o od jednoga. i o n o prvo od bića nepokretno je. dok o n o što bijaše da bude prvotno n e m a tvar. Jasno je dakle z b o g čega je to ustrojeno na taj način. kao o n o ο brojevima i geometrija. Samo je j e d n o dakle nebo. iz zvjezdoznanstva. Jer ako je više nebesa. dok druga ni ο kojem jestvu. Među tumačima postoji dvojba ο tome na što se riječ odnosi. bjelodano je i oni­ ma umjereno upućenima. da bismo nekako r a z u m o m prihvatili neku određenu m n o ž i n u . počelo svakog pojedinog bit će oblikom jedno. od čega ako netko to odvojivši u z m e samo o n o prvo. O č i g l e d n o je dakle da jesu jestva. Jer sva su ostala kre­ tanja potonja o n o m e p r e m a mjestu. međutim. ograničenu veličinu ne bi imalo z b o g toga. No n a m a valja kazivati iz o n o g a [već] p o d l o ž e n o g i razlučenog. P o k a z a n o je i da to jestvo ne m o ž e imati nikakve veličine. [a i toga] da ο m n o ž i n i nisu rekli ništa što bi bilo jasno. te ako se u onih koji se time bave pokaže nešto protivno o v o m e sad k a z a n o m poštivati valja oboje. i o n o što je prvotnije od jestva n u ž n o je da je jestvo. r A bjelodano je da je n e b o j e d n o . Guthrie pak vjeruje da je njome mišljeno 55 pokretača nebeskih tijela. Da dakle j a m a č n o i m a više premještaja nego o n o g premještanog. No ona što su brojem mnoga. da su [naime] prvašnji smatrali kako su bogovi jestva. budući pak da je sva veličina ili bezgranična ili ograničena. naravi vječne i nepokret­ ne po sebi. [. od strane onih prvašnjih i posve drevnih u liku priče i ostavljeno onima potonjima j e d n a k o tako to da bogovi jesu ti i takvi 3 8 kao i to da o n o božansko obuhvaća čitavu narav. za koji t v r d i m o da ga pokreće prvo i n e p o k r e t n o jestvo. iz kojega je sjeme. ta imaju tvar (jedan je naime i isti zbor za mnoga. no Sokrat je j e d a n ) . O n o naime razmatra ο jestvu doduše osjetilnom ali vječnom. Ispravnim držimo stav Eldersa da je zamjenica namjerno ostavljena u otvorenom i neodređenome značenju. i po sebi i p r e m a uzgrednosti. Jer i narav zvijezda je n e k o vječno jestvo. O n o ostalo pak pridodano je već na način bajke u svrhu nagovaranja mnoštva. naime. n e g o drugi. budući da se svaka planeta kreće više n e g o jednim. Jaeger i Ross su mišljenja da se njome smjera na nebeska tijela prije no na njihove pokretače. No da li treba postaviti da je to jestvo j e d n o ili više njih. oni koji ustvrđuju ideje kazuju da su ideje brojevi. i b e z veličine. 8. a bezgra­ n i č n u zato j e r u o p ć e n e m a nikakve bezgranične veličine). a dijelom da se raspitujemo u onih koji istražuju. te u svrhu koristi za zakone i za o n o o p ć e probitačno..1074a31. A ostalo valja da dijelom sami istražujemo. kao za čovjeka naprimjer. a i ono pokretano je dakle uvijek i ne­ prekidno. te drugo t o m e srodno i slično rečeno­ m e . Jer o n a pretpostavka ο idejama doista n e m a takvoga navlastitog istraživanja (naime. ο t o m e je pokazano u [našim] naravoznanstvenim raspra­ v a m a ) . a ništa ograničeno n e m a b e z g r a n i č n u m o ć . N e g o zacijelo i to da je netrpno i nepreinačivo. a vidimo p o r e d premještaja svega i onaj jednostavni [premještaj].

te mišljenje j e d n o s mišljenim.kao što je čovječji u m . te da su se njihovi nazori očuvali poput razvalina sve do sada.. quae sensibus per­ cipiuntur. [kod onih] koja nemaju tvari bit će isto. ili ništa. no od njega ima nešto drugo znatnije ([ako] mišlje­ nje naime nije to s t o j e njemu odista jestvo. Elders je miš- No čini se da su znanje i osjećanje i mnijenje i razmišljanje uvijek [nečega] drugog. Jer i mišljenje i umovanje pribivat će i o n o m e tko misli o n o najlošije. te d a j e sva vjerojatnost kako je svako po­ j e d i n o i od umijeća i od filozofije višekratno prema mogućnosti bilo iznađeno. Ne može se prihvatiti Bonitzov prijedlog da se. kao već ranije Ravaisson. Iz činjenice da έν τινι χρόνω ne znači „za neko vrije­ me" ili . Drukčije prevodi Elders. 9. dakle u smislu „koje se sastoji od mišljenja" ili „koje se tiče mišljenja". Ν.u neko vrijeme".of ali things vvhich are evident to us (or: of vvhich we are aware)"." 266 267 . being something different (from man). Dakako da time nije još učinjen odlučujući korak u filozofijskom razumijevanju ove dubokosmislene „formule". Dalje. bilo da je [to] mišljenje. ljenja da određeni član ή ispred νόησις ima značenje pokazne zamje­ nice „to mišljenje". Razlikuje li se dakle što. [jer tada] ne bi mišljenje bilo o n o najbolje.to božanstveno rečeno.o n o izvrsno n e m a u o v o m e sad ili o n o m e sad. Također je za Rossa „dvoj­ beno" da li s onim dvostrukim τώδι valja razumijeti χρόνω. ne uvažavajući vremenski aspekt: „The most sxcellent being. A k o pak misli.. A k o naime ne misli ništa. pri čemu držimo ispravnim i njegov hipotetički pri­ jevod: . pa opet propalo. ideoque saepissime opponuntur rationationi [.. Ponajprije dakle. ili 4 1 i koji god od onih sa­ stavljenih. ustrojen u n e k o m v r e m e n u . to sadrži neke poteškoće. misliti o n o lijepo ili pak bilo što slučajno? Ili je štoviše razmišljanje ο p o n e č e m u i besmisleno? Jasno je dakle da misli o n o najbožanstvenije i najčasnije. Jedino nam je utoliko dakle jasan očinski nazor. etenim φαινόμενα dicuntur ea quae apparent ac sensibus percipiuntur. i neko kretanje. but in the knowledge of an object which is adequate to its being. kao npr. shvaća određujući ga s Eldersom kao „genitiv sadržaja" ili pak tzv. και έστιν ή νόησις νοήσεως νόησις. te . 4 0 Ovaj neobičan izraz izaziva neprestanu zabunu medu interpretima. Raznoliki su i pokušaji razumijevanja genitiva. Tako već Bonitz u svom komentaru kaže: „Mirum videri debet quod dicit: των φαινομένων. što je za nas izvan sumnje." Ross ipak dobro upozorava na to da φαίνεσθαι može značiti i sve „ono što je otkriveno pomoću razuma". [naime] o n o mišljeno.. Jer o n o časno pribiva mu zbog mišljenja. Ross i Elders ispravno zadržavaju ή. Jer nešto takvo je već promjena na lošije. does not pos­ ses its good in this or that particular object. već na njegovo progresivno dostizanje έν βίω τελείω (Ε.]. 3 9 no kako ustrojen bi on tak­ vim bio. [tad] neće biti najboljim jestvom. Čini se da je [on] najbožanstvenija m e đ u pojavama. što misli? Naime. ili uvijek isto. intellectus vero summus non in iis est rebus. u frazi κακά κακών ("najveća od svih zala"). ili pak da ima ulogu indicirati mišljenje u njego­ vome čistom obliku. nego . Smisao ove čuvene i zacijelo na­ mjerno višesmislene formule dakako nije lako shvatiti. onaj od prijašnjih. Jer mijenjalo bi se u dijelovima cjeline. tako da bi značio naprosto „naj­ veće od svih mišljenja". Ili je kod ponekih znanje [isto što i] stvar? K o d proizvodnih [znanja] bez tvari [stvar j e ] jestvo i o n o što bijaše da bude. ako već jest o n o najmoćnije. Bilo je mnijenja da on ima ustvari ulogu superlativa. but it posseses the summum bonum in a certain whole period". te da se ne mijenja. 4 2 .u nekom vremenu". tako da treba to izbjeći (ta ponešto je bolje i ne vidjeti nego vidje­ ti). jasno je da bi bilo nešto drugo časnije od uma.for it does not posses the good in this particular time or in that. ako je drugo misliti i biti mišljen. što bi tad bilo to uzvišeno? Ta držao bi se kao kad bi netko spavao. Nadalje. Još je precizniji prijevod Eldersa: . O n o ο u m u pak sadrži neke besputnosti. A ako nešto dru­ go. nego mogućnost. misli on da može zaključiti kako se Aristotelove riječi ne odnose na „uživanje nekog summum bornim u trenucima iluminacije. Ili je sve o n o što n e m a tvari nedjeljivo. Još preostaje besputnost: da l i j e sastavljeno o n o mišljeno. Značenje genitiva ponajprije se. već u n e k o m e cijelom o n o najbolje. međutim. Sebe dakle misli. Budući da dakle nije drugo o n o mišljeno i um. objektivnog genitiva. razlo­ žito je da mu je naporna neprekidnost mišljenja. ili nešto drugo. po kojemu od t o g dvojeg njemu pribiva o n o izvrsno? Nije naime o n o isto ono biti mišljenju i mišljenome. d o k je kod motriteljskih stvar zbor i mišljenje. Zatim. Ne može se prihvatiti ni Rossovo inzistiranje na -neutraliziranju zna­ čenja vremena u ovome koliko važnom toliko i jedva dokučivom odjeljku teksta. bilo da je um njegovo jestvo.. ako nije mišljenje.. ili sebe samog. sed et esse eum et qualis sit ratiocinando tantum assequimur. 1098al8)". izbaci ή u retku 8 te prevede: „premda su njegovi predmeti ona sastavljena". već [tek] m o g u ć n o s t ) . i jest mišljenje mišljenje mišljenja. a sebe [tek] usputno. ili [svaki put] drugo.

nitko ne kazuje z b o g čega će uvijek biti postajanja i što je u z r o k postajanja. [bilo bi] usmjereno n a protivnost. . Eldersov je prijedlog riskantan i 268 269 . i to on j o š više." Slično i Elders drži kako je malo sumnje da upotrebljeni glagol διακριθήναι ovdje znači „biti rastvoren i raspršen u druge dijelove svemira". Bonitz priznaje: quomodo vel explicem vel emendam non habeo. Uz to. bu­ dući da je dijelom mješavine. čitamo ταϋτα namje­ sto ταύτα. Nadalje. i kakvo je o n o u onih koji promišljenije zbore. A besmisleno je i E m p e d o k l o v o . Jer um pokreće. ta riječ] ovdje znači". biljke -. već je ovaj po njemu. Bonitzovu emendaciju έτι namjesto δτι. a g o l e m o [im j e ] o n o što se sluči.b u d u ć i da je nešto drugo. No niti je ispravno da sve. osim ako [je onako] kako mi tvrdimo. Jer ljubav čini o n i m dobrim. p r e m d a je u svemu p o č e l o m ponajvećma o n o dobro. A o n i m a koji čine dva počela n u ž n o će j o š n e k o 4 4 drugo biti nadmoćnijim. Prihvaćamo.'sve stvari. v e ć je sve. Liječništvo je naime [već] na neki način zdravlje. kojima sve zajedništvuje u [smjeru] cjeline. A k o bi čak istome i pridošlo da bude p o č e l o m i kao tvari i kao o n o m pokrećućem. da ne bi bili na to prinuđeni. No svi koji ustvrđuju protivnosti ne služe se protivnostima. No i to se razrješuje na isti način. Uz to. te ne stoji tako kao da j e d n o n e m a ništa s drugim. 4 3 a i druga su na taj način. I z b o g čega [su] j e d n a propadljiva. P r e m a č e m u od toga dvojega je dakle ljubav [počelo]? Bes­ misleno je i da je prijepor nepropadljiv. ali s Rossom i Jaegerom. 46 neznanje. Zlo s a m o je naime jedan od dvaju sastojaka. A kazujem kako je svima n u ž n o dospjeti do toga da b u d u razlučeni. Nije on n a i m e po poretku. Čini nam se primje­ renijim oprez Bonitzov. tako d a j e drugo [ o n o najbolje]. ili kao poredak. T a k o đ e r je za druge zacijelo nužnost da jest neka protivnost mudrosti i najuzvišenijoj znanosti. sve čine j e d n i m . Jedni opet tvar nekad čine j e d n o m od protivnosti. to ne kazuju: da li kao cilj. Valja da ne ostane prikriveno koje sve nemogućnosti ili besmi­ slice pridolaze onima koji drukčije govore. Ta sve protivnosti imaju tvar. ukoliko ih ne bi tko doveo u sklad. N a m a se pak to razložito razrješuje time da jest nešto treće. Jer on je za njega narav zla. za kojega je „dvojbeno što [tj. ali kako je dobro p o č e l o m . jedni čine bića iz nebića. ptice. tako da bolje stva­ ri mogu biti učinjene iz njihovih elemenata. v e ć jest neki [ o d n o s ] . ali za nas ne. tj. ili kao oblik. Ali pokreće radi nečega. S Rossom razumijemo εις otprilike u smislu „leads the mind to". to ne kazuje nitko: svi naime čine bića iz istih počela. a druga nepropadljiva. čak i ako ne daju nikakav drugi prilog cjelini. I onima koji [postavljaju] ideje [pridolazi to] da im je [neko] drugo počelo nadmoćnije: naime o n o po č e m u je učestvovalo [ono osjetilno u idejama]. p o p u t vojske? Jer i u poretku jest o n o izvrsno. S p r a m j e d n o g je naime sve uređeno. a i vojskovođa [jest t o ] .tako je p o č e l o svakoga pojedinog njegova narav. Ili na o b a načina.ali ne na j e d n a k način: ribe. i [ona] jest te [protivnosti] m o g u ć n o š ć u . Jer o n o m e pr­ v o m n e m a nikakve protivnosti. ili kao o n o što pokreće. Drugi pak d o b r o i zlo i Ponešto preslobodnima mogu se činiti Rossov prijevod i objašnjenje: . d o k je robiju i živadi neznatan udio u zajednici. moraju naposljetku dospjeti do toga da budu razložene'. tako mišljenje sebe samo i m a za cjelo­ k u p n u vječnost? 10. ali kao s t o j e u kućanstvu o n i m a slobodnima ponajmanje dopušte­ no činiti što se k o m e sluči. ili pak [ona] m n o g a o n o ­ me j e d n o m . Ispitati valja i to na koji od dva načina narav svega sadrži o n o d o b r o i o n o najbolje: da li kao nešto odvojeno i samo po sebi. d o k drugi. niti pak da iz protivnosti. ili učestvuje. Za nas naime tvar nije n i č e m u protivnost. Re­ čenica je općenito teško razumljiva. ili pak ponajviše od svega. Drugi opet ispravno [vele] da j e to počelo. i u kojih su ponajmanje besputnosti. Svi naime čine sve iz protivnosti.. Anaksagori je o n o dobro p o č e l o m kao o n o pokrećuće. sve bi imalo udjela u rđavome. sređeno. Protiv većine rukopisa. niti u o p ć e kazuju kako će biti iz protivnosti o n a u ko­ j i m a protivnosti pribivaju: . Sve je na neki način zajedno u r e đ e n o . osim o n o g a j e d n o g . 4 5 Protivnost [mudrosti]. Besmisleno je opet i dobru i u m u ne učiniti protivnost. [ne čine] počelima.j e r protivnosti su netrpne j e d n a od druge. ipak [im] ono biti nije isto. p o p u t onih koji [suprotstavljaju] o n o neisto istome. ali o n o m e p r v o m ništa nije protivnost. no o n a je počelo i kao o n o što pokreće (jer sabire) i kao tvar. kao i Ross.

228). ο Bogu. Kao i Werner Jaeger (Aristoteles. stav da knjiga doduše jest srazmjerno rana. Dakle treba ukinuti j e d n o od toga. i uopće ideja i stvar. osim ako ne kaže. str. a ako [toga] nema. tako je i Ingemar During (Aristoteles. On hoće postaviti zarez iza εναντία. koji se bave pretežno ili teško prihvatljiv. Ο vremenu nastanka knjige mnogo se raspravljalo. već samo vlastitoj upora­ bi. „Medu knjigama Metafizike strši dvanaesta knjiga posebno time što ona sadr­ žajno donosi okrunjenje aristotelovske filozofije: nauk ο najvišemu biću. Apelativ i imperativ teško da mogu odgovarati ovo­ me samopouzdanom i uzvišenom završetku nadasve teškog razma­ tranja. str. 1970. premda Ross tvrdi kako je riječ zahtijevana ritmom rečenice. izvođenjem i živom riječju. Uz to. u kojima su te suhe i često poludorečene natuknice morale biti do­ punjene i oživljene neposrednim zrenjem. Knjiga Lambda ne može se naime držati cjelovitim djelom. str. čini se. ako pored onih osjetilnih ne b u d e i drugih. N e g o pače baš ništa od protivnosti neće biti odista čimbeno i pokretačko? Jer m o g l o bi i ne biti. [oni] neće biti uzroci ničega. nauka ο prvom pokretaču s posljednjom knji­ gom Fizike. ili [bi] barem činjenje [bilo] potonje [spram] mogućnosti. kako će iz neveličina biti veličina i neprekidnost? Jer broj neće činiti neprekidnost. 189). koji izlažu svojevrsnu fi­ lozofiju postajućeg osjetilnog bitka. u knjizi Lambda imamo ustvari skup bilješki. da o n o pokrećuće čini [jednim]. te tako [zbore] svaki put drugo jestvo. Dalje. skica i zapisa. Sudeći prema ponegdje upravo nevjerojatnoj zbijenosti i lapidarnosti izričaja. Treća pak grupa istraživača upozorava na sadržajna slaganja npr. te čitati άνοια umjesto άγνοια. 1923. De philosophia. N. otprilike u vrijeme Aristotelova boravka na Assosu. B. U svojem značaj­ nom pokušaju rekonstrukcije nastanka cjelokupne Aristotelove Metafi­ zike Jaeger je knjigu A. ili su pak služile u najboljem slučaju kao pisana podloga predavanji­ ma. nitko ne govori ništa. koji vodi prema protivnosti spram prvog počela". tako da bi dobio otprilike ovakav smisao: „protivnost je nedostatak racionalne svrhe. 191): „Poput nekog zagonetnog meteorita strši Λ 'Metafizike' u vrijeme". 270 271 . te čitavom N. nauka ο umu s De anima. Berlin. During je pak upozorio na sadržajnu blizinu s prvim dvama knjigama Fizike. zajedno s A.Nadalje. 7) riječi nisu nikako tek neki osamljeni pojedinačni sud znalca. pa bilo [to] ili ne). i za svako pojedino druga počela. „Nije dobro mnogovlade: jedan [je] 4 7 vladar". kao mi. koje vjerojatno nisu bile namijenjene objavljivanju. imperativ „neka bude" (έστω). Metaph. 1964. ti jestvo svega čine nepovezanim (ništa naime jedno drugome ne dopri­ nosi. datirao rano. Stoga i može isti zaslužni poznavalac i tumač drugdje kazati da je „spis Lambda Metafizike jedno potpuno samostalno predavanje ο filozofiji prvih stvari" (isto. ili duša i tijelo. a i počela [čine] mnogima. postoji. niti sve u njoj objedi­ njene tekstove nastalima istodobno. Slično sudi i Hans Joachim Kramer (Der Ursprung der Geistesmetaphysik. Ο tom skrajnjem i cjelinu zaključujućem predmetu nemamo ina­ če nikakva izjašnjenja Aristotelova". Heidelberg. A k o pak jesu ideje i brojevi. tad niti kretanja. već uvijek [samo] početak početka. Zweite. a ne toga što bi tek „trebalo" biti. Ove Gadamerove (Aristoteles: Metaphysik XII. zaključujući iz toga na ipak barem djelomičnu kasnu dataciju spisa. nauka ο mogućnosti i djelatnosti sa zrelim knjigama Meta­ fizike. Zadržavamo tu lekciju sa Susemihlom. str. neće bi­ ti počela i poretka i nastajanja i svih onih nebeskih. U ovome završnom navodu iz Homerove Ilijade nedostaje. Aristotel završava jednostavnim uvidom i iskazom toga što jest. Frankfurt am Main. te ju je zajedno s njima i izgubljenim dijalogom De philosophia svrstao u ranu grupu rasprava ο prvim počelima. A rečeno je kako. Unutar knjige osnovnu podjelu va­ lja. te ostalih. stilskoj neujednačenosti i čestoj sadržajnoj nepovezanosti odlo­ maka. prvim dijelom K. te dakle bića ne bi bila vječna? Ali jesu. čime su brojevi jedno. Oni pak koji zbore da je matematički broj o n o prvo. Neki problemi interpretacije Izuzetna je važnost knjige Lambda kako unutar cjeline Aristotelova djela tako osobito za cjelokupnu potonju povijest filozofije i teologije. Pored Duringova ranog datiranja. prema ver­ ziji glavnih rukopisa. erganzte Auflage. pretežno u osloncu na Jaegerova istraživanja. Ubersetzung und Kommentar von Hans-Georg Gadamer. 1966. No bića neće da budu loše upravljana. Najvjerojatnije je pak da na neki način svi imaju pravo. Općenito su mišljenja ο vremenu nastanka knjige i njenu mjestu u cjelini Aristotelova djela u znatnoj mjeri podijeljena. kao u svih b o g o z n a n a c a i naravoznanaca. niti kao ono pokrećuće niti kao oblik. A i ne m o ž e reći. str. De caelo. ali ipak kasnija od npr. učiniti između prvih pet odjeljaka. Amsterdam. naime ΖΗΘ. 193) „uvjeren u to daje Aristotel u knjizi Lambda htio dati u sažetoj formi jedan pregled osnove svoje teorijske filozofije".

gore navedenom prijevodu. kao supstantiv djelatnosti.vječnim osjetilnim bićima ili pak onim posve nadosjetilnim.mimo pretjeranosti npr. ovu najvišu točku Ari­ stotelove filozofije bio protumačio kao puku praznu. Hamburg. Ovdje dane odredbe životnosti i duhovnosti tog božanskoga bitka. te kako mora biti razumljena njena narav i odnošenje prema svijetu. to će svatko smjesta zamijetiti. str." Štoviše.. ujedno djelatnost spoznavanja i najviši objekt spoznavanja. [ . svojstveni i osobit karakter Aristotelove filozofijske misli ο Bogu. pripada onim sudbinskim i stva­ ralačkim napetostima koje sve do u današnji dan prožimaju zapadnjačko ljudstvo. str. ili i samo komentar sadržaja prevedene knjige. Ross. naime pravoga smisla izraza „mišljenje mišljenja". Waltera Brockera (Aristoteles.u sebespoznaji božanski um spoznaje ujedno sebe sama kao uzroka svega bića". Prije bismo se složili sTJuringom (isto.. Frankfurt am Main. po našem sudu. pri čemu su očito prva razmatranja shvaćena kao nužan uvjet i predstupanj za druga. a slično je shvaćao i npr. te da . Zadržimo se ovdje sa­ mo na jednoj tako reći usputnoj primjedbi. 582) da „božja sebespoznaja obuhvaća sve biće. u sebi kružeću sebesvijest. kao i time da tamo izloženi prvi pokretači ne pokreću tek budući ono žuđeno i ljubljeno. kao što je to isto uostalom učinio i Gadamer u svom inače rijetko lijepom i pouzdanom. Ne vjerujemo da je mnoštvo često nevjerojatno minucioznih filoloških i astronomijskih analiza osmog po­ glavlja uopće zavrijedilo . ipak je misleni rad toga klasičnog doba priredio sredstva i putove (a i stranputice) za samorazumijevanje kršćanstva. u po­ svemašnjoj razlici spram ostalih poglavlja. Isto to vrijedi ο misli stvaranja. 56-68). Premda je kršćanska religija bila hranjena iz bitno drugih snaga no iz onih kla­ sičnoga grštva. Već je Zeller. ako se ovako oštro poput Seidla od­ bije svaka blizina „mišljenja mišljenja" bilo kojoj vrsti sebespoznaje i sebemišljenja.navodi potom Merlanov citat Eduarda Mevera: „U Grčkoj igra pitanje glede jednog ili više bogova jedva neku ulogu.koji se ipak. čini se da ima dobrih razloga složiti se s Eldersom (djelo niže navedeno. neko umsko zrenje (u suprotnosti spram διάνοια i dr. dok je νόησις intuitivan čin. dovršena zbiljnost. u značajnoj pole­ mici s teističkom interpretacijom Brentanovom. neosporno da upravo u njoj sadržani nauk ο Bogu čini njeno pravo središte i najtežu zadaću promišljanja. ta­ kođer ono inteligibilno. tad je Aristotelova filozofija ateizam" . Izraz νοήσεως νόησις znači dakle da je božansko biće uma. niti uopće religija ima ikakva mjesta u njegovoj filozofiji. s mišlju ο phvsis. ustvrđuje da njegov najveći dio „u sadašnjem obliku nije bio napisan od Aristotela samog. nakon temeljite i podrobne analize sadr­ žaja 8. Zacijelo najveći i najteži problem cjelokupne knjige jest dostatno ra­ zumijevanje onoga u čemu Aristotel sagledava samu bit božanskoga bića. teško i može tako nazvati . Seidel se pak sa svoje strane jednako odlučno suprotstavlja i Zellerovu stavu. izražava 'djelatnost uma' te time i ontologijski aspekt 'zbiljnosti uma'. poglavlja. koja je time dospjela u zapadnjačko mišljenje. a 'mišlje­ nje mišljenja' snažno asocira na refleksiju čovječje samospoznaje (kao u njemačkih idealista). koja je. koje Aristotel daje ο božanskome bitku postali su za povi­ jest zapadnjačkog mišljenja od nesagledive važnosti. međutim." Odlučujuće je pitanje... Kako je. Beskrajna diskusija koja je uslijedila i traje u osnovi još i danas kreće se zatim poglavito u raspravljanju alternative monizam-pluralizam. Ovime se Seidel priključuje staroj i utjecajnoj matici takozvanog teističkog tu- 272 273 . 1980.filozofijski gledano . actus purus. 221): „Ali niti je Aristotel bio kršćanin. to je spo­ redno u odnosu spram pitanja da li ona uopće egzistira. dakle spram diskurzivnih izvršenja). koja je s umjetničkim duhom Grka u osnovi ne manje nespojiva no s njihovom najdubljom duhovnom koncepcijom.sam ustvrđujući da je „beskonačno diskutirano pitanje da li je shvaćanje Bo­ ga. ο sebe k sebi samome otvarajućem poretku bića. S pravom je naprimjer Horst Seidel u svojem nedavnom komentaru Aristotelovoj Metafizici. Da kršćan­ ska predodžba osobnoga Boga i njegova odnosa spram čovjeka u Aristo­ tela leži posve daleko. odno­ sno teizam-politeizam u Aristotela. objekt za um. Da li je božanska moć mišljena kao jednota ili mnoštvo. 579) . zadovoljit ćemo se ovdje s dvije kratke uz to vezane napomene. ] Napetost između grčke misli svijeta i kršćanskoga svijeta duše. kako je pokretačka narav prvog pokretača bila određena u sedmome poglavlju. kao čista. Ako bi riječ 'Bog' trebala biti uzeta u religij­ skom smislu. poglavito onaj energeie. str. kao i . smatramo. str. posve bezobjektna misao. koje Aristotel iznosi u Lambda 8 monoteističko ili politeističko za­ pravo neispravno postavljeno" . Već je Jaeger odlučno zastupao tezu da osmi odjeljak odnosno poglavlje knjige Lambda nije organski sastavni dio knjige. koji se slobodno služio materijalom iz ostalih spisa". koji u tom kontekstu.sva plodonosnost njene ujedne blizine i daljine kako povijesno predanom tako i današnjem našem filozofijskom i teologijskom iskustvu. str. Ovdje dakako nije moguće ni potrebno pokušavati neku filozofijsku interpretaciju. 4 1974. Uz to. 219). kao i svaka zbiljnost. zbog pretjerane i pretenciozne kratkoće te općenito nezado­ voljavajuće razine uvida. argumentirajući prvenstveno time da je pisan stilom posve dogotovljene i zaokružene rasprave. U sažetom uvodu svojega prijevoda i kratkog komentara veli Gada­ mer: „Iskazi. postali su vodećima za teologijsko mišljenje kršćan­ skoga srednjovjekovlja.toliki napor i trud. kako onda uopće izbjeći to da nam se ono pokaže tek kao puka prazna. Poseban problem predstavlja interpretima sadržaj osmog odjeljka i tamo izloženi nauk ο zasebnim pokretačima nebeskih tijela. koje je nama inače dano kao sastavljeno". ali također pojmovi upotrebljeni za taj bitak.inzistirao na tome da Aristotelovo „mišljenje mišljenja" valja razumijevati u strogoj opreci kako spram svake samorefleksije čovječje spoznaje (po njemu slučaj nje­ mačkog idealizma) tako i spram svakog diskurzivnog puko razumskog mišljenja: „'Mišljenje' je neko diskurzivno izvršenje spoznaje. već od strane nekog učenika (ili učenika)." Iz ovoga podužeg navoda razvidan je. νόησις. tvrdeći (isto. nazvavši je čak štoviše na jedno­ me mjestu „nemogućim i jalovim idealom". ο naravi. koji. . prilože­ nom ponovo izdanome Christovu grčkom tekstu i Bonitzovu prijevodu (Aristoteles' Metaphysik II. međutim. Stoga ni mi nismo u prijevod preuzeli veći dio tog poglavlja.

London. Barbarić. držati se u svrsi". nala­ ziti se. Ross. A Revised Text with Introduction and Commentary by W. Bonn. d o k je vid usvršenost 1 . po kojem se već zbori ovo-nešto. str. str." Theiler je odvažniji sa svojim prijevodom „Erfullung". pa se po­ n o v o kao iz početka vratimo. Θ. naime ενέργεια.da takvo tumačenje ne odgovara slovu samog Aristotelova teksta.activity or actualization". Aristotelis Metaphysica.u sebi imati (vlastitu) svrhu" kao i „biti. dobro zaključuje da je njihova osnovna razlika u. ita tamen. premda niječući bilo kakvu stvaralačku djelatnost i bilo kakvu slobo­ du volje u Aristotelova Boga. a djelatnost djelo. 1960. 166. i Duns Skot i Toma Akvinski. Predaje onih prvašnjih ο duši neka su [time] rečene. Quorum utrumque verum est. Naš pokušaj sa „usvršnost" ide za tim da ujedno obuhvati sva tri osnovna smislena sastojka te temeljne Aristotelove kovanice: έν. pokušavajući odrediti što jest duša i koji bi bio njen najzajedničkiji zbor. Ross. treće. a εντελέχεια znači „resulting actuality or perfection". 412a . i to dvojako. 1849. ponajbolje se razabire iz Metaph. 260): „Alii έντελέχειαν actum. kao što je to uostalom i u današnjim engleskim prijevodima: Usp. (Pretisak: Hildesheim. 1050a22: τό γάρ έργον τέλος. D. a Averroes je. Ross. pogrešno umjesto ενέργεια stoji εντελέχεια).) Aristotle 's Theologv. drugo pak [kao] oblik i vid. ili poput motrenja. τέλος i έχειν. ( 1 1924. sed inter se coniungatur. Iz djela Ο duši (knjiga B. Tvar je pak m o g u ć n o s t . Početni napori oko izgradnje hrvatskog filozofij­ skog nazivlja. u čemu ga u osnovi. Ο χ ο η ϋ 1963 ( r i 9 5 6 ) ..418a25). Smisao i značenje riječi εντελέχεια. koji i sam upućuje na tu rečenicu (u njegovu komentaru za De anima.ostaje pitanjem i zadaćom.i u tome se valja složiti s Rossom . Kako se približiti smislu „mišljenja mišljenja". Volume II. 1958. tome da. Važniji konzultirani komentari: Hermann Bonitz. što zajed­ no znači jednako tako . 480). διό και τούνομα ενέργεια λέγεται κατά τό έργον και συντείνει πρός τήν έντελέχειαν: „Djelo jest svrha. 242-262. 1972. Slično već i Franjo Marković: „usavršetak" (usp. kao i njoj bliske druge temeljne riječi Aristotelove filozofije. a od njega opet j e d n o [zborimo] kao tvar. alii perfectionem interpretantur. Cini se ipak .mačenja Aristotelove odredbe Boga. te.. Recognovit brevique instruxit W. slijede npr. 274 275 . premda ih Aristotel često rabi sinonimno.) Aristotle's Metaphvsics. Generacije i generacije komentatora radile su na takvu protumačenju. Z o v e m o svakako neki j e d a n rod bića jestvom. Izvornik: Aristotelis De anima. Već je Aleksandar pokušavao u Ari­ stotela naći stanovito prihvaćanje misli ο Božjoj providnosti. D. Assen. izbjegavajući pritom kako sve već poznate zamke apsolutne samosvijesti klasičnoga idealizma tako i njegova neoplatoničko-kršćanskog pretumačenja u smislu ujednog spoznavanja i stvara­ nja svijeta . Prijevod i bilješke: Damir Barbarić adnotatione 1. ενέργεια znači . ή δέ ενέργεια τό έργον. str. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 39-40 /1994/. s vrijednom uputom (str. koja po sebi nije ovo-nešto. ili p o p u t znanosti. ipak bio sklon pripisati mu znanje ο općeni­ tim zakonima univerzuma. Volumen II: Commentarius. A Commentary on Book Λ of the Metaphysics by Leo Elders. ut non alterum ab altero excludatur. D. Doista su „actus" i „perfectio" za cijelu latinsku tradiciju prevođenja i tumačenja Aristotela dva jednakopravna načina za prevođenje onog εντελέχεια. stoga se i ime djelat­ nosti zbori prema djelu i upravljeno je prema usvršenosti". o n o iz tih. izuzetno instruktivnu raspravu tih osnovnih Aristotelovih pojmova u Trendelenburgovu komentaru. i uz sav oprez. 1-6.

N u ž n o je dakle da je duša j e s t v o kao vid naravnoga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. drugi put kao motrenje. ili neki njeni dijelovi. Ž i v o t o m pak z b o r i m o hranjenje kroz sebe te rastenje i opadanje. ali kao što o k o jest zjenica i vid. zapravo" ("in fact"). nego [treba] sadržavati i očitovati još i uzrok. 276 277 . [to] više nije o k o . U t o m orisu dakle neka b u d e razmeđeno i ocrtano ο duši. kao što zbori najveći broj odredbi. Da dakle duša nije odvojiva od tijela. Od naravnih j e d n a imaju život. no j e s t v o m na taj način kao sastavljenim. Tijelo je o n o koje m o g u ć n o š ć u jest. bila bi p r v o t n a usvršenost naravnoga organima opremljenog tijela. Jer o n a su p o č e l a ostalih. Biti sjekirom bilo bi naime njegovo jestvo.koje smo prihvatili . d o k san posjedovanju i nedjelatnosti. takvog koje ima p o č e l o kretanja i stajanja u sebi. uistinu. A to je o n o što bijaše biti o v o m e ovakvome tijelu. premda mu tumačenje i prijevod na koncu ostaju posve bliski našem i Rossovu. to nije nejasno. nego o n o koje [je] ima. p o p u t sjekire. u z r o k pak stvari zbori onaj koji kazuje da je kvadriranje iznalaženje srednje proporcionale. n e g o je ponajvećma kao p o d l o g i tvar. a b u d n o s t srazmjerno odgovara motrenju. a kao sposobnost vida i m o ć organa. kao na­ primjer ako bi naravno tijelo bio neki od organa. Hicks i Ross.nuž­ no ako se prihvati član ή ispred ψυχή. Sad su pak odredbeni zborovi p o p u t zaklju­ čaka. Jer tijelo nije od onih po podlogu. Organi su pak i dijelovi biljaka. T a k o i ne treba tražiti da li su duša i tijelo j e d n o . O v a se p a k zbori dvostruko. kao što je list zaštita ovojnice ploda. K a o i siječenje i gledanje. 2 naime [takvo da] i m a život. a sjeme i plod jesu m o g u ć n o š ć u takvo tijelo. ukoliko [ono] jest takvo. a prihvaćaju Zeller. S Hicksom razumijemo έπί του αύτοϋ kao . [ N e k o g ] takvog dakle tijela je [ona] usvršenost. odredbeni zbor ne m o r a samo pojasniti o n o da. tako je i b u d n o s t usvršenost. N a i m e o n o j e d n o i bitak. ako se slučila djeljivom. koji hoće u prvome και očitati emfatičko značenje.u stvari. Naime. njegova bi duša bilo gledanje. duša." Takva je od­ redba zbor zaključka. u smislu . zato što nisu usvršenost nikakva ti­ jela. Jer u pripadnosti duši su i san i budnost. j e r kao dio spram dijela tako je srazmjerno odgovarajuće ustrojeno [i] cjelokupno osjetilo spram cijeloga osjetilnog tijela. Prvo je tumačenje . no posve jednostavni. Od­ vojeno od toga ne bi više bilo sjekirom. valja pokušati iznova ovako razložiti ο njoj. Beskonačne su bile rasprave već antičkih tumača treba li u ovoj po­ sljednjoj zaključnoj rečenici dušu smatrati subjektom. Korijenje pak srazmjerno odgovara usti­ m a . nastaje o n o j a s n o i o n o prema zboru poznatije. A takvo je o n o koje bi bilo o r g a n i m a opremljeno. Stoga je duša prvotna usvršenost naravno­ ga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. P r v o t n o pak p o s t a n k o m kod o n o g a istog 4 je znanje. osim j e d n a k o i m e n o . što potvrđuju i Aleksandar od Afrodizijade i Filopon. Jestvo je pak usvršenost. Ali ne priječi ništa da neki ipak jesu [odvojivi]. n e g o i takvo tijelo. ili pak obratno. a o v a k o sad jest sjekirom. Za neke je naime od njih usvršenost dijelova [tijela] njihova usvršenost. ali bjelodanijih. a i duša to [isto]. Čitamo s Rossom dva puta και u 412al6-17: έπεί δ' εστί και σώμα και τοιόνδε.. Očito dakle da kao znanje. To je naime jestvo oka prema zboru. u najpunijemu smislu j e s u usvršenost. koje [gle­ danje] ako izostane. a ovojnica je zaštita [samoga] ploda. Budući da iz onih nejasnih. A b u d u ć i da je [ne samo] tijelo. Još je nejasno da li je duša usvršenost tijela na takav način kao b r o d a r brodu. A k o dakle treba zboriti nešto zajedničko za svu dušu.in the same person". To kazano valja promotriti i na dijelovima [tijela]. ako se z b o r e m n o g o s t r u k o . kao što je i o n o kameno i o n o nacrtano. Oboje naime vuče hranu. te od njih o n a naravna. O n o koje m o g u ć n o š ć u jest kao živo nije o n o kojemu nedostaje duša. neće d u š o m 3 biti tijelo. T a k o da bi svako naravno tijelo koje ima udjela u životu bilo j e s t v o m . Manje je vjerojatno rješenje Hicksovo. kao niti vosak i lik.Tijela se ponajvećma čine jestvima. Nije naime duša takvoga [= neživog] tijela o n o što bijaše biti i zbor. nego naravnoga. a tijelo predi­ katom. Naprimjer: „ S t o je kvadriranje? Jednakost nejednakostran o g četverokuta s jednakostranim pravokutnikom. To što se odnosi na dijelove treba pače uzeti za cijelo naravno tijelo.. a druga nemaju. O k o je pak tvar gledanja. kako ima jedan dio rukopisa. j e d n o m kao znanje. 2. niti u o p ć e tvar pojedinačnoga i o n o čega je tvar. osim [tek] j e d n a k o i m e n o . tako su i ovdje duša i tijelo o n o živo. naime jestvo p r e m a zbo­ ru. Općenito je dakle kazano što je duša. A k o bi naime o n o živo bilo o k o .

Jer i ona koja se ne kreću niti zamjenjuju mjesto. Jer ako se trostruko zbori jestvo. u ovoj je rečenici očito da je Aristotel. kako neki tvrde. pribiva nijedna druga m o ć duše. Hranidbenim z b o r i m o takav dio duše u kojemu i o n a ničuća imaju udjela. a ne samo da žive. Trendelenburg se hoće vratiti tom čitanju. K a o što se naime kod biljaka neke pokazuju da žive i raz­ dvojene. To m o ž e biti odvojeno od ostalih. nekima od živih pribivaju sva ta.K a ž e m o dakle. Budući da se o n o čime živimo i osjećamo zbori dvostruko. što uzrokuje grama­ tičku nezgrapnost. očito propustio primije­ titi da su sve umetnute rečenice sve do samoga kraja podređene od­ nosno zavisne te da glavne uopće nema. No ο u m u i motriteljskoj m o ć i nekako ništa nije bjelodano. Z b o r o m pak da jesu drugi. kretanjem. Slično se steklo i u okrugu osjetila: j e d n a [živa] imaju sva. [tamo je] iz nužnosti i požuda. Sad pak neka bude rečeno samo toliko da je duša počelo tih rečenih i da se njima određuje: hranidbenim. da se o n o uduševljeno od neuduševljenoga razmeđuje življenjem. Jer t a m o gdje je osjet. ovdje o n o g a zdravljivog) . ih pak čitavim.izgleda naime da dje­ latnost činećih pribiva u o n o m e trpećem i u stanje d o v e d e n o m -. u onih smrtnih. Od osjeta pak najprije svima pribiva opip. ako dio. Jer ne rastu nagore. kao da njiČitanje većine rukopisa bilo je και φθίσιν τε και αΰξησιν. te [budući] da od tih znanost i zdravlje jesu oblik. A očito je [to] kod onih što niču. d o k je o n o živo [= „životinja"] to najprvo po osjetu. da li tako da je odvojiv samo z b o r o m ili i mjestom. te. δσα s Hicksom i Rossom. oslanjajući se na Bonitza. Sva pak živa izgleda da imaju opipni osjet. Z b o g kojeg se pak uzroka svako od toga njima steklo. to treba ispitati kasnije. osjet. 278: h o v a duša usvršenošću doduše jest j e d n a u svakoj biljci. zbor i kao djelatnost o n o g a primljivog ( t a m o o n o g a znatljivog. kasni­ je ć e m o reći. a drugima opet samo j e d n o . kao i o n o čime znademo ( z b o r i m o [to] jedanput znanošću. započi­ njući je. Trendelenburg se zalaže za Bekkerovo πάντοσε. kao što tvrdimo. Dijelimo stav Bonitza i Rossa da je Aristotel u ovoj dugoj i neobično složenoj rečenici. koju se tek rasijeca u djelove. a treće o n o iz obojih. S Theilerom razumijemo πάντη kao „nach allen Seiten". Ipak. od čega je j e d n o vid.. tako gledamo da se steklo i glede ostalih svoj­ stava 8 duše kod izvjesnih kukaca. to je očito: ta osjetljivim biti i mnijenljivim drugo je. [i njihovi dijelovi] odvojeni jedni od drugih 7 . dalje kreta­ 5 nje s o b z i r o m na hranu. svako naime od toga velimo da znade). neki­ ma neka od tih.u prvotnom i načelnom smislu". opip. neki vid. Da li svako pojedino od toga jest duša ili dio duše. no neka sadrže besputnost. što bi dakle značilo da se te riječi vezuju uz κίνησις te znače „kretanje s obzirom na opadanje i rastenje". a od tih je pak tvar Razumijemo ovdje διαφοράς s Hicksom u smislu „characteristics". ako je već [drugo] osjećati i mnijeti. tako i opip od ostalih osjeta. v e ć se čini da je to neki drugi rod duše te da se to j e d i n o m o ž e odvojiti. Uz to. Zato se i sve bilje čini da živi. a j e d n a k o i o n o č i m e smo zdravi [zborimo] jedanput zdravljem a drugi put n e k i m dijelom tijela. ali ne tvar i podlog. rasiječe li ih se: svaki od dije­ lova ima naime i osjet i kretanje p r e m a mjestu. kako upozorava Hicks. velimo da nešto živi i o n d a ako mu samo i nešto od ovih pribiva: um. kao o n o vječno od propadljivoga. Bekkerovo και φθίσις τε και αΰξησις. te opadanje i rastenje . druga [imaju] neka. no m o ­ g u ć n o š ć u više njih. a to i čini razlike živih. Prilog πρώτιυς treba ovdje. I kao što o n o hra­ nidbeno m o ž e biti odvojeno od opipa i od svega osjeta. prepunoj umetnutih misli. z b o r i m o živima. Izgleda naime da u sebi ima takvu m o ć i počelo kojim stječe rastenje i opadanje u smjeru suprotnih mjesta. Ostali pak dijelovi duše očito je iz toga da nisu odvojivi. to bi [ o n a ] 1 0 bila neki zbor i vid. [onda] i uobrazilju i poriv. d o k ostala od toga ne mogu. Prihvaćamo čitanje πάντη. započinjući ispitivanje. dok u nastavku subjektom postaju već ti dijelovi sami. te da je zbog tog propusta i posljednji umetak započeo s relativnim ώστε. mislio na jednu biljku. osjetnim. A kako se život zbori mnogostruko. premda ga očigledno treba shvaćati kao konačni početak glavne rečenice. a nadolje ne. rasudnim. razumjeti u smislu . d o k neka [samo] j e d n o najnužnije. a ako osjet. za neke od tih nije teško vidjeti. Živjeti dakle pribiva živima po t o m e počelu. i [budući da] je duša to čime p r v o 9 živimo i osjećamo i razmišlja­ m o . njima naime ne . a gdje su ti. kretanje i stajanje po mjestu. ali imaju osjet. vjerojatnije nam je. [tamo su] i b o l i užitak. a drugi put d u š o m . sve dok uzmažu uzimati hranu. Kako napominje Hicks. 279 . a j e d n a k o i svako pojedino od drugih rečenih. Z b o g kojeg pak uzroka. kao i Rossu i Theileru. već jednako u oba smjera i posvuda 6 ona koja se vazda hrane i žive do skončanja. drugo tvar.

kao naprimjer u četverokutu trokut. v e ć nešto pripadno tijelu. i o n o rasudbeno i u m .m o g u ć n o s t . t o m e i užitak i bol. d o k je [osjet] ostalih osjetnih [samo] u z g r e d n o [osjet hra­ n e ] 1 1 . A m o g a o bi i kod likova biti zajednički zbor. i kod tih i kod drugih.. Za sada neka b u d e r e č e n o toliko da o n i m a od živih koja imaju opip pribiva i poriv. žeđ za vlažnim i hladnim. Ο uobrazilji je nejasno. p r e m d a se pokazuje da ništa slučajnoga ne prihvaća [nešto] slučajno. kao naprimjer koja [je] biljke. stremljenje.da opip sve ostale osjetive kakvoće osim pobrojanih osjeća samo uzgredno. A m o ć i m a zove­ mo hranidbenu. te i o n o u g o d n o i b o l n o . sve ostale osjetive kakvoće osjeća uzgredno. i to u t o m e t a k v o m e tijelu. [ima] razbor i rasudbu. a drugima opet Gotovo je nemoguće odlučiti se na što se zapravo odnosi posljednja umetnuta misao u rečenici. Jer niti t a m o ima lika m i m o trokuta i onih što mu slijede. ali n e ć e ni­ j e d n o m liku biti vlastit. te zatim istraživati ο o n i m a što Prihvaćamo Rossovo razumijevanje ovih inače prilično različito tuma­ čenih posljednjih riječi άφέντας τον τοιούτον kao „ignoring the definition which does correspond to the infima species". A o n o m e koji h o ć e ο t o m e provoditi istraživanje n u ž n o je dokučiti što jest svako od tih. vid usvršenost. Jer kojima od propadljivih pribiva razbor. razumjeti i tako kako je. Razjasniti ο njima valja kasnije. s kojim su u skladu svi. a sva živa imaju b a r e m j e d n o od osjetila. te ako ima što drugo takvo [kao čovjek]. Iz kojeg uzroka su pak tako slijedom ustrojena. opip. htijenje. Tijelo naime nije. a druga nemaju. A ako o n o osjetno. A opet. a sočnost je opet kao neki začin toga. 3. drugi zbor. razumijevajući onda ovako: „ako bismo (čineći tako) zapostavili definiciju pojedinačne vrste". ne svima razbor. I zato d o b r o nagađaju oni kojima se čini da duša nije niti bez tijela [a] niti n e k o tijelo. osjetnu. a opip je osjet t o g a ) . 280 281 . te stoga pribiva u tijelu. Bez o n o g hranidbenog naime n e m a osjetnoga. Ne p r i d o n o s e naime hrani ni zvuk ni boja ni miris. (A slično o n o m e u okružju likova drže se i o n a glede duše: j e r u sli­ j e d u o n o p r v o t n o uvijek pribiva m o g u ć n o š ć u . Uz to imaju i osjet hrane (opip je naime osjet hrane. Biljkama pak pribiva j e d i n o o n o hranidbeno. a u o n o m e osjetnom o n o hranidbeno. j e r sva se živa hrane suhim i vlažnim te toplim i hladnim. Od rečenih m o ć i duše neke pribivaju svima. prema Filoponu. niti ovdje duše m i m o ovih rečenih. N e k i m a pak uz to pribiva o n o kretljivo po mjestu. kako s m o rekli. očito je iz toga. a neke n e k i m a od njih. međutim. kako kod likova ta­ ko i kod onih uduševljenih. niti prema svojstvenoj i nerazdjeljivoj vrsti. pored našega tumačenja i pri­ jevoda. Da je dakle onaj zbor koji se bavi tim svakim pojedinačnim [jednako] tako i ο duši najprikladniji.a što kao najvjerojatnije prihvaća i Ross . to treba ispi­ tati. shvaćao Aleksandar . [tad] i porivno. porivnu. a ne k a o što su je oni prvašnji uklapali u tijelo ne određujući p r i t o m u koje i kakvo. j a s n o je. ta m n o g a od živih nemaju ni vid ni sluh ni osjet mirisa. i koja čovjeka.da opip. no treba kasnije ispitati. koji neće ni j e d n o m e od bića biti vlastitim z b o r o m . i to glad za o n i m suhim i toplim. Da dakle [duša] jest neka usvrše­ n o s t i z b o r o n o g a koje i m a m o g u ć n o s t biti takvim. za svako se pojedino usvršenost slučuje nastajati u o n o m e m o g u ć n o š ć u pribivajućem i u svojstvenoj tvari.tijelo usvršenost duše. d o k opip pribiva b e z ostalih. Od osjetnoga je pak odvojeno o n o hranidbeno u biljkama. ili izvrsnije.poput Simplikija . A i od onih osjetljivih jedna imaju o n o kretljivo po mjestu. b e z o n o g o p i p n o g ne pribiva nijedan od ostalih osjeta.a conditional force". Glad i žeđ su požude. n e g o o n a [je usvršenost] n e k o g a tijela. osjećajući hranu neposredno. d o k druga njome j e d i n o m žive. ili pak . i najmanje njih. kretnu po mjestu. nego n e k i m a čak niti uobrazilja. kao ljudima. koja je duša pojedinačnoga. d o k nekima samo jedna. sočnost je pak n e k o j e d n o od onih opipljivih. Ο motritelj­ s k o m u m u je. j e r o n a je poriv za u g o d n i m . zanemarujući taj takvi [vlastiti z b o r ] 1 2 . tad nije . [tima] i požuda. koji­ ma pak svako pojedino od onih. Č e m u pribiva osjet. 4. Jasno je dakle da bi zbor duše bio na isti način j e d a n kao i [geometrijski] lik. rasudbenu. Poriv je naime požuda. Zato je smiješno tražiti zajednički zbor. K a o posljednje. Jednako i kod ovih rečenih duša.b u d u ć i da je o n o iz obojih o n o uduševljeno . Kojima pak [pribivaju] ta. ili životinje. tima i sva ostala. A tako biva i p r e m a zboru: naime. Moguće je. Hicks nepotre­ bno pripisuje participu . drugima p a k i to i o n o osjetno.) T a k o da treba ispitivati prema pojedinačnome.

Sve naime teži tome. i to je njezina svrha. „istovremenosti" ( " = gleichzeitig"). Ovdje u nekim izdanjima teksta slijedi rečenica: Ono „radi čega" je pak dvostruko: jednom ono čega. Osjet se naime čini da je neka preinaka.probably either here or there [. j e d n o više a drugo manje. onoga živog živoga.. ili hranid­ b e n o . Jednako stoji i o k o rastenja i opa­ danja: ništa naime ne opada niti raste na naravan način ako nije hranjeno. 17 O n a je naime uzrok i odakle kretanje. str. kao da bi bilo odnekud već jasno što je to uopće „logički poredak". Drukčije Ross. E m p e d o k l o pak nije dobro kazao pridodavši to da se rastenje steklo biljkama ukorjenjivanjem nadolje zato jer se zemlja [u nji­ ma] tako kreće po naravi.. a duša je jednako tako u z r o k o m na tri razmeđena načina. Kako se iste riječi. na isti način i narav. Da zaista kao jestvo. A očito je da je duša u z r o k i kao o n o radi čega. 136) tvrdi da „su obje opaske ο dvostrukome značenju svr­ he zacijelo rubni zapisci". T a k o da valja najprije zboriti ο hrani i rađanju. A ako treba kazati što jest svako pojedino od tih.. a drugi put ono kome. no vrstom j e d n o . tvorenje drugoga poput sebe samoga. i čega radi. 415bl4. te da je ona na oba mjesta . Njena su djela rađati i služiti se h r a n o m . a ništa se ne hrani što ne zajedništvuje životu. j o š prije od njih valja da budu promotrena o n a 14 nasuprot ležeća . Gohlke pak u bilješci uz svoj prijevod (Aristoteles. ( N o m o ć toga ne pribiva svim živućima. pa ο ostalima. quae sensibus obiecta sunt.. tako da bi. po kojoj svima pribiva o n o živjeti. 1 6 Budući da dakle ne uzmaže zajedništvovati o n o m e uvijek i o n o m e b o ž a n s k o m neprekidnošću. 282 283 . Uber die Seele. Ne dijelimo Theilerov stav da bi τούτων trebalo pretpostaviti onome τούτου. dok u redakciji teksta našeg izvornika predlaže čitanje αύτη. Jer u z r o k bitka svemu je jestvo. A ako je tako. tvrdeći: . koji smatraju da je rečenica . Hicksov i Rossov apparatus criticus ne pružaju za to potvrdu.] out of place".perfectly appropriate". kao navodno bolje potvrđeno predajom. koji inzistira na tome da svi rukopisi i svi antički komentatori imaju rečenicu na oba mjesta.Ea res. imali udjela na o n o ­ me uvijek i na božanskom. življenje je pak o n i m živima bitak. uz neznatnu izmjenu. Ross u svojemu komentaru nalazi besmislenom te predlaže ispuštanje. kao naprimjer što jest o n o u m o v n o . nije naime svima o n o gore i dolje isto što i cjelini svega. S Hicksom razumijemo ovdje οίον u razmjerno rijetkom značenju . i toga radi čini sve što čini prema naravi. a u z r o k i p o č e l o t o g a 1 8 je duša. ili osjetno. Niti uopće valjano shvaća o n o „ g o r e " i „ d o l j e " .. te ustrajava ne isto nego kao isto. i preinaka i rast su po duši. 415bl0. koliko mogu. Sva su n a i m e naravna tijela organi duše. n a i m e ο hrani i osjetivome i umljivome. a ovdje se znatno manje nego tamo uklapaju u kontekst. to je jasno.) Štoviše.it seems plain that it means 'in logical order'". Jer 13 prvotnije od mogućnosti su djelatnosti i djelovanja prema z b o r u . Riječi τά αντικείμενα dobro tumači Trendelenburg: . Što uistinu ovdje znače riječi κατά τόν λόγον neprestani je predmet rasprave interpreta. c 1986. jer ništa od onih smrtnih ne m o ž e ustrajati isto i j e d n o brojem. Jer najnaravnije je među djelima onih živih koja su ι dovršena i nisu osakaćena. čime dobiva prijevod: „Kajti duša je prav tako vzrok gibalec. A u onima živima ta je po naravi duša. Trendelenburgov. Dvostruko je pak o n o „radi nečega": s j e d n e strane o n o „ n e ­ čega". Kalan s Hamlynom prihvaća αύτη većine rukopisa i ve­ zuje riječ uz κίνησις. [ona j e ] zbor ili 1 9 usvršenost o n o g a koje je m o ­ gućnošću. Uz to. Paderborn. a prema gore zato jer se vatra [kreće) na taj način. ako treba organe po djelima Riječ αυτή. jer hranidbe­ na duša pribiva i ostalima te je prva i najzajedničkija m o ć duše. a ne osjeća ništa što n e m a udjela u duši. K a o što naime um čini radi nečega.slijede. quae facultatem vel movent vel ab iis moventur. v e ć što je glava živima to je korijenje biljkama. j o š prije valja kazati što je to umovati i što osjećati. Duša je pak uzrok i počelo živućeg tijela. brojem doduše ne j e d n o . slije­ deći Trendelenburga i Hicksa. biljke [druge] biljke." Nerazumljivo je odakle u Sironićevu hrvatskom prijevodu ovdje „su­ protnosti" kao prijevod za τά αντικείμενα. Ali zacijelo je duša i o n o odakle ponajprije kretanje po mjestu.. Ross možda nešto preležerno razrješuje pitanje." Theiler pak čita ή αυτή i tumači u rijetkom i zahtjevnom smislu „ujednosti". i kao jestvo uduševljenoga tijela. te kako o n a živih tako i o n a biljaka jesu radi duše..namely". Ο njima bi valjalo prvo razmeđiti z b o g istoga 15 uzroka. Ti se pak zbore tro­ struko. Prihvaćamo Theilerovu emendaciju ή namjesto ή. od koder se samo gibanje začne. to svako pojedino zajedništvuje t o m e u mjeri u kojoj m o ž e uzimati udjela. ili pak [takva da] imaju samoniklo po­ rađanje. ponavljaju malo niže u tekstu. a s druge o n o „ n e k o m e " . izostavljamo ih.

uduševljeno tijelo će biti o n o koje se hrani. Prema Rossu. naprotiv čini da suprotno suprot­ n i m . n e g o o n e od suprotnosti koje j e d n a iz druge imaju ne samo po­ stajanje nego i rastenje. ne o n o ­ ga koje se hrani. ili o n o p o č e t n o . v e ć [je to] prije duša. ali ova neprovarena a o n a provarena. hrana.tad o n o koje hrani jest prva duša. Drvodjelac se mijenja j e d i n o iz nedjelatnosti u djelatnost. Ross sam je mišljenja da je malo vjerojatno kako je Aristotel upotrebio obje fraze i priklanja se stavu Torstrika da ή τών στοιχείων potječe od nekog ranoga izdavača. a hrana da se preinačuje i vari. kako s m o rekli. Jedan dio rukopisa i nekoliko antičkih komentara imaju ovdje γενέσεως. 284 285 . kao naprimjer zdravo iz bolujućega. A b u d u ć i da se ništa ne hrani nemajući udjela u životu. o n o koje biva hranjeno jest tijelo koje je ima. ali zacijelo ne baš u z r o k naprosto. Temistije i Simplikije imaju naprosto των στοιχείων. druga. Zato lišeno hrane ne m o ž e biti. najprije je n u ž n o razmeđiti ο hrani. Ima razlika i u t o m e da li je hrana o n o što [živome] pridolazi naposljetku. Zaista se m e đ u j e d n o s t a v n i m tijelima ponajvećma čini da je to tako: j e d n o [da j e ] hrana. ukoliko je uduševljeno. o n o j e d n a k o jednakim. A n u ž n o je da se sva hrana m o ž e provariti. i to ne uzgredno. γεννήσεως. Stoga sve uduševljeno i m a toplinu. a ništa ne rađa sebe samo. kao što je i o n o čime se upravlja. kako je bilo rečeno. d o k se drugima. Ukoliko je o n o uduševljeno neka kolikoća. a drugo o n o č i m e se hrani. Jer to je j e d i n o od tijela (ili sastojaka) koje se čini k a o da se hrani i raste. ukoliko pak provarena. te bi zato netko pretpostavio da je o n a to što i u biljkama i u živima to proizvodi. sve d o k i m a o n o g a gorivog. Nu suuzrok doduše jest. prvotno upravo „drvnu građu". čini vjerojatnijom. ali nisu sve kolikoće. T a k o da p o ­ čelo takve duše jest m o ć koja očuvava o n o koje je posjeduje. to je duša. čime se hrani. ukoliko je [ono] pak ovo-nešto i jestvo. a tako i da raste. Jed­ ni n a i m e tvrde da se j e d n a k o hrani jednakim. kao što i hrana jest u o d n o s u spram uduševljenoga. bit će prva duša o n o koje m o ž e rađati [ono] p o p u t sebe. Hrana pak priskrbljuje djelovanje. Rast vatre je n a i m e u bezgranično. kao takvo. Osjet se stekao u kretanju i u trpnji. U k o l i k o je naime neprovarena. N a k o n što je to razmeđeno. kao što niti drvodjelac [ne trpi] od drvne građe 2 1 . Budući da je ista m o ć duše hranidbena i rodljiva. a drugo samo kretano. V e ć jest naime nje­ govo jestvo. j e r spram ostalih se m o ć i odlikuje tim djelom. kao da bi j e d n a k o bilo netrpno od jednakoga. Čini se da je h r a n a suprotno suprotnome. međutim. a svrha je rađanje [onog] p o p u t sebe. ne­ go je v o d a hrana vatri. d o k za sve naravlju sustavljeno jest granica i omjer kako veličine tako rasta. [naime] i ruka i upravljač: j e d n o i pokrećuće i kretano. mogla bi se hrana zboriti na o b a načina. Dalje. . kretane u s u p r o t n i m smjerovima? Rastavile bi se. Jer očuvava jestvo. P r o m j e n a pak svih je u nasuprot ležeće ili u o n o p o s r e d n o . A drugo je biti h r a n o m i o n i m što potiče rast. a potanje razjasniti ο njoj valja kasnije u navlastitim raspravama. Κ t o m e . kao i ovdje. i jest o n o koje tvori rađanje 2 2 . A ako jest troje: o n o koje biva hranjeno. [ona j e ] o n o što potiče rast. već očuvava. O n o pak čime se hrani dvostruko je. jednako dobro potvrđena lekcija. A izgleda da te i nisu na isti način hrana j e d n a drugoj. nastajanje". ali vatra ne hrani vodu. To p a k pripada duši. No postoji besputnost. 5. Postaju naime m n o g e j e d n a iz druge. hrana nešto trpi od o n o g a koji se hrani. v e ć o n a od njega. Svi rukopisi imaju ovdje των σωμάτων ή των στοιχείων. ali ne on od hrane. A ako oboje. a Sofonije τών σωμάτων και τών στοιχείων. što prihvaća i Ross. ne sve svemu. U orisu je dakle rečeno što jest hrana. i zboru v e ć m a no tvari. N e k i m a se pak čini da je narav vatre naprosto u z r o k o m hra­ 20 njenja i rasta. Budući p a k da je pravo sve označavati od svrhe naovamo. što je o n o što povezuje vatru i zemlju. a čime se hrani jest hrana. ako ne bi bilo nečega što [to] spriječava. kazujmo općenito ο svim osje­ tima. nego poput t o g hranećega. T a k o d a j e očigledno da na neki način oboje govore i ispravno i neispravno. Na ovome mjestu očituje Aristotel naravno jezično podrijetlo svog ključnog tehničkog izraza za „materiju" i „tvar": ΰλη znači u obič­ nome govoru. a ne vatri. A k o bi pak bilo. i [ono] jest sve dotle d o k se hrani. Filopon των απλών σωμάτων. Nama se.zboriti drugima i istima. te u z r o k rastenja i hranjenja. o n o toplo pak proizvodi vrenje. koji je τών σωμάτων smatrao preširokom odredbom. te koje hrani. hrani se suprotnost suprotnošću. dakle „ono koje tvori postanak.

] τό νουν και φρονούν. a ta jesu na neki način u samoj duši.. već j e d i n o m o g u ć n o š ć u . utjecajem onoga što jest usvršnošću. druga k ustroju i naravi. Jest naime na taj način neko znajuće kao kad bismo „znajući čovjek" rekli j e r je čovjek neko od znajućih i posjedujućih znanost. A neki tvrde i da j e d n a k o trpi od jednakoga. A sve trpi i biva kretano od onoga što jest čimbeno i djelatnošću. Razlikuje se pak u t o m e da o v o m e [= osjećanju] o n a koja proizvode djelatnost jesu izvan. te j e d n a k o o n o m e kako se m o g u ć n o s t drži prema usvršenosti. Izgorjelo bi naime u sebi. O n o pak [= osjećanje] po djelatnosti zbori se slično m o ­ trenju. Onaj naime koji posjeduje znanje postaje motrećim. U č e ­ nje i dohvaćanje znanja iz toga da se [to] jest m o g u ć n o š ć u . Aleksandar (Quest. Prihvaćamo s Rossom Temistijev tekst τήν άριθμητικήν namjesto nerazjašnjivog τήν αϊσθησιν. ili jesu dvije vrste preinake: j e d n a promjena k stanjima lišenosti. nego nekim drugim nazivkom.] κατά τό νοοϋν και φρονούν. a p o d utjecajem onoga koji to jest usvršenošću i podučavatelja. u djelovanje. S Trendelenburgom i Rossom čitamo εις αυτό. kao i znanje. te ne bi trebalo ničega što jest usvršenošću vatra. To rješenje prihvaćamo u prijevodu. s Hicksom. Theiler pak sma­ tra teško vjerojatnim takav poremećaj teksta te sam predlaže čitanje: και <δι' 6> τό αίσθάνεσθαι. Torstrik pak predlaže άγειν [. ako ga ne bi priječilo nešto od onih izvana. Rukopisi imaju u 417bl0-ll άγον [. Valja razlučiti i ο mogućnosti i usvršenosti. pa i ako se slučuje spavajućim. dvostruko će se zboriti i osjetilo.u se­ b e 2 6 je [to] naime preinaka i u usvršenost . budući da je već u njima i vatra i zemlja. Ima pak besputnost zašto ne biva osjet samih osjetila. [naime] o n o vidljivo i o n o čujno. j e d n o m kao m o g u ć n o š ć u . no nakon što pretrpi j e d n a k o je. kao što i o n o zapaljivo ne gori samo po sebi bez o n o g zapaljivog. postaju djelatnošću znajućima. a kad bude r o đ e n o posjeduje već.jer j e d n a k o o n o koje m o g u ć n o š ć u čuje i gleda kažemo da čuje i gleda. tako i osjećanje. što prihvaćaju Torstrik i Ross kao ispravnu lekciju. na drugi n a č i n . j e r dosad smo ο njima govorili naprosto. pa zato ne osjeća.. a j e d n a k o tako i ostala od osjetivih. Svaki od toga dvojega nije na isti način mogućan. U z r o k je taj što je osjet po djelatnosti [usmjeren na] o n a pojedinačna.. Stoga je nekako kao da trpi od jednakoga. No jest i tako da znajućim z o v e m o o n o g a tko već posjeduje gramatičko umijeće. a s druge o n o koje djelatnošću. i to iz istog uzroka. 2 5 A niti trpnja nije naprosto. pokrenutost i djelovanje o n o isto. i zašto [ona] ne tvore osjet bez onoga izvana. Ove posljednje riječi treba. budući da su po mo­ gućnosti znajući. dok ovaj jer ako hoće m o ž e motriti.n u ž n o je da pribiva o n o osjetivo. nego je j e d n o m neka propast od suprotnoga.ili je pak drugi r o d preinake. s čime se slažu i Ross i Kalan.. 83. Stoga [je m o g u ć e ] misliti za sebe. 15) ima κατά τό νοεϊν και φρονεΐν. kao i o n o koje već djeluje -. ali onaj preina­ čen učenjem i više puta se mijenjajući iz suprotnoga stanja. Zato nije d o b r o zboriti da se onaj tko razmišlja kad raz­ mišlja preinačuje. no opet je i kao da od nejednakoga. što ili uopće nije biti preinačen . a i ostali sastojci kojih jest osjet po njima samima ili po njihovim uzgrednostima. kako je rečeno. kao što rekosmo. već onaj j e r je tog roda i tvari. 6) ima τό αϊσθητον. A jednako i o n o osjetivo 2 3 : s j e d n e strane o n o koje je m o g u ć n o š ć u . 286 287 . d o k U svim rukopisima te u Temistija. a ne εις αυτό. kao s t o j e u drugim [raspravama] rečeno. ili ne treba zvati trpnjom. Prva promjena o n o g a koje m o ž e osjećati nastaje od strane rađajućeg. međutim nesvršena. I jest naime kretanje neka djelatnost. A [treći je] onaj već motreći. vezati uz μεταβολών. 81. dok jedini Aleksandar (Quest. Filopona i Simplikija. rekli smo u općenitim raspravama ο činjenju i trpljenju. drugi put pak kao dje­ latnošću. kad se god hoće. Oba dakle ona prva. Jasno je međutim da osjetilo nije djelatnošću.Izgleda naime da je [on] neka preinaka. stoji ovdje τό αίσθάνεσθαι. kao što niti graditelj kad gradi. j e r osjetiva pripadaju o n i m a pojedinač­ nima i o n i m a izvan. Kako je to m o g u ć e ili nemoguće. d o k je znanost na o n a općenita. Najprije ć e m o zboriti kao da su trpljenje. koji jest djelatnošću i pravi je znalac ovoga tu A. a ne uz ένέργειν. Jer trpi o n o nejednako. ( ovaj iz posjedovanja aritmetike 2 4 ili gramatike. A budući da osjećanje z b o r i m o dvostruko . Dovođenje u usvršenost dakle iz m o g u ć n o š ć u umujućeg ili razbirajućeg 2 7 ne bi bilo pravo nazivati p o d u k o m . ali ne djelovanja. kako imaju svi rukopisi i svi drugi antički komentatori. Jednako je i sa znanostima onih osje­ tivih. a drugi put prije očuvanje o n o g a što jest m o g u ć n o š ć u . a osjećati za sebe nije: .

De anima. d o k j e d n o p r e m a u z g r e d n o m e . Uber die Seele. 1877. quatenus eorum auctoritas valet. sluh zvuka. ' 288 289 . veličina. Trpi dakle. b u d u ć i da nije j e d n a k o . mirovanje. Kako je pak nji­ h o v a razlika bezimena. Z b o r e se pak o n a osjetiva trostruko. with Introduction and Commentarv bv Sir David Ross. i ο kojemu se ne m o ž e biti obmanut. Ljubljana 199o. Adolph. a zajednička su kretanje. Editio altera emendata et aucta Berlin. dok osjetilo opipa ima više razlika. ili gdje. o n a vlastita su u p r a v o m e smislu osjetiva. Ta takva n a i m e nisu nijednome vlastita. A valja pri pojedinačnim osjetilima prvo zboriti ο o n i m a osjetivima. koje je o s j e ć a n o 2 9 . već zajednička svima. introduction and notes by R. *1975 rBerhn. A od tih dvoje j e d n o je vlastito pojedinome osjetilu. Jer neko je kretanje osjetivo i o p i p o m i vidom. n e g o što j e o n o obojeno. i jest kao ono. Aristotel Ο duši. ili što j e o n o oglašeno. a drugo zajedničko svima. A od onih po sebi osjetivih. a okus sočnosti. O n o pak osjetljivo m o g u ć n o š ć u jest takvo kao što je o n o osjetivo v e ć djelatnošću. Trendelenburg. ukoliko je takvo. 6. broj. i [ona] u o d n o s u na koja je po niknuću ustrojeno jestvo svakog pojedinog osjetila.) Αή ^πΒ\-Ρΐ na. Translated with Introduction and Notes bv D W Hamlyn. Značenje pridjeva prema Trendelenburgu: „Ita hic κύρια ονόματα. tako stoji i s osjetljivim. U z g r e d n o se pak naziva osjetivim. 1969). (Pretisak: Hildesheim/Zurich/New York." Važniji konzultirani komentari: Aristotelis de crnima libri tres.) ani. napisal uvod in komentar ter dodal opombe in glosarij grških terminov Valentin Kalan. U z g r e d n o se naime osjeća to da se to steklo bijelome. Oxford. Edited. D." Slijedimo Rossa. 1957. a drugo kao [kad b i s m o rekli da to m o ž e ] onaj ko­ ji jest u [takvoj] dobi. Ubersetzt von Willy Theiler (= Aristo 4i!f4 ΊϊπΗ i n d e u t s c h e r Ubersetzung Band 13). n u ž n o je služiti se o n i m „trpjeti" i „biti preinačen" kao v a ž e ć i m 2 8 imenima. no pretrpjevši izjednačuje se. Oxford. Cambridge. kao što je vid boje. od o n o g a osjetivog. (Pretisak: Graz. Aristotle. dvoje od kojih v e l i m o da se osjeća po sebi. a razloženo je ο njima da su drugo i kako drugo. 1990.No ο t o m e dalje razjasniti bit će zgode i poslije. Aristotle 's De anima. Books II and III (With certain Passages from Book I). Ad interpretum graecorum auctoritatem et codicum fidem recognovit commentariis illustravit Frider. Hicks. kako je rečeno. n e g o je j e d n o kao kad bismo rekli da dijete m o ž e voditi vojsku. za razliku od Rodiera i Hicksa. A z o v e m vlastitim o n o koje ne m o ž e biti osjećano drugim osjetilom. i ne vara se da [je to] boja ili da j e zvuk. With translation. 1961. ili gdje je. Sada neka b u d e r a z m e đ e n o toliko da kao što o n o z b o r e n o m o g u ć n o š ć u nije j e d n o s t a v n o . ' Aristoteles. kao naprimjer ako bi o n o bijelo bio Dijarov sin. Ta se dakle takva nazivaju vlastitima za svako pojedino. 1974 ^ Ι θ β β ) . Stoga i ne trpi ništa. lik. 1907. koji stavlja zarez ispred ου αισθάνεται. Prevedel. Ali svako pojedino sudi upravo ο tima. koji dakle razumijevaju ovako: „To naime što se osjeća uzgredno je bijelome. Darmstadt.

T. a ovo znanjem. D. Biehl i Freudenthal smatraju da riječi u zagradi treba isključiti. hoće čitati ότι: „da je prisutno". R. i kojem se dijelu duše zbiva taj doživljaj.without the corresponding objects". Ne m o ž e se. zbiljsku djelatnost vanjskih stvari ili pak aktu­ alno imanje znanja i opažaja. nego jedino ono sadašnje. naprimjer d o k gleda o v o n e k o bijelo. d o k se slučuje to upravo m o t r e ć i m i pomišljaj u ć i m . v e ć [je toga] opažaj. U : Aristotle i n twenty-three Volumes. to naime često puta vara. L o n d o n . With an English Translation by W. pamtiti niti o n o buduće. Pamćenje je pak o n o g a prošlog: nitko neće reći da pamti o n o sadašnje d o k 1 je prisutno. i prisjećanje. VIII: On the Soul. od­ stupajući time od svih rukopisa i ostalih komentatora. Parva naturalia.. Ali kad bez djelatnosti 2 ima znanje i opažaj. Vol. već će o n o nazivati j e d i n o opažanjem. Ross se bez mnogo dvoumljenja odlučuje za prvu alternativu. premda se njegova argumentacija za to teško može ocijeniti posve zadovoljavajućom. Temistije i Mihael Efeški čitaju ovdje έργων namjesto ενεργειών. i z b o g kojeg uzroka nastaju. S. prihvaćenog od svih izdavača. naime da li aktualnu. On Breath. Ross: . Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. No i zadrži li se „bez djelatnosti". Ponajprije dakle treba prihvatiti kao ishodište kakva su o n a koja se pamte. bu­ dući da sugeriraju kako se znanje „pitagorejskog poučka" može steći 291 .Ο pamćenju i prisjećanju Izvornik: ΠΕΡΙ Μ Ν Η Μ Η Σ Κ Α Ι Α Ν Α Μ Ν Η Σ Ε Ω Σ . Tako i W. tako pamti ([naprimjer] da su trokutu kutovi jednaki dvama j e d n a k i m a ) 3 . Ο pamćenju i sjećanju treba kazati što jesu. naime. niti o n o m o t r e n o . G. kakvom neki na­ zivaju proroštvo). njime naime ne spoznajemo ni buduće ni prošlo. Jer nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju. već je [to] o n o što se m n i ili što se očekuje (a moglo bi biti i da ima nekakve znanosti očekivanja. a oni brži i lakoučniji lakše se prisjećaju. M C M L X X V i 1 9 3 6 ) . n e g o su v e ć i n o m oni sporiji ti koji bolje pamte. u j e d n o m sluBiehl ovdje umjesto δτε. niti o n o g sadašnjeg. nije neposredno jasno što tu znači riječ ενέργεια. Hett ( T h e L o e b 1 Classical Library 288).

da je vidjela nešto. Nuvens (L'Evolution de la Psychologie d'Aristote. Pamćenje dakle nije ni opažaj ni prosudba.od διανουμένου. Filoponov stav u komentaru uz De anima (531. Ross: . D. i to time č i m e opa­ žaju [vrijeme] 4 . npr. 292 293 . Zato pribiva i nekim drugima od živih. T. ili opazio. drugi je zbor. može biti pogrešno pisanje od νοητικού. W. da je naime Aristotel i učenjem i opažanjem. ta jedina pamte. 1023b32. A upamtiva po sebi su o n a koja su predočiva. a na inače prihvaćenome mjestu remeti kontekst. Usp. Ross. Jer i tamo. peripatetičari]. tako u duši zbori da je to ranije č u o . ali je ne misli kao kolikoću. a ne j e d i n o ljudima i o n i m a koja imaju mnijenje ili razboritost. Smatramo da se zamjenica αυτήν. u latinskoj tradiciji continuum. R. dotiče". ali je misli samo kao kolikoću. nučila] ranije. A netko bi m o g a o besputiti ο t o m e kako se zapravo pamti o n o što nije prisutno. Veliči­ nu p a k i gibanje n u ž n o je spoznavati onime čime i vrijeme. a po sebi pak o n o m e p r v o m osjetljivom. što bi tada značilo da se tu govori ο onim živim bićima čiji je život stalna djelatnost uma. 128bl9. G. a prihvaća Hett . T.kako tvrdi Bywater. tad ne bi pribivala m n o g i m a od ostalih 8 živih. nego je o n o g a sadašnjeg opažaj." Kao i W. 1037a4. R. a o n o ranije i kasnije jesu u vremenu. p r e m d a se uop­ će ne služimo time da je trokut neka određena kolikoća. što. Rossu. Zato je sve pamćenje zajedno s v r e m e n o m . Usp. no Rassow je predlagao čitati θηρίων. 1088al0). no neodređenim. prema G. baš t o m e pripada i uobrazilja. D. dok je ovo drugo prema Aristotelu na svaki način nemoguće. A ako bi [mišljena] narav i bila pripadna kolikoćama. I pamćenja onih mislivih također n e m a bez p r e d o d ž b e . njihovih pokretača i si. Stječe se naime isti doživ­ ljaj k o d mišljenja kao i k o d crtanja. ili uvidio. ili čula. 1072b28. Metaph. Jer svaki put kad je u djelatnosti u po­ gledu pamćenja. iza sponiinjanja „predodžbe" u 540al3. Metaph. A i p r e d o d ž b a je podražaj zajedničkoga osjetila.. G. kao što je bilo i ranije rečeno." W. stavlja dodu­ še o d r e đ e n u kolikoću. ili nešto takvoga. K a k o je ο uobrazilji bilo r e č e n o ranije u [raspravi] ο duši. kako se nama čini. nebeskih tijela.čaju da je bio naučio ili sagledao. 132bl0. zato što nemaju sva opažaj vremena. i to o n i m dijelom tijela koji g a ima poput n e k o g 9 1 0 U svim tekstovima stoji νοουμένου. Time je uklonjena i teškoća na koju je bio upozorio F. a o n o g a prošlog pamćenje. ta­ ko da je očito da je njihova spoznaja djelo o n o g prvog osjetlji­ voga. R. i napome­ nu Sorabjia: „Govor ο smrtnim živim bićima implicira ukaz na Ari­ stotelov nauk da je Bog besmrtno živo biće {Top. A da je neki dio m o ć i kojima se misli. 450a30. uzgredno pak o n a koja nisu bez pre­ dodžbe." Prihvaćamo Freudenthalov prijedlog da se τό πάθος. jedan od zacijelo središnjih pojmova ne samo Aristotelove fizike nego i cje­ lokupne filozofije. ako v e ć niti sada m n o g i m a [ne pribiva]. D. θνητών je lekcija svih rukopisa. Ross međutim opravdano upozorava na to da se riječi „ako već niti sada mnogima" ne mora vezivati sa „smrtnim". istovjetan s onim što Aristotel zove „mislivom tva­ ri" (ΰλη νοητή. T a k o da o n a od živih koja opažaju vrijeme. što prihvaća i Biehl. u čemu se nalazi sjedište onoga što Aristotel naziva „zajedničkim osjetilom".kao što smo i ranije rekli . kad biva vrijeme. Ross smatra daje τό πάθος „almost certainlv an intruder". o n o g a b u d u ć e g očekivanje. tad uz to ujedno opazi da [je to vidjela. 6 T a k o da bi m o ć i mišljenja 7 bilo pripadno uzgredno. v e ć stanje ili do­ življaj nečega od tih. Očito je dakle da t o m e od onih pripadnih duši č e m u pripa­ da pamćenje. ili još određenije ο „urođenoj toplini" sadržanoj u njemu. ili . kao što kažu [tj. R. već naprosto općenito sa „živim bićima uopće". Ta i takva vječna živa bića niti su u vremenu niti dakle mogu imati neki opažaj vremena. neprekidnost (geometrijskih) likova. 450a29. T. kako tumače interpreti i prevoditelji. sve­ j e d n o ga c r t a m o određenim u pogledu kolikoće. I onaj tko misli na isti način: ako bi mislio i o n o što nije kolikoća. a27. Ross je djelomično sklon tom stavu. A pamćenja o n o g a sad ne­ ma u o n o m e sad. budući da jednako tako stari komentatori kao i noviji u pravilu tekst razumiju tako da je tu riječ ο takozvanim nižim životinjama (Temistije čak umjesto θνητών piše άλογων). Ross: „Certainlv the words seem out of place. odnosi na αϊσθησις iz retka prije. poput Boga. slijedimo Freudenthala u premještanju ove rečenice iz 540al0 dva retka niže. kad je prisutan doživljaj a stvar odsutna. ili naučila. čula. premje­ sti unatrag i čita nakon τοιούτον. Z b o g kojeg p a k dakle u z r o k a nije m o g u ć e ništa misliti bez neprekidnosti 5 . I G. 1948). Ona tek tamo ima smisla. a m o ž d a i nijednom od smrtnih . niti b e z v r e m e n a o n a koja nisu u vremenu. Svaki put nai­ me kad djeluje pamćenjem . Tako smo ovdje u nevolji preveli τό συνεχές ("ono koje se skupa drži. T. misliti nije [moguće] b e z predodžbi. stavlja kolik o ć u pred oči. Louvain. 15): „Tvar je. 1036a9 s q q ) . Z. a u drugome da je bio č u o ili vidio. a ne na dušu. Riječ je ο srcu.extent"). Jasno je naime da taj doživljaj treba misliti kao o n o što je opažajem nastalo u duši.

Stoga također onima koji su u m n o g o m e gibanju. o d n o s n o o n o m e čime o p a ž a m o vrijeme. o n o odsutno? A k o jest nalik otisku ili slici u nama. I z b o g toga ponekad ne z n a m o kad n a m u duši nastanu takva gibanja od prijašnjega opažanja. Δ. j e d n o je oboje od toga. ή κίνησις αύτοϋ razumijemo sa Sorabjiem: „The change connected with the other thing". ne nastaje unutra otisak. Biehl stavlja riječ θεώρημα u zagrade. R e č e n o je dakle što je pamćenje i sjećanje: da je imanje pre­ dodžbe kao prilike o n o g a čega je predodžba. Metaph. [motri] kao prilika Koriskova. D. da li to pam­ ti taj doživljaj. ako duša njime to opaža ukoliko jest po sebi. zašto bi opažaj toga istog bio pamćenjem drugog. T a k o da i kad je u djelatnosti gi­ 14 banje toga d r u g o g . tako treba smatrati i da je o n a predodžba u n a m a j e d n a k o tako sama po sebi neka 13 m o t r i d b a kao i opet predodžba drugog. Vježbanja m e đ u t i m očuvavaju pamćenje ponavljanim prisjećanjem. kako.crteža. te u duši to drugo nastaje j e d i n o kao misao. 12 kao u starih zdanja. te dvojimo da li je to pamćenje ili ne. poput onih koji udaraju pečate pečatnim prstenjem. a ne kao po sebi. takvih postavki više ne susrećemo. jer u tijeku su. Ross: . ali ipak o n o biti nije obojima isto. D. 10) i u onome za Parva naturalia (str. j e r nekad se događa da pomislimo i prisjetimo se da s m o nešto prije čuli ili vidjeli. 16) upozo­ ravao kako je govor ο nekome dijelu tijela koji bi sadržavao dušu iz temelja nespojiv s zrelom flozofijom duše u tim poznim spisima. jedni z b o g rastenja. 294 295 . i z b o g otvrdlosti onoga što prihvaća podra­ žaj. D. D.an object of contemplation". Ross pak predlaže da se θεώρημα zadrži te je tumači kao „the direct. Slijedimo W. da li se to događa po t o m e da s m o bili opažali. gibanje koje nastaje obilježi kao neki otisak osjetbe. te se. te motri kao [nečega] drugog. prisjećaj. nego izvornije prema osnovnom značenju glagola iz kojega je izvedena. dok se u drugih i ne prihvaća. A događa se i suprotno. Jednako je i W. Ross i u komentaru uz De anima (str. tad se motri kao prilika u crtežu. a to nije ništa drugo do višekratno motriti kao priliku nečega. immediate object of consciousness. u čemu se može osloniti na dio rukopisa. i slu­ šanja. G. pamtimo o n o što ne opažamo. dok u kasnoj. o n a je motridba ili predodžba. Jednako se pokazuje da ni oni jako brzi ni jako spori ne pamte lako: oni prvi su vlažniji no što treba. Rossa ("the having") razumijevajući i prevodeći ovdje riječ έξις ne kao gore naprosto sa „stanje". z b o g strasti ili z b o g dobi. W. something that is present as if to the senses".„dispozicija". a drugi suhlji. ne vidjevši Koriska. ako pak drugo. a kao dru­ gog. pa je odatle različit doživ­ ljaj motrenja nje nego kad se motri kao nacrtana slika. d o k drugima zbog sasušenosti. Ross. te se m o ž e motriti i kao slika i kao prilika nečega. A to se događa kad n e t k o o n o što nije prilika nečega motri kao priliku. kao što je rečeno i to kojem dijelu od onih u n a m a pripada: da p r v o m e osjetljivom. a drugi z b o g opadanja. koje ju čini nepodesnom za oslikavanje freskom. na Temistija i na stari latinski prijevod. a prvo. kojoj zacijelo pripadaju i De anima i Parva naturalia. čega imanje 1 1 z o v e m o pamćenjem. R. prvima se predodžba ne zadržava u duši. kao da je tek prilika.. Isto to prihvaća bez dvoumljenja i W. Jednako smatra i Sorabji. T. čini se da pridolazi nešto poput misli ili predodžbe. ili o n o od čega je on nastao? A k o naime prvo. Vrlo je vjerojatno da je i sam Aristotel htio upravo na to upozoriti da je svako „stanje" tek usljedak stanovitog „imanja" i „držanja" (usp. Na­ šim je tumačenjem takvo protuslovlje dokinuto. Upravo zato oni jako mladi i starci teško pamte. dok Freudenthal izbacuje iz teksta i nju i slijedeću φάντασμα. kao o n o t a m o . 1022b4-14). Naime. D. uz 449b25 i 451al5-16. kao što se zbilo Antiferonu Orejcu i drugim ekstaticima: naime ο p r e d o d ž b a m a zbore kao da su se do­ godile i kao da ih se sjećaju. kao u tekućoj vodi da su se izgubili gibanje i pečatni prsten. ne nastaje pamćenje. Ili je tako da se i to m o ž e dogoditi? Jer baš kao što o n o na crtaćoj ploči nacrtano jest i slika i prilika nečega. A k o pak uko­ liko je drugog. a ne toga samog? Kako dakle pamti o n o odsutno? Jer moglo bi biti i gledanja onoga odsutnog. ne bismo pamtili ništa od onih odsutnih. Slično i W. Ross navodi uvjerljivo objašnjenje Bearea da se prispodoba od­ nosi na sušenje slojeva podloge na površini starih zidova. poput prilike je i sjećanja. To se pak dešava kad onaj tko motri kao samo promijeni. Ali ako je takvo o n o što se stječe o k o pamćenja. opažajući. te o n o isto i neku lokaciju duše u tijelu naučavao samo u svojoj srednjoj fazi. Dakle kao po sebi.

A ne treba tražiti kako bismo se prisje­ tili 2 1 onih udaljenih.. a ne pamti se sada o n o što se sad doživljava. Stoga i nešto. T. VI. no promjena je nepotrebna ako se s Temistijem i G. Većina rukopisa ima φαύλα. G. Prevodimo ovdje έξις s G. bit će se giban o n a k o kako to naj­ češće biva. jer pamti se sad o n o što se vidjelo ili doživjelo prije. ili srodnog. o n o m e tko doživljava o d m a h već u n u t r a pribivaju doživljaj i znanje. tad. A k o pak ne iz nužnosti. I kad se dakle tko hoće prisjetiti. jer kako se odnose stvari j e d n e spram drugih. K a d netko naime po prvi put ili uči ili doživljava. niti ga ispočetka stječe. nego navikom. Na taj se dakle način traži. pamćenje po sebi ne pribiva prije no što b u d e ovremenjeno. tako i gibanja. ili o n o čega imanje s m o tad nazvali pamćenjem. dok Temistije i Mihael Efeški čitaju φαύλως και χαλεπώς. č i m je po prvi put unutra nastalo o n o m e nerazdjeljivom i krajnjem 1 7 . objašnjavajući dalje da je to „zbog toga što da bi se prisjetio moraš se sjetiti nečega povezanog sa stvari koje se hoćeš prisjetiti". Kad unutra nasta­ 16 ne stanje i doživljaj. sve d o k ne b u d e m o gibani onim koje je o b i č n o dolazilo nakon onoga [koje t r a ž i m o ] . dok. već samo onih blizih. gibamo se n e k i m prijašnjim gi­ banjima. tad nastaje i o n o gibanje. R. Rossom ούτος veže s ζητοΰντες. ed. s druge strane. tako da je maleno to što preostaje da bi bilo gibano nakon onoga. Prisjećanja se zbivaju kad se po naravi sluči da j e d n o gibanje nastane već n a k o n ovoga tu drugog.a disposition to remember". a i ne tražeći na taj n a č i n 2 0 pri­ sjeća se. kao naprimjer matematički poučci. 1 9 Niti su pak ta naprosto. koje se je prije imalo. Ross i W. R. a na neki nije.. T a k o da ne nastaje u n u t r a zajedno s unutra nastajućim doživljajem. Rossom:. v e ć na neki način jest. kao i već Bekker čita kao δ' δμος. Najčešće pak nakon što uslijede m n o g a druga gibanja koja s m o spominjali. T. 431al9. ili sadrže dio njih. ili od nečega drugog. D. Ove riječi shvaćaju svi komentatori kao da označuju trenutak vreme­ na. Očito zabunom samog Aristotela. R. te prisjećanje biva iz j a č e g unutrašnjeg počela no što je o n o iz kojega se uči. A prisjećanju 1 8 se stječe to da ga prati i p a m ć e n j e . R. Mihael Efeški čitao je τω δέ μνημο­ νεύειν συμβαίνει και μνήμην άκολοϋθειν. Ross. D o b r o se pamte o n a koja sadrže neki poredak. R. No događa se da smo više naviknuti o n i m gibanjem kojim se jedanput gibamo. o v o poslije onoga. Nadalje je očito da se ne pamti o n a kojih se sad prisjeća. Zato i pratimo slijed misleći od o n o g a sad. a neka su ujedno s njima. tad ne stječe p o n o v o nikakvo pamćenje (jer nikakvo nije prije toga prošlo). Ostaje j o š reći ο prisjećanju. usprkos Freudenthalovu neslaganju. Ross za značenje φαύλος u smislu . jasno da kad god se bude gibano onim. kad god nakon drugog gibanja uslijedi i o n o . 296 297 . Jer prisjećanje nije ni p o n o v n o stje­ canje ni stjecanje pamćenja. 241. bit će se i ovim gibano. 7 i na De anima. te od sličnog. 7). što uzimamo za osnovu pri­ jevoda. T. nego drugim kojim češće. mislim na praćenje slijeda. tad će činiti o v o : tražit će dohva­ ćanje početka gibanja. Dalje.inexact" upućuje na Tukidida. Temistije parafrazira tekst naprosto ovako: „Pamćenje je po nužnosti praćeno prisjeća­ njem". s j e d n e strane. tako da o n a ranije pribivajuća p o n o v o u n u t r a nastaju. 426bl6. bolje p a m t i m o no drugo koje češće viđamo. Neuhauser.II. n a k o n kojega će biti o n o . Spengel. pozivajući se na De sensu. m o r a od toga razlikovati. [tek] tad jest pamćenje. koji pridjev smatra istoznačnim s προβληματικοϊς. ovdje je napisano μεμνήμεθα gdje je trebalo stajati άναμιμνησκόμεθα. Dva puta n a i m e m o ž e onaj isti isto naučiti i pronaći. Zato prisjećanja najbrže i najbolje nastaju iz početka. T. Prisjećanje nastaje z b o g toga jer su neka gibanja ista [s o n i m a koja tražimo]. Ali kad se p o n o v o stekne znanje ili opažaj. Ross pak smatraju daje tu riječ ο organu u kojemu je sjedište primarne osjetilnosti. Prisjećanje se dakle Za značenje riječi επιχειρηματικούς λόγοις oslanjamo se na Temistija (Paraphrases Aristotelis. videći to j e d n o m . nego o n o u početku opažano ili doživljavano. 18. A ako iz nužnosti. Τ. II. o n a pak slabo u r e đ e n a 2 2 pamte se teško. Ponajprije pritom treba posta­ viti kao važeće o n o istinito što je kazano u raspravama posveće­ n i m p o s e b n i m p r o b l e m i m a 1 5 . ili suprotnog. bez prethodnoga tra­ ženja ili prisjećanja. Navikom naime slijede gibanja j e d n a druga. to je i tada je neko prisjećanje na ta rečena. G. III. Slijedimo Gesnera razumijevajući μνημονεύειν kao άναμιμνήσκεσθοα. Riječi δ' ούτος Freudenthal. Jasno je naime da je za to isti način. kako primjećuje G. Vrlo teško razumljiva rečenica. Kad god se dakle prisjećamo. ako treba znanjem nazivati stanje ili doživljaj (a ništa ne priječi u z g r e d n o se i prisjećati nekih od o n i h koja z n a m o ) .

W. Dio rukopisa i Temistije imaju δύναμιν namjesto δυνάμει. R. od čega se prisjeti na jesen. T. kako ispravno napominje G. R. Jer pamćenje je to da je o n o gibajuće m o g u ć n o š ć u 2 3 unutra. dok ne pokrenu takvo gibanje kojim je praćena stvar. ako tragamo za tim d o b o m . a po­ nekad ne. Izgleda doista u o p ć e 2 5 da je početak u svemu o n o srednje. i k o n o m D i k o n o m F. kako je re­ čeno.I prisjećanje se od p o n o v n o g a učenja razlikuje time što na neki način m o ž e od sebe samog biti gibano k o n o m e što slijedi za p o č e t k o m . Rossu učinilo smisao „glatkijim". Temistije i Mihael Efeški razumijevaju ovdje τό καθόλου kao u osnovi istoznačno s onim ώς επί τό πολύ. sjećamo se doduše slič­ noga. sjetit će se došavši k o n o m F. A najvažnije je da treba spoznati vrijeme. no ispušta­ jući μή. Prihvaćamo prijedlog Christov da se namjesto άφελκί] čita άφέλκηται. Ovim neodređenim τι naznačuje Aristotel u pravilu „zajedničko osje­ tilo" ili pak njegovo tjelesno sjedište. što se izgleda može pri­ hvatiti. A kad ne može. kao što neki kažu za vid . u t o m e je da se polazeći od istoga početka m o ž e biti giban k više njih. tad je razložno da ih luči kao i veličine. Čitamo s Hettom i svim izdavačima osim Biehla i G. T. te od njega k vlažnosti. Ross smatra najboljim pret­ postaviti da je παλαιοϋ zapravo predajom iskvareno originalno πολλοϋ. ili mjerom ili neod­ ređeno. To se pak dešava onima koji započinju m n o g o toga. tra­ ži li o n o G ili H. Ross. D. Ross smatra Wilsonov prijedlog „atraktivnom emendacijom". D. A k o pak ne. R. R. Ross se za tumačenje riječi πάλαι u smislu„lately" poziva na Bonitzov Index. A ako ne traži neko od tih.jer m o ž e misliti čak i nebića -. Stoga se ponekad čini da se pri­ sjeća polazeći od općih mjesta 2 4 . T a k o naprimjer ako bi tko mislio ona kojih su [oznake] A B C D E F G H . D. premda. A treba dohvatiti početak. U z r o k je da se brzo napreduje od jednoga k drugome. 559al9. No tekst daje takav smisao i bez promjene. Cook Wilson je namjesto ένεργείςι ovdje konjicirao συνήθεια. kao od mlijeka k bijelom. T. no tražeći može. no ipak mu se čini da je prihvaćeni tekst u redu. a od bijeloga k zraku." άπό τοπών u smislu loci communes. te čita έάν ούν διά πολλοΰ κινηθι] i prevodi u smislu „ako se gibanje događa dugo nakon početnog doživljaja". A neka bude n e š t o 3 0 čime luči o n o više i manje [kod vre­ m e n a ] . n e g o razmjerno Prihvaćamo tekst G. Kao što je po naravi ovo neko zajedno s o v i m 28 n e k i m . 298 299 . Freudenthal prihvaća takav tekst. T. te pronalazi. kako su određena naprimjer u Aristotelovoj Retorici I. W. slijedeći Siebecka. čime on opravdava svoju emendaciju τω ένεϊναι namje­ sto τό ένεϊναι. a osobito kad se nekako biva od t a m o na sebe odv r a ć e n 2 9 . j o š više je tako u onima po navici. polazeći od istoga ponekad sjećamo. Ross pristaje uz Beareovu konjekciju τι namjesto τε. W. naprimjer od C k o n o m F ili k o n o m D. već p o m o ć u drugoga. međutim. A k o se ne bi kod o n o g a A sjetio. već prije da jest po mogućnosti. što bi i prema G. Rossa ovoga spornog mjesta glasi:„For to remember is to have the power that sets the moving going. a odatle se m o ž e kretati k obima. Ross navodi Havduckovu primjedbu da je nemoguće reći daje pamćenje postojanje mogućnosti. Stoga se b r z o prisjećamo o n o g a na što višekratno 2 7 p o ­ mišljamo. slijedeći većinu rukopisa. Zato i kad se treba sjetiti imena. Rossa: εάν ούν δι' ά πάλαι ού κινηθή. D. a to je da se bude p o k r e n u t o od sebe i od gibanja koja ima. Prisjećanje dakle biva na taj način. na taj način značenje onoga τό ostaje potpuno neutralizi­ rano. sjetit će se kod o n o g E. T a k o da se biva katkad kretano i ta­ mo i drukčije. A budući da u o n i m a po naravi biva i o n o protiv naravi i po slučaju. εάν ούν μή διά παλαιοϋ κινήται. R. 1358al2. Jer o n a velika i udaljena ne misli time da tamo pruža razum.. kojima narav dakako ne pribiva na j e d n a k način. tako je to i d j e l a t n o š ć u . W. o n o v i š e k r a t n o p a k tvori na­ rav. samo bila nepotrebno ponovljena upravo iskazana misao. G. A k o se dakle ne giba na taj upravo rečeni način. A uzrok toga da se. tad više ne pamti. čime bi. jer navika je doista p o p u t na­ ravi. ali samo o n o pogrešno izgovaramo. ili neće uopće nikako niotkuda.when something attracts the mind from that direction tovvards self". D. Rossa. Vlastiti prijevod W. jer ako ne prije. I na taj način uvijek. stoje manje vjerojatna lekcija. dajući zatim rečenici ovakav smisao:. ići će k o n o m D. Hett i svi izdavači osim Biehla imaju tu. sjetit će se kad do toga dođe. T. Cesto se pak netko upravo sad ne m o ž e prisjetiti. 2 6 gibat će se k o n o m e naviknutijem. koji umjesto ά πολλάκις čitaju πολλάκις ά.

što biva naj­ više kod melanholika. Njih naime predodžbe ponajviše pokreću. premda bi „rastojanja" u kontekstu mogla sugerirati i prvu soluciju. npr. onaj tko se prisjeća. U grčkome muški ih srednji rod: αύτώ. Rossa. Ali Malo je vjerojatan stav G. Najvjerojatnije je ipak da Aristotel i tu misli na „prvo i zajedničko osjetilo" odnosno njegov organ. Smisao s G. R. d o k u prisjećanju nijedno tako reći od spoznavajućih živih. „doživljaj je ono tjelesno". ako giba AB B E . kao naprimjer da se pred tri dana to i to učinilo. 452al0. 300 301 . taj zaključuje da je prije vidio. tvori C D . ili o n o bez ovoga. jer i procjenjivanje je neki zaključak. no G. a drugi put i mjerom. N a i m e u n j e m u 3 1 jesu slični likovi i gi­ banja. Naime ne zaustavlja se lako kad je uzgibana. T a s e naime odnose kao F A p r e m a BA. znak toga je uznemirenost kod nekih kad se ne m o g u prisjetiti. A a k o h o ć e misliti F G . osim čovjeka. Rossa da se riječ έναϋττ) odnosi na διάνοια. kako bi izgledalo prema hrvatskome prijevodu. Da je doživljaj nešto tjelesno. tad umišlja da se sjeća.odgovarajućim gibanjem. boja. A pamćenje vremena je dvostruko: j e d n o m ga se naime ne pamti mjerom. Kako treba ovdje razumjeti εϊδη? Da li samo u smislu geometrijskih likova. A najuznemireniji su oni kojima se slučuje da im vlažnost pri­ biva o k o sjedišta osjetilnosti. Ross: za njega su one naprosto „objects of perception". D. ne videći načina kako da se te riječi zadovoljavajuće protumače. Biehl i G. te stavlja u zagrade riječi και τά έκτος. N a i m e ništa ne priječi da netko b u d e obm a n u t i da mu se čini da se sjeća. koji je vezuje uz „gibanje" u istoj rečenici. W. poput G. Iskaz se ne odnosi na inteligibilne forme koje um izlučuje iz senzibilnih. ali da se ne zna kada. Prilično lako rješava problem W. Ali pamti ga se i ako to nije mjerom. čak i ako silno naprežu razum. 3 5 te da je prisjećanje traženje predodžbe u takovome. tako i onaj koji se prisjeća i traga uzgibava nešto tjelesno. dakle ne može ponovo. No kad je u djelatnosti sjećanjem. sve d o k p o n o v o ne d o đ e 3 7 o n o traženo i ne smiri gi­ banje. Stoga se i strasti i strahovi. D. 452al5. A m o ž d a treba smatrati da kao 33 što u n j e m u i m a i nešto drugo srazmjerno odgovarajuće vidovi­ 34 m a . D. tako da ima i rastojanjima. no umjesto HI misli K L . A ako to umišlja. Da nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju.. ili čuo. rečeno je u o n o m e pređašnjem. T. d o k se ništa manje prisjećaju i onda kad to više ne pokušavaju. budući da smisao po svemu sudeći zahtijeva „sense of returning". Ross zadržava namjesto ώσπερ čitanje και. kao što o n i m a koji bacaju koplje nije više u vlasti zaustaviti ga. ili doživio nešto takvoga. ili pak u općenitom i strogo ontologijskom Aristotelovu smislu unutrašnjih vidova. T. niti to koji od tumača pokušava. Ross opravdano traži povratak na čitanje rukopisa έπανέλθη. Č i m e će dakle razlikovati. nego nije m o g u ć e da mu o s t a n e prikriveno da se sjeća.completely under control". T. koje imaju neki od rukopisa i Mihael Efeški. T. D. koji smatra da ono „obscures the sense". R. Naprimjer. i to je poput nekog traženja. kad se j e d n o m pokrenu. tada je sjećanjem u djelatnosti. u č e m u jest doživljaj. A to pribiva onima kojima i o n o procjenjujuće. kao što s u srazm j e r n o odgovarajuća o n i m a izvan. stari komentatori te svi raniji izdavači i u novije vrijeme W. T. Ne vidimo razloga uklanjati ώσπερ ispred άνάλογον. značiti gibanje. Rossa. A prisjećanje se od pamćenja razli­ kuje ne samo glede vremena. R. kad misli o n a veća. Uobi­ čajeno je pak govoriti da se doduše pamti. Temistije te skoro svi izdavači uključivši Hetta čitaju ovdje έπέλθη. Ross σωματικόν τό πάθος. da li misli njih 32 ili o n a manja? N a i m e sva o n a unutra manja su. kako smatraju neki interpreti. Naime. već i time da u pamćenju imaju udjela i m n o g a od ostalih živih. A u z r o k da prisjećanje nije u njihovoj vlasti 3 6 je taj da. tad ne umišlja. Rossom: . prema kojima se neka konkretna stvar uopće može zboriti nekim određenim tim? Vjerojatnijim držimo ovo drugo. oblik i veličina opažanih objekata. Zašto dakle tvori radije CD nego F G ? Ili je to zato j e r kao što se AC odnosi p r e m a A B . prema čemu prevodi­ mo. j e d n a k o misli BE. kad se kolikoća o n o g a kad ne spozna mjerom. a ne čini. a Hett σωματικόν τι τό πάθος. K a d a dakle kretanje stvari nastaje ujedno kad i kretanje vre­ m e n a . Slažemo se s prirodnijim rješenjem W. U z r o k je to da je pri­ sjećanje kao neki zaključak. R. p r e m d a se ne sjeća. Sorabji je znatno određeniji: „Forme u pitanju jesu takozvane osjetilne forme. ne Većina rukopisa. To naime bijaše samo sjećanje. R. tad se ne sjeća. tako se odnosi Η p r e m a I? Ta dakle ujedno giba." ako kretanje stvari nastane odijeljeno od kretanja vremena. dakle „neki tjelesni doživljaj". Ross čitah su ovdje σωματικών τι πάθος. j e r srazmjerno su odgovarajući AC i C D . Sto onda? Odgovor se ne da jednoznačno izlučiti iz teksta. Mihael Efeški.

Oxford. pjesmama i govorima. j e r imaju velik teret na o n o m e osjetilnom. 302 303 . rečeno je. te da li taj doživljaj pripada [dijelu. Heet ( T h e L o e b Classical Library 288). okusa. te ostalih takvih. a j e d n a k o tako i kod ostaloga: . Oni pak posve mladi i j a k o stari teško se sjećaju zbog gibanja. Aristotle. U: Aristotle in twenty-three Volumes. M C M L X X V Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. a zajednički su osjeti p o p u t lika. Cambridge. W. N a k o n toga valja istražiti ο snu. ili lijepo. 1972. Većina rukopisa ima na početku rečenice εί δή. With an English Translation by W. s Hettom. Osim toga. kako ima većina rukopisa. Aristotle. Ne čitamo ώστε. što jest i kako nastaje i z b o g kojeg uzroka. D.zaustavljaju niti kad su p o n o v o protivno gibani. VIII: On the Soul. L o n d o n . A uz to. a oni prvi u rastenju. nego i da je bijelo. De sensu and De memoria. neki rukopisi ή δέ. Ross (dalje: Ross) konjicira ει δ' ή. A oni koji imaju velik gornji dio tijela i patuljci teže se pri­ sjećaju nego oni t o m e suprotni. d o k su zasebni [osjeti] poput boje. i ne m o g u u početku zadržati kretanja. I nalik je to stanje onim imenima. Mugnierom i Hettom εί δέ. On breath. a ništa od toga ne m o ž e mnijenje ustvrditi bez osjeta. 1906 (Pretisak: New York. Naime i onima koji su prestali. koja im je narav i kojima od onih duše pamte o n a živa. Svi izdavači prihvaćaju Sivvekovo čitanje ουδέν namjesto ούδ' έν. Jer od svega o n o g a u nama jedino njima spoznajemo nešto. Ο snovima Izvornik: Π Ε Ρ Ι Ε Ν Υ Π Ν Ι Ω Ν . 458b8. Sivvekom i Biehlom. sluha slušanje. A to će se n e k o m e pokazati upravi li p o z o r n o s t i pokuša se sjetiti čim ustane. Važniji korišteni komentari: Aristotle. veličine i gibanja. Izgleda n a m naime da o n o što se približava gledamo j e d n a k o kao čovjeka i kao bijelo. Ali zacijelo niti mnijenjem. London. on Memory. Richard. 1973). već se rastresaju i ne napreduju smireno u prisjećanju. T a k o i u snovima pored o n o g a što se pojavljuje p o n e k a d pomišljamo [nešto] drugo. S. i koji to neće. i to najprije kojemu od o n i h duše se pojavljuje. R. sve pak što ima zatvorene oči i spava nije u m o g u ć n o s t i gledati. Ross. Vol. ni istinito ni lažno. baš kao kad u b u d n o m e stanju nešto opažamo: n a i m e ο o n o m e što o p a ž a m o često nešto i razmišljamo. o d n o s n o moći duše] kojom se m o ž e misliti ili onoj kojom se m o ž e osjećati. budući da ne­ dostaje u gotovo svim rukopisima. krećući se istim smjerom. Parva Naturalia. Čitamo s Biehlom. ipak nadolazi opet pjevati ili govoriti. A Revised Text with Introduction and Commentarv by Sir David Ross. i u o p ć e osje­ tila opažanje. U snovima se pak duši događa da to čini. što slijedi Gallop. T. A ako je upotreba vida gledanje 1 . j e r san j a m a č n o ne o p a ž a m o osjetilom. Ο pamćenju dakle i sjećanju. te ο prisjećanju. Parva naturalia. već se t o m e su­ protstavljaju. djeca su pa­ tuljasta d o k ne uznapreduju u dobi. 1955. Slijedimo Gallopa i van der Eijka započinjući apodozu s δήλον. uz san još i nešto drugo pomišljamo. kad se nešto od toga pretjerano nalazi na ustima. Sorabji. Text and Translation with Introduction and Commentarv by G. Jer ne k a ž e m o samo da je o n o što se približava čovjek ili konj. zvuka. Ovi drugi su naime u s n a ž n o m opadanju.to je j a s n o 2 da ne o p a ž a m o ništa 3 u spavanjima.

te slijedi pojavu? Pri interpretaciji je sporno da li se zamjenica τοιαύτα odnosi na ono prethodno rečeno.usque ad locum. ili pak neposredno na rečenicu koja slijedi i počinje s „poput". no [ipak] ne tako kao što [podražuje] b u d n o g a ? I da j e d n o m mnijenje ustvrđuje da je o n o g l e d a n o 7 lažno. inquo quiescunt". v e ć m o ž e i vid nešto doživljavati i ostala osjetila. ili. A j a s n o je ο svemu t o m e b a r e m toliko.a given list of subjects" (Beare). kao što je to k o d o n i h budnih. ali nje ukoliko je uobrazljiva. A j e d n a k o valja to pretpostaviti kod preinaka. a d r u g o m sanjanje. pokrenut. bilo da nastaje naprosto bilo na neki poseban način -. Teško je razumljivo što znači ovdje riječ αρχή. II. Ali bila [ m o ć ] duše koja m o ž e uobražavati o n o isto s o n o m [moći] koja m o ž e osjećati ili p a k od nje različita. o n o koje m o ž e uobražavati isto s o n i m koje m o ž e osjećati.. i o n i m a koji znaju kako je s time. ranije spomenuto stanje spavanja. koji fjv shvaća potencijal­ no. Vrlo teška i različito tumačena rečenica. nego i kad p r o đ u . premda nedostaje u većini rukopsa. 9 tvori gibanje. niti sluša. ne m e đ u t i m to što smatra [da gleda i sluša]. kako čini van der Eijk. φάντασμα poveže s άλλο τι. I na taj se način zacijelo. Prihvaćamo τό όρώμενον. Jer o n a osjetiva shodna svakome pojedinom osjetilu tvore u nama osjet. sve d o k ne stanu. Da li je dakle istina doduše da ništa ne gleda. a svaki od tih [doživljaja] da doduše nekako kao k o d o n o g a b u d n o g podražuje osjetilo.. gdje je prije bilo za očekivati neku oznaku za konac i završetak. kako smo mi preveli s većinom prevoditelja. uzima kao jedinstveni objekt od τίθεσθαι. usprkos neobičnosti takva poretka riječi. A budući da s m o u raspravama ο duši govorili ο uobrazilji. Tako se (1) αρχή shvaća kao ishodišna točka kretanja. da je stanje m o ć i koja m o ž e osjećati. ono biti uobrazljivome i osje­ tljivome različito. ali nije istina da osjetilo ništa ne doživljava. što je znatno uvjerljivije. niti pak one koja promišlja. bez obzira na njihovu udaljenost u rečenici. Riječi τά παραβαλλόμενα tumače se dvojako: ili kao prikaze u snu naprosto. nego istome. Prevodimo potencirajući smisao ovog drugog shvaćanja. tako da je n u ž n o Razumijemo kao subjekt uz rjv. Bjelodano je dakle da o n o što nazivamo sanjanjem nije stanje o n e [moći] koja m o ž e mnjeti. da o n i m istim č i m e se i b u d n i u b o l e s t i m a varamo. a drugi se put pak suzdržava. A i zdravima. i jest. koji obje te riječi zajedno. Riječi εις τον τόπον prevodimo u rijetkome značenju „namjesto". s Gallopom i van der Eijkom. Čini se naime da je slično zbivanje kod tih kao i kod onih koja se kreću premještanjem. u smislu „bilo bi moguće": . Pokretač je naime uzgibao neki dio zraka. to je očito da je sanjanje stvar m o ć i koja osjeća.for then it would be possible [when asleep] to hear and to see in the simple sense". koje u svojim izdanjima imaju Siwek i Drossaart Lulofs. to valja istražiti. te da o n o što pomišljamo m n i m o mnijenjem. drugi. što bi dakle u našem prijevodu zahtijevalo uklanjanje zareza. da isto to i u snu tvori to stanje. ništa manje se to ne zbiva bez t o g a da se nešto gleda i opaža. p o p u t onih koji mniju da p r e m a uputama umijeća pamćenja postavljaju zadatke 5 . a podražaj nastao od njih ne pribiva osjetilima samo dok su osjeti djelatni. uobrazilja je pak gibanje koje nastaje uslijed osjeta koji je p r e m a djelatnosti. A kao ishodište je postavljeno to da u snu ništa ne gleda. kao „suggested subjects" (Hett) odnosno . i na koji način. Postoji više pokušaja raz­ jašnjenja. Jedna je mogućnost da se. Ali kako onda.. ali je. No vjerojatnijim nam izgleda rješenje Gallopovo. Ali niti m o ć i opažanja naprosto. niti u o p ć e opaža. Jer tad bi to [sanjanje] b i l o 8 gledanje i slušanje naprosto. Sto je san i kako nastaje. cirku- 304 305 . pri čemu je onda implicirano da Aristotel ovdje misli na kružno. in dem sie halten". Drukčije Beare. Van der Eijk: „bis zum Moment. svejedno se sunce čini s t o p u velikim. a san je izgleda neka prikaza prikazu u snu naime z o v e m o snom. mogli bismo ponajbolje razmo­ triti iz o n o g a što se zbiva k o d spavanja. Siwek: . Jer p o ­ g r e š n o viđenje i p o g r e š n o čujenje [događa se] o n o m e tko nešto stvarno gleda i sluša. Naime često im se d o g a đ a da namjesto prikaze pred oči postavljaju nešto 6 d r u g o uz san. kako u zraku tako i u tekućinama.D o i s t a su neki i vidjeli takve 4 snove. s druge strane. s j e d n e strane. N a i m e o n o što biva zagrijavano od onoga toplog grije o n o što mu je blizu i to onda predaju dalje sve do p o č e t k a 1 0 . ako je i spavanje to. a ovaj opet. mogućnost čega nazna­ čuje i van der Eijk. T a k o da je j a s n o da mje san sve o n o što se pojav­ ljuje u spavanju. Jer nije tako da spavanje pribiva n e k o m od živih. Jer i kod premještajućih gibanje je i o n d a kad ih onaj koji je p o k r e n u o više ne dotiče. N e k a b u d e kao ishodište postavljeno o n o što i inače jest očito.

te se može uvjetno prihvatiti kao dje­ lomično razjašnjenje.e. taj da vid ne samo da nešto podnosi od zraka.i. ili „zbiva im se takav doživljaj". A da osjetila brzo osjećaju i male razlike. pa­ rafrazira cjelinu ovako: „Aristotel ovdje dakle kaže da bi bilo zamislivo i jedno zasebno istraživanje fenomena koji se ovdje obraduje te da bi se pri tome moglo naići na mnoge probleme. čiji prijevod ovoga teškog mjesta sma­ tramo osobito uspjelim: „ " . a „površina" pojedine osjetne organe (npr. 459b20." Sami prevodimo prema drugoj spomenutoj verziji originalnog teksta. for then objects really at rest appear to be moving. A i ako dugo v r e m e n a gledamo jednu boju. nalazi se u njoj (3) oznaka za ishodište i princip kruženja topline uslijed uzimanja hrane. ako je ogledalo n o v o . dajući sljedeći hipotetički prije­ vod: „Ein Ereignis. dakle u funkciji ο kojoj je razloženo i u ovome spisu i u njemu prethodećem. auch wenn man ihm als solchem eine konzentrierte Untersuchung vvidmete. Na koncu. kad žene koje su dobile mjesečnicu gledaju u ogledalo. kako s m o rekli.. I ako. tad je snažnih mirisa lišeni tog osjeta. it appears.Quin etiam si qui obtutus ab hisce quae moventur." Gallop stavlja γάρ u nedoumici u zagrade. alio transferant. znak je toga o n o što biva kod ogledala.. rivers. Beare: . koji daje prednost prvoj lekciji. and in the end-organ"). bezuglich dessen man. Van der Eijk. ut ab omnibus. misleći ustvari na oko. i γάρ na njenom kraju. Slijedimo Bearea u odluci za drugu soluciju: „then. a subject which. 1 3 A postaju i gluhi od silnih zvukova. Najvjerojatnije je da se οΰ. zatvorimo oči. onima koji obrate p o z o r n o s t 1 2 pojavit će se u o n o m e pravcu u kojem se de­ šava da vid gleda najprije ta boja. nakon što smo gledali sunce.. kad je mjesečnica. 306 307 . Ove su se posljednje riječi dosad tumačile na osnovna dva načina. Zadrži li se γάρ. tum in corde tum in organo periferico". i od larno kretanje. Ostatak rečenice teško je iz grčkoga teksta razumjeti tako da dade besprijekoran smisao.. zato jer u očima j o š traje gibanje uzrokovano svjetlom. u istome stanju kao bilo koji drugi dio.in the sensorv organs. i u dubini i na površini. would give scope for careful study and investigation. sensus perstant.e. zatim se preinačuje u grimiznu.e. sve na što zatim prebacimo pogled čini se takvim. i t o m e slično. De somno (457b2. Gallop. zastupano ponajprije od van der Eijka. Jer i v i d 1 5 pripada onima koja su blistava i koja imaju boju. Rečenica oko čijeg teksta i tumačenja vlada veliko razilaženje. Siwek. a i po naravi uz dativ μεταβάλλουσιν potrebno primišljati nešto poput „prati ih takvo stanje". odnosi na neposredno ranije re­ čena „zbivanja". Ross: . kao što to čine i ona blistava." Hett zadržava i αί i γάρ. the heart. onda je lakše. premda ga ima većina rukopisa. naprimjer s rijeka . Tome bi u prilog govorila i činjenica da je u nastavku ovog pa­ susa riječ isključivo ο očima. ima tu relativnu prednost što povezuje elemente obih ostalih. especiallv when they flow very rapidly. even considered by itself.. počelom.".ona što miruju čine im se uzgibana.. te prevodi: „The same persistence of vision occurs when we turn our gaze from moving objects . Izgle­ da da je najbolje s van der Eijkom ispustiti cd na početku rečeni­ ce. izvo­ rištem osjeta i osjećanja. kako je riječ inače isklju­ čivo upotrebljavana u ovoj maloj raspravi. kao naprimjer sa sunca u mrak: događa se da ništa ne vidimo. što je oboje rukopisno predano. . A ujedno je iz toga očito da vid kao što nešto podnosi tako i čini. Siwek: . ο čemu bi se i [radi] znanja samog po sebi m o ­ 14 glo ispitivati i besputiti. Dvojbeno je prije svega treba li u istom retku čitati και αύτοϋ ili pak καν καθ' αύτό(ν). jer se opis očito odnosi na tjelesni or­ gan. Ili (1) u tome smislu da „dubina" znači srce. U z r o k je pak. Ovo posljednje shvaćanje. budući da je i osjet prema djelatnosti neka preinaka. a ako je staro. Jer i onda kad prenesemo osjet [na nešto drugo] slijedi [onaj isti] doživljaj. παρατηρεΐν znači ovdje što i u Rhet. kao i Hett. dok ne dospije u crnu boju te nestane.a ponajviše s onih što najbrže teku . Stoga doživljaj jest ne samo u o n i m osjetilima koja [upravo] osjećaju. wirklich Proble­ me haben konnte. praesertim ocissime labentibus. both in their deeper and in their more superficial parts"). ili nešto drugo blistavo. nastaje po površini ogledala kao krva­ va maglica te. A očito je [to] kad god neprekidno nešto osjećamo. 458a27). premda ga imaju svi rukopisi osim jednoga." Van der Eijk je mišljenja da je Aristotel ovdje previdom napisao „vid" (όψις). To se sve zasigurno događa baš na taj način. g. nego i u onima koja su 11 prestala. Tako i Tricot. 459b26. bila to bijela ili zelena. pa zatim opet u purpurnu. Dilema je u interpreta odnosi li se ta riječ na vrijeme prije ili poslije zatvaranja očiju." No i drugu varijantu teksta ne smatra on neprihvatljivom. takvu mrlju nije lako očistiti. Ili ga se (2) poistovjećuje s početkom. A i o n i m a koji prebacuju [pogled] s onih koja se gibaju. ili se pak oboje zajedno odnosilo na pojedinačni organ osjeta (npr. 1384b7. nego i čini nešto i giba. U tom smislu prevodi Bussemaker u Editio Doditiana: . N a i m e u j a k o čistim ogledalima. Razložno je dakle da su oči.da se to događa i u o n o m e čime je osjećanje.. if we watch carefullv. .i. 1405b33. both in the central organ of sense. lociranim u srce.

kako ima najveći broj rukopisa. [naime] da i n a k o n što p r o đ u o n a vanjska osjetiva preostaju osjetbe takve da se m o g u osjetiti. te dakle potom i prevesti τό κύριον. ali tu je (naime ista je narav sjemenja i m j e s e č n i c e ) . 460bl7-18. n e g o i o n o g a stavljenog ili izraslog u blizini posuda. auf Grund einer kleinen Ahnlichkeit zu den entsprechenden Bildern zusammensetzen". da im. A to posvjedočuje i sve o n o što se zbiva o k o vina i pripreme p o m a d a . koje . budući da već na osnovi sitnih sličnosti sastavljaju obrise u j e d n o . doista kreću u smjeru tih likova. kao što je to očito i iz rečeno­ ga.dodir zraka pak treba shvatiti p o p u t trenja te kao n e k o otiranje i brisanje -. Izuzetno je teško razumjeti. Međutim. Iz toga je dakle očito da gibanje nastaje i od sitnih razlika te da je osjet brz. tako će i o n o najčistije [očitovati] i najsitnija gibanja. ili barem mnijenjem.dum exigua similitudine permoti lineamenta componunt" i Rolfes: „indem die Linien. K a o što se od odjeće najbrže zaprlja o n a najčistija . n e g o više ostaje na površini. ma koliki b i o . ako nisu j a k o oboljeli. onaj ljubavno nastrojeni u ljubavi. z b o g čistoće u dubinu. ist. 19 U z r o k da se to događa je taj da o n o v r h o v n o ne sudi p u t e m 20 iste one m o ć i k o j o m nastaju prikaze. S o b z i r o m na istraživanje koje od p o č e t k a v o d i m o . razu­ mom.. daB diese Dinge geschehen. 1 6 Z r a k se pak giba p o d utjecajem očiju. d o k z b o g čistoće očituje svaki [dodir]. a i v i n i m a se to isto dešava. tako da se od n e z n a t n e sličnosti o n o m e čini da vidi neprijatelja. Ili se pak „kretanje" razumije (2) tako da dotičnim ljudima unutrašnja gibanja strasti i doživljavanja bivaju upravljana tim liko­ vima. Jer o n a preuzimaju miris ne samo o n o g a što je u njih stavljeno. Hett izostavlja τε. die sie da sehen. koji je u Aristotela lociran u srce. i njihovo daljnje razjašnjavanje ovdje dakako nije moguće. daB das Vermogen. što bi svakako zahtijevalo teško i ozbiljno interpretativno utemeljenje. n a m a je razlika u očima nevidljiva. van der Eijk prevodi: „Der Grund. A na isti način i u izljevima gnjeva i u svim p o ž u d a m a svi postaju lako obmanjivi. ponajprije na De generatione animalium.ima kako u ovome spisu tako i u cjelini Ari­ stotelova nauka ο duši i spoznaji osobito istaknuto mjesto. kao naprimjer plašljivac u strahu. Prihvaćamo Bekkerovu. ili (b) da se sami počinju kretati u skladu s tako uobraženim likovima (npr. kao sjedištem i organom „zajedničkoga osjeta". čini n e k i m takvim. z b o g toga j e r je gladak. Siwekovu i Gallopovu lekciju τό τε κύριον και φ τά φαντάσματα γίνεται. što opet pruža dvije mogućnosti. ne biva ipak j o š prikri­ v e n o da je to laž. z b o g krvne pomutnje i upale. a osim toga da osjetilo boja ne samo da p o d n o s i n e g o i uzvraća činjenje. Ili se „kretanje" shvaća (1) u smislu prostornoga kretanja. te zrak na ogledalu. j e r mrlja ne utonjuje j e d n a k o . a z b o g glatkoće na sve strane. A u starima se ne zadržava. više u tim strastima.se slučuju biti p r e p u n e žilica. pod pretpostavkom da je izvjesno da se αυτά odnosi na uobražene likove na zidu. b u d u ć i da je ne­ prekidan. različiti u različitima. Odatle i apstraktnost našeg prijevoda. U prijevodu ostavljamo smisao neodlučen. no ako je strast snažnija. Više je mogućnosti razumijevanja riječi και κινεΐσθαι προς αυτά. ranije već Mihael Efeški i Sofonije) nalaze razloge poistovjetiti ga s umom. naime (a) da se ljudi u vrućici i si. Glede cjelokupne te teškoće čini nam se osobito vrijedno upozorenje van der Eijka da „Aristotel ono na što se τό κύριον zapravo odnosi ostavlja namjerno nespecificiranim. te koliko su ti više strašću obuzeti toliko im se kod sitnije sličnosti to pričinja. Ross: „move by reference to them"). budući da nijedno od rješenja nema ozbiljniji razlog za prednost pred ostalima. Kao i van der Eijk dakle shvaćamo τό κύριον kao „ono što u nekom određenom slučaju određuje ο ispravnosti neke predodžbe". 1 7 I to ponekad uslijed strasti tako ojača. Zato se i onima koji su u vrućici ponekad pričinjaju životinje na zidovima. a o v o m e da ljubljenoga. kraft 308 309 . Mugnier i van der Eijk slijede jedan rukopis koji ima τό κύριον και τά φαντάσματα γίνεσθαι. U z r o k toga p a k da [mrlja] ne nestaje b r z o s novih ogledala je taj da su o n a čista i glatka. tad bivaju i prema 18 njima p o k r e n u t i . neka bu­ de j e d n o postavljeno za ishodište.j e r će o n o čisto najtočnije očitovati o n o što prihvati -. odnosno „zajedničkim" osjetilom. neki (Tricot. Većina in­ terpreta sklona ga je poistovjetiti s „općim". ili im je primiješano. Siwek.to je posve izvjesno . preparirano ulje b r z o preuzi­ ma mirise o n o g a najbližeg. Stoga kad nastane mjesečnica. a ovaj pak [čini takvom] površinu ogledala. N a i m e . Znak je toga i to da se των γραμμών συντιθεμέν tumačimo i prevodimo otprilike u smislu kao i Bussemaker: . i to onakvim kako mu se s a m o m e zbiva. čistoće i glatkosti] prodire i u dubinu i na sve strane. Biehl. i to više koliko su Ove od strane Aristotela ovdje tek najkraće naznačene postavke osni­ vaju se na njegovim takozvanim biologijskim raspravama. jer (kako pokazuju sljedeći primjeri) uloga Onoga odlučujućeg' biva u različitim situacijama igrana od strane različitih faktora". O n a n a i m e z b o g tih [tj. a uz to da se o k o osjeta lako va­ r a m o kad s m o u strastima. najosjetljiviji je na bilo koji dodir . A [zrcalni] metal.

310 311 . III. Većina rukopisa ima αισθημάτων. naime. ali naznačuje i druge moguć­ nosti: „Ursprung" ili „Zentrum" (Rolfes ima na svim mjestima „Zentralsinn"). dessen das Entscheidende urteilt. (2) ύπαρχουσών te (3) ένυπάρχουσιν. spuštaju se k izvorištu osjeta te postaju vidljiva 25 kad se zaustavi n e m i r . Kad bi pak opip bio jedini. To nam se čini više u skladu s posvemašnjom i namjernom neodredenošću kojom Aristotel. Gallop. ona uobražavanja i ona prosuđivanja. van der Eijk smatra da prva „iz sadržajnih razloga zaslužuje prednost". bilo što. da je tu riječ ο „smutnji i nemiru koji še stvaraju na početku spavanja uslijed tjelesnog rasprostiranja hrane". kako prihvaća van der Eijk. j e r vrhovniji od opipa jest vid. i to još izrazitije u to vrijeme. z b o g nedjelovanja pojedinačnih osjetila i [njihove] n e m o ­ gućnosti djelatnosti. tad bismo i prosudili da je j e d n o dva. te da se čak tad v e ć m a pojavljuju. N o ­ ću pak. nije pozi­ tivno izrečeno da „ono prosudujuće" jest neka zasebna moć. premda npr. strahova. postoje tri či­ tanja iste riječi u 460b30: (1) ένυπαρχουσών. budući da sam van der Eijk prevodi όμοιας kao „gleichartig" i razjašnjava kao „sebi samome slično". Ostupamo od Hettova čitanja διεψεΰσθαι. osobito još stoga što se u gornjoj bilješci navedenom razi­ laženju rukopisne predaje pridružuje još jedno.the starting-point of sensation". isplivavaju i ti sitni. Berlin. kako su već stvar tumačili u osnovi i Beare i Tricot.. tako svako pojedino gibanje nastaje neprekid­ no. Rukopisi imaju ovdje dvije verzije: i φερομένας i γινομένας. dok je zapravo riječ ο lažnosti samih prikaza po sebi. pozivajući se na daljnja razmatranja u samome spisu. φαίνονται) ne samo kad su osobe budne. j e r nastaje tijek topline unatrag od onih vani 24 prema unutra.. Prihva­ ćamo drugu lekciju s Hettom i Gallopom. u pravilu govori ο τό κύριον. A treba pretpostaviti da. kraft dessen die Erscheinungen entstehen.kako onih izvana tako i onih iz tijela -. držimo Hetta. Gallop: . ali ipak ne kažemo da je dva. čita ένυπάρχουσιν i αισθήσεων te prevodi: „Iz toga je očito da se gibanja osnovana na osjetima. prihvaćajući njegovu argumentaciju da bi forma perfekta διεψεΰσθαι sugerirala kako je riječ ο lažnoj prosudbi prikaza (tako npr. nego također kad ta afekcija koja se naziva snom padne na njih. Iz toga svega je zacijelo očito da ne samo onima budnima pribivaju gibanja nastala od o p a z b i 2 2 . Što ovdje uopće znači ή ταραχή? Siwek prevodi s „perturbatio" i obja­ šnjava to kao „propria status vigiliae". pojavljuju (['present themselves']. odnosno kao „ono koje zadržava istu formu". nicht dasselbe ist wie das Vermogen. a ne όμοιας. 21 U z r o k pak o b m a n u t o s t i je taj da nam se neko. Beare: „The ground of such flaše judgements is. međutim. P. I ukrštanjem prstiju j e d n o se prikazuje kao dva. ali da nešto drugo višekratno pro­ tuslovi toj prikazi.. sma­ trajući {In Aristotelis Parva Naturalia commentarium. 2 3 Za dana su. samo ako se jednakim načinom giba kao i pod utjecajem osjetivoga. Smisao. kako ima većina rukopisa. Van der Eijk drži vjerojatnim. te sitni bolovi i užici pokraj velikih. I tekst i pravo značenje rečenice u cjelini sporni su i vrlo različito tumačeni.sunce prikazuje stopu velikim. prika­ zuje ne samo kad se giba o n o osjetivo nego i kad osjet giba sebe samoga. koju smo prihvatili. Prevesti ovdje ή αρχή naprosto kao „počelo". A mislim kao naprimjer što se zemlja onima koji plove čini da se giba.the starting-point of perception". smatrajući očigledno da Aristotel dnevnu iz­ loženost vanjskim osjetima i doživljajima ovdje označava nekakvim svakodnevnim nemirom. Općenito je. u oba slučaja ostaje u osnovi isti. slijedeći Bywatera i Rossa. 10-13) da se radi ο „unutrašnjim gibanjima poput bolova. što preuzimaju i gotovo svi izda­ vači. koji u skladu s većinom rukopisa i nemalog broja izdavača zadržava i ένυπαρχουσών i αισθημάτων. bilo da su oni izvedeni iz vanjskih objekata ili pak od uzroka unutar tijela. Stoga i nakon hranjenja i k o d Što zapravo znače riječi „nego i onih iz tijela"? Jedan mogući odgovor na to filozofijski izuzetno važno pitanje daje npr. Wendland. Mihael Efeški. naslada i drugog takvog". Sofonije i manji broj rukopisa imaju αισθήσεων.. 1903 /Commentaria in Aristotelem Graeca XXII 1/ 68. Van der Eijk prevodi s „Prinzip der Wahrnehmung". p o p u t malenih virova koji nasta­ j u 2 6 u rijekama. Naime. „princip" čini se neprimjerenim specifičnosti tematike i osobitom fiziologijskom vi­ dokrugu u kojem se ova konkretna razmatranja kreću. Čitamo s Hettom ομοίως. te bivaju nevidljiva. međutim. Ed. što je više nego teško prihvatiti. neredom i zbrkom. rečenica teška za razumijevanje i nije dosad ni približno suglasno protumačena. no često se puta i rastvara­ jući u druge likove z b o g otpora." Takvim se dakle čitanjem izričito razdvajaju dvije zasebne moći. te slijedimo van der Eijka u lekciji διαψεύδεσθαι manjeg dijela ruko­ pisa i Sofonija." Mi se. kako je rečeno u pret­ hodnoj bilješci. time što djeluju osjetila i razum. često puta doduše j e d n a k o 2 7 . dok u prvoj lekciji. potisnuta. jer je vid uzgiban od drugog. nego i onda kad nastane to stanje koje nazivamo snom."). „načelo". za razliku od ovakvog čitanja. Hett: . ili da uopće ima neku takvu. kao što je to malena vatra pokraj velike. no nakon što ti prestanu.

time da gibanje od t a m o pristiže k izvorištu. sačuvano gibanje osjetbi od svakog pojedinog od osjetila čini i sno­ ve zdravijima i to da se nešto pokazuje i da se m n i kako se j e d n o gleda uslijed onih koja se spuštaju od vida. tako i onaj koji spava [je prevariv] s n o m te time da mu bivaju gibana osjetila i ostalo što se j o š oko osjeta stječe.] daje jedno čini dva". i kad su Za ovdje upotrebljen izraz τό έπικρΐνον vrijedi sve ono isto što je u bilješci 20 bilo rečeno ο τό κύριον. no ne mni se [da doista Prihvaćamo stav van der Eijka da όψεις ovdje može značiti jedino utvare i prikaze koje se vide u snu. A na jednaki način i od osta­ lih osjetila. j e r sve to takovo. izvorište potvrđuje o n o [što pristiže] od svakog pojedinog osjetila. a nikako vid sam. A kao što s m o rekli da je jedan lako prevarivi ovim a drugi o n i m podražajem. „suzdržava se". ili opijenima v i n o m . Čini se da na ovome mjestu nema druge do prihvatiti rezigniranu konstataciju van der Eijka: „Što je mišljeno s tim gibanjem. kako smo mi preveli. za to bi prije δοκεΐν bio priklad­ nim terminom. Na taj način jesu unutra m o g u ć ­ nošću." Riječi . Čitamo δοκεΐ s gotovo svim izdavačima. 1409a24-34) „koherentna".na osnovi ostalih upotreba u Parva naturalia . Da li glagolski lik κατέχηται treba razumjeti refleksivno kao „zadr­ žava se". stvarno je] baš sve o n o koje se prikazuje. K a d se pak zaustavi i pročisti krv u živima koja imaju krv. ili pak pasivno. a drugo čuje usli­ j e d onih koja [se spuštaju] od sluha. Hettom i van der Eijkom u uobičajenijem smislu „krepka". tvrdimo da gledamo. a drugi put se opet prikazuju i čudovišni p r i z o r i 2 8 i n e z d r a v i 2 9 snovi. Beare je sklon kriterij razlike naći u mjeri njihove prisutnosti u svijesti: „'Aktualna' su ona koja jesu u svijesti (consciousness) u vrijeme kad netko pada u san. nije lako odlučiti. kao k o d djece. ako je tko jako uzgiba. koje više nisu pored novounesenih bile shvaćene u vlastitom značenju.o n i h baš posve mladih. te z b o g toga što se vid p o n e k a d čini kao da je giban. kao Bussemaker i Hett. Jer kad zaspi. Teško je reći što ovdje znači riječ πνευματώδης i kako je prevesti. zajedno s v e ć i n o m krvi koja se slije k izvo­ rištu slijevaju se i gibanja koja su u njoj. „sa zrakom zajedno napredujući" ili „zrak proizvodeći". Hett: „spirituous". „zdrava".u tom gibanju" odnose se najvjerojatnije na gore rečeno slije­ vanje krvi k izvorištu (dakle. Gal­ lop: „gaseous". d o k j e . 312 313 . osim ako o n o prosuđujuće 3 2 biva z a d r ž a n o 3 3 ili se ne giba svojim vlastitim giba­ njem34. tvori silno gibanje i nemir. tako da mu se i o n o što ima tek sitnu sličnost [s n e č i m ] pričinja da je to. o n i m a u vrućici. „Ono". no posve izo­ bličena. čista i jasna. potencijalna ona koja je imao prije no što su potisnuta u latenciju. jer je s n a ž n o gibanje z b o g topline stvorene h r a n o m . tad djeluju. sluša i osje­ ća.. I j e d n a se spram drugih odnose tako kao umjetne ž a b e 3 7 koje se gore podižu čim se otopi sol." No treba se složiti s van der Eijkom kad tome nasuprot ustvrđuje da ovdje svaki govor ο „svijesti" vodi u zabludu. i z b o g toga što opip dojavljuje dva gibanja j e d n o se č i n i 3 1 d a j e dva. 3 5 A tako su ustrojena da se u t o m e gibanju 3 6 j e d n o gibanje iz njega gore podiže. smiri li se tekućina. T a k o da kao što se u tekućini.da riječ može značiti „zrakolik". tako da se čini drukčijom od o n o g a čega je prilika. Drossaart Lulofsa i Gallopa u ponešto usiljenom značenju (s pozivom na Rhet. tako i u spavanju prikaze i preostala gibanja koja se stječu od osjetbi j e d n o m postaju posve nevidljivi uslijed toga što je r e č e n o gibanje veće. kako stoji u svim ostalima. p r e m d a nije giban.." Nije lako jednoznačno protumačiti što je ovdje uistinu mišljeno s razlikovanjem „potencijalnih" i „zbiljskih" gibanja. ne nastaju snovi. Prikazuje se dakle zaista baš sve. a kad to propadne onda drugo. Van der Eijk pretpostavlja . ako t o m e ne protuslovi drugo vrhovnije. k a o na­ primjer melanholicima.. Stoga lekciju jednog od rukopisa. treba shvatiti kao objašnjavajuću glosu koja je kasnije ušla u sam tekst te istisnula originalne riječi. Jer općenito. vjerojatno srcu). jedna m o g u ć n o š ć u a dru­ ga djelatnošću. a ne poput Rossa. a drugi se put doduše pojavljuje. Jer i o n o m e b u d n o m se čini da gleda. „sadržavajući zrak". koji ima εάν τι κίνηση τό αίμα namjesto έν τη κινήσει τηδι. a ne. n o . ističe on. to je po­ sve nejasno. Pridjev έρρωμένα shvaćamo s Beareom. kad oslabi o n o što ih sprečava. δοκεΐν. koje je bi onda bilo nužno smislom povezati s φαμέν te pre­ vesti „tvrdimo [. j e d n o m u o p ć e ne pojavljuje ni­ kakva prilika. „što mi nazivamo 'svjesnim' ni na koji se način ne poklapa s Aristotelovim terminom ενεργεία. Najvjerojatnije je s van der Eijkom misliti pod ovim na neku u Ari­ stotelovo vrijeme običnu i svima poznatu igračku. budući da je p l i n o v i t o 3 0 .

neki ruko­ pisi imaju αίσθανόμιενος. N e k a d a se naime prilike koje se prikazuju spavajućemu otkrivaju. pokazuje mu se doista. no za to nema u tekstu baš nikakav oslonac. 314 315 . ako nije od strane krvi posve od toga zadržana. . 4 1 Izgleda sigurno da .. pokuša sjetiti što doživ­ ljavamo j e d n a k o tako padajući u san kao i budeći se. Van der Eijk: „Strahovito teška rečenica. uslijed gibanja. i kad su posve otvorenih očiju.et postquam vera [sensatio] recessit". Uz umetnutu rečenicu „ako (kad) opaža (osjeća) da spava" dobro pri­ mjećuje van der Eijk: „Jedva se može zamisliti neki paradoksalniji izraz od ovoga. . A k o je pak prikriveno da spava." Već je prva riječ čitana u tri verzije. m e đ u t i m slabo i kao iz daljine. No čini se vjerojatnijim da je ispravnije tumačenje koje imamo u prijevodu. i to u snu. ta (moć) biva (u snu). ne samo da će mu se pokazivati. da su gibanja u osjetilima. poput onih u oblaka. Gallop (njegov je prijevod: „The part that says this while it is actually perceiving (unless it is completely held in check by the blood) is moved by the movements in the sense-organs. subi.pod pretpostavkom da ne bude posve od strane krvi od toga zadržano.često naime spavajućemu govori nešto u duši da je o n o što se pokazuje san. Ipak slijedimo Hetta u čitanju prema drugoj lekciji i prijevodu: „though the real impression has gone". αισθήματος. Znatan dio rukopisa ima ου (prihvaćeno i od Hetta). a samo jedan τοΰ άληθοΰς. tako da često u strahu pokrivaju glavu. A kad se opažalo. niti drugo nešto što bi se pokazivalo kad su oslobođena osjetila. b r z o se preinačujući. dok Ross konjicira δ. Svako pojedino od njih je. kao da se opaža. naime ako se započne (3) s δ. (dakle: „stanje u kojem se nalazi osjet spavajućega"). sabravši se. tek što se probudi. nekima se d o g a đ a i to da na neki način opažaju i zvukove i svjetlo i okus i dodir. premda se u ediciji teksta drži prve lekcije: . obi. Rossovoj verziji.o s l o b o đ e n a 3 8 . Prihvati li se na početku (1) ου. bolje potvr­ đenoj verziji. oslabljeno vidjeli u spato isto biva (u snu). preostatak osjetbe koja bijaše u djelatnosti. A nekima se od mlađih. premda veći dio rukopisa ima λυουμένου. sadržavajući sličnosti 3 9 . što prihvaća npr. as if it were perceiving"). a niti sve prikaze u spavanju. Van der Eijk se stoga odlučuje na svoju ruku pridodati u tekstu prijevoda „u odnosu spram zbiljskih objekata" ("zu wirklichen Objekten").." . prikazuju m n o g e prilike koje se gibaju. A da istinito kazujemo i da u o b r a z b e n a gibanja jesu u osjeti­ lima. nego će i mnijeti da je dva o n o j e d n o . po­ novo se pokazuje) gibanjima u osjetilima." Polazi li se pak (2) od ω. te prevode u smislu „kad prođe zbiljski objekt osjeta". koji se čine nalični ljudima i kentaurima. „gubeći svoju određenost". doduše pokazivati. tad ništa neće protusloviti pri­ kazi. Tako i Hett („as they are freed") i Gallop („upon being released"). upravo Kao što dakle ako je n e k o m e prikriveno da mu je pritisnut prst na o k o . ali on to neće mnijeti. a m o ć je sna tolika da čini da to ostane prikriveno. Jer ove upravo spominjane prilike nisu snovi. ako je mrak. Jer. drugi ne manji dio ima φ. gibaju se u o n o malo preostale krvi. te je istinito reći da je to [naprimjer] poput Koriska. jer je inače san označen upravo kao neka nemogućnost upotrebe osjetila (Somu. kao i mi u prijevodu. ali nešto u njemu govori da se to doduše pričinja Korisko. Većina rukopisa ima lekciju τοΰ άληθοΰς. Neprilika je ovdje u tome što u tekstu nije ni na koji način naznačeno čega su to „sličnosti" (ομοιώματα) i na što se odnose.ovdje treba čitati λυόμεναι. dakle „onaj tko osjeća. kako je rečeno. Također umjesto αίσθανόμενον.. u tome kako shvatiti značenje tog participa na ovo­ me mjestu. kaže daje to. te se od ono­ ga sličnog čini da je istinsko to. Tako i Siwek. međutim. 455b8). Pro­ blem je. dobiva se otprilike ovaj smisao cijele rečenice: „Ono ο čemu se. ono v r h o v n o i prosuđujuće nije ustvrdilo da je to Korisko.U posljednjoj pak. ali da nije Korisko. pozivajući se na tekst koji neposredno slijedi. uzgibano (= reaktivirano. Iz svega toga zacijelo treba zaključiti da je san upravo n e k a prikaza. Upravo to koje i kad se opaža to ustvrđuje. smisao je ovaj: „Ona (moć) kojom se i kod nekog osjeta (nekog objekta) kaže da to jest to. Gallop i van der Eijk inzistiraju na prvoj. 461b26. najprije. („stanje u kojem se zbiva taj osjet spavanja"). mora se prevesti otprilike onako kako smo to gore učinili. j a s n o je ako se tko. i onda kad se to opaža. ali ne Korisko. opaža". te jest unutra i o n d a kad prođe ta istin­ 40 ska osjetba . biva pod utjecajem gibanja sadržanih u osjetilima gibano kao da opaža. τοΰ ύπνοτικοϋ se ovdje može shvatiti ili (1) kao gen. ako mu ne b u d e prikriveno. . ili pak (2) kao gen. nego p u t e m toga [je ustvrdilo] da onaj istinski jest Korisko.kako prihvaćaju uglavnom svi izdavači . doista naime neki koji u spavanju nisu oka otvorili probudivši se p o t o m smjesta spoznahu da o n o svjetlo svjetiljke koje. uzgibana kao da osjeća. su kako su smatrali. ako nije u potpunosti zadržano uslijed krvi. d o k će mu se. Van der Eijk pledira za razumijevanje u smislu „razriješujući se" tj.tako i u snovima: ako 42 opaža da spava i [ako opaža] sanjajuće stanje u kojemu [nastaje] 43 osjet.

j e r m o g u ć e je kod b u d n o ­ sti i spavanja da kad je j e d n o od t o g a naprosto prisutno b u d e i d r u g o prisutno na neki način. A v e ć se n e k i m a dogodilo da za života nisu vidjeli nikakav san. Ubersetzt und erlautert von Philip J. kad se jest u spavanju. imati ugoda. lik protivnost djelatnost usvršnost stanje. Od toga svega ništa ne treba na­ zivati s n o m . n u ž n o se zbiva ta suprotnost. Aristoteles. ustroj znanost. rod razum. razlog promjena 316 317 . Gallop. imanje. Aristotle on Sleep and Dreams.) Rječnik άΐδιος αϊσθησις αιών άλλοίωσις άρχή απορία γένεσις γένος διάνοια δόξα δύναμις είδος εναντίον ενέργεια εντελέχεια έξις επιστήμη εχειν ηδονή θεωρία ιδέα (τό) καθόλου κίνησις λέγειν λόγος μεταβολή važnijih termina vječan osjet. A kad od­ m a k n e životna d o b . a oni koji su tiho čuli glasanje pijetlova i pasa. 1994. De Divinatione per somnium.Lewiston. . koje kad se p o n o v o spušta tvori m n o š t v o gibanja.vanju. Berlin. Jer kojima je na taj način sustavljena narav da p r e m a onoj oblasti gore nadire ve­ liko isparavanje. zamjedba vijek preinaka počelo. 1990. Važniji konzultirani komentari: Siwek. I n e k i m a to traje skroz do konca. Budući da je naime nastala neka promjena ili u pogledu dobi ili s h o d n o n e k o m doživljaju. N e k i p a k i odgovaraju ako su pitani. načelo besputnost. A u z r o k toga da ne dolaze valja misliti da je neki sličan o n o m e z b o g kojeg se ne sanja ni n a k o n hranjenja niti djeci dolaze sni. probudivši se j a s n o ih razaberu kao takve. nije nimalo n e o b i č n o da im se p o k a ž e san. nazor mogućnost. opažaj. no svejedno se događa. De insomniis. Parva Naturalia graece et latine. 1963.to je san. Teil III. David. držati. Rijetko je doista to takovo. P. A Text and Translation with Introduction. držanje. van der Eijk. razmišljanje nastajanje. besputica postajanje. užitak motrenje ideja. Aristoteles. Notes and Glossarv. govoriti zbor. naslada. ukoliko se spava. Werke in deutscher Ubersetzung. potječe od prave svjetiljke. bivanje mnijenje. Band 14. znanje sadržavati. r a z l o ž n o je da se tima ne pojavljuje nikava prikaza. a da prije nisu vidjeli nikakvog sna. N e g o o n a prikaza uslijed gibanja osjetbi. pojam. gibanje zboriti. (Aristote­ les. vid opće kretanje. kazivati. d o k n e k i m a [sni] dođu kad su v e ć prošli n e k u d o b . Peterbourgh . Rom. m o ć vid. A svakako niti one istinite pomisli koje nastaju u snu p o r e d prikaza.

podnijeti. Porfirije tada više nije bio u Rimu. a kod njega je studirao 11 godina. ali ο t o m e je postojala neovisna tradicija. Filozofiju je p o č e o studirati tek u 28. znanost ovo-nešto. Pisao g a j e tridesetak godina poslije Plotinove smrti kao u v o d n u raspravu uz izdanje djela svojega učitelja koji mu je povjerio izdavanje svojih rasprava. zbiti se. ili 205.μνήμη μορφή νόησις sjećanje. Učitelj mu je bio Amonije Saka. podloga pokazivati se.. duh jestvo poriv trpnja. priroda 318 319 . tvoriti odnošajno lišenost sastojak. konac umijeće. Z n a m o da je rođen u-kršćanskoj obitelji. Porfirne. premještanje Život Glavni izvor za poznavanje Plotinova života je životopis {Vita Plotini) koji je sastavio njegov učenik. pojavljivati se. pamćenje oblik. pripadati. neprekidnost cilj. stječi se. zgoda tvar. pridoći neprekidno. godini u Aleksandriji. sastojina dogoditi se. ali se kasnije. P r e m a procjeni Plotinova liječnika Eustohija Plotinu je pri smrti god 1 _2Jf0 i bilo 66godinj. P r e m a Porfirijevu kazivanju došao je u_40^_j[odini u Rim gdje je živio od podučavanja. Na temelju toga računa se da je P]^tin_rođen 204.. um. zapravo Lvcopolis (danas Assiut) u<Gornjem _Egip±iL_yjerojatno potječe iz grčke ili grecizirane obitelji. v e ć j e ^ t e ^ o j e ^ n o s t T k a s n i j e saznao.1) spominje Λ υ κ ώ . doživljaj pretrpjeti. doživjeti činiti. baveći se filozofij o m . lik mišljnje. Porfirije ne spominje mjesto rođenja. biti u podlog. nicanje. svrha. stanje. vještina. a bile su mu povjeravane i neke administrativne Josip Talanga umovanje νους ουσία δρεξις πάθος πάσχειν ποιεΐν ( τ ό ) π ρ ό ς τι στέρησις στοιχείο ν συμβαίνειν ( τ ό ) συνεχές τέλος τέχνη τ ό δ ε τι τύχη ΰλη ύπάρχειν ύποκείμενον φαίνεσθαι φορά φύσις Plotin narav. 3. niknuće. više o k r e n u o poganskoj religiji. u R i m u je sigurno naučio latinski. Još prije dolaska u R i m Plotin je imao d o b r e veze s nekinTutjecajnim senatorskim obiteljima. Eunapije {Vitae soph. tvorivo pribivati. ovo-tu slučaj. činiti se pričinjati se premještaj. A k o nije već prije znao.

Ponajviše citira_kasne dijaloga i Timej Sve te raz­ bacane i nepovezane misli Platonove. fizi­ k a l n i m i k o z m o l o š k i m pitanjima. '~vPlotin kao interpret Platonove filozofije. p o z n a t o iz Pla­ tonovih djela. pc^kaj£.20-25). Na k o n c u je i Plotin p o č e o pisati.26. a posljednja. T a k o primjerice ne spominje izraz „ideja d o b r a " (ή τοΰ ά γ α θ ο ΰ ιδέα. ipak je svaka od njih zasebna π ρ α γ μ α τ ε ί α . Sasto­ j a l a su se u čitanju i raspravljanju tekstova. niti ga igdje spominje p o i m e n c e . Kada je Porfirije 263. što očito ukazuje na to da su rasprave nastale u svezi s njegovim n a č i n o m rada u školi. M e đ u t i m . a to su Platonoyjjhjalozj_jj."~220. Porfirijevo izdanje vjerojatno je bilo namijenjeno u s k o m e krugu učenika. no cjelokupni sustav zasigurno je Plotinova originalnost. Prve su tri~škupine pošvftćepe etičkim.dva glavna izvora njegove filozofije. pače je i utjecaj grčke mistike pretjeran. Plotin svoju filozofiju smatra p u k i m tumačenjem Platonova sistema. Origen i Plgtin. ostala bez odjeka. za koje mi danas z n a m o da ili pripadaju različnim razvojnim fazama u Platona ili se ne daju tako jednostavno shvatiti izvan danoga konteksta. ie posvećena p r o b l e m i m a bira i jerl""^. nigdje u svojemu djelu ne kaže što je to A m o n i j e v o učenje.25). Označavanje učenja ο j e d n o m e kao misterij na­ stalo je pod izravnim utjecajem Platona. preostale poslije njegova odlaska. No on je odgo­ vorio da n e m a volje govoriti pred n e k i m tko v e ć zna. Čak ga ne brine ni točnost citiranja. usp. Na to je Plotin pocrvenio i htio ustati.7. Od Amonija je m o ž d a p r e u z e o neke ključne misli. Suvre­ m e n a su istraživanja pokazala da ovdje nipošto nije riječ ο n e k o m orijentalnom utjecaju. Iako u njima često prelazi s j e d n e na drugu temu. a 320 321 . Zanimljive su okol­ nosti u kojima je p o č e o pisati.radicija međioplatonizma. Kr. iako m n o g e ne m o ž e m o identificirati poimence. M e đ u t i m .1. Međutim. A k o pred o č i m a ima­ mo veleban sustav Plotinove filozofije. došao u Rim i p o č e o stu­ dirati u Plotinovoj školi.6. Plotinu nije stalo do ispravna tumačenja u smislu kako mi to danas shvaćamo. p r T K r .dužnosti.6. primjerice p o z n a t o mjesto u Fedru (250b-c). P o t o m je Origen prekršio d o g o v o r i objavio svoje djelo ο daimonima. četvrta i peta se ba^e--duŠQin-4 u m o m . F. 80. 508e2-3).12). Plotin svoje učenje često uspo­ ređuje s misterijima (Eneade 1. Erenije je prvi prekršio dogovor. Zanimaju ga isključivo Plato­ nova rješenja o d n o s n o samo takve tvrdnje koje se m o g u koristiti kao rješenja. ^ " g g i i a . . U to su vrijeme platonici Djela P l o t i n o v se opus sastoji od 54 pojedinačne rasprave. služe u Ploti­ na jednoj jedinoj svrsi. 14. a to je j e d n o . U Plotinovoj školi iznenada se pojavio Origen. čiji naslov i ne znamo. JTradici)<a međioplatonizma.19. 3. Amonije Saka nije htio ništa pisati. dogovorili su se da od učiteljeva učenja neće ništa objelodaniti (Vita Plot. posvećena n e k o m određe­ n o m p r o b l e m u . Porfirije je sve te rasprave.6. bilo bi pogrešno tražiti "podudarnost s u m m šLO nani-je.6.Porfirije tvrcu~Eako je redoslijed v r e m e n s k o g a nastanka posve druk­ čiji. navodi ga za sve rasprave. Rep. napose ako nije b i o zapisan. To naime ne bi bilo u skladu s njegovim vlastitim shvaćanjima da dobro i ideje pripadaju različitim hipostazama. ali ga je vjerojatno bilo strah da će Origen čuti kako on svojata Amonijev nauk. nevjerojatno je da bi taj sustav m o g a o biti istovjetan s A m o n i j e v i m učenjem. Plotin prije svega misli način postignuća j e d n o g a j e d i n o g miste­ rija. Njegova je knji­ ga. dp god. koliko je to bilo m o ­ guće. Izvori Plotinova filozofija pretpostavlja cjelokupnu filozofijsku tradiciju od njezinih samih početaka.. Tri njpgnv« ^ č p n i k « . Za­ nimljiva je z g o d a koju n a m priča Porfirije (ib.rpnije. P o p u t Sokrata i Karneada. Popis filozofa koji su utjecali na njega ili su bili od bitne važnosti za njegov razvoj vrlo je dugačak. No jednostavnopr^šiićujET sve što Ή&~~^odgovara L J ideji delinltivnoga sistema ili pak nije u skladu s nje­ O g o v i m vlastitim sistemom. Njegova su predavanja bila otvorena za javnost. Ne z n a m o što je to tako zbunilo Plotina. Za vri­ j e m e njegova boravka u R i m u do 268. Velik broj citata navodi napamet. ali ne z n a m o u kojoj je mjeri ta tvrdnja p o u z d a n a . već je bila napisana 21 rasprava. 5. Riječ ie ο p l g t o n i z m u i z m e đ u god. tematski svrstao u šest skupina po 9 rasprava (έννάδες) od­ n o s n o jtesfc. napisao je Plotin j o š 24. a to je da pokaže Pl^atonovu filozofiju kao zatvoren filozofijski sustav. Origen ga je zamolio da dalje govori.. tek desetak godina n a k o n što se smjestio u R i m u . p o . 3.

Plotinov pnkazji^neadama nije_aiistavan. Albino.pQVn] yT) • » » ι n F I lofTipKo-racionalan način. Numenije i Amonije Saka. Međutim. i 7. U Plotinovu razlikovanju dijelova fi­ lozofije dijalektika dobiva ključno mjesto. 6.6). Za Plotina dijalektika nije metoda ili sredstvo istraživanja. t e r n t m a ^ N o vrlo je važno da su medioplalonlći ne Harno poznavali neka ključna učenja iz Aristotelove Metafizike. Neki kritici smatraju to neuspjelom sintezom aristotelovskoga racionalizma i pitagorejskoga misticizma. gotovo n e m o g u ć e identifici­ rati.« TJobiva dakle ulogu prve filozofije. a nije ni u logičkome ni u j e z i č n o m e smislu besprijekoran?~5tlK mu je nedorečen i jezgrovit^jia jp. kao da je riječ ο v r h o v n o m e božanstvu.. Jednako tako nema^nijstika neku svoju autonomiju jer samo opisuje način kako se sve što je ovisno ο j e d n o m e p o n o v o vraća svgiemii isj^omi. Ošjetilni ga svijet zanima s a m o p o d v i d o m proizlaženjjLJz apsolutnogja. takvim se tvrdnjama ipak j o š nije uspjela dokazati neuspješnost sinteze. u granicama nadosjetilnoga. Na jednoj strani njegovo je mišljenje p r o ž e t o mistično-spekulativnim d u h o m . T a k o je u z r o k uvi- Opće obilježje Iako se s pravom tvrdi kaku Ploti»ev^Lj^lozofija čini osmišljen filo22pJp^^i~e^ai-Qv 1 1 k ^ ™ " j p Pjflki pojedini dio povezan s . Nikostrat. Filon. fizika i etika. 14. pi­ sma. Na drugoj strani njegovi izvodi temeljnih pojmova i njihovo obrazloženje sadrže j e d n u racionalnu jezgru. ali i zato što Plotin stoike nikada ne spominje poimence. Osebujno j e R fl i Plotinovo shvaćanje dijalektike. Nije se nametnuo neki autoritet koji bi objedinio sva ta stremljenja. Glavni je interes bio prožet teologi•^jakjm. pa se ο njegovu utjecaju na Plotina ne m o ž e tvrditi ništa definitivno. religioz­ n i m žarom. Apulej. tela. 32b). I j e d a n i drugi pristup karakteriziraju dvije bitne značajke "Plotinove filozofije. ovisne. cjelinom i usredotočen prema v r h o v n o m e načelu. Kada god govori ο v r h o v n o m e na­ čelu svega njegove su misli ispunjene strahopoštovanjem. No svi pokušaji rekonstruiranja njegove filozofije vrlo su prijeporni.fižLza či_t-TTjjn ad P h t ^ n p T~AP s t r . Porfirije potvrđuje da se u Plotinovoj školi čitala Aristotelova Metafizika (Vita Plot. O n a je t i m e ujedno uzdizanje na višu. pa ih se više ne m o ž e ni razlikovati. pa se mje­ stimice doimaju kao čisto logičke raspravice. nego su a n ih i rabili za ugustavljenje P l a t o n o v e ^ T j j j ' ^ f " ^ " ^ je nastala siptp?« Arifitfilplpvp i Ρ Ι ^ ^ η ο γ ρ fllnmfija Upravo iz te tradici­ je Plotin nesvjesno preuzima mnoga Aristotelova shvaćanja iako na drugoj strani svjesno razlikuje i kritizira neka druga njego­ va shvaćanja. Isto tako nalazimo u srednjemu platonizmu mnoštvo stoič­ kih elemenata koje je z b o g nedostataka izvora. No valja napomenuti kako je Plotinovo shvaćanje dijalektike ne samo d u b o k o prožeto meta­ fizikom kao u Platona. ο tome također Eneade 1. Nepobitna je činjenica da Plotin sva svoja ključna učenja iznosi i obrazlaže kako na mistirJTir. prema v r h o v n o m e načelu. fcekgta Određene lozofije jest razlikovanje dvaju mogućih gibanja u odnosu na Vrhovno načelo: silaženje o d n o s n o k o z m i č k o gibanje od jedinstva p r e m a rastućem mnoštvu i penjanje o d n o s n o gibanje spiritualno<ga života o d n o s n o mišljenja od mnoštva prema sve v e ć e m jedin­ stvu. Plutarh. Srednji platonici inače čine vrlo šaro­ lik pravac: Eudor. nego je njegova cujajektika-z« razliku od Platonove p o t p u n o srasla s metafizikom. ili pak jedi­ n o m e Bogu. t. P r e m a tomu shvaćanju uvijek postoje dva puta: jedan vodi od osjetilnoga prema nadosjetilnomu. Jedan određeni broj Plotinovih učenja podudaran je onim što se posredno m o ž e pripisati utjecajnom srednjostoičkom filozo­ fu Posidoniju. nego misaoni proces koji neposredno zahvaća stvarnost. vredniju razinu (usp. No unatoč_takvirp t f ešknćama r po miojrfff^j cnaTr^fr^a-filo^nfije može g^ubrOjltijUaftjveće llliblJOCe u^p^vij^eetiJik)zofije. prispodoba ο Suncu te najvažniji stavovi iz 2. No fizika ga ne zanima pod v i d o m istraživanja prirode. Posljedica je toga da se i u z r o č n a sveza određuje s obzirom na tu pretpostavku. Druge su dvije discipline. Taj kružni obrazac bitan je za~Plotinov cjelokupni sistemDalJnja je pretpostavka njegove filozofije da sve što je na ontološki višoj razini o d n o s n o bliže v r h o v n o m e načelu jest jednostavnije i vrednije.nqJQrp n g H n p j p t i l n n p . sve je to složeno u jedan kanon koji je bio polazna točka za srednjoplatonske rasprave. Čak i ključni pojam Posidonijeve filozofi­ je συμπάθεια m o g a o je u srednjem platonizmu nastati p o d utje­ cajem Platonova Timeja (30b-d. a drugi.mislLiz Timeja (27a-52h^ldjučni--s£aAa}yi_^^ i Fedona. Osim toga na posredan su način neopitagorejska učenja također znatno utjecala na medioplatonizam i na Plotina. razvUL:j3^fijgoU]__čito^^ . Jedna od o s n o v n i " pretpostavki Plotinove fi- 322 323 . Atik. primjerice nauk ο kategorijama. ο njoj.3: Ο dijalektici). O n a je glavna i najvred­ nija filozofijska r l i g r i f l l i n a j e r se bavi Rpr>7.

35).24). J e d n o se ne m o ž e opisati riječima kojima se opisuje istina ( ά ρ ρ η τ ο ν rfj αλήθεια 5. tjelesnoga i bestjelesnoga. ο ύ σ ι α ) u o n t o l o š k o m e smislu potječu od jednoga. ne u j e d n o m e jer u j e d n o m e n e m a drugosti (5. Naj­ češća je usporedba sa Suncem. u m a i duše. T a k o o n o što ie naisavršenije ne m o ž e ostati nedjelatn o . ispravno je reći kako nije j e d n o drukčije od drugoga.3.7. Plotinova se filozofija temelji na sljede­ ć i m uporištima: 1. drugoga i trećega: viša hipostaza proizvodi nižu bez ikakva umanjenja svoje moći.3.2.5.24.5. to je učenje p o z n a t o kao emanacija. a učinak je na nižoj ontološkoj razini.8. a_rla pri£anxjie gubi ništa od svoje •BnageHšaoJJJfrrg""™*.38. 6. Mnoštvo Jedno Na^POČetk-u Plotinova sistema n a l a g i . Zanimljivo je kako dosta takvih pozitivnih određenja j e d n o g a nalazimo u jednoj raspravi. Plotinova pretpo­ stavka ο s v e o b u h v a t n o m jedinstvu svega postojećeg u grčkoj je tradiciji usporediva samo sa stoičkim učenjem. odvojeno je od inteligibilnoga jer ako je um sve inteligibilno. Drugost je u drugome. O n o je apsolutno jednostavno. Ο njemu nema ni zamjejjfcai-srjoznaje. Striktno gledano j e d n o nadilazi i d o b r o pa se m o ž e označiti kao ύ π ε ρ ά γ α θ ο ν (6.6.55).7. G l e d e nastanka osjetilnoga svijeta presudan je izraz „proizlaženja": Budući da osjetilni svijet n e m a u sebi načela koje ga obdržava. nego" je stvorIIo^~SvTrcu*ugb. K a o što nadilazi Postavlja se pitanje k a k o j e j n o g j ^ e j m n ^ ^ od­ n o s n o akdjlTjlidno u z r o k svegaV zašt^njjejostjđo^ samo. on proizlazi iz posljednje hipostaze. ali ne time gfafje n e j o i ć j ^ n e g o t i m e s t o j e drukčije od_bića. usporedbama i analo­ gijama.^ ^ r v o j i a č e l o koje je tran­ scendentalnu odnosu_na sve ostalp~-a-koje o n _ z o y e j e d n o (τό εν) i!ijiflbiX!~(TO α γ α θ ό ν ) . M e đ u s o b n i o d n o s triju hipostaza kao hijerarhi­ je prvoga.7. Plotinovo rješenje toga pitanja polazi od rješenja koje Platon daje u Timeju (29e).11. O n o je nebiće.29).1).11. ali sva je drugost u drugome.13). Plotin također drži. j e d n o ne skrbi o k o m n o ž n o ga i u o p ć e ga ne treba. J e d n o se radije m o ž e prikazati kao središte kruga ο kojemu ovise svi dijelovi kruga (1.5. No Plotin ne m o ž e izbjeći i pozitivne iskaze ο j e d n o m e . nijedno mu ime ne m o ž e biti primjereno. napose kada se govori ο to­ me kako je j e d n o izvor i u z r o k svega. 2. da se sve m o ž e vratiti i p o n o v n o u potpunosti ujediniti s v r h o v n i m načelom. 6. i to je nešto sasvim n o v o u grčkoj tradiciji. Na~đfugej strani.9. preseže dakle svako mišljenje.6. S a m o j e d n o postoji na besko­ načan način.44).8. tvori svjetlo.No Plotinova se filozofija ne m o ­ že označiti isključivo kao sistem emanacije jer sam Plotin to izri­ j e k o m odbacuje (6.3.11. onda j e d n o ne m o ž e biti sve (6.9.3. 5. 3. Određenje nadosjetilnoga p r e m a t r o č l a n o m obrascu o d n o s n o trima hipostazama jednoga. K a o što se očituje u ovim izvodima.5.6. Ukazuje na dobrotu najvišega dobra koje ne dopušta nikakvu za­ vist. Nastanak mnoštva iz j e d n o g a m o ­ že se objasniti samo slikovitim primjerima. Nadilazi i biće. ne u j e d n o m e . j e d n o je isto tako iznad u m a (έπέκεινα ν ο ΰ 5. Plotin ne samo da tvrdi kako biće. J e d n o je samo što jest. Eneada 6. ο j e d n o m e se m o ž e govoriti samo via negationis.34. No na razini u m a to je već pojmljivije jer um misli i time pretpostav­ lja drugost i množnost. ali je pritom suvišno o n o J e s t " (6.9. No u t o m e se svemu krije j o š p u n o ozbilj­ niji p r o b l e m : kako m o ž e j e d n o stvoriti drugo ako samo n e m a ni­ kakve drugosti u sebi o d n o s n o kako m o ž e stvarati nešto što samo n e m a u sebi ( π ώ ς ούν ποιεί ά μή έχει 5.8.40).1).51). Jedno je izdvojeno iz svega drugoga. nego mora stvarati novo. P o r e d toga što sve proistječe iz j e d n o g a v r h o v n o g načela.9.28sq). aJjJe_uzrok svakoga bića. nadilazi svaTtu složenost i svaku množnost. Snaga j e d n o g a tako je velika pa se ne m o ž e zaustaviti (6.9.9.13. 4.3. nego je drugo drukčije od jednoga.6. sve drugo postoji na konačan način. TJitakTibivstvo (δν.5).1.10).6.7.j e k bliži višim načelima o d n o s n o ontološki je vredniji. I u drugim raspravama nalazimo pozitivne odredbe jednoga. B e s k o n a č n o je u sebi i svojoj moći.1. pa ni sam nazivak J e d n o " ili „ d o b r o " (5.15. _pačak ni samospoznaje (6.13. u kojoj je govor ο slobodnoj volji i samoodređenju jednoga. Prema t o m u . J e d n o m e ne pripa­ da ništa osim njega samoga (ουδέν έσται α υ τ ω ή α υ τ ό 3. biće.3. JpTrnTTjp! nepresušni izvor svega_. Striktno razlikovanje i razdvajanje osjetilnoga i umskoga. 5.35). T e k kada je ispunjen j e d n i m um je um 324 325 . 6. Zato se ο njemu ne m o ž e ništa predicirati j e P s e time uvodi pored j e d n o g a i mnoštvo.41. O n o je također iznad ideja.5 i 21). on p o g r e š n o tvrdi kako se i etimološki izvode iz grčke riječi εν ( „ j e d n o " 5. 5. S razine j e d n o g a nastajanje m n o ž n o g a nije shvatljivo.3. είναι. a vatra toplinu (5.

5. pa bi time prvotnost j e d n o g a bila okrnjena.^ c i i ^ i m a j j i i o m . Tako se svaki čovjek m o ž e u r o n u ć e m u sebe sama uzdići do najviše razine jed­ noga. pripisuje vječnost (3. I duša se m o ž e uzdićfati jednoga. a to znači da u njemu n e m a ničega što je samo m o g u ć e . UmjfiiR u vremenLu-aitiai prostoru. U m n e j n o ž e j e d n o spo^nati^jnpže ga^ame--nekakyixn nemisaonim ć l n o m o b t a k n u t i ( ΐ φ ά π τ ε σ θ α ί 5. Svako je po­ jedinačno mišljenje djelatnošću istovjetno sa s a m i m s o b o m . a m o ­ gućnošću s u m o m uopće (6. A k o b i j e d n o bilo istovjetno s u m o m . U samoga Platona n e m a poistovjećivanja u m a i bitka. i.5sq).1. višemu smis]tt~T>a>puiK νοε'ιν 'ΰ ^ττ^Λ^).9). m o r a se s njim poistovjetiti. Biće se samo malo udaljilo od jednoga. 7&djnojjljejatno. pa tako i um kada misli. mora postati j e d n o . U svojemu doka­ zu da j e d n o ne m o ž e biti istovjetno s u m o m Plotin pretpostavlja p Aristotelov p o u č a k da svako mišljenje.89) izgleda da je Plotinov condiscipulus Origen.nego je istovjetan s a s v i m idejama.vječnn. To znači da je j e d n o o d n o s n o vrhovno dobro sadržano u ljudskoj duši (3. U njemujg_sy.5. ali samo preko uma. Zato i um ne m o ž e j e d n o shvatiti na misaon način.. nastavlja Plotin. povezivalo s j e d n i m drugim mjestom iz Timeja (39e). nisu striktno odvojene jedna od druge (6.35).20). Bit u m a sastoji se upravo u o n o m e š±a jp njaflov.7.8. a cijeli um sa svakom pojedinom idejom. na kojemu Platon kaže kako su stari filozofi izjednačavali ideje i bivstva (ούσίαι).5. Plat.6.4. To bi značilo da duša m o r a nadići um i mišljenje ako hoće doseći j e d n o . .e_.16. a m o g u ć n o š ć u sa svakim pojedinačnim mišljenjem.2.8. Um l ° t i n ppiefem'jgćuje U m (νους) i bitak (τό είναι).20-24). dakle njegova m n o ž n o s t nije rii vremenska ni prostorna.1-29). 326 327 . jedno. Naime sve je pomislivo (νοητά) sadržano u u m u .odnosno tjg'j^svaka i d e i a ^ i t o d ^ n a . a pritom se po­ ziva na poznatu Parmenidovu tvrdnju ο istosti mišljenja i bića (3. nego na nekakav drukčiji. kao v r h o v n o načelo. 2. pretpostavlja predmet o d n o s n o drugost mišljenja (Metaph.27). ali izgleda i njihov učitelj A m o nije.8..8. postavljao u m . Jedan drugi razlog zašto duša m o ž e do­ seći j e d n o leži u t o m e što hipostaze. gdje se um povezuje s ideja­ ma.8.3. o n d a bi o n o pretpostavljalo drugost. um je postao množan. Kada odbaci sve umsko. um i duša. U t o m e se Plotin posve razlikuje od Aristotela "zaltojega je mišljenje mišljenja najviše načelo. 1 0 7 4 b l 5 s q ) . m o ­ že motriti j e d n o (θεάσεται 5. a sam Plotin naglašuje odudaranje svojega shvaćanja od Aristotelova (5.9).6. tj.20.7sq). s t o j e p o l n ^ i l v o ^ r O " ? ) .11.18).7.6. Um koji misli sam sebe d o d u š e j e j r t j m š ^ ^ . Um nastaje upravo tim obraćanjem j e d n o m u (5. predmet.4. Za­ nimljivo je da Plotin um označuje kao savršen život ( ζ ω ή τελεία 6.(6. sa svjmjito~je V°m i M i w [ _ ^ £ t a j e jedan o ^ J j j m jjroblern za . Rješenje nalazi u preuzimanju Aristotelova nauka ο djelatnome (ενεργεία) i m o g u ć e m (δυνάμει). On je osim toga prva djelatnost (πρώτη ενέργεια 5.PJgJtina:-iz toga naime proizlazOj]^^ svakorn_jdejoro. Kako se obraća j e d n o m u . Svojim obraćanjem j e d n o m u biće postaje ουσία (5.7. Za Ploti­ na dakle um ne m o ž e biti prvi princip ier mišljenjem p r e d m e t a mišljenjapostaje d r u g o s t s e b p sam"fr« tfi time m n o ž n o s t . dakle idejama koje su u u m u .9.~Ά^1α^ο^^]^]ηόζΒ biti istovjetanjsjionlm. ideja i bitka imao je izgleda Aristotel. T i m e ukazuje na treću hipostazu ili dušu. pa je mišljenje pomislivoga uvijek mišljenje se­ be samoga7"Budući^da_jrxa_n£_samo_s^r£i^^bijsve ideje i sve pomislry^y. bez obzira što svi platonici pokušavaju to klju­ č n o učenje dokazati uz p o m o ć Platonova teksta. A 9.5. T i m e o n a ne dospijeva u nešto drugo. Spoznaja M o g u ć n o s t spoznaie jednoga posve je isključena. "Zadaća je "uma da promišljaTdej^Tahi sebe sama. nego u sebe samu (εις έαυτήν 6.38).8). Um je da­ kle u z o r ( π α ρ ά δ ε ι γ μ α ) ne samo za osjetilni svijet n e g o i za samu dušu.2. V e ć u tradicjjj_jr^dioplatonizma to sepoistovjećenje pokušava­ lo jia__posredan n a & a ^ B p S a ^ a t T P l a t o ^ P o z n a t o se mjesto iz Države (507b).31). Presudan utjecaj u poistovjećivanju uma. što je zapravo j e d n a te ista djelatnost. Um je dje­ latnošću istovjetan sa svim pojedinačnim mišljenjima zajedno. T i m e s t o j e bio n e m o ć a n j e d n o zadržati kao jedno. P r e m a kasnijoj kritici u Prokla (Theol. Da bi duša dosegla jedno. biva ograničen.7. a ne j e d n o .5.36).6. P l o t i n u m u i svemu um­ n o m e .1.

ali i oni ih nisu uspjeh osmisliti.10. Ta ie postavka ključna u PTotmovoj filozofiji. U srednjem je platonizmu postojala tra­ dicija osporavanja Aristotelovih kategorija. zanimljivo je da Plo­ tin dalje ne tematizira svaku pojedinačnu kategoriju.36-38). Na taj način sve što postoji ima dušu. Iako Platon takozvane najveće r o d o v e u Sofistu navo­ di samo kao m o g u ć e primjere ( ά τ τ α ) . taj je n a u k ο kategorijama ponajvećma nastao kao potreba da se p o z n a t o m Aristotelovu učenju ο kategorijama suprotstavi n e k o autentično Platonovo učenje. napose p r e m a nižoj hipostazi o d n o s n o duši. n e g o ο striktnoj odvojenosti tih dvaju svjetova.k ^ a f a ^ P j e d n o ^ u ^ * . Kao što je vec^spomenuto. pojedinačne duše silaze (κατελθεΐν) u tjelesni o d n o s n o osjetilni svijet.31). Plotin ih shvaća vrlo ozbilj­ no i pripisuje ih u m u kao temeljne kategorije nadosjetilnoga svi­ jeta. t T 7 > b i i b Y i i Ć P n a zajfinničknn^Jžategorijainft. U t o m e se nazire j a k stoički utjecaj iako se P l o t i n za većinu tih tvrdnji radije poziva na Platonov Timej. Ali Plotin i cijelomu k o z m o s u pripisuje dušu. nepobitan je stoički utjecaj kada za dušu svijeta rabi izraz λ ό γ ο ς .oTa&k. inteligibilnoga).1-3: περί τ ω ν γένων τ ο ΰ δ ν τ ο ς ) . Isto tako odbacuje stoički n a u k ο kategorijama~jer se u njima miješa osjetilno i nadosjetilno.oie su posvecene^B. istost (ταύτόν) i drugost ( θ ά τ ε ρ ο ν ) . a takav je asocijativni i nesustavni stil svojstven Plotinu. Plotin navodi m n o š t v o drugih 328 329 .1. misaonoga. uglavnome prihva­ ćaju te kategorije. duša čini treću hipostazu nadosjetilnoga svijeta. Iskrsava p r o b l e m po čemujir^rlinn onHn_razljjraje od u m a . Po svemu su­ deći.4.itan««aa r o d o v a bića (6. M e đ u t i m . V r h o v n a duša svijeta ostaje u nadosjetilnome svijetu (4. posebice Proklo. T o m u nasuprot. Nadalje polazi od toga da se iskjjučivo_biće nrože dijeliti na rodove. Ti su svjetovi ontološki posve različni i m e đ u s o b n o se isključuju. gibanje (κίνησις). nije riječ ο p u k o m e razlikovanju.u Enaadamu^hi^^_3g!tJ. Razumljivo je da uz takve pn^posjLavke šaren i1Q A cistote] »vi b kategorijajiejnož^^^ glede rodova bića.3. Nadosjetilno je u z r o k i temelj osjetilnoga. No ni sam Plotin svoj n a u k ο kategorijama nije dostatno osmislio u okvirima vlastitoga siste­ ma. a r o n za n j u n a l a z i potvrde i u Platona {Fedro 246b6-7). Valja pod­ sjetiti na važnost Plotinova razlikovanja osjetilnoga i u m s k o g a ( o d n o s n o nadosjetilnoga. Dakle duja_daruje tjelesnomu.3. devet je rasprava sabranih u četvrtoj Eneadi svojim najve­ ć i m dijelom p o s v e ć e n o pitanjima duše. Ali. takozvane „najveće r o d o v e " (μέγιστα γένη). a to su sljedeći pojmovi: bivstvo ( ο υ σ ί α ) . Duša dakle sve čini d u š e v n i m (5. l i e _ j n £ g j i J i i . štoviše kategoriji tvarnosti (ύποκείμενον) pripisuje se ključna uloga. Isto tako kada govori ο t o m e kako svaki dio k o z m o s a suosjeća sa svakim drugim dijelom. duša m o r a skrbiti ο n e d u š e v n o m e . mirovanje ( σ τ ά σ ι ς ) . to nedvojbeno podsjeća. P o p u t u m a i du­ ša je noetičkoga (nadosjetilnoga) obilježja. noetičkoga. za razllEu od uma. na stoičko načelo συμπάθεια. Sve živo dakle i m a dušu. To r^e^Ijedno čin stvaranja svijeta koji se nalazi ispod triju hiposta­ za o d n o s n o osjetilnoga svijeta. Plotin nadosJRtilno rlijpli n a . Tako ona zapravoHšt^arajiv^-^^ ma hipos^azama. pa nije sa­ svim j a s n o kako se kategorije u m a odnose spram drugih odredbi uma. o d n o s n o o n o m u što n e m a dušu. U njima Plotin raspravlja ο p r o b l e m u kategorija. No to se osporavanje sastojalo u t o m e što se pokušavalo dokazati kako se svih deset Aristotelovih kategorija m o ž e naći u Platona (primjerice Albino. O n a je božanske naravi i besmrtna. ο kojima Platon diskutira u Sofistu (254csq). U svijetu nadosjetilnoga ne­ ma razlike m e đ u njima. b a r e m ne na onakvoj metaontološkoj razini kako je to učinio Aristotel u svojim Kategorijama. Duša O s i m uzgrednih iskaza ο duši koje nalazimo u svim pojedinim raspravama. a j e d n o je iznad svega toga kao v r h o v n o načeloTTPlotinjT prvTTioji poznatu skupinu pojmova. intelektualnoga. prikazuje kao kategorije i suprotstavlja ih Aristo­ telovim kategorijama.21). M e đ u t i m . Dokazuje kako je taj broj k o n a č a n i potpun. Jedna ocf ključn m ^ s t a v g r p i o t i n o v e f i l o z o f i j g J e i E S a j g d u š a (^uxq)j|fiJteelesna ( α σ ώ μ α τ ο ς ) . Neki njegovi nastavljači. O s i m već s p o m e n u t a razloga da je osnovna briga svake duše da skrbi ο o n o m e što ο sebi n e m a dušu. Didask. ne s a m o termi­ nološki. P o ­ j e d i n a č n i m amaHzajn > a_pobija_Aj^^ mo­ g u ć n o s t n j i h o v e p r i m j e n e na područje nadosj etilnoga. pa i o n o što nije organsko.Kategorije Među najzaju^aJ^rgo-raspcaMe. život (4.2.J j ^ ^ .d « « « r a r i e đ u kojima također postoji striktna hijerarhi­ ja. k l j u č u j e ^ k ^ k ^ T a ^ ^ ^ ^ u č j a . Č i n o m podarivanja života sve dobiva dušu. Plotin se radije poziva na P l a t o n o v o r a z d v a i a n j e o n o g a što jest i o n o g « št» nastaje. M e đ u t i m . 6 ) .

No to ne m o ž e biti ni tijelo jer bi onda tjelesnost odlučivala ο nečemu što tijelo uzdiže iznad tjelesno­ ga jer osjetilna zamjedba jest oblik spoznaje o d n o s n o primitivni­ ji oblik mišljenja. napose da je tvar „ p o d m e t " (ύποκείμενον 2. Osjetilni svijet K a o (pelina osjetilni svijet nejaa_rđjjoeet4ra-<u__konca u vremenu^_samo cu njegovi dijelovi prolazni^Ko^mička duša^vertejiijelove objedinjuje u jgj^njuuiaglinu i o d r ž ^ v j u e f i a temejjjijjačela suosjećanja (συμπάθεια).7^41 i t d T ~ S v e š t o ^ ^ vljeno je od tvari i oblika (6.4.— " . M o - Utjecaj U r a z d o b l j i i J ^ i i e 4 u _ A r i s . Tvar Pojam tvari (Όλη) igra v a ž j m ^ u l o g u j j ^ l o t i n o v u ^ s j s ^ m u . V e ć pukim krjeposnim žiMotom fhl?a τηηΑ\\ην\ svoju ovisnost ο ni­ žim vrednotama.8). poput govora ο j e d n o m e .«r4. pojedinačna je duša postala nešto loše.12)."TU7l. dianoetičkim vrlinama. Povezivanje tih svjetova događa se u mišljenju.razloga koji u m n o g o m e podsjećaju na taj osnovni razlog.5. S a m o u o d n o s u na oblik UToogfHvar ima pozitivnu odredbu. Sve d o k je okrenuta prema osjetilnome.93. U t o m e joj napose p o m a ž e o n a vrlina koja smje­ ra što v e ć e m odvajanju tijela i duše. dolazi u dodir s onostranim j e d n i m . t J R c a j n e _ š k o l e koja j e danas pernata k-ao ncoplatorrizam. Na te­ melju pretpostavke silaženja duše u osjetilni svijet nastaje i po­ treba njezina povratka u nadosjetilni svijet.1. Iznad toga duša je umska i čisto mišljenje te istovjetna s u m o m .4. Povratak je njezin glavni cilj.4. ali na nekim se mjestima u Timeju (49a. K a o takva o n a je prvo zlo o d n o s n o zlo ο sebi (1. Kao što je p o z n a t o / a u s a J e dobila ključnu zadaću posredovanja između osjetilnoga i nadosjetilnoga.1-24). fft^ae. Na izvjestan način o n a je i u j e d n o m e i u drugome svijetu. Krajnji cilj sjedinje­ nja s v r h o v n i m načelom o d n o s n o s j e d n i m nije m o g u ć p u t e m u m a jer j e d n o se nalazi iznad uma. nepomijejana.21) tijela ijduše o n o što~mnl7gTre«jie-osjetil­ nu zamjedbu. koji za razlikfTod Aristotela tvar shvaćaju materijalistički. Osjetilnost K a k o Plotin pretpostavlja da je duša dio nadosjetilnoga svijeta te je time netrpna ( α π ά θ ε ι α ) o d n o s n o neosjetljiva za bilo kakve podražaje iz osjetilnoga svijeta.4.8.(μή δν 2. No Plotinov govor ο tvari prožet je negativnim odredbama. Plutifi-nesumnjivo spada u klasike filozofijske tradicije. Plotin doduše za života nije uspio stvoriti h o m o g e n u skupinu učenika. 3.6.5. No fla^upT-oiTstoicima. nastaje p r o b l e m kako duša recimo utječe na nastanak osjetilne zamjedbe koja je zapravo funkcija duše na nižoj ontološkoj razini. bez svojslavA^etrjDna itd. No on ide joštla1je~u pokuš^u~3a~ošloT)oaT^usu od tjelesnoga dodira: dušašalje : m e š t o p o p u t zrakejsvjetla" doljgjjre^raa-JJielu: z a i e d n o f n ^ r j e T r m r ^ i trpjeti (1. 51a. na razini životinje kao osjetilna zamjedba.1.1. To se događa na više načina.. to je m o g u ć e samo u ekstazi u kojoj nestaje s^aka.3). 4. na razini čo­ vjeka kao r a z u m n o shvaćanje.11). Plotin naglašava da je tvar netielesna.5. Još veći stupanj neovisnosti postiže se teorijskim.7. Plotin se naravno poziva na ta mjesta. Duša se na razini biljke očituje kao puko razmno­ žavanje. 330 331 . duša gubi svoje dostojanstvo. t o t P l a \ Tome^Akvinskoga Plotinova se filozofija uzdiže iznad-sveget-ostaluga. Duša po svojoj naravi ne m o ž e biti nositeljica osjetilnosti. No svojim silaskom na nižu ontološku razinu. Njezino je istinsko mjesto u nadosjetilnome.4.4. postavši j e d n o sa sa­ m o m s o b o m .26. ali p o j m o v n u o d r e d b u tva­ ri de facto preuzima iz aristotelovske tradicije. U z e t a sama „za sobo ona je pujio-eefeiee.18. 52c) spominje drugim riječima problem tvari iako se terminološki ne fiksira. (2. Sam se izraz ΰλη ne pojavljuje u P l a t o n o v i m spisima. dakle vratiti svojomu iskonu. — . 52a. U drugoJ7~tTozmićk"bj žBirci eneada cijela je četvrta rasprava posveće­ na toj temi. Plotin nalazi rješenje u t o m e da je zajedništvo ( σ υ ν α μ φ ό τ ε ρ ο ν 4.1) tijelima i da postoji s a m o qua mrj^ricnOst (δυνάμει 2. svojim je misaonim autoritetom ρΗΗρηΐη nasfamku vrlo i i .misaona m n o ž n o s t ^ a duša. Na taj način duša je jedina sposobna povezati svijet osjetilnoga i svijet nadosjetilnoga. Iako nije imao nikakva dara za organrzifanje.V3.

Prvi je m e đ u njima Jamblih koji. koji n a m je podario m o ž d a najbolje izdanje j e d n o g a antičkog filo­ zofa. preveo Marije Viktorin. obje­ lodanio svoj k o m e n t i r a n i prijevod Eneada na latinski. Stanje istraživanja S u v r e m e n o istraživanje Plotinove filozofije počinje u prvoj polo­ vini 19. Ne m o ž e se govoriti ο n e k o m nepo­ s r e d n o m utjecaju Plotina na suvremenu filozofiju. što često rezultira u neobrazloženim hipotezama ο m o g u ć i m orijentalnim utjecajima. N a i m e ra­ dikalno produbljuje i obogaćuje mistične zasade u Plotinovu si­ stemu. Damaskije. bilo u pozitivnom.2: Ο vrlinama). Njegov najpoznatiji neposredni učenik. Jamblihov u č e n i k Deksip uspostavlja unutarškolski dija­ l o g s P l o t i n o v o m filozofijom. T e k kasnija generacija neoplatonika obnavlja i neposredno nastavlja P l o t i n o v o djelo.ali je p o s r e d n o neoplatoničkoj školi dao čvrste temelje. ali je Plotina izgleda kasnije studirao i u izvorniku. Proučavao ga je svakako Makrobije. stoljeća. U odnosu na stariju fazu izučava­ nja interes za mistične elemente sveden je na razumnu granicu. Nije sve prihva­ ć a o od svojega učitelja. jer uporište za sve svoje tvrdnje isključivo traže u Plotinovu tekstu ili dru­ gim potvrđenim tekstovima. Proklo. 332 333 . Ciril iz Aleksandrij e . bilo u n e g a t i v n o m kontekstu. T e o d o r e t .što jg^napisao. m o ž d a ο nekoj sličnosti ili srodnosti kao u slučaju Jaspersa. nešto više u Francuskoj. Na latinski je Plotinova djela. pripre­ m i o kritičko izdanje grčkoga teksta. ali izgleda nisu u filozofiji dje­ lovali na način koji bi bio usporediv s njihovim učiteljem. Porfirije. No on n e o p l a t o n i z m u daje i j e d n u n o v u dimenziju. Asklepije. Ivan Filopon. M a r i n o . Njegovi neposredni učenici nisu nam. U srednjem vijeku znanje se ο Plotinovoj filozofiji svodi na o n o što se nalazi u Augustina i Makrobija. U Njemačkoj prevladava takozvana Quellenforschung: Ploti­ nova se filozofija istražuje pod v i d o m m o g u ć i h utjecaja drugih škola. Amonije Hermijin. kako ju je prenio Makrobije. David. primjerice Euzebije. nije samo uredio i izdao P l o t i n o v a djela. ali ne samo zato što ie osmislioJjiterriejjjo^konacan sistem neo^pl^tonake^jjlozofije. nego i zato_. Suvremeni proučavatelji najveću pozornost posvećuju imanentnoj strukturi Plotinove argumentacije iako njegov filozofijski sistem nije zapostavljen kao cjelina. Cijela plejada neoplatonika (Sirijan. I latinski se autori bave P l o t i n o v o m filozofijom. napose je odbacivao njegovu kritiku Ari­ stotelovih kategorija. Enija iz Gaze ili Bazilej. bila vrlo utjecajna u skolastičkoj filozofiji. dakle prvi put nakon editio princeps 1580. pa se tako dolazi do vrlo smjelih i prijepornih tvrdnji. Isto se tako. u izboru ili u cjelini. uz besprijekorni filologijski rad na tekstu. nipošto ne u onakvoj mjeri kako se to dogodilo u renesansno doba (Marsilio Ficino). iako Plotina ni­ kada ne spominje i m e n o m . Simplikije. ali isto tako pojedinačnih studija. poznati poimence. o s i m nekolicine. O k o sredine ovoga stoljeća. Plotinov utjecaj o d n o s n o o b n o v a njegove fi­ lozofije vrhuni u pojavi Marsilija Ficina koji je godine 1492. danas izjgbJjBlie^kTim i filozofi rado crBf^JTTpTotinova shvaćanja. Prvi sustavniji prikaz njego­ ve filozofije nalazimo u Geschichte der Philosophie W. Salustije) danas je neshvatljiva b e z njegova utjecaja. izravno nastavlja njegove ključne mi­ sli. Olimpiodor. stoljeća proučava p o d dva­ ma motrištima koja nisu u cijelosti primjerena njegovoj filozo­ fiji. T e n n e m a n n a godine 1807. nego je i svojim vlastitim djelima utjecao na kas­ niju filozofiju. V e ć za Plotinova života njegov je u č e n i k Amelije objavio djelo u sto knjiga posve­ ć e n o Plotinovoj filozofiji. a prije svega na srednjovjekovnu. G. nego samoga Platona. Za to je zaslužan G e o r g Friedrich Creuzer koji je godine 1835. T a k o u posljed­ njih tridesetak godina i m a m o niz cjelovitih prikaza. Uz standardne prikaze u povijestima filozofije. Porfirijeva se kronologija često uzima kao metodološki te­ melj ozbiljnoga proučavanja. Njegov plat o n i z a m p u n o je srodniji sistemima Plotina i Prokla. ozbiljno istražuju mistični elementi i utjecaji. Zanimljivo je kako je upravo Plotinova podjela vrlina {Eneade 1. Hermija. Plotinova se filozofija proučava vrlo kritički. odakle je Hegel uglavnome p r e u z e o svoj po­ znati prikaz. koji su prilično uravnoteženi. pa je prije svega svojim radovima ο t o m e p r e s u d n o utjecao na srednjovjekovnu filozofiju. Plo­ tinova se filozofija sve do polovice 20. M e đ u njima se svakako ističe P r o k l o . Taj je prijevod čitao Augustin. Elija.

marginalium et lectionum). 1928. 1940. The Road to Reality. 1967. 334 335 . H: Plotin als Interpret der Ontologie Platos. 1991. Graeser. 2 1961. Altertumsuiiss. a četvrti na redak u to­ me poglavlju. 1941. Arnou.30: prvi se broj odnosi na j e d n u od šest skupina eneada. 1940. Amsterdam. Cambridge. Sonderausgabe Munchen. Pariš. Milano. To je iz­ danje učinilo suvišnim sva prethodna izdanja. 1973. 1959. primjerice 4. Na­ čin navođenja Plotinova teksta u znanstvenoj literaturi vrlo je egzaktan. Rist. A. s njemačkoga preveo Dražen Karaman. Realencyclopadie d. Hamburg. BaselStuttgart. 1963. Armstrong.]-Lon­ don. T. R: Le deesir de Dieu dans la philosophie de Plotin. Amsterdam. Sekundarna literatura Heinemann. Repr. s vrlo korisnim bilješkama. Repr. J: Plotin ou la gloire de la philosophie antiaue. Philosophische Bibliothek). Frankfurt am Main. Roma. 2 1921. 1973. fontium. M: Plotinus. H. 1973). II. njema­ čki prijevod Richarda Hardera koji su preradili Rudolf Beutler i Willi Theiler (6 svezaka. Friichtel. 1979. Armstronga (3 sveska [od šest planiranih]. 1970. 2 1973. Tekst sa skraćenim kritičkim aparatom (editio minor) dostupan je i u poznatoj ediciji Bibliotheca Oxoniensis (3 sveska. 1972. Hadot. 2 1977.2. Od prijevoda na suvremene jezike valja spomenuti sljedeće: francuski prijevod Emila Brehiera (6 svezaka. 1924-1938. H: The Architecture of the Intelligible Universe in the Philosophv of Plotinus. J: Der Ursprung der Geistmetaphysik. 1967. Kramer. 1956-1971. V: Saggi su Plotino.-R: Plotinos. Zur Metaphysik Plotins. Cilento. 1951. Collection Bude). 1978. E: Plotin. Aalen. P: Plotin ou la simplicite du regard. H. 1982). Bd 21:1. s kratkim k o m e n t a r o m . H. F: Plotin. E: Weltentwurf und Logos. engleski prijevod A. 1977. Cambridge [Mass. Brehier. i Hans-Rudolf Schwyzer u tri sveska (Paris-Bruxelles. 1970. Zagreb. Pariš. Pariš. 2 1957. treći na poglavlje unutar dotične rasprave. Schwyzer. A: Plato und Aristoteles in der Nuslehre Plotins.Bibliografski I. 3 1966. Heideggerovo i Plotinovo poimanje vremena. classi. J. Κ. Loeb Classical Librarj). Oxford. 1921. Pariš. Izdanja i prijevodi dodatak Plotinov se tekst navodi prema mjerodavnom kritičkom izdanju (editio maior) koje su priredili Paul Henry S. O: Plotin und das Problem der geistigen Aneignung.I. Frankfurt am Main. Pariš. 1966-67. Svi spomenuti prijevodi sa­ drže i grčki tekst. Szlezak. 1964.8. Leiden. 1964. Leipzig. Moreau. A: Plotinus and the Stoics. Marie-Elise Zovko. Volkmann Schluck. Berlin. Izda­ nje sadrži grčki tekst i četverostruki kritički aparat ispod teksta (apparatus testium. drugi na raspravu u određenoj skupini. Becker. Cambridge. 1967.

PLOTIN Izbor iz djela .

To se izdanje na 28 mjesta razlikuje od standardne editio maior P. 251. Index. uglavnom prešutno. sv. Bibliography. References and Abbreviations. Kako napominje Atkinson (v). Oxford.-R. ix. II (Enneades IV-V. U prijevodu sam. On the Three Principal Hypostases. Schwyzera (Plotini Opera ed. preuzimao Atkinsonovu emendaciju. Atkinson. sintaksa mu je mjestimice posve nerazumljiva i svakome prevoditelju zadaje dosta muke. 269). ParisBruxelles. Zbog toga sam u prijevodu. Commentarv. P. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Atkinsona. Ennead V 1: Text. Ennead V. Translation. Plotiniana Arabica). 1.-R. Introduction. Plotinov je stil inače iznimno težak. 1983. Schwyzer. Nastojao sam prije svega iz samoga teksta rekon- . Plotina danas češće u prijevodu čitaju i oni koji inače mogu čitati izvornik. Henrya i H. li. posebnu po­ zornost nastojao obratiti i na jasnoću. v. osim na točnost. 1.0 trima prvobitnim hipostazama (Eneada V 1) Prijevod Filip Grgić Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema izdanju M. U bilješke sam unosio samo ono najnužnije i nisam ulazio ni u kakvu interpretaciju. 1951). A Commentarv With Translation by M. Atkinsona (Plotinus. knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Preface. xxxi. naime gdje je posrijedi znatnija razlika u smislu teksta. viii. Henry et H. a različne varijante čitanja bilježio sam samo on­ dje gdje sam smatrao da je potrebno.

447. ύπόστασις je u mnogim vidovima istoznačna s ουσία). i 263. φύσις). Istodobno se naime stremi prema d r u g o m u i čudi. „inteligibilni" svijet.u srce v r g n u t i " 3 ni narav božju ni njegovu m o ć . Š t o j e j i a k l e o n o što je učjpilojda duše zaborave svojega oca b o g a 1 i da. nadjenuo Porfirije. Wort. uživale su u svojoj samovolji i m n o g o se koristile svojim samokretanjem. budući da više ne gledaju ni Jedno ni sebe. 1955. 4-7. Atkinson.und Bedeutungsgeschichte". no točnost toga podatka nije sigurna (riječ je ο fr.. PopTuTajece koja o d m a h bijahu Otrgnuta od svojih otaca i k o j a su p u n o v r e m e n a odrastala daleko. ako sebe shvati kao o n o što je najmanje vrijedno štovanja i što je najusmrtljivije od svega što štuje. 2 340 341 . 45). tada rabim riječi „opstojnost" (mogli bi se rabiti i izrazi „supstancija". Klasse. što znači da je napisana između 253. ο tome H. Budući time zbunjene. pa slijedim Maretićevo „vrgnuti" za βάλλω. um i dušu (svaki od ta tri pojma Plotin često nazivlje i „narav". τόλμα kao izraz za δύας rabi možda već Ferekid (o njemu usp.struirati tradiciju na koju se Plotin oslanja. Tako i pokazna zamjenica εκείνος u njega dobiva značenje Jednoga. 1. Β 14 u Diels-Kranzovu (DK) izdanju predsokratovskih fragmenata.. smatrao sam da je najbolje ostaviti je neprevedenu. ne poznaju ni sebe ni njega? PnrVln pjihnvp pfl|™gti joct gmini-inct rođenje.-hist. a ra­ nije je najčešće nalazimo u raznim medicinskim značenjima (usp. 15. z b o g nepoznavanja svojega podrijetla o n e ne štuju sebe. γένεσις i πρώτη έτερότης usp. o n o ne bi moglo nikada . dok navode iz djela koja još nisu prevedena prevodim sam. Navode antičkih autora uglav­ nom preuzimam iz postojećih hrvatskih prijevoda. zadivljene i ο t o m e ovisne. . T a k o proizlazi da je u z r o k posvemašnjega nepoznavanja Jednoga štovanje ovih stvari i neštovanje njih samih. „rođenje" (γένεσις) i „prva drugotnost" (πρώτη έτερότης) tri su različna novopitagorovska naziva za „Dvojstvo" (δύας). „neovisna opstojnost" i si.) Sličnu frazu nalazimo na nekoliko mjesta u Ilijadi (10. Što se tiče riječi ύπόστασις u naslovu (naslov izvornika glasi Περ'ι των τριών αρχικών υποστάσεων). Phil. te ih uzdići do najvišega. ako ih itko doista m o ž e okrenuti prema suprotnoj strani. Stoga je ljudima koji su u o v o m u stanju potrebno iznijeti dvo­ struki dokaz. a o n o što se čudi i stremi priznaje da je slabije. štuju druge stvari i svemu se dive više nego sebi. Izrazom έκεΐ Plotin označuje „tamošnji". „Smionost" (τόλμα). Dorrie. Kad su se pojavile. Jednoga i εκείθεν. ptrčale su na suprotnu s t r a n u j vrlo se udaljile od boga te nisu 'zS^S~^^^Y^EIŠ3^^oamiae.. A k o se postavi kao slabije od stvari koje nastaju i propadaju.566. o n e ne poznaju ni sebe ni svoje oce. te tu i tamo uputiti na poko­ ju jezičnu odnosno prijevodnu poteškoću.Ύπόστασις. S druge strane. „zbiljnost". odnosno riječ „hipostaza" za­ držati isključivo za Jedno. Naslov joj je. kada nije izričito riječ ο bit­ noj odredbi tih triju pojmova. čini se da riječ ύπόστασις kao terminus technicus u filozofiju uvodi Porfirije.195-196 itd. prva drun gotnost i htijenje da pripadaju sebi samima. Ova je rasprava inače deseta u kronološkomu redu Plotinovih spisa. otrgle su se koliko su mogle ne štujući o n o što su odbacile. Nachrichten der Akademie der Wissenschaften in Gottingen.). 20. „onoga koji je u onomu svijetu". (Za širu raspravu ο τόλμα. γένεσις u ovome kontekstu Plotin rabi možda inspiriran Platonovim Timejom 41e3. prema prvinama. Dakle. po sve­ mu sudeći. 35-92). Inače. a taj je fragment tamo označen kao „nepravi"). iako potječu o d a n d e i u cijelosti pnplidaju "onomu svijetu. b.

štuje. njezinom je m o ć i j e d n o te je z b o g n j e ovaisviip.J3jož&ns_ka3mQ z b o g toga. nego sve ZjfvTc^ekžlfl. dala mu život. i kad je istražiš bez do­ dataka te je u z m e š pročišćenu. duša].nsk(a. A n e b o . 343 2. 4 U ruj^je^naj^^ te-je podsjeća takorjgći^rj^ua^^ Taj je prvotniji od ono­ ga te kad se razjasni objasnit će se i onaj. n e b o je dobilo vrijednost. koje je bolje. Ilijadu 20. dala mu 6 besmrtnost te ga probudila neživoga. što pokreće i što oživotvoruje. jer bliži je o n o m u što istražujemo te je koristan i za onaj dokaz. PokrenTfcb vječnim kreta­ njem p o d razboritim v o d s t v o m duše n e b o postade b l a g o t n i m ži­ vim b i ć e m . 9 Pa i d a j e vatra. nikada se ne prestaje pokretati. iako su različna tijela različno smještena. ima li m o ć istraživanja takvih stvari. neka budu mirni zemlja. 342 .prvotnoga. a iz konteksta je očito kako Plotin govori ο načinu na koji duša oživotvoruje.posvn1 Ha"jTHgnfrng ^^pašaju^ nra-lcnjj ju je stvorio. jer j e d n o je ovdje.7 Njezina m o ć i narav postala bi j o š očitijom i jasnijom kad bi se na o v o m u mjestu razmotriIS"Teako duša o b u h v a ć a i vodi n e b o svojim vi asti ti m h ptnjarga. Ovo je navod iz Aristotelove Metafizike A 8. Kao što sunčane zrake kada osvijetle taman oblak rasvjetljuju ga i daju mu žutozlati lik. jer pne na­ staju kadJLb-dušsuopjskr^^ dočrfp^sama d u i i a j e v j e c n a jer sebe ne napušta". 245c7-9: „Samo ono što samo pokreće [sc. jer sebe ne napušta. j e d n a se tijela nalaze na suprotnim stranama. a to ćemo"^pslrriije"TzlOžiti na drugim mjestima.što-kaže~-pjesnik. Neka shvati kako Henry i Schwyzer upućuju na II 4 i III 4. Navod je iz Platonova Fedra 245c8. prispjevši UJ4Jfilo neba. duša je sama stvorila Sunce i o v o veliko n e b o . u Ladanovu pri­ jevodu. ako smo štogodJao?a. duša odasvud takoreći utječe u postojano n e b o izvana te se uvrće i odasvud prodire u nj te ga osvjetljuje. 989al0. kontekst. 5 ' A koji je način opš^rbljivanjaživotom. ρ opfl «va . „ L e š i n e bi valjalo đrlbaciti prije nego g n o j . kako pri­ mjećuje Atkinson (18). Neka dakle svaka duša prvo razmisli ο t o m e da je o n a sama ta koja je_st\^pxila-^^iiva bićajLidahnuvši im život. tako je i duša. ima li takvo o k o da bi vidjela i pristoji li joj istra­ živati. žttadža tmino tvari. fragment. No duša nije tako: o n a nije razdijeljena u dijelove pa da dijelom sebe svakoi pojedinoj stvari daje život. Koji su dakle ti dokazi? Jedan pokazuje neštovanje onih^stvari koje_duša_sada. za božanske zvijezde na nebu. da bi prvo upoznala sebe. kolika jest. za o n o što je u zraku.dugom. zrak i samo nebo.'što bi bilo o n o što „Neživ" ovdje prevodim κείμενος. Naime. pristoji joj istraživati i m o g u ć e joj je otkri­ vati. a prije duše bilo je m r t v o frijrln. Ovo je u DK Heraklitov 96.t b o g . koja nije malo vrijedna za ispiti­ vanje jer se m i r n o ć o m svojega stanja oslobodila prijevare i onoga što opčinjava druge duše. No možda je. nego i čitavo okružje.65. To je učinila za o n o što hrani zemlja i more. naći ćeš isto o n o vrijedno štova­ nja što nazvasmo d u š o m i što je vrednije štovanja od svega što je tjelesno. " 8 U z r o k z b o g kojega su bogovi bogovi m o r a biti b o g znatniji od njih. O n a je naime sebe dala čitavoj toj veKčmt. riječ ο nekome usmenome priopćenju. kako u čitavu svijetu tako i u pojedinačnostima. a dru­ go ondje. ona ga je sama uredila i sama ga kružeći dovodi u red. a produševljen je i svaki razmak. Usp. Nije posve jasan smisao koji Plotin ovdje pri­ pisuje ovomu fragmentu odnosno zašto ga uopće navodi. čemu onda to? No ako su joj srodni. o n o što istražuje jest duša i o n a m o r a spoznati što je to što traži. I Sunce je b o g jer je produševljeno. Jer ako su joj predmeti istraživanja tuđi. Kad se duša u nj naselila. i p o t o m e što j e Jeano i po t o m e što je posvuda. Usp. κεΐμαι naime može značiti i „ležati mrtav". Duša je narav drukčija od o n o g a što uređuje. more. romljn i vorln. I n u ž n o je više vrijedna štovanja ori tih stvari. nego je ono i drugim stvarima koje se kreću po­ četak i izvor kretanja". prema Maretićevu prijevodu. neka ο tome duša razmisli ovako: neka veliku dušu ispita druga duša. r|ph"Tćp „ o n o od čega zaziru b o z i " . kap_.^a-i-*ni. Ο njemu sada valja govoriti. Jer „ z e m l j a j e sve". iako je m n o ž n o i posve raznoliko. Neka joj mirni budu ne samo tijelo što je okružuje i vreva tijela. Jednake je vrste i naša duša. i druge zvijezde. a druga su m e đ u s o b n o odvojena na drugi način. veliki i mali. Navodim malo modificiran Majnarićev prijevod.

Proklo. Theol. Stoga nje­ zino opstojanje potječe od uma. Niže djelatnosti potječu s dru­ g o g a mjesta i trpnosti su takve duše. Stoga i sve o n o što je u njemu jest savršeno.. Kakav je u m . 27) i to uzima u obzir. B u d u ć i da je duša tako štovanja vrijedna i božanska stvar. Henry i Schwyzer uz riječ „susjedstvo" (γειτόνημα) upućuju na Pla­ tonove Zakone IV. 65 DK. II. bagBHSTgJnnMBu. Ladana). Jer iako je o n a onakva stvar kakvom ju je pokazala naša rasprava. s druge strane. 3. Plat.) No izvornije značenje riječi jest „sitost" (usp. bilo da im dodaš vodu. živa bića i sve biljke. ne traži rast. 1 3 Naime. N o tujjjelafcaost-^aaae n e t r e b a shvatiti^ kao_jie^t^šJto~ie^ee£vjiego kao nešto_Jto. g^akoga. De interpretatione 1. 705a4. 5.^s j e d n e stTTaBeT-ostaje-u. nego posjedujući t o . v e ć sasvim uvjeren da će takva stvar prići bogu. 4. a neće biti ni p u n o o n o g a što je između. a i savršej^^ je poput oca po­ diže j e r nije ju. a izgleda da Plotin kasnije (usp. neizmjernu mudrost. i i r n a o n a j e nekakva slikp K a o što j e izrečena misao slika misli 11 u duši. o n o što joj je prvotno i što joj je izvor. Budućj^da-duša^potječe od u m a ^ o n a je umna. teTduhove. on u seb^buhvgja^sa^ p m .3. o n o š t o umuje i udjelovljuje jest iznutra i svojstveno joj je. nego on jest sve u vječnosti. da bi on m o g a o biti potpuno savršen. diviš se sebi sa­ mome. b. 344 345 . budući da je najsavršeniji. slično u Aristotelovoj Metafizici Λ 7. um kao oblik. 1072b22-23: „[Um] djeluje posjedujući mišljeno" (prijevod T. istinski život za vrijeme Krona. on. gdje Platon kaže kako riječ Κρόνος dolazi od κόρος i νους. zašto bi zanemario sebe i težio za n e č i m d r u g i m ? A k o se diviš duši u n e č e m u drugomu. um joj je u razmijh^anju.636 ili 19. neka ide gore do svojega prauzora i o n o g a što je istinskije i neka t a m o vidi sve misaone stvari koje su same po sebi vječne. To bi se m o g l o vidieti i iz sljedećega. jasno. dok. U z m i dakle o n o što je božanskije od ovoga božanstva.ga umjšajje^u opstojnost nečega drugoga. A k o se tkogod jiudi ovoiTmsjetilnoirjli svijetu gjejjajući n j e ^ o v u ^ v j l i c ^ ^ b ^ p c ^ u i red vjeCfioga_kretanja te b o g o v e što su u njemu. Um dakle dušu čini božanskijom. No kontekst u kojemu Platon rabi tu riječ posve je drukčiji. u njima svojstvenu 12 shvaćanju i životu. a pojam joj je djelatan kad gleda u m . οίον λόγος ό έν προφορά λόγου τοϋ έν ψυχή. neka gleda „ n e p o m i j e š a n " um koji je njihov poglavar. b o g a čije ime z n a c T ^ r b s ' ( „ č i s t ' ' ) i^TT^TT^unT'). 13. pa i Platonov Fedar 240c2). 110 i d. pa Atkinson (49) s pravom sumnja u moguću po­ vezanost toga mjesta s ovim Plotinovim. Naravno. druge paknevidljive. j e d n e vidljive. Djelatnošću duše valja zvati samo o n o što ona udjelovljuje u m n o i sama iz sebe. Platonov Kratil 396b6-7. a terminologija je stoička. (Tako se ta riječ uglavnom i rabi u novoplatonizmu.221.duša kao po redu svakako sljedeća i kao o n o što prima. Nauk je prije Aristotelov (usp. šia. Njezino je podrijetlo Platonov Kratil 369b6-7. nećeš gađati iz daljine. kao što u vatri j e d n a toplina ostaje u^njo^^raruguTširi.. %trđuci^vjećno u miro"vianju3ra zašto da traži preinaku kad je sre­ tan? K a m o da ide kad je sve u njemu? Isto tako. je i iz toga što je bolji jjdjiujiej koja je takva^KaKvu s m o je opisali. kako time što joj je otac. ži­ v o t . Polazeći vjerojatno od Hesiodova opisa Kronove vladavine (Op. Jer-4cad~crgleda~um. nemajući u sebi ništa što ne misli. kao i sljedeću bilj. bilo zrak.Jednomu*. To je zbiljska vječnost koju oponaša vrijeme vrteći se o k o duše. usp. 16a3-4) doli Platonov (usporedi li se pri­ mjerice sa Sofistom 263e3-8). No i tvar u m a jest lijepa budući u m u slična i jednostavna. nemajući u sebi ništa što nije savršeno. A ako će produševljeno bi­ ti o n o za č i m se teži. Usp.je pali? Isto je i što se tiče stvari koje su iz toga dvojega spoje­ ne. On ne misli tražeći o n o što misli. rodio savršenu. daje opstojnost drugomu. tako je i sama duša izraz u m a i čitava djelatnogjLte. dušino 10 gornje susjedstvo. Heraklit fr. I z m e đ u njih n e m a ničega doli njihove različnosti . 1 4 Njegova blaženost nije stečena. a κόρος određuje kao „čistoću i nepomiješanost uma". u usporedbi sa s o b o m . s p o m o ć u takva uzro­ ka uspni se p r e m a njemu.) te od konteksta vlastite rasprave Plotin ovdje iznosi platoničku etimologiju riječi Κρόνος. tako i t i m e s t o ' J e U njoj prTsutan. j e d n e stvari naUsp.

^aje-sfevorio. 1091al3-18). a sad druge stvari . Inače. u VI 2 govori ο μέγιστα γένη. a mirovanje da bi o n o što je mišljeno bilo istovjetno. Prvine naime nisu Henry i Schwyzer uz ovo upućuju na Platonov Parmenid 144b2 („Bivstvo je dakle razdijeljeno medu sve mnoštvo bića te se ne odmeće ni od kojega od njih"). a pro­ izlazi iz određenoga tumačenja Platonova Timeja 35bl-3. A razlika je drugotnost. No i pomišlje­ ne stvari trebaju m e đ u s o b n o biti različne. nego da je pred očima imao neki drugi predložak (usp.k. proizašlo bi Jedno i šutnja. a u 25-30 stoički. μέγιστα γένη predstavljaju kategorije inteligibilnoga svijeta) Plotin go­ vori u VI 1-3: u VI 1. K. 1079-1104. Filozofska istraživanja 37 (1990). ο problematici kategorija (naime. „drugotnost" i „istovjetnost" pred­ stavljaju Platonovih pet najviših rodova (μέγιστα γένη).puštajući. služi kao tvar. Evangeliou. A 5. kažemo 'bijaše'. Gottingen. Prvine svojom mnoštvenošću čine broj i kolikoću.Jkpjije uzro.u m jp_gva bića. kako je u Henrva i Schwyzera. Iz jedinice nastaje neodređeno dvojstvo koje jedinici. a ni istovjetnosti. ona p i t a tko je onajjsojj. a u VI 3 ο kategorijama sjetilnoga svijeta (usp.jer tamo ništa nije prošlo . 986a24-27). gdje je riječ 346 347 . Dakle. 5. bj~QJ^aija. K. A i duša je b r o j . ovdje 1098-1101).24 = fr. drugotnost da bi bilo onoga što misli i o n o g a što je mišljeno. „kretanje". VI 2.sad Sokrat. usp. u m u daje mišljenje i bitak. Prjbliživši se umu i takoreći postavši s njim 18 j e d n o .ru-Jj^ a-Dvoj- stvo jgjdjragotoo i_nastavši iz J e d n o g od njega dobiva određenje. no Atkinson (104) opet upućuje na različnost konteksta. jasno proizlazi da je „jedno" određujući moment. 1965 i u novije vrijeme Ch. Β la DK: „Po­ čelo svega jest jedinica [μονάς. 1-24 odbacuje Aristotelov nauk ο kategorijama. „mirovanje". Die Gene in Plotins Enn. Metaph. „Biće". broj u smislu bivstva. Naime. ne bi bilo mišljenja da n e m a drugotnosti. koja je uzrok. Sto se tiče veze između Plotinova nauka ovdje i Platonova u Sofistu. a biće.um zato što misli. a to/ je i u z r o k bića. S t o g a j j m u_sebi i m a sve r stvari koje miruju_u y j ^ o j | a J ^ P . a cjelina je sav um i sve biće um jer mišljenjem uspostavlja biće. iako su dvoje. dok b u d u ć n o s t ne postoii . i biti istovjetnosti. o n o što misli i o n o što je mišljeno .. 986al7-21). kao iz uzroka. U z r o k mišljenja nešto je drugo. Kad postane određeno. Iz njih. No to nije posve točno. potječe sve ostalo. Aleksandar Polihistor (Diogen Laertije 8. sporno je je li Plotin uopće poznavao tekst toga dijaloga. Aristotle's Categories and Porphyry. određenoga i neodređenoga (Metaph. obojemu je dakle uzrok nešto drugo. diss. primjerice. s dušom su po­ vezane sad jedne. uvijek n e k o j e d n o od bića. Barthlein smatra da se na temelju ovoga naše­ ga odjeljka dade pokazati da nije.kretanje ako um misli. A 5. 93-188). sad konj. taj b o g ponad duše jest m n o ž a n . to je jedinstvo isto tako um kao i biće. No ovdje je nemoguće temeljitije ući u problem. 1988. Tvrdnju ο nastajanju iz Jednoga" (odnosno. koje ovdje nije moguće navoditi. Um dakle postaje prvinama: biće.praota. To je onaj koji je jednostavan. Kad bismo ovaj odjeljak usporedili s izvješćem što nam ga ο pitagorovcima daje npr. time što je mišljeno. Platonov Timej 37e5-38a2: „Naime. Ν 3. """"Rume. iz pitagorovske tablice opreka (Arist. Hoppe. a ne ζή αεί. Barthlein. a i iz mnogih drugih izvora. koji je'plnje takva mnoštva. a kakvoća je svojstvenost svake od njih. d o č i m je duši svojstveno da je u t i m stvarima i da je s njima združena. Kad bi otklonio drugotnost. pos. činilo bi se da Plotin jedno­ stavno preuzimlje pitagorovski nauk. v e ć je 19 20 broj.jer i o n o tada J e s t " -*a ne pSsEojTjii prošlost . Svaka od njih jest um i biće. a njemu [sc. ο tome posebno O. x^^£^g^^^^^^^^^yv^^chroia. nego. N o . 'jest' i 'bit će'. Budući d a j e um j e d n o sa s o b o m samim i b u d u ć i da svemu postoji nešto zajedničko. a ne εν]. iz Jed­ noga) Aristotel više veže uz Platona i platonovce sklone „pitagoriziranju". Sofist 254d4-5 i 254e5-255al. Naime. No sam Aristotel (koji je raniji i vjerodostojniji izvor od Aleksandra) pitagorovcima pripisuje tvrdnju da Jedno" nastaje (Metaph. U svakom slučaju. Tvrdnja da je duša broj isto tako pripada platoničkoj tradiciji. a valja dodati i kretanje i mirovanje 1 6 . dok 'bijaše' i 'bit će' pristoji kazati za nastanak u vremenu". Čitam ζητεί. o s i m ako se ne 17 htjedne o d m e t n u t i .kako bitka uma. m o r a Usp. „Proučavanje kategorija u antici". Iz jedinice i neodređenoga dvojstva nastaju brojevi"). odnosno da ono postoji iz parnoga i neparnoga. onomu što je vječno] kao istinski izričaj pristaje samo 'jest'. drugotnost i istovjetnost.nego su sve stvari vječno prisutne^ jer su istovjetne i jer takoreći uživaju što su ta­ kve kakve su. a prema drugima se krećući. Teško je točno odrediti na koga se Plotin ovdje oslanja. a biće zato što je o n o što je mišljeno.< > s a m o _ S S S 7 ajtojjggt" je vjerno. dok je samo "pcTsebi neodređeno. bolje. Doduše. Plotina valja povezati s puno kasnijom tradicijom negoli je izvorna pitagorovska. Leiden/New York/K0benhavn/Koln. oboje su nai­ me zajedno i supostoje te ne napuštaju j e d n o drugo.

ostajući miran. ako štogod drugo nastane nakon njega. djeljivoga. a niti uopće kao pokrenuto. a to . budući da je duša broj koji pokreće. s o n u stranu svega. 348 349 .No Dvojstvo je n e o d r e đ e n o u z m e li se primjerice u smislu podmeta. Sto­ ga iza και ubacuje τι (kao objekt od άπωδόσειν). τάξεως αύτοίς άπωδόσειν. budući u s a m o m e sebi kao u nutarnjemu hramu. Vatra proizvodi toplinu koja potječe iz nje. neka taj gleda mirujuće slike 2 1 koje su v e ć izvanj0 nastanku duše. Što dakle valja kazati ο ο των αίδίων θεων άγαλμα. o n d a je n u ž n o ^ d a j e to nastalo zato što še v j e ^ o * ^ r e H e ^ S E O e d i a o g a . a ja slijedim takvu sugestiju (iako mislim da καί onda nije ni potrebno). i to o n o što je vječno. uz nji­ h o v izvanjski dio i koja ο njima ovisi. pojam τάξις" (141). broj. za o n o što odande nastaje treba ka­ zati kako je nastalo ne pokrenuvši se. na novoplatoničkim načelima. koja je o k o njih. nakon kretanja. bića. Jer kad bi štogod nastalo. ako nešto nastane nakon njega. duša sada posjeduje n u ž n o s t da postoje te stvari i žudi za o d g o v o r o m na pitanje ο k o j e m u su stari mudraci m n o g o raspravljali: kako je iz Jednoga. a pokazuje se na sljedeći način. sve o n o što je već savršeno to i rađa. „dragocjenost" i česta je u platonizmu.ČCT. jer g o v o r i m o ο vječnim bićima. Budući dakle da je Jed­ no nepokretno. poputrsjaja Sunca jLOJUe-JjkoInjega A_a. o n o m o r a steći opstojnost ne tako što je sklono nečemu. no kojTTžTazTabk o n o miruje. jpfinp.i^-ebtika-^oji^ nastali u njernur-Orr se na j e d a n način ujabličuje-putejn ^ a na drugi n ^ ^ a t m u ^ e ^ M ^ ' kao što j e primjerice slučaj s udjelovljen i m vidom. is­ puštaju iz sebe u okolinu nešto u čemu onaj tko je blizu uživa kao u opstojnostima. jesu. Za sve što se kreće potrebno je da postoji nešto p r e m a č e m u se kreće. sing. a da se o n o pokrenulo. Niti u sjemenu o n o što je vlažno nije o n o vrijedno štovanja. n e g o je iz njega proisteklo toliko m n o š t v o kakvo se vidi m e đ u b i ć i m a i za koje zahtijevamo da se svede na nj? N e k a se dakle kaže ovako. jer na taj se način m o ž e m o moliti mi sami njemu s a m o m e : neka dakle onaj koji promatra boga. ponovno je tu cjelinu podijelio na odgovarajući broj dijelova te je svaki od njih pomiješan od 'istoga'. αγάλματα. tada bi o n o s t o j e nastalo nastalo kao treće od njega. Platon u Timeju 37c6-7 govori _yaljao ske. nego tako što se d u š o m ispružujemo u molitvi upućenoj njemu. nedjeljivoga i njihove mješavine] načinivši jed­ no. ne i z g o v o r e n o m riječju.Τ^Ηηηρτ^ Η λ hi m o g a o zrejj? Naime. Atkinson predlaže da se čita kao genitiv. neka ne tvrdimo da se. štoviše.. „posebno zato što pojam γένεσις uključuje pojam uzroko­ vanja te stoga. iz m o ć i koja je u njima prisutna rjrouzročujii_opstoiaost. koje povezuje s ne­ određenim Dvojstvom). jer može biti i gen.vft. 6. do 314) izveo zaključak da je duša broj koji sam pokreće smatrajući da se u ovomu Platonovu odlomku zapravo opisuje nastanak niza prirodnih brojeva iz nedjeljivoga (εν) i djeljivoga (mnoštva. K a k o dakle mnjjaje i što zrije i kako je u o p ć e stekao opstojnost i ρ ^ ί " η i? . ono krećflžjtego. tomu je potrebno dodati i „isto" 1 „različno". u Prokla) bog nazivlje άγαλματόποιος. do­ čim snijeg ne zadržava svoju hladnoću samo unutar sebe. A to su broj i pojam.ni m a s e ni veličine.Jej3ndie. nego je to o n o što je nevidljivo. iz svojega bivstva. za koJi-a£Jsaža-kakQ. πλήθος. sliku koja se najprije pojavila. a ne kao drugo. „svetište". Isto tako.dvoje jmt. i ak. Iz ovoga je Ksenokrat (čelnik Platonove Akademije od 335. Iz prvoga miješanja toga dvoga nastaje broj. dok se u kasnijoj tradiciji (npr. 'različnoga' i bivstva". Naime. 2 2 Dakle. pošto s m o dozvali samoga boga. te Dvojstvo. koje j e o n a k v o J e d n o kakvoJcaj^jQH!__d^^ eps¥ojno^kJ3jilo^I^^ i&Jacoj? Zašto o n o nije ostalo u sebi. niti tako što za nečim teži. pl. „mjesto uživanja". jesu drugotne. ili. „slici vječnih bogova" (iako nije posve si­ gurno da je tu riječ upravo ο slici). Dakle. K a k o onda treba shvatiti o n o što miruje o k o j e d e e g a " i što njemu m i s i i t I ? V a l j a H i ^ njega izlazi. dokle god postoje. Rađa i o n o što je niže od njega. A o n o što je vječno savršeno rađa vječno.U£0*. za koje zamjećivanje misli da su postojeće. MišlienifiieLiutimft areni«? koje zrffe.-pejmavijL. Ο t o m e ponajviše svjedoče mirišljave stvari. Stanovite probleme stvara αιτίας. Budući da za J^d^»^>po^tojieišt§Ltakvo... obkle g"oa miruju. Riječ άγαλμα znači i „kip". jer je slika takoreći prauzora iz kojih je postala. Tamo stoji: „Pomiješavši ih s bivstvom i od ta tri sastojka [sc. j e r te teške stvari. Pripisavši im u raspravi nastajanje pridat ć e m o im neki dio od reda u z r o k a . Stavimo n a s t r a n u nastanak u vremenu. um je takorećij^hli. d o č i m svaki broj iz Dvojstva i Jed­ n o g jest oblik. U Atkinsonovu izdanju stoji: τω δέ λόγω τήν γένεσιν προσάπτοντας αύτοΐς αίτιας και.

tako da je od njega razdvojeno samo drugotnošću. A kad je stvoritelj i o n o najbolje. 179). „Ono što zamjećuje" = τό καταλαμβάνον.naime. dok-Jedno ne potrebuje u m . 26 jer duša je slika u m a . zanimljivo je i to da pitagorovac Filolaj Reju nazivlje dvojstvom (fr. jer iz nje nije posve jasno ka­ ko je određen um. b. Kad bi bilo Sve. Ovaj je um „ o d roda t o g a " .aWp jp nm sliU»i-»fcMir)np-fl No valja govoriti jasnije. o n o što rodi opet u sebi zadržava. 2 5 N o krug j e ta- kav da se dade podijeliti. prema Maretićevu prijevodu. no mislim da to značenje Plotin ima na pameti samo ovdje. 2 7 ) Usp. jer sve je n a k o n njega. mišljenje i Sve. Primjerice. Kako onda o n o stva­ ra u m ? Zato što je okretanjem prema s a m o m e sebi um gledao. No. no jedinstvo je m o g u ć n o s t svega. jer da rijeke teku iz zemlje /Geje/. čime dobivaju i opstojnost. to se niti izlijeva u tvar niti odrasta k o d Reje. II. Mirovanje je misao­ n i m stvarima odredba i obličje. Kažpmp k. koji se r o d i o pri­ je Zeusa. n e g o sve potječe iz njega. najmudriji bog. ili kao okretanje Jednoga. s druge strane. Sve čezne za stvoriteljem i voli ga. bilo bi m e đ u bićima. kao nešto djeljivo iz nedjeljivoga. u m p o p u t kruga. ή δέ δρασις αυτη νους. urn_gleda J e d n o i potrebuje samo J e d n o . valja obratiti pozornost na činjenicu da Platon u Kratilu (402a4-c3) tvrdi da ime Τ έ α (Reja je inače kći Urana i Geje. 20a DK). 13. Ο Kronu usp. n e g o treba biti g r a n i c o m i mirovanjem učvršćeno. Sintagmom „niti se izlijeva u tvar niti odrasta kod Reje" naznačuje se nekoliko stvari. Dakle. Atkinson na oba mjesta κόρος prevodi sa „satietv".je naka»~nj. Stoga su te stvari bivstva. što je iznimno važno pitanje. Z b o g toga nije m e đ u stvarima koje su u umu. u najčišćemu smislu dostojan i m e n a „ u m " . j e r svaka je v e ć o d r e đ e n a i ima takoreći obličje.211. rečenica je besmislena (αϊσθησιν γραμμήν και τά άλλα). O n o zacijelo s o b o m s a m i m sebi određuje bitak s p o m o ć u m o ć i što potječe od J e d n o g a i zato što mu je bivstvo takoreći j e d a n dio od o n o g a što pripada J e d n o ­ m u . od J e d n o g a potječe te se p u t e m njega jača i p u t e m njega i iz njega usavršuje u bivstvo. Ponovno slijedim Atkinsonov prijedlog (157-160).ega. Kronova žena) dolazi od glagola ρέω („teći") te daje onaj koji je skovao to ime (u ovome kontekstu misli na Homera. a ponajviše kad su stvoritelj i stvoreno sami. Da. Kao prvo. I ova rečenica stvara probleme u prevođenju.prema_Jednomu.te stoga ona treba gledati i prema u m u . duša ie pojam u m a i nekakva djelat nost. 15 Heinze) dvojstvo nazivlje „majkom bogova". d o č i m je um jači od svega ostaloga. S a m o odande zrije. A o n o najveće nakon njega i drug o t n o jest y m . 2 3 O n o pak što zamjećuje nešto drugo jest ili sjetilno zamjećivanje ili u m . / Naime. A i treba da o n o što je nastalo iz nečega što je jace~oc?Trn1a"Trilde um. jer o n o nije z a u z d a n o nekim obličjem.187) bio mudar kao i Heraklit. kao njegovo okretanje prema samome sebi. inače ne bi bilo um .) Stoga „kontrast u našemu sadanjemu odlomku jest između stabilnosti uma i nepostojanosti fi­ zičkoga svijeta" (Atkinson. 15. a jerjjin p " p " f T e d i š t a kruga. mišljenje pro­ matra o n o čega je to m o g u ć n o s t te to takoreći odvaja od m o g u ć n o ­ sti . a to zrenje jest u m . gore. zamipčivanje pnpnt crte. Budući p u n o n o g a što je stvorio te g o t o v o p o n o v n o progutavši to zato što to zadržava u sebi.o n o m e što_jejaajsjivršenije? Iz njega ne jDotječe ništa doli o n e stva­ ri koje su naiveće nakon njega. sva lje­ pota ideja i svi u m n i bogovi. tada je o n o stvo­ r e n o n u ž n o š ć u s njime zajedno. pa je rekonstruiram onako kako to čini većina tumača i prevoditelja. prvo ga počela. kao što je svjetlost nalična Suncu. kao-što n e m a ničega ni između duše-jjuiaa. život. (I stoik Krizip /SVF 2. stvara Z e u s a . Na isti način i um. dok ovdje nije takav slučaj. Ne gleda ga odvojen od njega.318/ kaže kako Τ έ α dolazi od ρέω. j e r o n o nije dio Svega. treba^gledati. ne postaje iz n e k o g a drugoga izvora doli iz prvotno­ 7. 350 351 . kad nastane. ( K a o što tajne i priče ο b o g o v i m a navješćuju kako Kron. da bi bio um. Ilijadu 6. i ovdje je ή ότι zf\ επιστροφή πρός αυτό έώρα. Onako kako stoji u grčkome. N a k o n toga. O n o je naime samo Jedno. n e g o zato što. Biće pak ne treba takoreći lebdjeti u neodređenosti. zato j e r o n o što je nastalo na neki način m o r a biti J e d n o te m o r a sačuvati m n o g o njegovih obilježja i biti mu nalično. a izmeđujiema^Tteega^. kao_što je u m pojar" Jadnoga N o pojam j e duše nejasan - jedinstvo.j e r o n o u sebi već ima takoreći svijest m o g u ć n o s t i da b u d e bivstvo. Sve naime potječe iz njega. kažu. z b o g čega je p u n te um u sitosti. No J e d n o nije u m . kad je v e ć sit. A 1 te Β 12 i Β 91 DK). 2 4 Siptilno ip. koji je govorio da sve teče poput rijeke (usp. a kasnije Ksenokrat (fr. s njim o d m a h nastaju i sva bića.

"do^Ts druge strane/dokučuje o n o što j e nakon njega. A za biće kaže i kako je „nepokret­ 34 no" . Kaže "Itako on stvara dušu u o n o m u v r č u .16 = A 13 DK) izričito tvrdi.u njemu i misli.s onu stranu bivstva". 155e-156b). budući da je slabije. Ha. a možda i ranije. „ d r u g o je ο drugotnim stvarima.sayji. hipotezi Platonova Parmenida (137c142a). koje je u poglavitijemu smislu Jedno. te na trećemu mjestu J e d n o i m n o g o " . 1). U novoplatonizmu se I.43. fr. ali ne razvito. 3 povezuje s fr. Zanimljiv je plural . 2. jest E. Državu VI. Dodds. gore. 509b8-9: „Dobro nije bivstvo. 2. a iz u m a duša. trebao je stvoriti . do Eudora i Speusipa. Plotin vjerojatno upućuje na VI. hipotezi (142b-155e). Μ i ove naše tvrdnje niti su nove niti su sada pronađene. No ni ovdje o n o što je stvoreno ne m o ž e biti jače. Stvorenje u m a jest nekakav pojam i o p s t o j n o s t . Iako u svojim spisima tvrdi d a j e biće Jedno. 3 1 Budući da je otac u z r o k uma. Do toga su p o d r u č j a b o ž a n s k e stvari. a ne s. Moguće je dakle da je poredak Parmenidovih fragmenata u predlošku po kojemu ih navodi Plotin ipak znatno drukčiji od poretka u DK. nego se starošću i moći još i izdiže s onu stranu bivstva". s jedne strane. određuje ga i takoreći uobličuje o n o što ga je stvorilo. i to o n o što je n u ž n o š ć u slabije od duše. 1. Naime. 2 9 K a ž e i kako postoji „ o t a c uzro­ k a " 3 0 p o d u z r o k o m misleći n a u m .2: Allgemeine Einleitung . 352 353 . b. ovo mjesto 312E trebalo je predstavljati upravo kanonski dokaz" (Dorrie.U m n a i m e rađa dušu. 323d4. sudjeluje. 225). ništa više i ništa manje. nego.iako mu pridodaje mišljenje .Vorsokratische Philosophie. da bi ostalo onakvo kakvo jest. hipoteza u Parmeuidu (137c-142a) poistovjećuje s bogom odnosno idejom dobra. pismo. Usp. drugotno Jedno.. kako pokazuje H. No. razlikuje prvotno Jedno. o n o . On pokazuje kako korijeni takva tumačenja sežu do novopitagorovca Moderatusa. „The Parmenides of Plato and the Origin of Neoplatonic One". hipotezi (odn. Takvu se mnijenju ranije priključio i Parmenid ukoliko je sje­ dinio biće i um te biće nije postavio m e đ u sjetnine kažući „Isto 33 se m o ž e misliti i m o ž e b i t i " .takva m o ć ne m o ž e biti neplodna. Takvo je rješenje predložio još Zeller (usp.] da postoje tri stupnja bitka (hipostaza). 217-235). Diogen Laertije (1. Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entmicklung.razmišlja. Abt. kako vidimo. von Plotin mit neuem Sinn erfullt". T a k o je Platon z n a o da iz dobra nastaje u m . Par­ menidov fr. Usp. pisma (312el-4). recimo. fragment. Prevodim ga tako što τό αυτό uzimam kao subjekt. 3 2 Na m n o g i m mjestima biće i um nazivlje idejom.sto . da je Parmenid napisao samo jedan spis. točnije govoreći.en. koje na­ zivlje J e d n o . Dorrie („Der Konig.u spisima".m n o g o " . za koju se kaže kako je . budući savršen. 8.s onu stranu bivstva".izuzimljući od njega sve tjelesno kretanje. s druge stra­ ne. iako. Klasična studija ο izvorima novoplatoničkoga tumačenja Parmenida. τό γάρ αυτό νοεΐν εστίν 'τε και είναι. na isti način neodređena. Classical Quarterly 22 (1928).. 129-142. dao je p o v o d a t o m u da se to Jedno razotkri­ je kao mnoštvo. 8. Timej 34b i 41d.ima. „drugotno Jedno" II.. Darmstadt. Usp. Parmenid. sraslo s njim pa je time_isjJunjeno. 8. nego je u njemu. Platonov Parmenid. tek u Plotina dobiva središnju važnost: „Za dokaz što ga brani Plotin [. 1.3. nego su odavno izrečene. Parmenid. 687 b. 8.26. Zanimljivo je da Plotin. Usp. Bd. Platonov Parmenid 128a8: έν τοις ποιήμασιν. za nj kaže kako je d o b r o i kako je s o n u stranu u m a i . No usp. Ta­ 37 ko je i on suglasan s n a u k o m ο trima naravima. fr. 8. koje se danas smatra neau­ tentičnim. Zbog očite tendencije nauku ο stupnjevanju ovaj je Plato­ nov odlomak bio utjecajan u tradiciji platonizma. biljeg što ο njemu ovis17 ono™*sfo"je. a „jedno i mnogo" III. Zeller/W.. Sadanje rasprave tumače ih svje­ dočanstvom spisa Platona samoga potvrđujući da su ova naša mnijenja drevna. a tako je općenito i prihvaćeno. Navod je iz Platonova II. i uspoređujući 35 ga s „ o l i n o m kruglje" jer sve ima u sebi obuhvaćeno i jer mu 36 mišljenje nije izvanje. svjetlo uma. „Prvotno Jedno" odgovaralo bi I. užjva. 29-32). naime. Revue internationale de philosophie 24 (1970).2. Το je Parmenidov 3. Ein platonisches Schliisselwort. a έστι s infinitivima razumijem u potencijalnome značenju. Stoga Prema Atkinsonu te Henrvu i Schwyzeru riječ je ο II 4. To je i razlog P l a t o n o v i m trima načelima: „ S v e je ο kralju sve­ g a " (misli na prvotne stvari). j e r u m j e njegov tvorac. fr. Ο to­ 28 mu valja govoriti kasnije. 7 1963. štov i š e T s a m o stvara. j e r u m ie. T ^ j T ^ o j l ^ ^ e ^ r ^ ^ ofcoj. R..34). E. valja napomenuti da Plotin prethodnike navodi uglavnom tako što povezuje smisao njihovih tekstova (usp. Nestle. a treće ο o n i m a trećima po r e d u " . njegova je slika. što nalazimo i u nekim drugim Parmenidovim fragmentima (2.

a Jedno kao odvojeno. očito je da će imati razmjeran odnos s krugljama u sjetilnomu 38 39 40 41 38 svijetu. ili su p a k to posve zanemarili. a i ostale sadrže zvijezde. isto naime smatra i Aristotel . da bi svaka m o ­ gla pokretati j e d n u kruglju .a počela služe kao tvar. za o n o što Platon nazivlje „nutarnji č o v j e k " . no teško je točno odrediti mjesto. dru­ gi nisu u spisima. 2 te Aristotelovu tvrdnju u Metaph. počela će biti u skladu sa slučajem.9. i to u istomu smislu „ i z v a n " kao što su izvan čitavoga neba. Ν 4. 430al7-18). ne čini o n i m prvotnim. ukoliko"se^o"*takvim šlvarnna~neštb m o ž e dokazi­ vati . Ferekid je bio Anaksimandrov mlađi suvremenik. Λ 7. I zašto će se ujediniti i raditi zajedno u svrhu j e d n o g a djela.ο misaonim stvarima govori drukči­ je nego Platon.d a ^ u j i o t m n j } ^ narav duše. broj kruglji odgovara broju pokretača (55. s dru­ ge strane. a bivstvom je djelatnost" (De anima Γ 5. 1072bl9-20: „Um samoga sebe 'umuje' prema dioništvu u mišljenome" (pr. 589a7. budući da pridonose j e d n o m u ustroju. tako te je razložno pretpostaviti da je isto toliko bivstava i nepokret­ nih počela".toliko koliko na nebu ima kruglja.18 (= A 1 DK) te Β 12 i 91. Navodim malo modificiran Ladanov prijevod. postavljajući o n o što je razložno. bez tvari koja dijeli? Stoga su od starih oni koji su se najviše p o n o v n o priklonili Pitagori i njegovim sljedbenicima te Ferekidu ti koji su se bavili t o m naravi. Λ 7. 4 5 No d o k su jedni to obrađivali u svojim spisima. No usp.jer one su odvojene . 4 6 Dakle. pr. Činjenica da Plotin pred sobom ima upravo ovo mjesto jasna je i iz njegove tvrdnje da Aristotel postavlja „ono stoje razložno". 4 2 no kažući kako o n o „misli sebe s a m o g a " 4 3 on ga. i našaje^kigajaešto bjožajiskoi druge je naravi. Anaksagora pak. A kao što ovdje kruglje nisu prazne. nazivljući um čistim i nepomiješanim. 1072a26. Ladana). 42 43 44 354 355 . Plotin vjerojatno misli na Aristotelov νους ποιητικός: „Ovaj je um od­ vojen. Usp. T a k o bi i t a m o o n o prvotno okruživalo te će postojati misaoni svijet. 47 ili 49). jer ne posjeduje nužnosti. koji nikako ne mogu biti sjetilni. Kr. 4 4 No netko bi se m o g a o čuditi je li to i razložno.. T. a „ljubav" je Jedno . V e ć je d o k a z a n o da valja smatra^ti_kjiko^stvari stojje j w a k o : da p o ­ stoji nešto što je s_onu stranu bićajjJedno .u tijeku" 39 su. Λ 8. fr. Usp. No z b o g svoje je drevnosti zanemario točnost. A k o potječe iz Jednoga.5-6. onakva kakva je i. ono prvotno postavlja kao nešto jednostavno. Metaph.nego da su ponad sjetilnih stvari. iako je netjelesno. 4 0 Aristotel kasnije kaže kako je o n o prvotno „ o d v o j e n o " 4 1 i „ u m n o " . jer tjelesa uvijek nastaju i . I Heraklit znade da je J e d n o vječno i u m n o . sklada čita­ voga neba? Kako to da su sjetilne stvari na nebu brojem iste kao i misaone stvari i pokretači? K a k o m o ž e biti tako m n o š t v e n o . gledaju p r e m a J e d n o m u i prvotnomu. koje j e d n a drugu okružuju. prvotnoga. izvan njih. st. Bilo bi razložnije da sve kruglje. 12. Naime. Državu IX. bez riječi και τάς αισθητές u al6. a j e d n a izvanjska vlada. Ne mislim p o d time da su u sje­ d i n i m stvarima . Usp. Metaph. Usp. K a o što u naravi postoje te tri navedene stvari. Za E m p e d o k l a „svađa" razdvaja. Diogen Laertije. tako će i ondje pokretači u sebi sadržavati m n o g o toga te će t a m o biti istinskiji svijet. množina kruglji nek je tolika. 1091b9-10.točan broj trebaju odrediti matematičari. Zanimljiv je zbog nekih problema kozmogonije te etimologije. Nije jasno zašto ga Plotin spominje u ovome kontekstu. Fr. Usp. čitava narav duše. djelatan negdje sre­ dinom 6. ili su počela u području misaonih stvari mnoga. 10. 26. b. tako valja smatrati kako su one i u nama. Postavljajući i m n o g e druge mi­ saone stvari .jer i on znade da je to netjelesno . Henry i Schwyzer upućuju na Metaph. nego je prva kruglja p u n a zvi­ jezda. netrpan i nepomiješan.kako je htjelo^dokazati naše izlaganje. A k o je pak svaki pokretač počelo. Isto mislim za područje što pripada čovjeku. N e t k o bi m o g a o pitati da li m n o š t v o misaonih stvari potječe iz Jednoga. gdje on kaže kako je Ferekid ono „prvotno radajuće" (τό γέννησαν πρώτον) poistovjetio s onim „najboljim". 1074al4-17: „Dakle. nego u nezapisanim razgovorima. 9.

pa ga još i izvana prekriva. Stoga je. N°e trebamo tražiti mje­ sto gdje ć e m o ga smjestiti. Kako bi inače o n a m o g l a razmišljati? A ako duš^s^draz_mišlja-0-«vwn stvariiga^a^sad ne.nego se misli na odva­ janje nenaginjanjem. a koji je samo tvorac i izrađivač i koji se bavi tijelom. „ i z v a n " i „ n e t v a r n o " pripadaju mu samo kad je sam i kad ne posjeduje ništa od tjelesne naravi.j e r o n o 4 9 je naravlju odvojeno . napreže uho prema o n o m u zvuku koji je bolji. osim ukoliko nisu nužni. Z b o g toga Platon kaže kako je u slučaju Svega dušu „još i izvana" postavljao u o k o l o upućujući na onaj dio duše koji ostaje u u m n o ­ mu svijetu. jer „nismo zemaljsko nego nebesko bilje".nastane sudjelovanje ržaKvaćanje.stvari-^k^^^u' tako prisutne.SavrjtenajejmjiJtojajD^ a drugi je onaj koji udjeljuje razmišljanje. da bi se na neki način i preostala vrsta duše mogla odvesti i pre­ nijeti gore. n u ž n o postoji i neko mirujuće pravedno. Mi dakle j o š ne spoznajejn^jjej.ζ Η α i uvijek djeluje sam-po sebi. tada o n o j o š nije prošlo kroz cijelu dušu.„ o n o što se uvijek k r e ć e " 5 0 .se-4}nrJli^^ okrene^arfutra L t a m o p o b u d i p o ­ zornost. um i o n o što je prije u m a uvijek je u sebi. j e s t * o d v o j e r i i n ^ g ^ o m i j e š a n s j ^ e l o m .se-jo'gr-nalazimo u zamjećivanju. udaljivsi se od ostalih zvukova. da bi m o g a o razmišljati čisto. nego je postojan. Nadalje. Platonov Fedar 245c5. nego dolazi do nas kada dođe do zamjećivanja. 356 357 .isto tako. o n d a u n a m a treb^jDOjSlajati-ttm. Znanje' -pQsfSjt^ad. Usp. iz čega nastaje i razmišljanje u duši. Kao što netkTj7^ekajući~da"cuje zvuk koji želi čuti. No nije sve o n o što je u duši već zamjetljivo. iako nije postojan na mjestuTipak se m o t f f u mrloštvu ooTkojega je svako pojedino sposobtžo^cl^gaprimi kao ncžto dru^ti ud oiloga~što oriJ^stTupravo kao štojeHšre^ijSEFtaniž^ i svaki sastojak k r u ž n i c e j m a t o č k u nA_rjjfii»W-a~-p~Qjrn^^ Nečim takvim^štoJje--u-»a^iKTmTsmo Jedndgm^pđdru^erii. govorio je kako je duša „ n a vrhu glave". te m o ć duše za zahvaćanje ču­ vati čistom i s p r e m n o m za slušanje glasova odozgo. Timej 90a5-7. 12. nego s m o cijela-duša. sjajime spoje­ ni i ο njemu ovisimo. nego. Na što Plotin misli? Vjerojatno na onaj dio duše koji „ostaje u umnomu svijetu" (Atkinson. N a i m e . Platon tamo govori ο tome kako je duša. τοϋτο. Budući dakle da p o s t o j j j h ^ š a ^ k ^ i a . dok on ne dođe. tako i ovdje treba otkloniti zamjetljive zvukove.. ostaje u um­ nomu svijetu. rio Usp. a nismo dio duše. svakTod Injeluvasduse ύ γ ] | 3 ? . koji za razmišljanje ne potfšbtij^nikafcvđ^fflesno oruđe. izrazi „ p o sebi". da_JDi_bilo zahvać^njia. raširena kroza nj. Kako t o dajjjak&u sebi i m a m o silne stvari. 4 8 A pozivanje da se odvoji nije mišljeno mjesno . postavljena u sredinu tjelesnoga. Kad je nešto dje­ latno. a njezino razmišljanje istražuje je li ovo pravedno od­ n o s n o je li o v o lijepo. urna. ako mu se prlmaEremo. nego ga m o r a m o staviti izvan svakoga mjesta.^oji_ne_j^zjoiš^e--TTego--vječno posjeduje o n o pravedjiQ^a_jn^3r-a-4H^tojatL j_ppjčele r -uz£ok i b o g Usp. svoju djelatnost posjeduje u čistoći. kao i njezin dio koji je smješten ovdje. Platon tamo govori ο tome kako je „poglaviti" dio naše duše na vrhu tijela pa nas tako „diže sa zemlje".) Te su stvari uvijek u svojim vlastitim djelatnostima. skrivajući značenje. a ne sudjeluje u mogućnosti zamjećivanja. TaKo" ffiflmamo svoje središte. a i duša . 224). prema Plotinovim riječima. koji nije djeljiv. potr£bjiftjia. ^ ^ ^ ! ^ ^ ^ ! pr^edftim_i_hjepim stvarima. 11. Timej 34b3. p r e d o d ž b a m a i tuđošću u odnosu na tijelo. taj vanjski dio jest onaj koji. ne bi se prevario onaj kojrtJTga p o s i a v i o u prvotno u m n o . Taj razmj§l[ajući dio duše. n e g o s takvim djelatnostima uglavnom ništa n^^inimo7~TNeki od nas s njima uopće ništa ne rade. 4 7 U slučaju nas. ne zahvaćamo ih.

89. Kommentar. Filip Grgić . editio minor (Plotini Opera ed. Enneades I-III). Text und Ubersetzung.-R. Texte. I (Porph. Literatur. Načela kojima sam se rukovodio u prevođenju i sastavljanju bilje­ žaka ista su kao i u slučaju V 1. 141. ubersetzt. Inače. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Beierwaltesa. Beierwaltes je izvornik preuzeo iz tzv. eingeleitet und kommentiert von W.0 vječnosti i vremenu (Eneada I I I 7) Prijevod Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema: Plotin. 300. 296. ova je rasprava 45. Index II (Sachen und Namen). Oxford. Uber Euiigkeit und Zeit (Enneade III 7). P. Beierwaltes. Naslov izvornika glasi Περί αιώνος και χρόνου. 309. 297. 1964) i samo neznatnije odstupa od toga izdanja. Abkiirzungen. Index I (griechische Termini). 313). sv. Schwyzer. Henry et H. u kro­ nološkomu redu Plotinovih spisa i posljednja je što ju je Plotin sastavio za vrijeme Porfirijeva boravka u njegovoj školi (263-268). Vita Plotini. 7. Frankfurt am Main. 1967 (knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Einleitung.

a o n o m e onostran o m e ni to" ne treba priricati . I. Sto smatraju da je ona oni koji je prikazuju kao nešto različno od v r e m e n a ? A k o se naime spozna o n o što stoji kao prauzor. nego mi­ rovanju u bivstvu. Voden takvim značenjem ri­ ječi επιβολή. no ipak kažemo kako se tiče misaonoga svijeta ili kako je u njemu o d n o s n o u njemu prisutna. a m o ž d a i iste uzimlje na različit način. V r i . Jer misaoni svijet i vječnost oboje su obuhvaćaju­ ći i obuhvaćaju iste stvari. nego parafraza Platonova teksta u Timeju 37d2-4: „Da­ kle.tada p o n o v n o ο vječnosti govorimo kao ο nečemu drugome. Prvo valja istražiti vječnost. odlučio sam komparativ άθροώτερα prevesti drukčije ne­ go što Plotin inače u ovome spisu (a i drugdje) rabi αθρόος („skup­ ljen"). Diogen Laertije (10.12 Usener."haravi.što su oboje uzvišeni ne pokazuje i njihovu isto­ vjetnost. K a ž e m o V a V r > su vječnost i ia^aaae-Baaduaoban f a ^ i i n n i i k a V r . i on bi. fi. j p r n p n n p m e gto nastaje jLovome~T5vemu. No to. m o g a o motriti o n o č e m u vrijeme uistinu nalikuje. i nije ju bilo moguće posve uskladiti s onim stvorenim". 360 361 . Jer ako je istovjet^najnirOVanju. a drugi kako je sama kruglja". kazati mnijenje ο njima.1. dok će za vječnost obuhvaćanje biti i u smislu cjeline. treba vjerovati da su neki od starih i blaženih filozpfa pronašli o n o što je istinito. 217a33-218bl: „Jer jedni kažu kako je ono [sc. no nemoguće je 4 točno odrediti na koga. prije svega zbog zanimljive terminologije.Lbudući. narav toga živoga bića [sc. vječnojsjma^ta sudjeluje vmjećnosti. 3 Usp. Teško prevodiva sintagma. Platonov Timej 37d5-6: „Stoga je otac naumio stvoriti neku po­ kretnu sliku vječnosti te uredujući nebo ujedno stvara sliku vječnosti koja miruje u Jednomu". Ep. p. Kad pokušavamo doći do razumijevanja vječnosti i v r e m e n a i. Usp. prauzora] bila je vječna. I έννοια je čest pojam u ovome spisu. Nije navod. onda. Naime. Epikur. tada n a m je uvijek iznova misao u dvoumlju .najuzyišenije. Ovisno ο kontekstu. kao kad "bi tkogod kazao kako je vrijeme cjelokupno n e b o i svijet? 3 Jer. kako bi kretanje moglo biti vječno? Naime. Što dakle treba reći da vječnost jest? Je li ona samo u m n o bivstvo. pre­ vodim ga „poimanje" ili „mišljenje".31) kaže kako su za neke kasnije epikurovce φανταστικοί έπιβολαί τής διανοίας bile četvrti kriterij istine). P o t o m . Aristotel. 5.i kad im priričemo vječnost . No treba li za vječnost kazati kako tamo postoji u smislu mi­ rovanja. Nadalje. došavši na osnovi prisjećanja odavde tamo. a najuzvišenije^e*nest"'o'pd!'mršabrie. na taj bi način o n o bilo i o n o što miruje. kako pojam mi­ rovanja u sebi ima o n o „uvijek"? Ne mislim na „uvijek" u vre- ώοπερ ταΐς της εννοίας άθροωτέραις έπιβολαΐς. Fizika Δ 10. moguće je naime da bi j e d n o od njih m o g l o postati uzvi­ šeno p u t e m drugoga. Aristotel misli na neke pitagorovce. m o ž d a bi m o g l o postati jasno i o n o što pripada njegovoj slici. nakon toga zadovoljni odustajemo od daljnjega istraživanja vječnosti i vremena. ne bismo mogli reći kako je mirovanje vječno kao što ne bismo mogli reći ni kako j e vječnost vječna. približiti im se. a kad uz njega stoji genitiv.u vječnosti . budući da sebi predočujemo i mislimo kako je vječnost nešto. koju nazivlju v r e m e n o m . Svaka­ ko. po­ t o m pri njima zastanemo i smatramo da je dostatno ako b i s m o mogli. kao „primjenu" razuma na stvari (επιβολή τής διανοίας. Obuhvaćanje će se za misaono bivstvo sa­ stojati u obuhvaćanju dijelova. vjftČTTnstjiripaH« tr^inOJ η3ΤΑΥΪ. j e r ο njima uvijek g o v o r i m o i u svakome ih slučaju spominjemo.na taj bj_ib^ačj_n^j^ejkp_mogao jsyj3sti_najedno. i to su mnijenje ο vremenu neki imali. prvo. kažu. No kad kažemo kako se j e d n o nalazi u d r u g o m e . Naime. onda rabim „pojam (nečega)". 2.svatko od nas uzimlje druge tvrdnje starih ο vječnosti i vremenu. ako vrijeme ima nalike s vječnošću. vrijeme] kretanje cjeline. 2 A kad bi tkogod predočio što jest vrijeme prije n e g o što je p r o m o t r i o vječnost. takoreći. Odatle vjerujemo da p o p u t vrlo čestih primjena mišiljenja u svojim dušama i m a m o neku jasnu predodžbu ο vječnosti i vremenu. No pristoji ispitati koji su trkoji su to najvećma postigli te kako b i s m o i mi mogli doći do uvida u vječnost i vri­ j e m e . 4 Platon kaže: „Narav prauzora bila je vječna" .. nego zato što sve što je tako da je vječno jest na osnovi vječnosti. kao što vrijeme ovdje postoji u smislu kretanja? S pra­ v o m bi netko m o g a o istraživati tvrde li kako je vječnost istovjetna mirovanju ili kako nije bezuvjetno istovjetna mirovanju.. upitani. Po svemu sudeći.naime. ali ne kao dio.da se ne rniiž^rTeći'Tčbje'je"od'"toga dvojega uzvišenije . επιβολή razumijem ovdje u epikurovskome smislu.

potječe iz nje i jest s njom. jer što je to što za nj bijaše i što je za nj prošlo? N e ć e imati ni „bit ć e " . p o t o m kretanjem. Dakle.ili kao narav. Ako bi vječnost bila istovjetna mirovanju bivstva. ali koja m o ž e biti m n o g o i jest m n o g o ? Onaj tko spazi tu mnogostruku m o ć taj je u smislu „ o v o ­ ga". kao uo­ stalom ni u Platona. Sto bi dakle bilo o n o na temelju čega kažemo kako je sav tamošnji svijet vječan i trajan. takoreći podmeta. nego sve istodobno. a i istina je u njima.koja jest u smislu nečega jedinstvenoga. Stoga vječnost nije podmet. i ne sad j e d n o . ili se u njima prepoznaje? Je li ona sve to . ž^vot^koji pripačla^^ p u n i posve neprotežan. slobodna od bivanja. O n o 'mjp r ^ h j mogfo hiti n i š t a ^ ^ j j ^ ^ d o l i to što ^jegt^Niti bi. Jer što bi mu se kasnije m o g l o zbiti.jpxyain nitjJJjaonoga niti neprotejmogj^ „mirovanje u Jedno­ m e ' ^ Vječnost bi daMe^rnogkr-srrch^rhT^ no ne bi 6 m o g l a biti rnlrovlu)je~po sebi. 16 uz V 1. nego jest irpravo to što jest. Usp. nego je nedjeljivo savršp_Qstvnf-k^p što je l i t o č k i ^ve-^zajed«e4. Usp. αύτόστασις. 8 T a k o sastavivši p o n o v n o sve to u jedno. i što je trajnost. 15 uz V 1. Dalje. „Upravo u tvrdnji da vječnost samo jest Plotinova se refleksija pokazuje kao konsekventno izlaganje osnovne Platonove misli ο vječnosti: da ona. ali je sastavljena iz m n o g o dijelova . i ne preinačuje se. a n e j i a j e sada ovo. neg^Tono^šToTž samoga podmeta takoreći prosijava u skladu s istovjetnošću koja se navješćuje ne tek za o n o što bi m o g l o biti nego za već postojeće: da jest tako. 2. bilo da je ona istovjetna 7 vječnosti. 172). takq_yječnost miruje u istome. b.u crtu". jer ne postoji o n o iz čega bi to m o g l o dospje­ na ti u „ s a d a " . J e d n o kao .""vj^Cnostr 4. uko­ liko je vidi kao život. No ne treba smatrati da ona narav vječnosti pridolazi izvana. In Nicomachi arithmeticam introductionem.. jer od nje ništajaye^rQŠ]_ojiiti će nastati. Naime. tako da je to zajedno jedini život. nego na o n o što mislimo kada govorimo ο trajnome. ukoliko sve to zajedno jest neko jedinstvo. o n o što niti bijaše niti će biti. kada ga spazimo prisutnoga. kao uvijek prisutno. ako jest posve takva ka­ kva jest. u tome potisnuvši drugotnost te vid­ jevši nezaustavljivost djelatnosti.U tijek" (εις ρύσιν) zapravo znači . a p o t o m drugo. ili je zajedno s njima.napreduje u 9 tijek. nego je uvjjek^u sadanjosti. u sebi. nazivlje bivstvom. ne­ go ona narav jest vječnost. to j e j n ^ č j i o g t . A neće imati ni „bijaše" po sebi.. jer i za sve drugo za što k a ž e m o kako je tamo. jer što bi za nj m o g l o biti buduće? Preostaje dakle da u bitku bude o n o što upra­ 10 vo jest. nužnošću. Kako pokazuje Beierwaltes (156).menu. Riječi nema prije Plotina i teško je zaključiti što točno pod njom misli. nsgtrinrJ^aTTOme. 3. zatim mirovanjem. Jamblih. nego su uvijek takvi kakvi su i uvijek postoje neprotežno . b. 57 Pistelli: „Geometrici tijek (ρύσις) točke nazivlju crtom".sebi-nema. to je o n o što tražimo.Jiikajda~ne. a niti se preiriačilo. onpjštojjiisjfidujeibiti^ u „bit ć e " . bilo da vječnost jest na temelju nje? T r e b a li je shvatiti kao neku misao . Jer i o n o lijepo je u njima i iz njih potječe. a što sada nije? A ni kasnije neće biti ne­ čega što već sada nije. koja ili slijedi ta­ mošnje stvari. treba da je Pjm]djuja|Bo-T'T^ojie^^ bi bila istovjetna vrerrtenu. A mirovanje^ćao'mirovanje u. 7 g 362 363 .narav koja je jedna.sve to vidjevši. o n o što prvotno postoji treba postojati zajedno s prvinama i biti u prvinama. Usp. u budućnosti mogTo*Taiti nešto štosaria ne posjeduje. nego samo jest. Zatim. a ne drukčije. vječnostjne_treba_pot mišJj^tj_saniOj^mtt e^nju. k a ž e m o k a k o čitavo potječe iz bivstva i kako jest s bivstvom. o n o istovjetno i nikada drugo te mišljenje o d n o s n o život koji ne idu iz j e d n o g a u drugo. te „ r a z l i č n i m " i „istovjetnim". O n a se naime zrije prisutna u njoj. a p o t o m d r u g i . Riječ je ο μέγιστα γένη. b.jrrjnrj'prhvjn Svr Q Usp. on Y 5 irii vjfifinns* lfin fiirnt 1 uji miniju n i iliimi . onda bismo druge rodove p o n o v n o izdvojili iz vječnosti. Dakle. Jesi" (Beierwaltes. između „trajnosti" (αίδιότης) i „vječnosti" (αιών) u Plotina nema načelne značenjske razlike..

o n i m vječnim u sebi motreći vječnost i o n o što je vječno? A k o je dakle to što postojima-t^j. d o k je drugo u svemu biću. Bjelodano je naime da njima bitak ne bijaše nešto što je s njima sraslo. gdje više ne postoje. prema činjenici da se vrijeme koje obuhvaća život svega što postoji nazivlje αιών] ispunjenje (τέλος) cijeloga neba. 364 365 .načixujgečno i uvijek postojeće. 5. o n o što nipošto ne skreće u drugu narav. sve d o k ne d o đ u do k o n c a svojega vremena. što ima život kao već cijeli. nego je samo stvorilo dijelove. a niti mu se išta z b i l o . samo da sva bića trebaju biti prisutna u Svemu i cjelini nego ne treba biti prisutno ništa što j e d n o m ne postoji) . bude ne s a m o Sve u smislu svih bića nego i da ima sve. je li to onda već trajno. tad bi mu to nedostajalo. Kada to m o g u kazati ο n e č e m u čemu sam se d u š o m upravio. To je o n o J e s t " . da bi uistinu bilo Sve.to je ime koje je uzeto od 'uvijek biti' (αεί είναι) . o d m a h bi im pripao nebitak. a trajnost je takvo stanje podmeta koje potječe iz njega i jest u njemu. o d n o s n o nije uvijek postojeće kao neka cjelina). svako pojedino od tamošnjih bića jest m n o š t v o na temelju neograničene moći. što­ više kada m o g u vidjeti da je to takvo da u njemu uopće ništa nije postalo (jer ako jest. onda o n o niti bi išta m o g l o u b u d u ć n o s t i biti. a ne drukčije i da kad bi mu se opet upra­ vio da bi iznašao da je takvo? A što ako se tkogod ne bi odvra­ tio od prizora vječnosti.besmrtna i božanska". jer o n e uvijek primaju „bit ć e " . A što se tiče o n i h stvari koje nisu takve.životu. a niti će biti.. one već jesu cjelina i upravo onaj život koji takoreći zaslužuju imaju cijeli. kao što ni o v o istinski Sve nije skupljeno iz dijelova. kad bi im dodao „bit ć e " .da je u dijelu svega bića. ako im on biva u t o m e da bi mogle biti. Čini se n a i m e da je stvorenim stvari­ ma bivstvo u t o m e što o n e potječu iz izvora nastajanja. da bi i time bilo p o p u t istinski Svega. p o t p u n o i cijelo bivstvo bića. onda bi ono što postoji na taj način bilo trajno. A što bi mu se m o g l o zbiti m i m o naravi? Naime. Stoga je vječnost nešto uzvišeno. koje obuhvaća sve vrijeme i neograničenost jest vječnost (αιών) . s p o m o ć u o n o g a što bi m o g l o biti. riječ αιών ( „ v j e č n o s t " ) dolazi 12 od riječi αεί ών („uvijek p o s t o j e ć i " ) . jer ne postoji ništa što bi mogle biti te stoga ni o n o u č e m u to što bi m o g l e biti jest. ne o n o koje je samo u dijelovima. No ne treba se čuditi ako kažemo kako se onj^ajit^Liz-mnoštva. kad bi im o d u z e o o n o „bit ć e " . I S p r a v o m hi sp TriogTfTTvrdiTi rla"jp vje^nrT^tTl^ng- koji se pokazuje i sebe objavljuje kakavjest: bitak kao netreman. Sto se pak tiče prvotnih i blaženih stvari. nego upravo s o n i m čega je istina. 279a25-28: „Prema istoj analogiji [sc. U Beierwaltesovu prijevodu: . A to je p o t r e b n o i za Sve. Dakle. otišle bi iz sjedišta bitka. o n o ništa ne trpi. nego bi združen s t o m naravi bio za­ divljen te svojom neizmjernom naravi sposoban to činiti? Ili će i on sam juriti prema vječnosti i nigdje neće skrenuti. pa ne bi bilo Sve. n e g o i o n o koje jest tako da mu ništa više ne m o ž e nedostajati i kojemu ništa što ne postoji ne m o ž e prići (jer ne ουδέ μέλλει ουδέ έσται ούδ' έγένετο. Naime. sve d o k će biti tako. žuri p r e m a vječnosti. istovjetan. Prvim dvama glagolima Plotin želi istaknuti da ono što je potpuno tako da mu ništa ne nedostaje u budućnosti niti bi moglo biti nešto drugo. Naime. Usp. i to OVOme b o g u . postojeći na taj način. A ni istina t a m o nije suglasje s drugim. Naime. dok bi vječnost bila p o d m e t s takvim pokazujućim se stanjem. nego sebi privlači bitak time što stvara o n o uvijek drugo te se kružno kreće u nekakvoj težnji za bivstvom.ta ustrojba nje­ gova i narav bili bi vječnost.So steht es nicht erst bevor und wird nicht sein und war auch nicht gewesen". jer o n o neograničeno znači „ n e m o ć i Etimologija je Aristotelova. da bi bio naličan i vječan. onda o n o nije uvijek postojeće. da nastaju i da će kasnije biti. Jer kad bi bilo. a mišljenje tvrdi da je istovjetna bogu. Zato i žuri p r e m a o n o m u što bi m o g l o biti te ne želi stajati. te siguran u. one nemaju težnju p r e m a o n o m e što bi m o g l o biti. život bi im postao kraći. T a k o s m o mi pronašli i u z r o k kre­ tanja koje na taj način. pa tako i bitak. 1 1 Što se pak tiče stvorenih stvari. De caelo A 9. o n d a n e m a ničega što će mu prid o ć i . a kad bi im tkogod to o d u z e o . ili bi mu mogla pripasti i takva narav da se ο njemu posjeduje pouzda­ nje kako postoji tako. a da ga nije prihvatilo niti ga prihvaća ili će ga prihva­ titi. Z a t o ništa ne traže. A k o je tako. niti će biti. P o t r e b n o je da o v o istinsko Sve. A k o mu se dakle ništa ne m o ž e zbiti. tako da mu ništa ne nedostaje.

No budući da u hr­ vatskome to znači isto što i „nikada biti". Ali kako je imenica „ b i ć e " dostatna za biv­ stvo. Naime. i o n o što miruje samo.) 6. da njegov život ne bi. nikada ne izlazi iz njega. Dakle. sve što uvijek postoji u bezuvjetnome je smislu nepropadljivo".tad bi bio blizu odredbi. preveo sam smisao. pa se kaže „uvijek postojeći". niti rastegnuti.naime. Naime. A posjeduje sve. na-lažan način . a sad nije. Usp. (Naime. za shvaćanje vječnosti bio je potreban dodatak „uvijek". dokinuo čistoću njegove nedjeljivosti. i budući d a j e to. a budući da su i nastajanje smatrali bivstvom.potrebuje o n o „ z a t i m " .tp je vječnost. (A o n o što tako miruje jest vječnost. A k o dakle n e m a ničega što je od njega ranije ili kasnije i ako je J e s t " o n o najistinitije što mu pripada . nego da bi i životom i bivstvom bio nedjeljiv. usp. niti razviti. nego posjeduje upravo o n o što treba biti. nego zato što je postojalo nešto što se skrivalo pod i m e n o m filozofije nastao je dodatak „istinski".kao što je savr­ šeno neko tijelo koje je primjereno duši . budući da o n o nije „toliko d u g o " . Naime. Ova bi rečenica vjerojatno trebala predstavljati objašnjenje stavova što ih nalazimo na koncu ovoga odlomka. koja je o k o Jedno­ ga. nego je o n o prije odredbe „ t o l i k o d u g o " . koje je djelatnost života što pri sebi mirujući j e s t j^rerna J e d n o m u i u J e d n o m u te što niti b f t a i f ^ f t . a drugo „istinski f i l o z o f . istinski biti znači uvijek biti 1 5 o d n o s n o nikada ne biti drukčye7~&E8~^ZTiaei biti nepromjenljiv o d n o s n o biti bez razlike. b. nije „postoje­ ć e " j e d n o . no ono ne bi bilo savršeno u onome smislu u kojemu je savršeno ono čemu to svojstvo pripada nužnošću (za homonimnost usp. Budući da takva narav. a to je na poglavit način zato što ništa od sebe ne troši. tj.nedostajati". a sad ono. Aristotelove Kategorije 1.i o n o samo . poradi jasnoće. A kada govorimo ο o n o m e „uvijek". i nije s j e d n e strane puna. Takva je narav dakle sve. O n o „bijaše d o b a r " Ovo je možda aluzija na Aristotela. Jer priliči mu.) Naime. onda n a m p o n o v n o pridolazi o n o ο č e m u g o v o r i m o . m o ž e imati. lal-6). a niti ga m o ž e š rasta­ viti. to da „vječnost miruje u J e d n o m u " . kad bi bilo u njemu prisutno i trčalo s njim. u Platona kazano prikladno 14 i s d u b i n o m uvida .vječnost. a „vječno postojeće" drugo. to je o n o na što smjera mišljenje i čiji bitak ne proizlazi iz toga što je „ t o l i k o d u g o " . Budući takvo. Stoga o n o „uvijek" valja shvatiti kao da se kaže „istinski postojeći" i valja ga pridružiti neprotežnoj moći. h o m o n i m n o bi se nazivalo savršenim. pa i ako se čini savršenim . O n o dakle ne posjeduje sad ovo. i u o p ć e joj ništa ne nedosta­ je. o n o što je u vremenu. potječe od Jednoga i jest prema njemu. kad bi bilo zajedno s njim. kao što nije j e d n o „ f i l o z o f . A kad bi tkogod govorio ο vječnosti tako kao da je ona već neograničeni život time što je on već sav te što od sebe ništa ne troši j e r u njemu ništa nije prošlo niti bi moglo biti . jer mu nedostaje vrijeme što ga potrebuje. u neograničeno b u d u ć e m u . niti je u neograniče­ n o m e vremenu.bilo bi tumačenje o n o g a „ v e ć 13 je neograničen". mogli bismo ga nazivati savršenim. a s druge manjkava. 281b25: „Da­ kle. 2. to je o n o što tražimo. nego bi se upotrijebilo za objašnjenje o n o g a ne16 propadljivoga . De caelo A 12. to i tako mirujuće. trebamo smatrati da ta­ da.zavesti dušu u produživanje o n o g a što je više i o n o g a što nikada neće nedostajati. tada još ne bi bio sav . da u o p ć e ne dodiruje nešto što je „toliko d u g o " . o n o što slijedi . 1 7 No o n o č e m u je svojstveno to da niti potrebuje o n o „ z a t i m " niti je izmjereno u n e k o m e drugome vremenu. Zapravo stoji ουδέποτε μή είναι „nikada ne biti".kad se ne bi izreklo na poglavit način. a i riječi „ p o s t o j e ć i " pri­ dodaje se o n o „uvijek". jer o n o „uvijek" m o ž d a bi se m o g l o . mislimo na o n o što nije tako da sad jest. No m o ž d a bi bilo bolje govoriti samo ο „ p o s t o j e ć e m u " . T a k o se i riječi „ b i ć e " pridodaje o n o „uvijek". bilo bi ne­ savršeno.i to zato što ono jest bivstvom o d n o s n o životom. biće.naime. koja ne potrebuje u o p ć e ništa osim o n o g a što već posjeduje. kako mislim. niti produžiti. ž i v o t jne. nego uvijek ostaje oko njega i u njemu te živi sukladno njemu. 366 367 . ne možeš dakle ni shvatiti niti o n o što je od njega ranije niti nešto što je od njega kasnije.„ z a t o što je sav i ništa ne troši" .i ne s drugom namjerom nego da bi se pokazalo kako vječnost ne s a m o da vodi p r e m a J e d n o m e sebe u odnosu na sebe samu nego je i život bića oko Jednoga koji postoji takav kakav jest. tako prekrasna i lijepa. podijelivši se. .

Usp. ATErJ'koja ne bi bila u vremenu. niti ako se uzme_uređeno kretanje. 7. No kako n a m j e T o n i p g u ć e J c a d s m o u vrerrrerrcr? A l ^ j g ^ g ^ f e ^ o g u ^ u vječnosti moglrrbij3ej3p_oznati_a^ Valja n a m dakle-'šTci iz vječnosj^iju jstrazjvanje^vremena i u vrijeme. teško da bi o n o m o g l o biti sama kruglja. bilo u vremenu . Stoga ni svi­ j e t nije dobio neki vremenski početak. bilo o n o u r e đ e n o . Relacijsko razmatranje vremena nikada ne kaže što je vrijeme u sebi i sa stajališta sebe samoga.Naime. bilo svako. 8. Od o n i h koji kažu kako je vrijeme kretanje jedni bi mogli tvrditi kako je o n o svako kretanje. Kad se pak kaže kako je kretanje vanjske kruglje najjače i najbrže. m o ž d a stavove izrečene ο v r e m e n u y^^Jj^MXil^SJ^^ieiiti. 216).. a vrijeme ne. Tvrdnja da je vrijeme ono što se kreće izgleda da se odnosi na pitagorovce (usp. jer mu o n o „ranije" udje­ ljuje u z r o k bitka. Vrijeme ne m o ž e biti kretanje. o t p o č e t k a spojivši o n o što slijedi s vječnošću. O n o je naime najbrže od svih očito zato što u najmanje vrijeme prijeđe veći o d n o s n o najveći razmak. a o d r e d b o m . gore. dok se tvrdnja da je vrijeme nešto na kretanju odnosi dijelom na Aristotela. Riječ je ο tvorcu. 18 pak koji kažu kako je vrijeme o n o što se kreće mogli bi misliti na kruglju Svega. kad bi taj mislio na okretanje neba. tako da bi j e d n o vrijeme bilo „ p o l a " .druge tvrdnje. a dijelom na epikurovce. kako bi m o g l o doći do ikakva shvaćanja ako n i s m o u^. Usp. A kad bi tkogod kazao kako se kretanje Svega ne m o ž e prekinuti. na­ gađalo kako je vrijeme. trebali b i s m o . dijelom na stoike. D o č i m oni koji kažu kako je vrijeme nešto na kre­ tanju mogli bi misliti ili na razmak kretanja ili na mjeru kretanja 20 ili na o n o sto uopće slijedi Ttretanje.i o n o bi se okretalo do iste točke. dajemo li svjedočanstvo n e č e m u d r u g o m e i raspravljamo li ο n e č e m u t u đ e m u ? No kako bi to m o g l o biti? N a i m e . „Ci­ jeloj je kritici zajednička namjera da se dokine relacijskost vremena. nego samo što je ono sa stajališta nečega drugoga. nego onoliko koliko je sišlo vrijeme. a drugi kako je kretanje Svega. dostatna bi bila i ova: kre£ajyeubi m o g l o stati i prekinuti se. to potvrđuje tvrdnju kako su kretanje kruglje i vrijeme različni. uslijed toga što se kreće. Oni Usp. dočim o"d'sacia raspravljamo n e posve sišavši. gore. bilj.s o n u stranu Sve­ ga" označuje o n o što ne počinje od n e k o g a vremena. ο kojoj se. a i j e d n o i drugo bilo bi kretanje Svega. b. b. sjedinitelju (ό συνιστάς). npr. A iako se protiv toga m o g u navesti . Druga su kretanja sporija zato što bi u duljemu v r e m e n u prešla samo dio razmaka. 3. Da stari i blaženi muževi nisu ništa kazali ο vremenu. Kao prvo. niti ako s e ^ z ^ n j i . 15 uz V 1. K a d a dakle ο t o m e govorimo. još bi se više udaljila od toga da je vrijeme. Platon kasnije i toj riječi predbacuje da nije posve t o č n o ο njemu izre­ čena. No iako je to kazao poradi objašnjenja.P l a t o n prenosi na pojam Svega. ipak bi i o n o . A k o dakle vrijeme nije ni kretanje kruglje. ili kreće.a i bile su navedene . T a m o j e naime' pur'vodio p r e m a gore. No sada je n u ž n o prvo shvatiti tvrdnje najviše vrijedne s p o m e n a i ispitati h o ć e li naš vlastiti n a u k biti u skladu s kojom od njih. a drugo koje je dospjelo do polovice. 3). a drugo „ d v o s t r u k o " . kretanja ili onoga što se kreće" (Beierwaltes. obje navedene vrste kretanja jesu"u vremenu. j e d n o koje ide od istoga do istoga. izložiti mni­ jenja ο njemu pokušavajući pojam v r e m e n a što ga posjedujemo uskladiti s mnijenjem što ga ο njemu izlažemo. jer o n o u čemu kretanje jest različno je od o n o g a što samo kretanje jest. Misli na riječ „bijaše". ili je v r i j e m e j n e š i ^ n a ^ r e t a n j u ^ A budući da vrijeme nikada mjIHstonuio bi posve daleko o d njegova pojma kada bi se kazalo kako je o n o mirovanje ili o n o što miruje ili nešto na mirovanju. ali ne u o n o m e v r e m e n u u kojemu je prešlo polovi­ cu. Naime. Platonov Timej 29el. n a i m e da nije posve t o č n o izrečena za one stvari koje pri­ 19 padaju o n o m e što se nazivlje i misli pod vječnošću. d^dirjujbonim ο č e m u raspravljamoT*A~ k a k o bismo mogli biti 1 u d o d h u T m n m sto llHih Je LuJe'i Potrebn^je^aJždje^da^jmi su­ djelujemo u vječnosti. 2 1 Je li onda v r j j e m e j t o g o d na kretanju? Tvrdnja da je vrijeme kretanje odnosi se na Aristotela. 368 369 . s m k r p a n j a te se takore£i^z^vih_njui nacmi j e d n o .

j e r tih je p u n o . Iz toga p o n o v n o proizlazi tvrdnja kako je vrijeme kretanje. j e r mjesto što g a j e prešlo jest „toliko i toliko" i to će biti razmak. kao što se uvijek iznovice pojavljuje voda koja teče te razmak koji se na njoj motri. u usj^r^bjj5_gmrn^ u vremenu. i uopće sve kretanje. 220b32-221a2: „Bu­ dući da je vrijeme mjera kretanja. Jer kako bi netko m o g a o brojiti n e u r e đ e n o i neujednačeno kretanje? Kakav bi broj tu m o g a o pos­ tojati. tako da kretanje duž nekoga Tvrdnja da je vrijeme razmak (διάστημα) odnosi se na stoike. TVTeautim. što bi o n o m o g l o biti drugo doli kreta­ nje? No ipak je „toliko i toliko". koje je podmet. ako je kazano kako postoji neki broj ili mjera za svako kretanje. nego su u vremenu. Naime. b r z o ili sporo. A _ o n o ne-iznenadno.kao kad bi tkogod govorio ο m n o g o topline . valja dvojiti vrijedi li to na isti način za svako kretanje. toliko bi dugo nešto drugo m o g l o mi­ rovati te bi se m o g l o kazati kako je vrijeme i za j e d n o i za drugo istovjetno. nego u kretanju. jer kretanje je n e p r e k i n u t o ) . svojom neprekinutošću. a ono kojemu nije to je nejednoliko" (malo modificiran Ladanov prijevod). ^ tanje. onda nije ni svakoga uređeno­ ga. i time što ne prestaje odmah. razmaka i sam razmak msj^vnjejme.i z n e n a d n o kretan j e . imati razmak. No to će „toliko i t o l i k o " biti izmjereno mjestom. za koji bi netko s više prava m o g a o reći ka­ ko je vrijeme. ako je raz­ m a k u s a m o m e kretanju. s druge strane. j e r i o n o mjesno izvan je razmaka. gledajući u kretanje. poput dvojstva ili trojstva.jest vrijeme? A k o je vriieme razmak u r e đ e n o g a kretanja. jest brže i sporije.A k o je vrijeme razmak.kojih je neograničeno m n o g o . Δ 12. o d n o s n o razmak koji se pojavljuje takoreći na masi kretanja. kazao kako je o n o razmak kretanja u v r e m e n u . Koji pak od tih razmaka. No to bi bila m n o ž n o s t kre­ tanja. iako je o n o očito od obojega različno. vrijedi: razmak nije isto­ vjetan za svako kretanje. T. i količina kretanja jest primjerice desetica.iznenadna. 9. Jednolikost odnosno ujednačenost kretanja Plotinu će kasnije predstavljati vrlo važan moment u argumentaciji. Aristotelovu Fiziku Ε 4.ni ovdje se ne bi pojavilo ni izašlo na vidjelo vrijeme. Tako. A TĆfje o n o što naš n a u m o t p o č e t k a traži . dakle. 2 4 Prvo dakle i ovdje. No ne kaže se što je t o . pa i o n o mjesno. kao prvo. onda je i vrijeme" (malo modificirani prijevodi T. pokaže na mnoštvo kre­ tanja . Aluzija se vjerojatno odnosi na Aristotelovu Fiziku A 12.193). Naime. štoviše razmak kojega kretanja . onaj koji razmak postavlja u samo kre­ tanje bit će u nedoumici gdje da postavi razmak mirovanja. a ni na određeni način uređenoga.. Naime. J e T t o biva slično i isto kao kad bi tkogod.što je vrijeme. 2 5 Usp. koja ne sadrži pojam vremena. nego mjesto. 2 2 onda. nego j e i i e . o d n o s n o vrijeme neće biti posvuda. kakva mjera. pa ni za istovrsno. Ladana). ako je vrijeme razmak kretanja Svega. Ladana). 219bl-2: „Vrijeme je naime ovo: broj kretanja s obzirom na 'ranije' i 'kasnije'". Zenon tvrdi kako je ono razmak kretanja (SVF 1. a Krizip kako je razmak kretanja svijeta (SVF 2. . nego na o n o duž čega bjjse jarno^kretanje protezalo kada takoreći s njjuntrči. Usp.r^izlikoyati od iz­ nenadnoga? Time_sto je_u_vremenu. 2 3 A oba bi se razmaka mjerili j e d n i m različnim razmakom. kao i u slučaju razmaka kretanja. Kad bi tkogod k a z a o ^ k a k o j e vrijeme razmak k r e t n j a . 220bl0-12: „Broj je pak jedan te isti. broj i mjera bit će takvi kao kad bi se brojem deset mjerili i konji i bikovi ili kao kad bi ista mjera bila i za vlažne i za suhe stvari. A to „uvijek i z n o v i c e " bit će broj. 219al2-14: „Zbog toga što je veličina neprekinuta i kretanje je neprekinuto. Cime će se o n o što_J£_ji£.509). Aristotelovu Fiziku Δ 11. r a z m a k n i j e izvankretanja. Ili će samo kretanje. j e r kretanje. mjera u o d n o s u na što? A k o se istom mjerom mjere obje vrste kretanja. nego će biti „toliko i toliko" koje je nastalo u vremenu. ono kojemu je ista brzina to je jednoliko. ne bi mislio na razmak samoga kretanja. nego uvijek napreduje. naime. 228b26-27: „Jer [kretanje] se katkada određuje brzinom i sporošću. Ni u Ari- 370 371 . A ako tkogod. a razmak će pripadati masi. Δ 11. upitan što je vrijeme. ono mjeri kretanje time što određu­ je neko kretanje koje će izmjeriti cjelinu". a jer je takvo kretanje. ali su različite [stvari] kojih je broj: konji i ljudi" (pr. S t o j e dakle i koju narav i m a taj razmak? On ne m o ž e biti mjestan. pa će i v r e m e n a biti p u n o . Valja isTJitati na koji je način vrijeme hroj kretanja ili mjera ( o v o pos^eČfnje je bolje. bjelodano "je kako je j t o v r i j e m j ^ . nego uvijek iznovice kretanje. Sto je dakle taj razmak što ga zoveš v r e m e n o m postavljajući osobiti razmak kre­ tanja izvana? Naime. i u stotinu konja i u stotinu ljudi. K o ­ liko se naime nešto kreće. No to nije vrijeme.

Zašto vrijeme. Usp.^jm)^n^ičjmvsi^e¥u duljinu guta jDroizveli. posve čvrstoga te. odnosno barem za tamošnje stvari još ne bijaše. pokrenula se i time se pokrenulo vrijeme te krećući^se prema o n o m e što j g u v i j e k _ r p o t o m ' ' . n e g o j e uvijek drugo^ jnj. nije nam potreban dokaz (άπόδειξις). 374 .preostalo bi kazati što treba smatrati da vrijeme jest. Jer v r e m e n u je svojstve­ no da je „ t o l i k o " i kad ga nitko ne mjeri.zašto bi dakle vrijeme bilo kad biva broj.m o g u ć e je naime da isti broj b u d e i o n o što mjeri i o n o što je izmjereno . osim razloga nepravilnosti pristajat će svi drugi koji su protiv njih navedeni . b. nego je preuzeta iz drugih izvora. baš i ako su M u z e tada postojale. 72). Tvrdnja da je vrijeme ono što slijedi kretanje odnosi se na Epikura. Budući da se ο vremenu ne može govoriti kao ο ostalim svojstvima nečega (Epistula ad Herodotum. kako god da se ο t o m e govori.naime. No budući da ne istražujemo što vrijeme nije n e g o što jest te budući da su m n o g i prije nas m n o g o toga kazali ο svakoj pojedinoj postavci (što bi. Demetrije Lakonski to je protumačio tako kao da je vrijeme σύμπτωμα συμπτωμάτων (fr. Tvrdnja da je vrijeme o n o što slijedi kretanje 2 7 ne podučava što je vrijeme niti govori išta prije negoli se kaže što je o n o što slijedi. kako bi za nj m o g a o postojati broj? Ne bi m o g a o osim ako t k o g o d ne bi izlučio koji njegov dio te ga mjerio. 11. Naime. ne bi bilo i prije duše koja mjeri? Bilo bi osim ako t k o g o d ne bi kazao kako nastanak v r e m e n a nastaje iz duše. noćima. netrpnostima. 'Vremena još ne bijaše. kako je prvo ispa­ lo vrijeme? M u z e j o š nisu postojale i po svoj ih prilici nitko ne bi m o g a o zazvati da to kažu. Epikur naime vrijeme razmatra u kontekstu συμπτώματα („događaja". tkogod m o g a o zazvati samo nastalo vrijeme. istodobno ili ranije. O n o bi ο sebi m o g l o govoriti ovako: ranije. No z b o g mjerenja to nipošto nije n u ž n o .Nadalje. 29 10. iako terminologija nije posve Epikurova. No kakve bi to veze imalo s p o j m o m vremena? kao da je u vremenu. kao stoje primjerice sjena παρακολούθημα tijela. bilo u smislu o n o g a što je izmjereno bilo u smislu onoga što mjeri . vrijeme će biti o n o što slijedi kretanje u vremenu. Valja ispitati je li o n o što slijedi kasnije. trpnostima. koji miruje u JeTJriomu i prema J e d n o m u . ujedno ci­ jeloga i već neograničenoga života. vrijeme ć e m o stvoriti p o j m o m i naravlju o n o g a „kasnije". zašto pridodavanjem broja. „zgoda". Budući da je vrijeme neograničeno i budući da se tvrdi kako je takvo. kad bi to tkogod razložio. o n o m e što nije istovjetno. ad Her. A budući da su tamošnje stvari mirovale u sebi. A k o je tako. no vrijeme mu je pripadalo i prije negoli je bio izmjeren. i o n o m e koji tvrdi kako je vrijeme mjera kretanja Svega m o ž e se protusloviti iz onoga s t o j e već kazano i drugim s t o j e sada kazano ο mjeri kretanja . 73). O n o bi naime m o ž d a m o g l o biti vrijeme. kretanjima i mirovanjima (Ep. prema o n o m e kasnijemu. do onoga netremnoga. ako postoji nešto takvo što „slijedi ranije".112-113. budući da joj je pripadala neka ne. 2 8 No m o ž d a bi. prije činilo povijest pro­ blema) te ukoliko smo ukratko ponešto kazali ο svakoj postavci. 294 Usener). a ne kad postoji kretanje. Ilijadu 16. ali i „svojstava"). ko­ j e m u na svaki način pripada „ranije" i „kasnije"? To je kao kad bi t k o g o d kazao kako veličina nije tolika kolika jest ako nitko ne bi shvatio kolika j e . No budući da je tamo postojala ra­ doznala narav koja želi vladati s o b o m i biti svoja i koja je odabrala da traži više od onoga što je prisutno. duša. govori se „Ono što slijedi" (παρακολούθημα) mogli bismo odrediti kao „ono što se pojavljuje kad se pojavljuje nešto drugo". nego zdrav razum (έπιλογισμός /indukcija?/). N a i m e . vrijeme kao s l i k j ^ v j ^ n o s t i . M o g a o bi pak tkogod kazati kako je duša o n o što potrebuje veličinu za mjerenje. 2. prije nego s t o j e stvorilo to „ranije" i postalo potrebujuće o n o g a „kasnijV^ajedjip^j^Tjjm^g^^ n e g o je i o n o samo u njemu mirovalo. gore. kako se pojavilo i nastalo.. Usp. P o t r e b r m j e j i a se p o n o v n o j j z d i g n e m o do o n o g a položaja za koji smo rekli kako je pri vječnosti. da uočimo kako je vrije­ me neko specifično svojstvo (ίδιον τι σύμπτωμα) koje povezujemo s danima.

morala pomaknuti. razvijajući ga.o n o što je uvijek u slijedu p r e m a neogra­ ničenome. Primjerice. a razdiobom prikriva množinu. οί λόγοι οί ποιοϋντες razlikuju se od stoičkoga λόγος σπερματικός prije svega u tome što ih valja misliti kao nematerijalne (V 1. uza svoju djelatnost.mirna m o ć i da je o n o što je tamo vidjela uvijek htjela prenijeti na drugo. jer prvo bi se. ako je ona uvijek takva kakva jest i već neograničena i ako vrijeme treba da b u d e slika vječnosti. nadalje. stvorila. S „način života" ovdje prevodim βίος. A k o se dakle. u misli učinili da se ta m o ć po­ n o v n o vrati i kad bismo zaustavili taj način života što ga o n a sada ima kao nezaustavljivoga i nikada ne zastajućega . Die Stoa. a i da stane. i umjesto da posjeduje Jedno u sebi on troši to Jedno izvan sebe i napreduje u neznatniju duljinu. Dakle. Pohlenz. no Beierwaltes (257) upozorava na razliku: „Plotinovi λόγοι γεννητικοί. Naime.39.o n o što će djelomice i uvijek postajati cijelo. 3 1 bi li izgledalo da taj govori nešto istinito? Jer ako je vječnost život u mirovanju i istovjetnosti. dok se ona otpustila i uje- 376 377 . nego u stvaranju i rađanju . isto tako i duša. λόγοι έν σπέρμασι. umjesto istovjetnosti i nepromjenljivosti te o n o g a što miruje . k a m o bi duša m o g l a krenuti doli u o n o u č e m u jest? Štoviše. Ujedno je dakle život različan. tako je Zenon razdijelio Heraklitov logos u mnoštvo te govorio ο nebrojenim 'spermatikoi logoi'. kao što se ovo Sve odnosi prema o n o m e . Na posve je istome tra­ gu i Plotin. prvo . mogli b i s m o izmjeriti koliko je njezino mirovanje. Sličan su nauk zastupali stoici. umjesto u m n o g a kretanja . u smislu „životnoga vijeka". Kad bi dakle tkogod kazao kako je vrijeme život duše u kretanju koje se preinačuje iz j e d n o g a na­ čina života u drugi.jer za nj. duša je. Jer na taj će način oponašati bitak Jednoga. za ovo Sve. budući da je duša djelatna. da bi m o g l a krenuti.. oponašanjem-onoga svijeta stvorivši sjetilni svijet koji se pokreće krjetanjem k o j e . kako se vje­ 30 ruje. ne bi m o g l a ni u to.5. w o mfiuF B u duči naime da se o n o u njoj kreće .kretanje nekoga dijela duše. Uostalom. protežnost života u sebi sadrži vrijeme i uvi­ j e k dalje napredovanie_života v O e b i uvijeksjađrzi vrijeme.o n o što ne miruje u istome. njje tamešnjeTliegji^ T l S i i i i o ć e biti slika onoga. uz to. nije htjela da u njoj bude prisutno sve skupljeno.4-7) i što nemaju funkciju opće­ nitoga principa (IV 4. Geschichte einer geistigen Bewegung. uvijek u prikuplja­ nju. I ona naime jest u v r e m e n u i u njemu se kreće. Tu riječ Platon u Timeju (44c2) rabi ipak u drukčijemu smislu. te s drugim razumijećem ide p r e m a o n o m e što prije nije postojalo. čega bi j o š bilo m i m o vječnosti? Sto bi bilo o n o što je uvijek drukčije kad bi sve mirovalo u J e d n o m u ? Sto bi. onda treba kazati: umjesto tamošnjega života postoji drugi život koji je takoreći h o m o n i m a n ovdašnjoj m o ć i duše.ie_jwromcmila^sebg J -umiesto vječnosti stvorivši vrijeme.kad bismo dakle pretpostavili da o n a više nije djelatna.mwr?fl5ffllvativSi U. Zenon govori ο λόγος σπερματικός kao ο djelatnoj moći (SVF 2.kreće se i u njezinu vremenu. n e m a drugoga mjesta doli duše .jer on je dje­ latnost neke vječno postojeće duše. p r e m a vječnosti. S ovoga mjesta valja shvatiti kako je vrijeme ta narav. a ni u sebi. K a o što pojam iz mirnoga sjemena. Kad bismo. P o ­ t o m je i stvorenomu dala da robuje v r e m e n u učinivši da o n o bude CTJČfan VfreiiiHim ι πνΆ II|U|IIWM |Jlll. kao što je i vječnost t a m o . a zatim re­ d o m p o n o v n o neku različnu. put u m n o ž i n u . P o t r e b n o j e dakle d a s e vrijeme shvati n e k a o d a j e izvan duše. i to ne p r e m a sebi.11-13. skupljeno i što je v e ć neograničeno ako. nego proizvodi uvijek drugo. koji vode oblikovanju pojedinih stvari" (M. umjesto v e ć ne­ ograničenoga i cijeloga . uzastopnost. duljina takva načina života koji napreduje u jednolikim i j e d n o v r s n i m preinakama koje nečujno prolaze i koja posjeduje neprekinutu djelatnost. nego da je zaustavila tu djelatnost te da se i taj dio duše okrenuo prema tamošnjemu svijetu. hoće biti u bitku. pokazujući svoju djelatnost jednu za drugom. bilo o n o što je ranije? A što bi bilo o n o što je kasnije ili o n o što bi m o g l o biti? Uz to. koja ne postoji prvobitno. umjesto skupljene cjeline .8. onoliko dugo koliko je duša izvan vječnosti.)". kao što se ni vječnost t a m o ne smije shvatiti izvan bića.5 sqq. te da ostaje u mirnoći. ne bi bilo ni same kruglje.258). umjesto neprotežnoga i J e d n o g a slika Jednoga. a prošli živoTu~seb~i sadrži prošlo vrijeme. a ni vrijeme ne treba shvatiti kao uzastopnost ili o n o „kasnije" (kao ni vječnost t a m o ) . . Na taj će naime način oponašati o n o što je v e ć cijelo. nego kao nešto što se u duši zrije. V 3. što je u njoj Ls njom. a to „različan" sadržavalo je različno vrijeme. a niti je sadanji život naličan o n o m e prije. stvara. 5 1978. o n o što je u neprekinutosti jedno. 12. 78). „Kao što je Platon to jednom učinio s parmenidovskim bitkom. jer niti razumijeće bijaše djelatno.

nego o č i t o v a n o na osnovi kruženja. d o k o n o što se mjeri jest samo slučajno.ko­ liko je to m o g u ć e .tvorac stvara dan i noć. m o ž d a ih samo mi ne shvaćamo. a odatle. samo vrijeme nije mjera. 3 2 N a i m e . budući da nije bilo m o g u ć e da se samo vrijeme odredi d u š o m . A na osnovi nečega uređenoga o n o se m o ž e pojaviti i pokazati u mišljenju. o n o što se mjeri na osnovi kruženja to je o n o što se u njemu očituje . Usp. prethodnu bilj. a ovo Sve je u vremenu. No samo vrijeme više ne treba posjedovati o n o u č e m u jest. 13.bit će vrijeme. Naime. Dakle. jer pišu za poznavaoce i za one koji su ih slušali. T a k o je mjera kretanja o n o što je Usp. iako je određuje. dovest će do poimanja veličine prošloga vremena. Naime. kruženje očituje vrijeme. Naime. bilo da se kreće. kaže. i mogli s m o se nečim takvim služiti takoreći kao mjerom. budući da je prije bilo ne­ što drugo. A jedinstveno kretanje. kretanje. Jer i da mjeri. a ako postavi nekakvo mjesto što ga je kretanje prešlo. Dakle. prenošen usmeno. neka se taj prisjeti da on kaže kako su one nastale radi razjašnjenja i razlikovanja v r e m e n a i zato da bi bilo jasne m j e r e . kazao kako je o n o to što se mjeri na osnovi mjesta. Timej 38c2-6: „Dakle. nego. kad bi tkogod kazao kako kretanje i kruženje na neki način mjere vrijeme . koje se ne m o ž e shvatiti ni razumjeti drukčije . vrijeme dokinulo. dolazi pojam b r o j a . j e r duša ga je rodila zajedno s ovim Svim. budući da ga nije sposoban objasniti jer je neodređeno. za razlikovanje i čuvanje vre­ menskih brojeva". ali ipak ne i nastati. kretanje Svega bit će mjereno prema vremenu. Jer kako bi o n o mjerilo i što bi o n o mjereći kazalo. a različno je kao i o n o što se mjeri. U z r o k našega neshva­ ćanja jest taj što oni u svojim spisima nisu objasnili s t o j e vrijeme. i o v o Sve r o đ e n o je u takvoj djelatnosti . Stoga je i k a z a n o kako je vrijeme nastalo zajedno s ovim Svim.j e r o n o je nevidljivo i neshvatljivo. da bi vrijeme nastalo stvoreni su Sunce. bilo da o n o uređeno miruje. zbog toga razloga i takva božjega nauma ο nastanku vremena. a o n o što se na osnovi njega mjeri od njega je različno. nego slučajno. Stoga. nismo pogodili njihovu namjeru. iako jasno kažu kako je vrijeme mjera u smislu o n o g a što se mjeri.dinila. Kad bi t k o g o d kazao kako Platon i pomicanje zvijezda nazivlje v r e m e n i m a . Misli na izlazak bilo kojega nebeskoga tijela. pokreće prema spoznanju i prijelazu na vrijeme. 378 379 . a niti su ljudi mogli sami od sebe izmjeriti svaki od njegovih dijelova . a vrijeme neće biti mjera kretanja p r e m a štostvu. To bi bilo isto kao kad bi tkogod kazao kako o n o što se mjeri na osnovi lakta jest veličina ne kažući što ona jest. No m o ž d a oni to ne čine na obrnut način. ili kao kad bi tkogod za samo kretanje. j a s n o je da početak toga kretanja prema ovdašnjim stvarima i ovaj način života rađaju vrijeme. ακροαματικού διδασκαλίαι. i to na obrnut način.to objašnjenje ne bi bilo n e m o g u ć e . m o g a o bi kazati kako je o n o onoliko koliko je mjesto. Prigovor se odnosi na Aristotela. a niti da je o n o što se na osnovi nečega mjeri. no ipak više na osnovi onoga koje se kreće. Aristotelici. ne nastalo. 3 6 No Platon za bivstvo vremena nije kazao niti da je o n o što mjeri. a opravdava se činjenicom što Ari­ stotelova rasprava ο vremenu spada u tzv. j e r je on jednolik vrsti kretanja na koju se oslanjamo. kad su ljudi shvatili koliki je razmak od j e d n o g a do drugoga izlaska. 3 3 P o t o m . nije li mjera? Dakle. Mjesec i pet drugih zvijezda. j a " ? Je li to o n o na temelju čega jest mjerenje? Budući da o n o jest da bi mjerilo. kao m j e r o m vremena.o n a je vrijeme. ponajviše za njih. „ n e š t o je toliko koliko sam j a " ? A što je to . o n o u čemu se druge stvari kreću i miruju jednoliko i uređeno. u kojemu samo kruženje jest. bilo bi različno. Stoga su o n i 3 0 do­ vedeni do tvrdnje kako je vrijeme mjera kretanja umjesto da_kažu kako je vrijeme o n o što se mjeri kretanjem i da p o t o m jpridodaju što^e-to^ose-rrrjefT^Fetanjem. planeti lutalice. prije negoli mirovanje. s p o m o ć u kojih d r u g o t n o š ć u bijaše m o g u ć e shvatiti dvojstvo. a n e d a g o v o r e ο o n o m e što slučaj­ no nastaje u n e č e m u njegovome. z a h v a ć e n o u „toliko i toliko" v r e m e n a i koje se često broji. 3 4 mogli s m o naći koliki je vremen­ ski razmak. objasnit će koliko je kretanje. o n o što mjeri ili o n o što se mjeri. a i lakše je spoznati ko­ liko se nešto kretalo doli koliko je mirovalo. koji nisu znali brojiti . nego o n o prvo treba biti to što jest. izmjereno na osnovi određenoga kretanja. dakle u njegov ezoterički nauk. jer u svojemu „ t o l i k o " očituju „ t o l i k o " vremena.

te nebo. A kako onda vrijeme može-biti-possaida? Jer. Ono više nije u nečemu.e.kao što stvara svaku pojedinu od svojih djelatnosti. kada takoreći shvati kretanje nogu. prema Beiervvaltesu. u navodima iz Platona ispušta Platonovu tvrdnju da vrijeme protječe u skladu s brojem {Timej 37d6) odnosno da su nebeska tijela. Plotin. S obzirom na sve što je kazano. To je dakle ono što prvobitno postoji i u čemu su druge stvari. koji odgovara najmanjemu dijelu vremena. u namjeri da iz odredbe vremena posve eliminira pojam broja.50 čitam καταθετέον. j e r je u t o m u životu. Je li dakle vrijeme i u nama? Ono je u svakoj takvoj^duši^ u svakoj postojiTstovrsno. koje posjeduje „ranije" i „kasnije". bio bi u najvišemu smislu bezuman. Usp. tada shvaća koliko je kretanje. Tijelo koje se kreće toliko vremena odvest će do tolikoga kretanja . a ono do kretanja duše. Kad bi tko­ god kazao kako vrijeme nije u opstojnosti o d n o s n o kako ne po­ stoji. a ne kretanje duše koje je u njoj u trajnomu putu? Zato što o n o prije nje jest vječnost. j e r o n o je samo proizvodeće kretanje . ta­ ko stvara i uzastopnost. ujedno bi stalo vrijeme. vratio u Jedno. A k o bi se dakle taj život. valja tvrditi kako je očito da griješi kad bi kazao „bijaše" ili Kako napominje Beierwaltes (284). U prijevodu isto tako slijedim njegov prijedlog („behaupten". ne­ ka promotri da prije toga kretanja pokret u čovjeku bijaše tolik. dočim o n o m u kretanju p r e m a koje­ mu je i o n o prvo kretanje nastalo to ne dopušta. j e r on time neproduševljenome kretanju dopušta da ima „ranije" i „kasnije" te vrijeme po sebi samome. ni c]^sa_nrJ^pdvQ^na ni od kojega dijela svijeta. nastala i za čuvanje vremenskih brojeva (38c6). j e r vrijeme ne mi­ 38 ruje. ono u što će nas htjeti voditi već je bez razmaka. a ne και τό θέσν ili καΐ θετέον. Duša je_dakle prva dospjela u vrijemej^tv^rikdj^rijejneJ. hoteći objasniti njegovo bivstvo kaže kako je o n o nastalo zajedno s n e b o m prema prauzoru vječnosti te kako je pokretna slika. 3 9 Vrijeme će naime biti ili bijaše tako kako će on sam biti u onome što kaže. isto­ dobno nastavši. ako je do tolikoga vremena zadržao kretanje tijela. kao što ne miruje ni život s kojim trči i hita.j e r o n o jest nešto . Kaže kako je nastalo zajedno s n e b o m zato što takav život stvara i nebo. a zajedno sa stvaranjem i njihovo prela­ ženje j e d n o u drugo. te je odavde m o ­ guće spoznati kakvo je i koliko je vrijeme. ako bi ikada došlo do kakva njiho­ va nestanka". osim radi razlikovanja vremena. koje se protezalo istim razmakom. potrebno je uzeti u obzir i to da kad netko shvati koliko je prešao čovjek koji se kreće. ne bi kazao ka­ ko jest nešto. kad bi m o g a o . Stoga vrijeme neće biH'rastrgano^jerJo ιμ|β ru vječnostTkoja na drugi način postoji ύ svim istovrsnim stvarima. No protiv takvih je tvrdnji potreban drugi način dokazivanja. Timej 38b6-7: „Vrijeme je dakle nastalo s nebom da bi oni.ono je nai­ me uzrok .te za istinskije kretanje. koja niti zajedno s njom trči niti se s njom proteže. a sve duše jesu jedna.^a-pasjeduje_iajedno sa' švojluh djelatnošću.i do njegova vremena. A u što vodi kretanje duše? Naime. jer nema u čemu biti. 3 7 Ipak. a je­ dan život proizvodi n e b o i vrijeme. iako je od njega prvotno postalo i „ranije" i „kasnije". „erklaren") 380 381 . j e r ne posjeduje taj život. „bit će". kao što ni duša u n a m a nije odvojena ni od kojega nasega~3ijela. *"*" U 13.nego je za očitovanje vremena kruženje dobilo neki najmanji dje­ lić. Zašto o n d a to kretanje Svega vraćamo u o n o što ga obuhva­ ća te k a ž e m o kako je o n o u vremenu. istodobno i nestali. Isto je i s dušom Svega. No kad bi tkogod u z e o „ranije" i „kasnije" ovdašnjega kre­ tanja i kazao kako je to vrijeme .

bivstvo Jedno djelatnost poimanje. mogućnost oblik slika biti.biće. pojam 1 život bog kretanje svijet dokaz. ών .postojeći.. mišljenje. opstojnost kasnije narav vrijeme duša άδιάστατος άιδίότης άίδιος αϊσθησις αίτια αιών αιώνιος αρχή αρχέτυπος αριθμός βίος γένεσις διάστημα δύναμις είδος είκών ειμί έν ενέργεια έννοια ζωή θεός κίνησις κόσμος λόγος μένω μέτρον neprotežan trajnost trajan.bitak. misao. ουσία . izraz. steći opstojnost podmet hipostaza. τό είναι . stvaranje όρασις όράω ουρανός πρότερον ύφιστημι ι ύποκείμενον ύπόστασις ύστερον φύσις χρόνος ψυχή razmak moć. rasprava. ostajati mjera i _. vječan zamjećivanje uzrok vječnost vječan počelo. uspostavljati. način života rođenje. umovati mišljenje um zrenje gledati. misliti. pojam mirovati. 382 383 . početak prauzor broj život. 1 Rječnik najvažnijih termina νοέω νόησις νους shvaćati. zreti nebo ranije davati opstojnosti. τό ov .

Zagreb. Pragu. do 1994. u Županji. 1991. 1986). član redakcije časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske fi­ lozofske baštine. Od 1989. Gimnaziju pohađao i završio u Zagrebu. do 1993. Knjiga šesta i sedma. 1975. 1987). Oxfordu i Louvainu. Beču. predstojnik Instituta za filozofiju. Braunschvveigu. Bavi se grčkom i srednjovjekovnom filozofijom. Platonova Politeia. Filozofija Andrije Dorotića (Zagreb. diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakul­ tetu te politologiju teorijskog smjera na Fakultetu političkih znanosti. radi u Institutu za filozofiju u Zagrebu. Od god. Od 1992. Član je među­ narodne organizacije Project Theophrastus i udruženja American Society for Ancient Greek Philosophy. glasila Fenomenološkega društva u Ljubljani. 1995). Specijalizirao je srednjovjekovnu filozofiju u Louvainu (1986-87). uposlen na Institutu za filozofiju u Zagrebu. s posebnim naglaskom na objavljivanju hrvatske filozofije pisane latin­ skim jezikom. Studirao i jednopredmetnu klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu. Aristotel. Od 1993. Od 1981. Kantom i kantovskom tradici­ jom. Tubingenu. De continuitatis lege (Zagreb. član međunarodnog Znanstvenog savjeta časopisa Phainomena. Priredio zbornik Filozofija i teologija. zajedno s Filipom Grgićem. od 1989. Doktorirao 1980. 1991). u zvanju znanstvenog savjetnika. Ruder Josip Bošković. Bio je gostujući profesor na sveučilištima Augsburg (1993) i Rutgers. na Fakultetu političkih znanosti s tezom Platonovi „Zakoni" kao filozofijsko utemeljenje filozofije. do 1991. teorijom spoznaje i etikom te hrvatskom filozofskom baštinom. Osim članaka u hrvatskim i međunarodnim časopisima objavio je također Zukunftsurteile und Fatum (Bonn. utemeljitelj te pročelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske. Povijesno-filozofijske studije (Zagreb. Varia philosophica (Zagreb. Kraći istraživački boravci u Oxfordu (1980). Ο tumačenju (Zagreb. Matija Vlačić Ilirik. 1988). 1989). 1992). Pre­ ludiji. Josip Talanga rođen je 1953. 1993. Bologni (1987). član redakcije časopisa Filozofska istraživanja. Uz članke i studije u domaćoj i međunarodnoj periodici objavio Vježbe u filozofiji (Zagreb. Politika Platonovih „Zakona". na temu determinizma u antičkoj filozofiji. gostujući istraživač na sveučilištu u Tubingenu (1994). Uvod u studij Platona (Zagreb. 384 385 . 1989. Od 1983. Kao Feodor Lynen stipendist Humboldtove zaklade usavršavao je antičku filozofiju u Sjedinjenim Američkima Državama (1987-89). Leipzigu. Gostujući profesor filozofije na sveučilištu u Beču (1992-93). Beču (1991).Bilješka ο autorima Damir Barbarić rođen je u Zagrebu 1952. urednik časopisa Godišnjak za povijest filozo­ fije. Paralipornena dialectices (Zagreb. 1980). Padovi (1982). glavni urednik časopisa Studiae historiae philosophiae croaticae. Ideja dobra (Zagreb. 1986). 1995) te. 1994). Završio gimnaziju u Zagrebu te studij filozofije i klasične filologije u Bonnu. Uvod. SAD (1993-94) te sudionik domaćih i međunarodnih simpozija. Od 1979. Dokto­ rirao je na Sveučilištu u Bonnu 1985. prijevod i komentar (Zagreb. Jed­ nokratna predavanja na sveučilištima u Ljubljani. Od 1989.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful