P. 1
ZechariaSitchin-Posljedni_dani

ZechariaSitchin-Posljedni_dani

|Views: 900|Likes:
Published by Affiliantes

More info:

Published by: Affiliantes on Feb 04, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/16/2013

pdf

text

original

ZECHARIA
"Uzbudljiva... incrigantna." — Washington Times

SITCHIN

"Obavezno štivo za sve koje zanimaju dre­ vni misteriji." — New York City Tribune "Izvanredno napisano... Sitchin je revan istraživač." — Kirkus Reviews "Inventivno i provokativno." — Daily Mirror — Booklist

POSLJEDNJI DANI
A R M A G E D O N O I P R O R O Č A N S T V A P O V R A T K U

"Dojmljivo"

"Zemaljskim kronikama je suđeno da posta­ nu jedna od najznačajnijih i najkontroverznijih dodataka literaturi. Briljantan rad... obavezno štivo!" — CryticalReview Sedma i posljednja knjiga Zemaljskih kronika

"Uzbudljivo... Vjerodostojno... provokati­ vno i dojmljivo." — Library Journal

TELEdisk,

2009.

POSVEĆENO MOM BRATU,

DR. AMNONU SITCHINU, ČIJA A V I O K O Z M 1 Č K A SU MI ZNANJA

BILA N E P R O C J E N J I V A

Zasebno izdanje poglavlje: . ljudske sudbine O bogovima i polubogovima Odbrojavanje do Sudnjeg dana Prohujalo s vihorom Sudbina je imala pedeset imena U ime Boga Obećana zemlja Križ na obzoru Dan Gospodinov Podnevna tama Kada su bogovi otišli sa zemlje Posljednji dani Jeruzalem: nestali kalež Armagedon i proročanstva o povratku Postskriptum O autoru DVANAESTI PLANET .Treća knjiga Zemaljskih kronika IZGUBLJENA KRALJEVSTVA . budućnost 9 11 30 46 61 77 94 112 133 153 174 194 215 242 268 285 305 324 326 Prvo Drugo Treće Četvrto Peto Šesto Sedmo Osmo Deveto Deseto Jedanaesto Dvanaesto Tri n a esto Četrnaesto Petnaesto Šesnaesto pogla poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavije: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje.Četvrta knjiga Zemaljskih kronika REVIZIJA POSTANKA .KNJIGE ZECHARIE SITCHINA DO SADA OBJAVLJENE NA HRVATSKOM JEZIKU Sadržaj Predgovor: Prošlost.Prva knjiga Zemaljskih kronika STEPENIŠTE DO NEBA . poglavlje: p ogla vlje: poglavlje vije: Mesijanski sat "Tako se dogodilo" Egipatska proročanstva.Druga knjiga Zemaljskih kronika RATOVI BOGOVA I LJUDI .

u prošlosti su. prijetnje nuklearnim holokaustom. no sada se to više ne smije odgađati. pitanja što ih dodatno usložnjavaju tekući događaji: ratovi u zemljama u kojima su započeli odnosi između bogova i ljudi. kao što su i danas. zastrašujuća silina pri­ rodnih katastrofa. nisu nova. Prije dva tisućljeća narod Judeje pitao se je li se . moramo znati. Pitanja o povratku. kraja vremena. vanzemaljci koji su došli na Zemlju sa svog planeta po imenu Nibiru i koji su u davnini štovani kao bogovi. ili kasnije. To su pitanja na koja se nisam usudio odgovarati sve ove godine. B U D U Ć N O S T "Kada će se vratiti?" Ljudi koji su čitali moje knjige bezbroj puta postavili su mi to pitanje u kojem su "oni" — Anunnakiji. ili se uopće neće dogoditi? To su velika pitanja koja najdublje ljudske nade i strepnje povezuju s religijskim vjerovanjima i očekivanjima. Prije više od tri tisućljeća egipatski kralj i egipatski narod čeznuli su za mesijanskim dobom. Hoće li to biti kada nam se Nibiru idući svojom izduljenom orbitom ponovno približi. armagedona. i što će se tada dogoditi? Hoće li u podne biti mrak i hoće li se Ze­ mlja raspasti? Hoće li na Zemlju doći mir ili armagedon? Hoćemo li imati tisućljeće velikih nevolja i teških kušnji ili mesijanski Drugi dolazak? Hoće li se to dogoditi 2012. bila čvrsto povezana s očekivanjem dana Gospodnjeg.Predgovor: PROŠLOST. Prije četiri tisućljeća Bliski istok svjedočio je bogu i njegovom sinu koji su obećali raj na Zemlji.

POSLJEDNJI

DANI

pojavio Mesija, a mi smo još uvijek obuzeti tajnama tih događaja. Jesu li se proročanstva počela obistinjivati? Bavit ćemo se zbunjujućim odgovorima koji su se nudili, rješavati drevne enigme, dešifrirati podrijetlo i značenje različitih simbola kao što su križ, ribe, kalež. Opisat ćemo ulogu "mjesta povezanih sa svemirom" u povijesnim događajima i pokazati zašto se prošlost, sadašnjost i budu­ ćnost sastaju u Jeruzalemu, mjestu "Veze neba i Zemlje". Nadalje, promišljat ćemo zašto je sadašnje dvadeset i prvo stoljeće nove ere toliko slično dvadeset i prvom stoljeću prije nove ere. Ponavlja li se povijest, je li suđeno da se ponovi? Upravlja li svime mesijanski sat? Je li vrijeme ostvarivanja proročanstava blizu? Prije više od dva tisućljeća Danijel iz Starog zavjeta više je puta pi­ tao anđele: Kada? Kada će doći posljednji dani, kraj vremena? Prije više od tri stoljeća glasoviti sir Isaac Newton, koji je razotkrio tajne kretanja nebeskih tijela, napisao je rasprave o starozavjetnoj Knjizi Danijelovoj i novozavjetnoj Knjizi otkrivenja. Analizirat ćemo njegove nedavno prona­ đene, rukom pisane izračune povezane s posljednjim danima, kao i novija pretkazanja Kraja. I hebrejska Biblija i Novi zavjet tvrde da su tajne budućnosti skri­ vene u prošlosti, te da je sudbina Zemlje povezana s nebesima, a život i sudbina čovječanstva s Bogom i bogovima. Baveći se onime što se tek treba dogoditi iz povijesti prelazimo na proročanstvo, jedno ne može biti shvaćeno bez drugoga, pa ćemo govoriti o oboje. Vođeni time, po­ gledajmo ono što će se dogoditi kroz prizmu onoga što je bilo. Odgovo­ ri će vas zasigurno iznenaditi. ZECHARIA SITCHIN New York, studeni 2006.

Prvo

poglavlje

MESIJANSKI

SAT

G

dje god se čovjek okrene, čovječanstvo kao da je obuzeto apokaliptičnom strepnjom, mesijanskim žarom i tjeskobom kraja vremena.

Vjerski fanatizam iskazuje se u ratovima, pobunama i pokoljima "ne­

vjernika". Vojske koje su nagomilali kraljevi Zapada ratuju s vojskama kra­ ljeva Istoka. Sudar civilizacija potresa temelje tradicionalnih načina života. Krvoprolića gutaju gradove; veliki i moćni sklanjaju se iza visokih zaštitnih zidova. Prirodne nepogode i sve snažnije katastrofe navode ljude da se pi­ taju: je li čovječanstvo zgriješilo, svjedoči li Božjem gnjevu, čeka li ga još jedan opći potop? Je U ovo apokalipsa? Može li biti — hoće li biti — spase­ nja? Je li mesijansko doba već otpočelo? Vrijeme — dvadeset i prvo stoljeće poslije nove ere — ili je to bilo dvadeset i prvo stoljeće prije nove ere? Ispravan odgovor je 'da i 'da: i u našem vremenu i u tim drevnim vremenima. To su okolnosti današnjeg vremena, ali i vremena od prije više od četiri tisućljeća. Zapanjujuća sličnost tih dvaju vremena posljedica je događaja što su se dogodili na sredini perioda koji je protekao između njih -— u razdoblju povezanom s mesijanskim žarom za vrijeme Isusa. Ta su tri kataklizmička razdoblja za čovječanstvo i njegov planet — dva u pisanoj povijesti (oko 2100. godine pr. n. e. i zatim na prijelazu iz stare u

w

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

novu ere) i jedno u bliskoj budućnosti — povezana. Jedno je dovelo do dru­ gog i jedno se može razumjeti isključivo razumijevanjem drugoga. Sadašnjost proistječe iz prošlosti, prošlost je budućnost. Za sva tri razdoblja ključno je Mesijansko očekivanje, sva tri povezuje Proročanstvo. Odgovor na pitanje kako će se završiti sadašnje doba velike nevolje i kušnje — na pitanje što nosi budućnost — zahtijeva ulazak u domenu pro­ ročanstva. Naše proročanstvo neće biti gemišt od novootkrivenih pretkazanja čija je glavna značajka strah od propasti ili kraja. Mi ćemo se osloniti na drevne zapise koji su dokumentirali prošlost, predvidjeli budućnost i zabilje­ žili prijašnja mesijanska očekivanja — prorokujući budućnost u prošlosti i, skloni smo misliti, budućnost koja je pred nama. U sva tri apokaliptična primjera — dva koja su se već dogodila i jedan koji će se uskoro dogoditi — fizički te duhovni odnos između neba i Zemlje bio je i ostao od stožerne važnosti za događaje. Fizički aspekti bili su izraženi postojanjem mjesta koja su Zemlju povezivala s nebesima, mjesta koja su bila određena ključnima, koja su bila žarišta događaja, a duhovni su aspekti bili izraženi u onome što nazivamo religija. U sva tri slučaja ključna je bila pro­ mjena odnosa između čovjeka i boga, osim oko 2100. godine pr. n. e., kada se čovječanstvo suočilo s prvim od ta tri epohalna prevrata i kada se radilo o odnosu između ljudi i bogova, u množini. Je li se taj odnos uistinu promijenio čitatelj će uskoro otkriti.

nastankom Zemlje i njezina mjeseca, asteroidnog pojasa i kometa, te zaro­ bljavanjem samog "upadača" u veliku eliptičnu orbitu za čiji mu prolazak treba oko 3.600 zemaljskih godina, (slika 1).

Sumerski zapisi kažu nam da su Anunnakiji na Zemlju došli sto dvadeset takvih orbita — 432.000 zemaljskih godina — prije Potopa ("Velike poplave"). Kako i zašto su došli, njihovi prvi gradovi u E.DINu (biblijskom Edenu), njihovo stvaranje Adama i Eve i razlozi tog stva­ ranja te događaji nakon katastrofalnog potopa — sve je ispričano i opi­ sano u seriji mojih knjiga Zemaljske kronike i to ovdje nećemo pona­

Priča o bogovima, Anunnakijima ("onima koji su s neba došli na Ze­ mlju"), kako su ih zvali Sumerani, počinje s njihovim dolaskom na Zemlju s planeta Nibiru u potrazi za zlatom. Priča o njihovom planetu u davnini je opisana u Epu o stvaranju, dugačkom zapisu na sedam ploča. Obično se smatra da se radi o alegorijskom mitu, plodu primitivnih umova koji su o planetima govorili kao o živim bogovima koji se međusobno bore. No kao što sam pokazao u svojoj knjizi Dvanaesti planet, taj drevni tekst u stvari je sofisticirana kozmogonija koja nam govori kako se zalutali planet prolazeći kroz naš Sunčev sustav sudario s planetom zvanim Tiamat: sudar je rezultirao
12

vljati. No, prije nego što krenemo kroz vrijeme do značajnog dvadeset i prvog stoljeća prije nove ere, moramo se prisjetiti nekih pretpotopnih i poslijepotopnih prijelomnih događaja. Biblijska priča o Potopu, koja počinje šestim poglavljem Postan­ ka, svoje kontradikcije pripisuje jednom božanstvu, Jahvi, koji je isprva odlučan da izbriše čovječanstvo s lica Zemlje, a zatim se naročito trudi da ga spasi uz pomoć Noe i njegove arke. Raniji, sumerski izvori te priče nezadovoljstvo čovječanstvom pripisuju bogu Enlilu, a protuakciju da spasi čovječanstvo bogu Enkiju. U Bibliji je radi monoteizma zataškano

13

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

ne samo neslaganje Enlila i Enkija nego i suparništvo i sukob između dva klana Anunnakija koji je odredio tijek kasnijih zbivanja na Zemlji. Taj sukob između dvojice bogova i njihovog potomstva, kao i između zemaljskih područja koja su im bila dodijeljena nakon Potopa, mora se imati u vidu kako bi se razumjelo sve što se nakon toga dogodilo. Enki i Enlil bili su polubraća, sinovi vladara Nibirua po imenu Anu. Njihov sukob na Zemlji vuče korijene s njihovog matičnog planeta Ni­ birua. Enki — tada zvan E.A ("Onaj čiji je dom voda") — bio je Anuov prvorođenac, međutim ne od njegove zakonite supruge Antu. Kada je Antu — Anuova polusestra — Anuu rodila Enlila, Enlil je postao zakoniti prijestolonasljednik Nibirua iako nije bio prvorođeni sin. Neizbježno ogor­ čenje kod Enkija i obitelji njegove majke dodatno je potpirivala činjenica da je već Anuovo sjedanje na prijestolje bilo problematično: nakon što je Anu izgubio bitku za nasljedstvo od suparnika po imenu Alalu, kasnije je uzurpirao prijestolje izvršivši državni udar, natjeravši Alalua da pobjegne s Nibirua kako bi spasio goli život. To ne samo da je Enkijevo ogorčenje vra­ tilo u vrijeme njegovih predaka nego je postavilo i neke druge izazove pred Enlilovo vodstvo, kao što je opisano u epu Priča o Anzuu. (Za zamršene odnose kraljevskih obitelji Nibirua te za podrijetla Anua i Antu te Enlila i Enkija pogledajte Izgubljenu knjigu Enkijevu.). Ključ za razrješavanje tajne nasljeđivanja i brakova kod bogova bila je moja spoznaja da su se ista pravila primjenjivala i na ljude koje su ovi iza­ brali da im služe kao njihovi opunomoćenici u čovječanstvu. Biblijska priča o patrijarhu Abrahamu gdje se govori {Postanak 20:12) da on nije lagao kada je svoju ženu Saru predstavio kao svoju sestru: "Doista, ona je moja sestra, kći mog oca, ali ne i kći moje majke, i postala je mojom ženom." Ne samo da je oženio svoju polusestru od druge majke (s kojom je imao zajedničkog oca), nego je njezin sin — u ovom slučaju I z a k — postao zako­ niti nasljednik i nastavljač dinastije, a ne prvorođenac Jišmael, sin sluškinje Hagare. (Kako su takva pravila o nasljeđivanju uzrokovala ogorčenu zavadu između Raovih nasljednika u Egiptu, polubraće Ozirisa i Seta koji je oženio polusestre Iziđu i Neftis, objašnjeno je u knjizi Ratovi bogova i ljudi.)
14

Iako se ta pravila o nasljeđivanju čine zamršenima, temelje se na onome što oni koji pišu o kraljevskim dinastijama nazivaju "krvne loze", što bi da­ nas trebalo biti prepoznato kao sofisticirane DNK genealogije koje su razliko­ vale generalnu DNK koja se nasljeduje od roditelja te mitohondrijsku DNK (mtDNK) koju žene nasljeđuju isključivo od majke. Složeno no osnovno pra­ vilo bilo je sljedeće: dinastičke loze nastavljaju se kroz mušku lozu; prvorođeni sin je sljedeći nasljednik; polusestra se može uzeti za ženu ako je imala drugu majku; ukoliko ta polusestra kasnije rodi sina, taj sin — iako nije prvorođenac — postaje zakoniti nasljednik i nastavljač dinastije. Suparništvo dvojice braće - Eaa/Enkija i Enlila - zbog prijestolja bilo je do­ damo zakomplicirano njihovim osobnim suparništvom zbog ljubavi. Obojica su željeli svoju polusestru Ninmah, čija majka je bila još jedna Anuova priležnica. Ona je bila Eaova prava ljubav, međutim nije mu bilo dopušteno da je oženi. Zatim ju je uzeo Enlil i imao s njom sina po imenu Ninurta. Iako rođen izvan braka, pravila o nasljeđivanju, s obzirom da je i prvorođeni sin i rođen od kraljevske polusestre, učinila su ga Enlilovim neospornim nasljednikom. Ea je, kako se navodi u knjigama Zemaljskih kronika, bio vođa prve skupine od pedeset Anunnakija koji su stigli na Zemlju kako bi došli do zlata potrebnog da zaštite atmosferu planeta Nibiru koja je propadala. Kada su početni planovi propali na Zemlju je poslan njegov brat Enlil s još Anunnakija kako bi proširili misiju na Zemlji. Kao da to nije bilo dovoljno da stvori neprijateljsko ozračje, stigla je i Ninmah kako bi služila kao glavna medicinska dužnosnica...

Dugačak tekst poznat pod nazivom Ep Atrahazis priču o bogovima i ljudima na Zemlji počinje s Anuovim posjetom Zemlji kako bi jednom za svagda riješio suparništvo svoje dvojice sinova koje je upropaštavalo sudbo­ nosnu misiju. Čak je ponudio da on ostane na Zemlji, a jedan od polubraće preuzme kraljevsku krunu na Nibiruu. U tom smislu se, govore nam drevni spisi, ždrijebalo ne bi li se odlučilo tko će ostati na Zemlji, a tko će zasjesti na prijestolje Nibirua:

15

Još jedna vitalna instalacija bila je svemirska luka locirana u Sipparu ("Gradu ptica"). okružena. Sve se moralo napraviti iznova. izbrisao je sve božje gradove zajedno s njihovim Kontrolnim centrom misije i svemirskom lukom te pokopao Edin ispod milijuna tona blata i naplavina.KI. Ždrijeb je. dakle.DIN-u (poslijepotopnom Sumeru). pri čemu je svako naselje imalo posebnu ulogu i bilo izgrađeno na lokacijama raspoređenim u skladu sa širim planom. kao petljom Dana su princu Enkiju.LIL-u ("Gospo­ dar zapovjednik") je pripala sveukupnu vlast: "Enlilu je dana Zemlja. Prije svega. I tako su ogorčenje.KI ("Vladar Zemlje") kako bi ga se primirilo. A kada je Potop "preplavio zemlju". a za Rimljane "Neptun"). međutim EN.AN. "Veza neba i zemlje". bilo je nužno izgraditi novu svemirsku luku. međutim mnogo toga više nije moglo biti isto. Zemlja. dana i raspodijelile: Anu se vrati u nebesa. kojem je dana vlast nad morima i vodama (on je kasnije za Grke bio "Posejdon". Ea/Enki nije mogao osporiti pravila nasljeđivanja ni rezultate ždrijeba. Nippur se nalazio u središtu koncentričnih kružnica na kojima sli bili smješten drugi "božji gradovi". dobio je epitet EN. ljutnja zbog uskraćene pravde i vatrena odlučnost da osveti nepravde počinjene nad njegovim ocem i precima. pa tako i nad njime samime. u čijem je središtu bila slabo osvijetljena ćelija zvana DUR. navele Enkijevog sina po imenu M a r d u k da započne sukob. presudio da se Anu vrati na Nibiru kao njegov kralj. Ključna veza sa svemirom — mogućnost neprekidne komunikacije s matičnim planetom te sa šatlovima i svemirskim brodo­ vima — održavana je u Enlilovom zapovjednom mjestu u Nippuru." Bio ogorčen ili ne. Ea.POSLJEDNJI DANI MESIJANSKI SAT Bogovi sklopile ruke. Nekoliko tekstova opisuje kako su Anunnakiji podigli svoja naselja u E. s novim Konuolnim centrom misije i novim signalnim posta[O T i p 16 17 . Izvuko'seždrijeb Enliluje Mora. svi zajedno su za svemirske brodove koji su dolazili na Zemlju formirali sletni koridor čija je žarišna točka bio dvostruki vrh planine Ararat —najistaknutija topografska značajka na Bliskom istoku (Slika 2).

koji su bili napravljeni da služe bogovima i rade za njih. Tekst poznat kao Ep 0 Etani govori nam da Veliki Anunnakiji koji odlučuju 0 sudbini sjedahu savjetujući se 0 Zemlji. e. umjetni dvostruki vrhovi kao signalne postaje bile su piramide u Gizi. /. sveto područje. Značajnom događaju slijedio je Anuov državnički posjet Zemlji. a. koji spaja sva tri kontinenta i na kojem je bila smještena važna poslijepotopna svemirska luka. pr. Dok Biblija samo navodi zemlje i narode prema njihovom srodstvu s Noom. No. Europa potomcima Jafeta.V 19 . Još jedan (vjerojatno glavni. glava 10. na tridesetoj sjevernoj paraleli. Afrika narodima odnosno zemljama Hama. poslijepotopne okolnosti i nova lokacija svemirskih instalacija zahtijevali novu teritorijalnu podjelu među bogovima. g. To je bio razmještaj koji je odigrao ključnu ulogu poslijepotopnim događajima. a Afriku Enkiju i njegovim sinovi­ ma. Novi slerni put ponovno je usmjeren prema dvostrukom vrhu Ararata. odsada se tretiralo kao mlađe partnere na razorenom planetu. n. rezultat vijećanja vodstva Anunnakija.POSLJEDNJI DANI MESIJANSKI SAT jama za sletni koridor. Povijesni podaci pokazuju da je paralelna podjela među bo­ govima Aziju i Afriku dodijelila Enlilitima. raniji sumerski tekstovi zabilježili su činjenicu da je podjela bila na­ mjeran čin. To je podjela koja se odražava u biblijskom popisu naroda {Postanak.) razlog njegova posjeta bila je uspo­ stava i afirmacija mira među samim bogovima. međutim sve druge komponente bile su nove: svemirska luka bila je na Sinajskom poluotoku. a novo zapovjedno mjesto misije bilo je na mjestu zvanom Jeruzalem (Slika 3). oko 3800. Anu je došao ne samo kao vladar Nibirua nego i kao vrhovno božanstvo zemaljskog panteona drevnih bogova. posvećen i ozako­ njen kada je čovječanstvu dodijeljeno pravo da utemelji svoju prvu veliku civi­ lizaciju. op.budući da su nove.Enlilovog i Enkijevog .) u kojem je grananje čovječanstva koje je poteklo od tri Noina sina zabilježeno po narodnosti i geografskom smještaju: Azija je pripala narodima odnosno zemljama Sema. Potop je bio odlučujuća prekretnica kako za bogove tako i za ljude te za nji­ hove međusobne odnose: Zemljane. Novi odnos između ljtidi i bogova bio je uspostavljen. Sinajski poluotok. ostavljen je po strani kao neutralno. To je bio sporazum "živi i pusti druge da žive" kojim su se zemlje Starog svijeta podijelile između dva glavna anunnakijska klana . Bila je to mezopotamska civilizacija.

20 SLIKA 4 21 . U sumerskom tekstu koji se bavi tom temom navodi se da su simboli kraljevske časti (kruna i žezlo) i kreposti prije nego što su dodijeljeni zemaljskom kralju "bili položeni pred Anuom na nebesima". g. Oko 3100. naj­ moćniji čovjek zemlje. Njezina povijest nije bila tako harmonična kao povijest enlilitske civilizacije budući da su se između Enkijevih šestero sinova.sumerska civilizacija. "Pravedni pastir" — u početku izabrani polubog — bio izabran da vlada ljudima u ime bogova. Utu/Šamaš u Sipparu i tako dalje. LU. Zbog njegove uloge i autoriteta koji je uživao bio je pomno biran. n. pr. Svaki od njih imao je svoju svetu četvrt u kojoj su. ubio brata. ples i pjesme u slavu bogova. sumerska riječ za kraljevsku čast bila je Anuova Čast. od Anua na Nibiruu. kiparstvo. n. Tamo gdje su se nalazili pretpotopni božji gradovi podignuti su ljudski gradovi. nastavili suparništvo i sukobi. S vremena na vrijeme jedan od tih gradova bio bi izabran da služi kao glavni grad. civilizacija u dolini rijeke Ind. u svom ziguratu. a njegov bi vladar bio kralj. nad­ gledalo prazničke svečanosti te vodilo obrede žrtvovanja i molitve bogovima. U svakom takvom urbanom centru je EN. Inanna/Ištar u Uruku. U svetoj četvrti svećenstvo je na čelu s visokim svećenikom služilo bogu i njegovoj bračnoj družici. Inanni/Ištar je u znak zadovoljštine oko 2900. naseobine. Njegov glavni zadatak bio je objavljivati kodekse pravde i morala. kao prijestolnica zemlje.SI. Ninmah u Suruppaku. Tij aspekt "kraljevske časti" kao ključnog elementa civilizacije. bio je i kralj i visoki svećenik. Postojao je dobar razlog za to što su sve civili­ zacije — kao i svemirska luka u svetoj regiji — bile smještene na tridesetoj sjevernoj paraleli (slika 4). uspo­ stavljena je prva napredna ljudska civilizacija . Nannar/Sin u Uru. U početku i još dugo vremena nakon toga ta osoba. Slikarstvo. slična ali ne i ista civilizacija utemeljena je u Drugoj regiji u Africi. Pernata zmija). Sam Marduk/Ra bio je kažnjen i prognan kada je.POSLJEDNJI DANI MESIJANSKI SAT Stvorile podigole četiri regije.GAL ("Veliki čovjek"). Najznačajniji je bio neprekidni sukob izme­ đu Enkijevog prvorođenogsina Marduka {Ra u Egiptu) i Ningišzide {Toth u Egiptu) koji je doveo do progonstvo Totha i skupine njegovih afričkih sljedbe­ nika u Novi svijet (gdje je postao poznat kao Qiietzalcoatl. prebivali bog ili božica — Enlil u Nippuru. e. Na prvom području. kojima nisu bili dodijeljeni gradovi nego čitava kopnena podru­ čja. Ninurta u Lagašu. e. između rijeka Eufrat i Tigris (Mezopotamija). ispravnog ponašanja i moralnog kodeksa za čovječanstvo eksplicitno je izražen u navo­ du iz Sumerskogpopisa kraljeva koji kaže da je nakon Potopa "kraljevska čast donesena s nebesa. g. te iznad svega pisanje i vođenje zapisa cvjetali su u hramovima ali i u kraljevskoj palači. u regiji rijeke Nil (Nubija i Egipat). a za sve fizičke simbole kraljevske časti držalo se da su poslani ravno s nebesa. protiveći se braku svog mlađeg brata Dumuzija za Enlilovu praunuku Inannu/Ištar. dodijeljena civilizacija Treće regije. "To je izrazito važan navod koji se mora imati na umu dok kroz ovu knjigu napredujemo prema mesijanskim očekivanjima — rječnikom Novog zavjeta — povratka "Kraljevstva nebeskog" na Zemlju. muzika. pr. Doista.

Enkijevim naj­ mlađim sinom. Sve je zasjenila odlučnost Marduka/Raa da ispravi nepravdu nanesenu njegovom ocu Eau/Enkiju kada je. Anunnakiji su kraljevstvo — civilizaci­ ju i njezine institucije. Sukobi bi se ponekad rasplamsali u prave ratove između dva božanska klana. kasnije usmjerila na sukob s Enlilovim sinom Ninurtom za nasljeđivanje ranga pedeset. da bi se zatim proširila na Enlilovu unuku Inannu/Ištar. . S vremenom se Marduk/Ra. prema anunnakijskim pravi­ lima nasljeđivanja. također. osim sukoba s Tothom koji smo već spomenuli. Marduk toliko protivio da je stvar završila Dumuzijevom smrću. nakon brojnih frustracija. Enkijev rang bio je če­ trdeset. i tako dalje. više puta bio u prognanstvu — i po kazni i kao samonametnuto izbivanje. Njegova uporna nastojanja da zauzme položaj koji je svojatao uključivao je i događaj koji je u Bibliji zabilježen kao incident s kulom babilonskom. Enlilov sin Ninurta bio je na redu za rang pedeset na Zemlji. ta dva nasljednika na čekanju u početku još nisu bili medu dvanaest "Olimpijaca". vladara na njihovom matičnom planetu Nibiruu. pri čemu je Anu imao najviši rang — šezdeset. Rang pedeset dodijeljen je Enlilu.POSLJEDNJI DANI MESIJANSKI SAT Prema sumerskim tekstovima. Po pravilima nasljeđivanja. No. kada se čovjek osvrne na to prividno "zlatno doba" bogova i ljudi. Marduk je. dok je Marduk imao nominalni rang deset. U jednom istaknutom primjeru borbe su okončane time da je Marduk živ pokopan u Velikoj piramidi. ogorčena i neumoljiva borba. umjesto Enkija Enlil proglašen zakonitim nasljednikom njihova oca Anua. s kraljevima/svećenicima koji su služili i kao veza i kao prepreka između bo­ gova i ljudi. Prema seksagezimalnom ("baza šezdeset") brojevnom sustavu koji su bogovi podarili Sumeranima. čijem se braku s Dumuzijem. svakom od dvanaest velikih bogova sumerskog panteona dodijeljen je brojčani rang. kao što se najbolje vidi na primjeru Mezopotamije — uspostavili kao novi poredak u svojim odnosima sa čovječanstvom. no. izmjenjujući se između muških i ženskih božanstava (slika 5 ) . K tomu. kojoj je u ko­ rijenu zavada Enlila i Enkija. sukobio i s drugom braćom i polubraćom — prvenstveno s Enkijevim sinom po imenu Nergal koji se oženio za Enlilovu unuku po imenu Ereškigal. u drugom je pao u Ninurtino za22 23 robljeništvo. Tako se Mardukova duga. uspjeh je na kraju polu­ čio tek kad su se Zemlja i nebesa uskladili s mesijanskim satom. Neki od tih ratova u mojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi nazvani su "Ra­ tovi piramida". očito je da su ciljevi bogova uvijek bili dominantni i da su određivali ciljeve ljudi.

koja je bila jednako udaljena od drugih centara u E. Osim toga. No Enlilov je grad Nippur. koje danas nazi­ vamo ljetni solsticij.) Na sumerskom jeziku izraz za četiri zemaljske regije bio je UB. jednako udaljena i od "četiri kuta Zemlje". a zatim ponovno oni prvi. sina boga. kasnije su prijestolnice bili drugi gradovi. kao svoj ugla Zemlje. pa je dobio nadimak "pupak Zemlje". n. Za određivanje kalendarskog vremena bilo je nužno promatrati nebo u zoru. vlastiti grad. e. pr. EZEN. Svaki takav mjesec bio je po­ svećen jednom od dvanaest vrhovnih bogova. U hvalospjevu posvećenom Enlilu ovako se govorilo o Nippuru i njegovoj funkciji: Tijekom čitave povijesti Sumera koja je trajala gotovo dvije tisuće go­ dina njegova se kraljevska prijestolnica više puta selila: najprije je to bio Kiš (Ninurtin prvi grad). te dva sunčeva prelaska ekvatora — je­ dnom kao proljetni ekvinocij i jednom kao jesenski ekvinocij. godinu. kada je Jeruzalem zamijenio Nippur u ulozi kontrolnog centra misije. te sa svemirskim brodom koji je povezivao Zemlju i Nibiru. (Poslije Potopa te su djelatnosti preseljene na mjesto koje je kasnije postalo poznato kao Jeruzalem. kada se sunce tek počinje dizati iznad istočnog horizonta ali je nebo još uvijek dovoljno mračno da pokazuje zvijezde u pozadini. po treći put.. ondje se određivao godišnji ciklus štovanja bogova. ti kataklizmički događaji u prvi su plan doveli njegovog sina po imenu Nabu — božanstvo. njegovo "središte kulta". do­ gađaja koji je trajao deset dana tijekom kojih su se morah slijediti detaljni i kanoniziram rituali. Dvanaest "Olimpijaca" sumerskog panteona. Taj je kalendar poznat kao nipurski kalendar jer su zadaću da odrede komplicirani kalendarski raspored i da objave datume vjerskih praznika za čitavu zemlju imali svećenici iz Nippura. Naposljetku se. Potreba da se odredi točno vrijeme kada svaki od tih mjeseci počinje i završava (a ne. "vezu između neba i Zemlje" za komunikaciju s matičnim planetom Nibiruom (Izraz "četiri ugla Zemlje" nalazimo i u Bibliji. preselila u Ur.. nadalje. Enlilovo zapovjedno mjesto gdje je postavio DUR.DIN-u u kojima su se obavljale različite djelatnosti (vidi sliku 2 ) . Proljetni je ekvinocij odre­ đivao vrijeme najvažnijeg praznika u godini — praznika Nove godine. pa Ur (Sinovo sjedište i središte obožavanja). Izgradio si Dur-An-Ki 24 25 . zvjezdana četiri "ugla" — u ovom slu­ čaju je to astronomski pojam povezan s kalendarom. Nakon što bi se dan ekvinocija utvrdio na temelju činjenice da su tada dan i noć točno Enlile. no može se pronaći i kao AN. Kada si zacrtao Nippur si podigao U sredini četiri božanske naseobine na Zemlji. kako su ga stručnjaci skloni zvati. no od majke Zemljanke. Sumerska riječ za mjesec. i on je ponio nadimak "pupak Zemlje". Smatra se da se odnosi na četiri točke godišnjeg ciklusa Zemlje u odnosu na Sunce. Mjesec i deset planeta uključujući Nibiru). Taj je kalendar i dandanas u upotrebi kao židovski vjerski kalendar: on 2009. svaki sa svojim nebeskim pandanom među dvanaest članova Sunčevog sustava (Sunce. zatim Uruk (grad kojeg je Anu dodijelio Inanni/ Ištar). prvi kataklizmički niz događaja u dvadeset i prvom stoljeću prije nove ere i mesijanska očekivanja koja su ga pratila prvenstveno je po­ vezan s pričom o Marduku.UB — nebeska.) Smatralo se da je njegova središnja lokacija. godinu ove ere broji kao 5769. U pretpotopnim vremenima Nippur je služio kao kontrolni centar misije.KI. U nipurskom kalendaru godina je započinjala danom proljetnog ekvinocija što se zadržalo u kasnijim kalendarima drevnog Bliskog istoka. u stvari je značila praznik. da bi se seljacima omogućilo da znaju kada da započnu sjetvu odnosno žetvu) je oko 3 7 6 0 g. zimski solsticij. kao što govore udžbenici. dovela do uvođenja prvog kalendara na Zemlji. čitavo vrijeme ostao vjersko središte Sumera i sumerskog naroda.AN.POSLJEDNJI DANI MESIJANSKI SAT Doista. svečanost. bili su također počašćeni s po jednim mjese­ com u godišnjem ciklusu od dvanaest mjeseci.

Budući da svaka dvanaestina kruga zauzima trideset stupnjeva nebeskog svoda. e. pr. koji danas na dan solsticija pokazuje prema točki izlaska sunca. Budući da su u Stonehengu dugotrajna promatranja pokazala da se skupina zvijezda ("konstelacija") u pozadini promijenila (slika 6). Približni datumi zodijačkih doba prema istoj podjeli na dvanaest dijelova a ne prema realnim astronomskim opažanjima — ovdje su dodani čitateljima na ravnanje.POSLJEDNJI DANI MESIJANSKI SAT istog trajanja. Enki je bio prvi koji je zvijezde koje se mogu vi­ djeti sa Zemlje grupirao u "konstelacije" i podijelio nebesa po kojima Zemlja kruži oko Sunca na dvanaest dijelova. Dolazi do blagog. zaostajanje ili precesijski pomak iz jedne u drugu kuću zodijaka traje (matematički) 2 1 6 0 godina (72 x 30). Ta procedura kasnije se slijedila na primjer u Stonehengu u Velikoj Britaniji. g. 2100 N . Da kalendar nije djelo grčkog astronoma (Hiparha) iz trećeg stoljeća prije nove ere (kao što se i dalje tvrdi u većini udžbenika) potvrđuje činjenica da su Sumerani dvanaest kuća zodijaka po imenima (slika 8) i po slikovnim prikazima (slika 9) kakve SLIKA 6 koristimo dandanas poznavali tisućama godina prije toga. namješten prvotno prema izlasku sunca oko 2000. n. Fenomen zvan precesija ekvinocija ili samo precesija proizlazi iz činje­ nice da se Zemlja nakon završetka jedne godišnje orbite oko Sunca ne vraća na točno isto mjesto na nebesima. SLIKA 7 Da je zodijački kalendar nastao prije pojave ljudskih civilizacija potvr­ đuje činjenica da je upotrijebljen kod Enkijevog prvog boravka na Zemlji (kada su prve dvije kuće zodijaka nazvane njemu u čast). položaj Sunca na helijakalnom izlasku označio bi se podiza­ njem kamenog stupa kako bi se po njemu mogla voditi buduća promatra­ nja. vrlo blagog zaostajanja koje iznosi jedan stupanj (od tristo i šezdeset stupnjeva u punom krugu) u sedamdeset i dvije godine. E. 26 2~ . što se od tada naziva zodijački krug konstelacija (slika 7).920 godina (2160 x 12). a puni zodijački krug traje 25. tamo je monolit poravnanja zvan "markacijski kamen".

STRIJELAC 9. Doista. to nebesko vrijeme je bilo "sat" po kojem će biti određena njegova sudbina. A N . G U L A ("LAV"). čak i na Zemlji. JARAC ("VLADAR V O D A " ) . Budući da su došli s Nibirua. postavljali su ga ljudi poput »> Isaaca Newtona. A N . V O D O N O Š A . G I R . U R . RIBE 11. Z I . 4 . M A S H . zasnovan na orbitalnim značajkama Zemlje i njezina mjeseca nazvan je ze­ maljsko vrijeme.POSLJEDNJI DANI MESIJANSKI SAT 1 . LAV 5 . Š K O R P I O N 8. VAGA 7 . Kao što je Marduk otkrio. M A L ("STANOVNIK POLJA"). P A . M A H 12. D J E V I C A 6 . Ja sam to nazvao božansko vrijeme. bila prvo kalendarsko mjerilo Anunnakija. Kalendar dan čovječanstvu. N A ("NEBESKA S U D B I N A " ) . sinkronizirano s orbitom Nibirua? Ili je to bilo nebesko vrijeme koje slijedi polaganu rotaciju zodijačkog sata? SLIKA 9 Vidjet ćemo da nedoumica koja je čovječanstvo zbunjivala u dre­ vnim vremenima i dalje leži u srži tekućeg pitanja Povratka. VODENJAK ("RIBE"). B A ("BLIZANCI"). N A ("NEBESKI B I K " ) . koja orbitira relativno brzo. Ističući da im je zodijački pomak od 2160 godina (za Anunnakije manje od godine) omogućavao bolji omjer između dva ekstre­ ma — "zlatni omjer" od 10:6 — to sam nazvao nebesko vrijeme. označavali su razdoblja ovog ili onog vladara na Zemlji sarovima. K U . DJEVA. brojanje u stoljećima ili tisućljeće? Je li to bilo božansko vrijeme. T A B ("KOJI U B A D A I R E Ž E " ) . biblijski proroci. Krenimo u opsežnu potragu. kao na primjer bro­ janje pedesetogodišnjih jubileja. T A B . G U . No. S I M . kao što je Popis sumerskih kraljeva. S I N ( " N J E Z I N OTAC J E B I O S I N " ) . postavljamo ga svi mi danas. B A . čije je ophodno vrijeme SAR iznosilo 3600 (zemaljskih) godina. što je bio mesijanski sat čovječanstva. koji određuje njegovu budućnost i sudbinu? Je li to bilo zemaljsko vrijeme. B I K . D U B ("KLIJEŠTA" ILI " M A Š I C E " ) . GU ( " K O Z O R I B A " ) . A B . BLIZANCI 3 . NAŠ R A K . 28 29 . postavljalo se u Knjizi Danijelovoj te u Otkrivenju svetog Ivana. tekstovi koji se bave početkom njihovog boravka na Zemlji. M A S H 10. B I L ("BRANITELJ"). S U H U R . Odgovor na postavljeno pitanje tražio se i prije: tražili su ga babilonski i asirski svećenici-zvjezdoznanci. Odgovor će nas zapanjiti. 2. razumljivo je da je ta jedinica. O V A N SLIKA 8 U When Time Began opširno se govori o kalendarima bogova i ljudi.

K tomu."TAKO SE D O G O D I L O " Biblijska priča u pitanju izvanredna je na mnogo načina. Daje važnu indiciju o tome odakle su — s planinskih područja na istoku — došli naseljenici. ljudi za gradnju koristili opeke od blata. u južnoj Mezopotamiji istjecao iz tla. kada je pokušao uspostaviti vlastiti grad u srcu enlilitskih ze­ malja i. na ubu močvara. a smola zemljana im služila za žbuku. Kao i u pričama o stvaranju Adama te 0 Potopu. pa čak i Enki — ali ne i Marduk/Ra. ostavili su prijašnji Edin u Enlilovim rukama. povrh toga. konstatira da su u toj zemlji. a stvrdnjavanjem opeka u pećima mogli su ih koristiti umjesto kamena. Novu zemlju ispravno naziva Sinear. Marduk potegnuo Iako je Sumer bio samo središte enlilitskih teritorija. go­ vori o naseljavanju ravnice Eufrata iTigrisa poslije Potopa. Uočava da je tamo nastala prva čovjekova urbana civilizacija — gradnja gradova. nalazio se Eridu koji je poslije potopa bio ponovno izgrađen a točno istom mjestu gdje se nalazilo Eaova/Enkijeva prva naseobina na n 31 . S time su bili zadovoljni Anu. kada su "TAKO SE DOGODILO" V rlo je znakovito što je Biblija u svojim zapisima o Sumeru i ranoj sumerskoj civilizaciji izabrala istaknuti incident sa svemirskom vezom poznat kao "priča o babilonskom tornju". postojala je jedna iznimka: na jugu Sumera. što je hebrejski naziv za Sumer. a uočili su i važnost incidenta s "babilonskim tornjem". Autori ovog poglavlja u Postanku stoga su bili dobro informirani o izvorima i glavnim inovacijama sumerske civilizacije.pr. Tako je. spojili su različita sumerska božanstva u množinu Elohim ili u sveobuhvatnog i vrhovnog Jahvu. u kojoj se tlo sastojalo od slojeva osušenog blata i nije bilo domaćeg kamena. e. Ali kako su se ljudi selili s istoka. g. n. nakon što se tlo dovoljno osušilo da omogući ponovno naseljavanje. što je zapanjujuća informacija budući da je katran. Sporazumi o "miru na Zemlji". Enlil. Sumerski a kasnije babilonski zapisi potvrđuju istinitost biblijske priče 1 sadrže mnoge druge pojedinosti.. Drugo poglavlje Ispravno. održani oko 8650. Kao prvo. To je mjesto u Bibliji imenovano Babilon." se "ljudski gradovi" počeli raspoređivati bogovima. no u priči su ostavili činjenicu da je reče­ nicu "hajde da siđemo (u množini!)" i zaustavimo taj neprijateljski pokušaj (Postanak 11:7) morala izgovoriti skupina bogova. no u zemlji Izrael ga uopće nije bilo. Onda rekoše: "Hajde da sebi izgradimo grad POSTANAK I I: 2-4 i toranj s vrhom do neba. povezujući taj incident s općenito na­ petim odnosima između bogova koji su poslije Potopa doveli do izbijanja dvaju "ratova piramida". jedan drugome reče: da otvrdnu!' "Hajdemo praviti opeke i peći ih Opeke su im bile mjesto kamena. u njemu izgraditi vlastitu svemirsku instalaciju s vlastitim lansirnim tornjem. nadalje. spominje upotrebu katrana (pakline) kao žbuke u gradnji. prirodni produkt nafte. tako se dogodilo da naiđu na jednu dolinu u zemlji Sinearu i tu se nastane. a njegovi gradovi Ovako je u Bibliji zabilježen Mardukov najsmioniji pokušaj da dode do premoći. pitanje: "A što je sa mnom?" e r nlilitska "središta kultova".

e. e. Taj vremenski okvir dovodi nas do datuma babilonskog incidenta oko 3 4 6 0 g. Dostupni tekstovi ne otkrivaju nam zašto je Marduk odlučio da baš to mjesto na obali rijeke Eufrat bude njegov novi stožer. Budući da je naposljetku Marduk uspio ostvariti svoje ciljeve u Babilonu.POSLJEDNJI DANI "TAKO SE DOGODILO" Zemlji. zanimljivo pitanje glasi: zašto nije SLIKA IO uspio 3 4 6 0 g. prethodilo kaotično razdoblje koje je trajalo tristo i pedeset godina. mjesto iz kojeg su se bogovi mogli dizati i spuštati. što je tako­ đer bio izvorni nadimak Nippura. n. Eridu zauvijek zadrži kao vlastiti grad. godine) jasno govore da je Mardukov čin razbjesnio Enlila koji "u gnjevu zapovijeda" noćni napad radi uništenja tornja. e. n. Enlilovo doba. Bab-Ili. Egipatski zapisi izvještavaju da je početku vladavine faraona u Egiptu. veza između Nibirua i Zemlje. Kasnija karta Babilona nacrtana na glinenoj pločici (slika 10) prikazuje ga kao "pupak svijeta". jer je završetak tog kaotičnog razdoblja obilježen povratkom Marduka/Raa u Egipat. Marduk je odlučio iskoristiti tu povlasticu svog oca i također imati svoje uporište u središnjoj enlilitskoj regiji. gdje je odgovarajući glavni objekt bio "toranj kojem će vrh biti do neba" — lansirni toranj! Kako u biblijskoj priči tako i u njezinim usporednim (i ranijim) mezopotamskim inačicama navodi se da se taj pokušaj uspostavljanja ile­ galne svemirske instalacije izjalovio. Anu je inzisrirao da Enki. Među tisućama drevnih ispisanih pločica koje su iskopane na Bliskom •stoku. Marduk nikada nije odustao od svojih pokušaja da zavlada službenim svemirskim postrojenjima koja su služila kao "Veza neba i Zemlje". oko 3 1 1 0 . Glasoviti tekst zabilježio je razgovor između Marduka i njegova oca Enkija u kojem obeshrabreni Marduk pita oca u čemu je pogriješio. Ime koje je Marduk dao tom mjestu. izgonom Todia i početkom obožavanja boga Ra.. Oko 3 4 6 0 . n. Iako fragmentirani. pr. međutim njegov smještaj između ponovno izgrađenog Nippura (pretpotopnog kontrolnog centra misije) i ponovno izgrađenog Sippara (pretpotopne svemirske luke Anunnakija) daje nam naslutiti da je Marduk vjerojatno tamo kanio imati instalaciju koja će obavljati obje funkcije. pr. ili da uspostavi vlastito postrojenje za vezu sa svemirom. g. g. Pogri­ ješio je u tome što nije uzeo u obzir činjenicu da je vrijeme tada — nebesko vrijeme — bilo doba Bika. mezopotamski tekstovi (preveo ih je George Smith 1876. nakon što suparnički klanovi Anunnakija razdijele Zemlju. Iako je taj put bio osujećen. na akadskom jeziku značilo je "prolaz bogova". pr. velik broj ih je sadržavao podatke o mjesecima povezanim s određe- 32 33 . e.. n. pr.? Jednako je zanimljiv odgovor: Zato što je to je bio pogrešan trenutak.

POSLJEDNJI DANI "TAKO SE DOGODILO nim božanstvima. Sippar. Iz nje su nanovo oživjeli poharane zemlje novim usjevima i domaćim životinjama. op. ne samo u različitim zemljama nego ponekad i kako bi se odala čast bogu nekog grada. bio Bik. To je bila. Konstela­ cija nazvana Blizanci (Gemini) nedvojbeno je tako nazvana u čast jedinim poznatim božanskim blizancima rođenim na Zemlji. bio povezivan s "Ribama" (Pisces). njegova konstelacija bila je Vaga (Libra). koje SLIKA I I 34 35 . Bez svake sumnje.A. Utu/Šamaš i Inanna/Ištar. ako ne uvijek.SIN ("Čiji je otac Sin"). Enki (kojeg su najprije zvali E. znamo da je planet koji zovemo Venera prvotno bio povezan s Ninmah. preimenovana je u AB. na pločicama s astro­ nomijom te u umjetnosti. e. a ne "Djevica". konstelacija Bika (Taurus) simbolizirala je Enlila. n. To je bilo mjesto zvano Mjesto slijetanja gdje još i dandanas stoji jedna od najčudesnijih građevina na Zemlji.ANNA. To mjesto. kao Što se ponavlja u mnogim zapisima. bio je EZEN (prazničko doba) po­ svećen Anuu i Enlilu (u prijestupnoj godini s trinaestim lunarnim mjese­ com čast se dijelila između njih dvojice). u sumerskim je vremenima smatran središtem zakona i pravde. isprva najvjerojatnije nazvana u čast Ninmah. U drevnim vremenima ona se prostirala kilometrima i okruživala jedinstveno mjesto — golemu kamenu platformu koju su bogovi izgradili kao svoje prvo mjesto za vezu sa svemirom na Ze?nlji. a to su djeca Nannara/Sina. međutim o nekim zodijačkim asocijacijama može se jasno zaključiti iz tekstova ili crteža. snagu i druge osobine bogova uspoređivali s nekom životinjom prema kojoj su osjećali straho­ poštovanje. značilo je "nebeski bile". pr. Nišanu. a tekstovi u kojima se govorilo o stvarnom "nebeskom biku" povezivali su Enlila i njegovu konstelaciju s jednim od nekoliko iznimnih mjesta na Zemlji. Mnogi drevni tekstovi uključujući hebrejsku Bibliju opisuju ili spomi­ nju jedinstvenu šumu od velikih cedrovih stabala u Libanonu. U kompliciranom kalendaru koji započinje u Nippuru 3 7 6 0 g. Neke od najljepših umjetnina pronađenih u kraljevskim grobnicama Ura bile su brončane. Popis "častoprimaca" mijenjao se tijekom vremena. jedina građevi­ na koja je preživjela Potop i koja je stoga odmah nakon Potopa Anunnakijima mogla poslužiti kao baza za njihove operacije. GUD.) koja je. "Vodenjakom" (slika 1 1 ) . a njegova boga su smatrali (čak i kasniji Babilonci) glavnim sucem na Zemlji. točnije "Djeva". a mijenjao se i sastav članstva vrhovnog panteona dva­ naestorice. potvrđuju sumerski zapisi. ratnik i zaštitnik svog oca. Enlilova je životinja. grad Utua/Samaša. Na primjer. tu su bili nadimci koji su junaštvo. Nadalje. prije nego što su uspostavljeni njihovi centri i ptava svemirska luka. prvi mjesec. što vrijedi samo za Inannu/Ištar. a u početku je. Nema sumnje. Povezanosti s određenim mjesecima mijenjale su se i lokalno.. uključujući kameni toranj koji dodiruje nebo. a. srebrne i zlatne skulpture bičjih glava ukrašenih poludragim kamenjem. "Onaj čiji je dom voda") jasno je povezan s vodonošom. koji nakon potopa više nije bio mjesto svemirske luke. Takve su promjene otežale prepoznavanje tko je bio povezan s kojom konstelacijom. Prikazivali su ga na cilindričnim pečatima. te kasnije s Inannom/Ištar. Ženska konstelacija Djevica (Virgo. Njezino ime. kao i planet Venera. Strijelac (Saggitarius) ili Za­ štitnik odgovarao je mnogim tekstovima i himnama u kojima se božanstvo Ninurta slavi kao božanski strijelac.

bilo je kraljevo odredište u potrazi za besmrtnošću. On nije bio običan čovjek jer njegova majka bijaše božica Ninsun. Ona se složila. O njihovim avanturama. op. Ono što se tada dogodilo u svetoj šumi utjecalo je na buduće odnose bogova i ljudi. zavlada tama. no objasnila mu je da je prividna besmrtnost bogova u stvari dugovječnost zbog dugog ophodnog vremena njihova matičnog planeta. te su napre­ dovali relativno brzo i glatko. zaključio je da bi to što je dvije trećine bog tu moralo biti važno.POSLJEDNJI DANI "TAKO SE DOGODILO" se u Epu o Gilgamesu naziva "Mjesto slijetanja". Putovanje u cedrovu šumu i Mjesto slijetanja koje se u njoj nalazilo. e. g. nego onaj koji je "dvije trećine bog". I sve što bijaše palo pretvori se u pepeo. upitao je svoju majku. simbol Enlilovog doba Bika. kako saznajemo iz epa. pripadnica Enlilove obitelji. pr.). rekao je.. Prispjevši u šumu. međutim čim su ušli napao ih je čuvar nalik robotu. vis. plamen poletje u Oblaci se sk upiše. morao je otići na mjesto na koje slijeću i s kojeg polijeću rakete. Na inzistiranje njegove majke umjetni dvojnik Enkidu (ENKI. što znači "Enkijev stvor") bio je njegov pratitelj i zaštitnik na putu. radi se o dva putovanja a ne jednom (slika 13): jedno je bilo do Mjesta slijetanja u cedrovoj šumi. Ako ne uspijem'. prema egipatskim crtežima (slika 14). koje su opisane na dvanaest ploča epa o Gilgamesu i u njegovim brojnim drevnim prikazima. započelo je u Uruku.ANNU — "nebeskog bika". u svetoj cedrovoj šumi. Iz epa saznajemo da je tamo. a drugo u svemirsku luku na Sinajskom poluotoku gdje su. zapljušta smrt! Zatim sjaja nestade. Gilgamešov kum. 'barem će me pamtiti kao nekoga tko je pokušao'. dvojcu je pomagao bog Samaš. SLIKA 1 2 36 Uspjeli su uništiti čudovište te su se opustili kraj potoka. misleći da im 37 . Kada je postao stariji te počeo razmišljati o pitanjima života i smrti. Enlil držao GUD. DU. Ovako je to opisao Gilgameš: Vizija koju sam imao bila je posve zastrašujuća! Nebesa su urlala. Na prvom putovanju oko 2860. naoružan smrtonosnim zrakama. vatra se ugasi. a. Munje su parale nebo. morao se pridružiti bogovima na Nibiruu. a da bi to učinio. gradu što ga je Anu darovao svojoj praunuci [naftni (to ime znači "Anuova voljena". tijekom noći svjedočili su lansiranju rakete. Gilgameš je bio odlučan da krene na put. n. možete saznati u našoj knjizi Stepenište do neba. U stvari. Iako su ga upozorili na opasnosti. Gilgameš i Enkidu sutradan su otkrili tajni ulaz koji su koristili Anunnakiji. Njegov je kralj početkom trećeg tisućljeća prije nove ere bio Gilgameš (slika 12). Premda je svitao dan. "Zašto bih bio kao običan smrtnik?". Zemlja je tutnjila. onom u cedrovu šumu u Libanonu. rakete bile smještene u podzemne komore. Ispunjeni strahopoštovanjem ali ne i obeshrabreni. Da bi stekao takvu dugovječnost. Zbog toga je Gilgameš bio ne samo obični polubog.

Svejedno. 38 39 . a na svakom je bio oklop debeo dva prsta." Dok se ne otkrije pločica na kojoj su reci čidjivi nećemo moći sa si­ gurnošću znati je li Enlilov nebeski simbol u cedrovoj šumi bio posebno SLIKA 13 je put slobodan. mehaničko čudovište. Tekst sugerira da su rogovi bili umjetni— "sačinjeni od trideset mina lazura. čitljivi izabrani živi bik ukrašen zlatom i dragim kamenjem ili robotsko stvorenje. gdje ga je Enkidu uspio zaklati. "poziva obrtnike. Ono što sa sigurnošću znamo je da je nakon njegova usmrćivanja "Ištar u svom domu ispustila krik" koji se čuo sve do Anua na nebesima. Tekst postaje čitljiv kada hvastavi Gilgameš. Situacija je bila tako ozbiljna da su Anu. Enlil. kada su ušli dublje u cedrovu šumu pojavio se novi protivnik: Nebeski bik. majstore i kovače" Uruka da se dive bikovim rogovima. No. nakon što je biku odrezao butinu. Enki i Samaš sa­ zvali božansko vijeće da sude drugovima (na kraju je kažnjen samo Enkidu) 1 razmotre posljedice ubojstva. Nažalost.POSLJEDNJI DANI "TAKO SE DOGODILO" SLIKA 14 dijelovi jasno govore da su se dvojica drugova dala u bijeg spašavajući goli život te da ih je Nebeski bik potjerao natrag sve do Uruka. šesta pločica na kojoj je ep napisan previše je oštećena da bi reci koji opisuju to stvorenje i bitku bili potpuno čitljivi.

POSLJEDNJI DANI "TAKo SE DOGODILO Ambiciozna Inanna/Ištar doista je imala razloga za lelek: bila je pro­ bodena sama nepobjedivost Enlilova doba. a za njima Elamiti došli su s Istoka. Inanni je sama mogućnost da bi snažan i naočit muškarac. Iz egipatskih izvora. zvalo se Sumer i Akad. zvao se Amurru. Dostupni podaci daju naslutiti da su Enlil i Ninurta bili radili na uspostavljanju vlastite alternativne svemirske luke na drugoj strani Zemlje. bogovi su Amurruu dodijelili pridjevak Saru-kin. — u jednom je vrtu ugledala usnulog čovjeka koji joj se svidio pa je kraj njega sletjela. Njegove se pothvate u Sargonovim kronikama opisuje riječima: Sharru-kin. kralj Aggada. sa Zapada su stigli narodi koji su govorili semitskim jezikom. to njihovo odsustvo. božja svećenica. drevni počasni naslov sumerskih kraljeva. Duž obala "Gornjeg mora" (Sredozemlja). dok su istočnjaci štovali iste enlilitske bogove kao i Sumerani. izloživši je upadima iz susjednih zemlja. U tome — možda i dandanas — leži korijen svetih ratova koji su se pokretali "u Božje ime". Jednog dana. Inanna se. pozovite ih k sebi". Sargonovi vojni pohodi bilježeiii su i slavljeni u njegovim kraljevskim analima. koje je drevnom Sumeru dodalo sjeverne i sjeverozapadne provincije. u Americi. Iza sebe ni suparnika ni protivnika ostavio 40 41 . a njegov semitski jezik akadski. SLIKA 15 Mardukov pokušaj da uspostavi alternativnu svemirsku luku Enliliti nisu shvaćali olako. Kako nije potjecao iz neke priznate sumerske loze izgrađen mu je potpuno novi grad da mu služi kao prijestolnica. U našim udžbenicima taj se kralj naziva Sargon Akadski. dok je tumarala nebesima u svojoj nebeskoj odaji — to se dogodilo oko 2 3 6 0 g. Sargon nije gubio vrijeme da provede zadatak za koji je izabran — vra­ ćanje "pobunjenih zemalja" pod kontrolu. mogao biti odbačeni sin boga bila dovoljna da ga ostalim bogo­ vima predloži za sljedećeg kralja zemlje. u eri Ištar na vlast došao je. a simboličkim odsijecanjem bi­ kova buta samo doba je skraćeno. nije znao tko mu je otac. n. Dopadao joj se taj spol. Kako je kasnije pisao u svojim memoarima. u zemljama Kanaanaca. Najprije Gutejci. Na­ zvan je Aggade — "Grad saveza". blizu poslijepotopnih nalazišta zlata. pr. osim što su različiti narodi imali različite nacional­ ne bogove. Međutim. U hvalospjevima koji su u to vrijeme pisani o Inanni — od tada nadalje poznatoj po njezinom akadskom imenu Ištar — Inanna Sargonu govori da će biti pamćen po tome sto je "razorio pobunjenu zemlju. koji ga je prihvatio i odgojio kao sina. tom središtu enlilit­ skih područja. Bio je zapadnjak i govorio je semitskim jezikom. Njegovo kraljevstvo. kao i incident s nebeskim bikom. uključujući slikovne prikaze na astronomskim papirusima (slika 15)> znamo da je taj simbo­ lizam primijetio i Marduk: on je iz toga izvukao zaključak da se Enlilovo doba okončalo i na nebesima. Pošto su prihvatili njezinu pre­ poruku. poubijao njezine ljude i ispunio njezine rijeke krvlju".. naja­ vili su razdoblje nestabilnosti i meteža u Mezopotamiji. nije. Amurru ("zapadnjaci") su bili drukčiji. No. no znao je da mu je majka Entu. dopadao joj se taj muškarac. dosjetila briljantnog rješenja koje se može opisati kao "ako ih ne možete pobijediti. Ona ga je bila stavila u crvenu košaru koju je rijeka odnijela do vrta koji je uređivao Akki Navodnjivač. ljudi su bili predani enkiitskim egipatskim bogovima. e. međutim..

Od istoka do zapada on podigne ljude protiv Sargona I kazni ga vječnim nespokojem. zapada svim zemljama "sirio je. Na istoku zemlju osvojio je. Značenje tog imena je "Sinov omiljeni". Svrha tih ratova bila je suprotstaviti se Mardukovim ambicijama i za Ištar osvojiti sva mjesta povezana sa svemirom. bio je njegov unuk po imenu Naram-Sin.. Nadiranje u Egipat zahtijevalo je i prelazak preko neutralnog Svetog područja na Sinajskom poluotoku." Anali njegovih protivnika.POSLJEDNJI DANI "TAKO SE DOGODILO Užasom cijelu strahopoštovanje po more prešao je. međutim anali i zapisi o njegovoj vladavini i vojnim pohodima govore nam da je on u stvari bio Ištarin miljenik. nasljednik u duhu i djelu. gdje je bila smještena svemirska luka. kako nam otkriva pažljivo čitanje zapisa. U du­ gačkom tekstu pod naslovom Prokletstvo Aggada. To je bilo previše čak i za vodstvo Enlilita. Tako je "riječ Ekura" — Enlilova odluka iz njegova hrama u Nippuru 42 Sargon. SLIKA I 6 Mora se istaknuti da su Sargonovi teritoriji obuhvaćali samo jedno od četiri poslijepotopna mjesta povezana sa svemirom — samo Mje­ sto slijetanja u Cedrovoj šumi (vidi sliku 3 ) . jasno se navodi da je do kraja došlo "nakon mrgođenja Enlilovog čela".. koji govori o akadskoj dinastiji. Naram-Sin si je dodi­ jelio naslov "Kralj četiriju regija". Mjesto slijetanja duboko u "zemlji zapa­ da". sada su je prikazivali kao do zuba naoružanu božicu rata (slika 1 6 ) . što je bila još jedna povreda davnog mirovnog sporazuma. Čak i u tekstovima napisanima u njegovu slavu navodi se da su se "u Sargonovoj starosti sve provincije pobunile protiv njega. koji su događaje bilježili onako kako su viđeni s Mardukove strane. Ovo hvalisanje implicira da je u Inannino/Ištarino ime osvojio sveto mjesto povezano sa svemirom. otkrivaju da je Marduk poveo kaznenu protuofenzivu: Zbog skrnavljenja što ga počini Veliki Marduk se razbjesni.. zato što je Inanna/ištar sklopila nesveti savez s Nergalom. Popis gradova koje je osvojio i pokorio Naram-Sin pokazuje da je on ne samo došao do Sredozemnog mora — uspostavivši kontrolu nad Mjestom slijetanja — nego i da je kre­ nuo prema jugu kako bi napao Egipat. Na prijestolju Sumera i Akada nakratko su ga naslijedila njegova dvojica sinova. Tekstovi i slikovni prikazi bilježe da je IŠtar poticala kralja da postane slavan i velik neumornim osvajanjem i uništavanjem njezinih neprijatelja te da mu je aktivno pomagala na bojištima. Takav upad u područje Enkiita bio je bez presedana i mogao se dogoditi. međutim Sargonov pravi nasljednik. 43 . Ponosan zbog svojih uspjeha. Crteži Ištar.. Marduko­ vim bratom koji je oženio Inanninu sestru. Možemo čitati zapise koji bilježe Mardukova upozorenja. na kojima je obično prikazivana kao privlačna božica ljubavi. Možemo čuti Enkijeve prosvjede. ali ne bez otpora.

veliki Ensi od Enlila". Tekstovi iz tog vremena govore nam da su instrument božjeg gnjeva bile trupe lojalne Ninurti koje su napale s teritorija na istoku zvanog Guteja. j sno je da su u predvečerje dvadeset i prvog stoljeća pr. Naram-Sinov kraj došao je oko 2 2 6 0 . e. kralj Kiša. no nazivali su ga i "po­ mazani svećenik Anuov". To je bio prvi put da se u drevnim zapisima pojavljuje da je netko božanski pomazan. e. n. to centralno mjesto dominiralo je većinom — a k o ne i svim — kasnijim događaja. Na zemlji pustoš će nastati. g. Kao što ćemo vidjeti. a kraljevi odani Ištar prevlast. I doista.. Bez sumnje. U Sargonovim kronikama njegovi počasni naslovi bili su uobičajeni. Poremetit će se riječni tokovi. n. što je u stvari doslovno značenje riječi "Mesija". "Ištarin zaštitnik. Marduk je u svojim proglasima upozoravao na predstojeće prevrate i kozmičke fenomene: Dani će postati mračni. te vojni pohodi akadskih kraljeva pri njegovom kraju daju nam jasnu pozadinu za doga­ đaje tog tisućljeća: ciljevi su bila mjesta povezana sa svemirom — Gilgameš je preko njih želio steći dugovječnost bogova. pr. n. 45 . Mardukov je pokušaj s "Babilonskom kulom" kontrolu nad mjestima povezanim sa svemirom stavio u središte pozornosti bogova i ljudi. Aggad nije nikada obnovljen niti ponovno naseljen.POSLJEDNJI DANI " T A K O SE DOGODILO" — privela stvar kraju: "Riječ Ekurova pala je na Aggad" da se uništi i izbriše s lica zemlje. Gledajući unatrag i prisjećajući se sličnih biblijskih proročanstava. e. Akadska faza rata i mira na Zemlji nije bila bez nebeskih ili "mesi­ janskih" aspekata. bogovi i ljud očekivali dolazak apokalipse. Saga o Gilgamešu s početka trećeg tisućljeća pr. taj kraljevski grad nikad nije pronađen. Ljudi će izginuti.

. pr. Na početku teksta govori se o slomu zakona i reda te funkcionalnog društva —stanju u kojem "vratari kreću u pljačku. U Egiptu su te godine započele promjene vjersko-političkog karaktera. "Izbio je građanski rat.. n... barbari iz tuđine došli su u Egipat. Tu je 2 1 6 0 ... Vladajući kao surogati bogova...a. Anali kraljevstva Sumera i Akada iz tog vremena bilježe veliku promjenu u politici enlilitskih bogova. Proročki dio opisuje dolazak Otkupitelja. U previranju je došlo do raspada saveza. Doista. pr. poplava i nereda zbog nestašice hrane. Tijekom tisuću godina Starog kraljevstva. dakle nekih dvadeset i jedno stoljeće kasnije . O tim okolnostima govori se na papirusu poznatom kao Opomene Ipu-Wera.. dvadeset i prvo stoljeće pr.. 47 . perač rublja odbija ponijeti svoj tovar. njegovu sinu i njihovim božan­ skim nasljednicima podizali velebne hramove.... To je u isto vrijeme bilo i najteže i najtegobnije razdoblje jer svjedočilo je kraju Sumera u smrtonosnom nuklearnom oblaku. Njegovi potezi i pokreti počeli su odlaskom iz Egipta kako bi (u očima Egipćana) postao Amon (piše seiAmun teAmen. A zatim su se 2 1 6 0 . a ono što se dogodilo na oba područja koincidira s novom fazom Mardukove kampanje za osvajanje vrho­ vne vlasti. n. suša. a u završnom dijelu papirusa veličaju se idealna vremena koja će uslijediti. napuštanja prijestolnice. Kao što ćemo vidjeti. Iako se Nil izlio i navodnjava zemlju.. Nakon toga više ništa nije bilo isto. e..EGIPATSKA PROROČANSTVA. Egi­ pćani su štovali panteon boga Pta te njemu. u provincijama Gornjeg Nila više se ne ubire porez.. napada s juga od strane tebanske princeze koja je htjela preuzeti vlast. rijeka je crvena od krvi". dugačkom tekstu pisanom hijeroglifima koji se sastoji od nekoliko dijelova u kojima se izvještava o velikim nesrećama i kušnjama. "Nevidljivi". sjeme pro­ pade. Ceste su bile nesigurne za putovanje pa je trgovina prekinuta. sloma zakona i reda... LJUDSKE SUDBINE U analima o Čovjeku na Zemlji. godina koju vrijedi upamtiti. te poziva ljude da se pokaju i nanovo se prime održavanja vjerskih obreda.na prijelazu iz stare u novu eru. do upada stra­ Treće poglavlje EGIPATSKA PROROČANSTVA. oskvrnuća hramova. kada je vjersko-politička prijestolnica bio Memfis u srednjem Egiptu.bio Jeruzalem. sve je u ruševinama.. mrtvi se samo bacaju u rijeku. posvuda samo prašina. n. skladišta su prazna. egiptolozi smatraju početkom takozvanog Prvog međurazdoblja." skih poglavlja poznatom kao razdoblje Ura III. širi se pustinja. kaotičnog perioda između kraja Starog kraljevstva i dinasti­ čkog početka Srednjeg kraljevstva. pr. "nitko ne ore.). Mardukovi šahovski strateški manevri i geografska kretanja s jednog mjesta na drugo upravljali su rasporedom "božanske igre šaha" u toj eri. Glasoviti zapisi o faraonima iz Memfisa slavili su bogove i obećavali zagrobni život za kraljeve. to jedinstvo i religijska stabilnost urušili. za vjerske prijestupe i društvena zla krivi nesvetog neprijatelja.. ti su faraoni nosili dvostruku krunu Gornjeg (južnog) Egi­ pta i Donjeg (sjevernog) Egipta koja nije simbolizirala samo upravno nego i vjersko ujedinjenje dviju zemalja — ujedinjenje koje je ostvario Horus pora­ zivši Seta u njihovoj borbi za naslijeđe boga Pta/Ra. e. g. otac smatra sina neprijate­ ljem". ti su značajni događaji ujedno bili korijen mesi­ janskih pojava čije je središte . n. žene postadoše jalove i nijedna zanijeti ne može. e... razbojstva su posvuda. Povijesni događaji iz tog znamenitog stoljeća — kao i svi događaji u po­ vijesti — imaju svoje uzroke u onome što se zbilo ranije. na po­ dručju Bliskog istoka svjedočilo je jednom od najblistavijih civilizacij­ naca. LJUDSKE SUDBINE Godinu 2160. op. e.

Stručnjaci znaju za još jedan proročki/mesijanski tekst koji je do nas došao iz Starog Egipta.. n. Nefer-Rohu je "posegnuo u kutiju s pisaćim priborom. on je odgovorio: "zemlja je ta koja traži smrt. stajalo je Ra-Amon ili samo Amon. je. međutim smatraju da je zapravo napisan nakon događaja o kojima govori te samo glumi da je proročanski. magija je razotkrivena i vidljiva onome tko je ne poznaje. Ra Ne­ vidljivi.. umjesto dotadašnjeg Ra." međutim nakon godina razdora prevladat će pravednost i ispravno štovanje. Ali ima toga još. sa svećenicima se loše postupa. Grozno Zemlja To što će doći nije bilo nikad prije. da ponude bogovima žrtvu". vjerski datu­ mi su poremećeni. Unatoč tome. sveti su tekstovi razbacani i ljudi ih kidaju po ulici. gdje je "Mjesto tajni ogoljeno. društveno previranje i raspad vlasti." Sveti simbol bogova koji kralj nosi na kruni. To je. (ali) vlast. u neobuzdanoj galami ljudi će ubijati jedni druge. "postao je predmet pobune. pr. budući da je otišao iz Egipta. mnoge pojedinosti i način izražavanja u tim proročanstvima najbolje se mogu opisati kao sablasni. Novija istraživanja slom Starog kraljevstva po­ vezuju s "klimatskom promjenom" koja je uzdrmala društvo zasnovano na poljoprivredi. e. politički i vjerski slom prouzročila je vjerska promjena. ono "što je Ipu-Wer rekao odgovorivši na veličanstvenost Gospoda. "da upale tamjan u hramovi­ ma. kada će se pojaviti neimeno­ vani Spasitelj— "bog-kralj". tekst navodno donosi proro­ čanstva nastala za vrijeme Sneferua.. Konkretno. slično Nostradamusu. n. smatram da je ta promjena to što je Ra postao Amon. pr. počasnim naslovima i u hramovima.. u istraživanjima se malo pozornosti poklonilo velikoj i možda najvažnijoj promjeni: u spisima. koji je štovan od tada pa na dalje. Uraeus (božanska zmija). papirus poziva da pokajnici budu krsteni— da se "sjere uroniti pod vodu. a ljudi će o njemu govoriti: On unosi vedrinu u srca. počeo zapisivati ono što je predviđao: Gle.. hvalospjevima. Pozvan kralju da pretkaže budućnost. Opomene govore o "vremenu koje će doći".000 g. "ugledan čovjek. međutim egiptolozi smatraju da je zapravo napisan za vrijeme Amenemheta Prvog iz Dvanaeste dinastije (oko 2. No život će provesti skrbeći za njih. uzrokovala nestašice hrane i pobune zbog hrane. Zatim će ustati protiv zla i uništiti ga. Najprije će imati malo sljedbenika.." Ljudi će pitati: "Zar Pastir želi smrt?" Ne.napisao je Ipu-Wer i odgovorio: "Pazite. Prevrat je započeo prekidom vjerskih obreda koji se manifestirao oskrnavljivanjem i napuštanjem hramova. Proročanstva je kralju Sneferuu navodno izrekao "veliki svećenik-vidovnjak" po imenu Nefer-Rohu. faraona Četvrte dinastije (oko 2. Njegova su stada možda mala. Nadalje. pisar vješt s prstima"." Ne samo opis događaja i mesijanskih proročanstava nego se i sama for­ mulacija teksta na tom drevnom egipatskom papirusu čini zapanjujućom. "proročanstva" služe kao potvrda tih prethodnih zbivanja.POSLJEDNJI DANI EGIPATSKA PROROČANSTVA. Ra je postao Amon. LJUDSKE SUDBINE Neki egiptolozi smatraju da je u srži tih zbivanja obična borba za bo­ gatstvo i moć." Nakon poziva ljudima da se pokaju.). No. potpuno strada. "Ljudi će pitati: 'Gdje je danas? Spava li? Zašto se njegova moć ne oči­ tuje?'" .. On je pastir svih ljudi.. pokušaj (naposljetku uspješan) tebanske princeze s juga da zavlada čitavom zemljom. predsta­ vljajući se starijim nego što jest.. slava njegova vidjeti se ne može.600 g." Zatim riječi na papirusu postaju proročke: u odlomku koji čak i egiptolozi nazivaju "istinski mesijanskim". e. mnogi će ubiti nekolicinu.. 48 49 .. ima nešto o čemu govore ljudi. zaključuje papirus. napisao je neidentificirani Ipu-Wer.." Ipu-Wer je u svojim proročanstvima objavio da će tim idealnim vreme­ nima prethoditi njihove vlastite mesijanske porođajne muke: "Čitavu će ze­ mlju zahvatiti pomutnja. Doista. izvadio svitak papirusa" i zatim na njega.) — nakon događaja o kojima tobože prorokuje. spoznaja i pravda su sa njim.

Bilo je to vrijeme. Svjestan Mardukovih neumoljivih ambicija.GIRSU. Pobjednik će ga zvati. Božanskog arhitekta i Čuvara tajni piramida u Gizi. Uvest će je onaj što ga sada zovemo Spasitelj. nanovo položiti Prije nego što Ra obnovi "temelje Zemlje". Gradnja novog hrama zahtijevala je posebnu dozvolu od Enlila koji ju je naposljetku i dao. iza kojih će slijediti nestanak nepravdi i dolazak — to jest po­ vratak . planiranja. određivahu zemaljske sudbine. Ti posebni nebeski aspekti bili su povezani i sa samim vremenom po­ četka gradnje hrama. 2 0 0 godina. temelje Zemlje. Ninurta je odlučio ponovno istaknuti svo­ je pravo na rang pedeset te je naložio tadašnjem kralju Lagaša Gudeji da za njega u gradskom Girsu (svetoj četvrti) podigne nov i drugačiji hram. nije. vide. Ninurtino "sredi­ šte kulta" iz kojeg su se odbijale strane gutejske trupe. rato­ vi i krvoprolića.mira i pravde. odnosno leteći stroj. trijumfalnom spasitelju. To je. U tu svrhu Ninurta je u Sumer pozvao boga Ningišzidu ("Totha" u Egiptu). Iz zapisa saznaje­ mo da je novi hram morao imati posebne osobine koje su ga povezivale s nebesima i omogućavale promatranje određenih nebeskih pojava. Sin Čovjekov njegovo će ime na vijeke vjekova biti. ništa preostalo daje umire. Zatim će nastupiti nova era mira. Mesija: Zatim suveren Ameni će doći — ("nepoznati"). kao što ćemo vidjeti. n. Ljudi njegova vremena sretni će biti. Ono što je očito iz opsežnog teksta (na jasnom sumerskom klinastom pismu urezanog na dva glinena cilindra. Iskopani su na ruševinama Lagaša (to mjesto danas se zove Telio) i opsežno citirani u knjigama Zemaljskih kronika. spona u međusobno povezanim događaji­ ma koji se protežu tisućljećima godina. dogodit će se invazije.. O zapanjujućim okolnostima najave.. Sablasno je u njima pronaći terminologiju vrlo sličnu onoj iz Novog zavjeta — o nepoznatom. godine prije Kri­ sta natjerao u izgnanstvo svakako nije bila nebitna za sve uključene. izgradnje i posve­ ćenja E. 51 . kada se "na nebesima određivahu zemaljske sudbine": U vrijeme kada se na nebesima Pod gustim Egipatske su Ra mora Vjetar sjeverac sudara se s južnjakom. Činjenica da je Ningišzida/Toth bio brat kojeg je M a r d u k oko 3100.POSLJEDNJI DANI EGIPATSKA PROROČANSTVA.. Pravda zamijenit će je. U Sumeru je razdoblje kaosa. oskvrnjivanja hramova i pomutnje oko toga gdje će biti prijestolnica i tko će biti kralj nastupilo nakon kraja Sargonske ere Ištar. spokoja i pravde.NINNU-a ("Dom/Hram pedesetorice") vrlo se podrobno govo­ ri u Gudejinim zapisima. Ninurta — ovdje zvan NIN. g. Sinu čovječjem. LJUDSKE SUDBINE Kopno Nema razoreno. 2. pronaći na papirusu napisanom prije otprilike 4 .. "Gospodar Girsua" — ondje je već imao svoj hram. nebesima "Lagaš će se podići prema u skladu s Velikom tablicom sudbina" odluči Enlil u korist Ninurte. Zapanjujuće je takva mesijanska proročanstva apokaliptičnih vre­ mena. pr. sunčeve svjetlosti oblacima sve ljudi Jedno vrijeme jedino sigurno mjesto bio je Lagaš. kao i poseban ograđeni prostor za svoju "božansku crnu pticu". slika 17) je činjenica da su od najave pa sve do posvećenja svaki korak izgradnje novog hrama i svaku njegovu pojedinost diktirali različiti nebeski aspekti. rijeke prazne. e. strane okupacije. Nestat će nepravde.260. kao što zapisi jasno objavljuju.

Toth) imao je pločicu lazura na kojoj je bio urezan tlocrt hrama. Treći bog Ningišzida (tj. odnosno Zodijački sat. a opeka i kalup za nju ležali su mu do nogu! (Slika 18) SLIKA 17 Posebno vrijeme kada su se zemaljske sudbine određivale na nebesima je ono što smo nazvali Nebesko vrijeme. a Sunce je bilo poravnato s Jupiterom. u rukama je držala ploču na kojoj je bilo nacrtano zvjezdano nebo. no arhitektonska ploča mu je bila u krilu. Da je takvo određivanje bilo povezano s danom ekvinocija jasno je iz ostatka Gudejine priče kao i iz Tothovog egipatskog imena Tehuti. držao je i glinenu opeku. troje bogova je nestalo. te pero kojim je stalno pokazivala na "pogodnu nebesku konstelaciju". Gudejina priča počinje sa snom-vizijom koji nalikuje epizodi televizij­ ske serije Zona sumraka.POSLJEDNJI DANI EGIPATSKA PROROČANSTVA. Onaj koji uravnotežuje Slika 18 52 53 . Kada se Gudeja probudio. kalup za izradu opeka te graditeljsku korpu. LJUDSKE SUDBINE (dan i noć) i "razvlači mjerničko uže" za orijentaciju novog hrama. Naime. Bog je progovorio i oba­ vijestio Gudeju da je izabran da izgradi novi hram. iako je nekoliko bogova koji su mu došli u san nestalo nakon što se probudio. različiti predmeti koje su mu bogovi u snu bili pokazivali ostali su fizički ležati uz njega! U tom snu-viziji (prvom u nizu) bog Ninurta pojavio se na točki izla­ ska sunca. Takve nebeske okolnosti dominirale su projektom Eninnu od početka do kraja. Zatim se pojavila božica Nisaba koja je na glavi nosila prikaz strukture hrama.

rekao je Gudeji. mjesto otvora. kao što je bilo uobičajeno. I početak gradnje i završna ceremonija posve­ ćivanja trebali su se. Magan i Meluha bili su sumerska imena za Egipat i Nubiju. Kada čovjek proučava svaki izraz. Hram se "podigao prema nebesima" u uobičajenih sedam faza. LJUDSKE SUDBINE Gudeja je trebao pomoć božice-proročice i još dva sna-vizije da otkrije značenje svega toga. kao što je bilo uobičaje­ no. po uputama bogova. me­ đutim — što je neobično za sumerske zigurate koji imaju ravne gornje dijelove — vrh mu je morao biti zašiljen." U Maganu Ningirsu i Meluhi ljudi će zbog njega govoriti: ("Vladar Girsua")." iz kojeg je Ninurta mogao vidjeti "Ponavljanje iznad ze­ malja." Proklamiranje Ninurtine (a ne Mardukove) vrhovne vlasti zahti­ jevalo je da Eninnu ima posebne značajke. Bog je kojemu nema ravna. mom hramu divit će se posvuda. u Mardukovim zemljama. kalupljenjem opeka i tako dalje — korak po korak. Jedan krug je imao šest. u potpunosti posvećen zviježđima zodijaka. dvije zemlje bogova Egipta. podsjeća na sličan kameni opservatorij otkriven u Denderahu u Egiptu (slika 2 0 ) . sličan vršnom kamenju na egipatskim piramidama (slika 19).POSLJEDNJI DANI EGIPATSKA PROROČANSTVA. Krenula je s prikazivanjem po­ četnog usklađivanja s naznačenom točkom na nebesima. "Hram je izvana izgledao kao gora. njegova zadivljujuća pojava sezat će do nebesa. "vidjeti izdaleka. Ulaz zigurata morao je biti okrenut prema Suncu točno na istoku. Stoga je Gudeja na vrh hrama morao postaviti vršni kamen! Njegov oblik nije opisan.LAM — "tamo gdje se naviješta sjaj. Veliki junak iz Zemalja Enlilovih. Svrha Eninnua bila je da čak i tamo. K tome. "u obliku roga". umjesto da zid od opeke ostavi gol. s otvorom za promatranje nebesa — drevni planetarij usklađen s konstelacijama zodijaka! U dvorištu hrama Gudeja je dao izgraditi dva kamena kruga za promatranje nebesa povezana prolazom okrenutim prema izlasku sun­ ca. pretpostavlja se da su krugovi bili jedan unutar drugoga. vladar cijele Zemlje. pravi Stonehenge na obali rijeke Eufrat! SLIKA 19 Da je podizanje građevine koja nalikuje egipatskoj piramidi imalo svoju svrhu jasno je iz riječi samog Ninurte. U trećem snu-viziji prikazana mu je animirana demon­ stracija izgradnje hrama slična hologramu.GA. terminologiju i strukturalne pojedinosti postaje očito da je ono što je uz pomoć Ningišzide/Totha izgrađeno u Lagašu bio kompleksan no praktičan kameni opservatorij čiji jedan dio. zbog čega je sličnost egipatskoj piramidi još veća. uspostavi Ninurtino nenadmašno gospodstvo: "Bog kojemu nema ravna. Novi će se hram. pokazan mu je cjelokupan proces gradnje. svaki je bio označen zodijačkim simbolom. mjesto određivanja. a drugi sedam kamenih stupova. Gudeja ga je morao obložiti fasadom od crvenkastog kamenja. Budući da se spominje samo jedan prolaz. Na najvišoj razini hrama Gudeja je morao podići SHU. a ne. On je vladar čitave Zemlje. što znači na dan proljetnog ekvinocija. njegovo nebesko ime izgovarat će se u zemljama na krajevima svijeta: 54 55 . usklađen s nebeskim izlascima i zalascima. na sjeveroistoku." To je bila odaja s dvanaest položaja. no po svoj prilici to je bio piramidion. a da je drugi. održati u točno određene dane. oboje su pali na dan Nove godine. pa s polaganjem temelja.

2160. i opservatorij izgrađen u Lagašu imao je markacijsko kamenje za promatranje solisticija i ekvinocija. međutim njegova najvažnija vanjska značajka bilo je nastajanje "pravca gledanja" koji je išao od središnjeg kamena. g. pr. SLIKA 21 U Stonehengu je takav pravac gledanja išao (i još uvijek ide) od sre­ SLIKA 20 dišnjeg kamenog stupa zvanog oltarni kamen. između dva kamena stupa poznata kao Sarsenovo kamenje broj 1 i 30. godine — izgrađen je i "Stonehenge na rijeci Eufrat"! To nikako nije mogla biti slučajnost. n. omogućavao je da se u trenu­ tku helijakalnog izlaska odredi u kojoj se zodijačkoj konstelaciji pojavljuje — točnije. Građeni su na različitim mjestima u Europi. njegov dvoj­ nik Krug u Bluestonu te markacijski kamen kruga nazvanog Stonehenge II datiraju iz razdoblja između 2200. Općenito se smatra da Stonehenge. zodijačkog To je bila glavna svrha čitave te kompleksne instalacije — određivanje doba preciznim opažanjem. na drugim mjesti­ ma na Zemlji podizani su drugi kameni opservatoriji slični tim dvama zodijačkim opservatorijima. LJUDSKE SUDBINE Sunce. U to isto vrijeme Poput Stonehenga na Britanskom otočju (slika 2 1 ) . te niz prolaz do takozvanog "markacijskog kamena". pa niz prolaz sve do drugog kamena. e.POSLJEDNJI DANI EGIPATSKA PROROČANSTVA. precizno orijentiran prilikom planiranja građevine. Takav pravac gledanja. između dva kamena stupa. i 2100. Južnoj 56 57 . U isto vrijeme.

zvije­ žđa zodijaka. stisnuta između većih konstela- Različiti tekstovi iz tog vremena. posljedica feno­ mena precesije. baš kada je. Enlilovo doba. iz jednog doba u drugo prelazi svakih 2160 godina.800. n. tekstovi nam otkrivaju da je Marduk bio uporan i agresivan u svojim traženjima zato što je bio uvjeren da je došlo vrijeme nje­ gove vlasti nad Zemljom. do 0. 10. Je li Marduk otišao u Lagaš radi te opservacije nije nam poznato. pr. — d o b a Ovna 58 59 . da doba Ovna u stvari nije stiglo. No. Dostupni podaci sugeriraju da je Marduk bio siguran da je po Nebeskom vremenu nastupilo vrijeme njegove vlasti. pr. naš Zodijački sat mogao je započeti otprilike 10. kako je objavio. pr.640. Nergal mu je objasnio da je Potop instrumente uništio. Ostavimo li po strani jasan krajnji rezidtat koji taj kalendar sinkronizi­ ra s kršćanskom erom.POSLJEDNJI DANI EGIPATSKA PROROČANSTVA. — doba Lava 8. Helijakalni izlazak. s trinaest stupova usklađenih sa zodijakom).njegova je izjava.160. Nergal mu je odgovorio protuargumentom da to zapravo nije tako. do 8. Budući da se prema sumerskim tekstovima potop dogodio u dobu Lava. a neka manji. "Slučaj" je htio da konstelacija Ovna bude jedna od manjih.800 g. bilo vrijeme kada se na nebesima odlučivalo o sudbinama na Zemlji. međutim ipak je otkrio uzrok nepodudarnosti. Sve su to bili Ninurtini i Ningišzidini promišljeni protupotezi u božanskoj igri šaha s Mardukom: željeli su pokazati čovječanstvu da je zodijačko doba i dalje doba Bika.480. Zašto? Zato što je. a ne podjela nastala na temelju izravnog promatranja nebesa. prev. LJUDSKE SUDBINE Americi. matematički. "Sto se dogo­ dilo s točnirn i pouzdanim instrumentima iz vremena prije Potopa. Osim toga. (Suvremena istra­ živanja mezopotamske astrologije doisra porvrduju da je zodijački krug bio podijeljen na 12 kuća s po 30 stupnjeva svaka. — doba Blizanaca 4. — doba Raka 6. doba Ovna. njegovo doba. rekao je Marduku. U svojim memoarima poznatima kao Erra Epos Nergal je izvijestio da je Mardukov glavni argument bio da je stiglo njegovo vrijeme. U sedamdeset i dvi­ je godine nakupi se jedan stupanj kašnjenja. do 6. Razjaren. okončano. Iako se matematički izmjenjuju svakih 2160 godina.pitao je Nergala. op.860 uzmemo 10. uključujući jedan Mardukov autobi­ ografski tekst i dulji tekst poznat pod nazivom Erra Epos pojasnili su Mardukova putovanja izvan Egipta zbog kojih je postao poznat kao "Onaj koji je skriven". na Golanskoj visoravni sjeveroistočno od Izraela. n. "Nebesa navješćuju moju slavu kao Gospodara" .160 godine ili negdje oko te godine. tj. Enlilovo doba? Vjerojatno nije. Naime. e. Enliliti su angažirali Mardukovog brata Nergala (čija supruga je bila Enlilova unuka) da dode u Babilon iz Južne Afrike i nagovori svog brata da ode.320.320. kašnjenja Zemlje u orbiti oko Sunca. sjetit ćete se. počelo je doba Ovna. Umjesto da pribjegnu oružanom sukobu. — doba Bika 2. Marduk je posumnjao u točnost opservacija. n. dobivamo zapanjujući raspored. Neka zauzimaju veći dio nebeskog svoda. doba Bika. Zodijačka doba su.) te je praćen sljedbenicima ušao u Babilon. e. do 2.. To je. g. završavalo doba Bika. do 4. Marduk svakako nije to mislio. što je bila matematička po­ djela. kada ih proma­ tramo. nisu iste veličine. Ako u tom matematički određenom 2160-godišnjem zodijačkom ka­ lendaru za početnu točku umjesto 10. prema gore navedenom zodijačkom kalendaru. e. pa čak i u dalekoj Kini (gdje su arheolozi u provinciji Shanzi otkrili kameni krug iz 2100.640. "Dodi i sam se uvjeri koje se zviježđe u zoru određenog dana vidi na istočnom obzoru!" . u kojima su zvijezde grupirane proizvoljno.480. i dalje je u konstelaciji Bika. koji su bili instalirani u Donjem svijetu?" . baš kao što je Ninurta bio rekao Gudeji.pozvao je Marduka.860. čovjek ne može a da se ne zapita je li puka slučajnost da se Ištar-Ninurtina era okončala 2. Mardukovo doba. doba se u stvari ne izmjenjuju u točno tom intervalu.160. Proizvoljna podjela "Velikog kruga" na dvanaest isječaka od po trideset stupnjeva svaki znači da zodijački kalendar.) Različiti tekstovi koje smo spomenuli pokazuju da je Marduk za vrije­ me svojih lutanja izvršio još jedan upad u središnje područje Enlilita (po­ tomci Enlila. g.

Kada gledamo nebesa konstelacija Bika. Marduk je doista otišao. počelo je značiti ne samo "grad"..POSLJEDNJI DANI cija Bika i Riba (slika 22). njegov izbor trebao je ljudima posvuda. e. ali ne predaleko. Taj je potez odnose sukobljenih bogova povezao s biblijskom pričom 0 Abrahamu. . a. nego i grad nad gradovima — urbani dragulj drevnih zemalja. op. samo njegovo ime. M ardukova odluka da ostane u spornim zemljama odnosno u njihovoj blizini te da u borbu za naklonost čovječanstva uključi svog sina uvjerila je Enlilite da glavni grad vrate u Ur. zadržava se barem dva stoljeća dulje od onoga koliko bi matematički trebala trajati. glasnogovornik i glasnik. nebesko vrijeme i mesijansko vrijeme nisu se podudarali. čija je majka bila Zemljanka. središte Nannarovog (Su-en ili Sin na akadskom. pitomo mjesto". Jedan od mnogih razloga da se Nannar/Sin izabere za enlilitskog prvaka bila je spoznaja da je borba s Mardukom nadišla sferu božanskih odnosa i prera­ sla u borbu za srca i umove ljudi — samih onih Zemljana koje su bogovi stvorili • koji su sada sačinjavali vojske koje su ratovale u ime svojih stvoritelja. kao poslanik.) kulta. Pokoravajući se svojoj sudbini. bio njegov sin. taj isprepleteni odnos utječe na religiju i dandanas. poručiti da će pod njegovim vodstvom početi era mira i napretka. čak i onima u "pobunjeničkim zemljama". "Idi u miru i vrati se kada nebesa objave tvoje doba" . koja zauzima više od trideset stupnjeva nebeskog svoda. Nannar/Sin nije sudjelovao u ratovima bo­ gova.. On i njegova supruga Nergal (slika 23) bili su vrlo omiljeni medu Sumeranim n a> a sam Ur je odisao napretkom i blagostanjem. n. Četvrto poglavlje O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA SLIKA 22 U dvadeset i prvom stoljeću pr.rekao je Nergal Marduku. u znače- ju "urbano. To je bio treći put da je Ur izabran za prijestolnicu i stoga su ga u tom razdoblju zvali "Ur III". A s njim je. Za razliku od drugih Enlilita.

gradio se u fazama. radionicama. zigurat koji je parao nebesa. pri­ vatnim nastambama na više razina. službenika i slugu koji su se brinuli za potrebe božanskog para i organizirali održavanje vjerskih obreda za kralja i ljude.POSLJEDNJI DANI O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA SLIKA 23 Tamošnji hram Nannara/Sina. trgovačkim skladištima i stajama — sve na prostranim ulicama na čijim su mnogim raskrižjima bila izgrađena molitvena svetišta koja su bila otvorena za sve putnike namjernike. postojao je još jedan snažan razlog. administrativnim zgradama (uključujući zgrade za pisare i vođenje arhiva te za ubiranje poreza). školama. Za razliku od suprotstavljenih Ninurte i Marduka. slika 25). SLIKA 25 No.000 godina još uvijek dominira čitavim krajolikom. Nannar/Sin je rođen na Zemlji. Izvan tih zidina širio se veličanstveni grad s dvije luke i kanalima koji su ga povezivali s rijekom Eufrat (slika 24) — veliki grad s kraljevskom palačom. Bio je smješten unutar zidinama ograđene svete četvrti gdje su razne vrste građevina služile kao boravište bogova te kao re­ zidencije i funkcionalne zgrade za legiju svećenika. Veličanstveni zigurat sa svojim monumentalnim stepeništem (rekonstrukcija. koji su obojica na Zemlji bili "imigranti" s Nibirua. čak i nakon 4. iako već dugo u ruševinama. On ne samo da je bio Enlilov prvorođeni 62 63 .

imala odriješene ruke da bira koga želi. svi su rođeni na Zemlji. Prošli su dani kada je Inanna/Ištar. jest činjenica da je upravo Marduk dao primjer koji su slijedili "sinovi bogova": Kad su se ljudi počeli širiti po Zemlji i kćeri im se narodile. prekršio sve obi­ čaje i tabue te uzeo Zemljanku za zakonitu ženu. možda čak i krucijalno. jer čovjek je tjelesan i griješio je. Njegov je izbor tako bio poruka. u tekstovima koji su zanemareni i mora ih se potvrditi u kompliciranim Popisima bogova. koja je Sargona akadskog izabrala da započne novu dinastiju zato što joj je bio do­ bar ljubavnik. op. tvrdnja da mu je majka božica Ninsun stavila je Ur-Nammua u isti rang s Gilgamešem čiji pothvati su bili glasoviti i čije ime se i dalje štovalo. Marduk je još davno. da su se vratili slavni dani nesporne vlasti Enlila i njegova klana. čitatelj će se sjetiti.POSLJEDNJI DANI O BOGOVIMA 1 POLUBOGOVIMA sin na Zemlji. Novog kralja koji je trebao ponovno započeti kraljevanje u Sumeru i iz Sumera također se pomno biralo. Doista. Sve to je bilo važno. no istovremeno su bili i rođeni Zemljani. U svjetlu nadolazeće borbe za privrženost ljudi. Ono što je čak i stručnjacima malo poznato. opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale. pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. on je pripadao prvoj generaciji bogova rođenih na Zemlji. Budući da se ta božanska genealogija uvijek iznova ponavlja u zapisima iz Ur-Nammuove vladavine. nazva­ nog Ur-Nammu ("Radost Ura").} — obično prevodi kao 'divovi'. P O S T A N A K 6: 1-2 Biblijsko objašnjenje razloga za Potop u prvih osam zagonetnih redaka šeste glave Knjige Postanka jasno ukazuje na međusobne brakove i potom­ stvo iz takvih brakova kao uzrok božanskog gnjeva: U ona su vremena — a i kasnije — na Zemlji bili Nefili. Nefili) i Zemljanki ("kćeri ljudskih") kao Božji razlog da potopi čovječanstvo: "Neće moj Duh u čo­ vjeku ostati dovijeka. Či­ njenica koja je Zemljanima bila posebno privlačna je to da je Mardukov glavni savjetnik i voditelj kampanje bio njegov sin Nabu — koji ne samo da je bio rođen na Zemlji. i on nije bio obični Zemljanim On je bio sin — i to "ljubljeni sin" — božice Ninsun." To da su mladi Anunnakiji uzimali Zemljanke za žene ne treba nas posebno iznenaditi jer o tome lijepo piše u Bibliji koja je svima dostupna. kako prijateljima tako i neprijateljima.) Biblija jasno navodi takve međusobne brakove — "uzimati za žene" •— između mladih sinova božjih (sinovi Elohima. Gilgamešova majka. u stvari inačica sumerskog Anunnaki. moramo pretpostaviti da je ta tvrdnja istinita.. i reče: Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica Zemlje. budući da se ti podaci nalaze Sumerski i akadski tekstovi koji nam govore o Potopu objašnjavaju da su u tu dramu bila uključena dva boga: Enlil je bio bog koji je pokušao Potopom uništiti čovječanstvo a Enki ga je spriječio potajno naloživši Noi 64 65 . nego gaje rodila majka koja je sama bila Zemljanka. ona bijaše. Doista. u pretpotopnom vremenu. kad su sinovi Elohima općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. sve je to nesumnjivo imalo svoju težinu. koji su pripadali trećoj generaciji bogova. Mnogo kasnije sam shvatio da je hebrejska riječ za divove. zato što je i sam Marduk posjedovao atribute zbog kojih je bio privlačan masama čovječanstva. Anakim. I Bog se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na Zemlji. a.. Svi su bili bogovi. To je Ur-Nammua učinilo ne samo polubogom nego i — kao što je bio slučaj s Gilgamešem — dvije trećine božanskim. Njegova djeca. u prisutnosti Nannara i drugih bogova. pažljivo je izabrao Enlil. (Čitatelji mojih knjiga možda će se sjetiti da sam kao dječak postavio pitanje zašto se Nefili — što doslovno znači "Oni koji su se spustili" [s ne­ besa na Zemlju. a odobrio Anu. Novoga kralja. blizanci Utu/Šamaš i Inanna/Išcar te njihova sestra Ereškigal.

66 . pandan biblijskog Enoha. no uvijek mu je uspijevalo da ga u tome ne uhvate. došla na Zemlju na čelu skupine medicinskih sestara (slika 26). Štoviše. postao je žrtva nestašice žena kada je nakon ljubavnog sastanka silovao mladu medicinsku sestru. gdje su ga zvali i "božanski MEŠ". Jer sam Enki je bio taj koji je počeo spolno općiti sa ženama Zemljankama i raditi im djecu. međutim jasno je da medu Anunnakijima nije bilo mnogo žena. Za to je čak i on." Rekao joj je i da je zavolio kći "visokog svećenika. glavni zapovjednik na Zemlji. "Uznositi Gospo­ din. Sam Enlil.. znamo da je Ninmah. što je pak izraz koji se koristio (npr. Enki je. pružio je primjer sklapanja brakova s njima. povrh toga. Enki ga je naučio pisati i računati. i to u to­ likoj mjeri da su (prema jednom tekstu) Enki i Ninmah morali vršiti ulogu bračnih posrednika te određivati tko će se s kime oženiti. isto kao i značenje hebrejske riječi Nabih. kazna je naknadno ublažena kada je pristao uzeti Sud za zakonitu bračnu družicu. inače zagovornik čvrste discipline. sin Enkija. nje­ govo ime i uloga postali su povezani s mesijanskim očekivanjima. sugeri­ raju da je on bio polubog. nemam djecu. "najmudrijeg medu ljudima" koji je odrastao u Enkijevom kućanstvu. koja se također prevodi kao "prorok". a on nije: "Nemam ženu. Kasnije. u kojima se junak Velike poplave zove Ziusadra. onaj čije samo ime znači Prorok.slaže. bio kažnjen izgonom.POSLJEDNJI DANI O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA da izgradi spasonosnu arku.) Kada su se uvjerili da se mlada Zemljanka — ime joj bijaše Tsarpanit . kao ni je li bilo drugih anunnakijskih žena. Ne navodi se koliko ih je bilo. Takva situacija zahtijevala je stroga pravila glede seksa i nadzor starješina. jednom kada su se razmnožile "kćeri ljudske". Sumerski spisi veličali su Adapu. Sumerski tekstovi. Kada uđemo u pojedinosti nalazimo da Enlilov gnjev zato što je čovječanstvo "prevršilo svaku mjeru" s jedne strane i Enkijevi protunapori s druge strane nisu bili samo stvar načela. mnogo toga vezanog uz dijete i njegovo rođenje Noina oca Lameka navelo da se zapita nije li pravi otac djeteta jedan od Nefila. Tako se Marduk jednog dana požalio majci da su njegovi drugovi do­ bili žene. Marduk. a Ona je ostala njegova jedina supruga do samog kraja. biblijski junak Potopa. Adapa je bio prvi Zemljanin koji je bio odveden u nebesa da posjeti Anua na Nibiruu. kada je u očevo ime vodio mase čovječanstva dobio je nadimak Nabu — Glasnik. Nadalje. koji bijaše polubog Zemljanin. a spisi također otkrivaju da je Adapa bio tajni Enkijev sin iz odnosa sa Zemljankom. na Zemlji je bilo stacionirano šesto Anunnakija. u GilgaMES) da se označi polu­ bog. za razliku od Adape. tri stotine njih. Mardukov je sin bio uključen u sumerski popis bogova. Nabu je stoga bio sin božji i sin ljudski iz drevnih spisa. Biblija navodi samo da je Noa bio genealoški "savršen" čovjek koji je "Hodao s bogovima".GI ("Oni koji promatraju i vide") upravljali su usputnom planetarnom postajom — na Marsu! — i letjelicom koja je povezivala dva planeta. glavna anunnakijska medicinska službenica. U braku su dobili sina kojem je ime bilo EN." No. vrsnog liječnika" (Sve govori da je to bio Enmeduranki iz sumerskih spisa. Kao u ranije citiranim egipatskim spisima. s druge strane. Enkijev sin. u mnogim tekstovima opisivan kao ljubakalo s božicama svih dobi. Kada je anunnakijska Misija Zemlja bila u punom jeku. koji su bili poznati kao IGI. Apokrifni spisi izvještavaju nas da je kada se rodio Noa.SAG.. Tako je on bio prvi polubog koji je bio bog. Prorok — jer SLIKA 26 to je doslovno značenje te riječi. njegovi su mu roditelji dali dopuštenje. nije zazirao ni od seksualnih odnosa s njima.

. dinastiji dobivali su teoforična imena 1 s prefiksom ili sufiksom M S S (prevedeno kao Mes. Slavna kraljica Hatšepsut koja je. Marduk pružio primjer drugim mladim i neoženjenim bogovima: pronađite si Zemljanku i oženite j e . sin enlilitske božice Ninsun od oca visokog svećenika Uruka. Mojsije).. Usprkos njihovih nastojanja da sumerske izvore uklope u monote­ ističke okvire — vjerovanje u samo jednog Svemogućeg Boga — sasta­ vljači hebrejske Biblije završili su taj dio u šestoj glavi Postanka s prizna­ njem činjeničnog ishoda. 68 . nakon čega se rodila Hatšepsut. doveo ih na zemlju i zaveo ih pomoću kćeri ljud­ skih. Zemljanina (U toj liniji je još nekoliko vladara. koji su nosili naslov "Meš" ili "Mes". Sto se tiče potomaka iz tih miješanih brakova. a glavna postaja na Zemlji im je bilo mjesto slijetanja na Cedrovoj planini. polubog: Meškiagašer.. Kanaanski tekstovi sadrže priču o Keretu." zvao se Yeqon. "a i kasnije". i "spolno općio s njom". Čim se pojavila prilika — možda poziv da dođu na proslavu Mardukovog vjenčanja — ugrabili su Zemljanke i odveli ih na Mars kao svoje žene. u utrobu umetnu Na (. kako u Uruku tako i u Uru. Otprilike dvje­ sto "Nadglednika" ("Onih koji promatraju i vide") organizirali su se u dvadeset skupina. Su­ merski popis kraljeva jasno navodi da je na početku kraljevanja u Uruku (jednom od enlilitskih regija) za kralja izabran MESH. zvan Samyaza. kralju koji je bio sin boga Ela. danima prije Potopa. prev. a svaka je skupina imenovala vodu. Poticatelj prijestupa. koji znači "potječe od" ovog ili onog boga — otuda imena Ah-rnes ili Ra-mzes (RA-MeSes — "po­ tječe od". Biblija iznosi dva priznanja: kao prvo. i kao drugo. Imena koja u sebi sadrže ime Boga ili nekog posebnog božanstva. Enlilov unuk. bilježe incident s bra­ kovima Zemljanki i Nefila te donose nove pojedinosti. Knjiga Henokova i Knjiga Noina. Prekid tabua posebno se svidio Igigi bogovima koji su većinu vremena bili na Marsu. sumerskog kralja u Ninurtinom Lagašu tijekom ranih "juna­ čkih" vremena. iako je bila žena. kako je isticala u za­ pisima i na crtežima u njezinom golemom hramu u Deir el Bahriju. Na primjer. .POSLJEDNJI DANI O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA I tako je u.) za Eannatuma. No. njegov status poluboga se pripisuje umjetnoj oplodnji koju je proveo Ninurta (Gospodar Girsua. Zanimljiva varijanta takvih običaja da polubog postane kralj je slučaj Eannatuma. U jednom zapisu koji je kralj stavio na svoj glasoviti spome­ nik ("Stela strvinara"). nisu oni bili samo potomci Enkija i njegova klana: ponekad su kraljevi u enlilitskoj regiji bili sinovi enlilitskih bogova. supruga njezine kralj ice-majke. bijaše zapovjednik sviju. Niže na istoj dinastičkoj liniji nalazio se slavni Gilgameš. svete červrti). Nekoliko izvanbiblijskih knjiga poznatih kao Apokrifi. op. ostvarila to pravo na temelju toga što je bila polubog — veliki bog Amon. sin Utua. te pomoći Inanne/ Ištar i Ninmah (ovdje zvane njezinim nadimkom Ninharsag): Gospodin Ningirsu. Utu je naravno bio bog Utu tj. njegova polubožanska kći. na primjer Knjiga jubileja. ratnik Enlilov. Postade visoki svećenik i kralj. "dvije trećine bog". .. Mnogi u 18. potomak od boga Ra). sjeme Enlilovo (rođenju) koja ga nazva "Uglednik u Eanninom hramu" I položi u sveto krilo Ninharsagino.) U Egiptu su također neki faraoni tvrdili da imaju božansko podrijetlo. njegovom bijaše Inanna. "onaj koji je zaveo sinove božje. Šamaš. uspjela steći naslov i sve privilegije faraona. i 19. Jedan od njih. "uzeo je lik njegova veličanstva kralja". da su od potomstva "došli od starine po junaštvu glasoviti ljudi". Sumerski tekstovi pokazuju da su poslijepotopni kraljevi-junaci doista bili takvi polubogovi. da je do međusobnih brakova došlo prije Potopa. Mose. Izvori potvrđuju da se to dogodilo za Henokovog vremena.

u zapisu jasno stoji da je Eannatumova majka (čije je ime na steli nečitko) umjetno oplođena. pravne i ekonomske reforme (između ostalog. osnovane su sigurne kuće za žene. Sve to rezultiralo je boljom trgovinom. dakle. pod patronatom božice Bau. vremena koja su prethodila posljednjem sukobljavanju s Marđukom.! Da umjetna oplodnja bogovima nije bila strana potvrđuju egipatski tekstovi u kojima stoji da je. I u tome se.. pr. obnove riječne plovidbe te ponovne izgradnje i zaštite prometnica u zemlji: "Izgradio je ceste koje su išle od donjih do gornjih SLIKA 27 zemalja" . mo­ ralnosti i mira. ili se za oplodnju koristilo Enlilovo vlastito sjeme (što je slabo vjerojatno). mora se naglasiti. tako da je polubog začet bez općenja — što je slučaj bezgrešnog začeća u Sumeru trećeg milenija pr. udovica ne pade žrtvom moćnika. n. može se suditi na temelju Ur-Namuove izjave da zbog tih pravednih zakona "siroče ne pade žrtvom bogataša. Jedan od prvih Ur-Nammuovih zadataka bilo je provođenje moralnog i vjerskog preporoda. To je bio početak kraljevskih "loza" polubogova. n. sjemenu koje je on sam u utrobu Jasno je. bogToth izvukao sjeme iz Ozirisova falusa i oplodio njime Ozirosovu ženu Iziđu. g. e.. koja je zatim rodila Horusa. nakon što je Set ubio i raskomadao Ozirisa. koji je tri stotine godina ranije objavio zakonik kojim su bile provedene društvene. pogodnima da budu kraljevi. spomenici i arheološki nalazi potvrđuju da je za vrijeme UrNammuove vladavine. Urukaginu Lagaškog.POSLJEDNJI DANI O BOGOVIMA 1 POLUBOGOVIMA Ninharsag mu ponudi svoju svetu dojku. stajalo je u zakoniku. zakonima o pravdi — o pridržavanju. da su nakon Potopa i Enliliti/Enlijanci prihvatili i spol­ no općenje sa Zemljankama i plodove tog općenja. budući da je on bio Enlilov prvorođenac. a ljudi da po njima žive. bila ista ona načela pravde i moralnosti čije su provođenje u sljedećem tisućljeću biblijski proroci zahtijevali od kraljeva i ljudi. u zemlji se uspostavila pravda. došlo je do očitog pokušaja da Sumer (sada Sumer i Akad) obnovi svoju staru slavu i vrati se u dane prosperiteta. došlo do opse­ žnih javnih radova. Ninurtine supruge. čovjek s jednom ovcom ne bi izručen čovjeku s jednim volom. O karakteru tih zakona.. Došlo je 71 "0 . Ningirsu se radovao Eannatumu — umetnuo. slijedilo prijašnjeg kralja koji je i dalje bio štovan i ostao u dobrom sjećanju. također. Tako je objavljen novi zakonik sa zakonima o moralnom ponašanju. popisu pravila ponašanja. Crtež tog pothvata prikazuje Totha i božice rađanja koje drže dvije niti upotrijebljene DNK te Iziđu s novorodenčerom Horusom u naručju (slika 27). koja je započela 2113. e.) To su." U tome je oponašao — ponekad upotrebljavajući potpuno iste fraze — prethodnog sumerskog kralja. zakona za koje su Enlil i Nannar i Samaš željeli da ih kralj nametne. Premda spominjanje "sjemena Enlilovog" ostavlja nejasnim smatra li se tu Ninurtino/Ningirsuovo sjeme "sjemenom Enlilovim". Kada je počela era Ura III. potomke koje su sma­ trali "po junaštvu glasovitim ljudima".glasio je zapis. Zapisi.

jer prema Ur-Nammuovim zapisima. pravedni "pastir" koji je samo slijedio božje upute." Kada su vijesti o porazu i tragičnoj pogibiji Ur-Nammua stigle do Ura. tamo je počelo veliko žalovanje. neprijatelj­ stvo "pobunjeničkih zemalja" prema Enlilitima/Enlijancima nije se sma­ njivalo nego je samo raslo. "međutim kola poput oluje pojuriše preko njega. "Zašto Inanna." Tragedija je postala još veća kada je brod koji je prevozio Ur-Nammuovo tijelo natrag u Sumer "potonuo na nepoznatom mjestu. Gospa od Nebesa. U enlilitskim zapisima zvali su ga "Ugnjetavač ".POSLJEDNJI DANI O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA do velikog napretka u umjetnosti." ostavivši kralja iza sebe. graditelj i ekonomski "pastir" kakav je bio — razočarao je kao vojskovođa. Taj je zaključak samo pojačao zbunjenost koju je izazvala predivno izrađena škrinjica što su je iskopali arheolozi: njezine intarzije. Ljudi nisu mogli razumjeti kako je tako re­ ligiozan kralj. pitali su. obnovljeni su i prošireni hramovi te se. Dok jedna intarzija (sada poznata kao "Mirovna intarzija") prikazuje gošćenje. No. a na drugoj je u kraljevskim bojnim kolima i vodi svoju vojsku u rat. "Zašto ga Gospodin Nannar nije pridržao za ruku?". trgovanje i druge prizore iz građan­ skog života. po prvi put u povijesti Sumera. Svi stručnjaci se slažu da je na praktički svaki način razdoblje Ura III po­ čelo kada je Ur-Nammu doveo sumersku civilizaciju na novu razinu." Te "pobu­ njeničke zemlje" i "grješni gradovi" nalazili su se zapadno od Sumera. Enlil mu je dao "božansko oružje koje bez milosti hrpimice kosi pobunjenike. s oružjem koje su oni stavili u njegove ruke. što je dovelo do procvata religije. uništi zle gradove i očisti ih od protivnika. Situacija je očito bila takva da se nešto moralo poduzeti. posebno Enlila i Ninlila. Usred birke njegova su bojna kola zapela u blatu. druga ("Ratna intarzija") prikazuje vojnu kolonu od naoružanih vojnika s kacigama i bojnih kola koja ide u rat. s prednje i stražnje strane. Sporazumi sa susjednim vladarima na istoku i sjeveroistoku proširili su napredale i blagostanje. prikazu­ ju dvije kontradiktorne scene iz života Ura." da njime "napadne neprijateljske zemlje. "napuštenog poput razbijenog vrča. čiji se utjecaj na "grješničke gradove" mora uništiti. Njegovi vojni pohodi odveli su ga daleko izvan sumerskih granica u zapadne zemlje. U čast velikih bogova. Ur-Nammu je pao s njih. (slika 28). obrtništvu i školstvu te u socijalnom i eko­ nomskom životu (uključujući uvođenje točnijeg sustava tegova i mjera). pitali su SLIKA 28 se: "Zašto su ti bogovi stajali po strani kada se odlučivalo o Ur-Nammuovoj 73 . valovi ga potopiše skupa s njime. Ima nekih naznaka da mirovna i ratna intarzija u stvari prikazuju sa­ moga Ur-Nammua: na jednoj se gosti te slavi mir i prosperitet. nije ovila svoju plemenitu ruku oko njegove glave? Zašto mu smioni Utu nije priskočio u pomoć?" Sumerani. koji su vjerovali da su svi događaji predodređeni. Ur-nammu — veliki reformator. mogao skončati na tako nečastan način. Bile su to zemlje Mardukovih sljedbenika Amorejaca. svećenstvo Ura udružilo sa svećensrvom Sippara. ondje je "zlo" — nepri­ jateljstvo spram Enlila — raspirivao Nabu koji je išao od grada do grada i okupljao pristaše za Marduka. Pažljiv pregled zapisa iz tog vremena otkriva nam da iako je Sumer pod Ur-Nammuovim vodstvom sam Sumer doista doživio procvat.

Poznat i kao Nabih. Larsa. u zviježđu Ovna pojavit će se "veli­ ki planet". Nabrojana su Elilitska "središta kultova" Nippur. Enlil. preostali raseljeni ljudi vratit će se svojim kućama. ili pak očekivani proglasi. Nabu je inspirirao proročanstva o budućnosti. ta babilonska ili promardukova proročan­ stva prst krivnje za nedjela uperila su na Sumer i M a d (kao i na njihove saveznike Elam." Pretkazani događaj (i) bit će povezani s kobnim predznacima na primjer. zemlju Hetita i morske zemlje) i navela Amurru Zapadnja­ ke kao instrument božje osvete. Zatim se opširno govori o tome što je pogrešno u sadašnjosti. božanskost sada se slavila mnoštvom obožavalačkih epiteta. "jedno prijestolje svrgavat će drugo. Enlil zaziva Anua. koja su se počela širiti zemljama oko kojih su se vodili sukobi. gradovi će se ponovno naseliti. Majka će se okrenuti protiv kćeri. Bit će kata­ strofalnih kiša. Kako bi se proročanstva učinila uvjerljivima. Nannar i njegova blizanačka djeca. Znamo o čemu su ta proročanstva govorila jer je pronađeno mnogo glinenih pločica na kojima su bila zapisana starobabilonskim klinastim pi­ smom. golemih. Stručnjaci su ih grupirali u takozvana Akadska proročanstva odno­ sno Akadske apokalipse. "zvijezda će poput buktinje sijevnuti iz nebesa. Zatim će uslijediti pretkazani događaj — velika promjena. Nabu. "oganj plameni" spu­ stit će se na Zemlju.POSLJ EDNJI DANI O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA gorkoj sudbini?" Ti su bogovi. zamuljivanja kanala. Status mu je bio poboljšan i promijenjen: njegova pso. apokalipsa. da o sudbini čovječanstva odlučuju bogovi Nebesa i Zemlje. najezdi skakavaca i gladi. "glasnogovornik ". Ako je tomu bilo tako u Sumeru i Akadu. a njihovi hramovi napušteni. prosperitet će zamijeniti patnju. možemo samo zamisliti ka­ kva je reakcija bila u pobunjenim zapadnim zemljama. Za to može postojati samo jedno objašnjenje. razornih valova. no ignorira Anuov savjet (neki prevodioci tu riječ prevode kao "zapovijed") da objavi edikt misharu — naredbu za "dovođenje stvari u red". tekstovi su ponekad pretkazanje budućih događaja vezali za neki poznati prošli događaj ili enti­ tet. odluku! izmijeni svoju mogla! promjena potrebna. "planet će se pojaviti prije svoga vremena.rma. proročanski tekst možda su njegove riječi koje je zapisao pisar." Loše stvari. Ištar i Adad bit će prisiljeni da promijene kralja u Sumeru i Akadu. Zajedničko svim tim proročanstvima je gledište da su prošlost. najvažnije. sa smrću kralja ili nebeskim znamenjem: pojavit će se nebesko tijelo i proizvoditi grozan zvuk. vrlo često. zašto je i službenici bit će ubijani. i da stoga događaji na Zemlji odražavaju zbivanja na nebesima. zacijelo znali što su Anu i Enlil određivali. prethodit će konačnom događaju. Kraljevi će umirati. Hramovi će biti obnovljeni i ljudi će izvoditi ispravne vjerske obrede. Dobro će prevladati zlo. oni će biti napadnuti i opljačkani. Enlilitski bogovi opisani su kao zbunjeni ("izmučeni nesanicom"). Gradovi će biti napadnuti i ostat će pusti. Pojavit će se božji Poslanik." i. novi vođa. sadašnjost i budućnost dijelovi kontinuiranog toka do­ gađaja. pojačao je kampanju za svog oca Marduka. Lagaš. Prorok. Enlilijanci/Enliliti su posustajali u bitci za srca i umove čovječanstva. Sippar i Adab. Kao što je bilo za očekivati. Ur. o onome što će se dogoditi. nova era. biti rušeni s vlasti i zarobljavani. zaključili su ljudi Ura i Sumera dok su plakali i jadikovali: Veliki bogovi zacijelo su pogazili svoju riječ: Kako se sudba junaka promijeniti Anu promijeni svoju Enlil ispodmukla svetu riječ." Svećenici To su teške riječi koje velike enlilitske bogove optužuju za podmuklost i prijevaru! One nam pokazuju koliko je veliko bilo razočaranje ljudi. Otkupitelj. da unutar okvira predodređene sudbine postoji nešto mjesta za slo­ bodnu volju. Uriik. a ipak nisu rekli ništa da ga zaštite. hramovi će biti napušteni. "Sveti obredi" preselit će se iz Nippura. "sin će govoriti u ime svog oca. "on će pokoriti Četiri regije. Tekući događaji pripisuju se odlukama jednog ili više velikih bogova. ili pak suša. čitav 75 . obustavit će se obredi i žrtvovanja. Na nebeskom planu. Riječ Marduk će prevladati. susjed protiv susjeda. Glasnik.

Vre­ menski raspon između ta dva datuma je sedamdeset i dvije godine — točno onoliko koliko je potrebno za precesijski pomak od jednog stupnja. pr. Ako je to bila samo slučajnost... e." U nekim proročanstvima određena su božanstva predmet konkretnih predviđanja: "Pojavit će se kralj." Peto poglavlje Kao što je bio slučaj s egipatskim proročanstvima. Nakon njega sin će njegov vladati kao kralj i postati gospodar cijele Zemlje. pr. a. n. "udaljit će božicu zaštitnicu Uruka od Uruka i natjerati je da prebiva u Babilonu.TU. kao što smo zamijetili glede egipatskih tekstova. stigla je "božja kazna za zemlje i ljude. g. jer prije nego što je za­ vršilo dvadeset i prvo stoljeće pr. op. besprimjernom katastrofom koju su izazvali sami bogovi. ali je (u svojim zapisima. On nije mogao imati status poluboga.. 'mali Enlil'. Premda visoka svećenica koja je bila Sulgijeva majka nije imenova­ na. sam njezin položaj sugerira da je ona također bila od neke svete loze. a to je ono što je nama najvažnije. ponovno će se uspostaviti. Sam Ur-Nammu. n. bio je dvije trećine božanski budući da mu je majka bila božica.. e. g. počelo je s tragičnom i preranom smrću Ur-Nammua 2096.. koja su obustavljena. bude prikladan za kralja i prijestolje. začeto u Enlilovom hramu u Nippuru. A ako je tako." Igigi se također posebno spominju: "Uobičajena žrtvovanja za Igigi bogove. U Uruku će uspostaviti Anuove obrede. najturobnije proročanstvo (u tekstu poznatom kao Pro­ ročanstvo "B"J je: Strašno oružje Erra stuštit će se na zemlje i ljude kao božja kazna. počevši od 76 . Međutim. n." kada je bog Erra ("Razoritelj") — to je Nergalov nadimak — upotrijebio nuklearno oružje i doveo do kataklizme koja je predsta­ vljala ostvarenje proročanstava." Ta genealoška tvrdnja nije bila za odbaciti. a kulminiralo je 2024.) ustvrdio kako je on svejedno rođen pod božanskim pokroviteljstvom: sam bog Nannar uredio je da dijete bude. To znači da se proročanstva jesu obistinila. e. n.POSLJEDNJI DANI planet trest će se na spomen njegova imena. tada je to bila samo još jedna u nizu "slučajnih" pojava koje su na stanovit način dobro usklađene." prorokovao je jedan tekst u vezi s kra­ ljicom Ištar. To doista jest najturobnije proročanstvo. snošajem između Ur-Nammua i Enlilove visoke svećenice. Nakon tragične smrti Ur-Nammua prijestolje Ura preuzeo je njegov sin Sulgi. reći da događaji nisu prorokovani jer su se već bili dogodili znači samo nanovo potvrditi da su se događaji sami po sebi dogodili (bilo da su pretkazani ili ne). kao što je već spomenuto.. "tako da dijete. ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA K atastrofalno dvadeset i prvo stoljeće pr. jer bila je kraljeva kći izabrana da bude EN. e. većina stručnjaka "akadska proročanstva" smatraju "pseudoproročanstvima" odnosno teksto­ vima post aventum —zapravo napisanima dugo nakon "pretkazanih" do­ gađaja. a kraljevi Ura..

u ravnicu Tigrisa i Eufrata. Smatrao se nasljednikom Gilgameša te je njegova ruta obuhvatila dva odredišta tog slavnog junaka: Sinajski poluotok (na kojem se nalazila svemirska luka) na jugu te Mjesto slijetanja na sjeveru. e. prošlim vremenima i događajima. Ne zna­ mo kakva je to vrsta smrti bila. Utu/Samaš mu je postao prijatelj. Kao i kod mnogo čega drugog. Sulgi je zaobišao poluotok i iskazao počast bogovima na njegovoj granici. koji je izgra­ đen zbog sličnih razloga. Nakon što se tako "povezao" sa svim mjesti­ ma povezanim sa svemirom. Kada se vratio u Ur. za gotovo dvije tisuće godina! Godine 2 0 4 8 . kao i svoje kćerke na udaju. pod Ur-Nammuovom vladavinom svećenstvo Nippura po prvi se put udružilo sa svećenstvom nekog drugog grada. Bila je to obrambena mjera starija od Kineskog zida. međutim povijesna je činjenica da ga je te godine na prijestolju Ura zamijenio njegov sin Amar-Sin. nemir u "pobunjeničkim zemljama" se nastavljao. U Sulgi jevom slučaju poznato je mnogo više budući da je on iza sebe ostavio i druge kratke i duge zapise. glavni uzroci onoga što se događalo nalazili su se u katkada vrlo davnim. bile su naseljene različitim "Kanaancima" — potomcima biblijskog Kanaana koji je. na mjestu opisanom kao "Veliko utvrđeno mjesto bogo­ va". S tim elamitskim trupama pokrenut je veliki vojni pohod na "grješne gradove" na zapadu. slijedio je "plodni polumjesec" — trgovački i migracijski put između istoka i zapada čiji su oblik luka diktirali geografija i izvori vode — a zatim je nastavio prema jugu. Naime. vukli su podrijetlo od polubogova. n. U "Mjestu prekrivenom snijegom" na sjeveru izgradio je oltar i prinio žrtve. Šulgi se u svojim zapisima razmetao pobjedom. uključujući "pobunjeničke zemlje". Sulgi je imao mnogo razloga da vjeruje da je kako bogovima tako i ljudima donio "mir za sva vremena" (da upotrijebim suvremenu analogiju). dok se Sulgi umjesto državnim poslovima bavio osobnim užicima. uključujući poeziju i ljubavne pjesme. O mnogo toga što se događalo u Sumeru i oko njega u to vrijeme sa­ znalo se iz takozvanih "Datumskih formula" — kraljevskih zapisa u kojima je svaka godina vladavine nekog kralja zabilježena najvažnijim događajem te godine. M e đ u t i m . zaposjeo dio Semovih zemalja 78 79 . pr. osudili su ga na "smrt grješnika". Bogovi su mu dodijelili naslov "Visoki svećenik Anuov. Datumske formule nazivale su ga Veliki zapadni zid. međutim umjesto da se služi oružjem on je nudio trgovinu i mir. trupe su došle do Utvrđenog mjesta bogova na granici Četvrte regije. Krećući se prema sjeveru zapadno od Mrtvog mora. Nespreman za vojnu akciju. svećenik Nannarov".). no u stvari je nedugo nakon toga počeo graditi utvrđeni zid kako bi zaštitio Sumer od napada sa zapada i sjeverozapada. "pobunjeničke zemlje" su. Ti zapisi pokazuju da je Sulgi ubrzo nakon što se uspeo na prijestolje — možda u nadi da će izbjeći očevu sudbinu na bojnom polju — napra­ vio potpuni zaokret u odnosu na militantnu politiku svog oca. radi bogoštovlja se zaustavio na "Mjestu blistavih proročišta" — mjestu koje danas poznajemo kao Jeruzalem — i tamo izgradio oltar "bogu koji sudi" (epitet koji se obi­ čno koristi za Utua/Samaša). Poveo je pohod u susjedna područja. Kao što je već navedeno. iako su bile u Aziji i stoga na podru­ čju enlilitskih zemalja Noinog sina Šema. natrag u južni Sumer. Utvrdivši da "nije proveo božje uredbe". Sulgi je zamolio svoje elamitske saveznike da mu ustu­ pe svoje trupe. bogovima na čelu s Enlilom dozlogrdili su Sulgijevi državnički neuspjesi kao i njegov osobni dolce vita. nudeći za nagradu jednu od svojih kćerki da se uda za njihovog kralja te sumerski grad Larsu kao miraz. o kojemu iz zapisa znademo da je pokretao jedan vojni pohod za drugim — kako bi ugušio pobunu na sjeveru i borio se sa savezom pet kraljeva na zapadu. a Inanna/Ištar mu se udvarala (u ljubavnim pjesmama se hvalisao da mu je u svom hramu darovala svoju stidnicu. konkretno sa svećenstvom Ura. To što je sam Nannar organizirao da se snošaj odvije u Enlilovom hramu u Nippuru također je bilo značajno.POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA prve dinastije. blokirajući upade u plodnu dolinu između dviju rijeka. a stručnjaci smatraju da je išao od Eufrata do Tigrisa sjeverno od mjesta gdje se danas nalazi Bagdad. iako je po­ tekao od Hama (i stoga pripada Africi). Poštujući svetost Četvrte regije.

On je. dakle. SLIKA 30 No. M U N — "Mjesto raketa" — mjesto poslijepotopne svemirske luke Anunnakija. U to je očito bio uključen Enki. kako zapovijeda "ljudima-orlovima". i Ur Nammu i Sul­ gi dospjeli do Sinajskog poluotoka. jer u tekstu koji se bavi aferom između Enkija i Ninharsag navodi se da su njih dvoje odlučili dodijeliti to mjesto Mardukovom sinu: "Neka Ensag bude vladar Tilmuna". Vrijedi zapaziti da su u svojim vojnim pohodima. odsjeći svetu regiju od "pobunje­ SLIKA 29 ničkih zemalja" i zatim silom oružja odbiti te zemlje od utjecaja Nabua i 80 81 . Nije jasno zašto. Tako su. rekli su. sveta Četvrta regija povjerena je neutralnoj Ninmah (koja je tada preimenovana u NIN. Enliliti. bio zagonetni "Sin ljudski" iz egipatskih i akadskih proročanstava. Kad su završili Ratovi piramida. upravo u trenutku kada je Amar-Sin nakon Šulgija zasjeo na prijestolje Ura. Božanski sin koji je istovremeno bio i ljudski sin. nisu mogli prihvatiti takvo stanje stvari. glava 10). razglašavajući posvuda poruku o nastupaj ućoj Mardukovoj vlasti. Da su "zemlje Zapada" duž obale Sredozemnog mora nekako bile sporni teritorij pokazuju i drevni egipatski tekstovi koji spominju ogorčeni sukob Horusa i Seta oko Sinaja i istih spornih zemalja koji je završio zračnim bitkama između njih dvojice.HAR. sin boga i Zemljanke. čiji je cilj bio da pokore i kazne "pobunjeničke zemlje" na zapadu. slika 29. ciljevi i strategija vojnih pohoda Ura III promijenjeni — sada je valjalo nanovo uspostaviti enlilitsku vlast nad Tilmunom. slika 30).SAG — "Gospa pla­ ninskih vrhova"). međutim nisu ulazili u tu Četvrtu regiju.POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA {Postanak. Drevni izvori navode da se iz sigurne svete regije Nabu kretao na opasna putovanja u zemlje i gradove duž obale Sredozemnog mora. Tamošnja vrednota bilo je mjesto zvano T I L . razumije se. ali različiti sumerski tekstovi i "popisi bogova" počeli suTilmun po­ vezivati s Mardukovim sinom Ensagom/Nabuom. čini se da se to promijenilo kada se borba za prevlast intenzivirala. čak i na neke Sredo­ zemne otoke. iako je stvarno zapovjedništvo nad svemirskom lukom stavljeno u ruke Utua/Samaša (ovdje prikazanog u njegovoj krilatoj uni­ formi.

postoji grad tog istog ime­ na i ja sam ga 1997. godine. Kao što otkrivaju kako biblijski tako i mezopotamijski tekstovi. Nalazio se na raskrižju glavnih međunarodnih trgovačkih i vojnih kopne­ nih putova. dok je ženi Nahorovoj unuka svojega Lota. i snahu svoju Šaraju. (Prorok Ezekijel. Godine 2095. svećenik po imenu Terah bio je iz Ura poslan u Haran da služi u tom hramu. n. lončarskom robom i začinima. drvetom. spomenuo je haranske "trgovce biranih tkanina. 239 i 230 godina. e. prev. 460. svi ti Patrijarsi imali su duge živote: Šem je živio do dobi od 600 godina.. kožama. Godine 2 0 4 8 . godine posjetio) je u drevnim vremenima bio poznat i kao "Ur daleko od Ura". Haran — "Karavanseraj" (stjecište karavana. Taj "Rat kraljeva" obuhvatio je i Hebreja Abrahama te mu dodijelio središnju ulogu u međunarodnim događajima.). POSTANAK. uključujući sina Abrama. njegov sin Arpakšad do 438. 82 83 . rečeno nam je ranije. živio je 205 godina. sveta Četvrta regija postala je cilj i pijun u borbi Enlilita s Mardukom i Nabuom. e. blizu granice sa Sirijom.) — od pradavnih je vremena bio važno trgovačko središte u Hattiju (zemlji Hetita. op. Potom je Haran umro prije oca svog Terah a u zemlji gdje se rodio. op. što je ime prikladno za sina koji se napokon rodio sedamdesetogodišnjem ocu. Već samo ti genealoški podaci pokazuju da je Abrahamovo podrijedo bilo vrlo posebno.. Stoga je Abraham. Terah je uzeo sina svojega Abrama sina Haranova. g. Njegov je otac. pr.. kao Abram. n.POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA Marduka. Ime Abramove žene Saraja (kasnije Sara na hebrejskom) Terahu su se rodili Abram.RAM. Okružen plodnim livadama navodnjavanima iz Eufratovih pritoka. bilo ime Milka. životni putovi utemeljitelja monoteizma Abra­ hama i anunnakijskog boga Marduka susrele se u mjestu zvanom Haran. Haran (u Turskoj. u središtu grada stajao je veliki hram posvećen Nannaru/Sinu. potekao iz patrijarhalne loze koja ide sve do Šema. I I: 27-31 Tim recima hebrejska Biblija započinje ključnu priču o Abrahamu — kojega su u početku nazivali po njegovom sumerskom imenu Abram."). Slijedila je trgovina metalima. Njegovo sumersko ime. pr. a u zamjenu su donosili glasovitu ursku vunenu odje­ ću. Nahor. bio je i žarište riječnog prometa koji je išao nizvodno sve do samog Ura. Nahor i Haran. A Abram i Nahor uzeli su sebi žene. bio pravi Sumeranin. O Terahu. a Haranu se rodio Lot. AB. Slavni "trgovci iz Ura" dolazili su onamo po haransku vunu. kada je Šulgi preuzeo prijestolje Ura. Nakon nekog vremena stigli su u Haran i ondje se nastanili. značilo je "Očev vo­ ljeni".. pr. n. Sa sobom je poveo i svoju obitelj. e. najstarijeg sina Noe (junaka Potopa). izvezenih plavih ogrtača i šarenih sagova. a. koji je u babilonskim vremenima bio izgnan iz Jeruzalema na područje rijeke Khabur. Budući da je bio smješten na gornjem toku rijeke Eufrat. Počevši od 2047. u Ženi Abramovoj Poslije toga Uru Kaldejskom. bio je središte ovčarstva. njegovoj obitelji i njihovom putu iz Ura u Haran saznajemo iz Biblije: A ovo su događaji iz života Terahova: i oni su s njimpo'sli iz Ura Kaldejskoga i krenuli u zemlju Kanaan. bilo je ime Saraja. Jedanaesta glava Postanka objašnjava da su Arpakšad i njegovi potomci živjeli u zemljama koje su kasnije postale poznate kao Sumer i Elam te područjima oko njih. ženu sina svojega Abrama. otacTeraha. rijeka Balikh i Khabur. ono je označavalo Svećenika proročišta — svećenika koji je promatrao nebesko znamenje ili primao proročanske poruke od boga i objašnjavao ih ili prenosio kralju. a naredni muški potomci živjeli su redom 433. taj je sukob eskalirao u najveći me­ đunarodni "svjetski rat" drevnih vremena. Očevo ime Terah potječe od sumerskog epitetskog imena TIRH U .

uključujući desetogodišnjeg dječaka Abrama. Ne može biti puka slučajnost da je te iste godine Sulgi naslijedio Ur-Nam­ mua. Nippur. n. n. Doista. pr. Nippur i Haran — i idi "u zemlju koju ću ti pokazati. kamo je poveo i svoju obitelj. e. e. e. vrlo je vjerojatno da se upravo tada nipurski svećenik Tirhu preselio zajedno sa svojom obitelji. daju naslutiti kraljevsku genealogiju. godina Abrahamova rođenja. to jest da je došao iz Mezopotamije.. kada je Abraham imao dvadeset i osam godina i već bio oženjen. prijeći' — pa su bibličari pretpostavili da to znači da je prešao s jedne strane rijeke Eufrat na drugu. g. Budući da je kasnije otkriveno da je Abrahamova žena bila njegova polusestra — "kći mog oca. kada mu je Gospod rekao: "Idi iz zemlje svoje i iz roda svojega i iz doma oca svojega" — dakle.Ur .IBRU. kada se sastajao s vladarima u Kanaanu i Egiptu. n. objedinjujući u sebi kraljevsko i svećeničko podrijetlo.postane glavni grad Sumera te da njegovo pri­ jestolje dođe Ur-Nammu donesena je 2113. oba imena. SLIKA 31 Iz Knjige Postanka znademo da je Abram imao sedamdeset i pet go­ dina. dugačak tekst poznat kao Mardukovo proročanstvo kojega je naslovio na građane Harana (glinena pločica. za sebe govorio da je Ibri — "Hebrej". pr. Ime koje se koristilo za sumerski "Vatikan". To bi značilo da je Terah najprije bio svećenik u Nippuru. stoga je to bila 2048. sumerskih i egipatskih kronologija (kao što je detaljno objašnjeno u Ratovima bogova i ljudi) odredili smo da je 2123. Godine 2 0 4 8 . pr. Nedugo zatim po prvi su put udružena svećenstva Nippura i Ura. "Veličanstveno mjesto prelaska". pr. dakle. g. veliki bog Marduk poduzeo je presudan korak preseljenja u Haran. Terah je prebačen u Haran. g. odigrala su se dva poteza: Mardukov dolazak u Haran da bi tamo kratko proboravio i Abrahamov odlazak iz Harana u daleki Kanaan. ali ne i moje majke". koji se u Bibliji nazivaju Hebrejima. osobno mislim da je taj izraz bio konkretniji. ime Nahorove žene Milka značilo je "Kao kraljica". Abram i njegovi potomci. kako bi služio u Nannarovom hramu u Uru. kada je sam Abraham izabran da provede božanske naredbe da ode iz Harana i požuri u Kanaan. Godine 2095. Usklađivanjem biblijskih. ostavi za sobom Sumer. da se zatim preselio u Ur i naposljetku u Haran. kako je objasnio — iz toga proizlazi da je Sarajina/Sarina majka bila kraljevske krvi. slika 31) predstavlja trag koji potvrđuje činjenicu da je vrijeme njegove selidbe u Haran — upravo 84 85 . pr. Odluka bogova da središte kulta boga Nannara/Sina ." Sto se tiče Marduka. n.. Scenarij koji se nazire je da su kretanja te obitelji bila na stanovit način povezana s geopolitičkim događajima te ere. pripadali su obitelji koja se predstavljala kao "Ibru"— Nippurijanci. Još jedan značajan trag za utvrđivanje povijesti Abrahamove porodice je to što je sam Abraham više puta. e. vodeći sa sobom svoju obitelj. Pa ipak.POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA značilo je "Princeza". Porodica je stoga pripadala najvišim slojevi­ ma Sumera. e. Riječ potječe od korijena AboR — 'doći prijeko. akadska je izvedenica izvor­ nog sumerskog naziva NI. n.

Mardukov glavni šahovski potez 2048. argumentima. n. pr. e. vojnih saveza i sudara vojsci te borbe za stratešku nadmoć. sada je sa sobom imao elitne snage Ne'arim — izraz što se najčešće prevodi kao "mladići" — me- 86 87 . pr. Hitro je putovao prema jugu. Osim što je imao vojnu važnost. izuzev nagovještaja da je faraon. međunarodne diplomacije i intrige. tako i mi u ovom slučaju možemo doći do jednakog rezultata. pr. Bio je to potez koji je označio kraj nastojanja da se problemi riješe na miroljubiv način i povratak agresivnim sukobima. ni to. godine pr. strategijama. Mardukova autobiografija poznata kao Marđukovo proročanstvo. n. ta tri poteza — Mardukov odlazak u Haran. nakon što mu je rečeno da je Saraja Abrahamova sestra. skupina pločica iz "Spartolijeve zbirke" u British Museumu poznata kao Kedor-Laomerovi zapisi i dugački povijesno-autobiografski tekst što ga je bog Nergal izdiktirao povjerljivom pisaru." Biblija ne govori ni riječi o razlozima takvog kraljevskog tretmana. No ondje se nije dugo zadržao. Nazivi mjesta u tim tekstovima daju naslutiti da su glavni gradovi zapadno od rijeke Eufrat. kao i o presudnim odlukama koje su uzrokovale najveći prevrat na Zemlji nakon Potopa. — bila upravo godina u kojoj je tebanska princeza iz Gornjeg Egipta porazila prethodnu dinastiju iz Donjeg Egipta i tako uspostavila egipatsko ujedinjeno Srednje kraljevstvo. Abramu/Abrahamu bilo je zapovjeđeno da ode u najnaseljeniji dio Ze­ malja zapada — Kanaan. g. njegov„zadatak sada je bio jasan: obraniti Četvrtu regiju zajedno sa sve­ mirskom lukom. doveden na prijestolje Ura. n. Kako nam otkriva biblijska priča. Ondje su ga odmah odveli da se sastane s faraonom te ga opskrbili "ovcama. n. Č i m je Šulgijev nasljednik Amar-Sin 2047. zaustavljajući se samo da Sljedeće dvadeset i četiri godine — od 2048. n. pretpostavio da mu je nude da se njome oženi — što sugerira da se razgovaralo o sporazumu. raspravama. sudionici­ ma i njihovim potezima. magaricama i devama. Ne. bi na odabranim mjestima podao slavu svom Bogu. no iz čijih se opisa nazire prava priča. n. 2048. pr. g. e. koraci u odbrojavanju do Sudnjeg dana. Odredište mu bijaše Negev. sada ojačan u ljudstvu i devama. e. Otišao je iz Harana zajedno sa svojom obitelji i nećakom Lotom. Još jedna geopolitička slučajnost! Abram se. suho područje koje graniči sa Sinajskim poluotokom. e. g. također. Potkrijepljeni Datumskim formulama i različitim drugim izvorima. slugama i sluškinjama. do 2024. bilo je uspostavljanje zapovjednog mjesta u Haranu. kao što ćemo vidjeti. taj je potez Sumer ujedno lišio trgovačkih veza koje su bile ključne za njegovu ekonomiju. bila je i godina kada su se enlilitski bogovi odlu­ čili riješiti Sulgija te ga osudili na "smrt grješnika". Kao u filmu — najčešće kriminalisti­ čkom trileru — u kojem različiti svjedoci i sudionici isti događaj opisuju na ne baš dokraja isti način.POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA 2048. Abrahamov odlazak iz Harana u Kanaan te uklanjanje dekadentnog Šulgija — morala su biti međusobno povezana: tri istovremena i povezana poteza u božanskoj partiji šaha. tekst poznat pod naslovom Erra Epos. Abramu je naloženo da se vrati u Egipat. glavni izvori za rekonstrukciju tih dramatičnih događaja jesu relevantna poglavlja u Knjizi Postanka. Također. pr. nego mnoštvo po­ jedinosti o bitkama. Time je Nannaru/Sinu oduzeo to sjeverno raskrižje važnih putova i odsjekao Sumer od sjevernih hetitskih zemalja. omogućio je Nabuu da "zavlada svojim gradovima i zaputi se prema Velikom moru". nikako ne može biti slučajnost. Zapanjujuće je što su različiti zapisi iz drevnih vremena preživjeli sve do danas te nam ne pružaju samo glavne crte događaja. Svemirska luka na Sinajskom poluotoku te druga mjesta povezana sa svemirom stalno su bili u središtu događaja. Da su se između Abrama i egipatskog kralja vodili pregovori na tako visokoj međunarodnoj razini čini se uvjerljivim kada čovjek shvati da je godina kada se Abram nakon sedmo­ godišnjeg boravka u Egiptu vratio u Negev — 2040. vratio u Negev u pravi čas. uključujući i najvažnije Mjesto slijetanja. —vrijeme su vjerskog žara i vrenja. volovima i magarcima. e. No. e. Te dvije selidbe nikako ne mogu biti međusobno ne­ povezane. g. Bili su to. dolazili pod punu ili djelomičnu vlast tima otac-sin.

n.NAR ("NAR-ljudi") koristili za naoružane jahače. a ne za Babi­ Sumerski tekstovi koji se bave vladavinom Amar-Sina. budući da kulminira ratom između "četiri kralja Istoka" i udru­ ženih snaga petorice "kraljeva Zapada" i naposljetku s izvanrednim vojnim pothvatom Abrahamove brze "konjice". međutim. U sldopu tog pohoda međunarodni je savez izvršio invaziju ne samo na ljudske gradove nego i na uporišta bogova i njihovih potomaka. nego Amar-Fel.AKU ("Sluga boga Mjeseca"). O identitetu "Amrafela kralja Sineara" dugo su se godina vodile ra­ sprave. Biblija svoj izvještaj o tom velikom međunarodnom ratu započinje popi­ som kraljevstava i kraljeva s Istoka koji su "došli i započeli rat" na Zapadu. obavještavaju nas da je on 2041. započeo svoj naj­ veći (i posljednji) vojni pohod protiv Zapadnih zemalja koje su potpale pod Marduk-Nabuov utjecaj. Asirolog Theophilus Pinches 1897. bio je to tako velik i besprimjeran događaj da mu je Biblija po­ svetila čitavo poglavlje — Postanak. Doista. Invazorske snage napredovale su takozvanim 88 89 . koji je stolovao u gradu Larsi (biblij­ skom "Elazaru"). Tu potpuno identificiranu koaliciju su prema Bibliji predvodili Elamiti — tu pojedinost potvrđuju mezopotamski zapisi koji ističu da je Ninurta po­ novno preuzeo vodeću ulogu u borbi. u Egiptu do­ bio udarnu jedinicu koja se sastojala od brzih ratnika na devama. doista pokrenuo rat kraljeva. "Ariok" je identificiran kao ERI. u Abrahamovo vrijeme. Sulgijevog sina i nasljednika. a Tidal je identificiran kao Tud-Gula. također. g. lon.PAL — što je inačica od AMAR.SIN — čije Datumske formule potvrđuju da je 2041. nakon što su ga u Haranu izvrsni ratnici Hetiti podučili vojnoj taktici. tu Kedor-Laomerovu invaziju datira opaskom da se dogodila četrnaest godina nakon prethodnog upada Elamita u Kanaan — još jedna pojedinost koju potvrđuju zapisi iz Sul­ gijevog vremena. Ipak. doduše s mnogo više pojedinosti. i tko je onda. glava 14. sasvim je moguće da su te pločice poslužile kao izvor autorima Biblije. Biblija. iz vida se nije gubio glavni cilj: svemirska luka. te čak s potomcima Uzurpatora Zua — koji je očito podupirao ustanke protiv Enlilita. Tako se dogodilo kad Amrafel bijaše kralj Sineara Ariok kralj Elazara. Te pločice "Kedor-Laomera kralja Elama" identificiraju kao elamitskog kralja Kudur-Lagamara. Oni jasno opisuju one iste događaje. Ovaj put je ruta invazije. Kedor-Laorner kralj Elarna. godine na predavanju u Victoria In­ stitute u Londonu prvi je upozorio stručnjake na skupinu pločica nazvanu Kedor-Laomerovi zapisi. g. Baza u Kanaanu ponovno mu je bio Negev. babilonskog kralja što je živio stoljećima kasnije. vazal kralja Elama. koji je poznat iz povijesnih zapisa. a od sumerskog AMAR. n. i Tidal kralj Gojima.POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA đutim mezopotamski su tekstovi analogni izraz LU. napadači su izbjegli gusto naseljenu obalu Sredozemnog mora tako što su napredovali isto­ čnom stranom rijeke Jordan. pr. prijedlozi su išli čak do Hamurabija. Bibličari tu glavu nazivaju "Rat kraljeva". doista. bila drukčija: skraćujući udaljenost iz Mezopotamije riskantnim prolaskom kroz pustinjsko područje. e. pr. ti podaci pokazuju da je došlo do po­ kušaja izravnavanja računa sa starim neprijateljima — potomcima bogova Igigi koji su sklapali međusobne brakove s ljudima. bio njegov kralj? U svojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi uvjerljivo sugeriram da na hebrejskom treba stajati ne Amra-Fel. koji sačinjavaju međunarodni rat iz četrnaeste glave Postanka. e. područje koje graniči sa Sinajskim poluotokom. nego i da osvoji svemirsku luku. Sinear je bilo stalno biblijsko ime za Sumer. Moja je sugestija da je Abraham. Učinio je to u posljednji trenutak jer moćna vojska — legije saveza enlilitskih kraljeva — bila je na putu ne samo da uništi i kazni "grješne gradove" koji su promijenili stranu i priklonili se "drugim bogovima". Biblija nabraja mjesta gdje su se te bitke odvijale i s kim su se enlilitske snage tamo borile.

No. sin svećenika Teraha. To su bili Abraham i njegovi ratnici na devama (slika 32) Grad na ulazu u poluotok. RU. pred svemirskom lu­ kom zapravo nije bilo nikakve bitke: sama prisutnost Abrahamove udarne jedinice na devama uvjerila je osvajače da se okrenu — bogatijim i uno­ snijim ciljevima. Po mom mišljenju. "Međutim. koji je pod tim imenom poznat od biblijskih vremena. Ako taj navod doista govori 0 Abramu.POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA Putem kralja. kada su skrenuli na zapad pre­ ma vratima u Sinajski poluotok. bogovi po svom spriječio je.IB. "sin svećenika" kojeg su pomazali bogovi bio je Abram. od sjevera prema jugu po istočnoj strani rijeke Jordan.UM — "Ovčarsko mjesto Ibru'uma. Pločica s Amar-Sinovom datumskom formulom ispisana je s obje stra­ ne (slika 33) te sadrži njegovo hvalisanje o tome kako je uništio NE. na to tko je pobijedio. Dur-Mah-Ilani ("Veliko utvrđeno mjesto bogova") — Biblija ga naziva Kadeš-Barnea — Kedor-Laomerovi zapisi ja­ sno navode kao mjesto gdje je zapriječen put: Svećenikov kojega su pljačku sin. 90 m . najboljem nahođenju pomazali. naišli su na snage koje su im zapriječile put. bez obzira tada je to još jedna izvanbiblijska potvrda Patrijarških zapisa.

bedemi su se svaki put premještali prema središtu Sumera. Usredotočenost Biblije na te bitke mogla je završiti tim povratkom da nije činjenice da je među zarobljenicima bio i Abramov nećak Lot. e. i dao se u potjeru. Tamo su. njegov božanski otac. op." Povijesni zapisi sugeriraju da "Rat kraljeva". ma koliko smion i opsežan. Okrenuvši se prema sjeveru. Međutim. voćnjacima i trgovačkim središtima. Mrtvo more u to je vrijeme bilo kraće. osvajači krenuše natrag. Tamošnja naselja uključivala su pet gradova. kao što zna­ mo. e.a. Kada se sljedeći (i posljednji. a teritorij kojim se upravljalo iz Ura stalno se smanjivao. pr." elamitskim trupama. vojska Istoka kre­ nula je prema sjeveru. 92 93 . Nakon što je izbjeglica iz Sodome Abramu ispričala što se dogodilo. Pljačkajući gradove i uzima­ jući zarobljenike. g. Sam Marduk. kazuje nam Biblija. gdje je Lot oslobođen. U njihovom napredovanju prema dragocjenom cilju Zapadnjacima je rukovodio Nabu." Njegovi ja­ hači sustigli su napadače tek na sjeveru. pr. govore većinom o obrambenim mjerama koje je poduzimao. njegov sadašnji južni dio još nije bio pod vodom: u to je vrijeme to bila plodna ravnica bogata obradivom zemljom. Biblija o tom pothvatu kaže da je Abram "do nogu potukao Kedor-Laomera i kraljeve koji bijahu s njim. umro 2039. četiri kralja pobijedila petoricu kraljeva. njih tristo osamnaest. Tu se najviše oslonio na gradnju novih dijelova "Zapa­ dnog zida" koji je sprječavao najezde Amorejaca.) vladar dinastije Ura III. n. Podaci o devet godina njegove vladavine bilježe dva vojna pohoda prema sjeveru. Ibbi-Sin. zamijenio ga je njegov brat Su-Sin. kako ih je Biblija nazvala.: nije pao od protivnikovog koplja već od uboda škorpiona. Veliki bogovi tada su pozvani na hitno vijećanje na kojem su odo­ brili izvanredne mjere koje su zauvijek promijenile budućnost. a opljačkani plijen vraćen. nije uspio zaustaviti Marduk-Nabuovo nadiranje. "pet grješnih gradova". blizu Damaska (vidi sliku 32). napadači sa zapada su se probili kroz obrambeni zid i unu­ tar sumerskog teritorija se borili s Urovom "Stranom legijom. ovaj put zapadnom stranom rijeke Jordan. osvajači su se sada suočili s udruženim snaga­ ma. međutim nijedan prema zapadu. n.POSLJEDNJI DANI ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA Nakon što je spriječena u ulasku na Sinajski poluotok. po­ peo na prijestolje. Amar-Sin je. između ostalih i zloglasne Sodomu i Gomoru. Godine 2030. na ponovno zauzi­ manje Babilona čekao je u Haranu. on je "naoružao svoje uvježbane ljude.

"moje je vrijeme isteklo!" Došao je čas. Takve selidbe bogova navele su posljednja dva sumerska kralja. pr. "da ponovno izgradim svoj hram i trajno prebivalište osnujem. na tom istom mjestu. veliki bog. "Dokad?" zemlji i u njemu zavapih — "Dvadeset i četiri godine u Haranu se gniježđah". n.SAG. Da je nuklearno oružje na Zemlji prvi put upotrijebljeno ne 1 9 4 5 ." Iz Harana je vapio drugim bogovima: "Dokad?" Nije li Vrijeme već stiglo. Tužna činjenica je da je eskalacija sukoba — između bogova. te ih staviti u pravi kontekst. Ja sam božanski Marduk. Marduk je to učinio nakon što mu je Nergal obećao da u Babilonu ništa neće biti poremećeno i oskvrnavljeno. čak u Južnoj Americi. prije četiri tisuće godina. je činjenica. Bijah i zbog svojih grijeha. Kao što je već rečeno. pitao je u svojoj proročanskoj autobiografiji: O. Ninurta se prihvatio izgradnje alternativne svemirske luke na drugoj strani svijeta." U vizionarskom zanosu govorio je kako vidi svoj hram E. g. nastavio je Marduk. Posebno bijesan bio je Marduk koji je primio vijesti o pljačkama. no dogodilo se suprotno. Taj kobni događaj zabilježen je u mnogo različitih drevnih zapisa na temelju kojih se može doći do odgovora na pitanja što. ne između ljudi —dovela do upotrebe nuklearnog oružja. Zbog svega toga bogovi i ljudi bili su sve više ogorčeni. Marduk se razbjesnio kada je saznao da su "nevrijedni" Elamiti oskvrnavili njegov tamošnji hram: "Od babilonskog hrama napraviše brlog za stotine pasa. rekao je. posljednji put kada je Marduk bio tamo njegov polubrat Nergal nagovorio ga je da ode na miran način i pričeka dok nebesko vrijeme ne dođe na doba Ovna. kako. nego 2024. To što rat kraljeva nije rezultirao pokoravanjem "pobunjeničkih ze­ malja" dakako da je obeshrabrilo Enlilite a ohrabrilo Mardukite. glasno kriješteći lete gavrani i ispuštaju ondje svoj gnjus. budući daje prvi židovski patrijarh Abraham bio svjedok te grozomorne katastrofe. u gorje Hattija. Hattiproroči'stepronađoh.PROHUJALO S VIHOROM svojoj privrženosti Enlilitima i u njegovom sumerskom uporištu Eriduu počnu štovati Enkija. na području današnjeg Perua. Odsutnost bogova također je oslabila vlast nad elamitskom "Stranom regijom". izgnan čujte moje tajne: PROHUJALO S VIHOROM O pasnost od upotrebe "oružja za masovno uništenje" na Bliskom isto­ ku u osnovi je straha od ispunjenja proročanstava o armagedonu. e. da se pokolebaju u U mnogim Dođoh u skitao se od kraja do kraja svijeta. Ako je ikada postojao čin maksimalno vrijeđan žaljenja koji je imao potpuno neočekivane posljedice. lutalica bio. tko i zašto. da se zaputi prema svom gradu (Babilonu). Su-Sina i Ibbi-Sina. ra­ Šesto poglavlje zaranjima i oskvrnućima u njegovom voljenom Babilonu. u planine otiđoh. ILA ("Hram uzvišenog krova") kako se poput planine uzdiže s platforme 95 . Jedan od tih drevnih izvora je hebrejska Biblija. Tekstovi navode da je i sam Enlil na duga vremenska razdoblja izbivao iz Sumera. to je bio taj. pa zapisi govore o "oskvrnućima" što su ih počinile elamitske trupe. no doga­ đaji su učinili i više od toga. sam zemljama g. Po Enlilovim uputama. a ne fikcija. e. veliki bogovi. n.

" Godina u kojoj je dvadesetčetverogodišnjem boravku u Haranu došao kraj bila je 2024. s presudnim pomakom precesijskog sata za jedan stupanj . pr. sigurnom mjestu.. "stao bez poštovanja govoriti . a ne Enlila.. privodi kraju. ali da se pri tome ne smije naškoditi ni bogovima ni ljudima. Mardukov vapaj "dokad?" upućen velikim bogovima nije bio uzaludan jer vodstvo Anunnakija stalno se savjetovalo. Enki je znao gdje. stoji u drevnim tekstovima.kako vrijeme prolazi. a počinje se pomaljati doba Ovna. prorokovao je Marduk. Izabravši Nergala i Ninurtu da izvrše misiju. Postojala je stalna komunikacija s Anuom: "Od Anua ka Zemlji riječi su putovale. s bljeskom lete. Marduk je to nazivao nebeskim proročištem. n. Nakon katastrofe koja je rezultirala smrću nebrojenih ljudi i opustošenjem Sumera. Pretkazao je da će Babilon biti vječan. spremljeno na tajnom podzemnom mjestu (prema zapisu katalogiziranom kao CT-xvi. "Anu. a vlastiti otac istjerao — "savjetujući se sam sa sobom". Ninigšzida/Toth mogao ga je potvrditi pomoću svih kamenih krugova koje je podigao drugdje po Zemlji.na nebesima doba Bika. "Za što su Marduk i Nabu u stvari optuženi?" Njegova srdžba bila je usmjerena osobito na njegova sina Nergala: "Zašto ne nastaviš s potporom?". Nergal je povjerljivom pisaru izdiktirao svoje viđenje događa- 97 . Na temelju današnjeg stupnja tehnološkog razvoja može se reći da je to bilo sedam nuklearnih naprava: "Užasom ispunjene. En­ lil je potaknuo zlu zavjeru protiv Babilona. no znao je da se nalazi negdje na Zemlji." Njegov glavni op tužitelj bio je Utu/Samaš koji je. s Anuovim blagoslovom." Govoreći u ime svog oca. Počeo je vikati kako bi nadglasao Nergala te je. Točno sedamdeset i dvije godine prije toga Marduk je bio pristao mirno otići iz Babilona i pričekati na prorokovano nebesko vrijeme. Tada je Nergal — nakon što su ga Marduk i Nabu oklevetali. od Zemlje do Anua riječi su stizale." On je jasno dao do znanja da je njegovo odobrenje tog koraka bez presedana ograničeno na to da se Marduka liši sinajske svemirske luke. optužbe i protuoptužbe odvijale su se usprkos sve očitijoj činjenici — onome što je Marduk nazivao nebeskim proročištem — da se . Mardukovo doba. Ninurta je dolazak novog doba mogao vidjeti u svom hraniti Eninnu u Lagašu (što ga je izgradio Gudeja). na području brata mu Gibila): Tih sedam u planinama leže. šokiravši se kada je saznao da su čak i u samom Nipptiru stvari krenule po zlu. Zabrinut zbog pogoršanja situacije. no on je svu krivnju svalio na Marduka i Nabua. Ninurta je pozvan da objasni nedolično ponašanje Elamita.grozote protiv Enlila: 'Nema pravde. Enlil se je žurno vratio u Sumer. smilovao se Zemlji". došao na ideju da upotrijebi "strašno oružje". zodijačko doba Enlila. stvari se nisu odvijale tim putem: došlo je do katastrofalnih neželje­ nih posljedica.'" Bila je to nečuvena optužba protiv Gospodara zapovjednika. U šupljini pod zemljom počivaju. Nabu je okrivio Ninumi i oživio stare optužbe protiv Nergala zbog nestanka pretpoto­ pnih instrumenata za nadgledanje nebesa te neuspjeha da spriječi oskvrnuća u Babilonu. opisujući strašnu situaciju. kako neslužbeno tako i na službenim vijećima. . e. reci 44-46. no znao je i Enlil. Međutim.pitao gaje.POSLJEDNJI DANI PROHUJALO S VIHOROM u Babilonu. Njih dvojica su se toliko prepirali da je Enki naposljetku viknuo na Nergala da se udalji. Ratno vijeće bogova nadglasalo je Enkija i prihvatilo Nergalov prijedlog da se Marduku zada teški udarac. sve te raspre. rekao: "Sve to skrivio je Nabu. No. Mesijanska vremena. no govorio je u obranu sina. vladar bogova. Vijećanje bogova prekinulo se u neredu." Bile su davno donesene na Zemlju s Nibirua i skrivene na nekom tajnom. za njegov su dolazak znali i ljudi. razaranje je bilo planirano. bogovi su im više nego jasno dali do znanja da je misija ograničenog i uvjetovanog opsega. s kraljem po njegovu izboru. Pozvan je Nabu i "pred bogove dode sin svoga oca. negdje u Africi. da će to biti grad pun radosti. "otjerat će zlo i ne­ sreću i donijeti čovječanstvu majčinsku ljubav. Nazivao ga je "Kuća mog zavjeta". Zatim se javio Enki. Nije znao gdje je skriveno. g.

bitku pode u skladu s danom riječi. bogovi tog mjesta napustiše ga — zaštitnici njegovi u nebeske visine otiđoše. akadskih i biblijskih izvora. krenuli na svoju konačnu misiju: Uto junak Erra pamteći riječi Ishum također u tjeskoba naprijed krenu Ishurnove. a Nergal će napasti obližnje "grješne gradove". Erra pođe Putem kralja te gradove dokrajči." I tako su jednog jutra njih dvojica. Inzistirao je da treba upozoriti ne samo Anunnakije koji upravljaju svemirskim instalacijama nego čak i neke ljude: "Hrabri Erra" . u pustoš ih pretvori". na zlo nahuškani. "Ishum podigne ruku svoju. međutim ipak zaprepašćuje kako se upravo u tom apokaliptičnom događaju spajaju Biblija i mezopotamski tekstovi. Do istinite priče možemo doći kada tom tekstu pridodamo podatke iz nekoliko drugih sumerskih. Drevni tekst zatim opisuje što je učinio Nergal: "Slijedeći Ishumov primjer. Tako je 2 0 2 4 . godine pr. stigla im je vijest da Nabu ne miruje: "Iz svog hrama krenuo je svim gradovima svojim zavladati. dvosmisleni su u pogledu toga je li to upozorenje dano i ljudima u gradovima osuđeni­ ma na propast. pročelje mu izbrisano. na Sinajskom poluotoku i obližnjoj ravnici Mrtvog mora upotrijebljeno nuklearno oružje: uništena je sve­ mirska luka i pet gradova.). Dok su se on svađali. Ono što bijaše podignuto za ispaljivanje prema Anuu bijaše uništeno. prema Velikom moru zaputio se. Dostupni nam tekstovi čak govore tko je otišao na koji cilj: "Ishum se zaputi prema najvišoj planini" (da je svemirska luka bila pokraj te planine znamo iz epa o Gilgamešu). zatim ću uništiti i oca. u srcu njegovome. u Veliko more ušao je i zasjeo na prijestolje što njegovo nije. Iz mezopotamskih tekstova koji opisuju te događaje znamo da su. Ninurta je na svoje zaprepaštenje saznao da se Nergal ne obazire na zadana ograničenja misije te da namjerava upotrijebiti oružje nekon­ trolirano kako bi izravnao osobne račune: "Uništit ću sina i ostaviti oca da ga pokopa. da pobjegnu od izgaranja". Ti gradovi nalazili su se na ravnici južno od Mrtvog mora. a Ninurtu Ishum ("Pržitelj"). nego je zauzimao sredo­ zemne otoke i imenovao se njihovim vladarom! Nergal/Erra zbog toga je prigovarao da uništenje svemirske luke nije dovoljno: Nabua i gradove koji su mu pristupili također treba kazniti — treba ih uništiti! Budući da su sada imali dvije mete. S obzirom na naše objašnjenje Abrahamove misije u Kanaanu to nije čudno. podi­ jelivši između sebe sedam nuklearnih naprava. planina se sruši .rekao je Nergalu "zar ćeš i nevinoga iskorijeniti s krivim? Hoćeš li s onima koji sa griješili protiv tebe uništiti i one koji nisu griješili?" Prema drevnom tekstu.POSLJEDNJI DANI PROHUJALO s VIHOROM ja. Tu nam Biblija daje pojedinosti koje nedostaju: u Postanku m 99 . No. iako mezopotamski tekstovi ponavljaju da su "dvojica natjerala bogove u bijeg. oko njega sve opustošeno. n." Ninurta je izbrisao sve­ mirsku luku i njezine instalacije jednim nuklearnim udarcem. kao što je zatraženo. Nergal/Erra je bio nagovoren: "Erri se riječi Ishumove svidješe kao fino ulje. e." Ipak. tek što je sve dogovoreno Ninurta se počeo premi­ šljati. njegovi ciljevi bili su "grješni gradovi" čiji kraljevi su sklopili savez protiv Kraljeva istoka." Nabu ne samo da je obraćao zapadne gradove. Anunnakiji koji su čuvali svemirsku luku bili upozoreni: "Njih dvojica (Nergal i Niinurta.. pokušavajući se osloboditi krivnje. a. Tako saznajemo da je Nergal odmah po donošenju odluke. Taj dugački tekst poznat je kao Erra Epos jer Nergala naziva epitetom Erra ("Uništavatelj"). Nergal i Ninurta našli su se pred još jednim problemom: neće li razaranje svemirske luke upozoriti Nabua i njegove grješne sljedbenike da pobjegnu? Rješenje su pronašli u razdva­ janju: Ninurta će napasti svemirsku luku. hvalisao se Nergal. op. ne če­ kajući Ninurtu. natjeraše nje­ gove čuvare u stranu.. požurio u Gibilovo afričko područje kako bi pronašao oružje. kojeg neće imati tko pokopati".

"jer će Jahve uništiti grad. kao dim kakve klačine. "podigavši pogled." Obitelj je oklijevala pa je jedan od "anđela" pristao da se uništenje odgodi dok Lot i njegova obitelj ne dođu do sigurnosti planina. kada su tri božanska bića ("anđela" koji su izgledali poput ljudi) posjetila Abrahama. "I čim je završio razgovor s Abrahamom Jahve ode. 100 101 ." Abraham je tada imao devedeset i devet godina. te ponovno kada je zbog njegovog nećaka Lota uništenje odgođeno. sada identificiran kao Gospodin Bog." Druga dva božanska bića — u nastavku priče u 19..pitao je Abraham Boga." Premda ih se opisuje kao anashim. Kada mu je Bog odgovorio da će. ali se obično prevodi kao "anđeli" — navečer su stigli u Sodomu.upravi pogled prema Sodomi i Go­ mori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom. no ne i drugi stanovnici "grješnih gradova. a mezopotamske tekstove smatraju pukim mitovima pokušali su uništenje Sodome i Gomore pripisati nekoj prirodnoj katastrofi. pr. to je morala biti 2024. Priča počinje u 18. glavi Postanka kada Abraham. Ono što se zbivalo u Gomori potvrdilo je iskvarenost tamošnjih ljudi. "Možda ima pedeset nevinih u gradu. kako je bio rođen 2123.... osim što rasvjetljava različite "katastrofalne" aspekte događaja.. odlučuje otkriti Abrahamu njihov zadatak: utvrditi jesu li Sodoma i Gomora doista grješni gradovi čije uništenje je opravdano. dok je jednog vrućeg poslijepodneva sjedio na ulazu u svoj šator. Kako se ispostavilo. neodoljivo podsjeća na priču o "drevnim astronautima".. a što ako ih ima samo četrdeset? A ako ih ima samo trideset? I tako se to spustilo sve do deset. odgodivi te čak opozivi događaj: jednom kada se Abraham pogađao s Gospodom da poštedi gradove kako ne bi nevine uništio s krivima. Pa ipak. e. bili su na neki način drukčiji odnosno neo­ bični budući da je Abraham izjurio iz šatora i poklonio im se do zemlje te im — nazivajući se njihovim slugom — oprao noge i ponudio ih hranom. Dok su odlazili njihov vođa. n. u redu. podudarnost je to koje se teolozi i drugi stručnjaci najvi­ še klone. što doslovno znači "izaslanici". n. pr. Oni koji sumnjaju u Bibliju. opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. g.POSLJEDNJI DANI PROHUJALO S VIHOROM možemo pročitati da su i Abraham i njegov nećak Lot doista bili upozoreni. među­ tim biblijska verzija priče dva puta potvrđuje da "uništenje. e. g. trojica su bili božanska bića.. Zatim je uslijedilo nevjerojatno pogađanje čovjeka i Boga. Abraham je pitao. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?" . Dok su dvojica od trojice nastavili prema Sodomi. i u zoru su dvojica pozvala Abrahamovog neća­ ka Lota da pobjegne zajedno s cijelom svojom obitelji. budući da dio o događajima na dan prije uništenja. Abraham prilazi Bogu i prigovara mu (!) riječima koje su identične onima u mezopotamskom tekstu: Hoćeš li iskori­ jeniti i nevinoga s krivim? (Postanak 18:23). tada u devedeset i devetoj godini života." Biblijski izvještaj. što znači "ljudi". a Abraham se vrati u svoje mjesto. sadrži pojedinosti koje nam na nevjerojatan način rasvjetljavaju kako bogove općenito tako i njihov odnos s Abrahamom. glavi naziva ih se malachim. "Sutradan ujutro Abraham . grad biti spašen ako u njemu živi pedeset nevinih. Podudaranje mezopotamskih zapisa s biblijskim Postankom što se tiče uništenja Sodome i Gomore u isti je mah jedna od najznačajnijih potvrda vjerodostojnosti Biblije općenito te posebno potvrda statusa i uloge Abrahama. sumpornim ognjem" nije bilo prirodna katastrofa nego unaprijed smišljeni.

Oluja. Zanimljivo je da relevantni mezo­ potamski tekstovi potvrđuju tu topografsku promjenu te čak sugeriraju da je more postalo mrtvo kao posljedica nuklearne eksplozije: Erra je. kako se ispostavilo. Nastojanja izraelskih arheologa da istraže tamošnje morsko dno urodila su otkrićem zagonetnih podvodnih ruševina. SLIKA 35 Uništenje gradova na ravnici Mrtvog mora izazvalo je rušenje južne obale mora. kao dodatak." SLIKA 36 Erra i Ishum su. na čijoj polovici Mrtvog mora se ruševine nalaze. "kopao kroz more i podijelio ga na dvoje. izazvali mnogo više od uništenja svemirske luke i "grješnih gradova": kao posljedica nuklearnih eksplozija. međutim Hašimidska Kraljevina Jordan. doveo je do izumiranja svega što u njemu živi. izgorjelo i zacrnjeno kamenje (slika 35).POSLJEDNJI DANI PROHUJALO s VIHOROM Fotografije Sinajskog poluotoka snimljene iz svemira (slika 34) i dalje pokazuju golemu šupljinu i raspuklinu na površini na mjestu gdje je došlo do nuklearne eksplozije. zaustavila je daljnja istraživanja. to kamenje sadrži neuobičaje­ no visok udio izotopa urana-235. što prema mišljenjima stručnjaka ukazuje na naglo izlaganje golemoj toplini nuklearnog podrijetla. od mora odvojeno barijerom zvanom "El-Lissan" ("Jezik") (slika 36). čak i krokodila. zao vjetar nebom. navode. kružio je 102 103 . Po tom području je i dandanas razasuto razlomljeno. što je dovelo do poplavljivanja nekoć plodnog područja koje je i dandanas.

. To je. usta im puna pljuvotine. nikad viđena. dotad nepoznata ljudima. njegova supruga Bau također je otišla iz Lagaša. katastrofa Nošena Zlim vihorom. Hramovi. čitatelj će se sjetiti. nego njegovo "napuštanje": bogovi koji su tamo boravili na­ pustili su ga. praznine. "usta im bijahu oblivena krvlju." Oni koji su se skrili iza zatvorenih vrata popadali su u kućama..POSLJEDNJI DANI PROHUJALO S VIHOROM I počela je lančana reakcija neželjenih posljedica." Nadalje. bila je to posljedica pojedinačnog događaja — "naje­ danput.." Sav život je nestao. i tako dalje. kako se navodi u jadikovkama (i drugim tekstovi­ Povijesni zapisi pokazuju da je sumerska civilizacija doživjela slom u šestoj godini Ibbi-Sinove vladavine u Uru — 2 0 2 4 . njegove staje su se ispraznile. ispraznio obore za ovce. refren koji su naricatelji ponavljali kako bi naglasili svoju žalost. Sto je to moglo biti? Odgovor na zagonetku nalazio se u samim tekstovima: Prohujalo s vihorom. Narmar i Ningal. nije to igra riječi povezana s naslovom slavnog romana/igranog filma. ljudi i životinja. ali ne i razaranja. "kraljica Ereha". Čak je i "sumerskim rijekama tekla vođa koja je bila gorka. n. ne zna se da je došla. 1 tako dalje. To je bio refren u tekstovima jadikovki: Enlil je napustio svoj hram. kuće i obori bili su nedirnuti — cijeli. prolazi kao poplava. Zatim su otkriveni i drugi tekstovi s jadikovkama. bilje na livadama je uvelo. napustio je svoj voljeni hram u Nippuru. i prouzročio da "katastrofa.. no prazni. e. Inanna. strašna malaksalost. bio je izravna posljedica odluke velikih bogova. "nestao s vihorom". 104 ma). Bila je to nevidljiva smrt: "Stoji kraj čovjeka. u bljesku munje izazvan" — do kojeg je došlo daleko na zapadu: 105 . njegova druži­ ca Ninlil također je bila otišla. kuće su bile ondje. Najviši zid. Nannar je napustio Ur — njegovi obori za ovce su "ispražnjeni vihorom"." Bila je to strašna smrt: "Kašalj i sluz oslabiše im prsa. nekoć obrađivana polja obrasla su u korov. staje i obori za ovce bili su ondje — međutim nije ostalo ništa živoga. Jedan sumerski grad za drugim nabrajani su kao "napušteni" — bez svojih bogova. nego i nad čitavim Sumerom. oni koji su pobjegli na krovove pomrli su na krovovima. Ninurta je napustio svoj hram. Međutim. Ninlil je "nestala s vihorom" iz svog hrama.. to je bila smrt od koje nije bilo bijega: smrt "koja tumara ulicom. Eninnu. Bila je to katastrofa kakve nikad prije nije bilo: Zemlju ljudima Katastrofa za izdržati Sumer zadesi nepoznata. tajanstvena nesreća pogodila cijeli Sumer. pogodi zemlju. Naime." Mrtvi i umirući ležali su posvuda. Zatim je otkriven tekst pod naslovom "Jadikovka nad uništenim Urom" koji je zbunio stručnjake. nijedan kračun zau­ staviti. Stručnjaci su sada pokušavali odgonetnuti kakva je to "strašna katastrofa". Ninmah je napustila svoj grad Keš." To je bio Zao vihor koji je "opustošio gradove. Ne. ljudi koji su tamo živjeli otišli su. Stručnjaci su pretpostavili da je to ponavljanje riječi literarno sredstvo. pr. (odluka) iz srca Enlilovog. napustili Ur. nijedna vrata ne mogu je zadržati. kad uđe u kuću. međutim ne postoje dokazi o takvoj razornoj invaziji. g. Digao se "zao vihor". u njemu se nije oplakivalo fizičko uništenje Ura. "Divlji Bik". najednom malaksali i ošamućeni postadoše. i glavobolja. bila godina kada je Abraham imao devedeset i devet godina. Povjesničari su isprva pretpostavljali da su sumersku prijestolnicu Ur pregazili "barbarski osvajači".. gradovi su bili ondje. ali ne i ruševine. nije bio prirodna katastrofa." Došlo je do opustošenja.. opustošio staje. napustila je Ereh.. to nije bilo literarno sredstvo — to je bila doslovna istina: Sumer i njegovi gradovi doslovno su bili ispražnjeni djelovanjem vihora. U njima se jadikovalo ne samo nad Urom. Prouzrokovala ga je "velika oluja što naredi je Anu. Tekstovi jasno ističu da Zao vihor. I opet su govorili 0 "napuštanju": ne samo da su bogovi Ura. a ipak je nitko ne može vidjeti. koja je puštena na cestu. Enlil.. najdeblji zid. opustošio kuće. koji je "nosio beznađe od grada do grada". nemoguća." Kada je Zao vjetar ščepao svoje žrtve.

čini se da je uglavnom glasnici pošasti Autori tekstova s jadikovkama. odani građani Uruka bježali su ne bi li spasili živu glavu. Jadikovka nad pustošenjem Ura i Sumera. Moćno izazvali ne uništenje nego tiho istrebljenje. nebo je a zemlja zdrobljeno razorena. bijahu. Nipurska jadi­ kovka. nakon što je toliko dugo bilo skriveno. Većina ih je bila rođena na Zemlji i za njih su priče o nuklearnim ratovima na Nibiruu bile "priče starijih". U Uru. koji je trebao biti pametniji. došlo je preko Ravnice ne-milosti. strah i metež koji su u Sumeru i njegovim gradovima zavladali kada je oglašena uzbuna živopisno su opisani u nizu jadikovki. njezin preteča. Poput gorkog otrova od bogova. glavnom gradu." Nastala je oluja koja se "stvorila u bljesku munje"." To je bio dan koji se ne vrijedilo načelo "svatko za sebe". Zao udar bijaše potomstvo. donoseći s radioaktivnim zra­ kom smrt svemu što je živjelo. odnijeti nuklearni oblak prema nenaseljenim pustinja­ ma koje obuhvaća današnja Saudijska Arabija? Ne postoji zadovoljavajući odgovor." Ipak. Tamo je. oluja što spržila je nebo. ostavili su nam zoran prikaz onoga što se dogodilo.POSLJEDNJI DANI PROHUJALO s VIHOROM "Došlo je iz planina. došlo je sa zapada." Da je uzrok "zlog vihora" bilo nuklearno uništenje na Sinajskom polu­ otoku i u njegovoj blizini postaje jasno kada tekstovi navode da su bogovi znali njegovo podrijetlo i uzrok — udar. Zabilježeno je i Enlilovo izravno priznanje neizbje­ žnosti: lice joj istrto u Kada se nebo zacrnilo i pre krilo nas sjenom — tog dana rodio se Zao vihor. svi na njegovom puru — kako bogovi tako i ljudi — upozoreni da bježe i spase život. jasno je da su. Nannarova supruga). no Zli vihor ih je svejedno pokosio." Slika doduše nije posvuda bila jednaka. Nannar/Sin je bio tako skeptičan da nije povjerovao da je sudbina njegovog grada zapečaćena. Iz svih relevantnih tekstova je razvidno. Njegov dugački i emotivni apel njegovom ocu Enlilu da spriječi katastrofu zabilježen je u Urskoj jadikovki (koju je sastavila Ningal. kao što su Urska jadikovka. ako uopće. "ono je proizvelo strašne zrake što sve su opržile poput va­ tre. Sto se tiče bogova. vihoru — nuklearna gljiva — a iza nje su slijedili "udari vjetra. Kao što stoji u Uručkoj jadikovki: "Ustajte! Bježite! Sakrijte se u stepu!" ljudima je rečeno usred noći. Uručka jadikovka i druge. da nijedan od bogova nije očekivao takav ishod. te tamo 106 107 . Zatim se u nebesa digao "gust oblak što propast donosi" — smije zaboraviti: Tog dana... eksplozija. sinovi junački. Sto se ljudi tiče. a ne razara­ nju "grješnih gradova". Zao udar najavi oluju kobnu.. do Sumera. "Spopadnuti strahom. možda uz izuzetak Enkij a. "usred planina". sami bogovi. u jakom bljesku došlo do nuklearne eksplozije u obliku gljive — i odande su vjetrovi sa Sredozemnog mora donijeli otrovni nuklearni oblak prema istoku. Pomoću svojih različitih letjelica i plovila odlazili su zrakom i morem ne bi li izbjegli nuklearni oblak. tekstovi tek navode da su "veliki bogovi problijedjeli vidjevši ko­ liko golema je oluja. možda mislio da će oružje. Čim su Ninurta i Nergal iz nebesa lansirali Strašno oružje.. Panika. Je li Anu. bogovi su ih upozorili prije no što su pobjegli. koji je upozoravao i prosvjedovao protiv upotrebe Strašnog oružja. čim se shvatilo koliko je snažan nuklearni otrov i kuda ga vjetrovi nose. Različiti tekstovi otrovni vjetar uporno pripisuju eksploziji "na mjestu gdje bogovi uzlaze i spuštaju se" — uništenju svemirske luke. biti poluupotrebljivo ili posve neupotreblji­ vo? Jesu li Enlil i Ninurta (koji je bio došao s Nibirua) pretpostavili da će vjetrovi.

Zli vihor naškodio je još barem jednom božanstvu... božice Ningal. Enkijev grad Eridu. "Oluja je opustošila gradove. Enkijeva supruga." "O.POSLJEDNJI DANI PROHUJALO S VIHOROM Uru je podarena Vječna kraljevska čast — mu nije. tako je i Enki uputio Marduka da kaže svojim sljedbenicima "da se ne okreću i ne osvr­ ću"." Začudo.. kada je otrovni oblak "odnesen iz grada". Bio je dan kada je Zli vihor došao do Ura. doprli su najistočnije do planine Zagros). dani Babilona?' . Kada je oglašena uzbuna Marduk je kontaktirao svog oca i zamolio ga za savjet: 'Sto da rade gra­ Nakon dvije tisuće godina velika sumerska civilizacija zauvijek je ne­ stala s vihorom. jednako kao što su dvojica "anđela" savjetovala Lota i njegovu obitelj da se ne osvrću kada su bježali iz Sodome." Mnogi građani Eridua su ga slijedili te. vladavina podarena Nespremni prihvatiti neizbježno i previše privrženi građanima Ura da bi ga napustili. hramu boga Nannara u Uru." Kada je došao sudnji dan." Na ispaši "stoka sitna i krupna nestade." "Ni­ tko putovima ne kroči.. kako da čovjek sada živi? Kuća je postala kuća suza. "u Uru se digla gorka jadikovka. sami od sebe nestajali. Babilon i njegovi građani prošli su bez posljedica. podzemnoj prostoriji duboko ispod njihova zigurata." Nije jasno koliko teško je bila pogođena. nezdrav korov bješe rastao. glasio je Enkijev savjet." Obrađena polja su se osušila. bila je liječnica i jednostavno se nije mogla natjerati da ode. odletjela iz grada i sklonila se u Enkijevom afričkom Abzuu: "Ninki. Žurno se odjenula i naredila da se boga iznese iz Ura i odnese daleko od grada kojeg su oboje voljeli." Mrtvi su ostali ležati. u močvarama trstika trunula je u smradu. Ujutro." Obori za ovce "padoše žrtvom Zlom vjetru. međutim kasniji zapisi iz Sumera sugeriraju da nije dugo poživjela. u tamu". Božanski je par noć noćnih mora proveo u "termitnjaku". gorka je tvoja pustoš!" jadikovalo se u pjesmama. Iz Eriduške jadikovke saznajemo da je Ninki. čija zemlja je stradala i natjerala srce tvoje u plač!" Grad je ostao stran grad. koja je bila sama u Lagašu (budući da je njezin suprug bio zauzet uništavanjem svemirske luke). smješten najdalje na jugu. sa sigurne udaljenosti dan i pol promatrali kako oluja "zahvaća Eridu.pitao ga je. oluja ju pogodi. Ningal je opazila da je Nannar bolestan. Ur i hramovi padoše žrtvom njegovi. "na obalama Tigrisa i Eufrata samo bolestan. "O. odgovorio mu je Enki. Budući da su poslušali taj savjet i zbog smjera vjetra. Velika Gospa. zes 109 . kao mast na suncu. Ako bijeg nije moguć ljudi trebaju potražiti zaklon pod zemljom: "Skloni ih u odaju pod zemljom. nepokopani. kao da bijaše smrtnica. sam Enki se sklonio tek onoliko koliko je potrebno da se makne s puta Zlom vihoru: "Gospodar Eridua stajao je kraj svog grada. bila je to Ninurtina supruga Bau. odletje poput ptice i napusti svoj grad. svi živi stvorovi skončaše." Me­ đutim. Zlog vihora. očito je bio na rubu puta kojim je prolazio Zli vihor. tamo gdje su se srušili: "Mrtvaci su. opustošila kuće. napisala je Ningal. Nannar i Ningal odlučili su ondje ostati. Kada je Zao vihor prošao (njegovi ostaci. Jadikovke bilježe da je "tog dana oluja sustigla Gospu Bau. kako iz zapisa saznajemo. nitko ne ide cestama. Omiljena u svom narodu koji ju je zvao "Majka Bati". no nismo pobjegli od nečisti. to tjera srce moje u plač. zbog sudbine njegove gorke je suze lio. "no od nečistog zadaha tog dana nismo pobjegli. utaborivši se u poljima. "i dalje drhtim na spomen tog dana". ostavio je iza sebe opustošen i iznuren Sumer. najmanje pogođen od svih glavnih sumerskih središta bio je Babilon jer je ležao izvan sjevernog ruba oluje. 'Oni koji mogu bježati trebaju ići na sjever'.

znači "otprilike 2025. godine koju je provela međunarodna multidisciplinarna sku­ pine od sedam znanstvenika pokrenula je nove trendove.POSLJEDNJI DANI PROHUJALO S VIHOROM Posljednjih godina arheolozima su se pridružili geolozi. e. n. " To.. e. a upravo je to bio put sumerskog "Zlog vjetra". Studija ne objašnjava uzrok nagle "kli­ matske promjene". dust storms) te da je prašina — neobična "atmosferska mineralna prašina" — bila nošena zračnim strujama preko ju­ žne Mezopotamije do Perzijskog zaljeva i dalje (slika 37). Studija pod naslovom "Klimatske promjene i slom Akadskog carstva: dokazi iz dubokog mora". . godina n. Kuvajta i Sirije o tome da je do "masovnog napuštanja aluvijalne ravnice" između rijeka Eufrata i Tigrisa došlo zbog "oluja prašine koje su započele prije 4025 godina. pokušavaju riješiti enigmu naglog sloma Sumera i Akada krajem trećeg tisućljeća prije nove ere. g. pr. Došli su do zaključka da je neobična klimatska pro­ mjena na područjima uz Mrtvo more uzrokovala olujne vjetrove s oblacima guste prašine s isušenog tla (engl. U dijelu koji se bavio događajima u Mezopotamiji poziva se na dokaze iz Iraka. objašnjava što se dogodilo. posvetio je svjet­ skoj paleoklimi. no prvenstveno s dna Omanskog zaljeva. drugim riječima. pr. dramatičnog događaja koji se dogodio prije otprilike 4025 godina. no ili SLIKA 37 Sudbonosna godina. godine koju smo naveli! Zanimljivo je da su znanstvenici koji su sudjelovali u tom istraživanju primijetili da je "razina Mrtvog mora u to vrijeme naglo pala za sto metara. U sklopu istraži­ vanja proveli su kemijsku i radiološku analizu pradavnih slojeva prašine iz tog razdoblja s različitih lokaliteta na Bliskom istoku. Određivanje starosti neobične "atmosferske prašine" pomoću ugljika dovelo je do zaključka da je ona nastala kao po­ sljedica "neuobičajenog. klimatolozi i drugi znanstvenici koji proučavaju zemlju te zajednički. n. objavljena u znanstvenom časopisu Geologija od travnja 2000. " — upravo 2024." Tu stavku ostavljaju bez objašnjenja — no očito je da proboj južne barijere Mrrvog mora i poplavljivanje ravnice. Znanstveni časopis Science broj od 27. g. kao što smo to opisali. bila je 2 0 2 4 .e. potvrđuje suvremena znanost. travnja 2001. međutim navodi za nju isti datum: 4025 godina prije 2001. u multidisciplinarnim projektima.

za svoj Vječni grad izabrao Sedmo poglavlj Babilon u Mezopotamiji. tako da su i hramovi i kraljevi bili posvećeni Marduku/Rau kao Amonu. Nepredviđena nuklearna oluja. To je u gotovo svakom pogledti bilo istinski Novo doba. dok je istovremeno bogove s nebesa dovelo na Zemlju. "zao vjetar". e. Najveći paradoks sastojao se u tome što je ljude nagnalo da gledaju na nebesa. Za Marduka je Novo doba predstavljalo ispravak nepravde. najavilo je — "s praskom".) konstelacija Bika bila je središnje mjesto zodijačkog cildusa. Promjene koje je izazvalo to Novo doba utječu na nas i dandanas.S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA s glavom bika koji su obrubljivali procesijski put prema velikim hramovima u Karnaku (slika 39) koje su faraoni novo uspostavljenog Srednjeg Carstva po­ čeli graditi odmah po uspostavi Raove/Mardukove vrhovne vlasti. oni koji su patili bili su kažnjeni zbog ometanja Sudbine. n. budući da je Marduk. Nevidljivom. Popis zodijačkih konstelacija nije počinjao s Bikom kao u Stuneru. Prijelaz iz doba Bika u doba Ovna posebno se slavio i obilježavao u Mardukovoj domovini . nego s Ovnom (slika 38). i njezina putanja po kojoj kao da je bio selektivno voden nekom nevidljivom rukom samo su potvrdili ono što su najavila nebesa: stiglo je doba Marduka. mogli bismo reći — Mardukovo doba. vidi sliku 20. ostvarenje am­ bicije. doba Ovna. Cijena koja je za nj plaćena — opustošenje Sumera. Na astronomskim prikazima nebesa (kao što je hram u Denderi. Najdojmljivije manifestacije bili su redovi sfingi 113 . SUDBINA JE IMALA PEDESET IMENA P ribjegavanje nuklearnom oružju na kraju dvadeset i prvog stoljeća pr. U najmanju ruku. ispunjenje proročanstava. To su bili faraoni koji su nosili teoforična imena u čast Amona/Amena. bijeg njegovih bogova i desetkovanje njegovog naroda — nisu bili nje­ govo djelo. povukavši se iz Egipta. čak i u današnjem smislu tog pojma.Egiptu.

u kojem će mir zamijeniti rat. Iako je Nabua želio uništiti Nergal/Erra osobno. Slijedom toga. Usred grada Plan mog Babilona. Esagil. SLIKA 39 Za ruku primit će me I u procesijama voditi me . U obilju stolovat će. n. iz položaja i kretanja nebeskih tijela. Njegovom obožavanju u Zapadnim zemljama i u Mezopotamiji svjedoče sveta mjesta nazvana nje­ mu u čast — kao što je planina Nebo blizu rijeke Jordan (na kojoj je kasnije preminuo Mojsije) — kao i teoforična kraljevska imena (na primjer. kada je došlo do sudbonosnih događaja. nego iz Nebeskog znamenja — iz zođijačkog Nebeskog vremena. predvidio je da će njegov budući hram Esagil postad glavni astronomski opservatorij. te učiniti suvišnima Ninurtin Eninnu i različite 'stonehengove što ili jeToth podigao. kakkabu (zvijezda/planeta) na nebesima. kada će bogovi i ljudi priznati njegovu vrhovnu vlast.POSLJEDNJI DANI S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA biografskom tekstu Mardukovo proročanstvo predvidio je dolazak mesijan­ skog doba. s hramom Esagilom koji (kao što njegovo ime govori) će se dizati do nebesa: Pojavit će se kralj babilonski. to je bio zigurat sagrađen prema iscrpnim i preciznim planovima (slika 40): njegova vi­ sina.. novi grad smješten u blizini Babilona koji je bio središte kulta njegova oca. sjetit ćete se. U grad svoj i hram Esagil na vijeke vjekova ću ući. a obilje prognati siromaštvo. moj hram podići će se do nebesa. bila sagrađena kao lansirni toranj (kao što je to bio slučaj s prvom babilonskom kulom). Kada je Esagil naposljetku dovršen. Zapisi koji potječu iz vremena nakon toga kažu da mu je u Mezopotamiji bilo dodijeljeno vlastito središte kulta po imenu Borsippa. e. Nabopol-asar. l nebeska će se otvoriti vrata. velik k'o planina. on se najvjerojatnije sakrio na ne­ kom od sredozemnih oroka i tako se spasio. g. Nebo-šad-nezar i mnoga druga) koja su se dodjeljivala kraljevima Babilona. Njegova vrhovna vlast. velik k'o planina.. Nebo-Zemlja za Esagil. kralj će izgraditi. međutim Nabu je nastavio putovati i obožavali su ga u njemu omiljenim Zapadnim zemljama. iz svog se Zapovjednog mjesta u Haranu zapitao: "Do kada?" U svom auto- 114 115 . sada nije proistjecala samo iz vlasti nad fizičkom vezom sa svemirom. narisat će. međutim. te kada će kralj kojeg će on izabrati "Babilon učiniti najnaprednijim". I Marduk i Nabu preživjeli su nuklearnu oluju neozlijeđeni. kao što smo već istaknuli. Sam Marduk. Njegovo je ime. razmještaj njegovih sedam razina i njegova orijentacija bili su takvi da mu je vrh bio usmjeren direktno prema zvijezdi Iku — glavnoj zvijezdi zviježđa Ovna — oko I960. U mom gradu Babilonu kralj pojavit će se. uvidio je Marduk. Ta nova Babilonska kula nije. pr. postalo sinonim za "proroka" i proročanstvo diljem drevnog Bliskog istoka.

nj. U njemu se Marduku pripisuje pobjeda nad "čudovištem" Tiamatom u Nebeskoj bitci. pripi­ sivali Nibiruu. dijalektu akadskog jezika (materinjeg jezika Semita). Marduk je izjednačen s Nibiruom. Nuklearna apokalipsa i njezine neželjene posljedice doveli su do iznena­ dnog kraja spora oko toga čije zodijačko doba je bilo na snazi. Zakonitog Esagilovog kakkabua iznad zemlje opazit će. Istovremeno. nova je verzija Marduku pripisivala čak i "vje­ što oblikovanje Čovjeka".POSLJEDNJI DANI S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA Poznavatelji znamenja popet će se na Slijeva i zdesna. sada je pretkazao da će svećenici-astronomi s različitih razina zigurata na nebesima tražiti "Esagilov pravi planet": Revidirani ep o stvaranju javno se čitao četvrte noći svetkovine Nove godine. bio je predodređen da postane naj­ veći među anunnakijskim bogova na zemlji. Nadalje. Religija je postala astronomija. ep o stvaranju Enurna Elisu svojoj je babilonskoj verziji revidiran tako da je u njemu Marduku dodijeljena nebeska dimenzija: on ne samo da je došao s Nibirua. matičnim planetom Anunnakija. što su sve pothvati koji su se u izvornoj sumerskoj verziji. Zatim će doći kralj. zvijezda (mi ga zovemo planet) — Nibiru — postao je "Mar­ duk". Nebesko vrijeme sada je bilo Mardukovo vrijeme. No. kao dio sofisticirane znanstvene kozmogonije. i dalje je kružio i određivao Božansko vrijeme — i Mardukova se pozornost preusmjerila na to. stvaranje Zemlje (slika 42) i preoblikova­ nje Sunčevog sustava (slika 43). Kao što je jasno istaknuto u njegovim proročanstvima. a astronomija je postala astro­ logija. Rođena je Zvjezdana religija." 116 117 . Njegova sudbina — na nebesima to je njegova putanja — bila je najveća od svih nebeskih bogova (drugih planeta) (vidi sliku 1). izum kalendara te odabir da Babilon bude "Pupak Zemlje. stajat će odvojeno. na suprotnim stranama. planet bogova. U tom epu napisanom na "babilonskom". a ime "Marduk" dano je Velikoj zvije­ zdi/planetu koji je došao iz dalekog svemira da bi se osvetio i nebeskom Eau i Eau na Zemlji (slika 4 1 ) . U skladu s novom Zvjezdanom religijom. Nibiru. Bog — Marduk — postao je zvi­ jezda. To je "Marduka" učinilo "Gospodarom" kako na nebesima tako i na Zemlji. on jest Nibiru.

POSLJEDNJI DANI S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA SLIKA 41 SLIKA SUDARA 43 Festival Nove godine — najvažnija svetkovina u godini — počinjao je prvog dana mjeseca Nissana. koji se podudarao s proljetnim ekvinocijem. Na babilonskom se taj festival zvao Akiti i u Babilonu se iz sumerskog de- SLIKA 42 us 119 .

"Djelitelj zadataka Igigijima i Anunnakijima" i njihov Zapovjednik. Te javne i vesele ceremonije počinjale su tako što su drugi bogovi stojeći na molu pozdravljali Marduka. Prema Bibliji. kada je izašao iz nje živ. SLIKA 44 ljude koje je stvorio. a zatim su ga kraljevi i svećenici pratili u svetoj procesiji kojoj su se pridruživala sve veća mnoštva. ali napo­ sljetku pobjeđuje i stječe vrhovnu vlast preko svog nebeskog pandana. i naposljetku. što je u skladu s drevnim konceptom da je međuplanetarni prostor praiskonska "vodena Dubina" koju se može prijeći "nebeskim brodovima" (svemirskim letjelicama) — taj je koncept grafički predočen u egipatskoj umjetnosti. kako je zakopan (živ. Priča je uključivala i epizode iz Ratova piramida. imena — koja su naizmjence bila sumerska i akadska —pripisivala su mu epitete koji su se kretali od "Stvoritelja svega" pa do "Gospodina koji je oblikovao nebesa i Zemlju" te drugih titula što su se odnosile na nebesku bitku s Tiamatom i stvaranje Zemlje i Mjeseca: "Najistaknutiji medu bogovima". pravo na vrhovnu vlast. Babilonska do­ rada epa kulminirala je sedmom pločicom koja je bila u cijelosti posvećena glorifikaciji Marduka kojem je dodijeljeno pedeset imena — to je čin koji je simbolizirao njegovo dobivanje Ranga pedeset koji je do tada bio Enlilov (i kojega je sljedeći trebao dobiti Ninurta). Bog se sedmog dana odmarao i iskoristio ga za pregled svog djela.TI-ja (donosi život na Zemlju) razvio u proslavu dugu dvadeset dana. Prvi je uključivao Mardukovu samotnu vožnju čamcem preko rijeke. a drugi se odvijao u samom gradu. "Gospo­ dar svih zemalja". Javne svečanosti počinjale su nakon Mardukovog uspješnog povratka iz dalekog i samotnog Bit Akitija. Na temelju zapisa urezanih na glinene pločice te iz otkopane to­ pografije grada pokazalo se da se sveta procesija radi obavljanja propisanih obreda zaustavljala na sedam postaja. Počevši s njegovim tradicionalnim imenom MAR.) Ceremonije su se sastojale od dva dijela. bog čije odluke i dobrohotnost održavaju čovječanstvo. čak i uprizorenja "pasije" u kojoj su glumci ljudima živopisno predstavljali Marduka kao boga patnika — koji pati na Zemlji.DUK. te njegovo "uskrsnuće". Očito je da je samotni dio sim­ bolizirao Mardukovo nebesko putovanje s lokacije na njegovom matičnom planetu u dalekom svemiru u unutrašnjost Sunčevog sustava — putovanje u čamcu/brodu po vodama. njegovo izgnanstvo uslijed kojeg je postao "Nevidljivi". kao i (u Babilonu) priču o Mardukovom životu. Izvodio se prema temeljito definiranim ceremonijama i pro­ pisanim obredima koji su (u Sumeru) nanovo uprizorivali priču o Nibiruu i dolasku Anunnakija na Zemlju. kako je osuđen na smrt. koji donosi kiše 121 120 . njegov pobjedonosni povratak. kako je protjeran u izgnanstvo. te kako su se čak i veliki bogovi Anu i Enlil pokorili sudbini te ga proglasili vrhovnim. "Onaj koji omogućuje kultivaciju". (Novozavjetna priča o Isusu toliko je slična da su teolozi u Europi još prije sto godina raspravljali nije li Marduk "Isusov prototip". pojavljivanja i nestanci.. u kojoj su nebeski bogovi prikazivani kako putuju nebom u "nebeskim lađama" (slika 44). Izvorni sumerski ep o stvaranju obuhvaćao je šest glinenih pločica (koje se podudaraju s biblijskih šest dana stvaranja). dolasci i odlasci. kako je spašen i uskrsnut. kako mu je uskraćeno njegovo pravo po rođenju. sedmog planeta) i (u Babilonu) "posta­ je" u Mardukovom životu: njegovo božansko rođenje u "Cistom mjestu".POSLJEDNJI DANI S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA setodnevnog A. Simbolizirale su (u Sumeru) putovanja Anunnakija unutar Sunče­ vog sustava (od Plutona do Zemlje. Procesije. bog koji oživljava mrtve". u Veliku piramidu). "Bog koji održava život.. "sin Čistog mjesta". kada je bio osuđen na smrt u zapečaćenoj grobnici. Postaje su nosile i sumerska i akadska imena. do građevine zvane BitAkiti ("Kuća Akitija").KI. Opisi procesije i put kojim je ona prolazila bili su toliko podrobni da su se upravo njima vodili arheolozi koji su iskopali drevni Babilon.

. u visinu nebesa". Napokon. Neka se vesele Marduku. u drevnom svijetu to je u stvari bio širokorasprostranjeni simbol za planet Nibiru (slika 46). kao i bog na Zemlji "koji je stvorio 122 123 .. Budući da Marduka/Raa fizički nije bilo u Egiptu. Vladajući simbol Egipta — krilati disk. Neka mudri i učeni govore o njima. obično okružen dvjema zmijama — najčešće se objašnjava kao Sunčev disk "budući da je Ra bio Sunce". Hvalospjev Rau-Amonu. nevidljiva "zvijezda". Kada je otprilike u zoru cjelonoćno čitanje sedam pločica bilo dovršeno. "Onaj koji će držati prije­ laz između nebesa i Zemlje": Kakkabu koji na nebesima blješti. sve­ ćenici koji su obavljali obrednu službu izgovarali su sljedeće propisane proglase: Neka se pedeset imena pamti. "Prijelaz" bude njegovo ime'. održava putanje /upravlja putanjama bude pastir nebeskim bogovima kao ovcama. SLIKA 45 ljude i zvjerad. u Egiptu se njegova Zvjezdana religija razvila u svom najčišćem obliku. Neka ih otac recitira sinu. odluka je čvrsta. ondje je prilično brzo došlo do njegovog prihvaćanja i štovanja.. koji je stvorio voćke. Tamo je Aten.. međutim. i upravo je Nibiru bio nebesko tijelo koje je postalo daleka. Kada bi se Marduk pojavljivao pred ljudima bio je odjeven u veličan­ stveno ruho koje je postiđivalo jednostavnu vunenu odjeću starih bogova Sumera i Akada (slika 45)." zato što je otišao "s onu stranu obzora. koji ga gledaju nasred obzora" — nebeski bog — "koji je stvorio čitavu Zemlju". "Zvi­ jezda milijuna godina" koja je predstavljala nebeski aspekt Raa/Marduka. zapovijed nepromjenjiva. Čiju riječ nijedan bog ne može promijeniti. Prema tim izrazima vjere.. dodijeljeno mu je ime NIBIRU. pašnjake i podario život stoci — bog "za kojega se slavi šesti dan. Iako je Marduk u Egiptu bio nevidljivi bog. raspoređuje polja i "stvara obilje". "Rang 'Pedeset' bogovi mu dodijeliše.POSLJEDNJI DANI SUDBINA JE IMALA PEDESET IMENA kako bi poboljšao usjeve." Podudarnosti s mezopotamskim i biblijskim pričama su očigledne. Onaj koji neka Neka Neka neumorno juri Vodenom dubinom — zvijezda na nebesima. Ra/Marduk na Zemlji." stoji u zaključku dugačkog teksta. u Egiptu. Neka Čija uši pastira slušaju. na­ zivao ga je "Bog nad bogovima. koji je po uzoru na akadskih Pedeset imena boga slavio nizom različitih imena. nije bio vi­ dljiv zato što je njegovo glavno boravište bilo drugdje: jedan dugački hvalo­ spjev u stvari je naveo Babilon kao mjesto u kojem bogovi slave Mardukovu pobjedu (stručnjaci međutim pretpostavljaju da se tu ne govori o mezopotamskom Babilonu nego o gradu istog imena u Egiptu). Onoga čije ime je 'Pedeset' bo­ govi proglasiše najvišim. "Enlilu" medu bogovima. Na nebesima nije bio vidljiv zato što se nalazio "daleko na nebesima. kako za bogove tako i za ljude..

međutim protok dviju velikih rijeka ubrzo je to ispravio. tako da je prijašnji Sumer postao rascjepkana i razbijena zemlja. Oskudni dokazi iz vremena poslije kata­ strofe — neki stručnjaci razdoblje nakon propasti Ura nazivaju mračnim 124 125 . godine pr. trebala su proteći otprilike dva stoljeća da se obistini Mardukova proročanska vizija o Babilonu. međutim taj je proces bio spor. no i to se s vremenom popravilo. n. (i koja se sada nalazi u pariškom Louvreu). Čak je i sam Babilon. grada sjeverozapadno od rijeke Eufrat. Međutim do tada je taj proces grad-po-grad počeo nailaziti na otpore od drugih lokalnih vladara i gradova.). e. iako nije bio izravno na putu Zlog vjetra. Kao prvo." zato što je otišao "s onu stranu obzora. zasjedne na svoj tron (oko 1900. Saznajemo da on "nije bio sumerskog podrijetla". koju stručnjaci nazivaju Prva babilonska dinastija. Obnoviteljske napore nastavilo je nekoliko njegovih nasljednika koji su također imali semitska imena. Tlo je upilo radioaktivni otrov i tu je oporavak trajao dulje. i naposljetku Nippur. tradicionalno religijsko središte zemlje. njegovo ime Išbi-Erra u stvari je bilo semitsko. takozvana "Isinska dinastija. Gradovi su ostali bez svojih stanovnika i stoke. sjetit ćete se.POSLJEDNJI DANI S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA Katastrofa koja je pogodila Sumer. On je uspostavio svoj stožer u gradu Isinu i odatle nadgledao nastojanja da se ožive drugi veliki gradovi. Prvi zabilježeni administrativni vladar na opustošenom jugu bio je bivši vladar Marija." Sveukupno im je trebalo gotovo stoljeće da ožive Ur. Moralo je proći više od jednog stoljeća da prva formalna dinastija. trebao nanovo oživljenu i naseljenu zemlju ako se želio uzdići do imperijalne veli­ čine i statusa te prilično dugo nije postigao veličanstvenost iz Mardukovih SLIKA 46 postao Nevidljiv jer je bio "daleko na nebesima. Ipak. Vode su bile zatrovane. južna Mezopotamija i zapadne zemlje koje su se našle na putu otrovnog vjetra morale su se oporaviti od njegova djelovanja. težak i povremeno kaotičan." proročanstava. Još jedno stoljeće moralo je proći da babilonsko prijestolje zauzme kralj koji će ispuniti pretkazanu veličinu — njegovo ime bilo je Hamurabi. međutim fizički su bili neoštećeni. nije bila nuklearna eksplozija sama po sebi nego radioaktivni vjetar nastao uslijed nuklearne eksplozije. Najpoznatiji je po zakoniku koji je pro­ glasio — zakonima zabilježenim na kamenoj steli koju su otkrili arheolozi U enlilitskim zemljama prijelaz u Mardukovo Novo doba i novu re­ ligiju nije protekao tako glatko. Tako su ljudi polagano mogli ponovno naseljavari tu opustošenu zemlju i ondje živjeti. go­ spodarsko središte Sumera.

Išbi-Erra ("Errov svećenik". On je dopustio da se njihovo štovanje nastavi. njihovi atributi su se zadržali — međutim sada su nosili Mardukove atribute. njegova vrhovna vlast zahtijevala je nastavak mnogoboštva jer da bi bio najviši među svim drugim bogo­ vima bilo je nužno da postoje drugi bogovi. Ninurta Nergal Zababa Enlil Sin Samaš Adad je je je je je je je Marduk motike Marduk napada Marduk borbe Marduk gospodstva i savjeta Marduk koji osvjetljuje noć Marduk pravde Marduk kiše popis božanskih atributa koji su od tada Drugi bogovi su se zadržali. Ninurtina povremena prisutnost u Sumeru se spominje. dao da se pobrinu za oporavak i ponovno naseljavanje starih središta njihovih vlastitih kultova. u babilonskoj svetoj četvrti. tj.POSLJEDNJI DANI S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA dobom mezopotamske povijesti — sugeriraju da je Marduk drugim bogovima. Njemu je bilo u interesu da ih ostavi na miru sve dok su njihovi prerogativi bili podložni njego­ voj kontroli. Adadu. U svojim autobiografskim Proročanstvima Marduk je jasno naveo svoje namjere u vezi s drugim bogovima. ali nema podataka o tome da su se on ili njegova supruga Bau ikada vratili u svoj voljeni Lagaš. Nastojanja Išbi-Erra i njegovih nasljednika da obnove središta kultova i njihove hramove kulminirala su — poslije sedamdeset i dvije godine — u Nippuru. atribute koje im je on dodijelio. Tekstovi koji opisuju Babilon i tamošnja arheološka iskapanja pokazuju da je u skladu s Mardukovim željama babilonska sveta četvrt sadržavala i rezidencije-hramove posvećene Ninmah. Tekstualni i drugi dokazi iz tog vremena pokazuju da Mardukovo preuzimanje vrhovne vlasti nije okončalo mnogoboštvo — vjerovanje u više bogova. uključujući svoje protivnike: oni su tre­ bali doći i živjeti uz njega. Oporavak i obnova koje je započeo Išbi-Erra počeli su u Uru. No. Kamo su nestali? Jedan način da se odgovori na to intrigantno pi­ tanje je utvrditi što je sam Marduk — sada vrhovni bog koji izdaje zapovijedi svim Anunnakijima — bio planirao za njih. kao zatvorenici u zlatnim kavezima. Upravo suprotno. njegov zigurat-hram doista je dodirnuo nebo. ali nema spomena da su Enlil i Ninlil nastavili živjeti u tom gradu. Nergalov svećenik) potvrda je te tolerantne politike. me­ đutim nije jasno jesu li oni prihvatili njegov poziv. posebno u vezi s postavljanjem trupa iz Elama i Gucija. SLIKA 47 126 127 . Kada se Babilon napokon — za Hamurabija — uzdigao do imperi­ jalne moći. međutim u svetu četvrt punu svećenika bogovi nisu navalili. Na jednoj babilonskoj pločici (na njezinom neoštećenom dijelu) zabilježen je sljedeći pripadali Marduku. u kojima su oni trebali živjeti — "zajedno sa svojim bla­ gom i imovinom"! — posebno se spominju. moglo bi se reći. Samasu te čak Ninurti. samo ime privremenog vladara na jugu. čak i svojim protivnicima. Svetišta ili paviljoni za Sina i Ningal. pretkazani veliki kralj na vrijeme je sjeo na svoje prijestolje. ono što je Marduk očekivao bilo je da oni dođu i ostanu s njim u Babilonu kakvog ga je pretkazao. ali nema spomena o povratku Nannara/Sina i Ningal u Ur.

upravo onoga čiji su prerogativi Boga pra­ vde sada pripadali Marduku. plodove dvije tisuće godina stare sumerske civilizacije sada su usvajali drugi narodi koji su u SLIKA 48 Njihova prisutnost izražena je u širenju Ninurtinog simbola dvostru­ kog orla (slika 48) po Europi. Bog nad bogovima koji s nebesa došao je. zodijaka s dvanaest kuća. Dodijelio je Enlilove Marduku. spisima. te da se trajno naseli u Kanaanu — više nije bilo jasnih aluzija o Sumeru kao domovini. finski i baskijski — slični jedino sumerskom. Pored glavnog dijela — religije zasnovane na panteonu bogova koji su došli s nebesa. božjih imena-epireta koji znače isto na različitim jezicima.POSLJEDNJI DANI S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA Na steli na kojoj je napisan Hamurabijev zakonik (slika 47) vidimo Hamurabija kako prima zakone od nikoga drugog nego Utua/Šamaša — prema gorenavedenom popisu. simbolima. Ta je prisutnost i u 129 128 . običajima. nad čitavim To priznanje kontinuiranih ovlasti enlilitskih bogova dva stoljeća na­ kon što je počelo Mardukovo doba odražava pravo stanje stvari. Bog neba i Zemlje. kao i aspekt s najtrajnijim učinkom. božanskoj hijerarhiji. njegova postignuća ostala su s nama sve do danas —pogledajte samo svoj kalendar s dvanaest mjeseci. I Enlil. Nuklearna katastrofa pokrenula je migracije dotad neviđenih razmjera. Abraham i njegova žena nisu bili jedi­ ni Sumerani kojima je bilo potrebno novo utočište. ne bi li nanovo ugrozili Marduka. U božanskim uputama Abramu iz Nippura u predvečerje nuklearne kataklizme — da "semitizira" svoje ime u Abraham (kao i ime svoje žene Saraje u Sara). iako je Sumer kao fizički entitet bio uništen. poznavanjem nebesa. bilo je raspršivanje ostataka sumerske civilizacije izvan Sumera. neki su se pridružili svojim sljedbenicima na svim stranama svijeta. ili se povežite u svojoj napravi na kotačima (automobilu). Oni nisu otišli u mirovinu u Mardukovu svetu červrt. Koji određuje ovlasti sudbine zemalja. astronomskog znanja koje je obuhvaćalo matični planet bogova. prvorođencu Enkijevom. provjerite vrijeme na vašem satu koje je zadržalo seksagezimalni sustav ("baza šezdeset"). praktički identičnih priča o stvaranju te sjećanja o bogovima i polubogo­ vima koje znanstvenici tretiraju kao "mitove" — mnoštvo je zapanjujućih specifičnih sličnosti koje se mogu objasniti jedino stvarnom prisutnošću Sumerana. drugi su se za­ držali u blizini i okupljali svoje sljedbenike. nadalje. Činjenici je da su tri europska jezika — ma­ đarski. njegov najznačajniji aspekt. Prvi val ljudi išao je iz pogođenih zemalja. Sljedeći val migranata išao je u tu napuštenu zemlju. Kojim god da su smjerom migracijski valovi išli. stare i nove. čovječanstvom. vjerovanjima i bogovima javljaju se u raznim oblicima. Doista. preambula napisana na steli prizivala je Anua i Enlila — onoga čije je "gospodstvo i savjet" po svemu sudeći preuzeo Marduk — kao bogove kojima je Marduk dužan za svoj položaj. Uzvišeni Anu. dolazeći u valovima iz svih smjerova. iduća dva tisućljeća koristili njihove blagodati. Dokazi o široko rasprostranjenoj sumerskoj dijaspori s njezinim jezi­ kom. Rastjerani iz Egipta.

literaturi i umjetnosti. Nadalje. U astronomiji su se zadržali sumer­ ska terminologija. ispunjavali su stranice narednih stoljeća usponima i padovima naroda. (slika 49). njihova arena. prepisivali su se i prevodili sumerski epovi o bogovima i junacima. na području kraljevanja i svećeničke uloge bili su temelji na kojima su se razvile kasnije kulture.P O S L J E D N J I DAN I S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA širom svijeta — čak i u Južnoj Americi — rasprostranjenim prikazima Gilgameša kako goloruk svladava dva divlja lava. nego i o njihovim "nacionalnim bogovima" — i ratovima što su se vodili u ime tih bogova. ispostavilo se da su njihovi bogovi. Koreji i Japanu. U Ja­ panu se civilizacija pripisuje zagonetnom praplemenu zvanom AINU. na njihovim ruševinama pronađeni su ne samo znakoviti artefakti nego i na tisuće ispisa­ nih glinenih pločica koje su iznijele na svjetlo dana kako njihovo postojanje tako i razmjere njihove zaduženosti sumerskoj ostavštini. Sunca. Gotovo posvuda u svijetu sumerski pronalasci i dosezi u znanosti i tehnologiji. država i država-gradova. pripadnici starog anunnakijskog panteona. Karkemiš i Susa. njihova središnja pozornica. doslovno je iskopala arheologija. države kao što je Mitani ih kraljevske prijestolnice kao što su Mari. samotni no­ ćni boravak s božicom Sunca — ritualna ceremonija koja sablasno nalikuje obredima Svetog braka u drevnom Sumeru. Sumersko klinasto pismo ostalo je u upotrebi još više od tisuću godina. narode kao što su Hetiti. popisi planeta i zodijački koncepti. orbitalne formule. kada je novi kralj provodio noć s Inannom/Ištar. ono što je historijski sigurno je da 131 SLIKA 49 Na Dalekom istoku nalazimo jasnu sličnost između sumerskog kli­ nastog pisma i pisma u Kini. sve u svemu. do pojave suvremene arheologije o većini njih se znalo malo ili ništa osim onoga što se spominje u hebrejskoj Bibliji. jednom kada su dešifrirani različiti jezici tih naroda. koji su bili za­ gonetke pune nepoznanica. sastavljani su sumerski rječnici. Proučavao se sumerski jezik. U ptistoš Sumera dolazile su pridošlice sa svih strana. S druge strane. U prijašnje Četiri regije migracijski valovi različitih naroda izazvani nuklearnom kataklizmom i Mardukovim Novim dobom. Za carsku obitelj se smatra da pripada lozi polubogova koji su potekli od boga 130 . Doista. i dalje su bile zemlje koje s pravom možemo zvati zemljama Bi­ blije. Jesu li sami enlilitski bogovi slijedili svoje sljedbenike kada je došlo do takvog prijenosa sumerskog znanja i vjerovanja u dalekim zemljama? Podaci o tome nisu sasvim određeni. Sličnost nije samo u pismu: mnogi slični "glifi" identično se izgovaraju te imaju i ista značenja. Ona je dala ne samo zapise o tim različitim narodima. slično nabujalim rijekama i rječicama nakon olujnih kiša. a ceremonije ustoličenja novih kraljeva uključuju tajni. No.

Marduk je možda skupio Pedeset božanskih imena. Znakovito je da otpor nisu toliko pružali raštrkani elilitski bogovi koliko ljudi. narod bori protiv naroda i da se ljudi međusobno ubijaju "u ime Boga" — njihovog boga. Osmo poglavlje U IME BOGA A ko nam proročanstva i mesijanska očekivanja koja su pratila Novo doba iz dvadeset i prvog stoljeća prije nove ere zvuče poznaro. bog borio protiv boga koristeći vojske ljudi. n. ljudi su se borili protiv ljudi "u ime boga". Trebalo je svega nekoliko stoljeća od početka Mardukovog Novog doba da se pokaže da se njegova proročanstva o grandioznosti Sumera neće ostvariti bez poteškoća. ni boj­ ni pokliči u stoljećima iza toga neće nam biti nepoznati. Njihovo glavno postignuće bila je obnova nipurskog hrama točno sedamdeset i dvije godine nakon nukle­ arne katastrofe — još jedna indikacija njihove lojalnosti. Ako se u trećem tisućljeću pr. no to nije spri­ ječilo da se. njihova teoforična imena — Lipit-//tar.POSLJEDNJI DANI su za dva ili tri stoljeća Novog doba. Enlil-Bahi — hvastala su se njihovom lojalnošću Enlilitima. e. 132 . \Jr-Ninurta. Rim-5/w. oni koji su trebali postati Mardukovi umirovljeni gosti pokrenuli jedan novi oblik religioznosti: nacionalne religije. Tijekom tog razdoblja južna Mezopotamija — stari Sumer — ostavljena je da se oporavi u rukama privremenih vladara sa sjedištem u Isinu i poslije u Larsi. n. od tada na dalje. u drugom tisućljeću pr. mnoštva njihovih privrženih štova­ telja! Trebalo je proći više od stoljeća od vremena nuklearne kataklizme da se grad Babilon na povijesnoj pozornici pojavi kao Babilonija — država — kojom je vladala njezina Prva dinastija. u zemljama koje su graničile s Babilonijom. kao i indikacija zođijačkog računanja vremena. e.

(Poglavlje o Mariju i mom posjetu njegovim ruševinama možete pročitati u knjizi The Earth Chronicles Expeditions. opljačkao i uništio Mari. Pogledamo li kartu koja pokazuje države iz prve polovice drugog tisućljeća pr. Godine 1760. babilonski kralj Hamurabi napao je.POSLJEDNJI DANI U IME BOGA Ti nebabilonski vladari bili su potomci kraljeva koji su govorili semitski. Njegove spomenike krasili su najljepši primjeri sumerskog pisma. iz grada-države po imenu Mari. a njegova golema središnja palača bila je ukrašena muralima u čast božice Ištar zapanjujuće umjetničke razine (slika 5 1 ) . Mari je bio drevni lučki grad na Nakon pada Marija plemenski vode iz "Morskih zemalja" — močvar­ nih područja Sumera uz Donje more (Perzijski zaljev) — kretali su u osva­ jačke pohode prema sjeveru i s vremena na vrijeme preuzimali kontrolu nad svetim gradom Nippurom." SLIKA 50 Medu tim državama Mari (grad-država) je bio "najsumerskiji" te je jednom čak bio sumerski glavni grad. e. Nakon što je vladarima Marija najprije dodijeljena obnova južne Mezopotamije. "uz pomoć silnog Marduka. jasno je da su tada nemardukitske države držale Veliki Babilon u snažnom stisku: Elam i Guteja bili su na jugoistoku i istoku. n. (slika 5 0 ) . a zatim ga iznevjerio. hvalio se Hamurabi u svojim analima. No. rijeci Eufrat i kao takav važno stjecište ljudi. To je postignuto. dobara i kulture iz Mezopo­ tamije na istoku. e. deseti otkako je ta funkcija počela rotirati medu velikim gradovima Sumera. to su bili samo privremeni dobici i Hamu­ rabi je bio siguran da je njegova pobjeda nad Marijem zaokružila političku 134 135 . Mari na srednjem dijelu rijeke Eufrat. mediteranskih zemalja na zapadu i Anatolije na sjevero­ zapadu. n.) SLIKA 51 Njegov kraljevski arhiv s tisućama glinenih pločica otkrio je kako je Babilon u nastajanju najprije koristio Marijevo bogatstvo i međunarodne veze s drugim gradovima-državama. i kao zapa­ dno uporište obruča. njegove hramove i palače. pr. Asirija i Hatti na sjeveru. babi­ lonski su se kraljevi — hineći mir i neizazvani — počeli prema Mariju postupati kao prema neprijatelju.

uključujući Sveti kor: Naru koji su pjevali. osim za vuneno predivo koje se povjeravalo isključivo svećenicima Shu'uru. ceremonijalne administrativne. Posebni svećenici. pronašli su ne samo ostatke grada nego i takozvane "projektne pločice" na kojima su se nalazili opisi i planovi grada. Lallaru koji su bili pjevači i muzičari te Munabu. bila je zaštićena vlastitim zidinama i čuvarima na vratima. voda skupine. političke i fizičke zadaćama mogu razaznati iz njihovih raznovrsnih grupacija. a koju stručnjaci nazivaju Prva babilonska dinastija. ili oni koji su bili odgovorni za odjeću bogova. Zabbu je bila skupina svećenica-kuharica koje su pripre­ male obroke. Zanatlije. započela je stoljeće prije njega i preko njegovih nasljednika trajala još dva sroljeća. I doista. Postojali su Ramaqu koji su bili zaduženi za obrede pročišćavanja vodom (koji su se slavili kupanjem boga). te Nisaku koji su izlijevali upotrijebljenu vodu. U njoj su u skladu sa zahtjevima vjerskih ceremonija bili uređeni procesijski purovi i svetišta izgrađena za druge bogove (za koje je Marduk očekivao da će bid njego­ vi nedobrodošli gosti).POSLJEDNJI DANI U IME BOGA i vjersku dominaciju Babilona u starom Sumeru i Akadu. Povjesničari i teolozi se slažu da je 1 7 6 0 . Kada su arheolozi iskopali Babilon. brinuli se za glatko odvijanje rituala i rukovanje sa žrtve­ nim darovima. e. Zatim su postojali sasvim drugi svećenici i svećenice. U svakoj skupini nalazio se Rabu — starješina. Umannu. Na dnu hijerarhije bilo je uslužno osoblje Abalu — "Nosači" — koji su čistili hram i sporedne zgrade. Dinastija kojoj je on pripadao. čija specijalnost su bile žalopojke. radili su u radionicama u kojima su se izrađivali umjetnički vjerski predmeti. i tako dalje. jednom kada se zigurat-hram Esagil podigao prema nebesima njegova je glavna funkcija bila neprekidno mo­ trenje neba. osiguravali oruđa i potrepštine koje su trebali drugi svećenici i radili kao opskrbno i skladišno osoblje. "Baderske" usluge rezidentnim bogovima pružala je mala. sveta četvrt. postojali su Shangu — jednostavno "svećenici" — koji su nadgledali sveukupno funkci­ oniranje hrama. i tako dalje. klasi­ fikacija i određenja. koji je sebe nazivao "Kralj Četiri kraja". I zatim. n. Druge svećenice djelovale su kao (profesionalne) narikače na sprovodima — Bakate su znale kako liti gorke suze. počevši od Abaraku koji su miješali masti. g. obavljali su usluge ritualnog Nakon što je tako uspostavljena politička i vojna premoć Babilona bilo je vrijeme za uspostavu i jačanje njegove vjerske dominacije. ovaj umjetnički prikaz središta svete červrti (slika 52) dobro nam predočava Mardukovo velebno sjedište. i uključujući Pashishu koji su izvodili pomazivanje (u slučaju pomazivanja božice svi su svećenici bili eunusi). najvažniji hramski svećenici bili su oni čiji je zadatak SLIKA 52 136 137 . sa ziguratom-hramom Esagilom u središtu. Iako su mnoge građevine ostaci iz kasnijih vremena. Pomazivanje boga "svetim uljem" — delikatnom mješavinom posebnih aromatičnih ulja — bilo je prepušteno stručnim rukama. u svetoj četvrti također se nalazio impre­ sivan broj svećenika čije se vjerske. "proslavio Babilon" i lansirao Mardukovu posebnu Zvjezdanu religiju. U gradu čija se raskoš veliča u Bibliji i čiji vrtovi su se smatrali jednim od čudesa dre­ vnog svijeta. osim što su ugrize zmija morali rješavati Mushlahhu. posebno izabrana elitna skupina svećenika. kao na primjer Mushshipu i Mulillu. pr. Kao što dolikuje "Vatikanu". Kao što je Marduk predvidio. Hamurabi. pročišćavanja. U tim turbulentnim vremenima bio je to nemali uspjeh.

nazvanih po uvo­ dnim riječima Enuma Anu Enlil. Iz svih astronomskih (i astroloških) tekstova iz Babilona vidi se da su njegovi svećenici-astronomi zadržali sumersku podjelu nebesa na tri puta ili staze. od kojih svaka zauzima šezdeset stupnjeva nebeskog svoda: Enlilov put za sjeverno nebo. Nije bilo svrhe promatrati sumerski AN. Veliki svećenik. egipatska inačica 139 . U potonjem su bile smještene zodijačke konstelacije i tu se "Ze­ mlja sastajala s nebesima" — na obzoru. jer glavna svrha Esagila kao opservatorija bilo je zodijački promatrati nebesa i paziti na Nebesko vrijeme. Eaov put za južno nebo te Anuov kao središnji pojas (slika 53). s vremenom se promatranje neba degradiralo na astrološko znamenje za kralja i zemlju. u kojem su sedamdeset i dvije godine bile potrebne da dođe do precesijskog pomaka od jednog stupnja." Specijalni svećenik Zaqiqu bio je zadužen za prenošenje božjih riječi kralju. tumača snova. na primjer. "oni koji mogu čitati znakove" i Baru — "istinozborci" koji su "poznavali misterije i božanske znakove. Kada je pronađeno sedamdesetak glinenih pločica koje su tvorile kon­ tinuirani niz nebeskih opservacija i njihovih značenja. jer je Marduk kao "zvijezda". bio je specijaliziran za motre­ nje zviježđa Bika. a ne u službi bogova. koji je bio svetac. bilo mu je su­ đeno da se vrati. No. kao orbitirajući planet. U varijaciji teme Marduk-je-Nibiru. dugotrajan život ili smrt. obuhvaćali su razli­ čite specijalnosti. njegovi su svećenici-astronomi neprekidno motrili nebo na obzoru. razdoblje mira. Osim toga. obilje ili pošasti. zenit.POSLJEDNJI DANI U IME BOGA bio promatrati nebesa. no oni su bih u kraljevoj službi. Svećenici-astronomi. Nadalje. te da su se nakon udara nastavi­ la li događati u istim intervalima (vidi gornje i prethodna poglavlja). "Nebesku bazu". stručnjaci za znamenje. bilježiti posebne pojave (kao što su planetarne konjunkcije ili pomrčine) te pratiti nalazi li se na nebesima kakvo znamenje i ako se nalazi. Međutim. tumačiti što to znamenje pretkazuje. Mahhu. generalno zvani Mashmashu. čarobnjak i liječnik.UR. Činjenica da su se važni događaji prije nuldearnog udara dogodili u intervalima od sedamdeset i dvije godine. zodijačkom satu. i ravnati se po njemu. tada već bio otišao i nije ga se moglo vidjeti. Nibiru. SLIKA 53 Možda zato što je Marduk stekao vrhovnu moć prema Nebeskom vremenu. božanske blagoslove ili božji gnjev. svrgnuća. čija je bijela odora imala fino izrađene. one su razotkrile kako prijenos iz sumerske astrologije tako i postojanje proročanskih formula koje su određivale što koja pojava znači. znamenje koje je pretkazivalo rat. iako tada nevidljiv. na čelu tih svećenika astronoma i astrologa nalazio se Urigallu. Dužnost svećenika Lagaru bila je voditi podrobne dne­ vne bilješke o promatranjima neba i prenositi informacije kadru svećenika tumača. S vremenom se hijerarhiji pridružilo mnoštvo gataoca. svećenik Kalu. vračara i sličnih. obojane porube. sumerski AN. Među njima su — sačinjavajući vrh svećeničke hijerarhije — bili Ashippu. pratiti kretanja zvijezda i planeta. sugerira da se nastavilo pratiti zodijački sat. "Vrh nebesa".PA. u početku su opservacije nebesa bile u cijelosti astronomske i bile su od velike važnosti bogu — Marduku — a tek sekundarno kralju i ljudima. Nije slučajno da je svećenik Kalu bio specijaliziran za promatranje svih nepovoljnih pojava u Enlilovoj konstelaciji Bika.

Međutim kraljevski anali koji su detaljno opisali te ratove i vojne pohode prikazali su ih kao vjerske ratove u kojima se bog jednih slavio. Babilonija. očekivanja Povratka pretvorila su te ratove u teritorijalne kampanje koje su za svoje ciljeve imale točno određena mjesta. i nacionalni bogovi u čije ime su vodeni. gdje je opisana opsada Jeruzalema od strane vojske ruke moje? Koji su medu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" (Jahve je. u Starom svijetu ostala su samo tri mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja u cedrovini plani­ nama. povjesničari će možda reći." Drevni tekstovi uvijek iznova govore o katastrofi "u kojoj se Zemlja odvo­ jila od nebesa" — kada je svemirska luka što ih je povezivala bila uništena. a suprotstavljeno božanstvo ponižavalo. do pobjede se dolazilo uz pomoć oružja kojemu se je nemoguće suprotstaviti ili uz neku drugu izravnu božju po­ moć. glava 18-19. To su Egipat. druge dvije bile su zadužene Enlilu. asirskog kralja Sanheriba. teritorij. možete li za­ misliti utjecaj — duhovni i vjerski — te okolnosti na čovječanstvo? Sasvim iznenada. No. potreba. obožavani bogovi nebesa i Zemlje bili su odsječeni od nebesa. Nakon što je opkolio grad asirski je zapovjednik započeo psihološki rat kako bi branitelje grada natjerao na predaju. Tko — koji bog i njegov narod — sada može ustvrditi da jedini na Zemlji posjeduje vezu s nebom? Za bogove je uništenje svemirske luke na Sinajskom poluotoku bio ma­ terijalni gubitak objekta koji je trebalo zamijeniti. Ašur i Tešub. Amon me podržava" te da su mu oni naložili da "krene na neprijatelje koje Ra prezire. poslijepotopno Zapovjedno mjesto misije koje je zamijenilo Nippur i Velike piramide u Egiptu koje su bile jedna od markacijskih točaka sletnog koridora. Međutim." Zoran primjer vjerskog aspekta tih ratova — kao i namjernog odabi­ ra ciljeva — može se pronaći u hebrejskoj Bibliji. a bogove dižući se prema nebesima. Pitanje od kolosalne važnosti koje se pojavilo nakon nuklearnog udara bilo je sljedeće. nerijetko. Upravo taj aspekt Mardukove Zvjezdane religije — povratak do kojeg će s vremenom doći —izravno je izazvao babilonske protivnike Enlilita i žarište sukoba prebacio na obnovljena mesijanska očekivanja. henski i ivski. "Jesu li bogovi drugih naroda ikada izbavili svoje zemlje iz ruku kralja asirskoga? Gdje su bogovi hamatski i arpadski. pre­ nio im je poruku asirskog kralja: Nemojte da vas vaši vode zavaraju da će vas Jahve zaštititi. 140 141 . ratove je pokretao kralj "na zapovijed svog boga".AN. Jedan egipatski kralj u svojim je ratnim bilješkama napisao: "Ra me voli. imaju smisla tek kada shvatimo da je u središtu tih sukoba bilo ono što su Sumerani zvali DUR. vojni pohodi su se pokretali "u skladu s proro­ čanstvom" ovog ili onog boga. gdje su bogovi sefarvajimski. Sada kada je svemirska luka bila uništena. Ninurti i Adadu.. to učinio. tog i tog.KI — "Veza nebo-zemlja. Prve dvije pripadale su taboru Enki-Marduk-Nabu. Vičući na hebrejskom kako bi ga svi na gradskim zidinama mogli razumjeti. u Drugoj knjizi o kra­ ljevima. U ime tih bogova neprekidno su se vo­ dili dugi i krvavi ratovi.POSLJEDNJI DANI U IME BOGA Mardukove Zvjezdane religije ocvoreno je obećavala da će doći vrijeme kada će se bog-zvijezda ponovno pojaviti kao ATEN. Njihovi nacionalni bogovi zvali su se RaAmon i Bel/Marduk.." Asirski kralj u zapisima o porazu što ga je nanio protivničkom kralju hvali se kako je slike gradskih bogova u gradskom hramu zamijenio "slikama mojih bogova i proglasio ih bogovima te zemlje od sada na dalje. Sada kada je svemirska luka bila uništena jesu li ta druga mjesta još uvijek bila upotrebljiva za povezivanje s nebesima pa stoga i vjerski zna­ čajna? Na to pitanje donekle znamo odgovor jer se sva tri mjesta još uvi­ jek nalaze na Zemlji te čovječanstvo izazivaju svojim tajnama. Prema kraljevskim analima svih tih zemalja.) Oko čega su se vodili ti vjerski ratovi? Ti ratovi. povijesni podaci pokazuju. bili potaknuti uobičajenim razlozima za rat: prirodni resursi. Svaka od tih zemalja imala je svog "nacionalnog boga". Asirija i Hatti (zemlja Hetita). I. pohlepa. gdje su bogovi samarijski da izbave Samari ju iz Od postsumerskih aktera na pozornici Starog svijeta četiri koja su se uzdigla do imperijalnog statusa ostavili su najdublji trag u povijesti. Ratovi su.

Bila je izgrađena od savršeno oblikovanih golemih kamenih blokova od kojih je svaki težio šesto do devetsto tona. Nakon što su tijekom ratova bogova ostale bez radijacijske opre­ me za navođenje. U toj i drugim knjigama objavljen je obiman tekstualni i slikovni dokazni materijal koji objašnjava kako su i zašto Anunnakiji projektirali i izgradili te piramide. Gilgameš. (slika 57). geometrijska preciznost. Dakle. a njezin zapadni zid bio je posebno utvrđen najtežim kamenim blokovima na Zemlji. unutarnja kompliciranost. Zapanjujuća činje­ nica o tim divovskim kamenim blokovima je da su izvađeni s mjesta oko tri kilometra dalje u dolini. uključujući tri bloka teška nevjerojatnih tisuću i sto tona svaki.POSLJEDNJI DANI U IME BOGA Najpoznatije je Velika piramida u Gizi i njezine pratilje (slika 54). 143 . čije vađenje nije dovršeno. Feničani u obližnjem gradu Biblosu na obali Sredozemnog mora na novčiću (slika 55) su prikazali raketu postavljenu na posebnoj zatvorenoj platformi na tom istom mjestu. poznata kao Triliton (slika 56). gdje jedan takav blok. Mjesto slijetanja nastavilo je biti u funkciji i bez svemirske luke. uskla­ đenost s nebeskim tijelima i drugi zapanjujući aspekti dugo su bacali su­ mnju na tvrdnju da ju je izgradio faraon koji se zvao Keops — koju podupi­ re jedino pronalazak hijeroglifa njegovog imena unutar piramide. još uvijek strši iz tla. koji je došao do njega gotovo tisućljeće prije nuklearne kataklizme. U Stepe­ ništu do neba predstavio sam dokaze da su ti znaci suvremena krivotvorina. Velika piramida i njezine pratilje nastavile su služiti kao fizički signali za Sletni koridor. Mjesto slijetanja u cedrovoj šumi ima drukčiju povijest. gotovo tisuću godina poslije nuklearnog ekscesa. Mjesto Ba'albek ("Baalova dolina ") u Libanonu u drevnim se vreme­ nima sastojalo od goleme (površine od oko četiristo i pedeset tisuća kva­ dratnih metara) platforme popločene kamenjem na čijem sjeverozapadnom uglu se prema nebu uzdizala golema kamena građevina. tamo je svjedočio lansiranju rakete. Njezina veličina. one su ostale samo nijemi svjedoci nestale prošlosti i nema naznaka da su ikada postale sveti vjerski objekti. Nakon što je svemirska luka bila uništena.

) I dandanas najsvetije i najštovanije je mjesto koje je služilo kao Zapo­ vjedni centar misije — Ur-Shalem ("Grad Sveobuhvatnog Boga"). Rimljani su ondje izgradili najveći hram posvećen Zeusu. na mjestu hrama posvećenog Jahvi. te kako je funkcioniralo kao lansirni toranj. (Posjet tom mjestu i ruševinama. Rimljani. namjeravali su i u Jeruzalemu izgraditi hram posvećen Jupiteru. Jeruza­ lem. otprije postojećoj platformi kralj Salomon je izgradio Jahvin hram. I tamo. muslimani su nakon njih tamo izgradili džamiju. uključujući masivni zapa­ dni zid s tri divovska bloka koji teže oko šest stotina tona svaki (slika 58). koji su u Baalbeku izgradili naj­ veći hram posvećen Jupiteru svih vremena.POSLJEDNJI DANI U IME BOGA Grci su to mjesto još od vremena Aleksandra Makedonskog štovali kao Heliopolis (Grad Boga sunca). čija Svetinja nad svetinjama je sa Zavjetnim kovčegom počivala na svetoj stijeni iznad podzemne komore. a današnji maronitski kršćani štuju to mjesto kao relikt iz Vremena divova. Bizantinci su ga pretvorili u veliku crkvu. ali manja. SLIKA 58 Na toj. slična onoj u Baalbeku. 145 . velika kamena platforma počiva na temelju od stijene i izrezanog kamenja. opisani su u knjizi The Earth Chro n icles Expeditions.

koju se također štovalo u velikoj mjeri. kako se čini. Ninurte. Po jeziku i rasnom podrijetlu čini se da su Asirci bili srodni Sargonu akadskom. njezinih najpoznatijih kraljeva uzeli ime Šaru-kin — Sargon — kao svoje kraljevsko ime. njegova "Vrata bogova" mogao biti zamjena za stara mjesta "veze nebo-zemlja"? Je li Mardukova nova Zvjezdana religija mogla ponuditi odgovor zbunjenim masama? Drevna potraga za odgovorom se. SLIKA 59 Najneumorniji neprijatelj Babilona bili su Asirci. Njihov je panteon bogova bio sumerski panteon. Sve to. oko gornjeg dijela toka rijeke Tigris. Je li u tegobnim vremenima nakon nuklearne katastrofe Mardukov Bab-Ili. i to u tolikoj mjeri da su .neki od SLIKA 60 146 147 . proširenja — Sineara (Sumera).kada je Asirija postala kraljevstvo i imperijalna sila . pronađen je u njezinom hramu u Ašuru (gradu). a teoforična imena asirskih kraljeva i visokih dužnosnika ukazivala su na štovanje bogova Ašura. na kojem je prikazana kao pilotkinja s kacigom (slika 6 0 ) . izvučeno iz arheoloških nalaza iz protekla dva tisućljeća. Enlila. Sina. Je­ dan od njezinih najpoznatijih crteža. u sumerskim se vremenima zvalo Subartu i bilo je najsjeverniji dio Sumera i Akada. a asirsku prijestolnicu Ninivu i druge gla­ vne gradove opisuju kao one "koji proizlaze iz" — kao izdanke. nastavila sve do dana­ šnjeg vremena. nji­ hovi bogovi bili su Anunnakiji Sumera i Akada. po­ tvrđuje kratke navode iz Biblije (Knjiga postanka.POSLJEDNJI DANI U IME BOGA (Jeruzalemskim) Brdom hrama danas dominira Kupola na stijeni (sli­ ka 59) koju su izgradili muslimani: njezina pozlaćena kupola prvotno je prekrivala muslimansko svetište u Baalbeku. što je dokaz da je postojala snažna veza između dva mjesta povezana sa svemirom. Njihovo područje. Isto se činilo i za božicu Inannu/Ištar. glava 10) koji Asirce svrstavaju medu potomke Šema. Njima u čast gradili su se hramovi. Adada i Šamaša.

urvrđeno da pri­ pada indoeuropskoj skupini jezika (kao i grčki jezik s jedne strane te sanskrt s druge). No. g. Batšeba.svom nacionalnom bogu. po njezinom nacionalnom bogu. uspješan vojni pohod niz rijeku Tigris prema jugu. Međutim. njihovih gradova. Oni su bili Abrahamovi susjedi u Haranu i od hetitskih zemljopo­ sjednika u Hebronu. kralj Salomon kupio je konje za bojna kola od hetitske princeze te se oženio jednom od hetitskih kćeri. dok suvremeni stručnjaci smatraju da su bili doseljenici u Malu Aziju te da su vjerojatno došli iz predjela s druge strane kavkaskog gorja. na drugim mjestima ponekad se sugerira da je on bio Ninurta. Hetiti su svom posebnom pismu dodali sumersko klinasto pismo. Oko 1900. Ali kada govorimo o ratu s Babilonom zapanjujući aspekt asirskih napada bio je njihov glavni cilj: to nije bilo tek smanjivanje Babilonovog utjecaja — nego stvarno. osvajanje Babilona i zarobljavanje Marduka pothvat je koji nije pošao za rukom Asircima nego njihovim susjedima na sjeveru — Hetitima. U stvari. nakon što je dešifriran. Hetiti su se počeli širiti iz svojih uporišta u sjever­ nom dijelu središnje Anatolije (današnjeTurske). "u ime boga" — nji­ hovog boga Ašura: "Na zapovijed mog boga Ašura. Arheološko otkriće Hetita. velikog gospodara" bila je uobičajena uvodna izjava u zapisima asirskih kraljeva o nekoj njihovoj vojnoj kampanji. sve do granice s Elamom. pr. n. on bio. on je kupio pogrebnu špilju na poljani Makpeli. došlo se do zaključka da su Hetiti nesemitski "Indoeuropljani". Biblija govori o njihovoj prisutnosti širom zemalja u kojima se odvijala priča o židovskim patrijarsima i njihova povijest. Njezina prva prijestolnica također se zvala "Ašurov grad" ili jednostavno Ašur. e. bila je žena hetitskog časnika u njegovoj vojsci. južno od Jeruzalema. Njihove nebrojene vojne kampanje pro­ tezale su nadaleko i naširoko i vodile su se. Prvi zabilježeni asirski kralj Ilušuma vodio je oko 1900. Kako su bili susjedi te govorili isti akadski jezik. Na popisima bogova bio je jednakovrijedan Enlilu. za kojom je u Jeruzalemu žudio kralj David. e. i od hetitskih je poljodjelaca (koji su to mjesto koristili za mlaćenje pšenice) David kupio platformu za hram na planini Moriji. Njegovi natpisi navode da mu je cilj "dovesti slobodu u Ur i Nippur". Nadalje. naravno. Pa ipak. Povijesni zapisi o Asiriji su zapisi o osvajanjima i agresiji protiv mnogih drugih naroda i njihovih bogova. Biblija je smatrala da Hetiti genealoški i povijesno pripadaju narodi­ ma zapadne Azije. Hetiti se opetovano spominju u Bibliji. U relativno kratkom vremenskom razdoblju ostvarili su imperijalni status pa su se područja pod njihovom vlašću proširila na jug i obuhvaćala većinu biblijskog Kanaana. budući da je kad god bi se spominjala njegova supruga njezino ime uvijek bilo Ninlil. zapisa. Asirci i Babilonci razlikovali su se samo po jednoj ldjli­ čnoj razlici . i budući da su i jedni i drugi nasljeđivali sumerske temelje. To je bio sukob u kojem su asirski kraljevi najčešće bili agresori. nameće se zaključak da je Asirac "Ašur" ipak bio Enlil. međutim bez prijezira ili nipodaštavanja rezer­ viranih za štovatelje poganskih bogova. jezika i povijesti zapanjujuća je i uzbudljiva priča o otkrivanju i potkrepljivanju postojanja ljudi i mjesta koja su dotada bila poznata samo iz hebrejske Biblije. u sumersko-akadskom panteonu. a u vlastitu terminologiju sumerske "posudenice". Također. To ime je značilo "Onaj tko vidi" ili "Onaj koji je viđen". fizičko uklanjanje samog Marduka iz njegova hrama u Babilonu! Pa ipak. neke od najstarijih priča o bogovima na Nibiruu i s Nibirua otkrivene su samo u 148 149 . g. Asirija je samu sebe zvala "Zemlja boga Ašura" ili jednostavno AŠUR. Bila je to samo prva borba između Asirije i Babilonije u sukobu koji se nastavio tijekom više od tisuću godina i trajao sve do kraja obje strane. pored nebrojenih njemu posvećenih himni i molitvi te drugih spominjanja boga Ašura 4 osraje nejasno tko je točno.POSLJEDNJI DANI U IME BOGA Povijesni dokumenti tog vremena upućuju na to da su se Asirci sa sje­ vera prvi vojno suprotstavili Mardukovom Babilonu. Budući da je za njihov jezik. postali su velika vojna sila te se pridružili lancu enlilitskih država suprotstavljenih Mardukovom Babilonu. jer njegovi kraljevi i stanovnici taj su reli­ gijski aspekt smatrali najvažnijom stvari. n. proučavali su i prepisivali sumerske "mitove" i epove te prihvatili sumerski panteon — uključujući zbroj od dvanaest "Olimpijaca". I doista. na neko je vrijeme te gradove oslobodio Mardukova stiska. Enlilov sin i nasljednik. jednom kada su se naselili. pr.

simbolom Nibirua. potpuno se neočekivano spustila niz rijeku Eufrat.POSLJEDNJI DANI U IME BOGA svojim hetitskim verzijama. Na crtežima u ruci kao oružje drži munju. No. To ih je širenje ujedno dovelo nadomak Egiptu. Ninurta. Hetitski bogovi nesumnjivo su bili sumerski bogovi te su na spomenicima i kraljevskim pečatima bili beziznimno pri­ kazivani zajedno s vrlo raširenim simbolom Krila tog diska (vidi sliku 46). ono što je poznato upućuje na to da hetitski napadači nisu kanili zauzeti Babi­ lon i vladati njime: povukli su se ubrzo nakon što su prodrli kroz gradske linije obrane. ušli u svetu četvrt i odveli Marduka sa sobom. osvojila Babilon i M a r d u k a odvela u zatočeništvo. ali očito pod stražom. Na čelu im je bio hetitski nacionalni bog Tešub — "onaj koji puše vjetar" ili "Bog olu­ ja". Je li nakana iza tog SLIKA 6 I napada bila samo da se osramoti i oslabi Marduka — "sreže" njegov ego. Iako bi bilo dobro da su otkriveni detaljniji zapisi iz tog vremena. g. e. zemlji Raa/Marduka. Tako su bili ispunjeni svi uvjeti da se dvije strane upuste u oružani sukob. obnovili Mardukovo svetište. kraljevi koji su pripadali dinastiji zvanoj Kasitska dinastija preuzeli su vlast nad Babi­ lonom. Inanna/Ištar te Utu/ŠamaŠ. Kako god bilo. najvjerojatnije prva koja je u vojne kampanje uvela bojna kola koja su vuldi konji. Ea. Enlil. umjesto da napadnu Egipat. Znakovito je da su Hetiti u svom širenju prema jugu obuhvatili dva mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja (današnji Baalbek) i poslijepotopni Zapovjedni centar misije (Jeruzalem). Iznenadni hetitski upad u Babilon i privremeno uklanjanje Marduka ostaje neriješena povijesna. n. "uzeli Marduka za ruku" i vratili ga u Babilon. Biblijske navode o velikom širenju i vojnoj vještini Hetita potvrdila su arheološka otkrića kako na hetitskim lokalitetima tako i u zapisima drugih naroda. Ti su se bogovi u hetitskim tekstovima ponekad nazi­ vali po njihovim sumerskim ili akadskim imenima: pronalazimo kako se opetovano spominju Anu. Poslije nekoliko godina zbrke i nereda. u grad po imenu Hana (tek ga treba iskopari) u okru­ gu Terka uz rijeku Eufrat. Mardukova ponižavajuća odsutnost iz Babilona trajala je dvadeset i četiri godine — točno onoliko koliko je Marduk bio u izgnanstvu iz Hara­ na pet stoljeća ranije. neozlijeđenog. re obično stoji na biku — simbolu nebeske konstelacije njegova oca (slika 6 1 ) . pr. oko 1595. njihovi međuso­ bni ratovi uključivali su neke od najpoznatijih bitaka drevnog svijeta koje su se vodile "u ime boga". U drugim slučajevima bogovi se nazivaju hetitskim imenima. politička i vjerska zagonetka. On nije bio nitko drugi nego Enlilov najmlađi sin IŠKUR/Adad. Hetiti su priredili iznenađenje. povjesničari smatraju da je hetitsko pljačkanje Babilona označilo kraj kako slavne Prve babilonske dinastije tako i starobabilonskog razdoblja. U stvari. 150 151 . He­ titska vojska.

POSLJEDNJI

DANI

zbuni njegove sljedbenike — ili je postojao mnogo dalekosežniji cilj — ili uzrok? Je li moguće da je Marduk postao žrtva poslovičnog "uhvatiti se u vlastitu stupicu"?

OBEĆANA ZEMLJA

M

ardukovo zarobljavanje i odvođenje iz Babilona imalo je geopoli­ tičke reperkusije i na nekoliko je stoljeća težište zbivanja iz Mezo­

potamije premjestilo prema zapadu, na zemlje duž Sredozemne obale. U vjerskim okvirima bilo je to jednako tektonskom poremećaju: sva Mardukova velika očekivanja da će se pod njegovom egidom okupiti svi bogovi i sva mesijanska očekivanja njegovih sljedbenika odjednom su se srušili poput kule od karata. Međutim, kako u geopolitičkom tako i u vjerskom smislu, glavnina

previranja može se rezimirati kroz priču o tri planine — tri mjesta poveza­ na sa svemirom koja su Obećanu zemlju smjestila u središte svega: planina Sinaj, planina Morija i planina Libanon. Od svih zbivanja nakon događaja bez presedana u Babilonu, ono glavno i najtrajnije bio je Izlazak Zidova iz Egipta, kada su po prvi put mjesta koja su dotada bila samo božja povjerena ljudima. Kada su se Hetiti koji su odveli Marduka u zarobljeništvo povukli iz Babilona, iza sebe su ostavili politički nered i vjersku enigmu: Kako se to moglo dogoditi? Zašto se dogodilo? Kada su se ljudima događale loše stvari rekli bi da su bogovi ljuti; a što sada kada su se loše stvari događale bogovi­ ma? Marduku? Postoji li Bog iznad vrhovnog boga?

152

POSLJEDNJI

DANI

OBEĆANA

ZEMLJA

U samom Babilonu Mardukovo oslobođenje do kojeg je naposljetku došlo i njegov povratak nisu dali odgovor na to pitanje. U stvari, samo su pojačali misterij, jer "Kasiti" koji su dopratili zarobljenog Marduka nazad u Babilon bili su nebabilonski stranci. Babilon su nazivali "Karduniaš" i imali su imena poput Barnaburiaš i Karaindaš, međutim o njima i njihovom izvornom jeziku zasad se još ne zna mnogo. Ni dandanas nije jasno otkuda su došli i zašto je njihovom kraljevima dopušteno da oko 1 6 6 0 g. pr. n. e. zamijene Hamurabijevu dinastiju i da od 1 5 6 0 . g. pr. n. e. do 1 1 6 0 . g. pr. n. e. vladaju Babilonom. Suvremeni stručnjaci razdoblje nakon Mardukovog poniženja nazivaju "mračno doba", ne samo zbog nereda koje je ono prouzročilo, već ugla­ vnom zbog malog broja babilonskih zapisa iz tog vremena. Kasiti su se brzo integrirali u sumersko-akadsku kulturu, uključujući jezik i klinasto pismo, međutim nisu bili ni pedantno vodili bilješke poput Sumerana, niti su bili ravni prijašnjim babilonskim piscima kraljevskih ljetopisa. Naime, većina od nekolicine kraljevskih zapisa kasitskih kraljeva pronađeni su ne u Babi­ lonu nego u Egiptu, i to glinene pločice u arhivu kraljevske koresponden­ cije u El-Amarni. Zanimljivo je da su se na tim pločicama kasitski kraljevi egipatskim faraonima obraćali s "moj brate". Taj izraz, premda figurativan, nije bio neopravdan, jer Egipat je s Ba­ bilonom dijelio zajedničko obožavanje Raa-Marduka te je, kao i Babilonija, također prolazio kroz "mračno doba". Stručnjaci to razdoblje u Egiptu na­ zivaju Drugo međurazdoblje. Započelo je u Srednjem kraljevstvu otprilike 1780. g. pr. n. e. i trajalo do otprilike 1 5 6 0 . g. pr. n. e. Kao i u Babiloniji, obilježila ga je vladavina stranih kraljeva poznatih kao "Hiksi". Ni tu nije izvjesno otkuda su došli ni kako su njihove dinastije mogle više od dva stoljeća vladati Egiptom. Podudaranje Drugog međurazdoblja (s njegovim mnogim nerazjašnje­ nim aspektima) s datumima pada Babilona — od Hamurabijevih pobjeda (1760. g. pr. n. e.) do Mardukovog zarobljavanja i nastavka obožavanja u Babilonu (oko 1 5 6 0 . g. pr. n. e.) — najvjerojatnije nije slučajnost. Ti slični i vremenski paralelni razvoji događaja u Mardukovim glavnim zemljama

dogodili su se zato što se Marduk "uhvatio u vlastitu stupicu": ono isto opravdanje koje je upotrijebio da preuzme vrhovnu vlast sada je uzrokovalo njegovu propast. "Stupica" je bila Mardukova početna tvrdnja da je došlo vrijeme nje­ gove vrhovne vlasti na Zemlji zato što je na nebesima došlo doba Ovna, njegovo doba. No, kako je zodijački sat nastavio kucati, doba Ovna po­ čelo se polagano privoditi kraju. Fizički tragovi iz tih zagonetnih vremena i dalje postoje i mogu se vidjeti u Tebi, drevnoj egipatskoj prijestolnici Gornjeg Egipta. Osim velikih piramida u Gizi, najdojmljiviji i najveličanstveniji spo­ menici drevnog Egipta kolosalni su hramovi u Karnaku i Luxoru u južnom (Gornjem) Egiptu. Grci su to mjesto zvali Thebai, od čega je izvedeno nje­ govo ime na engleskom (hrvarskom; op.p.) jeziku — Thebes (Teba). Drevni Grci zvali su ga Amonov grad jer su hramovi u njemu bili posvećeni tom nevidljivom bogu. Hijeroglifski zapisi i crteži na njihovim zidovima, obe-

SuKA 62

155

POSLJEDNJI

DANI

OBEĆANA

ZEMLJA

liscima, pilonima i stupovima (slika 62) veličaju boga i slave faraone koji su hramove gradili, nadograđivali, proširivali i stalno mijenjali. Tamo je dolazak doba Ovna objavljen redovima sfingi s glavom ovna (vidi sliku 39); nadalje, sami tlocrti tamošnjih hramova otkrivaju skrivenu nedoumicu egipatskih sljedbenika Ra-Amona/Marduka. Kada sam jednom prilikom bio u posjetu tim mjestima sa skupinom simpatizera, stao sam u središte hrama mašući rukama kao prometnik. Za­ panjeni gledatelji pitali su se: "Tko je ovaj luđak?," međutim ja sam svojoj skupini pokušavao skrenuti pozornost na činjenicu da su hramovi u Tebi, koje je gradilo više faraona, stalno mijenjali orijentaciju (slika 63). Sir Nor­ man Lockyer u 1890-ima prvi je uočio važnost tog arhitekturnog aspekta i tako udario temelje discipline zvane arheoastronomija.

SLIKA 64 Hramovi koji su bili orijentirani prema ekvinocijima, poput Salomonovog hrama u Jeruzalemu (slika 64) (i stare bazilike sv. Petra u Vatikanu), bili su trajno okrenuti prema istoku te su godinu za godinom na dan ekvi­ nocija gledali prema Suncu a da ih nije bilo potrebno ponovno orijentira­ ti. Međutim, hramove orijentirane prema solisticijima, poput egipatskih hramova u Tebi ili kineskog Hrama nebesa u Pekingu, bilo je potrebno periodički ponovno orijentirati zbog precesije, uslijed koje se izlasci Sunca na dan solisticija tijekom stoljeća vrlo polagano mijenjaju — kao što se može ilustrirati na Stonehengu, na kojem je Lockyer primijenio svoja ot­ krića (vidi sliku 6.) Dakle, sami hramovi koje su sljedbenici Raa/Marduka bili podigli njemu u čast pokazivali su da su nebesa bila kolebljiva glede SLIKA 63 dugoročnosti tog boga i njegova doba.

156

157

Abraham nije slučajno postao židovski patrijarh nego je bio izabrani sudionik važnih međunaro­ dnih zbivanja. g. kojeg se ljudi židovske vjere prisjećaju i slave ga za vjerskog blagdana Pashe. nego čak i dinastija egipatskih kraljeva povezanih s tim vremenima. zaboravljena su kraljevstva Elam i Anšan (kasnije poznata kao Perzija. isto tako je bio integralni aspekt zbivanja koja su se tada odvijala diljem drevnog svijeta. Hebrejska Biblija priču o židovskom Izlasku iz egipatskog sužanjstva otvara u svojoj drugoj knjizi. Jeruzalem. e. vratiti? Kako su događaji pokazali. podsjećajući čitatelja da su Zidovi u Egiptu prisutni otkada su se Jakov (kojeg je anđeo preimenovao u Izrael) i njegovih jedanaest drugih sinova oko 1833. sa Sušom (biblijski Sušan) kao prijestolnicom i Ninurtom. Najvjerojatnije nije bila slučajnost da se otprilike u isto vrijeme na području Eufrata. Cijela priča o tome kako se Josip." ral ne kodekse čovječanstva. pojavila nova moćna drža­ va. Povjesničari o događajima koji su uslijedili govore u smislu uspona i padova nacionalnih država re sudara imperija. daleko od toga da ga tretira samo kao "židovsku" priču. jasno stavila u kontekst egipatske povijesti i međunarodnih događaja tog vremena. Biblija daje do znanja da se do vremena Izlaska sve to izgubilo i zaboravilo: "I umre Josip. pr. n. Toj se prijetnji izuzetno žestoko suprotstavio egipatski faraon Tutmozis III. nacionalnim bogom. najvažniji događaj u tom razdoblju. e. n. gdje je prije dominirao Mari. Na vlast je došla nova dinastija: "Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. po religije. Sinaj. od roba uzdigao do kraljevskog namjesnika i kako je spasio Egipat od strašne gladi ispripovijedana je u posljednjim poglavljima Postanka. te Jeruzalem kao središte zbivanja. a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. njegovo zarobljavanje i poniženje sada su potaknuli pitanja gle­ de tog nevidljivog nebeskog boga. društvene i mo- 158 . kao Shar Ilani-jem — "Gospodarom bogova". Knjizi Izlaska. Kada se povratak Nibirua počeo pojavljivati u vjerskom fokusu." Nisu davno nestali samo oni. mjesta u koja nas je priča o njemu odvela — Ur." Međutim. Vrijeme nije bilo slučajno jer su svi ti događaji bili povezani s pitanjem tko će kontroli­ rati mjesta povezana sa svemirom kada dođe do povratka Nibirua.POSLJEDNJI DANI OBEĆANA ZEMLJA Sam Marduk — koji je bio toliko svjestan zodijačkog sata kada je u prošlom tisućljeću ustvrdio da je došlo njegovo vrijeme — pokušao je pro­ mijenio vjerski fokus uvođenjem Zvjezdane religije "Marduk je Nibiru. Oko 1 4 6 0 . ponovno pojaviti. odvo­ jen od svoje obitelji. pr. Pitanje "Dokad će trajati Mardukovo doba?" promijenilo se u: 'Ako je u svom nebeskom aspektu Marduk nevi­ dljivi Nibiru. a i Mjesto slijetanja i prijašnji Kontrolni centar misije zemljopisno su bili smješteni u geografskom "Kanaanu". I sama Biblija je Izlazak. Haran. g. Dinastije Srednjeg kra­ ljevstva sa sjedištem u Memfisu nestale su. Kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima. n. Izraelitski izlazak. a nakon pometnje Drugog me159 Isprepleten sa svim tim bio je izlazak Zidova iz Egipta. Nadalje. mjesta povezana sa svemirom također su bila sve više u središtu interesa. u Egiptu pridružili Jakovljevom sinu Josipu. premjestio se na komad zemlje koji se u Bibliji naziva Kanaan. kada će se on pokazati. e." Biblija točno opisuje promjene vlasti u Egiptu. Ta nova samosvje­ sna nacionalna država odigrat će odlučujuću ulogu u okončanju premoći Babilona i Marduka. i vjerski i geopolitički fokus u sredini dru­ gog tisućljeća pr. Sodo ma i Gomora — bili su glavni loka­ liteti univerzalne priče o bogovima i ljudima u drevnim vremenima. ako ni zbog čega drugog onda zbog njegovih du­ gotrajnih posljedica koje se osjećaju i dandanas. Kanaan. Tamo su biblijski Horijci (stručnjaci ih nazivaju Hurijancima) osnovali moćnu državu zvanu Mitanni — "Anuovo oružje" — koja je osvojila ze­ mlje na području današnjih Libanona i Sirije te je predstavljala geopoliti­ čku i vjersku prijetnju Egiptu. Podsjetivši čitatelja kada je i kako počela židovska prisutnost u Egiptu. a moj pogled na to kako je Josip spasio Egipat i o dokazima koji o tome postoje i dandanas pronaći ćete u The Earth Chronicles Expeditions. istočno i jugoistočno od Babilonije) udružili u novu i moćnu državu. kojeg povjesničari opisuju kao "egipatskog Napoleona.

broj Zidova koji su odlazili iz Egipta bio je šesto tisuća. novi je faraon u njiho­ voj prisutnosti sada vidio opasnost. čudo da su Egipćani "sinove Izraelove" i u Egi­ ptu i "sinove Izraelove" u Mitanniju smatrali jednom združenom nacijom. "To nije strah od "pete kolone" u Egiptu nego od siromašnih egipatskih "sinova Izraelovih" koji odlaze kako bi ojačali neprijateljsku naciju s kojom su povezani. e. ne brojeći Josipa. pojavili su se posve novi kraljevi koji su vladali Egiptom. udariti na nas i otići iz zemlje. Nijedan faraon takvu skupinu ne bi smatrao "brojnijom i moćnijom od nas " ("želite li saznati više o identitetu tog faraona i "faraonove kćeri" koja je odgojila Mojsija kao svog sina. "koje nisu poznavale Josipa. to je bio razlog za e da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje. n. ime Josipovog rođenog brata bilo je mitannijsko plemensko ime. Po­ čeo je oko 1560. Međutim. postupimo mudro s njima: spriječimo im porast.. koja je to druga nacija "sinova Izraelovih" i o kakvom ratu govori egipatski kralj? Zahvaljujući arheološkim otkrićima kraljevskih bilješki obiju strana u tim drevnim sukobima i sinkronizaciji njihovog sadržaja. Egipatske kronike o tim bitkama često kao krajnji cilj spominju Naharin — područje oko rijeke Khabur koje Biblija naziva Aram-Naharajim ("Zapadna zemlja dvije rijeke"). s obzirom da su u egipatskim očima svi oni "sinovi Izraelovi". bili Židovi koji su kratko boravi­ li u Egiptu. Te izravne obiteljske veze između "sinova Izraelovih" (tj. Nadalje. nevjesta Abrahamovog sina Izaka — ona je u stvari bila Nahorova unuka.) Priča govori o faraonovom strahu da će se u slučaju rata Zidovi "pridružiti našim neprijateljima. " gipatsku vojnu zabrinutost: ne mali broj Izraelka u Egiptu u slučaju da 161 160 . uključujući ubijanje sve muške djece." Zaboravivši doprinos Izraelka opstanku Egipta. dvije kćeri (Leu i Rahelu) od Labana. te navodi da je "u svemu Jakovljevih potomaka bilo sedamdeset duša. napredujući na sjever prema Mitanniju." To je bio rat kojim su Egipćani bili zaokupljeni. g. u Haran je Izakov sin Jakov (preimenovan u Izrael) otišao potražiti suprugu te se naposljetku oženio za svoje sestrične. da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima. prema Bibliji.) Iz pločica diiave Mitanni danas znamo da se glavno pleme na području rijeke Khabur zvalo Ben-Yaminil Dalde. Jakovljevih) iz Egipta i onih koji su ostali u Naharinu/Naharajimu ističu se u prvim recima Izlaska — popis Jakovovih sinova koji su s njime došli u Egipat uključuje i najmlađeg Ben-Yamina (Benjamina). oko 1460. sada znamo da je Novo kraljevstvo faraona vodilo dugotrajan rat protiv države M i t a n n i . pr. e.) "Kratak boravak" potrajao je četiri stoljeća a. No. Hajde. brata njegove majke Rebeke. nove dinastije u novoj prijestolnici.POSLJEDNJI DANI OBEĆANA ZEMLJA đurazđoblja prinčevi Tebe započeli su dinastije Novog kraljevstva. I doista. jedinog Josipovog rođe­ nog brata budući da su obojica bili sinovi njegove žene Rahele (sve ostale Jakovove sinove rodila je njegova žena Lea i dvije konkubine. Iz Harana je došla Rebeka. pr. Nije. nastavili su ga faraoni Amenofis I. s faraonom Ahmozisom. "sinovi Izraelovi". to nije u skladu niti s danim brojevima niti s doslovnom formulacijom biblijskog teksta." (Za­ nimljiv detalj o kojem valja razmisliti je da ih je s Jakovom i Josipom ukupno bilo sedamdeset i dvoje. pogledajte knjigu Divine Encounters. dalde. koji je već bio u Egiptu. brojnijom i moćnijom od nas. Ovo su bili njegovi razlozi: / reče on svome puku: "Eto. Protiv njih je zapovjedio niz opresivnih koraka. sinovi su Izraelovi postali narod brojniji i moćniji od nas. Izlazak započinje popisom imena Jakova i njegove djece koja su sa svojom djecom došla u Egipat da se pridruže Josipu. g. napori su intenzivirani i egipatske su vojske nadirale u Kanaan. Tutmozis I i Tutmozis II. čije je glavno urbano središte bio Haran! Proučavatelji Biblije sjetit će se da je tamo ostao Abrahamov brat Na­ hor kada je Abraham nastavio prema Kanaanu. IZLAZAK 1:9-10 Bibličari cijelo vrijeme pretpostavljaju da su narod kojeg su se Egipćani bojali. n. a pod Tutmozisom III.

od Rijeke. Mojsijeve riječi impliciraju da će to mjesto u budu­ ćnosti biti u funkciji i da će se koristiti za "ježdenje" prema nebesima. "Moja sveta gora. Naša je pretpostavka da su to bile bitke za nadzor nad dva sveta mjesta po­ vezana sa svemirom — prijašnjim Kontrolnim centrom misije (Jeruzalem) u Kanaanu i Mjestom slijetanja u Libanonu. napredujući kroz Kanaan prema sjeveru. na Har-Ha-Elohimu. "Planina božje zemlje"'koje "podupiru stupovlje do neba. Obećanje dano Abrahamu obnovljeno je na prvoj židovskoj postaji. Mojsije je podsjetio Ašerovo pleme da je sjeverno mjesto povezano sa svemirom na njihovoj zemlji. za koja faraon tvrdi da h je osvojio "za velikog boga. na brdu Sinaj." Sinovi Izraelovi "krenuli su u pustinju Sinaj po Jahvinoj zapovijedi". na vrhu Libanona Har Zaphon. u svojim ratnim analima Jeruzalem {"la-ur-sa'). kao nijedno drugo pleme. u kojem je držao garnizon kao'mjestu koje seže do vanjskih rubova Zemlje". a tri dana poslije toga Jahve se u svom Kabodu "spustio na Sinajsko brdo tako da ga svi mogu vidjeti. "To je također bilo isto ono brdo. Taj savez s ljudima odabranima da obave zadatak obnovljen je na najvećoj po­ znatoj teofaniji. to je njegovo obećanje Abrahamu. 6: 4-8). rijeke Eufrata do Zapadnog mora {Ponovljeni zakon 11:24) — čak "velike gradove. ri­ jeke Eufrata". 17:8). Svakako nije bilo slučajno da je do teofanije došlo ondje. Opisujući svoje vojne kampanje dalje na sjeveru. "Tajna sjeverna gora" — i zauzeti ih. kada je stigao na mjesto s kojeg su uzlijetali i na koje su se spuštale rakete. sprječavanje Židova da odu je. Izaku i Jakovu da će njihovim potomcima podariti "vjekovni posjed" (Izlazak. "svu zemlju kanaansku. na koje su odlazili egipatski faraoni kako bi se u zagrobnom putovanju pri­ družili bogovima na'planetu milijuna godina. nego opasnost da "odu iz zemlje" i zauzmu teritorij sjeverno od Egipta. Tamo su navedeni brojni Mojsijevi apeli vladajućem faraonu da "pusti moj narod" i faraonovo opetovano odbijanje. "od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke. U svojim oproštajnim riječima plemenima prije nego Što je umro. a teritorij današnjeg Libanona plemenu Ašera. usprkos deset uzastopnih božjih kazni ne bi li udovoljio tom zahtjevu." Bila je to planina kod koje 162 163 . nazivajući brdo Sion u Jeruzalemu Har Kodshi. "Svetog mjesta". svog oca Raa/Amona. "od pustinje i Libanona. Zadatak je bio doći do druga dva mjesta povezana sa svemirom — koja je Biblija neprestano povezivala (kao u Psalmima 48:3). Doista. zapletu moramo dodati vezu sa svemirom. Rutu Izlaska (slika 6 5 ) odredili su bogovi tako što su židovskom mnoštvu pokazivali put "danju stupom od oblaka." a drugo. Obećana zemlja očito je obuhvaćala oba mjesta povezana sa svemirom: njezina podjela između dvanaest plemena područje Jeruzalema dodijelila je plemenima Benjamina i Jude. U Izlasku 3:1 čitamo da se to dogodilo na "brdu Elohima"— planini pove­ zanoj s Anunnakijima. "Ta terminologija po njihovim svemirskim atributima nepogrješivo identificira dva spome­ nuta mjesta povezana sa svemirom." {Postanak 15:18. Zašto? Da bi odgovor bio jasan. na primjer. Egipćani su u svom nadiranju prema sjeveru prešli preko Sinajskog poluotoka i krenuli prema Putu mora. nazvao "brdo Mashu. zabilježio je bitke kod Kadeša i Naharina te govorio o zauzimanju Cedrovih planina. u trećem mjesecu putovanja "došli su do Božjeg brda i tamo se utaborili". a to je pravac (Rimljani su ga ka­ snije zvali Via Maris) koji je omogućavao prolaz kroz božju Četvrtu regiju po obali Sredozemnog mora bez da se ude dublje na poluotok. s utvrdama do nebesa" u kojima i dalje žive "potomci Anakovaca" — A n u n n a k i j a {Potiovljeni zakon 9: 1-2). Sasvim je očito i nedvosmisleno da su "sinovi Izraelovi" trebali biti čuvari dva preostala anunnakijska mjesta povezana sa svemirom." A koja je svrha Izlaska? Riječima samog biblijskog Boga.POSLJEDNJI DANI OBEĆANA ZEMLJA ostanu. Faraon Tutmozis III je. bila središnja tema drame Izlaska. Od samog početka priče o Izlasku — kada je Bog pozvao Mojsija i povjerio mu zada­ tak Izlaska — to mjesto na sinajskom poluotoku imalo ja najvažniju ulogu." To je bilo isto ono brdo koje je Gilgameš. jasno stoji u Bibliji. Nadalje. kako se čini. vidjeti "konjanika po oblacima što prema nebesima jezdi" (Ponovljeni zakon 33:26). Egipćani su više puta dolazili do libanonskih Cedrovih planina i vodili bitke kod Kacle'sa. nazivao — "Pu­ pak Zemlje". Oni će. brdo "s dvostrukim vratima prema nebesima". "gori Elohima/bogova". a noću stupom od ognja. Osim dodjele teritorija.

mora se istaknuti napomena glede Obećane zemlje koju je umetnuo biblijski Bog. To je. bilo obećano područje. granice su nedvosmisleno uključi­ vale Libanon. U zemlju dajem sinovima Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam. 165 . Kada su se Židovi poslije Mojsijeve smrti pripremali da prijeđu rijeku Jordan. Od pustinje i kao što obećah Mojsiju: od Libanona pa do Velike rijeke. JOŠUA i: 2-4 S obzirom na tolika politička. i sve do Velikog mora na sunčanom zapadu — sve će to biti vaše područje. granice Obećane zemlje ponovno su objavljene novom vođi Jošui: obujmivši mjesta povezana sa svemirom. rekao je Bog. te s obzirom na samu Bibliju koja nam služi kao ključ za prošlost i za budućnost. da bi ta dodjela zemlje postala činjenična. tamo je obnovljen savez s naro­ dom izabranim da bude čuvar dva preostala mjesta povezana sa svemirom. Izraeliti su mogli po­ sjedovati i zadržati onu zemlju na koju su efektivno stupili svojom nogom. Granice područja koje se prostiralo od pustinje na jugu do libanonskog lanca na sjeveru te od Eufra­ ta na istoku do Sredozemnog mora na zapadu bile su ponovno potvrđene Jošui. Ti i sav taj narod. Dakle. rijeke Eufrata. trebalo ju je ostvariti zauzimanjem. Slično istraži­ vačima koji su u nedavnoj prošlosti "zabijali zastavu". Međutim. Biblijski je Bog rekao Jošui: Sada ustani i prijeđi preko koju tog Jordana. Bog je Izraelcima zapovjedio da ne oklijevaju i ne čekaju nego da prijeđu rijeku Jordan te neustrašivo i sustavno nasele obećanu zemlju. vojna i vjerska previranja koja su danas prisutna u zemljama Biblije. Izraelovim.POSLJEDNJI DANI OBEĆANA ZEMLJA je bila smještena prijašnja svemirska luka.

Bitka koja je uslijedila. Enlilovog najmlađeg sina). "Pupkom Zemlje. Veći dio tog dana "Sunce je stajalo i mjesec se zaustavio" (Jošua 10:10-14). Biblija kasnije to mjesto naziva "Safonov vrh" ("tajno sjeverno mjesto"). Međutim. prestao funkcionirati kao Kontrolni centar misije kada je. otvorilo je Izraelcima put prema najvažnijem i neposrednom cilju . zajedno s brdskim gradićima koji su ga okruživali. kod Gibeona u dolini Ajalona sjeverno od Jeru­ zalema. po Bibliji. mjesto zvano Baal-Gad"u dolini libanonskoj" nabrojano je kao osvojeno. podsjetit ću vas. Prijelaz rijeke Jordan — porhvat ostvaren uz pomoć nekoliko čuda — dogodio se "nasuprot Jerihona". Jeruzalem je. njihove priče bile su potpuno drukčije: Jeruzalem — koji se posebno navodi {Jošua — 12:10. živjela "djeca Anakovaca" — potomci Anunnakija. Međutim. koji je daleko od vode­ nih putova i nema prirodnih resursa — od davnina bio toliko željen i svet." boga Sunca). I rada se "Adoni-Sedek. nasuprot dolini). u kojem se nalazila platforma kontrolnog centra misije. Zadaće Abrahama i njegovih potomaka te Božji savezi s njima nikad nisu gubili iz vida ogromnu važnost tog mjesta.Jeruzalemu. Zauzimanje gradova na putu prema Jeruzalemu. (Usporedna ali suprotna pojava. nije poznato je li u napredovanju na sjever obuhvaćeno i Mjesto slijetanja u Libanonu. Kraljevi "brdovitih krajeva na sjeveru" nabrojani su u KnjiziJošuinoj kao poraženi. utvrđeni grad Jerihon (zapadno od Jordana) bio je prvi cilj Izraelaca. kada je noć trajala dodatnih dvadeset sati. kada je dvanaest plemena pod vodstvom Jošue završilo s osva­ janjem i naseljavanjem Kanaana. kao i grada Aja južno od Jerihona. Č i m je pod Davidom uspostavljeno kraljevstvo. Kao što je Bog rekao Mojsiju." Osvajanje Jerihona. posebno u Hebronu. više od šest stoljeća ranije. zašto ga se smatralo rijetkim gradom. sadašnje ime lokacije na kojoj se nalazilo Mjesto slijetanja (na rubu istočnog lan­ ca. odvojenih dolinom Bekka — takozvanim "Rascjepom"." U opsežnom popisu osvojenih gradova u Jošui. glava 12. dolinom nalik kanjonu koja je od kanaanskih vremena po­ znata kao "Božji rascjep" odnosno Baal-Bekka — otuda Baalbek. međutim. sada se ta pretpostavkaproročanstvo moglo ispuniti. o tome je riječ u Izgubljenim kraljev­ stvima). 18:28) — bio je čvrsto u rukama plemena Benjamina. I od vreme­ na kada je Salomon tamo izgradio taj hram. a nisu bile osvojene i naseljene ni sve zemlje zapadno od rijeke Jordan. zauzet je bio tek dio područja istočno od rijeke Jordan. Doista. Priča je međutim drukčija u pogledu sjevernog mjesta povezanog sa svemirom. U Knjizi o sucima (1:33) nam se kaže da pleme Naftali "nije otjeralo stanovnike Bet-Semeša" ("Pre­ bivalište Šamaša. Bog mu je zapovjedio da raskrči plaro na brdu Morija i posveri ga za Jahvin hram. Jeruzalem/brdo Morija/Brdo hrama ostao je jedinstveno sveto mjesto. prema Bibliji. koji je čvrsro u rukama Izraelaca. može biti da je Baal-Gad "u dolini libanonskoj" samo još jedno ime za Baal-Bekku. Libanon na za­ padu i Antilibanon na istoku. u pr­ vom redu zato što su u nekima od njih. mu treba biti njegovo zemaljsko prebivalište. nema drugog objašnjenja zašro je Jeruzalem — grad koji nije veliko raskrižje. odvila se na jedinstveni dan — na dan kada se Zemlja zaustavila. a tako su ga zvali i stanovnici tog podru­ čja. pokazalo se golemim izazovom. U biblijskoj priči o njegovim zidina­ ma i osvajanju spominje se i Sumer {Šinear na hebrejskom): usprkos zapovijedi da ne uzimaju ratni plijen. u Jeruzale­ udružio s čeriri druga kralja gradova-država kako bi zaustavili napredova­ nje Izraelaca. sam Bog se pobrinuo da Jeruzalem dode u ruke Izraelaca. Jeruzalem je naveden kao treći grad. Libanonske Cedrove planine prorezu se u dva lanca. u Americi. omogućivši tako Izraelcima da pobijede u roj presudnoj bitci. i tu bi se moglo raditi o Mjestu slijetanja. uništena svemirska luka na Sinaju. Kanaanci i Feničani. jedan od Izraelaca nije mogao odoljeti iskušenju da "zadrži vrijednu šinearsku odoru. Sto se tiče dva mjesta povezana sa svemirom. nakon Jerihona i Aja.POSLJEDNJI DANI OBEĆANA ZEMLJA No. (U kanaanskim epovima to je bilo sveto mjesto boga Adada. jeruzalemski kralj" 166 167 . odigrala se na suprotnoj strani svijeta. Dakle. potomci Anunnakija koji su ondje bili stacionirani i dalje su živjeli u rom djelu Kanaana.

Adama i Noe do patrijaraha i Josipa u Postanku. Sve to otkriva izvanredno znanje u gotovo svakoj znanstvenoj disciplini. pravilima obiteljskog i seksualnog ponašanja. stru- 168 169 . Brojevi i Ponovljeni zakon — s jedne strane pripovijedaju priču o Izlasku. međutim tu priču moramo odgoditi za jedno od kasnijih poglavlja. "Grad Sunca". "leteći tanjur". U to vrijeme je prorok Ezekijel — dok je bio u izgnanstvu u "staroj zemlji.POSLJEDNJI DANI OBEĆANA ZEMLJA jer Grci su ga kasnije nazivali Heliopolis. Ostale četiri knjige — Izlazak. "svećenički" način života: "Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj. Tvoje se srce uzoholi. i tako dalje. poznatih i kao Tora ("Učenja"). Hodio Ti reče: si posred ognjena "Ja sam bog Elohima (=bogova) sjedio sam": kamenja. Poznata kao bitka kod Kadeša. slijede stranica za stranicom s detaljnim zahtjevima koji se tiču ishra­ ne. Epska bitka opisana je riječima i ilustracijama (slika 66) na zidovima hramova u Karnaku. medicinskim naucima.. po­ krivaju priču od Stvaranja. Ovdje je važno istaknuti da su od dva mjesta povezana sa svemirom Jahvini sljedbenici zadržali samo Jeruzalem. to je bilo samo privremeno.. gdje ste boravili. a ne bog. a s druge strane navode pra­ vila i propise nove Jahvine religije. Sidona i Biblosa (biblijskog Gebala). naput­ cima za poljoprivredu. Jasno se daje do znanja da nova religija uključuje nov. Prvih pet knjiga hebrejske Biblije. (Proroci Ezekijel i Amos. bahato povjerovao da je i sam postao bog: zakonik 18: 2-3) Nakon utvrđivanja temeljnih principa vjere ("Nemoj imati drugih bo­ gova uz mene") te njezinog moralnog i etičkog kodeksa u samo Deset zapo­ vijedi. međutim otpor im je pružila hetitska vojska. 14) prekorio je kralja Tira zbog toga što je. Gdje bio si poput boga. imovinskim i krivični zakonima. kamo vas vodim. međutim rat i bitka toliko su iscrpili obje strane da je Mjesto slijetanja ostalo u rukama lokalnih feničkih kraljeva Tira. okončana je egipatskim porazom. nakon što je bio na tom svetom mjestu Elohima. arhitekturalnim smjernicama. pravilima za svećeničke obrede i odjeću.) Prvotni neuspjeh u uspostavljanju izraelske hegemonije nad sjever­ nim mjestom povezanim sa svemirom učinio ga je "dostupnim" drugima. I ja te postavit) na svem goru Božju." identificirali su ga kao feničko). niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj. ne povodite se za njihovim običajima" {Levitski SLIKA 66 Fenički kraljevi iz prvog tisućljeća prije nove ere bili su posve svjesni važnosti i svrhe tog mjesta — pogledajte njegov crtež na feničkom novčiću iz Biblosa (slika 55). (Iako su se kasnije područja pod kraljevima Davidom i Salomonom proširila te uključila BetSemeš." u blizini Harana na rijeci Khabur — vidio božanske vizije i nebe­ ska kola. Na prijestolju Iako si samo čovjek. Stoljeće i pol nakon Izlaska to "dostupno" Mjesto slijetanja pokušali su zaposjesti Egipćani. Prorok Ezekijel (28: 2. Levitski zakonik. koji su ga zvali " mjesto bogova" kao i "rajsko boravište.

Stoga je kada naidemo na "pedeset" potrebna posebna pažnja. Drugi kalendar je bio Tzolkin. podario tim narodima civilizaciju. n. sveti kalendar 170 171 . s poviješću. četrdesetJe poseban broj. izbor broja pedeset kao kalendarske jedinice čini se neobičnim (mi smo kao prikladnu vremensku jedinicu usvojili broj sto — stoljeće). pedesetogodišnjeg Jubileja. Pedeser je. Zatim su se. a njihove prodaje poništiti.pedesete godi­ ne . sedam kao planerarni broj Zemlje (budući da su Anunnakiji brojali izvana prema unutra) i broj Enlila kao zapovjednika Zemlje. četrdeset i devet puta. kolovoza 3113. upoznatost s drugim zemljama. Brojiri se trebalo novogodišnje Dane pomirenja. za kojeg su stručnjaci odre­ dili da je bio 13. običajima i bogovima drugih naroda. jer rom se broju pridavala izuzerna važnosr — upotrijebljen je za stvaranje nove vremenske jedinice. uključujući njihova tri kalendara. te četrdeset kao Eaov/Enkijev brojčani rang. kao što čitatelji znaju. nego pedeset i dva. Nadalje. ali linearnog kalendara postojala su dva ciklička kalendara. g. očir je motiv broja dvanaest— kao kod dvanaest izraelskih plemena ili dvanaest mjeseci u godini. ali i Ninurte koji je kao njegov nasljednik čekao na taj rang. povezanog bilo s dobom Ovna ili s nositeljem ranga pedeset — kada će se sve vratiti na novi početak? Premda se u tim biblijskim poglavljima ne nudi jasan odgovor. Pored tog kontinuiranog. te u usposta­ vljanju tjedna od sedam dana i posvećivanju sedmog dana kao Sabbath a. To je bio tajni broj srednjoameričkog boga Querzalcoatla koji je.diljem zemlje trebale oglasiti trube od ovnova roga i proglasiri slobodu cijeloj zemlji i svima koji u njoj žive: svi ljudi tada su se trebali vratiti svo­ jim obiteljima. čiji sveti broj je bio pedeset i dva: to je broj zasnovan na kalendaru te predstavlja pedeset i dva tjedna u solarnoj godini. sedam puta po sedam godina. poznavanje pravnih sustava i socijalnih problema. koja je najisraknutija na području sverkovina i rituala. I izbor broja pedeser za novu vremensku jedinicu i njezino ime navode na neizbježno pitanje: Je li tu postojao neki skriveni aspekr povezan s Mardukom i njego­ vim dobom Ovna? Je li Izraelcima rečeno da broje "pedesetgodišnjice" sve do nekog va­ žnog božanskog događaja. na Dan pomirenja sljedeće godine . vlasništvo se trebalo vratiti njegovim prvotnim vlasnicima — svi prodani posjedi i kuće trebali su se moći otkupiti. možemo reći da je ono što je bilo proglašeno bila "godina OfM/z" koja se ponavljala svakih pedeser godina i koja se najavljivala zvukom ovnovog roga. pr. Iako je nipurski kalendar očito bio prihvaćen kao kalendar po kojem su se održavale svetkovine i drugi izraelski vjerski obredi. Riječ u hebrejskoj Bibliji koja se prevodi kao "jubilej" glasi Yovel i znači "ovan". po imenu Haab. jubilejska godina: "I taj jubilej mora vam biti svet" (Levitski zakonik. ne mo­ žemo a da rješenje zagonetke ne pokušamo pronaći istraživanjem značaj­ ne i vrlo slične godišnje jedinice na drugoj strani svijera: ne pedeset. Broj pedeset je također prisutan. prema legendama Maja i Asteka. Koliko god koncept "godine slobode" bio nov i jedinsrven. Očita je i osobita sklonost broju sedam. robove (s kojima se uvijek moralo postupati kao s unajmljenim radnicima!) imalo se osloboditi. Na primjer. U takvoj godini trebale su se ostvariti nezapamćene slobode. Ti su nam brojevi poznari iz sumerskih priča: dvanaestorica Sunčevog sustava i nipurski kalendar s dvanaest mjeseci. kao i određene numerološke sklonosti. naziv nadjenut takvoj pedesetgodišnjici još je intriganrniji. Jedan od njih. a sloboda se imala dati i samoj zemlji tako što će je se te godine ostaviti neobrađenom. e. bio je kalendar zasnovan na solarnoj godini i sastojao se od 365 dana podijeljenih na osamnaest mjeseci od po dvadeset dana te pet po­ sebnih dana na kraju godine. za svaku pedesetu godinu vrijedila su posebna pravila. Najstariji od ta tri srednjoamerička kalendara poznar je pod nazivom Dugo brojenje: on broji dane od "Prvog dana". ili kod četrdeset godina koliko je trajalo lutanje Izraelaca u sinajskoj pusrinji. U Izgubljenim kraljevstvima Querzalcoa­ tia smo identificirali kao egipatskog bogaTotha. glava 25). I šro je još važnije.POSLJEDNJI DANI OBEĆANA ZEMLJA čnost u radu s metalima i proizvodnji rekstila. u danima izlaska raj je broj podrazumijevao simbolizam Marduka i njego­ vih pedeset imena. na primjer kod čerrdeset dana i čerrdeser noći koje je Mojsije proveo na brdu Sinaju. Dakle. dano joj je posebno ime. bio broj s "osjetljivim" aspektima — to je bio izvorni brojčani rang Enlila. Nadalje.

kao što sada znamo. To otkriće provlači se kroz jednu od najvažnijih postbiblijskih knjiga poznatu kao Knjiga jubileja. g.POSLJEDNJI DANI OBEĆANA ZEMLJA od svega dvjesto i šezdeset dana.. pa se postavlja pitanje je li i "jubilejska godina" bila namijenjena sličnoj svrsi? U potrazi za odgovorom otkrili smo da kada se linearnu pedesetogo­ dišnju vremensku jedinicu ispreplete sa zodijačkom cildičkom jedinicom od sedamdeset i dvije godine — vrijeme potrebno za precesijski pomak od jednog stupnja — dolazimo do brojke 3. n. sastavljen od dvadesetodnevne vremenske jedinice koja se rotira trinaest puta. op. Dva ciklička kalendara zatim su bila isprepletena jedan s drugim. uočeno je da je Jubilej božanski nadahnuta vremenska jedinica namijenjena predviđanju budućnosti — za računanje kada će isprepleteni kotači vre­ mena najaviti Povratak. e. bjeloputi i bradati Španjolac Hernando Cortes pristao je na obalu meksičkog poluotoka Yucatana gdje ga je astečki kralj Montezuma srdačno dočekao kao boga koji se vratio. lako je danas dostupna samo u grčkom i kasnijim prijevodima.600). Bio je to rezultat. mesijanskih očekivanja u vre­ menu kada je Rim okupirao Jeruzalem. bila je to skupa pogreška. Srednjoamerički narodi stoga su se svake pedeset i dvije godine okupljali na planinama te čekali na obećani Povratak Quetzalcoatla. prev. 1519. a budući da je bila povezana s Quetzalcoadovim obećanjem (on je u nekom tre­ nutku bio otišao iz Srednje Amerike) da će se vratiti na svoju Svetu godinu. izvor­ no je napisana na hebrejskom jeziku. u dobu velikog mesijanskog žara. (Jedne takve Svete godine.) ka i dijela Knjige izlaska u sldadu s kalendarom zasnovanim na jubilejskoj vremenskoj jedinici. Upravo tog zadatka smo se i mi prihvatili. a svrha je bila da posluži kao sred­ stvo za predviđanje kada će doći Mesija — kada će doći Posljednji dani. Je li povezivanjem jubilejskog i zodijačkog kalendara s Nibiruovom orbitom biblijski Bog govorio: "Kada uđete u Obećanu zemlju.600 (50 x 72 = 3. 172 173 . kao što potvrđuju njezini fragmenti pronađeni među svicima iz Mrtvog mora. te su zajedno činili Sveti ciklus od pedeset i dvije godine. Zasnovana je na ranijim izvanbiblijskim raspravama i svetim predajama i u stvari je prerada Knjige postan­ SLIKA 67 Taj "skup" od pedeset i dvije godine bio je najvažnija vremenska jedinica. U Srednjoj Americi "skup godina" služi za odbrojavanje do obećane "Godine Povratka". Kada su se ta dva brojenja vrati­ la na svoju zajedničku početnu točku brojenje bi kretalo ispočetka. slažu se svi stručnjaci. počnite odbrojavati do Povratka"? Prije otprilike dvije tisuće godina.). poput dva zupčanika (slika 67). što je (matematički) orbitalno vrijeme Nibirua (vrijeme za koje Nibiru jednom prođe svoju orbitu.

Amonovo svećensrvo u Tebi joj se usprotivilo. ostaci koje su arhe­ olozi pronašli dovoljno govore o Akhenatenu i njegovoj religiji. međutim. Breasted {The Dawn of Conscience) uspore­ dio je gorenavedene srihove s psalmom 104. jer Akhenatenovi nasljednici (od kojih je najpoznatiji Ta sličnost. Slavni egiptolog James H. g. zvuči vrlo slično Jahvinoj zabrani iz Deset zapovijedi proriv izrade i obožavanja bilo kakvih "ku­ mira". živi Atenu. Kako je mnogo djela Skrivena su od pogleda tvojih! ljudi. a nova prijesrolnica i vjersko središte koje je utemeljio. pr. nego zato što oboje govore o istom ne­ beskom bogu iz sumerskog epa o stvaranju — Nibiruu — koji je oblikovao nebesa te stvorio Zemlju i podario joj "sjeme života".Teli el-Amarna (gdje je pronađen glasoviri drevni arhiv međunarodne kraljevske korespondencije). Akhenaren. no njegova vjerska revolucija nije potraja­ la. moguće je da su primjedbe doista bile vjerske prirode. ali naravno." Činjenica da je predstavljanje tog boga u čovjekolikom obliku bilo strogo zabranjeno. jedini bože kome nijedan drugi sličan nije. Osim roga. K R I Ž NA OBZORU Š ezdesetak godina nakon židovskog Izlaska u Egiptu je došlo do kraj­ nje neobičnih vjerskih zbivanja. počevši sa stihom 24: Kako je mnogo djela tvojih. navodno zbog toga što je ostalo bez moći i bogatstva. Sve si premudro stvorio. e . Č i m je Akhenaten otišao. Bilo kako bilo. nije nastala zato što egipatski hvalospjev i psa­ lam iz Biblije kopiraju jedno drugo. Svijer je nastao od ruke tvoje. Neki povjesničari ta zbivanja smatraju pokušajem da se uvede monoreizam. Ideja da je šrovanje Arena bio oblik monoreizma — štovanja Jednog univerzalnog srvorirelja —porječe uglavnom iz nekih hvalospjeva u čast Deseto poglavlje Atenu koji su pronađeni.KRIŽ NA OBZORU Tut-Ankh-Amen) nasravili su uključivanje Ra/Amona u svoja teoforična imena. nova prijestolnica te njezini hramovi i palača bili su srušeni i sustavno uništeni. do 1362. pokraj kojega nema drugog! Zemlju si po želji svojoj stvorio dok sam si bio. potomak egipatske glasovite osamnaeste dinastije. jedini bože. Akhet-Aten ("Aten obzora"). 175 ... možda pod urjecajem otkrivenja na Sinajskoj gori. odrekao se obožavanja Amona i proglasio ATEN-a jedinim bogom O. Mi ćemo pokazati da to nije bio odjek monoteizma nego još jedan vjesnik očekivanog Povratka — povratka Planeta križa. šro je jasno odstupanje od egipatskih običaja. pojedini dijelovi hvalospjeva Arenu kao da su kopije biblijskih psalama: O. pozna­ tije je po suvremenom nazivu rog mjesra . Ono šro oni imaju na umu je vladavina Amenhorepa (po­ nekad se prevodi kao Amenofis) IV koji je napusrio Tebu i njezine hra­ move. blaga tvojega puna je zemlja Gospodine! stvorireljem. vladao je od 1379. n. a koji sadrže srihove popur "O. . Spomenuti faraon poznatiji je po svom novom imenu koje je bio na­ knadno preuzeo — Akhen-Aten ("Atenov sluga/štovatelj).

te bi se riječi doista mogle odnositi na Sunce.POSLJEDNJI DANI KRIŽ NA OBZORU Praktički svaka knjiga o drevnom Egiptu objasnit će vam da "Atenov" disk kojeg je Akhenaten učinio glavnim predmetom obožavanja predstavlja benevo­ lentno Sunce. napadno odstupajući od egipatske arhitekture hramova koja je hramove orijentirala prema solsticijima na osi jugoistok-sjeverozapad. u nebeske visine. a nebeski Marduk Nibiru. 'To je Sunce. čudno je što je Akhenaten. U prilog objašnjenja "Aten je Sunce" podastiru se različiti crteži Akhenatena. tada je i Aten predstavljao Nibiru. kako će se vratiti "prekrasan na nebeskom obzoru.. ako je Ra bio Marduk. ali tako da gleda prema zapadu. tada očekivano nebesko tijelo nije moglo biti Sunce.. Tome u prilog govore i karte neba od kojih su neke naslikane na poklopcima ljesova (slika 6 9 ) . orijentirao svoj hram na osi istok-zapad. Te riječi odaju jasna mesijanska očekivanja koja nemaju veze sa Suncem. Onaj koji se obnovi"kada. stajalo je u hvalospjevima.. na njima (slika 68) se on i njegova žena mole zvijezdi iz koje se šire zrake svjedosti.. zato što je bio "daleko na nebesima". prekrasan. nasuprot simca prilikom izlaska. zato što je otišao "onkraj obzora." I sada se. nego jedna druga vrsta Raa: to je bio nebeski bog koji je "postojao od iskona. Hvalospjevi doista govore o Atenu kao o manifestaciji boga Ra. Hvalospjevi Atenu pretkazivali su njegov ponovni dolazak. ili ih pak zvijezda blagoslivlja. Kada bi to bilo na dne­ vnoj bazi. prikazan je kao posebni planet u vlastitoj velikoj zasebnoj nebeskoj lađi s druge strane Sunca. se nanovo pojavi u svoj svojoj slavi. Ako je tako. najavio je Akhenaten. a ne Sunce. koje jasno prika­ zuju zodijačke konstelacije. lože većina egiptologa. nebeski bog koji "odlazi daleko i vraća se". snažan" te najaviti vrijeme mira i blagonaklonosti za sve. Ali planet Ra. sunce iz kojeg idu sunčeve zrake i druge članove Sunčevog sustava. "Planet milijuna godina". Blistav. a u sebi je imao simbol za "boga" —Akhenatenovog "Atena". SLIKA 68 176 SLIKA 69 177 . Ako je očekivao po­ novno pojavljivanje nekog nebeskog djela iz smjera suprotnog onome gdje izlazi Sunce. međutim dugoročno taj je opis odgovarao samo Rau kao Nibiruu: on jest postao nevidljiv. što egiptolozima koji drže da je Ra Sunce znači da je i Aten predstavljao Sunce. Pomno čitanje hvalospjeva otkriva da Akhenatenov "bog-zvijezda" nije bio Ra kao Amon "Nevidljivi".. vraćao u svoj svojoj slavi. Međutim.

priča koja je puna zbunjujućih aspekata i koja završava božanski nadahnutom vizijom budućih događaja. odstupanje od službene vjerske linije? U svojoj srži njegov je "prijestup" bio povezan s istom starom raspravom o vremenu povratka koja se bila vodila prije 720 godina. Mi smatramo da ro ukazuje na to da je ono što je on očekivao u vezi s Atenom bio Ponovni dolazak. Da je egipatska epizoda s Atenom kao i uvođenje Jubileja — "Godine Ovna" — bila uvod u šire očekivanje Povratka nebeskog "boga zvijezde" vidljivo je iz još jednog biblijskog navoda o Ovnu. Ti si ga učinio mudrim u planovima svojim. nakon što su prešli Sinajski poluorok. Cim je Akhenaten otišao (nepoznato je kako je do toga došlo. nego još jedan dolazak. zazivanje duhova. Usprkos svećeničkom establišmentu. Biblija opetovano proglašava da su gatanje iz životinjskih iznutrica. te jedinim kojemu su poznati božanski planovi: Nitko drugi ne poznaje te osim Akhenatena. Događaji opisani u tim poglavljima odvili su se kada su Izraelci (u Bi­ bliji "sinovi Izraelovi"). je li na nebesima počelo doba Ovna? Akhenaten je fokus s nebe­ skog vremena (zodijački sat) premjesrio na božansko vrijeme (vrijeme za koje Nibiru jednom prođe svoju orbiru). re pitanje promijenio u: Kada će se nebeski bog kojeg se ne može vidjeti (nevidljivi) ponovno pojaviti i postati vidljiv — "prekrasan na nebeskom obzorju"? U očima Raovog/Amo novog svećenstva najveća Akhenatenova hereza bilo bi to što je izgradio poseban spomenik u čast Ben-Benu — objektu koji je ranije naraštajima štovan kao vozilo u kojem je Ra s nebesa došao na Zemlju (slika 70). oni su obnovili štovanje Amona — Nevidljivog boga — te uništili i srušili sve šro je Akhe­ naten izgradio. To je zapis o neobičnom incidentu na kraju Izlaska. Tu herezu još težom čini činjenica da su Akhenatenove objave o povratku distinkcija objašnjava nam kako to da su u biblijskoj Knjizi brojeva tri duga poglavlja (22-24) posvećena da bi se ispričala — odobravajući! — priču o nežidovskom vraču i proroku po imenu Bileam. To je također bilo neprihvatljivo Amonovim svećenicima u Tebi. čitanje sudbine. i bez sumnje preuranje­ no po njihovom mišljenju. proročansrva i vizije legitimna sredstva komunikacije s Bogom. povratak ne samo Planeta Bogova. novina koju je uveo Akhenaten.POSLJEDNJI DANI KRIŽ NA OBZORU Što je dakle bila Akhenatenova novina ili. Kada su naišli na mala kra- 178 179 .. bolje rečeno. da sve te vračarije koje prakticiraju drugi narodi Izraelci moraju izbjegavati. onim koji je potekao iz božjeg tijela". prolazili s istočne strane Mrrvog mora. čaranje i tomu slično djela "odvratna Gospodinu". sina tvog. Ponovni dolazak samih bogova! Atena bile praćene njegovim rvrdnjama o samome sebi: Akhenaten se sve više nazivao božjim sinorn-prorokom.).. Ta SLIKA 70 Moramo zaključiti da je upravo ro bila ta razlika. Istovremeno tvrdi — citirajući samog Jahvu — da su snovi. najavljivao je dolazak novog mesijanskog doba. Tada je pitanje glasilo: Je li došlo vrijeme za vrhovnu vlast Marduka/Raa. još jedne manifestacije odbrojavanja do povratka. idući prema sjeveru.

doslovno znači "glasnik") i upliće se u događaje. Mojsije je od njihovih kraljeva zatražio dozvolu za miran prolaz. Nadalje. Odlučan da pokuša ponovno. I počne opisivati božansku viziju budućnosti pove­ zujući je sa "zvijezdom": Vidim ga. bilo odbijeno. nasuprot Jerihonu" čekajući dozvolu moabitskog kralja da prođu kroz njegovu zemlju.POSLJEDNJI DANI KRIŽ NA OBZORU Ijevstva koja su zauzimala zemlje istočno od Mrtvog mora i rijeke Jordan. narod koji će se "uzdići poput lava". Kralj odvodi Bi­ leama na brdo s kojeg može vidjeti cijeli izraelski tabor. ali tek nakon što mu naredi da im govori samo ono što mu on kaže" — bo­ žanski nadahnute poruke. "Možda će bogovima biti pravo da mi ga odande prokuneŠ. sinu Siporovom. sina Beorovog. u smjeru suprotnom od izraelskog tabora. Međutim. bila predmet rasprava i polemika bibličara i teologa i dalje je zbunjujuća i nerazjašnjena. zatim će doći red na Asiriju i ona će zauvijek nestati. sve u svemu. s onu stranu Jordana. Potom slijedi niz priprema za davanje proročanstva. s kojeg se mogao vidjeti samo rub izraelskog tabora. Izraelci su se sada "utaborili na moapskim poljanama. Bileam mu objašnjava da bez obzira koliko zlata i srebra mu ponudi. Poslao je svoje emisare po međunarodno priznatog vrača Bileama. Uporni moabitski kralj zatim odvodi Bileama na drugo brdo. Ne želeći pustiti "horde" da prođu. ponavljajući taj uvjet najprije kraljevim knezovima a zatim i samom moabitskom kralju. i od njega tražio "prokuni mi ovaj narod. te po vračevim uputama podiže sedam žrtvenika. "Bileam ustade te se uputi natrag u svoj kraj. No." Iako je epizoda s Bileamom. što mu je." Kada moabitski kralj prosvjeduje. nakon što je objavio to proročanstvo. Anđeo dopušta Bileamu da prihvati zadatak. Jahvu naziva "svojim bogom". a ponekad nevidljiv. Po drugi put vidi kako Bog izvodi izraelski narod iz Egipta pod zaštitom ovnovih rogova. dakako. a zatim na putu za Moab pojavljuje Anđeo Božji (riječ na hebrej­ skom. On Moabu razbija bokove I svu djecu Setovu zatire! BROJEVI 24:17 Bileam se tada okrenuo i upravio pogled na Edomce. ali ne sada: Motrim ga. koji ih nisu željeli pustiti da mirno prođu. Kenijce i druge kanaanske narode. Nakon što su upravo bili porazili Amonite. sada Bileam nudi kralju besplatan savjet: Dopusti mi da ti kažem što nosi budućnost. No." rekao je. Međutim. sinula je izvrsna ideja. može izgovarati samo riječi koje mu u usta stavi Bog. Mal'ach. U tom se tekstu gla­ tko prelazi između spominjanja Elohima — "bogova" u množini — i Jahve. I. Od Izraela žezlo se diže." kako bi ih mogao poraziti i otjerati. kralj sada Bileama odvodi na vrh brda s kojeg se pruža pogled na pustinju. no istovremeno u strahu od sukoba s njima. moapskom kralju Balaku. Bileam sada Izraelce i njihovu budućnost vidi ne ljudskim očima nego "viđenjem Svemoćnoga". Bileama se moralo nekoliko puta moljakati prije nego što je prihva­ tio poziv. kao božanske prisutnosti. to poglavlje ozbiljno krši najtemeljitiju biblijsku zabranu dodjeljujući Bogu koji je Izraelce izveo iz 180 181 . jednog boga. A i Balak ode svojim putem. Ponovno se podiže sedam žrtvenika i na njima žrtvuje ukupno sedam junaca i ovnova. i zatim objavio proročanstvo: Oni koji pre­ žive Jakovov gnjev past će u ruke Asiraca. i tamo se postupak pona­ vlja. iz Bileamovih usta ne dolaze optužbe nego pohvale na račun Izraelaca. ponekad je vidljiv. Bileamovo proročanstvo ponovno blagoslivlja umjesto da prokune Izraelce: Vidim ih kako izlaze iz Egipta dok ili Bog štiti ovnovim rozima. Bileamu se najprije u njegovom domu (negdje u blizini rijeke Eufrat?). na svakome žrtvuje po jednog junca i po jednog ovna i čeka proročanstvo. Tako frustrirani kralj odustaje i pušta Bileama da se vrati. kaže kralju — "što će se dogoditi ovom narodu i tvom narodu u posljednjim danima. kaže — to je narod predodređen za kraljevstvo. i vidi Izrael kao narod "koji će se uzdići poput lava. Amalečane. Zbunjujuće je što Bileam. al' ne iz blizine: Ja kovova zvijezda izlazi.

bio izvanredan događaj do kojeg dolazi jednom u nekoliko tisućljeća. budući da ga je i sam Jakov upotrijebio kada je legao na svoju smrtnu postelju i okupio oko sebe svoju djecu da čuju proročansrva o svojoj budućnosri (Postanak. što ako je to doista navod o "zvijezdi" koja putuje svojom orbitom. izrečena poje­ dinačno za svako od dvanaest budućih izraelskih plemena. događaj koji je opetovano označavao najveće prevrare u odnosima bogova i ljudi. Ta proročansrva. kada se invociraju simboli zodijačkih konsrelacija Bika i Ovna ("junci i ovnovi za sedmerostruka žrtvovanja") a zatim Lava ("kada se u Izraelu začuje kraljevska truba") {Brojevi." rekao je. pojačava dojam da je čirava priča neizraelskog podrijetla i daje svejedno uključena u Bibliju. koja zabranjuje proricanje. I upravo kada Bileam pretkazuje daleku budućnost. Zapravo. "da vam kažem što će vas snaći u posljednje dane. preko Izraelovog mjesta medu narodima do proročanstava o drugim rakvim narodima — čak o dalekoj i još neposrojećoj carskoj Asiriji. bila su dvojaka: s jedne stra­ ne bila su povezana sa zodijačkim ciklusom. događaji koji su se odvijali sve su više nagovještavali da je na pomolu nešto nevjerojarno značajno. planer kojeg su proročke oči vidjele iako još nije bio vidljiv? Što ako je Bileam poput Akhenatena govorio o povratku odno­ sno ponovnom dolasku Nibirua? Takav bi povratak. 24:14) On izravno povezuje ta neizraelska proročanstva sa sudbinom Jakovovog potomstva. čaranje i rako dalje. A što je s Jakovovom zvijezdom — eksplicitnom Bileamovom vizijom? U znanstvenim biblijskim raspravama ona se u najboljem slučaju pro­ matra u asrrološkom. a zatim pogoršava taj prijestup prikazujući ga u liku "ovna raširenih rogova" šro je bio egipatski prikaz Amona (slika 7 1 ) ! Blagonaklon srav prema profesionalnom vraču u Bibliji. U SLIKA 71 otprilike jednom stoljeću zaokupljenosti "Planetom koji se vraća" i s njim 183 182 . a s druge sa Zvijezdom koja se vraća. mnogi smatraju povezanima s dvanaest zodijačkih konstelacija. te je često prisutna tendencija da se navod o "Jakovovoj zvijezdi" smatra čisto figurativnim. glava 4 9 ) . Uključivanjem te priče Biblija je sudbinu Židova spojila s univerzal­ nim očekivanjima Čovječanstva. za­ zivanje duhova. rako da se raj incident i njegovu poruku zacijelo smatralo važnim nagovještajem izraelskog zauzimanja Obećane zemlje. pokazuje priča o Bileamu. To nije samo reroričko pitanje. Ali.POSLJEDNJI DANI KRIŽ NA OBZORU Egipta fizički lik. Ta očekivanja. a ne u astronomskom kontekstu. Njegove proročanske poruke proregnule su se od sudbine Jakovljevih sinova. U tekstu se sugerira da je Bileam bio Aramejac koji je živio negdje uz rijeku Eufrat. mora biti jasno. "Skupite se. glava 23). Proročanstva su tako bila izraz širih neizraelskih očekivanja tog vremena. u tekstu se za vrijeme na koje se odnose proročansrva korisri značajan izraz u posljednjim danima (Brojevi. Najisraknuriji navodi o zodijaku su oni o dobu Ovna (i njegovom bogu!) u vrijeme Izlaska. zauzimajući u njoj značajan prostor. a proročki postaju dok vrač Bileam pretkazuje budućnost.

ili da ga je egipatski kralj propustio upitati o njegovu zdravlju. glavni dio bila su originalna pisma primljena od stranih kraljeva. Od tristo i osamdeset glinenih pločica sve osim tri bile su ispisane na akadskom jeziku koji je bio tadašnji jezik među­ narodne diplomacije. S obzirom na to da je tradicija promatranja nebesa u Mezopotamiji bila mnogo starija i naprednija nego u Egiptu moguće je. jer njega su na prijestolju tijekom sljedećeg stoljeća slijedili kasitski kraljevi koji su nosili teoforična imena koja su iskazivala štovanje ne samo prema Enlil u nego i prema Adadu — što je iznaneđujuća gesta koja daje naslutiti želju za božanskim pomirenjem. To nije bila efemerna gesta. Pa ipak. Bilo kako bilo. Na ruševinama Akhet-Atena. Akhenatenove prijestolnice — lokaciji koja je danas poznata kao egipatski grad Teli el-Amarna — pronađene su slavne "pločice iz el-Amame". kao i obraćanje babilonskog kralja egipatskom s "brate moj" nužno navode na zaključak da je hijerarhija u Babilonu bila dobro upoznata s religijskim zbivanjima u Egiptu. da su njegovi poslanici opljačkani na putu u Egipat. n. Dok su neke pločice bile prijepisi kraljevskih pisama poslanih s egipatskog dvora. dakako. Bileamu i Akhenatenovom Egiptu. Godine 1260. e. — o Nibiruu koji dolazi. Pronađeno spremište bio je Akhenatenov kraljevski diplomatski arhiv i pločice su najvećim dijelom bile korespondencija koju je primao od kra­ ljeva Babilona! Je li Akhenaten tu razmjenu pisama sa svojim pandanima u Babilo­ nu koristio da ih obavijesti o svojoj novoj religiji štovanja Atena? Mi to doista ne znamo. i sam Babilon počeo je pokazivati znakove takvih masovnih očekivanja. Da se očekivalo nešto neobično vidljivo je i iz tekstova na komemorativnim spomenicima zvanim kudurru — "zaobljeno kamenje" — koji su postavljani kao kameni međaši. I ako se Babilon zapitao: "Čemu svo to komeŠanje oko 'boga Ra kao zvijezde koja se vraća?'". U Babilonu je tada vladala Kasitska dinastija o kojoj smo pisali u ra­ nijim poglavljima. medu kojima je najistaknutiji bio Simbol križa. morao je shvatiti da se radi o "Marduku kao planetu koji se vraća" babilonski kraljevski astronomi došli do zaključaka u vezi s Nibiruovim po­ vratkom bez egipatske pomoći te da su čak bili ispred Egipćana. kao što je ranije rečeno. Ipak. na prijestolje u Babilonu uspeo se novi kralj i uzeo ime Kadašman-Enlil — teoforično ime koje začudo iskazuje štovanje Enlila. kasitski su kraljevi počeli na različite načine nagovještavati vlastite fundamentalne vjerske promjene. iza sebe su ostavili znakovite crteže i — međunaro­ dnu korespondenciju s pismima na glinenim pločicama.POSLJEDNJI DANI KRIŽ NA OBZORU povezanim pretkazanjima koje nalazimo u pričama o Izlasku. čak i ponude međusobnih ženidbi. česte razmjene izaslanika. da su SLIKA 7 2 184 185 . Od njihove vladavine u samom Babilonu nije ostalo mnogo i. u trinaestom stoljeću pr. jer sve što imamo su pisma babilonskog kralja upućena Akhenatenu u kojima se on žali da je količina zlata koja mu je poslana bila premala. kasitski se kraljevi nisu isticali u vođenju kraljevskih zapisa.

simbol križa odnosio se na planet koji očigledno nije bio Sunce. Kakva god bila. uz polumjesec i simbol Marsa u obliku šesterokrake zvijezde (slika 75). Takav način prikazivanja Nibirua. Na crtežima su se često nalazili božan­ ski zodijački simboli —svih dvanaest (slika 72). Na drugom crtežu (slika 73) Nibiru je prikazan u drušrvu Zemlje (sedmog planera) i Mjeseca (simbol sjekača pupčane vr­ pce za Ninmah). Mjesec i Nibiru. Kao šro pokazuje drugi prikaz.POSLJEDNJI DANI KRIŽ NA OBZORU Kudurru je na sebi imao ispisan tekst s uvjetima graničnog sporazuma (ili dodjele zemlje) i zakletvama danim da se sporazum održi. U odsutnosti kasitskih vjerskih ili književnih tekstova. koji izgleda kao kršćanski "malteški križ" mnogo kasnije. n. Nibiruov simbol križ se iz Babilonije proširio na pečate u obližnjim zemljama. intenSLIKA 74 186 187 . SLIKA 75 S početkom prvog risućljeća pr. simbolom blještavog križa postajao je sve rašireniji i uskoro su kasitski kraljevi iz Babi­ lona raj simbol pojednostavili samo na znak križa te na svojim kraljevskim pečatima njime zamijenili simbol krilatog diska (slika 74). u istraživa­ njima drevnih rezbarija u kamenu poznat je kao "kasitski križ". SLIKA 73 Tu je značajno da Nibiru više nije bio prikazivan simbolom Krilarog diska. nego na nov način — kao planet blještavog križa — što odgovara onome kako su ga u "Davnim danima" opisali Sumerani. Taj simbol kri­ ža. koji dugo nije bio vidljiv. koje je prikazano zasebno. e. stvar je prerpostavke kakva mesijanska oče­ kivanja su mogla prariti takve promjene u prikazima. re je bio po­ svećen simbolima nebeskih bogova. iznad njih su bili znakovi za Sunce. kao blješravi pla­ net koji će uskoro postati "Planet križanja".

zatim se spušta i siječe 188 189 . Asiriji i drugdje nije bilo iznenađujuća novina. s juga. oponaša orbitu Nibirua: nje­ gova nagnuta orbita dovodi ga. Kao što otkrivaju kraljevski spomenici. asirski su ga kraljevi nosili. s donje strane ekliptike. Ti su napadi usporili. Invazor se morao vratiti na to mjesto na nebesima. a kada to čini.POSLJEDNJI DANI KRIŽ NA OBZORU zivirala su silinu napada enlilitskih država — Asirije. Taj znak bio je korišten i prije — upotre­ bljavali su ga Sumerani i Akađani. prilikom SLIKA 76 Prihvaćanje znaka križa za simbol Nibirua u Babilonu. blizu srca (slika 76). "Nibiru — neka 'Križanje bude njegovo ime!"stoji u Epu o stvaranju. merskim kamenorezima koristio za označavanje Nibirua. U sldadu s tim se njegov simbol . kao što pobožni katolici danas nose križ. ali ne i spriječili konačno prihvaćanje znaka križa u samoj Asiriji. vrlo istaknuto. dok se približava Suncu. u vrlo smanjenom mjerilu.u susvakog prolaska njegova se orbita križa s ravninom ekliptike. ali tada je uvijek označavao njegov Povratak u vidljivost. (slika 77). Elama — na Babilon i njihovo opiranje Mardukovoj hegemoniji. jasno navodi da je nakon nebeske bitke s Tiamatom Napadač prošao veliku orbitu oko Sunca i vratio se na poprište bitke. na svojim prsima. SLIKA 77 Enuma Eliš.križ . To je bila izuzetno značajna gesta kako u vjerskom tako i u astronomskom smislu. Ep o stvaranju. Jednostavan način da se to ilustrira je prikazati orbitu poznatog Halleyjevog kometa (slika 78) koja. Jupiter i Mars. "pozdravljajući" Saturn. orbitu za orbitom. Zatim pravi luk iznad ekliptike te zaokreće oko Sunca. Da je to također bila rasprostranjena pojava sugerira činjenica da su i u Egiptu pronađeni prikazi s kraljem-bogom koji poput svojih asirskih pandana na prsima nosi znak križa. Kako jeTiamat kružio oko Sunca na ravnini zvanoj eldiptika (kao što to čine i drugi članovi planetarne obitelji našeg Sunca). blizu Urana.

. planet Anunnakija postaje Planet križa: Kada viknu Planet NIBIRU: Raskrižje nebesa i Zemlje zauzet će.. Povijesni zapisi o rome počinju s Poropom. e. Slikovni prikazi (na cilindričnim pecarima) s temom početka poljo­ privrede imali su znak križa koji je predstavljao vidljivi Nibiru na zemalj­ Sumerski tekstovi koji obraduju prijelomne događaje u sagi čovječan­ stva pružaju nam specifične naznake u pogledu periodičnih pojavljivanja 190 "poplava!" To je bog Nibiru. Svakog dana unutar Lava on je u plamenu. n. Neka "Križanje" bude njegovo ime! skom nebu (slika 8 0 ) .900 godina pr. Gospodin čija je sjajna kruna stravom prožeta. 191 .600 godina. drži. Nekoliko zapisa koji se bave poropom povezali su tu katastrofu s pojavom nebeskog boga... Planet NIBIRU: Središnje mjesto on Planet NIBIRU: Sto se neumorno s Tiamatom križa. Drugi tekstovi opisali su kako se u trenu­ tku potopa Nibiru pojavio kao blješrava zvijezda te je i slikovno prikazan u skladu s tim opisom (slika 79): SLIKA 78 SLIKA 79 Ta točka na nebesima i u vremenu je Križanje — tada.. i uvijek u ključnim trenucima u povijesti Zemlje i Čovječanstva. U takvim je trenucima planet bio nazivan Nibiru te je na kamenorezima — čak i u ranim sumerskim vremenima — prikazivan kao križ. Nibirua.POSLJEDNJI DANI KRIŽ NA OBZORU ekliptiku blizu mjesta Nibiruove nebeske bitke s Tiamatom — na mjestu Klizanja (označeno s "X") — i nestaje. da bi se opet vratio kada mu to pro­ piše njegova orbitalna sudbina.). e. JUPITER MARS planeta Anunnakija — otprilike svakih 3. Planet se vratio. navodi se u Enumi Elisu. stoji u jednome. n. ponovno pojavio. sredinom osmog risućljeća pr. "Zviježđe Lava odmjerilo je vodeni bezdan". u dobu Lava (oko 10... i ponovno posrao "Nibiru" kada je čovječanstvu podareno rararsrvo i stočarstvo.

e. Međutim. N. upotrijebljen znak križa (prikaz na cilindričnom pečatu. 3760 PR. U njihovu je čast utemeljen grad koji je kasnije tisućljećima bio poznat kao Uruk. i kao što je nacrtano na slici 82). Tamo se prelazak vidio na pozadini koju je tvorilo zviježđe Lava.POSLJEDNJI DANI KRIŽ NA OBZORU Nibiru se. ali samo onda kada je na svojoj velikoj orbiti prošao kroz ekliptiku i postao Nibiru. ali je obzor još uvijek dovoljno taman da se vide zvijezde — zviježđe u pozadini bilo zviježđe Bika.. ponovno prikazivanje znaka križa označavalo je ponovnu pojavu. na cilindričnim pečatima i na astronomskim pločicama. SLIKA 82 Promjena iz simbola krilatog diska u znak križa stoga nije bila novina: SLIKA 8 Nibiruova pojava na početku doba Bika značila je da je u trenutku helijakalnog izlaska — kada sviće zora. Izgrađen je zigurat i s njegovih se terasa. brzo krstareći nebesima dok je obilazio oko Sunca. a njegov se prelazak vidio ispred pozadine zviježđa Lava. Na nekoliko je prikaza. Kao i u prošlosti. planet je još jedanput bio vidljiv kada su Anu i Antu oko 4000 g. E. u dobu Bika. brzo ponovno spustio i na mjestu "Križanja" prešao na drugu stranu planetarne ravnine ("ekliptike"). to je bio povratak na način na koji je nebeski Gospodin prikazivan u rani­ jim vremenima. n. i za Sumerane najnezaboravnije. pr. kada se smračilo. došli na Zemlju u državnički posjet. 192 193 . POVRATAK. odjeknuo je povik: "Pojavi se lik Stvoritelja!" i svi prisutni počeli su pjevati hvalospjeve u čast "planeta Gospodina Anua". ponovni dolazak u vidno polje. Kada se pojavio Nibiru. za označavanje Nibiruovog dolaska kada je Zemlja bila u dobu Bika. slika 8 1 . promatralo nebo. P R O L J E T N I EKVINOCIJ SLIKA 80 Naposljetku.

Dramatična priča o jeruzalemskom hramu ne počinje s kraljem Salomonom nego s kraljem Davidom. U odnosu na velebnost njihovih gradova — Babilona. nadalje.AN. prošlo je cijelo tisućlje­ će dok nisu nastupili pravo vrijeme i prave okolnosti da se izgradi hram. hramovima. Pa ipak. pojava znaka križa bila je vjesnik Povratka. U usporedbi s moćnim imperijalnim silama tog vremena — Babilonijom. U to je vrijeme također hram posvećen Jahvi u izlaska sinova mjeseca. Ninive.. u našim srcima i na naslovnicama novi­ na. dok se grandioznost prijestolnica drugih naroda pretvorila u prašinu i razmrvljene ruševine. Salomon Jeruzalemu zauvijek povezao sveto mjesto na kojem je izgrađen s tijekom povijesnih zbivanja i mesijanskim očekivanjima čovječanstva. a zauzvrat se zavjetovao "pred Bogom Svevišnjim. Egiptom — hebrejsko je kraljevstvo bilo patuljak. Vrijeme i mjesto nisu bili slučajnost: skorašnji Povratak diktirao je pretvaranje bivšeg Kotrolnog centra misije u hram. Pa ipak. Zato kraljevanja graditi dom Jahvin. veličanstvenim palačama. A priča o tome kako je on postao kralj Izraela je priča koja otkriva božanski plan: priprema za budućnost uskrsavanjem prošlosti. 195 . visećim vrtovima.DAN GOSPODINOV Povezanost Židova s Jeruzalemom i posebno s planinom Morijom vuče korijene još iz vremena Abrahama. Tebe — s njihovim svetim četvrtima. Asirijom. pozdravio ga je Melkizedek. bogato ukrašenim vratima. stvoriteljem neba i zemlje". nad Izraelom.. Biblija navodi da je hram u Jeruzalemu bio jedinstven. tisućlje­ će kasnije Jeruzalem je živi grad. Kada je on ispunio svoj zadatak za­ štite zračne luke za trajanja Rata kraljeva. Tako biblijski tekst u prvoj Knjizi o kraljevima (6: 1) govori o zname­ nitom početku Salomonove gradnje Jahvinog hrama u Jeruzalemu i daje nam točan datum tog događaja. Tamo je Abraham blagoslovljen. To je bio krucijalan. kralj Ir-Shalema (Jeruzalema). svetim bazenima i riječnim lukama — Jeruzalem je bio mali grad s na brzinu izgrađenim zidinama i nepouzdanom opskrbom vodom. U stvaranju ovog kralja i njegovog mjesta u povijesti ključnu su ulogu odigrala smatramo da njihova proročanstva još uvijek nose ključ za budućnost. mora se naglasiti da je to bilo vrijeme kada su Babilon i Asirija prihvatili znak križa za navjestitelja Povratka. "koji je bio svećenik Boga Svevišnjega". što on doista jest: njegova je svrha bila sačuvati "Vezu nebesa i Zemlje" koju je jednom činio DUR. Bog sldopio s njime savez. procesijskim putovima. ziguratima.K1 u sumerskom Nippuru. Salomonovim ocem. Tamo je također. DAN GOSPODINOV P očetkom posljednjeg tisućljeća prije nove ere. te njegovi proroci čija su se proročanstva obistinila. Davidova ostavština (nakon četrdeset godina vladavine) uključivala je bitno uvećano kraljevstvo koje je na sjeveru sezalo sve do Damaska (i uklju­ čivalo Mjesto slijetanja!). mnoge sjajne psalme i temelje za Jahvin hram. Četiri stotine poslije drugog počeo je četvrte godine i osamdesete godine Izraelovih svoga iz zemlje egipatske. odlučujući korak čije posljedice još uvijek osjećamo. kada je Abrahamova vjera sta­ Jedanaesto poglavlje vljena na kušnju. Sto se promijenilo na stvari? Hram posvećen Jahvi što je izgrađen u Jeruzalemu.

svećeniku zaduženom za čuvanje Zavjetnog kovčega. preko proroka Natana. znak da će doista Kuća Davidova biti ta koja će izgraditi hram i bid zauvijek bla­ goslovljena. te je Kaleb. sina Jišajevog. kao što ćemo vidjeti. zatražio je nagradu za svoju vjernost: jamstvo. Božja riječ. da bude pastir Izraelov dvostruko je simboličan.POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV tri božanska poslanika. Jahvinog hrama. a zatim i u Jošui. Sjedište njegova kraljevsrva— "grad Davidov" — izgrađen je na planini Sion. hram neće izgraditi on nego njegov sin Salomon. "Pravedni pastir". SLIKA 83 Ojađen prorokovom porukom David je otišao i "sjeo pred Jahvu" ispred Zavjernog kovčega (koji je i dalje bio smješten u šatoru). glasila je da. sin Jefoneov. U Hebronu su u vrijeme Izlaska i dalje živjela trojica Arbinih sinova. Davidovim odabirom da bude kralj u Hebronu njego­ vo je kraljevstvo bilo direktan nasljednik kraljeva povezanih sAnunnakijima iz sumerske predaje. međudm. kojem 196 197 . na platformi. Bog je naložio da "odvede mladog Davida. koji su u Bibliji navedeni kao "prorok Natan. šro je također bio odabir ispunjen povijesnim simbolizmom. sve što mu je bilo dopušteno da izgradi na planini Moriji bio je žrtvenik. Te noći. David je svoju vladavinu započeo u Hebronu. koji se brinuo za srado svog oca. od koje ga dijeli mala dolina (slika 83). južno od Jeruzalema. "urvrđeni grad Arbe. Prihvaća­ jući Božju odluku.S. Počevši s odlomcima u Knjizi brojeva. bilo je Kiryat Arba. vidjelac Samuel i vidjelac Gad." A rko je bio Arba? "Arba bijaše velik čovjek među Anakovcima" — dva biblijska izraza koji su hebrejski prijevodi od sumerskih LU. Sucima i Lje­ topisima. a zatim je svoju prijestolnicu pre­ selio u Jeruzalem." Odabir mladog Davida. "Veliki ljudi". "ispunjenje. Njegovi kraljevi nazivali su se LU.GAL i ANUNNAKI. od čuvanja ovaca da bude pastir Izraelov" i Samuel je "uzeo rog pun ulja i pomazao ga da vlada Izraelom. primio je Božji znamen: dan mu je Tavnit — maketa budućeg hrama! Tu priču lako bismo mogli smarrati neistinitom da nije činjenice da je ono što se te noći dogodilo kralju Davidu i njegovom projektu hrama bilo identično "priči iz Zone sumraka" sumerskog kralja Gudeje. a kao prvi korak prema izgradnji. Biblija izvještava da je Hebron bio središte potomaka "Anakovaca. međutim nastojali su zaraditi cijenjeni naslov EN. kako se u Bibliji više puta ističe. Prijašnji naziv Hebrona. kako bi ispunio prosror između dvije planine. budući je prolijevao krv u brojnim ratovima.GAL. dok je sjedio ispred Zavjernog kovčega kraj kojega je Mojsije bio razgovarao s Bogom. koji se kao Nefili broje" i tako ih povezuje s Nefilima iz šeste glave Postanka koji su se ženili s ljudskim kćerima. Izgradio je Miloh. bio tek početak Davidove i Hramove povezanosti s prošlošću Sumera. budući da nas vraća u zlatno doba Sumera." Samuelu. malo južnije od planine Morije (na kojoj su Anunnakiji izgradili platformu). osvojio grad i poldao ih u Jošuino ime. To je. U Hebronu je vladao sedam godina.

jer David je Salomonu predao i "sve što mi Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio djelo za koje on pribavi tavnit": Dakle. jeruzalemski je Hram. s druge strane. pattern. čime je "vje­ čni hram" bio poravnat s ekvinocijem. he­ brejska riječ za "plan" je Tokhnit. brodova. (O svetoj stijeni te njezinoj zagonetnoj špilji i tajnim podzemnim prolazima čitatelji mogu pronaći više u The Earth Chronicles Expeditions. pa je ono što je dano Davidu i što je on dao svom sinu Salomonu bio "izgrađeni model". U današnje vrijeme prekriven je i okružen Kupolom na stijeni (slika 84). uključujući plemenske poglavare i vojne zapovjednike. upute za upotrebu koje je napisao Bog. u engleskoj Bibliji kralja Jamesa prevodi kao "uzorak" (engl. dvadeset lakata široka. No. bio istinski veličan- 198 199 .. glava 28). Os hrama išla je smjerom istok-zapad. dvadeset (šezdeset dijeljeno sa tri) lakata široka i sto dvadeset (šezdeset množeno sa dva) lakata visoka. (1 Ljetopisi. svećenike i poglava­ re od redova koji su služili kralja. Salomonov hram također je u svojoj konstrukciji usvojio broj šezdeset: glavni dio (dvorana) bio je dug šezdeset lakata (otprilike trideset metara)." Bilo je toga još. izgraditi.) Biblijske Knjige o Kraljevima i Knjige Ljetopisa navode precizne mjere i konstrukcijske pojedinosti Hrama.). "Veliko boravište") i Svetinje nad svetinjama za Zavje­ tni kovčeg. (Među arheološkim nalazima s drevnih lokaliteta diljem Bliskog istoka doista se mogu naći makete bojnih kola. Hebrejski izraz Tavnit se. Pred kraj života kralj David pozvao je u Jeruzalem sve izraelske vođe. Svetinja nad svetinjama bila je dvadeset lakata dugačka.maketa. dana pločica s arhitektonskim nacrtom i kalup za opeke za izgradnju hrama u čast boga Ninurte u Lagašu. izvedeno od ko­ rijenskog glagola u značenju "konstruirati. što potječe od sumerskog E. a u recentnijim prijevodima kao "plan". kao i arhitektonska rješenja korištena pri njegovoj gradnji. podići". Tavnit koji je primio po Duhu. Ta najunutarnjija sekcija zvala se Dvir ("Govornik") budući da se putem Zavjetnog kovčega Bog bio obratio Moj siju.POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV je više od tisuću godina prije toga. kada je dovršen. današnjim rječnikom . velike središnje dvorane (Hekhal na hebrejskom.. znači "kamen temeljac" i pre­ ma židovskim legendama od njega će se nanovo stvoriti svijet. što sugerira da je Davidu dana neka vrsta arhitektonskog nacrta. koji su tradicionalno bili građeni na način da izražavaju seksagezimalnu koncepciju "baze šezdeset". te im ispričao o obećanju koje mu je dao Jahve i naočigled okupljenih predao svom sinu Salomonu "Tavnit hrama i svih njegovih dijelova i ćelija. njezin hebrejski naziv. pre v. također u viziji-snu. Pisani mate­ rijali i arheološka istraživanja pokazuju da je Kovčeg bio postavljen točno na izvanrednu stijenu na kojoj je Abraham bio spreman žrtvovati svog sina Izaka.) SLIKA 84 Iako u usporedbi s neboderskim ziguratima njegove mjere nisu bile monumentalne. op.GAL. radionica te čak makete velikih zigurata. Kao i kod sumerskih zigurata. Tavnit je. Sagrađen je po sumerskom modelu gradnje hramova te se sastojao od tri dijela: prednjeg dijela (Ulam na he­ brejskom). Even Shatiyah. taman dovoljno da primi Zavjetni kovčeg te dva zlatna kerubina na njemu ("s krilima koja im se dodirivahu").

sa Zavjetnim kovčegom postavljenim na tu stijenu. a zastori koji su Svetinju nad svetinjama odvajali od velike dvorane navučeni. Još u svojoj prvoj knjizi Dvanaesti planet sugerirao sam da se raj izraz izvorno i u relevantnom kon­ tekstu odnosi na ono što su Egipćani zvali "nebeski brod". glave 6-7). kao na primjer u uvodnim recima šeste glave Postanka — najčešće se prevodi kao "ime". Riječ Shem — ovdje i ranije. u blizini glasovitih ruševina Tiwanakua.POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV stven. prijestolni­ ci Inka u Peruu. g. tolike da je Salomon naručio posebne brodove koji su zlato dopremili iz Ofira (za koji se vjeruje da je u jugoistočnoj Africi). Opisujući te lokalitete (i to kako su ih Španjolci opljačkali) u svojoj knjizi Izgubljena kraljevstva. e. " Iako nebesa tebe ne mogu obuhvatiti. na tom golemom pothvatu sedam su godina morali raditi deseci tisuća radnika. idola ili kumira. Za njegovo podizanje na platformu nije korišteno željezo ni željezna oruđa (kao ni pri njegovoj izgradnji: sve alatke bile su od bakra ili bronce).. jer je njezina Svetinja nad sveti­ njama bila potpuno optočena zlatom.. a "u kovčegu nije bilo ništa osim dviju ploča koje su dane Moj siju na Sinaju. izgrađen na kamenoj platformi. Jedan je veliki hram u Cuzcu." Tada je Salomon izgovorio molitvu zahvalnicu: "Gospođe koji odluči prebivati Izgradih ti uzvišen dom da u u oblaku: njemu zauvijek prebivaš. n. Što je. od Enlilovog u Nippuru do Mardukovog u Babilonu. hram u Jeruzalemu.. to je svakako točno kada imamo malo odgovarajućih riječi. U skladu s tim. dakle. to je bio hram za božansku prisutnost Onoga koji boravi u oblacima. veliki bog Južne Amerike. podovi i srropovi. Sada sam.. Drugi je Puma-Punku na obali jezera Titikaka u Boliviji. u kojem je bio obožavan Virakoča. Kaže se da slika govori tisuću riječi. Biblija ne daje nikakvo objašnjenje: ni neku zabranu korištenja bilo čega izrađenog od željeza niti kakav propis u sldadu s kojim bi sve unutar Hrama moralo biti obloženo zlatom. pr. Tamošnje ruševine sastoje se od ostataka četiri kamene zgrade (nalik komorama) čiji su zidovi. tamo gdje su takvi prikazi božanskog bili 201 200 . Hram se zvao Korikanča ("Zlatna ograda"). Usliši s mjesta gdje prebivaš. Jedini pre­ dmet u njemu bio je sveti Zavjetni kovčeg. S nebesa uslišar ću molitve mog naroda i oprostiti mu grijehe. A građevina je iznutra bila obložena zlatom. svaki. "Potom se Jahve ukaza Salomonu noću i reče mu: 'Uslišao sam tvoju molitvu i izabrao ro mjesro da mi bude dom šrovanja. mjesto u kojem je bog živio. Čim je Kovčeg spušten. izabrao i po­ svetio ovaj dom da moj Shem bude ramo zauvijek" (II Ljetopisi. Možemo samo nagađati da se željezo izbjegavalo zbog njegovih magnetskih svojstava. bili izrezani od po jednog golemog kamenog bloka. čak su i zakovice kojima su zlatne ploče bile pričvršćene bili od zlata. sugerirao sam da su 4000. naše prošnje. s nebesa. dakle. mjesto kontakta s božanskim. "oblak ispuni dom Jahvin i svećenici ne mogaše od oblaka stajati i nastaviti službe. Otprilike u vrijeme kada je jeruzalemski hram dovršen i posvećen Onome koji boravi u oblacima. Količine upotrijebljenog zlata (samo "za Svetinju nad svetinjama šest stotina talenata suhog zlata. trebao je služiti kao zemaljska veza s nebeskim božanstvom — kako za ko­ munikaciju tako i za slijetanje njegovog letećeg stroja! U cijelom Hramu nije bilo nijednog kipa. Četiri građevine bile su iznutra u cijelosti obložene zlatnim pločama koje su bile pribijene zlatnim čavlima. bio je različit od bilo kojeg drugog tadašnjeg hrama u tom dijelu svijeta. ovaj hram nije bio mjesto boravka bo­ žanstva. a da se zlato koristilo jer je najbolji vodič elekrrične struje. a Sumerani MU — "lereći srroj" — bogova." Za razliku od mezoporamskih hramova zigurata. u njemu boravili Anu i Antu. Prema Bibliji. bila svrha rog Doma Jahvinog? Kada je sve bilo spremno svećenici su uz mnogo pompe i ceremonije donijeli Zavjerni kov­ čeg i postavili ga u Svetinju nad svetinjama. spavao i kupao se. jeo. Znakovito je da se jedina dva druga primjera hramova iznutra obloženih zlatom nalaze na drugoj strani svijera.. no mnogo relevantnih slika.. To je bila Kuća štovanja. za zakovice pedeset zlatnih šekela") bile su enormne.

boga Ašura. Oko 9 6 0 . poduzeti su veliki napori da se nastave stari obredi Akitu u sklopu kojih se javno čita­ la revidirana Enuma Eliš — koja je Marduku pripisivala stvaranje Zemlje. kod drugoga su se očekivanja odnosila na boga. Klasificirani kao "božanstvo u krilatom disku". Kao "Onoga koji boravi u oblaci­ ma" prikazivali su.POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV uobičajeni i dozvoljeni — prije svega u Asiriji — u svetim rezbarijama u kamenu došlo je do zamjetne promjene. Tada je jasno da su ti prikazi implicirali očekiva­ nja ne samo skorog dolaska planeta nego i njegovih božanskih stanovni­ ka. n. pr. g. Dolazak 202 203 . sasvim očito. jasno su prikazivali božanstvo unutar simbola krilatog diska. pokazujući njegovo puno lice ili samo njegovu ruku. to je moralo biti božanstvo koje dolazi s Nibiruom. Međutim. koji se trebaju uskoro vratiti i ponovno pojaviti. U Babilonu su očekivanja bila uglavnom vjerska — Mardukov mesi­ janski preporod preko njegova sina Nabua. SLIKA 86a preoblikovanje nebesa (Sunčevog sustava) i oblikovanje čovjeka. e. vjerojatno na čelu sa samim Anuom. SLIKA 86b Otprilike stoljeće kasnije u asirskim prikazima pojavila se nova inačica Boga u oblaku. odnosno bogove. samostalno (slika 86a) ili u društvu Zemlje (sedam točaka) i Mjeseca (polumjesec) (slika 8 6 b ) . koji su već bili tamo. često kako drži luk — što je prikaz koji podsjeća na jednu od biblijskih priča o luku u oblaku koji se pojavio kao božji znamen u vremenu nakon Potopa. Promjene u rezbarijama i simbolima koje su počele sa znakom križa bile su izraz dubljih očekivanja. očekivanja i pri­ preme u Babilonu nisu bili isti kao u Asiriji. Kod jednog su mesijanska očekivanja bila usredotočena na boga. ili bogove. Budući da je Krilati disk predstavljao Nibiru. sveobuhvatnih promjena i opsežnijih pri­ prema koje je zahtijevao očekivani Povratak.

pr. — smatraju početkom neoasirskog carskog razdoblja. 204 205 . no s pose­ bnim naglaskom na obalne gradove i gorje La-ba-an (Libanon). e. n. starim anunnakijskim Mjestom slijetanja. kralj Ašurnasirpal II — koji je na prsima nosio simbol križa (vidi sliku 76) — hvalio se zauzimanjem feničkih obalnih gradova Tira. sljedeći kraljevi proširili su asirsko područje u svim smjerovima. na njima su prikazani kralj i visoki svećenik u prarnji krilatih kerubina — anunnakijskih "asrronaura" i prethodni proslavljeni kraljevi (otuda numeracije I. imena povezana s Nabuom. Njihovi nasljednici nasravili su rim putem. pr. S besprimjernom žestinom asirski su kraljevi kretali na jedan vojni pohod za drugim. Oko 8 6 0 . — dok raspoređeni oko Drvera života dočekuju boga u Krilatom disku (slike 87 a. e. povjesničari to vrijeme — oko 9 6 0 . kada je prijestolje u Ninivi zauzeo Tiglar Pileser II. g. n. i 730. nego i onime šro su smatrali ključnim za Povrarak: Mjestima povezanim sa svemirom. Kao i na nekim cilindričnim pečatima. e. Zanimljivo je da je njihova prva mera bilo područje oko rijeke Khabur. II.b). ne samo da bi zavladali starim Sumerom i Akadom. Osim zapisa na spomenicima i zidovima palača. n. n. koji su ga slijedili kao kraljevi Asirije.POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV Nabua iz njegovog svetišta u Borsippi (malo južnije od Babilona) da odigra krucijalnu ulogu u obredima bio je ključni dio preporoda. e. glavni izvor informacija o tadašnjoj Asiriji ljetopisi su asirskih kraljeva u kojima su oni godinu za godinom zapisivah što su činili. Cesto noseći ista imena kao SLIKA 87a Da je to bila svrha njihovih pohoda vidljivo je ne samo iz njihovih ci­ ljeva nego i iz velikih kamenih reljefa na zidovima asirskih palača iz devetog i osmog stoljeća pr. e. razaranja i pripajanja u inozemsrvu posravili su njegovi sin i unuk. Promjene u Asiriji bile su više geopolitičke. (koje se može vidjeri u nekim od vodećih svjerskih muzeja). mnogi među njima. g. III i tako dalje). pr. n. s njegovim važnim rrgovačkim i vjerskim središrem — Haranom. babilonski kraljevi koji nisu vladali između 900. Obrazac povećavanja moći i ugleda kod kuće re osvajanja. g. nastavili su nositi imena povezana s Mardukom i. Sudeći po tim ljetopisima. Sidona i Gebala (Biblosa) re uspinjanjem na Cedrovu planinu s njezinim svetim mjestom. pr. Božanski dolazak očito je bio očekivan! SLIKA 87b Povjesničari početak tog neoasirskog razdoblja povezuju s uspostavom nove kraljevske dinastije u Asiriji. g. U skladu s tim. njihova glavna preokupacija bilo je osvajanje.

Godine 710. pr. No. (Zašto i kako je. obilato je zabilježen kako u Senheribovim ljetopisima tako i u Bibliji. Bi­ blija daje podrobnu priču o tome kako je moćna asirska vojska opsjedala Jeruzalem i kako je bila čudesno uništena Jahvinom voljom. Asirci su sada bili nadomak konačne nagrade.. Biblija to objašnjava tako što sve pripisuje volji Jahve. Krilati disk. e. n. Zatim je. Na njegovom najpoznatijem ispisanom spomeniku. Godine 729. i po tom istom nazivu bilo je poznato biblijskim prorocima. Zadatak osvajanja preostalog lokaliteta povezanog sa svemirom zapao je Sargonovog nasljednika Sanheriba. e. Prorok Ezekijel podvrgnuo je kralja Tira oštroj kritici zato što se smatrao bogom zbog toga što je bio na tom svetom mjestu i "kretao se po­ sred ognjena kamenja".) Nakon što su već osvojili Mjesto slijetanja. napredujući prema jugu. I Biblija i asirski ljetopisi zabilježili su kasniju invaziju Tiglat Pilesera III (744. n. međutim ponovno su odgodili konačni na­ pad. e. Nakon Salomonove smrti. n. umarširao u područja starog Sumera i Akada te se nakon zauzimanja Nippura vratio da uđe u Babilon. otišao u njegovu svetu četvrt i "držao Mar­ duka za ruke". njiho­ vo boravište ostalo je trajni misterij. n. e. Nakon zauzimanja mjesta povezanog sa svemirom u Libanonu — no prije pokretanja vojnih pohoda na Jeruzalem — Asirci su poduzeli be­ sprimjeran korak za pomirenje s Mardukom.-727. njegovi suprotstavljeni nasljednici podijelili su njegovo kraljevstvo na "Judeju" (s Je­ ruzalemom kao prijestolnicom) na jugu i "Izrael" i njegovih deset plemena na sjeveru. Crnom obe­ lisku. u prizoru u kojem dominira simbol Nibirua.) na Izrael. prikazao kako kleči. Tiglat Pileser III ušao je u Babilon. Napad na Jeruzalem 704. ožalošćen je razderao svoju odjeću i u Hramu se molio "Jahvi. Nakon što su opkolili Jeruzalem i uhvatili njegove stanovnike u klo­ pku. odcjepljivanje njegovih boljih provincija i djelomični izgon njegovih voda.. prognao sve Izraelce i zamijenio ih strancima: deset plemena je nestalo. To je bila gesta od velike vjerske i diplomatske važnosti: Mardukovi svećenici potvrdili su pomirenje pozvavši Tiglat Pilesera da sudjeluje u Mardukovom pričesnom obroku.POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV Njegov sin i nasljednik Šalmaneser III zabilježio je da je tamo podignuta komemorativna stela koja to mjesto naziva Bit Adini. pr. 206 207 . n. Šalmaneser bio kažnjen te ga je na prijestolju naglo zamijenio još jedan sin Tiglat Pilesera također je neriješen misterij. e. u vrijeme jeruzalemskog kralja Ezekije. Nakon toga je Tiglat Pileserov sin Sargon II. iskazujući podložnost (slika 88). poput svog oca tijekom novogodišnjih obreda "pri­ mio je Marduka za ruke". njegov sin Šalmaneser V pregazio ono što je ostalo od Izraela. dok Senherib u svojim zapisima govori samo o uspješnom zauzimanju judejskih provincijskih gradova. g. g. Jeruzalema. Šalmaneser III je zabilježio kako mu izraelski kralj Jehu odaje počast te ga. uključujući pogrde na račun Jahve. Danu Gospodinovom. a prorok Amos naveo ga je kada je govorio o skorom 722. Asirci su započeli psihološki rat te braniteljima gradskih zidina izvi­ kivali obeshrabrujuće riječi. na povratku iz Izraela. Šokirani kralj Ezekija. Asirci su svoju pozornost zatim usmjerili na drugo mjesto povezano sa svemirom. pregled asirskih zapisa sugerira da je ono što su učinili u Izraelu i Judeji bilo sinkronizirano s onime što su poduzeli glede Babilona i Marduka. pr. pr. Njezino ime doslovno znači "Rajsko boravište". pr. SLIKA 88 Kao što se moglo očekivati.

nitko tko bi bajao. Sve što se je dogodilo bilo je po njegovoj volji. bili su moralni i eti­ čki kompas svojim kraljevima i narodu. pr. Asirija se povremeno nazivala "prurom Božjeg gnjeva" kojim su se kažnjavali drugi narodi. Na primjer. ali kada bi posrupila nepotrebno okrutno odnosno izvan dopuštenih granica. Takvo poznavanje sadabijosti spajali su sa znanjem o prošlosti kako bi pre1'kazali budućnost. Prihvaćajući sumersku distinkciju Dok je proročansrvo — pretkazanje onoga što se tek treba dogoditi — u biti ono što očekuje prorok. prorok nije smio biti onaj "tko bi se bavio gatanjem. nadalje. vračanjem i čarobnjašrvom. prorok Izaija prenio mu je Božju poruku: asirski kralj nikad neće ući u grad. bili su promarrači i prerkazivači događaja na svjetskoj pozornici re su posjedovali neobično točno znanje o zbivanjima u dalekim zemljama. KRALJEVI II. 19: 35-36 Kako bi se pobrinula da čitatelj shvati da se proročanstvo dokraja obi­ stinilo. n. Biblijski proroci imali su funkciju Čuvara vjere. kao i zapanjujuće po­ znavanje povijesti. Njihova misija kao Nabiha— "Glasnika" — bila je pre­ nositi kraljevima i narodima Jahvine riječi. sama bi Asirija zbog roga bila podvrgnuta kazni. zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike" — prilično opsežan popis različitih proricatelja iz susjednih zemalja. nego univerzalni Bog — Bog svih naroda. Proroci su smarrali da se budućnost može prerkazari zaro što je sve una­ prijed isplanirano. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon. biblijska priča nastavlja: "I Sanherib ode. Čini se da su proroci ne samo u pogledu tekućih događaja nego i u pogledu budućnosti davali dvoznačnu poruku.) te Hošejom u Izraelu (750. bilo kralj. El Elohim. Jeremija i Ezekijel te dvanaest "sporednih". Bijahu ondje sve sami mrtvaci. n. nakon neuspjeha će se vratiti kući i ramo će ga ubiri. Adramelek i Sareser ubiše ga mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. o dvorskim intrigama u stranim prijestolnicama i o tome koji se bogovi gdje štuju. kao što je dano do znanja u Levitskom zakoniku.). čaranjem. Za hebrejske proroke Jahve nije bio samo El Elyon — "Vrhovni Bog" — i nije bio samo Bog nad bogovima. bilo narod. proroci hebrejske Biblije bili su više do toga. g. a završilo s Malahijom (oko 450.. svemira. Medu njima su tri "glavna" — Izaija. čitave Zemlje. Kao šro je jasno izraženo u Eze- između predodređene sudbine i usuda kojeg karakrerizira slobodna volja. Kako su očekivanja Povrarka poprimala oblik. rako su se geopoli­ tika. pr. skrbio je za svoje djelo — Zemlju i njezine narode. Biblija govori o prorocima od Mojsija na dalje. Njihovo proročko razdoblje započelo je s prorokom Amosom u Judeji (oko 7 6 0 . Izaija je pro- 208 209 ." Biblijski post skriptum zapanjujuće je ročan: Senheriba su doista ubili njegovi vlastiti sinovi Adramelek i Sareser 6 8 1 . religija i aktualna zbivanja spajali da bi poslužili kao temelj biblijskog proročansrva. e. e. a njegovu volju provodili su poslani­ ci — bilo anđeli. g. On je bio "jedini Bog svim narodima". i vrati se u Ninivu. kada se u hramu klanjao svome bogu. koji stoluje nad kerubima. e. pr. Kao odgovor. Bogu jedinom nad svim ze­ maljskim kraljevstvima" za pomoć.). n. Ujutro kad je valjalo ustati. n. kijinoj molirvi. e. geografije. Na primjer. pr. g. Iako je njegovo boravište bilo na nebesima.POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV Bogu Izraelovom. ali da se na putu do toga srvari mogu promijeniti. gle. g. Po drugi pur su asirski kraljevi koji su napali Izrael ili Judeju bili mrrvi čim su se vrarili. Vratio se u Ninivu. medurim samo pe­ tnaest proroka ima vlastite knjige u Bibliji. jedno­ ga dana. Sanherib podiže tabor i ode.. trgovačkih putova i vojnih pohoda. dok su Sinovi Izraelovi bili Njegov Izabrani narod. Te iste noći iziđe anđeo Jahvin Ipobi u asirskome taboru Stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Od samog počerka.

a Sion biti svjetionik svim narodima. e. govoreći o skorom Danu Gospodinovom u stvari govorili o povratku Nibirua. Sjećam se tvojih pradavnih čudesa. uslijed kojeg je Nibiru prešao na veću orbitu. te završno vrijeme mira i izobilja. a u Jeru­ zalemu su biblijski proroci.. (Psalam 77: 6. mesijansko vrijeme se očekivalo u posljednjim danima. Biblija prepoznaje postojanje Nibirua i njegovo periodično vraćanje u blizinu Zemlje. Oblaci zatutnjiše gromom. "Bahati"). Dan velik i vrlo strašan. skori Sudnji dan. ljudi prekovati svoje mačeve u plugove. Psalmi i Knjiga o Jobu govore o nevidljivom Nebeskom Gospodi­ nu koji je "na visini nebeskoj izmjerio krug". Približavanje Nebeskog Gospodina u trenutku Potopa smatralo se pre­ tečom onoga što će se dogoditi sljedeći put kada se vrati nebeski Gospodin. Zemlja se zatrese i zadrhta. također.. tek se trebao dogoditi. Jesu li riječi izgovorene u Jeruzalemu odjek rasprava u Ninivi i Babi­ lonu oko toga koji vremenski ciklus vrijedi za budućnost bogova i ljudi — Božansko vrijeme povezano s orbitom Nibirua ili zodijačko nebesko vrijeme? Kako se osmo stoljeće pr. Polazi ono s jednog kraja nebeskog. slavi se u veličanstvenom psalmu broj 19: Nebesa slavu Božju kazuju. Njegova proro­ čanstva pokrila su tri razdoblja ili faze: pretkazao je asirske napade u bliskoj budućnosti. Strijele tvoje poletješe. Prisjećaju se prve pojave tog Nebeskog boga — kada se sudario s Tiamatom (u Bibliji zvanog Tehom. 17-19): Spominjem se djela Gospodinovih.. sunce će i mjesec pomračiti i zvijezde će ustegnuti svjetlost svoj. Dan Gospodinov. Drugi. opisao je Dan 210 211 . i na drugom kraju dovršava kruženje svoje. stvorio nebesa i "zakovanu narukvicu" (Asteoridski pojas). g. Prisjećaju se i vremena kada je nebeski Gospodin uzrokovao Potop. e. Bože.. u sve tri prijestolnice nedvojbeno se znalo da ta dva vremenska ciklusa nisu jednaka. To su bila dva različita događaja koja su se imala dogoditi u različitim vremenima: Jedan. Dolazak Nibirua i nebeski sudar. Munje rasvijetliše krug zemaljski. Očekivali su da će Dan Gospodinov (da citiram proroka Joela) biti dan kada će se "zemlja tresti. ugledaše te vode i ustuknuše. n. on je Božji glasnik ("Nabih') počeo biti oko 760. Vode te ugledaše. negdje u budućnosti. te se prema njemu odnosi kao o još jednom — u ovom slučaju nebeskom — izrazu Jahve kao univerzalnog Boga. te ono k'o junak veselo teče po putu.. Navije'sta zakovana narukvica djelo ruku njegovih. n. to dvoje nisu ni sinonimi niti su pretkazani kao istovremeni događaji. kao i Rahab ili Rabah. bio je blizu. Najraniji od petnaest zapisanih proroka bio je Amos. bližilo kraju. koji najavljuje dobronamjerno doba. te "Zemlju objesio u praznini". uništio ga. Govoreći u ime "Gospodina Jahve koji otkriva prorocima svoje tajne". Proroci su te ranije pojave uzimali kao pokazatelj onoga što se može očekivati.. Sve otkako je u uvodnom poglavlju Postanka uvrstila skraćenu verziju sumerskog epa o Stvaranju. dan Božjeg suda. Na nebesima suncu razape šator.POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV rokovao da će čovječanstvo zadesiti Dan gnjeva kada će se svim narodima (uključujući Izrael) suditi. To proturječje zbunjivalo je generacije stručnjaka za Bibliju i teologa. ali i da se treba veseliti idi­ ličnom vremenu kada će vukovi živjeti zajedno s jaganjcima.." Proroci su tijekom otprilike tri stoljeća riječ o Jahvi pronijeli Izraelom i svim narodima. kada će se sve kazniti. pr. međutim pomno razmatranje prorokovih riječi dovodi nas do zapanjuju­ ćeg otkrića: o Sudnjem danu se govorilo kao o Danu Gospodinovom.

na južnim nebesima: Bog stiže s juga. nevolje i tjeskobe! Dan pomrčine Dan tmina i rnagluština! više sjati svjetlošću. Habakuk je očekivanog nebeskog Gospodina opisao kao blješteći planet— isto kao što je Nibiru bio prikazan u Sumeru i Akadu. i Dan je blizu. Obraćajući se onima koji "štuju planete i zvijezde bogova svojih". 213 212 . Nebesa će se potresti. e. njegovo zastire nebesa.. ono što će se uskoro dogoditi usporedio s Potopom. usporedio je predstojeći Dan s događajima Potopa. UKLJUČUJUĆI Izrael. Pola stoljeća kasnije prorok Izaija povezao je proročanstva o "Danu Gospodnjem" s konkrernim geografskim lokaliretom. s "Planinom dogo­ vorenog vremena. strašan od bijesa i od gnjeva usplamtjeloga.. pr." mjestom "na sjevernim obroncima" te je kralju koji se ramo zapurio rekao sljedeće: "Evo. U ovom proročanstvu je najuočljivija identifikacija Dana Gospodino­ vog s vremenom kada "Gospodin nad vojskama" — nebeski. Upozo­ rio je te štovatelje retoričkim pitanjem: (Amos 5: 18): Teško onima koji čeznu za Danom Gospodnjim! Sto će za vas značiti Dan Gospodnji? Jer tada će biti tama. g. a vode morske izlile se na površinu zemlje". n. a Zemlja bici u mraku u po' bijela dana.13): Jer nebeske zvijezde a neće pomrčat će sunce ni zvijezda njihova Eniima Eliš kada se opisuje kako je napadač koji se sukobio s Tiamatom dobio ime NIBIRU: "Križanje će biti njegovo ime!" Poslije Izaije i prorok Hošea predvidio je Dan Gospodinov kao vrije­ me kada će nebesa i Zemlja "odgovoriti" jedno na drugo — dan nebeskih pojava koje će se odražavati na Zemlji. Sjaj mu je k'o svjetlost." On je. a ne svjetlo. te je dolazeći dan opisao kao nebesku pojavu koja će utje­ cati na Zemlju (Izaija 13: 10.. dolazi dan Gospodnji. prorok Habakuk molio se "Bogu koji dolazi u godinama koje su blizu" i koji će unatoč svog gnjeva pokaza­ ti milost. Bližnje i žurno dolazi! onaj dan! i pustošenja! i naoblake! SEFANIJA I: 14-15 Neposredno prije 600. ide vrlo brzo — Blizu je veliki dan Gorak je glas dana Dan gnjeva. da zemlju u grozan prizor prervori i da grešnike iz nje istrijebi. maknut će se zemlja s mjesta. rekao je Prorok. međutim prvensrveno za Asiriju zbog onog što je učinila. osim roga. To su iste riječi koje su upotrijebljene u epu Veličanstvo zemlja mu je puna slave. prisjećajući se vremena kada je "Gospodin došao kao oluja od bijesnih valova".. Dan Dan užasa Gospodinov — Gospodinova. ishodeći i mjesec neće više svijetliti. te za Babilon zbog onoga što će učiniti. kada se "dan pretvorio u mrklu noć.POSLJEDNJI DANI DAN GOSPODINOV Gospodinov kao dan kada će "Sunce zaci u podne. Kada Gospodin nad vojskama bude na križanju u dan kada se izlije gnjev njegov. Pojavit će se. Daljnjim istraživanjem proročansrava kronološkim redoslijedom orkrivamo da su u sedmom stoljeću prije nove ere proročke objave dobile hitniji ron i da su bile eksplicitnije: Dan Gospodinov bir će Sudnji dan za sve narode. planetarni Bog — "bude na križanju".

a poznata je pod nazivom Enuma Anu Enlil. prorokuj i reci: Ovako govori Kukajte: Jao Gospodin dana! Bog: PODNEVNA TAMA D ok su hebrejski proroci pretkazivali podnevnu tamu. očekivali su prekid sukoba Jer se bliži dan. pr. bio daleko od Jeruzalema. pro­ roku Ezekijelu dana je sljedeća hitna božanska poruka (Ezekijel. Dvanaesto poglavlj Hitnost proročanstava povećala se s početkom šestog stoljeća pr. HABAKUK 3:3-6 Vide ga. Ta lokacija nije bila slučajna. 30: 2-3): Sine čovječji.POSLJEDNJI DANI zrake sijevaju iz njegovih ruku. nakon što ga je babilonski kralj Nabukodonozor prognao zajedno s ostalim judejskim vodama. e. n. U njoj su izvještaji o opserva­ cijama planeta. i dršću narodi. u izvještajima o opažanjima nebesa koristilo 214 .. "Blizu je dan Gospodinov" . g. U anticipaciji velikog događaja.objavio je prorok Joel. Arheolozi su u ostacima kraljevskih i hramskih knjižnica pronašli pločice s takvim zapisima i izvještaje koji su u mnogim slučajevima bili razvrstani po temi ili planetu kojeg su promatrali. Premda napisane na akadskom jezi­ ku (jeziku Babilona i Asirije). a užareno ugljevlje ide za njim. n. kao što ćemo vidjeti. Oko 570. ondje mu se krije sila. u Ninivi i Babilonu svećenički kadrovi za promatranje nebesa mobilizirani su da opažaju nebeske pojave i tumače njihovo značenje. Isprva su se opservacije tumačile uspoređivanjem pojava s astronom­ skim bilješkama iz sumerskih vremena.izjavio je i prorok Obadija. što su "drugi narodi" očekivali s povratkom Nibirua? Sudeći po njihovim zapisima i crtežima. na području Harana. Čekalo ih je. Riječ pred njim Stade da ide. zvijezda i zviježđa razvrstani prema nebeskom Putu Anua i Putu Enlila — koji obuhvaćaju nebesa od trideset stupnjeva do zenita na sjeveru (vidi sliku 53). Pojave se pomno bilježilo i o njima izvještavalo kraljeve. Mjesto progonstva gdje su se zbila Ezekijelova proročanstva i slavna vizija nebeskih kola bilo je na obalama rijeke Khabur. Među najpoznatijima je zbirka koja je — u drevnim vremenima — sastavljena od sedamdeset glinenih pločica. e. golemo iznenađenje. izmjeri zemlju. bogova. Bliži se dan Gospodinov! Ezekijel je u to vrijeme. "Dan Gospodinov bli­ zu je svim narodima". jer završni dio sage o Danu Gospo­ dinovom — te o Asiriji i Babilonu — imao se odigrati ondje gdje je Abrahamovo putovanje započelo. blagonaklona vremena za čovječanstvo i veliku teofaniju.

opažanja u izvještajima bila su sve češće praćena vlastitim tumačenjima svećenika. Uz vodstvo bogova Samaša i Adada. Babilonu. pločica (sada se nalazi u British Museumu) sa stupcima bro­ jeva nalik računalnima služila je za predviđanje pomrčina Mjeseca pedeset godina unaprijed. a ponekad su sadržavali bilješku pisara da su prevedeni sa starijih sumerskih pločica. I Tiglat-Pileser je. Svrha napada. Njegova uloga. asirijskom središtu kulta) podigao je "Kuću mudrosti" — opserva217 Molitve naroda doprijet će do Kako je vrijeme prolazilo. i dvaput će doći do previranja. n. pr. silovito prodirući kroz istočni Mediteran kako bi došao do Egipta. napravio je znatan obilazak i pošao prema sjeveru. I Sin mu je. Sljedeći asir­ ski kralj. u srarom hramu boga Sina. Ovo je značenje: To je pogodno za kra­ lja. bio aktivan. e. Također je znakovito da je napad na Egipat i obilaženje Jeruzalema — kao i. naposljetku. pr. e. e.-669. izgradio je opservatorij u 216 . u Ašuru (gradu.POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA se mnogo sumerske terminologije i matematike. n.. Esarhadon je zatim krenuo prema jugu. Znakovito je da je zaobišao grad kojeg Senherib nije uspio osvojiti —Jeruzalem. na jugozapad. opisani su u prethodnom poglavlju. Nabunasar ("Onaj kojeg štiti Nabu") već je u drevnim vremenima sla­ vljen kao inovaror i pokretač na području astronomije. Takve pločice služile su kao "priručnici za astronomiju". ti asirski kraljevi sada su bili zauzeti pripajanjem Babilonije "držanjem Marduka za ruke". brutalnim smaknućima lokalnih kraljeva i plemsrva re masovnim progonstvima. U povijesnim udžbenicima Esarhadon se uglavnom pamti po svom uspješnom napadu na Egipat (675. re su im na temelju prijašnjih iskustava govorile kakvo je proročansko značenje pojedinog fenomena: Kada se Mjesec u njegovo vrijeme ne bude vidio: Doći će do napada na moćan grad. do Harana Tamo je. g. "središtu kulta" boga Sunca u drevnom Sumeru. g. U svjedu budućih događaja vrijedi spomenuti rutu koju je Esarhadon izabrao: umjesro da ide najkraćim purem. pr.-669. n.). Njegovi ljetopisi sadrže opise gotovo neprekidnih vojnih pohoda te hvalisanja osvojenim gra­ dovima.) objavio je da su mu "i Ašur i Marduk dali mudrost". akrualni model astronomije dogodila u osmom stoljeću pr. "U noći se Saturn približio Mjesecu. Saturn je planet Sunca. Suvremena istraživanja dovela su do zaključka da se promjena na novi. g. te uloga njegovih nasljednika Salmanesera V i Sargona II u propasti Izraela i progonstvu izraelskog naroda (deser izgu­ bljenih plemena). n. kada je nakon razdoblja pustošenja i kraljevskih prevrara u Babilonu i Asiriji sudbina re dvije zemlje stavljena u ruke novih. usavršio kalendar (naslijeđe iz Nippura) i uveo svakodnevno iz­ vještavanje kralja o nebeskim pojavama i njihovom značenju. e. Kada Jupiter bude pratio Veneru: bogova. koliko je ro moguće utvrditi. Jedan od njegovih prvih poteza bila je obnova hrama posvećenog Samašu u Sipparu. Prvenstveno je zbog tih njegovih poteza na vidjelo izašlo obilje astronomskih podataka koji rasvjerljavaju kasnije događaje. sudbinu same Asirije — desetljećima ranije bio prorokovao prorok Izaija (10: 24-32).) u Asiriji i Nabunasara (747. n. e.-734. moćnih kraljeva: Tiglar-Pilesera III (745. oslanjajući se na štap i u prarnji Nuskua (božanskog glasnika bogova) dao svoj blagoslov.-727.) u Babiloniji. zavjetovao se u Mardukovo i Nabuovo ime re počeo nanovo graditi hram Esagil u Babilonu. K tomu. Kada komet dođe na put Sunca: Prinosi s polja će se smanjiti. zarražio božji blagoslov njegovog osvajačkog pohoda. Bliže domovini. bila je zaustaviti egipatske pokušaje da se "upliću u Kanaan" i dominiraju Jeruzalemom. Esarhadon (680. Esarhadon je bio vrlo geopolitički aktivan i nije zanemarivao astro­ nomske zahtjeve tih vremena. kao i Senheribov pokušaj da osvoji Jeruzalem. pr. na svoj vlastiti način." Zamjerljiva promjena uključivala je poklanjanje posebne pozornosti pomrčinama.

uključujući sumerski. kraljevi će se pomiriti. Očito je da se očekivalo planet koji će se pojaviti. Nadalje. Povjesničari smatraju da je Ašurbanipal bio najučeniji asirski kralj. bu­ dući da je osim akadskog poznavao druge jezike. postati sjajniji i na svom perigej u. molitve Bogovi će saslušati I uslišati prošnje. kao što su pokazali portal i druge građevi­ ne. Tako je potkraj sedmog stoljeća pr.POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA torij — i na svojim spomenicima slikovno prikazao Sunčev sustav s dva­ naest članova uključujući Nibiru (slika 8 9 ) . s povratkom Nibirua očekivala se repriza prijašnjeg Anuovogposjeta Zemlji. 218 219 . Zapreke će se razmrsiti. e. Kada Postane Planet sjajniji. međutim. Kada Nibiru Zemlje Zaraćeni dosegne vrhunac. na mjestu "križanja". e. uzdići se na ne­ besima. će živjeti sigurno.-630.) pronašao je rješenje. To je naznaka o tome kakva su očekivanja u vezi s Povra­ tkom bila u Asiriji. mir. Svi ti vjersko-politički potezi sugeriraju da su se Asirci pobrinuli da naprave sve potrebno za bogove. pr. Sada je bilo na svećenicima-astronomima da promatraju nebesa i opaze pojavu planeta. gdje su ga u nebeskom prostranstvu trebali tražiti te kako će prepoznati planet dok je još daleko na nebesima? Sljedeći asirski kralj Ašurbanipal (668. monumentalna vrata koja su — prema prikazima na cilindričnim pečatima — bila izgrađena po uzoru na Anuov portal na Nibiruu (slika 9 0 ) . utopijskog vremena. n. Otkriveni tek­ stovi — uključujući pisma koja su kraljevima slali njihovi vodeći astronomi — otkrivaju anticipaciju idiličnog. Kada Bogovi Nibiru dosegne svoj perigej. osim toga. Asirija bila spremna za očekivani Povratak planeta i bogova. te SLIKA 90 je čak tvrdio da može čitati "zapise od prije poplave". će podariti Teškoće će nestati. n. Hvalio se. postati NIBIRU (Planet križa). Do još raskošnije svete četvrti sada su vodila nova. nebeskog prijestolja Bit će poplava i suša.

" Neki suvremeni istraživači smatraju i da je on bio "prvi arheolog".E. sugerirali su da će Nibiru "najavi­ ti" planet Saturn.PA. točku na putanji najbližu Suncu) i "postati Nibiru. ili četiri tisuće i petsto godina starog prikaza potpu­ nog. Pinchesa. prevodio i nanovo prepisivao. dosegnuti perigej. Mars.ME. Već sam tamo. Zbog toga. Ernsta Weidnera.GAR. Morrisa Jastrowa. Iako se za sve njih čini da su legitiman dio prikupljanja znanja u kraljevskoj knjižnici. pronađeno pokazuje da se posebna pažnja posvećivala podacima povezanim s nebesi­ ma.UD.ME. slao je specijalizirane timove da razvrstavaju i pljačkaju takve plo­ čice u prijestolnicama zemalja koje su Asirci zauzeli. 220 221 . uključujući planete. no neki smatraju da se radi o Merkuru ( ' ) . također. Drugi tekstovi (npr.. Alfieda Jeremiasa. i proučavao nebesa s maj­ storima proricanja. u kojima su sumerska imena planeta prevedena kao UMUN. Njihov je zadatak otežavala činjenica da je isti kakkabu (bilo koje nebesko tijelo. obrađen je rad i uvrštena su postignuća ljudi poput. Uruka i Sippara u negdašnjem Sumeru.PA. Merkur. ime sljedećeg (SAG. kao šro su epovi Atra Hasis i Gilgames. Nevjerojatno je da suvremeni astronomi glavne struje nastavljaju svoj rad temeljiti na pretpostavci "samo sedam" usprkos golemoj količini dokaza koji govore suprotno i pokazuju da su Sumerani poznavali pravi oblik i sastav našeg Sunčevog sustava. ili prikaza dvanaest planetarnih simbola na asirskim ili babilonskim spomenicima. sa Suncem u središtu. pretpostavljalo se da je to drugo ime za Jupiter odnosno Mars ili (prema nekim ekstremnim mišljenjima) čak za Merkur. G. Albertas Schotta i Th. te da će nakon dizanja na trideset stupnjeva biti blizu Jupitera. vrijeme i strpljenje velikih znanstvenih umova koji su „asirologiju" briljantno spojili s astronomijom. SAG.GAR — za koje ja držim da su Saturn i Jupirer — "Planet Marduk ući u Sunce" (rj. Medu isključivo astronomskim tekstovima prevedene su i nedvoj­ beno pomno proučavane bile upute za opažanje Nibiruovog dolaska te za njegovo prepoznavanje kada se pojavi. Mjesec. a posebno ako su rasvjerljavale prolaske Nibirua. Dvanaestom planetu. između ostalih. kad god bi se spomenulo ime planeta koje nije bilo jedno od prihvaćenih naziva za "sedam poznatih kakkabani"— Sunce. kad god bi se navodio babilonski ekvivalent "planeta Marduka"." 1 Iscrpni astronomski podaci koji su bili Otkriveni već u devetnaestom te početkom dvadese­ tog stoljeća privukli su pozornost.E i SAG. Slični tekstovi iz Nippura. Venera. Kada dođe na sredinu neba: NIBIRU. Enurna Eliš — Ep o srvaranju koji je opisao kako je planet koji je upao u Sunčev su­ stav postao Nibiru —prepisivao se.PA. Glavna žrtva tog pogrešnog stava bio je Nibiru. U prvoj knjizi Zemaljskih kronika.. nepomične zvijezde i konstelacije) mogao imati više od jednog imena. Među isključivo astronomskim tekstovima nalazile su se pločice koje su pripadale nizu pod naslovom " D a n Bela"— Dan Gospodinov! Nada­ lje. pri čemu je na počerku svake police "karaloška pločica" s popisom svih drugih tekstova na toj polici.DU i SAG.PA. i talio dalje. pločica poznata kao K. dvanaesteročlanog Sunčevog sustava. na cilindričnom pečatu VA/243 u berlinskom muzeju (slika 91). Uz to. Hermana Hilprechta. Franza Kuglera. slučajno su se sve pločice bavile slučajevima Nibiruovihpojavljivanja — i stoga s njegovim sljedećim približavanjem. (Posjetitelj Muzeja drevnog Bliskog istoka u Istanbulu može pogledati izložbu tih pločica koje su uredno posložene na originalnim policama.NIG.POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA d a j e naučio tajno znakovlje neba i Zemlje. U babilonskom reksru koji je zadržao izvornu sumersku terminologiju stoji: Planet po boga Marduka: na visini od trideset stupnjeva. Jupiter i Saturn — pretpostavljalo bi se da je to još jedan naziv za nekoga od te "poznate sedmorice". Dok se za prvi navedeni planer (SHUL.ME. a budući da je susravno sakupljao pločice s lokacija koje su već u to vrijeme bile drevne — popur Nippura. ista­ knuo osnovni nedostatak njihova rada: svi su oni pretpostavili da Sumerani i drugi drevni narodi nisu mogli znati (služeći se "golim okom") za planete iza Saturna. Ericha Ebelinga. Pločice su na kraju dolazile u glavnu knjižnicu gdje su ih rimovi pisara proučavali te prevodili i prepisivali izabrane tekstove iz prijašnjih tisućljeća.E) smatra da je Jupiter (no mogao bi biti i Saturn).) Premda prikupljene pločice pokrivaju širok spekrar rema. počevši od imenovanja vanjskih planeta u epu Enurna Eliš.3124) navode da će nakon prolaska planeta SHUL.NIG) moglo bi biti samo inačica za Jupiter.ME. njegovoj pojavi SHUL. važnima su se smatrale epske priče i pripovijesti o dolascima i odlasci­ ma bogova. Isro je bilo i sa zapisima koji su govorili o Velikoj poplavi.

planet napreduje prema Zapadu. Veliki planet: Njegova pojava: tamno-crvena. Na svom perigej u. moglo dogoditi samo kada je do izlaska Sunca na dan proljetnog ekvinocija dolazilo u zodijaku Bika — a za trajanja zodijačkog doba Ovna. iznad najviših Dubina. astronomski tekstovi iz vremena Ašurbanipala opisuju planet koji se pojavljuje na rubu Sunčevog sustava. nalaze se i u odlomcima Biblije. kada je najbliže Suncu (prema tome. planet — na mjestu Križanja — "u zodijaSLIKA 92 ku Raka"postaje Nibiru.POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA PROLJETNI SLIKA 91 Drugi tekstovi daju jasnije indicije o Nibiruovoj putanji.. diže se i postaje vidljiv kada dode do Jupitera (ili čak još prije. Oriona i Siriusa i zviježđa Juga" stoji u Knjizi o Jobu (glava 9).proriče prorok Habakuk (glava 2). planet povećava svoj sjaj. rekli bi astronomi 222 223 . kod Saturna). kao što priloženi shematski dijagram (koji nije u omjeru) pokazuje. tako pokazujući da je to znanje moralo biti rašireno na internacionalnoj razini: "U Jupiteru će se vidjeti tvoje lice" . To se. (slika 9 2 ) . prema ravnini ekliptike. i u zodijaku Raka postat će Nibiru. a zatim zavija prema dolje. Takve indicije o orbiti Nebeskog Gospodina i njegovoj ponovnoj po­ javi. kao i o vre­ menskom okviru njegovog pojavljivanja: Od Jupitera. Od Jupitera. "Gospodin će s juga doći.stoji u psalmu 17. koje kao kartu neba ponekad koriste zviježđa zodijaka. "Usamljen On kroči Nebesima. njegovo blistavo veličanstvo sjat će kao svjetlost" . Kada se uzmu zajedno. Dijeli nebesa napola Dok stoji u Nibiruu.. A prorok Amos (5: 9) pretkazao je: "Njegovo nasmiješeno lice uzdiže se iznad Bika i Ovna. i Zemlji). od Bika ka Strijelcu On će krenuti." Ti stihovi opisuju planet koji prolazi najvišim nebesima te krećući se orbitom u smjeru kazaljke na satu — "retrogradno". prolazi kraj Velikog Medvjeda.

Njegovi su sinovi izgubili vlast nad Egiptom. povlačenje u noćne odaje. Nakon toga počelo se odvijati posljednje i najnevjerojarnije poglavlje sage o Povrarku.POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA — dolazi preko južnih zviježđa. pr. Dugi rekstovi dalje opisuju ceremonijalne objede. otvarajući svoje šake. na­ kon čega su svi bogovi. Tražeći ramo od boga Sina zaštitu. n. Glavni i energični saveznik bili su im Medijci (preci Perzijanaca) koji su bili doživjeli asirske provale i brutalnost. blagoslovili su Nabupolasara. g. — kao što su bili prorokovali hebrejski proroci! — osvojili i spalili asirsku vjersku prijestolnicu Ašur. recitirali pjesmu "Onome koji je sve sjajniji. velika Asi­ rija bila je u rasulu. g. na akadski jezik bilo je vrlo indikativno za Ašurbanipalova očekivanja. 224 225 . Međutim bog. Asirija — zemlja "prvog arheologa" — sada je i sama posrala zemlja arheoloških lokacija. Medijci s istoka. pr. Bitka za nasljedsrvo Sumera i Akada bila je gotova. uspoređivanjem. samo mnogo većeg razmjera. Babilon je po­ novno vladao zemljama koje su jednom sačinjavale sveti "Sumer i Akad". e. n. babilonski general čije ime — Nabupolasar ("Nabu čuva svoga sina") — implicira da je tvrdio da je Nabuov sin bio je ustoličen za kralja nezavisne Babilonije. Ogorčenost zbog asirske brutalne vladavine bila je tolika da je Babilon ubrzo pronašao saveznika za napad na Asiriju. nije se odazvao. n. Kraljevska prijesrolnica Niniva bila je sljedeća na redu. pr. g. n. g. U sklopu novogodišnjih svetkovina 626. Medijci su napali s istoka re su 614. imao kralj u Babilonu. n. Kako se ro moglo dogodiri zemlji čije je samo ime značilo "Zemlja Ašura"? Jedino rada moguće objašnjenje bilo je da su bogovi povukli svoju zaštitu. babilonske snage osvojile su Haran i uni­ štile preostale asirske nade. e. Svugdje su lokalni kraljevi preuzeli vlast i proglasili nezavisnost. okupljeni da dočekaju božanski par. Dok su babilonske snage prodirale u Asiriju s juga. a možda čak i vječnim s Asirijom. Detaljni prijevodi sumerskih opisa ceremonija šro su pratile državni posjet Anua i Antu Zemlji oko 4000. pr. Na granicama asirskog carstva pojavile su se pridošlice izdaleka — "horde" sa sjevera. čiji je grad Haran bio od davnina. Nedugo nakon Ašurbanipalove smrti širom asirskog carstva izbile su pobune. sada je isključivo pravo na njega. Do 612. Godine 610. Nazivanje Nibirua "Planer nebeskog prijesrolja" vrlo je znakovito za kraljevska očekivanja. e. uz blagoslov bogova. Možemo opravdano zaključiti da se Ašurbanipal bavio prikuplja­ njem. Međutim. prevođenjem i proučavanjem svih starijih teksto­ va koji su mogli: a) svećenicima-astronomima dati smjernice kako da u najranijem mogućem trenutku uoče povratak Nibirua i b) upoznati kralja s procedurama za ono što nakon toga treba učiniti. Zapanjujući slijed događaja propasti Asirije započeo je bijegom člano­ va asirske kraljevske obirelji u Haran. bjegunci su okupili ostatke asirske vojske i jednoga od izbjeglica proglasili "kraljem Asirije". procesije sljedećeg dana i tako dalje. e. Babilonijom i Elamom. pr. a to su i prikazi asirskih kraljeva na veličansrvenim reljefima na zidovima palača. e. To je putanja slična putanji Halleyjevog kornera (vidi sliku 78). na kojima pozdravljaju boga u krilatom disku dok ovaj lebdi iznad drvera života (kao na slici 87). Od posebne važnosti — kako neposredne rako i za buduće događaje — bilo je Babilonovo raskidanje dvojnog kraljevanja velikog boga prikazanog na njemu — možda samog Anua?— i biti blagoslovljen dugim. mi ćemo pokazati da je srvar zapravo bila mnogo složenija: povukli su se sami bogovi — iz Asirije i sa Zemlje. Saznati za pojavljivanje planeta što je prije moguće bilo je važno zato da bi se moglo pripremiti za dolazak životom. poglavlje u kojem će glavnu ulogu igrati Haran. pro­ glasili su ga vladarom. Odlomci koji se bave boravkom Anua i Anru u Uruku opisuju kako je u predvečerje na "najvišu razinu tornja" bio postavljen promatrač koji je pazio na pojave planeta te ih jednu za dru­ gom objavljivao sve dok se nije pojavio "Planet velikog Anua od nebesa". nebeskom planeru Gospodina Anua" i pjevali hi­ mnu "Slika Stvoritelja se uzdigla". Na jednoj pločici njegova je inauguracija opisana riječima: "Okupili su se prinčevi zemalja. to nije bilo suđeno.

pr. e. međutim. Iznenađeni Babilonci nisu to namjeravali trpjeti. To je bilo ra­ zdoblje odlučnih akcija i brzih poteza jer nije bilo vremena na gubljenje: sve bliži Povratak sada je pripadao Babilonu! Kako bi ga se pripremilo za očekivani Povratak. g. izgleda da se te 605. smatralo da je povratak neminovan. to jest. e. Ako stiže polako. n. n. oče227 226 . bio je pripremljen za Povratak. Ostarjeli Nabupolasar zadatak vraćanja ključnih mjesta povjerio je svom sinu Nabukodonozoru koji je već bio stekao ugled na bojnom polju. Te iste sudbonosne godine. kao što ćemo vidjeti. Povjesničari nemaju objašnjenje za iznenadnu egipatsku navalu i silinu babilonske reakcije. prorok je upitao Jahvu kada će doći Dan Gospodinov — dan kazne Božje za zemlje. koji su prije bili na istoj strani kao i Babi­ lonci te se zajedno s njima suprotstavljali asirskoj vladavini. u Babilonu su ubrzano provedeni opsežni renovacijski i graditeljski radovi. e. nanovo sastavljene. e. "Gospodin").POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA čak je u mnogim tekstovima tog vremena Nabupolasar nosio naslov "kralj Akada". njegovo sam ime uzvisio da bude najhvaljenije od svih svetih gradova" . kod Karkemiša Babilonci su potukli egipatsku vojsku. Samo godinu dana kasnije dogodio se jedan od najmanje razumljivih geopolitičkih poteza tog vremena —najmanje razumljivih za povjesničare. da ga čitač lako čita: Jer ovo je viđenje samo za svoje zadano vrijeme: Ispunjenju teži. očito da je u srži tih događaja bilo očekivanje Povratka.-562. — znamenite godine pune zapanjujućih događaja. Mardukov Vječni grad. čekaj. n. e. posjetio Anu. n. izložili u muzeju Vorderasiatiches Museum u Berlinu. Pretkazujući budućnost Babilona i drugih nacija. uključu­ jući Babilon — a Jahve mu je ovako odgovorio: Zapisi viđenje. Sagrađen je novi procesijski put koji je u svetu četvrt vodio kroz golema nova vrata: zidovi su im bili ukrašeni i od vrha do dna prekriveni lijepim glaziranim ciglama koje i dandanas privlače pozornost. On je vladavinu iskoristio da promatranje neba proširi na Nippur i Uruk. Nama je. "Učinio sam grad Babilon najglasovitijim medu svim zemljama i na­ seobinama. Urezi ga na pločice. g.) smatraju se razdobljem dominantnog "neobabilonskog" carstva. u ruke su im pala dva mjesta povezana sa svemirom. stiglo točno pedeset godina potom. pr. Njihovo žarište bila je sveta četvrt u kojoj je obnovljen i nanovo izgrađen Mardukov hram Esagil (sada zvan jednostavno Bel/Ba'al. budući da su suvre­ meni ekskavatori iskopali procesijski put i vrata te ih. pr. n.napisao je Nabukodonozor u svojim zapisima. Egipćani. Doista. K tomu. oslobodili "svetu šumu u Libanonu koju su Nabu i Marduk željeli" te potjerali Egipćane natrag sve do Sinajskog poluotoka. U lipnju 605. Kako se čini. Babilon. 610. Jer odista će doći i neće zakasniti! HABAKUK 2: 2-3 ("Zadano vrijeme" je. Njegov zigurat sa sedam te­ rasa pripremljen je za promatranje zvjezdanih nebesa (slika 9 3 ) — baš kao što je napravljeno u Uruku kada ga je oko 4000. nagrnuli su iz Egipta prema sjeveru i pregazili područja i sveta mjesta koje su Babilonci smatrali svojima. Požurio je natrag i te iste godine bio proglašen kraljem Babilona. Egipćane je njihov prodor na sjever sve do Karkemiša doveo nadohvat Harana. g. kao što ćemo vidjeti — ponovno snažni Egipat također je na svoje prijestolje postavio nepopustljivog imperatora po imenu Neho. da možda čak kasni jer je te iste godine prorok Habakuk u Jeruzalemu počeo propovijedati u Jahvino ime. Nabukodonozor je zaustavio potjeru tek kad mu je iz Babilona stigla vijest o očevoj smrti. ne vara.) Četrdeset i tri godine Nabukodonozorove vladavine (605. u Libanonu i Judeji. pr. te su u narednim krucijalnim godinama neki od ključnih astronom­ skih tekstova došli iz ta dva nekadašnja sumerska grada. pr.

Da je to sada bila funkcija Babilona izraženo je time što je te­ meljnoj platformi zigurata bilo dodijeljeno sumersko ime E. Istovremeno s tim očekivanjima Babilon je dobio ulogu novog Pupka Zemlje — preuzevši pretpotopni Nippurov položaj DUR. Okruzih ga zemljama! EZEKIJEL 5: 5 SLIKA 94 udaljenosti do drugih mjesta povezanih sa svemirom (vidi sliku 3). naglašavajući ulogu Babilona kao novog "Pupka Zemlje" — ulogu jasno prikazanu na babilonskoj "Karti svijeta" (vidi sliku 10). koja je u Uruku bila "Anuova voljena". Preuzevši nakon potopa ulogu Kontrolnog centra misije koju je prije potopa držao Nippur. Naziva­ jući ga "pupkom Zemlje" (38: 12).ANNA). Jeruzalem je bio smješten u središtu koncentričnih Ovako veli Gospodin Jahve: Ovo je Jeruzalem. što je još jedna indicija glede toga čiji Povratak se očekivao.AN.POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA SLIKA 93 kivalo se da će se bog koji dolazi s krilatim diskom spustiti na Mjesto slijeta­ nja u Libanonu. Postavih ga u središte naroda. prorok Ezekijel objavio je da je Jeruza­ lem za tu ulogu bio izabrao sam Bog: 228 229 . a zatim konzumirati Povratak ulaskom u Babilon kroz novi. "veze nebo-Zemlja". To je bila terminologija koja je oponašala opis Jeruzalema s Kame­ nom temeljcem koji je služio kao veza između nebesa i Zemlje! No ako je to bilo ono što je Nabukodonozor zamislio.KI-ja. tada je Ba­ bilon morao zamijeniti postojeću poslijepotopnu vezu sa svemirom — Jeruzalem.TEMEN. veličanstveni procesijski put i impozantna vrata (slika 94) — vrata nazvana "Ištar" (alias IN.KI ("Hram temelja za nebesa-Zemlju).AN.

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

Odlučan da tu ulogu preotme za Babilon, Nabukodonozor je poveo svoje trupe na taj dotad neosvojivi plijen i 598. g. pr. n. e. zauzeo Jeruzalem. Ovaj put je, kao što je bio upozorio prorok Jeremija, Nabukodonozor izvrša­ vao Božji gnjev na stanovnicima Jeruzalema zato što su se upustili u štovanje nebeskih bogova: "Baala, Sunca, Mjeseca i zvijezda" (2 Kraljevi 23: 5) — po­

Božja kazna za Nabukodonozora bila je razmjerna njegovom sveto­ grđu. Prema tradicionalnim izvorima, umro je 562. g. pr. n. e. u agoniji, sluđen bubom koja mu je kroz nos ušla u mozak.

pis koji jasno uključuje Mardukov nebeski entitet!
Izgladnivši stanovnike Jeruzalema tri godine dugom opsadom, Nabu­ kodonozor je uspio pokoriti grad te zarobiti judejskog kralja Jojakima i odvesti ga u Babilon. U progonstvo je odvedeno i judejsko plemstvo te učena elita — između ostalih i prorok Ezekijel — kao i tisuće judejskih vojnika i obrtnika. Naseljeni su na obale rijeke Khabur, u blizini Harana, doma njihovih predaka. Sam grad i hram ovaj su put ostali nedirnuti, no jedanaest godina kasnije, 587. g. pr. n. e., Babilonci su se vratili u velikom broju. Taj put su Babilonci, prema Bibliji, postupali po vlastitom nahođenju i spalili hram koji je izgradio Salomon. Nabukodonozor u svojim zapisima za to nije dao objašnjenje, osim uobičajenog — da udovolji željama "svojih bogova Nabua i Marduka". No, kao što ćemo uskoro vidjeti, pravi je razlog bio jedno­ stavan: uvjerenje da je Jahve otišao i da ga više nema. Uništenje hrama bilo je šokantno i zlo djelo za koje su Babilon i njegov kralj — kojeg su proroci ranije nazivali "prutom Jahvinog gnjeva" — trebali biti oštro kažnjeni. "Osveta Jahve, Boga našega, osveta za hram njegov, izvršit će se na Babilonu, objavio je prorok Jeremija (50: 28). Proričući pad moćnog Babilona te njegovo uništenje od strane napadača sa sjevera — što se obistinilo samo nekoliko desetljeća kasnije — Jeremija je također progla­ sio sudbinu bogova koje je Nabukodonozor bio zazvao:

Ni Nabukodonozor niti itko od njegova tri krvna nasljednika (koji su bili ubijeni ili na neki drugi način u kratkom roku odstranjeni) nisu živjeli dovoljno dugo da vide dolazak Anua na babilonska vrata. U stvari, taj se

dolazak nikada nije ni dogodio, premda se Nibiru vratio. Činjenica je da su na astronomskim pločicama iz tog istog vreme­ na zabilježena opažanja Nibirua odnosno "planeta Marduka." O ne­
kima je izviješteno kao o znamenju. Na primjer, pločica katalogizirana kao K.8688 obavještava kralja da će, ako se Venera pojavi "ispred" (tj. ako izađe prije) Nibirua, usjevi propasti, a ako Venera izađe "iza" (tj. poslije) Nibirua, "usjevi u zemlji će uspjeti". Nas više zanima skupina "kasnobabilonskih" pločica pronađenih u Uruku; na njima su podaci iskazani u dvanaest mje­ sečnih zodijačkih stupaca, a tekstovi su povezani sa slikovnim prikazima. Na jednoj od tih pločica (VA 7 8 5 1 , slika 95) unutar planeta Marduka,

Objavite

narodima!

Razglasite, ne tajite, recite:
'Zauzet je Babilon! Bel je postiden: Marduk razbijen!
JEREMIJA 5 0 : 2
230

SLIKA 95

231

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

smještenom između simbola za zviježđe Ovna s jedne i simbola za Zemlju s druge strane, prikazan je sam Marduk. Drugi primjer je pločica VA 7847:

ona jedno konkretno opažanje u zvijezdu Ovna naziva "Danom kada su se otvorila vrata velikog boga Marduka"— odnosno kada se pojavio
Nibiru; a žarim slijedi upis — "Dan boga Marduka"— kada se planer pre­ mjestio na svojoj putanji te bio viđen u Vodenjaku. Čak još znakovitija od dolaska planeta "Marduka" u vidno polje s ju­ žnih nebesa i njegovog brzog posrajanja "Nibiruom" u središnjem nebe­ skom pojasu bila je jedna druga skupina, ovaj pur kružnih, pločica. Te su pločice predstavljale "napredak unatrag" prema sumerskim astronomskim postavkama te su nebesku sferu dijelile na rri puta (Enlilov put za sjeverni dio nebesa, Eaov put za južni i Anuov put za središnji dio nebesa). Iznad ta tri puta zatim je bilo položeno dvanaest zođijačko-kalendarskih segmenata, kao što se vidi na otkrivenim fragmentima (slika 9 6 ) ; na stražnjim strana­ ma tih kružnih pločica bila su zapisana objašnjenja. Godine 1900. Theophilus G. Pinches izazvao je senzaciju na sastanku drušrva Royal Asiatic Society u Londonu u Engleskoj kada je objavio da je uspio sastaviti čitav "astrolab" ("Uzimač zvijezda"), kako je nazivao pločicu. Pokazao je daje to kružni disk podijeljen na tri koncentrična dijela i, poput pite, na dvanaest segmenata, što rezultira poljem koje se sastoji od trideset i šest odsječaka. Svaki od trideset i šest odsječaka sadržavao je ime s kružićem ispod njega, što je pokazivalo da se radi o nebeskom tijelu, i broj. Svaki odsječak također je nosio ime mjeseca, tako da ih je Pinches numerirao od I do XII, počevši od mjeseca Nissan, (slika 9 7 ) . Njegova je prezenracija, razumljivo, izazvala veliku senzaciju jer bio im je predstavio babilonsku karru neba podijeljenu na tri staze - Enlilovu, Anuovu i Eaovu/Enkijevu - koja pokazuje koji su se planeti, zvijezde i zviježđa na kojem području nebesa promatrali u kojem mjesecu cijele godine. Rasprava oko identiteta nebeskih tijela (u čijem korijenu čuči po­ stavka "ništa iza Saturna") i značenja brojeva još nije okončana. Neriješeno je i pitanje starosti — koje godine je astrolab napravljen re, ukoliko se radi o kopiji starije pločice, koje je vrijeme na njemu prikazano? Mišljenja o SLIKA 96 starosti varirala su od prije dvanaestog i trećeg stoljeća pr. n. e., većina se, međutim, slagala da je astrolab pripadao eri Nabukodonozora ili njegovog nasljednika Nabunaida. Astrolab što ga je Pinches predsravio u narednim je raspravama bio identificiran kao "P," no kasnije je preimenovan u "Astrolab A", budući da je otada sastavljen još jedan, poznat kao "Astrolab B".

232

233

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

yi\

/

SLIKA 97 Iako ta dva astrolaba na prvi pogled izgledaju jednako, ipak su različiti. Što se tiče naše analize, ključna razlika je u tome što se u astrolabu " B " planet identificiran kao Mul Neberu d Marduk — "Planet Nibiru boga Marduka" — nalazi na Anuovom putu, središnjem ekliptičnom pojasu (slika 9 8 ) , dok je na astrolabu "A" planet identificiran kao MulMarduk— "Planet Marduk(ov) — prikazan na Enlilovom putu, na sjevernom dijelu nebesa (slika 9 9 ) . Promjena imena i položaja apsolutno je ispravna ukoliko dva astolaba prikazuju planet koji se kreće — "Marduk", kako su ga zvali Babilonci — - 1 SLIKA 98 oji, došavši u vidno polje visoko na sjevernom dijelu neba (kao u astrolabu A"), zavija nadolje prema ekliptici i postaje NIBIRU ("Križanje") kada

234

235

" Pomoću Keplerovih formula za putanje planeta oko Sunca izračunato je da je čiravo razdoblje Mardukove/Nibiruove vidljivosti iz Mezopotamije trajalo svega nekoliko kratkih godina. Taj kakkabu je Nibiru . n. njezino rrajanje te put potpune tame razlikuju se od prolaska do prolaska zbog promjenjivog trostrukog orbiralnog plesa Sunca. koje je bilo točno vrijeme povrarka? U rješavanje te zago­ netke uključen je još jedan aspekt: proročanstva o "podnevnoj tami" — pomrčini Sunca — na Dan Gospodinov. Zemlje i 236 237 . Dakle. Takva pomrčina doista se i dogodila . g. g. pr. pr.! Pomrčine Sunca mnogo su rjeđe od pomrčina Mjeseca. sroga Nabudaidova rvrdnja o vidljivosti planeta postavlja njegov povrarak u godine neposredno prije 555.POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA Teksrovi (poznati kao KAV 218. n. visoko na nebesima. i dijeli nebesa. do njih dolazi kada Mjesec. Dokumentacija u dvije faze koju nam pružaju ta dva astrolaba pokazuje upravo ono što mi tvrdimo cijelo vrijeme! prolazi između Zemlje i Sunca. e. e. Tek mali dio pomrčina Sunca su porpune pomrčine. pr. n. dok na određeni način SLIKA 99 presiječe ekliptiku na Anuovom putu (kao u " B " ) . Premda možemo bid sigurni — zbog razloga koji će uskoro biti po­ dastrijeti — da opažanja iz svih tih "kasnobabilonskih pločica" nisu mogla biti obavljena prije 640. jer to je godina kada je čovjek po imenu Nabunaid postao posljednji kralj Babilonije koji je tvrdio da su legirimnosr njegove kraljevske časti potvrdila nebesa.bog Marduk." Pored te rvrdnje izjavio je i kako je u noćnom viđenju vidio "Veliku zvijezdu i Mjesec. Područje na kojem se pomrčina vidi. pr. privremeno prekrije Sunce. da ga je "planet Marduk..5 5 6 . međutim nisu posve neuobičajene. g. e. srupci B i C) priloženi uz kružne pri­ kaze uklanjaju svaku sumnju glede identiteta Marduka/Nibirua: [Mjesec] Adar: Planet Marduk na Putu Anuovom: Blistavi kakkabu sto izlazi na jugu nakon "sto bogovi noći završe svoje zadatke. možemo također biti sigurni da se nisu dogodila nakon 555. bio pozvao po imenu. e. n. g.

e. pr. pr.Shamash/RM. g. n. koja se vidjela diljem zemalja Mediterana. Sto zapravo znače riječi da je zatamnjeno Sunce bilo "u sjaju Velikog planeta"? Iako sama pločica ne navodi datum te pomrčine.38 — slika 100). e. koja se bavi pomrčinom Sunca.. Međutim. pr. u sjaju Velikog planeta. ovako je zabilježila opaženi fenomen (reci 19-20): U početku je sunčev disk. a potpuna pomrčina bila je nad Grčkom. pomr­ čina Sunca čiji je put potpune tame prešao preko Asirije dogodila se 762. 556. postao taman. Tekstualni navodi sugeriraju da dio drevnog akumuliranog znanja nije bila samo sama pojava.. g. No zatim se. mezopotamska astronomi­ ja obuhvaćala je znanje i o toj pojavi koju je nazivala alalu sharnshi. g. te povrh toga zbog svakodnevnog kruženja Zemlje i promjene nagiba njezine osi. 23« 23 9 . n. naše je mišlje­ nje da ta konkretna. e. Ma koliko pomrčine Sunca bile rijetke. n. Tridesetog dana (mjeseca) bila je pomrčina Sunca.POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA Mjeseca. tekstovi ne objašnjavaju. iznad naglašena. dogodila izvanredna pomrčina Sunca "izvan očekivanog vremena. izvan očekivanog vremena." Ako do nje nije došlo uslijed predvidivog kretanja Mjeseca. je li njen uzrok mogao biti neuobičajeno blizak prolazak Nibirua? Među astronomskim pločicama koje pripadaju seriji nazvanoj "Kada je Anu planet Gospodinov" jedna pločica (katalogizirana kao VACh.2. U stvari. Slijedila ju je pomrčina 584. nego i njezin lunarni aspekt. "velikog sjajnog planeta". je li neposredan uzrok bio sam planet ili učinak njegovog "sjaja" (gravitacijskog ili magnetskog privlačenja?) na Mjesec. formulacija snažno ukazuje na to daje neočekivanu i izuzetnu pomrčinu Sunca nekako uzrokovao povra­ tak Nibirua.

Babilon je zadesila sudbina Asirije. Poslije nje­ ga. pr. On je bio posljednji babilonski kralj. g. ta je pomrčina bila velika. vidjela se na vrlo širokom području. pr. Kao što pokazuje ova karta (slika 1 0 1 ) . Kada je došlo do povratka planeta nisu se pojavili ni Anu ni ijedan drugi bog. 240 241 . doista dogodila potpuna pomrčina Sunca. n. Nabunaid je proglašen kraljem Babilonije — ne u Babilonu.POSLJEDNJI DANI PODNEVNA TAMA Bilo kako bilo. nego u Haranu. uzletjeli su i otišli sa Zemlje. anunnakijski bogovi. Doista. pr. 555. e. e. Prorokovana podnevna tama nastupila je 5 5 6 . to je bio prorokovani DAN GOSPODINA. Upravo rada se vratio Nibiru. g... a njezin jedinstven aspekt je taj da je zona potpune tame prolazila točno preko Harana! Ta posljednja činjenica od iznimne je važnosti za naše zaključke — a u tim zlokobnim godinama drevnog svijera bila je još važnija jer odmah nakon toga. dogodilo se upravo suprotno: bogovi. svibnju 5 5 6 . kao što je prorokovao Jeremija. astronomska je povijesna činjenica da se na dan koji bi odgovarao 1 9 . g. n. e. n. koju je pripre- mio NASA-in Centar za svemirske letove Goddard.

arheolozi su pronašli četi­ ri kamena srupa ("stele") koji su nekoć stajali u hramu. odaju veliko divljenje i ljubav ljudi prema rom božanskom paru. u starijim vremenima Haran je bio prosperiretno trgovačko. u livadama izvan grada na ko­ jima pasu ovce. Enlilov prvorođenac na Zemlji. središte kulta "boga Mjeseca". Tradicionalni izvor na kojem je Jakov sreo Rahelu i dalje je ondje. dolaze nam iz Harana. s najčišćom. Okružen je ruševinama zidina iz islamskih vremena. himne u njihovu časr za vrijeme sumerske slave. kulrurno. Bogovi i ljudi silno su obožavali Nannara/Sina i njegovu suprugu. i to u tolikoj mjeri da je čak prorok Ezekijel (27: 24). Iako Nannar ("Su-en"ili. kao i žalopojke zbog opustošenosti Sumera općeniro a posebice Ura. Abrahamova obitelj na kraju je ostala ondje živjeti zato što je njegov otacTerah bio Tirhu. božanskim kolebanji­ ma i ljudskom nevoljom. a njegovi sranovnici žive u kolibama od blara koje imaju oblik košnice. Na primjer. Adda-Guppi s evidentnim osjećajem za povijest i kao stručna dužno­ snica hrama u svojim je zapisima navela točne datume zapanjujućih do­ gađaja kojima je svjedočila. plaštevima istkanima od prediva plavog. skraćeno na akadskom. Nannar i njegova supruga Ningal preselili su se u Haran. posljednji babilonski kralj. ali raj odlazak nije ni nagađanje ni špekulacija. zatim u Uru i naposljetku u Nannarovom/ Sinovom hramu u Haranu. govorio o Haranovoj reputaciji trgovačkog grada u kojem se trgovalo "haljinama raskošnim. doku­ mentiran je i više nego dovoljno. rekstovi koji se bave čudesnim događajima koji su doveli do ustoličenja posljednjeg babilonskog kralja. Današnji Haran — da. vjersko i političko središre. i dalje je tamo. kao što je tada bilo uobičajeno. Dokazni marerijal ne sasroji se od glasina: sasroji se od izvještaja očevidaca. Zapisi na srelama otkrili su da je dvije po­ digla hramska visoka svećenica Adda-Guppi. škrinjama punima nakira što su se vezivale užadi i bile izrađene od cedrovi­ Trinaesto poglavlje ne. 243 . po jedan u svakom kutu glavne dvorane za molirvu." To je bio grad koji je od sumerskih vremena nadalje bio "Ur daleko od Ura". Nakon šro je nuklearni Zli vjetar uništio Sumer. ja sam ga posjetio —dremljiv je gradić u istočnoj Turskoj. To što je mnogo stoljeća kasnije Esarhadon otišao s ostarjelim Sinom ("koji se oslanjao na štap") posavjetovari oko invazije na Egipat te što je prognano asirsko plemsrvo posljednji orpor pružilo u Haranu ukazuje na kontinuiranu važnu ulogu koju su Nannar/Sin i Haran imali do samog kraja. i svakako najdramatičnijih zapisa o odlasku drevnih bogova sa Zemlje. Nevjerojarno je. fenomenalnim pojavama. O dlazak anunnakijskih bogova sa Zemlje bio je dramatičan događaj ispunjen reofanijama.HUL ("Kuća dvostruke radosti"). prvo u Nippuru.KADA su BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE Međutim. između ostalih i proroka Ezekijela.HUL. Datumi su. a dvije njezin sin Nabunaid. "Sin) nije bio Enli­ lov prvorodeni sin i zakoniti nasljednik — taj položaj pripadao je Ninurti — on je bio prvorodeni sin Enlila i njegove supruge Ninlil. prirodno svježom vodom koju čovjek može zamisliti. U ruševinama velikog haranskog hrama posvećenog Nannaru/Sinu. a neki su zapisani na kamenim srupovima. rek nekoliko kilometara od granice sa Sirijom. Nannara/Sina. a neki od najizravnijih. hrama E. svećenik K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE za znamenje. koji je na tom području živio s drugim izgnanicima iz Jeruzalema. Dokazi nam dolaze kako s Bliskog istoka tako i iz Amerike. Neki od tih izvještaja uvršreni su u Bibliju.

vladar bogova. Gnjev u njegovom srcu se stišao. da bi preminula u poznoj dobi od sto i četiri godine. Bogu Mje­ seca. godinama" bdjela u uništenom hramu. Tada je u pusroj svetoj červrd pronašla ogrtač koji je pripadao Sinu. Adda-Guppi ponudila je svom bogu ovakvu nagodbu: Ako se vrati i upotrijebi svoje božanske moći da učini njezinog sina Nabunaida sljedećim kraljem koji će vladati svim babilonskim i asirskim područjima. Nabunaid će obnoviti Sinov hram i u Uru te proglasiri štovanje boga Sina službenom religijom u svim zemljama crnoglavih ljudi! Dodirujući rub božjeg ogrtača. Očaj­ noj svećenici raj je pronalazak predstavljao božanski znamen: bog joj je iznena­ da podario znak svoje fizičke prisutnosti. kada su babilonske snage osvojile Haran kojega su branili ostaci asirske kraljevske obirelji. a uporreba rog izraza od strane visoke svećenice otprilike 1. e. biti vraćen na položaj vrhovnog gospodara." Bog je. e. prihvatio nagodbu: Sin. čuo je moje molitve. da će ponovno po­ stati Gospodin bog obnovljenog Sumera i Akada. molila se dan za danom. skinula nakit.bogova nebesa i Zemlje. "Ja je smatram ispunje­ nom". Sve zemlje od granice s Egiptom. od Gornjeg mora do Donjeg mora. kralja Babilona. "u poderanu odjeću bila sam odjevena. svi crnoglavi ljudi štovat će tvoje božanstvo!" bio je naklon prema Nabunaida. pr. vrati li se natrag. e. zbog mojih me je dobrih djela pogledao sa smiješkom. te da je živjela u vrijeme vla­ davina nekoliko asirskih i babilonskih kraljeva. prihvario moj zavjer. bez zvuka sam ulazila i izlazila" . bez presranka. napisala je Adda-Guppi. Pomirio se s Enhulhulom. napisala je Adda-Guppi." Dok su drugi preživjeli pobjegli. n. naljutio na grad svoj i hram svoj i otišao na nebesa. kada se Sin. vladar. danju i noću. Šesnaesta godina Nabupolasara bila je 610. n.POSLJEDNJI DANI KADA su BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE bili povezani s godinama vladavine poznatih kraljeva re su sroga mogli biti — i jesu — potvrđeni od srrane suvremenih stručnjaka. legla je ničice i "u molitvi i poniznosti" izgovorila zavjet: "Vratiš li se u svoj grad. napisala je Adda-Guppi. Naposljetku joj se jedne noći bog pojavio u snu i prihvatio njezinu ponudu. spakirao se "i otišao na nebesa!" Ono što se nakon toga dogodilo u osvojenom gradu ročno je sažeto: "A grad i ljudi u njemu su propali. Adda-Guppi je osrala. nije nosila ni srebro ni zlaro i odrekla se miomirisa i eteričnih ulja. Pozvao je da bude kralj kralj Sumera i Akada. Kao da je sam bog bio tamo da je čuje. božanskim boravištem u kojem se njegovo srce veselili i predomislio se. kao što će se čitatelj vjerojatno prisjetiti. predao je u njegove ruke. Tada je. Obje strane održale su svoju stranu nagodbe. pr. Nije mogla skinuti pogled sa svetog ruha. izjavila je Adda-Guppi u zaključnom dijelu svojih zapisa: Sin je "odr­ žao riječ koju mi je dao" i 555. "Svakodnevno je. pr. mjesecima. mog jedinog sina. g. "Crnoglavi ljudi" izraz je kojim su Sumerani nazivali sami sebe. re kada je nanovo ojačani Egipar odlučio zauzeri mjesra povezana sa svemirom. osim "primiri ga za rub". ideja se svidjela: "Sin. Evo što je na svojoj steli napisala o prvom u nizu zapanjujućih događaja: Bila je šesnaesta godina Nabupolasara. a grad i ljudi u njemu su propali. — znamenka godina. g.napisala je. A Nabunaid je ispunio zavjet svoje majke i obnovio hram u Ha- 244 245 . svojim hramom u Haranu. doveo Nabunaida na babilonsko prijesrolje. n. g. nije ga se usuđivala dodirnuti. Tako je pouzdano ustanovljeno da je ona rođena 649. mojim — riječima." Luta­ jući poput duha napuštenim hramom. izdanka utrobe moje. vladar bogova.500 godina nakon propasti Sumera bila je iznimno znakovira: govorila je bogu da će. U ruži je "odbacila haljine od finog prediva. razljućeni Sin povukao i svoju zaštitu nad gradom.

POSLJEDNJI

DANI

KADA

SU BOGOVI

OTIŠLI SA ZEMLJE

ranu, "usavršivši njegovu konstrukciju". Obnovio je štovanje Sina i Ningal (Nikkal, na akadskom) — "sve zaboravljene obrede nanovo je oživio." A zatim se dogodilo veliko čudo, pojava neviđena generacijama. Taj je događaj opisan na dvije Nabunaidove stele, na kojima je on prikazan kako drži neobičan štap i gleda prema nebeskim simbolima za Nibiru, Zemlju i Mjesec, (slika 1 0 2 ) :

Daje Sin, vladar bogova i božica,

Što obitava na nebesima, Sišao s nebesa —
Pred očima Nabunaidovim, kralja babilonskog.

Sin se, izvještavaju zapisi, nije vratio sam. Prema tekstovima, ušao je u obnovljeni hram Ehulhuku u ceremonijalnoj procesiji, u društvu supruge Ningal/Nikkal i svog pomoćnika, božanskog glasnika Nuskua.

Čudesni Sinov povratak "s nebesa" potiče mnoga pitanja, a prvo bi bilo: Gdje "na nebesima" je boravio pet ili šest desetljeća? Na ta pitanja može se odgovoriti kombinacijom drevnih dokaza i postignuća suvreme­ ne znanosti i tehnologije. No, prije nego što prijeđemo na to, važno je istražiti sve aspekte odlaska, jer Sin nije bio jedini koji se "naljutio" te, napustivši Zemlju, "otišao na nebesa". Izvanredni nebeski dolasci i odlasci koje su opisali Adda-Guppi i Nabunaid odvijali su se dok su oni bili u Haranu — a to je značajna stvar jer je u isto to vrijeme na tom području bio prisutan još jedan očevidac. Bio je to prorok Ezekijel koji je također imao mnogo za reći na tu temu. Ezekijel, Jahvin svećenik u Jeruzalemu, bio je među aristokracijom i obrtnicima koji su zajedno s kraljem Jojakimom bili protjerani nakon SLIKA 1 0 2 Što je Nabukodonozor 598. g. pr. n. e. prvi put napao Jeruzalem. Silom su odvedeni u sjevernu Mezopotamiji te su naseljeni na području rijeke Khabur, nedaleko od doma svojih predaka u Haranu. Tamo je Ezekijel To je veliko čudo Sinovo koje se od bogova i božica nije dogodilo u zemlji, od davnih dana i nepoznatih; koje ljudi Zemlje nisu vidjeli ni našli zapisano na pločicama od davnih dana: imao svoju slavnu viziju nebeskih kola. Kao kvalificirani svećenik, i on je bilježio mjesta i datume događaja: to je bilo petog dana četvrtog mjeseca u petoj godini progonstva — 594/593. g. pr. n. e. — "kad bijah medu izgnanicima na rijeci Khaburu, otvoriše se nebesa i ja ugledah viđenja Elohima ', naveo je Ezekijel na samom početku svojih proročanstava. Ono što je ugledao u vihoru, s bljeskajućim svjetlima obavijena sjajem, bila su božanska kola koja su mogla ići prema gore, prema dolje i postrance, a u

246

247

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTIŠLI SA ZEMLJE

njima, "na nečemu poput prijestolja, bijaše netko kao čovjek zemaljski"; i začuo je glas koji mu se obraćao kao "Sinu čovječjem" i objavio mu njegov proročki zadatak. Izraz u prorokovoj uvodnoj izjavi obično se prevodi kao "viđenja Boga". Izraz Elohim, koji je množina, Tradicionalno se prevodi kao "Bog", u jednini, čak i u slučajevima kada se Biblija očigledno prema njemu odnosi kao da je u množini, kao na primjer: "I reče Elohim, načinimo Adama na svoju sliku, da bude nama sličan (Posranak 1: 2 6 ) . Kao šro čitatelji mojih knjiga znaju, priča o biblijskom Adamu inrerpreracija je mnogo podrobnijih sumerskih tekstova o stvaranju, u kojima je skupi­ na Anunnakija predvođena Enkijem genetskim inženjeringom "srvorila" Adama. Izraz Elohim, kao šro uvijek iznova pokazujemo, odnosio se na Anunnakije; a Ezekijel je izvijestio o tome da je vidio anunnakijsku nebesku letjelicu — u blizini Harana. Ezekijel je nebesku lerjelicu koju je vidio opisao, u uvodnom pogla­ vlju i nakon njega, kao Božji Ka vod ("Ono što je teško") — istim izrazom koji se u Izlasku koristi za božansku letjelicu koja je sletjela na planinu Sinaj. Opis letjelice koji je dao Ezekijel nadahnuo je generacije učenjaka i umjetnika, a crreži koji su nastali kao rezultat tog nadahnuća mijenjali su se tijekom vremena onako kako je napredovala naša vlastita tehnologija letećih vozila. Drevni tekstovi govore kako o svemirskim brodovima tako i o letjelicama te opisuju Enlila, Enkija, Ninurtu, Marduka, Totha, Sina, Samaša i Ištar, da navedem one najistaknutije, kao bogove koji su imali letjelice i vršljali zemaljskim nebom - ili vodili zračne birke, kao šro je na primjer ona između Horusa i Setha ili ona Ninurre i Anzua (da ne spomi­ njem indoeuropske bogove). Čini se da su od svih različirih teksrualnih opisa i slikovnih prikaza "nebeskih brodova" Ezekijelovom viđenju vihora najviše odgovaraju takozvana "vihorasra kola" nacrrana na lokalireru u Jordanu s kojeg je prorok Ilija uznesen u nebesa (slika 1 0 3 ) . Ta je letjelica nalik helikopteru zacijelo bila služila samo kao šati do mjesra na kojem se nalazio pravi svemirski brod. Naše je mišljenje da je to bio razlog zbog kojeg se Nabukodnonozor usudio ponovno napasti Jeruzalem i uništiti Jahvin hram. Taj vapaj je praktički identičan onome o čemu je Adda-Guppi izvijestila iz Harana: 'Sin, vladar bogova, naljutio se na grad svoj, hram svoj i otišao je na nebesa; a grad i ljudi u njemu su propali." Ne može se sa sigurnošću reći kako ili zašto su događaji u sjevernoj Mezopotamiji povezani s idejom u dalekoj Judeji da je Jahve također otišao SLIKA 103 Ezekijelov zadarak bio je da prorokuje i upozori svoje prognane su­ narodnjake na dolazeći Sudnji dan kada će se ljudima suditi za sva sramorna djela i nepravde. Zatim se, poslije godinu dana, isti "netko kao čovjek zemaljski" ponovno pojavio, pružio ruku, uhvario Ezekijela i pre­ nio ga sve do Jeruzalema, da tamo prorokuje. Jeruzalem je, sjetit ćete se, pretrpio izgladnjujuću opsadu, ponižavajući poraz, bezobzirnu pljačku, babilonsku okupaciju te izgnanstvo kralja i cjelokupnog plemstva. Kada je onamo stigao, Ezekijela je zatekao prizor potpunog sloma vladavine zakona i pridržavanja vjerskih obreda. Pirajući se šro se ro zbiva, naišao je na jednog sranovnika koji je sjedio i jadikovao (8: 12, 9: 9)

Jahve nas više ne vidi jer je Jahve napustio Zemlju!

248

249

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTIŠLI

SA ZEMLJE

sa Zemlje, no očito je da su se vijesti o tome da su Bog odnosno bogovi oti­ šli bila proširila nadaleko i naširoko. Doista, na pločici VAT 7847, koja je ranije spomenuta u vezi sa sunčevom pomrčinom, u proročanskom dijelu koji govori o velikim nesrećama koje traju dvjesto godina piše: Bogovi će s tutnjem, leteći, iz zemalja otići, od ljudi se odvojiti. Ljudi će božja prebivališta u Enlil će u ljutnji uzletjeti. Poput nekoliko drugih dokumenata iz žanra "akadskih proročan­ stava", stručnjaci i ovaj tekst smatraju "proročanstvom poslije događaja" — tekstom koji događaje koji su se već dogodili koristi kao osnovu za pre­ dviđanje drugih budućih događaja. Bilo kako bilo, ovdje imamo dokument koji znatno proširuje egzodus bogova: ljutiti bogovi, predvođeni Enlilom, odletjeli su iz svojih zemalja; nije se samo Sin naljutio i otišao. Postoji još jedan dokument. Premda ga stručnjaci klasificiraju kao "proročanstvo u neoasirskim izvorima," njegove početne riječi sugeri­ raju da je njegov autor (babilonski?) štovatelj Marduka. Evo tog doku­ menta u cijelosti: Marduk, Enlil bogova, Skovao je zao plan narod. Na njegovim se usnama našla gorka kletva. Zli nagovještaji što ukazuju na poremećaj nebeskog sklada počeli su se obilno pojavljivati i na nebu i na Zemlji. Planeti na Enlilovom, položaje i Anuovom i Eaovom putu pogoršali su svoje nakazne predznake. opetovano pokaztdi naljutio se. Um mu je postao gnjevan. rastjerivanja njezinih naroda. ruševinama ostaviti. Suosjećanja i blagostanja će nestati.

Arahtu, Golemi

rijeka izobilja, pretvorila se u bijesnu bujicu. vodeni val, divlja poplava poput Potopa i pretvorila ih u ruševine. odnijela je grad,

njegove kuće i svetišta,

Bogovi i božice se su se uplašili, napustili svoje hramove i kao ptice odletjeli na nebo.
Svim tim tekstovima zajedničke su tvrdnje: a) da su se bogovi naljutili na ljude; b) da su bogovi "odletjeli poput ptica" i c) da su otišli na "nebo". Nadalje, izvještava nas se da su njihov odlazak pratile neobične nebeske po­ jave i određeni poremećaji na Zemlji. To su značajke Dana Gospodinovog kakvog su pretkazali biblijski proroci: Odlazak je bio povezan s povra­ tkom Nibirua — bogovi su otišli sa Zemlje kada je Nibiru došao.

Tekst klasificiran kao VAT 7 8 4 7 sadrži intrigantan navod o razdo­ blju velikih nesreća koje je trajalo dva stoljeća. Iz teksta nije jasno je li to bilo pretkazanje o tome što će se dogoditi nakon odlaska bogova, ili su tijekom tog razdoblja narasli njihov gnjev i razočaranje zbog čo­ vječanstva, što je dovelo do odlaska. Čini se da je ovo posljednje slučaj jer najvjerojatnije nije slučajnost da je era biblijskih proročanstava o grijesima naroda i skorom sudu na Dan Gospodina počela s Amosom i Hošejom oko 760./750. g. pr. n. e. — dva stoljeća prije povratka Nibi­ rua! Dva stoljeća proroci su, iz jedinog legitimnog mjesta "veze neboZemlja" — Jeruzalema — pozivali na pravdu i poštenje među ljudima i mir medu narodima, osuđivali besmislene žrtve i obožavanje beživotnih kumira, okrutna osvajanja i nemilosrdno razaranje te upozoravali sve nacije — uključujući Izrael — na neizbježne kazne, ali bez rezultata. Ako je to bio slučaj, tada je ono što se dogodilo bilo postupno nakupljanje gnjeva i razočaranja kod anunnakijskih bogova te njihov zaključak "kad je dosta, onda je dosta" — bilo je vrijeme za odlazak. Sve to podsjeća na odluku bogova predvođenih razočaranim Enlilom da zadrže Potop i njihovo odlijetanje u nebeskoj letjelici, nepoznatoj

razaranja zemlje i

Njegovo Ijutito srce bilo je odlučno da sravni zemlju i uništi njezin

250

251

POSLJEDNJI DANI KADA su BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE čovječanstvu. neki od njih su prikazani na slici 105. Došao je Enlil. sada su. Taj lokalitet krije još jednu tajnu. Kada je došao potop. Potop je omogućio i smanjenje broja Anunnakija potrebnih na Zemlji. možda s posljednjim velikim transportom zlata. iz koje se lakše mogla lansirati svemirska letjelica za daleka putovanja kojom su odlazili do Nibirua. Čovjeku ne treba diploma iz strojarstva da shvati da je to kamenje rezao. prešli su na rudarske operacije u jugoistočnoj Africi te taljenje i rafi­ niranje zlata u E. kakvo — i čije — je to oruđe bilo? 252 253 . instalacije u Južnoj Americi bile su jedine koja su ostale potpuno u enlilovskim/enlilitskim rukama. kada se Nibiru ponovno približavao.DIN-u. Kada je 2024. ižlijebljeni i isklesani s preciznim kutovima. namnožili se i s vremenom im je dana civilizacija. Međutim. Anu i Antu posjetili su poslijepotopnu zemlju zlata na jezeru Titicaca. pr. Enkijev sin Marduk nikada se nije odrekao borbe za vrhovnu vlasr koja je uključivala kontrolu nad srarim mjestima poveza­ nim sa svemirom. Ako su trebali služiti kao kalupi za lijevanje složenog oruđa. to nevjerojatno blago odnijeli su Španjolci. to mjesto — danas poznato kao PumaPunku — nalazi se nedaleko od sada smanjenog jezera Titicaca (koje dijele Peru i Bolivija). A zatim su Anunnakiji počeli "općiti s ljudskim kćerima pa su im one rađale djecu" (Po­ stanak 6). Drugi su. Međutim Enki je preko Noe osujetio Enlilov plan. od kojih je svaka izrađena od jedne divovske izdubljene stijene (slika 104). kako su otišli i kamo su orišli ako se Sin vratio nakon nekoliko deserljeća? Da bi odgovorili na ra piranja moramo se vratiti na početak. Kada su Anunnakiji. iako su Enlil i Enki prihva­ tili teritorijalnu podjelu. re su Enki i Marduk prekršili rabu. enlilski bogovi planirali odlazak. Tko je otišao. Zagonetku usložnjava tajnovita svrha kojoj su ra tehnološka čuda služila. predvođeni Eaom/Enkijem. Doista. e. omogućivši Anunnakijima da lakše i brže. Tada su Enlilovci/Enliliti počeli pripremati alternativnu svemirsku luku u Južnoj Americi. Kao što je ranije spomenuro. blizu mjesra gdje su tijekom posjera tom podru­ čju boravili Anu i Anru. Svaki takav izdubljeni sustav komora iznurra je bio u potpunosti obložen zlamim pločama koje su bile pričvršćene zlatnim zakovi­ cama — kada su došli u šesnaestom stoljeću. morali upotrijebiti in­ stalacije u Južnoj Americi. Kada im ro nije pošlo za rukom. e. neki su za odlazak iskoristili Mjesto za slijetanje. razjareni Enlil je rekao: "Neka ljudi nestanu. n. ta svrha morala je biti vrlo sofisticirana. budućem Sumeru. Ostaje tajna kako su te komore bile tako precizno izdubljene u kamenu i kako su četiri goleme stijene dopremljene na to mjesto. što je učinjeno genetskim usavršavanjem postojećeg hominida. Posjet im je poslužio kao prilika da počnu smanjivati broj Nibiruanaca na Zemlji. Arheološki pronalasci na tom mjestu uključivali su ogroman broj neobičnih kamenih blokova koji su bili precizno izrezani. Njegove glavne ruševine sasroje se od reda od čeriri ruševne građevine. pretpotopna svemirska luka razorena nuklearnim oružjem. Kad su se Anunnakiji koji su crnčili u rudnicima pobunili. a tu je bilo i tri srotine Igigija koji su opsluživali nebesku letjelicu koja je Zemlju povezivala s usputnom planetarnom postajom na Marsu. prvi pur došli na Ze­ mlju zbog zlata koje im je trebalo da zaštite ugroženu atmosferu svog planeta. Ljudi su preži­ vjeli. Potop koji je poharao Zemlju poplavio je rudnike u Africi. međutim tada je bilo na južnoj obali jezera. Broj na Zemlji im se povećao na šesro. I tako. n. pr. zlato su namjeravali izvući iz Perzijskog zaljeva. i bez porrebe za raljenjem i rafiniranjem. te je postavljen za vrhovnog zapovjednika. no orkrio je glavnu zlatnu žilu u južnoameričkim Andama." jer "velika je čovjekova pokvarenosr na Zemlji". Enkijev polubrar i suparnik za nasljeđivanje. zajedno s insta­ lacijama pomorske luke. Za trajanja svog državničkog posjera Zemlji oko 4000. dođu do više zlara budući da naplavinsko zlaro — čisre grumene zlata saprane s planina — neba samo isprati iz pijeska i pokupiti. Enki je predložio da se proizvede "Primitivni radnik". g. čovjek bi po­ sumnjao može li se kamenje danas tako oblikovati. kada je frustrirano i zgadeno anunnakijsko vodstvo odlučilo da je vrijeme da odu. bušio i klesao netko s nevjerojatnim tehno­ loškim sposobnostima i sofisticiranom opremom. a ujedno su porvrdili mirovne sporazume između suparničke po- lubraće i njihovih zaraćenih klanova. g.

koji ga je u svojoj knjizi Peru Illustrated opisao kao "Baalbek Novog svijeta". Glavna anunnakijska ispostava bila je smješte­ na nekoliko kilometara u unutrašnjosti. 254 255 . Jedan od prvih europskih istraživača koji su u modernom vremenu došli na to mjesto bio je George Squier. čovjeku padaju na pamet samo Anunnakiji kao oni koji su mogli posjedovati tehnologiju za izradu tih "kalupa" te upotrebljavati njih ili njihove proizvode.POSLJEDNJI DANI K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE Razumljivo. ni ne znajući koliko je ta usporedba blizu istine. na lokalitetu koji je sada poznat kao Tiwanaku (ranije se pisalo Tihuanacu) a nalazi se u Boliviji.

e. Turistički favorit je nadsvodeni prolaz zvan Vrata Sunca. Posnanskyjevu pretpostavku daje Kalasasaya imala funkciju opservatorija potvrdili su kasniji istraživači. došao je do zapanjujućeg zaključka o starosti tog lokaliteta. e. onom zvanom Kalasasaya. njegov zaključak. da astronomska usklađenost Kaiasasaye potvrđuje da je izgrađena tisućama godina prije civilizacije Inka bio je tako nevjerojatan da su njemačke astronomske ustanove poslale znanstvene ti­ move da to provjere. Meni odgovara. objavljene U znanstvenom časopis Baesseler Archiv.000. kada su tamo počele operacije vađenja zlata. n. što jasno oponaša bliskoistočnog Adada/Tešuba (slika 106). pr. istaknuta građevina koja je također. broj 14) pokazale su da se Kalasasayina orijentacija nedvojbeno poklapala s nakrivljenošću Zemlje ili 10. n.POSLJEDNJI DANI K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE Sljedeći veliki suvremeni istraživač Tiwanakua Arthur Posnansky (Tihuanacu — Kolijevka američkog čovjeka). Najvjerojatnije su imala neku astronomsku svrhu. kao što pokazuju na njima izrezbarene slike. bilo koji od ta dva datuma — raniji datum. pr. zasnovan na arheoastronomskim na­ putcima sira Normana Lockyera. preciznošću sličnom onoj iz Puma-Punkua. ili kasniji. Oba se datuma poklapaju s aktivnostima Anunnakija na tom mjestu. g. umjetno brdo ispresijecano kanalima. vodovima i ustavama o čijoj se svrsi raspravlja u Izgubljenim kraljevstvima. ili 4. Njihov izvještaj i kasnije dodatne provjere (konkretno. Tim rezbarijama dominira veća slika boga Virakoče koji u ruci drži munju. a nedvojbeno kalendarsku. Doista. a dokaza o prisutnosti enlilitskih/enlijanskih bogova na tom lokalitetu ima na sve strane. Glavne nadzemne građevine u Tiwanakuu (ima i mnogo podzemnih) uključuju Akapanu. a okružuju je uspravni kameni stupovi. kao što sam napisao u Izgubljenim kraljevstvima. nedugo nakon potopa. g.000. kada je Anu posjetio Ze­ mlju. Vrata Sunca postavljena su tako da zajedno s trećom istaknutom gra­ đevinom u Tiwanakuu. u Izgubljenim kraljevstvima obrazložio sam da je Virakoča bio Adad/Tešub. astronomska opažanja. Kalasasaya je velika pravokutna građevina u čijoj sredini je uleknuto dvorište. izrezana iz jednog komada stijene. oblikuju jedinicu za 256 257 .

Njegovo područje u Srarom svijeru bila je Anarolija u kojoj su ga Hetiti obožavali kao Tešuba. istraživači su pronašli jednu od najtajnovitijih zagonetki drevnih vremena.POSLJEDNJI DANI K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE Arheološka. kao da je "netko" upotrijebio kao platno i nacrtao na njemu mnošrvo slika — neki ih nazivaju "najvećim umjetninama na svijetu". u pustinji između rijeka Ingenio i Nazca. prirodnoj luci ispod Tivvanakua. tajansrveno urezan na obronku planine (slika 108). promarra li ih se iz zraka jasno prikazuju poznate i imaginarne životinje i ptice (slika 109). Enlilov najmlađi sin. takozvane linije iz Nazce. Golemo područje (otprilike petsto če­ tvornih kilometara!) koje se od pampe proteže prema krševitim planina na istoku. U unutrašnjosti sjeverno od zaljeva. geološka i mineraloška istraživanja provedena na lokalitetu i na širem području oko njega porvrdila su da je Tiwanaku služio i kao metalurško središre. I nirko ne zna tko ga napravio i kako — osim ako to sam Adad nije želio objaviti svoju prisutnost.5 do 4.5 metara. a njegove crre. urezane su u tvrde stijene do dubine od oko pola merra. sugerirao sam da je operacije vađe­ nja zlata (i kositra!) nadzirao Iškur/Adad. može se iz zraka ili s oceana vidjeri u zaljevu Paracas u Peruu. Simbol nadimka Kandelabra dugačak je 125 i širok 72 merra. Na temelju različitih pronalazaka i slika na Vrarima Sunca (slika 107a) te na osnovi sličnosti s prikazima na drevnim hetitskim lokalitetima u Turskoj (slika 107b). koje su široke 1. Crteži su toliko veliki da gledani s tla nemaju nikakvog smisla. Takav go­ lemi simbol. Izrađeni su uklanjanjem površinskog sloja tla debelog desetak 258 259 . "boga vremena" čiji simbol je bila rašljasta munja. Međutim.

a ponekad prelaze preko crteža životinja i tako otkrivaju da su napravljene u različitim vremenima. Naime. još zagonetnija značajka Linija iz Nazce —same "linije" koje izgledaju kao široka uzletišta (slika 1 1 0 ) . Istraživanja (uključujući neka koje je provelo društvo National Geo­ graphic) koja su nastojala utvrditi astronomsku orijentaciju linija — uskla­ đenosti sa solistici)ima.POSLJEDNJI DANI K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE centimetara i načinjeni unikurzalnom Linijom — neprekinutom linijom koja zavija i krivuda a da ne prelazi preko same sebe. uvijek su bili neu­ spješni kada se objašnjenje tražilo u okvirima pretpostavke da su "to učinili peruanski Indijanci" — narod "kulture Nazca" ili narod "civilizacije Paracas". ponekad široki. Za one koji isključuju rješenje "astronauta iz davnina" ta enigma ostaje nerješiva. Iako šire linije izgledaju kao aerodromske piste s kojih pri uzlijetanju (ili slijetanju) ridaju zrakoplovi. Svatko tko leti iznad područja (turistima su ondje na raspolaganju mali zrakoplovi) bez iznimke dolazi do zaključka da je "netko" tko je bio u zraku koristio poseban uređaj i crtao po tlu ispod sebe. Cesto se međusobno presijecaju bez ikakve pravilnosti. Različiti pokušaji rješavanja misterija linija. Ima oko sedamsto četrdeset ravnih "linija". ponekad dugi — idu ravno preko brda i dolina. ne obazi­ rući se na brda. Od neposredne važnosti za temu odlaska je. bez obzira na konfiguraciju terena. umjesto da je njihova svrha bila SLIKA n o 260 261 . ekvinocijima. jedna druga. Ti besprijekorno pravilni. kojoj je to bio cjeloživotni projekt. uključujući pokušaje po­ kojne Marie Reiche. ovdje se ne radi o tome zato što "linije" nisu horizontalno ravne — prolaze ravno preko neravnih terena. ovom ili onom zvijezdom — također nisu nikuda dovela. kotline i gudure. ponekad kratki. ravni potezi — ponekad uski. ponekad spojenih s trokutastim "trapezoidima" (slika 1 1 1 ) . međutim.

brojeći izvana prema unutra). g. To je mjesto bila dobra. u usporedbi sa Zemljom. slika 112) koja je označavala svemirske bogove. pr. Koristili su je nakon što je ona na Sinaju uništena. n.500 godina starom cilindričnom pečatu koji se danas nalazi u muzeju Hermi­ tage u St. sumersko znanje o našem Sunčevom sustavu obuhvaćalo je i navode o anunnakijskom ko­ rištenju Marsa kao usputne postaje. kada je sve spomenuto izneseno u knjizi Dvanaesti planet Mars se još uvijek smatralo neprijateljskim planetom bez zraka.POSLJEDNJI DANI K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE omogućiti uzlijetanje. n. Ne postoje zapisi s izvještajima očevidaca o letjelicama i letovima u Nazci. pr. manjom gravitacijom na Marsu. Kao što je detaljno opisano u Dvanaestom planetu. g. a zatim su je upotrijebili za konačni odlazak. a u svemiru između njih je svemir­ ska letjelica. naravno. Medu izvještajima očevidaca o tim odlaznim letovima i anunnakijskoj letjelici je i svjedočanstvo proroka Ezekijela te zapisi Adde-Guppi i Nabunaida. e. Nameće nam se neizbježan zaključak da su od barem 6 1 0 . do otprilike 560. To pokazuje izuzetna slika na 4. a rvrdnju da je ramo nekoć postojala svemirska baza srručni je establišment smatrao ekstremnijom čak i od ideje o "drevnim astronautima". tekstovi iz Harana i Babilona o le­ tovima koji su nesumnjivo koristili Mjesto slijetanja u Libanonu. bogovi sustavno napuštali planet Zemlju. Koristeći se. Kao što pokazuje kombinacija sumerskih piktogra­ ma DIN i GIR (čitaj DIN. Anunnakiji su vidjeli da im je lakše i logičnije najprije sebe i svoje terete u šatl-letjelici transportirati od Zemlje do Marsa i onda tamo prijeći za put do Nibirua (i obrnuro). domislio.GIR. kao što smo pokazali. Godine 1976. moralo biti mjesto s kojega se Sin mogao relativno brzo vratiti jednom kada se prekada je objavljena Revizija postanka već je bilo dovoljno NASA-inih vlastitih pronalazaka i fotografija s Marsa da popune cijelo jedno poglavlje pod naslo- 262 263 . e. Slika prikazuje astronauta na Marsu (šestom planetu) koji komunicira s astronautom na Zemlji (sedmi planet. Godine 1990. stara usputna postaja na Marsu s koje su brodovi za daleka putovanja jurili da presretnu Nibiru u njegovoj orbiti i na nj slete. postoje. Petersburgu u Rusiji (slika 1 1 3 ) . anunnakijske "nebeske odaje" doista su imale takve ispuhe. čini se da su one rezultat uzlijetanja letjelice koja je prilikom uzlijetanja na tlu pod sobom ostavila "linije" što ih je napravio ispuh njezinog motora. Kamo su otišli nakon što su poletjeli sa Zemlje? To je. Osobno smatram da je to rješenje zagonetke "linija iz Nazce": Nazca je bila posljednja anunnakijska svemirska luka. vode i života.

Dokazi su pokazali da je na Marsu nekada bilo vode i uključivali su fotografije građevina sa zidovima. 264 265 . kompleksa u obliku kotača (na slici 1 1 4 samo su dvije takve fotografije) — i glasovitog lica s Marsa (slika 1 1 5 ) . cesta.POSLJEDNJI DANI K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE vom "Svemirska baza na Marsu".

jezera i oceane re da na njemu i dalje ima vode. kao što je porvrdio relativno brz Sinov povratak. Bilo je to prvo obližnje odredište bogova koji su odlazili. kao šro se vidi iz kolaža novinskih naslova na (slici 1 1 6 ) . 266 267 . NASA-ini marsovski roveri1 poslali su na Zemlju kemijske i forografske dokaze koji potkrjepljuju te zaključke. re da i dandanas ima ranki armosferski omorač. na primjer zid prekriven pijeskom s jasno vidljivim pra­ vim kutovima (slici 1 1 7 ) . neobjašnjene nesranke svemirskih letjelica. uznemirujuću i zagonetno visoku sropu neuspjeha. Zajedno s nekima od njihovih izvanrednih forografija na kojima se vide ostaci građevina. da je nekoć imao rijeke. prev. sovjetskih i europskih sve­ mirskih letjelica bez posade uspjelo doći na Mars i istraživati ga tako da su sada znanstveni časopisi — onih istih "nevjernih Toma" iz 1970-ih — puni izvještaja. uključujući zbunjujuće. Tko je još otišao. op. trebali bi ovdje biti dostatni za sljedeći zaključak: Mars je mogao služiti i služio je kao anunnakijska usputna svemirska postaja. Međutim. tko se mogao vratiti? Iznenađujuće je da neki od odgovora na ta pitanja također dolaze s Marsa. tko je ostao. Za razliku od drugih svemirskih poduhvara. a u nekim slučajevima čak i vidljive u obliku malih smrznutih jezera.POSLJEDNJI DANI K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE I Sjedinjene Države i Sovjerski Savez (sada Rusija) uložili su velike napore da dodu na Mars i istraže ga lerjelicama bez posade. Godine 2005. 1 Vozila specijalno izrađena za kretanje po površini Marsa i prikupljanje podataka o tamošnjem c 'u i atmosferi. studija i fotografija koji govore o rome da je Mars nekada imao priličnu veliku atmosferu. misije na Mars — od tada je u njima poče­ la sudjelovati i Europska unija — imale su neuobičajenu. uslijed ustrajnih nastojanja u po­ sljednja dva desetljeća dovoljno je američkih. na nekim mjestima neposredno ispod površine.

čovječanstvo je poče­ lo gajiti nadu u povratak. n. Dominantna legenda u Srednjoj Americi njegovo je obećanje. otprilike sredinom prvog stoljeća pr. Veliki plan. U Južnoj Americi dominantno se božanstvo zvalo Virakoča ("Stvoritelj svega"). 269 . ili 500. ali i priče o povratku bogova natrag na nebesa. mjesto za opservatorij Machu Picchu i druga sveta mjesta.POSLJEDNJI DANI Četrnaesto poglavlje POSLJEDNJI DANI S jećanja čovječanstva na prijelomne događaje iz svoje prošlosti — za ve­ ćinu povjesničara to su "legende" ili "mitovi"— uključuju i priče koje su bile dio kulrurnog ili vjerskog naslijeđa naroda širom svijeta te se stoga smatraju "univerzalnima". I tako je. Nakon što je sve to učinio. e. Boga Tivvanakua identificirali smo kao lešuba/ Adada iz hetitsko/sumerskog panteona. Već smo obradili dokaze s drevnog Bliskog isroka. e. otišao je. zatim je označio smjer njegovog konačnog odlaska (slika 118). da će se vratiti — na oblje­ tnicu svog tajnog broja 52. pr. Nas posebno zanimaju kolektivna sjećanja naroda iz zemalja u ko­ jima su se ti odlasci konkretno dogodili. U Srednjoj Americi darovatelj civilizacije bio je "Krilata zmija" Qtietzalcoatl. Enlilovog najmlađeg sina. Indijanci Aymara s Anda za njega su rekli da mu je prebivalište u Tivvanakuu. re da je on 3113. te da je prvim dvama parovima brat-sestra dao zlatnu palicu kojom su trebali pronaći pravo mjesto za utemeljenje Cuzca (kasnije prijestolnice Inka). u Srednju Ameriku doveo svoje afričke sljedbenike i tamo uspostavio civilizaciju. koji je oponašao kvadratni zigurar s uglovima usmjerenima prema glavnim stranama svijeta. Zatim je. poput djeteta koje treba pomoć. g. re obuhvaćaju kako enlilitske tako i enkiitske bogove. Premda vri­ jeme njegova odlaska nije navedeno. pr. e. n. g. Toj kategoriji pripadaju priče o prvom ljudskom paru. dano na odlasku. oni dolaze i iz Amerike. Uskoro je čovječanstvo počelo zaokupljati pitanje (koje su postavili i moji čitatelji): Hoće liše vratiti? Poput obitelji koju iznenada napusti otac. u jednom dije­ lu svijeta za drugim čovječanstvo ostalo bez svojih dugoštovanih bogova. n.. ono se moralo podudarati s odlaskom njegovih afričkih štićenika Olmeka i istovremenim ustankom domoroda­ čkih Maja — oko 600. Urvrdili smo da je to bio Enkijev sin Toth iz egipatskog panteona (Ningišzida za Sumerane). potopu ili o bogovima koji su došli s nebesa.

"daje čak ni Enki i Ninmah (koji su. Na vrhuncu njihove prisutnosti Anunnakija je na Zemlji bilo šesto. obliku pomračenog mjeseca. n. Tekst sadrži popis optužbi babilonskih svećenika protiv Nabunaida. . tijekom kojeg su se ponovno uprizorivali Mardukova "smrr". Kako su tisućljeća prolazila. nasravljale su se opružbe. tko je od velikih anunnakijskih bogova ostao na Zemlji? Ako sudimo po tome tko se od njih spominje u tekstovima i zapisima iz narednog perioda možemo biri sigurni samo za Marduka i Nabua od enkiita. posebno nakon Anuova posjera oko 4. kada je faraon rvrdio da se bog s njime vozi u njegovim kolima i kada se asirski kralj hvalisao da ima pomoć s nebesa bila su svršena. a vjerojatno je ostala i Ištar. ukrasio ga lazurom. Optužbe su se prorezale od građanskih stvari ("on ne razglašava zakon i red"). poku­ šavajući stvoriti čovjeka. napisali su svećenici. nikad prije viđena. "s kosom koja je sezala do pijedestala". Okrunio ga je tijarom u Za ruku mu stavio demona. a u Babilonu su Mardukovi svećenici bili ozlojeđeni. Nakon što je došlo do konačnog odlaska.000. uskrsnuće. Izabrao ga je Sin u svom središtu kidta Haranu. e. a od enlilita za Nannara/Sina. Sin. rako izrazim). pr. Zatim je kralj uzeo to sramno djelo i stavio ga u Mardukov hram Esagil. rražio je da se nanovo izgradi i njegov veliki hram-zigurat u Uru te postane središre obožavanja. jer nisu mogli hodati. Još je uvredljivija bila Nabunaidova objava da se festival Akitu. drveta ili metala — bogove koje se moralo prenositi. Na svakoj strani velike vjerske podjele sada je bio samo jedan sam Vrhovni bog nebesa i zemlje. Priča o posljednjem kralju Babilonije odražavala je te nove okolno­ sti. podigao na pijedestal. Marduk za enkiite i Nannar/Sin za enlilite. čiji je hram u Haranu bio obnovljen. Većina ih se vrarila na svoj matični planet. no neki su — usprkos njihove uobičajene "besmrrnosti" — umrli na Zemlji. kao i nebesku porvrdu u vidu pojave Mardukovog planeta. a druga divlji bik. pr. 270 271 . Proroci su obećali da će se to sigurno Povijesni zapisi pokazuju da s rakvim stanjem srvari nisu bili zadovolj­ ni ni bogovi ni ljudi. od tada pa na dalje više neće slaviti. no njezina nenamjerna posljedica bio je začetak Islama. izgnansrvo i konačna pobjeda. povrh toga.586. e. Dumuzija koji se uropio. Bila je tako čudna da joj "čak ni učeni Adapa" — ikona najvišeg ljudskog znanja — "nije mogao naći ime". g. te Bau koja se razboljela od nuklearne radijacije.POSLJEDNJI DANI POSLJEDNJI DANI pokušalo pronaći spasitelja. Ta božanska suvladavina možda je bila pokušaj dualnog monoteizma (da se Na pločici koja se sada nalazi u Brirish Museumu zapisan je tekst koji su stručnjaci naslovili Nabunaid i svećenstvo Babilona. preko zanemarivanja gospodarsrva ("poljoprivrednici su propali". uz tristo Igigija stacioniranih na Marsu. Da srvari budu gore. Spomenimo poražene Zua i Setha. Već u danima proroka Jeremije (626. Bila je ro. Bila je tako neobična i nedolična.) narode oko Judeje ismijavalo se što ne štuju "živućeg boga" nego kumire koje su zanatlije izradili od kamena. na Zemlji je ostalo malo bogova iz ranih sumerskih tek­ stova ili dugih Popisa bogova. dogoditi — kada dođu posljednji dani. Objavljujući da je Nabunaidov "bog zaštitnik postao neprijareljski na­ strojen prema njemu" re da je "bivši miljenik među bogovima sada osuđen u zemlji prije nije vidio. čudna statua božanstva. bili stvorili čudnovate nemani nalik himeri) "nisu mogli pojmiti". njegovu su­ prugu Ningal/Nikkal i njegovog pomoćnika Nuskua. raskomadanog Ozirisa. Iznimna vremena kada su bogovi živjeli u svetim četvrtima ljudskih gradova. n. Nakon poropa njihov je broj počeo opadari. "trgovačke cesre su blokirane") i manjka javne sigurnosti ("plemiće se ubija") do najozbiljnijih opružbi — sverogrđa: Napravio je kumir boga kojeg nitko Zazvao ga po imenu Nannar. g. međutim on je tražio pristanak i blagoslov Marduka u Babilonu. njegovo ime je bilo Nabu-Naid. Stavio ga je u hram. kao njegovi čuvari bile su oblikovane dvije neobične zvijeri — jedna je bio "demon potopa".

grad u kojem je Muhamed utemeljio!osnovao Islam. Ime Perzijanci dano je mješavini naroda i drža­ va na iranskom platou koja je uključivala drevne sumerske zemlje Anšan i Elam. "Židovski aspekt " u Nabunaidovoj priči dodatno je pojačan činjeni­ com da se u jednom odlomku svitaka s Mrtvog mora (pronađenih u Kumranu na obali Mrtvog mora) spominje Nabunaid i navodi da je u Teimi patio od "neugodne kožne bolesti" koja je izliječena tek nakon što mu je "Židov rekao da oda počast najvišem Bogu". pet od tih gradova su — tisućama godina kasnije — arapski pisci naveli kao židovske gradove. te zemlju kasnijih Medijaca (koja je imala udjela u propasti Asirije). novo carstvo. U mezopotamskim zapisima nakon Nabunaidovog vremena više se ne govori o tome gdje se nalazi Sin. a njegov simbol polumjesec nalazi se na vrhu svake džamije. opisuju da se bog Mjeseca. Ahemejanci. u njegovoj sviti bili su Zidovi iz redova judejskih izgnanika u haranskoj regiji. čiji je simbol polumjeseca preuzeo Islam. kako su ih nazvali grčki po­ vjesničari koji su bilježili pothvate tog plemena. a njegovo glavno središnje raskrižje u čast njegove supruge Nikkal (to mjesto se na arapskom i dalje zove Nakhl). U šestom stoljeću pr. babilonski su svećenici prisilili Nabunaida da napusti Babilon i ode u izgnanstvo "u daleku regiju". međutim njemu najviši bog nije bio judejski Jahve nego njegov dobročinitelj Nannar/Sin. zauzeli ih i ujedinili u moćno. bog Mjeseca.POSLJEDNJI DANI POSLJEDNJI DANI na nesreću". Nadalje. Praktički je sigurno da Islam vuče korijene od Nabunaidovog boravka u Arabiji. "kanaanskom" lokalitetu na Sredozemnoj obali u Siriji koji se sada naziva Ras Shamra. Povijesna je činjenica da je Nabunaid doista otišao iz Babilona te za vladara imenovao svog sina Bal-Taz-Ura — Baltazara iz biblijske Knjige Danijelove. Kao što potvrđuju mnogi zapisi. su se pojavili na sjevernim granicama tih teritorija. "Udaljena regija" u koju je Nabunaid otišao u samoizgnanstvo bila je Arabija. Njegovo glavno sjedište nalazilo se u mjestu zvanom Teima. e. Iako ih 272 2-J . Jedan od njih U ugaritskim tekstovima bog Mjeseca naziva se EL — jednostavno "Bog." preteča islamskog Alaha. došao sam do zaključka da se ostarjeli par povukao negdje na obale Crvenog mora i zaljeva Eilat.) Za svoje slje­ dbenike utemeljio je šest drugih naselja. Nakon što sam se dugo pitao zašto je Sinajski poluotok nazvan u čast Sina. odmarao u je­ dnoj oazi na stjecištu dviju voda. Tekstovi pronađeni u Ugaritu. (U nedavnim iskapanjima na tom području pronađene su klinastim pismom ispisane pločice koje svjedoče o Nabunaidovom boravku. zajedno sa suprugom. stjecištu karavana na sjeverozapadu sadašnje Saudijske Arabije koje se nekoliko puta spominje u Bibliji. (slika 1 1 9 ) bio je Medina. Posljednje poglavlje sage o Nabunaidu povezano je s pojavom Perzijanaca na svjetskoj pozornici. n. "blizu raspukline dvaju mora". Sve je to potaklo spekulacije da je Nabunaid razmišljao o monoteizmu. prema tradiciji uz džamije se i danda­ nas grade minareti koji oponašaju višestupanjske rakete spremne za lansiranje.

Jedan od judejskih izgnanika odvedenih u Babilon. Biblija je Cirusa smarrala oruđem za provođenje Božjih planova. sudeći po spomeniku koji je dao podići sebi u čast. izgleda da su ahemejski Perzijanci prihvatili sumersko-akadski panreon srodan njegovoj hurijsko-mitanskoj inačici. Zapanjen i zbunjen. e. "Ja. Sto se tiče onoga u što je vjerovao sam Cirus. koji re zovem po imenu premda me znao nisi. Izgnanici koji su se vratili. n. — ročno sedamdeset godina nakon što je razo­ ren Prvi hram. našavši da su manjkavi. Cirus je prešao rijeku Tigris i ušao u babilonski teritorij. Hakharn-Anisha. služio je na babilonskom dvoru kralja Baltazara kada se za vrijeme kra­ ljevskog banketa pojavila lebdeća ruka i na zidu napisala MENE MENE TEKEL UPHARSIN. Dočekan od svećenika koji su ga smarrali spasiteljem od hererika Nabunaida i njegovog omraženog sina. pod vodsrvom Ezre i Nehemije. skončat će od perzijske ruke. Kraj babilonskog carstva na najdramatičniji je način prerkazan u Knji­ zi Danijelovoj. čini se da se vidio kao krilatog kerubina (slika 120). n. koji je zbog toga bio poznat kao Drugi hram — godine 516. odbrojio njihove dane. n. prodro do Sippara gdje je presreo Nabunaida koji je žurio natrag. Mi ga zovemo Cirus. a zatim je — tvrdeći da ga je pozvao sam Marduk — ušao u Babilon bez borbe. u jednoj od svojih prvih proklamacija. kao što je prorokovao Jeremija.. Jahve. na prijesrolju ga je zamijenio njegov sin Kuraš re ostavio trag u nadolazećim povijesnim događajima. Bog Izraelov. e. njihovo plemensko ime poteklo je od imena njihovog prerka. Biblija ga zove Koreš i smarra ga Jahvinim poslanikom za osvajanje Babilona. "pomazanikom Jahve". Kada je 560.POSLJEDNJI DANI POSLJEDNJI DANI rasno svrstavaju u "Indoevropljane". dopustio ponovnu izgradnju jeruzalemskog hrama te naredio povratak svih hramskih obrednih predme­ ta koje je bio popljačkao Nabukodonozor. Cirus je u znak štovanja prema bogu "primio Mardukove ruke". Kao po­ sljednja nada. koja je korak do one indoarijske iz indijskih Veda — zgodno pojednosravljenu mješavinu prema kojoj su vjerovali samo u Najvišeg Boga kojeg su nazivali Ahura-mazda ("Istina i Svjetlost"). opozvao izgnansrvo Judejaca. dovršili su ponovnu izgradnju hrama. Sto se tiče vjere. godine pr. no nikome od njih to nije uspjelo. umro ahemejski kralj. pr. pozvan je izgnani Danijel koji je kralju rekao što zapis znači: Bog je procjenjivao Babilon i njegova kralja te je. svrgavanje njegova kralja i ponovnu izgradnju razorenog hrama u Jeruzalemu. Godine 539.. kralj je pozvao svoje vračeve i vidovnjake da odgonetnu zapis. Danijel. što je na semitskom hebrejskom jeziku značilo "Mudrac". e. No rakođer je. pomažem ri premda me ne po­ znaš". 274 275 . Ovu činjenicu neki pripisuju utjecaju židovskih izgnanika iz Deset plemena koje su Asirci bili preselili na to područje. rekao je biblijski Bog preko proroka Izaije (44: 28 do 45: 1-4). pr. Povjesničari smatraju da je Cirus proglasio opću vjersku amnestiju koja je svakom na­ rodu omogućila da štuje koga želi.

a čarke i bitke za vlast nad Malom Azijom nastavili su se još jedno stoljeće. ustanci i pobune stalno su izbijali gotovo posvuda. Uz grčki panteon koji je proizišao s druge strane Sredozemnog mora i na čelu mu je bilo (poput sumerske dvanaestorice) dvanaest olimpi­ jaca. vjerovao im je sam Aleksandar. Tamošnji svećenici uvjerili su ga da je doista polubog. Egipat se tada oporavljao od razdoblja nereda koje neki smatraju Trećim međurazdobljem. e. n. Nemiri. U tim dvostrukim borbama — jednoj između Grka s grčkog kopna i drugoj s Perzijancima — podrška grčkim naseljenicima Male Azije bila je vrlo važna.000 ljudi na istom je mjestu prešao u Aziju i započeo veliki rat protiv Perzijanaca. čak je (prema ispisanoj steli koja se sada nalazi u vatikanskom muzeju) naučio tajne štovanja božice Neith i sudjelovao u obrednom pogrebu bika Apisa.) prepušteno je da carstvo proširi na Egipat. za kojega su se održavali obredni pogrebi. Spartanci i Makedonci međusobno jedni s drugima borili za prevlast. i to u tolikoj mjeri da je glavni kult bio onaj mrtvog Ozirisa. 276 277 . pr. n. samo je produbio misterij. Aleksandar umjesto da pode za njima. pr. Perzijanci su. Kambis kao ni njegov otac nije bio vjerski fanatik i dopustio je ljudima da štuju koga žele.koji je kraljici Olimpiji došao prerušen u čovjeka. Posebno problematične bile su sve jače trgovačke. sveti bik Apis. g. Godine 334. te uz priče o bogovima ("mitove") koji su oponašali bliskoistočne priče o bogovima. U bitci kod Salamine deset godina kasnije Grci su odbili perzijski napad morem. njihov kralj Filip II poslao je vojsku preko tjesnaca Helesponta (današnji Dardaneli) kako bi osigurao lojalnost grčkih naseobina. "glasina­ ma" se vjerovalo. njegov nasljednik Aleksandar ("Veliki") na čelu vojske od 15.-522. Takvom politikom nemiješanja u vjeru Perzijanci su osigurali mir u carstvu. tu je bila i Aleksandrova osobna misija: makedonskim dvorom neprestano su kolale glasine da Aleksandrov pravi otac nije kralj Filip. g. Uz dvorski skandal s kraljevom mladom egipatskom ljubavnicom te bračni razdor koji je uključivao razvod i ubojstva. e. g. na čijem zapadnom vrhu su se Azija i Perzijanci suočavali s Eu­ ropom i Grcima. Prije svih. Babilonija i Asirija. napali grčko kopno i bili potučeni kod Maratona. Aleksandrove zapanjujuće pobjede i pokoravanje drevnog Istoka zapa­ dnjačkoj (grčkoj) vlasti podrobno su opisali povjesničari — počevši od onih koji su Aleksandra pratili na njegovim pohodima — i ovdje ih nije potrebno prepričavati. pr. pojava jednog takvog boga na makedonskom dvoru nije se smatrala nemogućom. n. Savjetovan je da odgovor potraži u egipatskom svetom mjestu. Proslavljajući to saznanje. čim su Perzijanci potučeni u prvoj bitci. što se podudaralo s poče­ tkom grčkog "zlatnog doba". n. glavno božanstvo bila je božica Neith čija titula je bila Majka Božja. ostavio glavninu svoje vojske i požurio u oazu Siwa u Egiptu. Sve jače napetosti buknule su u otvoreni rat kada su Perzijanci 490. nastojali suzbiti problematične Europljane zauzimanjem obližnjih grčkih otoka. e. Jer. pr. Zato je. Č i m su Makedonci nadvladali na kopnu. e. Egipat je bio u rasulu i s vjerske strane: njegovi svećenici nisu bili sigurni koga da štuju. nekoliko su mu se puta mi­ jenjale prijestolnice te je bio padao pod vlast nubijskih osvajača ili uopće nije imao središnje vlasti. prvenstveno zato što su grčki plaćenici sudjelovali u lokalnim ustancima. čak i kada su se u Perziji promijenili kraljevi. a glavni "objekt kulta" bio je bik.. Posebno su ih brinule i provincije u Maloj Aziji (sadašnjoj Turskoj). Tamo su grčki naseljenici oživljavali i učvršćivali drevne naseobine. i stoga besmrtan. tijekom kojeg se razjeđinio. sin boga-ovna Amona. osim geopolitičkih ili ekonomskih razloga za veliki grčko-perzijski rat.POSLJEDNJI DANI POSLJEDNJI DANI Cirus — neki povjesničari njegovom imenu dodaju epitet "veliki" — u golemo je perzijsko carstvo uklopio sve zemlje koje su nekada bile Sumer i Akad. nego bog — egipatski bog . Ono što treba opisati su osobni razlozi Aleksandrovog pohoda u Aziju i Afriku. (Mnogo podataka o tome dolazi od grčkog povjesničara Herodota koji je iscrpno pisao o Egiptu nakon što ga je posjetio oko 460. kul­ turne i vjerske veze između Egipta i Grčke. Aleksandar je izdao srebrne novčiće na kojima je prikazan s ovnovim rogovima (slika 121).) Perzijanci nisu mogli biti zadovoljni s tim vezama. Hatti i Elam. a u Grčkoj se Atenjani. ali samo privremeno. Aleksandrov posjet proročištu u Delrima kako bi otkrio je li doista sin boga. sa svoje strane. Mari i Mittani. Njegovom sinu Kambisu (530.

): Ine samo daje bila visoka kao stadion. od opeka. No. Nego je bila i široka kao stadion. g.POSLJEDNJI DANI POSLJEDNJI DANI živ te da su kasniji priznati povjesničari bez iznimke njegov zigurat Esagil opisivali kao njegovu grobnicu. op. vidio zapis koji je potvrđivao da je njezina majka s njom zatrudnjela kada joj je bog Amon došao prerušen u njezina supruga kralja — točno kao u priči o Aleksandrovom polubožanskom začeću. e.1). pr. n. njegove visoke zgrade izgrađene od opeka i tako dalje. n. e. da primi Marduka za ruke kao što su to činili osvajači prije njega. n.. Bilo to točno ili ne. Prema pseudoizvorima.1. u pogrebnom hramu koji je izgra­ dila Hatšepsut. Aleksandar je okru­ njen za faraona. Aleksandar je namjeravao obnoviti tu piramidu. došao do Babilona i ušao u grad vozeći se na svojim bojnim kolima. Nastavivši borbe s Perzijancima. No veliki bog Prema tom izvoru. (Knjiga XVII. g. "viseći vrt" koji je bio jedno od sedam svjetskih čuda. U velikom hramu Ra-Amona u Tebi.).) u posebnim uljima. Kao što je detaljno opisano u Stepeništu do neba. je bio mrtav. nije umro mnogo prije toga (vodeći njemački astro­ lozi 1922. sada u ruševinama Nakon što ju je uništio Kserkso. Aleksandar je vidio boga kako leži u zlatnom lijesu. opisao je Babilon u svojoj slavnoj Geografiji: njegovu ogromnu veličinu. ranije naveo da je Bel ležao u lijesu kada je Kserkso odlučio uništiti hram 482. Aleksandar nije imao ni do­ voljno vremena ni dovoljno ljudi da obavi popravke te je 323. u Svetinji nad svetinjama. op. hrama zigurata u Svetoj četvrti. Zatim je. Tamo je. dalde. pr. 112. Tako da nije mogao završiti ono Što je pokušao. Aleksandrova osobna potraga za besmrtnošću uglavnom je poznata iz izvora koji se nazivaju pseudo-Kalisteni odnosno "Aleksandrove avanture". godine na konferenciji na Sveučilištu Jena zaključili su da je Marduk Ovdje također je Belova grobnica. e. pr. u knjizi 5. Svejedno ušavši u grad. Požurio je do Esagila.5 rekao je sljedeće (naglasci su naknadno dodani. a u dijelu 16. upozorili su Aleksandra da će umrijeti u Babilonu. e. slijedeći upute koje je dobio u oazi Siwa. Povjesničar-geograf Strabo iz prvog stoljeća pr.. Prema Diodom iz Sicilije (prvo stoljeće pr. do 465. g. egipatski svećenici uputili su Aleksandra iz Siwe u Tebu. Strabo je. e. To je bila četverokutna piramida kao što je rečeno. a. No to bi bio velik zadatak I trajao bi dugo vremena. ušao u podzemne tunele na Sinajskom poluotoku i naposljetku otišao onamo gdje je bio Amon-Ra alias Marduk — u Babilon. e. "učenjaci zvani Kaldejci. doista u Babilonu i umro. n. koji su stekli velik ugled u astrologiji i koji su vični predviđanju budućih događaja metodom zasnovanom na drevnim opaža­ njima". na zapadnoj obali rijeke Nil. rođen u grčkom gradu u Maloj Aziji. no da "može izbjeći opasnost ako obnovi Belovu grobnicu koju su uništili Perzijanci". ifr^zWMardukovu grobnicu uništio je Kserkso. pr. per­ zijski car (i vladar Babilona) od 486. a. a njegovo je tijelo bilo uronjeno (odnosno konzervirano. u kojima su činjenice izmiješane s legendom. n. Marduk. Aleksandar je 3 3 1 . što je s besmrtnošću? Dok su njegovo ratovanje i daljnja osvaja­ nja opisali službeni povjesničar njegovih pohoda po imenu Kalisten i dru­ gi. činjenica je da Marduk više nije bio 278 279 . n.. g. za čije djelo Bibliotheca historica se zna da je prikupljeno iz provjerenih i pouzdanih izvora.

Nadalje. koncept kraja epohe. n. Padaju. Ne mogu se spasiti od ropstva. tajna koja će biti otkrivena čovječansrvu (23: 20) u predodređeno vrijeme u budućnosti: "u dane posljednje jasno ćete to razumjeti" (30: 24). Već smo spomenuli da je Jeremija dok je proricao slom Babilona istaknuo da je bog Bel/Marduk osu­ đen samo da "uvene" — da osrane. da je Bog već na Počerku isplanirao Kraj. Negdje u isto ro vrijeme s povijesne je scene nestao i Mardukov sin Nabu. uz ta je pretkazanja priložio i ona o ponovno usposravljenom Sionu... "dogodit će se u posljednjim danima da će Gora hrama Jahvina bid postavljena vrh svih gora. te Mihej koji je — korisreći iste riječi kao i Izaija — objavio: "dogodit će se u posljednjim danima. Poslije Mardukove smrti i nestanka Nabua više nije bilo nijednoga od velikih anunnakijskih bogova koji su nekoć vladali Zemljom. Ne treba nas iznenaditi da se i to proročansrvo ispunilo. ali da osrari i posrane zbunjen." "svršetak dana". nova nada. ali najtočnije je "posljednji dani") u Bibliji se 281 280 . da se smežura i umre. nakon što će se ljudima i narodi­ U tim očajnim vremenima za čovječansrvo nada je stigla iz Jeruzalema. rekao je prorok. Drugi element je taj da je sve predodređeno. može se pronaći već u najranijim poglavljima Biblije." Znakovito je da je i Mihej obnovu Božjeg hrama u Jeruzalemu i Jahvine univerzalne vladavine preko Davidovog potomka smatrao preduvjerom. kao i Jeremijina. dok je Jeremija ispravno prerkazao propast Asirije. Izaija je u svojoj drugoj zbirci proročanstava (koju ponekad zovu Dru­ gi Izaija). nov (i pretkazan!) ciklus. koji "proizlazi iz drevnih vremena. preporod i blagonaklona era sa središtem u Jeruzalemu. i k njoj će se stjecati svi narodi". preteča sadašnje ideje "kraja povijesti" — i započeti nova epoha (gotovo sam u iskušenju da kažem Novo doba). u proročanstvima o posljednjim danima bio je prisuran spoj dva osnovna elementa: jedan je taj da će iza Dana gospodinovog. nanovo izgrađenom hramu i "sretnom kraju" za sve narode kada dođu posljednji dani. rekao je. i "u to će se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Jahvino'. gotovo ljudskom kraju. da će doći mesijansko vrije­ me kada će "vuk prebivari s janjerom". sadržavala obećanje da će čovje­ čansrvu biti ponuđen nov počerak. saga o bogovima koji su stvarali povijest planeta Zemlje. su­ dnjeg dana za Zemlju i narode. Među njima su bili Hošea. već bio u svojoj grobnici. I tako se privela kraju. Doisra. Prema tome. IZAIJA 4 6 : 1-2 Ta proročansrva su.POSLJEDNJI DANI POSLJEDNJI DANI 484. budućnosr koju je Bog svo vrijeme planirao "u srcu svojemu". e. uzvišena iznad svih bregova. To što je kraj došao kada je doba Ovna bilo na izdahu najvjerojatnije također nije slučajnost.). 2: 1-4). apsolutno nužnim i predodređenim od samog počerka. čak i kada su Dan Gospodinov prerkazivali kao Sudnji dan. To će biti. ruše se svi zajedno. No. pr. Po prvi put nakon što je stvoren Adam čovjek je ostao bez svojih stvoritelja. nazivajući babilonskog boga "bog koji se skriva" — šro je u stvari značenje imena "Amon" — predvidio budućnost sljedećim riječima: Pade Bel/ Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku. na­ kon smrti Aleksandra nije više bilo ni pravih ili tobožnjih polubogova koji su čovječanstvo povezivali s bogovima. koji je pretkazaopovratak kraljevstva Božjeg kroz Kuću Davidovu u posljednjim danima. vremena kada će se zaustaviti tok događaja — moglo bi se reći. ma suditi za njihove grijehe i prijestupe doći vrijeme mira i pravde iznosili su i rani proroci. i svi će se narodi u njemu sabrati (3: 17). slijediti obnova. Zadivljujuće je da je priča o Marduku i njegovom svršetku u Babilonu ispravno prerkazana u bibhjskim proročansrvima. g. iz vječnih dana". Hebrejski izraz Acharit Hayamim (ponekad se prevodi kao "posljednje vrijeme. Tada će narodi mačeve prekovari u plugove. Neće se više dizat' mača proriv naroda nir' se više učir' ratovanju" (Izaija. Tvrdnju da će nakon nevolja i mulca. Egipta i Babi­ lona. a koplja u srpove.

Drugi put anđeo je odgovorio: "Se­ damdeset je sedmica i sedamdeset šezdesetica godina određeno tvom narodu i tvom gradu da se dokrajči opačina i potvrdi viđenje proroka"." što pak upućuje na neku vrstu "biblijskog koda" zbog kojega se božji plan ne može razumjeti dok za to ne dođe pravo vrijeme. stoji u stihovima 35: 2 i 60: 13. Kakav god odgovor da mu je dan. kada su trebali nastupiti posljednji dani? — Otioth — promijenio u Ototh. No. Nakon toga je i Danijel počeo imati snove sa znamenjem i viđati apokaliptične vizije budućnosti u kojima su "Pradavni" i njegovi anđeli imali glavne tdoge. što znači "proročko znamenje. vremena i polovinu vremena". ali u posljednje dane vi ćete se obratiti Jahvi. Ne možemo izbjeći zaključak da se božji povratak očekivao u po­ sljednjim danima. Znakovito je da se dolazak kavoda u Jeruzalem u Izaiji opetovano povezuje s drugim mjestom povezanim sa sve­ mirom — onim u Libanonu: Odande će Božji kavod doći u Jeruzalem. vrijeme kada će "bezbožni kralj pomišljati da promijeni blagdane i Zakon" trajati "jedno vrijeme. ovdje malo. Naveden je vrlo praktičan razlog: potreba za mjestom spremnim za povratak Jahvinog kavoda — taj isti izraz Ezekijel koristi u Izlasku pri opisivanju Božjeg nebeskog vozila! Kavod koji će biti čuvan u obnovljenom hramu. ondje malo". Izaijino proročanstvo o vremenu "kad zatrubit će velika trublja" i na­ rodi će se okupiti i "pokloniti Jahvi na Svetom brdu u Jeruzalemu" slijedilo je njegovo priznanje da bez pojedinosti i vremenskog okvira ljudi ne mogu razumjeti proročanstvo. pravilo je unutar pravila. Bogu svome. Danijel je zatim zamolio božanskog glasnika da mu precizno kaže: "Kada će doći kraj tim grozotama?" Ponovno je dobio zagonetni odgovor da će kraj doći "Nakon jednog vremena. Danijel je. postojećim su zagonetkama samo dodali nove." Uloga Jeruzalema i važnost njegovog Brda hrama kao zvijezde-vodilje prema kojoj će hrliti svi narodi neprekidno se naglašavala ne samo zbog teološko-moralnih razloga. "iz kojega ću dati mir i koji će biti veći od prvoga". rečeno je proroku Hagaju. A kada će biti kraj vremena? — upitao je Danijel. i poslušati njegov glas. "Jer pravilo po pravilo. a svršetak će doći u poplavi. zbunjen. kada Mojsije prije smrti. više vremena 283 282 . već je postavljano u drevnim vremenima. linija po linija. odgovori su se sastojali od proroštava budućih događaja koji su se trebali dogoditi na kraju vremena ili su prema njemu vodili. zamolio anđele za objašnjenja. kada je umirući Jakov sazvao svoje sinove i rekao im: "Skupite se da vam kažem što će vas snaći u posljednje dane". linija po linija. tako se Izaija ža­ lio Bogu (28: 10). u Ponovljenom zakonu (glava 4 ) . Na tajni kod Biblije možda se ukazivalo kada je prorok boga — nazvavši ga "stvoritelj slova" — zamolio "pročitaj nam slova unatrag" ( 4 1 : 23). koji su se na prvi pogled činili preciznima. Ne manje od tri puta Izaija je riječ za "slova toga nastupit će obećano mesijansko vrijeme." Tražeći jasniji odgovor. ovako savjetuje ljude: "U nevolji vašoj snaći će vas sve to. Mesija biti pogubljen. govoreći o Izraelovom božanskom naslijeđu i njegovoj budućno­ sti. Prorok Sefanija — čije samo ime znači "kojega je kodirao Jahve" — prenio je Božju poruku da će kada se okupe narodi On "govoriti čistim jezikom". I opet. kada će "Sveci Svevišnjega ljudima dati kraljevstvo nebesko". odgovori." Tada nije čudo da se u posljednjoj proročkoj knjizi Biblija bavi gotovo isključivo pitanjem KADA — kada će doći posljednji dani? U Knjizi Danijelovoj sam je Danijel za Baltazara odgonetnuo (i to ispravno) zapis na zidu. Ali to je bilo kao da je rekao: "Znat ćete kada bude vrijeme da vam kažem. doći će vođa koji će razorit grad. Tek nakon To pitanje — na koje ću ponuditi vlastiti odgovor — nije novo.POSLJEDNJI DANI POSLJEDNJI DANI koristi već u Postanku (glava 49). a onda šezdeset i dvije godine. postavljali su ga čak i sami proroci koji su govorili o posljednjim danima. naređeno mu je da zapečati i sakrije dokument. U jednom slučaju anđel je odgovorio da će razdoblje budućih doga­ đaja. To je izjava (slijede je detaljna pretkazanja koja mnogi povezuju s dvanaest kuća zodijaka) koja pretpostavlja proročanstvo time što je zasnovana na ranijem poznavanju budućnosti. u opet drugom slučaju odgovorio je da će "nakon sedam sedmica.

. označivši — kao što su mnogi tada vjerovali — početak posljednjih dana. astrologa pa čak i asrronoma — među potonjima i slavni sir Isaac Newron —popur Danijela su reldi: "Čuli smo.POSLJEDNJI DANI i polovine vremena". op. a. a. ili dva roga od koja nasraju čeriri i zatim se dijele) anđeli objasnili kao događaje koji se trebaju dogoditi daleko nakon Babilona Danijelovog vremena. kako će to svršiti?'" Ponovno govoreći u šiframa. Ustat ćeš da primiš svoju baštinu u posljednjim danima.. diskusija i analiza. Taj su prizor ovjekovječili neki od najvećih slikara vjerske umjetnosti.). što je bio kalež koji je potaknuo legende o "Svetom Gralu" (i potragu za njim)? Posljednje večeri na slobodi svetkovao je zajedno sa svojih dvanaest uče­ nika židovski blagdan Pashu na posebnoj obrednoj večeri (na hebrejskom se ta večera zove seder. anđeo — koji ga je prije zvao "sine čovječji" — mu je rekao: "A ri sada idi i orpočini. poslije svetkovanja posebne večere u Jeruzalemu. n. izrečen tijekom jednog od susreta s anđelima. ali ne razumjeh". Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideser i pet dana. e. da počne brojati od "časa kada bude dokinuta svagdašnja žrrva (u hramu. g. nakon njegova predviđenog pada. e. op. e. pr." Naraštaji bibličara. Nepobitan argument je navod. čak nakon pretkazane obnove Hrama poslije sedamdeset godina. n. Dvadeset i jedno stoljeće kasnije odani Abrahamov baštinik je. dana hebrejskog mjeseca kisleva. zagonetka je i kada počinje brojanje? Dvojba proizlazi iz činjenice da su Danijelu simboliku njegovih viđenja (poput koze koja napada ovna. pr. šro je značilo "sedamdeser tjedana/sedmica godina"? "Ja slušah. 284 . Leonardo je bio gla­ sovit po poznavanju znanosti kao i po svojim teološkim spoznajama. ali nismo razumjeli". no sve ro samo produbljuje zagonetke umjesto da ih rješava.) i postavljena grozota pustoši. "pa upi­ tah: 'Gospodaru." To se moglo odnositi jedino na događaje koji su se dogodili u Jeruzalemu 25. Aleksandrovo preuzimanje vodsrva nad Grcima. no da je predstavljen kao da je napisan tri stoljeća ranije. g. s vinom i beskvasnim kruhom. Taj datum je precizno zabilježen. Ali što je značilo "jedno vrijeme. kada je na Zemlji prvi pur uporrijebljeno nuklearno oružje. čak i podjela carsrva koje je osvojio između njegovih nasljednika — sve je to prerkazano s takvom točnošću da mnogi stručnjaci smatraju da Danijelova proročansrva pripadaju žanru "proročanstva poslije događaja" — da je pro­ ročki dio knjige napisan oko 250. Oko njega je i dalje mnošrvo pitanja: Tko je zapravo bio? Šro je radio u Jeruzalemu? Je li postojala urota protiv njega ili je on sam bio urotnik protiv samog sebe? Nadalje. Zagonetka nije samo značenje "jednog vremena. jer tada je "grozota pustoši" postavljena u hram. n." Nakon što mu je dao taj podatak. izjavio je Danijel u svojoj knjizi. više vremena i polovine vremena" i tako dalje. a Posljednja večera Leonarda Da Vincija najslavniji je primjer (slika 122). učenjaka i teologa. Uspon i pad Perzijskog carsrva. anđeo je odgovorio: "Od časa kada bude dokinuta svagdašnja žrtva i posravljena grozota pusroši: risuću dvjesta i devedeset dana.. vremena i polovina vremena". Petnaesto poglavlje JERUZALEM: NESTALI KALEŽ U dvadeset i prvom stoljeću pr. Ono što prikazuje njegova slika i dandanas je predmetom različitih rasprava. na mjesto pogubljenja nosio na svojim leđima križ — simbol određenog p l a n e t a — i postao začetnik nove monoteističke religije. 1 6 7 . Abraham je u Ur-Shalemu bio blagoslovljen vinom i kruhom u ime Boga Svevišnjeg te je proglasio prvu monoteističku religij u čovj ečans tva.

smatrali njegovim pravim nasljednicima te su ugla­ vnom nastavili njegov tolerantni stav prema drugim religijama. Prošlost. pr. zauzeli su Aleksandrova afrička područja. Seleukidi su također angažirali učenjaka koji je go­ vorio grčki jezik. a oni zakoniti nasljednici faraona. Poput Ptolomejaca. no ipak je umro u Babilonu u mladoj dobi od trideset i dvije godine. Kao i u drugim slučajevima. povjesničari su istražili geopolitičke i ekonomske razloge rata a zanemarili vjersko-mesijanske aspekte. sporna Judeja završila je (zaje­ dno s Jeruzalemom) pod ptolomejskom vladavinom. ono što na njoj nedostaje sadrži rješenja neu­ godnih zagonetki u sagi o Bogu i Čovjeku na Zemlji. To je Ptolomejce uvjerilo da je njihova civilizacija nastavak egipatske. bivšeg Mardukovog svećenika poznatog po imenu Beros. sa sjedištem u Egiptu. njegov četverogodišnji sin i njegov skrbnik. Tako se preko Berosa (što je kasnije potvrđeno otkrićem i dešifriranjem pločica s klinastim pismom) otkrilo da božanska godina "sar" iznosi 3. 28 6 . potop i ono što je poslije njega slijedilo. Anatolijom. sadašnjost. Grčka i potom Rim saznali su za dolazak Anunnakija na Da bi se razumjelo što se dogodilo prije dvadeset i jednog stoljeća moramo se vratiti do Aleksandra. ubijeni su. te očekivanjima mesijanskih vremena.600 zemaljskih godina.POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ povjednici podijelili su između sebe glavninu osvojenih zemalja: Ptolomej i njegovi nasljednici. i to u tolikoj mjeri da SLIKA 122 Mi ćemo pokazati da ključ za razotkrivanje tajni leži u onome što slika ne prikazuje. uspjevši preseliti Aleksandrovo tijelo kako bi ga se pokopalo u Egiptu. e. Ptolomejci su se. Me­ zopotamijom i dalekim azijskim zemljama. n. da im sastavi povijest i pretpovijest čovječanstva i njegovih bogova prema mezopotamskom znanju. Seleuk i njegovi nasljednici vladali su Sirijom. stvaranje "Mudrog čovjeka" . Iz njegove tri knjige (o kojima znamo samo iz fragmentiranih citata u drugim drevnim zapisima) Zapadni svijet. On je istraživao i pisao u knjižnici pločica ispisa­ nih klinastim pismom koja se nalazila blizu Harana. u stvari. Dok je bio živ. Grčki učenjaci poka­ zali su posebno zanimanje za religiju i židovske spise. Čim je umro. kao i u njihovim sve većim zajednicama u Egiptu. vjerovali da je sam Aleksandar bio otrovan). Aleksandrov brat. budućnost doista se spajaju u dva događaja. odvojena dvadeset i jednim stoljećem. a vremenski su povezani s biblijskim proročanstvima o poslje­ su Ptolomejci organizirali prevođenje hebrejske Biblije (prijevod je poznat kao Septuaginta) i dopustili Zidovima potpunu vjersku slobodu štovanja u Judeji. Seleukidi su prešli ptolomejsku granicu i osvojili Judeju. Godine 200. kontrolirao je svoje međusobno suprotstavljene generale mješavinom na­ grada i kazni pa i prijevremenih smrti (neki su. Za oba je ključan Jeruzalem. U Berosovom izvještaju o Potopu izneseno je nekoliko zanimljivih podataka o 287 dnjim danima. koji se smatrao božjim sinom. a posvađani generali i regionalni zazemlju. Utemeljili su slavnu Aleksandrijsku knjižnicu i zadužili egipatskog svećenika po ime­ nu Manetho da za Grke napiše dinastičku povijest i božansku pretpovijest Egipta (arheologija je potvrdila postojanje onoga što je dandanas poznato kao Manethovi zapisi). pretpotopnu eru.

Po njegovoj su 164. Prema Berosu. opisani u biblijskoj Knjizi o Makabejcima (opisali su ih i kasniji povjesničari).). ušao je u Svetinju nad svetinjama.920 godina prije počerke seleukidske ere (tj. buna je zahvatila ci­ jelu zemlju. Tako nam se nameće zaključak da je razlog rara za Judeju bila porreba da se za Povratak hitno pripremi i jeruzalemske) naredbi. a ne Tora. Do konačne pobjede. Dok su Grci žurili po pojačanje. No. koju je predvodio svećenik po imenu Matatija i njegovih pet sinova. brojčano stanje i naoružanosr. pr. e. e. povišeni su porezi kako bi se njima financirali arlerika i hrvanje. a ustanici su brzo nadvladali lo­ kalne grčke garnizone. pr. seleukidski vladari čvrsto su odlučili da u područjima pod njihovom vlašću nametnu helensku kulturu i religiju. Događaji. poznata je kao makabejski ili hasmonejski ustanak. e. n. uspjeli zauzeti samo Brdo hrama. došlo je 160. Čini se da su slijed i vremenski raspored tih događaja povezani s proročansrvima o posljednjim danima. preuzela ideja da će do Povrarka doći vrlo brzo te da se za nj moraju hitno pripremiti. čak i kada bi trajalo u svojoj punoj marematičkoj duljini (2232-2160=122. Helenistička kultura i običaji bili su nasilno uvedeni. — tako da je tom dobu bilo suđe­ no da se brzo svrši. Neizbježna židovska pobuna. sredinama i krajevima".. posebno E. Kada se vrario u svo­ ju sirijsku prijestolnicu. bila proročanstva koja su anđeli prenijeli Danijelu. pr. Antioh je izdao proglas kojim se propisivalo da se širom kraljevstva moraju štovati grčki bogovi. n. e. koje su oni zvali Heliopolis — grad boga Sunca — bilo je nanovo posvećeno izgradnjom hrama u časr Zeusu. ona u kojima su dane određene brojčane indicije o posljednjim da­ nima. n. pr. 2 5 . e. nadomjestili žestinom vjerskog fanatizma. To nije bio kurtoazni posjet. počevši od visokog svećenika koji je bio primoran da ime promijeni iz Jošua u Jason. Godine 169. I 167. manjka im jasnoće jer su brojanja zagonerno izražena: ili u jedinici zvanoj "vrijeme" ili 288 289 . Najznačajnija promjena zbila se u Jeruzalemu gdje je odjednom bila staci­ onirana strana vojska. 312. jeruzalemski hram trebao je postati hram u čast Zeusu. pr. Makabejci su svoje slabe strane. "Vladara nebesa. e. svijet periodički prolazi kroz kataklizme.. Za razliku od Ptolomejaca. kip Zeusa. U skladu s tim proglasom. Makabejci su očistili hram i te je godine ponovno upaljen sveti plamen. Pobjedu i ponovnu posveru hrama Židovi i dandanas slave kao blagdan Hanuka ("ponovna posveta") koji se slavi dvadeset i prvog dana mjeseca kisleva. Od tih proročanstava su. a u Judeji se je posebno zabranilo svetkovanje subote i obrezivanje. g. Ustanak je buknuo u provinciji. Mjesto slijetanja u Libanonu. g. To bi početak doba Ovna smjestilo u 2232. zato što su to zapisi "opočecima.) Dostupni zapisi sugeriraju da je seleukidske kraljeve. Poha­ rani hramovi Sumera i Akada počeli su se grozničavo obnavljati. ne ostavljaju sumnje da se borba nekolicine protiv moćnog carsrva vodila ročno odre­ đenim rasporedom: Bilo je neophodno očisti hram i da se do određenog zadnjeg roka po­ Nakon što novno zauzme Jeruzalem. a vlasr hramskih svećenika ograničena. n. koji su te izra­ čune povezivali s Povratkom koji se još nije dogodio. a u provinciji su vlasri gradile svetišta grčkim božansrvima i slale vojnike da silom nametnu štovanje u njima. Građanski zakoni u Jeruzalemu ograničavali su građanska prava Zidovima.POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ tome da je Ea/Enki naložio Ziusudri (sumerskom "Noi") da "sakrije sve moguće zapise u Sipparu gradu Samaševom" i tako ih sačuva za vrijeme poslije Potopa. zapovjednišrvo nad gradom dano je grčkom guverneru. g. prosincu —sirijsko-grčki vojnici u hram su postavili kumir. Po­ vrijedivši sverosr hrama. Mi smatramo daje to bio grčko-seleukidski način pripreme za ponovni dolazak bogova. pr. g. koje on povezuje sa zodijačkim dobima. g. kao šro smo vidjeli. Svetogrđe nije moglo biti veće. a pokraj hrama izgrađena tvrđava za stalni garnizon srranih vojnika. čak se moralo mijenjari imena. dana hebrejskog mjeseca Kisleva — stoje ekvivalent današnjem 25. u Jeruzalem je došao radašnji seleukidski kralj Antioh IV (koji je dobio epitet Epifan). pr. nanovo ga se posveti Jahvi.ANNA — "Anuov dom" — u Uruku. e. pri čemu je ono u kojem je živio Beros počelo 1. g. n." a veliki olrar je promijenjen i korišten za žrtve Zeusu. n. n. koja je dovela do potpune kontrole nad Jeruzalemom i obnove židovske nezavisnosti. zaplijenjeni su zlarni ritualni predmeri koji su se čuvali u hramu. mjesto povezano sa svemirom.

" (nipurskog kalendara): Pr. izvanbiblijska knjiga za koju se pretpostavlja da je u godinama nakon makabejske bune u Jeruzalemu napisana na hebrejskom jeziku (sada je dostu­ pna samo u grčkim. ("kada bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši"). stavnim pregledom nekih prijelomnih datuma (često označenih podeblja­ nim slovima) navedenih u prethodnim poglavljima ove knjige.. godina koju zovemo "160. štoviše. 1600. Ona prepričava povijest židovskog naroda od vremena Izlaska te pri tome koristi vremensku jedinicu jubilej — pedesetogodišnju jedinicu koju je Jahve proglasio na brdu Sinaj (vidi deveto poglavlje). ft. 2860. e. e. a prema tom kalendaru ono što mi zovemo 160. g. e. 1700. g." promijeni u godine "N.600 zemaljskih godina) — kraj jedne božanske godine — bio je od neizbježnog značaja. izvorni (matematički) orbitalni period Nibirua. božanske objave. dolazak godine SAR (3. nadalje. e. To da se takav kalendar koristio širom Bliskog istoka te da je. Onima kojima su biblijska proro­ čanstva o povratku Jahvinog kavoda na njegovo Brdo hrama bila neupitne 290 . e. n. e. bila je točno 3600. Da se u tim turbulentnim vremenima nije gubio iz vida protok go­ dina u skladu s nipurskim/hebrejskim kalendarom svjedoči Knjiga jubileja.POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ u "cjedilima godina" ili čak brojem dana.) i poslije nove ere (n. neobrezani vojnici krije se još jedan trag do rješenja zagonetke. Ninurtina era (Gudeja gradi hram Pedesetorice) Nabu organizira Mardukove sljedbenike. Charles. n. pr. Brojevi dana . evo što se događa kada se godine "pr. ("Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana").1290 i 1335 . e. 3460. U tom jednom slučaju brojanje je trebalo početi od dana kada bude "dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši" u jeruzalemskom hramu. n. bio kalendar koji je potekao iz Nippura 3760. godina! To je. sirijskim. i hram mora biti očišćen i pripremljen za to. čišćenje hrama 164. ponovno zauzme čitav grada te da se s Brda hrama Liklone strani. rat kraljeva 291 n. kao što smo spomenuli ranije. pr. g. e. Događaj Sumerska civilizacija. pa se može znati i kada završava. Takav grozomoran čin doista se i dogodio jednog dana 167. pr.u osnovi se poklapaju sa slijedom događaja u hramu. Počinje nipurski kalendar Incident s babilonskim tornjem Gilgameš ubija nebeskog bika Sargon: počinje era Akada Prvo medurazdoblje u Egiptu. latinskim. n. 3760. I premda se Nibiru bio pojavio četiri tisuće godina ranije. g. Dok smo mi za datiranje događaja koristili uo­ bičajeno brojanje godina prije nove ere (pr. tada je počeo otkuca­ vati sat Posljednjih dana. Izaberemo li samo nekoliko tih ključnih povijesnih događaja. e.). n. Stručnjaci (kao što je vlč. g. u Knjizi jubileja predstavljeno je uzastopno kalendarsko računanje vremena koje je otada poznato kao Annu Mundi — "godina svijeta". n. etiopskim i slavonskim prijevo­ dima). k. bio SAR. H. 1400. e. pr. e. Prema proročanstvima u Knjizi Danijelovoj. g. Bog je obećao da će se vratiti u svoj hram. 2060. na latinskom — koje počinje 3760. n. kao što čitatelj već zna. pr. pr. ljudi u tim vremenima očito nisu mogli i nisu koristili vremenski raspored zasnovan na budućem kršćanskom kalendaru." bila je ključni tre­ nutak istine: bez obzira na to gdje se planet nalazi. pr. Možda se jedino u pogledu poto­ njega može reći kada računanje počinje. Abraham u Kanaanu. e. Imajući na umu slijed tih događaja. e. n. (nakon "tisuću dvjesta i devedeset dana") i potpuno oslobođenje Jeruzalema 160. određivao kada se neki događaji trebaju dogoditi može se utvrditi jedno­ U imperativu da se do 160.. pr. e. g. 900. n. g. Hebrejski je kalendar. n. 300. R. u svom engleskom prijevodu knjige) pretvorio je takve "jubileje godina" i njihove "tjedne" u brojanje prema Annu Mundi. pr. brojanje dana iz proročanstva da­ nog Danijelu moralo se odnositi na konkretne događaje povezane s hra­ mom: njegovo oskvrnuće 167. 2160. 2360. n. 0.

koji su bili orvoreniji prema svijetu te 293 . 3100. zvano "rogovi". 3600.POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ 1930. Ključevi zagonetki bili su u proročanskim dijelovima Knjige Danijeloue koji govore o usponu i padu budućih kraljevstava nakon Babilona. Cirus Grčko zlatno doba. Isus iz Nazareta. Osim toga. "razapeti sjajne svoje šatore između mora" — svih budućih entiteta koji su također kriptički predstavljeni različitim životinjama (ovnom. 160. osim u jednom: Povratak Jahvina kavocla koji se očekivao u posljednjim danima nije se dogodio." "sje­ verna. "gorući grm" 960. prev. 3760. Pojavljuju se Anšan. postalo je očito da zagonetke drugih Danijelovih odbrojavanja. Koje su bile te buduće nacije i koji rarovi su bili prerkazani? Prorok Ezekijel također je govorio da će doći do velikih biraka između juga i sjevera. kozom. 560. "tjednima godina" te "vremenom i vremenima" i rako dalje tek treba odgonetnuti. 1800. ponovno razdvojiti i među sobom boriti. iako se činilo da je odbrojavanje dana od vremena poniženja (odnosno "grozote pustoši". ili će se ono što je suđeno dogoditi bez obzira na sve? Židovski vode bili su podijeljeni na vrlo pobožne i orto­ doksne farizeje te liberalnije saduceje. same granice sada su bile šire i obuhvaćale su većinu srarog ujedinjenog kraljevsrva iz Davidovog vremena. boriti jedna s drugima. lavom i tako dalje) i čije će se potomstvo. slobodni da imenuju vlastite kraljeve i visoke svećenike. Mnogi su počeli su­ mnjati u to da je "vrijeme ispunjenja" blizu. hram ponovno posvećen Nestrpljivi čitatelj jedva će dočekati sljedeće upise: 60. 1760.) bilo ispravno. događaji iz kojega urječu na nas i dandanas. i kraljevsrava koja će se odvojiri od njih. s "godinama". Perzije i Egipta — kraljevstava koja su se kriptički nazivala "južna. Prolomejci. ili je pre­ dmet očekivanog dolaska samo simboličnog. u Babilonu počinje vladati nova dinastija ("kasitska") ponovno bili potpuni vladari svoje svere prijesrolnice i posvećenog hrama. Rimljani grade Jupiterov hram u Baalbeku. po­ čelo je s razumljivim slavljem. između neidentificiranog Goga i njemu suprotstavljenog Magoga. 3000. efemernog karaktera — duho­ vna prisutnost? Sto ljudi trebaju učiniti. pose­ bice židovskog naroda. Mojsije na Sinaju. To ključno razdoblje. op. 2300. Mardukov hram Esagil u Babilonu Nova dinastija ("srednje kraljevstvo") u Egiptu. u Babilonu obnovljen festival Akitu Ašurnasirpal nosi simbol križa S Amosom počinju proročansrva u Jeruzalemu Anunnakijski bogovi dovršavaju svoj odlazak. zauzimaju Jeruzalem 0. 760. 2000. Elam i Mitanni i dižu proriv Babilona. 860. 2800. 3200. Perzijanci napadaju Babilon. 3700. (nove ere) Stoljeće i pol koje je prošlo od makabejskog oslobađanja Jeruzale­ ma do događaja povezanih s Isusom nakon što je on došao u nj bilo je jedno od najturbulentnijih razdoblja u povijesti drevnog svijeta. Jesu li oni bili predmet pro­ ročanstava ili je to bio netko tko treba doći u još daljoj budućnosti? 1460. a ljudi su se pitali jesu li se pretkazana kraljevsrva već pojavila na sceni — Aleksandrova Grčka. e. Uspostavljanje neza­ visne židovske države s Jeruzalemom kao glavnim gradom pod Hasmonejcima bio je događaj trijumfalan u svakom pogledu. Iako su se borbe na granicama nastavile." ili moreplovačko "Kittim". počinje brojanje n. 460. Utemeljeno neoasirsko carsrvo. Herodot u Egiptu Makabejci oslobađaju Jeruzalem. Po prvi put nakon mnogih stoljeća Zidovi su 292 Došlo je do teološke zbrke: Je li očekivanje kavoda kao fizičkog objekta u jeruzalemskom hramu ispravno razumijevanje proročanstava. 2900. Seleukidi.

Knjiga jubileja. 294 . e. i proglašavajući ga kraljem milošću Božjom . zauzeli Jeruzalem. pod vodstvom Pompeja.. posjetio to mjesto. Pompej je od Jeruzalema. U nastojanju da se odgonetnu proročanstva moralo se voditi računa i o novoj sili — Rimu. n. pr. Komemoracijski zapis pronađen na lokalitetu upućuje na to da je car Neron 60. ponekad organizirane u vlastitim lokalnim zajednicama. pozvao Davida. uzeo rog s uljem i pomazao ga usred njegove Duh Čin pomazivanja novoustoličenog kralja sa svećeničkim uljem bio je poznat u drevnom svijetu barem od vremena kralja Sargona. međutim najzna295 drugih. Zatim je ondje. Rimljani su vladali Sredozemljem te su se počeli miješati u stvari ptolomejskog Egipta i seleukidskog Levanta (uključujući Judeju). da će "posljednji dani" — vrijeme previranja i prevrata — označiti ne samo svršetak povijesnog ciklusa nego i početak novoga. Nakon što su više puta odnijeli pobjedu u ratovima s Feničanima i Grcima. sina Jišajevog. da je sve predodređeno. na ranije izrađenim divovskim kamenim blokovima. na primjer. odade 'Mesija' ili 'Krist' na hrvatskom jeziku).POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ su prepoznavali važnost židovske dijaspore koja se iz Egipta već bila proširi­ la u Anatoliju i Mezopotamiju. Zavjeti dvanaestoricepatrijaraha i Mojsijevo uznesenje (i nekoliko menitiji primjer pomazanja bio je onaj kada je svećenik Samuel. sve zajedno su poznate kao Apokrifi ili Pseudoepigraji). izgradio najveći hram posvećen Jupiteru u Rimskom carstvu (slika 123). Najpozna­ tija medu njima bili su Eseni (glasoviti po svicima s Mrtvog mora) koji su se osamili u Kumranu. čuvar za­ vjetnog kovčega. braće. e. Rimljani su. Jahvin I SAMUEL 16: 13 obuze Davida od toga dana. prevedeno na grčki. g.. U Bibliji je priznato kao čin posvećenja Bogu od najranijih vremena. Knjiga Henokova. Iza carskih izaslanika išla je vojska. Osim te dvije glavne struje niknule su male sekte. Zajednička tema im je vjerovanje da je povijest ciklična. Do 60. Nacionalna i vjerska previranja tog vremena odrazila su se kroz širenje povijesno-proročkih tekstova kao što su. išao zaobilaznim putem preko Heliopolisa (odno­ sno Baalbeka) i tamo prinio žrtve bogu Jupiteru. n. te da će se to "vrijeme preokreta" (da upotrijebim moderni izraz) manifestirati dolaskom "Pomazanika" — Mashi'ach na hebrejskom {Chrystos. g. kao i Aleksandar prije njega. što sugerira da je rimski hram u to vrijeme već bio izgrađen.

oni su se zadržali uz njega i stalno pitali Elizeja je li "točno da će Gospodin danas uznijeti Iliju na nebesa?". mira i riječi Božje okupit će se u Jeruzalemu. Mjesro određeno za uzlazak nalazilo se u dolini rijeke Jordan. Ilija. Amosu 9: 11. pobožni u Jeru­ zalemu pronašli su operovane navode o Davidu kao Božjempomazaniku. Jeremiji 17: 25. To je jedini lokalirer na kojem su se iskapanja vršila pod pokroviteljsrvom Varikana. na isto­ čnoj obali rijeke. (Moja potraga za njihovim 297 296 . Božji zavjet "za sve narašraje". koji će morati biti iz kuće Davidove. zvan Tišbijac po imenu njegova grada u Gileadu. n. nije bio ni iznenadan ni neočekivan događaj. II KRALJEVI 2: n .. A kada se to dogodi. Tamo se pokušao orarasiti svojih pratioca. Njegovo prvo zabilježeno čudo (I Kraljevi. Njegov uzlazak. pošli su zajedno s njime.1 2 Arheološka iskapanja kod Teli Ghassula ("Prorokov humak"). S tim povezano je pitanje p r o r o k a Ilije. no one su ujedno prepune eksplozivnih aspekata koji su doslovno diktirali tijek događaja u Jeruzalemu. čije je štovanje promicala Izebela. e. glava 17) bilo je ono kada je učinio da malo brašna u posudi i ulja u vrču udovici bude dovoljno za hranu do kraja života. Nakon razdoblja osame na rajnom mjestu blizu rijeke Jordan. obećao je Bog. no oni su ga nastavili pratiti sve do Beth-EIa. njegovi učenici. Eli-Yahu — "Moj Bog je Jahve" — bio je u neprekidnom sukobu sa svećenicima i "glasnogovornicima " kananskog boga Baala ("Gospodara"). On je bio jedini Izraelac u Bibliji koji je nakon Izlaska ponovno došao na brdo Sinaj: kada je spašavajući život pobjegao od gnjevne Izebele i Baalovih svećenika. U Jeruzalemu će budući kraljevi. za vrijeme vladavine kralja Ahana i njegove kanaanske žene. 132: 10. te ga je anđeo Gospodi­ nov sklonio u špilju na planini Sinaj. "rrajno obećanje". Kada je došlo vrijeme da pođe ramo. To je. gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše medu njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. nepogrješive u svojem mesijanskom savezu s kućom Davidovom. bio je biblijski prorok aktivan u kraljevstvu Izraela (nakon odvajanja od Judeje) u deverom stoljeću pr. kraljice Izebele. Habakuku 3: 13. Ilija se zausravio u Gilgalu (gdje je Jahve bio izveo čuda za Izraelce koje je vodio Jošua). Zatim je uskrsnuo njezina sina koji je bio umro od teške bolesti. predvođeni onime po imenu Elizej. Univerzalnost tog obećanja porvrdena je u Izaiji 16: 5 i 22: 22. Zahariji 12: 8. U sukobu s Baalovim prorocima na planini Karmelu pošlo mu je za rukom da s neba prizove oganj.POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ Proučavajući svako proročansrvo i svaki proročki izraz. Voda se razdvojila rako da je može prijeći. oče moji Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Za njega Biblija kaže da nije umro nego je u vrdogu uznesen na nebo da bude s Bogom. Elizej je gledao i vikao: "Oče moj. vrlo opširno opisan u drugoj glavi Dru­ ge knjige o kraljevima. mjesta u Jordanu koje odgovara geografiji iz biblijske priče. gdje se zaredio za "Božjeg čovjeka". 89: 4. dan mu je "ogrtač od kostrijeti" koji je imao čarobne moći re je pomoću njega mogao izvoditi čuda u Božje ime. 132: 17 i rako dalje. kao i božansko obećanje da će od "njegova sjemena" — od nasljednika kuće Davidove — u Jeruzalemu "u budućim danima"'ponovno bid uspostavlje­ no njegovo prijestolje. kraljevi i prinčevi iz cijelog svijeta u ime pravde. U skladu sa svojim hebrejskim imenom. Psalmima 18: 50. to je bila unaprijed planirana i organizirana akcija čije mjesto i vrijeme su Iliji bili ranije priopćeni. 23: 5 i 30: 3. no Elizej je čak i tada ustrajao da bude s Ilijom te je s njim prešao rijeku: / dok su tako išli i razgovarali. otkrila su murale s "vihorima" prikazanim na slici 103. Drugi učenici su ostali pozadi. Baš suprotno. Na obali rijeke Jordan Ilija je uzeo svoj čudorvorni ogrrač. Premda zamoljeni da pusre Iliju da sam prijeđe rijeku. To su snažne riječi. smorao ga i udario njime po vodi. sjediti na "Davidovom prijestolju".

S obzirom da je prema toj predaji špilja na brdu Sinaj kamo je anđeo odveo Iliju bila mjesto gdje se Bog razotkrio Mojsiju. upravljao je prokurator Poncije Pilat koji je bio udobno smješten u citadeli Antoniji smještenoj pokraj hrama. sina Davidovog". K tomu. Ilija došuljao 1 na želje prokuratora te je de facto bio vazal Rima. Iako je zadržala nešto nalik slobodi biranja vlastitog visokog svećenika i kralja. Njome se najprije vladalo iz zapovjedništva u Siriji. Judeja je zapravo bila rimska kolonija. a zatim su postavljeni lokalni upravitelji.POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ nalazima. n. iako ga nisu vidjeli. vijeće od se­ damdeset starješina zvano Sanhedrin. — u svom posljednjem proročanstvu zabilježio ju je prorok Malahija. kako bi pio iz nje kada stigne. došao Isus iz Nazareta. g. pazio je SLIKA 124 Prema židovskoj predaji. I dandanas se u sklopu sedera.) U skladu s običajem. kada se obilježava židovski izlazak iz Egipta. pr. e. Napetosti između židovskog puka i rimskih gospodara zemlje rasle su. Godine 33. zemljom. n. očekivalo se da će se Ilija vratiti na početku blagdana pashe. n. Ostavljaju se otvorena vrata kako bi Ilija mogao ući i recitira se posebna himna kojom se izražava nada da će uskoro navijestiti "Mesiju. ne više židovskom državom nego rimskom provincijom. U to vrijeme više nije bilo židovskog kralja. kralj je bio Herod. 298 299 . koji je bio izbor dvaju rimskih generala (slavnih po Kleopatri): Marka Antonija i Oktavijana. U to vrijeme Židovima je bila dozvoljena samo vjerska vlast. preobraženi Ilija jednog će se dana vratiti kao vjesnik konačnog izbavljenja izraelskog naroda. "Ilijina čaša" je u stvari bogato ukrašeni pehar. pa je u Jeruzalemu izbio niz krvavih pobuna. e. uključujući poboljšanje Brda hrama te palače-tvrdave Massade na Mrtvom moru. kalež koji se nikada ne koristi ni za što drugo osim za ritual s Ilijom za trajanja pashalne večere. (prema prihvaćenom datiranju povjesničara) u takav je Jeruzalem. koja je obuhvatila arheološke muzeje u Izraelu i Jordanu i uključivala posjet lokalitetu u Jordanu. Herodova ostavština bile su monumentalne građevine. do 4. Poncije Pilat. i to u tolikom broju daje mjesto pogubljivanja nazvano Golgota — Mjesto lubanja. pogoršao je situaciju dovevši u grad rimske legionare s njihovim znakovljem obješenim na motkama i novčićima koji su na sebi imali idole zabranjene u Hramu. tako se i židovskoj djeci govori da se. glasnik Mesije. a u početku i "Kralja Židova" (ne "kralja Judeje" kao ze­ mlje) biraju ljude koji odgovaraju Rimu. Ta je pre­ daja bila zabilježena već u petom stoljeću pr. Od 36. Zidovi koji su pružili otpor bez milosti su bili osuđivani na razapinjanje na križu. g.) otpio gutljaj vina. te je na kraju dovela do Pontifikalnog biblijskog instituta u Jeruzalemu kojim upravljaju jezuiti — sli­ ka 1 2 4 — opisana je u knjizi The Earth Chronicles Expeditions!'Ekspedi­ cije zemaljskih kronika. pr. n. pr. Rimski upravitelj zvan prokurator brinuo se da Židovi kao ethnarcha ("Poglavara židovskog vijeća"). e. koji je u Jeru­ zalem došao 26. na stol na kojem se objeduje postavlja i čaša s vinom za Iliju. svečane večere kojom počinje sedmodnevni praznik Pasha. Isusova "posljednja večera" bila je ta tradicionalna pashalna večera. potomak edomskih obraćenika na judaizam. uvećan i uveličan hasmonejskim i herodovskim gra­ đevinama i prepun hodočasnika za blagdan Pashu. e.. (Kao što je slučaj kod kršćanske djece kojima se govori da se Djed Mraz došuljao kroz dimnjak i donio im darove koje su pronašli.

" Aja cugaprvorodencem učiniti. slugu svoga. Pobožni Zidovi — što je Isus sasvim sigurno bio — bili u odani ideji otkupljenja. ako postoje bilo kakve sumnje da je Isus u Jeruzalem došao u vrijeme blagdana Pashe i da je "posljednja večera" bila pashalna večera seder. Kada je Isus došao ovaj put (sa svojim učenicima). uzidoše po običaju blagdanskom. a dječak osta u Jeruzalemu. Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim I prijestolje mu [učiniti trajnim] kao Dani nebeski. Kao prvo. pitali su ga. Bio je kvalificiran. znamo da "gnosrički" rukopisi. Pa ipak. Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju I savez svoj vjeran. On će me zvati: "Oče moji Bože moj i hridi spasa mojega. pružaju drukčije verzije koje Crkva nasroji potisnuti. ali on je već došao! 301 Izabranika iz naroda izdigoh. u Evanđelju po Mateju. te koju je preuzela. Nije li spominjanje "Dana nebeskih" rrag. zatim navode da je Isus uputio svoje učenike da odu u određenu kuću. Naši izvori za ono što se dogodilo sljedeće su Evanđelja i druge knjige Novog zavjeta. Matej 26: 2. tko sam ja? Petar prihvati i reče: Ti si Pomazanik — Krist!" (Marko 8: 28-29). svetim ga uljem svojim pomazah. odlučio da preuzme srvari u svoje ruke: ako je za spasenje porreban pomazanik iz kuće Davidove. vraćahu se oni. najvišim medu kraljevima svijeta. glasi: "Rodoslovlje Isusa Krista. sina Abrahamova". situacija svakako nije bila očekivana. spasenja koje će provesti Mesija. biri taj! Njegovo samo hebrejsko ime Yehu-šuah ("Jošua") — značilo je Jahvin spasitelj. koji se trebao pojaviti prvi? I Isus im je odgovorio: Da. Isus. Ona je jasno i nedvosmisleno izražena u veličanstvenom psalmu 89 (20-30) u kojem Jahve. glasnika Mesije koji će doći (u Luki 1: 17 čak su citirani relevantni stihovi iz Malahije). sama po sebi. kao što je do sada opisano u ovoj knjizi. Marko 14: 1 i Luka 22: 1 ciriraju Isusa kako po dolasku u Jeruzalem govori svojim učenicima: "Znate da je za dva dana Pasha". znamo čak — a to je neosporena činjenica — da je najprije posrojala Jeruzalemska crkva kojoj je na čelu bio Isusov brat i koja je bila usmjerena isključivo na židovske sljedbenike. za koju je ključna bila posebna i vječna veza između Boga i kuće Davidove. ali i u drugim dijelovima Novog zavjeta. u kojoj će blagovati pashalnu večeru kojom počinje sverkovina. slijedit ćemo "službenu" verziju jer ona. Isus je izazvao svoje najbliže učenike: "A vi. Ako je tako.. jeruzalemske događaje s Isusom povezuje sa svim prošlim stoljeći­ ma i tisućljećima. isrisnula i eliminirala Rimska crkva koja se obraćala nežidovima. navodi Isusovo ro­ doslovlje po narašrajima: četrnaest naraštaja od Abrahama do Davida. ljudi koji su čuli za Isusova čuda — čuda koja su bila jako nalik onima koje je izvodio Ilija — isprva su se pitali nije li Isus Ilija koji se vratio.. on će. Znamo da su "izvještaji očevidaca" u srvari bili pisani dugo poslije događaja. u skladu s obećanjima iz biblijskih proročanstava. Sljedeće čime se treba pozabaviti je pitanje Ilije. Tri Evanđelja. naravno. re sumnje treba otkloniti. u istim poglavljima. poveznica između dolaska Spasitelja i prorokovanih Posljednjih dana? Nije li ro bilo vrijeme kada će se obistiniti proročanstva? Tako je Isus iz Nazareta. znamo da je kodificirana verzija rezultat odluka done­ senih na sinodu koji je sazvao car Konsrantin tri sroljeća kasnije. Kad mu bijaše dvanaesr godina. i "Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha". Kad su minuli ti dani. čerrnaest naraštaja od Davida do babilonskog izgnanstva i potom četrnaest naraštaja do Isusa.POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ Isus je i prije bio u Jeruzalemu: "Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Evanđelja su sve uvjerila. Ne poričući. Prema Evanđeljima. obraćajući se svojim vjernim sljedbenicima u viziji. kaže: toga se tamo." (Luka 2: 41-43). to je bio: sam prvi srih Novog zavjeta. Nakon 300 . gdje je Ilija. a što se tiče zahtjeva da pomazanik ("Mesija") bude iz kuće Davi­ dove. što vi kažete. nadoh Davida. sina Davidova. poput spisa Nag Hammadi i Judinog evanđelja. "Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi". koji je sada sa svojih dva­ naest učenika bio u Jeruzalemu.

Kada je Isus podigao čašu vina i izrekao potrebni blagoslov svojim je učenicima. slika tako sugerira. koja je mogla biti zasnovana samo na stihovima Novog zavjeta. rekao: "Ovo je lav moja. donesena je u Europu. Ali velim vam: Ilija je već došao. AKO su to bile njegove doslovne riječi. Vitezovi Templari su je pronašli. kalež. Predvodeći blagdansku večeru.. poglavlju Evanđelja po Marku. zahvali i dade im. Ili pak nikada nije napustila Jeruzalem? Kontinuirana podjarmljenost Zidova u Judeji i pojačana rimska re­ presija nad njima dovela je do izbijanja najopasnije pobune u Rimskom carstvu.. razlomio i podijelio svojim učenicima. ako se Ilija doisra vratio na zemlju. Seder je opisan u 14.Sveti Gral. na pashalni stol Isusa i nje­ govih učenika bila je postavljena i Ilijina čaša s vinom. blagoslovio ga. MARKO 9: 11. ako je "već došao" \ tako ispunio preduvjet za dolazak Mesije. on nije htio reći da trebaju piti vino koje se pretvorilo u krv — što bi bila teška povreda jedne od najstro­ žih zabrana Judaizma od najranijih vremena. doduše. čaša je postala pehar. Ilijinoj čaši.. Sang Real na francuskom. potvrda njego­ ve krvne loze. od čega je nastalo San Greal .. 303 . Na ovoj slici posljednje večere. t a d a se morao pojaviti na pashalnom sederu i otpiti iz svoje čaše vina! Kao što su običaji i tradicija zahtijevali. najvećim rimskim generalima i najboljim legijama trebalo je se­ SLIKA 125 dam godina da pobijede malu Judeju i prodru do Jeruzalema. a učenik s njegove desne strane je na­ gnut na stranu kao da nekog nevidljivog pušta između njih: Je li teološki potpuno korektan Da Vinci implicirao da je nevidlji­ vi Ilija doista došao kroz otvorene prozore iza Isusa i uzeo svoju čašu? Ilija se. Dakle. doista vratio.13 To je bila smiona izjava koja će uskoro doći na provjeru: jer. Nestala čaša stoljećima je bila omiljena tema autora. "I uze čašu. Ono što je rekao (ili htio reći) je da je vino u toj čaši. Godine 70. Isus ne drži krucijalnu čašu i nigdje na stolu nema vinske čaše! Umjesto toga na njoj je neobjašnjiva praznina Isusu zdesna (slika 125). Isus je uzeo beskvasni kruh (sada se takav kruh naziva maca). 27: 11). krv novog Save­ za". nema sumnje daje Ilijina čaša bila tamo. prema Marku 14: 24. Osuda i pogubljenje na križu bili su neizbježni. Priče su se pretvo­ rile u legende: tražili su je križari. "jer krv je duša". Nakon što je tako potvrđen.POSLJEDNJI DANI JERUZALEM: NESTALI KALEŽ Pa ga upitaju: Zašto pismoznanci govore da prije treba da dode Ilija? A on im reče: Ilija će. no Da Vincije odlučio daje ne naslika. I svi su iz nje pili" (Marko 14: 23). I da Vinci je to uvjerljivo prikazao njezinim nestankom. kalež koji predstavlja kraljevsku krv. glasnik koji treba doći prije pomazanog Kralja iz kuće Davidove došao je. kao da ju je uzeo Ilija koji je došao u posjet. Isus je uhićen i odveden pred rimskog upravitelja koji ga je upitao: Ti li si kralj židovski? On odgovori: "Ti kažeš" (Matej. prije doći i sve obnoviti. zavjet.

n. No. Odgovor na drugo pitanje zaokupljao je čovječanstvo . Iako se otpor drugdje u Judeji nastavio još tri godine. nego postaju pitanje samog preživljavanja čovječanstva. u stvari je ime jednog mjesta u zemlji kojoj se prijetilo nuklearnim uništenjem. 1 2 7 ) . konačni kraj. Jer armagedon. što će povratak donijeti da sobom? Hoće li to biti dobronamjeran dolazak ili će — kao kada se spremao Potop — označiti kraj? Koja proročansrva će se obistiniti: Mesijansko doba.ili pak katastrofalna apokalipsa. Rimljani su probili obranu Hrama.'Da'. Rimljani su bili toliko sretni zbog pobjede da su je obilježili serijom novčića koji su svijetu objavljivali Judaea Capta — J u d e j a je osvojena — i gradnjom slavoluka u Rimu na kojem su bili prikazani ritualni predmeti iz opljačkanog hrama (slika 126). U slučaju posljednje mogućnosti ta proročanstva više ne pripadaju samo domeni teologije." itd. e. "za slobodu Siona". oće li se vratiti? Kada će se vratiti? Ta pitanja postavljena su mi nebrojeno puta. Odgovor na prvo pitanje je koja se trebaju ispuniti. a dekorativne teme na njima bili su plodovi zemlje. Postoje indicije na koje neba obratiti pažnju i proročansrva o povratku još od prijelomnih događaja u Jeruzalemu prije više do dvije dsuće godina. nov početak . Glavni general Tit naredio je da se Hram spali. armagedon.. Dvadeser i jedno sto- Je li "sveti gral" i dalje bio u Jeruzalemu? 304 . veliki židovski ustanak bio je gotov." " druga godina. pri čemu su "oni" anunnakijski bogovi o kojima govore moje knjige.. Sto će biti znale povra­ tka. . Novčići druge i treće godine neobjašnjivo su na sebi imali sliku kaleža (si.. izraz koji danas označava rar neza­ mislivih i katastrofalnih razmjera.POSLJEDNJI DANI n. e. SLIKA 127 U dvadeser i prvom stoljeću pr. nakon rata "kraljeva s istoka" i "kraljeva sa zapada" došlo je do nuklearne katastrofe. . tijekom svake godine nezavisnosti bili su kovani židovski novčići s natpisom " prva godina. poslije duge opsade i žestokih bitaka prsa o prsa. Šesnaesto poglavlje ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU H Međutim. piranje nije samo "hoće li" i "kada" će se vratiti. eshatologije ili puke znatiželje.

307 . strahovi čovječanstva bili su izraženi na svitku. kada se "prije nove ere" (pr. n. zato što numeri­ čka vrijednost njegova imena na hebrejskom (NeRON QeSaR) iznosi 666. posjetio 60. kao što je broj 666 bio šifra za rimskog cara.POSLJEDNJI DANI ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU ljeće kasnije.000. Uobičajeno objašnjenje bilo je da je. O njezinom identitetu daju se samo zagonetne naznake (13: 18): U ovome je mudrost: se zaključak da "Babilon" nije šifra — Babilon znači Babilon. Da bi 666 mogao kriti više od veze s Neronom sugerira intrigantna činjenica da su 600. Sada. ukazu­ ju li na naše vrijeme. Nadalje. Babilon već stoljećima nije postojao. Ona pokretače apokrifnih događaja uspoređuje s dvije zvijeri. "Babilon" bio šifra za Rim. možda je — a možda i nije — relevantna za zagonetku broja 666. Iškur/Adadov rang bio je 6. Mnogi su pokušali odgonetnuti tajanstveni broj 6 6 6 pretpostavljajući da je to neka kodirana poruka koja se tiče Posljednjih dana.) promijenilo u "nove ere" (n. to jednog a broj muje šest stotina šezdeset i šest. a ne na rijeci Tiberu. govoreći o Babilonu. e. n. dok će žarište ratnog požara biti "žitelji pupka Zemlje". naočigled ljudi". Činjenica da je on svemirsku platformu u Baalbeku. prihvaće­ no je tumačenje bilo da je to šifra za tlačitelja cara Nerona. budući Babilon koji će se uključiti u rat "Armagedon" (stih 16 glave 16 ispravno 306 U koga je uma. no stanovnici "Babilona" kao zamijene za Nippur za one kojima vrijeme staje tamo. Otkrivenje. Iako su "Gog iz zemlje Magoga" odnosno "Gog i Magog" pretkazani kao glavni pokretači konačnog rata. Anuov numerički rang bio je 60. proročanstva nepogrešivo veže za "veliku rijeku Eufrat" (9: 14) te čak opisuje kako "šesti [anđeo] izli svoju čašu na Eufrat. naše stoljeće? Artnagedon. ne povezuju te događaje s Rimom već ih povezuju s "Babilo­ nom". ključni je element scenarija Posljednjih dana i novozavjetne proročke knjige Otkrivenja (čije puno ime je Apokalipsa svetog Ivana Božanskog). Budući da proročanstva Otkrivenja govore o budućnosti. g. e. Govori se o gradu/zemlji na rijeci Eufratu. svakih dvadeset i jedno stoljeće? Rat katastrofalnih razmjera je kao dio scenarija posljednjih dana opisao Ezekijel (poglavlja 38-39). upravo onom zemljom (današnji Iran) čiji vode danas pokušavaju doći do nukle­ arnog oružja kojim bi "izbrisali s lica Zemlje" narod koji živi ondje gdje se nalazi Megiddo! A tko je taj "Gog iz zemlje Magoga" i zašto proročanstvo staro dvije i pol tisuće godina toliko sliči današnjim novinskim naslovima? Skrivaju li takve točne pojedinosti iz proročanstva odgovor na pitanje "kada?". ako se ta tri broja pomnože umjesto da se zbroje do­ bivamo 666 = 600 x 60 x 6 = 216. nek odgoneta Broj je broj Zvijeri: čovjeka. u dvadeset i prvom stoljeću n. Budući da je knjiga napisana u vrijeme kada je u Rimu počeo progon kršćana. nuklearna prijetnja ponovno stoji nad tim istim povijesnim mjestom. što je nama poznatih 2160 (trajanje zodijačkog doba) pomnoženo sa 100 — dakle rezultat o kojem se može beskonačno spekulirati. nameće nam Spoznaja koja tjera strah u kosti je da Ezekijelov popis tih ši­ roko rasprostranjenih nacija (38: 5) koje će sudjelovati u konačnom ratu — armagedonu — zapravo počinje s PERZIJOM. Pitanje je dovoljno smi­ sleno: Hoće li se povijest ponoviti — ponavlja li se povijest. Bilo je 600 Anunnakija. moguće da inaugurira tamošnji Jupiterov hram. Međutim. koji je opisivao veliki i konačni "rat sinova svjetla protiv sinova tame". skrivenom u špilji blizu Mrtvog mora.). popis sudionika koji će biti usisani u nj obuhvatio je praktički sve spomena vrijedne nacije. od kojih jedna "oganj spušta s neba. rijeku veliku" i tako je isuši kako bi je mogli prijeći kraljevi s istoka i pridružiti se borbi (16: 12). kada je napisano Otkri­ venje. Zatim je tu zagonetka da kada sedam anđela otkrivaju slijed budućih događaja. 60 i 6 osnovni brojevi sumerskog seksagezimalnog brojevnog sustava. Nadalje. e. na neki zagone­ tan način. e. konačni rat Goga i Magoga. tako da bi se "šifra" mogla odnositi na neke starije tekstove. prema Bibliji to su žitelji Jeruzalema.

ja sam i posljednji.e. u Sre­ dnjoj Americi.. gdje je početna točka završna točka i obrnuto. Prorok Izaija je pretkazujući da će se narodi Zemlje okupiti kako bi saznali što ih čeka opisao kako se narodi međusobno pitaju: "Tko od nas može proreci budućnost tako da nam kaže ono što se dogo­ dilo prvo?" ( 4 1 : 22) Da je to bila univerzalna postavka vidljivo je iz zbirke Asirskih proročanstava kada bog Nabu asirskom kralju Esarhadonu kaže: na svojim predavanjima govorio sam sa se 2000. Glavni razlog za takvo moje mišljenje je to što se proro­ čanstva. kada će se obistiniti proročanstva.: spekulacije o mileniju kao točki u vremenu. i to ne samo zato što je pravi trenutak milenija. Ta proročanstva neizbježno su pokrenula grozničave spekulacije kada se bližila 2000. u povi­ jesti čovječanstva i Zemlje. godini. 48: 12): "Budućnost će biti kao prošlost. Kružni tok povijesnog vremena nađen je. Ako je taj budući Babilon doista današnji Irak. kada su stvoreni nebesa i Zemlja." Taj ciklički element biblijskih proročanstava o povratku vodi nas do jednog suvremenog odgovora na pitanje KADA. na primjer. e. govori Gospodin Bog — OTKRIVENJE I: 8 Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi.POSLJEDNJI DANI ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU objašnjava da je to "mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon" — HarMegiddo. devetstotu godinu i tako dalje — nego na cikličko ponavljanje događaja. a zatim dolazi drugo mesijansko razdoblje i još jedno uskrsnuće (a tako i "drugi dolazak").gledalo se kao na univerzalni božanski plan za cijelu Zemlju i sve njezine narode.koje se ponavlja u Psalmima. Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što se još nije zbilo.7: 12) predvidio je Božje planove za budućnost —posljednje dane— u odnosu na prošlost. početak i kraj. na/Iraka na tri dijela! ( 1 6 : 19). neće dogoditi ništa. pretkazuju raspad Babilo­ Ja jesam. tako i Otkrivenje pokušava zagonetna starozavjetna proročanstva objasniti opisujući (glava 20) Prvo mesijansko doba kao "prvo uskrsnuće" koje traje tisuću godina i slijedi ga vladavina Sotone duga tisuću godina (kada će se "Gog i Magog" upustiti u golemi rat). Zatrpan milenijskim pitanjima dok smo se primicali 2000. 44: 6. To je objavljeno mnogim izjavama od najranijih biblijskih tekstova do posljednjih od proroka. već prošao — s obzirom na to da se prema svim procjenama stručnjaka Isus rodio 6. proročki stihovi pono­ vno su jezivo točni. n. u skladu s temeljnim vjerovanjem da će "prve stvari biti posljednje stvari" — nešto što se može dogoditi samo kada se povijest i povijesno vrijeme kreću u krugu. da se budućnost može predvidjeti zato što je poznata prošlost— ako ne čovjeku. onaj brojeći od Isusovog rođenja. u Izraelu) — rat koji uključuje Svetu zemlju. IZAIJA 4 8 : 12. Poput Knjige Danijelove.. kako se čini. kada je Bog preko Izaije objavio ( 4 1 : 4 . ili 7. godine pr. 309 308 . ja sam prvi. publici Doista. planina Megiddo. prve dane. Na to vjerovanje . 4 6 : 10 Isto stoji (na dva mjesta) i u novozavjetnoj Knjizi Otkrivenja: Ja sam Alfa i Omega. osnova za proročanstvo bilo je vjerovanje da je kraj ukotvljen u početku. i koji će biti prisutan u posljednjim danima. drugu godinu. Mudrim izrekama i u Knjizi o Jobu . jer uz to što predviđaju sadašnje događaje koji vode do pada Babilona nakon kratkog ali strašnog rata. poput zubaca zupčanika. čitatelj će se sjetiti. onda Bogu: Ja sam "koji od početka svršetak otkriva". rekao je Ja­ hve (Izaija 46: 10). 7: 7. Tom cikličkom planu povijesti svojstven je koncept Boga kao vječnog božanskog entiteta koji je bio prisutan na početku. gdje je on rezultat "ispreplitanja". Prorok Zaharija (1: 4. godina n. kada će na svojoj Svetoj gori obnoviti svoje kraljevstvo. u kojoj se predviđaju razdoblja velildh kušnji i tegobni stadiji u mesijanskom procesu. nisu odnosila na linearni slijed događaja — prvu godinu. kao..

a ne potrebno cikličko računanje vremena.000 dana.000 dana rezultiralo s 5. na taj se način nastavljaju i iza baktuna te su predstavljene sve većim glifima. Glifi u tom kalendaru predstavljali su sljedeći slijed vremenskih jedinica: se njegov broj dana (144. pr. No. e. Sve to. spominjanje "tisuće" — milenija — u smislu definiranja doba svoje korijene vuče još iz Starog zavjeta. n. n. Računa li se na taj način. e. Na taj način bi 1. rezultat je razdoblje od 5. tako da je prvi dan Dugog brojanja bio ono što mi datiramo kao kolovoz 3113. g. njegovim čudima. Nadalje. Psalmi opetova­ Te jedinice. ko­ načni rezultat je 2 0 1 2 .728. taj su datum već prije jednog stoljeća osporavali stručnjaci (kao na primjer Fritz Buck. U stvari. Od izravne važnosti za pitanje posljednjih dana i povratka je izjava u Psalmu 90: 4 — izjava pripisana samom Mojsiju — koja o Bogu kaže: "tisuću je godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo".000 x 13 = 1. nastupa vrijeme obećanog povratka Quetzalcoatla. od kojih je svaka nastala množenjem prethodne. autor djela El Calendario Maya en la Cidtura de Tiahuanacu) koji su isticah da kao što gore navedena lista pokazuje. ne umanjuje važnost proročanskog milenija. naravno. Kako baktun traje 144. g.000 dana 2. n.000) podijeli s 365.. Nave­ deni datum proistječe iz činjenice da će te godine (ovisi kako se računa) trinaesti put proteći vremenska jedinica zvana baktun. 16: 15) kada David donosi zavjetni kovčeg u Jeruzalem.200 godina — savršenim re­ zultatom. budući da majanski spomenici nikad nisu došli do više od dvanaest baktu­ na. n. Čovjek bi mogao izdržati i toliko čekanje. Treba istaknuti određene pogreške to jest pogrešne pretpostavke u tom scenariju. prema kojima će kraj vremena doći otprilike 2 0 1 2 . a ne 365. tako da bi njegovi izbrojeni dani prešli na četrnaesti baktun. pa tako i djelitelj. e. čijih 1. No. Ponovljeni zakon (7: 9) je trajanju Božjeg saveza s Izraelom dodi­ jelio razdoblje od "tisuću naraštaja" — ta tvrdnja ponavlja se (l Ljetopisi. g. petnaesti baktun i tako dalje. Vjerojatnost da je prorokovana krucijalna godina vrlo blizu pobudila je. međutim. to je na neki način vrlo važan događaj. Bu­ 1 kin 1 Uinal 1 Tun 1 Ka-tun 1 Pictun = 1 Bak-tun = 1 dan 1 kin x 20 1 kin x 360 1 tun x 20 1 Ka-tun x 20 1 Bak-tun x 20 = = 20 dana 360 dana 7. uslijed čega nastaje "skup" od 52 godine. te kada no broj "tisuću" dodjeljuju Jahvi. ogromno zanimanje te zaslužuje razjašnjenje i analizu. čini se da je trinaesti baktun prava prekretnica.880.25.25. budući da predstavlja točno 100 "skupova" Tothovog magičnog broja 52.125 godina. Maje su navodno smatrali da će sadašnje "Sunce" odnosno doba završiti s trinaestim baktunom.000 dana dući da "milenij" kao eshatološka vremenska jedinica svoje ishodište ima u židovskim apokrifnim spisima iz drugog stoljeća pr.3 1 1 3 = 2087). magična godina Tothovog povratka bila bi 2 0 8 7 . e. množitelj. potraga za značenjem mora krenuti tim smjerom. nego trećem i mnogo starijem kalendaru zvanom Dugo brojanje. jedina neprilika je u tome što je Dugo brojanje linearno. n. a kada se od njega odbije 3. što koristi i sam kalendar.872.000 dana već nadmašuje majansku civilizaciju.200 dana 144.POSLJEDNJI DANI ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU dvaju kalendara (vidi sliku 67). Prva je da baktun ne pripada dvama "isprepletenim" kalendarima s 52-godišnjim obećanjem (Haab i Tzolkin). Taj kalendar uveli su Olmeci—Afrikanci koji su u Srednju Ameriku došli kada je Toth bio prognan iz Egipta — i brojanje dana je u stvari počelo s tim događajem. a nakon što takav skup godina protekne određeni — nenavedeni — broj puta.872. To nas dovodi do takozvanih Majanskih proročanstava. To je koliko uzbudljivo toliko i zloslutno pretkazanje. e. pa čak i njegovim božanskim kolima (Psalmi 68: 17).113 godina. treba biti matematički savršenih 360. Ta je tvrdnja potaknula spekulaciju (koja se pojavila nedugo nakon što su Ri- 310 311 . (5200 .

re­ zultat je protok 6. to znači da će posljednji dani doći 2 2 4 0 . asteroida — zbog graviracijskog privlačenja drugih planeta kraj kojih prolaze prilikom svakog ophoda odsrupaju od svoje prerhodne puranje. dobivamo plus/minus od 50 godina prilikom svakog prolaska. Tijekom svojih 120 SAR-ova prije potopa.600 od 4. Još je jedan razlog da se pitamo zašto je Nibiru toliko odstupao od njegovog uobičajenog SAR-a: neuobičajena pojava potopa oko 10900. "Početak". ophodno vrijeme mu je bilo 76 godina. pr. Često sam se pitao je li to "nešto" također bilo ono što je napravilo veliki ožiljak u obliku slova V i neobjašnjivu "uzoranu" površinu koje je NASA-in Voyager 2 1986. (6000 . e. pr. Primijenimo li Halleyjevo odstupanje na Nibiruovih 3. no osobno nisam tog mišljenja. trajao šest dana. Nibiru je svojom puranjom prolazio a da nije prouzročio takvu katastrofu. pr. Zatim se dogodilo nešto neuobičajeno što je Nibiruovu puranju dovelo bliže Zemlji: u spoju s nesrabilnim stanjem ledenog pokrova Anrarkrika došlo je do Kako nijedan od "modernih" predviđenih datuma nije upotrebljiv.760 (kada je počeo nipurski kalendar) — kao što su to učinili Makabejci — te doći do 160.000 (približna godina Anuovog posjeta) i dobiti 4 0 0 . n. godine. n. negdje u njegovoj prošlosti. planeta među čijim mnogim mjesecima su i neki koji neobjašnjivo kruže u "suprotnom" ("retrogra­ dnom") smjeru — u istom smjeru kao Nibiru. prema Postanku.600 godina. moramo imati na umu da je savršeni SAR (3600 godina) uvijek bio matematičko ophodno vri312 potopa. e. rekli su NASA-ini znanstvenici.000 godina od Početka do Kraja. U svakom slučaju. n. n. g. srvaranje svijeta. kometa. oko 560.600 od 3. pr. "promatrati znakove natraške".3760 = 2 2 4 0 ) . Jedna od velikih tajni našeg Sunčevog sustava je činjenica da planet Uran doslovno leži na svom boku — njegova os sjever-jug ide hori­ zontalno prema Suncu umjesto da je verrikalna. sljedeći Nibiruov dolazak daleko je u budućnosti. Na temelju toga se vjerovalo da će Posljednji dani doći 6000. n. Kada razmarramo tu "digresiju". g orkrio na Uranovom mjesecu Mirandi (slika 128) — mjesecu koji je na više načina drukčiji od svih drugih Uranovih satelita. U stvari. pr. n.POSLJEDNJI DANI ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU mljani uništili jeruzalemski hram) da je to način da se dokuči kada će doći tajanstveni mesijanski Posljednji dani: ako je. jeme budući da nebeske putanje — planeta. Imamo dva ciklička izbora: Božansko vrijeme povezano s ophodnim vremenom Nibirua. Kada se posljednji pur pojavio 1986. e. međutim ono u stvari varira između 74 i 76 godina. Primijeni li se to na hebrejski nipurski kalendar koji je započeo 3 7 6 0 . kao njegovo ophodno vri­ jeme uzima se 75 godina. moramo se okrenuti drevnim "formulama" — učiniri ono što nam se savjetuje u Izaiji.. a stoga i najbližu Zemlji odnosno Marsu) toliko je očito da su neki moji čitatelji običa­ vali jednostavno oduzeti 3./« li sve to mogao uzrokovati sudar s Nibiruom i njegovim mjesecima? 313 . re Nebesko vrijeme povezano sa zodijačkom precesijom. Nibiru je došao ranije. ili oduzeti 3. godine Anno Mundi. g. g. kao što čitatelji sada znaju.. dobro udarilo Uran. ovisno o tome kakva su nam očekivanja. ponovno zbog toga što je linearan a vremenska jedinica koju zahtijevaju proročansrva je ciklička. g. e. U bu­ dućnosti bi se čak mogao pokazati točnim. "Nešto" je. Ljepota tog izračuna je u rome šro se savršeno slaže sa sumerskim seksagezimalnim sustavom (baza 60). a božanski dan traje risuću godina. g. e. Ovo treće računanje posljednjih dana može nas ili razočarati ili utješiti. tamo gdje prolaze putanje Urana i Neptuna. ne usuđujući se nagađati što bi to "nešto" moglo biti. e. Koji je pravi? Da su Anunnakiji za dolazak i odlazak iskorisrili prigodu kada je Nibiru došao na svoj perigej (na točku najbližu Suncu. Da upotrijebim dobro isrraženi primjer Halleyjevog kometa. Šro je bilo to "nešto neuobičajeno"? Odgovor bi se mogao kriti dalje u našem Sunčevom sustavu. g.

i to dva puta tijekom svog životnog vijeka na Zemlji. a zatim iznenada jest.POSLJEDNJI DANI ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU naišao na Uran. g. slika 1 2 9 ) . Kratak posjet Nibiruu Posljednjih godina astronomi su utvrdili da veliki vanjski planeti Sunčevog sustava nisu ostali na mjestu gdje su bili formirani nego su "klizili" prema van. poput onoga Anuovog. nakrenuvši ga na bok. Anu posjetio Zemlju. n. kao što je prikazano na slici 130. to bi objasnilo "rani" dolazak Nibirua 556. tako da letjelica počne "padati" natrag prema Suncu (a tako i prema Zemlji i Marsu). n. dalje od Sunca. g pr. Henok. ta se vidljivost naglaša­ vala). kojemu je dana mudrost ali ne i besmrtnost. Čak je moguće da je "oružje" udara bio zagonetni mjesec Miranda — Nibiruov mjesec — koji je nakon što je udario u Uran završio zarobljen uz njegovu orbitu. Drevni tekstovi bilježe brojne slučajeve putovanja bogova amo-tamo bez naznaka o povezanosti s blizinom planeta. Takav bi događaj utjecao na orbitu Nibirua te bi ga usporio na oko 3.. godine i oko 550. Nadalje. g. svaka tvrdnja da su Anunnakiji svoje dolaske i odlaske ogra­ ničili na pojedinačnu kratku priliku na Nibiruovom perigej u je. g. Ako je to ono što se dogodilo. g. To bi moglo biti objašnjenje zašto se tijekom mnogih Nibiruovih prolazaka orbitom ništa nije dogodilo. pr. e. Oni su mogli dolaziti i odlaziti i u drugim razdobljima. To je. n. a drugi je usporavanjem svemirske letjelice (kod točke B) za trajanja Nibiruove "izlazne" faze. bilo moguće na barem dva načina: svemirskim brodom koji ubrzava na Nibiruovoj dolaznoj fazi (od točke A) i stiže puno ispred vremena perigeja. te da je jedan od Nibiruovih mjeseca udario Uran. posjetio nakratko Nibiru u pratnji polubogova Dumuzija i Ningišzide. Studije su došle do zaključka da je taj pomak bio najizraženiji u slučajevima Urana i Neptuna (vidi skicu. U jednom slučaju je Adapa. što bi rezultiralo sljedećim poslijepotopnim raspore­ dom dolazaka: oko 7 4 5 0 . te sugeriralo da sljedeći dolazak Nibirua treba očekivati oko 2 9 0 0 .450 zemaljskih godina umjesto prijašnjih 3. e. Nije nevjerojatna pretpostavka da je na svojoj "potopnoj" orbiti Nibiru 314 315 . Kratak posjet Zemlji. Enkijev sin od žene Zemljanke. e. pr. e. netočna.600. mogao se realizirati kombiniranjem "A" za dolazak i " B " za odlazak. Onima koji prorokovane kataklizmičke događaje po­ SLIKA 128 vezuju s povratkom Nibirua — "planetom X" kako ga neki zovu — još se ne moraju bojati. postoje mnoge pri­ če o putovanjima Zemljana sa Zemlje na Nibiru i natrag u kojima nema nikakvog spomena o tome da se Nibiru vidi na nebesima (s druge strane.. n. među­ tim. pandan sumerskog Enmedurankija. također je dolazio i odlazio. Ipak. oko 4 0 0 0 . kada je oko 4000..

12.960. Anunnakiji su se. s ukupnim zbrojem od 2. i on je prerpovijest i povijesr dijelio na božansku.bili povezani sa zodijačkim dobima opetovano je pokazano u ovom svesku Zemaljskih kronika. Anunnakiji su nebesko vrijeme osmislili kao način da pomire dva ciklusa: njihov omjer — 3600 za Nibiru. 12.) 10:6. kao i da svijet periodički prolazi kroz apokaliptične kata­ strofe. Doba Riba sriglo je s unišrenjem jeruzalemskog hrama i počerkom Kršćanstva. 1 6 0 i 6. Doba Ja sam ga u knjizi When Time Began nazvao nebesko vrijeme. Naposljerku. prev. ali služi kao veza između njih. dakle. Poput svog pandana Manetha u Egiptu. Ne bili pitanje koje bismo trebali postaviti moralo glasiti jesu li proročki Posljednji dani u stvari Kraj (zodijačkog) doba? Jesu li Danijelovi "jedno vrijeme. zbog čega nam preostaje drugo cikličko vrijeme — zodijačko vrijeme. zodijačka doba smatrao prekretnicama za bogove i ljude.160.600 (kada se 2. bila to vatrena ili vodena stihija.000.kada su poslovi bogova utjecali na poslove ljudi . 129. mogli vratiti i onda kada nije bilo vrije­ me povratka planeta. S početkom svakog doba dogodilo se ne­ što izrazito važno: doba Bika označilo je početak ljudske civilizacije.960 (kada se 2.000 (kada se pomnoži sa 600) i — gle.000.000 — kao u božanskih šest dana stvaranja. čije je vrijeme događanja određeno nebeskim pojavama. polubožansku i postbožansku fazu.) Ovna započelo je nuklearnom kataklizmom a završilo Odlaskom. Da su značajni.160 pomno­ ži sa 6 ) . tada nam rješenje zagonetki bogova i ljudi valja potražiti uz pomoć sata koji ih povezuje — cildičkog zodijaka nebeskog vremena. čiji umnošci su 12.160 pomnoži sa 6 0 ) i 1. Ono je drukčije od zemaljskog vremena (ophodnog vremena našeg planeta) i božanskog vremena (sata anunnakijskog planeta). kao što smo naveli. umnožak je 2 . To je — gle čuda nad čudima — točno jedna tisuća — milenij! — zodijačkih doba. koja traju 2. Sugerirao sam da je iz njega pro­ izišao seksagezimalni sustav na kojem su zasnovane sumerska matematika i astronomija (6 x 10 x 10 x 10 i tako dalje. čuda nad čudima! — fanrastičan broj s kojim re drevne liste počinju. Newton je najpoznatiji po svojoj formulaciji prirodnih zakona koji upravljaju kreranjem nebeskih tijela — kao što su planeti koji kruže oko Sunca — me­ đutim zanimala ga je i vjerska misao te je pisao podulje rasprave o Bibliji i biblijskim proročanstvima. 2160 za zodijačko doba — b i o je zlatni omjer (zlatni rez. i zatim odlaskom s Nibirua kod točke B za povratak na Zemlju.960. Ukoliko je povratak koji se očekuje povratak Anunnakija a ne nji­ hovog planeta.000 godina "postojanja ovog svijeta". Zaključili su da to može biti povezano jedino sa zodijačkim dobima SLIKA 130 (kao onaj Adapin) mogao se realizirati obrnutom procedurom: odlaskom sa Zemlje da bi presreo Nibiru kod točke A. vremena i polovina vremena"'jednosta­ vno terminologija koja se odnosi na zodijačka doba? O toj mogućnosti prije otprilike rri sroljeća razmišljao je nitko drugi do sir Isaac Newton. Stručnjaci koji proučavaju drevne glinene pločice koje se bave ma­ tematikom i astronomijom bili su zapanjeni otkrićem da su pločice kao početnu točku koristile fantastični broj 12960000 — da.POSLJEDNJI DANI ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU Beros je. i tako dalje.296. Nebeska kretanja koja je formulirao smatrao je "Božjom mehanikom" i čvrsto je vjerovao da su znanstvena otkrića koja 316 317 . veliki događaji . op.160 godina.

godine britanski BBC {British Broadcasting Corpora­ tion) zaprepastio je znanstveni i vjerski establišment emisijom o Newtonu koja je otkrila postojanje spisa. u skladu s njihovom svrhom istraživanja Marsovog mjeseca Fobosa. Newton je svoje numeričke kalkulacije ispisao na jednoj strani papira. lansirane su 1988. Sovjetski koji je razmišljao: mislio je na zodijačko vrijeme — za njega je ono bilo mesijanski sat! Svoje je zaključke — koristeći izraze "ne prije" i "ne kasnije od" — su­ mirao zapisavši tri vremenska okvira za Danijelove proročanske indicije: • Između 2132. godine. godina. a do Marsa su stigle 1989. To ga je navelo da posebnu pažnju posveti "Danijelovoj matematici". i 2370. Original dokumenta tog velikog Engleza sada se čuva u Odjelu za rukopise i arhive Židovske nacionalne i sveučilišne biblioteke — u Jeruzalemu! Slučajnost? 318 319 . ili pak uznemirujuće. čiju prednju i stražnju stranu je on ispisao rukom. a svoju analizu kalkulacija u obliku sedam "propozicija" na drugoj strani. bila predodređena da se dogode tada kada su se dogodila. događaj koji je bio zataškan. go­ dine" objavio je BBC. godine prema jednoj indiciji koju je dao Danijel • Između 2090. fotografije dvije kamere). vremena i pola vremena" "Sir Isaac Newton je predvidio da će kraj svijeta biti 2 0 6 0 . godine. Možda ne baš točno tada — no kao Što pokazuje tablica zodijačkih doba iz jednog prijašnjeg poglavlja. i 2374. iz 1989. Pažljiv pregled tog dokumenta — tj. godine javno je razotkriven "Incident s Fobosom".POSLJEDNJI DANI ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU su počela s Galilejom i Kopernikom. To mi je pomoglo da shvatim način na U mojoj knjizi Revizija postanka objavljenoj 1990. nije izgubljena jedna nego dvije sovjetske letjelice. Začuđujuće je. prema drugoj indiciji • Između 2060. s dva svoja datu­ ma "ne prije od" nije bio daleko od istine: to su 2 0 6 0 . Premda je to bio sovjetski projekt. U ožujku 2003. i 2370. Incident se ticao gubitka. za ključno "jedno vrijeme. Fobos 1 jednostavno je nestao — nikad nisu objavljene nikakve pojedinosti ni objašnjenje. godine. i 2 0 9 0 . Nazva­ ne Fobos 1 i Fobos 2. a on ih je nastavio. a na kojem je kalkulacija posljednjih dana prema Danijelovim pro­ ročanstvima. sovjetske letjelice poslane da istraži Mars i njegov potencijalno šuplji prirodni mjesec zvan Fobos. poduprli su ga NASA i europske agencije. U stvari. njegove fotokopije koju sam privi­ legiran posjedovati — otkriva da brojevi koje je koristio u kalkulacijama nekoliko puta sadrže 216 i 2160. da su među njima bile i fotografi­ je sjenke objekta u obliku cigare kako leti nebom planeta između sovjetske letjelice i Marsove površine (slika 1 3 1 . Fobos 2 dospio je do Marsa i počeo na Zemlju slati fotografije snimljene pomoću njegovih dviju kamera — obične i infracrvene.

neposredno nakon njega počela je djelovati tajna komisija u ko­ joj su zastupljene sve vodeće svemirske sile.Nebesko tijelo astrono­ mima zadalo kozmičku zagonetku. otkrio "planet veličine Neptuna". Svemirskoj letjelici odmah je potom naloženo da se udalji od Marsove orbite i pride prirodnom satelitu Fobosu te ga s udaljenosti od pedeset metara bombardira laserskim zrakama. bilo jasno da se kreće u našem smjeru. Po­ Geopolitički događaji koji su rezultirali formiranjem te tajne skupine započeli su kada je IRAS . Neposredno poslije toga sovjetska se letjelica počela vrtjeti te je prestala odašiljati — uništio ju je tajanstveni projektil.NASA-in infracrveni astronomski satelit. znaju o Novinski naslovi iz gornjih članaka glasili su . Komisija i dokument koji je sastavila zaslužuju mnogo više pozornosti nego što su je dobili budući da drže ključ za razumijevanje onoga što vodeće države svijeta Nibiruu i Anunnakijima. U svemiru pronađen "misteriozan" planet. "Incid ent s Fobosom službeno ostaje "neobjašnjeni incident". Potraga za dese­ tim planetom bila je jedan od deset navedenih ciljeva skupine. U stvari.godine 1983. nakon što je detektiran jedanput i zatim šest mjeseci kasnije. I doista su ga pronašli: utvrdili su da se radi o planetu zato što je. koji je skenirao rubove Sunčevog sustava detektirajući nebeska tijela koja isijavaju toplinu . Na rubu Sunčevog sustava tajnoviti divovski objekt.POSLJEDNJI DANI ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU zapovjednici misije objekt koji je bacio tu sjenu opisali su kao "nešto što bi neki mogli nazvati letećim tanjurom". sljednja fotografija koju je Fobos 2 poslao prikazivala je projektil koji je dolazio s Fobosa (slika 132). Misteriozni planet zbunio astronome 320 321 .

do sastanka između predsjednika Reagana i Gorbačova. 323 . s planeta iz drugog dijela svemira. otkrila je skupina. Govori li nam: Ono što se dogodilo u prethodnom dobu Riba po­ novno će se dogoditi u dobu Riba? Ako će se proročanstva obistiniti. Tom deklaracijom usuglašene su procedure koje je potrebno slijediti nakon primanja "signala izvan­ zemaljske inteligencije ili nekog drugog dokaza o takvoj inteligenciji". Povratak će se. "Signal". Ne. S vremena na vrijeme razmišljam o tome kako bi brzo nestale sve naše razlike kada bismo se suočili s vanzemaljskom prijetnjom iz drugog svijeta. plan da na Marsu imaju spremnu bazu za budući posjet. "možda neće biti samo signal koji ukazuje na inteligentno podrijetlo.. uz sve dokaze s Marsa što su ukratko opisani u prethodnim poglavljima. svojoj planetarnoj postaji još iz davnina.. budući da na sebi nosi datum — datum naznačen znakom dviju riba — doba Riba. Još uvijek se nalazimo u dobu Riba. užurbano formulirao skup smjernica poznat kao Deklaracija o načelima koja se tiču aktivnosti nakon otkrivanja izvanzemaljske inteligencije. Za mene je cilindrični pečat sa Zemljom i Marsom (vidi sliku 139) i opis prošlosti i pretkazivanje budućnosti." Dogovorene procedure uključivale su i korake za odgodu razotkrivanja kontakta javnosti za barem dvadeset i četiri sata prije nego što se odgovori. ako je prošlost budućnost — tada odgovor mora biti . to su bile pripreme za susret s dru­ gom vrstom nedaleko od nas! Meni svi ti događaji od 1983. To je svakako apsurdno ako bi poruka došla s planeta udaljenog svjetlosnim godinama.. kaže znamenje. no sutradan su opovrgnute kao "nesporazum". dogoditi prije svršetka sadašnjeg doba.POSLJEDNJI DANI ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU Vijesti o otkriću ispunile su novinske naslove (slika 133). Otkriće je. Radni odbor koji je osnovan uslijed tih bojazni obavio je nekoliko le­ žernih sastanaka i konzultacija — sve do incidenta s Fobosom u ožujku 1989godine nakon kojega je. te projektil ispaljen s Marsovog mjeseca Fobosa ukazuju na to da su Anunnakiji i dalje prisutni — možda 322 putem svojih robota — na Marsu.Da. prst mu je bio uprt u nebo): Pomislite samo koliko lagan bi bio njegov i moj zadatak na tim sastancima da se ovom svijetu iznenada pojavi pri­ jetnja od druge vrste. naime. sklapanja sporazu­ ma o svemirskim operacijama te do javnih izjava američkog predsjednika u UN-u i drugim forumima koje su uključivale i sljedeće riječi (dok ih je izgovarao. godine. ako će prve stvari biti posljednje stvari.. bilo toliko šokantno da je dovelo do iznenadne promjene u odnosima SAD-a i Sovjetskog Saveza. Sve zajedno sugerira namjeru povratka. već u travnju 1989. godine. To bi moglo ukazivati na dalekovidno planiranje. već bi to mogla biti i prava poruka koju će biti potrebno dekodirati.

u podnožju planine Megiddo Har-Megiddo — ARMAGEDON. godine u Izraelu je došlo do važnog arheolo­ škog otkrića. SLIKA 134 325 .POSTSKRIPTUM Što je tu tako posebno bitno? Lokalitet tog otkrića je Megiddo. Zapisi na grčkom jeziku sugeriraju da je izgra­ đena (ili obnovljena) u trećem stoljeću nove ere. Pozvani su arheolozi da nadziru iskapanje. Prilikom raščišćavanja tla radi gradnje nove zgrade. Kada su ruševine dokraja iskopane i raščišćene otkriven je veličanstven podni mozaik. Ispostavilo se da je građevina u stvari kršćanska crkva — najstarija dosad pronađena u Svetoj zemlji. Još jedna slučajnost? POSTSKRIPTUM U mjesecu studenom 2005. pronađeni su ostaci velike drevne građevine. U njegovom se središtu nalazila slika DVIJU RIBA — zodijački znak Riba (slika 134).

često citirani klasik. a danas živi i piše u New Yorku. dok njegova prva knjiga. spojio je arheologiju. slavi tridesetogodišnjicu objave. drevne tekstove i Bibliju s po­ sljednjim znanstvenim otkrićima kako bi nanovo ispripovjedio povijest i pretpovijest čovječanstva i planeta Zemlje. . niz godina je u Izraelu radio kao novinar i urednik.O AUTORU ZECHARIA SITCHIN međunarodno je priznati autor i istraživač čije knjige pružaju dokaze da u našem Sunčevom sustavu nismo sami. Njegove pionirske knjige prevedene su na više od dvadeset jezika. Zecharia Sitchin diplo­ mirao je na University of London. Kao jedan od nekolicine stručnjaka koji mogu čitati klinasto pismo sa sumerskih pločica.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->