P. 1
Dr. Valent Vnuk - Kucni lijecnik

Dr. Valent Vnuk - Kucni lijecnik

|Views: 5,855|Likes:
Published by Antonio Perkunic

More info:

Published by: Antonio Perkunic on Jan 31, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/18/2013

pdf

text

original

Dr. Valent Vnuk

KUĆNI LIJEČNIK DIJAGNOSTIČAR
prim. Poglavlja neuropsihijatrije napisao dr. MLADEN BERGHOFER iz

Digitalizacija knjige: Equilibrium 2007

®

BOL

Bol je simptom bolesti. Praćen osjećajem straha i životne opasnosti, za čovjeka je nesumnjivo najneugodniji doživljaj. Zbog toga je čovjek po­ jam bola proširio da bi označio tešku žalost i patnju. »Duša me boli«, kaže se u narodu. Bol prati čovjeka čitavoga života. Rođenje je praćeno bolom, smrti često prethodi bol, čitav život ispunjen je razdobljima povremenoga bo­ la. I riječ bolest u našem jeziku potječe od riječi bol, koja je uvijek smat­ rana osnovnim znakom bolesti. Unatoč tome bol je saveznik čovjeka: upozorava na opasnosti koje prijete tijelu i javlja se uvijek kada se tkivo ošteti; na bol čovjek reagira nehotično (reflektorno), da bi odstranio uzrok koji je izazvao oštećenje. Na primjer: kad bismo sjeli na vrući predmet, bol bi nas prisilio da ustanemo. Ako bismo predugo ležali samo u jednom položaju tijela, bol bi nas prisilio da se okrenemo, a promjenom položaja tijela sprečavamo oštećenja koja nastaju nedovoljnom cirkulacijom krvi u koži zbog dugot­ rajnog pritiska. Bol u unutrašnjosti tijela prisiljava bolesnika da traži liječničku po­ moć. Mnogi su ljudi ostali živi samo zato što je bol pravovremeno naja­ vio ozbiljnu bolest i tako omogućio hitnu liječničku pomoć. Bol najčešće tjera bolesnika da traži liječničku pomoć. Jakost bola ne odgovara stupnju opasnosti. Bezazlena zubobolja može biti uzrok ne­ podnošljivoga bola, dok rak na želucu u početku bolesti uopće ne boli i izaziva neznatne smetnje. Liječnik, poznavajući vrste i putove širenja bo­ la, može postaviti dijagnozu bolesti već na osnovi toga jedinog znaka bolesti. Bol je posebna, samostalna vrsta osjeta, kao što je zaseban npr. os­ jet topline, hladnoće i dodira. Za osjet bola postoje odgovarajuća osjet­ na tjelešca. To su vrlo osjetljivi završeci živaca smješteni u koži i unut­ rašnjosti tijela. Podražaji se prenose živčanim vlaknima u dio mozga koji se naziva (talamus), a vrlo je važno središte živčanoga sustava. Tu se na­ laze centri autonomnoga živčanoga sustava koji upravlja nehotičnim ali za život čovjeka bitnim funkcijama rada pojedinih organa, žlijezda itd.

Pomoću toga sustava nastaje niz promjena na površini i u unutrašnjosti tijela, koje redovito prate svaki jači bol. Tako nastaje širenje zjenica, stiskanje krvnih žila i porast krvnoga tlaka, znojenje, povišenje šećera u krvi. U tom dijelu mozga određuje se vrsta bola i smeštanje bola (projek­ cija bola) u onaj dio tijela u kojem je nastao podražaj. Sve što je u vezi s bolom kod životinja završava ovdje, u međumozgu. Jedino u čovjeka živčane niti odlaze u moždanu koru, gdje je sijelo duševnoga života. Tek u kori mozga bol dobiva osobine karakteristične za čovjeka. Tu se bolu ne daje osjetna nego osjećajna podloga patnje, strepnje, potištenosti, straha. Ta duševna, psihička, reakcija na bol svojstvena je samo čovjeku. Budući da čovjek sve osjete osjeća »na svoj način«, tako svaki čovjek na svoj način doživljava bol. Zbog toga se bol i naziva osobnim, subjektivnim osjećajem. To su razlozi zbog kojih postoje velike razlike među ljudima na na­ činu kako doživljavaju bol i kako reagiraju na njega. Muškarci lakše podnose bol od žena, odrasli lakše od djece. Starci ga teže podnose od ljudi srednje dobi. Američki Indijanci lakše podnose bol od drugih rasa. Osjetljivost na bol mijenja se i kod iste osobe u razno vrijeme. Umor, strah, uzbuđenje pojačavaju osjet bola. »Strah od injekcije« poja­ čava osjet bola prilikom uboda igle. Bojazan za zdravlje, koja često prati bolest, povećava osjetljivost na bol. Kao što čovjek različito reagira u različitim životnim prilikama, različito reagira i na bol. Pojedinci koji su strahovali od zubobolje, herojski su podnosili bol u mučilištima. Ali čovjek može osjećati bol u različitim dijelovima tijela a da za to ne postoje stvarni razlozi. To je umišljeni bol, ili bol na živčanoj bazi, neurotski ili psihoneurotski bol. Liječnik će koji put upotrijebiti izraze »konverzivni bol« ili »psihogeni bol«. Za umišljeni bol ne postoji nikakva tjelesna podloga. Dijelovi tijela u kojima se osjeća bol nisu promijenjeni, oni su zdravi. »Signali za bol« ne putuju živcima u mozak jer ne postoji nikakav podražaj koji bi izaz­ vao bol. U takvim osobama postoje samo psihičke promjene. Slika bola stvorena je u mozgu bez odgovarajućega podražaja za bol. Takav bol čovjek doživljava kao stvaran, a popratne su reakcije slične, često i jače izražene nego prilikom stvarnoga osjeta bola. U takvim ljudima postoji osjećaj patnje, straha od opasne bolesti; koji put plačem olakšavaju te­ gobe; svoj bol opisuju teatralno, kao u kazalištu, i to ne samo svom liječ­ niku nego i prijateljima, susjedima, često i potpuno nepoznatim ljudima. Mjesto gdje smještaju svoj bol ovisi o vlastitoj predodžbi koju imaju u svom tijelu. Najčešće su to glavobolje ili bol u predjelu srca. Ali boljeti može svaki dio tijela, ruke, noge, zglobovi, križa, lice, unutarnji dijelovi, pa čak i organi koji su potpuno neosjetljivi na bol. Karakteristično je za umišljen bol da »putuje« tijelom s jednoga mjesta na drugo. Čas postoji glavobolja, da bi nastupili bolovi u zglobovima, kičmi, očima, srcu. Ne-

tko bol osjeća kao pritisak, stezanje, šrafanje, drugi će ga opisivati kao probadanje nožem, pikanje, rezanje ili zabijanje klina. Bolesnici s umišljenim bolovima najčešći su posjetioci ambulanata. Vrlo ih se teško može uvjeriti da je s njihovim tijelom sve u redu. Nepov­ jerljivi su i idu od liječnika do liječnika. Odlaze i nadriliječnicirna, travarima i vračarama, tražeći pomoć za svoj »nepodnošljiv bol«. Koji put iz­ daju velike svote novca za »preglede i lijekove«, a to ih dovodi do mate­ rijalnoga osiromašenja. Psihogeni bol može se javiti i u onih ljudi koji su psihički i duševno potpuno zdravi. Problemi na poslu, bračni sukobi i slično izazivaju krat­ kotrajne osjete bola najčešće u predjelu srca i glave. Rješenjem proble­ ma, bol prestaje sam od sebe. Ako su krizne situacije dugotrajne, ako postoji niz »nerješivih« problema, liječenje takvih bolesnika može trajati duže vrijeme. Liječnik će najprije isključiti mogućnost da bol ne potječe od boles­ ti. Bolesnici se podvrgavaju brojnim pregledima i pretragama. Moguć­ nost da bol koji osjećaju može potjecati i od opasnije bolesti samo je je­ dan od razloga zbog čega je takve bolesnike vrlo teško uvjeriti da su tje­ lesno zdravi, a da je njihov bol samo umišljen.

Bol u odstranjenom (amputiranom) dijelu tijela
Bol u amputiranom dijelu tijela naziva se fantomski bol (fantom je priviđenje, utvara). Nakon operacije bolesnik još dugo osjeća kao da ima dio tijela koji je operacijom odstranjen. Takav osjet najčešće je u amputiranim udovi­ ma, rukama i nogama. Bolesnik osjeća »fantomski ud« kao normalan, osjeća pojedine prste, pa čak i njihove pokrete, toplinu, hladnoću, osje­ ća ga ili kao znatno povećan, ili pak umanjen. Slični osjeti mogu se javiti i prilikom odstranjenja drugih dijelova tijela, npr. dojke, nosa, uha, oka itd. Postojanje fantomskog uda poslije operacije smatra se normalnom pojavom koja može trajati mjesecima, godinama, ponekad i cijeli život, i ne zahtijeva liječenje. Liječenje je potrebno samo ako se u fantomskom udu osjeća jak bol. U većini slučajeva to su stalni bolovi, rjeđe se javljaju u napadima; to su trganja, žarenja, pečenja, stezanja. Bolovi se češće javljaju na nozi nego na ruci, mogu biti tako jaki da se uzimaju najjača sredstva protiv bolova, čak i narkotici. Takve osobe mogu postati narkomani i alkoholi­ čari. Uzroci bolova: neurom, tumor od živčanih vlakana koji je čest na okrajcima presječenih živaca, zatim kožni ožiljci i infekcije. Liječenje

često ne dovodi do poboljšanja. Čak i ponovljena amputacija (reamputacija) ne dovodi do poboljšanja. Smatra se da je osjećaj postojanja fantomskoga uda posljedica toga što je u mozgu sačuvan centar za taj dio tijela koji i dalje funkcionira. Ne­ ki smatraju da su posrijedi psihički razlozi, nesposobnost bolesnika da se prilagodi gubitku dijela tijela. Liječenje: sredstva za smanjenje bolova, blokada živaca, psihotera­ pija, u najtežim slučajevima i operacija na mozgu.

Bolna menstruacija
Menstruacija je prirodna pojava i kod većine žena ne izaziva nikak­ ve ili tek neznatne smetnje. U prvim danima menstruacije može se javiti glavobolja, nadutost trbuha, zatvor stolice, nabrekle i lagano bolne gru­ di, smetnje mokrenja, umor. Kod većeg broja žena jače su izražene psi­ hičke smetnje - praćene lošim raspoloženjem, razdražljivošću, pretjera­ nom osjetljivošću - koje mogu biti uzrok bračnih razmirica. Kod manjeg broja žena menstruacija izaziva bolove u donjem dijelu trbuha i u križima. Bolovi mogu biti različite jačine, od neznatnih, koji prolaze uzme li se tableta protiv bolova, pa do žestokih, nepodnošljivih, zbog kojih se traži hitna liječnička intervencija. Takva je osoba onespo­ sobljena za bilo kakav rad nekoliko dana. Bolovi su grčeviti i zahvaćaju donji dio trbuha, šire se u stranu do križa, koji put i prema bedrima. Donji dio trbuha jako je osjetljiv na sva­ ki dodir. Uz bol se javlja i mučnina pa i povraćanje. Bolovi obično poči­ nju jedan do dva dana prije menstruacije i najčešće prestaju krvarenjem. Koji put mogu trajati i nekoliko dana, do potpunoga prestanka menstru­ acije. Bol se najčešće javlja već s prvom menstruacijom, ali može se javiti i više mjeseci pa i nekoliko godina kasnije. U svakom je slučaju potreban ginekološki pregled, i to što ranije. Kako se bolovi počinju javljati već kod djevojčica od 14 godina, mnoge majke nisu sklone da »tako malo dijete« vode ginekologu. No, liječnik može izvršiti pregled preko debeloga crijeva ne oštećujući djevičnjak (himen). Najčešći su psihički uzroci bolnih menstruacija. Bolovi se javljaju u suviše osjetljivih osoba koje se odgajaju u obiteljima u kojima se najbe­ zazlenijoj bolesti obraća suviše velika pažnja i često se stvara nepotrebna panika. Mnoge djevojčice, mnogo prije nego što su dobile prvu menstruaciju, čuju od starijih žena ili majki kako je menstruacija neugodna i bolna. Stoga dožive prvu menstruaciju a da ih nitko nije obavijestio o toj prirodnoj pojavi i uputio kako da se ponašaju. Budući da se svaka men-

struacija doživljava kao »neugodna pojava«, razumljivo je da će svaki neugodni doživljaj, svaki neugodni osjećaj, pojačati bolove, dok će ih veselje, radost i dobro raspoloženje ublažiti. Sretan brak, naročito rođe­ nje djeteta, gotovo redovito dovodi do nestanka bolnih menstruacija ako su psihogeno uvjetovane. Ako se radi o težim psihičkim poremećajima jake neurotske ličnosti, takve žene »svoju bol« mogu prenijeti na drugi dio tijela (glavobolja, bolovi u predjelu srca i sl.). Osim bolova »na živčanoj bazi«, bolna menstruacija može biti po­ sljedica i drugih poremećaja u tijelu, nenormalnosti u građi zdjelice, upale jajnika, jajovoda i maternice, ciste na jajnicima: dobroćudni i zlo­ ćudni tumori također mogu biti uzrok. Koji put je tome kriv položaj, ob­ lik i veličina maternice, poremećaj u lučenju žlijezda; popratna pojava može biti pothranjenost i slabokrvnost. Liječenje određuje liječnik. Koji put je potreban manji operativni zahvat, nekad su dovoljni savjeti psihoterapeuta. Bol se često smiruje spazmoliticima i analgeticima, tj. lijekovima koji ublažuju ili uklanjaju grčeve i smanjuju osjet bola (Baralgin, Spazmocibalgin, Clofexan). Na kožu donjega trbuha može se staviti topli termofor. Ako to ne pomaže, valja pozvati liječnika.

Bol prilikom spolnoga snošaja
Bol kod žene za vrijeme spolnoga snošaja naziva se dispareunija (dyspareunia). Izraz dolazi od grčke riječi dys, što znači nešto što je po­ vezano s teškoćama, i riječi pareunos, što znači parenje, snošaj. Bolovi prilikom snošaja najčešće su psihički uzrokovani. Psihogeno uvjetovan bol zapravo je svjestan ili nesvjestan otpor žene spram seksu­ alnoga snošaja. Uzroci toga otpora mogu biti različiti: strah od trudno­ će, strah od spolnih bolesti, žena ne želi seksualni odnos jer ne voli par­ tnera, ne sviđa joj se, suviše je grub, nasilan, pijanica. I prva loša iskus­ tva mogu biti uzrok kasnijim smetnjama. Vrijeđanja, brutalnost, nespret­ nost seksualnoga partnera, silovanja, mogu izazvati tako jake psihičke posljedice i takav strah i gađenje spram seksualnoga snošaja da pred­ stavljaju velik problem u liječenju. Prvo loše seksualno iskustvo žena može »plaćati godinama«. Takve smetnje mogu biti i posljedica krivoga odgoja. Pomanjkanje pravoga seksualnog odgoja manje je opasno od krivoga odgajanja i stal­ nog uvjeravanja da je odvratno i grešno sve što je seksualno. Takve oso­ be veoma teško uspostavljaju normalne seksualne odnose. Bolovi za vrijeme spolnoga snošaja nisu uvijek posljedica prvih sek­ sualnih iskustava. Smetnje se mogu javiti mnogo kasnije, često poslije prvih normalnih seksualnih odnosa. Smetnje se javljaju i u braku zbog

bračne monotonije, seksualne dosade, uvijek iste, ukalupljene i banalne seksualne tehnike, bračnih sukoba, stalnih svađa koje dovode do antipa­ tije i osjećaja gađenja prema bračnom partneru. Prva ljubav i stvarna želja za fizičkim dodirom isključuje psihogeno uvjetovan bol. Jakost bola može biti različita, može postojati samo neznatan bol izazvan suhoćom rodnice (vagine), koja nastaje zbog slaboga lučenja so­ kova, sekreta rodnice, a to je posljedica nedovoljnoga uzbuđenja. Ali bol može biti i mnogo jači. Uzrok jačih bolova je stezanje i grčenje mišića rodnice. U najtežim slučajevima javlja se tako jaki grč rodnice i okolnih mišića da se ulaz u rodnicu potpuno zatvori i onemogući ulazak muško­ ga uda (vaginizam). Tada spolni snošaj nije moguć. Grč može zahvatiti i mišiće nogu, koje se tada zgrče, žena sva drhti, osjeća užasan strah i na­ stoji pobjeći. Tako jaki grčevi nastaju uglavnom prije snošaja, a za vrijeme akta vrlo su rijetki. Koji put strah izazvan iznenadnom pojavom neke osobe, paljenje svjetla, iznenadni zvučni podražaji ili hvatanje »in flagranti« može izazvati tako jaki grč da se muški spolni organ ne može izvaditi. Ponekad tek liječničkom intervencijom i davanjem »injekcija« dolazi do popuštanja grča. Bolovi pri snošaju mogu biti uzrokovani i stvarnim bolesnim pro­ mjenama na spolnim organima ili u njihovoj blizini. Bolna nemogućnost izvršenja spolnoga čina može biti posljedica tvrde »neprobojne« djevi­ čanske opne (himena). Uzrok bolova mogu biti ranice na spolnim orga­ nima, tumori, upale i druge promjene, zatim upale u debelom crijevu, hemoroidi, bolesti kože u blizini spolnih organa, promjene na trtičnoj kosti, nenormalan položaj maternice, promjene na jajnicima. Stalan bol pri snošaju nije normalna pojava i takva osoba mora se obavezno liječnički pregledati, najprije kod ginekologa, da se vidi je li »ginekološki sve u redu«. Ako su uzrok bolova tjelesne promjene, liječe­ nje kod ginekologa ili kirurga dovest će do znatnoga poboljšanja ili po­ tpunoga izlječenja. Ako je dispareunija psihogeno uvjetovana, potrebna je psihoterapija. Liječenje može potrajati godinama. Koji put rastava braka ili mijenjanje seksualnoga partnera rješava sve probleme.

Bol u oku
Bolovi u oku posljedica su bolesti oka, ali isto se tako mogu osjećati i kod bolesti koje ne zahvaćaju oko, npr. bolesti nosa, sinusa, krvnih ži­ la, glave, mozgovne opne. Bolovi u oku osjećaju se kao lagan pritisak, bockanje, pečenje, do »nepodnošljivih i neizdrživih«, kako ih opisuju bolesnici.

Jedan njihov oblik prvi je opisao liječnik Horton. kofein i nagle promjene položaja tijela mogu izaz­ vati akutan napad. akutan i vrlo jak bol koji se pojavi iznenada u oku. Bolovi u oku javljaju se i kod nekih vrsta glavobolje. grč vjeđa.Nagao. tada oni sami sebi uka­ paju u oko kapljice pilokarpina. a ako napad traje duže vrijeme. crvenilo lica. oko je tvrdo i jako osjetljivo na pritisak. trodijelnoga živca koji ima tri grane. vrlo često »iz punoga zdravlja«. . Oko je crveno. Neuzimanje lijekova. »poput groma iz vedroga neba«. alkohol. Napad jakih bolova češći je kod bolesnika koji znaju da boluju od kroničnoga glaukoma i koji se liječe. strah od svjetla. U početku su ograničeni samo na jedno oko. Vrijednost očnoga tlaka mjeri se posebnim aparatom: tonometrom. nego sije­ vaju. zahvaćajući čitavu polovinu glave. bjelo­ očnice (skleritis). zjenica proširena a očne vjeđe na­ tečene. Naročito jak napad može za kratko vrijeme dovesti do sljepoće oka. Ako se bolovi počnu javljati kod bolesnika koji boluju od kroničnoga glaukoma. nikotin. Javlja se mučnina i povraćanje. obično zahvaća samo polovinu glave i prati je vrtoglavica. da bi se poslije širili na čelo. Samo najhitnije liječenje mo­ že spasiti vid. nastaju smetnje. bolesti koja se naziva glaukom. jako uzbuđe­ nje. Polovina lica se zacrveni i oznoji. Takav pritisak ubrzo dovodi do trajnoga sljepila. i povraćanje. Bolovi su u napadima i po žestini se ubrajaju među najjače. Jaki bolovi u oku povezani su s bolovima duž perifernih živaca (neuralgija). Ovisno o tome koja je grana za­ hvaćena. slinjenje. ili lijeka sličnoga djelovanja. svrbež. Bolovi su vrlo jaki. bol u licu. obično se pojavi u jednom oku. šarenice (iritis). popratni znakovi mogu biti suženje. čak i potiljak. suženje. dolazi do suženja i otoka očnih kapaka. najčešće je posljedica nagloga povišenja očnog tlaka. U najtežim slučajevima tlak poraste više od 80 mmHg. Bol se najčešće osjeća kao pečenje. mnogi bolesnici kažu da su »užasni«. Liječnik pipanjem prsti­ ma uspoređuje tvrdoću bolesnoga i zdravog oka. Poznata je neuralgija trigeminusa. bockanje. može doći do potpunoga gubitka vida. mučnina. Zbog toga svaki akutni napad glaukoma zahtijeva najhit­ niji prijevoz bolesnika na očni odjel. trgaju. Slabije bolove mogu izazvati upale: upala rožnice (keratitis). nisu stalne jačine. napa­ di se mogu ponoviti nekoliko puta dnevno. Te lijeko­ ve bolesnik mora uvijek nositi sa sobom. najčešće »iz čista mira«. Veći porast tlaka od 3 mm/Hg može izazvati bolove. Vid postaje zamagljen. od kojih jedna ide i na oko. pa se po njemu naziva Hortonova glavobolja. osjet stranoga tijela. Normalne vrijednosti očnoga tlaka nalaze se unutar granica od 15 do 25 milimetara žive (mmHg).

Točan uvid u visinu očnoga tlaka dobiva se mjere­ njem pomoću tonometra Laganim pritiskom jagodicama prstiju liječnik može grubo ocijeniti visinu očnoga tlaka Strano tijelo izaziva tzv. Bol u oku zahtijeva obavezan pregled kod liječnika za očne bolesti. malim boginjama. tada je bol u oku samo propratna pojava bez značenja za dijagnozu bolesti. tifusom. Jedan od najčešćih uzroka bolova u licu jesu pokvareni zubi. Zubo­ bolja se može odraziti vrlo jakim bolovima na površini lica. šuplji- . sinusima. Bol lica koji se širi prema sljepoočnici i prema oku može biti izaz­ van i promjenama u čeljusnom zglobu. tj. malarijom. zglobna gla­ vica donje čeljusti pomakne se iz čeljusnoga zgloba. česta su iščašenja. tzv. Bol u oku može biti povezan sa zuboboljom. »crveno oko«. zbog toga se i nazivaju paranazalni sinusi. Bolove mo­ že izazvati i zub kojem je izvađena zubna pulpa. I upale sinusa mogu izazvati bolove u licu. »Zub mudrosti« može izazvati bol koji se širi prema sljepoočnici i u područje iza oka. zaraznim bolestima. Bolovi lica Bolovi u licu odraženi su bolovi zbog bolesnih promjena u usnoj šupljini. nosu. kao i zubi koji još nisu probili iz čeljusti. oku te koštanim šupljinama. Sinusi su zapravo šuplji­ ne u kostima oko nosa. gripom.

Izrazito jaki napadi bolova u licu. Bolest se naziva herpes zoster i može se pojaviti duž svakoga živca. tjelesna temperatura se povisi. lice postaje crveno. suženje. na koži se pojavljuju vrlo sitni mjehurići. Zubi trgaju. Ispod cakline nalazi se dentin. nastaju jaki bolovi i u oku. bo­ lest se može izliječiti u kratkom vremenu. Dentin obavija zubnu šupljinu u kojoj se nalazi zubna srž ili zubna moždina (pulpa). bolna i otečena. Antibioticima. koji se javljaju redovito iznena­ da. uglavnom penicilinom. Napadi ne­ podnošljivih bolova u području toga živca nazivaju se neuralgija trige­ minusa. bo­ love prati crvenilo lica. Zubna caklina je neosjetljiva na bol i može izdržati vrlo visok pritisak. šupljine su obložene sluznicom i otvorima su povezane s nos­ nom šupljinom. Na licu mogu nastati upale i čirevi. Česta je upala poznata pod na­ zivom crveni vjetar ili erizipel. U napadu glaukoma. Korijen zuba učvršćen je brojnim vlaknima u koštanim šupljinama gornje i donje čeljusti. često se injekcionom iglom vadi gnojni sadržaj iz sinusa (punkcija sinusa). koji izlazi kroz nos. zubnom caklinom. Žvakanjem hrane započinje proces probave. opće osjećanje je loše. U upaljenom sinusu nakuplja se upalna tekućina i vrlo često gnoj. klinastoj kosti i u tzv. režu i me­ lju uzetu hranu. koža na upaljenom mjestu napeta. Uzrok takve neuralgije mogu biti bo­ lesti čeljusti. Pritisak i bolovi u predjelu lica najčešće su posljedica upale sinusa u gornjoj čeljusti (maksilarni sinus). Zubobolja Zubobolja je samo jedan simptom najčešće bolesti čovjeka: bolesti zubi. zubi moraju biti dovoljno tvrdi i neosjetljivi. naro­ čito u određenom položaju tijela. U zubnoj su srži brojne krvne žile i živci. slinjenje. Bolovi oka mogu se proširiti na lice. kratkim valovima. rešetastoj kosti. inhaliranjem. koji čini najveći dio zuba i po građi je sličan koštanom tkivu. mozga. između kutnjaka i više od 100 kg. čeonoj kosti. Zbog toga je njihova površina pokrivena vrlo otpornim slojem. uzrok je virus koji kod djece izaziva male boginje (varičele). Bolovi se javljaju obično kod osoba iznad 35 godina života. posljedica su nadražaja trodijelnoga živca trigeminusa. Takve upale liječe se antibioticima. zubi. sjajna. lice je vrlo često zahvaćeno bolom. u najvećem broju slučajeva uzrok je nepoznat. Da bi mogli zadovoljiti svojoj funkciji. Od nje boluje više od 90 posto stanovništva u civiliziranim zemlja­ ma. grijanjem. . Ako je zahvaćena i očna grana živca. Ako se ne liječi.ne se nalaze u gornjoj vilici. glatka. Upalu toga živca mogu izazvati virusi. mogu nastati teške pa i smrtonosne komplikacije.

S prednje strane vrata nalazi se donji dio ždrijela. Zub postaje neosjetljiv. sinusa. grkljan i dušnik. U toj fazi bolesnici najčešće sami uzimaju različite tablete protiv bolova. . tj. jav­ lja se i odražen bol koji potječe iz tkiva i organa koji su dosta udaljeni od zuba. Kada je sloj cak­ line probijen. Liječenje je obavezno kod zubnog liječnika. kiselina se stvara pod djelovanjem bak­ terija iz ostataka hrane koji se nalaze u nevidljivim udubinama na po­ vršini zuba i između zubi. Bolovi se javljaju samo na naglu pro­ mjenu temperature. zubni karijes. Zna se da zube kvari nakupljanje mlječne kiseline u usnoj šupljini. Manji broj bolesnika javlja se zubaru. češnjak. Pravi uzrok kvarenja još uvijek nije poznat. na tople i hladne nadražaje. nastaje prividan mir. svi živci koji povezuju mozak sa svim organima i tkivima trupa i udova. kvarenje zubi. iako nema živčanih vla­ kana. može izazvati jaki bol. Obič­ no se kaže da je »upaljen živac«. Jača upala. koja je ujedno i glavna zaštita zuba. Kao zubobolja može se odraziti i bol koji potječe od bolesti uha. kuckajući bolovi (pulsirajući). javlja se zbog upale i nadražaja ogranka velikoga moždanoga živ­ ca. veći­ na nastoji da sama »preboli« zbog straha od zubara. kiselina nagriza. U početku takve upale postoji bolnost prili­ kom stiskanja i dodirivanja zuba. Bol u predjelu zuba ne mora potjecati samo od bolesnoga zuba. Bolovi u vratu Vrat se nalazi između glave i prsnoga koša: to je važan i vrlo osjet­ ljiv dio tijela kroz koji prolaze svi »putovi« što povezuju organe glave s ostalim dijelovima organizma. Bolovi su češći navečer i noću. Kroz kičmeni kanal prolazi vratni dio kičmene moždine. Bakterije kroz nastali otvor prodi­ ru sve dublje kroz dentin i u zubnoj srži izazivaju upalu (pulpitis). bolovi se javljaju samo na »živčanoj ba­ zi« a zubi su potpuno zdravi. otapa caklinu. ima sposobnost da bol prenosi. stavljaju tople obloge na lice. To su tzv. U rijetkim slučajevima u zubu se može osjećati i srčan bol. javlja se bol zato što zubni dentin. Oštećenje se sve više produbljuje. naročito ako je izazvana uzročnicima gnojenja. Zubo­ bolja može biti i umišljena. ili pak koriste narodne lijekove: rakiju. Između dušnika i vratne kralješnice nalazi se jednjak. toplina ih obično pogoršava. Poslije se javlja trajan bol. Nakon izvjesnoga vremena bolovi će prestati jer su bakterije u po­ tpunosti uništile zubnu srž. Uz oteklinu u predjelu bolesno­ ga zuba i okolnog tkiva javlja se povišena temperatura i opća klonulost. na dio čeljusti u kojoj se nalazi zub (periodontitis). tj.Najčešći uzrok zubobolje je tzv. Ali razmnožavanje bakterija u usnoj šupljini se nastavlja i one kroz otvor na vrhu korijena mogu prijeći na okolinu zuba. Jaki bolovi praćeni su općim poremećajima u tijelu. oka.

Sa svake je strane dušnika glavna krvna žila koja dovodi krv u mozak. tetivama. smrtonosnu prijetnju: »zakrenuti vratom«. preosjetljivosti tijela na bakterije. Takve bolove nazivaju reumatskim. Liječnik će nastojati pronaći uzrok i odrediti način liječenja. Kada je zahvaćen veliki vratni mišić. zbog naglih promjena tempera­ ture. napeti. jače i trajnije psihičke napetosti. Trenu­ tačno poboljšanje moguće je uzimanjem lijekova protiv bolova i lijekova koji umanjuju napetost mišića. na stražnjoj strani vrata. U blizini su i važni moždani živci. Znatno olakšanje nastaje primjenom top­ line (termofor. »Bolni vrat« može se pojaviti poslije izlaganja hladnoći. topao crijep. vjetru. glava se zbog njegova skraćenja naginje na bolesnu stranu. u mišićima. ali se zna da postoje brojni povodi koji mogu dovesti do promjena. nakon manjih ali učestalih povreda mišića. Liječnik će primijeniti injekcije direktno u oboljeli mišić. zatim ultrazvuk ili neku drugu meto- . sitne čvoriće i čvo­ rove koji na laganu masažu nestaju (miogeloze). fibrozitisom. Mišići zahvaćenoga dijela vrata posta­ ju kruti. Mišići se mogu ukočiti tako jako da vrat postaje potpuno nepokretan. Bol je najčešći u predjelu potiljka. vezivnom tkivu vrata. Budući da su u vratu smješteni mnogi životno važni organi. Bol može biti ograničen samo na neke »bolne točke«. prekomjerne upotrebe mišića. Na tim mjestima sam bolesnik može napipati tvrde. Pravi uzrok tih promjena još se ne zna. sluznim vrećama. To je »krivi vrat« ili tortikolis. promjena na kralješnjicima. U vratu se nalazi štitna žlijezda. Bol i lagana ukočenost vrata javlja se u mnogih ljudi a da za to ne postoje vidljivi uzroci. Bol i kočenje vrata po­ sljedica su promjena u tzv. a može se proširiti i na dio ramena. masnom tkivu. mialgijom. mišićnim reumatizmom. elektična grijalica). razumljiva je uzrečica koja znači krajnju. brojne limfne žlijezde te snažni mišići vrata koji pokreću glavu. vlazi.

Može biti toliko karakterističan za pojedinu bolest da će liječnik postaviti sigurnu dijagnozu već na osnovi samo toga jedinog . mukao ili oštar »poput noža«. kao i dugotrajan. žarenje. Na koži vrata dolazi do gnojnih upala. danima pa i mjesecima. Zabrinutost je razumljiva jer ljudi svaki bol u prsnom košu povezuju sa srcem. U gornjem dijelu vrata osjećaju se bolovi zbog bolesti ždrijela. često bez liječenja. u stijenci prsnoga koša. kao srčani bol. u stražnjem gornjem dijelu vrata. Kod mnogih bolesti dolazi do povećanja tih žlijezda. obično su u grupama i smještene u površinskim i dubljim dijelovima vrata. Povrede dovode do naglih bolova i mogu biti poslje­ dica puknuća hrskavične pločice. Upale zahvaćaju potkožno tkivo i sve organe koji se nalaze u vratu: štitnu žlijezdu. Bol u prsnom košu U liječničkim ordinacijama sve je više uplašenih pacijenata koji se tuže na bolove u prsnom košu. grkljan. umišljeni bol. tj. iščašenja u zglobovima. bol na »živčanoj bazi«. ili u dubini u unutrašnjosti prsne šupljine: može biti kratkotrajan. pe­ čenje. mogu osjećati oso­ be s povišenim krvnim tlakom. bol u vratu bit će samo jedan od znakova upale. koji izazivaju jaki bol i mogu ukazivati na šećernu bolest. staračkih promjena na hrskavičnoj ploči iz­ među kralješnjaka. prilikom upale zglobova kralješnjaka. Bu­ dući da su u ždrijelu vrlo česte upale. Kod starijih osoba bolovi mogu biti trajni ako su uzrokovani staračkim (degenerativnim) promjenama na kralješnjacima. ili se javlja kao paljenje. bol se može osjećati na površini. dušnik. Iako je taj strah najčešće bezrazlo­ žan. npr. A danas su bolesti srca i krvnih žila najčešći uzrok smrti. te trajati satima. I promjene na kralješnici često uzrokuju bolove u vratu. svaku sumnjivu izraslinu u predjelu vrata mora pregledati liječnik. Obavezno je liječenje kod liječnika. Bol u prsnom košu može potjecati od organa smještenih u prsnoj šupljini i tkiva koja sudjeluju u gradi prsnoga koša. pritisak. Zato svako povećanje žlijezda.du fizikalne terapije. Mladi ljudi brzo ozdrave. Žlijezde uglavnom ne bole. ljudi se ipak drže uzrečice: »Opreznost je majka mudrosti«. to je onaj predio vrata gdje se najčešće »smješta« tzv. povremen i u ponavljanim napadima. prijeloma. one mogu biti posljedica bolesti i tada se obično razvijaju postepeno. ali izazivaju strah od zloćudnih tumo­ ra. Bolesnici ih sami napi­ paju. bol može biti tup. U vratu se nalazi gotovo 1/3 svih limfnih žlijezda tijela. Bol u potiljku. na šiji se mogu pojaviti veli­ ki čirevi (karbunkuli).

oblačenje. npr. vilicu. brijanje. obično nakon tjelesnoga ili duševnog opterećenja. može se javiti i cijelom dužinom ruke sve do maloga prsta. nošenja tereta ili bilo koje druge vrste tjelesnoga napora. na rame ili lakat. zbog na­ gloga izlaska iz tople prostorije na hladan zrak. Za postavljanje dijagnoze često treba mnogo više vreme­ na. Bol se širi u vrat. u gornji dio trbuha. Bol opisuju kao da je »te­ ret stavljen na prsa«. naročito u lijevo rame. BOL KOD ANGINE PEKTORIS javlja se naglo i traje kratko vri­ jeme. Zbog osjećaja pritiska i težine u prsima mnogi se više žale na gušenje nego na bol. lagana šetnja. Bol se najčešće širi u lijevu polovinu prsnoga koša. žarenje. onda je tipi­ čan za bolesno stanje koje se naziva angina pektoris ili stenokardija. POVREMEN I KRATKOTRAJAN NAPAD BOLOVA ISPOD PRSNE KOSTI najčešće je uzrokovan bolešću srca. kao mukli bol. šiju. između lopatica. pečenje iza prsne kosti. da čupa grkljan i jednjak. U težim slučajevima postoji osjećaj kao da željezna ruka stišće srce. od nekoliko sekunda do nekoliko minuta. npr. npr. zbog ulaska u hladnu . Taj bol nema »oštrinu« kao zubobolja. hodanja.znaka bolesti. Bol može biti izazvan hladnoćom. U te­ žim slučajevima i najmanji tjelesni napor izaziva napad.Naziv angina dolazi zbog toga što ta riječ na grčkom znači stezati. ali mo­ že biti ograničen samo na jedan dio ruke. Ako se bol javi iz­ nenada. različitih pretraga i konzultacija sa specijalistima. U lakšim slučajevima može se osjetiti kao blag pritisak ili kratkotrajan grč u jednjaku. već se osjeća kao pritisak ili stezanje. ponekad u desnu polovinu prsnoga koša. Karakterističan izgled osobe s napadom angine pektoris Napadi bolova najčešće su poslije tjelesnoga opterećenja: trčanja. Takav napad bolova praćen je tjeskobom i osjećajem straha od bliske smrti. naročito žli­ čicu. koji nastaje nakon »gutanja«.

prestaje sam od sebe. srdžbom. U mjestima gdje postoji služba hitne medicinske pomoći treba zvati hitnu pomoć (telefon 94) iz kuće. Posljedica je umrtvljenje (nekroza) većega ili manjeg dijela srčanog mišića. s radnoga mjesta ili javne površine. Pravovremeno izvršene pretrage mogu spriječiti teške kompli­ kacije. Zabranjeno je svako kretanje. Napad bolova može biti izazvan prejakim emocijama. uzbuđenjem. brigama. Napad angine pektoris može se prekinuti uzimanjem tablete nitroglicerina koja se stavlja pod jezik. nego o jačem oštećenju srčanoga mišića. prema tome gdje se bolesnik nalazi.vodu. no i tada je uzrokovan du­ ševnom napetošću. samo što traje Najčešći put širenja bolova kod angine pektoris i srčanog infarkta . o srčanom infarktu. Osoba kod koje se napad bolova javio prvi put. obavezno mora tra­ žiti liječničku pomoć. češće noću. Ako je naročito jak i traje duže od 15 minuta. uzimanje slado­ leda. Bol je jedan od najvažnijih znakova srčanoga infarkta. vrlo je sličan boli kod angine pektoris. bijesom i prejakom radošću. prostoriju. postelju. tada se ne radi o kratkot­ rajnim i prolaznim smetnjama. zbog pijenja hiadne tekućine. Iznenadan. Takvo stanje naziva se SRČANI INFARKT (infarkt miokarda). ili nakon uzimanja lijeka. Može se javiti i u potpunom mirovanju. I prejako sniženje krvnoga tlaka noću do­ vodi do bolova. zbog hladnoga vjetra. jak i dugotrajan bol ispod prsne kosti ili na lijevoj stra­ ni prsnoga koša može biti posljedica nagloga i potpunog prekida krvoto­ ka u jednom dijelu srčanoga mišića. Nakon mirovanja bol obično prolazi poslije nekoliko sekunda do najviše nekoliko minuta.

Bolesnici su ustrašeni. kod infarkta uopće ne djeluje. već se javljaju nakon dužega ležanja. ko­ ji umiruje bol kod angine pektoris. Često se javlja bol u području međurebrenih živaca. tzv.duže vrijeme. najmanje pola sata. rame. nesumnjivo je najčeš­ ća smetnja zbog koje ljudi dolaze u ambulantu. Bol se može širiti u tr­ buh. često obliveni hladnim znojem. Upale živaca koji izla­ ze iz kičmene moždine (spondiloza). ubod nožem. Takvi »reumatski« bolovi često su povezani s promjenom vremena. Mnoge bolesti »imitiraju« bolove angine pektoris i srčanoga infar­ kta. U blažim slučajevima može imati sve značajke bola prilikom napada angine pektoris. najčešće mrtav. pluća. porebrice. U najtežim slučajevima bol je iznenadan i tako jak da se bolesnik uz vrisak sruši. često i nekoliko sati. može izazvati zabrinutost i sum­ nju na srčani bol. žučnoga mjehura. po­ vraćanjem. Međutim. Bolesnici osjećaju pritisak i druge smetnje u predjelu srca. poremećenim ritmom rada srca i teškim stanjem šoka. koja se osjeća u prsnom košu. peckanje. može . nikada se ne smije zaboraviti da je poremećena probava. Već i sama sumnja na srčani infarkt zahtijeva potpuno mirovanje i prijevoz u bolnicu na nosilima. Vrlo čest uzrok srčanih smetnji je pojačano nakupljanje plinova u želucu i debelom crijevu. vilicu. Najčešće mjesto bola pokazuju oko mliječne bradavice na lijevoj strani. Lažna stenokardija. Nitroglicerin. ali oni nisu veza­ ni uz tjelesni napor. probadanje. uvi­ jek sumnjiva i zahtijeva detaljan liječnički pregled. a nestaju za vrijeme rada i fizičkoga napora. Međutim. Vjerojatnost da se radi o anginoznim bolovima utoliko je manja uko­ liko je veći broj različitih simptoma bolesti. šrafanje. bol se ipak osjeća na površini prsnoga koša i pojačava ga duboko disanje. nagli pokreti tijela. Srčano porijeklo boli ne dolazi u obzir ni onda ako se bol pojačava dira­ njem i pritiskom na površini prsnoga koša gdje se osjeća. kihanje. kašalj. interkostalna neuralgija. koji tada pritišću na ošit i preko njega na srce. Tegobe opisuju kao »ste­ zanje oko srca«. uzrokuju bolove. zida prsnoga koša. Zahvati li lijevu stranu. Takve osobe često imaju i druge smetnje na »živčanoj bazi«: trnjenje ruku i glavobo­ lje. Na lijevoj strani prsnoga koša mogu se javiti bolovi kao posljedica degenerativnih i upalnih promjena na kralješnici. koji put je glavna smetnja otežano disanje pa se bol gotovo za­ nemaruje. Bol u lijevom ramenu rjeđe je srčanog porijekla i češće je uzrokova­ na upalnim i drugim promjenama. Takve osobe smatraju da imaju poremećenu probavu. Velikom vjerojatnošću može se isključiti srčano porijeklo tih smetnji ako se javlja­ ju u vrijeme mirovanja. Infarkt srca može biti praćen i povišenom temperaturom. leda. To mogu biti bolesti kičme. ili lažna angina pektoris. Kod žena bolovi nastaju zbog promjene u dojkama.

Budući da su povrede prsnoga koša česte. pretežno kod žena. može se ja­ viti zbog kile (bruha. dok se u stojećem smanjuju. Jaki bol može se pojaviti iznenada. Bolest nakon više tjedana ili mjeseci spontano nestane. Bolovi mogu zahvatiti cijelu prednju stijenku prsnoga koša. ili se razvija i pojačava postepeno. a bol se pojačava dubokim disanjem.biti trajan ili u napadima. bolest se nazi­ va Tietzeov sindrom. točno iza prsne kosti. Međutim. Bolest se javlja i u većim epidemi­ jama i naziva se Bornholmska bolest (pleurodinija). kašljem ili kihanjem. . tumori. ali može se ponovo javiti. liječi se sredstvima za ublažavanje bolova. koja nastaje kada se kroz proširen otvor na ošitu. na koži duž re­ bara pojave se sitni mjehurići. Zbog straha koji izaziva­ ju. Disanje je bolno. zatim upale mišića i porebrice. Takvi bolesnici pomišljaju na napade angine pektoris. poput »reza nožem«. Bolove u prsnom košu mogu izazvati povrede: prijelom prsne kosti. prijelomi rebara. Bolovi nastaju poslije preboljeloga infarkta i mogu trajati mjesecima pa i godinama. smatra se da su značajne u nastanku bolesti. Bolest traje 5 do 10 dana. tako da i sami bolesnici osjećaju da je to površinski bol. Bolovi se ne javljaju poslije napora i uzbuđenja. psihičke posljedice zapravo su najteža komplikacija toga stanja. Bolest se pojavi nenadano i s jakim bolovima u prsima. nego prilikom na­ glih pokreta tijela. Prema njemačkom liječniku koji ju je prvi opisao. Takve kile dobiju ljudi pretežno iznad srednje dobi. Jaki bol u prsnom košu može biti udružen i s povišenom tjelesnom temperaturom. kroz koji normalno prolazi jednjak. Liječi se tabletama i injekcijama protiv bolova. Bolna osjetljivost prednje stijenke prsnoga koša miže se pojaviti i kod ljudi koji su preboljeli srčani infarkt. davanjem lijekova iglom direktno u oteklinu. Uzrok se još uvijek ne zna. Liječi se lijekovima protiv bolova. provuče dio želuca. Česti je uzročnik virus. može se javiti na jednoj strani prsnoga koša zbog nagloga prskanja poplućnice i ulaska zraka u prostor između pluća i unutarnje stijenke prsnoga koša (spontani pneumotoraks). bol je praćena otežanim disanjem. Ako je uzročnik virus herpesa. može biti udružen s ograniče­ nom oteklinom na tom mjestu. hernije). u predjelu gdje se spaja rebrena hrskavica s prsnom kosti. Bol u gornjem dijelu prednje stijenke prsnoga koša. Bolovi su jači u ležećem položaju. ako je bez povišene temperature. bol potječe od porebrice. Najčešće se javlja u trećem i četvrtom desetljeću. teže je postaviti dijagnozu. Mjesto je osjetljivo na pritisak. Iznenadan i jak bol. osjeća se u samoj stijenci prsnoga koša. blokadama živca i fizikalnom terapijom. Bol u donjem dijelu prsnoga koša. Drugih promjena u tijelu nema. Nitroglicerin ne pomaže. kao i svaki pokret prsnoga koša. primjenom topline. bol je trajniji. bol često dolazi u pravim na­ padima. Zahvaća jedno ili više rebara. a može i nekoliko tjedana.

to su tvorbe poput mjehura. sastoje se od dvadesetak režnjeva i brojnih odvodnih kanalića. smetnje nastaju zbog pojačanoga lučenja hormona. kada postane sposobna stvarati mlijeko. osjetljivost i pritisak u dojkama česte su smetnje nepos­ redno prije i za vrijeme menstruacije. koje lagano nabreknu. Pritisak i bol u dojkama javljaju se već u prvim tjednima trudnoće. bolne. koje se mogu izvana pipati kao sitni čvorići: često ih uspoređuju sa »zrnima sačme«. Mnogi su takve pokušaje skupo platili. Bolesnici se moraju podvrći najrazličitijim bolničkim pretragama. Poslije završene menstruacije tegobe presta­ juU trudnoći su tegobe mnogo jače izražene. Jače lučenje hormona može izazvati stvaranje manjih šupljina u do­ jkama. godine života. . lučevina jajnika. Rastom žlijezda u dojci se postepeno nakuplja sve više masnoga tki­ va. Bila bi najveća greška kada bi po­ jedinac sam postavljao dijagnozu svoje bolesti i sam određivao način li­ ječenja. Takve su do­ jke povećane. tzv. što uzrokuje pojačano nakupljanje tekućine u dojka­ ma. Dojka se u potpunosti razvije tek u trudnoći. Mlječne žlijezde u dojci Lagan bol. Bol u dojkama Dojke se počinju razvijati u doba puberteta pod djelovanjem žen­ skih spolnih hormona. Mliječne žlijezde razvijaju se postepeno. Pretežno se javljaju kod žena oko 40.Postavljanje dijagnoze vrlo je teško. a smetnje se pogoršavaju neposredno prije i za vri­ jeme menstruacije. ciste.

ali i znatno ranije. Po završetku klimakterija čvorići se povuku i tegobe prestaju. Naročito jake smetnje mogu imati gojazne žene pred klimakte­ rijem; tada osnovni problem postaje strah od zloćudnoga tumora. Zbog toga što i zloćudni tumori izazivaju slične smetnje, već prilikom prve po­ jave čvorića valja postaviti točnu dijagnozu. Promjene u dojkama nazi­ vaju se cistični mastitis ili cistična dojka. Olakšanje se može postići noše­ njem tvrdih prsluka i, razumije se, lijekovima koje propiše liječnik. Izrazito jaki bolovi u dojkama javljaju se u žena između 20. i 40. go­ dine života; uzrokovani su nadražajima međurebrenih živaca (interkostalna neuralgija), dolaze povremeno i u jakim napadima. Budući da se češće javljaju u lijevoj dojci, mogu se zamijeniti srčanim bolovima. Tak­ vi bolovi nazivaju se bolna dojka, bolna sisa, ili mastodinija. Bol u dojci povezan je i s jakom osjetljivošću kože u predjelu dojke, tako da je i sam dodir dojke jako bolan. Slične smetnje mogu nastati i na psihogenoj osnovi, naročito kod histeričnih žena, za vrijeme trudnoće, dojenja i seksualnih uzbuđenja. Bol u dojci može se javiti i zbog jačega fizičkog naprezanja, naroči­ to fizičkoga rada kada se upotrebljava ruka; tada je zapravo posljedica bolova u velikom prsnom mišiću. I upale dojke uzrokuju jake bolove; upale se uglavnom javljaju kod žena koje doje. Uz bol nastane otok, dojka postane crvena, topla i sve bolnija, tjelesna temperatura je povećana. Potrebno je nastaviti izdajanjem mlijeka. Upaljenu dojku valja zavojem podići i na nju stavljati hladne obloge. Ako je liječenje započelo pravovremeno, napredak boles­ ti može se spriječiti antibioticima. Stvori !i se veća nakupina gnoja, po­ treban je kirurški zahvat. Dojiljama se mogu začepiti žljezdani kanali; tada se stvaraju velike šupljine (ciste), čak veličine šake. U tako promijenjenoj dojci također može doći do upale; zastoj mlijeka ili nedovoljno izdajanje pogoduju razvoju upale. U dojkama se javljaju dobroćudni i zloćudni tumori. Rak dojke, ko­ jega se žene najviše boje, uglavnom raste bezbolno. To je i osnovni raz­ log zbog čega se većina žena prekasno javlja liječniku. Valja se držati pravila da je već sama sumnja na tumor dovoljan razlog za liječnički pregled. Današnja medicina može u kratkom vremenu postaviti sigurnu dijagnozu bolesti.

Bol u trbuhu
Trbušna šupljina je prostor između prsnoga koša i male zdjelice. Mišićna ploča, nazvana ošit ili dijafragma, koja inače služi za disanje; odjeljuje prsnu šupljinu od trbušne. U trbušnoj šupljini nalaze se mnogi

organi. Ispod ošita s desne strane, pokrivena rebrima, nalazi se jetra sa žučnim vodovima i žučnim mjehurom. U srednjem dijelu gornjega trbu­ ha i nešto više prema lijevoj strani: želudac. Na lijevoj strani, duboko is­ pod rebra je slezena. Iz završnog dijela želuca odlazi dvanaestopalačno crijevo, koje prelazi u tanko crijevo. Tanko crijevo ispunjava najveći dio trbušne šupljine i u desnom donjem dijelu trbuha prelazi u debelo crije­ vo. Debelo crijevo ide prema gore sve do jetre, zatim prelazi u poprečno debelo crijevo, koje na lijevoj strani trbuha prelazi u tzv. silazno debelo crijevo. Od želuca do male zdjelice crijeva su pokrivena trbušnom mara­ micom koja služi kao skladište masti i štiti crijeva od ozljeda i upala.
I. Gornji trbuh, II. Srednji trbuh, III. Donji trbuh

Ispod želuca nalazi se žlijezda gušterača. Na stražnjem zidu trbušne šupljine, s lijeve i desne strane, po jedan je bubreg, iznad kojih su nad­ bubrežne žlijezde. Sredinom trbuha prolazi glavna tjelesna arterija, tr­ bušna aorta, iz koje odlaze arterije za pojedine organe. U visini pupka aorta se dijeli u dva kraka, od kojih svaki odlazi u jednu nogu. Osim ar­ terija, u trbuhu se nalaze i brojne vene koje vraćaju krv prema srcu. Na donjem dijelu trbuha, više sprijeda, nalazi se mokraćni mjehur. Kod že­ na se ispod njega nalazi maternica, a u blizini su jajnici i jajovod. Bol u trbuhu (abdomenu) najčešći je i najvažniji znak bolesti orga­ na i tkiva smještenih u trbušnoj šupljini. Sva tkiva i svi organi nisu jed­ nako osjetljivi na bol. Neka su tkiva vrlo osjetljiva, dok su druga gotovo neosjetljiva. To je jedan od razloga što bol u trbuhu može biti različite jačine, od neznatne, do bola koji bolesnici opisuju kao »užasan i nepod­ nošljiv«. Jačina bola ne odgovara uvijek težini i opasnostima koje prije­ te od bolesti koja ih je uzrokovala. Tako će čak i jača razaranja jetre ili bubrega izazvati samo lagan osjećaj neugodnosti, dok će jedva vidljiv kamenčić u mokraćovodu izazvati neizdržljiv bol. Sifilis živčanoga susta-

Organi u dubini trbušne šupljine: 1. Desni bubreg, 2. Nadbubrežna žlijezda, 3. Lije­ vi bubreg, 4. Donja šuplja vena, 5. Trbušna aorta, 6. Desni mokraćovod, 7. Presječen završni dio de­ belog crijeva, 8. Mokraćni mjehur

Organi na površini trbušne šupljine: 1. Desni režanj jetre, 2. Lijevi režanj jetre, 3. Žuč­ ni mjehur, 4. Želudac, 5. Ošit, 6. Slezena, 7. Po­ prečno debelo crijevo, 8. Uzlazno debelo crijevo, 9. Silazno debelo crijevo, 10. Crvuljak, 11. Tanko crijevo

va, kronično oboljenje koje može trajati desecima godina, može izazvati vrlo jake bolove u trbuhu. Ali u trbuhu postoje »potpuno tihi dijelovi« u kojima i opsežna razaranja ne odaju gotovo nikakve znakove bolesti. Bol u trbuhu može biti mukao, tup i dugotrajan, uvijek iste jačine; može biti i grčevit, tj. raste u svojoj jakosti, da bi nakon kraćeg ili dužeg vremena popustio, nestao i ponovo se javio nakon određenoga vremena. Takvi grčeviti bolovi uglavnom zahvaćaju šuplje organe: crijeva, želu­ dac, žučni mjehur, žučne vodove, mokraćne putove. Bol u trbuhu može se javiti točno na mjestu gdje se nalazi bolestan organ. Bolesnici sami pokazuju mjesto na kojem osjećaju najjači bol. Ako bolesnik nije potpuno siguran gdje se nalazi mjesto najjačeg bola, liječnik će to pipanjem trbuha ubrzo ustanoviti. Međutim, postoji i tzv. »prenesen bol«, tj. bol se ne osjeća na mjestu gdje je bolestan organ, ne­ go se širi i osjeća na znatno udaljenim mjestima. Tako se, npr., bol iz žučnog mjehura može osjećati kao bol ispod lopatice ili u desnom rame­ nu, bol zbog bubrežnog kamenca može se osjećati u mudu (testisu), želu­ čana bol u predjelu srca, bol gušterače u leđima. Bol može zahvatiti i ci­ jeli trbuh, tada bolesnik ne može odrediti mjesto gdje ga osjeća; obično kaže da ga boli »cijeli trbuh«. Bol u cijelom trbuhu nije tako čest kao bol u pojedinim, ograniče­ nim dijelovima. Bol u cijelom trbuhu izazivaju ove bolesti: UPALA POTRBUŠNICE (peritonitis), izaziva jaki bol. Potrbušnica je tanka opna koja oblaže čitavu unutarnju stranu zida trbušne šuplji­ ne te potpuno ili djelomično sve organe u trbušnoj šupljini. Nadražaj

potrbušnice izaziva jaki bol. Potrbušnicu mogu nadražiti tekućine i ke­ mijske tvari kao što su želučani sok, žuč, sok gušterače; bakterije mogu izazvati upalu potrbušnice i jake bolove. Do nadražaja i upale potrbuš­ nice najčešće dolazi puknućem šupljih organa u trbušnoj šupljini. Naj­ češći je uzrok upala slijepoga crijeva, u više od 40 posto svih slučajeva upale potrbušnice. Slijede upala žučnoga mjehura, gušterače, puknuće čira na želucu i dvanaesniku, povrede trbuha, upale nastale poslije ope­ racije, ginekološke bolesti, zapletaj crijeva. Upala potrbušnice može biti ograničena na trbuh. Zbog puknuća šupljih organa odmah nastaje reak­ cija cijele potrbušnice; javlja se iznenada vrlo jak bol; trbušna stijenka postaje napeta i tvrda >poput daske«. Pojačan bol izaziva svaki pokret tijela; bolesnik mora mirno ležati sa savijenim nogama u koljenima. Op­ će stanje bolesnika je loše.Takav nalaz liječnici označuju imenom »akut­ ni abdomen«; naziv nije dijagnoza bolesti, već samo ukazuje na hitnost slučaja, tj. da se u trbuhu zbiva nešto naglo i opasno i da je potrebna hit­ na i neodgodiva kirurška intervencija. Do bola u cijelom trbuhu može dovesti i jača upala crijeva: griža, otrovanje hranom. Čak i početak upale slijepoga crijeva može u početku dati sliku bolova u cijelom trbuhu, da bi se bol tek poslije ograničio na mjesto na kojem se slijepo crijevo nalazi. Zapletaj crijeva (ileus) također izaziva bol u cijelom trbuhu; nastaje uvijek kada je spriječen prolaz crijevnoga sadržaja kroz crijeva. Uzrok može biti prestanak valovitoga gibanja crijeva, začepljenje crijeva stra­ nim predmetom, pritisak na crijeva izvana. Osjetljivost na hranu (alergija) može izazvati uglavnom grčeviti bol u trbuhu, praćen povraćanjem i proljevom; prate ga i promjene na koži u obliku »crvenih mrlja«, svrbeža, crvenila. U rijetkim slučajevima bolo­ vi mogu biti tako jaki da daju sliku akutnoga abdomena. Stalan pritisak i bol u cijelom trbuhu može uzrokovati i jače nakup­ ljanje plinova u crijevima (meteorizam). Bolovi u cijelom trbuhu mogu izazvati i zarazne bolesti, šećerna bo­ lest, različite vrste slabokrvnosti, povećanje masnih tvari u krvi, sifilis živčanoga sustava, otrovanje olovom. Svaki slučaj bolova u trbuhu zahti­ jeva liječnički pregled. Pravovremeno započeto liječenje može spriječiti brojne komplikacije, često smrtonosne. Bol u gornjem dijelu trbuha najčešće je posljedica bolesnih promje­ na u organima koji se nalaze u tom dijelu trbušne šupljine. U srednjem gornjem dijelu trbuha, koji se naziva žličica, najčešće se osjeća bol iz želuca i obično zahvaća područje lijevo ispod rebara. Na tom mjestu osjeća se bol zbog gladi, kao i bol zbog pretjeravanja u jelu i piću. Čir na želucu i dvanaesniku također je čest uzrok bolova. Bol je jači na prazan želudac. Uzimanje manjeg obroka hrane obično ga stišava. Al-

koholna pića, crna kava i pušenje pogoršavaju stanje. Bol se kod čira na dvanaesniku javlja oko pupka s desne strane. Rak na želucu može ali ne mora imati bol kao rani znak bolesti. U početku su to blage smetnje koje se obično opisuju kao »smetnje proba­ ve«, osjećaj punoće u želucu uz neznatne bolove. Bolovi mogu biti i jaki i podsjećati na bolove kod želučanog čira. Grčevit ili stalan bol, kod starijih ljudi, u gornjem trbuhu, najjači oko pupka, može biti uzrokovan promjenama na krvnim žilama trbušne šupljine. Sužene krvne žile, najčešće zbog arterioskleroze, ne dovode do­ voljno krvi u probavne organe. Bol nastaje ubrzo poslije jela, najkasnije pola sata, i traje do dva sata. Zbog bolova, koji mogu biti vrlo jaki, bo­ lesnici uzimaju sve manje obroke jer postaju svjesni da bol uzrokuje po­ jedena hrana. Posljedica je postepen gubitak na težini; s vremenom se razvije stanje pothranjenosti. Takve bolove u trbuhu nazivamo angina abdominalis. Mnogi se tuže na osjećaj pritiska i punoće u želucu, tj. u gornjem di­ jelu trbuha, neposredno poslije jela. Za razliku od abdominalne angine, bolovi nisu jaki, više se osjeća nadutost, tup pritisak, punoća. Uzroci takvih smetnji mogu biti različiti. Želudac zdrave osobe uvijek se raširi (relaksira) prilikom uzimanja hrane, tako da tlak ne prijeđe određenu granicu. Kod bolesnika na »živčanoj bazi« želudac se ne širi; zato nasta­ je osjećaj povećanoga pritiska i punoće. Slične smetnje imaju bolesnici koji boluju od raka na želucu. Uzrok je i povećano nakupljanje plinova u želucu i crijevima. Povećana količina zraka u želucu može nastati kod osoba koje suviše brzo jedu i zbog toga gutaju mnogo zraka. Do pojača­ noga gutanja zraka dovodi pušenje i žvakanje gume. Dio zraka iz želuca izbacuje se podrigivanjem, ili prelazi u crijevo, što se čuje kao »kruljenje u želucu«. Pojačano nakupljanje plinova u debelom crijevu također iza­ ziva osjećaj punoće, pritiska i jačih bolova u gornjem dijelu trbuha. Priti­ sak zrakom napunjenoga debelog crijeva na ošit može izazvati smetnje koje podsjećaju na bolove kod angine pektoris, a može uzrokovati i dru­ ge srčane smetnje.
Normalan položaj želuca (3) s obzirom na ošit, Crtež 1 i 2 prikazuje oblike kile želuca

1

2

3

Čest uzrok bola u gornjem trbuhu je kila (bruh) ošita (dijafragmalna hernija). Ošit ima nekoliko otvora kroz koje iz prsne u trbušnu šupljinu prolaze jednjak, velike krvne žile i živci. Najznačajniji je otvor kroz koji prolazi jednjak. Veze koje na tom mjestu drže jednjak mogu olabaviti, zbog čega se otvor proširi. Kroz prošireni otvor u prsnu se šupljinu može uvući dio želuca ili cijeli želudac, pa čak i dijelovi crijeva. Najčešće pro­ lazi samo gornji dio želuca, i to u određenom položaju tijela. Smetnje se javljaju i pogoršavaju u ležećem položaju, naročito noću, uglavnom ne­ posredno ili najkasnije pola sata nakon lijeganja u krevet. Javlja se priti­ sak i bol u gornjem trbuhu, često ispod prsne kosti, zatim smetnje gutanja, podrigivanje, žgaravica i bol prilikom sagibanja tijela ili nošenja teš­ koga tereta. Tupi bol u gornjem trbuhu može se javiti kod bolesnika kojima je operiran želudac, tj. kojima je djelomično ili potpuno odstranjen želu­ dac. Bol s mučninom i slabošću javlja se nekoliko minuta poslije uzima­ nja hrane. Smetnje mogu nastati i nakon 1 do 2 sata poslije jela, s osjeća­ jem jake gladi i drhtanjem. Takvi napadaji mogu se spriječiti uzimanjem šećera i hrane koja zasićuje. Bol u lijevom gornjem trbuhu, ispod lijevoga rebranog luka, može biti uzrokovan povećanom slezenom. Bol u gornjem trbuhu, s desne strane, mnogo je češći i može potjecati zbog bolesti žučnoga mjehura ili upale porebrice, koja na tom mjes­ tu oblaže ošit (dijafragmalni pleuritis). Nakupljanje gnoja između ošita i gornje površine jetre može dovesti do »začahurivanja« nakupine gnoja tzv. apscesa. Tumori i bolesti jetre također uzrokuju bolove u desnom gornjem dijelu trbuha. Jaki bol, pretežno u sredini trbuha, koji se često širi u razne dijelove tijela, može potjecati od proširene glavne krvne žile (aorte). Takva mjes­ timična proširenja arterija nazivaju se aneurizme. Bol se javlja naglo ili se razvija postepeno, naročito nakon jačega tjelesnog opterećenja, pre­ težno u starijih ljudi. Bol se širi u noge, leđa i vrlo često u debelo meso. Mnogi koji su se tužili na bol u stražnjici imali su proširenu trbušnu aor­ tu. Mlađe osobe tuže se na bolove koji kucaju poput srca. To je tzv. »pulsirajuća trbušna aorta«. Takava bol samo podsjeća na spomenuti bol, ali tu nema nikakvoga proširenja aorte, ne pipa se nikakav »tu­ mor« ; takav se bol uglavnom javlja u neurotičnih žena koje su mršave, pa se aorta može lijepo pipati prstima. Nagao i vrlo jaki bol u području žličice, koji nastaje iz »čista mira«, žestine »poput uboda nožem«, često poslije obilnijega obroka, poslije pijenja tekućine i sagibanja tijela, karakterističan je za puknuće čira na želucu ili dvanaesniku (perforacija čira). Potrebna je najhitnija kirurška intervencija.

Nagao i jak grčevit bol ispod desnoga rebranog luka, često praćen povraćanjem, a zatim i žutom bojom kože, najvjerovatnije potječe od žučnih kamenaca; češći je u gojaznih žena. Nagao jak i grčevit bol koji dolazi »kao grom iz vedra neba«, desno ili lijevo u slabinama i širi se desnom ili lijevom stranom trbuha i u mu­ da, najvjerojatnije potječe od bubrežnih kamenaca. Bol je redovito pra­ ćen povraćanjem, blijedom i oznojenom kožom; opisivan je kao neiz­ držljiv. Nagli, jaki i tupi bolovi u sredini trbuha ili u gornjem dijelu trbuha, koji se šire poput pojasa po trbuhu, često u lijevu lopaticu i lijevo rame, mogu potjecati od nagle upale gušterače.

Upala gušterače (pankreatitis) čest je uzrok jakih bolova u trbuhu. Smještena je ispod želuca i jed­ nim dijelom nalazi se u prostoru koji okružuje dvanaestopalačno crijevo

U donjem dijelu trbuha, s desne strane, nalazi se slijepo crijevo. Upala slijepoga crijeva nije samo čest uzrok bolova u trbuhu nego je i velik problem za prepoznavanje bolesti. Od svih bolesti koje izazivaju sliku tzv. »akutnog abdomena«, upala slijepoga crijeva ne samo što je najčešća nego je i najpodmuklija. Od 700 ljudi jedan će čovjek sigurno u toku godine oboljeti od akutne upale slijepog crijeva. Bol je u početku najčešće ograničen u gornjem dijelu trbuha, oko pupka, i redovito pra­ ćen mučninom i povraćanjem. Kako se javljaju i grčevi s proljevom, mnogi smatraju da su »pokvarili želudac«. Tek se poslije bol ograniči na desni donji dio trbuha. Već i sama sumnja na upalu slijepoga crijeva za­ htijeva najhitniji liječnički pregled. Liječenje: kirurško odstranjenje upa­ ljenoga crvuljka slijepog crijeva. Bol u tom području ne mora uvijek potjecati od slijepoga crijeva. U desnom donjem trbuhu bol može uzrokovati ograničena upala tankoga i debelog crijeva. Kod mladih djevojaka, između dvije menstruacije, poja­ vi se nagao i jak bol, koji ubrzo sam prestane, uzrokovan izbacivanjem jajašca iz jajnika. Uzrok bolova u donjem dijelu trbuha mogu biti bolesti crijeva, lim­ fnih žlijezda; upale živaca i mokraćnoga mjehura, tumori. Valja sporne-

nuti nagao i žestok bol u žena u donjem dijelu trbuha, često u križima, praćen blijedom bojom kože, koja postaje hladna i orošena hladnim znojem (šok). U stojećem stavu nastane vrtoglavica i ubrzo gubitak svi­ jesti. U ležećem stavu bolesnica se bolje osjeća. To može biti vanmaterična trudnoća i jako krvarenje. Potrebna je najhitnija operacija, prema to­ me i najhitniji transport u ležećem položaju. U trbuhu je čest tzv. umišljen bol. U trbuhu se mogu osjećati bolovi koji potječu iz organa izvan trbuš­ ne šupljine, npr. od srca. Bol srca uopće se ne mora osjećati u prsima; u nekim slučajevima osjeća se isključivo u trbuhu, uglavnom u gornjem di­ jelu trbuha. Mnogi mjesecima pa i godinama smatraju da imaju »pore­ mećenu probavu«, da imaju »katar želuca«, a sve njihove smetnje potje­ ču iz srca. Ljudi smatraju da se radi o smetnjama iz želuca, u što su još više uvjereni jer se bolovi javljaju poslije obilnijih obroka, a podrigivanje smanjuje bolove. Poznato je da pravi napadi angine pektoris vrlo često dolaze poslije obroka. Svaka smetnja probave - koja se duže vrijeme i povremeno osjeća u žličici ili u prsnom košu - sumnjiva je na bolest krvnih žila srčanoga mišića.

Bol u ramenu
Sve više pacijenata tuži se na bol u ramenu s otežanim ili onemogu­ ćenim kretnjama u ramenom zglobu. Bolovi se koji put javljaju postepe­ no i bolesnici uzimaju tablete protiv bolova ili griju rame crijepom, termoforom i sl. Mnogo češće bolovi se javljaju naglo, akutno i mogu biti toliko jaki da ih bolesnici opisuju kao neizdržljive, naročito noću. Pod­ ručje ramena jako je osjetljivo na dodir i pipanje, a svako pokretanje ru­ ke je bolno, ograničeno, naročito podizanje ruke u stranu. Nekima je rameni zglob potpuno blokiran. Vanjskih promjena na koži nema. Ruka se obično nalazi u karakterističnom prisilnom položaju, tako da je nadlak­ tica priljubljena uz tijelo, a podlaktica savijena u laktu; bolovi se mogu širiti u vrat i ruku, sve do šake. Mnogi uzroci mogu dovesti do bolnoga ramena. Liječnik će postav­ ljati pitanja: da li je to povreda ramena, kakvo je zanimanje bolesnika, da li je bolesnik vozač. Danas je vrlo čest uzrok bolova u ramenu vožnja automobilom kraj otvorenoga prozora. Rijetko će koji vozač sam na to pomisliti jer se bolovi ne javljaju u toku vožnje, nego tek drugi dan, ili kada dođe u toplu prostoriju. Vožnja sa zatvorenim prozorom i korište­ nje ventilacije koju ima automobil, znatno će smanjiti broj bolesnika ko­ ji se tuže na bolove u ramenu. Međutim, što je s bolovima koji nastaju bez jasnoga i vidljivog raz­ loga. Koji su uzroci tako česte pojave bolnog ramena?

to su diri­ genti. To je tzv. ličioci. često pretjerana upotreba. kao što su indocid. u okolnom tki­ vu zgloba često dolazi do taloženja vapna.Rameni zglob je najviše upotrebljavani i najpokretniji zglob tijela. Bolno rame najčešće se javlja između 40 i 50 godina. viseći zglob. u kojem se mogu izvoditi pokreti u svim smjerovima. Može se . Liječenje ovisi o težini bolesti. Bolno rame češće je na desnoj strani. do promjena u sluznim vrećama koje podmazuju zglobove. butazolidin. Do sličnih promjena ne dovodi samo prejako opterećenje ramenoga zgloba nego i dugotrajno mirovanje. violinisti. Kako je naročito osjetljiva tetiva mišića koji podiže ruku u stranu. u zglobnoj čahuri i u samom koštanom tkivu. promjene se mogu javiti i u osoba za koje se smatra da ne rade teži fizički posao (daktilografi). Tim pokretima čovjek se služi svakodnevno. U mnogim zvanjima radna sposobnost ovisi o dobroj pokretljivosti ramenoga zglo­ ba. Blaži slučajevi uspješno se liječe protuupalnim lijekovima. aspirin. kao i nenormalno optereće­ nje ramenoga zgloba s vremenom dovodi do istrošenja (degeneracije) tkiva. tesari. kod osoba ko­ je jače opterećuju rameni zglob može se javiti znatno ranije. Pojavljuje se nakon imobilizacije u gipsanom zavoju. Neprekidna. kuglasti. U promijenjenom tkivu može doći do napuknuća ili potpunoga prekida tetiva i mišića.

Ako upala zahvaća samo rameni zglob. To može biti posljedica promjena na kralješnici. u nekim slučajevima pomažu hladni oblozi. gušterače. Zato se bolesnici ne smiju liječiti bez upute liječnika. Liječenje: prekida se prijenos štetnih živčanih podražaja. Šaka postaje hladna. Bol ramena i šake može se javiti istovremeno. prekida se refleksni luk. otečeno i toplo rame znak je akutne upale. To se najbolje postiže blokadama živca pomoću lijeka novokaina. primjenom struje. Bol u laktu Lakat obuhvaća područje prijelaza nadlaktice u podlakticu. topla i bolna. koja može biti posljedica gnojnoga oboljenja u organizmu ili ranjavanja. gnojnih upala na ruci. Rjeđi je bol u ramenu kod bolesti drugih organa. Mnoge bolesti mogu odraziti bol u ramenu: upale živca. Naročito je otežano i bolno stiskanje šake. koža tanka. Uz otežanu pokretlji­ vost i bol u ramenu. ali tada su obično zahvaćeni još neki zglobovi. Bolno. U više od 80 posto slučajeva bol u ramenu je posljedica promjena u samom ramenu. Šaka je u početku la­ gano otečena. Takvi podraža­ ji djeluju na krvne žile i izazivaju promjene u prokrvavljenosti. Koža je otečena. ili se bolesne promjene razvijaju. primjenjuje se i rendgensko zračenje i ultrazvuk.koristiti toplina u obliku termofora. porebrice. Daju se lijeko­ vi koji ublažavaju bol i sprečavaju razvitak upalnih promjena. zračenja. može doći do potpunoga oporavka. npr. crvena i topla. bolesti želuca. a time i u ishrani tkiva. tj. prsti na rukama se koče. angine pektoris i srčanoga infarkta. angine pektoris ili poslije infarkta srca. Nad­ laktica i podlaktica vezane su zglobom koji čine tri kosti: jedna nadlaktična i dvije podlaktične. često udaljenih organa i tkiva. Opće stanje organizma je poremećeno i redovito praćeno povišenom temperaturom. srčanih bolesti. npr. Dolazi i do kirurških postupaka da bi se ponovo uspostavila pokretnost zgloba. dolazi i do promjena na šaci. Smatra se da bolest nastaje zbog živčanih podražaja (refleksa) koji dolaze u rame iz bolesnih. blije­ da. oštećenja mozga. po­ slije prijeloma kosti na ruci. Injekcije se mogu davati u sam rameni zglob. Poslije otok splašnjava i bolovi se smanjuju. vrlo rijetko upala slijepoga crijeva. obično je riječ o gnojnoj upali. U desnom ramenu najčešće se odražava bol iz žučnoga mjehura. Bol u lijevom ramenu može se javiti kod srčanih bolesti. Lijekovi se često daju injekcijom direktno u bolesno područje. refleksan iz drugih bolesnih orga­ na. važna je i medicinska gimnastika. Takve promjene mogu se javiti kod reumatske groznice. . U sve­ ga 15 posto slučajeva bol je odražen.

Kada bolovi popuste. npr. Zbog stalne. Ako je bol vrlo jak. takav se lakat naziva i »rudarski lakat«. kod ljevaka na lijevoj ruci. Obično nastaju nakon uzas­ topnih ozljeda. . koji osim lakatnoga zgloba zahvaćaju i druge zglobove. Bol i znakovi upale. prijelomi kostiju. često pretjerane upotrebe tih mišića. gnojna upala sluzne vreće. Bol praćen elastičnim otokom na samom vrhu lakatnoga zgloba može nastati zbog upale sluzne vreće. dok velik broj bolesti prate promjene kao što su oteknuća. promjene boje kože. mehaničari. tj. a može se širiti u podlakticu. Otok nastaje zbog nakupljanja te­ kućine u sluznoj vreći. smanjiti upalu i vježbama održati pokretnost zgloba. pa se u sportskoj medicini upotrebljava izraz »tenisački lakat«. S obzirom na učestalost tih promjena kod rudara. Bol se naročito pojačava gibanjem u laktu. normalna pokret­ nost zgloba održava se vježbama. tada se u početnoj. najvjerojatnije su znaci akutne reumatske upale. Koji put bolovi mogu biti toliko jaki da onemogu­ ćuju rad. to može biti gnojna upala zgloba ili okoline zgloba. Bolove u laktu često izazivaju ozljede. kod dešnjaka na desnoj. Takvi su bolovi kod ljudi koji u svom zvanju češće upotrebljavaju kretnje u lakatnom zglobu: ko­ pači. Na tom mjestu završavaju i vežu se na kost te­ tive mišića koji opružaju podlakticu i šaku. crvenom i toplom kožom te ograničenim kretanjima. Bol u predjelu lakatnoga zgloba najčešće se javlja na vanjskoj strani donjega dijela nadlaktice. iščašenje zgloba.Mnoge bolesti mogu izazvati bol u predjelu lakta i u njegovoj bližoj okolini. npr. Sluzne vreće svojom lučevinom podmazuju zglob i sprečavaju trenje između pojedinih sastavnih dijelova. Promjene su karakte­ ristične kod sportaša. Bol koji je praćen oteknućem zgloba. znak je upale lakatnoga zgloba. javljaju se manje. Bolesne promjene javljaju se na onoj ruci koja se češće upotrebljava. Osnovni cilj liječenja: ublažiti bol. daju se i injekcije koje ublažuju upalu. udaraca u predjelu lakta. zubari koji pretežno vade zube. učestale i neprimjetne ozljede na mjestu gdje se tetiva veže na kost. Ako su takve promjene ograničene samo na jedan lakatni zglob. reumatske groznice. Neke bolesti izazivaju samo bolove bez drugih uočljivih znako­ va. S vremenom na tom mjestu dolazi do upala i taloženja vapna u tetivu (epikondilitis). koljeno ili zglob šake. imobilizira se u gipsanom koritu. akutnoj fazi zglob učini nepokretnim. u predjelu zgloba i njegovoj bližoj okolini mogu se pojaviti promjene: na­ kupljanje krvi ili tekućine u zglobu. Ovisno o jačini udaraca. Takve promjene na vrhu lakta mogu biti potpuno bezbolne. Poslije se bol ublažuje injekcijama koje se daju direktno u bolno područje. Mjesto je na pritisak bolno. deformacije i gubitak funkcije zgloba.

U težim slučajevi­ ma dolazilo je do jakoga i nepodnošljivoga bola. naročito na vršcima prstiju. ili »umrtvljenje« prsta i šake.Bol šake i prstiju Ako se isključe povrede. Takve upale nazivaju se flegmone. Prije neko­ liko desetaka godina takve upale bile su čest uzrok smrti jer su bakterije prodirale u krv pa je nastalo »otrovanje krvi« (sepsa). trnom. Kod muškaraca srednjih godina. naziva se Raynaudova bolest. a ugrožava i život. Od mjesta bola »putuje« crvena pruga duž ruke. npr. U prstu se ubrzo osjeti bol koja »tuče« i postaje sve jača. povremena stezanja krvnih žila (arterija). dio nokta mora se odstraniti. Postoje lijekovi koji šire krvne žile. ili su tek neznatno izraženi. premda se mogu javiti i na nogama. Takva se upala naziva panaricij. U blažim slučajevima javlja se samo trnjenje. Bolovi uglavnom ne postoje. da bi se ponovo javile nakon rada. pečenje. što sve može biti praćeno drhtanjem ili ukočenošću ša­ ke i prstiju. zbog nedovoljne prokrvljenosti može doći do propadanja tkiva (gangrena). navečer. Prvenstveno ih uzrokuje hladnoća. kao što su ubodi iglom. Gnojne upale u šaci i prstima često su praćene kucajućim bolovima. trnjenjem. upale su najčešći uzrok bolova u šaci i prstima. mravinjanjem i sl. Na svu sreću. Prsti su najčešće ukočeni ujutro. škaricama. tako da šaka i prsti ne dobivaju dovoljno krvi. ali uspjesi nisu najbolji. To su upaljeni limfni putovi. Danas su komplikacije znatno smanjene zahvaljujući antibioticima. Ozljede koje nastaju prilikom manikiranja dovode do gnojenja i ja­ kih bolova u predjelu korijena nokta. a narod je naziva kukac. Prema francuskom liječniku. Potrebno je mirovanje šake i hitno liječenje. pojačane u toplom krevetu. Na poslu smetnje obično prolaze. šaka i prsti postaju crveni. bockanjem. Ako napad traje duže vrijeme. Već i neznatna ohlađenja kože mogu izazvati jaka. Promjene pretežno zahvaćaju ruke. Nakon nekoliko minuta krvne se žile naglo prošire. smetnje se očituju svrbežom kože. a bol se pojača. čuvati se hladne vode. Ako se ne spriječi dalje širenje. Valja se čuvati hladnoće. a naročito kod žena između 35 i 55 godina života. Najčešće na­ staje poslije sitnih povreda. kukac jako boli pa bolesnik dolazi liječniku prije nego što nasta­ nu komplikacije. Pro­ mjene nastaju »na živčanoj bazi« u osoba »slabih živaca«. duševna uzbuđenja. Takva upala mo­ že i danas dovesti do propasti prsta i šake. Gnojno žarište otvara se najčešće kirurški. Prsti poblijede i postaju hladni. zimi nositi tople rukavice. Gnojne upale mogu zahvatiti i dublje dijelove i proširiti se na veći dio šake te dovesti do opsežnih razaranja tkiva. ali mogu postojati i dru­ gi uzroci. Treba prestati pušiti. nepotrebnih uzbuđenja i uzrujavanja. Bol na hladnoću može biti vrlo jak. Poznati su .

Bol se osjeća u sredini početnoga dijela šake na suprotnoj strani dlaka. Vrlo je osjetljiv na najmanji dodir. Bol je glavni i jedini znak rijetke bolesti koja se javlja kod ljudi koji rade električnim bušilicama i kompresorima. u području ručnoga zgloba. postepeno postaje jači naročito zbog promjene vremena.»mrtvi prsti« poslije jačih duševnih uzbuđenja. praćena laganim bo­ lom. Danas se liječe davanjem lijekova direktno u sam tumor. Dolazi do gubitka snage i umora šake. od­ mah iza glavobolje. Lako se liječi. Uzroci mogu biti različiti. može se javiti bez znakova upale. što je češće. kirurškim zahvatom. koja je blijeda i hladna. lumbalnom predjelu). ili u blizini. Bol u prstu. ili. Bol je čest u sredini početnoga dijela šake. uzbuđenjem. koje se može čuti i na ve­ ću udaljenost. Na is­ tom mjestu. Stiskanje šake postaje bolno. Nagao i jak bol. koji može nastati iznenadno u potpuno zdrave oso­ be i zahvaća veći dio ruke. U predjelu ručnoga zgloba osjeća se bol prilikom pokretanja šake. Pokreti ručnoga zgloba praćeni su škripanjem. Po učestalosti križobolja se nalazi na drugom mjestu. Uzrok je dobroćudan tumor koji je građen od osjetljivih živčanih niti (glomus tumor). Smetnje mogu biti poja­ čane alkoholnim pićem. Bol koji je u početku neznatan. a bol je uglavnom jedini znak da postoji. Bol u križima Broj osoba koje se tuže na stalne ili povremene bolove u križima ne­ prestano raste. naročito ispod nokta. Bolesniku valja staviti termofor s toplom vodom i što hitnije ga prevesti u bolnicu. u blizini ručnoga zgloba. Bol se može izazvati pritiskom na nokat. Oko 70 posto odraslih izjavljuju da imaju ili su po­ vremeno imali bolove u križima (krstima. tjelesnim opterećenjem. Jutarnja zakočenost zglobova šake i prstiju. hladno­ ćom. Javlja se u fizičkih radnika i uz­ rokovana je prejakim naporom šake. donjem dijelu leđa. može biti jedan od prvih znakova kroničnoga reumatizma. zapravo šupljine s čvrstom čahurom veličine zrna graška ili trešnje (ganglion). često se stvaraju »mali tumori«. Nekada su liječnici takve »izrasline« udarali čeki­ ćem. znak je nagloga za­ čepljenja glavne dovodne krvne žile. Uz­ rok je propadanje jedne od mnogih malih kostiju toga područja. Liječenje: tumor se odstranjuje kirurškim zahvatom. O minutama ovisi da li će liječnik uspjeti spasiti po­ gođeni dio ruke. To je upala tetiva mišića. Takva ruka mora mirovati (imobilizacija). . Tumor nikada nije velik.

Bol u križima može potjecati iz tkiva koje sudjeluje u gradnji leđa: mišića. kupkama. »prehlada«. Liječniku se jave onda kada nastane pogoršanje ili kada izgube strpljenje liječeći se masažama. maloj zdjelici. narodnim lijekovima ili tabletama koje im preporuči susjed. češće čuju u razgovoru sa znacima nego u liječničkoj ordinaciji. »imam križobolju«. krvnih žila. »bolesni bubreg«.Sve osobe koje se tuže na bol u križima ne daju dojam bolesna čov­ jeka. često onda kada nastanu nepopravljive posljedice. Zbog toga se početak ozbiljne bo­ lesti otkriva kasno. Ali izvor bolova mogu biti i udaljeni organi koji se nalaze u trbuhu. a ne znaju što je to reuma. Kralješnica je glavna osovina i oslonac tijela . prsnom košu (odražen ili refleksan bol). živaca. Ljudi bol tumače kao »reumu«. kostiju i organa smještenih u blizini. Zbog toga se izrazi »imam bolove u križima«. Mnogi se sami liječe. Za neke je to »išijas«. Blag tok bolesti i povremen nestanak bolova dovode do toga da pojedinci sami postavljaju dijagnozu.

može dovesti do prikrivanja i razvoja bolesti. prvenstveno jaki mišići leđa. Zbog toga je liječenje otežano ili čak onemogućeno. Zbog toga uspravan hod. najveći dio tereta nose mišići. Kod fizičkih radnika. naglih pokreta tijela.Na nju se posredno i neposredno vežu sve kosti organizma. bit će potrebne i rendgenološke i druge laboratorijske pretrage. liječnik će zatražiti mišljenje specijalista različitih grana medicine: ortopeda. pritisak u slabinskom dijelu kralješnice može se povisiti i na više od 1000 kilograma. Stoga se na kralješnicu. Kralješnica je glavna osovina i oslonac tijela. neurolo­ ga. Savijanjem tijela pri­ tisak se udvostručuje. urologa. oblačenja civilizirana čov­ jeka. Gotovo 80 posto gradskoga stanovništva od 25 do 40 godina života ima promjene na kičmi koje su uzrok bolova. Pravo je liječenje nemoguće bez dijagnoze bo­ lesti. Takvo učestalo opterećenje ubrzo će dovesti do bolesnih promjena i bolova u križima. Oslabljeni mišići leđa i trbuha ne mogu više nadoknaditi po­ remećaje na kralješnici. S obzirom na mnogobroj­ ne uzroke križobolje. Kralješnica omogućuje uspravan stav čovjeka. uzrokuju slabljenje miši­ ća leđa. Takva neprirodna i dugotrajna opterećenja kralješnice samo ubrzavaju bolesne promjene. Bolove u križima dobit će oni koji dižu i nose teške terete u savije­ nom položaju. bol je češće uzrokom pretjeranim mirovanjem i neradom. Bolesna stanja nastaju zbog ne­ normalnoga opterećenja kralješnice. Zbog toga se kod sportaša bolovi javljaju tek onda kada su se prestali baviti sportom i kada se počinju debljati. Neprirodan način života. Samo uklanjanje bolova. pronalaženja pravoga uzroka. Naprotiv. Ali takvo liječenje donosi samo kratkotrajno poboljšanje. Kod čovjeka prosječne težine pritisak na hrskavičnu ploču između kralješnjaka iznosi oko 80 kilograma. reumatologa. Dugotrajniji rad u savijenom položaju. rada. slabinski (lumbalni dio) kralješni­ ce podvrgnut je velikom opterećenju. naročito na njezin slabinski dio. prenosi pretežan dio opterećenja: zato se na kralješnjacima. dugotrajno sjedenje. dobro razvijeni mišići leđa i trbuha mogu preuzeti velik dio opterećenja. hrskavičnim ploči­ cama između kralješljaka. dizanja i nošenja tereta na koje čovjek ni- . npr. iza­ ziva takve bolove i »ukočenje mišića« da se čovjek jedva može ispraviti. tjelesna neaktivnost. ginekologa. stajanje i kretanje zahtijevaju čvrste i snažne mišiće leda i trbuha. Mnogi smatraju da takav bol nastaje zbog na­ prezanja i fizičkoga rada. Takve tegobe imaju ljudi koji ne rade fizičke po­ slove. kopanje. Da se kralješnica ne bi suviše opte­ retila. bez usta­ novljavanja uzroka. na mišićima i vezivnom tkivu javljaju bolesne promjene. tj. treniranih osoba i sportaša. Bolovi se obično počnu javljati prilikom dužega rada u pognutom položaju.Bol u križima može se ublažiti ili potpuno ukloniti lijekovima za ublažavanje bola bez obzira na uzrok. Zbog uspravnoga stava. Ako se u savinutom položaju nosi teži teret ili obavlja teži fizički rad. Najčešći je uzrok bolova u križima bol koji potječe iz kralješnice.

Uzrok nije manja tjelesna aktiv­ nost žena. a manju prsnu šupljinu od muška­ raca. Vozač početnik suviše je nagnut naprijed. čvrsto i grčevi­ to drži volan. Zato žene imaju više izražen tzv. kihanja. na nepovoljnoj visini stola i u neudobnoj stolici. a kralješnica je ukočena. tjelesnim vježba­ ma i kretanjem smetnje se mogu ne samo ublažiti nego i potpuno ukloni­ ti. zatim zbog kašljanja. prošetati se i spavati na tvrdoj podlozi. nego razlika u gradi koštanoga sustava između muškarca i že­ ne. Sje­ dala su loše konstruirana. povreme­ no ustajati.je naviknut. drmanja u voz­ ilu na lošim cestama. Zdjelica žene znatno je šira od muškarčeve. sa »širom otvorenim« očima. Koji put je dovoljno češće mijenjati stolac na kojem se sjedi. dugotrajnoga sjedenja u automobilu. Bolovi u križima češći su u žena. Neispravan način nošenja tereta izaziva bo­ love u križima Ispravan način nošenja tereta jednakomjer­ no raspoređuje pritisak na kralješnicu Liječenje je jednostavno ako se smetnje pravovremeno otkriju. prsni tip disanja. S ob­ zirom na to da je glavni uzrok oslabljena muskulatura. Mnogi vozači. Žene imaju veću trbušnu šupljinu. prilikom pisanja za pisaćim strojem. tuže se na bolove u križima posli­ je dugotrajne vožnje. Samo skupa kola imaju sjedala koja mogu mi­ jenjati položaj tijela za vrijeme vožnje. Kod vozača početnika zamor i bolovi u križima javljaju se već nakon kratke vožnje zbog nepravilnoga držanja tijela za vrijeme vožnje. naročito početnici. Veze između kostiju koje čine zdjelicu u .

Trnasti nastavak.žena mnogo su slabije. To je normalna. i takvi su sve dok ih se »malo ne razgiba«. To mogu biti upale. Trbušni mišići mogu ponovo postići napetost i snagu koju su imali prije trudnoće. prirodna pojava prilagođena nošenju ploda i rađanju. Oš­ tećena hrskavična pločica s pritiskom na živac Pritisak hrskavične pločice na leđnu moždinu i korjenove živaca najčešći je uzrok išijasa 1. Neke bolesti maternice. Bolovi su posljedica suviše us­ pravnoga položaja kojim žena nastoji održati poremećenu ravnotežu nastalu trudnoćom. rjeđe pad ili udarac. dizanje tereta uz istovremeno okretanje tijela. jajovoda i jajnika re­ dovito izazivaju jače ili slabije bolove u križima. sagibanje. pa se više uopće ne mo­ že uspraviti. Povećanoj učestalosti bolova u križima u žena doprinose i bolesti unutarnjih spolnih organa. promijenjeni položaj maternice. Naglom i često nepodnošljivom bolu obično prethodi nagli pokret tijela. Takve smetnje mo­ gu se ukloniti tjelesnim vježbanjem. naročito ujutro poslije ustajanja. Bol u križima može nastati naglo i vrlo je jak. 5. II. Žene već u trudnoći osjećaju bolove u križima. Hrskavična pločica (diskus). Normalna hrskavična pločica s jezgrom. 3. ili uspravljanje izazove neizdržljivu bol. Ravnoteža je opet poremećena. Prejako naprezanje leđnih mišića izaziva bolove i grčeve do te mjere da su mišići potpuno ukočeni. Leđna moždina. Tijelo kralješka 4. tumori. premda taj naziv općenito označava bolove u križima. Takav bol mnogi na­ zivaju lumbago. Koji put se potpuno zdrav čovjek sagne. Poslije poroda bolovi se mogu pojačati zato što oslab­ ljena trbušna stijenka omogućuje spuštanje trbušnih organa. Opisani pokreti do­ vode do vrlo jakoga pritiska na hrskavičnu pločicu koja se nalazi izmeI. Jez­ gra diskusa . 2. nisu tako čvrste kao koštane veze u muškarca.

davanje lijeka u mišić ili krvnu žilu. npr. čepići. To su tzv. ili su izložene vjetru. Bol može biti vrlo jak i praćen povraća­ njem. a javljaju se i u osoba čiji rad nije toliko te­ žak. povišenom temperatu­ rom. Bolesnici obično kažu da su se »prehladi­ li«. Mukli i tupi bol. Svaki slučaj bolnih križa zahtijeva li­ ječnički pregled. Obično je praćen bolovima u listovima i osjećajem težine u nogama. Svaki jači nastup bolova u križima zahtijeva mirovanje . najčešće je uzroko­ van bubrežnim kamencima. Bolesne (degenerativne) promjene na kralješnici češće su u radnika koji rade teške fizičke poslove. Liječenje može trajati od jednoga do tri mjeseca. To je išijas (pritisak je zahvatio korijene velikoga živca koji se naziva ishijadikus). koji se uzimaju kao tablete. ali koji rade u neprirodnom. Način liječenja može propisati samo liječnik. a ne na jastucima i blazinama. vjetru. Toplina se primjenjuje u strogo određenim slučajevima kada to odredi liječnik. a to znači uštrcati lijek injekcionom iglom direktno u bolno mjesto. Uzrok može biti izloženost toga dijela tijela hladnoći.đu kralješnjaka. polusagnutom položaju tijela. samo su povod za nastanak tih bolesti. dovode do pogoršanja bolesti. Postoje i metode fizikalne terapije. ili može odredi­ ti injekcije. što zapravo znači da su bili izloženi hladnoći. povremen ili stalan. Bolovi su ograničeni na jednu polovinu tijela. ona se istegne u jednom smjeru ili čak prsne. promjena na kukovima i nogama. ni ograničenim znakovima upale na površini tijela. ili se širi duž velikoga živca koji odlazi u nogu. tj. ali di­ jagnoza bolesti ne može se postaviti bez detaljnoga urološkog pregleda. grčevit bol. ležanje u krevetu s tvrdom podlogom. I upale okoline bubrega mogu izazvati jake bolove u križima. statički poremećaji koji su posljedica slabe leđne musku­ lature. ili neki drugi pokreti. a mogu se javiti smetnje osjeta i smetnje pokretanja u bolnoj nozi. također može biti izazvan bolešću bubrega. Od 100 slučajeva išijasa. dio te plo­ čice (diska) pritisne živce koji su u neposrednoj blizini. više od 90 je uzrokovano pritiskom hrskavične pločice na početku živca. Često se javlja u osoba koje oznojene legnu na vlažnu i hladnu zemlju. . Liječnik mo­ že propisati lijekove. dok su uzroci već postojali u obliku bolesnih promjena na kralješnici. U najtežim slučajevi­ ma dolazi do operativnog zahvata. Teži slučajevi zahtije­ vaju blokadu živca. ograničen samo na jednu polovinu križa. vlazi. Diza­ nje tereta. Obično se širi u trbuh i prema spolnim organima. bolni lumbalni sindrom). promje­ ne nisu praćene općim poremećajima tijela. Nagao. tj. Nagao i jak bol u križima može nastati i zbog upale u mišićima toga područja. Bol u križima može biti jedan od prvih znakova spuštenoga stopala. Topli ob­ lozi. Bol može biti ograničen samo na križa (lumbago. koje ljudi sami stavljaju na leda. Promjene u bubregu mogu uzrokovati bolove u križima. iskrivljene kralješnice.

Bol u trtici U predjelu trtice mogu se javiti vrlo jaki spontani bolovi koji nasta­ ju »sami od sebe«. Bolovi u križima u svim tim slučajevima samo su popratna pojava bolesti. malarija. a naročito se pojačava sjedenjem. nuždom. Bolovi obično počinju u prvim danima bolesti i nestaju prije nego što je potpuno izliječena. Bol u trtici naziva se kokcigodinija. pretež­ no u osoba srednje dobi. koji bude iz sna u ranim jutarnjim satima i prilikom ustajanja. . pa zahvaćaju mišiće leđa i križa: pjegavi tifus. Bol u križima može biti prvi znak rijetke ali dugotrajne i teške bo­ lesti koja obično završava teškom invalidnošću: Behterevljeve bolesti. javljaju se noćni bolovi u križima. I druge zarazne bolesti praćene su bolovima u mi­ šićima različitih dijelova tijela. dječja paraliza. Najtipičniji su pri­ mjer bolovi kod gripe. razvija se polagano i podmuklo. hodanjem.Bolovi u križima prate mnoge zarazne bolesti. češće u žena. Bol se osjeća kao probadanje ili pritisak. Karakteristi­ čan je znak jutarnja zakočenost mišića u križima koja obično prolazi na­ kon kraće gimnastike i razgibavanja. ili su izazvani sjedenjem. može se širiti u debelo meso i križa. upala pluća. Bolest se javlja u 90 posto slučajeva kod muškaraca u dobi od 20 do 40 godina.

Bol u trtici prati ozljede trtične kosti. Američki liječnici spominju dugotrajno sjedenje pred televizorima. Upala je najčešće posljedica akutne reumatske groznice. ali mogu je izazvati i uzročnici gnojenja kao . Postoji i kirurško liječenje: operacijom se odstrani trtična kost. to stanje traje tako dugo dok se zglob »malo ne razgiba«. Smetnje se javljaju postepeno. Bol je jedan od prvih znakova degenerativnih promjena koje se nazivaju artroza. time se smanjuje i pritisak na oboljeli zglob. Još se uvijek ne zna pravi uz­ rok. Najizraženi­ je promjene javljaju se na koštanom i hrskavičnom tkivu. Stalna upotreba toga zgloba s vremenom dovodi do promjena u zglobnom tkivu. Međutim. degeneracije zbog dugotrajne preopterećenosti zgloba i naslijeđenih sklonosti. U velikom broju slučajeva. Bol u koljenu prilikom silaženje niz stepe­ nice prvi je nagovještaj artrotičnih promjena u zglobu. Liječenjem valja sma­ njiti tjelesnu težinu. neznatnih i neuočljivih ozljeda trtič­ ne kosti nastalih sjedenjem. Pretjerano opte­ rećenje također izaziva bolove. rendgenskim pregledom ne mogu se naći nikakve promjene na trtičnoj kosti. Koji put je potrebna pomoć psihoterapeuta. S vremenom ko­ ljeni zglob postaje bolan i ukočen. naročito ujutro poslije ustajanja. Bol se u početku javlja zbog produženoga napora na koji bolesnik nije naviknut. Dolazi do sumiranja pojedinačnih. Bol nastaje neposredno nakon ozljede ili poslije izvjesnoga vremena. češća je u žena i zahvaća istovremeno oba koljena.ne postoji. U rjeđim slučajevima bol potječe od bolesnih spolnih i mokraćnih organa. često jedva primjetno. Lijekovi koji ublažuju bol i donekle usporavaju razvitak bolesti mogu se davati direktno u zglob. Upale su čest uzrok bolnoga koljena. Lijek koji bi izliječio tu bolest. koje najčešće nastaju padom na stražnjicu. koje su zapravo posljedica starenja. Smatra se da je u nastanku bolova važan »psihički faktor« Liječenje: sredstva protiv bolova. godine života. Ar­ troza koljenoga zgloba ujedno je i najčešći uzrok bolova u koljenu. naročito zbog pada atmosferskoga tlaka. Artroza koljenoga zgloba javlja se poslije 40. koji bi koljenom zglobu vratio njegovu »mladost« . bolovi često ostaju i nakon odstranje­ nja trtične kosti. Bol u koljenu Koljeni je zglob bitan za uspravan položaj čovjeka i njegovo kreta­ nje. injekcije direktno u bolno pod­ ručje. bolovi mogu nastati i prilikom promjene vremena. Uspjeh takvoga liječenja u većini je slučajeva dobar.

Svaka upalna promjena zgloba za­ htijeva potpuno mirovanje i hitno liječenje. nalazi se polumjesečasta tvorba građena od hrskavice i čvrstoga vezivnog tkiva i naziva se menisk (polumjesec). a pokretlji­ vost zgloba ograničena i vrlo bolna. Burze koljena najčešće su podložne upali. to su profesionalne bolesti radnika koji u svom zvanju mnogo kleče. sluzna vreća može se kirurškim putem odstraniti. Menisk ima ulogu odbojnika. bez promjena na koži. između dvije zglobne površine. npr. Vrlo često upalna promjena na prednjoj i donjoj strani koljena uzro­ kovana je upalom sluzne vreće (burze) koja svojim lučevinama podma­ zuje tkivo i sprečava trenje. Sluznih vreće u tijelu čovjeka ima više od 300. stavljaju se hladni oblozi. Upaljeno mjesto može biti jako natečeno zbog povećanoga nakupljanja tekućine u sluznoj vreći. otok i crvenilo. Bol u koljenu može nastati naglo. Prekomjerna opterećenja koljenoga zgloba postepeno dovode do propadanja toga hrskavičnog jastučića. slično kao što propadaju hrska­ vični jastučići između pojedinih kralješnjaka. Tuberkulozna upala razvija se podmuklo. »amortizera«. U kolje­ nom zglobu. kronične smetnje. Na tom mjestu javlja se bol. Ako se takve upale ponavljaju često. Takve promjene događaju . Sadržaj se može ognojiti. Mo­ gu nastati i dugotrajne. meniska. Kod reumatske groznice i gnojne upale. do prije­ loma kosti na prednjoj strani zgloba koja se naziva iver (patela) Nagao. koje su posljedica nakupljanja i taloženja vapna u sluznoj vreći. Zbog pada ili udarca može doći do iščašenja i uganuća zgloba.i druge vrste bakterija. tada se javlja povišena temperatura i opće loše osjećanje. koža je u predjelu zgloba crvena i topla. Boles­ no koljeno mora mirovati. danas je vrlo rijetka. parketari. jak bol u koljenu nastaje i ozljedom tzv. ublažava pri­ tisak na zglobne plohe i pojačava rubove lagano udubljene goljenične kosti. koljeni je zglob otečen. bolan. Najčešći su uzrok ozljede koljena.

dok je najjače razvijena stražnja skupina mišića. npr. Manje mišićne skupine nalaze se na prednjoj strani potkoljenice i postranično. Nagli. jača bol u potkoljenicama do­ vest će do djelomičnoga ili čak potpunog onesposobljavanja oboljele osobe da hoda i stoji. ili pad na koljeno (kod nogometaša. naročito u mlađih osoba. Mišići potkoljenice odgovorni su za pokrete potkoljenice i stopa­ la te pripadaju grupi najaktivnijih mišića tijela. kod rudara je to profesionalna bolest (dolazi do spontanoga oštećenja i pucanja meniska). i tanke lisne kosti. Bol je uglavnom je­ dini znak. »Injekcija« se može davati direktno u koljeni zglob U području koljena često se javljaju dobroćudni tumori građeni od koštanoga tkiva (osteomi). skakača. Budući da je najveći dio aktivnosti čovjeka vezan za rad tih mišića. Zloćudni tumori rijetko se javljaju u tom području. Mišići potkoljenice ne samo što sudjeluju u pokretima potkoljenice i stopala nego svojom napetošću po- .se zbog dugotrajnoga opterećenja u čučećem položaju. nespretni pokreti mogu dovesti do uklještenja i pucanja meniska. To isto može izazvati jak direktan udarac u koljeno. Bolovi u potkoljenicama Potkoljenica se sastoji od dvije potkoljenične kosti: debele i čvrste goljenične kosti. te brojnih mišića. naročito noću. Liječenje je kirurško. Bolovi u potkoljenicama pretežno se osjećaju u lis­ tovima. Ozljede meniska česte su i kod sportaša. Ozljede meniska liječe se operativno. bacača diska i kugle). koja se nazi­ va list. krvnih žila i živa­ ca. postepeno se pojačava. Najčešći uzrok bolova je pretjeran napor mišića potkoljenice s kret­ njama na koje mišići nisu naviknuti.

Ravno stopalo (platfus) često je praćeno bolovima u listovima. Kod žena. postoji osjećaj napetosti i težine u nogama. osjećaj paljenja. trčanje. duže će šetnje. Kod netrenirane osobe. No. naporniji ples pa čak i dugotrajno stajanje doves­ ti do bolova u mišićima potkoljenice. kod kojih su proširene vene mnogo . koji mogu trajati i nekoliko dana.tpomažu održavanje normalnoga oblika stopala. Po­ činje se javljati bol i prilikom opterećenja koja ne prelaze uobičajene granice. svrbež. Proširene vene također uzrokuju bolove u potkoljenicama. To dopunsko opterećenje preuzimaju mišići potkoljenice. Dugotrajno stajanje ili hodanje i nošenje tereta dovodi do spuštanja svo­ da stopala. Prije ne­ go što se pojave jači bolovi. bolovi u listovima mogu se pojaviti iznenada ili postepeno i bez ve­ ćega napora ili opterećenja. Uzroci su različiti. Bol u listovima može biti prvi i jedini znak da je počelo »spuštanje« stopala.

to su upalne promjene pretežno u arteri­ jama. Buergerova bolest uzrok je bolova u mlađih ljudi između 20 i 40 go­ dina života. često grčeviti. Upale vena praćene su jakim. Od lijekova daju se sredstva za proširenje krvnih žila i poboljšanje cirkulacije krvi u nogama. koji su amputirani po neko­ liko puta. jaki trgajući i sijeva­ jući bolovi: u napadima kod sifilisa živčanoga sustava. kod nekih i za vrijeme ležanja. I bolesti kralješnice mogu dovesti do bolova u potkoljenicama. Operativnim li­ ječenjem presijecaju se živci koji djeluju u smislu sužavanja krvnih žila. kod išijasa. Iako postoje brojna mišljenja o bolesti. Kod mnogih se stanje pogoršalo kada su nakon prestanka pušenja i poboljšanja ponovo počeli pušiti. Posljedica je pomanj­ kanje kisika i nakupljanje otpadnih tvari u mišićima. koje znatno ubrzava njezin razvoj. Ako se bolest razvi­ ja. te prilikom nagloga ustajanja. ali nema upalnih promjena na koži. Često ovise o promjenama vremena pa se zamjenjuju reumatskim bolovima. Bol u nogama može pratiti mnoge bolesti. zato se bolovi jav­ ljaju poslije dužeg kretanja. Smetnje mogu izazvati neznatna koji put jedva vidljiva proširenja vena. Zbog toga je prestanak puše­ nja osnova liječenja. na koži nastaju tople crvene mrlje. Olakšanje nastaje podizanjem noge prilikom ležanja i hodanjem. postoji jaka osjetljivost na pritisak i stiskanje u listo­ vima. Bolest se javlja uglavnom u muškaraca. Upala dubokih vena izaziva bol u listovima. tumori. Uspješno se provodi liječenje visokom tempe­ raturom s pomoću namjerno izazvanih napada malarije. npr. ako se javi. Za razliku od Buergerove bolesti. Upala dovodi do sve jačega suženja arterija. naročito za menstruacije. zbog povećanoga napora javljaju se bolovi. Hodanjem se uključuje u rad tzv. Može doći do stvaranja rana i raspadanja tkiva (ulkus i gangrena). Upale površinskih vena redovito izazivaju upalne promjene na koži. gnojni procesi. Kod mnogih bolesnika. Bolest se može razvijati vrlo polagano. tak­ ve promjene zahvaćaju uglavnom starije ljude. npr.češće bol. Bolovi se mogu javiti prilikom kretanja. . koja se inače javlja prilikom dužega stajanja. Uzrok mogu biti upale živaca i mišića. Vrlo su čest uzrok bolova i bolnih grčeva u listovima arteriosklerotične promjene na krvnim žilama. Poči­ nje osjećanjem hladnoće u nogama. tada se mogu javiti i upalne promjene na koži. kao i bol u peti prilikom hodanja. za razliku od bolesti arterija kada hodanje pogoršava bol. oboljeli dijelovi nogu moraju se odstraniti (amputirati). iznad 50 godina života. često iznenadnim bolovima u potko­ ljenicama. Povremeno se mogu javiti i jači grčeviti bolovi. upale kostiju. U težim slučajevima može doći do općih poremećaja organizma s povišenom temperaturom. bolest se smirila pošto su prestali pušiti. blagoga je toka. U žena je vrlo rijet­ ka. »mišićna pumpa«. danas je sigurno da može biti uzrokovana pu­ šenjem. često se pojačava noću.

Zato su posebno »konstruirana« i vrlo su komplicirane građe. vratu pa i u glavi. gripe. bolesna stopala otežavaju ili onemogućuju jednu od osnovnih potreba čovjeka .Zarazne bolesti također dovode do bolova u mišićima potkoljenice. Bolovi u listovima javljaju se u sklopu općih bolova u mišićima tijela kod nekih zaraznih bolesti. može biti uzrokovan puknućem mišića. 2. Početak spuštanja stopala. Bolovi u stopalu Ima istine u uzrečici: »Ako boli stopalo. bol u listovima karakterističan je za tu bolest. npr.kretanje. Stopala se sastoje Kosti stopala 1. boli cijelo tijelo«. leđima. naročito u sportu. Opisani su slučajevi puknuća mišića u vozača motornih vozila nakon jakoga i naglog kočenja. Otisak zdravoga stopala. koja se na čovjeka prenosi s do­ maćih i divljih životinja. iznenadan bol. Bolesti stopala zaista mogu izazvati bolove ne samo u nogama nego i u križima. Nagao. Kod zarazne leptospiroze. Stopala nose čitavu težinu tijela na svojoj maloj površini. Jako spušteno sto­ palo 1 2 3 . 3.

. oni su posljedica opterećenja. cipele postaju preuske i prekratke. zbog trajnoga i jakog pritiska na brojne kosti stopala. Kod male djece svod stopala zaista se ne vidi zbog toga što je ispunjen masnim tkivom.od 26 kostiju. križima i gornjim dijelovima leđa. mnoštva mišića i ligamenata. gipkost. masno tkivo postepeno nestaje. Na stopalu se koji put prve pro­ mjene primjećuju na peti koja se okreće prema vanjskoj strani. nepodesna obuća . Hod je povezan s bolovima i umorom. Kada se svodovi nepovratno spuste. kao i u siro­ mašnim krajevima. Pogrešno je mišljenje da bol kod ravnoga stopala počinje i ostaje sa­ mo u stopalu. gdje ljudi pretežno hodaju bosi ili u laganoj kožnoj obući. hodanju na dvije noge. zatim poprečni svod. pa čak u glavi. Poslije se počinje spuštati najprije uzdužni. dva luka. Kod takvih su ljudi svi mišići i zglobovne veze stalno aktivne zato što se stopalo hodanjem neprekidno prilagođava uvjetima neravnoga tla. sprijeda šire. prevelika tjelesna težina. U primitivnim zajednicama. Bol najprije potječe od istegnutih zglobnih veza (ligamenata). naslijeđena slabost potpornoga tkiva. Svodovi daju stopalu elastičnost. snagu i sposobnost da se prilagode uvjetima nerav­ noga tla. U nekim našim krajevima češće se upotrebljava izraz »platfus«. stopalo opet poprima prijašnji izgled. loše navike prilikom stajanja i hodanja. nesumljivo najčešći uzrok bolova u stopalu. Sve te kosti. uzdužni svod se spušta. dugotrajno stajanje. Kao prvi znak »popuštanja stopala« javlja se bol u listovi­ ma. Ravno stopalo (pes planus) naziva se još i spušteno stopalo. što je povezano s nepodnošljivim bolovi­ ma prilikom kretanja i stajanja. mišići i ligamenti formiraju na tabanu stopala dva svoda.poremećuju kompliciranu građu (arhitektoniku) stopala. Tek kada dijete počinje hoda­ ti. ma­ nji poprečni i duži uzdužni. a poprečni se proširuje zbog težine tijela koju stopalo nosi. Poslije se mogu javiti grčeviti bolovi u nogama. ima ravna stopala. »napinjanja« broj­ nih mišića kojima tijelo nastoji promijeniti držanje ili hod u nesvjesnoj namjeri da se smanje bolovi u stopalu. dolazi do jake unakaženosti stopala. leđima. posljedica još uvijek nepotpune pri­ lagođenosti uspravnom položaju čovjeka. č\ rstih veza koje međusob­ no povezuju pojedine kosti i održavaju čvrstoću zglobova. tj. a stopalo dobiva normalan izgled. svod stopala počinje se spuštati i tako nastaje ravno sto­ palo. U težim slu­ čajevima. Slabost mišića. stopalo postaje duže. Mnoge se majke uplaše kada opaze da njihovo dojenče ili malo di­ jete. dustaban. pretjeran napor. ravnog stopala nema. nenormalnosti na kostima. Kada čovjek stoji. kao i načinu suvremenoga života. postoji osjećaj težine u nogama i brzo uma­ ranje prilikom hodanja. Prestankom pritiska. Ravno stopalo je bolest civilizacije. Poznato je da svoju zadaću mogu izvršavati samo ona tkiva i organi koji stalno rade. Spuštanjem i izravnavanjem svodova nastaje poremećaj koji se naziva ravno stopalo.

Nestručno re­ zanje dovodi do gnojnih upala. 2. Neizmjenično hodanje na prstima i peti. Hvatanje predmeta nožnim prstima. često neprimjetno otečena. Tvrde nakupine rožnatih stanica mogu prodira­ ti u dubinu »poput čavla« (clavus. Velike i tvrde žuljeve najbolje će odstraniti stručnjaci. mekane i lagane. 5. kada je noga lagano. Održavanje ravnoteže na tvrdoj lopti. čavao) i pritiskivati na živčane završetke izazivajući jak bol. Naročito su opasne cipele s visokom i uskom petom. Žulj ili »kurje oko« (klavus) također je čest uzrok bolova stopala. Žulj je zapravo posljedica odbrane od djelovanja pritiska i trenja. Postoje i kemijska sredstva za razmekšava- . Liječnik ili pediker odstranjuju žuljeve oštrim. 3. Pretijesne cipele naj­ češći su uzrok nastanka žuljeva. koja neravnomjerno opterećuje stopalo te izaziva bolove u mišićima no­ gu i leda zbog održavanja ravnoteže u tako promijenjenim uvjetima op­ terećenja. lat. Pretežno se stvara na tabanu. Međutim. To su vježbe za predškolsku djecu. specijalnim nožićem. Valja ih kupo­ vati poslijepodne. loš uložak samo pogoršava stanje. Valjanje tvrdih i glatkih valjkastih pred­ meta. rjeđe između prstiju.Najbolji je način da se spriječi razvoj ravnoga stopala: hodanje i trčanje bosonog po neravnom terenu. Žuljevi između prstiju uglavnom su meka­ ni. Ali postoji niz druhih vježbi stopa­ la koje valja primijeniti čim se opaze prve smetnje od ravnih stopala. školsku djecu i vježbe za omladinu 1 2 3 4 5 1. zbog toga moraju biti rađeni po mjeri za svaku osobu. Na takvim mjestima stvara se debeo sloj mrtvih rožnatih stanica. 4. Ulošci za cipele omogućavaju stvaranje uzdužnoga svoda stopala. Operacija dolazi u obzir samo ako se radi o teškom obliku ravnoga stopala i ako su zatajili svi ostali postupci liječenja. Mnogi ostaju začuđeni kada dovoljno prostrana cipela kupljena ujutro odjednom postaje preuska navečer. Hodanje na peti Cipele su veoma važne i u nastanku ravnoga stopala i u sprečavanju njegova razvoja. Cipele moraju biti prostrane. takav način vježbanja u gradskoj sredini zapravo je nemoguć.

naročito između prstiju. Upotrebljava se i razrijeđena salicilna kiselina i mnoge druge kiseline. inače mogu postati dugotrajne. koža postaje otečena. U rijetkim slučajevima javlja se napad vrlo jakih bolova. U toku liječenja koža mora biti suha. naročito u zglobu na bazi palca. prsti prelaze jedan preko drugoga. postoji naslijeđena sklonost. Inače su to zdravi ljudi koji su poznati po tome što vole obilne masne obroke i alkoholna pića. palac najčešće preko drugoga prsta. »hodanje mravaca« is­ pod kože. to su napadi bolova kod bolesti koja se naziva podagra ili giht. Na tržištu se stalno pojavljuju novi preparati za liječenje gljivičnih oboljenja. Nokti se ne smiju rezati preduboko. kronič­ ne i izazvati znatne smetnje hodanja. Ako se gljivice jako razmnože. poremećaji su koji mogu biti na »živčanoj bazi«. bolni. Osjećaj pečenja u tabanima. Uzrok bolova u stopalu mogu biti reumatske i gnojne upale.nje žuljeva. a koža iznad njih crvena. na mjestu gdje se hvata debela i čvrsta tetiva (Ahilova tetiva). hladno stopalo. u 95 posto slučajeva zahvaća muškarce u dobi od 40. tu ima dosta sluznih vreća. Često će samo promjena cipela biti dovoljna da se žuljevi ne stvaraju. Riječ je o poremaćaju mijene tvari u orga­ nizmu (poremećaj mijene purina). I u takvim slučajevima valja se obratiti liječniku: takve smetnje mogu biti jedan od prvih znakova reumatske upale sitnih krvnih žila na donjim udovima. mast i tekućine koje sadržavaju ljekovita sredstva što uništavaju gljivice. toplom i crve­ nom kožom i javlja se uglavnom u ranim jutarnjim satima. . godine života. koji pucaju. koža postaje vlažna. Kristali mokraćne kiseline talože se oko zgloba i u jednom trenutku prodiru u sam zglob izazivajući akutnu upalu. Na to mjesto može se staviti antibiotska mast. Napad bolova praćen je otokom. crvena i bolna. Liječenje je dugotrajno. a na koži iz­ nad toga izbočenja upala. u tijelu se nakuplja povećana količina mokraćne kiseline. ili ob­ ratno. Na bazi palca može se pojaviti jako koštano izbočenje. U nekim slučajevima postoje posebni ortopedski ulošci. kirurško odstranji­ vanje nokta moguće je tek onda kada se upala smiri. Sve češći uzrok smetnji i bolova prilikom kretanja postaju gljivična oboljenja. Takvi deformiteti mogu se liječiti i kirurški. topla i nape­ ta. koje također mogu biti zahvaćene upalom (bursitis). zglo­ bovi na stopalu su otečeni. i stvaraju površinske ra­ nice koje peku i bole. U području gležnja. npr. posebni flasteri. zglob postaje vrlo osjetljiv i već na najmanji pritisak izaziva nesnosan bol. Koriste se prašci. Važno je pravovre­ meno i ispravno liječiti te upale. javljaju se mjehuri. znojenje i vlažna koža omogućava­ ju bolje razmnožavanje gljivica. Kiseline se miješaju s vazelinom i dru­ gim mastima. također se javljaju upale. Urasli nokat često izaziva upalu. Urasli nokti »u meso« uglavnom su posljedica nepravilnoga rezanja noktiju.

topla i crvena koža prate napad bolova kod podagre. mozak. Otok. . zatim kelj. kao i lijekovi koji sprečavaju stvaranje mokraćne kiseline u tijelu. Postoje i lijekovi koji pojačavaju izlučiva­ nje mokraćne kiseline iz tijela. grož­ đe. znači valja izbjegavati bjelančevine. Prije sve­ ga treba se držati dijete u kojoj ima vrlo malo tvari koje daju mokraćnu kiselinu. breskve. Normalno stopalo Kristali mokraćne kiseline Najvažnije je smanjiti količinu mokraćne kiseline u tijelu.1 2 1. 2. sardele. iznutrice. Liječenje se mora provoditi čitav život.

kao konačan produkt mijene tvari u stanicama tijela.plućne alveleole 7. krilu vidi se šematski prikaz dušnice i pl.na lijevom pl. dušnika i Organi za disanje: 1. Preko ždrijela. Disanjem se u tijelo unosi kisik. grkljana. Zrak ulazi u tijelo kroz nos ili usnu šupljinu. a svega 1 posto svih ostalih plinova.dušnice 6. U dišnim putovima zrak se ugrijava. a iz tijela se odstranjuje ugljični dioksid.mjehurića (alveleola) .ždrijelo 3.DISANJE I POREMEĆAJI Disanje je osnovna životna funkcija koja omogućava izmjenu plinova iz­ među organizma i njegove okoline. Zrak koji čovjek udiše sastoji se od smjese različitih plinova.nosna šupljina 2.dušnik 5. kisika (21 posto). Najvi­ še ima dušika (78 posto).ošit . vlaži i pročišćava.grkljan 4.

dok je izdisaj nešto duži. Izdisa­ jem nastaje obrnuta situacija. Disanje se mijenja kad čovjek govori ili naglo uđe u hladnu vodu. prosječno 3 sekunde. Ritam disanja može se mijenjati svjesno i nesvjesno. Ote- . Ritmičkim i nesvjesnim radom mišića odgovornih za disa­ nje upravlja centar za disanje u mozgu. U narodu se kaže: »Zastao mu dah od iznenađenja«. Na disanje utječu i živčani podražaji. Na tom mjestu krv prima kisik na crvena krvna zrnca i ujedno se oslobađa suviš­ noga ugljičnoga dioksida. neugodnost u prsima. Otežano disanje Otežano disanje (dispneja) izraz je kojim se označava pomanjkanje zraka. Dva su osnovna podražaja koji djeluju na centar i mogu ubrzati ili usporiti disanje. Udisanjem se širi prsni koš. promjena u trbušnoj šupljini. Stezanjem prsnoga koša povećava se priti­ sak u plućima koji istjeruje plinove u atmosferu. kemijskih i fizikalnih nadražaja.dušnica dolazi do sitnih mjehurića pluća (alveola). manjak kisika u krvi. želja da se pojačano di­ še. Centar za disanje je najosjetljiviji na povećanu količinu ugljičnog dioksida u krvi. nadraži se centar i udisanje postane brže. Ako koncentracija toga plina prijeđe određe­ nu granicu. npr. očiti je dokaz ritmičko disanje u snu. Poremećeno disanje može biti posljedica bolesti pluća i dišnih puto­ va. Vanjski zrak ulazi u pluća zbog toga što postoji razlika tlaka zraka u plućima i zraka u atmosferi. U plućima zrak se razrjeđuje. Jedno je vrijeme centar za disanje pod kontrolom čovjekove volje. Svaki udisaj traje oko 2 sekunde. njegov tlak postaje ma­ nji. poremećaja u sastavu krvi. Čovjek udahne i izdahne oko 14 puta u jednoj minuti. Disanja prestaje za vrijeme smijeha. a zrak iz atmosfere pod povećanim pritiskom ulazi u pluća. Osim ugljičnoga dioksida po­ stoje i drugi utjecaji na centar za disanje. srca i krvnih žila. straha i drugih jakih psihičkih nadražaja. i takva osoba ne diše. praćeno je pojačanim naporom i naprezanjem mišića za disanje. koji se izdisajem odstranjuje iz organizma. To se najbolje vidi kada čovjek svjesno prestane disati. Ki­ sik se krvotokom dovodi do svake stanice ljudskoga tijela. Poznato je da nitko ne može izvršiti samoubistvo na taj način da prestane disati. U plućnim alveola­ ma dolazi do izmjene plinova između krvi i zraka u plućima. on tako jako podraži centar za disanje da se u trenutku isključi utjecaj svijesti i čovjek ponov­ no počinje disati nezavisno od svoje volje. povreda prsnoga koša i glave. na­ kupljanje kiselina u krvi. »glad za zrakom«. Ali čim se u krvi nakupi veća količina ugljičnoga dioksida. a zajedno s njim šire se i pluća. Taj stalni ritam disanja odvija se potpuno nesvjesno.

upala i za­ čepljenje najsitnijih dišnih cjevčica. može se javiti i u potpuno zdravih osoba nakon jačega duševnog uzbuđenja. Rijetko su kada prirođena pojava. redovito je praćena otežanim disa­ njem. U određenom položaju tijela takvi boles­ nici iskašljavaju goleme količine gnojnoga ispljuvka i često obole od upale pluća. krvnih žila i dišnih putova. Kod milijarne tu­ berkuloze otežano je disanje izraženije i javlja se za vrijeme mirovanja. a povećava se količina zraka koja stalno os­ taje u plućima. srca. nagloga odljepljenja poplućnice od porebrice. zbog promjena u atmosferi. jak osjećaj gušenja i smetnje u opskrbi krvi kisikom. u debelih osoba. bronhiola (bronhiolitis). plućni mjehurići (alveole) ispunjeni su upalnom tekućinom. Bolesti pluća i dišnih pu­ tova najčešći su uzrok otežanoga disanja: upala pluća (pneumonija). bronhiolitis. Emfizem je gotovo redovna pojava u starosti. u težim slučajevima i do 40 udisaja u minuti. Kronični emfizem pluća dugotrajna je bolest kod koje je velik dio plućnoga tkiva (alveola) razoren. npr. bačvast. a naročito upala najsitnijih dišnih cjevčica. poslije pre­ tjeranoga fizičkog napora. Bolest prati grčevit kašalj. naro­ čito izdisaj koji je jako produžen. trudnica. Mjestimična proširenja dišnih putova (bronhiektazije) posljedica su bolesti pluća i bronha.žano disanje uvijek je svjesno. Teškoće disa­ nja ne ovise uvijek o veličini tuberkuloznoga procesa. mala djeca dišu još brže. Disanje je otežano. Bolove naročito izaziva kašalj. pritisaka na dišne putove. Plućna tuberkuloza javlja se uglavnom samo povremeno otežanim disanjem. Dišna površina je smanjena. upale grkljana. Otežano disanje može biti i jedan od prvih znakova srčane bolesti. Da bi se nadokna­ dio manjak dišne površine. zatim bronhalna astma. svoje tegobe bolesnik opisuje kao »osje­ ćaj da će se ugušiti«. najčešće prilikom pojačanoga tjelesnog napora. zbog toga se pojačano disanje u po- . Prsni koš postaje širok. Upala dišnih putova (bronhitis). disanje postaje brže. Iznenadni napadi otežanoga disanja javljaju se kod bronhijalne as­ tme. Oslabljeno srce ne može zadovoljiti potrebe organizma krvlju najprije zbog povećanoga tjelesnog napora. u puhača stakla. Pregrade između pojedinih mjehurića pucaju i mjehurići se spajaju tvoreći veće šupljine ispunjene zrakom. ko­ ja zahvaća veću plućnu površinu. tj. ali ga uzrokuju i kronični bronhitis. tzv. trubača i sl. Kod nekih zanimanja redovito se javlja znatno ranije. Upala porebrice dovodi ne samo do otežanoga disanja nego i do vrlo bolnoga. Otežano disanje ipak je samo jedan od mnogih važnih znakova bolesti pluća. najčešće ujutro. a taj dio pluća u velikoj je mjeri onesposobljen za disanje. Takvo disanje nije uvijek znak težega oboljenja. zbog ulaza stranoga tijela u dišne organe. može uzrokovati vrlo jake smetnje disanja.

Napadaj je praćen osje­ ćajem gušenja i pritiska u prsima. na mišić koji dijeli trbušnu šupljinu od prsne. koma zbog zatajivanja rada bubrega. Iznenadna srčana slabost može uzrokova­ ti gušenje zbog nakupljanja većih količina krvi u plućnim krvnim žilama i tekućine u plućnim mjehurićima. To su tzv. suhim kašljem i piskutavim glasovima prilikom disanja. izazvana bolesti­ ma srca.četku javlja samo prilikom fizičkog opterećesa. ili još teže stanje . sluznica dišnih putova nabrekne. Postoje dva najčešća oblika astme: bronhalna astma. Naročito je otežan izdisaj. Neki oblici slabokrvnosti (anemije) također mogu uzrokovati oteža­ no disanje. Napadi otežanoga disanja mogu se javiti i u osoba koje su tje­ lesno potpuno zdrave. Mišići koji služe pri izdisanju napeti su. zbog čega je izdisaj znatno produžen. zatim zbog povreda mozga i kičmene mož­ dine. Nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini i veliki tumori u trbuhu otežavaju disanje pritiskom na ošit. i srčana astma. Bolesnik duboko udahne. sluz se po­ jačano stvara te nastaje kašalj. a lice postaje plave boje. Otežano disanje javlja se i kod onih bolesti koje zahvaćaju mišiće i živce odgovorne za disanje. da bi se pri izdisanju tegobe po­ novile. Takvo stanje li­ ječnici nazivaju astmatični status. Zbog otežanoga disanja valja se javiti liječniku.plućni edem. koma kod šećerne bolesti. Bronhalna astma je bolest s povremenim napadima otežanoga disa­ nja. Otežano disanje s naprezanjem mišića može se vidjeti i kod bolesnika koji su u besvjesnom stanju: uzrok može biti povreda glave. psihogene ili histerične astme. uzrokovana promjenama na plućima. Valja paziti da se ne uguše vlastitim jezikom ili nekim sadržajem usne šupljine. ali ne može izdahnuti. odnosno na dišnim putovima. Povremeni napadi otežanoga disanja Povremeni napadi otežanoga disanja nazivaju se astma. Bolesnici u napadu obično sjede kraj otvorenoga pro­ zora i jako se naprežu da bi izdahnuli zrak iz pluća. otrovanje. bolesno stanje koje se naziva srčana astma. postoje i slučajevi kada napadi dolaze jedan za drugim i traju po nekoliko dana. Bolesnici koji u dišnim puto­ vima imaju strano tijelo prevoze se u horizontalnom položaju. naročito prilikom napora. . Tek postavljanjem dijagnoze bolesti može se započeti liječenjem. bolesnik uglavnom lagano udahne. Pošto se zrak izbaci iz plu­ ća. Nastaje pravi napad gušenja. Napad se uglavnom smiri za jedan sat. Bolesnik se prevozi u bol­ nicu u sjedećem ili polusjedećem položaju. S vremenom dolazi do nakupljanja krvi u plućima.

Najefikasnije sredstvo za prekid napada je adrenalin. Tzv. kortizonski preparati (hormonski preparati) daju se u slučajevima težega astmatičnog napada. sirevi. ujedno ub- Fućkanje prilikom izdisaja može ublažiti napadaj gušenja kod bronhalne astme. Ti lijekovi smanjuju os­ jetljivost organizma na tvari koje izazivaju bronhalnu astmu. Astma nastaje zbog preosjetljivosti na tvari koje u dišne putove do­ laze udisanjem ili krvlju (alergija). No. Često se ne zna pravi uzrok. daju se i kao lijek za prevenciju. rakovi. jagode. astrnatični bronhitis (upala dišnih putova). Danas postoji niz drugih ljekovitih preparata koji se uzimaju kao tablete. dolazi do povremenoga i op­ sežnog sužavanja dišnih putova. kod velikog broja takve djece. U pubertetu. kožnoga testa može se ustanoviti tvar s ko­ jom bolesnik dolazi u dodir i koja uzrokuje napade astme. pelud. naročito u muške djece. Kod svega 30 posto astmatične djece astma se javlja i u od­ rasloj dobi. Zbog pojača­ ne preosjetljivosti. pod utjecajem tih tvari. To su prašina. da bi se spriječio napad. Starije osobe ne smiju primati adrenalin jer štetno djelu­ je na srce. Poboljšanja nastaju vrlo brzo. Već se u maloga djeteta počinje javljati tzv. Nakon masovne primjene tih sredstava povećao se broj smrtnih slučajeva zbog oštećenja srca. Blaži prepara­ ti mogu se udisati u obliku spreja. čepići. ribe itd. tegobe nesta­ ju spontano. prašci.Bronhalna astma česta je u dječjoj dobi. Pomoću tzv. životinjske dla­ ke. zatim efedrin i slični lijekovi. koje može biti različite jačine i može potpuno nestati bilo spontano ili zbog djelovanja lijeka. no pravi astrnatični napadi započinju tek poslije druge godine života. djeluje vrlo brzo i ne oštećuje srce. različite vrste hrane: jaja. dražeje. Fućkanje produžuje izdisaj i sprečava prejako sužavanje dišnih cjevčica (bronhiola) Snažan izdisaj može postraničnim pri­ tiskom potpuno zatvoriti dišnu cijev i osjećaj gušenja se pojačava . Aminofilin je lijek koji astmatičari dobro poznaju. naročito ako je dugotrajnom bolešću oštećeno. du­ gotrajna i nekontrolirana upotreba takvih lijekova oštećuje srce.

normalno su obavljali svoj posao. često je posljedica neznanja. tj. Koža bolesnika je blijeda i oznojena. U najtežim slučajevima dolazi do pojačanoga nakupljanja krvi u plućima. Bolesnici obično smatraju da će prije »isprazniti pluća« ako će pritisak prilikom izdisaja biti veći. Neposredan povod može biti npr. S obzirom na to što je osnovna bolest već oštetila srce do te mjere da ono nema više nikakve rezervne snage. bolesnici znaju da im je lakše kada fućkaju prilikom izdisaja. Gušenje nastaje zbog nakupljanja povećane koli­ čine krvi u krvnim žilama pluća. Udisaj je teži od izdisaja. srčana astma javlja se i u bolesnika koji su do tada bili zdravi. U kroničnog astma­ tičara s vremenom dolazi do pucanja pregrada između pojedinih pluć­ nih mjehurića (alveola). naglo povećanje krvnoga tlaka ili srčani infarkt. Tlak u krvnim žilama pluća raste. stanje se po­ goršava. Napade srčane astme dobivaju osobe koje imaju bolesno srce. koji je zaostao u donjim dijelovima tijela. jer se zbog vodoravnoga položaja tijela dio krvi. Mnogi bolesnici ne znaju disati te su im potrebne vježbe disanja. Nastaje plućni edem. tako nastaju veći mjehuri. opći izgled bolesnika također. tako sprečavaju da se suženi dišni putovi još više ne suze. Duže trajanje astmatičnoga napada. U toku liječenja astmatičnoga napada valja izliječiti upalu dišnih putova. No. U toku napada nikada se ne smije suviše naprezati prili­ kom izdisaja. prebacuje u pluća. No. li­ jeva klijetka više nije sposobna da taj suvišak krvi iz pluća prebaci u aor­ tu.lažuju upalu i smanjuju otok sluznice dišnih putova. glavnu krvnu žilu koja izlazi iz srca. a krvna plazma sve više ispu­ njava plućne mjehuriće. Zbog toga se napad srčane astme javlja uglavnom noću. Otežano disanje javlja se uglavnom noću. ili bolesne koronarne arterije. Okolina je sklona da im se zbog toga izruguje. kao i pogoršanje bolesti. Naprotiv. koje imaju prirođene i stečene srča­ ne greške. Zbog toga izdisaj treba da bude bez pretjeranoga napora. Zbog nakup­ ljanja tekućine u plućima. i koji teško povjeruju da je »napad gušenja« bio uzrokovan slabošću nji­ hova srca. koje boluju od povišenoga krvnog tlaka. Bolesnik se često budi iz sna s jakim osjećajem pomanjkanja zraka. koji se još više suze. zbog čega je ispljuvak crvenkaste boje. Stari astmatičari koji boluju godinama obično fućkaju pri izdi­ saju za vrijeme napadaja. To naročito vrijedi za starije osobe i one koje dugo boluju od bronhalne astme. U težim slučajevima bolesnici sjede držeći se čvrsto rukama za krevet kako bi za pojačano disanje upotrijebili i pomoćne mišiće disanja. mišiće ramena i prsnoga koša. Disanje se pogor­ šava. Zbog suviše forsira­ noga izdisaja. Struja zraka miješa tekućinu u dišnim putovima i tako nastaje pjena koju bo- . Srčana astma također nastupa u napadima koji su slični napadu bronhalne astme. pa se stanje bolesnika pogorša. Iz krvnih žila prelaze u plućne mjehuriće i crve­ na krvna zrnca. općim izgledom daju sliku teške bolesti. pritisak zraka u mjehuru prenosi se na dišne putove. krv se nedovoljno opskrbljuje kisikom.

Napad srčane astme. Napad otežanoga disanja samo je jedan od znakova neuroze. morfij. Velika količina tekućine i pjene uzrokuje još veće po­ manjkanje kisika u tijelu. Koža posta­ je blijeda. Psihogena astma uzrokovana je psihičkim razlozima. Do dolaska liječnika. . Pravovremeno liječenje je uspješno. Može se javiti čak i kao reakcija preosjetljivoga plućnog tkiva na neke tvari. za pojačano lučenje tekućine iz tijela. Bolesnici osjećaju smrtni strah. Ovisi o stanju srca ho­ će li se plućni edem razviti iz srčane astme. Disanje je jako otežano. zahtijeva najhitniju liječničku intervenciju. Liječnik će bolesniku davati kisik. bolesnika valja postaviti u sjedeći položaj. praćeno mnogobroj­ nim hropcima i hropčićima. upale i povrede mozga. npr. tzv. lijekove za jačanje srca. Njihov dišni sustav i krvotok rade bespri­ jekorno. hladna i vlažna zbog obilnoga znojenja. Udisanje jako nadražujućih plinova oštećuje stijenku krvnih žila u plućima i pluć­ ni mjehurići ispunjavaju se tekućinom. umiriti ga i ne stvarati paniku. fozgena.lesnik iskašljava. udisanjem klora. Takve su oso­ be tjelesno uglavnom zdrave. alergični edem pluća. Tipičan izgled bolesnika sa srčanom astmom Plućni edem najčešće je uzrokovan popuštanjem srčanoga rada. ili je njegov razvoj tako nagao da nastane u roku od nekoliko minuta. no može nastati zbog krvarenja u mozgu. naročito plućnoga edema.

dišu otvorenih usta. Napadu gušenja obično pre­ thodi sukob u obitelji. Liječnik postavlja dijagnozu već na prvi pogled. u grlu imaju »kuglu ili knedlu«. Npr. Inače bi se ugušili. pomažući disanje nesvrsishodnim pokretima tijela. zato se javljaju otoci na no­ gama. samo s jednom polovinom jednoga plućnoga krila. ubrzano. zapravo u sjedećem položaju. To je uzrok otežanoga disanja. Pregledom pluća i srca potvrđuje pretpostavku. ono ne može lijevom klijetkom izbaciti u krvotok povećani dotok krvi. Zbog toga bolesnici moraju spavati s nekoliko jastuka pod leđima. nemirni su. Takva se pojava stručno nazi­ va ortopneja. Krv zbog toga zaostaje u plućima. Kako oslabljeno srce ne­ ma nikakve radne rezerve. Kada takav bolesnik legne u vodoravan položaj. nemoguć­ nost rješenja problema. Histerična astma sa­ mo je gruba »manifestacija ličnoga problema bolesnika koji on ne može prikazati na drugi način«. koje obično prestaje onoga trenutka kada se bolesnik uspravi. kako se to kaže. kratkotrajne nesvjestice i grčevi tijela. kočenje prstiju. naročito u nogama.pa mnogi tu pojavu nazivaju histeričnom astmom.. Takvo disanje praće­ no je različitim zvukovima. čov­ jek može živjeti samo s jednom trećinom jednoga bubrega. Ljudski organi rijetko kada rade punim kapacitetom. pod djelovanjem sile teže manji dio krvi zaostaje u donjim dijelovima tijela. Ležanje u vodoravnom položaju izaziva osjećaj gušenja. Kronični srčani bolesnici imaju znatno oslabljen srčani mišić. Usporeno disanje Usporeno disanje (bradipneja) prati mnoge bolesti. Otežano disanje u ležećem položaju tijela Mnogi srčani bolesnici moraju imati povišeno uzglavlje kada spava­ ju. nagomilana te­ kućina krvlju se pokrene prema srcu i plućima. pa se nakon izvjesnoga vremena zaista javljaju smetnje: vrtoglavi­ ca. u koji­ ma se može nakupiti i pola litre krvi iznad onih količina koje se normal­ no nalaze u plućima. Kada takvi bolesnici stoje. Bolesnici se tuže da ne mogu dovoljno duboko udahnuti zrak. nerijetko i psovkama. Dugotrajno ubrza­ no disanje može dovesti do pretjeranoga gubitka ugljičnog dioksida iz krvi. neispunjavanje želje. osje­ ćaju kao da će se ugušiti. na radnom mjestu. uzbuđeni i uplašeni. sa šezdesetim dijelom jetre. koji put i grčevito. kreštanjem. često »na vratima«. Prema . Češća je u žena. Svi organi imaju stanovitu »rezervu« potrebnu za izvanredne situacije.

Jače sniženje temperature. U tim uvjetima i tako usporeno disanje donosi dovolj­ no kisika u tijelo (pri sniženoj tjelesnoj temperaturi znatno se smanjuju potrebe tijela za kisikom). može nastati kao posljedica otrovanja lijekovima koji se upotrebljavaju kao sredstvo za spavanje ili umirenje živaca. povraćanje. prema tome i povećanu potrebu tijela za kisikom. Razumljivo je da se minimalne količine zraka od­ nose samo na stanje mirovanja. njegov . Brzo i duboko disanje odstrani iz tijela previše ugljičnoga dioksida. Jako usporenje disanja izazivaju opijum i li­ jekovi koji se dobivaju iz opijuma. može živjeti i sa svega 3-4 udisaja u minuti. npr. u alkoholnoj komi disanje može potpuno prestati. dijabetičke kome. Povremeno ili periodično disanje Takav tip disanja karakteriziran je izmjenjivanjem perioda brzoga i dubokog disanja s periodima veoma slaboga ili prestalog disanja (Cheyne-Stokesovo disanje). preživjeti može sa svega 1. gubitak svijesti. čak i prestanak disanja. Takav način disanja često se susreće kod nekih bolesti. Zato se namjerno izaziva sniženje tjelesne temperature bolesnika koji je podvrgnut dugotrajnijem operativnom za­ hvatu na srcu ili na nekom drugom organu. Stariji ljudi nešto sporije dišu od mladih. Usporeno disanje nastaje zbog povreda i bolesti koje dovode do po­ većanoga pritiska u mozgu.5 litre zraka u jednoj minuti. tumori i upale mozga. do gubitka svijesti bolesnika koji boluje od šećerne bolesti. promjene na zjenicama. U takvim uvjetima ne postoje rezerve koje bi omogućile pojačan napor organizma. može tako usporiti disanje da postoji svega 1-2 udisaja u minuti. s obzirom na to što taj plin nadražuje centar za disanje u mozgu. krvarenja u mozak. zatim na velikim visinama gdje je količina ki­ sika u zraku znatno smanjena. Usporeno disanje može se javiti i kod nekih unutarnjih bolesti koje dovode do gubitka svijesti. Jako usporeno disanje. grčevi tijela. Teže otrovanje alkoholom također usporava disanje. Takvo disanje može biti normalna pojava prilikom spavanja novo­ rođenčeta i starijih osoba. npr. Premda u jednoj mi­ nuti čovjek udahne oko 6 litara zraka.tome. Tada je umjetno disanje jedini na­ čin da se spasi život otrovane osobe. Pad tjelesne temperature također je praćen usporenim disanjem. naročito morfijum. tj. to mogu biti povrede mozga. javljaju se i drugi znakovi oštećenja moz­ ga: glavobolja. prilikom smrzavanja.

teška i često smrtonosna zarazna bolest. uglavnom u prvim noćnim satima. kašlje poput laveža psa. U djece do 5 godina često se javlja tzv. temperatura tijela može biti tek nešto povećana. neugodnog za slu­ šanje. stanju du­ bokoga gubitka svijesti. promukao glas i kašljanje koje podsjeća na lavež psa. Takav način disanja mogu uzrokovati i brojne promjene u mozgu: upala moždanih opni. Pretjerana panika roditelja samo pojača­ va strah djeteta i stanje se pogoršava. Ponovo povećanje ugljičnog dioksida. ustrašeno je. Danas su najčešći uzročnici krupa virusi i neke bakterije koje uzrokuju gnojne upale. piskajućeg. kašalj nastaje zbog laganoga otoka sluznice neposredno ispod glasnica. Takvo disanje može se pojaviti mjesecima prije nego što nastupi pravi napad gušenja kovan srčanom slabošću. Najčešći je uzrok takvoga disanja slabost srčanoga rada. ali uvijek su sve blaži. Zvu- . dovodi do pojačanoga disanja. koji put već u drugoj polovini prve godine života. kreštavo disanje Takav način disanja nastaje kada se u predjelu grkljana stvori djelo­ mična zapreka prolazu zraka u pluća. koji je naročito čest u male djece. Dijete se naglo budi iz sna. glas promukao. Oslabljen rad srca usporuje cirkulaciju krvi od pluća do mozga i ujedno otežava opskrbljenost krvi kisikom u plućima. koja zahvaća glasnice i početni dio dušnika: nastaje otok i suženje dišnoga otvora. Pojedina faza može trajati i više od jedne minute. bolest ima blagi tok. i tako se opet sve ponavlja. Takvo disanje stručno se naziva stridorozno disanje. Takvo disanje može se vidjeti i u komatoznom stanju. lažan krup. upala mozga. Nakon toga što je uvedeno cijepljenje protiv difterije. arterioskleroza krvnih žila mozga.manjak u krvi dovest će do prestanka disanja. a posljedica je oteža­ no i zvučno disanje. Histerija je najčešći uzrok kreštavoga glasa. Najčešći je uzrok upala grkljana. tumori mozga. Unatoč alarmantnim znakovima. kao i manjak kisika u tijelu. disanje je zvučno. Bolesnici osjećaju »da ih nešto guši«. pojava je poznata pod nazivom krup. bolest je postala prava rijetkost. a zvukovi se uglavnom javljaju za vrijeme udisaja. Smetnje disanja nastaju samo na »živčanoj osnovi«. tj. zviždajućeg i kreštavog zvuka. glasno i hrapavo. uglavnom u ner­ vozne djece. krvarenja u mozak. Takvi napadi mogu se ponoviti nekoli­ ko noći. Kroz to vrijeme u krvi se nakuplja ugljični dioksid. Zbog suženja nastaje mješavina hrapavoga. Glasno. Svojevremeno je glavni uzročnik krupa bila difterija.

zbog stranoga tijela. hrkanje je jače. stvaranje novoga. Manje je poznato da iznenadno hrkanje osobe. Mehanička prepreka prolazu zraka mogu biti pritisci na dušnik iz­ vana: tumori. povećani limfni čvorovi. »pravi hrkač« hrče u svim položajima ti­ jela. sužava prostor i struja zraka postaje brža. Prve bračne razmirice često su posljedica hrkanja jed­ noga bračnog partnera (to ne mora biti uvijek suprug). ili još niže. nastaje jak kašalj. Hrkanje se čuje kao fućkanje. Djeca mogu u igri udahnuti neki strani predmet. Veoma je važan tanki mišićni rub nepčanih lukova koji titra . veći zalogaj može se ukliještiti između glasnica i po­ tpuno zatvoriti prolaz zraka u dušnik. piljenje.»poput nezategnutoga jedra na vjetru«. često neugodni za slušanje. Ako se skrene pažnja bolesni­ ka.kada uz njega prolazi struja zraka prilikom disanja . umjetnog otvora za disanje na dušniku. Bilo je smrtnih slučajeva djece kojoj se između glasnica ukliještila tableta lijeka. jačina i kvalitet zvuka prilikom hrkanja ne ovise samo o brzini strujanja zraka nego i o napetosti mišića nepca i položaja jezika. Prepreka ulazu zraka u dišne putove može nastati i zbog ožiljaka poslije povrede grkljana. parne lokomotive. Disanje praćeno hrkanjem Hrkanje se javlja u dubokom snu u mnogih zdravih osoba. upala. Nagao tok sluznice u grkljanu ili u njegovoj neposrednoj blizini mo­ že nastati i zbog preosjetljivosti sluznice na neke tvari (alergija). čak i onda kada diše samo na nos. U nekim zemlja- . Zdvojni slušaoci uspoređuju te zvukove s radom buldoždera. stenjanje. zalogaj). Takav alergični otok sluznice grkljana često je uzrok smetnji disanja. U du­ bokom snu ili dubokom gubitku svijesti (koma). a mogu se čuti i u udaljenim prostorijama. koja je do tada imala »bezvučan san«. može biti znak bolesti. pneu­ matskoga čekića. Što je san dublji. oštećenja kiselinama. disanje postaje normalno. jezik pada prema straž­ njem zidu ždrijela. proširena aorta. bolesnika valja što hitnije prevesti u bolnicu. No. u odraslih osoba to je najčešće hrana. Iako se hrkanje najčeš­ će javlja u položaju na leđima. Čim se pojave prve teškoće. Često je jedini spas hitna traheotomija. tj. Ako se strano tijelo nađe u dušniku. Hrkanje nastaje zbog toga što za vrijeme sna omlohave mišići usne šupljine i ždrijela. Svako otežano disanje nastalo zbog mehaničke zapreke može biti opasno i smrtonosno.kovi prilikom disanja neobično su jaki. često i reflektorno suženje otvora koji čine glasnice. lužinama. Nastaje trenutačna smrt koja se naziva bolus smrt (bolus.

krva­ renje u mozgu. Gubitak potkožnoga tkiva uzrokuje mlohavost lica.: udar električnom strujom. utapljanje itd. npr. ozljeda. Nagao prestanak disanja Prestanak disanja očituje se potpunim mirovanjem prsnoga koša i trbušne stijenke. budite zaljubljeni u svoga bračnog partnera. Ako to nije moguće. otrovanje. prestanak disanja je očekivan a često i prvi znak svršetka života. kod do tada zdrave osobe. Ako se obraz stavi ispred usta i nosa. Prije nekoliko sto­ tina godina pokušavali su pronaći efikasno sredstvo kojim bi se ublažilo ili spriječilo hrkanje. srčani infarkt itd. Nada da će hrkanje s vremenom postati slabije. Ne postoji lijek kojim se hrkanje može spriječiti. zatim strana tijela u nosu. koja otekne tako jako da potpuno zatvori prolaz zraka kroz nos. To se može vidjeti i u male djece koja zbog zatvorenoga nosa dišu na usta i hrču. ili će čak prestati. ili naglo oboljenje. npr. pod starost se pojačava. Patentirane su sprave i aparati. zvukom i dodi­ rom ne može se ustanoviti ni najslabije strujanje zraka. a smanjuje se i napetost mišića nepca. ali je dovoljno snažan da hrkanje neko vri­ jeme prestane. nakupine gnoja u ždrijelu (apscesi). Uzrok je upala nosne sluznice. Svojevremeno je najčešći uzrok takve paralize bila difterija. najčešće su to povećane mandule. . Hrkanje nastaje i zbog paralize mekoga nepca. iznenada i neočekivano. Tada se i najgrublje hrkanje može doživjeti kao »divna muzi­ ka«. uzrok mogu biti i nosni polipi. Na­ protiv. Kod osoba u dubokoj starosti kao i onih koji boluju od teških bolesti. ili tzv.. nema nikakvu osnovu. Disanje može prestati naglo. I promjene u usnoj šupljini mogu uzrokovati smetnje. Električni udar nije toliko jak da bi ga probudio. nego što milijuni ljudi zbog hrkanja ne mogu spavati. Nije problem u tome što milijuni lju­ di hrču. Danas su konstruirani elektronski apa­ rati koji prenose električni impuls na tijelo hrkača. Uzrok može biti vanjski utjecaj. Ljudi se vrlo rijetko obraćaju liječniku zbog hrkanja jer znaju da je medicina nemoćna da ga spriječi. Zato je s pravom rečeno: »Hrkanje je bolest slušača«. Jedini savjet koji je djelotvoran: spavajte u odvojenim prostorijama. Hrkanje se može iznenada pojaviti u onih osoba kod kojih se izne­ nada pojavila smetnja u prolazu zraka kroz nos. Hrkanje i nije problem hrkača. ali nijedna aparatu­ ra nije se mogla šire primijeniti.ma hrkanje je dovoljan razlog za rastavu braka. adenoidne vegetaci­ je.

grub postupak može dovesti do iščašenja vratnih kralješaka Umjetno disanje . Ne­ ovisno o uzroku postupak je uvijek isti: što prije započeti umjetnim disa­ njem.usta na usta Umjetno disanje . Iako je poznato mnogo načina umjetnoga disanja. najjednostavniji i najbolji jest upuhivanje zraka kroz nos ili usta ozlijeđene ili naglo oboGlavu osobe koja je prestala disati valja pažljivo zabaciti unatrag.usta na nos .Prestanak disanja od nekoliko minuta sigurno dovodi do smrti. Zbog potpuno olabavljenih vrat­ nih mišica.

Kada se uz prestanak disanja ne može ustanoviti rad srca. tek nešto snažnija nego što je pri normalnom izdisaju. a posljedica je ulazak povraćenoga sadržaja u pluća. Prestanak disanja često prethodi prestanku rada srca. Bojazan da u izdahnutom zraku nema dovoljno kisika nije opravda­ na zato što izdahnuti zrak još uvijek sadrži oko 16% kisika. Uspješnost izvođenja umjetnoga disanja kontrolira se promatra­ njem prsnoga koša u trenutku upuhivanja. čak i pri snažnijem upuhivanju zrak ne dolazi u želudac.zabacivanjem glave unazad i podizanjem donje čeljusti postiže se prohodnost dišnih putova. Širenje prsnoga koša dokaz je da je zrak ušao u pluća. potrebno je prstima zatvoriti nos. što se češće događa prilikom upu­ hivanja zraka kroz usta. tj. Ulazak zraka u želudac redovito izaziva povra­ ćanje. spasilac mo­ že upuhivati zrak preko rupčića ili tankoga sloja gaze. tako je mnogo lak­ še držati glavu u željenom položaju. pritisak je slabiji a ritam disanja brži (kod novorođenčeta oko 40. ako se upuhuje kroz nos. Bolji je način upuhivanja zraka kroz nos. . svojim ustima obuhvati nos ili usta ozlijeđenoga. Umjetno disanje izvodi se ovako: . Umjetnim di­ sanjem zrak se prisilno uvodi u pluća osobe koja je spontano prestala di­ sati. Snaga pritiska upuhnutoga zraka ne smije biti prejaka. a kod malenoga djeteta 20 udisaja u minuti).upuhivanje zraka ponavlja se u ritmu vlastitoga disanja.ako se zrak upuhuje preko usta. dojen­ četa 30. a čovjek mo­ že živjeti u atmosferi od svega 13% kisika. ali snagu pritiska valja prilagoditi dobi djeteta. Za umjetno disanje male djece vrijede isti postupci kao i kod odras­ lih. . Tom metodom. treba zatvoriti usta ozlijeđenoga. . . umjetno disanje mora se povezati s masažom srca zato što će se samo na taj način omogućiti da prisilno dovedeni kisik u pluća dođe umjetno uspostavlje­ nom cirkulacijom do svake stanice u tijelu (vidi: srčane smetnje). . Što je dijete manje.pružilac prve pomoći udahne zrak. Da bi se izbjegao izravan dodir s ustima ozlijeđenoga.unesrećenoga položiti na leđa. i zrak iz svojih pluća upuhne u pluća ozlijeđeno­ ga.ljele osobe. 12 do 16 puta u jednoj minuti.

zapravo je podrhtavanje pojedinih dijelova tijela ili čitavoga tijela. a to se na njemu ne vidi. Poznato je da se. drhtat ćemo i u toploj prostoriji. npr. Drhtanje. Na takvo drhtanje možemo djelovati svojom voljom. Zato u liječničkom pregledu važnu ulo­ gu igra ispitivanje spontane ili stalne pojave tresenja. a to uzrokuju živčani i drugi poremećaji. a često se udružuju oba uzroka. Ali ono može potrajati i dulje.DRHTANJE I TRZANJE Drhtanje je doživio svaki čovjek. tresu se i mnogo mladima. na hladnoći drhtimo tako dugo dok se ne ugrijemo. mjestu tijela na kome se javlja i prema uzrocima. a okolina ipak primjećuje da mu pojedini di­ jelovi tijela drhte. iako nam je to vrlo neugodno. tzv. multiple skleroze. Drhtanje može prestati kad prestane i njegov uzrok. ruke starijih osoba češće tresu. Kod nekih bolesti. ako se tresu noge. drhtanje razlikujemo prema obliku. ako dršće donja vilica. Stvaran osje­ ćaj bolesnika nije uvijek u skladu s vanjskim izražajem drhtanja. kada se trzaju pojedini dijelovi tijela. Dru­ gi ima osjećaj da je miran. Drhtanje može nastati zbog tjelesnih i duševnih razloga. strepnja i nemir. Ako nam dršće ruka. kada se stalno tresu ruke i noge.. unutrašnji (bolest živ­ čanoga sustava). Poneko osjeća da sav treperi. . Mišići se ritmič­ ki stežu i popuštaju. Uzroci tresenja mogu biti vanjski (hladnoća). Drhtimo zbog zime. U narodnoj medicini drhtanje se zove trešnja. ako smo se vani uzbudili. noge i drugi dijelovi tijela tresu i u mirova­ nju. zbog ne­ izvjesnosti i očekivanja. kao što je alko­ holizam. koje se medicinski zove tremor. uzbuđenja. ponekad se nikako ne može­ mo smiriti. prosut ćemo piće iz čaše. od drmavice. To je posebna bolest samo u iznimnim slučajevima. cvokotat ćemo zubima. nesi­ gurno ćemo hodati. straha i napetosti. Postoje vrlo različiti oblici drhtanja. Kod jednih se drhtanje javlja samo prilikom voljnih pokreta. ili duševni (strah i neke duševne bolesti). prema brzini možemo odrediti brzo ili polaga­ no stezanje mišića. Kod drugih se ruke. Prema opsegu kretnji razlikuje­ mo fino i grubo drhtanje. To se događa kod živčane bolesti. Neki razlikuju drhtavicu. uznemiren je i napet.

Opisane promjene nisu smrtonosne. To se odražava i na njihovu iz­ gledu: bore na licu se opuštaju. nego samo o simptomu. Stariji ljudi sjećaju se teške gripe koja je harala poslije prvoga svjetskog rata i od koje su mnogi umrli. Na žalost. Simpto­ mi se mogu pojaviti zbog zakrečenja krvnih žila mozga i otrovanja. Vrlo često bila je to upala moždanoga tkiva. a bolesnik sve teže radi. i toga su svjesni. pa mo­ gu i pasti. Bolesnici se sve teže koncentriraju. kada je smiren tremor je manji. Zvali su je »Španjolka«. koje postaju nagle i mučne. najčešće ruka ili noga. Parkinsonova bolest Prije više od stotinu godina engleski liječnik Parkinson točno je opi­ sao tok bolesti od koje je sam bolovao. kada se vrlo jako i naglo ukrute mišići. tremor se pojača. ipak se kom- . Tresenje se postepeno pojačava. Znamo da se može javiti kao kas­ na posljedica preboljele upale mozga. hoda i jede. Sve to uzrokuje trenutačno ili trajnije ošteće­ nje suradnje živaca i mišića. sve teže misle. a ponekad se izvrši i operacija na mozgu. prividno bez razloga. ostane u nepri­ rodnom položaju koji boli. Na nagli podražaj takvi se bolesnici počinju ubrzano kretati. to se poslije proširuje na drugi ud s iste ili druge strane. Smrt nastupa najčešće zbog druge bolesti koja napada oslabjeli organi­ zam. u snu potpuno prestaje. Mnogi tvrde da je u tome bit bolesti. a onda se teško zaustavljaju. Svi uzroci bolesti još nisu poznati.Drhtanje je toliko raznoliko da se ne može govoriti o posebnoj bo­ lesti. Mi­ šići su tvrdi i stalno napeti. S tom bolešću može se živjeti više desetaka godina. javljaju se i drugi znakovi. za­ to otežavaju kretnje. kao da ih bolesnik stišće svojom voljom. lice dobiva izgled maske. koja je svima vidljiva. njihova je sposobnost reagiranja usporena. I liječnik Parkinson doživio je duboku starost. jer se uspjelo odrediti mjesto koje je odgovorno za većinu boles­ nih pojava. Iako ne postoji apsolutno sredstvo za izlječenje. Tako se bolesti prozvala njego­ vim imenom. Često je vrlo napadna ukrućenost mišića (liječnici to zovu rigiditet). pa je u mnogim slučajevima potrebna liječ­ nička pomoć. a uzrok je bilo davno oštećenje mozga. kao drhtaj koji je naglo prestao. a dio tijela. Od toga se razlikuje grč. Oni koji su preživjeli. Danas postoje dobri lijekovi. tresti jedna ruka ili noga. osim pojave tresenja. Ako se uzbudi. nakon desetak godina počeli su pokazivati znako­ ve Parkinsonove bolesti. iako je i prije bilo sličnih bolesnika. Kod Parkinsonove bolesti počinje se. Trzajevi su kratka grčenja i popuštanja jedne grupe mišića.

U početku roditelji to shvaćaju kao nestašluk ili nepristojnost. kreću se i nastoje što više raditi. počne micati nosom ili glavom. Bolesnik mora imati povjerenje u liječenje. U mehanizmu nastajanja simptoma kod djece važnu ulogu imaju navike oponašanja. Opominjanje ne koristi. Zato je važno da se liječenje ne prekida tako dugo dok se bolesnik sasvim ne oslobodi prisile. Trzanje pojedinih dijelova tijela Često se trzaju pojedine grupe mišića bez volje čovjeka. može se dogoditi da trza nosom. npr. Ako. čovjek treperi očnim kapcima ili namiguje. Za bolesnike i njihovu oko­ linu važno je da ne klonu duhom. nego nastavak iste bolesti. psihoterapijom i vježbanjem po posebnim propisima. Zabrinuti traže savjet liječnika uvjere­ ni da su živčano oboljeli. Liječenje se provodi pomoću lijekova. Apatični i klonuli otežavaju i posve onemogućuju liječenje. Uzroci tikova mogu biti tjelesna oštećenja. Međutim.biniranjem različitih lijekova bolest smiruje. noga ili čitavo tijelo. Ukorijenjene navike teško je ispravljati. Nesvjesni razlozi trzanja lakše će prestati ako se njima previše ne bavimo. Trzanje u snu Ima ljudi koji se trzaju u snu. čak djeluje štetno jer izaziva strah i predbacivanje. Ionako ih svjesnom voljom ne možemo suzbiti. Ako vježbaju.. dijete ga može imitirati. onda im je jasno da je riječ o posebnom obliku živčanih smetnji. Ako se to događa u području očiju. a nikada o tumo­ ru mozga. pojedinačna izbijanja živčanih pod- . Ako netko u njihovoj okolini ima takvu manu. Trzajevi mišića mogu se mijenjati i seliti. odmahuje glavom ili trza rukom ili nogom. Svi moraju biti svjesni da je liječenje dugotrajno i da je potrebna liječnička kontrola. često je riječ o konverzionoj neurozi. a trza se ruka. pogotovo ako su neurotične. a njegova okolina treba da ga ohrabri i podstiče da ne zane­ mari ono čime se bavio. U me­ dicini takve simptome zovemo tic ili tik. vjerojatno se zato u narodu ka­ že: »Tica ga spopala«. kutovima usnica. dijete. izgledi za rehabilitaciju su bolji. To se događa kada upadaju u san. ali kad se kretnje uporno nastavljaju. To je naro­ čito napadno na licu. to nije nova bolest. s vremenom to postaje navika koju nije lako uk­ loniti. koje je prestalo trzati očnim kapcima. U tom je slučaju trzanje izraz neurotične reakcije. naročito upale živaca i njihovih centara. da nabire čelo.

drugi je tako nemiran da pobaca posteljunu s kreveta. do neobičnih kretnji ruku ili tijela. Kod djece se to može shvatiti kao kreveljenje i zafrkavanje. nakon napetosti. Dijete ne može zakopčati dugme na kaputu. može se dogo­ diti da u snu njima i miče. Pokreti mlađih i starijih osoba nisu jednako brzi. kad nešto hvata. Može se zatražiti savjet liječnika. drugi maše rukama ili miče tijelom u uzbuđenom stanju. vješti i pravilni. ako ne može upravljati pokretima udova kako hoće . Netko spava mirno čitavu noć. kad piše na ploči ili u teku. ili ćemo imitirati neke njene pokrete. ko­ ji su kod svakog čovjeka drugačiji. ako ne može sigurno usmjeriti ispruženu ruku kako že­ li. Pojedinačni trzajevi. ho­ daju i razmahuju se. takva nagla ne­ pristojnost može biti prvi izraz bolesti koja se zove korea minor. naročito u početku dovode do smetenosti pokreta. ako sanja da nešto radi rukama. Dok je tik bio samo trzaj pojedine grupe mišića. neki ustaju. ponavljat ćemo riječi koje ona izgo­ vara. neo­ bično miče prstima i rukom. ima smiješne pokrete. Ako se to shvati kao nestašluk i kažnjava se. . Poznato je da neki ljudi lako utonu u san. drugi teže.onda se nešto zbiva s njegovim živčanim sustavom i potrebna mu je liječnička pomoć. dolazi do takvih živ­ čanih i mišićnih reakcija. Nehotični pokreti tako su česti da postaju izražajna karakteristika ličnosti. Međutim. uklapaju se u običaje sna. ali poznate bolesti živčanoga sustava rijetko se očituju takvim simptomima. Ali ako netko u sred­ njoj dobi odjednom počinje zabacivati nogu u hodu. Netko je miran dok govori. djeca postanu osjetljiva. Nehotični pokreti Želimo li prikazati neku osobu. pa i nemir tijela. Liječnik će nas brzo uvjeriti da je to bolest. uzbuđenja ili u raznim stanjima razvoja organizma. onda ni opisane pojave nećemo tumačiti kao opasne znakove. Poznato je da djeca oponašaju i usvajaju takve pokrete odraslih. To se češće događa djeci i starijim ljudima. onda će se i njegove noge pokretati. Ali postoje i bolesna stanja koja. Ako znamo da osjećaj odmora ne možemo procjenjivati po vanjskim znakovima spava­ nja. U stanju umora. sada je riječ o kretnjama koje same po sebi nemaju određenu namjeru ili smisao. Trzanje u snu neke probudi drugi o tome znaju samo iz pričanja onih koji su ih vidjeli kako spavaju. Duboka starost i rano djetinjstvo dosta su slični. Ako netko vrlo živo sanja da trči.ražaja najčešće nisu znak opasnosti. Iako je karakteristično za pojedine osobe. ako mu ispadaju predmeti iz ruku. gotovo se i ne pomak­ ne. plačlji­ va i razdražljiva. to još nije bolesno. prekinuti i nedovršeni pokreti. Način spava­ nja ovisi o ličnosti. pomicanje tijela.

bode ili škaklja. upale i oštećenja dolazi do poremećaja rada živca. Svatko je doži­ vio da mu »zaspi« ruka ili noga. Protivno njihovoj volji. po­ krivač im je pretežak. taj je dio kao odumro.Trnci Trnce ili žmarce neki opisuju kao mravinjanje. mravinjanje. Trnci nas mogu prolaziti i zbog psihičkih razlo­ ga. osjećaj kao da na jednom mjestu ili na većoj površini tijela prolaze mravci. Krive informacije koje prenosi čine nam se kao da nas nešto pika. osjećaju to vrlo intenzivno u rukama i no­ gama. Kad legnu u krevet. Javlja se i tzv. a ako se otkriju postaje im hladno i neugodno. Mnogi premoreni ljudi zaboravljaju da je odmor ipak najbolji lijek. nemir noge. Trnci se naročito javljaju u premorenim mišićima. U tim je trenucima živ­ čani sustav toliko napet da ne razlikujemo jačinu pojedinih podražaja. Ovi znakovi uznemirenosti živčanoga sustava najčešće nisu izraz teže bolesti. kada očekujemo nešto ugodno ili neugodno. noge se pomiču. U tom času gubi se osjećaj dodira i bo­ la. naročito noću. žari poput koprive. a to ih sprečava da mirno spava­ ju. a razdražujući ugodno-neugodni osjećaji po­ put struje prolaze mišićima. pa mnogi ljudi srednje dobi. To se može udružiti i s trzajevima i grčevima i može biti vrlo neu­ godno. . taj se osjećaj može smanjiti. Ova pojava može poticati od reumatskih i živčanih smetnji. Zbog prignječenja. tj. Dodavanjem organizmu vitamina i lijekova. toplinu. u nogama osjećaju trnce. Pri­ siljeni su stalno mijenjati položaj nogu.

a mozak je centralni organ koji upravlja ti­ jelom i u kome je sjedište razumnoga života. a nekad se širi na jednu ili drugu stranu. Postoje vrlo opasne bolesti mozga kod kojih bolova nema ili su vrlo slabi. nogama ili drugdje. U vezi s glavoboljom naročito smo skloni i pretjerivanju i potcjenjivanju. Uz reumatične bolove to je danas najčešći povod da potražimo liječničku pomoć. Podražaj posebnih živčanih vlakana koja pre­ nose bol ide preko medumoždanih jezgara u moždanu koru. čela. Zato ćemo s manje straha podnositi učestali bol u rukama. otuda osjećaj da boli čitava glava. Kod drugih se bol seli: javlja se sad na jednom mjestu.GLAVOBOLJA Nema čovjeka koga nikad nije zaboljela glava. Jaka uzbuđenja i druga duševna zbivanja poveća­ vaju osjetljivost živčanih osjetnih tjelešaca. a za druge smo uvjereni da su vrlo važni. Medicinsko vred­ novanje pojedinih oblika glavobolje ne podudara se uvijek s našim osje­ ćajem. a ipak nisu teška bolest. U glavi je smješten najveći dio osjetila. negoli u glavi. Glavobolja nije dijagnoza. Bol u glavi po svom se postanku nimalo ne razlikuje od bolova u drugim dijelovima tijela. Mnogi koje boli potiljak kažu: »Boli me mali mozak«. u potiljku i na tjemenu. Ali taj zaključak nije to- . Glavobolja se najčešće javlja u području sljepoočnica. Da bismo mogli odrediti njeno značenje. sad na drugom. nego samo simptom. možemo po­ sumnjati i na uzroke. gdje se na­ laze centri za taj osjet. dok su neki napadi glavobolje dramatični. moramo se podrobno upoznati s više različitih podataka: Prvo. Područje bola nije ograničeno i bolesnik ne može odrediti gdje je počeo. Bol je uvijek znak većega ili manjeg tjelesnog ili duševnog poremećaja. No uzročna veza nije uvijek jednostavna. korijena nosa. Neki nam se bolovi čine ma­ nje opasni. Bol se uvijek baš tu pojavljuje. Po mjestu gdje se osjeća bol. Pojedini bolesnici mogu prstom pokazati mjesto gdje ih boli glava. ona mogu izazvati osjećaj bola čak i bez direktnoga podražaja živca. mjesto na kome glava boli (lokalizacija).

govori se i o »meglovici«. znoje se. Početak može biti i u snu. Jačinu bolova ne možemo objektivno mjeriti. Četvrto. I oblik i jačina glavobolje otkrivaju uzrok. sami za sebe. Kod većine glavobolja se javlja samo povremeno. tada se obično zabrinu ako se bolovi počinju javljati češće nego što su navikli. Bol u glavi može se očitovati na mahove. Ponekad se na licu i ponašanju čovjeka primjećuje da ga boli glava. neki zbog njih ne mogu spavati. dobiju pod­ očnjake. Glavobolja se može javljati u određene sate i dane. pritiska. Mnogo se češće to događa pred jutro. negdje se kaže »cič«. glavobolja i drugi simptomi. u manjim ili većim razmaci­ ma. bez najave. a onda nastupa jak osjećaj bola na jednom mjestu. nemaju apsolutnu vrijednost. Ima ljudi koji kažu da ih svaki dan boli glava. ili kao osjećaj pikanja. To čine i kada nemaju bolova. Češće se bol pojavljuje iznenada. To je poseban oblik glavobolje koji se zove migrena. vrijeme i učestalost glavobolje. vrućine. promjenljivi i nesigurni. Ako je bol neprestana (u narodu kažu »razvila se« ). postat ćemo uznemi­ reni i razdražljivi. Svaka glavobolja koja se ponavlja napadno često ne smije se potcjenjivati. Drugo. Ako su znakovi stalno jednaki. ali ni oni. Ljudi nejednako trpe bol. . pa se bolesnik probudi usred noći zbog jakih bolova. Takvi bolesnici već unaprijed znaju što ih čeka. na­ kon toga tupi bol. pa mnogima dan po­ činje glavoboljom. oči im upadnu. zato stalno uzimaju tablete. sječenja. češće su hiroviti. nastojimo se uk­ loniti i leći. žarenja. Nekada možemo trpjeti bol i normalno obavljati poslove. Ako je bol jači. Treće. nekada je to samo neodređen. drugi bez prigovora trpe jake bolove. oba­ vezno se moraju izvršiti pretrage da bi se otkrio uzrok. to olakša­ va obradu. Dok će nekoga i zbog male glavobolje uhvatiti panična reakcija. iz straha da se ne bi pojavili. Tako se javlja najprije osjećaj nelagodnosti u glavi.čan. Na žalost. Ako se ima os­ jećaj presijecanja. neugodan osjećaj. Osjećaj glavobolje nije uvijek isti. teže ćemo se usredotočiti na posao. u napadajima koji tra­ ju nekoliko minuta ili više sati. O pulsirajućem bolu govorimo ako se javlja u razmacima kucanja (pulsiranja) krvne žile. S jakim bolovima ne možemo raditi. Svaki od spomenutih oblika glavobolje može se javiti kao slabiji ili jači osjećaj. jedan oblik može prelaziti u drugi. može se očitovati kao oštar ili tup bol. a uzroci bol­ nih osjećaja mogu biti u mišićima i živcima toga dijela glave. karakter i jačina glavobolje. kod drugih bolovi traju čitav dan. a onda postepeno ili naglo prestaju. počinju se tresti. Mali mozak ne boli jer nema osjetnih tjelešaca za bol. Ljudi koje boli glava obično poblijede. Kod iste osobe mogu se javljati različite vrste glavobolje.

mozak odrasla čovjeka nema mo­ gućnosti da se širi. Nikad se ne ispituje samo glava. nego ako prodremo u dubinu moždane mase. Bolesnici često traže slikanje glave i razočarani su kad ih liječnik odbije. nekada se snimaju i krvne žile mozga. taj se postupak zove pneumoencefalografija. liječnik određuje pretra­ ge. To nije zbog štednje. Zato ih i određuje­ mo samo ako je to prijeko potrebno. čak i glazba. to je arteriografija. mučnina. vidi iskrice. slijepoočica i tjemena. Tumor mozga koji raste povećava masu mozgovnoga tkiva. Znatno više boli ako se upiknemo u prst. sum­ njamo na mali mozak. Glavobolja je prisutna samo kod jedne četvrtine svih tumora mozga. . one bole. ali to je samo kod svakoga četvrtog tumora mozga prvi znak bolesti. Povećanje pritiska unutar lubanje izaziva glavobolju. nego i mnogobrojne tjelesne i du­ ševne funkcije. a nisu ni sasvim bezopasne. Nije dobar znak ako ostaju. nego u njihovu interesu. Njegova su osjetila prenapeta i svaki pod­ ražaj može pojačati glavobolju. bo­ lesniku titra ispred očiju. Budući da je zatvoren u čvrsti koštani oklop. nekad slova i predmete vidi dvostruko. Bol se može javiti samo zbog podražaja živčanih opni ili vlakana koja izlaze iz mozga. postoji opravdana sumnja da je riječ o zajedničkom štetnom učinku. Pretragu ćemo primijeniti ako znamo što možemo očekivati. Glavobolja i tumori mozga Strah od tumora u mozgu često je povod da se bolesnik s glavobo­ ljom javi liječniku. ne može jasno gledati. kada je već jasno o čemu je riječ. Najčešće su to smetnje vida. ili se nalaze izvan njega. smeta ga svjetlo. ustrašeni boles­ nici najčešće se varaju. ako pokuša čitati. buka. u bolnici se ispunjavaju šupljine u mozgu sa zrakom. Ako se bol javlja uvijek na istom mjestu. kraniogram je snimka kostiju glave. Mogućnosti za istraži­ vanje mozga i živčanoga sustava sve su veće: ali jedan dio tih pretraga nije bezazlen. Uz gla­ vobolju mogu se javiti i drugi simptomi. klijenuti pojedinih živaca. osjeća bol u očima. Izvrše se snimanja glave pomoću rendgentskih zraka. ako je u potiljku. Ako je bol u području čela. Nakon opširnih informacija o glavobolji. Uz glavobolju najčešće se javljaju i drugi znakovi: vrtoglavica. Ako se uz glavobolju ustanove i drugi ispadi ili oštećenja pojedinih živaca. a prava se glavobolja razvija tek poslije.Jake glavobolje prati osjećaj općega lošeg stanja organizma. Mozak nema osjetnih živčanih tjelešca za bol. po­ vraćanje. Srećom. Zbog različitih odnosa dosta se čes­ to događa da tumori mozga počinju više ili manje bezazlenim znakovi­ ma. imamo utisak da je taj dio unutrašnjosti glave bolestan. skloni smo pomisliti na tumor velikoga mozga. Kod glavobolje u napadajima obično i drugi simptomi nestaju kada se bol zaustavi.

naročito ako je glavobolja nagla. Bol postaje neiz­ držljiv ako bolesnik ne legne u mirnu. U mnoštvu različitih glavobolja. posebno u području sljepoočnica. presijecajući ili pulsirajući bol s jed­ ne strane glave. mnoge možemo umiriti nakon pregleda i pretraga. Bez obzira kako bio jak i neugodan. povraćanjem ili nekim dru­ gim smetnjama. kada je otkrivena kao posebna bolest. imaju vezu s epilepsijom. zamračenu prostoriju. Ako se javi u mlađim godinama.Dobro je da se svaki bolesnik s glavoboljom javi liječniku. Za takve slučajeve postoje dosta pouzdani lijekovi. slično kao epileptičari. pa su izigravali paćenike. Migrena Migrena je najčešće nagao jak. ušla je u modu i mnogi su smatrali da je otmjeno bolovati od takve glavobolje. ponekad smatraju da je riječ o ošteće­ nju mozga koje se proširilo na površinu glave. . Mnogi znameniti ljudi bolovali su od takve vrste bolova. To mogu učiniti prstom ili povezom. a ne samo za vrijeme napadaja. To je bilo zato što je migrena češća u osoba koje se bave umnim radom. Današnjim lijekovima ne možemo je uvijek potpuno izliječiti. Migrena nije opasna bolest. koji se moraju trošiti stalno. nije ni uzrok ni posljedica tumora u mozgu. migrena nije tako česta bolest. a mnogi boles­ nici imaju određeni predosjećaj. Bol na tjemenu i u potiljku Velik broj bolesnika ima glavobolje s osjetljivošću na pritiskanje tje­ mena ili na bol prilikom češljanja. Kod prave migrene bol dolazi u napadajima. Bol može ostati na jednom mjestu. To nije bolest mozga. Stegnute krvne žile zaustavljaju bol i dovode do olakšanja. ali može­ mo postići zadovoljavajući učinak time što se glavobolje javljaju rjeđe i napadi nisu tako jaki. Pri­ je nekoliko desetljeća. takav bol nema nikakve veze s mozgom. prema laboratorijskim nalazima. praćena mučninom. nego živaca i krvnih žila koje se naj­ češće nalaze blizu površine. potiljka ili jednoga di­ jela čela. Bol se postepe­ no ili vrlo brzo razvija i izaziva mučninu. svako ga svjetlo smeta. Tablete za glavobolju ne pomažu. Bolesnici su otkrili da pulsirajuću bol mogu zaustaviti pritiskanjem na određeni dio glave. povraćanje ili druge živčane i vegetativne smetnje. a može se širiti na jednu ili više strana. Zato je vrlo važno da se pravovremeno dijagnosti­ cira i da takav bolesnik bude pod stalnim nadzorom liječnika. Neki oblici migrene. obično prolazi u klimakteriju.

Mali mo­ zak ne boli. Ako netko u toku rada mora držati glavu stalno u jednom polo­ žaju. Bolesniku se či­ ni da je nesiguran kada stoji ili hoda. Glavobolja i vrtoglavica Glavobolja je često praćena vrtoglavicom. ispruženim rukama i zatvorenim očima pokušava stajati na mjestu. Duševne pojave mogu utjecati na tjelesna zbivanja i izazvati glavo- . Glavobolje na tjemenu i potiljku najmanje su opasne u smislu ugro­ žavanja života. u kome se odvijaju važna živčana prekapčanja koja registriraju položaj i pokrete tijela. Osjet bola proizlazi iz živaca koji zbog mišićnih. Kažemo: »Imam toliko briga da me boli gla­ va«. živčanih i koštanih okolnosti bolno reagiraju. tu nam poma­ že Rombergov test: bolesnik skupljenim nogama. češća je u starijih ljudi i posljedica je zakrečenja krvnih žila. često je prisutna samo kao subjektivni simptom. neraspoloženja i napetosti mogu izazvati bol u glavi. teške i neugodne. Neurotična glavobolja Povremena nagla ili trajna uzbuđenja. javlja se kod svih stanja povišene temperature zbog oštećenja nekih živaca. tako i vrtoglavica predstavlja samo jedan od znakova bolesti. Kao što bol u glavi nije dijagnoza bolesti. imamo osjećaj da se predmeti oko nas vrte. iako mogu biti vrlo uporne. Ali to se nikada ni­ je dogodilo i nitko to ne opaža. Vrtoglavica ne mora biti znak teže bolesti. Izazvan bol može potrajati i onda kad uzrok prestane. To može nastati i zbog neprirodnoga držanja. o tome ovisi li­ ječenje. ne možemo izvoditi pokrete koje bismo htjeli. može doći do zamora mišića i živaca. ali i zbog psihičkih promjena. dok zatvorenim očima to nije moguće. vrti mu se u glavi i siguran je da bi se srušio kada se ne bi pridržavao za zid ili za osobu. Slične smetnje javljaju se i prilikom poremećaja u malom mozgu. Zbog poremećaja rada toga statičnog aparata počinjemo u hodu teturati. Vrtoglavica koja je vidljiva posebno je izražena kod nekih bolesti srednjega uha gdje se nalaze uređaji za ravnotežu koji signaliziraju polo­ žaj u prostoru. Nesigurnost pokreta pove­ zana je s vidom. počet će se ljuljati i uskoro će pasti. Valja usta­ noviti promjene na kostima glave i na vratnoj kralješnici. pa ima bolesti kod kojih bolesnici mogu dobro hodati otvorenim očima. Ako postoji centralni po­ remećaj.Slično je i s bolovima u potiljku koji mogu biti vrlo jaki.

Kod neurotičara koji svjesno ne simulira. glavobolja se pojačava. lijekovima protiv bola. Liječenje glavobolje Ljudi ni za koju drugu bolest ne troše toliko lijekova koliko za gla­ vobolju. ili će ga ublažiti. Uzroci i povodi nekada su vidljivi i bliži. Neurotična glavobolja nema karakterističnu sliku. naročito je čest osjećaj pritiska. glavobolja bi se rijetko kada po­ javila. kaže da ga boli glava. Migrenu valja liječiti trajno. Kod neurotske glavobolje važan je psihoterapijski pristup. glavobolja može biti sredstvo da nešto postigne: poštedu. Lijeko­ vi se ne smiju uzimati nekontrolirano. ovu vezu često ne vidi i ne pri­ hvaća čak ni onda ako mu to liječnik pokuša razjasniti. poštovanje drugih. Glavobolju se može simulirati. Bol se može jav­ ljati na jednom mjestu. Zato se psihoterapijsko liječenje povezuje s lijekovima u smislu dugotrajne pomoći boles­ niku. Između pojedinih napadaja glavobolje valja točno uzimati lijek koji će sprečavati da ne dođe do napadaja. ali je često i saveznik jer upozorava na promjenu. a to čini i žena ako želi da je muž ostavi na miru s intim­ nostima. pa moramo vjerovati. Kad bis­ mo uspjeli ukloniti sve duševne uzroke. Uzalud će­ mo davati i najjača sredstva protiv bolova. Dogodi se da bolesnik i sam uzročno pove­ zuje neku situaciju sa svojim bolovima. Ne treba se plašiti pojedinačne tablete. ali ako se po­ čne stvarati navika. bolesnik je uvje­ ren da je došlo do tjelesnoga oštećenja i da bolovi nisu umišljeni. Ako učenik želi pobjeći s neugodno­ ga sata. pečenja i napetosti. Bol je neu­ godan simptom. Kod nekih glavobolja sredstva se daju prema potrebi. treba što prije prekinuti. Mnogi su liječili glavobolju.bolju. Bolesnici to stanje opisuju slično mamurluku. ako se ne promijeni životna situacija koja je neposredan uzrok glavobolje. a po­ stali su narkomani. a može putovati i širiti se u različitim pravcima. a ponekad je riječ o slo­ ženim duševnim sukobima. Mnoga sredstva koja uklanjaju bol nisu najpouzdanija. govorimo o »neurasteničnoj kapi«. Ako je taj neugodni osjećaj u krugu oko čitave glave. Simulaciju je teško dokazati. Izlječenje se može očekivati samo ako se uklone uzroci. Loše je svaki bol suzbijati slabijim ili jačim analgeticima. opravdanje za neizvršen rad. ne mogu bistro misliti. . mnogi na radnim mjestima pribjegavaju tom izgovoru. a ako rade odgovoran posao. Dušev­ ni sukobi najčešće se ispoljavaju kao glavobolja. U kratkom vremenu može se učiniti vrlo malo.

Glavobolja nakon uzimanja pilula protiv trudnoće Nije prošlo ni 20 godina otkako je američki ginekolog Pincus zapo­ čeo eksperimentima s pilulom. »Antibaby pilula«. i glavobolja prestaje. u nekih je žena glavobolja beznačajna i potpuno neo­ pasna. Smetnje su. pa tako i glavobolje. Eugynon. Ali ta masovna primjena pokazala je da pilule žene ne podnose jed­ nako. Takve su žene i prije uzimanja pilule imale smetnje na »živčanoj bazi«. Pokusima je ustanovljeno da su se glavobolje javljale i onda kada su im umjesto pilula davali tablete vitamine. S obzi­ rom na to da i preparati sadržavaju različite količine pojedinih hormo­ na. sastoje se od kombinacija tih hormona. vrlo rijetke i u većini slučajeva nisu opasne po zdravlje. takve su smetnje obično u prvim mjese­ cima uzimanja pilule i poslije prestaju. neke žene počinju dobivati na teži­ ni. Neoginon. Razumije se. Pilule se mogu uzimati samo pod kontrolom liječnika. Sve pilule koje se danas upotrebljavaju kao Anovlar. Prema statistič­ kim podacima. Postoje bo­ lesti kod kojih se pilula ne smije uzimati jer dovodi do pogoršanja: tu- . javlja se na psihičkoj osnovi. Glavobolja je također jedna od popratnih pojava. Pilula je hormonski preparat i sastoji se od dva tvornički (sintetski) proizvedena spolna hormona . pa i po­ vraćanje. unatoč pravilnoj primjeni pilule mogu se javiti oskudna krvarenja. Smetnje. a progesteron luči jajašce desetak dana prije menstruacije. a ne zbog štetnog djelovanja pilule. mučnina. npr. na sreću. one mogu biti posljedica ozbiljnih poremećaja. To su ženski spolni hormoni koji se u tijelu žene stvaraju u jajniku. vrtoglavica i razdražljivost. ili potpuni prestanak menstruacije. glavobolje nisu uvijek na »živčanoj bazi«. U rijetkim slučajevima mogu biti izazvane djelovanjem same pilule. ili popularno pilula. Mnogo ozbiljnije valja shvatiti glavobolje koje nastaju nakon duže upotrebe pilule. Anacyclin 101. po­ većanoga krvnog pritiska. ovise o količini i odnosu ta dva hormona. Estrogene luče jajnici žene. glavobolju dobiva prosječno manje od 10 posto žena ko­ je uzimaju pilulu. koji put je dovoljno da se promijeni preparat. da bi je danas upotrebljavalo više deseta­ ka milijuna žena. ili još opasnije komplikacije grušanja krvi u krvnim žilama mozga (cerebralna tromboza). postala je naj­ sigurnije sredstvo za sprečavanje neželjene trudnoće.progesterona i estrogena. U nekih žena javljaju se tegobe koje se inače primjećuju u početku trudnoće: nabreknutost i pritisak u prsima (dojkama). Zbog industrijske proizvodnje postala je pristupačna najširim slojevima.

koji put prolje­ vom. . a dijelom zbog povećanog gubitka tekućine i smanjenoga tlaka likvora. U narodu je od davnine poznat rasol od kiseloga zelja kao lijek pro­ tiv glavobolje i mamurluka. može doći do smanjenja glavobolje pijenjem slane vode. osim glavobolje. Zbog toga svaka žena. Glavobolja poslije opijanja dijelom je posljedica alkohola kao otro­ va koji direktno nadražuje moždane opne osjetljive na bol. upale vena. Takvo stanje poslije opijanja naziva se mamurluk i. Budući da sol u tijelu zadrža­ va vodu. upala jetre. prije nego što se odluči na taj oblik kontracepcije (sprečavanja trudnoće). tekućine koja pod određenim pritiskom ispunjava šupljine mozga (moždane ko­ more). gubi mnogo tekućine mokrenjem. Alkohol djeluje na bub­ rege u smislu pojačanoga lučenja mokraće. Ljekovita svojstva koja se pripisuju »soku od zelja« zapravo pripadaju kuhinjskoj soli koja se u rasolu nalazi u ve­ ćim količinama. općim lošim osjećanjem. Čovjek koji mnogo pije. tj. mučninom.mori na jajnicima. Po­ znat je čest odlazak na »stranu« u toku pijanke. »Glava kao bačva« sastavni je dio općega po­ remećaja u tijelu koji je nastao kao posljedica blažega ili težeg stupnja otrovanja alkoholom. mo­ ra na liječnički pogled. praćeno je povraćanjem. Glavobolja uzrokovana alkoholnim pićem Mnogi ljudi znaju za glavobolje koje nastaju nakon uživanja većih količina alkoholnih pića.

ostaloga tkiva i organa te tjeles­ nom temperaturom. Oni daju 50 do 70 posto ukupne količine kalorija. Taj je postotak u siromašnijim zemljama još veći s obzirom na to što su uglji­ kohidrati najjeftiniji izvor energije: krumpir. Broj kalorija koje sadržava jedan gram osnovnih hranjivih tvari me­ đusobno je različit. njiho­ vom razgradnjom u organizmu oslobodit će se u prosjeku 4 kalorije. Jača tjelesna aktivnost zahtijeva oko 3000 ka- . pretilost (obesitas. koji u obliku alkoholnih pića. osnov postojanja. Osobama koje u svom zvanju pretežno sjede ili obavljaju lakši fizički posao. potrebno je dnev­ no 2300 do 2500 kalorija. Hra­ na čovjeku daje i potrebno »gorivo«. tjelesno i duševno zdravlje. ugljikohidrate. sastojci hrane »izgaraju«. tjelesni razvitak. negdje čak i redovito. predstavlja sastavni dio obroka. U našoj je zemlji i znatan izvor kalorija alkohol. ovise o pravilnoj ishrani. Život. Hranom čovjek dobiva sav potreban materijal za izgradnju i rast organizma: bjelančevine. posredstvom kisika razgrađuju se u jednostavnije kemijske spojeve.GOJAZNOST Gojaznost. ugljikohidrati su glavni izvor kalorija u hrani. adipositas) stanje je povećane tjelesne težine koja nastaje zbog nagomilavanja suvišnoga masnog tkiva. Ako se u tijelo unese jedan gram bjelančevina. Neposredan je uzrok unošenje u tijelo više hrane nego što je organizmu potrebno. Potreba da se utaži glad za hranom jedan je od osnovnih ljudskih nago­ na. pri čemu se oslobađa energija koja se ispoljava radom mišića. vitamine. kruh. pa tako i za čovjeka. Probavom u crijevima i mijenom tvari u stanicama tijela. Isti broj kalorija daju i ugljikohidrati dok će 1 gram masti izgaranjem oslo­ boditi čak 9 kalorija. tjestenina. Iako masti sadrže više nego dvostruko količinu energije od ugljikohidrata i bjelančevina. Ta količina hranom unijete i u tijelu oslobođene energije izražava se i mjeri jedinicom za količinu topline koja se naziva kalorija. grah. Dnevne kalorijske potrebe tijela ovise o tjelesnoj aktivnosti i kreću se u granicama od 2200 do više od 5000 kalorija. Hrana je za sva živa bića. minerale. ugojenost. tj. masti.

Gojaznost znatno opterećuje srce naročito starijih ljudi. Što je stupanj gojaznosti veći. Dokazano je da gojazne osobe žive kraće od osoba s normalnom tjelesnom težinom. ako osoba dnevno dobiva samo 500 kalorija iznad svojih potreba. Go­ jaznost nepovoljno utječe na rad mnogih organa u tijelu. to su pobol i smrtnost veći. bez obzira jesu li to masti. unatoč tome što je vrlo zamoran. U zdrava čovjeka količina kalorija unijetih hranom odgovara količini po­ trošene energije. Međutim. Energija izražena kalorijama troši se neprekidno. Liječnik je izvršio pokus na sebi i ustano­ vio da »jedan sat umnoga rada ne troši više kalorija nego što ih ima u polovini jednog kikirikija«. dok se prilikom najtežih fizičkih poslova (npr. Tjelesni i duševni poremećaji gojaznih osoba Gojaznost je bolest. Masno tki­ vo prožima srčani mišić. Po posljedicama za zdravlje i život. crijeva. bubrega. drvosječe) utroši i 5000 kalorija. te rezerve masti pretjerane su kod gojaznih osoba. U današnjim uvjetima života tak­ vo nakupljanje masnoga tkiva ne samo što je nepotrebno i nesvrsishodno nego je i štetno po zdravlje. Težak fizički rad utroši 400 i više kalorija u toku jednoga sata. srca i krvožil­ noga sustava. Mogli bismo kazati da organizam koristi vrijeme izobilja da bi stvorio rezervu za »mršave dane«. Mnoge ugojene osobe imaju po nekoliko stotina tisuća rezervnih kalorija nataloženih u masnom tkivu. Umni rad. dok će se spavanjem utrošiti još manje. Tako će lagan fizički rad trošiti svega oko 100 kalorija na sat. srce postaje veće. Povećan pobol i povećana smrtnost gojaznih osoba nastaju zbog poremećaja koji su direktna posljedica prekomjerne tjelesne težine. ali ne i snažnije. pluća. težak fizički rad 4000 kalorija. Srce gojazne . premda su mnogo češće gojazne od muškaraca. sjedenje 75 kalorija. Na svakih 9 kalorija suvišne energije organizam stvara 1 gram rezervne masti. gojaznost je slična pothranjenosti ili bolesti nedovoljne ishrane. jetre. rudari. Kod žena posljedice nisu tako teške. Zdrav čovjek potpuno nesvjesno održava ravnotežu između svojih kalorijskih potreba te količine i kalorijske vrijednosti pojedine hrane.lorija. ali ne i jednoliko. ugljikohidrati. pohranjuje se kao rezerva u masnim stanicama tijela. dolazi do gojaznosti. Muškarci s tjelesnom težinom koja je veća za 20 posto imaju smrtnost čak do 50 posto veću od osoba koje imaju nor­ malnu tjelesnu težinu. To znači. bjelančevine ili alkohol. Sav višak »pojedi­ nih« kalorija. kroz tjedan dana povećat će tjelesnu težinu za pola kilograma. pretjerana ishrana. troši malo kalorija. Kada se u tijelo hranom i pićem unosi više kalorija ne­ go što je organizmu potrebno. Osnovni je problem loša.

Za­ to se gojazni ljudi brzo umaraju. Srce ugojene osobe na­ ročito se jako opterećuje kretanjem i povećanim tjelesnim naporom. Razumljivo je da će uz istu ko­ ličinu hrane. Zbog toga se u gojaznih osoba češće javlja tzv. toga dodatnog tereta. pa je njihova radna sposobnost znatno smanjena. a može se razviti i srčani infarkt. koje se talože na stijenkama krvnih žila i ubrzava­ ju razvoj arterioskleroze. što uzrokuje dalje smanjenje potrošnje kalorija u tijelu.. Disanje gojazne osobe je otežano. takve osobe više sjede. Promijenjene krvne žile u mozgu dovode do krvarenja u mozak. Posljedica su povremeni bolovi u srcu. Širenje prsnoga koša pogor­ šano je i slabošću međurebrenih mišića. jer su jako prožeti masnim tkivom. Masne tvari talože se na krvnim žilama srčano­ ga mišića i mozga. koji šire prsni koš. tjelesna težina i dalje rasti.. U krvi gojaznih osoba povećane su masne tvari: holesterol. ) osobe mora podnijeti veći napor ne samo zbog povećane tjelesne težine. Jako nakupljanje masti u trbušnoj šupljini podiže ošit u prsni koš.st. da bi se takvo što vidjelo. mišića koji ta­ kođer sudjeluju u disanju. trigliceridi (hiperlipidemija). Zbog otežanoga kretanja. još više oslabljuje disanje. naporno i površno. nego i zbog mnogobrojnih novostvorenih krvnih žila koje suvišno masno tkivo opskrbljuju krvlju. Tako se stvara zatvoren krug iz koga nema izlaza bez liječenja. »Oklop mas­ ti« na prsnom košu otežava njegovo širenje. Povišen krvni tlak nekoliko je puta češći u gojaznih nego u osoba koje imaju idealnu tjelesnu težinu. koro­ narna skleroza.. dovoljno je izići na ulicu. Visok položaj ošita (dijafragme). Ošit tada pritišće na .Portret najdebljega čovjeka u Americi u XIX stoljeću ( u XXI.

Ali sve ove tjelesne promjene gojazne osobe uopće ne povezuju sa svojom prekomjernom težinom. pa se s vremenom razvija oštećenje i kronična slabost srca. Nesum­ njivo je da se u vezi s takvom kategoričnom tvrdnjom može postaviti niz pitanja: zašto neki ljudi previše jedu. posljedice mogu biti dvojake: 1. upalama zglobova. proljevi. smanjena radna sposobnost. zbog čega pojedinci mogu pojesti goleme količine hrane i ostati mršavi. Nedovoljno unošenje hrane dovodi do gubitka tjelesne težine. što dovodi do stalne pospanosti. povučenosti. dok se drugi uz mnogo manju ko­ ličinu hrane debljaju zašto netko ne može smršaviti unatoč tome što »go­ tovo ništa« ne jede? Centri koji reguliraju uzimanje hrane nalaze se u mozgu čovjeka. Uzroci gojaznosti Budući da je neposredan uzrok gojaznosti višak kalorija unijetih hranom. Ako se ravnoteža poremeti.srce i uzrokuje srčane smetnje. Otežana izmjena plinova u plućima do­ vodi do nakupljanja ugljičnoga dioksida u krvi. sve to dovodi i do psihičkih poremećaja: osjećaja ma­ nje vrijednosti. Smanjen dovod zraka u pluća otežava i punjenje srca krvlju. Mnogo ih više zabrinjava tjelesni izgled nego poremećeno zdravstveno stanje. proširenim venama na nogama. Prilikom udisaja ošit se ne može dovoljno spustiti u trbušnu šupljinu ispunjenu masnim tkivom. može se reći da se čovjek deblja zato što previše jede. čiji nadražaj izaziva osjećaj gladi i potrebu za uzimanjem hrane. Postoje tzv. Zabrinutost za svoj izgled. češće se stvaraju žuč­ ni kamenci. . naročito ako je riječ o mlađim osobama. upali žučnoga mjehura. Zdrav čovjek nesvjesno održava ravnotežu izme­ đu ta dva centra. te »centar za sitost«. slijepoga crijeva. tako da količina kalorija unijetih hranom odgovara ko­ ličini potrošene energije. čiji nadražaj dovodi do toga da čovjek prestaje jesti. što znatno smanju­ je udisaj. »centar za glad«. oštećenju jetre. iskriv­ ljenosti koštanoga sustava. grušanju krvi u krvnim žilama (tromboza). Ukupna količina udahnutoga zraka znatno je smanjena (sma­ njeni vitalni kapacitet). s vremenom se razvije stanje pothranjenosti. Oslabljena »plućna ventilacija« također je razlog zbog čega se u gojaznih ljudi mnogo češće javljaju upale pluća nego u osoba s nor­ malnom tjelesnom težinom. To je ujedno i razlog zbog čega su gojazne osobe kratkog daha i zašto se zapušu već na najmanji napor. tjelesna nepokretnost. Gojazne osobe sklone su i drugim bolesnim promjenama: šećernoj bolesti. potištenosti. postoje probavne smetnje kao napuhnutost. podrigivanje.

Svečanosti. U nastanku gojaznosti nasljednost (genetski faktor) nije tako važna kao što se svojevremeno smatralo. Osjećajni i drugi psihički poremećaji mogu direktno utjecati na cen­ tre za sitost i glad. ili su postali trajni. . gozbe. Prolazan osjećaj gladi nastat će zbog sniženja šećera u krvi. Navike uzimanja velikih količina hrane iz dje­ tinjstva ostale su i poslije. kada pun stol i atmosfera ugodnoga društva pojačava ape­ tit. Veliki obroci postepeno su učinili manje osjet­ ljivim centar za sitost. zbog grčevitih i bolnih pokreta želuca. Iza tzv. Isto se tako može iznenada pojaviti i potpun gubitak apetita uz osjećaj stalne sitosti. Osim toga. sukoba u obitelji ili na radnom mjestu. životnoga neuspjeha. to je posebna želja za određenom vrstom hrane. Apetit. Ako takvi psihički poremećaji traju duže vrijeme. koje zapra­ vo prekomjernom ishranom rješavaju svoje unutarnje probleme i život­ ne situacije za čije rješenje nisu dorasle. Mnoge gojazne osobe odgajane su u obiteljima u kojima je jelo predstavljalo jedino životno zadovoljstvo. Nauci je poznato da se ti centri nalaze u dijelu mozga koji se naziva hipotalamus. dok će. poslije nezadovoljstva. službeni i neslužbeni ručkovi i večere. Ako je uništen »centar za sitost«. rijetko zbog tumora u mozgu. nasljedne gojaznosti zapravo se krije utjecaj sredine i obitelji. Eksperimenti­ ma je dokazano da životinje prestaju jesti ako im je uništen »centar za glad«. nasljednost i psihički po­ remećaji. Svi ti činioci mogu narušiti ravnotežu i dovesti do gojaznosti. npr. rastezanje želuca izazvati osjećaj sitosti. Posljedica je nagli gubi­ tak tjelesne težine. Prekomjerno unošenje hrane gomila više kalorija nego što se troši i dovodi do porasta tjelesne težine. bez obzira na to što je takva osoba desetljeći­ ma imala normalnu tjelesnu težinu. živo­ tinja ne prestaje jesti. gdje je stvoren kult jela. dovode do pretjeravanja u jelu i pilu. užitak u jelu može postati njihovo jedino životno zadovoljstvo i glavna osobina ličnosti. I sama pomisao na neku hranu mo­ že izazvati pojačan apetit. prekomjerna ishrana u najranijoj mla­ dosti uzrokovala je stvaranje većeg broja masnih stanica. nakon neuspjeha da se riješi važan životni problem. Smatra se da postoje tri osnovna poremećaja koji trajno djeluju na centre: poremećaji u mozgu. a posljedica je nakupljanje su­ višnih kilograma. Postoje brojni poznati i nepoznati činioci koji djeluju na te mozgov­ ne centre.2. ovisi o iz­ gledu hrane. Poremećaji u mozgu mogu izazvati gojaznost ako su nastali u dijelu mozga u kojem postoje centri za glad i sitost. Čovjekova potreba za hranom nije isključivo određena osjećajem gladi. I kod čovjeka se zbog oštećenja toga dijela mozga iznenada može javiti pretjerana glad.. Uzimanje hrane smanjuje »duševnu napetost« takvih osoba. Poznata je neumjerenost u jelu nakon potresnoga do­ gađaja. Takva stanja nastaju nakon upala i povreda mozga. do gojaznosti. nastane suprotna reakcija. osjetima mirisa i okusa. uzimanje golemih količina hrane i gojaznost teškog stupnja.

U ne­ razvijenim i siromašnim područjima čovjek veliki dio energije (kalorija) troši na radnom mjestu. s jedne strane postoji sve manji utrošak ljudske energije. Nauka je otkrila činjenice koje ukazuju kako i na koji način naslje­ đivanje i vanjski utjecaji okoline u djetinjstvu djeluju na gojaznost. Ukupan broj masnih stanica u tijelu čovjeka iznosi prosječno oko 300 milijardi. Pretjerana prehrana u mladosti smatra se glavnim podsticajem porasta broja masnih stanica. Znači. Način prehrane postao je takav da se sve više koristi polugotova ili gotova hrana. Takvi slučajevi ujedno su i najteži oblici gojaznosti odraslih. Gojaznost djece Gojaznost odrasla čovjeka usko je povezana s gojaznošću iz djetinj­ stva. Čovjek se sve manje kreće. U više od jedne trećine slučajeva gojaznost odraslih samo je nasta­ vak pretilosti dječje dobi. a s druge se strane hranom unosi u tijelo sve više kalori­ ja. zbog većega postotka masti. O tome da li će broj masnih stanica biti veći ili manji odlučuju na­ sljedni činioci. Život čovjeka u bogatim i urbanim sredinama takav je da troši sve manje kalorija. i to ne samo navikama u jelu nego i brojem masnih stanica. uglavnom visoko kalorična. Modernizacija tehnološkoga procesa u proizvodnji dovela je do toga da se i na radnom mjestu sve više »pritišće dugmad«. godine života broj masnih stanica ustaljuje i više se ne mijenja do kraja života. Broj masnih stanica čovjeka može se određivati kao što se može određivati i broj krvnih sta­ nica. utjecaj prehrane na broj masnih stanica sve je manji.Suvremen način života u velikoj mjeri utječe na gojaznost. tako da se oko 23. tada ukupna količina masnoga tkiva iznosi oko 40 kilograma. To . crvenih i bijelih krvnih zrnaca. Porast tjelesne težine karakteristika je ljudi civiliziranih i bogatih zemalja. Mast se kao »rezervno gorivo« nakuplja u posebnim masnim stani­ cama koje se zovu adipociti. naročito prekomjerno hranje­ nje u prvim danima i prvim tjednima života. Znači da gojaznost dječje dobi stvara preduvjete za kasniju gojaznost. Ako su u gojazne osobe sve masne stanice maksimalno napunjene mašću. Tome pridonose moderna prometna sred­ stva. na proizvodnju i pripremu hrane. U bogatim se zemljama više od 40 posto kalorijskih po­ treba podmiruje mastima. na putu do radnoga mjesta. a kod kuće brojni kućanski aparati znatno smanjuju potroš­ nju ljudske energije. ali još više način prehrane u prvim danima. mjesecima i godinama života. Sklonost debljanju kao i tjelesna težina ne ovise samo o tome jesu li masne stanice više ili manje napunjene mašću nego i o ukupnom broju masnih stanica u tijelu. Što je dijete starije.

Istina je suprotna: gojazno dijete prije oboli nego dijete s normalnom težinom. . sprečava­ nje gojaznosti u predškolskoj i školskoj dobi omogućuje djeci sretnije djetinjstvo. u najtežim slučajevima i više od bilijun masnih stanica. Taj porast tje­ lesne težine kod zdrave žene i normalne trudnoće u prosjeku iznosi 10 do 13 kg. a zatim im ništa drugo ne preostaje nego da i dalje pretjerano jedu. koja se izluči mokrenjem. Na takav raspored utječu hormoni i lučevine nekih žlijezda. kod drugih iznosi i više od 20 kg. Svega 1 do 2 kg otpada na nakupljenu tekućinu. ostatak je pretežno masno tkivo koje se nakuplja da bi poslužilo kao »skladište« za potrebe dojenčeta i dojenja. Sprečavanje pretjerane ishrane u prvim mjesecima života. pa se stolicom kao neprobavljivi dio hrane odstranjuje iz tijela. povla­ če se u sebe. Masne stanice nisu jednako raspoređene po tijelu. Gojazna djeca postaju nespretna. ujedno smanjuje gojaznost odraslih. postaju objekt izrugi­ vanja i maltretiranja. Višak kalorija u tijelu nema se gdje taložiti kao »rezervna mast«. Tome pogoduju predrasude. bolestima trudnice i čeda. a drugi više sprijeda. a naročito je rasprostranjeno mišlje­ nje da je dijete to zdravije što je deblje. Na taj način čuva se zdravlje i smanjuje smrtnost. U nekih je žena porast tjelesne težine tek nešto veći od težine če­ da. pa rezerva masnoga tkiva može iznositi više od 100 ki­ lograma. O pravoj gojaznos­ ti govori se kada tjelesna težina djeteta prelazi 20 posto iznad težine koja se smatra normalnom za tu dob. kod drugoga »sve ide u trbuh«. spol i određenu visinu tijela. Netko se deblja više u licu. Posljedica je: porast tjelesne te­ žine. Lakši stupanj gojaznosti djece nastaje onda kada njihova tjelesna te­ žina ne prelazi 10 do 20 posto iznad normalne težine. Mnogi roditelji kljukaju svoju djecu smatrajući da time iskazuju pravu ljubav. Zbog toga izbjegavaju društvo ostale djece. pa čak i od djeteta koje se smatra mršavije. ne mogu ravnopravno sudjelovati u dječjim igrama. načinu prehrane. Kod težih slučajeva gojaznosti broj masnih stanica može iznositi i 500 milijardi. nepokretna. Gojaznost trudnica Tjelesna težina žene u toku trudnoće postepeno raste. imaju osjećaj manje vrijednosti. Glavni su krivci zbog gojaznosti djece roditelji koji ih pretjerano hrane. Samo polovina dobivene tjelesne težine otpada na čedo i ma­ ternicu. Zato se jedni debljaju više straga. Porast tjelesne težine u trudnoći ovisi o gradi tijela žene.je ujedno i krajnja granica viška tjelesne težine koja se može postići na­ kon dvadeset i treće godine života.

Za veću djecu postoje posebne tablice kod kojih se razlikuju po­ željne tjelesne težine u djevojčica i dječaka. Za ženu: 180 minus 100 jednako 80 minus 10 posto jednako 72 kg. križaljke i formule po­ moću kojih se može izračunati poželjna. jednostavna i praktična formula koja glasi: visina u cm minus 100. Za određivanje poželjne tjelesne težine djece postoje posebne tab­ lice s obzirom na to što »dijete nije odrastao čovjek u malom«. Za odrasle osobe iznad 25 godina postoje tablice koje uzimaju u obzir i gradnju tijela. zbog čega tablice nemaju rubriku: muško i žensko. spolu i građi tijela). Za svaku visinu i odgovarajuću konstiticiju tijela dat je širok raspon između donje i gornje granice poželjne tjelesne težine. grafikoni.Određivanje normalne tjelesne težine za djecu i odrasle Postoje brojne i različite tablice. . Ova se formula ne može primijeniti na djecu. a kod že­ na 10 posto. 4. Kao gruba orijentacija o poželjnoj tjelesnoj težini može poslužiti stara. (Vidi: Preporučena tjelesna težina za dječake i djevojčice prema visini i spolu). Primjer: poželjna težina muškarca i žene visine od 180 cm: Za muškarca: 180 minus 100 jednako 80 minus 10 posto jednako 72 kg. normalna (idealna) tjelesna te­ žina. (Vidi tablicu: Preporučena tje­ lesna težina za djecu prema visini). To su tablice američkoga Osiguravajućeg društva (Metropolitan Li­ fe Insurance Company). 3. (Vidi tablice: Preporučena tjelesna težina za od­ rasle osobe prema visini. Za dojenčad i malu djecu vrijede ista mjerila bez obzira na spol. 1. 2. Kod muškaraca se od dobivenoga rezultata odbije još 5 posto.

.

7 37.5 52.2 12.3 18.1 13.0 49. 57 . 97 . 75 .6 34. 81 . 63 .8 12.4 41.6 13. 87 .7 42.7 - .1 16. 10.0 Visina u cm 82 84 86 88 90 92 94 96 98 100 102 104 106 108 Težina u kg 11. 48 .4 Visina u cm 112 118 124 130 136 142 148 154 160 166 172 Djevojčice Težina u kg 19.6 14.6 11.0 14. 43 .2 10.4 46.PREPORUČENA TJELESNA TEŽINA ZA DJECU PREMA VISINI Visina u cm 52 54 56 58 60 62 64 66 68 70 72 74 76 78 80 Težina u kg 38 .2 33.6 16.5 59.4 30.0 37. 92 .7 22.0 24.0 15.5 15.5 27. 69 .0 PREPORUČENA TJELESNA TEŽINA ZA DJEČAKE I DJEVOJČICE PREMA VISINI I SPOLU Dječaci Težina u kg 19.7 17.1 24.6 22.4 11.3 30.5 27. 52 .

Tek se jedna trećina gojaznih sa­ ma Odlučuje na liječenje i redukcionom dijetom smanjuje tjelesnu težinu do normalnih granica. često i više nego prije. Tu činjenicu sva­ kodnevno potvrđuju slučajevi ljudi koji zbog neimaštine ili bolesti ne . da »gotovo ništa ne jedu«. ugojena osoba jede previše. ali izdrži vrlo kratko vrijeme. Druga trećina pristaje na liječenje. čovjek mora raščistiti za zabludama i predrasudama koje otežavaju ili onemogućava­ ju liječenje. Nepobitna je činjenica da se rezer­ vna mast ne može stvarati ako kalorijska vrijednost hrane nije veća od kalorijske potrošnje. da ne jedu »više od ostalih ljudi«. Bez obzira na to koliko malo jede. a još više za oso­ bu koja se želi riješiti suvišnih kilograma. Valja reći da se pod hranom razumijeva svako piće koje u tijelu daje ka­ lorije: alkoholna pića. napor koji većina gojaznih uopće ne može savlada­ ti. slatka pića i sl. Ali i medu njima ima onih koji počinju ponovo jesti »na stari način«. Zato trećina gojaznih odbija svako liječenje. U većini slučajeva gojazne osobe izjavljuju da »malo jedu«.Liječenje gojaznosti Liječenje gojaznosti težak je problem za liječnika. Unatoč tome što je liječenje vrlo jednostavno (jesti što manje). ili da »ništa ne jedu«. Redovna kontrola tjelesne težine sastavni je dio liječenja Prije nego što se odluči da skine suvišne kilograme. a kamoli debljati. Velika je istina sadržana u staroj narodnoj izreci da se od »zraka i vode ne može živjeti«. ono u biti predstavlja teško tjelesno i duševno opterećenje.

nedjeljom i praznicima se planinari. Zabluda je kada mnogi smatraju da se čovjek deblja zbog toga što pije previše vode. Mnogi smatraju da će pojačana tjelesna aktivnost dovesti do pojačane potrošnje kalorije. Evo u če­ mu je zabluda: tjelesnom aktivnošću troši se premalo kalorija da bi uz nepromijenjen način ishrane došlo do znatnijega pada tjelesne težine. kretanjem. Posljedica je višestruka naknada izgubljenih kalorija. takvi su postupci opasni po zdravlje. a da njegova tjelesna težina ostaje normalna. Poduzimaju se dugotrajne šetnje. ili su ih čak i nešto povećali. drugi pak da je bolje isključiti ugljikohidrate. Po­ stoje bolesti kada bolesnik pije goleme količine vode. morali bismo šetati od Zagreba do Ljubljane. U nedavnoj prošlosti to su dokazali i užasi koncentracionih logora. Trčanje od punog sata potroši tek nešto više od 1000 kalorija. Zbog toga u »dijeti za mršavljenje« prije svega sma­ njuju količinu tekućine. uz uvjet da za to vrijeme ništa ne jedemo. a time do pada tjelesne težine. Veći broj . Pogrešno je mišljenje da je bolje jesti češće i u manjim obrocima ne­ go dva ili tri puta dnevno. nego koli­ ko se kalorija smanji u pojedenoj hrani. drugi tablete koje povećavaju izlučivanje mokraće. Mnogi smatraju da će prije smršaviti ako »pojačaju« gubitak vode iz tijela.mogu uzimati hranu koja sadrži potreban sastav i dovoljnu količinu ka­ lorija. naročito šetnjama. to potvrđuju i epidemije gladi koje danas haraju u nerazvijenim zemljama. U kratkom vremenu čovjek može izgubiti i više od 1000 grama. provodi se redovna jutarnja gimnastika. Nije bitno u koliko se obroka hrana uzima. Neki smatraju da je dovoljno iz prehrane izbaciti masti koje sadrža­ vaju najviše kalorija. Osim toga. Svi ti postupci dovode do pojačanoga gubitka tjelesne vode. nego koliki je ukupan iznos hranom unijetih kalorija u tijelo. Osoba koja želi smršaviti mora shvatiti da se od vode ne može debljati zato što voda u tijelu ne daje nikakve kalorije. Kada takve osobe nakon izvjesnog vremena ustanove da su njihovi ki­ logrami ostali isti. Jedni uzimaju tablete koje izazivaju proljeve. ne može se smršaviti. malodušne i napuštaju svaku nadu da će ikada postati mršavije. Kod mnogih takav tjelesni napor samo pojačava osjećaj gladi. Ako bismo htjeli ski­ nuti 1 kilogram masti. Nije bitno što će se iz hrane isključiti. Ali ubrzo poslije to­ ga javlja se jaka žeđ. U za­ bludi su i jedni i drugi. Danas je postalo moderno »ići u sau­ nu« jer je »mršavljenje u sauni« elegantnije od »mršavljenja proljevom«. Kalorije koje čovjek utroši za šet­ nju od 10 kilometara nadoknadi samo sa jednim vinjakom ili kriškom kru­ ha. jer visoka tem­ peratura i vlažnost zraka suviše opterećuju ionako oslabljeno srce. postaju razočarane. Nije točno vrlo prošireno mišljenje da se tjelesnim vježbanjem može smršaviti. i do 20 litara dnev­ no. tako da se sav gubitak tekućine nadoknadi. povreme­ no se trči ili igra neka sportska igra. Sauna se ne preporučuje stari­ jim ljudima ni osobama s bolesnim krvožilnim sustavom.

tzv. hormonalni poremećaj. Postoje brojne dijete s različitim nazivima. masna dijeta. holivudska dijeta itd. naročito majke dok kljukaju djecu golemim količinama hrane. gradova. Postoje dijete Du Pont. Holivudska kura liječenja zapravo je bjelančevinasta dijeta. a vrlo malo ugljikohidrata. Te tvari izazivaju mučninu. institucija. ali u organizmu se nakupljaju štetni produkti pojačane razgradnje masti.obroka u toku dana nekome koristi jer zatomljuje osjećaj gladi. Raz­ gradnja ugljikohidrata sprečava pojačanu razgradnju masti. za rast i nadoknadu mrtvih stanica. Rezervna mast počinje se trošiti. ketonska tijela. Poslije mogu nastati ozbiljne posljedice. Bjelančevine su manje kalorijski a vi­ še građevinski materijal. tj. samo su pomoćne mjere osnovnoga postupka. Stari fiziolozi nisu uzalud govorili da »masti mogu izgarati u vatri ugljikohidrata«. gubitak tjelesne težine postaje uočljiv. Iako su masti glavni rezervoar kalorija u tijelu. povra­ ćanje i znatno smanjuju apetit. Mayo. Jedini je koristan način liječenja: da se u hrani smanji broj kalorija ispod tjelesnih potreba. Rockefeller. koje se prži na tavi bez masti. masno se tkivo smanjuje. Današ­ nja medicina opovrgava takve tvrdnje. re­ dukciona (hipokalorična) dijeta. ugljikohidrati imaju prednost u izgradnji pred mastima. bjelančevinasta dijeta itd.. Do pojačane razgradnje masti dolazi zbog manjka šećera ili nemogućnost stanica tije­ la da sagorijevaju šećer. U posljednje vrijeme piše se i govori o tzv. redukcione dijete. voćna dijeta. Tada će organizam potrebnu razliku nadoknadi­ ti iz »kalorijskog rezervoara« smještenoga u masnom tkivu. npr. mlječna dijeta. Znači da je dijeta sa smanjenim brojem kalorija. Na nji­ hovu razgradnju samo tijelo utroši mnogo kalorija. Svojevremeno se smatralo da je čest uzrok gojaznosti poremećaj u radu žlijezda u unutrašnjosti tijela. ali bez ulja. koja u hra­ ni sadržava pretežno masti. masnoj dijeti. prvenstveno služe za izgradnju tijela. specijalnih preparata. Taj tip dijete pretežno se sastoji od nemasnoga mesa. samo s limunom ili octom. Bjelančevine ni­ su »čisto gorivo« i ne sagorijevaju tako brzo kao ugljikohidrati. tzv. Zato bjelančevine izazivaju dugotrajan osjećaj sitosti. Izvjestan uspjeh te dijete moguć je u po­ četku liječenja prvenstveno zahvaljujući gubitku apetita. tjelesno vježbanje itd. ostavljajući čistu vodu i ugljični dioksid. Ali pojedinci još uvijek okrivljuju žlijezde. osnov liječenja gojaznosti. pa se na taj način lakše podnosi redukciona dijeta. U zabludi su i oni koji gojaznost tumače nepravilnim radom žlijez­ da. tzv. Ugljikohidrati su »najčešće gorivo« koje najlakše sagorijeva. Mnoge su dijete dobile ime zna­ čajnih osoba. Salata se može jesti po volji. Pozna­ to je da su bjelančevine jedina vrsta hrane koja se može jesti u gotovu neograničenim količinama a da ne dovedu do debljanja. Svi ostali postupci: uzimanje lijekova. Neke su dobile ime pre­ ma vrsti hrane. Svinjsko meso i kobasice ne smiju se . Pojačana razgradnja masti nešto smanjuje mas­ nu rezervu tijela. čak do 90 posto. koja se pretežno troši.

Primjenjuje se u rijetkim slučajevima teške gojaznosti. Kako je osobi s prosječnom radnom aktivnošću potrebno oko 2500 kalorija dnevno. Osim toga. Gubitak kalorija bit će još veći ako se istovremeno pojača tjelesna aktivnost. 100 grama masnoga tkiva ne daje 900 kalorija. gubi se duševna stabilnost i smanjuje radna sposobnost. Za vrijeme glado­ vanja ograničava se tjelesna aktivnost. Postoji i metoda potpunoga gladovanja. Prema tome. Ako se dnevno unosi samo 500 kalorija ispod kalorijskih potreba tijela. Količina ka­ lorija koje se hranom unosi u tijelo treba da iznosi između 800 i 1500 za osobe koje obavljaju fizički posao ili su inače tjelesno aktivne. reklamirane u štampi. uz nepromijenjenu količinu ostale hrane. Meso je danas najskuplja živežna namirnica. pomodnih i drastičnih metoda liječenja gojaznosti. neki ljudi sami kod kuće primjenjuju me­ todu potpunog gladovanja. Liječenje obično započinje u bolnici i traje 7 do 14 da­ na. tak­ va je dijeta štetna ako traje duže vrijeme zato što hrana ipak ne sadržava sve one tvari koje su tijelu potrebne da bi normalno funkcioniralo. onda kada se drugim metodama nije po­ stiglo poboljšanje. Posljedice su opasnije od koristi koje daje gubitak od nekoliko kilograma težine. svega 15 posto. a tekućine valja piti dovoljno ka­ ko bi se izlučila najmanje litra i po mokraće dnevno. taj broj kalorija dat će svega 313 grama masnog tkiva (313 puta 8 jednako 2504). ali tada bi postojala opasnost samootrovanja organizma zbog nakupljanja produkata pretjerane razgradnje masti. najviše pola do 1 kg tjedno. Čov­ jek koji apsolutno ništa ne jede može izgubiti najviše 200 do 300 grama dnevno. Količina . To se može dokazati jednostavnim računom: Masno tkivo sadrži malo vode. ostaju bez učinka i mnogi ih napuštaju već u samom početku. Za večeru opet nemasno meso. Svatko tko se odluči da smršavi mora shvatiti da je dnevni gubitak težine ogra­ ničen. te kava ili čaj bez šećera. Nakon toga prelazi se na kućnu redukcionu dijetu. Tih 500 kalorija odgovara količini od 220 grama kruha. Ponekad je dovoljno da se iz prehrane is­ ključi kruh. Većina je liječnika protiv tih jednostavnih. potrošak kalorija bio bi nešto veći. Međuobroci mogu sadržavati samo manje količine voća koje ne sadrži mnogo šećera. koliko daje čista mast. Sve te »kure za mršavljenje«. U zabludi su oni koji smatraju da će potpu­ nim gladovanjem u kratkom roku izgubiti velik broj kilograma.jesti. znatno manje od mi­ šića koji imaju 70 posto vode. Ali to ograničavanje mora biti takvo da dovodi do postepe­ noga gubitka tjelesne težine. Takva je dijeta vrlo skupa. Za doručak se može pojesti jedno jaje s pola keksa. Ne može se dnevno izgubiti onoliko grama koliko tko želi. Ako bi se povećao tjelesni napor. Razumljivo je da se ne može smršaviti ako se ne ograniči unos kalo­ rija u tijelo. već samo 800 kalorija. Loša dijeta može poremetiti opće zdravstveno stanje. Iako taj postupak li­ ječnici vrlo rijetko primjenjuju. gubitak tjelesne težine iznosit će oko pola kilograma tjedno.

rajčicu. Oni koji se sa­ moinicijativno na to odlučuju i ne traže liječnički savjet. Kada se donese od­ luka o mršavljenju. kelj. prije svega. Ugljikohidrati su najveći izvor kalorija. čoko­ ladi. zelje. a troše se u velikim količinama. treba da se drže ovih liječničkih uputa: . npr. Postoje i biljne bjelančevine. grašak. Budući da redukciona dijeta traje mjesecima. Ukupna dnevna količi­ na bjelančevina mora iznositi oko 1 gram na kilogram tjelesne težine. koji mogu imati i do 50 posto masnoće. Unatoč tome što se broj »pojedinih kalorija« znatno smanji. Budući da su najjeftiniji izvor kalorija. Kod dijete koja sadrži otprilike 1000 kalorija dnev­ no. ne lešo. valja uzimati tablete koje sadrže sve vitamine (multivitamini).Masti valja smanjiti jer sadržavaju najveći broj kalorija u najma­ njoj količini hrane. najbolje je savjetovati se s liječnikom. kao grah. Ako u hrani postoji obilje zelenila: salate.Prije svega valja smanjiti ugljikohidrate: čisti tvornički šećer. Najveći su izvor bjelančevina: meso. Od ugljikohidrata valja upotrebljavati namirnice koje imaju malu kaloričnu vrijed­ nost.kalorija određuje se prema stupnju gojaznosti kao i prema tempu kojim se želi smršaviti. zatim svinjska mast. npr.Vodu ne treba ograničavati. špinat. kolače i hranu koja sadrži mnogo škroba. tjesteninu. zelenu salatu. Valja voditi računa o tome da u tu količinu ulazi i masnoća koja se nalazi u drugoj hrani. ukupna količina svih masnoća ne smije prijeći 60 grama. Od masno­ ća koje se upotrebljavaju u našoj zemlji. voćne sokove i. hrana mora sadržavati sve hranljive sastojke. u siromaš­ nim je obiteljima njihov kalorijski udio još veći. Ugljikohidrate treba eliminirati iz hrane zato što najlakše probavljaju. najmanje zasićuju. Najbolji je način pripreme takvih namirnica dalmatinski. a daju veliki volumen: blitvu. u neobranom mlijeku. pokrivaju od 50 do 70 posto svih kalorijskih potreba tijela. slatkiše. povrća i voća. Mogu se uzimati u obrocima od 200 grama i dva puta dnevno (vidi tablicu kalorijskih vrijednosti povrća). Uživanje hrane bogate ugljikohidratima najčešće je neposredan uzrok gojaznosti. bjelanjak od jajeta. najveću kalorijsku vrijednost ima maslinovo ulje. sir i jaja. Najbolje je jesti nemasno. alkohol. mlijeko. već samo tekućinu koja daje kalorije.Hrana mora sadržavati dovoljno vitamina i minerala. krto meso. . . u sirevima. kruh. ali tijelo mora dobivati određenu količinu bjelančevina ži­ votinjskog porijekla.Bjelančevine moraju biti zastupljene u dovoljnoj mjeri da pokriju potrebe organizma za »građevnim materijalom«. bit će podmirene potrebe za najvažnijim vitaminima. kuhanje bez masnoća ili s minimalnom količinom ulja. . cvjetaču. Ali ako dijeta traje dulje. . valja pronaći takav način ishrane da čovjek može živjeti čak i nakon toga što je postigao . sir od obra­ noga mlijeka.

Ljudi koji odluče da smršave. Besmisleno je u svim dijetama propi­ sivati mlijeko. Svatko tko želi smršaviti naći će u okviru predloženih mjera najbolji na­ čin. normalnu težinu ne postigne niti 5 posto. suhoća u ustima. Neki su isključili pojedinu vrstu hrane koja je bila glavni izvor dodatnih kalorija: kruh. način pripreme i vrijeme uzimanja hra­ ne. Takva su sredstva neškodljiva i pomažu da se lakše podnese dijetalni režim. vrstu. Postoje i neprobavljive tvari koje se dodaju hrani i koje u želucu po­ većaju volumen. ali nisu mogle podnijeti neugodan osjećaj gladi. Medicina većinu tih preparata ne priznaje. nemir. Priložene kalorijske tablice ne služe samo za tzv. Osobe koje su dovoljno disciplinirane i imaju dovoljno vremena. nikakvi re­ cepti neće pomoći. kolače. Onome koji se nije čvrsto odlučio na liječenje dijetom. Djeluju samo nekoliko prvih tjedana. znojenje. najvažniji je činilac liječe­ nja gojaznosti. razdražljivost. Na neke preparate može se stvoriti navika. Najbolje rezultate postigle su osobe koje je sam organizam »ozbilj­ no opomenuo« bilo napadima angine pektoris. Mnoge su osobe smršavile jednostavno na taj način što su smanjile obroke. Mnogi će se izne­ naditi kada se uvjere koliko kalorija sadrži njihovo omiljeno jelo. slatke napitke. Statistike zdravstvenih ustanova. . pa čak i potpuna ovisnost o lijekovima (narko­ manija). već daju uvid u kalorijsku vrijednost pojedine vrste hrane. Zapamtite: liječnik je proračunao da svaki centimetar vi­ še u pojasu znači jednu godinu života manje. ka­ da on 20 godina nije doručkovao. Možemo se poslužiti i na­ rodnom izrekom: »Mršaviji konji dulje trče«. a neki ga i ne podnose. materijalnim mogućnostima i navikama. šećernom bolešću. »vaganu dijetu«. srčanim infarktom. Nema smisla nekoga prisiljavati da jede za doručak kuhano jaje.svoju idealnu težinu. lijekove prati nesanica. a to je strah za život. Postoji samo nekoliko vrsti lijekova koji se primjenjuju u liječenju gojaznosti i djeluju direktno na centar za sitost u mozgu te zatomljuju osjećaj gladi. Liječnici ih propisuju samo u težim slučajevima gojaznosti osobama koje su već nekoliko puta pokušavale smršaviti. međusobno se razli­ kuju ne samo po stupnju gojaznosti nego i po naobrazbi. Stoga ne može postojati kruti propis koji će točno određivati količinu. pokazuju da od 100 teže gojaznih osoba. kada znamo da ga mnogi ne vole. koje su se same odlučile liječiti. Na taj se način želudac rasteže pa se smanji osjećaj gla­ di. Snažna motivacija. bombone. koje se bave liječenjem gojaznosti. mogu vagati sve ono što će pojesti i iz kalorijskih tablica odrediti ukupnu količinu kalorija. U svijetu postoje brojni lijekovi koji se preporučuju kao »lijekovi za mršavljenje«. ili visokim krvnim tla­ kom s jakim smetnjama.

debrecinka cinkla Salama zimska. kiseli Mahune Matovilac Mrkva Poriluk Rajčice Salata Špinat Kalorija Vrsta namirnice Kalorija 256 190 376 317 110 498 783 744 352 352 535 126 298 200 354 107 176 93 241 120 124 74 311 66 70 84 89 173 15 14 42 25 143 340 80 36 34 14 82 22 32 23 40 43 22 15 22 Maslac Margarin Ulje miješano Ulje maslinovo Mast svinjska Mlijeko kravlje Jogurt Vrhnje slatko Sir svježi kravlji (obrano) Sir ovčji. kranjska šunkerica.KALORIJSKE VRIJEDNOSTI NAJČEŠĆE UPOTREBLJAVANIH NAMIRNICA I PIĆA (Vrijednosti se odnose na 100 grama jestivog dijela namirnice) Vrsta namirnice Govedina srednje masna Teletina srednje masna Svinjetina srednje masna Ovčetina ili janjetina srednje masna Pluća teleća Pršut Slanina suha Čvarci stiješteni Kobasica. punomasni Sladoled mlječni Riža Pšenično brašno Makaroni Tjestenina s jajima Kruh kukuruzni Graham Kruh pšenični Kreker Keksi Biskvit Šećer Med Puding Čokolada mlječna Ananas Prženi kikiriki Banane Breskve Datulja Grožđe Grožđe suho Jabuka Jagoda Kesten Kokosov orah Kruška Lubenica Lešnjak Naranča Orah Smokva suha Coca-cola Pivo Vino stolno Rakija (srednje jaka) 716 720 884 930 920 65 62 286 105 477 152 357 365 369 381 207 220 225 429 430 516 385 304 361 520 47 585 94 47 274 67 289 58 37 194 346 61 26 634 49 651 274 39 42 85 228 . kulen i sremska Jelen i srna Kokos Pile Gusksa Riba riječna sitna Šaran Štuka Pastrva jezerska Morska bijela riba Plava riba Oslić Sardine u ulju Ostrige Dagnja Lignje Škampi Jaje kokošje Buča Blitva Cikla Cvjetača Grah svježi Grah suhi Grašak zeleni Gnjive svježe Kelj Krastavci Krumpir Kupus i repa.

Stručno se kaže da mišići imaju svoj tonus. oni okružuju krvne žile. želudac. slabi i »ostavljaju dojam kao da vise s kostiju«. fizički netreniranih osoba. a u mišiću se nakupljaju kemijske ot­ padne tvari koje nadražuju osjetna tjelešca koja su odgovorna za nasta­ nak bola. sve šuplje unutarnje organe kao što su crijeva. Tonus mišića može biti i povišen.GRČEVI Grč je naglo. on je karakterističan po tome što jakost bola raste. više minuta. oni su odgo­ vorni za pokret tijela. Takve grčeve bolesnik osjeća kao grčevit bol. jako i nehotično stezanje mišića koje se javlja u više ili ma­ nje iznenadnim napadima. dosegne maksimum. zatim mišići za govor. Niz takvih kratkotrajnih grčeva dovodi do prisilnih pokreta pojedi­ nih ili svih dijelova tijela. Napetost mišića ujedno je i odraz njegove sposobnosti i snage. da bi se na­ kon izvjesnoga vremena ponovio. mišić postaje tvrd. Stezanje mišića dovodi do stis­ kanja krvnih žila. Takav grč može trajati nekoliko sekunda. zbog čega nastaje smanjen dotok krvi u mišić. Bol nastaje na isti način kao i kod mi­ šića kojima upravlja naša volja. u napadima jedan za dru­ gim. žučni mjehur. mokraćovod. javlja se jaki bol. tj. mijenjanje položaja tijela. prilikom općega propa­ danja organizma te nekih bolesti. Ako se napetost mišića i njegovo stezanje naglo i nesvrsishodno pojača. Tonus mišića može biti smanjen. Takvi mišići postaju mlohavi. zategnuti su i čvrsti. Ta­ ko je u starijih ljudi. Grčevi vrlo često zahvaćaju mišiće i tih šupljih organa u unutrašnjosti tijela. Posljedi­ ca je smanjen dovod hrane i kisika. Ako grč traje duže vrijeme. Grčevi se mogu javljati i u trzajevima. Drugu grupu sačinjavaju mišići čiji je rad potpuno nezavisan od ljudske volje. žučni vodovi. To stanje mišića naziva se grč ili spazam. Sve mišiće tijela možemo podijeliti u dvije velike grupe. ukočen i ne­ sposoban za funkciju. a onda se smanjuje. oni su odgovorni za rad bitnih funkcija orga­ nizma. Mišići tijela napeti su i za vrijeme mirovanja. satima i danima. Jednu gru­ pu čine mišići na čiji rad možemo utjecati svojom voljom. za rad ruku. kretanje. .

krute. uglav­ nom susrećemo u primitivnih osoba.Međutim. slina postaje krvava. bolesnik je još neko vrijeme bez svijesti. rukama besciljno mlatara. ali oprezno. šake stisnute. Bolesnik se odjednom sruši. gotovo redovito ugrize se za jezik. stenje. kada se oponaša napadaj padavice. Nakon toga počinju jaki trzaji čitavoga tijela.Radi bolje preglednosti grčevi su podijeljeni u dvije grupe: na grče­ ve mišića čitavoga tijela i na grčeve pojedinih mišića. Vrlo se rijetko ugrize za jezik. urlikom. glavom udara o pod. Napad započinje naglim gubitkom svijesti. ruke privučene tijelu. na­ staje zbog poremećaja u mozgu koji su uzrokovani trudnoćom. ne sjeća se ničega i zbunjeno promatra oko sebe. obilna: za vrijeme napada se pomokri ako mokraćni mjehur nije bio prazan. Bolesnik se baca po podu. Ta faza traje od pola do jedne mi­ nute. Histeričan napadaj može dati sliku koja podsjeća na padavicu. započinje ukočenjem čita­ voga tijela. bez obzira na mjesto i opasnost koja iz toga proizlazi. U trudnica je to vrlo ozbiljna bolest i naziva se eklampsija. zjenice proširene. ne­ ispunjeni zahtjevi i želje. Iznenadno grčenje cijeloga tijela može nastati i u trudnica. mišići za žvakanje u stalnom su grču tako da se usta ne mogu otvoriti. koji put govori. U ustima sakuplja slinu koju stalno žvače tako da postaje puna mjehurića zraka i bijela poput mlijeka. Histerik se naglo sruši na pod. pa­ zeći da se pri padu ne ozlijedi. Za okolinu bolesnika takav napadaj predstavlja dramatično stanje. Glava je zabačena. Ta­ kav oblik histerične reakcije. Nekada su žene uglavnom umirale . Grčevi čitavoga tijela Napadaji grčeva koji zahvaćaju mišiće čitavoga tijela nazivaju se konvulzije. Čitav napad jako podsjeća na padavicu. Takvi su grčevi najčešće praćeni poremećajem svijesti. zatim još jedno vrijeme poslije poroda. koža postaje plava. Napadaju obično prethode sukobi. »okretanjem očima«. Broj tak­ vih poremećaja znatno se smanjio zahvaljujući zaštitnim mjerama i stal­ noj zdravstvenoj kontroli trudnica. svađe. Pad je praćen snažnim krikom. krikove. Pošto grčenje prestane. Svi mišići tijela maksimalno su napeti. najduže tri minute. Kada se osvijesti. Javlja se ne samo u toku trudnoće nego i za vrijeme poradanja. psuje. stiskanjem zubi i na kraju trzajima svih mišića. Histerična osoba mora imati publiku. noge ispružene. Padavica se javlja grčevima čitavoga tijela. Zbog toga se svaki napad grčeva uspoređuje s tom bolešću. Koprca se po podu. Veliki napad padavice (grand mal) najtipičnija je pojava te bolesti. može se javiti za vrijeme spavanja i u budnom stanju. često ispušta različite glasove. do napadaja nikada ne dolazi bez prisustva drugih ljudi.

. Do dolaska liječnika dijete valja zaštiti od povreda. Težina stanja ovisi o težini osnovne bolesti. Ali takvi grčevi uglavnom ne ostavljaju teže posljedice i smrtnost je vrlo rijetka. gušenja. javit će se niz smetnji. I otrovi izazivaju grčeve. Obično započinje grčenjem mišića lica. bolesnik prestaje disati i umire od zagušenja.od te bolesti. osim nesvjestice može dovesti do pa­ davice sličnih grčeva. DDT. Do grčeva najčešće dolazi naglo. Dugotrajniji napad ukoči mišiće za disanje. traju nekoliko minuta i ponavljaju se poslije kratkoga prekida. Važno je da bolesnica dođe što hitnije u bolnicu već nakon prvih znakova bolesti. Takvi grčevi počinju se javljati tek poslije 6 mjeseci života pa do pete godine. Najčešći su uzrok: ugljični monoksid. upale. benzol. Za roditelje grčevi su uvijek alarman­ tan znak. Tetanus je karakterističan po grčevima mišića. Jače smanjenje šećera u krvi. nikotin. kofein. Toplinski grčevi nastaju kad je čovjek izložen visokim temperatura­ ma. Ako se gubitak ne nadoknadi pijenjem. Današnje mogućnosti liječenja znatno su smanjile smrtnost od takvih poremećaja. koji blokira crvena krvna zrnca i onesposobljuje ih da prenose ki­ sik. Takav manjak kisika može biti posljedica utapljanja. ili ako se rad srca jako ubrza. Povremeno dolazi do pojačanih stezanja mišića. zatim olo­ vo. I srčane bolesti mogu oštetiti srce i onesposobiti ga do te mjere da zataji kao »pumpa za tjeranje krvi«. da bi se poslije ukočilo čitavo tijelo. Uzrok mogu biti krvarenja u mozak. Pretežno se javljaju na radnom mjestu gdje proces proizvodnje uzrokuje povišenu temperaturu okoline. po­ kušaja vješanja. tumori i povrede mozga. zatim manjka kisika u atmosferi koja se udiše. preparati koji se upotrebljavaju za uništavanje gamadi. položiti ga na bok da se ne uguši slinom i nastojati što hitnije sniziti tjelesnu temperaturu trljanjem tijela alkoholom. promjene u mozgu izazvane sunčanicom. pa se redovito traži najhitnija liječnička intervencija. Kada ko­ ličina kisika u atmosferi padne ispod 6 posto. Kod male djece do grčeva dolazi u stanju povišene tjelesne tempe­ rature (febrilne konvulzije). Mnoge bolesti mozga mogu dovesti do padavici sličnih grčeva tije­ la. Uzrok može biti trovanje ugljičnim monoksidom. Grčevi će se redovito javljati ako se srčana akcija naglo uspori (srčani blok). Grčevi se mogu spriječiti pijenjem slane vode. zatim hladnim oblozima i kupkama. Ne­ dovoljna opskrba mozga kisikom može biti posljedica poremećenoga transporta kisika krvlju. osim gubitka svijesti redo­ vito se javljaju grčevi koji su u potpunosti slični napadaju padavice. među kojima i grčevi tije­ la. strihnin. Nedovoljan dovod kisika u mozak redovito izaziva gubitak svijesti i grčeve. Pojačanim znojenjem gubi se mnogo tekućine i soli.

Nema čovjeka koji povremeno nije osjetio grč u mišiću. Takvi bolni grčevi poznati su u narodu pod njemačkim nazivom »muskulfiber«. ronjenje) u uvjete normalnoga tlaka. tvrdi. Arterisklerotične promjene na krvnim žilama izazivaju smet- .Dugotrajno pojačano disanje u stanju mirovanja (hiperventilacija) osim vrtoglavice može izazvati i padavici slične grčeve. krojača. profesionalni grčevi. Poznato je da sportaši prije natjecanja »ugrijavaju« one mišiće koje će u natjecanju najviše koristiti. kao i u netreniranim mišićima. a dio tijela koji pokreću ostaje privremeno nepokretan. onih koje češće ponavljaju pokrete za koje nisu uvježbane. uglavnom u posljednjoj fazi bolesti. dugotrajnim visokim tlakom. U nepripremljenim mišićima. Bol se znatno češće javlja u netreniranih osoba. grčevi mišića ruku ličilaca i postolara. To su tzv. Grčevi pojedinih mišića tijela Grčevi pojedinih mišića i mišićnih grupa javljaju se znatno češće od grčeva koji zahvaćaju čitavo tijelo. Po­ znati su grčevi u nogama trkača. grčevi u listovima vozača motornih vozila koji voze duže vrijeme bez odmora. . Najčešći je uzrok arterioskleroza krvnih žila. pijanista. ili je pokretanje povezano s jakim bolovima. Grčeve uzrokuju poremećaji cirkulacije krvi u pojedinim mišićima. prebrzi prijelaz iz atmosfere visokoga atmosferskog tlaka (kesoni. . U mnogim profesijama javljaju se grčevi u onim mišićima tijela koji se pri radu najviše upotrebljavaju.Dekompresiona bolest. Smanjen dovod krvi izaziva brže umaranje mišića pa ubrzo nastaje bol. Poznati su grčevi vjeda urara.Oštećenje mozga povredom. najvjerojatnije su psihički uzrokovani.Zatajivanje rada bubrega i nakupljanje otpadnih tvari u tijelu (uremija). Ugrijavanje poboljšava cirkulaciju krvi. Mnoge bolesti mogu uzrokovati poremećaj cirkulacije krvi u poje­ dinim mišićima i mišićnim grupama. ot­ padne tvari nakupljaju se brže nego što se krvlju mogu odstraniti. Grč zbog zamora prestaje nakon odmora. alkoholizmom. tj. Danas se najčešće javljaju u daktilografa. Već prije nekoliko stotina godina opisani su grčevi prstiju u pisara. brijača. Naglo zaustavljanje vozila pritiskom na kočnicu može izazvati puknuće mišića.Grčevi čitavoga tijela javljaju se i kod drugih bolesti: . Takvi mišići iznenada postaju bolni. . Pretjerana upotreba pojedinih mišića najčešći je uzrok grčeva. Ako takvi grčevi traju duže vrijeme. Mi­ šići se tako pripremaju i osposobljavaju bolju opskrbu hranom i kisi­ kom.

kao i dvije male žlijezde smještene uz štitnjaču (paratireoidne žlijezde). Hrana . Smanjenje lučevina (hormona) tih žlijezda dovodi do pa­ da kalcija u krvi. U mijeni kalcija važna je ulo­ ga vitamina D. krvnih žila koje dovode krv u noge. To se odnosi na osobe koje imaju niski krvni tlak. Obolijevaju uglavnom rahitična djeca. Kalcij u tijelu važan je ne samo za izgradnju kostiju nego i za nor­ malnu funkciju živčanoga sustava i mišića. Kod jednih se javljaju samo prilikom kretanja. u koži djeteta naglo se stvara vitamin D. godine života. ošita i udova. Tetanički grčevi obično se nazivaju »fraz« ili »fras«. Grčeviti bolovi u nogama mladih ljudi najčešće su posljedica upal­ nih promjena na krvnim žilama donjih udova. U ležećem položaju više ne djeluje sila teža i dovod krvi u noge je otežah. Pod djelovanjem sunčanih zraka. Rahitis i tetanija jesu »brat i sestra«. Grčevi se javljaju kada se u proljeće mala djeca naglo iz­ vedu na sunce. Grčevi nastaju zbog toga što povećani mišićni na­ por ne prati istovremeno i pojačana cirkulacija krvi. grkljana. U nekih se bolesnika grčevit bol javlja zbog nagloga ustajanja iz kreveta i traje dok se noga hodanjem ne razgiba. Kalcija nedostaje trudnicama i majkama za vrijeme dojenja. Bolesnik je uvi­ jek pri svijesti. koji odmah počinje taložiti u kosti kalcij iz krvi. onda je to uglavnom nakon dužeg hodanja. Ako se grčeviti bolovi javljaju samo prilikom kretanja. naročito ako su u poviše­ nom polužaju. dolazi do suženja. Najčešće su zahvaćeni mali mišići prstiju. na­ zivaju se tetanija. Pretežno se javlja na jednoj nozi. poslije 50. Smanjena količina kalcija dovodi do grčeva mišića. zakrečenja. Napadaji bolnih grčeva mogu nastati i zbog nenormalne podražljivosti živčanoga sustava. Tetanički grčevi česti su u djece i najčešće zahvaćaju ruke i noge. tako nastaje akutan manjak kalcija u krvi.nje uglavnom u starijih ljudi. Takvi bolni grčevi. u noge dolazi dovoljno krvi. koji se često javljaju u napadima. Pojačana podražljivost javlja se zbog pomanjka­ nja kalcija u krvi. Bolni noćni grčevi posljedica su smanjenoga dovoda krvi u noge za vrijeme ležanja. Dok bolesnik stoji. Nakon kraćega odmora grč prestane. Takvi bolesnici znaju da im je mnogo lakše kada ujutro malo promasiraju noge i kada se po­ čnu kretati odmah nakon ustajanja. zatim mišići lica. Bol može biti toliko jak da se takva osoba mora zaustaviti. a mogu se javiti i kao bolni noćni grčevi za vrijeme ležanja u krevetu. Tetaniju djeteta može izazvati po­ remećaj prehrane. Grčevi najčešće zahvaćaju velike mišiće na potkoljenicama. Stanje je pogoršano i zato što se noću krvni tlak uvijek nešto smanji. zarazna bolest itd. Manjak može biti posljedica nedovoljnoga unošenja kalcija u tijelo ili prekomjernoga izlučivanja iz tijela mokraćom i stoli­ com. Sprečavanje rahitisa ujedno je sprečavanje tetanije dje­ ce. kod drugih samo pri ustajanju. Grčevi mogu zahvatiti i velike grupe mišića.

nogu ili čitavu polovinu tijela. i manjak magnezija značajan je za nastanak tetaničkih grčeva. Osim kalcija. tetanusa. . a glava je malo nagnuta u stranu. npr. Prije grčeva javlja se mučni­ na. Grčeviti trzaji pojedinih mišića mogu se vidjeti i kod nekih oblika padavice (Jacksonov napadaj). Ma­ njak magnezija nađen je u ljudi koji su se liječniku žalili zbog »mravaca« na pojedinim dijelovima tijela. Donedavno se to uopće nije znalo.bogata kalcijem. Grčevi zahvaćaju mišiće koji se najviše upotrebljavaju. Današnje metode pretrage (elektromiografija) omogućuju da se ustanovi pravi uzrok tetanije. Bolesnik je uglavnom pri svi­ jesti. Neki su se ža­ lili na nesanicu. Jako znojenje nastaje uglavnom onda kada postoji jači fizički napor u uvjetima visoke temperature oko­ line. Lijekovi su diuretici i liječnik ih propisuje kod nekih srčanih. To su tzv. kao reakcija. smet­ nje koje su psihogeno uvjetovane. naročito strihninom. U teškim slučajevima dolazi do grčeva čitavoga tijela. mlijeko. Čest je i grč mišića za žvakanje. Takva osoba ne može otvoriti usta. Svaka ozljeda mišića izaziva bol. Lijekovi koji sadrže magnezij spreča­ vaju tegobe. može spriječiti grčeve u trud­ noći i za vrijeme dojenja. a može biti po­ sljedica manjka kalcija u krvi. tzv. upalu u usnoj šupljini. prati padavicu. Mišići vrata su tvrdi i bolni. Grčevi mogu zahvatiti prste na rukama. jezik. Podražaj boli putuje živcima u kič­ menu moždinu.grč . na drhtanje i povremeno kočenje prstiju i većih grupa mišića. podražaj koji izaziva grč mišića. a govor je otežan. tumor usne šupljine. toplinski grčevi. Grč mišića za žvakanje može biti jedan od prvih znakova teške zarazne bolesti. pa se može vidjeti i prilikom iščašenja čeljusnoga zgloba. Grč zahvaća i mišiće vrata (tortikolis). naročito na rukama i oko usana. Najčeš­ će je to reflektorni grč. gubitak apetita i nevoljkost. Takvo stanje može nastati zbog pretjerane upotrebe sredstava za »istjerivanje vode« iz tijela. Do gubitka soli i velikoga gubitka teku­ ćine dolazi zbog pojačanoga znojenja. Takva različitost simptoma najčešće je upućivala na smetnje »na živčanoj bazi«. probavne i disajne smetnje. meningitis. tj. jetrenih i drugih bolesti. odakle dolazi. srčane. Manjak soli također može izazvati grčeve pojedinih mišića i mišić­ nih grupa. škrip ili trizmus. ruku. otrovanja.bol. vitamin D. Tako se zatvara krug bol .

Istovremeno se stisnu glasnice i zatvore ulaz u grkljan pa disanje kratkotrajno prestane.njihovu raskrsnicu. Omeđen je hrskavičnim pločicama. Čak sa 5 do 12 moždanih živaca taj dirigent upravlja kompliciranim »voznim redom« rada pojedinih mišića i pazi da ne dođe do sudara na raskrsnici važnih putova: dišnoga i probavnog. Iz ždrijela zrak preko grkljana ulazi u dušnik i pluća. Na ulazu u grkljan nalaze se glasnice. koji se nalazi na dnu ždrijela. Mišići jednjaka stisnu se poslije zalogaja i valo­ vitim kretnjama potiskuju ga u želudac. grkljan se za vrijeme gutanja podigne prema gore i naprijed.GUTANJE I POREMEĆAJI Gutanjem sažvakane hrane počinje jedna od osnovnih funkcija tijela: probava. Gutanje započinje stiskanjem čeljusti. Samo se za vrijeme gutanja povremeno i kratkotrajno pretvara u put za prolaz hrane. istovremeno jezik snažnim pritiskom priljubi zalogaj uz tvrdo nepce i potiskuje ga u ždrijelo. lica. koje se vide kao izbočenja na prednjoj strani vrata i poznata su pod imenom Adamova jabičica. grkljana i jednjaka. Poklo­ pac (epiglotis) također pokrije ulaz u grkljan. u predjelu vrata. a hrana preko jednjaka u želudac. što se izvana vidi kao podizanje Adamove jabučice. koji se čitav »zabije« is­ pod stražnjega dijela jezika. stiskanjem mišića u ždrijelu stvori se vi­ sok pritisak koji snažno ugura zalogaj u jednjak. Gutanje je tako podešeno da sprečava ulazak hrane u dišne putove. koji također postane čuvar dišnih putova. kroz koji hrana ne »pa­ da u želudac vlastitom težinom«. Gutanjem (degluticija) potiskuje se sažvakana hrana iz usta preko ždrijela i jednjaka u želudac. Na . ne sudjeluje samo jezik. Dok je us­ na šupljina zajednički put za probavni i dišni sustav. nego i svi miši­ ći usne šupljine. Najopasniji je trenutak gutanja dolazak hrane u ždrijelo. Da se gutanjem zalogaja spriječi ulazak hrane u dišne putove. Gutanje je zamršena radnja. Ždrijelo (farinks) pretežno služi disanju. kako su smatrali stari liječnici. Grkljan (larinks) pripada samo dišnom sustavu i na njega se nastav­ lja dušnik. ždrijelo predstavlja . nego radom mišića jednjaka. gutanjem upravlja poseban centar u moz­ gu. Istovremeno podizanje mekoga nepca sprečava ulazak hrane u nos.

taj su način dišni putovi potpuno zatvoreni i hrana slobodno prolazi u jednjak. neki imaju teškoća prilikom uzimanja tekući­ ne. ne treba se previše uzbuđivati. grkljanu i jed­ njaku. Koji put to nije kugla. ždrijelu. bolovi mogu biti neznatni. samo početak gutanja čovjek kontrolira svojom voljom. neki se tuže da im hrana ulazi u dušnik ili nos. Mnoge bolesti izvan »transportnoga puta za hranu« mogu izazva­ ti smetnje gutanja ako zahvaćaju živce i njihove centre u mozgu koji up­ ravljaju radom mišića za gutanje. Koji put je ta­ ko velika da osoba ima osjećaj gušenja. Zbog toga je potpuna prohodnost nosa bitna za normalnu pre­ hranu dojenčeta. gutanje se odvija potpuno nezavisno od naše volje. Smetnje gutanja mogu bi­ ti praćene smetnjama govora. Pacijenti obič­ no opisuju kao da imaju »kuglu u grlu«. ili u osobe koja je »slabih živaca«. smetnje mogu biti praćene bolovina. Ako osjećaj stranoga tijela nastane iznenada i u zdrave osobe. zbog toga hrana ne može ući u dišne putove. smetnjama je prethodilo uzrujavanje ili sukobi u obitelji ili na radnom mjestu. potištenost. ali samo u prvim danima života. kada jednom hrana dođe u ždrijelo i jednjak. gutati. tj. Najčešće smetnje gutanja nastaju samo na »živčanoj bazi«. Teškoće prilikom gutanja bolesnik doživljava na razne načine. Svaki poremećaj transporta hrane iz usta u želudac naziva se disfargija. Osjećaj »kugle u grlu« Najčešća je smetnja osjećaj stranoga tijela u ždrijelu. Slično je kod čovjeka. ili se javljaju samo prili­ kom gutanja krute hrane. hrana prolazi pokraj grkljana tako da životinja može istovremeno gutati i disati. dlaka itd. unatoč tome što su dišni putovi potpuno slobodni i čisti. koju zapravo osjeća­ ju u ždrijelu. novorođen­ če ima visoko položen grkljan tako da može istovremeno disati i sisati. kost. Gutanje se odvija potpuno nesvjesno. ili ih uopšte nema. žvakanja. može nastati zbog promjena (upale. Takva »kugla« obično se ne javlja za vrijeme jela. Smetnje opisuju kao svrbež ili pečenje prilikom gutanja. organi koji sudjeluju prilikom gutanja potpuno su zdravi. Životinje gutaju mnogo jednostavnije: grkljan je toliko visoko polo­ žen da se jako približuje unutarnjem otvoru nosa. nego knedla ili sitnije tijelo: koštica. disanja. slamka. Takve smetnje ljudi obično nazivaju otežano gutanje. . Tu kuglu. tumori) u usnoj šupljini. krivo smještaju u grlo jer im nije jasna razlika između ždri­ jela i grla.

Dugotrajne. Smetnje gutanja praćene bolom Bol prilikom gutanja najčešće je uzrokovan upalama ždrijela i jed­ njaka. može se spriječiti samo pravovremenim cijepljenjem. bolom i grebenjem prilikom gutanja naprazno. Kronične upale ždrijela redovito su praćene smetnjama gutanja. bolest se ne može izlije­ čiti. kronične smetnje gutanja praćene bolom javljaju se kod mnogih kroničnih bolesti usne šupljine. kemijske ozljede ždrijela i jednjaka ili kemijske opekline. slične su smetnje kod raka ždrijela i jednja­ ka. javlja se tek 3 tjedna do 3 mjeseca od trenutka ug­ riza bijesne životinje. Smetnje gutanja mogu biti toliko ja­ ke da bolesnice odbijaju svaku hranu i mršave. uz povi­ šenu tjelesnu temperaturu i opću klonulost. često grčevit. takva mogućnost postoji. Razumije se. ali je mnogo rjeđa nego što se čini. od raka u grlu. žljezdana groznica. gnojna ža­ rišta (apscesi) u usnoj šupljini i ždrijelu. osjećajem stezanja i gušenja u vratu. tada je potrebno bolnič­ ko liječenje. Strah od kosti u jednjaku ili ždrijelu koji put je toliko jak da ljudi poslije jela od ribe imaju osjećaj da im je »kost zapela u grlu«. i to prvih ne­ koliko dana poslije ugriza. javljaju se u klimakteriju. akutne upale ždrijela. Mnoge pacijentice. Još jači bolovi na­ staju gutanjem jakih kiselina i lužina. slično kao čir na želucu. a može postojati samo osjećaj kao da se u ždrijelu nalazi strano tijelo. može potjecati iz srca. Vrlo jak bol. prvi je znak bjesnoće. u te­ žim slučajevima i smetnjama disanja. to su tzv. naročito ako se tegobe ponavljaju. najčešće su kronične upale ždrijela. krajnika. praće­ ne jačim ili slabijim bolovima: šarlah. koji put se javlja samo u ždrijelu ili ispod prsne kosti s osjećajem da se »trga« jednjak. jezika. I . Kada se jave prvi znakovi. upala jezika. praćene su promuklošću. bol je različite jačine. ždrijela i jednjaka. I mnoge akutne. os­ jećajem stranoga tijela.Takve smetnje monogo češće imaju žene nego muškarci. Otežano gutanje praćeno bolom stalan je znak gotovo svake na­ gle. infekciozna mononukleoza ili tzv. Užasan bol i strah već na samu pomisao da se nešto mora gutati. zaušnjaci. jačim ili slabijim bolovima. može biti uzrok dugotraj­ nih smetnji gutanja i bolova. nagle upale mogu izazvati smetnje gutanja. Čir na jednjaku. Jake bolove izazivaju opekline nastale gutanjem vruće hrane ili vru­ ćih tekućina i udisanjem vrućega zraka. strahuju od tumora. Angina je čest uzrok bola koji se naglo povećava gutanjem. čak i gušenjem.

davljenja. on olabavi i propusti je u želudac. obično se javlja poslije 30. prelazi u želudac. A to je zapravo angina pektoris. Smetnje gutanja praćene su upalom u usnoj šupljini. I neke vrste slabokrvnosti izazivaju smetnje gutanja. da bi na kraju bo­ lesnik jedva gutao i tekućinu. hrana ne može prijeći u želudac i zaostaje u jednjaku. naročito jezika. Izraženiji bol javlja se kada je bolest znat­ no napredovala. ili obratno. uzrokovane su psihičkim uzrocima. i po­ mažu sebi na taj način što jedu polagano. Takva se smet­ nja javlja poslije sukoba i jakoga uzbuđenja. Takvi bolesnici opaze da hrana teže prolazi kroz jednjak. na mjestu gdje se u jednjaku zadržava. sukoba. poremećajima menstruacije. Mnoge smetnje gutanja. smetnje postaju jako neugodne i javljaju se u povremenim napadima. Kada su uzbuđeni. Ako traju duže vrijeme. tek kada pritisak u jednjaku nadvlada otpor miši­ ća. Takve smetnje mogu nastati zbog suviše brzoga gutanja nedovoljno sažvakane hrane. glavoboljom. Ovaj kružni mišić uvijek je lagano stegnut. smetnje ubrzo nestaju. dobro žvaču i svaki zalogaj za­ lijevaju malim količinama tekućine. tan­ kim noktima koji se lome i udubljuju. Često se već progutana hrana vraća iz jednjaka u ždrije­ lo. Slabokrvnost (anemija) zbog pomanjkanja željeza izaziva smetnje s osjećajem kao da hrana zaostaje u grlu. Kako hrana tek pojačanim pritiskom ulazi u želudac. Smetnje gutanja bez bolova Uzrok smetnji prilikom gutanja često je mali mišić koji poput prste­ na obuhvaća jednjak i nalazi se oko 5 cm iznad ulaza jednjaka u želudac. javljaju se upale. toplu od hlad­ ne. kao da zaostaje iza prsne kosti. Osim željeza manjka i vitamin B-grupe. stalnim umorom. Kada jednjakom hrana dođe do toga mišića. takve osobe jedu vrlo polagano i dugo žva­ ču. Ako prilikom gutanja mišić ne olaba­ vi. Najprije se teško guta kruta hrana. Koji put se osjeća pečenje ispod prsne kosti. vrlo rijetko osjećajem bola.takav bol ljudi tumače kao nedužnu smetnju gutanja. jakih emocija. Prvi su znakovi smetnje gutanja. praćene osjećajem gušenja. Nakon smirivanja. godine života. smetnje se po­ goršavaju. dolazi do znat­ noga proširenja jednjaka. Rak jednjaka nije česta pojava. obično na­ staju nakon jakih duševnih uzbuđenja. poslije i mekanija. naročito . tada je riječ o bolesti koja se naziva kardiospazam. Koji put lakše gutaju tvrdu hranu od tekućine. tako sprečava vraćanje sadržaja želuca u jednjak. Bolest je mnogo češća u žena nego u muškaraca. pogotovo zato što napad bolova traje svega nekoliko sekunda do nekoliko minuta. u tako proširenom jednjaku hrana se može za­ državati duže vrijeme.

. Postoje rijetke bolesti nepoznatoga uzroka za koje još uvi­ jek nema sigurnoga lijeka: progresivna bulbarna paraliza i miastenija gravis. upalama. Bolesnici se obično žale na pečenje u ždrijelu. Smetnje gutanja mogu uzrokovati izbočenja stijenke jednjaka (divertikli) i mnogo češće u muškaraca. strana tijela vade se pomoću posebnih instrumenata. druga zahvaća mlade. oko 10 posto otpada na rak jednjaka. ponekad hrana ulazi u dušnik i izaziva jak kašalj. Slabokrvnost se liječi lijekovima koji sadržavaju željezo i vitamine. potrebna je operaci­ ja. začepljenjem krvne žile koja dovodi krv u to područje mozga (embolija i tromboza). Zbog toga se zahtijeva liječ­ nički pregled svake osobe koja je prošla srednje godine života.nakon uzimanja toplih tekućina. Ako su smetnje gutanja uzrokovane tumorima. Uzroci smetnji gutanja često su izvan ždrijela i jednjaka. ako je smetnja gutanja uzro­ kovana začahurenim nakupinama gnoja. to mogu biti tumori u sredini prsnoga koša. koji izvana pritišću na jednjak. često djecu. vrećasta izbočenja odstranjuju se kirurškim putem. smetnje se javljaju naglo i uglavnom su teška i po život opasna stanja. glavna krvna žila koja izlazi iz srca. a osjeća makar i najmanje smetnje gutanja duže od tjedan dana. Rak jednjaka mnogo je češći u muška­ raca. Osim mišića za gutanje zahvaćeni su mnogi drugi mišići. tj. mogu biti i neurološke bolesti jer zahvaćaju pojedine živce ili njihove centre u kičmenoj moždi­ ni ili mozgu. pa onda poveća­ nja limfnih čvorova u blizini jednjaka i ždrijela. Najbolje je rješenje kirurški zahvat kojim se taj mišić prereže. Mnogi bolesnici namještaju glavu u određeni položaj za vrijeme jela da bi imali što manje smetnji. sulfonamidima. Mnogima su smetnje smanjene već ti­ me što su bili pošteđeni duševnih uzbuđenja. Izbočenja izgledaju poput vrećica u kojima se skuplja hrana. Prilikom smetnji gutanja uzrokovanih kardiospazmom daju se lije­ kovi koji smanjuju napetost mišića. Postoje i instrumenti za ši­ renje toga dijela jednjaka. tada ih treba liječiti antibioticima. Takva oštećenja mogu biti uzrokovana povreda­ ma glave. tada gnoj valja odstraniti. zatim proširena aorta. pa se javljaju smetnje žvakanja i smetnje govora. Koji put se sadržaj te »vreće« noću isprazni na jastuk. Slične smetnje nastaju i zbog oštećenja centra u mozgu koji uprav­ ljaju radom tih mišića. u rjeđim slučajevima mogu se davati i lijekovi koji usporavaju njihov rast. prva se javlja u starijoj dobi. kao da im hrana za vrijeme gutanja zaostaje u jednjaku. Način liječenja ovisi o uzroku bolesti: ako su uzrok upale.

naziva se još i bolusna smrt (bolus znači zalogaj). Ulazak hrane u nos Ulazak hrane u nos za vrijeme gutanja nastaje zbog klijenuti mekog nepca koje se prilikom gutanja ne može podići. ili neki drugi predmet. Gušenje i smrt nastaje zbog toga što se zalogaj hrane. To je naročito izraženo prilikom guta­ nja tekućine. zatvara- . zahvaljujući cijepljenju. Danas su takve smetnje vrlo rijetke zato što je. tzv. Hrana gutanjem ulazi kroz otvorene nosne otvore u nos. broj žrtava je veći od broja onih koji umiru od vatrenoga oružja ili u avionskim nesre­ ćama. Ako je strano tijelo ušlo u dišne putove i kašljem nije bilo izbačeno. zaglavi u stražnjem dijelu ždrijela ili između glasnica. nastaje tzv. Takvu osobu treba prenijeti u bolnicu u ležećem položaju. Kada udahnuti manji strani predmeti dođu u dublje dijelove dišnih putova. aspiraciona pneumonija. Poslije preboljele difterije ostala je česta posljedica: klijenut (parali­ za) živaca koji su odgovorni za podizanje mekoga nepca. Ustajanje ili pojačano disa­ nje može pomaknuti strano tijelo u niže. difterija gotovo nestala kao zarazna bolest. gdje i ostanu. ili arterioskleroza krvnih žila i slabija opskrbljenost mozga krvlju. dublje dijelove pluća. U SAD gušenje hranom nalazi se na šestom mjestu uzroka zadesne smrti. osobu valja staviti u ležeći položaj. Nagao gubitak svijesti i nagla smrt prilikom gutanja zalogaja hrane Nagla smrt koja nastaje prilikom gutanja hrane nije tako rijetka po­ java. glavnom dišnom putu. Uzrok je neusklađen rad mišića za gutanje zbog promjena u živčanim stanicama centra za gutanje u mozgu.Ulazak hrane u dišne putove Nema čovjeka koji se u toku života barem nekoliko puta nije za­ grcnuo. »govor kroz nos«. U takvih osoba poremećen je govor. Komadić hrane dolazi na sam ulaz ili ude u dušnik. Mirnim disanjem strano se tijelo mo­ že održati u širokom. Nekada je najčešći uzrok takvoj smetnji bila zarazna bolest difteri­ ja. mogu se razviti teški oblici upale pluća. Jak kašalj u većini slučajeva izbaci taj strani sadržaj. Stariji ljudi češće se zagrcavaju.

Prisustvo osposobljenoga liječnika.jući u potpunosti dišni put. U starijih osoba. Takva stanja najčešća su u male djece i starijih osoba. izbulji oči ili u pa­ ničnom samrtnom strahu počinje juriti po prostoriji. Žrtva ne može govoriti ni disati. važnu ulogu ima oslabljeni zaštitni refleks zatvaranja dušnika. američki kirurg Spašavanje u stojećem položaju . U svim takvim slučajevima. Uzrok takvom stanju je prebrzo gutanje. donedavno. ali ubrzo pada bez svijesti i pred očima prisutnih umire. osim nedovoljnoga žvakanja zbog lo­ šega zubala. spasilo je tek poneku žrtvu od sigurne smrti. prisutni su bili nemoćni da spriječe tragediju jer nije bilo načina da se ukliješteni strani predmet od­ strani iz dišnih putova. govor ili jak smijeh za vrijeme jela te alko­ holizirano stanje. Najčešće se takva osoba u potpunosti ukoči. Godine 1975. gutanje većih nedo­ voljno sažvakanih zalogaja. opremljeno­ ga specijalnim instrumentima. Danas više ne moramo i ne smijemo bespomoćno promatrati osobu koja se pred nama guši zalogajima hrane. ubrzo počinje plavjeti (cijanoza) te kroz nekoliko sekunda izgubi svijest. kod kojih se gušenje zalogajem hrane ponekad zamijeni srčanim udarom (srčanim in­ farktom). postaje bli­ jeda.

iznad pupka i ispod rebara. naglim trzajem prema gore pritisne trbuh žrtve. spašene su tisuće života. To se može ponoviti i nekoliko puta ako je potrebno. ošit. Žrtva leži na leđima. Zapešće donje šake stavi se na trbuh žrtve. Spašavanje u ležećem položaju Ako žrtva sjedi. Šakom jedne ruke obuhvati šaku druge i stavi palac postrance na šaku prema trbuhu žrtve. Spasilac svojim koljenima obuhvaća noge žrtve. ili čak samo teoretsko poznavanje primjene zahvata. licem u lice prema žrtvi. tj. prema prsnom košu. To se može usporediti s primjerom napuhnute plas­ tične vrećice ili balona. Kada se balon naglo stisne. ili kada spasilac nije sposoban žrtvu podići. Zahvaljujući pri­ mjeni Heimlichova zahvata. spasilac stoji iza žrtve i obuhvata rukama struk. Snažno. Na taj se način naglo podiže dijafragma. Dovoljno je uvježbavanje od nekoliko minuta. Spašavanje u ležećem položaju izvodi se ako je žrtva u nesvijesti. uglavnom na temelju pročitanih uputa u popularnoj štampi. Naglim trzajem pritisne se trbuh prema go­ re. Prilikom spašavanja u stojećem položaju. Zahvat se izvodi primjenom pritiska na trbuh prema gore. Postav­ lja ruke što se vidi na crtežu.Heimlich opisao je jednostavan zahvat prve pomoći koju može izvesti svaka od prisutnih osoba. mišić koji razdvaja trbušnu od prsne šupljine i ima značajnu ulogu pri disanju. nešto ispod pupka i ispod rebara. Podizanje dijafragme za nekoliko centimetara stvara se snažan tlak u plućima koji se prenosi na dišne putove i izbaci svaki strani predmet što je zatvorio dišni put. čep izleti kao na bo­ ci šampanjca. spasilac stoji iza stolice i izvodi isti postupak. to se ponovi ako strano tijelo nije izbačeno prvim pokušajem. .

stavlja se na bok i očisti usna šupljina kako bi se spriječilo udisanje povraćenoga sadržaja. naroči­ to jetru. prisutni uglavnom pomišljaju na srčani infarkt. Heimlich preporučuje da žrtva obuhvati svoj vrat između palca i kažiprsta jedne ruke. Pružanje prve po­ moći svedeno je u najvećem broju slučajeva na davanje umjetnoga disa­ nja i eventualno masažu srca. S obzirom na izgled žrtve i tok događaja (smrt nastupa za 4 do 5 mi­ nuta). To je razlog zbog čega je nužno poznavati znak kojim će žrtva upozoriti prisutne i dati im do znanja kakav se inci­ dent dogodio. Upoznajte svoje prijatelje i znance s tim jednostavnim i spasonos­ nim postupkom. Razumljivo je da takvi postupci samo po­ goršavaju postojeće stanje. jer su­ više snažan i nepravilan pritisak može oštetiti unutarnje organe. .Ako žrtva povraća. Znak gušenja hranom Pažnja! Spašenu osobu obavezno treba da pregleda liječnik.

krvav. Stanice koje se nalaze na površini dušnika i ostalih dišnih cijevi imaju dlačice. U normalnim uvjetima čovjek nema potrebe da kašljanjem izbacuje bilo kakav sadržaj iz pluća. normalna je pojava. ali nije iskašljana. Neki pacijenti opisuju liječniku do pojedinosti »kvalitete« svoga ispljuvka. Do deset ispljuvaka dnevno. npr. slina. . Snalažljiviji pacijent donijet će sumnjiv ispljuvak u maloj. Ponekad se samo pogledom na ispljuvak može postaviti dijagnoza bolesti. naročito ako postoji bolest dišnoga sustava. Kada sluz dođe do glasnica. crna. Većina ljudi voli povremeno pogledati vlastiti ispljuvak. odakle bude nesvjesno progutana. Nekada su liječnici mnoge plućne bolesti dijagnosticirali samo na temelju izgleda ispljuvka. trepetljike. prebaci sluz u ždrijelo. Liječnik misli uglavnom na onaj sadržaj koji se iz­ bacuje iskašljavanjem iz dubljih dijelova dišnog sustava: iz dišnih cijevi i pluća. može biti pljunuta. ali ona se normalno odstranjuje bez kašlja. unatoč brojnim dijagnostičkim mo­ gućnostima. gnojan. Kod mnogih bolesti dišnoga sustava količina dnevno izbačenoga is­ pljuvka može biti i veća od 1 litre dnevno. kojim bude izba­ čena. pjenušav. sluzavognojan. koja nastaje prilikom izdi­ saja. Doduše. normalna struja zraka. Ovisi o bolesti hoće li isplju­ vak biti sluzav. Boja ispljuvka može biti crvena. u bočici od lijekova ili plastičnoj kutijici.. zelena. pregled ispljuvka često je nezamjenljiva pretraga. zato se donijeti ispljuvak odmah laboratorijski pre­ gledava. Liječnik se ne može pouzdati samo u podatke koje mu pacijent navodi. u sluznici dišnih putova postoje brojne sluzne žlijezde koje neprekidno stvaraju sluz što pokriva i štiti os­ jetljivu sluznicu. Tek ne­ što veća količina nakupljene sluzi izaziva refleks kašlja. koje se neprekidno i valovito gibaju prema ždrijelu i na taj način pokreću sluz u kojoj se nalaze brojne čestice prašine i bakterije. I danas.ISPLJUVAK Ispljuvak (sputum) u svakodnevnom je govoru svaki sadržaj koji se izba­ cuje iz usne šupljine. dobro zatvorenoj posudi. smeđa. Iskašljan sadržaj može biti čista krv ili čista bistra tekućina »poput izvorske vode«. izbačenih laganim kašljem.

ako je sluz nosne šupljine uvučena u usnu šupljinu. Sluzav ili sluzavo-gnojan ispljuvak može se naći kod brojnih upala dišnih putova različitoga uzroka (bronhitis). Koji put se kašljem izbacuju velike količine gnoja. Ispljuvak ima neugodan miris. bolest Se naziva bronhiektazije. Gnoj je slatkastoga okusa. Pljunuta krv nije uvijek iskašljana krv. čak do 4 decilitra. Ako se sakupi u posudi. s vremenom se odijeli u 3 sloja: gore je pjena i sluz. Prema tome. Pljunuta krv pomiješana samo sa slinom obično potječe iz usne šupljine. Krvav ispljuvak Pogled na ispljuvak u kome se nalaze veće ili manje količine krvi često dovodi do nepotrebne panike. U toj krvi nema sluzi koja se stvara u dišnim cijevima. U dišne putove može prodrijeti gnoj iz gnojne šupljine koja se stvo­ rila između porebrice i stijenke prsnoga koša (gnojna porebrica). ždrijela. jezika. Najčešće je riječ o šupljinama ispunjenim gnojem. Najveće količine gnoja iskašljavaju se u određenom položaju tije­ la. Gnoj boje čokolade nastaje zbog miješanja krvi s gnojem. glavni je simptom kašalj i izbacivanje velikih količina gnojnog ispljuvka. Jedan od najčešćih uzroka gnojnoga ispljuvka jesu proširene dišne cijevi. a dolje istaložen gnoj. naročito ako je riječ o osobama iznad 40 godi­ na života. Ograničena gnojna žarišta (abscessus pulmonum) mogu se razviti poslije upale pluća i udahnutoga stranog tijela. mogu ga iza­ zivati i virusne upale u trajanju od nekoliko dana. Iz gnojne šupljine gnoj postepeno prodire u dišne putove i kašljem bude izbačen. Gnojenje mogu uzrokovati mnoge vrste bakterija. u sredini mutna tekućina.Gnojan ispljuvak Gnojni ispljuvak uvijek ukazuje na postojanje gnojnoga žarišta u dišnom sustavu. mogu se naći i primjese krvi. muškarcima. Krv pomiješana sa sluzi može potjecati i iz nosa. U pluća dolaze udisajem s pomoću krvi ili iz bolesnoga susjednog organa. Taj položaj bolesnici nauče i uvijek kašljaju u određenom stavu tijela. Krv koja je pomiješana sa sluzi i mjehurićima zraka potječe iz diš­ nih cijevi i pluća. Takav ispljuvak može biti i jedan od prvih znakova raka na plućima. Dugotrajno izbacivanje sukrvavoga ili krvavog ispljuvka uvijek za­ htijeva liječnički pregled. pa čak iz pljuvačnih žlijezda. pušačima. svakodnevno i najčešće ujutro. krv u ispljuvku ne znači da potječe iz pluća. . a može biti i neugodnoga mirisa. odakle on može doći u dišne putove i biti izbačen kašljem. bronhi.

Pod povećanim tlakom. Takvo stanje u plućima mogu izazvati kemijska sredstva. svi ti uzroci dovode samo do prolaznoga. kratkotrajnog i pre­ komjernog stvaranja sluzi. tj. sumporni dioksid. tada su u njemu brojni ali vrlo sitni mjehurići. u plućne mjehuriće. nagle promjene tempera­ ture. No. Jako pjenušav. Takvo stanje nastaje zbog zatajivanja rada srca. iz plućnih mjehurića (al­ veola). klor. . upale. Kašljem se suvišak sluzi izbacuje kako bi se održala potpu­ na prohodnost i čistoća dišnih putova. Nadražaji koji mogu izazvati pojačano stvaranje sluzi često su zaraze (infekcije). mjehurići zraka su veći. Tekući i jako pjenušavi ispljuvak nastaje onda kada su dijelovi plu­ ća ispunjeni tekućinom koja iz krvnih žila prelazi u pluća. nadražujući plinovi. Koji put količina krvi u takvom ispljuvku može biti velika.Pjenušav ispljuvak crvene boje poput cigle karakterističan je za upalu pluća. tekućina iz krvnih ži­ la prelazi u plućno tkivo. Sluzav ispljuvak Nakupljanjem veće količine sluzi u dišnim putovima nastaje podra­ žaj na kašalj. Ako je ispljuvak iz većih dišnih putova. Ako ispljuvak dolazi iz samih pluća. pa je ispljuvak pjenast i ružičaste boje. bez lijekova bolesnik se brzo uguši. sukrvav i obilan ispljuvak nastaje zbog na­ kupljanja tekućine u plućima i može biti uzrokovan bolesnim srcem i ne­ kim plinovima. Stvaranje sluzi u dišnim putovima može biti pojačano. Količina pjene ovisi o težini stanja. Jedino hitna liječnička intervenicija može spasiti život takva bolesnika. najčešće udahnuti plinovi i pare: amonijak. hladnoća. koje je preslabo da svu krv što dolazi iz pluća protjera kroz krvne žile. fozgen. U najtežim slučajevima bolesnik izbaci toliko pjene da mu se lice gotovo ne vidi. Uz tekućinu uvijek prođe i nešto crvenih krvnih zrnaca. Sluzav i više ili manje pjenušav ispljuvak bez mirisa čisti je produkt koji stvaraju brojne sluzne žlijezde u dišnim putovima. hlapljive kiseline. prašina. Takav ispljuvak može se vidjeti kod opeklina dišnih putova i u ne­ kim slučajevima krvarenja u mozak. Nastaje zastoj krvi u plućima i poveća­ nje tlaka u krvnim žilama. Pjenušav ispljuvak Pjenušavost ispljuvka ovisi o količini zraka koja se u njemu nalazi u vidu mjehurića.

U rjeđim slučajevima može doći do trajnoga. Ta­ da organizam učestalim kašljem nastoji održati prohodnost dišnih puto­ va (kronični bronhitis). tzv. Čisti gnojni ispljuvak uvijek je vezan za opsežnija razaranja tkiva. daju manju ili veću količinu gnoja u ispljuvku. Sluzavo-gnojan ispljuvak Sluzavo-gnojan ispljuvak nastaje kada se u sluznici dišnih putova razvije borba između obrambenih snaga tijela. bijelih krvnih zrnaca. Mrtve bakterije i bijela krvna zrnca. i bakterija. . nastradala u toj »bor­ bi«. neprekidnog i pre­ komjernog stvaranja sluzi u dišnim putovima zbog povećane sposobnos­ ti žlijezda da stvaraju sluz i zbog povećanoga broja sluznih žlijezda.

gotovo 10 posto svih liječničkih recepata sadržavaju lijekove za ublažavanje kašlja. kašalj je koristan. čak i prijeko potreban za život. Kašalj je najčešće kratkotrajna i prolazna pojava u svakoga čovje­ ka. Milijuni takvih trepetljika pokreću manje količine sluzi u kojoj se nalaze brojne bakterije. Prema statistikama. No. . Međutim. dlačice su preslabe da to odstrane. trepetljiku. Zbog toga je razum­ ljiva velika potrošnja lijekova protiv kašlja. odvija se brzo i nezavisno od čovjekove volje. koja ispuni sve dišne putove. Kašalj je refleksna radnja. a nalazi se »pod upravom« centra za kašalj u produženoj moždini. mjesecima pa i godinama. trepere u smjeru prema ždrijelu. pa se javlja kašalj. Organizam kašljem odstranjuje iz dišnih putova sve one tvari koje ome­ taju normalan prolaz zraka u pluća. ako je u dišne putove ušao veći strani predmet. Manje je poznato da se može javiti i kod mnogih drugih bolesti kod kojih su dišni organi potpuno zdravi. Osnovni uvjet normalnoga disanja jesu prohodni i čisti dišni putovi. Dušnik i ostale dišne cijevi oblažu stanice koje imaju sitnu dlačicu. Dlačice se neprekidno gibaju. u znatnoj mjeri može poremetiti normalan način života i rada. U bolesnika koji su izgubili sposobnost kašljanja razvijaju se smrtonosne upale pluća. Takva sta­ nja mogu nastati kod nekih bolesti mozga i kičmene moždine. Uporan i dugotrajan kašalj remeti san i iscrpljuje organizam. te prilikom dugotrajnoga i dubokog gubitka svijesti. koji traje tjednima. izbacuju se ne samo strana tijela ne­ go i prekomjerna sluz u dišnim cijevima. Naprotiv. ili se nakupila veća količina sluzi. povreda moždine. čovjek je nesvjesno proguta. Mnogi bolesnici umiru samo zato što ne mogu kašljati. Kašalj se ne smije promatrati samo kao neugodan znak bolesti. Kada sluz dođe do ždrijela. kao tegoba koja zamara i dosađuje. dugotrajan kašalj.KAŠALJ Mnogi ljudi znaju da je kašalj najčešći i najtipičniji znak bolesti dišnih organa. ili se takav čovjek »utopi u vlastitoj sluzi«. prašina i druge sitne strane tvari. U normalnim uvjetima dišne se cijevi mogu čistiti bez kašljanja.

često i potpuno prekinuti. prema vremenu kada se javlja. Kašlju kao simptomu bolesti većina ljudi ne poklanja naročitu paž­ nju. svaki kašalj na­ stao zbog ulaska stranoga tijela u dišne putove. kemijskim i drugim nadražajima. Razumije se da će taj snažni mlaz zraka odnijeti sa sobom svako slobodno i strano tijelo koje se tamo nađe. pomanjkanjem zraka. Liječnički pregled zahtijevaju slijedeći slučajevi: svaki kašalj koji traje duže od tri tjedna izaziva sumnju na ozbiljnu bolest. izgledu ispljuvka. Jedina je vrijednost tak­ voga kašlja izvjesno upozorenje da se u dišnim ili nekim drugim organi­ ma zbivaju bolesne promjene. centar »izdaje na­ ređenje« za kašalj. Iako je kašalj refleksna radnja. čak iz uha. Tlak u plućima jako se poveća jer zrak ne može izići s obzirom na to što su »vrata« dušnika zatvorena. Nadražaj na kašalj može doći i iz drugih dijelova tijela: iz porebrice. To se postiže liječenjem osnovne bolesti ili uklanjanjem svih vanjskih uzroka. »eksplozivno«. ka­ šalj praćen visokom temperaturom i bolovima u prsnom košu. Većina lijekova djeluje direktno na centar za kašalj tako da ga . ublažiti. može ga svojom voljom kontrolirati. tj. Ali u nekim slučajevima može posumnjati na određenu bolest prema ja­ čini kašlja. Ni liječnik ne može svaki kašalj smatrati znakom ozbiljne bolesti. svaki ka­ šalj kada se iskašljava krvavi ispljuvak. trbuš­ ni mišići i mišići rebara. njegovoj učestalosti. To se postiže liječenjem osnovne bolesti ili uklanja­ njem svih vanjskih uzroka. ili se neke štetne tvari koje nadražuju na­ laze u okolini u kojoj se čovjek nalazi. glasnice naglo otvore i zrak izlazi iz pluća pod vrlo jakim pritiskom u snažnom mlazu. Podražaji mogu biti izazvani upalom.Centar mogu nadražiti podražaji koji živcima dolaze iz sluznice dišnih putova: ždrijela. grkljana. Tek kada primi odgovarajući signal. To je pravi mali orkan: brzina kretanja zraka prilikom jakoga kašlja može iznositi više od 150 km na sat. stranim tijelom. Beskoristan kašalj nepotrebno zamara bolesnika i mora se ublažiti ili potpuno spriječiti. kašalj s gnojnim ispljuvkom. Kašalj uvijek započinje dubokim udisajem. Nakon toga zatvore se glasnice i snažno napnu svi mišići koji sudjeluju prilikom izdisaja. svaki ka­ šalj praćen osjećajem gušenja. dišnih cijevi (bronha). Liječenje kašlja Kašalj koji ništa ne izbacuje nije koristan. namjerno izazvati. tj. najednom se »vrata«. čovjek može svjesno djelovati na centar za kašalj. U ljekarnama postoji nekoliko desetaka lije­ kova kojima se beskoristan kašalj može ublažiti ili čak potpuno spriječi­ ti. jed­ njaka.

tj. vlaženje suhoga zraka tamo gdje je centralno grijanje. oni pojačavaju izlučivanje sluzi koja pokriva nadraženu ili upa­ ljenu sluznicu dišnih putova i postepeno smiruje kašalj. rastapaju gustu. Svaki bolesnik koji kašlje treba da shvati kako je ublažavanje kašlja lijekovima samo simptomatsko liječenje. Postoje brojni lijekovi koji beskoristan kašalj mogu pretvoriti u ko­ ristan. može doći do navike i ovisnosti bolesnika o lijeku. smiruju centar za kašalj u mozgu. sluz postaje gusta.smiruju do te mjere da slabije ili nikako ne reagira na podražaje za ka­ šalj koji mu živcima dolaze iz tijela. djeluju na pojačano lučenje sluzi u sluznici diš­ nih putova. Ako se u takvim slučajevima upot­ rebljavaju sredstva za umirenje kašlja. kapljica. sadržavaju razne sastojke. tableta. Pravo je liječenje kašlja liječenje bolesti koja ga je uzrokovala. . proširuju sužene dišne putove. pod kožom lica. Mnogi lijekovi u obliku sirupa. a to znači da se ublažuje samo jedan simptom bolesti. divlja rotkva. npr. može se ublažiti ako je suviše jak. Suviše jak i intenzivan kašalj ne samo što je velik napor za orga­ nizam nego može dovesti do krvarenja iz pluća i krvnih žila na površini tijela i u unutrašnjosti organizma. Jak kašalj može do­ vesti do puknuća porebrice i stiskanja pluća (pneumotoraks). Ako se takvi lijekovi upotrebljavaju du­ že vrijeme. pilula. ljepljiva i prirodno čišćenje pomoću trepetljika nije moguće. majčina dušica. Selvigon. kapljice za srce. Ipekan. ružmarin. Zato se danas sve više upotrebljavaju sintetski preparati. Efekodin. krvarenja u mozak u starijih ljudi. Neke biljke služe za pri­ pravak čaja. Timotusan. bruh (kilu. koja se suši. uzrokovati prijelom rebara. Hlad­ noća smanjuje sposobnost samočišćenja dišnih putova. »za izbacivanje šlajma«: čajevi od bijeloga i crnog sljeza. Prejak kašalj mora se smanjiti jer dovodi do opasnih kompli­ kacija. Suh zrak štetno utječe na sluznicu dišnih putova. abehol. pa će topla odje­ ća. herniju) na raznim dijelovima tijela. selvigon. jer se pod utjecajem lijeka još više smanjuje sposobnost rada trepetljika. stanje će se samo pogoršati. ka­ ko se obično kaže. Zbog toga će liječnik uz sredstvo za ublažavanje propisati i druge lijekove: antibiotike. Ta­ ko isto djeluju i mnogi narodni lijekovi koji služe za iskašljavanje ili. pa istovremeno mogu djelovati na više strana. Kašalj se može ublažiti lijekovima koji direktno djeluju na centar za kašalj a dobivaju se iz opijuma. ti lijekovi rasta­ paju suviše gustu sluz. npr. koja postaje tekuća te se kašljem lakše izbaci. Kašalj koji izbacuje ne smije se sprečavati. ljepljivu sluz. Koji put će bolje od svih lijekova djelovati provjetravanje zadimlje­ ne prostorije. sulfonamide prilikom upala. druge se namaču u rakiju ili med. Liječnik će prema vrsti i tipu kašlja propisati onaj lijek koji sadrži najbo­ lju kombinaciju za pojedini slučaj. nadriliječnici preporuču­ ju mlijeko u kojem je kuhana kadulja i bijeli luk. topao čaj ili prženi šećer u napitku biti dovoljni da se sluz u dišnim putovima razrijedi i kašljem odstrani. Poznata su krvarenja u sluznici oka.

Liječnik na temelju iskaza bolesnika ili njegove pratnje ne može uvijek doći do sigur- . Nepotreban strah izaziva zabuna i neznanje. koji se kašljem izbaci. može se izbaciti i glista. Ehinokok. krv u ispljuvku mnogo je češće samo prolazna pojava manje opasnih i lako izlječivih bo­ lesti. a ispljuvak je jednoliko obojen svijetlocrveno. Iskašljavanje glista Naglim i jakim napadom kašlja. krvi i krvnih žila. naročito u djece. dok je iskašljana krv izmiješana sa sluzi. Velika dječja glista. pljuvačnih žlijezda. bolesti srca. vrlo često potječe iz sitnih povreda i bezaz­ lenih bolesti nosa. ždrijela. može izaz­ vati jak nadražaj na kašalj. usne šupljine. iz samih plućnih mjehurića. lijekove protiv preosjetljivosti or­ ganizma. ili velika bijela glista (askaris). ili pasja trakavica. hemoptoa) alarmantan je znak bolesti. jezika. pjenušava je. Iskašljavanje bistroga tekućeg sadržaja U vrlo rijetkim slučajevima može doći do izbacivanja tekućine. ako je kašalj na alergijskoj osnovi. jer krv u ispljuvku ne znači uvijek da je iskašljana. u plućima čovjeka stvara mjehurastu i kuglastu tvorbu koja je ispunjena bistrom tekućinom i može biti veća od šake. »bistre poput izvorske vode«. Krv koja ne potječe iz dišnih putova i pluća uvijek je pomiješana samo sa sli­ nom. Krv koja potječe iz dub­ ljih dijelova pluća. Na sreću. Iako većina pritom pomišlja na tuberkulozu.ako je kašalj posljedica srčane bolesti. valja znati da is­ kašljavanje krvi može ukazivati na mnogo teže i neizlječive bolesti dišnih putova i pluća. tada bude izbačena »poput projektila«. Rijetki su bolesnici koji poslije »krvavoga ispljuvka« ne potraže liječnič­ ku pomoć. Bolesnici često ne znaju jesu li krv iskašljali ili povratili. Iskašljavanje krvi Krv u ispljuvku (hemoptiza. Iz pluća prodire u dišne cijevi (bronhe) i penje se dušnikom do ždrijela. gdje obično bude progutana. provede u plući­ ma dio svoga razvojnog ciklusa. kada pukne cista ehinokoka i njen se sad­ ržaj izlije u dišne putove.

Srčane su bolesti oko deset posto uzrok svih krvarenja iz pluća. Rak na plućima postaje sve češći uzrok iskašljavanja krvi. Naj­ češće nastaju zbog tzv. uljem (tromboza i embolija). takav sukrvavi ispljuvak nastaje onda kada su oštećenje sitne krvne žilice. I proširenje bronha (bronhiektazija) često uzrokuje krvav ispljuvak s povremenim iskašljavanjem gnoja i povremenim povišenjima tjelesne temperature. srčanih grešaka. tj. u ispljuvku se može naći tek nešto krvi u obliku vlakanaca ili kapljica. Najmanje 30 posto tuberkuloznih bolesni­ ka barem jednom u toku bolesti krvare iz pluća. pritište na dišni put. Jako krvarenje. . koji su češći u žena. kapljicom masti. Tek se pre­ gledom pacijenta. Krvarenja nisu jaka. može postaviti točna dijagnoza. naročito ako se javlja u muškaraca pušača u dobi između 40 i 50 godina. ili pregledom »izbačenoga sadržaja«. Za rata česta su oštećenja zbog eksplozija.nih podataka o tome da li je krv bila povraćena ili iskašljana. prodorne rane. Nagle akutne kao i dugotrajne. svježa krv u ispljuvku. Snaga eksplozivnoga vala oštećuje plućno tkivo i redovito izaziva krvarenje. često iznenadna. Na tu bo­ lest mora se posumnjati ako se duže vrijeme javlja sukrvav ili krvav is­ pljuvak. prelomljena rebra koja oštete pluća. Infarkt pluća redovito je praćen iskašljavanjem manjih količina krvi i nastaje zbog nagloga začepljenja krvne žile u plućima s ugruškom krvi ili nekim stranim tijelom: mjehurićem zraka. Kada nastaju suženje ušća. Tuberkuloza je i danas. postepeno se s njim »slijepi« i u jednom trenutku nasta­ ne razdor zida pa sva krv uđe u dišni put. To se može vi­ djeti kada proširena aorta. tada nastaju jaka krvarenja. kronične bolesti pluća i dišnih puto­ va mogu uzrokovati povremeni krvavi ispljuvak. To mogu biti upale s različitim uzrocima (bronhitis i pneumonija). glavna krvna žila koja dolazi iz srca. tlak u krvnim žilama pluća naraste i nešto krvi prelazi u pluća. prije­ laza iz lijeve pretklijetke u lijevu klijetku (mitralna stenoza). dolazi do zastoja krvi u plućima. krvarenje može biti ne­ znatno. ali su praćena jakim kašljem i često naglim jakim bolovima porebrice uz otežano disanje. tj. unatoč znatnom napretku u liječenju. naj­ češći uzrok krvarenja iz pluća. U dišnim putovima ima i dobroćud­ nih tumora. »nagristi<. a gubitak krvi može iznositi od nekoliko decilitara do jedne litre. Uzrok mogu biti pritisci na prsni koš. Ali tuberkuloza može oštetiti. takvo je krvarenje ne­ posredan uzrok smrti. I povrede (traume) pluća mogu uzrokovati krvarenja. koje nastane iznenada i takvom žestinom da iz usta poteče mnogo krvi. i veće krvne žile u plućima. redovito dovodi do trenutačne smrti.

Na prsni koš mogu se staviti hladni oblozi ili led u plastičnoj ili gumenoj vrećici. pa na odjelu za uho. mogu biti česti. mučni i iscrpljujući. Prejako napinjanje može dovesti do još jačega oštećenja u plu­ ćima i pojačanoga krvarenja. starije osobe vrlo rijetko obolijevaju. dugotrajni. Liječenje krvarenja iz pluća u bolnici ovisi o uzroku koji je doveo do krvarenja. nadražujućih. dubok udi­ saj. da bi. Bolest započinje postepeno povremenim i blagim kašljem. Katkada su uz­ rok iskašljane krvi oštećenja plućnoga tkiva zbog udisanja »oštrih«. inače se krv sakuplja u dišnim putovima pa se mo­ že ugušiti. zatim bolesti krvi: nesposobnost krvi da gruša. za to se vrijeme ne diše. nos ili na kirurškom odjelu. Napadaj kašlja može trajati od pola minute do dvije minute. S obzirom na to što udisanje zraka kroz sužene glasnice podsjeća na kukurijekanje ili magareće meketanje. naročito noću. plinova: amonijaka. Svako naprezanje strogo je zabranjeno. bojnih otrova. došli do bolovanja. Sredstva protiv kašlja daju se samo ako je kašalj naročito jak. bolesnik se jako napreže. sišu krv iz malih povreda u usnoj šupljini i »tobožnjim kašljem« izbacuju krvav ispljuvak. poslije opet snažno kašljanje. prije odlaska liječniku bolesnika valja položiti u krevet da mirno leži. potom bolesti jetre i manjak vitamina. tj. U vrlo rijetkim slučajevima liječnik će pomisliti i na simuliranje. npr. često u »seriji« od 10 ili više iskašlja­ ja (izdisaja) jedan za drugim. rak krvi (leukemija). Hripavac ili veliki kašalj (pertusis) bolest je koja je karakteristična po povremenim napadajima jakog kašlja pretežno u predškolske i škol­ ske djece. Takve slučajeve nije teško otkriti. stoga će se neki pacijenti liječiti na odjelu za unutrašnje bolesti. ili se pak udišu minimalne količine zraka. Nakon toga nastaje zviždajući. pa i blaga sredstva za umirenje živa­ ca. bolest u narodu zovu kukurikavac ili magareći kašalj. Napadaji jakoga kašlja Napadaji jakog kašlja javljaju se uglavnom kod bolesti dišnog sus­ tava. drugi na odjelu za tuberkulozu. Poslije jednoga do dva tjedna započinju tipični napadaji. klora. . Svako iskašljavanje krvi obavezno zahtijeva liječnički pregled i po­ vremenu kontrolu. Ako je krvarenje nešto jače. guši. nakon dubokoga udisaja snažno kašljanje. lažno iskašljavanje krvi. Krvarenje je samo jedan od simptoma bolesti. grlo. Boles­ nik mora iskašljavati. Uzglavlje treba da bude povišeno u polusjedeći položaj. mogu se dati hladni napici. traju nekoliko tje­ dana i mjeseci.Uzrok iskašljavanja krvi može biti i preosjetljivost organizma na neke tvari (alergija). Pojedinci.

Uporan kašalj traje tako du­ go dok se iz dišnih organa i putova ne izbaci sav sadržaj. neispunjene želje i si. Takava je ka­ šalj obično dubok. Ako je strano tijelo ostalo u dišnim cijevima. Uzrok povećanja limfnih čvorova može biti bacil tuberkuloze i virus. često ukazuje na početak vrlo teških bolesti. Na kraju napadaja izbaci se mnogo gusto­ ga i ljepljivog ispljuvka. tj. Poznati su i napadaji histeričnoga kašlja. jezik je isplažen. Napadaje kašlja noću ili u rano jutro imaju pušači i osobe s kronič­ nom upalom dišnih putova drugoga uzroka. toliko i za njegovu okolinu«. u rjeđim slučajevima znatno duže. Bolest traje 3 do 4 tjedna. grla ili dušnika. kašalj se naziva suhim. Slične napadaje kašlja imaju djeca koja su preboljela hripavac. Suh je kašalj zapravo bez svrhe zato što ne »čisti dišne putove«. Prije 50 godina opisana je težina bolesti u »kućnom liječniku« slije­ dećim riječima: »Napadaji su vrlo strašni i mučni. Čest uzrok jakoga napadaja kašlja može biti strano tijelo u dišnim putovima. Tada je jak kašalj obično praćen guše­ njem i povraćanjem. Kod osjetljive djece napadaj kašlja može izazvati beznačajna upala ždrijela. To su sezonske upale koje prolaze za ne­ koliko dana. koliko za bolesnika. Upala . kreštav kašalj. Javlja se u osobe koja nema nikakvu osnovu za kašalj. »samo što ne ispadnu«. Snažna struja zraka veći­ nom uspije izbaciti strano tijelo. Suh kašalj najčešće se javlja s upalama gornjih dijelova dišnih puto­ va : ždrijela. Napadaji jakog kašlja mogu se javiti i u bolesnika koji imaju srčane greške (mitralna stenoza). zabodena kost ili igla. Suh kašalj Kada se ne izbacuje ispljuvak. često prethode zaraznim bolestima gripi i ospicama. kašlja na »živčanoj ba­ zi« .lice postaje plavo. to je suh. jako je otežan izdisaj (astmatični napadaj). to su pretežno noćni napadaji praćeni osjeća­ jem gušenja. najčešće udahnuti komadići hrane. sukobi u obitelji ili na radnom mjestu. Ali i takav kašalj nije uvijek beskoristan. napadaji kašlja sliče hripavcu. neugodan za slušanje. Napadi se mogu javljati nekoliko puta dnevno. grkljana i dušnika. Opisane smetnje mogu nastati i zbog toga što tumori pritišću diš­ ne putove. Napadaji kašlja koji podsjećaju na hripavac mogu biti izazvani i povećanjem žlijezda (limfnih čvorova) koje se nalaze uz dišne putove i pritišću ih. obično mu prethodi jako uzrujavanje. npr. praćen gušenjem i plavom bojom kože. Vrlo često (u manje djece gotovo redovito) na­ pad završi povraćanjem. u težim slučajevima čak nekoliko desetaka puta u 24 sata. oči se izbulje. ili je to proširena glavna krvna žila koja izlazi iz srca (aorta).

Takav tip kašlja tuberkulozni boles­ nici opisuju kao prvi znak bolesti. U ne­ kih ljudi kašljucanje postaje nervozna navika (tik). pogoršava se zimi i poslije izlaganja tijela hladnoći. ili žmirkanje. Kašalj je suh onda kada je samo refleks zbog druge bolesti. npr. napornim i trajnim kašljem. I rak na plućima najavljuje se prvim. Kratko suho kašljucanje karakteristično je za početnu upalu porebrice (pleuritis). često i jedinim znakom: suhim. u prašini željeza i duha­ na. kašalj je praćen oštrim bolom koji se pojačava prilikom disanja na onoj strani prsnoga koša gdje je upala započela (suha porebrica). ramenom. kašalj je pretežno vlažan. tuberkulozu pluća. može se javiti kod bolesti jednjaka. Dugotrajno. a dišni sustav potpuno je zdrav. Ka­ šalj često ovisi o promjeni vremena. I udisanje nadražujućih plinova na radnom mjestu ili u kući može podražiti sluznice dišnih putova. Suh dugotrajan kašalj javlja se i kod profesionalnih bolesti pluća. . Poznata su kašljucanja zbog osjećaja neugode. Dugotrajno i ne suviše jako kašljucanje može ukazivati i na ozbiljni­ je bolesti. Postoje i dugot­ rajne kronične upale dušnika i dušnica (kronični traheobronhitis). slično kao trzanje gla­ vom. bubre­ ga. uha. u rjeđim slučajevima maternice. u ljudi koji duže vrijeme rade u kremenoj prašini.pluća i dušnica (bronhitis) može započeti suhim kašljem. mnogo je češći suh kašalj zbog pritiska na dišne putove izvana: gušavost. stalno ili povremeno suho kašljucanje može biti i psihogeno uvjetovano. povećana žlijezda. tu je nadražen samo centar za kašalj.

Nakon toga disanje potpuno prestaje. paprika. hunjavica. nagla promjena temperature. refleksna rad­ nja koja se odvija nezavisno od čovjekove volje. odakle opet dolaze »naredbe« koje uključuju u rad brojne mišiće. a meko se nepce podigne i zatvori unutarnje nosne otvore. duhanski prah. koji se upućuje osobi koja kiše sa željom da »sve osta­ ne samo na kihanju«. Zrak iz pluća upravo eksplozivno prođe kroz nosne hod­ nike. nego samo iz sluz­ nice nosa. kao i nekih drugih bolesti dišnog sustava. jače strujanje zraka. štiti dišne putove. dimovi. Tlak u plućima poraste. miri­ si. kroz koja prođe snažna struja zraka pod ja­ kim pritiskom.KIHANJE Kihanje. . dodir. a najčešći je prehlada ili. dim. Postoje tvari koje gotovo redovito izazivaju kihanje ako dođu u do­ dir s nosnom sluznicom: papar. prašina. Zvučni »ap-ciha« može najaviti ozbiljniju zaraznu bolest. Kihanje mogu izazvati mnogi uzročnici. u narodu je nastao iz­ raz »nazdravlje«. Kihanje započinje dubokim udisajem. Čest je uzrok kihanja preosjetljivost nosne sluznice (alergija) na ne­ ke tvari koje u nosnoj sluznici izazivaju jak podražaj: cvjetni prah. To je nesvjesna. U jednom trenutku meko se nepce spusti. Za razliku od kašlja. kako se još naziva. koji inače sudjelu­ ju pri disanju i kašlju. jedan je od prvih znakova gripe. kihavica. otvore se »vrata« za ulazak u nos. Kihanje se javlja gotovo redovito kod djece u početku ospica. plinovi. Podražaj odlazi iz nosa živcima u produženu moždinu. Osim glavobolje javlja se lagano oteknuće nosne sluznice. koja postaje preosjetljiva na podražaje. Istovremeno se napnu mišići koji sudjeluju pri izdisaju. npr. podražaj na kihanje ne dolazi iz sluznice dišnih cijevi. poput kašlja. nosni katar. pa taj snažni mlaz omogućuje da se iz nosa odstrane sve strane i štetne tvari. U takvom slučaju kihanje može biti izazvano nadražajima ko­ ji kod zdrave nosne sluznice ne mogu izazvati nikakve promjene. Zbog toga što bezazleno kihanje može najaviti ozbiljniju bolest.

. obično poslije sukoba u obitelji. parazitima u nosu. Histerično kihanje može trajati satima. može se poja­ čati gledanjem u jači izvor svjetla: u sunce ili žarulju. Kihavci. Takva se sredstva nazivaju kihavcima i mogu uzrokovati salve strahovitoga kiha­ nja. Javlja se češće u žena. Kihanje se može namjerno izazvati plinovima i prascima. Kihanje može biti i histerična pojava.Nadražaj koji dovodi do kihanja. »kopkanjem uha«. Kihanje može biti izazvano i nadraživanjem vanjskoga slušnog kanala. zajedno sa suzavcima. zbog neispunjenih želja. tjednima pa i mjesecima. na radnom mjestu. a nije dovoljno jak. pripadaju grupi bojnih otrova nadražljivaca.

Koža je građena od brojnih i različitih sta­ nica koje sačinjavaju dva glavna sloja. poput srca. hladnoće. pritisak. rožnate stanice. proces je brži te dolazi do masovnoga odstranjenja orožnjenih mrtvih stanica. Koža je također važan osjetni or­ gan. one se neprekidno odstra­ njuju. AH koža nije samo »zaštitni pokrivač tijela«. koje su na­ ročito brojne na dlanovima ruku i tabanima. u njoj se nalaze brojna živčana vlakna i posebna živčana tjelešca putem kojih čovjek osjeća dodir. kemijskih. toplinu.: vitamin D. koža štiti i od drugih vanjskih štetnih utjecaja: prevelike topline. stvara zaštitni pigmentni sloj protiv štetnoga djelovanja sunčanih zraka. ljušte s površine. ona je i pravi »mali laboratorij« koji proizvodi. koža obavlja brojne i za život čovjeka bitne funkcije. Koža je i skladište neophodnih tvari za život. Ukupna površina kože odrasla čovjeka iznosi između 16. Površinski sloj kože (epidermis) nije iste debljine na svim dijelovi­ ma tijela. Debljina kože različita je na pojedinim dijelovima tijela i iznosi od pola milimetra na očnom kapku do pola centimetra na dlanu i tabanu. meha­ ničkih i drugih nadražaja. Stanice rastu iz dubine prema površini i za trideset dana epidermis se potpuno izmijeni. hladnoću i bol. Zdrava i neoštećena koža sigurna je zaštita tijela od napada brojnih i često smrtonosnih klica bolesti. prhuti. Na površini sloja nalaze se mrtve. Osim od bolesti.KOŽA I PROMJENE Koža (derma) je organ ljudskoga tijela. U koži se nalaze minerali. u predjelu kose. Tako se površinski sloj kože neprekidno obnav­ lja. Na glavi. npr. tzv.000 i 19. Površinski sloj kože naziva se pousmina ili pokožica (epidermalni sloj). Koža ima bitnu ulogu u regulaciji tje­ lesne temperature. koža sadrži oko 10 posto ukupne vode tijela. dok se dublji sloj naziva usmina ili kutis. U koži se za­ država dosta vode. antitijela.000 kvadratnih centimetara. Ispod kutisa nalazi se potkožno tkivo. . predstavlja dodirnu površinu između čovjeka i njegove okoline. Kao »rezervoar«. pa čak i neke tvari koje su štetne i nastaju poremećenom mijenom. zaštitne tvari za organizam. izlučuje masti. jetre i bubrega. prerađuje ili dogotavlja važne kemijske spojeve.

Usmina graniči s potkožnim tkivom. vrlo značajne za regulaciju tjelesne temperature. u njoj se nalaze mnogi živčani završeci i posebna živčana tjelešca o kojima ovise pojedini osjeti kože. ublažujući udarce kojima je tijelo svakodnevno izloženo. ujedno djeluje poput »amortizera«. valovita. U usmini se nalaze brojne žlijezde lojnice. Žlijezda lojnica nema jedino na dlanovima i tabanima. Udubljenja i ispupčenja prema pousmini karakteris­ tična su za svakog pojedinog čovjeka. U tom dijelu kože nalaze se i žlijezde znojnice. Mnoge uočljive promjene na koži po­ sljedica su promjena u potkožnom tkivu. Brojne kožne bolesti nastaju zbog promjena u radu žlijezda znojnica i žlijezda lojnica. pod kožom se nalazei brojne veće krvne žile. Ispod usmine nalazi se potkožno tkivo s mnogo masnoga tkiva. Žlijezde znojnice. u njoj ima mnogo elastičnih vlakana i predstavlja najčvršći i najelastičniji sloj kože. a njen najpovršinskiji sloj nepropusnim za vodu. Zbog toga rožnati sloj na tim djelovima na­ bubri. 5. 4. siguran znak za raspoznavanje (daktiloskopija). Osim masnoga tkiva. Krvna žila . ko­ je poput izolatora sprečava suvišan gubitak topline i predstavlja rezer­ vnu hranu tijela. Masno tkivo. Koža je bogato opskrbljena brojnim živcima. Površina usmine neravna je. 1 2 3 4 5 Okomit presjek kože: 1. 3. Loj čini kožu masnom i glatkom. ako je duže vrijeme u vodi. Rožnati sloj. Pritiskom jagodica prstiju ostavlja se otisak. jer nema zaštitnoga masnog sloja. Odvodni kanal žlijezde. 2.

U koži postoje posebne stanice koje stvaraju pigment nazvan melanin. Krv koja dolazi u kožu ne samo što prehranjuje kožu nego regulira temperaturu. čvorići. Postepenim sunčanjem u koži se stva­ ra dovoljno zaštitnoga pigmenta. Normalna boja kože je ružičasta i potječe od krvi koja se nalazi u površinskim krvnim žilama. pa se često »unutarnja bolest« otkrije kožnom promjenom kao prvim znakom bolesti. u najužoj je vezi sa svim ostalim organima i tkivima u tijelu. liječniku nije teško postaviti dijagno- . može mijenjati boju. koža nema velike mogućnosti reagira­ nja. bez sunčanja. naročito crnaca. U slučaju visoke tjelesne temperature. mjehuri. mjehurići. Krv prenosi toplinu iz unutrašnjosti tijela na površinu. Neke ljudske rase imaju crvenkastu. žutu. Na koži se često vide promjene zbog bolesti nekoga organa u unutrašnjosti tijela. na njoj se mogu javiti mrlje. Potpuno različite bolesti daju iste promjene na koži. Najčešće promjene na koži posljedi­ ca su naglih promjena. a stiskanje krvnih žila do blijede boje kože. navest će liječnika da pomisli na bolest nadbubrežne žlijezde. Poznato je da nagla navala krvi u koži do­ vodi do rumenila. smeđu ili potpuno crnu boju kože. toga pigmenta ima mnogo. U ljudi tamne puti. tada kroz čitavu kožu u jednoj minuti može proći gotovo 3 litre krvi. tako da i ljudi »bijele puti« mogu pod­ nijeti jače i dugotrajnije izlaganje suncu. Postoje brojne promjene na ko­ ži koje su posljedica smanjene ili pojačane pigmentacije. No. po plavoj boji kože postavit će dijagnozu srčanih bolesti. prema vrsti osipa otkrit će zarazne bolesti. Poremećaj u stvaranju pigmenata melanina ne prati samo neke kožne bolesti nego i niz poremećaja u unutrašnjosti organizma. tvari koja se taloži u tkivima i ima svoju boju. Žućkastu primjesu boji daje potkožno masno tkivo koje je u čovjeka žute boje. di­ rektnim odvođenjem ili isparavanjem znoja. odakle se odstranjuje bilo zračenjem. Zato što je površinski organ. Brojnim živcima. to je gotovo čitav »repertoar« mogućih reagiranja. Koža je vrlo osjetljiv organ. kod nekih trovanja plava i žarkocrvena. trajnih ili prolaznih poremećaja na krvnim žila­ ma kože. krvne žile u koži mogu se maksimalno proširiti. Zato srčani bolesnici teško podnose visoku temperaturu jer je to znatno dodatno op­ terećenje bolešću oslabljenoga srca. koža je najpristupačnija promatranju. kraste. ljuštenja i izrasline. rane. liječnik zna da ni jedna kožna pro­ mjena nije siguran znak određene bolesti.U koži se nalaze brojne krvne žile. Poznato je da kod nekih bolesti jetre i žučnih putova koža posta­ je žuta. Tamna boja kože ovisi o količini pigmenata. Unatoč tome. limfnim i krvnim žila­ ma. zapravo je zaštitna tvar jer štiti tijelo od pro­ dora štetnih ultraljubičastih zraka. Količina toga pigmenta ne samo što određuje boju kože nego i boju kose i očiju. Iako je vrlo osjetljiv organ. kao što i ista bolest može dati potpuno različite promjene kože. Tamna boja kože. Kroz kožu zdrave osobe protječe u jednoj minuti oko pola litre krvi.

uz pomoć laboratorija ustanoviti o kojoj je bolesti riječ. Na koži se ne odražavaju samo bolesti organa i tkiva tijela nego i psihičke promjene. Mnogi znaju da postoji psihogena urtikarija. živčevlje koje radi nezavisno od čovjekove volje. Koža novorođenčeta je glatka. tada će isku­ san liječnik na temelju »finih detalja« oblika. koža postepeno deblja. U pubertetu postiže normalnu debljinu. ili zbog dugotrajne žeđi. samo na »živčanoj bazi«. pod očima se stvaraju mlohave kesice. na­ peta. koža postaje suha i lagano se ljušti. Taj autonomni živčani sustav nalazi se pod jakim psihičkim utjecajem. npr. potkožno tkivo dobro je razvijeno. pogotovu ako su kožne promjene samo jedan od mnogobroj­ nih znakova bolesti. U njoj se nalaze brojni ogranci živaca tzv. da bi po­ slije 50. Kako dijete raste. Poznato je da se »staračka koža« ne javlja u istim godinama. prehrane. godine života opet postala tanja. rada. u njoj se nalazi dovoljno vode i masti. autonomnoga živčanoga sustava. Ali ako je kožna promjena jedini znak. tj. elastična. Mladenačka je koža glatka. Ishrana kože postaje sve slabija. Pod čisto psihičkim utjecajem. suhu. smežuranu. Dojenče koje zbog bolesti izgubi mnogo tekućine. dok poneki starac u 70. Ti živci upravljaju radom kožnih žlijezda. neelastičnu. »naježiti se od užasa«. potkožno masno tki­ vo nestaje. godine života. Poznato je da se na koži mogu odraziti duševne promjene i raspoloženja. prozirna. tako i u koži. tanka. Poznato je da se »staračka koža« znatno ranije javlja u onih osoba koje je stalno izlažu suncu. obrazi omlohave. poput sjede kose ili oslabljenoga vida i sluha. sužavaju i proši­ ruju krvne žile u koži. Neke od tih kožnih promjena postale su poslovične u na­ rodu: »pocrvenjeti od stida«. koža je ogledalo psi­ hičkih pojava. tj. mišića. To se događa i odraslim osobama koje boluju od bolesti što dovode do veliko­ ga gubitka tekućine. povraćanjem i proljevom. Dugotrajno sunčanje ubrzava . a cirkulacija krvi radi »bez greške«. način života. na licu i drugim dijelovima tijela nastaju bore. ali rijetkima je poznato da u histeričnih osoba može doći do pravih krvarenja u koži samo na »živčanoj bazi«. samo su jedan od znakova starosti. go­ dini ima kožu »poput dojenčeta«. Pod starost poremećuje se cirkulacija krvi u svim organima i tkivi­ ma.zu bolesti. smanjuje se lučenje loja i znoja. proširenosti. »poblijediti od straha«. lokalizacije. Kao vrlo osjetljiv organ. ima kožu poput starca. Kod nekih se bore javljaju prije 50. mjehurići. čvorići. siromašna je vlagom te gubi elastičnost i počinje se smežurati. Bore na koži Bore na koži. mo­ gu se javiti i plikovi. Na bore utječe nasljeđe.

Lijepu bakrenu boju poslije plaćaju preranim starenjem kože. hrapava. Neke osobe vrlo rano dobiju bore na čelu i li­ cu. često dubokim braz­ dama podijeljena u rombična polja. ponavljanih pokreta mišića. pretjeran rad. Nije točno mišljenje da je koža bakrene ili čak crne boje mnogo zdravija od kože koja nije suviše izlagana sunčanim zrakama. uglavnom na licu. tamna. nedo­ voljan san. koža postaje suha. Na koži koja je trajno izložena sunčanim zrakama javljaju se i druge pro­ mjene: proširenje krvnih žilica.Bore na vratu osobe koja je bila izložena dugot­ rajnom djelovanju sunčanih zraka proces sušenja. Pojedine bore. pušenje. Kožu. mogu nastati i zbog stalnih. Čak i pretjerano pranje kože sapunom oštećuje kožu jer skida previše masnoće s njenoga površinskog sloja. Na kožu štetno djeluje i neuredan način života. postepeno oštećuje sve ono što remeti dobru cirkulaciju krvi u koži. koje više ne može spriječiti ni najskuplja kozmetika. Osim predrasuda. . koje mogu biti osnova za razvoj raka kože. mrlje zbog pojačane pigmentacije i depigmentacije. To se vidi na vratu ljudi koji stalno rade na suncu i vjetru. naročito žene. i moda tjera mlade. da satima leže »pod najjačim suncem«. Pod utjecajem sunčanih zraka javljaju se bradavi­ ce i druge izrasline.

a bakterije izazivaju upale i zagnojavanja. slatkiše i kolače neko vrijeme ne treba uzimati. samo odlažu starenje kože. To su veći ili manji crveni čvorići s gnojnim mjehu­ rićem.Za njegu kože proizvodi se na stotine kozmetičkih preparata koji sadrže vitamine. Valja prijeći na dijetalnu hranu s malo masno­ ća i ugljikohidrata. U toku liječenja bitno je da se odstrani suvišna mast s lica. . Uzroci koji dovode do akni različiti su i nedovoljno proučeni. slatkiši). odnosno prvi znak bolesti. Od svih preventivnih postupaka najvažni­ je je izbjegavati štetne utjecaje koji izazivaju prerano starenje kože. tj. zna se da postoji nasljedna sklonost poremećenom radu žlijezda lojnica. tj. Bubuljice (akne) Bubuljice. Niti jedna osoba koja je navršila 40 godina života nema normalnu kožu. ali često ostavlja du­ boke psihičke posledice i unakaženo lice. ponekad je to moguće tek poslije smekšavanja vrućim oblozima ili parnim kupkama. preparati djeluju preventivno. ekspresora. Svi ti postupci moraju se primjenjivati pravovre­ meno. važan je i način prehrane: stvaranju akni pogoduje previše masti i ugljikohidrata u hrani (šećer. hormone. To je upalno oboljenje žlijezda lojnica i kanala kojima loj dolazi iz žlijezda na površinu kože. poput čepa zatvara ulaz u izvodni kanal žlijezde lojnice. Bolest spontano nestaje prestankom puberteta. šunka. Najbolje je da oblik i vrstu kozmetičkoga preparata odredi stručnjak. ekstrakte biljaka. rožnatih odljuštenih stanica i prljavštine. komedon (miteser). To se po­ stiže svakodnevim pranjem kože sumpornim sapunom i toplom vodom. gdje ima mnogo lojnih žlijezda. Već izražene bore ne može ukloniti nikakva krema niti masaža. tzv. gotovo crna toč­ kica koja se sastoji od masnoće. tako i manjak nekih vitamina i probavne smetnje. mogu nastati i veći ognojeni čvorovi. najmanje dvaput dnevno. licu i oko nosa. neke vrste sireva dovode do pogoršanja. Komedon je tamna. pojavljuju se i na leđima. najčešće uz nos ili na nekom drugom dijelu kože lica i tru­ pa. čokolada. vimlice (akne vulgaris) dugotrajna su kožna bolest koja se prvi put javlja u početku puberteta. Komedoni se istiskuju pomoću posebnih instrumenata. ramenima. u predjelu prsne kosti. Promjene su najčešće na onim mjestima gdje ima najviše lojnih žli­ jezda: na čelu. produkta spolnih žlijezda. ma­ saža povoljno utječe jer pojačava prokrvljenost. Po­ znata je važnost spolnih hormona. pospješuje rad žlijezda. Kao prva promjena. javlja se tzv. poboljšava elastičnost.

Mnogobrojni i međusobno različiti uzroci mogu dovesti do općega ili ograničenog crvenila kože. naročito ako su prožete mok­ raćom. Blijeda boja kože nastaje zbog stiskanja krvnih žila u koži. a zračenje kvarc-lampom zimi. tada cijele bez brazgotine. . kada popusti. a zbog duljeg izlaganja i mjehuri (to su opekline II stupnja). Poznato je da ljeti. naročito ako se naglo i predugo izloži djelovanju zraka. mirisna ulja. Zbog toga se preporučuje sunčanje ljeti. zatim ostatak sapuna i nošenje nepromočivih tkanina koje spre­ čavaju isparavanje. Ako su čvorići u gornjim slojevima kože. koji put hormonske preparate i antibiotike ako su nastala brojna gnojna žarišta. redovito dolazi do proširenja krvnih žila na tom mjestu i javlja se crvenilo. Sunčanje redovito dovodi do crvenila kože. antibiotici se daju i po mjesec dana. sredstva za spavanje kao barbiturati. Crvenilo kože Crvenilo (eritem) kože posljedica je pojačane cirkulacije krvi u koži. boje. Crve­ nilo nastaje i nakon uboda i trljanja kože. Na kožu se mogu stavljati oblozi koji sadržavaju blaga dezinficirajuća sredstva. ko­ ža postaje crvenija. Što su krvne žile jače punjene krvlju. 2%-tna borna kiselina. količina krvi koja protječe kroz kožu može se povećati čak šest puta. Ako gnojna žarišta prodiru u dubinu. I normalna. Zavisno od visine tjelesne tmeperature. Mala djeca i odrasle osobe do­ biju crvenilo uz osjećaj počenja oko čmara zbog dugotrajnoga trljanja (intertrigo). Poslije dugotrajnoga mehaničkog pritiska.Liječnici preporučuju i vitamine. svrbež. poduzimaju se i plastične operacije. odakle se gubi u oko­ linu. I vrlo kratko­ trajno izlaganje kože suncu može dovesti do jakoga crvenila zato što je koža postala preosjetljiva i jer su u nju došle fotosenzibilizirajuće tvari: sulfanamidi. Danas se često primjenjuje dermoabrazija. ružičasta boja kože potječe od krvi koja se nalazi u krvnim žilama kože i potkožnoga tkiva. dolazi do poboljšanja. Dijete mogu nadražiti pelene. ostavljaju ružne brazgotine koje unakazuju lice. Uz crvenilo javlja se i otok kože. Opće je poznato crvenilo pri povišenoj tje­ lesnoj temperaturi. postupak kojim se po­ tpuno odstranjuje najpovršinskiji sloj kože. jer krv prenosi suvišnu toplinu iz unutrašnjosti tijela na površinu. naročito na moru. npr. mogu se stavljati i sredstva koja ubrzavaju ljuštenje kože.

lijekovi protiv bolova i za snižavanje tjelesne temperature. crvenilo kod šarlaha nastaje zbog sitnoga osipa koji je toliko gust da daje sliku jedno­ ličnoga crvenila. samo je okolina usana blijeda. I manjak vitamina može dovesti do crvene boje kože. stršljena. čvorićima i mjehurićima. najčešće iz šake ili stopala. Nakon davanja seruma. Takvo crvenilo obično je praćeno osjećajem topline i svrbeža. Neke zarazne bolesti mogu započeti crvenilom kože. rukama. Ograničeno crvenilo u obliku trake. ta »crvena pruga« znači da su bakterije prodrle u limfne putove i da mogu ući u krv. često praćenoga drugim promjenama na koži: mjehurima. različitih vrsta grinja koje žive u šumi. usnama ili na nekom dru­ gom dijelu tijela. školjke. Pravovremeno lije­ čenje redovito je uspješno. ubodi insekata praćeni su otokom. otok na licu. grloboljom. mjehurići. Potreb­ no je mirovanje i liječenje. nastaje otrovanje krvi (sepsa). nastaje zbog upale limfnih putova u koži. čvorići. tresavicom. koje se neprekidno proširuju. od lijekova antibiotici. sulfanamidi. crvenilo kože. lijekove ili druge tvari koje u kožu dolaze putem krvi ili su u direktnom dodiru. I mnoge druge bolesti koje su praćene osipom daju dojam jednoličnoga crvenila: ospice. Vrlo je čest uzrok crvenila preosjetljivost kože (alergija) na hranu. bolest je praćena visokom temperaturom. riječ je o boles­ nom stanju nazvanom eritrofobija. stjenica. Naročito jaka reakcija nastaje nakon uboda ve­ ćih insekata. Crvenilo odgraničeno samo na pojedine dijelove kože može biti uz­ rokovano ugrizom insekata: komaraca. ja­ ja. Unatoč tome što sunča­ ne zrake ne djeluju dugo i nisu jake. Ako bakterije do­ đu u krv. takva koža podsjeća na opekline od sunca. hrapava i ljušti se. otok i mjehuri javljaju se 7 do 14 dana poslije toga. osa. I upale vena praćene su crvenom i lagano otečenom kožom.Psihička uzbuđenja također mogu dovesti do crvenila kože. očnim kapcima. ljuštenjem. Uz crvenilo javljaju se i druge alergične promjene na koži: plikovi. Početna upala od koje polazi »crvena pruga« često je tako mala da se jedva uoči. U nekih osoba crvenilo li­ ca javlja se svakodnevno i na najmanji psihički podražaj. poslije čitava koža postane tamna. vratu. uglavnom penicilin. to je posebna reakci­ ja organizma koja se naziva serumska bolest. daju se antibiotici. buha. Nedovoljno unošenje u tijelo vitamina grupe B dovodi do pelagre. crljenica. Crvenilo obično »putuje« s mjesta upale. stida. obrazi su crveni. Poznato je rumenilo lica zbog osjećaja neugode. Postoje i upale kože koje dovode do jakoga i jednoličnog crvenila. pčela. Od hrane najčešće su uzrok rakovi. jagode. sirevi. Crvenilo se javlja na onim mjestima kože koja su izložena suncu: na glavi. . javljaju se proljevi i duševne promjene. Obolijevaju uglav­ nom ljudi koji se loše hrane.

obično su jako mekane. naročito oko čmara. mjehurićima. zatim promjenom temperature. dok liječnik smatra da je bradavica samo ona izraslina koju uzrokuje poseban uzročnik. virus. potreban je pregled kod liječnika specijaliste za kožne bolesti. tj. javljaju se izrasline koje narod naziva bradavicama. svrbežom. javljaju se već u 40. Traju li takve promjene duže vrijeme. imaju tanku petlju. povraćanjem. Sifilitični čvorići veličine su graška ili lješnjaka i blijedoružičaste boje. Bradavica (veruka) kožna je izraslina. ili u kombinaciji mrlja i čvorića. To su zapravo čvorići ili čvorovi koji podsje­ ćaju na bradavice. smetnjama disanja. Mnoge zarazne bolesti koje su karakteristične po osipu započinju sitnim čvorićima. mogu biti suhe i vlažne. Na toj osnovi postoje brojni »domaći« postupci uklanjanja bradavica. Oko spolnih organa. npr. Uzročnik je zarazna klica (spiroheta) sifilisa. smrznuti. ljuštenjem. sifilični osip može biti samo mrljast. uništiti kemikalijama ili kirurški odstraniti. mogu biti pomični ili čvrsto srasli s kožom. Bradavice se mogu spaliti. Čvorići i čvorovi na koži Čvorići (papule) su uzdignuća kože ili kožne izrasline koje ne prela­ ze 1 cm u promjeru. »mokrenje na mjesečini«. blijedožute ili ružičaste. dolaze pojedinačno ili u grupama. mogu zahvatiti samo ograničen dio kože. Staračke bradavice najčešće su na licu. površi­ na može biti »iščohana« pa izgledaju kao cvjetača. Sifilis (lues) također je bolest kod koje se u drugom stadiju javlja osip s čvorićima veličine leće. ili izbiju na velikoj površini. veće promjene nazivaju se čvorovi.Ograničeno crvenilo kože na raznim dijelovima tijela često nastaje kod kožnih bolesti. pojava se naziva »Venerina kruna«. uglavnom po­ slije spolnoga odnosa sa zaraženom osobom. Kod nekih bolesti osip ostaje kao čvorić. proljevom. nastaju . godini života. javlja se dva i pol mjeseca od trenutka zaraze. ili su priljubljene širokom osnovom. Osip uvijek započi­ nje kao mali čvorić kod malih i velikih boginja. Čvorići i čvorovi mogu biti različitoga oblika i javljaju se pojedinač­ no ili u grupama. Bradavice se pojavljuju i na spolnim organima. Pod pojmom bradavice ljudi često razumijevaju različite kožne izrasline. gdje počinje kosa. ne postoji opasnost da prijeđu u rak. Praćeni su ostalim promjenama na koži: crveni­ lom. Često se nalazi na čelu. I sugestija pomaže. obično su sitne. osip je bakrenaste boje i može se ljuštiti. rukama i leđima. kod drugih prelazi u sitne mjehuriće ili u veće gnojne mjehure. bolni su ili potpuno neosjetljivi.

I upalne promjene mogu dovesti do čvorova i kvrga pod ko­ žom. što znači da nakon dugoga vremena mogu prijeći u rak. za razliku od zloćudnih. Čvorovi pod kožom ne znače da već postoji opasnost od zloćudno­ ga tumora. često i različitih oblika. papa­ gajske groznice. česti su na ožiljcima od opeklina. koji put se pipaju kao čvorovi ispod kože. Na prednjoj strani potkoljenice mogu se pipati čvorovi veličine lješnjaka do veličine jajeta. Zloćudni tumor kože. javlja se kao čvorić. tularemije. Točna dijagnoza može se postaviti tek na­ kon liječničkoga pregleda. prema tome i tvrdoće. . kao biserasto sjajno uzdignuće koje podsjeća na perlu. Čvorići i čvorovi pojavljuju se kod mnogih gljivičnih i parazitarnih bolesti. gube. vezivnog i hrskavičnog tkiva. a drugi znatno veći prolaze bez ikakvih smetnji. ili neka druga nagla promjena.tamo gdje je koža vlažna i postoji trenje. česta krvarenja. imaju ograničen rast. naročito u predjelu nosa i čela. Neki zloćudni tumori javljaju se kao čvorasta izbočenja nepravilne površine i brzo se pretvara­ ju u ranice. s njihove površine cijedi se vrlo zarazna tekućina. mekano uzdignuće slično pločici. U čvoriće se ubrajaju i brojni tumori kože. prate reumatsku bolest. npr. U kožu mogu doći (metastazirati) i zloćudne stanice iz drugih dije­ lova tijela. od kosti i krvnih žila. nagao rast. bazaliom. neki sasvim mali izazivaju jake bolove. najčešće su to dobroćud­ ni (benigni) tumori koji. javljaju se u mlađih osoba i nakon tridesetak dana nestaju. kod tuberkuloze kože i limfnih čvorova. i kao ružičasto. Postoje bolesti kože koje se nazivaju prekanceroze. Potreba da se izvrši detaljan pregled izrasline proizilazi iz činjenice što se i zloćudni (maligni) tumori u početku javljaju kao »nedužni čvori­ ći«. mogu biti građeni od masnoga. rak krvi (leukemija) i rak limfnih žlijezda (Hodgkinova bolest). Sumnjive su i opasne sve one promjene na koži koje traju duže vri­ jeme i na kojima se javlja ranica ili postoji dugotrajno ljuštenje. Pod kožom se mogu napipati ciste i povećani limfni čvorovi u predjelu vrata. Uzrok mogu biti: manjak vitamina A. Dobroćudni tumori mogu se nalaziti na različitim dijelovima kože i mo­ gu biti različite građe. kao što je svrab. tuberkulozu i druge bolesti.

U muškarca se pojačana dlakavost. kosmatost (hipertrihoza-hirzutizam) označava prekom­ jeran rast dlaka po čitavom tijelu ili samo na ograničenim dijelovima. »pasji ljudi« Pojačana dlakavost može nastati na mjestima dugotrajnog podraža­ ja. Dlakavost zbog poremećaja u tijelu češća je u žena nego u muškaraca. U rijetkim slučajevima javlja se nasljedna dlakavost čitavog tijela pa koža čovjeka podsjeća na krzno životinje. Pojačana dlakavost na ograničenim dijelovima tijela uglavnom se smatra normalnom pojavom. njihove su dlačice slabije razvijene. . Dlakavost može biti nasljedna ili stečena u toku života. Kompletna dlakavost dosta je rijetka. u žena se dlakavost mnogo lakše uočava. Jedan od oblika nasljedne dlakavosti. Takve ljude narod naziva »pasji ljudi«. Za 10 dana narastu 3 mm. finije. a dobro su razvijene sa­ mo na uobičajenim mjestima: kosa. pazuho. poistovjećuje s muškošću. ili zbog dužega djelovanja sunčanih zraka. najčešće na ramenima. tanje. tzv. I dugotrajno uzi­ manje hormonskih preparata izaziva pojačanu dlakavost. ograničenim dijelovima. leđima i prsima. kao kosa. zatim ispod pazuha i oko spol­ nih organa. sasvim krivo. češća je pojačana dlakavost na pojedinim. brada i brkovi. trljanja. Na ostalim dijelovima tijela dlake su tanke i najčešće jedva uočljive. Na jednom kvadratnom centimetru ima prosječno desetak dla­ ka. oko spolnih organa. Naročito su raz­ vijene na glavi. Dlake pokrivaju cijelu kožu osim dlanova i tabana.Dlakavost Dlakavost.

udovima i licu.U žena se javlja u obliku tamnih i grubih dlaka iznad usana. gljivičnih oboljenja. uboda. u kožu dolaze preko manjih rana. igla se uvede uz dlaku u kanal sve do korijena dlake. pa dlaka postaje svjetlija . u žena kod tumora jajnika. Postupak je dugotrajan i skup jer se uništava »dlaka po dlaka«. pa i kroz nevidljiva oštećenja kože. naj­ prije se javljaju sitni mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom. Jedini način potpunoga uništenja dlakovsti je uništavanje korijena. . U jednom postupku može se spaliti najviše stotinjak dlaka. hormonalna terapija. papile. međutim. tzv. poslije njihove upotrebe dlake ponovo rastu. valja liječiti osnovnu bolest. Uzročnici gnojenja prenose se od bolesne osobe na zdravu. Gnojne upale kože nisu samo problem pojedinaca nego cijele porodice. Dlakavost se pojačava nakon klimakterija ili prestanka menstruacije. gdje ga spali. Postoje različiti postupci odstranjivanja suvišnih dlaka. a daje se i tzv. Postoje kemijska sredstva pomoću kojih se dlake odstranjuju (depilatori). Pojačana dlakavost javlja se kod tumora mozga i nadbubrežnih žlijez­ da. upotrebljavaju se kao kreme i praškovi. Istovremeno upala kože i mišića (dermatomiozitis) praćena je pojačanom dlakavošću. Liječenje dlakavosti ovisi o uzročniku. Ako je to tumor ili neka dru­ ga bolest. Mali gnojni mjehurići nalaze se u najpovršinskijem sloju kože. Dlakave su i potpuno zdrave žene koje nemaju nikakav hormonalni poremećaj. Najčešći su mehanički: brijanje (uglavnom pazuho) i čupanje dlaka pomoću pincete. za takve osobe čir na koži znak je da se krv »počela čistiti«. koja se po­ stepeno zamućuje i na kraju ognoji. Mnogi su još i danas u teškoj zabludi kada smatraju da čirevi i druga gnojna oboljenja kože nastaju zbog »nečiste krvi«. takve dlake mogu se pojaviti i na trupu. bakterije ulaze i u kanaliće kožnih žlijezda i izazivaju upalu. Isti uz­ ročnik kod neke osobe može izazvati jačmenac na očnom kapku. ekcema. Tamne osobe mogu upotrijebiti i kemijsko sredstvo (superoksid) za izbljeđivanje. kemijskom depilacijom postiže se samo prolazan učinak. anginu ili drugo gnojno oboljenje. kod druge »kukac« na prstu ili čir na koži. koka. Takve su promjene kod malih i veli­ kih boginja. Gnojne upale kože Uzročnici gnojnoga oboljenja kože često su zarazne klice kuglasto­ ga oblika iz grupe tzv. dlake. primjenjuje se i operativni zahvat. Korijen se uništava elektrokoagulacijom s pomoću tanke igle. korijen dlake ostaje i ona ponovo raste 1/3 mm dnevno.

Mnogi su bolesnici šećernu bolest otkrili samo zato što su se obratili liječniku zbog čireva na koži. glatka. Nakon pucanja. . Tjelesne izlučevine jesu krv. naročito penicilina. iz sadržaja mjehurića nastaju kraste (male i velike boginje). naziva se čir (furunkul). Kada čir sazre. tresavica i opće loše osjećanje. Veći čir koji se sve više širi u dubinu i širinu naziva se karbunkul i nastaje spajanjem više manjih čireva. poslije je potrebna kirurška intervencija. vezano uz korijen dlake. bez obzira nastaju li zbog bo­ lesti ili povrede. .upotrijebljenu gazu i zavoje staviti u papirnatu vrećicu i odmah spaliti. vrlo je čest na šiji. Širenje se može spriječiti davanjem antibiotika. Dođe li do gnojnoga oboljenja kože.kupa se pod tušem. . na tim mjestima ne smiju se tiskati jer bakterije vrlo lako prodiru limfnim putovima do moždanih opni i izazovu upalu (meningitis). crvena i topla. tamnosmeđe pa i crne. . smeđe. sapunom ili posebnim deterdžentom koji uništava bakterije (cetavlon). Na­ ročito su opasni čirevi na nosu i gornjoj usni. a ne u kadi.poslije previjanja dobro oprati ruke u tekućoj vodi. Boja kraste ovisi o vrsti tekućine i može biti svijetložute boje poput jantara. Čir na koži kuglasto je izbočenje nad kojim je koža napeta. preko koje se prenosi zaraza na druge osobe. dolazi do spontanoga prodora gnoja .posteljno rublje i ručnike valja obavezno kuhati ili prati na najvi­ šoj temperaturi koju podnosi materijal. ili barem u vlastiti ručnik. slabokrvne osobe. otvaranja čira. Smanjenu ot­ pornost tijela na gnojna oboljenja imaju i kronični alkoholičari. zahtijevaju liječenje. Više manjih čireva po tije­ lu. prati ga visoka temperatura. Kraste nastaju kod svih onih bolesti kada se stvaraju mjehurići na koži. kako bi se odstranio gnojni sadržaj. kronični bubrežni bolesnici. naročito su im sklone osobe koje boluju od šećerne bolesti.Veće gnojno žarište. ili samo jedan veliki. valja se pridržavati slijedećih uputa: . Čirevi se češće javljaju u osoba koje imaju smanjenu otpornost kože ili smanjenu otpornost čitavoga organizma. krvna plazma i gnoj. Krasta Krasta (krusta) nastaje sušenjem i zgrušavanjem tjelesnih tekućina koje dođu na površinu kožnih oštećenja. .ruke je najbolje obrisati u papirnati ručnik ili ubrus koji se poslije toga spaljuje.

Unatoč tome što čovjek dnevno gubi milijune mrtvih stanica. Ljuštenje kože Neznatno ljuštenje (deskvamacija) normalna je pojava na koži. aspirina. ljuske će imati bijelosrebrnastu boju. npr. beladone. Pojačano ljuštenje zahvaća uglavnom samo ograničene dijelove kože. ili jačih dezinfekcionih sredstava. u predjelu gdje je kosa. Pojačano ljuštenje javlja se nakon upale kože. uvuče zrak. Koža se ljušti redovito poslije namakanja ili obloga od borne kiseli­ ne. lijekovima. Sve površinske rane na koži. Kraste se ne smiju nasilno skidati jer su često zaštita ozlijeđene ko­ že od novih štetnih utjecaja. koje nastaju kao posljedica preosjetljivosti na neke tvari s kojima koža dolazi u dodir bilo direktnim dodirom ili putem krvi. razrijeđenom otopinom vodikovog superoksida. krasta otpadne sama od sebe. Brojne i debele naslage krasta na glavi i bradi posljedica su gljivič­ nih bolesti. jači gu­ bitak mrtvih stanica s površine kože može se vidjeti na glavi. ako su ljuske masne. Kada se ispod kraste stvori nova koža. Takva je bo­ lest alergični ekcem. Postoji čitav niz različitih bolesti koje dovode do pojačanoga. blagim dezinfekcionim sredstvom. ako se između rožnatih stani­ ca. Odljušten skup stanica može biti suh. manjak vitamina B-grupe izaziva bolest koja se naziva pelagra i karakterizirana je ljuštenjem tamne i suhe kože. od prljavštine potamne. no može se proširiti i na cijelu površinu. sušenjem gnoja. Odljuštene stanice mogu biti različite boje. I manjak nekih vitamina izaziva ljuštenje kože. mastan. a nadomještaju ih nove koje rastu iz dubine kože. ta je pojava jedva uočljiva. koje sačinjavaju ljuskice. Liječnik je skida nakon toga što je »omekša«. tj. Kraste se pojavljuju i kod alergičnih bolesti kože. a to znači do vidljivog ljuštenja kože. sitan. ili namakanjem u ulju. poznato je ljuštenje kože nakon dugotrajnijega sunčanja. kraste su čvrsto srasle sa svojom podlogom i svako nasilno skidanje uzrokuje nova oštećenja. Mazanje kože jodom također izazi­ va ljuštenje. . grizlice. Po­ vršina kože pokrivena je mrtvim stanicama koje neprekidno otpadaju. »krpama«. hranom. na nogama i rukama nastaju pucanjem mjehurića. npr. ili se koža ljušti u veli­ kim pločama.Kraste nastaju i poslije gnojnih oboljenja kože. uglavnom su pokrivane kras­ tom. a sušenjem nastaju kraste. morfija. orožnjene stanice nazivaju se prhut. bit će žute boje. javlja se i prilikom uzimanja lijekova. koji često vlaži. manjak vitamina B-2 izaziva crvenilo i ljuštenje oko usana i očiju. te mrtve.

na tjemenu se stvara­ ju naslage masnih ljusaka koje pucaju te se dobiva izgled pločica. dolazi do točkastog krvarenja. najčeš­ će na vratu i leđima. do sitnoga ljuštenja može doći i na trupu ako je osip bio jače iz­ ražen. kada se ljuskice nasilno skidaju. poput mekinja. I gljivična oboljenja čest su uzrok ljuštenja kože. tada dolazi do ispadanja kose. Bolest počinje gnojnim mjehurićima ili većim mjehu­ rima. oko pupka. naročito onih ko­ je su praćene osipom. Takva upala zahvaća kod djeteta veliku površinu kože. po­ javljuje se samo na pojedinim mjestima. Mrlje su obično pola centimetra u promjeru. bolest je praćena i crijevnim smetnjama. Kod novorođenčeta i dojenčeta može se pojaviti jako crvenilo kože i ljuštenje s velikih površina. mala djeca mogu je dobiti u prvom mjesecu života. rijetko kada zahvaća čitavu ko­ žu. jav­ lja se naročito kod mladih ljudi u obliku oštro ograničenih mrlja. . na pred­ nju stranu prsnoga koša. Ljeti. obično nastaju znatna poboljšanja. U prvoj ili drugoj godini života javlja se rijetka bolest koja se naslje­ đuje : koža svojim izgledom podsjeća na kožu ribe. u krpama. koje stvaraju kraste smeđe boje. koji je često promijenjenoga sastava. uzrok bolesti nije poznat. Jedna od najčešćih i najpoznatijih je psorijaza. koža je suha. Takve promjene najčešće se javljaju na glavi u predjelu kose. koja tada pocrveni. a mo­ gu biti i veće. Upala je ograničena na leda. Obično su žućkastosmeđe boje i pokrivene sitnim ljuskicama. koje su Čvrsto srasle sa svojom podlogom. bolest se uglavnom vraća. Seboreja je pjačano lučenje loja. često se javlja na tjemenu i ši­ ri na čelo. npr. zato se i naziva riblja koža (ihtioza). pokrivena sivosmeđim ili srebrnastim grubim ljuskama. Takva je koža naročito osjetljiva. to su crvene uzdignute ploče koje su oštro ograničene i pokrivene srebrnastim ljuskicama. kronične bolesti kože koje su karakterizirane ljuštenjem. postoje uspješna antimikotična ljekovita sredstva. narod to naziva tjemenica. Bolesno mjesto pokriveno je suhim ili vlažnim masnim ljuskama. odljuštena koža izgledom podsjeća na opekline. najčešće se javlja u pubertetu kada lojne žlijezde počinju pojačano lučiti. pahuljasto ljuštenje nastaje poslije ospica i crljenca (rubeole). Uzročnik toj opasnoj pojavi jesu bakterije gnojenja. Postoje dugotrajne. Jako ljuštenje javlja se poslije upale kože (seboroična upala kože). pitirijaza. Gljivična oboljenja na nogama i prstima ruku također dovode do ljuštenja.Ljuštenje se javlja poslije mnogih zaraznih bolesti. liječenje je obavezno. U najtežim slučajevima rožnati je sloj toliko debeo da koža podsjeća na oklop pokriven brazdama i pukotinama. koji se šire po koži i pucaju. hrapava. na dlanovima i ta­ banima. naročito na prstima nogu i ruku. lakta. Najizrazitije ljuštenje nastaje poslije šarlaha u dru­ gom tjednu bolesti. Fino. na taktovi­ ma i koljenima. pod djelovanjem sunčanih zraka.

Tu različitost uspoređuju s izgledom »zvjez­ danoga neba«. Mjehurići i mjehuri na koži Mjehurići (vezikule) nastaju kada se uzdigne površinski sloj kože. Sadržaj mjehurića po­ staje mutan. ali mogu se javiti i na drugim dijelovima tije- . i koju neredovito peru. mjehurići su obično okruženi tankim crvenim rubom i izbijaju na mahove. poslije se na njima jave sitni mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom. smješteni su površinski na koži i ispunje­ ni bistrom tekućinom. ili sa slikom »astronomske karte«. vratu i prsima. treći dan se za­ mute. javljaju se u djece koju neprikladno oblače. mjehurić postaje mjehur kada prelazi veličinu zrna graška. često i manji. jače znojenje izaziva svrbež. Mjehurići su popratna pojava zaraznih bolesti i mogu nastati zbog preosjetljivosti na tvari koje dolaze u kožu direktnim dodirom. na koži se javljaju mjehurići na crvenoj. koja se postepe­ no zamućuje. mjehurić puca i na tom se mjestu stvori krasta. Mjehur (bula) razlikuje se od mjehurića samo veličinom. gljivica i drugih parazita. u odrasla čovjeka može izazvati bolest koja se znatno razlikuje od bolesti djece i naziva se herpes zoster. najčešći su duž rebra »kao pojas«. osip počinje sitnim mrljicama. svega ne­ koliko milimetara u promjeru. ili su u ti­ jelo unijete probavnim ili dišnim sustavom. lagano otečenoj i bolnoj koži. iz kojih nastane sitan čvorić. može biti sukrvava ili krvava.Postoji gljivica koja se razmnaža tamo gdje ima dovoljno vlage i topline. u »šubovima«. najčešće istov­ remeno. osim na koži. nastaju zbog zastoja znoja u kanalima žlijezda znojnica. na licu. mjehurići se nalaze u grupama i ispunjeni su bistrom tekućinom. fizikalnih i kemijskih utjecaja. Mjehurići se redovito javljaju kod vodenih kozica ili malih boginja (varičela). tako da se pojačano znoje. Isti virus koji u male djece izaziva male boginje. Bolovi traju još tridesetak dana. puknu i nastanu kraste. dok drugi tek nastaju. U dojenčeta se vide sitni mjehurići koji podsjećaju na »kapi rose«. i pokrivene sitnim ljuskicama. mogu biti posljedica djelo­ vanja različitih otrova. To je naglo. akutno oboljenje živca i kože. na tom mjestu vide se crvenosmede mrlje. u kosi. to su najprije sitni čvorići veličine glavice pribadače. osip se javlja i na sluznici usne šup­ ljine. mjehurići su sitni. često veće od 10 cm u promjeru. u muškarca se javlja na mjestu gdje mošnja (skrotum) dodiruje bedro. ždrijela grkljana. a već nakon nekoliko sati stvori se mjehurić. suviše utopljavaju. tako da se neki već suše. Sadržaj mjehurića i mjehura najčešće je bistra tekućina. a šupljinu ispuni tekućina. bolest je praćena jakim bolovima duž oboljeloga živca. kada su mjehurići ispunjeni gnojem nazivaju se pustule.

valja se mazati cinkovom pastom da se što prije osuše. Veći mjehuri javljaju se zbog oštećenja kože toplinom. Razvoj osipa od mrlje do kraste traje oko sedam dana. Zbog preosjetljivosti na podražaje može se javiti dugotrajna. svaka nova trudnoća daje težu sliku bolesti. obično na licu. a otro- . formalin. zatim mala nakupina sitnih mjehurića. mjehurići se međusobno spajaju u veće mjehure. te oštećenje zbog dugotrajnoga pritiska. koje postepeno cijeli oko 10 dana i ne ostavlja ožiljak. vrat i leđa odraslih. kronična upala kože poznata pod nazivom ekcem. upalu pluća. nazivaju ih groznicom i smatraju više ružnom i dosadnom pojavom ne­ go ozbiljnom bolešću. Dugotrajan pritisak poremećuje cirkulaciju krvi u koži i izaziva mjehur. naziva se upala slična herpesu (dermatitis herpetiformis). gripu. u žena se javlja u toku trudnoće. Lijeka nema. na spolnom organu muškarca. zatim na koži donjega dijela trbuha. Za razliku od malih boginja. zatim zahvati cijelo tijelo. te nastaju rane na koži (dekubitus). Sklona je ponavljanju i karakteristična po jakom svrbežu. malariju. a bolest se zove herpes simpleks. sulfanamide. Mjehurići se brzo zagnoje i pucaju. Mjehurići i mjehuri javljaju se i zbog preosjetljivosti kože na lijeko­ ve i kemijske tvari: aspirin. npr. Opekline i smrzotine II stupnja izazivaju velike mjehure. Male nakupnine sitnih mjehurića često se javljaju u kutovima usta. Na koži prstiju nogu i ruku javljaju se mjehurići i mjehuri izazvani gljivicama. kao i dugotrajno trenje kože. su­ še se i ljušte. čvoriće. javlja se uz još neku bolest. koža je crvena. tako nastaju nepravilna ljuskasta područja.la. Sitni mjehurići karakteristični su i za svrab. Lijek koji uništava uzroč­ nika ne postoji. Tak­ vi mjehuri i rane na koži stvaraju se u osoba koje leže bez svijesti. koji puca. osnovne pro­ mjene zbivaju se na nogama. hladnoćom. uvijek pošteđuju glavu. a njihov sadržaj stvara krastu. Velike boginje (variola) često su smrtonosna bolest i počinju mjehu­ rićima. poslije na koži. penicilin. Svrbež je najrani­ ji znak bolesti. na živu. a povremeno se vide i sitni mjehurići koji pucaju. Postoji bolest (uzrok se ne zna) koju također prate grupirani mjehu­ rići na crvenoj podlozi. Do takvih promjena može doći i na spolnim organima. na mjestu mjehurića pojavi se bolno crvenkas­ to oštećenje. kemijskim i mehaničkim nadražajima. Osip se najprije javi na sluznici usne šupljine i ždrijela. Mjehuriće izaziva virus. Od lijekova daju se sredstva protiv bolova. S obzirom na to što bolest sliči na herpes. pucaju. s čvorićima. pojavljuju se najčešće između prstiju. koji puk­ nu nakon nekoliko dana. osip dolazi odjednom i nema istovremeno mrlje. Najprije se javlja svrbež i pečenje. mje­ huriće i kraste.

najprije na licu i rukama. Do pojačanoga stvaranja pigmenta melanina ne dolazi samo pod utjecajem zračenja nego i zbog poremećaja u radu žlijezda. Mjehuri su ispunjeni bistrim ili crvenkastim sadržajem. naziva se pemfigus. Crni prist (antraks) je mjehur na koži na mjestu gdje je ušao bacil. Dolazi do izljeva krvi u mjehur. ili se sakuplja u većim količina­ ma u potkožnom tkivu. tada se krv izlijeva u kožu. npr. Postoji nasljedna bolest kada je koža tako osjetljiva da već na naj­ manji podražaj stvara mjehure ispunjene bistrim sadržajem. Mrlje mogu nastati zbog mjestimično povećane ili smanjene količi­ ne obojene tvari (pigmenta) u koži. Stoga narod bolest naziva crni prišt (bedrenica). Postoji akutna i kronična bolest (uzročnik je nepoznat). I uzročnici gnojenja izazivaju u male djece i starijih ljudi mjehure veličine golubinjega jajeta. . uzročnik sifilisa može uzrokovati mje­ hure na različitim dijelovima tijela. pucaju i stvaraju kraste. Bakterije mogu izazvati veće mjehure na koži. Mrlje mogu nastati i zbog pucanja krvnih žila. kod koje se na upaljenoj ili naizgled normalnoj koži i sluznici povremeno stvaraju mjehuri. poslije na čitavom tijelu (Adisonova bolest). to je bolest prije svega životinja biljoždera. U novorođenčeta i dojenčeta. obično po­ činje u trećoj ili četvrtoj godini života i nestaje u pubertetu. po čitavom tijelu. Mrlje na koži Mrlje ili pjege (makule) ograničene su i mjestimične promjene kože. ako se krvne žile prošire. mrlja se ponovo javlja. teška i smrtonosna. ali se može prenijeti i na čovjeka. sadržaj mjehura vrlo je zarazan. kada pritisak popusti. takve mrlje ne nestaju na pritisak. zbog pore­ mećaja u radu nadbubrežne žlijezde javlja se tamnija boja kože. ubrzo poslije poroda. Okolna je koža jako otečena. u predjelu kose i u usnoj šupljini.vane su. ali ne boli. najčešće na glavi. Bolest je dugotrajna. prosječna je veličina mjehura 1 centimetar. mjehur puca i stvaraju se smedecrne kraste. tabletama za spavanje (barbituratima). nalaze se u razini kože i od nje se razlikuju samo po boji. naročito na dlanovima i tabanima. takvo je stanje uvijek praćeno povišenom temperaturom i tresavicom. Bistar sadržaj mjehura zamućuje se i postaje gno­ jan. na crvenoj i otečenoj pod­ lozi. Najčešće su posljedica promjena na krvnim žilama kože. ugljičnim monoksidom. ta mjesta se vide kao crvene mrlje koje nestaju na pritisak. mjehuri mogu zahvatiti velik dio kože.

često je posljedica upala kože i javlja se na mjestu gdje su bili mjehuri. zatim na trupu i udovima. ružičasto crvenilo. uz tamniju boju kože javlja se i pojačano orožnjenje i ljuštenje. javlja se zbog otrovanja arsenom. tri dana traje visoka temperatura. Dugotrajan mehanički pritisak na koži dovodi do promjene boje na tom mjestu. javlja se osip. manje crvene mrlje međusobno se spajaju tako da lice izgleda išarano. Zarazne boles­ ti kod kojih su mrlje u obliku osipa gotovo redovita pojava nazivaju se osipne (egzantematične) bolesti. osip je redovita pojava. Mrlje. jest vi­ rus. koja se naziva trodnevna groznica. takav izgled us­ poređuju sa zemljopisnom kartom. crljenac. promjena nastaje zbog poremećene cirkulacije krvi. I lijekovi izazivaju mrljast osip (medikamentozni osip). crljenice. Ima osoba koje uopće ne mogu stvarati pigment melanin (albinizam). trup i udove. Na šakama. šarlah. mrlje se javljaju najprije na licu. uz alergičan osip javlja se proljev. Postoji još jedna zarazna bolest dječje dobi koja je praćena mrljastim osipom i vjerojatno uzrokovana virusom. naročito na dlanovima i tabanima. povišena temperatura. a kada počinje padati. dok se isti lijek može javiti različitim promjenama na koži. koje se naročito dobro vide na licu. a naziva se zarazno crveni­ lo (infekciozni eritem). ili tzv. Albinizam može zahvatiti i ograničene dijelove kože. . »flekovi«. koje se mjestimično proširuju ili pucaju.Žutosmeđe mrlje javljaju se u trudnica. podlaktici i vratu vide se bijele mrlje omeđene tamni­ jim rubom. dolazi i do promjena na unutarnjim organima. kod trbušnoga tifusa. koje zahvaća trup i udove. žljezdane groznice javlja se neredovito. Mrljast osip (mrlje zahvaćaju veću površinu kože) može biti poslje­ dica preosjetljivosti kože na neke tvari (alergija). dugotrajno crvenilo. osip obično započinje iza uške. infekciozne mononukleoze. različiti lijekovi javljaju se istim osipom. pa se preko lica i čela širi na vrat. Osip podsjeća na zarazne bolesti: ospice. svrab. uzročnik je nepoznat. na koži često prate zarazne bolesti. malih boginja i pjegavoga tifusa. javlja se trećega ili četvrtoga dana bolesti. uzročnici djeluju na krvne žile. duže upotrebe lijekova u kojima ima arsena. glavobolja. postoje lijekovi kojima se to područje kože maže kako bi postalo tamni­ je i manje uočljivo. stvarajući bijela žarišta. Uzročnik dječje bolesti. Tamnija koža često se vidi na potkoljenicama gdje su proširene ve­ ne. takve promjene nazivaju se vitiligo. Vrsta osipa nije karakteristična za pojedini lijek. naročito na čelu i licu. Kod osipa. Mrlje nastaju zbog toga što se ne stvara dovoljno pigmenta. Kod ospica postoje grube mrlje tamnocrvene boje. Tamnija boja kože prati mnoge kožne bolesti.

Na pritisak prstom. a može biti ograni­ čena samo na pojedine dijelove. usnama i sluznici usne šupljine. što je manje kisika. U druge djece plava boja nastaje tek u pubertetu. Plava boja kože Plava boja kože (cijanoza) značajan je simptom bolesti srca. Poznato je da je arterij­ ska krv svijetlocrvene boje. hripavac. Manjak krvnih pločica (trombocita). Vrijednost hemoglobina u krvi iznosi 16 g na 100 ccm krvi. Do krvarenja u koži dolazi i zbog preosjetljivosti na lijekove. otro­ vanja krvi (sepse). na jednu boju. Vrijeme kada će se javiti plava boja kože ovisi o vrsti srčane greške. licu. i to na jedan pigment. krvi. najčešća je na rukama. u starijih ljudi krvne žile pucaju zbog ateroskleroze. naročito reumatska upala. Što ima više kisika. Ako je više od trećine hemoglobina bez kisika. krv je svjetlija. kronične bolesti srca i pluća povremeno izazivaju pla­ vu boju kože. odražava se točkastim krvarenjem u koži i sluznici. koju uzrokuje ili otežano opskrbljivanje krvi kisikom u plućima. koje imaju važnu ulogu u grušanju krvi. zbog manjka C-vitamina. Plava boja kože ovisi i o stečenim srčanim greškama. Poremećaji u radu srca često uzrokuju plavu boju kože. upala grla. Kisik u krvi veže se na crvena krvna zrnca. Dugotrajne. Neka su djeca zbog srčanih grešaka plava odmah nakon poroda. Kod jednih plava boja nastaje zbog povećanoga tjelesnog mirovanja. difterija. koja se nalazi u crvenom krvnom zrncu i naziva se hemoglobin. ili kroz ne­ prirodne otvore u srcu dolazi do jakog miješanja venozne i arterijske krvi. šarlaha. javljaju se sitne pjege (purpura). kada se organizam naglo razvija. Do plave boje kože dovest će i sve one promjene u dišnim putovima koje sprečavaju normalan prolaz zraka u pluća (plavičasta boja kod te­ žih upala pluća jer su jednim dijelom ispunjena upalnom tekućinom). Plava boja javlja se kod onih bolesti koje dovode do sužavanja dišnih ci­ jevi (otok glasnica. takva su krvarenja kod trbušnog tifusa. tu- . javlja se plava boja kože.Mrlje mogu nastati i zbog krvarenja u koži. bronhijalna astma. Svijetla boja krvi potječe od kisika koji je u njoj sadržan. Neke srčane greške mogu se izliječiti operativnim putem. boja se mrlje ne mijenja kao onda kada je posljedica proširenja krvnih žilica. naročito prilikom pojačanoga tjelesnog napora. pluća i otrovanja. Plava boja može zahvatiti čitavu površinu kože. najčešći je uz­ rok upala srca. ospica. naročito u žena za vrijeme menstruacije. zbog aler­ gije. Plava boja kože potječe od plave boje krvi. po­ staje tamnija.

Nitrita ima i u nečis­ tim bunarskim vodama gdje trune organska materija. tada se jedino može vidjeti na sluznicama. Srčane se greške operiraju. Poznata su smrtonosna otrovanja dojenčadi ako su omatana pelenama koje su imale bolničke žigove na­ močene u anilin (koji je ušao u tijelo preko kože). Od lijekova daje se mnogo C-vitamina i posebna boja. i nastaje zbog nakupljanja tekućine u najpovršinskijem sloju . Na tamnoj koži cijanoza se teško uoči. koprivnjača. srčane slabosti liječe se lijekovima za srce. Izrazito je plava boja lica prilikom epileptičkoga napada (padavice). kao što su prsti na rukama. uši. U rijetkim slučajevima postoji i nasljedni poremećaj u krvnom pig­ mentu. može biti različitoga oblika i veličine. Liječenje plave boje kože zbog »otrovanja u krvi« vrlo je uspješno. dojenče ubrzo poplavi. Neki otrovi djeluju na hemoglobin u crvenim krvnim zrncima tako što ga onesposobljavaju za prijenos kisika (pretvaranjem dvovaljanoga željeza u hemoglobinu u trovaljano. direktno u krv. metilensko modrilo. Plava boja kože može nastati zbog otrovanja. Ako pije takvu bu­ narsku vodu. davljenja). Posebnim aparatima točno se ustanovljava količina promijenjenoga he­ moglobina. na istaknutim i izloženim dijelovima tijela. anilin. nos. Plikovi na koži Plik (urtika). ali ne na­ ročito jako izraženi: glavobolja. Mogu se javiti i još neki znaci. pločasto je uzdignuće koje je obično ruži­ časte boje. redovito praćena svrbežom kože. Čest uzrok plave boje kože jesu povrede dišnih putova i strana tijela u dišnim putovima (prilikom utapljanja. Od kemijskih spojeva koji dovode do takvih promjena najpoznatiji su nitriti (umjetna sol). Zato liječnik stupanj cijanoze određuje prema izgledu sluznice usne šup­ ljine. za jake hladnoće. Na pojavu plave boje znatno utječe pigmentacija kože. Koža postaje sivoplave boje. zatim lijekovi sulfanamidi. tzv. tj. nitroglicerin.mori). pa takva djeca obično imaju plavkastu boju. tamo gdje je cirkulacija krvi znatno usporena. Ta se pojava naziva methemoglobinemija. Plik je uglavnom kratkotrajna prolazna pojava. vješanja. do 10 cm u promjeru. Liječenje ovisi o uzroku. tablete protiv bolova koje sadrže fenacetin. otežano disanje. naročito u proljeće kada je količina C-vitamina u tijelu znatno smanjena. Plava boja može nastati na pojedinim ograničenim dijelovima kože. upalne bolesti liječe se antibioticima i sulfanamidima. To se može vidjeti zimi. već u toku davanja lijeka dolazi do vidnoga poboljšanja. oksidirano željezo). vodikov peroksid.

Ako je zahvaćena veća površina tijela i postoji opći poremećaj . nesnosan svrbež.kože. Veće nakupljanje tekućine stvara jak otok i pritisak pa se krvne ži­ le stisnu do te mjere da površina plika postaje potpuno blijeda. u rjeđim slučajevima pojavljuju se i mjehuri. valja isprazniti probavni sustav sredstvom za čišćenje. izaziva pli­ kove s općim lošim osjećajem. oblozi mentol alkohola. u težim sluča­ jevima daju se i hormonski preparati. a ne zna se uzrok. deterdženti. trljanje. tada će organizam na tu tvar postepeno postati neosjetljiv. antihistaminom (Dimidrilcalcium). rakovi. Avil). insekti. pa će promjene na njoj nastati tek onda kada je izložena sunčanim zrakama (fotosenzibilne tvari). hormon nadbubrežne žlijezde. hitna intervencija potrebna je naročito ako su urtike praćene smetnjama disanja. Najčešći uzrok urtike je hrana: jagode. po­ vraćanje . Phenergan). tj. sirevi. mogu se primijeniti i antihistaminične masti ili kortikosteroidi). takav postu­ pak naziva se desenzibilizacija. na manjim površinama.potrebna je liječnička pomoć. Plikove mogu izazvati jake hladnoće i topline. Lokalno mazanje nije djelotvorno i uglavnom služi da bi se smirio svrbež (trljanje octom. ima lijekova koji po­ mažu u vrlo kratkom vremenu. Ako se plikovi javljaju često. kalcij daje često u kombinaciji sa tzv. razrjedivači. zatim lijekovi: sredstva pro­ tiv bolova. postoje brojni drugi antihistaminici (Synopen. Soventol. antihistaminskim mastima (Synopen. guljenjem. bakterije. trganjem. ubod većih insekata.povišena temperatura. Ima mnogo kemijskih spojeva koji mogu izazvati plikove u direktnom dodiru s kožom i koji se upotreblja­ vaju u kućanstvu ili na radnom mjestu: sapuni. zbog nekih kemijskih tvari koža po­ staje osjetljiva na sunce. osa ili pčela. Plik je posljedica preosjetljivosti na neke tvari koje u kožu dolaze putem krvi ili izvana. plastične mase. kortikosteroidi (Ultracorten. Antistin. Dexamethason). tzv. kada postoje smetnje gušenja. u posebnim zdrav­ stvenim ustanovama ustanovit će se tvar na koju je organizam osjetljiv. Urbason. školjke. zatim fizički napor. Liječnik daje lijekove direktno u krvnu žilu. Valja se hraniti dijetalno i ne treba jesti prvi dan. gljivice. plikove može izazvati mehanički nadražaj: pritisak. sulfanamidi. Rana (grizlica) na koži Pod ranom (vulnus) liječnik obično razumijeva ozljedu kože koja je nastala djelovanjem mehaničke sile: rezanjem. daje se i adre­ nalin. rendgenske zrake. Pojedinačne urtike mogu se mazati tzv. mineralna ulja. stru- . proljev. direktnim dodirom s kožom. antibiotici.

Da bi se spriječio dekubitus. koji su nastali zbog bolesti. a ko­ ji put i čirom. Rane su posljedica dugotraj­ noga pritiska kreveta na meka tkiva. Najčešće je zahvaćena sa­ mo koža. Ne valja sjediti u stolici. a prije svega nedovoljna njega. zbog toga se i preporučuje povremeno stiskanje mišića potkoljenice ili lagane šetnje. Prosječno vrijeme liječenja traje 3 mjeseca. koje nastaju pore­ mećenom cirkulacijom krvi zbog nagloga razvitka ateroskleroze na krvnim žilama. to su spolne bolesti koje se prenose isključivo spol­ nim putem. slabokrvnost. Takve rane nastaju u onih bolesnika koji su prisiljeni duže vrijeme ležati u krevetu. koja ponekad još više po­ goršava cirkulaciju krvi u venama potkoljenice. nazivaju i ona oštećenja koja su nastala zbog bolesti. nakon spolnoga općenja. De­ fekte kože i sluznica. što u znatnoj mjeri oslabljuje cirku­ laciju krvi na tom mjestu (dekubitus). najpoznatiji oblici nazvani su meki i tvrdi čir. Meki čir (meki čankir) javlja se najprije kao bolni čvorić jedan do dva dana poslije zaraze. Lije­ čenje kod kuće zahtijeva podizanje noge 15 do 20 cm. takvo je liječenje skupo i dugotrajno. Pritisak na kožu ne djeluje samo izvana nego i iznutra. mogu zahvatiti i veći dio potkoljenice. No.ganjem. koštana izbočenja na skočnom zglobu. Ljudi pod pojmom rane razumijevaju sva oštećenja. manjak vitamina. Tako se ranom ili ranicom. Rane se javljaju i na spolnim organima. primjenjuju se i kirurški postupci. Najčešći su uzroci rana na koži poremećaji cirkulacije krvi u koži. U zapušte­ nim slučajevima može biti umrtvljena (nekrotizirana) i sama kost. Kada jedan dio kože ne dobiva dovoljno krvi. Takva se rana naziva varikozni ulkus i u većini je slučajeva praćena pro­ širenim venama. Šećerna bolest izaziva rane na nožnim prstima. Bolesna oštećenja kože najčešća su na donjoj trećini potkoljenice. bolesnika valja često okretati i masirati razrijeđenim alkoholom ona mjesta koja su najviše izložena pritisku: petu. Tak­ vim oštećenjima pogoduje loša ishrana. Na čvoriću se ubrzo . leđa. Ako noga miruje u povi­ šenom položaju. gdje se nalazi ispod same kože. no rana ide u dubinu zahvaćajući potkožno tkivo. rana može zacijeliti bez posebnoga liječenja. Mišići lista djeluju poput pumpe. tj. a popuštanje napetosti mišića potkoljenice u tom položaju još vi­ še otežava cirkulaciju krvi kroz vene. križa. Rane sporo zarašćuju tvrdom brazgotinom. Velik broj slučajeva može se izliječiti pri­ mjenom kompresivnoga zavoja. liječnik naziva grizlica ili ulkus. Rana će se prije svega stvoriti na onom mjestu gdje kost strši. Rane su obično okrugloga ili ovalnog oblika i veličine kovanoga novca do dlana šake. on propada i na tome mjestu stvara se rana (ulkus). sve defekte koje bez obzira na koji su način nastali.

I virusi izazivaju na spolnim organima sitne. veličine nokta. Suha koža Suhoća ili vlažnost kože ovisi o radu žlijezda znojnica. Suhoća kože ovisi i o ukupnoj količini vode u tijelu. Često se razvije i dubok čir sa slaninastim dnom i tvrdim rubom. rane na vratu (skrofuloza) nastaju prodorom tuberkuloznoga procesa s limfnih čvorova vrata. Veći gu­ bitak vode dovodi do potpunoga prestanka rada žlijezda znojnica. smanjuje se i količina vode koju luče žlijezde znojnice. neravnih rubova i bolan na pritisak. pucanjem mjehurića nastaje meki čir plitkoga dna. Takva stanja nastaju kod onih bolesti koje su praćene ja­ kim proljevima i povraćanjem. svaki čvorić koji lako prokrvari. nastaju sitne crvene ranice koje svrbe i peku. Koža postaje suha. Rane na koži može izazvati i bacil tuberkuloze. Zbog toga svaka ranica koja traje duže vrijeme i postepeno se širi postaje sumnjiva pa je liječnički pregled oba­ vezan. Uzročnik je bakterija streptokok. ili čak pre­ staju radom na vrlo niskim temperaturama. ulkus durum) prvi je znak sifilisa. čela i nosa.stvori gnojni mjehurić. I uzročnici gnojenja dovode do rana na koži. zbog toga starci imaju suhu kožu koja se često ljušti. Smanjen je i rad žlijezda znojnica u starijih ljudi. često se javljaju u dje­ ce. . Rak kože u početku može izgledati kao bezazlena ranica. Već prvi ili drugi dan nasta­ je površinska ranica. ali i na drugim dijelovima kože. naročito na potkoljenici. najčešće se javlja na koži uha. kao pjega ili Čvorić. tri tjedna poslije zaraze. ako se količina smanji. Potpuno i sigurno izlječenje sifilisa moguće je samo ako liječenje započne u prvom stadiju bolesti. Ako se pravovremeno otkrije. rak kože može se lako izliječiti zračenjem ili kirurškim putem. alergična oboljenja kože. Time je za­ vršen prvi stadij bolesti. Bez liječenja bolest se sve više razvija. kada puknu. Počinje naglo. javlja se na spolnim organima muškarca i žene. bolest se često ponavlja. sumnjiva je i svaka izraslina. Koža je suša zimi nego ljeti zato što zimi žlijezde znojnice rade smanjeno. dok postoji čir. površinske rane (her­ pes). Neke kožne bolesti karakteristične su po suhoj koži: riblja koža (ihtioza). psorijaza. Nakon tridesetak dana nestaje bez liječenja. Rane nastaju pošto puknu gnojni mjehurići (ektima). Nakon početnoga svrbeža jave se sitni mjehurići veličine glavice gumbašnice. Tvrdi čir (čankir.

oteklo lice. takve tablete daju se bolesnicima koji boluju od srčanih bolesti. a time i do pojačanoga gu­ bitka tjelesne tekućine. bolesnici mogu dnevno izmokriti više od 10 litara tekućine. tj. Suha koža nastaje i uzimanjem lijekova koji dovode do pojačanoga lučenja mokraće. ciroze jetre.Suha koža prati skorbut. preparati beladone). bolest koja nastaje zbog manjka C vita­ mina. Suha koža javlja se i kod šećerne bolesti jer bolesnici gube mnogo tekućine mokrenjem. Neki lijekovi izazivaju suhu kožu jer se blokira rad žlijezda znojnica (atropin. . od visokoga tlaka. bolesnicima kojima se nakuplja tekućina u trbušnoj šupljini (ascites). Bolest zbog poremećenoga rada žlijezda u mozgu naziva se diabetes insipidus. Smanjena funkcija žlijezde štitnjače (miksedem) odraslih osoba praćena je suhom kožom uz ostale znakove bolesti: osjećaj hladnoće.

Najčešći su uzrok krvarenja ozlje­ de: posjekotine. Brz i obilan gubitak krvi od jed­ ne trećine ukupne količine (oko 1. neznatna krvarenja zaustavit će se sama od sebe kada se na ranu stavi sterilna gaza.KRVARENJA Krv se nalazi unutar zatvorenoga sustava krvnih žila. npr. Nije bi­ tan uzrok krvarenja. venozno i kapilarno krva­ renje nije toliko značajna s obzirom na to što su prilikom povreda uvijek povrijeđene sve tri vrste krvnih žila. krvarenja iz pluća kod tuberkuloze. vanjsko ili unutarnje. To je naroči­ to često kod rana na trbušnoj i prsnoj stijenci. Prilikom jačih krvarenja mora se primijeniti jed­ na od metoda zaustavljanja krvarenja. nego je bitna ukupna količina izgubljene krvi i vri­ jeme unutar kojega je ta krv izgubljena. Krvarenja nastaju povredom svih triju vrsta krvnih žila: arterija.5 do 2 litre krvi) može izazvati smrt za nekoliko minuta. Krv može istjecati samo na mjes­ tu gdje je oštećena stijenka krvne žile. Krvarenje može biti uzrokovano i oštećenjem stijenke krvne žile zbog bolesti. Svaki nagao i veći gubitak krvi neposredno ugrožava život. . Važnije je uočiti da li je krvarenje jako ili slabije. a krv vidljivo is­ tječe iz rane. krvarenja zbog čira na želucu. razderotine. Svaki izlazak krvi izvan krvnih žila naziva se krvarenjem. a izbor ovisi o jačini krvarenja. raka. ve­ na i kapilara. ubodne i druge rane. Podjela krvarenja na arterijsko. Malena. Da bi se zaustavilo vanjsko krvarenje. upotrebljavaju se različite metode. jer je spontano zaustavljanje ne­ moguće i unesrećeni će stradati zbog gubitka krvi. a da istovremeno u tjelesnu šupljinu istječe velika količina krvi. Vanjsko krvarenje Vanjsko krvarenje nastaje uglavnom ranjavanjem. Ne smije se zaboraviti da rana može izvana vrlo malo krvariti. Brzo se i lagano primjećuje čak i kad je prekriveno odje­ ćom.

Na ranu se stavlja sterilna gaza ili jastučić prvog zavoja. Zaustavljanje krvarenja na nadlaktici Mjesta na kojima se pritiskom prstiju za­ ustavlja krvarenje 2. vrata ili udova. postavlja se smotuljak na već postavljeni i oprezno se ponovo stegne. između rane i srca. Arterija se pritišće uz kost. i tada se povojem čvrsto premota. To je moguće samo na mjestima gdje se arterija nalazi dosta pri površini i priliježe uz kost. a na njih smotak tkanine. a to kontroliramo pipanjem pulsa.U prvoj pomoći primjenjuju se slijedeći postupci zaustavljanja krva­ renja: 1. Ako postavljeni zavoj ponovo pro­ krvari. a metodu uvježbati. Prstom se pritisne glavna arterija koja dovodi krv u ozli­ jeđeno područje. Kompresivnim zavojem ne smije se prekinuti krvotok na ruci ili no­ zi. namotan povoj i slično. Smotuljak utisne gazu u ranu toliko da krvarenje presta­ ne. . Ta mjesta valja poznavati. Zaustavljanje pritiskom prsta jednostavan je način da se brzo i bez pomagala zaustavi svako jače krvarenje na bilo kojem mjestu glave. Pritisni ili kompresivni zavoj primjenjuje se uspješno na bilo ko­ jem dijelu tijela.

ne smiju se istovremeno pritiskati obje vratne arterije Zaustavljanje krvarenja na podlak­ tici Zaustavljanje krvarenja na nozi Zaustavljanje krvarenja kompresivnim zavojem. I. faza . Zaustavljanje krvarenja na glavi. II. smrskan ili visi na koži. kravatom. rupčićem. Podvezivanje udova provodi se samo ako je dio ruke ili noge ot­ rgnut.3. Nekoliko centimetara iznad rane podveže se trouglom maramom. i III.

Znakovi koji prate iskrvarenje uvijek su isti. iskašljavanjem kod bolesti i ozlje­ da pluća. mučnina i strah od smrti pokazuju da je stupanj iskrvare­ nja teži. Težina stanja ne ovisi samo o količini izgubljene krvi nego i o ot­ pornosti organizma. . ili stolicom kod bolesti i povreda želuca i crijeva. Iskrvarenje nastaje ako unesrećeni ili oboljeli izgubi više od jedne litre krvi. Mjesto krvarenja nije vidljivo i teško se primjećuje. nego tek kada zbog obilnoga gu­ bitka krvi nastaje opći poremećaj zdravlja. Na ve­ ći gubitak krvi naročito su osjetljiva djeca i starci. šup­ lje organe i mišiće. faza Unutarnja krvarenja Unutarnje krvarenje nastaje istjecanjem krvi u tjelesne šupljine. Iskrvarenje je stanje koje nastaje velikim gubitkom krvi. I. II. To omoguću­ je da se krvarenje prije otkrije i upućuje na mjesto gdje se pojavilo (vidi: Ispljuvak i stolica). bez obzira na uzrok i vrstu krvarenja. i III. jaka žed. vrtoglavicu i šum u ušima. kao i o vremenu unutar kojega je krv istekla. pa se na krvarenje ne posumnja dovoljno rano. No krv često ne dospijeva izvan organizma.Zaustavljanje krvarenja podvezivanjem. npr. Pospanost. iskrvarenje. Znakovi iskrvarenja: Iskrvareni osjeća opću slabost. Katkada krv dospije izvan tijela.

Nakon toga što pritisak traje 10 do 15 minuta. povremeno prekidano dubokim udahom (hvatanje zraka). krvarenje obično prestaje. postupak je slijedeći: Bolesnika valja staviti u sjedeći položaj s pidignutom i lagano zaba­ čenom glavom. noge iskrvarenoga mogu se podići pod kutem od 10 do 15 stupnjeva. teško se pipa i broji.transfuzijom. u unutrašnjost organizma gdje je najpotrebnija. ubrzano. mogu se podići uvis i ruke. Podizanje ruku i nogu postiže se isti učinak kao i davanjem boce krvi. Disanje je površno. Bez obzira na uzrok. Ako je krvarenje obostrano. Ako je gubitak krvi veći. Utopljava se pokrivanjem dekama. Život iskrvarenih spašava se i liječi jedino nadoknadom izgubljene krvi . a prili­ kom osobito teškoga gubitka i u ležećem. Položaj osobe koja je izgubila mnogo krvi Iskrvarena osoba uvijek se stavlja u ležeći položaj. Koža je hladna i orošena znojem. Disati valja na usta. ruku i nogu. Prilikom težega gubitka krvi dolazi do nesvjestice. Iskrvarenoga valja utopliti. Puls je ubrzan razmjerno stupnju iskrvarenja. Takav postupak naziva se autotransfuzija.Na iskrvarenom se vidi blijeda boja kože i vidljivih sluznica. najprije u stojećem i sjedećem položaju. Zbog toga je hitan prijevoz u bolnicu najvažnija mjera prve pomoći. Da bi se mozak i srce što bolje opskrbili »ostatkom krvi«. . Krvarenje se zaustavlja pritiskom prsta na mekani dio nosnice iz koje krvari. Gubi­ tak krvi najčešće nije velik. pritisak je obostran. Nos se ne smije brisati i čistiti nekoliko sati poslije zaustavljenoga krva­ renja. ali na tijelo ne treba stavljati termofore ili ugrijane crijepove. Krvarenje iz nosa može biti posljedica bolesti ili ozljede nosa. jer se krv skreće iz perifernih dijelova tijela. Autotransfuzija se smije izvesti samo ako je krvarenje zaustavljeno.

Krvarenje u že­ lucu i crijevima prije se otkriva jer se krv odstranjuje stolicom i povraća­ njem (vidi: Crna stolica. Žeđ se utažuje vlaženjem usta mokrom tkaninom. Krvarenje u trbuhu nastaje zbog tupih ozljeda. zbog nastaloga pritiska ovoj­ nica može prsnuti te nastaje snažno. Povraćanje krvi. Bolesnik se stavi u sjedeći položaj (vidi: Krvavi ispljuvak).U rijetkim slučajevima krvari se iz dubljih dijelova nosa. bez obzira sumnja li se na krvarenje. zatim na smotuljak stavi pluteni čep koji bolesnik mo­ ra čvrsto zagristi. tipičan je znak bolesti koja nastaje zbog defi­ cita vitamina i naziva se skorbut. Krvarenje iz zuba najčešće je poslije vađenja zuba. dana pa i tjedna. . Povraća­ nje crnog sadržaja koji liči na talog od crne kave). Krvarenje iz pluća posljedica je bolesti ili ozljede. Tada se krvarenje ne može zaustaviti pritiskom izvana. rjeđe jetre. Kad se sumnja na krvarenje u trbuhu. već se valja javiti u zubnu ambulantu. ozlijeđeni ne smije ništa ni jesti ni piti. noge mu se skvrče k tijelu (da trbušna stijenka olabavi). Kako se ni­ kada ne zna jesu li oštećena crijeva ili želudac. izaziva sum­ nju na manjak vitamina C. a ovojnica slezene postupno se sve više napi­ nje. a krv preko ždrijela ulazi u usnu šupljinu. ne treba poduzimati nikakve postupke. često smrtonosno krvarenje. bez nekoga očitog uzroka. Ispod brade stavi se 3 do 4 rupčića. Kada je oštećeno tkivo slezene. Krvarenje iz zubnog mesa. iznad crijeva. Takva krvarenja najčešće su uzrokovana tupim udarcem u trbuh ili donji dio prsnoga koša. unesrećeni se polegne na le­ đa. najčešće potječe od povrijeđene slezene i jetre. preko kojih će bo­ lesnik sam pridržavati čeljust i pomagati pritisak ugriza. ranjavanja ili bolesti i može biti veoma teško. Ako je krvarenje slabo. s brzim i velikim gubitkom krvi. krv se može nakupiti u manjim ko­ ličinama u samom organu. nekih bolesti krvi itd. Nakon nekoliko sati. Ako je krvarenje jako. u šupljinu izvađenoga zuba stavi se čvrst smotuljak mekane tkanine (sterilne gaze. Zato se tupe ozljede trbuha smatraju podmuklim ozljedama koje obavezno zahti­ jevaju liječnički pregled. komadić tkanine izglačan vrućim glačalom). Takva krvarenja može zaustaviti samo liječnik. Krv koja se sakuplja u slobodnoj trbušnoj šupljini. Krvarenje iz zubnog mesa može biti popratna pojava upala. Svježa krv u stolici.

koje su normalne vrijednosti. koji slove kao pravi stručnjaci u interpretaciji vri­ jednosti izraženih u postocima. da se pretragom krvi mogu ustanoviti gotovo sve bolesti itd. moja krv«). jedinicama. drugi su se u krvi prali i kupali. U nastojanju da se djeluje na količinu i sastav krvi. Ispuštanje »nečis­ te krvi« pomoću kupica ili pijavica održalo se u narodnoj medicini do današnjeg dana. nečiste krvi. oni su uglavnom. potpuna nepoznanica. ne rijetko i od znana­ ca. Njihov odlazak u laboratorij radi vađenja i pregleda krvi. nosiocem nasljednih osobina (»Moja djeca. To je potpuno shvatljivo ako uzmemo u obzir činje­ nicu da krv u svom optoku dolazi u dodir sa svim dijelovima tijela. zado­ voljavaju se zaključkom i tumačenjem svoga liječnika. osim straha od uboda.: da je menstrualna krv otrovna. ili su je žrtvovali svojim bogovima. Zbog takvoga shvaćanja liječnici su stoljećima puštanje krvi smatrali najvažnijom metodom liječenja. bez komentara. Neke bolesti mogu se isključivo dokazati sa­ mo pretragom krvi. milijuni ljudi vjeruju da su bolesti posljedica pokvarene. Manjina pokuša­ va sama saznati »pravu istinu« čitajući razne medicinske leksikone. i ono najbitnije: što se može zaključiti ako postoji odstupanje od normalnih vrijednosti? Podaci koji se dobiju pregledom krvi za većinu pacijenata su »tabu­ la rasa«. bolešću i smrću. Neki su je pili. Za liječnika je pregled krvi važno pomoćno sredstvo prilikom po­ stavljanja dijagnoze bolesti. medicinskih laika. Još i danas postoje brojne zablude. npr. Još od davnih vremena ljudi povezuju krv sa zdravljem. da se krv čisti preko gnojnih čireva. koja vrsta pretrage se traži. miligramima itd. historija medici­ ne puna je primjera upotrebe ljudske i životinjske krvi u svrhu liječenja. izaziva znatiželju te pacijenti redovito nastoje što prije dobiti odgovor na pitanja koja ih muče: zbog čega su upućeni na pretra­ gu krvi. Krv su smatrali sjedištem duše. udž­ benike ili pak traži objašnjenja od drugih liječnika.KRVNA SLIKA Krvna slika je medicinski pojam s kojim se svakodnevno susreću brojni pacijenti. U mnogih naroda. To je neophodno jer krv omogućuje život stanicama tijela donoseći im kisik iz .

Prema internacionalnoj sta­ tistici.pluća te hranu iz crijeva a obratnim putem odstranjuje iz tijela otpadne tvari koje stanice izlučuju u krv. te aktivnost veći­ ne tih supstancija danas se može odrediti laboratorijskim pretragama. . Da bi udovoljila svim tim funkcijama. Svojim glavnim sastojkom hemoglobinom. E r i t r o c i t i : Osnovna uloga crvenih krvnih zrnaca je izmjena pli­ nova u organizmu. obično kod anemije uzrokovane manjkom željeza.promjer eritrocita je veći od normale. Eritrociti su okrugle pločice promjera svega 7 tisućinki milimetara. Bezna­ čajne varijacije u njihovu broju postoje u toku dana i noći. U vezi s brojem i oblikom crvenih krvnih zrnaca često se susreću sli­ jedeći medicinski pojmovi: . To je i određivanje broja i oblika crvenih krvnih zrnaca te količina hemoglobina. kreatin. kod poseb­ noga oblika slabokrvnosti nazvane perniciozna anemija. jer njihov broj (uvijek mora biti toliko da osigurava dovoljno dopremu kisika stanicama tijela). hormoni.200. Donja granica za muškarce je 4. Slani okus krvi potječe od otopljene kuhinjske soli. . sastav. bjelančevine. encimi. žučne boje itd.makrocitoza . Crvena krvna slika Određivanje »crvene krvne slike« jedna je od najčešćih pretraga krvi. Prosječno žive oko 100 dana. aminokiseline. zatim razni otpadni produkti mijene tvari.500. Crvena krvna slika naziva se zbog toga što se tom pretragom usta­ novljuju vrijednosti onih krvnih elemenata koji svojom crvenom bojom daju karakterističnu boju krvi. šećer vitamini. eritrocit u plućima veže kisik koji donosi tkivima: u obratnom smjeru prenosi ug­ ljični dioksid koji se izdiše plućima.000. Eritrociti su najbrojnije krvne stanice. U sredini su udubljeni te u prosjeku izgledaju poput piškota. krv je neobično složeno sas­ tavljena.prosječan promjer eritrocita je smanjen. Količinu. za žene 4. Sastoji se od krutoga i tekućeg dijela. Tekući dio krvi naziva se krvna plazma i čini nešto malo više od polovine volumena krvi.mikrocitoza . mokraćevina. U njoj su otopljene razne tvari: minerali.000. njihov broj u 1 kubičnom milimetru (ccm) iznosi između 4 i 5 mi­ lijuna. kao masne kiseline. Normalno postoji ravnoteža između onih koji se ras­ padaju i onih koji se stvaraju. amonijak. U krvi se nalaze i zaštitne tvari (antitijela) protiv raznih bolesti.

hipokromija .pojava retikulocita u krvi. Simptomi koji se javljaju ovise prvenstveno o jačini. klonulost. omaglica. eritrocit čini sposobnim za prijenos kisika. te mnogi dospiju u perifernu krv prije nego što sazru. H e m o g l o b i n . . pa je razumljivo da količina mora biti nadoknađena željezom u hrani. smetnje gutanja itd. ne­ svjestica. a ne o njenoj vrsti. jer dojenče dolazi na svijet s rezervom željeza koju dobiva od majke. dojenja ili menstruacije. hemoglobin..anizocitoza . također sudjeluje u transportu ugljičnoga dioksida iz tkiva u pluća. gubi stolicom. sudjeluje u njihovom poništava­ nju (neutralizaciji).eritrociti sadrže manje hemoglobina nego što je normalno. Normalne vrijednosti hemoglobina: 14 do 16 grama na 100 kubič­ nih centimetara krvi. javlja se kao normalna pojava nakon gubitka veće količine krvi. stupnju anemije. Krvna boja hemoglobina glavni je sastojak crve­ noga krvnog zrnca. koja je potrebna radi upijanja željeza u krv. Javlja se češće u žena za vrijeme trudnoće. U žena je potreba za željezom veća jer se menstruacijom povećava gubitak željeza iz organizma čak više od 2 mg dnevno. Hemoglobin (Hb) ima važnu ulogu u održavanju slabo lužnate reakcije krvi. .eritrociti su nejednake veličine i mogu se vidjeti kod raznih oblika slabokrvnosti.stanje kada pad broja eritrocita i smanjena količina he­ moglobina umanjuje sposobnost krvi da prenosi kisik. Osim u ne­ kih bolesti.6 mg dnevno). u manjim količinama (0. Bitni sastavni dio hemoglobina je željezo. Također je razumljiva povećana potreba organizma za željezom nakon većega gu­ bitka krvi (razna krvarenja). U tijelu ima ukupno oko 4 grama željeza. Javljaju se slijedeći znakovi: umor. . s još nekim ke­ mijskim spojevima koji se nalaze u krvi. gubitak apetita. Kada se u krvi pojave kiseli produkti mijene tvari.retikulocitoza . Željezo se neprekidno. a više od polovine nalazi se u hemoglobinu.anemija . Nedovoljna količina željeza najčešći je uzrok slabokrvnosti (anemi­ je). vrtoglavica. trnci. Dnevna potreba za željezom je različita. To su nezreli eritrociti i u krvi se pojave onda kada koštana srž stvara eritrocite velikom brzi­ nom. žmarci u prstima ruku i no­ gu. I u trudnoći postoji povećana potreba žene za željezom. mravinjanje. . Javlja se također u osoba koje imaju smanjenu količinu želučane kiseli­ ne.

Broj leukocita u perifernoj krvi normalno iznosi između 4 000 do 10 000 u 1 cmm. smetnje gutanja i promjena na noktima. zarazna žutica. Njihova zadaća je odbrana organizma od različitih vrsta mikroorganizma. oblici i vrste bijelih krvnih zrnca . U rijetkim slučajevima postoje i zdrave osobe koje imaju stalno smanjen broj leukocita. Smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca može izazvati izla­ ganje hladnoći. promjene.leukocita. Ako je indeks boje veći od 1. znači da se broj eritrocita smanjio više nego što se smanjila količina hemoglobina. Indeks boje može biti 1 i kod slabokrvnosti. Indeks b o j e . Leukopenija označava pad broja leukocita ispod 4 000 u 1 cmm. Leukociti se označa­ vaju velikim slovom L. udubljeni te često puni sitnih bjeličastih mrlja. Povećanje broja leukocita je nespecifična reakcija organizma i na­ staje kod najvećeg broja raznih bakterijskih infekcija.1). parazitnih i rijetkih infekcija. Njihovo smanjenje nastaje i djelovanjem štetnih . Najčešće je riječ o smanjenom broju tzv. Njihovo povećanje po­ pratna je pojava prilikom otrovanja. iznutrice. što znači da se istovremeno i jednakomjerno smanjuje broj crve­ nih krvnih zrnaca i količina hemoglobina. Koji put je potrebna transfuzija krvi. Određuje se pomoću posebnog aparata . žumanjak jajeta. povećan broj bijelih krvnih zrnaca ukazuje liječniku samo na či­ njenicu da se u organizmu zbivaju neke. Uglavnom su to anemije zbog pomanjkanja željeza. Povišenje broja leukocita iznad 10 000 naziva se leukocitoza. Ako je indeks boje manje od 1.hemoglobinometra. npr. riječ je o smanjenoj količini hemog­ lobina u krvi. najčešće upale. no javlja se i kod nekih gljivičnih. tumora i alergičnih reakcija. meso. tekućina te putem injekcija.9 . trbušni tifus. Bijela krvna slika Bijelom krvnom slikom određuju se broj. malarija. Mnogo željeza ima povrće. gripa.Osim općih znakova anemije. javlja se upala jezika. Željezo se može primati u obliku tableta. neutrofilnih leukocita. loša prehrana te neke zarazne bolesti. Normalna vrijednost indeksa boje je 1 (tolerantna vrijed­ nost od 0. Služi kao gruba orijentacija u odnosu količine hemoglobina u promatranom eritrocitu prema količini hemoglobina u normalnom eritrocitu. a smanjenje ispod 4 000 naziva se leukopenia. suhi. Leukociti se stvaraju u leđnoj moždini i lim­ fnim čvorovima.1. To su pokretne krvne stanice i njihov transport je uvijek usmjeren u područje prodora bakterija (upala). koji postaju krhki. Prema tome.

diferencijalnom krvnom slikom (DKS). Najčešći su uzrok povećanja njihova broja bakterijske infekcije. Broj bazofilnih leukocita je malen.70% Eozinofilni leukociti 1-4 % Bazofilni leukociti 0-1 % Monociti 4 do 8 % Limfociti 23 do 35% Neutrofilni leukociti uglavnom su povećani u apsolutnom a ne sa­ mo relativnom odnosu na druge vrste bijelih krvnih zrnaca. osim nekih bolesti kao što su npr. Povećanje broja neutrofilnih leukocita (neutrofilija) najčešće se kreće od 15 000 do 30 000. Najčešći uzrok porasta broja eozinofila su parazitarne infestacije i pasja glista. nekim lijekovima te radio­ aktivnim zračenjem. urtikarija itd. Tako će leukopenija nastati prilikom otrovanja živom. svinjska glista. S obzirom na to da u organizmu postoje brojne bakterije koje žive u ravnoteži s obrambenim snagama organizma. srčani infarkt. te se najčešće ne nalaze u diferencijalnoj krvnoj slici. Od 100 izbrojenih leukocita prosječni odnos je slijedeći: Neutrofilni leukociti 60 . rijetko do 100 000. bruceloza. tuberkuloza. u kojoj se leukociti stvaraju. Nji­ hov postotak u bijeloj krvnoj slici tada iznosi više od 4%. Kada u potpunosti prestane proizvodnja bijelih krvnih zrnaca zbog oštećenja koštane srži . Neutrofiliju mogu izazvati i neke zarazne bolesti npr. benzolom. Za liječnika nije značajan samo ukupan broj bijelih krvnih zrnaca. tr­ bušni tufus. Smanjenje broja neutrofilnih leukocita naziva se neutropenia. Bazofilija je vrlo rijetka pojava. Povećani broj neutrofilnih leukocita može se javiti prilikom težega mišićnog rada.nastaje stanje koje se naziva agranulocitoza.tvari na koštanu srž. Eozinofilija je stanje povećanoga broja eozinofilnih leukocita. tumori. bijela dječja glista itd. Može se javiti kod zaraznih bolesti (šarlah) i tumora. bronhalna astma. np. Blaži porast broja eozinofila uzrokuju i alergične bolesti. ci­ roza jetre. Neutrofilija će se također javiti prilikom raznih otrovanja. no u takvim slučajevima njihov se broj vraća na normalu za otprilike 1 sat. Taj odnos određuje se tzv. Smanjenje broja eozinofilnih leukocita naziva se eozinopenija (kod većine akutnih bakterijskih infekcija). često je važniji nalaz broja i međusobnoga odnosa između pojedinih vrsta bijelih krvnih zrnaca. naročito onih koja dovode do razaranja tkiva u organizmu. U normalnoj krvi postoji 5 vrsta bijelih krvnih zrnaca. Smatra se da ti leu- . prestanak stvaranja bijelih krvnih tjelešaca dovodi do njihova razmnožavanja i do različitih infekci­ ja koje su upravo karakteristične za takvo stanje.

Tumori izazivaju . reumatoidnoga artritisa. Apsolutno povećanje limfocita mnogo je rjeđa pojava koja se normalno može javiti u dječje doba. odgovorni su za stvaranje specifičnih obrambenih tjelešaca tzv. Kod nekih bolesti dolazi do izvjesnih promje­ na u crvenim krvnim zrncima i krvnoj plazmi. talože se postepeno na dno posude. anti­ tijela. Smatra se da kod nekih bolesti u krvi nastaju specifične bjelančevine ko­ je su glavni uzrok ubrzanja. pretežno neutrofila. Normalna je sedimentacija eritrocita manja od 15 mm za 1 sat. Liječnici su to davno uočili. zbog toga je taloženje eritrocita ubrza­ no. Normalna je po­ java ubrzana sedimentacria za vrijeme trudnoće. Limfociti su najznačajnije stanice imunološkoga obrambenog susta­ va. javlja se kod nekih bolesti kao što su bakterijska upala srčanih zalistaka. menstruacije te u stari­ jih osoba. zarazna žutica. ako je spriječeno zgrušavanje krvi. u našoj je zemlji uobičajena metoda po Westergrenu. npr. Krv se usiše u speci­ jalnu baždarenu epruvetu i taloženje eritrocita očitava se nakon prvoga i drugoga sata.kociti luče heparin. najčešće je 3 do 5 mili­ metara nakon prvoga sata 7 do 15 mm nakon drugoga. malarija itd. Sedimentacija Crvena krvna zrnca. zbog kojih se ta zrnca skupljaju u manje ili veće grupe. Naročito se javljaju kod onih bolesti kada dolazi do raspadanja tkiva i prodora raspadnutih tvari u krv. Postoje i dvije virusne infekcije koje karakterizira povećan broj limfocita. Limfociti su zapravo skupina različitih stanica koje se međusobno razlikuju ne samo po funkciji nego i dužini života. Od bolesti najčešće se javlja kod ve­ likog kašlja (pertusis) i još nekih bolesti izazvanih bacilima. supstanciju koja sprečava grušanje krvi. Povećan broj monocita naziva se monocitoza. Ubrzana sedimentacija nastaje kod većine akut­ nih i kroničnih zaraznih bolesti i mnogih otrovanja. Limfocitoza najčešće označava samo relativno povećanje broja limfocita u odnosu prema drugim vrstama bijelih krvnih zrnaca. to su infektivna limfocitoza i infektivna mononukleoza. ali kao dijagnostičku metodu primijenili su prvi put tek početkom ovog stoljeća. tuberkuloze. reumatske groznice itd. Njihov broj je umjereno povećan kod nekih rijetkih bolesti. prili­ kom akutnoga srčanog infarkta. Postoji više metoda za određivanje brzine sedimentacije (SE). uz dodatak supstancije koja sprečava zgrušavanje krvi. ne­ ki oblici tuberkuloze. Za određivanje brzine sedimentacije vadi se 2 ccm krvi iz vene. Pravi uzrok ubrzane sedimentacije još nije u potpunosti razjašnjen.

Često se javlja u osoba koji­ ma je izvađena slezena te nakon obilnijega gubitka krvi. brojni se trombociti slijepe i kao čep zatvore pukotinu na krvnoj ži­ li. ili krvne pločice. šećerna bolest. Trombociti su najmanje krvne stanice. Trombociti Trombociti. Prema tome. Izrazitiji pad trombocita može biti posljedica alergije. Ubrzana sedimentacija ukazuje liječniku samo na činjenicu da se u organizmu zbivaju nenor­ malne promjene. Javlja se u toku bolesti kao što su uremija. Do krvarenja uglavnom dolazi ako broj trombocita padne ispod 70 000. Određivanjem brzine sedimentacije ne može se postaviti dijagnoza bolesti. Povećan broj trombocita(trombocitoza) viđa se kao prolazna poja­ va kod nekih zaraznih i nezaraznih bolesti. Sedimentacija eritrocita je nespecifična reakcija organizma i javlja se ubrzana kod velikog broja zaraznih bolesti. idiopatska trombocitopenija. dok njeno ubrzanje znači napredovanje bolesti ili komplikacije. na skrivenu bolest dok ostali simptomi još ne postoje. Smanjenje brzine sedimentacije u mnogih bolesti znak je smirivanja bolesnoga procesa. naročito na neke lijekove. Po­ stoji i tzv. familijarne trombocitopenije. postoje i nasljedne. Liječnik će tada drugim dijagnostičkim postupcima tragati za mjestom i uzrokom bolesti. Praćenje brzine sedimentacije u toku bolesti ima važno prognostič­ ko značenje. kao prvi znak. . Ubrzana sedimentacija može ukazati. no ne postoji stalan i od­ ređen odnos između broja trombocita i sklonosti krvarenju.ubrzanu sedimentaciju jedino onda ako su skloni raspadanju ili ako iza­ zivaju upalnu reakciju u okolini. imaju važnu ulogu u procesu grušanja krvi i zaustavljanju krvarenja nastalih manjim oštećenjem stijenke krvne žile. bolest nepoznatoga uzroka. Njihov broj iznosi između 150 000 do 400 000 u kubičnom milimetru krvi. kao što se ne može postaviti dijagnoza bolesti određiva­ njem visine tjelesne temperature ili određivanjem broja bijelih krvnih zr­ naca. Do smanjenja broja trombocita (trombocitopenija) dolazi u prvom i drugom danu menstruacije. određivanje brzine se­ dimentacije samo je pomoćna dijagnostička metoda. za vrijeme trudnoće i u početku infekcija. slično. pra­ ćena krvarenjima u kožu i druga tkiva.

a ubrzo i u manjim krvnim žilama koje nastaju grananjem. Krvni tlak nastaje radom srca. u njih će doći manja količina krvi i krvni će tlak u njima biti manji. Svako ubacivanje nove krvi izaziva porast tlaka najprije u glavnoj arteriji (aorti). Da bi se spriječile suviše velike oscilacije krvnoga tlaka.KRVNI TLAK I PROMJENE Krvne žile čine zatvoren sustav cijevi kojima krv iz srca odlazi u tkiva i ponovno se vraća u srce. Taj dijastolički krvni tlak mnogi ljudi. Za vrijeme opuštanja. Srce je po funkciji »pumpa«. Kolanje krvi (cirkulacija) osnovni je uvijet po­ stojanja života i zdravlja. steže i opušta. sistole. naziva minimalni ili dijastolički krvni tlak. mirovanja (dijastole). zbog neznanja i nerazumijevanja. 60 do 80 pu­ ta u jednoj minuti. koja mora izvršiti bitne zadatke: dovod kisika i hrane stanicama tijela te od­ stranjenje otpadnih materija koje nastaju mijenom tvari (metaboliz­ mom). Dva su bitna uvjeta o kojima ovisi njegova vrijednost: količina krvi koju srce ubaci u krvotok u jedinici vremena i otpor koji postoji u krvožilnom sustavu. nazivaju srčanim tla­ kom. Srce je šuplji mišićni organ koji se u određenom ritmu. Tlak krvi koji nastaje za vrijeme stezanja srca. ima naj­ višu vrijednost i naziva se maksimalni ili sistolički tlak. Što su krvne žile manje i što su udaljenije od srca. koja se može registrirati prije novoga stezanja srca. i ima jedinu ulogu da održava kolanje krvi. diobom većih krvnih žila. a sila koja omogućava i održava krvotok je krvni tlak. što znači na visinu krvnoga tlaka. u tijelu postoje posebni kontrolni sistemi koji reguliraju visinu ar­ terijskoga tlaka. Svakim stezanjem ubacuje u glavnu krvnu žilu određenu količinu krvi. Visina krvnoga tlaka neprekidno se mijenja prema potrebama orga­ nizma. Ta se tjelešca nazivaju baroreceptori. U zidu najveće arterije (aorte). tzv. Ako se krvni tlak . motor krvožilnoga sustava. krvni tlak se počinje smanjivati te se ona najniža vrijednost tlaka. i u velikim vratnim arterijama po­ stoje posebna tjelešca koja su osjetljiva na istezanje.

Opisani mehanizmi. Osim baroreceptora postoje tjelešca osjetljiva na manjak kisika u krvi (kemoreceptori). Ako se krvni tlak snizi prestat će lučenje soli koja će zadržati te­ kućinu u organizmu. nego regulira količinu tjelesne tekućine. krije se povećana količina adrenalina u krvi. koji se oslobađaju na okončinama živča­ noga sustava. unatoč snažnoj gravitacionoj sili koja djeluje u suprotnom smjeru. djelu­ je. pa pre­ ma tome i cjelokupan volumen krvi. u centar koji upravlja krvnim žilama. Ta tjelešca odmah šalju signale u mozak kako bi centar za krvne žile vratio krvni tlak na normalne vrijednosti. na simpatikusu. osim direktno na krvne žile. I sam bubreg. baroreceptori odmah šalju signale u mozak. krvni tlak poveća. periferni otpor ras­ te i krvni tlak se povećava. Takva reakcija vrlo je brza (»servoregulatori«) i omogu­ ćuje. i na srž nadbubrežne žlijezde koja tada luči ova dva hormona u većoj količini. kao i mnogi drugi više ili manje poznati. Ako se krvni tlak suviše naglo snizi. uspori se cirkulacija krvi pa je dovod kisika stanicama tijela manji. luči jednu tvar direktno u krv koja djeluje na kalibar krvnih žila (encim re­ nin).. Hormoni krvotokom odlaze po cijelom tijelu i djeluju na sve krvne žile. npr. zato što ti refleksi u vremenu od 1 do 3 se­ kunde u potpunosti usklade sve one faktore koji utječu na visinu krvno­ ga tlaka i prokrvavljenost mozga. Pod njegovim djelovanjem krvne žile se sužuju. Osim tih »uređaja«. U toj regulaciji tlaka najvažniju ulogu ima bubreg. Ako se npr. Zadatak bubrega nije samo u tome da izlučuje produkte mi­ jene tvari (metabolizma. Iza riječi koje toliko često upotrebljavamo: »Toliko sam se uzrujao da mi se podigao tlak«. Pri tom bitnu ulogu imaju kemijske supstanicije noradrenalin i adrenalin. nagloga i jakog fizičkog napora. nastaje suprotan efekt: stiskanje krvnih žila i porast krvnoga tlaka. Za tu regulaciju odgovoran je hormon nadbubrež­ ne žlijezde . iz koga tada dolaze »komande« za širenje krvnih žila i time do pada vrijednosti krvnoga tlaka. prilikom jakih duševnih uzbuđenja. da se čovjek iz ležećeg položaja naglo uspravi bez znatnijih promjena u krvotoku mozga. one se stišću i krvni tlak naglo raste. pod određenim uvjetima. Ako dođe do znatnijega pada krvnog tlaka.naglo poveća. To se dešava prilikom svake jače agresije na organizam. is­ tovremeno će se povećati lučenje tekućine kroz bubrege i krvni tlak će se smanjiti. Kada je simpatikus jako nadražen.aldosteron. . brinu se za stalnu vrijednost krvnoga tlaka te za njegove promjene kojima se prilagođava momentalnim potrebama organizma. u tijelu po­ stoje mehanizmi odgovorni za dugotrajnu regulaciju krvnoga tlaka koji nam omogućuje normalan život. koji se uključuju u slučaju nužde.

Znači da ne postoji oštra granica izme­ đu normalnoga. npr. pneumatsku narukvicu.Normalne vrijednosti krvnoga tlaka Što je veći krvni tlak. To su prva slova imena talijanskoga liječnika Riva-Rocci. kraća je očekivana dužina života. Vrijednost krvnoga tlaka označava se sa dva slova RR. rjeđe više. gdje je povećanje krvnoga tlaka velika rijetkost. danas općenito prihvaćene u najvećem broju zemalja: Normalan krvni pritisak: manji od 140/90 mmHg Granična vrijednost: od 140/90 do 160/95 mmHg Povećan krvni tlak: veći od 160/95 mmHg. Prema tome povećanje krvnoga tlaka s go­ dinama života nije ni normalno niti bezopasno. Izmišljena je čak i formula »normalnoga sistoličkog tlaka«: 100 + broj godina života. Povišenje krvnoga tlaka u starijih osoba valja shvatiti kao nepoželjnu pratnju procesa starenja. a bolesnik s hipertoni­ jom može imati normalne ili čak snižene vrijednosti. koji­ ma se pokušava odrediti minimalna i maksimalna vrijednost sistoličkoga i dijastoličkog tlaka. Te vrijednsti odnose se na uobičajene metode mjerenja vrijednosti krvnoga tlaka na smirenoj i opuštenoj osobi u sjedećem položaju. koji je potkraj prošloga stoljeća prvi primijenio manšetu. No. Danas znamo da postoje zdravi ljudi čiji krvni tlak ne raste s godinama. dijastolički 20 do 30 mmHg. unatoč očiglednoj povezanosti između du­ žine života i vrijednosti krvnog tlaka. u pacifičkoj regiji. Automatska mjere­ nja krvnoga tlaka kod velikog broja ljudi pokazala su da sistolički tlak može varirati kod iste osobe čak do 80 mmHg. koje su prošle 100 i više godina života. Osoba koja ima normalan krvni tlak može povremeno imati vrijednosti koje odgovaraju bolesti visokoga krvnog tlaka. To je razlog po­ stojanja brojnih tabela i formula liječnika pojedinaca i institucija. Danas nema liječnika koji je u potpunosti ne prihvaća. Ostarjele osobe. zna­ či da je za osobu od 70 godina normalan sistolički tlak od 170 mmHg. Postoje čitave populacije. povišenoga i sniženoga krvnog tlaka. svjetska zdravstvena orga­ nizacija predložila je slijedeće vrijednosti krvnoga tlaka. Ta je činje­ nica potvrđena brojnim istraživanjima. Kod najvećeg broja ljudi krvni tlak raste s godinama života. koja se stavlja na nadlakticu. Krvni tlak je podložan stalnim promjenama u toku dana i noći. Done­ davno takvo se povećanje tlaka smatralo normalnim. redovito imaju krvni tlak u granicama prosjeka. Dogovorom stručnjaka iz raznih zemalja. medicina još uvijek ne može dati zadovoljavajući odgovor na pitanje o tome koja se visina krvnoga tlaka može shvatiti kao početak bolesti. .

Posto­ ji li mogućnost. upotrebom standardne manšete dobit će se redovito veće vri­ jednosti krvnoga tlaka (10 do 15 mmHg sistolički i čak 15 do 20 mmHg dijastolički). Dijastolički tlak često je značajniji za procjenu težine bolesti. Krvni tlak varira s periodima dana. hlađenje tijela. kao radost. Mnogi liječnici smatraju takva nagla povišenja krvnoga tlaka uzrokom krvarenja u mozak (moždana kap). može se smanjiti za 20 do 40 mmHg. jaki zvukovi. uzimanje većih količina alkoholnih pi­ ća. Kod izrazito gojaz­ nih osoba. također mogu dovesti do znatnoga po­ višenja krvnoga tlaka. a od 5 do 15 godina starosti normalan tlak je manji od 120/80.Na vrijednost krvnoga tlaka utječu brojni činioci. Nemirni snovi ili naglo buđenje mogu krvni tlak povisiti u najkraćem vremenu do enormnih vrijednosti. na živu ili pero.5 cm i upotrebljava se kod osoba srednje razvijenosti. Izla­ ganje vrućini i toplim kupkama. dovodi. što može imati kobne posljedice. Duševni do­ življaji. emocijama itd. gojaznost. naročito u starijih osoba. životna dob. tjelesnom aktivnoš­ ću. do pada krvnoga tlaka. dijastolički se rjeđe i manje mijenja. koja nastaju najčešće u toku noći. Kod djeteta od 1 do 5 godina života krvni tlak od 100/60 smatra se normalnim. srdžba. jer vrijed­ nosti dijastoličkoga tlaka najbolje ukazuju na jačinu promjena u stijenkama krvnih žila. npr. zbog širenja krvnih žila. Upotreba premalene manšete daje veće vrijednosti tlaka. npr. ozljede. kao što su elastičnost i kalibar (periferni otpor). navike. U pubertetu obično se javlja lagano i prolazno povećanje krvnoga tlaka. oko 3 i 4 sata. način prehrane. Krvni tlak najniži je u snu. Tokom dana raste i postiže najveću vrijednost od 17 do 19 sati. za ispravnu ocjenu potrebna su češća mjerenja duže vrijeme. konstituciji i debljini osobe kojoj se mjeri tlak. Kašalj i kihanje mogu ga povećati za više od 50 mmHg. S obzirom na to što su vrijednosti krvnoga tlaka jako promjenljive. meteorološki uvjeti itd. Veličina manšete mora odgovarati dobi. Kod izrazito gojaznih osoba manšeta mora . a upotreba prevelike manšete kod djece ili osoba gracilne konsti­ tucije daje lažno malene vrijednosti krvnoga tlaka. Za liječnika je važno određivanje sistoličkoga i dijastoličkog tlaka. Obilniji obrok može ga povećati i za 20 mmHg. visinu krvnoga tlaka poželjno je određivati i za vrijeme bavljenja redovitim aktivnostima. strah. obrokom. Sve te pro­ mjene izražene su pretežno kod sistoličkoga tlaka. Standardna manšeta široka je 12. od 90/60 na 200/110. Sli­ čan učinak ima tjelesni napor. Mjerenje krvnoga tlaka Mjerenje krvnoga tlaka izvodi se pomoću tlakomjera (sfigmomanometar).

pa je razumljivo da se više ne može čuti nikakav šum niti se može pipati puls ispod mjesta pritiska. iz­ nad tlaka koji očekujemo u nadlaktičnoj arteriji. ton. da se mjere- . Poznato je. dok se kod male djece upotrebljava manšeta od svega 7 cm širi­ ne. stetoskopa) stavlja se u lakatnu jamu i lagano pritisne. Ako je ruka spuštena dobit će se. dio zvukova uopće se neće čuti. tj. 2 do 3 cm iznad lakatnoga zglo­ ba. tlak se zatim može mje­ riti samo na jednoj ruci. Ako su vrijednosti približno jednake. krv počinje teći neprekidno. npr. Zvono ili membrana slušalice (fonendoskopa. Kada tlak u manšeti padne ispod arterijskoga dijastoličkog tlaka. Manšeta tada pritisne arteriju tako da kroz nju više ne prolazi krv. to je znak suženja jedne potključne ili nadlaktične arterije.5 cm. 3. stoga tlak treba određivati više puta i za prvu vri­ jednost valja uzeti onu visinu kada su dvije uzastopne vrijednosti bile jednake. 2. Da se dobije pouzdana osnovna (bazalna) vrijednosti krvnog tlaka potrebna su višekratna mjerenja. Kada sistolički tlak samo malo premaši tlak u manšeti. Ako je zvono ili membrana slušalice prejako pritisnuta. Manšeta se stavlja na nadlakticu. mogu se čuti zvukovi ispod prave vrijednosti dijastoličkoga tlaka. Prva pojava tona koji se čuje slušalicom označava vrijednost maksimal­ noga (sistoličkog) tlaka. koji put čak do nule. a nepreki­ dan tok krvi u širokoj arteriji je bešuman. zatim sve mukliji i tiši. Prilikom prvoga mjerenja obavezno se mora izmjeriti na obje ruke. 5. Postepeno se ispušta zrak iz manšete (1 do 2 mm u sekundi) i u njoj se postepeno smanjuje pritisak. Pogrešno je mišljenje da se krvni tlak mora oba­ vezno mjeriti na lijevoj ruci. Vrijednosti pojedinačnih mjerenja čes­ to znatno odstupaju od bazalne vrijednosti. Ruka na kojoj se mjeri tlak ne smije biti stegnuta odjećom mora biti ispružena u visini srca. Zvono slušalice mora biti lagano pritisnuto u lakatnoj jami. Prilikom mjerenja krvnog tlaka valja se pridržavati slijedećih uputa: 1. više vrijednosti krvnoga tlaka. 4. Manšeta za dojenčad ne smije biti šira od 2. Pomoću balona naglo se napumpa zrak u manšetu tako da tlak u njoj bude otprilike za 20 do 30 mmHg iznad očekivane vrijednosti. Tlak se mjeri u sjedećem položaju. Manšeta mora biti priljubljena uz kožu jednakomjerno i tijesno. Prvo mjerenje obično daje više vrijednosti krvnog tlaka (zbog uzbuđenja pacijenta). Po­ stoji li veća razlika tlaka između lijeve i desne ruke. pri svakom stezanju srca šikne mlaz krvi kroz stisnuto mjesto te se iznad tog mjesta čuje šum. Osoba mora biti odmorna i psi­ hički smirena. Prvo mjerenje tlaka obavezno se mora izvršiti na obje ruke. Ako je slušalica postavljena suviše nježno. zbog djelo­ vanja gravitacije.biti šira. Trenutak kada ton u slušalici nestane označava vrijednost minimalnoga (dijastoličkog) tlaka. Daljnim snižavanjem tlaka u manšeti ton posta­ je sve glasniji. što obavezno zahtijeva liječnič­ ki pregled.

hipertonija) stanje je ka­ da vrijednost arterijskoga pritiska na nadlaktici iznosi više od 160/95 mmHg kod odrasle osobe. Ako oba rodi- . Brojni statistički podaci pokazuju da 5 godina poslije otkrivanja ostaje na životu: 97% 85% 50% 28% osoba koje nemaju povišeni krvni tlak. simptom odre­ đene bolesti. zbog čega se takvo povećanje i naziva simptomatska ili se­ kundarna hipertonija. a dvije trećine bolesnika uop­ će ne zna da im je povišen. To su najčešće kronične upale bubrega. Povišen krvni tlak Povišen krvni tlak (arterijalna hipertenzija. Nauka još nije otkrila uzrok esencijalne hipertonije. prirođeni poremećaji bubrega i nadbubrežnih žlijezda (kongenitalne malformacije). osoba s blagim hipertenzijom. Unatoč najbrižljivijim i najsuvremenijim pretragama liječnici mogu kod svega 10 od 100 bolesnika pronaći pravi uzrok povećanja krvnoga tlaka. Uzrok je uzbuđenje. stres pacijenta koji se pod­ vrgava liječničkom pregledu. neki tumori i upale mozga. Zna se da na­ sljeđe ima nesumnjivo značajnu ulogu u nastanku bolesti. postepen i dugotrajan razvoj te manjak simptoma u početnoj fazi razlog su što bolest najčešće prolazi nezapaženo. Samomjerenje ima i tu prednost što omo­ gućava mjerenje u uvjetima svakodnevnoga života i rada. Od 100 odraslih osoba. Stručni nazivi samo prikrivaju nemoć medicine da pronađu uzrok jedne od najučestalijih bolesti suvremenoga čovjeka. s težom hipertenzijom. prirođene greške u razvoju i gradnji glavne žile kucavice. uzimanje nekih lijekova. U 90% slučajeva liječnici ne mogu pronaći uzrok. U svim tim slučajevima povećanje krvnoga tlaka samo je jedan znak. poremećaji u radu žlijezda s unutarnjim lučenjem (endokrini uzroci). 20 ima povišen krvni tlak. pa se takvo povi­ šenje tlaka naziva esencijalna. Više od 40% svih osoba ispod 65 godina života umire od posljedica povišeno­ ga krvnog tlaka. Povišen krvni tlak pritajena je i najozbiljnija prijetnja zdravlju i je­ dan od najvažnijih i najčešćih uzroka invalidnosti i prerane smrti. npr. idiopatska ili primarna hipertenzija.njem krvnoga tlaka u ambulanti obično dobiju više vrijednosti nego u slučaju samomjerenja. osoba s umjerenom hipertenzijom. pilula za sprečavanje trudnoće. Nezaraznost.

oka itd. na srcu. Sve kobne posljedice povećanoga krvnog tlaka ne ovise onjenom uzroku. U početnoj fazi. za­ nimanju. javljaju se prvi znakovi zatajivanja nje­ gova rada. Najizraženije promjene javljaju se na najvažnijim organima. o spolu. od srčanog infarkta ili zatajivanja rada bubrega. ne pokazuje nikakve simptome. hepertonija se ne mora javiti. Iako su još uvijek zamagljeni pogledi na uzrok arterijske hipertoni­ je. različita otpornost prema bolesti. Takvo proši­ reno i povećano srce može izvjesno vrijeme. S obzirom na postepen razvoj bolesti. godina života. težina oboljenja i trenutak kada će se bolest pojaviti ovise o mnogim činiocima. manje elastična i time manje sposobna da dovodi potrebnu hranu i kisik stanicama tijela. Povećani krvni tlak kao da brže i snažnije ubacuje (infiltrira) čestice masti i holesterola u stijenku krvnih žila. Povećan krvni tlak u arterijama predstavlja veliko dodatno optere­ ćenje za srce.telja boluju od visokoga krvnog tlaka. često godinama. konstituciji. To je razlog što mnogi arterijsku hi­ pertoniju nazivaju »tihim neprijateljem«. ne­ koliko puta veća vjerojatnost da će hipertoničar umrijeti od izljeva krvi u mozak. već isključivo o visini i dužini trajanja hipertoni­ je. vjerojatnost da će djeca imati povišen krvni tlak znatno je manja. »nenajavljenom opasnošću« itd. Ako boluje samo jedan od roditelja. Tako nastaje vrzino kolo (»circulus vitiosus«) sa svim kobnim poslje­ dicama oštećenja bubrežnih funkcija. s obzirom na osobu koja ima normalan krvni tlak. Samo povremeno mogu se javiti pro- . No s vremenom se srčana rezer­ va iscrpi i srce počinje popuštati. medicina ima jasan uvid u njene opasnosti i posljedice te posjeduje si­ guran način liječenja. ili će se pojaviti kasnije i u blažem obliku. Aterosklerotički promijenjene krvne žile dalji su uzrok povećanja krvnoga tlaka. na­ ročito srca i krvožilnoga sustava. gojaznosti. pa se najčešće razvija nezapaženo. često i godinama. npr. Zbog toga je. koja postane zadeblja­ na. oštećenja krvnih žila mozga. Pod djelovanjem povišenoga krvnog tlaka javljaju se bolesne pro­ mjene na krvnim žilama. Osoba koja sklonost povećanju krvnoga tlaka dobiva kao »nasljedni mi­ raz« naročito je osjetljiva na faktore rizika. Ako ih izbjegava. psihičkim stresovima itd. rijetko ranije. a ovaj opet ubrzava proces ateroskleroze. No. Čovjek od svojih roditelja nasljeduje sklonost za mnoge bolesti. U toj sklonosti zapravo se očituje »bio­ loška nejednakost« medu ljudima. Povišen krvni tlak javlja se obično poslije 30. životnim navikama. na zado­ voljavajući igrati ulogu »krvne pumpe«. »podmuklim ubojicama«. velika je vjerojatnost da će bolo­ vati i njihova djeca. Razumljivo je da će takvo srce zatajiti to prije što je krvni tlak veći. načinu prehrane. mozgu i bubregu. srce se prilagodava tom suvišnom i nepotrebnom teretu na taj način što povećava svoje mi­ šićne stanice i njihovu sposobnost za stezanje (kontrakciju). Ateroskleroza je redovna popratna pojava hi­ pertonije.

visoki krvni tlak postepeno oštećuje krvne žile i vitalne orga­ ne tijela. tiho i bez najave. čim se otkrije povišenje krvnoga tlaka iznad normalnih vrijednosti. kao vrtoglavica. U slučajevima esencijal­ ne hipertonije ne postoji uzročno liječenje. lupanje srca. a može se ot­ kriti jedino mjerenjem visine krvnoga tlaka. Liječnik će pokušati najprije pronaći i ukloniti uzrok povišenoga krvnog tlaka. Svaki pacijent s arterijskom hipertonijom mora biti svjestan činjeni­ ce da se povišen krvni tlak ne može normalizirati bez liječenja. U liječenju visokoga krvnog tlaka postoji pravilo da je izbor lijeka i njegovo doziranje strogo individualno. dalje liječenje nije potrebno. razdražljivost. oči. kada se javlja čitav niz znakova bolesti. klimatskim faktorima te lijekovima za »umirenje živaca«. Sprovodilo se uglavnom dijetom bez soli. naročito noću. hiperto­ nija s komplikacijama. krvarenje u mozak (mož­ dana kap). No takvih slučajeva ima vrlo malo. mršavlje­ njem. razviju se bolesne promjene u najvažnijim organima. npr. Odre­ diti stupanj oštećenja organa kao što su srce. sekundarnoj hipertoniji. naročito iznad 30 godina života. te po potrebi sprovesti uzročno liječenje. Sve su to razlozi zbog kojih je potrebna povremena kontrola vrijed­ nosti krvnoga tlaka kod svih ljudi. vrtog­ lavica. To je razlog zbog čega liječnik često mijenja količinu i vrstu lijeka. samootrovanja organizma. To je već druga faza razvoja hipertonije. zabraniti upotrebu nekih lijekova itd. već samo simptomatsko. Sa strane srca javlja se bol ispod prsne kosti. otežano disanje. Liječenje valja započeti što ranije. direktno snižavanje krvnoga tlaka lijekovima na »sigurnosni nivo«. Sa strane bubrega u početku je povećana količina mokraće. Ako se tim postupcima tlak uspije smanjiti. tj. ovisno o organu koji je najviše oštećen. Ti­ me se rasterećuje krvotok i sprečavaju komplikacije. tzv. Kroz sve to vrijeme. pojava otoka na nogama itd. Pacijen­ ti su se podvrgavali opasnim operacijama presjecanja živca simpatikusa. Odrediti način liječenja. Napokon. naročito prilikom napora. poduzeti slijedeće: Ustanoviti da li se radi o simptomatskoj. kod svakog pacijenta za koga pretpostavlja da ima povećan krvni tlak. ubrzani i nepravilni ot­ kucaji srca. sprovesti operativni zahvat. U kasnijoj fazi bolesti bubreg ne može izlučiti sve štetne tvari iz tijela i dolazi do uremije. Prije dvadesetak godina liječenje povišenoga krvnog tlaka nije da­ valo dobre rezultate. Sa strane mozga javlja se nesanica. svega 10%. glavobolja.lazne subjektivne smetnje. koji tada počinju pokazivati znakove popuštanja u radu. Li­ ječnik će. koji put nakon 10 ili 15 godina. npr. glavobolja. . koji dovodi do sužavanja krvnih žila i time do povećanja krvnoga tlaka. umor itd. bubreg. Ujedno je to i simptomatska faza. Prva faza razvoja hipertonije može trajati godinama. Mogu se javiti i teže komplikacije. češće mokrenje. tj.

Osim toga. kalija. Ima lijekova koji direktno šire sitne krvne žile. potrebno je prilagoditi i način života. tj. Ponekad ni znatno povećanje doze lijeka ne dovodi do izrazitijega sniženja krvnog tlaka. kao i potrebu dugotrajnoga. Pod djelovanjem tih lijekova može doći do neželjenoga sniženja krvnog tlaka. uz dijetalnu prehranu bogatu kalijem (rajčica). 2. nego se naprotiv povećava (spironolakton). Osim uzimanja lijekova. normalizirati blago povišenje krvnoga tlaka. Dijetetsko suzbijanje povišenoga krvnog tlaka je najvažnije.No. Smanjenjem količine natrija u stijenci. Treću grupu čine lijekovi koji na razne načine »blokiraju«. Smanjenju tlaka nešto doprinosi i povećan gubitak vode uzrokovan gubitkom soli. Ti lijekovi mogu se davati samostalno ili kao dodatak dru­ gim antihipertenzivnim lijekovima. salidiuretika. naročito prilikom dugotrajna sta­ nja ili dizanja iz ležećega u uspravni položaj. tako da se u što većoj mjeri izbjegavaju štetni i rizični faktori: Smanjiti tjeles­ nu težinu. Nezgodna strana tog lijeka je što dugotrajno uzimanje dovodi do gubitka drugih potrebnih i korisnih minerala. mršavlje­ njem. nema veće opasnosti prilikom dugotrajnoga liječenja. Bolesnik mora shvatiti važnost sniženja povišenoga krvnoga tlaka. Veće sniženje soli (ispod 1 gram dnevno) dat će znatno sniženje krvnoga tlaka. Njihova je sposobnost snižavanja krvnoga tlaka ograničena. npr. često i doživotnog liječenja. ali je takva neslana dijeta toliko neugodna da je može sprovoditi mali broj ljudi. što dovodi do pa­ da krvnoga tlaka (hidralazin). živčanoga sustava koji upravlja visinom krvnoga tlaka. Povećan nadražaj simpatikusa dovodi do suženja krvnih žila i povećanja tlaka. gvanetidin. najtrajnije i najmanje opterećeno nuspojavama. krvne žile postaju manje osjetljive na živčane podraža­ je koji dovode do njihova stiskanja. Lijekovi počinju djelovati nakon više dana. Postoje slični lijekovi koji dovode do gubitka natrija. Salidiuretici pojačavaju lučenje ku­ hinjske soli (natrijevoga klorida) putem mokraće.). sve su to bili dobronamjerni ali uglavnom bezuspješni pokušaji da se krvni tlak snizi ili svede u normalne granice. Og­ raničiti u hrani količinu kuhinjske soli. Toj grupi pripadaju danas najčešće upotrebljavani lijekovi za liječenje arterijske hipertonije (metildopa. beta-blokatori itd. Koji put može se samo redukcionom dijetom. Kod najvećeg broja bolesnika liječenje započinje davanjem tzv. Za uspjeh liječenja važna je suradnja između liječnika i bolesnika. Lijekove za liječenje povišenoga krvnog tlaka možemo podijeliti u nekoliko grupa: 1. Redukciona dijeta mora se provoditi čitav život. uz da­ našnje lijekove (salidiuretike) nema potrebe za tako drastičnim smanje- . rauvolfija. Uz povremeni liječnički nadzor. 3. sma­ njuju aktivnost simpatikusa. a da se količi­ na kalija ne smanjuje.

ali da se liječenjem može spriječiti njen razvoj. arterijska hipertonija ima šire društveno značenje. jer je poviše­ nje krvnoga tlaka često u direktnom odnosu s pritiscima koji nas okružu­ ju. U rijetkim slučajevima. U normalnoj trudnoći krvni se tlak nalazi u granicama normal­ nih vrijednosti. Nakon prestanka uzimanja lijeka krvni tlak se ponovo diže. Da bi se hipertonija otkrila u svom začetku. . često je potrebno i nekoliko tjedana da se. Izbjegavati psihičke stresove. slu­ šaju predavanja i dobivaju upute o liječenju. mogu se javiti teški poremećaji u tijelu trudnice. Takvi poremećaji. Svaki čovjek zna da emocionalni napor dovodi do povećanoga krvnoga tlaka. mogu završiti smrću. Borbi protiv visokoga krvnog tlaka posvećuje se velika pažnja. Svaki liječnički pregled valja započeti ustanovljavanjem visine krvnoga tlaka. Ar­ terijska hipertonija nije problem samo bolesnika i njegove okoline. Prvi su znakovi tog poremećaja (otprilike u 7% svih trudnica) na­ kupljanje tekućine u tkivima (edemi) praćeno oteknućem lica. Pacijent ne smije. Zbog visoke stope pobola. Smiren način života. Bolesnik mora znati da mu se krvni tlak nije normalizirao zato što je izliječen.njem kuhinjske soli. koji se redovito sastaju sa svojim liječnicima. Blago povišenje u početku trudnoće ne mora značiti ve­ ću opasnost. smanjivati dozu ili prestati uzimati lijek kada mu se krvni tlak vrati u normalne granice. Prestati pušiti. invalidnosti i smrti. duševno opuštanje i eventualno blaga sredstva za umirenje mogu znatno pridonijeti liječenju. konflikte u porodici i na radnom mjestu. Povišenje krvnoga tlaka u trudnoći Stalna kontrola visine krvnog tlaka za vrijeme trudnoće izuzetno je važna. Umjerena količina crne kave nije štetna. ali uvijek ukazuje na potrebnu opreznost i obavezu stalne liječničke kontrole. Određivanje vrijednosti visine krvnoga tlaka. ima najveće pro­ gnostičko značenje. u posljednja 3 do 4 mjeseca trudnoće. u najtežim slučajevima. uzrokovani najvjerojatnije poremećenom hormonalnom ravnotežom (toksemija. ne­ go što je pod djelovanjem lijeka. naročito u drugoj polovini trudnoće. uz lijeko­ ve. naročito dijastoličkog. Osnivaju se klubovi hipertoničara. gestoza). Svejedno se preporučuje manja redukcija soli jer može smanjiti dozu lijeka. danas se ra­ de masovni kontrolni pregledi u poduzećima i ustanovama. nogu. Bolesnik koji boluje od esencijalne hipertonije mora shvatiti da sa­ ma bolest nije izlječiva. ponovno vrati na vrijednosti koje su bile prije prekida liječenja. nakon sukoba često kažemo: »Digao mi se krvni tlak«. prema vlastitoj procjeni.

jednom u nekoliko stotina trudnoća. a snižen krvni tlak samo je slučajan nalaz. Do napredovanja bolesti ne mora doći. Teži oblik. To su najčešće psihogeno uvjetovane smetnje. psihič­ ki labilne osobe »hvataju« se sniženoga krvnog tlaka kao odlučujućega faktora svojih tegoba. povraćanje. a dijastoličkoga ispod 70 mmHg. pokazuju da su osobe sa sniženim krvnim tlakom manje sklone bolestima srca i krvnih žila i da žive duže od osoba s normalnim. što se također očituje naglim porastom tjelesne težine. Još uvijek ne postoji pravo objašnjenje zbog čega pojedine osobe imaju snižen krvni tlak. ali zato s teškom slikom i ne tako rijetko smrtnim ishodom.prstiju itd.. poremećaji vida itd. Eklampsija se javlja rijetko. Velika je vjerojatnost da umor. na što se pojedinci tuže. Brojni statistički podaci. Snižen krvni tlak Snižen krvni tlak (arterijska hipotenzija) stanje je kada se visina krvnoga tlaka nalazi ispod normalnih vrijednosti. stanje je kada se sistolički krvni tlak nalazi ispod 90 mmHg. prava hipoten­ zija. Za razliku od povišenoga krvnog tlaka. ali svi ti znakovi predstavljaju veliku opomenu i ukazuju na mogućnost najteže i najopasnije komplikacije toga poreme­ ćaja u kasnoj trudnoći . pri blagoj hipotenziji.na eklampsiju. malaksalost itd. Iznenada nastu­ pe jaki grčevi čitavoga tijela. Sniženi krvni tlak naj­ češće je slučajan nalaz kontrolnoga liječničkog pregleda i velik broj tak­ vih pacijenata nema nikakvih subjektivnih tegoba. vrlo često u mladih. iznosi ispod 110 mmHg. Dalji znak je pojava bjelančevina u mokraći te povišenje krvnoga tlaka. na koje se redovito nastavlja dubok gubitak svijesti . a naročito od osoba s povišenim krvnim tlakom. benigni poremećaj. takvi ljudi mogu biti sretni i zadovoljni jer će živjeti duže od prosjeka. Zbog toga se. . tzv. Smatra se da visina sistoličkoga krvnog tlaka. smetnja na »živ­ čanoj bazi«. Zapravo možemo kazati da esenci­ jalna hipotenzija nije nikakva bolest i da osoba koja ima snižen krvni tlak nije bolesnik. takvo stanje naziva konstitucionalna. jer same sebi i drugima ne mogu i ne žele priznati emocionalni konflikt kao osnovu njihovih smetnji. No takve. takvo je sniže­ nje dobroćudan. a dijastolički ispod 60 mmHg.. Neznatno sniženje krvnoga tlaka postoji u mnogih ljudi.koma (vidi: Grčevi). već uglavnom potiču od karaktera ličnosti. slično kao i kod povišenoga krvnog tlaka. Mogu se javiti glavobolje. nisu uzrokovani sniženim krvnim tlakom. razdražljivost. mršavih žena (astenička konstitucija). Naprotiv. naročito osigurava­ jućih društava. idiopatska ili esenci­ jalna hipotenzija.

Kronična hipotenzija prati neke prirođene anomalije te neke bolesti srca i krvnih žila. Nesvijest uspravnog položaja nastaje zbog zastoja i nakupljanja krvi u venama nogu i nesposobnosti organizma da putem živčanoga sus­ tava brzo podigne tlak dovoljan za opskrbu mozga kisikom. U tim slučajevima sniženi krvni tlak samo je je­ dan od simptoma osnovne bolesti. U težim slučajevima koriste se i hormoni nadbubrežne žlijezde.. bez smetnji. koje nastaje kao posljedica mnogih zloćudnih bolesti. Takvo stanje naziva se graviditetna hipotenzija i javlja se u mršavih žena asteničke konstrukcije. Crna kava ne utječe na visinu krvnoga tlaka. raka. npr. Takvo sniženje krvnoga tlaka naziva se simptomatska ili sekundarna hipotenzija. Kratkotraj­ no stavljanje takovog bolesnika u vodoravan položaj dovodi do nestan­ ka svih smetnji. glavobolju i sklonost nesvjestici. Znatnije sniženje krvnoga tlaka može biti razlog mnogih tegoba. Sok je opći poremećaj krvotoka i javlja se prilikom . Tako se. Takve smetnje mogu se javiti u starijih osoba s izraženim aterosklerotičnim promjenama na krvnim žilama. Kao prateća pojava bolesti. zbog vađenja zuba. javlja kod većeg gubitka krvi i teškog infarkta srca. Samo postojanje sniženoga krvnog tla­ ka. prilikom du­ goga stanja. Takvim liječenjem subjektivne smetnje najčešće ne­ staju. ne zahtijeva nikakvo liječenje. Liječenje simptomatske hipotenzije ovisi o uspjehu liječenja osnovne bolesti. Redovno se javlja uz opće propadanje organizma (kaheksiju). kao prolazna pojava. U liječenju sniženoga krvnog tlaka upotrebljavaju se lijekovi iz grupe simpatikotonika (Sympatol. npr. npr. no mnogo su ćešće u mladih osoba koje gube svijest zbog pogleda u krv. Nagao pad krvnoga tlaka osnovni je simptom stanja šoka. Liječenje lijekovima poželjno je upotpuniti tjelesnim vježbama. akutno i često predstavlja glavnu opasnost za organizam. Sniženje krvnoga tlaka ispod 100/70. a visina tlaka najbolje ukazuje na težinu poremećaja. može se javiti u toku trudnoće. smetnje pamćenja. zbog straha itd. Postoje i dugotrajna. prili­ kom nagloga prijelaza iz vodoravnoga u uspravan položaj. Često je kod kronične tu­ berkuloze i nedovoljnoga rada nadbubrežne žlijezde. Osim umora. bez ikakve druge intervencije. U nekih ljudi snižen krvni tlak javlja se samo povremeno. pacijenti se tuže na smetnje koncentracije. primanja injekcije. potreba za kavom je stvar navike.). sniženi krvni tlak može se javiti naglo. koji je najstalniji prateći znak. Carnigen itd.Blago snižen krvni tlak i poslije pedesete godine života najveća je garancija da će takva osoba doživjeti duboku starost. na vrtoglavicu. Nizak krvni tlak valja liječiti isključivo u slučajevima kada postoje jače izražene subjektivne tegobe. kronična sniženja krvnoga tlaka koja prate po­ jedine kronične bolesti.

jedva opipljivi puls.teških povreda (traumatski šok). orošena hlad­ nim i ljepljivim znojem. Osim sniženoga krvnog tlaka postoji ubrzani. . velikoga gubitka krvi (hemoragički šok). ali je nezainteresiran za sebe i okolinu. koža je blijeda. Bolesnik je pri svijesti. teških zaraznih bolesti (infektivni šok) itd.

Shematski prikaz mokraćnih organa: 1. lijevo ili desno od slabinskoga dijela kralješnice.MOKRENJE. Presjek lijevog bubrega. Bubrežne pira­ mide. koja ujedno od stanice prima konačne proizvo­ de mijene tvari. Bubrežna vena. Mok­ raćni mjehur. kapilari. Najmanji ogranci arterija. 9. 4. dugi su 10-15 cm i teški oko 150 g. Desni bubreg. Potrebnu hra­ nu i kisik donosi joj krv. Taj splet kapilara s čahuricom naziva . 8. Velike bubrežne arterije. 2. a prolazom krvi kroz bubrege odstranjuje se mokraćom sve os­ talo što je nepotrebno i štetno u organizmu. MOKRAĆA I PROMJENE Svaka od sto bilijuna stanica ljudskoga tijela živo je biće. Bubrežna vreća. 5. 3. tzv. Bubrežne arterije. Čovjek ima dva bubrega na stražnjem zi­ du trbušne šupljine. koje dovode krv u bubrege. Mokraćna cijev Mokraću izlučuju bubrezi. čine u bubregu okrugli splet oko kojeg se nalazi čahurica. 7. granaju se u njima u sve sitnije og­ ranke. Prolazom krvi kroz pluća odstranjuje se iz tijela ugljični dioksid. 6. Mokraćovod. imaju oblik graha.

npr. Iz te goleme količine dnevno se izluči svega 1 do 1. Svaki bubreg ima oko milijun nefrona. U normal­ nom radu ne propuštaju one sastojke krvi koji su potrebni organizmu. 3. Glomerul s kanalima predstavlja osnovnu jedinicu bubrega i naziva se nefron. krvna tjelešca. nego se u lučenju mokraće prilagodava potrebama tijela i može izlučivati jako koncentriranu ali i jako razrijeđenu mokraću. 2. Početak bubrežne cjevčice. . šećer. količina krvi koja prolazi kroz njih može dnevno iznositi čak do 30 posto cijeloga optoka krvi u tijelu. Iako težina obaju bubrega ne prolazi 1 posto tjelesne težine. U procesu stvaranja mokraće. Cahurica se sastoji od duple stijenke iz koje odlaze sitne cjevčice koje se nekoliko puta savijaju. Bubrezi čuvaju tijelo od suvišnoga gubitka tekućine. Izlučivanjem lužnatih i kiselih tvari bitno utječu na normalnu kiselinsko-lužnatu ravnotežu krvi i tjelesnih tekućina. To znači da kroz oba bubrega dnevno može proći i do 2000 litara krvi. a svaki nefron može stvarati mokraću. Otvor kanala nalazi se na vrhu tzv.5 litre mokraće. Glomerul U bubreg dolazi velika količina krvi. bez čega nema normalnoga rada stanica. soli i reguliraju krvni tlak. održavaju normalan sastav krvi i ostalih tjelesnih tekućina. izlučuju vodu. Lučenje mokraće nije samo izlučivanje suvišne vode i otpadnih tva­ ri iz tijela. Shematski prikaz bubrežnoga tjelešca: 1. Dovodna i odvodna arterija. piramide i kroz njega mokraća kaplje u bubrežnu vreću. bjelančevine. Dio čahure bubrežnoga tjelešca.se glomerul. bubreg ima i druge bitne fun­ kcije. Na kraju se mnogo takvih kanalića sakupi i tvori veći odvodni kanal. 4. Već ta relativno mala količina mokraće pokazuje da bubreg nije običan »filter«. minerale.

Bubrežna moždina u obliku piramida Mokraćni mjehur je rezervoar. Najteži je slučaj potpun prestanak funkci­ je bubrega. šećer. pa dolazi do na­ kupljanja u tijelu. Zbog toga su upale mokraćnoga mjehura mnogo češće u žena. Mokraćni mjehur građen je od mišića koji mogu raditi bez ljudske volje (na neke mišiće ljudska volja utječe). krvna tjelešca. Može se poremetiti kiselinsko-lužnata ravnoteža. u muškarca je duga 15-20 cm. svega 3-4 cm.Ako su bubrezi oštećeni. U žena je vrlo kratka. živci obav­ ještavaju kičmenu moždinu i mozak te čovjek osjeti potrebu za mokre­ njem. Uzdužni presjek bubrega: 1. bakterije lako prodiru u mokraćni mjehur. tada je lučenje mokraće smanjeno. Može biti smanjeno i lučenje vode i soli. 2. Bub­ režna vreća. skladište za mokraću. Bubrežna arterija i vena. Mokraćovod je dugačak oko 30 cm.. mokraćovo­ dom (ureterom). Zbog kratke mokraćne ci­ jevi u žena. Iz bubrežne vreće mokraća odlazi uskom cjevčicom. koji se očituje prestankom lučenja mokraće i nakupljanja štetnih tvari u organizmu. u mokraćni mjehur. tada se u mokraći mogu naći bjelančevine. Normalno sadržava 200-400 ccm mokraće. Kada se u mokraćnom mjehuru nakupi dovoljno mokraće i postigne određeni tlak. u mokraću propuštaju one tvari koje nor­ malno zadržavaju. . Mokraća izlazi iz tijela mokraćnom cijevi. ako je potrebno. 3. kapacitet se može ud­ vostručiti.

I upale drugih organa u trbušnoj šupljini mogu izazvati slične smetnje. Poznato je češće mokrenje zimi. Kada neka osoba mokri znatno češće. češće mokre nervozne osobe. Učestalo mokrenje pojavit će se kod svih onih bolesti koje su praće­ ne pojačanim lučenjem mokraće u bubregu. čak i više od 20 puta dnevno. U neurotičara već sama pomisao na mokrenje izaziva potrebu za mokre­ njem. trajna je pojava kod šećerne bolesti. tekućinu u trbuhu zbog ciroze jetre. Čest nagon na mokrenje Zdrav čovjek mokri prosječno pet puta u 24 sata. Osoba koja ima upalu mjehura dobiva jak nagon na mokrenje odmah čim se u mjehuru nakupi i najmanja količina mokraće. ili još češće. Noću. uglavnom danju. Upale su najčešći uzrok učestaloga mokrenja koje nije praćeno ukupnim povećanjem izlučene mokraće. Učestalo mokrenje javlja se češće noću zbog nakupljanja većih koli­ čina mokraće u mokraćnom mjehuru. Tumori mokraćnih mjehura uzrok su učestalog mokrenja. ali samo u toku dana. I napad bolova zbog bubrežnih kamenaca tjera na mokrenje. zbog pije­ nja alkoholnih pića ili većih količina tekućina. pojavit će se samo ako uz kamenac postoji i upala. kroničnih bolesti bubrega (kronični nefritis) i nekih bolesti moz­ ga. Takav zastoj mokraće mogu izaz- . visok tlak. Prolazna je pojava u onih osoba koje uzimaju lijekove za pojačano lučenje mokraće. Promijenjen položaj maternice i trudnoća mogu dovesti do učestaloga mokrenja. lijekove uzimaju osobe koje imaju srčane bolesti. upala slijepoga crijeva i potrbušnice. zbog izlaganja hladnoći. Upala mjehura glavni je uzrok tegoba.Poremećaji mokrenja mogu se očitovati kao učestali nagon na mok­ renje. naročito žene. nema nagona na mokrenje. kao i za mirnoga ležanja. Takvo učestalo mokrenje može biti praćeno i mokrenjem velikih količina mokraće. Pritisak na mokraćni mjehur u žena mogu pratiti upale jajnika i tu­ mori maternice. može biti praćen i mokrenjem umanjene količine mokraće. gotovo svaki sat. nemogućnost voljne kontrole mokrenja. Učestali nagon na mokrenje.5 litre mokraće. i izluči 1-1. kao otežano i bolno mok­ renje. ta se pojava naziva polakizurija. nakon uživanja prave ka­ ve ili čaja. Kamenci u mokraćnom mjehuru također izazivaju podražaj stijenke mjehura i česti nagon na mokrenje. npr. To traje i danju i noću.

dijete nauči svjesno kontrolirati puštanje mokraće. redovno se jav­ lja kod jačeg stupnja duševne zaostalosti. koji put »nervozne osobe«. tumori i upala prostate. Nekontrolirano noćno mokrenje djece Najkasnije do treće godine života. otečena i bolna. koja im oš­ tećuje kožu te postaje crvena. Uz pun mokraćni mjehur. multipla skleroza. naročito žene. Prolazna inkontinencija mokraće nerijetko se javlja u žena poslije poroda. kašljanja. zbog aterosklerotičnih promjena na krvnim žila­ ma mozga. krvarenje u mozak. Nemogućnost da se mokrenje kontrolira izaziva osjećaj ne samo ne­ ugode i manje vrijednosti nego može dovesti do teške duševne potištenosti (depresije). Od tada je suho i danju i noću. jakog smijeha. i povremeno. kronično nekontrolirano puštanje mokraće uvijek je znak težih poremećaja.vati povećana prostata. kralješnice i kičmene moždine te bolesti mozga. ožiljci u mokraćnoj cije­ vi poslije upala i kamenac. može biti neprekidno. kihanja. dizanja težih tere­ ta. mokraća nekontrolirano izlazi i »kap po kap«. Uzrok je slabost prstenastoga mišića koji zatvara izlaz iz mjehura. Srčani bolesnici češće mokre noću zato što mirovanje oporavi rad srca koje pojačava protok krvi kroz bubrege. U male djece to su greške u razvoju mokraćnih putova. ako se u mjehuru nalazi veća količina mok­ raće. Nekontrolirano noćno mokrenje u krevet jedan je od znakova neu­ roze djeteta. ožiljci na mokrać­ noj cijevi. zove se inkontinencija mokraće. zbog povećanja tlaka u trbušnoj šupljini. kod gotovo praz­ noga mjehura. Povremeno nekontrolirano mokre i potpuno zdrave osobe: u stanju jačega stupnja pijanstva. I druga oštećenja mozga ili kičmene moždine mogu dovesti do nekontroliranoga mokrenja: sifilis mozga. zloćudni i dobroćudni tumori mokraćnoga mjehura i prostate. kod staraca zbog gubitka shva­ ćanja i razumijevanja. Takav zastoj mogu uzrokovati tumor i upala prostate. Dugotrajno. Nehotično nekontrolirano mokrenje Nehotično otjecanje mokraće. takve osobe stalno zaudaraju na mokraću. tumor mozga. neke duševne bolesti. koje se ne može svjesno kontrolirati. Nekontrolirano neho- .

Kada se isključi tjelesna bolest (organsko oštećenje). Djetetu se može pomoći i na taj način da se daje hrana koja izaziva manje lučenje mokraće. neurologa i psihologa. prije nego što legne treba da pusti mokraću. čupanjem kose. kao i neke bolesti kičme. liječnik anali­ zom ličnosti djeteta otkriva pravi uzrok noćnog mokrenja i nastoji od­ straniti sve one faktore koji štetno djeluju na dječju psihu. uvjeriti ga da je zdravo. Mnogo je češći uzrok noćnoga mokrenja nepravilan odgoj djeteta. Osnov je liječenja prestanak svakoga kažnjavanja djeteta. Isključuju se sve one bolesti mokraćnih putova. Mokrenje u krevet samo je svjesna ili podsvjesna reakcija djeteta na sve što ga muči i psihički opterećuje. manji dio takve djece pomokri se i u toku dana. bolesti mozga. zapostavljanje djeteta. valja ga uvjeriti da je to loša navika zbog koje će u životu imati problema ako se ne liječi. a položaj tijela takav da su noge malo povišene kako bi se smanjio pritisak mokraće na onaj dio mjehura koji izaziva potrebu za mokre­ njem. U pubertetu smetnje prestaju bez liječenja. u djetetu valja razvijati samopouzdanje. strah.uzro­ kuju stalne duševne sukobe u djetetu. Nehotično se mokri najčešće u krevet i noću (enuresis nocturna). npr. Stalna duševna napetost. Polovina uspjeha je postignu­ ta ako dijete pristane na suradnju. ne treba da pije barem 4 sata prije spavanja. smatrajući da je potisnuto i da je sva roditeljska ljubav posvećena novom članu obitelji. tuga. to su pretjerani zahtjevi roditelja kada. Smatra se da 10-20 po­ sto djece od 4-10 godina mokri u krevet. U krevet mokre padavičari i du­ ševno zaostali. koje mogu dovesti do sličnih smetnji. Sugestija je osnov liječenja. pa mokre­ njem u postelju svraća pažnju na sebe. mokrenje će izazvati žalost zbog odlaska ili zbog smrti roditelja. traže od djeteta da bude su­ ho prije nego što je za to tjelesno i duševno sposobno. sisanjem prstiju. pohvalama i manjim da­ rovima treba nagraditi nastojanje da ostane suho. Najvažnije je da liječnik ustanovi pravi uzrok. tj. može se pojaviti i zbog loše pripreme djeteta za dolazak mlađega brata ili sestre. da se ne razlikuje od ostale djece. zlostavljanje. kao i pretjerana briga. navečer manje tekućine. neki to nazivaju »plač djeteta kroz mjehur«. sramoće­ nje ili ismjehivanja. krevet mora biti tvrd. valja ga učiti da mokraću zadrži što duže kako bi se povećao kapacitet mjehura. dječjom neurozom. preveliki zahtjevi roditelja i škole . više suhe hrane. dijete mora biti okru­ ženo pažnjom i ljubavlju. koja je praćena neurotskim smetnjama: mucanjem. . zatim bolesti koje dovode do pojačanoga lučenja mokraće: šećerna bolest. Mokrenje u krevet smatra se bolešću na »živčanoj bazi«. a manje soli i oštrih začina.. Zbog toga su potrebne pretrage i pregledi kod urologa.tično puštanje mokraće poslije treće godine naziva se enureza i može se pojaviti u djece koja su već bila suha.

Mnogi slučajevi šećerne bolesti otkriveni su jer su se bolesnici žalili liječ­ niku da bez vidljivoga razloga osjećaju nepodnošljivu žed i piju velike količine vode. od 5 do 20 litara dnevno (diabetes insipidus). Bolesnik mora čekati izvjesno vrijeme da mokraća poteče. Prosječna količina dnevno izlučene mokraće normalno iznosi 1-1. Jedan od najčešćih uzroka takvih smetnji u muškaraca jesu bolesti žlijezde prostate. Pojačano lučenje mokra­ će javlja se nakon pijenja alkoholnih pića i uzimanja prave kave i čaja. Bćlesnik osjeti jaku žeđ i popije goleme količine tekućine. često do 20 litara dnevno. Uz istu količinu izluče­ ne mokraće. temperaturi okoline i jačini znojenja. Prekomjerno lučenje može se pojaviti na živčanoj bazi. pa se u narodu na­ ziva žlijezda kestenjača. kod slabokrvnosti zbog pomanjkanja željeza. količina se može i udvostručiti. Tako veliki gubitak tekućine izaziva jaku žed. Zbog poremećaja u radu žlijezda u mozgu luče se goleme količine mokraće. nakon napada guše­ nja kod bronhalne astme. Razumljivo je da će se pojačano lučenje mokraće pojaviti već 1/2 sata nakon pijenja veće količine vode ili neke druge tekućine. poslije napada ubrzanoga rada srca (paroksizmalna tahikardija).Prekomjerno lučenje mokraće Lučenje mokraće u količinama koje su veće od normale naziva se poliurija. Količina mokraće prelazi 3-4 litre dnevno. na mjestu gdje cijev izlazi iz mjehura. Otežano i bolno mokrenje O otežanom mokrenju bolesnici obično govore onda kada je poče­ tak mokrenja otežan. Pod starost.5 litre. npr. angine pektoris. umjesto da se smanjuje. sastav i količina tjelesne vode ostaju nepromije­ njeni. zbog gubitka svi­ jesti. zbog smanjene fukcije muških spolnih žlijezda. tzv. često uz jako napinjanje trbušnih mišića. počinje se povećavati i dosegne veličinu jajeta ili . Dok pije dovoljno vode. trajanje mokrenja je produženo (dizurija). spermija. Teški poremećaji nastaju onda kada prestaje piti vodu zbog toga što tekućine nema ili zato što je ne može uzimati. Bolesnici od šećerne bolesti mokre često i obilno. Obilnije mokrenje redovito se javlja poslije napada padavice. Takve »dizurične smetnje« praćene su bolovima i pečenjem. naročito u pubertetu. Smještena je ispod mokraćne cijevi. što ovisi o količini popijene tekućine. U pubertetu počinje izbacivati sjemenu teku­ ćinu koja omogućuje prehranu i pokretanje muških spolnih stanica. napada bola u srcu. nakon uzimanja lijekova koji dovode do pojačanoga lu­ čenja mokraće. Žlijezda je veličine i oblika kestena. glavobolje tipa migrene.

smrtnost je mala. stariji ljudi obično umiru od neke druge bolesti. u blažim slučajevima urološki čaj. ne smiju se uzimati alkoholna pića. bolesnici zadržavaju mokraću zbog straha od bola. Ka­ da se tumor odstrani operativnim liječenjem. bol u krstima. Smetnje su u početku jače izražene noću. Nakon mokrenja postoji osjećaj da se mjehur nije do kraja ispraznio jer se izbacuju samo male količine mokraće. kataralne upale. slab i nastane kasnije. Kada se razvije do te mjere da ometa mokrenje. Dođe li do upale mokraćnih putova. Najčešće su tzv. Iako se u starijih ljudi javlja često. Budući da se rak razvija postepeno. Na kraju mokrenja može se pojaviti i krv i gnoj. Upale mjehura i mokraćne cijevi također izazivaju pečenje i bol pri mokrenju. jer jako nadražuju mokraćnu cijev. Valja prijeći na dijetu. Počinje se javljati tek poslije 50. teškoće mokrenja nastaju onda kada tumor pritisne na mokraćnu cijev. smetnje se pogoršavaju. početak mokrenja otežan je i bolan. mjehur i prostatu. mlaz je često tako slab da »škropi cipele«. Hormonski preparati mogu smanjiti prostatu i poboljšati stanje. jela s jakim začinima. Takvi bolesni­ ci imaju potrebu da češće mokre. Zastoj mokraće prenosi se na bubrege i odražava na njihovu funkciju. bol prilikom velike nužde. Poslije 70. stoga je razumljiva potreba za ponovnim ispražnjavanjem mjehura. Pritisak tumora na mokraćnu cijev može se pojačati do te mjere da je mokrenje nemoguće. Ako se pritisak mokraćne cijevi i dalje pojačava. blizu mjehura. Ja­ ča upala dovodi do pogoršanja. neki se uzimaju samo jednom tjedno nekoliko mjeseci. godine života. Zastoj mokraće pogoduje razvitku upale mokraćnih putova i bubrega. tada je prekasno za ope­ raciju. tumor otežava ili potpuno onemogu­ ćuje izlazak mokraće. Povećanje prostate zapravo je dobroćudan tumor (adenom) prostate. Bolesnici osjećaju smetnje i onda kada ne mokre: pritisak u de­ belom crijevu i oko čmara. koja se javlja odmah nakon toga što je mokrenje »završe­ no«. pravi čaj. . Hoće li nastati teškoće zavisi više od oblika i mjesta gdje se tumor razvije. povišene tjelesne temperature i općega lošeg osjećanja. tek nakon jačega napinja­ nja. sulfanamidi i drugi lijeko­ vi. Smetnje se liječe lijekovima ili operativnim zahvatom. Bol i pečenje os­ jeća se u dubini mokraćne cijevi. To je opasna i podmukla bolest. Nakon mokrenja u mje­ huru može ostati čak 2 do 3 litre mokraće. Smetnje koje nastaju najčešće se razvijaju postepeno.stisnute šake. Posljedica je oštećenje bubrega i smanjenje lučenja. crna kava. nego od veličine tumora. mlaz mokraće je tanak. daju se antibiotici. preparate može propisati sa­ mo liječnik. Rak prostate izaziva slične smetnje. godine više od polovine svih muškaraca ima tumor prostate. I upala prostate izaziva otežano i bolno mokrenje. ponovno se uspostavlja normalno otjecanje mokraće iz mokraćnoga mjehura.

nakon uzimanja lijekova koji izazivaju pojačano lučenje. Potpun zastoj mokraće Zadržavanje mokraće u mokraćnom mjehuru i nemogućnost voljno­ ga pražnjenja naziva se retencija mokraće. vrlo često u osoba ko­ je prije toga nisu imale nikakve smetnje. Osim dobroćudnoga tumora prostate. Naročito je opasno pijenje većih količina hladnoga piva ili vina. koji obično nastaju nakon preboljele gnojne upale mokraćne cijevi. rak prostate. Tada je zastoj povezan i s drugim histeričnim znako­ vima. Prvi zastoj mokraće može biti ujedno i jedini zastoj. pre­ plašeni. u donjem dijelu tr­ buha osjećaju strašan pritisak i bol. Uklanjanjem mokraće iz mokraćnog . gotovo svi izjavljuju da su »preporođeni« i iskazuju neizmjernu zahval­ nost onome tko im je olakšao tegobe. povećana maternica zbog tumora ili trudnoće. slične smetnje mogu izazvati upale prostate i zloćudan tumor. i sprečava mokrenje. najčešći je uzrok gonoreja ili triper. upala kičmene moždine. Potpun zastoj mokraće obično nastaje naglo. i alkoholna pića mogu do­ vesti do nagle prokrvavljenosti i otoka sluznice te do potpunoga zatvora ionako već sužene mokraćne cijevi. najčešće s histeričnom oduzetošću nogu i nemogućnošću hodanja. Takve osobe ne moraju imati više nikak­ vih smetnji. kamenac se zaustavlja na ulazu u mokraćnu cijev. Mokraćni mjehur mora se isprazniti u što kraćem vremenu. najčešće postaju nepokretni. Pritisak povećane prostate na mok­ raćnu cijev onemogućuje izlazak mokraće iz mokraćnoga mjehura. Pro­ stata se naglo poveća poslije pijenja veće količine vode. grčevitu bol pri mokrenju mogu izazvati kamenci u mok­ raćnim putovima. u ambulantu dolaze u savinutom položaju tijela. neke duševne bolesti. U rijetkim slučajevima zastoj mogu izazvati: povrede spolnih i mokraćnih organa. tumori mokraćnih putova. bolesnici često jauču od bolova. a mokriti ne mogu. Zastoj mokraće vrlo je neugodan. U starijih ljudi uzrokovan je na­ glim povećanjem žlijezde prostate. Zastoj mokraće zahtijeva najhitnije liječenje. imaju snažan nagon na mokrenje. češće je u histeričnih žena. Ako u mokraćnoj cijevi postoje ožiljci. danas su ožiljci vrlo rijetki i nastaju samo onda kada se bolest ne liječi. Mokrenje može biti onemogućeno i zbog psihičkih razloga. Ako još mogu hodati. Potpun zastoj mokraće može izazvati i kamenac ili neko drugo stra­ no tijelo u mokraćnoj cijevi. alkoholnih pića. Pošto im se odstrani mokraća iz mokraćnog mjehura. Vrlo jaku. ili u samoj mokraćnoj cijevi. u panici.Otežano i bolno mokrenje mogu uzrokovati i ožiljci u mokraćnoj ci­ jevi.

U težim slučajevima količina izlučene mokraće iznosi svega nekoliko kubičnih centimetara. nagona na mokrenje nema. ili pak dođe do potpunoga prestanka lu­ čenja. Ispražnjavanje mjehura izvodi se pomoću gumenih. Ako se razvija postepeno i traje mjesecima i godinama. U rijetkim slučajevima mjehur se može isprazniti i kod kuće ako je bolnica daleko. U okviru normale razlike se kreću između pola litre do 3 litre mokraće dnevno. kemijskog sredstva za dezinfekciju. pa se mjehur redovno ispražnjava izvjesno vrijeme. I mnoge druge akutne bolesti mogu dovesti do znatnoga smanjenja lučenja: zapletaj crijeva. Postoje brojni otrovi koji oštećuju naročito bubrege. Mokraćni mjehur ostaje prazan. najteža ošteće­ nja nastaju od sublimata. npr. Ako je iako moguće. U hitnim slučajevima liječnik zabode iglu u mokraćni mjehur preko kože trbuha da bi izvukao određenu količinu mokraće. zbog povećane prostate i kamenaca. Ako do toga dođe naglo. Ako se ne može mokriti. opeklina. govori se o dugotrajnoj. povraćanjem ili znojenjem. Najčešći je uzrok upala bubrega. mjehur se mora is­ prazniti u bolnici. javlja se u stanju šoka. akutni glomerulonefritis. bubrezi nakon izvjesnog vremena znatno smanje lučenje ili potpuno prestanu lučiti. tzv. tada je to nenormalno smanjenje lučenja (oligurija). Akutna upala bubrega. Teška ošte- . Tako mala količina mok­ raće ne može izlučiti sve nepotrebne i štetne tvari koje se nakupljaju u organizmu. npr. velikoga gubitka tjelesne vode. Ako je količina izlučene mokraće manja od pola litre dnevno. razlike ovise o količini i vrsti pojedine hrane i popijene tekućine. Uzrok može biti i zastoj mokraće. zbog veće­ ga gubitka krvi. teška je i ozbiljna bolest. to je akutna bubrežna insuficijencija. nastaje zbog preosjetljivosti organizma na bakterije iz grupe strepokoka. Smanjeno lučenje ili prestanak lučenja mokraće u bubregu Velike dnevne razlike u lučenju mokraće postoje i u zdravih ljudi. kada se izgubljena tekućina ne može nadoknaditi. gdje se jedino može osigurati potpuna zaštita od zara­ ze (infekcije). kronič­ noj bubrežnoj insuficijenciji. o tem­ peraturi tijela i temperaturi okoline. Akutan prestanak lučenja mokraće nastaje kada naglo dođe do smanjenoga protoka krvi u bubrezima. upala potrbušnice. Gumeni ka­ teter može se ostaviti u mokraćnom mjehuru. prolje­ vom. o jačini znojenja. plas­ tičnih ili metalnih cijevi koje se nazivaju kateteri.mjehura ne samo što ublažuje ili potpuno uklanja bol nego sprečava raz­ voj upale i oštećenje bubrega. bolest srca i krvnih žila.

Smanjeno lučenje mokraće ili potpun prestanak lučenja najčešće je samo prolazna pojava. drhtaji mišića i grčevi čitavoga tijela. u težim slu­ čajevima i do 2 mjeseca. Oštećenje bubrega nastaje kod svih onih bolesti koje su praćene ja­ kim raspadanjem crvenih krvnih zrnaca u krvi i kod nekih oblika otro­ vanja krvi (sepse). Iako se u početku mogu javiti prolazna poboljšanja. nekim lijekovima. Vid oslabi. Jedini je spas po­ vremeno priključivanje na umjetni bubreg. . živom. besanica. po­ većava se količina sulfata. Obično tek nakon 6 mjeseci dolazi do potpuno­ ga oporavka bubrega. kalija i drugih kemijskih spojeva koji nastaju uglavnom mijenom bjelančevina u tijelu. Teške povrede dovode do oštećenja direktnom ozljedom bubrega ili stanjem šoka poslije teške ozljede tijela. podrigi­ vanje. arsenom. Najvažnije je da se iz hrane isključe bjelančevine. a preživi je više od 50 posto bolesnika. gdje se nalaze. Otpadnih tvari sve je više u tijelu. koji postaje sposoban da luči koncentriranu mok­ raću. To je posljednji stupanj u razvitku dugotrajne. osim toga. sulfonamidima. Nagnječenja velikih grupa mišića mogu začepiti sitne bubrežne kanaliće mišićnom bojom (mioglobinom) koja izlazi iz povrijeđenih i znječenih mišića i krvlju dolazi u bubrege. Takvi bolesnici dnevno luče 4 do 6 litre mokraće. bolest stalno napreduje i ne može se izliječiti nikakvim lijekovima. Sve bolesti koje dovode do smanjenoga lučenja mokraće obavezno se moraju liječiti u bolnici. Oštećenje bubrega sa smanjenim lučenjem mokraće može se razviti i postepeno. Na koštanu srž te tvari djeluju tako da se smanjuje stvaranje krvnih tjelešaca i razvija se slabokrvnost. poremećaj traje obično 7 do 20 dana. U bolnici se vodi posebna kontrola o količini primljene i izgubljene tekući­ ne kako se ne bi narušila ravnoteža. dolazi do pojačanoga lučenja mokraće.ćenja mogu nastati i zbog otrovanja antifrizom. u organima. kronič­ ne bubrežne bolesti. jako štucanje. no takvih aparata ima pre­ malo za desetine tisuća bolesnika. opća du­ ševna i tjelesna tromost. npr. Bolesnici postaju potpuno apatični. usne šupljine. da bi na kraju ležali u polusnu. magnezija. I ta faza bolesti je opasna jer dovodi do pojačanoga gubitka vode i važnih minerala. javljaju se jake glavobolje. da bi na kra­ ju posve prestalo. crijeva. podmuklo. U bolnicama se takvi bolesnici u njkritičnijoj fazi priključuju na umjetni bubreg. daju se lijekovi i tekućine koje omogućuju bubregu da se što prije osposobi za samostalan rad. U krvi se nakupljaju štetne i otpadne tvari. dolazi do upale želuca. intenzivan svrbež kože. Lučenje mokraće postaje sve manje. Za takve bolesnike potrebna je po­ sebna dijeta. Ako bolesnik pre­ živi akutnu fazu bolesti.

Manja količina krvi u mokraći javlja se kod upale bubrega. mokraćnih putova. Bolesnik se obraća liječniku uglavnom onda kada je crvena mokraća praćena smetnjama mokrenja i jakim bolovima. velik broj bolesnika s »crvenom mokraćom« ne dolazi liječniku. prostate i mokraćne cijevi. Manja koli­ čina krvi može se ustanoviti mikroskopom. »podmuk- . mokrać­ noga mjehura. Prema količini krvi. tumor i tuberkuloza. prostati ili mokraćnoj cijevi. Mnogi bolesnici uopće ne prepoznaju krvavu mokraću. Krv u mokraći ne mora se uvijek opaziti prostim okom. mokraća je ružičasta do tamnocrvena. liječnik će najprije pomisliti na četiri najčešća uzroka krvarenja: bubrež­ ni kamenac. Krv u mokraći nalazimo kada je poremećeno grušanje krvi. kod hemofilije. javlja se kod tuberkuloze i tumora bubrega. npr. govori se o jakom ili velikom krvarenju (makrohematurija). Krvava mokraća posljedica je bolesti ili povreda bubrega. zatim kada bolesnici uzimaju lijekove pomoću kojih se sprečava. Iako postoje mnogobrojni uzroci koji dovode do krvave mokraće. pregledom taloga mokraće u kojem su brojna crvena krvna zrnca. tada se uzrok krvarenja nalazi u mokraćnom mjehuru. Krvarenje iz bubrega ne izaziva smetnje mokrenja. Dugotrajno pojavljivanje manjih količina krvi u mokraći. Ako uz krvavu mokraću po­ stoje i smetnje mokrenja. Razlog je i poznata činjenica da crvena mokraća ne mora biti uvijek i krvava mokraća. Ako je broj crvenih krvnih zrnaca toliko veliki da oboji mokra­ ću. Liječenje tim lije­ kovima. bez drugih popratnih znakova. Valja znati da su slučajevi s jakim bolovima mnogo bezazleniji od slučajeva kada se krvava mokraća pojavljuje podmuklo. Zbog bubrežnih kamenaca krv se javlja gotovo redovito uz jače ili slabije grčevite bolove. povreda. ili ne promatraju njenu boju pri­ likom mokrenja. Iako je krvava mokraća simptom koji se lako primjećuje. bez dru­ gih smetnji. odnosno umanjuje sposobnost krvi da gruša. Naročito su jaka krvarenja kod tumora mokraćnoga mjehu­ ra. Tumori bubrega i mokraćnih putova u više od 90 posto slučajeva započinju krvavom mokraćom kao prvim i dugo vremena jedinim zna­ kom bolesti. ili se može dokazati kemijskim pretragama. Liječnik će naročitu pažnju pokloniti tzv. propisuje se kod nekih srčanih bolesti. tzv. Žene krvavu mokraću povezuju s menstruacijom. Krvava je mokraća u tom slučaju samo prolazna i javlja se poslije napada bolova.Krvava mokraća Zbog krvi boja mokraće postaje svijetlocrvena do tamnocrvena. dijelom i spolnih organa. antikoagulantna terapija.

Tamnožutu ili crvenkastožutu boju izazivaju mnogi lijekovi. Crvenu boju mokraće mogu izazvati neki lijekovi. npr.lim krvarenjima«. pojavljuju se kod većine tumora bubrega i mokraćnih putova. Promjena boje mokraće Svježe izlučena mokraća bistra je i prozirna. kao furadantin. Mokraća sivobijele boje. Ako je mok­ raća gusta. Gusta je mokraća ako se u manjoj količini vode izluči ista količina otpadnih tva­ ri. dugotrajnoga hodanja. postaje go­ tovo bezbojna. koncentriranija. Plavu boju može dati metilensko modrilo. lijekovi mogu obojiti mokraću u zeleno ili crno. Bo­ ju mijenjaju lijekovi i kemijske tvari. sredstva za umirenje živaca. tj. naročito malarija. pojava se . zato je bolest dobila naziv crnomokraćna groznica. trčanja. koja se luči u golemim količinama. Svijetlocrvena mokraća postaje tamna. duljim stajanjem postaje tamnosmeđa. ako se jedu velike količine šećerne repe i obojenoga zelja. zamućena. koja podsjeća na meso ili crveno vino. Sličnu boju mokraće uzrokuju otrovanja benzolom. otrovnim gljiva­ ma. ta boja upotrebljava se kao lijek protiv nekih otrovanja. koja podsjeća na gustu kremu ili mlijeko. Tamnocrvenu boju mokraće mogu izazvati zarazne bolesti. nakon uzimanja jela od boba. nastaje onda kada se u mokraći nade veća količina krvne boje (hemoglobina). arsenom. poput vode. aminopirin. Ako je količina krvne boje vrlo ve­ lika. Žutozelenkasta boja mokraće kod žutice nastaje zbog povećane ko­ ličine žučnih boja. Svijetlo crvena boja. tada mokraća može postati smeđa do gotovo crna. nastaje zbog lučenja masti mokraćom (emulzija). ta boja dolazi u mokraću raspadanjem crvenih krvnih zrnaca u krvi. antibiotici. postaje tamnojantarne boje. Crvena krvna zrnca pojačano se raspadaju i kod nekih rijetkih ali teških oblika slabokrvnosti. bubrezima ili mokraći. naročito noću za sna. sulfanamidi. hrana. npr. preparati B-vitamina. tada je crvena mokra­ ća tamna prilikom jutarnjega mokrenja. Boja mokraće ovisi i o vrsti pojedine hrane i popijene tekućine. Može se pojaviti u potpuno zdravih ljudi nakon fizičkoga napora. naročito ako boluju od sifilisa. Neke su osobe osjetljive na izlaganje hlad­ noći. Normalno je svijetložuta do tamnožuta. to su krvarenja bez bolova i drugih smetnji. Razrijeđena mokraća. lijekovi koji se upotreb­ ljavaju prilikom upale mokraćnih putova.

Bolest se naziva filarijaza. .naziva hilurija i nastaje zbog smetnji u normalnom protjecanju limfe. a kao neopasna i prolazna u toku trudnoće. Može se javiti nakon povreda trbuha. Uzrok mogu biti pritisci na limfne putove zbog tumora i tuberkuloze. U tropskim je krajevima česta i nastaje zbog zaraze parazitom koji živi u limfnim putovima i limfnim čvorovima.

MUCANJE Smetnje govora Govorimo spontano i gotovo automatski. govorit ćemo nesuvislo ili nerazumljivo. Prilikom povrede ili bolesti tih centara dolazi do tzv. U velikom mozgu nalaze se centri koji primaju utiske koje prenose živci. c) Izvršni organi. Čini nam se da je to jednos­ tavno. odavde dola­ ze naređenja za potrebne radnje. tj. afazije. Svaka po­ greška očituje se nekom smetnjom. grkljan u kome se nalaze glasnice. ako se ne koncentriramo ili ako su nam misli zbrkane. iako se nama čini da je promuklost uzro­ kovana u grlu. Može se dogoditi da su centralna mjesta posve u redu. Tu se pojedini glasovi prepoznaju kao riječ. inerviraju autonomne organe. Oni tepaju. govor je kao izbrisan i teško razumljiv. Ako nas boli zub teško možemo govoriti. još teže ako povrijedimo jezik ili usnice. Na vratu postoji živac (nervus recurrens) na koji se mora naročito paziti prilikom operacije žlijezde štitnjače. Na sve te moždane centre direktno utječu naši osjećaji. Ako ga se povrijedi.ne mogu čisto govoriti. Oni su prijenosioci signala podražaja ili naređenja. dušnik i pluća. smetnje razumijevanja govora ili nesposobnosti da se govorom izrazimo. Pa ipak. zečja usna. a da ipak do­ đe do smetnji govora. Postoje uzlazni i silazni (osjetni i motorni) živci te živci koji podražuju. Kada se u suradnji s drugim centrima odredi što će se reći. ne mogu izgovarati pojedina slova. tj. a) Centralna mjesta. teže govorimo. rascjep usne. U primjeru koji smo spomenuli došlo je do ošteće­ nja zbog prekida živčane veze. Izvršni su organi za izvođenje govora usna šupljina. da bismo izgovorili i jednu jedinu riječ potrebna je su­ radnja više organa i više različitih tjelesnih i duševnih sustava. b) Veze (komunikacije). Kad smo uzbuđeni. ili čak ne­ pca . Osobe s pri­ rođenim manama. doći će do zastoja u radu glasnica i čovjek neće moći glasno govoriti. kao što je npr. .

Roditelji ih stalno uče go­ voriti. Stalno se pamte i izgova­ raju nove riječi.Prilikom oštećenja glasnica pojavljuju se smetnje izgovora. Nema djeteta ni odrasloga koji u životu nikada nije zamucao. naročito sa spolnim žlijezdama. a tek onda o sekundarnom oštećenju govora. za­ to je i grkljan više izbočen (tzv. Novorođenče se oglašava samo plačem. Uporedo sa shvaćanjem naziva i pojmo­ va ide i razvoj govora. dječacima u ranoj dobi odstranjivali spolne žlijezde. napete u grkljanu poput struna na violini. ritmu govora i na­ činu izgovaranja. Upornim i dugotrajnim vježbanjem pjevači uspjevaju vrlo dobro ovladati disanjem i drugim organima. Ti kastrati ponekad su pjevanjem postizali slavu. Adamova jabučica). Pri tom je važna suradnja organa za sluh i organa za go­ vor. Mnoge osobine poznajemo po boji i jačini glasa. čak i kakve je naobrazbe i čime se bavi. Zbog upale smo promukli. dislalija. Obično se ne mogu iz­ govoriti neka slova ili slogovi. To možemo promatrati pomoću posebnoga apara­ ta. gla­ sovi postaju nejasni. O njima ovisi tjelesni i duševni razvoj. npr. en­ dokrinih žlijezda). Mucanje je česta govorna mana. odavno je poznata. Dvije ži­ ce. Kod gluhonijemosti najčešće je riječ o gluhoći. U vrijeme puberteta glas se mijenja. ali os­ tali su nesretna bića jer je došlo do zastoja u rastu i poremećaja tjelesnih organa. stvaranje glasa. neće naučiti govoriti. Mala djeca uveseljavaju okolinu time što pojed­ nostavljuju teže riječi i izmišljaju svoje nazive. Čovjek ne može »čisto govoriti« zbog grčeva mišića koji izvode artikulaciju. Govor otkriva osobne i društvene osobine: po govoru i naglasku prepoznat ćemo iz kojeg je tko kraja. npr disartrija. Događa se pod utjecajem žlijezda s unutrašnjim lučenjem (tzv. kako bi za­ držali lijep glas. testise. Govor se mora naučiti. Današnjim metodama liječenja i odgoja može se postići da i glu­ ha djeca nauče govoriti. tako mogu glasom izvoditi prave vratolomije. koje svoje proizvode šalju direktno u krv. pa su u staro vrijeme. dolazi do poremećaja disanja i neželjenoga ste­ zanja glasnih mišića. To je mutiranje. naročito u srednjem vijeku. a zbog zakazivanja živca ili mišića koji napinju glasnice. naročito u dječaka. Djevojčice obično progovore prije dječaka. Postoje različiti oblici mucanja koje liječnici nazi­ vaju posebnim imenima. Tek potkraj prve godine izgovori prvu riječ. Ali o mucanju govorimo kao o navici ili bolesti tek onda kada su smetnje tako . po­ slije smijehom. u govoru se zastaje. laringoskopa. a to se nastavlja kroz čitavo školovanje. strana. Stvaranje glasa ovisi o brzini zraka ispuštenoga iz pluća. trepere kada ih zatrese zrak iz pluća. a prethodni ili slijede­ ći slogovi se ponavljaju. Muškarci imaju dublje glasove jer su im glasnice dulje. Zbog ne­ kog osjećaja. tj. Ova veza. Ako je dijete od rođenja gluho.

koji primjenjuju posebne metode liječenja. Rijetko se kada ukori­ jenjena navika mucanja može otkloniti u kratkom vremenu. Valja biti strpljiv i djecu saslušati.izražene da ozbiljno ometaju rad i život. Dijete često počinje mucati poslije jakoga uzbuđenja. poslije prijete. nastojanje da djeca od početka dobro nauče riječi i da ne govore prebrzo. teže se liječi. Takva djeca rade slične greške i prilikom pisanja (disgrafija). pa se smetnje sve jače fiksiraju. roditelja i bolesnika. liječenje psihoterapijom je prijeko potrebno. Školska djeca ponavljaju ili ispuštaju slogove prilikom čitanja (disleksija). Sva tri tjelesna mjesta. Drugi stavljaju težište na duševne okolnosti. Jedan dio vježbi može provoditi i sam bolesnik. Roditelji u prvo vrijeme opominju. Često je potrebna specijalistička pomoć. a neke se po posebnim metodama provode u specijaliziranim poliklinikama i zavodima. Zbog duševnih pormećaja boles- . tj. gotovo nikad u odrasloj dobi. iz protesta će griješiti u govoru i činiti namjerne ispade. Tada valja potražiti liječnika i stručnjake za govor. stoga je po­ trebna dugotrajna suradnja terapeuta. Istraživanjima je do­ kazano. čak u 80 posto slučajeva. postoji osoba koja muca. ili podmi­ ćuju nagradama. nego o posebnoj živčanoj smetnji. Mucavi provode vježbe ne samo govornih organa nego i čitavoga tijela. ni o nemarnosti. Danas postoji posebna grana medicine. Pod tim utjecajima u djetetu se javlja stid. Dvije su osnovne. znatno rjeđe u pubertetu. kažnjavaju. Oduzetost govora Oduzetost govora nije nijemost. koja se ba­ vi problemima govora. Kad opaze da ih odrasli zapostavljaju. na­ ročito straha. Ako u blizini djeteta. Jedni tvrde da je mucanje tjelesno oštećenje koje se nasljeđuje. logopedi. Budući da postoji i duševni uz­ rok. ostala su neoštećena. fonijatrija. Samo vježbanje često nije dovoljno. Kod male djece mucanje brzo prolazi ako ih se na to ne podsjeća. dijete će je opona­ šati i stvoriti naviku. neko slovo. da su slične smetnje postojale u obitelji bolesnika. Mucanje se može sprečavati i liječiti. Roditeljima i na­ stavnicima poznato je koliko je truda potrebno da djeca to nadvladaju. a postoje i stručnjaci. Jedan je od najstarijih načina suzbijanja mucanja uporno vježbanje. slog. Nije riječ ni o brzopletosti. Jednostavno će ispustiti manju riječ. Prvo je pravilo provođenje hi­ gijene govora. dok se uči govoriti. Nema sumnje da je mucanje djece izraz neurotskoga simptoma. odgovorna za stvaranje glasa. O postanku mucanja ima više teorija. strah i otpor. obično nastaje u dobi 3-5 godina. Važnu ulogu igra navika: što mucanje dulje traje. Mucanje je tri puta češće u muš­ karaca negu u žena.

pa u ponovljenom doživljaju čovjek odjednom počne vikati i govoriti. Do­ gađalo se da slučajno ili namjerno izazivanje sličnoga uzbuđenja može probiti duševne otpore. Tada dolazi do histerične pojave. Slično se može postići i psihoterapijskim postup­ cima. koji prelazi i na osobe oko njega. . Poremećaj može biti više ili manje oz­ biljan.nik odjednom prestaje govoriti. potrebno je otkriti uzroke oštećenja. Ako osoba naglo zanijemi. pa i doživotno. prestravljenosti. Događa se poslije vrlo jakoga uzbuđenja. Kad čovjek opazi da ne može govoriti. npr. Poznato je da su neki ljudi šutjeli godinama. pre­ ma njima određuje se terapija. uhvati ga još veći strah. panike. To zovemo: mutizam. hipnozom.

promjenama na koži. »muči mi se kad ga vidim«. Riječ je zapravo o istom procesu. mučnim situacijama. Sve te popratne tegobe ovise o uzroku. Podražaji koji izazivaju mučninu mogu dolaziti iz različitih dijelova tijela. pokazuju usku vezu osjećajnoga života i mučnine. ne­ ugode. tem­ peraturom. prije svega želuca. povraćanjem. najčešće potječu iz probavnih organa. umorom. mučnina. alergičnoga gastritisa. Ako je neugodna situacija naročito jaka. bolovima. do osjećaja mučnine dolazi se nadraživanjem centra za povraća­ nje u mozgu. vruće. . ili tek poslije jela. Mučnina (nauzeja) često prethodi povraćanju i može biti praćena glavoboljom. jači nadražaj dovodi do povraćanja. upale želuca koja nastaje zbog toga što želudac ne podnosi određenu vrstu hrane. Mučni­ nu može izazvati i naglo širenje želuca nakon preobilnih obroka. I kro­ nične bolesti želuca mogu izazvati mučnine koje traju godinama. Znači. Taj se osjećaj obično opisu­ je kao muka. svrbežom. gađenje. Važno je da liječnik zna da li se javlja ujutro natašte. Mučnina se može javiti i kod tzv. Najčeš­ ći su uzroci kronična upala želuca (gastritis) i čir na želucu. znojenjem. tj. ili jako ledene hrane. vrtoglavicom. uzbuđenja. nakon uzimanja žestokih pića na prazan želudac. strahom. slinjenjem.MUČNINA Nema čovjeka koji ne poznaje neugodan osjećaj što se iz želuca širi pre­ ma ždrijelu i stvara potrebu za povraćanjem. Svaka nagla akutna upala želuca redovito započinje mučninom. samo je jačina podražaja različita. Mučnina prethodi povraća­ nju. otrovnih tvari. ili na prazan želudac. Mučnina vrlo često prati psihičke poremećaje i javlja se u vezi s osjećanjem straha. da li je praćena proljevom. mučnina u teškim. Poznata je mučnina i povraćanje đaka i studenata pri­ je ispita. Mučnina se ne javlja u isto doba dana. gubitkom apetita. Upala može nastati zbog pokvarene. uzimanja lijekova. Manji nadražaj izaziva mučninu. umjesto izraza »muči mi se« upotrijebit će se izraz »povraća mi se«. Izrazi »mučno mi je gledati«.

redovi­ to se pojavljuje u vezi s bolovima uzrokovanim kamencima u mokrać­ nim putovima. a može ukazivati na komplikacije kod upale gušterače. tableta za sprečava­ nje trudnoće. bubrežnih i jetrenih bolesnika. Mučnina se javlja kod srčanih. kod zaušnjaka. može biti posljedica manjka nekih vitamina i pretjeranoga puše­ nja. Mučnina može nastati zbog nadražaja centra za ravnotežu u sred­ njem uhu (morska bolest).Mučninu mogu izazvati i bolesti drugih probavnih organa. pluća. žučnoga mjehura. a u tijelu se otpadne tvari koje se ne mogu odstraniti iz organizma (uremija). jetre. . kostiju. ona prati mnoge vrste glavobolja i neke boles­ ti mozga. javlja se kada bubrezi zataje. gušterače te upalnih i drugih bolesti crijeva. nastaje i zbog uzimanja digitalisa. javlja se i kod mnogih zaraznih bolesti. Podražaji koji izazivaju mučninu mogu doći iz raznih dijelova tije­ la. kod raka na želucu može trajati mjesecima s neznatnim bolo­ vima. lijeka za srce.

Čovjeku je san prije­ ko potreban. Signale koji dolaze u toku spava­ nja. Ni o jednom tjelesnom simptomu ljudi toliko ne raspravljaju kao o nesanici. San je potreban da bi se stanice mozga odmorile i oporavile od na­ pora kojem su bile izvrgnute u budnom stanju. do pada krvnog tlaka. dok ih nije smetala ni najveća galama u neposrednoj blizini. U narodnoj poslovici se kaže: »Dobar san zlata vrijedi. bol s površine i unutrašnjosti tijela. nego što se uvijek budimo. Za sna dolazi do popuštanja napetosti mišića.« Različiti su pod­ ražaji koji nas mogu probuditi i održavaju nas budnima. mozak na neki način obrađuje.NESANICA Nesanica (insomnia) postaje sve ozbiljniji problem moderna čovjeka. a opasni podražaji dovode do buđenja.« Eksperimentima je dokazano da životinje ugibaju na­ kon nekoliko dana ako im se onemogući san. Novija su istraživanja poka- . koji se u od­ ređenom ritmu izmenjuje sa stanjem budnosti. »Nisam se naspavao«. San je normalan. nego samo centar za buđenje. Plod u utrobi majke stalno spava. Bezopasne podražaje po tijelo odba­ cuje. »Uzeo sam sredstvo za spa­ vanje«. signali koji »govore« o napetosti mišića i položaju tijela. Zašto spavamo? Donedavno se smatralo da u mozgu postoji poseban centar za san i da do spavanja dolazi tek onda kada je taj centar nadražen. Poznato je da su se ljudi u ratu budili na najmanji zvuk udaljenoga aviona. »Ne mogu zaspati«. usporenoga rada srca i disanja. San je prirođeno stanje čovjeka. Centar za bu­ đenje povezan je živačnim sustavom i nitima sa svim dijelovima tijela i na njega djeluju signali iz mišića. vidni i slušni podražaji. neznatnog pada tjelesne temperature. Sve češće se čuje u svakodnevnim razgovorima: »Muči me nesanica«. »Nije čudno što spavamo. Danas se zna da ne postoji centar za san. kao zrak i hrana. Suvremeni čovjek sve više cijeni dubok i zdrav san zato što ga je izgubio. Stanice mozga nisu umrtvljene. Nespavanje od nekoliko dana izaziva u čovjeka teške duševne poremećaje. San nije samo stanje du­ ševnoga mirovanja nego i mnogih tjelesnih promjena. prirodni (fiziološki) gubitak svijesti.

sluhom. strah. Kod nekih se očituje time što navečer ne mogu dugo zaspa­ ti. Rješenjem problema ili smirivanjem situacije po- . Oko 20 posto spavanja otpada na sanjanje.« Prosječna potreba čovjeka za snom iznosi 8 sati. »probaviti« sve utiske koje je primio u budnom stanju. straha i nezadovoljstva onemogućuju san. mozak ne može srediti primljene podatke i nije sposoban da prima nove utiske. Svaki čovjek ima svoje vlastito vrijeme potrebno za spavanje. njihovo je spavanje postalo nesvrsishodno. a smanju­ je se sa starošću. Spava li manje. kao i brojni podražaji iz vanjskoga svijeta. spava li više. na elektroencefalogramu nastaju ka­ rakteristične promjene. San je potreban da bi mozak mogao srediti.duševna i tjelesna is­ crpljenost. Nemogućnost postizanja sna naziva se nesanica. pa se prerano bude. u obitelji. sortirati. Kada su ljude. pokreću se očne jabučice. javlja se umor . bit će mamuran. kao da uopće nisu spavali. Svakome je poznato da osjećaji krivnje. Ta spoznaja sadržana je u narodnoj izreci: »Čista savjest najbolji je jas­ tuk. koje čovjek prima vidom. kojim se odvode i bilježe struje iz moz­ ga. budili u toj fazi spavanja.zala da velik dio sna otpada na snove. o koji­ ma razmišlja i koje mu ne dopuštaju da se potpuno opusti. a onda obavlja po­ sao sličan montiranju filma . čovjek trza očima dok sanja.nepotrebne kadrove reže i odbacuje. po­ trebne zadržava. u toku spavanja tri do četiri puta izmjenjuje se spavanje bez snova sa sanjanjem. Sanjanje je toliko važno da neki stručnjaci kažu: »Čovjek spava da bi sanjao. Razumije se. Navečer čovjek liježe u krevet »zajedno sa svojim brigama«. oni su mogli ispričati sve što su sanjali. Kada čovjek počinje sanjati. Najčešći je uzrok nesanice stalna duševna napetost suvremena čov­ jeka.« Nesanice se mogu javiti u potpuno zdravih osoba. To se dokazalo pomoću aparata. Nesanica se javlja u tri oblika. tako je i mozgu potrebno vrijeme da sredi utiske koje je primio. Ako su ispitanike budili u trenutku kada su počeli sanjati. Najveća je potreba za snom u djece. za vrijeme eksperimenta. po­ stoje individualne razlike. Onemogući li se sanjanje. Poremećeni međuljudski odnosi na radnom mjestu. Kao što kompjutoru treba izvjesno vrijeme da bi sredio dobivene podatke.sve to izaziva stalan ne­ mir. elektroencefalografa (EEG). osje­ ćaj nesigurnosti i nezadovoljstva. U toku dana u mozak dolaze milijuni različitih podražaja iz unutrašnjosti tijela. Netko sa 5 do 6 sati spavanja može biti odmorniji od onoga koji spava više od 8 sati. kada im nisu dopustili da sanjaju. njuhom i dodi­ rom. tj. Nakon nekoliko dana pokazivali su sve znakove iscrplje­ nosti. Stručnjak je slikovito opisao značenje snova: »Mozak kao da ima vlastiti projektor kojim projicira primljene slike. Nema čovjeka koji nije loše spavao. bit će umoran.« San bez snova ne odmara. treći se nekoliko puta bude. brige .

buhe. prekom­ jerno spavanje i drijemanje navečer ili ujutro. Kod djeteta postoje samo dva uzroka nesanice: premalo spava ka­ da je bolesno. hladnoće. Perine i broj­ ni jastuci ne pružaju potpun odmor. često mokrenje. U dru­ goj polovini života potreba za spavanjem povećava se zbog pojačane fi­ zičke aktivnosti. Škrobljena spavačica i posteljno rublje također ometaju san. Po­ tkraj prve godine života potreba za snom iznosi oko 13 sati. Starije školsko dijete ne osjeća potre­ bu za popodnevnim spavanjem. kao i nedostatak dnevne fizičke aktivnosti. npr. Jako je izražena nesanica u nekih duševnih bolesnika.bolesti koju nazivamo neuro­ zom. Školskoj djeci od 6 do 10 go­ dina potrebno je 10 do 11 sati sna. I prekomjerno pušenje može djelovati na mozak i održavati budno stanje. pun mok­ raćni mehur. Svjestan ili nesvjestan osjećaj nezadovoljstva posljedica je njihove nesposobnosti da se prilagode uvje­ tima u kojima žive. Loš san može biti posljedica prevelike buke. Neudobna postelja također može biti uzrok nesanice. često je prvi znak duševne bolesti. jer se malo dijete budi u ranim jutarnjim satima. ili kako se još kaže. vrućine. proljev. sparine. . stjenice. »nesanica na živčanoj os­ novi«. Mnogi ne mogu zaspati ako prije počinka piju crnu kavu ili čaj. najčešća je zbog koje se pacijenti obraćaju liječniku. oštećenje jetre. temperatura. Razvojem i rastom djeteta opada potreba za dužinom spavanja. Neurotska nesanica. bolesti štit­ njače. kašalj. Poremećen san imaju ljudi koji boluju od kroničnih boles­ ti: arterioskleroze. Dan i noć nisu ni u kakvoj vezi sa stanjem budnosti novoro­ đenčeta. Povremene nesanice mogu biti uzrokovane vanjskim uvjetima i ut­ jecajima. ona postoji i poslijepodne. Nesanica tada postaje samo jedan simptom poremećaja ličnosti . ono spava neprekidno i bu­ di se jedino kada je gladno. bol. da bi postepeno opadala. Bijeg u bolest jedini je izlaz. ili zbog grešaka u odgoju. u rijetkim slučajevim to mogu biti insekti. teško disanje. Glad i bol jedini su podražaji koji dovode do buđenja. Nesanica djece Novorođenčetu je san veoma potreban. svrbež. Ritam dana i noći uspostavlja se postepeno nakon trećega mje­ seca života. povraćanje. Osjećaj gladi i odlazak u krevet s prepunim želucem također mogu biti uzrok nesanice. povećanoga krvnog tlaka. Osobe koje ne mogu riješiti svoje probleme trajno pate od nesanice.novo se uspostavlja normalan i zdrav san. San ometaju i brojni simptomi bolesti. komarci.

bolesni zubi. Ljuljanje u kolijevci valja odbaciti. Prestrogo kažnjavanje. tj. uvi­ jek u određeno vrijeme. Takva djeca imaju nemiran san. Centar za . isprekidan i nemiran san. »Problem nije u tome da dijete premalo spava. va­ lja pustiti da se isplače. Nesanica starijih osoba Potreba za snom ne smanjuje se s godinama starosti. presvlačenje navečer. dijete će nakon nekoliko dana prestati plakati. Ako dijete plače. Ako uzrok poremećenoga sna nije bolest. nego u tome da zbog toga premalo spavaju njegovi roditelji«. često se bude i plaču u kreve­ tu. Plašenje djeteta vješticama i čudovištima ozbiljna je greška roditelja. davanja neodgovara­ juće hrane za određenu dob. U dubokoj starosti promjene u stanicama mozga dovode do sanjivosti slične komatoznom stanju. U prosjeku. pravi uzrok moraju usta­ noviti roditelji: je li posrijedi strah zbog loših ocjena u školi. Njihova blizina i ljubav daju mu osjećaj sigurnosti. za poremećen san najčešće su krivi roditelji. Poremećen san može biti izazvan i tjelesnim razlozima: glađu zbog manjka majčina mlijeka. nedovoljnoga hranjenja. ako mu nije pretopio ili prehladno.Ako je zdravo. Povremeno buđenje noću i rano ustajanje. tada je potrebna liječnička pomoć. Dizanje na ruke. Djeca starija od dvije godine vole da im se prije spavanja uz krevet pričaju priče. nije gladno i okruženo je ljubavlju. Izazivanje strana može izazvati dugotrajne i duboke negativne poslje­ dice na ličnost djeteta. ako ima udoban ležaj. Bolest redovito poremećuje san: upala uha. jesu li oni povrijedili svoje dijete? Roditelji ne smiju zaboraviti da ih djeca vole i da potpuno ovise o njima. grčevi u trbuhu. a nije ni gladno ni bolesno. Treba da po­ stoji red u rasporedu sati: hranjenje. Nesanica djece uglavnom ne predstavlja ozbiljniji medicinski pro­ blem.roditelja. Ako roditelji ne skaču na svaki plač. Ako se roditelj nalazi kraće vrijeme uz krevetić. Novorođenče valja navikavati na normalno spavanje. Prepuštanje brige stranim osobama izaziva strah. ljuljanje samo remeti san roditelja i stvara loše navike djeteta. dubokom gubitku svijesti. ružne riječi. rekla je liječnica. U osmom mjesecu života dijete postaje svjesno postojanja bliskih mu ljudi . Iako među djecom postoje razlike u dužini trajanja i dubini sna. bračne svađe često oduzimaju san djetetu. starci nadoknađuju dremuckanjem u toku dana. dijete će imati zdrav i dubok san. kupanje. starci ne spavaju manje od ljudi srednje dobi. Ukupna »količina sna« često je i veća u starijih ljudi. dijete će brže zaspa­ ti. tepanje.

Položaj na des­ noj strani je udobniji. Mnogi se tuže da u krevetu imaju hladne noge i da zato ne mogu za­ spati. Položaj tijela prilikom spavanja ne treba potcijeniti. Naj­ češći je uzrok skleroza krvnih žila mozga. Ponekad će biti potrebna pomoć od psihoterapeuta. Takve kupke omogućuju bolju cirkulaciju krvi pa noge postaju toplije. I pokušaj odvikavanja može dovesti do ozbiljnih smetnji. ne samo duševno nego i tjelesno. sprečava normalnu cirkulaciju krvi i otežava san. navečer mnogo teže zaspi.također su česti uzroci ja­ čega poremećaja sna. Čovjek se pod starost postepeno vraća u svoje prirođeno stanje sna. zatim popuštanje srčanoga ra­ da. Prije nego što propiše tablete za spavanje. Također su važni faktori okoline. To mo­ gu biti kraće večernje šetnje ili večernja gimnastika. Valja riješiti problem koji uz­ rokuju takve smetnje unutar obitelji i na radnom mjestu. sobna temperatura. U krevetu se mora potpuno opustiti. Poznato je da previsoka temperatu­ ra i hladnoća onemogućuju normalno spavanje. Postoje i neki opći postupci koji omogućuju bolje spavanje. ali okretanje u toku noći omogućava svim dijelo- .buđenje toliko otupi da samo vrlo jaki podražaji mogu dovesti do buđe­ nja. Prečesto i nekontrolirano uzimanje tableta za spavanje sadrži veliku opasnost od privikavanja. Zimi ne valja lijegali u krevet koji je potpuno hladan. Zbog toga je vrlo korisno povećanje tjelesnoga napora prije spavanja. koje se ponekad moraju liječiti u bolnici za duševne bolesti. Razumije se da nesanica koja je uzrokovana bolešću zahtijeva liječenje osnovne bolesti. uzimanje tableta nije rješenje. liječnik će nastojati pronaći uzrok nesanice da bi mogao primijeniti neopasan postupak liječenja. ali ne uzbudljivu. Nesanica starijih osoba zapravo je posljedica staračkih bolesti. otežano disanje . Najbolja je temperatura za spavanje od 14 do 16° Celzijusa. čiji bi nas sadržaj održavao budnima. Takve osobe pokazuju umor u toku ci­ jeloga dana. Tada se čov­ jek reflektorno zgrči. Ako je nesanica na »živčanoj bazi« nastala na osnovi stalne dušev­ ne napetosti. Tablete za spavanje ne mogu u potpunosti osigurati pravi osvježavajući san. što poremećuje krvotok i dovodi do slabije prokrvavljenosti mozga. Mnogi su skloni da bez dogovora s liječnikom uzmu sredstvo za spavanje. kašalj. U takvom je slučaju lijek kupka prije spavanja u naizmjenično toploj i hladnoj vodi (pola minute u vrućoj i pet sekunda u hladnoj). Starački svrbež kože. Liječenje nesanice Liječenje nesanice ovisi o uzroku. Korisno je čitati knjigu u krevetu. Velik broj nesanica uzrokovala je premala tjelesna aktivnost u toku dana. Čovjek koji se u toku dana ne umori.

ima tijela slobodnu cirkulaciju krvi. izgubljeno vrijeme može nadoknaditi spavanjem poslije ručka. . Ako se netko mora znatno ranije ustati.

Gubitak svijesti koji traje duže vri­ jeme. pretežno uzrokovana prolaznim poremećajima optoka krvi u mozgu. Ali gubitak svijesti može biti dugotrajan i dubok. npr. bez cirkulacije krvi. Ruke ili no­ ge mogu biti i jedan sat bez kisika. Najčešći je poremećaj dovoda kisika stanicama mozga. trovanja. Ali sve stanice nisu jednako osjetljive na manjak kisika. Gubitak svijesti redovito prethodi smrti. može doći iznenada u različitim okolnostima unesrećenja. npr. Nesvjestica nije uvijek stanje koje ugrožava zdravlje ili život. gušenja.NESVJESTICA Nagli gubitak svijesti najpotresniji je znak bolesti. Težina mozga iznosi svega 2 posto težine tijela. propadnu ako se dovod kisika prekine samo 20 minuta.. Uzroci koji dovode do takvih poremećaja mnogobrojni su i međusobno različiti. povreda glave. a bolesnik se ne može probuditi nikakvim podražajima. Krat­ kotrajan gubitak svijesti (sinkopa) česta je i bezazlena pojava. naziva se koma. U takvim slučajevima panika i neznanje onemogućuju svrsishodno pruža­ nje pomoći metodama oživljavanja. Najopasnije stanje nastaje kada je gubitak svijesti posljedica pre­ stanka rada srca i disanja. dok stanice jetre. utapljanja. Za bolesnikovu okoli­ nu nesvjestica je uvijek alarmantan simptom koji redovito izaziva jaka uzbuđenja i paniku. Gubitak svijesti zbog prestanka osnovnih životnih funkcija. Dramatska slika bit će to izraženija što je gubitak svijesti nagliji. naročito ako se pojavi kao »grom iz vedra neba« u mlade i do tada potpuno zdrave osobe. ali mozak troši 20 posto kisika koji dolazi u organizam. rada srca i disanja. Gubitak svijesti i smrt često su očekivan i neizbježan završetak teš­ kih i neizlječivih bolesti. tj. Do nesvjestice dolazi tek onda kada nastane poremećaj u centru za svijest u mozgu. Kisik u ži­ votu stanica igra bitnu ulogu zato što se potrebna količina energije iz hrane dobiva tek posredstvom kisika. tj. zbog udara struje. Na manjak kisika najosjetljivije su stanice mozga. Prva je reakcija mozga na manjak kisika . one troše najviše kisika.

I promjene na krvnim žilama mogu uzrokovati smanjen ili potpun prekid dovoda krvi u jedan dio mozga. Kratkotrajan gubitak svijesti O kratkotrajnom gubitku svijesti (sinkopa-kolaps) govori se kada nesvjestica traje od nekoliko sekunda do najviše pola sata. oštećenja moždanoga tkiva povredom. bez obzira na kisik. za svega 4 do 5 minuta nastupaju takva oštećenja mozga da je smrt neiz­ bježna. Uzrok je nesvjestice ne­ dovoljna količina kisika u atmosferi. Nakon nekoliko sekunda ili minuta dolazi k svijesti. Uzrok mogu biti suženja i začepljene krvnih žila. od zubara. Toj grupi nesvjestica pripadaju poznati i česti sluča­ jevi rušenja na javnim mjestima. Nesvjestica je poljedica na­ gloga pada krvnog tlaka i slabije opskrbljenosti mozga krvlju i kisikom. . Takve su ne­ svjestice češće kod onih koji su inače poznati kao »ljudi slabih živaca«. prilikom otrovanja ugljičnim monoksidom. bez ki­ sika 3 minute. Uzrok može biti onesposobjjenost crvenih krvnih zrnaca da prenose kisik. na ulici. u tramvaju i autobusu. nastaju kao reakcija tijela na strah. koje ne izbacuje dovoljnu količinu krvi u krvni optok. Najčešći uzroci koji dovode do smanjene dopreme kisika mozgu je­ su poremećaji cirkulacije krvi u mozgu. bez vode 3 dana. ubrzo dolazi do pobolj­ šanja. Najčešće su kratkotrajne nesvjestice u trajanju od svega nekoliko minuta. ili nesposobnost pluća da prenesu kisik u krv.. srčani in­ farkt. a mogu se javiti u tjelesno potpuno zdravih osoba. smanjen tlak u krvnim žilama. npr. I druge promjene u mozgu. Smanjena količina kisika u mozgu već za nekoliko se­ kundi dovodi do nesvjestice. oni mogu biti posljedica nedo­ voljnog rada srca. zbog vrlo maloga broja crvenih krnih zrna­ ca koja prenose kisik. upale mozga. javljaju se zbog jačih duževnih uzbuđenja. strah od injekcije. Takvi gubici svijesti nazivaju se još i »običnim nesvjesticama«. npr. mogu dovesti do kraćega ili dužeg gubitka svijesti: nesvjestica redovito nastaje zbog na­ gloga električnog izbijanja u stanicama mozga kod padavice. česte su nesvjestice zbog povećanoga pritiska u mozgu. hladna i znojna. uzrok može biti i jako ubrzan rad srca. mračenje pred očima. mučnina. Takvo blokiranje crvenih krvnih zrnaca nastaje. Ako se dovod kisika mozgu prekine. od boli. smetnje dovoda kisika u pluća. Kada se takva osoba stavi u vodoravan položaj. jako usporen rad srca. I promjene u krvi mogu izazvati gubitak svijesti. koža postaje blijeda. To su uglavnom psihogene nesvjestice.gubitak svijesti. Čovjek bez hrane može živjeti 30 dana. opća slabost. Gubitku svijesti prethodi vrtoglavica. na pri­ redbama. tumora mozga.

Takve nesvjestice mogu se spriječiti. Na­ glo usporenje srčanoga rada ispod 40 otkucaja u minuti uzrokuje ne­ svjesticu. poslije pretjeranoga tjeles­ nog opterećenja. Takve nesvjestice mogu nastati u slabokrvnih osoba. Do toplotnoga udara dolazi u uvjetima povišene tjelesne temperature okoli­ ne. Poznata su »rušenja« u nesvijest vojni­ ka koji dugo stoje na jednom mjestu. sredstvima za spavanje. Vrtoglavica i nesvjestica mogu nastati poslije dubokoga i brzog di­ sanja. Najčešća su otrovanja ugljičnim monoksidom. Slične su nesvjestice prilikom jutarnjega mokrenja u nekih muškaraca. prilikom oporavka nakon dugotrajne bolesti. Ne­ koliko jednostavnih tjelesnih vježbi u ležećem položaju spriječit će ne­ svjesticu. Sunčanica i toplotni udar redovito dovode do gubitka svijesti. ili neku drugu smetnju koja obično prethodi nesvjestici. zbog povišene tjelesne temperature. Smetnje nastaju zbog prevelikog gubitka ugljičnog dioksida. Nesvjestice ug­ lavnom nastaju naglim dizanjem iz vodoravnoga položaja u uspravan. takvi slučajevi znatno su rjeđi. Takva nesvjestica može se spriječiti ako se bolesnik stavi u vodoravan položaj već u vrijeme dok se samo tuži na vrtoglavicu. promeškoljiti u krevetu. uz veliku vlažnost zraka. Onesvijestiti se mogu i ljudi kojima je oslabljen refleks što sprečava pad krvnoga tlaka zbog naglih promjena položaja tijela. I poremećaj u radu srca čest je uzrok kratkotrajnih nesvjestica. U djece se javlja s hripavcem. Naglo usporenje srčanoga rada praćeno je nesvjesticom. . lijekovima za umirenje živaca.U rjeđim slučajevima nesvjestica može trajati duže vrijeme. praćenu jakim grčevima tije­ la. koji se stvara forsiranim disanjem i češće se javljaju u histeričnih osoba. obično poslije dizanja iz kreveta. Kratkotrajne nesvjestice mogu nastati i zbog jakoga napadaja kaš­ lja. udarom u prsni koš. Do nesvjestice može doći i zbog naglo­ ga ubrzanja rada srca. To se događa mladim ljudima kod ko­ jih još ne postoji potpuna stabilnost autonomnoga živčanog sustava. Posljedica je nagao i visok porast tjelesne temperature. Prije ustajanja valja se malo protegnuti. jakim pritiskom na oči. što onemogućuje isparavanje. Nesvjestice se javljaju i zbog poremećaja u održavanju normalnoga tlaka u uvjetima dugoga stajanja. koja može trajati i duže vrijeme. Otrovanja mogu dovesti do gubitka svijesti. slično kao kod padavice. U starijih ljudi takav kašalj izaziva kronična upala dišnih putova i bronhijalna astma. Takve nesvjestice mogu biti blažega oblika i javljaju se nekoliko puta dnevno. Iz kreveta se ne smije dizati na­ glo. mo­ že nastati nadraživanjem ždrijela. žena u trudnoći. rjeđe prestankom rada srca.

često do komatoznoga stanja. Prethodi vrtoglavica. mogu se javiti u ljudi koji ne boluju od šećerne bolesti. U staraca su kratkotrajne nesvjestice obično praćene i drugim zna­ kovima. »Nesvjestica« je obično praćena dubokim disanjem. Gubitak pamćenja odnosi se i na samo vrijeme nesreće. onesviještena osoba uvijek je ugrožena gušenjem ako leži na leđima. Potres mozga pra­ ćen je i drugim znakovima: povraćanjem. Uzroci gušenja kod osobe u stanju dubokoga gubitka svijesti: . Takva pojava može se spriječiti uzimanjem šećera ili pijenjem jako zašećerene tekućine. Do histerične nesvjestice ne dolazi ako je osoba sama. Besvjesno stanje prepoznaje se po tome što bolesnik obično mirno leži. Nesvjes­ tica može trajati svega nekoliko sekunda do dva sata.. dugotrajnije nesvjestice javljaju se u bolesnika koji boluju od šećerne bo­ lesti. nelagodnost u žličici. ili ako nakon uzimanja normalne doze nije jeo. vrtoglavicom. Položaj tijela može biti različit. a može se odnositi i na kraće ili du­ že vrijeme poslije nesreće (amnezija). Histerična osoba mora imati publiku za svoju predstavu. Teže. Najčešće je sta­ nje tzv. otrovanje. koji je redovito praćen gubitkom svijesti.I povrede glave uzrok su kratkotrajnih nesvjestica. tzv. dolazi do jakoga pada šećera i nesvjestice. npr. Kraće nesvjestice. Bolesnici koji uzimaju inzulin uvijek moraju nositi kocke šećera. Nagao pad šećera u krvi također može dovesti do nesvjestice. krvarenje u mozak. »vučja glad«. drhtanje ruku i znojenje. Histerično grčenje tijela podsjeća na padavicu. udar električne struje itd. ali pad je uvijek tako podešen da ne izazove težu povredu. naročito ako su jeli mnogo slatkiša. slinjenjem. Histerija je jedan od najčešćih uzroka nesvjestice. uglavnom prolazne. Do »gubitka svijesti« dolazi obično nakon sukoba u obitelji ili na rad­ nom mjestu. jak osjećaj gladi. Ne odaziva se na poziv i ne reagira ni na kakav vanjski podražaj. koje treba da uzmu odmah čim opaze prve znakove smanjene količine šećera u krvi (hipoglikemija). nego uvijek u prisustvu drugih ljudi. naj­ češći je na leđima. grčevima tijela. usporenim radom srca. Takve nesvjestice nastaju na psihogenoj osnovi. smetnjama govora i vida koje su uzrokovane poremećajima krvotoka zbog arterioskleroze krvnih žila mozga. potres mozga. U stanju dubokoga gubitka svijesti. Krat­ kotrajne nesvjestice mogu se javiti zbog određenih pokreta glavom. urlikanjem. npr. Češće su u mladih ljudi naročito žena. gubit­ kom pamćenja događaja koji su prethodili nesreći. Najčešće dolazi do nagloga pada. Ako bolesnik uzme veću količinu inzulina. obično nekoliko sati na­ kon obroka. Jako okretanje glave u stranu ili prema gore i dolje može dovesti do stiskanja već i onako arterioskerotički promijenjene krvne žile koja dovode krv u mozak i prolazi uz samu kičmu. bez obzira na to je li uzrok utapljanje. na štipanje.

Vrat i trup valja osloboditi svakog pritiska. nema­ ju nikakve napetosti. zubalo ili kruti povraćeni sadržaj. Najprije valja uspostaviti normalnu prohodnost dišnih putova. krvarenje u usnoj šupljini i nakupljanje sline dovodi do toga da taj sadržaj ulazi u dišne putove. Takav položaj omogućuje da se korijen jezika od­ makne od ždrijela. Ispravnim po­ stupkom i najteža se osoba može za neko­ liko sekunda staviti u taj položaj . mlohav jezik padne. Strani pred­ met u usnoj šupljini.. tj. Gu­ šenje se sprečava tako što se onesviještenu osobu odmah stavi u bočni položaj ili na trbuh. Ležanjem na leđima.Opasnost od gušenja povećana je ako zbog dubokoga gubitka svi­ jesti nestaju obrambeni refleksi kašljanja i gutanja.Kod dubokog gubitka svijesti svi mišići tijela omlohave. a njegov korijen pritisne stražnji zid ždrijela i zatvo­ ri ulaz u dušnik. valja odstra­ niti prstom omotanim u rupčić. . pod djelovanjem sile teže. suvišnu odjeću i opre­ mu valja skinuti. . a tekućina iz usne šupljine može otjecati. U bočni položaj može se postaviti i najteža osoba za svega nekoliko sekundi slijedećom tehnikom: Osobu koja je naglo izgubila svijest valja staviti u bočni polo­ žaj.Povraćanje. npr.

mozgovne ili cerebralne kome. gubitak svijesti nastaje naglo. Nalazi li se onesviješteni u položaju na leđima. Moždana kap. posljedica je oštećenja mozga. gušenje nestaje. Dubok gubitak svijesti. usporeno. zaraznih bolesti. a šaka desne ruke stavi se ispod de­ beloga mesa. disanje ubrzo postaje spontano. nekontrolirano vršenje nužde redovna je pojava. Koma je stanje organizma koje nastaje kod mnogih unutarnjih bo­ lesti. . ili moždani udar. težih povreda glave. odmah valja primijeniti um­ jetno disanje (vidi: Nagli prestanak disanja). Najčešći uzrok mozgovne kome je mož­ dana kap (apopleksija). Najčešće su kome koje nastaju zbog promjena u mozgu. Koma je »posljednji znak«. prohodnost dišnih putova uspostavlja se potpunim zabacivanjem glave natrag i podi­ zanjem donje čeljusti. Ostali popratni znakovi ovise o onom dijelu mozga koji je oštećen. trovanja.Desna se noga savije u koljenu. što dovodi do krvarenja. koji traje duže vrijeme. nastaje zbog pucanja krvnih žila u mozgu. Kada se pomoću tih postupaka omogući normalan prolaz zraka u pluća. brutalno. Ozlijede mozga su uzrok cerebralne kome. Skvrčena noga i opružena desna ruka osiguravaju stabilnost položaja na boku za vrijeme če­ kanja liječničke pomoći ili prijevoza u bolnicu. Zbog krvare­ nja u mozak. često s oduzetošću jedne polovine tijela. Koma je i stanje organizma koje redovito prethodi smrti. To su tzv. Ako do spontanoga disanja ne dođe. čovjek će se sigurno ugušiti! Onesviještenu osobu ne ostavljajte samu! Ne činite više nego što se od vas očekuje: pružite minimum prve po­ moći! Dugotrajna nesvjestica Koma je nesvjestica koja traje duže vrijeme i iz koje bolesnika ne možemo probuditi. a boja kože nor­ malna. disanje je duboko. Valja znati da još uvijek velik broj bolesnika u nesvijesti umire kod kuće ili prilikom transporta u bolnicu samo zbog toga što su se ugušili vlastitim jezikom. Upamtite: Ne podižite glavu onesviještenoj osobi! Ne davajte nipošto tekućinu na usta. ko­ načan završetak svih bolesti. a vrsta ozljede ili og­ raničen prostor onemogućuju da se stavi u bočni položaj. Prihvaćanjem odjeće u predjelu kuka i ramena onesviješteni se preko stopala i šake prebacuje na desni bok. Uzrok moždane kapi može biti i začepljenost krvne žile mozga (embolija).

nego i o vremenu izloženosti tijela otrovu. Nakon početka mučnine. Zatajivanje rada bubrega i prestanak lučenja mokraće dovodi do nakupljanja štetnih i otpadnih tvari u tijelu. Kome nastaju kada nema dovoljno kisika u plućima: na velikim vi­ sinama gdje je zrak razrijeđen. glavobolja. jedno je od najčešćih otrovanja ugljičnim monoksidom. gu­ šenjem. uzroci mogu biti različiti: virusi. To je hipoglikemična koma. bolesnik ponekad ne dolazi svijesti nekoli­ ko dana. povraćanja i otežanih pokreta. bakterije. uglavnom zbog sukoba s roditelji­ ma. Takvo stanje naziva se ure­ mija. Dugotrajniji manjak šećera u krvi može dovesti do težih oštećenja mozga. kiseline itd. disanje jako i duboko. . uremičke kome. npr. povraćanje itd. U našoj sredini najčešći je uzrok dubokoga gubitka svijesti akutno otrovanje alkoholom. Davanjem šećera direktno u krv bolesnik se u ro­ ku od nekoliko sekundi iz duboke kome vraća punoj svijesti. Kome koje nastaju otrovanjem alkoholom često završavaju smrću. Bolesnici od šećerne bolesti padaju u dijabetičku komu zbog na­ kupljanja štetnih tvari. Lijekovi se mora­ ju čuvati od djece i duševno zaostalih osoba. Danas su sve češća komatozna stanja zbog djelovanja različitih ot­ rova. Smrtnost od ugljičnoga monoksida veća je nego od svih drugih otrova zajedno. gljivice. Mlade osobe posežu za tab­ letama zato da svrate pažnju na sebe. Mnoge unutarnje bolesti mogu dovesti do dugotrajnoga gubitka svi­ jesti. do­ lazi do gubitka svijesti. otrovanja alkoholom. Štetne materije nastaju zbog poremećene mijene tvari: aceton. bračnih razmirica. Danas ima na stotine različitih preparata koje se mogu uzeti zabunom ili namjerno u samoubilačkoj namjeri. Težina otrovanja ne ovisi samo o količini plina u atmosferi koja se udiše. Osjeća se zadah po acetonu ili trulom voću. Netočno odmjerena doza može imati kobne posljedice. glavobolje. glad. do tzv. postepeno dolazi do potpunoga i dubokog gubitka svijesti. gubitku svijesti prethodi znojenje. jetre. jakih fizičkih napora. Tegobe su postepene: glavobolja. koža je suha. neispunjenih želja. prekid dovoda kisika u pluća nastaje vješanjem. komu prate grčevi tijela. slabost. stranim tijelom u dišnim putovima. Količina šećera u krvi smanjuje se i kod mnogih drugih bolesti. Koma prati i padavicu. Do kome može doći i zbog nagloga smanjenja šećera u krvi. naročito u male djece. neuspjeha u školi.Upala moždanih opni često uzrokuje komatozno stanje (meningi­ tis). Uzimanje većih količina sredstava za spavanje i umirenje živaca uz­ rokuje komu. tumora gušterače. Uz­ rok je prevelika doza inzulina ili gladovanje uz redovno uzimanje inzuli­ na. prilikom boravka u prostoriji u kojoj ne­ ma dovoljno kisika. Tako će i vrlo male koncentracije plina izazvati teška otrovanja i nepopravlji­ ve posljedice ako je osoba bila duže vrijeme izložena djelovanju otrova.

grčevi. Postoje takva oštećenja mozga kada je bolesnik potpuno nepokre­ tan. npr. Dubok gubitak svijesti s otvorenim očima Komatozna slika ovisi o uzroku kome i mjestu gdje je mozak jako oštećen. ali ne tako dugo da bi nastala smrt. Riječ je o oštećenju moždane kore. fosforom. Dubok gubitak svijesti može biti i posljedica povišene tjelesne tem­ perature. otrovnim gljivama. ne može se privesti k svijesti nikakvim postupcima. tetraklorugljikom. lutaju bez cilja. glavobolja. Oči su otvorene. Postoje i takva oštećenja mozga kada bolesnik očima prati predme­ te koji se kreću. eventualno mogu re­ agirati samo na grublji podražaj nesvrsishodnim pokretom. Takva oštećenja mozga nastaju zbog toga što je mozak bio suviše dugo bez kisika. javlja se kod zarazne upale jetre. Koma se javlja i kod bolesti koje su posljedica nedovoljnoga rada nekih žlijezda. . Takvi pacijenti ne mogu gutati ni kontrolirati nuždu. proljev.Komu može izazvati svaka bolest koja oštećuje jetru (hepatička ko ma). Addisonove bolesti. ili upravlja oči prema izvoru zvuka. zbog smanjene funkcije nadbubrežne žlijezde. zbog smanjene funkcije štitne žlijezde. ciroze jetre. sunčanice. kod tzv. Hrane se di­ rektnim davanjem hrane u krv ili pomoću gumene cijevi direktno u želu­ dac. a prethodi joj mučnina. oštećenja jetre otrovi ma. Bolesnici ponekad mogu živjeti desetak i više godina. smrzavanja. toga najrazvijenijeg i najosjetlji­ vijeg dijela mozga. ali ima otvorene oči.

Cijeli vidljivi dio bjeloočnice pokriva tanka prozirna opna. njegov odnos medu ljudima. vežnjača (konjuktiva). potpomažu i održavaju vidnu sposobnost oka. rožnicu (kornea). koja u sredini ima jedan otvor što se može suziti i proširiti i naziva se zjenica (pupila). Glavni je dio oka očna jabučica koja ima oblik kugle i šuplja je.OČNE SMETNJE I SMETNJE VIDA Oko je osjetni organ vida. koja u svom prednjem dijelu ima u sredini okrugao prozračan otvor. Zbog toga o dobrom vidu u velikoj mjeri ovisi du­ ševni i tjelesni razvitak čovjeka. Tako važan organ priroda je dobro zaštitila. Između šarenice i rožnice nalazi se prazan prostor koji se naziva prednja očna sobica i koja je ispunjena očnom vodicom. »Tako mi očiju«. »Oslijepio. Oči su smještene u koštanim udubinama. njegova sreća i zadovoljstvo. . Srednja očna ovojnica naziva se žilnica (horioidea) i sastoji se od velikoga broja krvnih žila. Vidom čovjek prima oko 80 % svih utisaka o svi­ jetu koji ga okružuje. zakletvama i kletvama: »Oči moje«. najbolje se vidi u narodnim uzrečicama. U prednjem dijelu oka srednja ovojnica tvori šarenicu (iris). Gubitak nijednoga organa čovjek ne podnosi tako teško kao gubitak oka. očnim dupljama. Od vanjskih štetnih utjecaja čuvaju ih vjeđe. brojni mišići. odnosno koliko su mu važne oči. Suzne žlijezde. krvne žile. Unutarnja očna ovojnica naziva se mrežnica (retina) i najvažniji je dio oka. koja ide od ruba rožnice i prelazi na unutarnju stranugornje i donje vjedje. sluznica. da bog da«. lojne žlijezde. Naziv mrežnica dolazi od »mreže živčevlja«. zbog čega je i dobila naziv.Očna jabučica sastoji se od 3 ovojnice. Vid je najdragocjeniji ljudski osjet koji više od svih drugih omogućava čovjeku da upozna da doživi vanjski svijet i da se u njemu snalazi. Mrežnica je vrlo komplicirane građe i jedini je dio oka koji je osjetljiv na svjetlo i omogu­ ćuje nam da gledamo. Koliko je čovjeku značajan vid. Rub šarenice koji tvori zjenicu klizi po leći kada se zjenica širi ili sužava. Ta zaštitna sluznica naziva se spojnica. Prva ovojnica je bjeloočnica (sklera). Stražnju stranu sobice osim šarenice čini i jedan dio leće. obrve i trepavice.

za »fino podešavanje« gledanja. Bez obzira kako se brzo skreće pogled. Mrežnica ima u sebi posebne stanice. koncentriraju u jedno ža­ rište (fokus) na filmu. Bjelooč­ nica 9. 4. Naziva se staklovina i oč­ nu jabučicu drži okruglom kako bi zrake svjetla mogle bez smetnji doći do mrežnice. tzv.Prostor iza leće ispunjen je prozračnom. polutekućom staklastom tekućinom. Najjasnije se vidi slika predmeta kada se zrake svjetla sakupe (fokusiraju) na dio mrežnice koji se naziva žuta pjega. Za stvaranje slike koja se gleda najvažnija je mrežnica oka. koji su osjetljivi na svjetlost i boje. 8. 7. i tako pojačati ili smanjiti svoje lomne sposobnosti. nego mozgom. dok se u blizini jakoga izvora svjetla sužava. može se ispupčiti ili istanjiti. Zjenica se poput zaslona sužava i širi ovisno o jačini svjetla. Zjenica se u mraku proširuje. Lom svjetlosnih zraka na rožnici oka uvijek je jednak i ne može se mijenjati s obzirom na gledanje u dalji­ nu i blizinu. prilagodi tako da sve zrake svjetla sakupi u jedno žarište na mrežnici. štapiće i čunjiće. Rožnica. u najkraćem vremenu. čovjek zapravo ne gleda okom. 2. 1. Prednja očna sobica. Da bi se nadoknadio taj manjak lomne sposobnosti rožnice. leća se uvijek. S pomoću mišića leća može mijenjati svoj oblik. Mrežnica. Preko leće zrake se sakupe. koja je tako zakrivljena da može lomiti i sakupljati svjetlosne zrake na mrežnici. leća služi za preciznije lomljenje. . Žilnica. Žuta pjega je mjesto najjasnijega vida. Leća. Među­ tim. postoji leća. Količinu svjetla koja ulazi u oko određuje zjenica. koja podsjeća na žele ili hladetinu. Šarenica 5. 3. Staklovina. 6. »blenda«. Sakupljanje svjetlosnih zra­ ka započinje već na rožnici oka. te omogućuje jasan vid u daljinu ili najbliži predmet. Vidni živac Rad oka često se uspoređuje s radom fotografskoga aparata. Kod fotografskoga aparata zrake svjetla ulaze u aparat kroz otvor koji čini zaslon.

»Nešto me grebe u očima«. Najveći broj svih smetnji po­ sljedica su promjena na dijelovima oka. svrbež. crveni­ lo oka. a ne može vi­ djeti. koja oblaže unutarnju stranu kapka.Te stanice sadržavaju kemijske tvari koje se razgrađuju kada su izložene djelovanju svjetla. oslabljen vid. ne može shvatiti ono što je vidio. gdje se u potpunosti shvati značenje slike koje je viđena. »propuh«. Promjene u mozgu mnogo su rjeđi uzrok vidnim smetnjama. da može gledati. suženje. čitav vidljivi dio oka daje dojam crvenila. lagano otečena i žarkocrvene boje. Taj osjećaj pečenja kao i crvenilo oka dva su najkarakterističnija znaka upale sluznice oka (konjuktivitis). To se može vidjeti prilikom kupanja u bazenima koji su suviše ja- . pečenje. i to u njegov zatiljni dio koji je odgovoran za funkciju vida. zapažaju promjene veličine zjenice. kroz koji mo­ zak gleda«. obojadisanost svih predmeta. Čest je uzrok vjetar. Tek u tom djelu mozga stvara sliku predmeta: odatle se živcima prenosi u prednji dio mozga. suženjem i pečenjem u oku. ali i u nepušača koji se duže vrijeme zadržavaju u za­ dimljenoj prostoriji. sljepo­ ća za boje. Čovjek sam osjeća bol u oku. vidi se da je sluznica. kao da su oči pune pijeska. »Imam očni katar«. »Crveno oko« »Crveno oko« može se još nazvati i »oko koje peče«. prozor. zbog upotrebe ven­ tilatora. Prašina i kemijski nadražaji dovode do »crvenoga oka«. Nastale kemijske reakcije dovode do stvaranja biološ­ ke struje. Smetnje su najjače izražene navečer kada se smanji stvaranje suza pa postoji osjećaj kao da je oko »nažuljano«. Zbog toga se obično kaže da je oko samo »otvor. škiljavost. To je najčešća očna smetnja. Sluz­ nica bjeloočnice ima proširene krvne žilice. mrlje u vidnom polju. Na očima postoje brojne smetnje koje ljudi opažaju na sebi i na dru­ goj osobi. prilikom vožnje automobilom kraj otvorenoga prozora. koje se mogu vidjeti kao vi­ jugave crvene crte što idu sve do ruba rožnice. Tek manji dio ljudi s »crvenim okom« traži liječničku po­ moć. Prolazna i kratkotrajna pojava »crvenoga oka« česta je u pušača kojima dim ciga­ rete ulazi u oko. Električni impulsi prenose se preko vidnoga živca u mozak. Tek razumijevanjem tih činjenica čovjek može shvatiti da ne­ tko može »biti i slijep kraj zdravih očiju«. Često postoji osjećaj kao da je u oku strano tije­ lo. gnojno oko. Posto­ je i smetnje vida: nejasan vid. ili vož­ nje na motorkotaču. Kada se donji kapak pomakne prema dolje. akutna upala sluznice oka obično započinje svrbežom. U ambulanti se obično obraćaju liječniku riječima: »Oči me peku«. Mnogobrojni su uzroci koji dovode do »crvenoga oka«. zbog čega se u narodu kaže: »crveno oko«. Nagla.

Pod »crvenim okom« ljudi razumijevaju i manja krvarenja ispod sluznice. kašljanja. To stanje naziva se fotoelektrična oftalmija. Krvarenja mogu biti posljedica udaraca u oko i . uzrokovano je preosjetljivošću oka na neke tvari (u proljeće na cvjetni pelud). tj. koje »umrtvljuju oko«. Sliku »crvenoga oka« mogu dati i mnogo ozbiljnije bolesti oka. Takva krvarenja mogu se vidjeti poslije jakoga naprezanja. ali mnogo brže s pomoću lijekova. prilikom zavari­ vanja. nego nakon nekoliko sati poslije izlaganja zrakama. kod gripe. Kod nekih bolesti može biti čak i jedan od prvih znakova. »Crveno oko« samo je jedan od manje važnih znakova mnogih za­ raznih bolesti. tada je obično povezano s hunjavicom. Crvenilo oka. To su krvarenja koja nastaju ispod sluznice oka koja je potpuno prozirna. »Crveno oko« vrlo je često posljedica alergije. a uzrok je virus koji dolazi u oko najvjerojatnije iz spolnih orga­ na. ili autogeno zavarivanje. hunjavice itd. Oči se zaraze u baze­ nima. crvene boje. suženje. jako pečenje. »Crveno oko« može trajati i duže vrijeme). još češće. mogu izazvati ozbiljnija oštećenja rož­ nice. ili pri upotrebi kućanskih preparata koji sadržavaju klor. smetnje se jave i noću. ili »Imam krvarenje u oku«. To krvarenje vidi se kao oštro ograničena na­ kupina krvi. Jako svjetlo također može uzrokovati crvenilo. lijekove dobivene »injekcijom« ili uzete gutanjem. s kratkotrajnim poboljšanji­ ma čak godinama. no­ šenja teških tereta. crvenila i glavobolje u kratkovidnih i dalekovidnih osoba ka­ da čitaju bez naočala ili nemaju odgovarajuće naočale. npr. Česta su u djece koja boluju od velikoga kašlja. Tada obično kažu: »Popucale su mi krvne žile u oku«. jakoga povraćanja. vidi se prilikom oštećenja oka ultraljubičastim zrakama u snježnim planinama ili. Teški sim­ ptomi brzo se smire kapljicama.ko klorirani. u različitim dijelovima sluznice oka. a posljedica su velikoga naprezanja prilikom učestalih napadaja jakoga kašlja. U narodu se takav kašalj naziva »ma­ gareći kašalj« (pertusis). često i grč vjeda. tegobe mogu nestati same od sebe za 2 dana. Takvo dugotrajno kronično »crveno oko« najčešće je posljedica fizičkih i kemijskih nadražaja ili alergija oka. i oblozima. Znakovi oboljenja ne javljaju se odmah. »Crveno oko« i strah od svjetla redovito se javlja u početku ospica. može se javiti zbog upale rožnice i upala dubljih dijelova oka. prašinu. što zahtijeva obavezno liječenje. Upalu sluznice oka izazivaju bakterije i virusi. Crvenilo oka u obliku proširenih krvnih žilica nastaje uz sam rub rožnice u širini od pola centimetra. pojava je toliko česta da se takva upala naziva »kupališni konjuktivitis«. Uzrok može biti i dugotrajno čitanje pri lošoj rasvjeti ili naprezanje očiju do umora. Ultraljubičaste zrake kvarc-lampe. Može se javiti i zbog preosjetljivosti na hranu.

treba je češ­ će prozračiti (ventilatori. »Gnojno oko« »Gnojno oko« najčešće se nadovezuje na »crveno oko«. Najčešće se prenosi ruka­ ma i upotrebom zajedničkih ručnika. Topao i suh zrak. zatim sredstva koja sužavaju krvne žilice u sluznici oka. kao i sluznice usne šupljine i grla. sredstva koja sadržavaju lijekove protiv alergije. uglavnom ujutro. zimi. tada valja promijeniti sredstvo ako se crvenilo ponovo javi. pomaže plamen svijeće: dim sadrži vrlo sitne čvrste čestice.mogu pomoći oblozi od kamilice. antialergika. Osobe koje su jako osjetljive na dim ne smiju se zadržavati u prostoriji u kojoj se mnogo puši. u starijih ljudi zbog upale sluzni­ ce oka. propuh otvaranjem prozora i vrata). a plamen svijeće stvara toplinu i strujanje zraka. »Crveno oko« može se uspješno liječiti kapljicama i mastima za oči. bilo zimi na snijegu. budu slijepljeni sasušenim gnojem. u starijih ljudi kojima zbog skleroze krvne žile pucaju na najmanji pritisak. koje propiše lječnik. Gnojna upala oka zarazna je bolest i može se prenijeti od čovjeka na čovjeka. Osjetljive osobe treba da upotrebljavaju zaštitne tamne naočale ako su izložene djelovanju sunčanih zraka bilo ljeti. u mla­ đih djevojaka za vrijeme menstruacije. od bolesnoga oka na zdravo oko. koje nikako ne treba uvesti u stan: stalno treperenje jako umara oči. u prostorijama s centralnim grijanjem jako nadražuje oko. Ako su oči umorne nakon dužega čitanja. Očni kapci. Gnoj u sluznici oka stvaraju uzročnici gnojenja. Gnoj se najčešće sakupi u kutovima oka. ili dužega zadržavanja u zadimljenoj pro­ storiji. kada se prozori rijetko otvaraju. vide se u osoba koje imaju napade padavice. a to su posebne vrste bakterija. ili u suviše suhoj prostoriji . Prema uzroku daju se lijekovi koji sadržavaju antibiotike. tako da se koji put »jedva ot- . sulfanamide. može se spriječiti tako da se suhi zrak obogati vodenom parom iz posude s vo­ dom. ako već moraju biti u takvoj prostoriji. Suženje sluznice oka. pa čestice dima putuju od mjesta više temperature na mjesto gdje je temperatura niža i taloži se na hladniju površinu. Često se vrlo jednostavnim postupcima može spriječiti »crveno oko«: valja izbjegavati sve one činioce koji izazivaju jak nadražaj oka.sličnih ozljeda. tzv. tj. Valja izbjegavati čitanje pri fluorescentnom svjetlu. Alergične upale oka mogu nastati i zbog upotrebe boje za trepavice. Da zaštitne naočale moraju nositi varioci ne samo što je razumljivo nego je i zakonom propisano.

triper. Uzročnik se vrlo lako prenese na sluznicu oka. U starijih ljudi staklovina se na pojedinom mjestu može malo . kuglice. »Mrlje pred očima« u starijih ljudi znak su starosti. a opisuju ih tako kao da »u oku« ili »ispred oka«. Neki uzročnici stvaraju vrlo velike količine gnoja.vore oči«. Takve su smetnje najčešće prolazne i neopasne. »figure koje se kreću«. »tamna mjesta«. u vezi s očima javlja se staračka dalekovidnost i »mrlje pred očima«. točki­ ce. Poslije 40. Nakon ukapavanja kapljiva u oči novorođenčeta. godina života više od polovine svih ljudi vidi pred očima mrlje. sjene. Mrlje u vidnom polju Mnogi ljudi imaju povremene ili trajne smetnje prilikom gledanja. tako nastaje gonoreja oka. krvarenja. »tamne otoke«. Uzrok je tih promjena u staklovini oka. češće prate druge bolesti kod kojih je oko potpuno zdravo. »tamni otoci« u jednom dijelu vidnoga polja. naročito ako se pojave »tamna mjesta«. iskrice. mrlje mogu imati različite oblike i neki ih vide kao točkice. Staklovina je hladetini slična tekućina i ispunjava očnu jabučicu. ko­ je je nekoć bila najčešći uzrok sljepoće. Gnoj sa spolnih or­ gana najčešće se prenese rukama na oko. često jedan od prvih simpto­ ma bolesti mozga: tumora. zaraza je nastala u novorođenče­ ta koje se zarazilo za vrijeme rađanja od svoje majke. Da bi se spriječilo »gnojno oko« valja ispunjavati osnovne higijen­ ske propise: Ne upotrebljavajte ručnik koji je koristila neka osoba! Ne trljajte oči rukama! Redovito perite ruke! Potrebna je velika opreznost ako negdje na tijelu postoji gnojni pro­ ces. njihovo kretanje može se pratiti pogledom tako dugo dok ne iziđu iz vidnoga polja. ta bolest kao uzrok sljepoće više nema ni­ kakvo značenje. Neki smetnje opisuju mnogo slikovitije te vide »munje poput duginih boja«. ona je potpuno bistra i prozirna. To može biti znak ozbiljnije bolesti. Obavezan liječnički pregled potreban je samo zbog onih smetnji koje traju duže vrijeme. ili dok se opet ne kreću u smje­ ru koji je suprotan od pokreta očnih jabučica. Takvu upalu mogu izazvati bakterije koje u čov­ jeka izazivaju bolesti pod nazivom gonoreja. tako da gnoj upravo curi iz oka. kosa sijeda. Da bi kroz nju mogla proći zraka svjetla. koje su obično pokret­ ne. vide mrlje. Kao što u sta­ rosti koža postaje tanka i naborana. Pravovremeno započeto liječenje u potpunosti sprečava sve kom­ plikacije koje mogu nastati ako se bolest ne liječi. Svaka gnojna upala oka obavezno zahtijeva liječnički pregled i lije­ čenje. vrpce ili kao »leteće mušice«.

»Velike mrlje u oku«. govori se o dalekovidnosti (hipermetropiji). Prolazna pojava mračenja. naročito ako su praćene vrtoglavi­ com. Zbog sta­ račkih promjena na vratnim kralješnjacima. pred očima se vide oblici koji se kreću. upale mrežnice. koje nastaje zbog upale u dubljim dijelovima oka. postupkom koji se naziva perimetrija. rožnici ili porasta tlaka unutar očne jabučice. titranja i iskrenja pred očima nastaje pri­ likom većega gubitka krvi. Uz jaku gla­ vobolju. Smetnje nastaju i zbog promjena u leći. dijelovi stanica i si. i to u onom dijelu kojim zapravo vidimo. Iskrenje. to može biti mjehurić zraka. Nejasan vid na blizinu Kada netko vidi jasnije. tada će ti malo čvršći dijelovi praviti sjene na mrežnici oka. prilikom pokreta vrata mo­ že doći do jačega sužavanja krvnih žila koje kroz vrat ulaze u mozak. dugine boje. postoje i »tamne mrlje« koje sam ne može vidjeti. Osim tih smetnji. »Mrak« može zahvatiti i čitavu polovinu oka. kao du­ gotrajna pojava traje u kratkovidnih i dalekovidnih osoba dok naočalima ne isprave vid. tj. Mrlje pred očima mogu se vidjeti zbog zamućenja u staklovini. . makar i kratkotrajno. koje se razvijaju postepeno ili nastaju naglo i ne prolaze. Takvim postupkom liječnik otkriva bolest mozga prije nego što su se pojavili drugi. Crne i bijele mrlje pred očima. mogu se javiti u starije osobe nakon jačih pokreta glave. Slične smetnje može izazvati i strano tijelo ako se nade u staklovini. koje čovjek sam zapaža. Takve tamne mrlje može otkriti liječnik samo pomoću posebnoga aparata. može izazvati takve smet­ nje. žilnice. Takve su upale česte u osoba koje boluju od šećerne bolesti.To je ozbiljan poremećaj koji zahtijeva rano lije­ čenje. značajni simptomi. gladi. Smanjenje krvi u mozgu. obično ukazuju na ozbiljniju bolest. kao smetnja na »živčanoj bazi« javlja se u pubertetu i klimakteriju. oštrije i lakše na udaljenost nego što vidi bliske predmete. osjeća se strah od svjetla: smetnje na­ staju u napadima i nestaju prestankom glavobolje. treperenje pa čak i tamni otoci u jednoj polovini oka mogu se vidjeti kod jedne vrste glavobolje koja se naziva migrena. Tak­ vi »ispadi vidnog polja« nastaju kada se uzrok poremećaja ne nalazi u oku. Najčešće je riječ o krvarenjima i tumorima mozga. može nestati čitava polovina vidnoga polja zbog pritiska na vidni živac. otrovanja nikotinom. nego u mozgu. zbog umora. koja najčešće zahvaća samo polovinu glave.jače zgusnuti.

u drugih sporije. Moglo bi se reći da je dalekovidnost prirođeno stanje čovjeka. Godinama rada mišići leće toliko su se umorili te više nemaju dovoljno snage da jako is­ pupčuju leću. Takvo stanje može se popraviti jedino stavljanjem naočala. Naočalima ispravljena dalekovidnost Prilikom gledanja bližih predmeta. godine života: nakon toga postepeno opada. umore se mišići koji ispupčuju leću. da bi se opet u starijim godinama znatno povećao. Dijete se rada dale­ kovidno. što uzrokuje ispupčenje. odebljanje leće. 2. S dalekovidnošću oka u neke se djece razvija škiljavost. čitanja. 3.Najčešći je uzrok dalekovidnosti prekratka očna jabučica. da bi u dubokoj starosti oko izgubi­ lo svaku sposobnost prilagođavanja (adaptacije). nego iza mrežnice. Dalekovidnih osoba ima mnogo više nego kratkovidnih. Stoga stari­ je osobe ne mogu prilagoditi leću ni na udaljene ni na bliže predmete. Posljedica su umora gla­ vobolje. Iako se u nekih osoba izraziti znakovi dalekovidnosti mogu zapaziti već potkraj puberteta. Tek u pubertetu broj dalekovidnih se smanjuje. ipak je dalekovidnost karakteristična za stariju ljudsku dob. se neprekidno gledaju bliski predmeti. Dalekovidnost. Ta sposobnost prilagođavanja (akomodacije) najveća je oko 13. oko mladih ljudi prilagodi se tako da se mišići leće jače stegnu. npr. pa se zra­ ke svjetla što ih lomi leća ne skupljaju u jednoj točki na mrežnici oka. Oko pete godine starosti više od 90 posto djece je dalekovidno. godine života. Smetnje zahtijevaju pregled kod oč­ noga liječnika. što zahtijeva rano liječenje. I sama je leća s vremenom izgubila elastičnost. Zbog dugotrajnoga čitanja ili rada. U zablu­ di su oni koji smatraju da će proces razvoja staračke dalekovidnosti biti . 1. u jednih brže. osjećaj pečenja u oku. javlja se mučnina i titranje pred očima te nejasan vid i na blizinu i na daljinu. rjeđi je uzrok suviše tanka ili nedovoljno ispupčena leća koja nema dovoljnu lomnu jakost. Normalan vid. Takvo se stanje naziva staračka delekovidnost (prezbiopija). Staračka dalekovidnost postepeno napreduje. koja time povećava sposobnost loma svjetlosnih zraka. Najčešće se javlja poslije 40.

predugačka očna jabučica pa se zrake svjetla. Kratkovidnost se razvija postepeno i usporedo s rastom djeteta. 1.usporen ako što duže gledaju bez naočala. naprotiv. 2. govori se o kratkovidnosti (miopija). i 14. kratkovidnost se stabilizira. Vid kratkovidnih osoba pod starost se čak nešto poboljša. barem jednom u dvije godine. obje leće mogu se izbrusi­ ti na istim naočalima. starenje oka samo će se ubrzati. Nejasan vid prilikom gledanja udaljenih predmeta Kada se jasno i oštro mogu vidjeti samo predmeti iz neposredne bli­ zine. tj. prestankom rasta. Zato se kratkovidnost najviše pogoršava između 10. Vid se postepeno pogoršava. a udaljeni se vide nejasno. godine života redovito odlaze na pregled očiju. a to je vrijeme kada je rast djeteta najintenzivniji. za čitanje i pisanje. Završetkom puberteta. Naočalima ispravljena kratkovidnost Kratkovidnost je najčešće nasljedna. Najčešći je uzrok kratkovidnosti suviše izdužena. Ka­ ko dijete raste. takva su da pojačavaju lom svjetlosnih zraka (konveksne leće). Poslije puberteta naočale iste jakosti mogu se nositi i više od 20 godina. ne sakupljaju u jednoj točki na mrežnici. tako se oko izdužuje i postaje sve više kratkovidno. prestaje pogoršavanja. Poslije su potrebne dvije vrste naočala: slabije za gledanje na daljinu i jače za gledanje na blizinu. Ali dijete se ne rada kratkovid­ no. što ih lomi leća. a to su zapravo leće. Staračka dalekovidnost. kratkovidne osobe dovodi do . nego ispred mrežnice. Naočale je ponekad potrebno mijenjati i više puta u godini. Kratkovidnost. koja se normalno razvija. godine života. Stakla. Mnogi će ublažiti smetnje staračke dalekovidnosti ako poslije 40. koje upotrebljavaju dalekovid­ ne osobe.

svi ljudi za vrijeme spavanja. Stavljaju se stakla. pa vid može biti jednako dobar kao i kada je oko normalno. u mladosti se prošire. streptomicin). Najčešće je sve obojeno žutom bojom (ksantopsija). zjenica se sužava i širi. dubokoga izdisaja. To se vidi kod žutice i otrovanja »lijekom za srce«. digitalisom. a preko simpatikusa proširuje. jakoga svjetla. Bake koje bez naočala sa 80 godina uvlače konac u iglu. Obojen vid O obojenom vidu govori se onda kada se svi promatrani predmeti vide u jednoj boji. U rjeđim slučajevima žuto viđenje može nastati i zbog otrovanja nekim drugim lijekovima (sulfanamidski preparati. U male djece zjeni­ ce su uže. pri tom su čak obojeni i inače bezbojni predmeti. Sve obojeno crvenom bojom nešto je češće (krvarenje u staklovini. zjenica određuje količinu svjetla koje ulazi u oko. Sužavanje i širenje zjenice odvija se bez naše volje jer tim funkcijama upravlja automatski živčani sustav. u mladosti su bile kratkovid­ ne. naročito ako se gleda u glatku površinu. kinin. Ovisno o jačini svjetla. Obojen vid može nastati nakon toga što je operacijom izvađena oč­ na leća. leće koje oslabljuju lom zraka svjetla (konkavne leće). ali može se smanjiti na 1. kao i nakon ukapavanja u oko kapljica kojima se proširuje zje­ nica. da bi pod starost ponovo postale uže. Zje­ nica je normalno široka od 2 do 4 mm. Suženje zjenice (mioza) imaju ljudi s tamnijim očima. Promjene veličine i oblika zjenice Zjenica (pupila) je otvor u šarenici oka kroz koji ulaze zrake svjetla. Plus i minus postepeno se poništavaju. Kratkovidnost se može ispraviti nošenjem naočala. koji preko parasimpatikusa zjenicu sužava. ponekad i zbog otrovanja DDT-om. Obojen vid nije normalna pojava i uvijek zahtijeva liječnički pregled. Ponekad se čak i slijepe osobe tuže da vide obojeno svjetlo (najvje­ rojatnije zbog nadražaja centra za vid u mozgu). tj. Širina zjenice je različita u različitoj dobi života.5 mm i proširiti čak do 8 mm. sifi­ lis živčanoga sustava). Poput »blende« na fotog­ rafskom aparatu. dalekovidne osobe. . snježna sljepoća).poboljšanja vida. Plavo obojeni predmeti ne vide se često (otrovanje alkoholom.

prilikom gledanja (fiksiranja) predmeta. Otkada je uvedeno pre­ ventivno kapanje u oči lijeka koji uništava uzročnika bolesti. naslijeđena od roditelja. broj slije­ pih osoba naglo je opao. Zjenice mogu biti i nejednake (anizokorija) i mogu se vidjeti u ja­ čem stupnju pijanstva. Sljepoća je mnogo češće posljedica bolesti koje nastaju nakon rođe­ nja djeteta. sifilis. jakoga bola. zatim zbog uzimanja lijekova kao što je morfij. ili po­ vreda u glavnoj krvnoj žili koja opskrbljuje krvlju najvažniji dio oka - . Posljedica je povreda oka. u pija­ nom stanju. mogu biti nazubljene ako je poslije upale šarenice zjenica srasla s lećom. često kao prvi znak bolesti. Nejednake su zjenice uvijek u znak opasnosti. Nejednake su zjenice i kod nekih tumora mozga. Potpuna sljepoća je u ko­ jem osoba ne raspoznaje svjetlo od tame na oba oka. Takvi poremećaji mogu nastati ako majka u trudno­ ći preboli neke zarazne bolesti. Sužena zjenica česta je prilikom upala oka kada postoji jaka preosjetljivost na svjetlo. Zbog povrede glave nejednake zjenice ukazuju na oštećenje mozga. npr. koja dolazi potpuno iznenada. U civiliziranim zemljama zarazne bolesti nisu značajan uzrok sljepoće. na krvarenje u mozgu. naročito one koje su uzrokovane virusi­ ma. U narodu se kaže: »U strahu su velike oči«. Mnogi lijekovi dovode do široke zjenice. trahom. atropin. slijepo može biti i samo jedno oko. pilokarpin itd. To je gnojna upala oka s čirom na rožnici. Zjenice su normalno okrugle. slabokrvnosti. manjak pojedinih i za vid bitnih dijelova oka. Dijete se može roditi slijepo zbog različitih poremećaja u razvitku oka: manjak oka. srdžbe. Sljepoća može biti i nasljedna. tj. nedovoljno razvijeno oko. osim što je nazubljena. Nagla sljepoća. jednako proširene i ravnih rubova. u stanju dubokoga gubitka svijesti. zjenica je i ukočena. beladona. Proširene zjenice (midrijaza vide se prilikom jakih emocija kada je nadražen simpatikus. u mraku. Zjenice su proširene pri slabom osvjetlje­ nju. npr. npr. bijesa i straha. Neka otrovanja ta­ kođer dovode do jako sužene zjenice. uglavnom zahvaća jedno oko.: otrovanje sredstvima za uniš­ tavanje gamadi (organofosforni preparati). kao »grom iz vedra neba«. Sljepoća Sljepoća (amauroza) znači gubitak vida. I druge zarazne bolesti bile su čest uzrok sljepo­ će: tuberkuloza. rubeolu. Nekada je najčešći uzrok sljepoće bila gonoreja oka. Dijete se zarazilo već pri porodu od majke koja je bolovala od gonoreje (tripera).

to se osim povreda ne zbiva u jednom trenutku. rjeđe akutan glaukom. Oslijepiti se može i zbog bolesti bubrega. Ako se ta arterija zatvori krvnim ugruškom ili nekim drugim stranim tijelom kao mjehurićem zraka. Postoji tzv. nego se razvija postepenije kroz više minuta pa i sati. kada ima do­ voljno svjetla.mrežnice (retinitis). akutni glaukom. dizenterije. Danas je najčešći uzrok sljepoće dugotrajan. takva oštećenja mozga nastaju kod nekih zaraznih bolesti: šarlaha. Može nastati zbog bolesti mozga: tumora. u rijetkim slučajevima mjesecima pa i godinama. To mogu biti gnojne upale dubljih dijelova oka ili upala najosjetljivijega dijela . kroničan. Nakon sukoba ili jakoga uzrujavanja može nastati potpuna sljepoća praćena drugim znakovima histe­ rije: grčenjem tijela. mnogo češće na oba. difterije. krikovima. histe­ rična sljepoća može se javiti u djece. gubitkom slu­ ha. a može i potpuno nestati. Sljepoća je najčešće potpuna. Poremećaj vida može biti i takav da se mogu shva­ titi pojedinosti. danju. nekoliko sati do nekoliko dana. ali ga ne prepoznaje i ne zna njegovo značenje. krvarenja u mozgu. teža otrovanja redovito dovode do sljepoće. može izazvati naglo po­ višenje tlaka unutar oka. duševna sljepoća. može na­ stati i uz potpuno zdrave oči. Takva sljepoća nastaje »na živčanoj bazi« i javlja se prilikom histeričnoga napadaja. u tijelu se nakupljaju otpadne tvari koje organizam ne može odstra­ niti. Nagao gubitak vida na jednom oku. ali se ne mogu povezati u razumljivu. tj. Naglu sljepoću. logičnu cjelinu. vid je normalan. klijenutima ruku i nogu. upale pluća. Takva osoba ima zdrave oči. Takvo bolesno stanje naziva se uremija. Traje obično kratko. Sljepoća noću Noćna sljepoća (hemeralopija) u narodu se naziva »kokošje sljepi­ lo« . Sljepoća pri zdravim očima ne mora biti samo na histeričnoj osnovi. koja nastaje onda kada su oštećeni oni di­ jelovi mozga koji su odgovorni za vid. tada stanice mrežnice ostanu bez kisika i sljepoća može nastati trenutačno. može vidjeti predmet. obično za nekoliko minuta. Kada bubrezi prestaju ra­ diti. Sljepoća često nastaje kao posljedica otrovanja špiritom ili drvenom žestom (metilni alkohol ili metanol). nakupinama stanica. Nagao gubitak vida može istovremeno zahvatiti oba oka. . vid je jako smanjen. No. Duševna sljepoća nastaje kada je oštećen vidni centar u zatiljnom dijelu mozga (optička agnozija). kapljicama masti.mrežnicu.

koja je u tijelu rezervoar toga vita­ mina. tzv.Osobe koje boluju od te bolesti počinju se tužiti na tegobe tek nave­ čer. ta se boja ne može razli­ kovati. Osim u jetri. Čunjići »osjećaju« samo tri osnovne boje: crvenu. Raspoznavanje boja važno je u mnogim zanimanjima. Općenito. ovisi o tome za koju je boju osoba slijepa. Injekcijama toga vitamina izlječenje nastupa za neko­ liko minuta. Tablice su načinjene od mozaika. Postoje i posebni aparati radi točnoga određi­ vanja daltonizma. zelenu i plavu. samo za pojedine. zbog pretjeranih i loših dijeta i. sljepoća za boje naziva se daltonizam. noćno sljepilo javlja se uglavnom za vrijeme gladi. da su »žarulje preslabe«. Postoje posebne tablice da bi se ustanovila sljepoća za pojedine bo­ je. Sve osta­ le boje koje čovjek vidi nastaju miješanjem tih triju osnovnih boja. može se pojaviti i kod nekih oblika zamućenja le­ će. vitamina A ima mnogo u mrkvi. Čitanje brojeva s takvih tablica je različito. u prometu. Manjak vitamina A najčešći je uzrok bolesti. da »svjetiljka slabo gori«. Postoje stečene ili nasljedne bolesti praćene sljepoćom za sve boje ili. »razumjeti«. čunjići. npr. peršunu i špinatu. Noćno sljepilo može biti i prvi znak vrlo rijetkoga degenerativnog oboljenja mrežnice (retinitis pigmentoza). Već su stari narodi upotrebljavali jetru kao lijek za postizanje do­ broga vida i za liječenje drugih bolesti oka. vrlo rijetko može se ja­ viti kod nekih nasljednih bolesti i otrovanja nikotinom. zelene deuteranopija. a plave tritanopija. Za raspoznavanje boja odgo­ vorne su posebne stanice koje se nalaze u mrežnici oka. Ako u oku manjkaju čunjići osjetljivi za neku boju. engleskom kemičaru i fizičaru koji je prvi opisao tu pojavu. Noćno sljepilo može se izliječiti za nekoliko sati hranom koja je bo­ gata vitaminom A. ispremiješanih točkica različitih ve­ ličina i boja. Najviše vitamina A ima u jetri. Neraspoznavanje crvene boje naziva protanopija. čak 10 puta više nego u maslacu. u proljeće zbog pomanjkanja vitamina A u zimskoj hrani. Najčešća je sljepoća za crvenu i zelenu boju. što je češće. . S obzirom na to što u normal­ noj hrani ima dosta toga vitamina. Koji put ih se prepozna po tome jer se stalno žale da im je »svjetlo preslabo«. Ta mana oka često se slučajno otkriva prilikom liječničkog pregleda. prema Daltonu. Osoba koja je potpuno slijepa za sve boje naziva se monokromat. Sljepoća za boje Oko raspoznaje mnogo različitih boja. Najčešći je pomanjkanje vitamina A. Mnoge osobe nisu svjesne svoje sljepoće za boju. vrlo rijetko.

Teža oštećenja nastaju ako je strano tijelo ušlo u unutrašnjost oka. Naročito su opasne čestice bakra. Na tome mjestu redovito se stvara čir rožnice. Tako se izvodi izvrnuće gornje vjeđe Vađenje stranoga predmeta u do­ njem dijelu oka . u rožnici i spojnici oka. koje postaje crveno. bockanje koje se pojačava pomicanjem vjeđa. komadić metala. položaju i kemijskom sastavu hoće li doći do gubitka vida. Sitne čestice. mesinga i željeza. ko­ je u oku oksidiraju i dovode do »rđanja« najosjetljivijih dijelova oka: mrežnice i vidnoga živca. Strano tijelo tada izaziva jak nadražaj oka. Ovisi o veličini stranoga tijela. Teže posljedice nastaju kada se strano tijelo zabode u rožnicu i kada na vrije­ me nije izvađeno. mušica. Bol se osje­ ća više kao pečenje.Strano tijelo u oku U oko često upadne sitno strano tijelo: čestica prašine. osjetljivo na svjetlo. suzi i boli. pije­ sak. obično se zadrže na površini. obično manje od 2 mm. nemaju tako jaku probojnu snagu da bi prodrle u unutrašnjost oka.

slana tekućina koju luče suzne žlijezde što se nalaze iznad vanjskoga kuta oka. tada treba izvrnuti gornji kapak. Ako je strano tijelo malo i slobodno na površini oka. Suze se šire u tankom sloju po oku i omogućuju da rožnica bude glatka i sjajna. Noću. Kako u starosti očni kapci omlohave. Oko se učini neosjetljivim i tada se strano tijelo može izvaditi jakim mla­ zom tekućine ili pomoću posebnih igala za vađenje. zijevanja. suženje. prilikom kašljanja. vjetar. i upale u dubljim dijelovima mogu dovesti do suženja. Suženje izazivaju i drugi podražaji.Ako je strano tijelo ušlo u unutrašnjost oka ili je zabodeno u rožni­ cu. npr. U bolnicama se primjenjuju različite metode vađenja stranoga tijela. tj. za spavanje. Suvišak suza sakuplja se u suznoj vrećici. npr. Na oko valja sta­ viti samo gazu i bolesnika odvesti liječniku. zbog podražaja iz nosa. Suženje nastaje kada je stvaranje suza pojačano ili kada suze zbog zapreke ne mogu normalno otjecati u nos. dim. potrebna je najhitnija pomoć liječnika. Teže je odstraniti stra­ no tijelo ako je ispod gornjega kapka. Pojačano stvaranje suza i suženje javit će se kod mnogih bolesti oka. Suze olakšavaju kliza­ nje očnih kapaka i sadrže tvari koje mogu uništiti neke vrste bakterija. prijelaz preko kapka. povraćanja. tj. Čest uzrok suženja je upad stranoga tijela u oko. Suženje je češće u starijih ljudi. koje upravo »zaliju« oko nastojeći odstraniti strani predmet. U toku dana izluči se oko 30 kapi suza. Iz dubljih dijelova strano se tijelo vadi s pomoću operativnih zahvata. zuba. lučenje suza gotovo prestaje. upala šarenice. suze ne prelaze kapke jer im to onemogućuje mastan rub očnih kapaka. tada se može jednostavno izvaditi. Suženje oka Suze su bistra. Nastaje jak podra­ žaj i reflektorno dolazi do stvaranja veće količine suza. To su prije svega upale koje zahvaćaju površinske dijelove oka: upala sluznice i rožnice oka. koja se također nalazi u kutu oka i odakle suze odlaze po­ sebnim kanalićem u nos. Magnetična tijela mogu se izvaditi pomoću elektromagneta. Može se uvrnuti i rub kapka pa trepavice nadražuju sluznicu oka. hladnoća. U donjem dijelu oka strano tijelo otkriva se jednos­ tavnim povlačenjem donjega kapka prema dolje. kihanja. nadražujući plinovi. nadražajima iz dijelova koji su udaljeni od oka. . nastat će ka­ da ima mnogo suza. oko može jače suziti. jako svjetlo. U oko se ne smiju stavljati ni­ kakve kapi i ne smije se ispirati nikakvim tekućinama. Do suženja može doći refleksno.

nego je jedno oko pomaknuto u stranu. pa se istovremeno stvaraju dvije slike. Čovjek se rađa razrok. »plač zbog radosti«. To se vidi kod nekih bolesti krvi.. Zajed­ ničko gledanje s oba oka moguće je samo onda ako je njihova vidna spo­ sobnost jednaka.U rijetkim slučajevima suženje nastaje žvakanjem. Kod novoređenčeta škiljavost je prirodna. samo svjetlo i tamu. razrokost (strabizam) nastaje kada oba oka istovremeno ne gledaju isti predmet. ali može biti izazvana bolestima i povredama. fi­ ziološka pojava. često je vidna sposobnost između jednoga i drugoga oka različita. Pojava da jedno oko vidi bolje od drugoga čes­ to je nasljedna. s obzirom na to što se dijete rađa kao dalekovidno). Drugo oko ne koristi. To su »krokodilske suze«. a to je čest uzrok škiljavosti. Takve nepravilnosti oka najčešći su uzrok škiljavosti. Upala nosa i sinusa može prijeći na suzni kanal. poslije trećega mjeseca dijete počinje fiksirati i predmete u neposrednoj blizini oka. ali može biti i na »živčanoj bazi«. »za­ nemari«. a drugo dalekovid­ no. Npr. osjećajno suženje nazivamo plačem: »plač zbog tuga«. već u šestom mjesecu života. Kako se leća razvija postepeno. Nastaje »zbrka« koju mozak neće »prihvatiti«. i to onim kojim bolje vidi. dok će neznatne promjene proći nezapažene. Jedno oko može biti kratkovidno. Škiljenje Škiljenje. jedno oko može biti manje ili više delekovidno od drugoga. Dijete se tada počinje služiti sa­ mo jednim okom. Međutim. Suze mogu biti krvave kada crvena krvna zrnca izlaze iz krvnih žila i ulaze u suznu žlijezdu. Najčešći su psihogeni uzroci suženja. »nasmijao sam se do suza«. Koji put je rožnica jednoga oka drugačije zakrivljena od rožnice dru­ goga oka (astigmatizam). koji se tada zatvori i suze ne mogu u nos. očne jabučice nisu usporedne. pa se takvo oko često naziva »lijeno oko«. odnosno suženje. Prilikom gledanja u daljinu. »osjeća«. Tek sa 6 tjeda­ na počinje uočavati. prepoznavati i s oba oka fiksirati predmete (najprije one udaljene. Jače izraženi osjećaji izazivaju suženje. kada se živci od­ govorni za lučenje suza »ispremiješaju« sa živcima za žvakanje. slika predmeta na mrežnici ne stvara se na is­ tom mjestu u oba oka. U prvim danima života kretnje oka nisu usklađene (ko­ ordinirane) jer dijete vidi. Vanjski znakovi jedva . Tada će žvakanje istovremeno izazvati i suženje. Usklađen rad oba oka neobično je važan za normalan vid. Takvo psihogeno. Da dijete daje prednost samo jednom oku može se zapaziti dosta ra­ no. nastaje vlažno oko. Zbog toga što oba oka ne vide jednako. Jaku razrokost roditelji će uvijek opazi­ ti.

škiljavost može biti isto toliko opasna kao »prava razrokost«. smatra ga normalnim. Malom djetetu daju se kapljice u zdravo oko koje zamute vid. paralize očnih mišića koji pokreću očnu jabučicu (paralitički strabizam) i ako je škiljavost jako izražena. Nastaje kada je očna leća zamućena u sredini. Liječ­ nik može i u najmanjega djeteta ustanoviti takve smetnje. onaj dio koji dođe ispred zdravoga oka. upotrebljavaju se kapljice i zakloni za zdravo ili zanemareno oko. zamućeni dio le­ će propušta manje zraka svjetlosti. zrake svjetla mogu nesmetano ući u oko kroz periferne dijelove leće gdje nema zamućenja. Liječenje je jednostavno ali dugotrajno. to može dovesti do potpuno­ ga sljepila oka. jedva primjetljiva.su uočljivi. Međutim. tako da se dijete prisili da što vi­ še upotrebljava oslabljeno oko. Da dijete ne pokazuje nikakve znakove nezadovoljstva svojim vidom potpuno je razumljivo. Zbog istoga razloga neki ljudi danju vide bolje kroz tamne naočale. Na tu pojavu valja posumnjati kada dijete suviše okreće glavu da bi gledalo neki predmet. Poslije druge godine života nose se nao­ čale kod kojih je zamućen. Kada se u sumraku zjenica proširi. Pri jakom svjetlu zjenica oka je sužena tako da srednji. a tada i najmanja sum­ nja zahtijeva liječnički pregled čak i djece do godinu dana života. a drugo je djelomično zatvoreno. Slične smetnje mogu imati i roditelji. Postoje i posebne vježbe u »školi gledanja« (ortoptičko liječenje). Rano otkrivanje takve smetnje veoma je važno. . zanemarivanje slabijega oka sve više pogoršava njegovu vidnu sposobnost. Princip liječenja: treba što prije i što više upotrebljavati zanemareno oko. bolesti koja se naziva siva mrena ili katarakta. Vid bolji u sumraku nego danju ') To je tipičan simptom oblika zamućenja leće. Ako se ne započne liječenjem prije polaska u školu. ili predmet jednim okom. Ako liječenje ne počne na vrijeme. stanje se više ne može po­ praviti. i takva. ovisno o jačini zamućenja. Operacija je potrebna kada je škiljavost posljedica nemoći. Ovisno o vrsti bolesti. prekrit.

Ako se ubodemo iglom u prst. vrh igle dodirnut će ili povrijediti sićušno klupko živčanih niti. sposobnost naređivanja i upravljanja tom radnjom. Kad stigne do mišića na prstu. Stanje je slično kao u ratu: ako ne mo­ gu stizati izvještaji i ne mogu se prenositi naređenja. koji naređuje kakve pokrete valja činiti. Ako se na bilo kojem mjestu u tom uzlaznom i silaznom putu dogo­ di prekid. čovjek nema jednu ili obje noge. Sada nas naročito zanimaju ova posljednja. zatim centralna naređenja na izvršne organe. U pojednostavljenom anatomskom i fiziološkom smislu.ODUZETOST DIJELOVA TIJELA Na površini i u dubini tijela granaju se tanje i deblje srebrnobijele strune i niti: živci. Za izvršenje bilo koje radnje potrebna su dva uvjeta: 1. izvrši radnja. npr. objektivna mogućnost izvršenja radnje. Taj će podražaj proći strelovitom brzinom kroz živac i javit će na određeno mjesto što se dogodilo na prstu. mozak se može uzaludno napinjati da pokre­ ne taj dio tijela. Iako su i mozak i volja potpuno u redu. Sudje­ lovanjem različitih centara odmah će doći do odluke da se prst pomakne i povuče. Ako je motorni živac prekinut. dolazi do nesvrsishodnih radnji. Ako se na bilo kojem mjestu prekine veza između jednoga dijela tijela i centralnoga živ­ čanoga sustava. 2. a druga: motorna ili cen­ trifugalna. Ako. Naređenje o tome kreće posebnim ili sličnim živčanim kablovi­ ma. dolazi do poremećaja. izvršni organi na periferiji ne dobivaju određena naređenja. možemo razlikovati živčana vlakna koja provode osjete i živčana vlakna koja su odgovorna za naređenja da se. doći će do ne­ sporazuma. Sve je to trajalo nepunu sekundu. Za postojanje prvoga uvjeta mora biti sve u redu s »izvršnim« orga­ nom ili dijelom tijela. nare- . U medicinskom rječniku prva se zovu: senzibilna i centripetalna vlakna. Njihova je uloga jednaka ulozi telefonskih kablova: prenose informacije iz periferije u centar. do djelomične ili potpune oduzetosti toga dijela tijela.. ruka se trgne i udalji od igle. U tom slučaju govorimo o oduzetosti. pa mišići i druga tkiva ne znaju što da rade.

Oduzetost udova Različiti su uzroci oduzetosti jedne ili obiju ruku ili nogu. a zapravo je zaspao živac. Poznati su mnogi uzroci oštećenja živaca.denje centralnoga živčanog sustava da se hoda neće se moći izvršiti jer izvršni organi ne postoje. U oba slučaja ne mogu se izvršiti aktivne kretnje. Postoje različiti oblici djelomične ili potpune klijenuti. ne može se tako spojiti da bi svaka nit našla svoj nastavak. Za izvršenje radnje potrebna je suradnja mozga. kod periferne klijenuti zbog oštećenja živca. paralize. To se doga­ đa osobama kojima je oštećen živac. U snopovima živaca često idu usporedo vlakna koja provode osje­ te i vlakna koja prenose motorna naređenja. neosjetljivosti na toplinu i bol u pogođenom predjelu. Dulji pritisak ili istezanje živca također može dovesti do oštećenja. Ako pak ti organi postoje. mišići zakržljaju ako klijenut živca traje dulje. bez toga i najveća gomila ostaje nepok­ retna. Kažemo da je »zaspala«. živaca. Nekad su ovu klijenut smatrali kaz- . Zato se zbog oštećenja tak­ vog snopa javljaju smetnje osjeta. oduzetosti. osjetit ćemo žmarce i nećemo je moći pokrenuti. Ako nam je noga neko vrijeme u neprirodnom položaju. npr. dolazi do slabljenja i nestajanja mišića i drugih tkiva. koji u sebi ima na tisuće niti. govorimo o djelomičnoj oduzetosti. u protivnom slabe. Ako pak živac dulje vrijeme ili trajno ne radi. Mišići uptrebom jačaju. Živčani dio često je najvažniji. Povrede mišića i tetiva lakše se mogu liječiti nego povrede živaca. pregledima može­ mo ustanoviti na kojem je mjestu došlo do oštećenja živca. Zato se ispi­ tuju pojedine kretnje. Da bi se pružila liječnička pomoć važno je ustanoviti da li je došlo do tzv. može doći do klijenuti ruke. slabosti i parezi. »paraliza ljubavnika«: ako dvoje spavaju tako da žena drži gla­ vu na ispruženoj ruci muškarca. a kod centralne zbog bolesnoga procesa u mozgu. a posebnim aparatima možemo kontrolirati rad ži­ vaca. čovjek se neće moći pokretati zbog klijenuti. stopala. peri­ ferne ili centralne klijenuti. Posljedica je osjećaj mravinjanja ili utrnulosti. Prilikom tjelesnih povre­ da živac se može prerezati ili uništiti zgnječenošću. Poznata je i tzv. Spajanjem prekinutoga živca često ne dolaze do uspostavljanja pune funkcije: kabel. Ako može bar malo micati udovima (ali ne normalno). a prekid je negdje u vezama. nemoć šake. I najmanja količina mišića može iz­ vesti rad ako je mišić podražen. tetiva i mi­ šića. oduzetosti pojedinih prsti­ ju. Prilikom oštećenja pojedinih ogranaka oduzeti su samo ne­ ki pokreti ili dijelovi tijela. S obzirom na to koji je dio tijela zahvaćen. Ako je ošte­ ćen glavni živac za pojedini organ. doći će do pareze ili paralize čitave ruke ili noge.

pogođeni dio tijela ostat će trajno oštećen. inače se daju lijekovi. Vježbe i druge mjere fizikalne terapije često se provode godinama. učinit ćemo to pasivnim raz­ gibavanjem. izvrši se električni podražaj živca i sl. u nekim slučaje­ vima oduzetost može trajati vrlo dugo. Kod svih oštećenja živaca važno je da liječenje otpočne što ranije. a poslije toga ruka mu je ostala oduzeta. Ako se mišići ne mogu aktivno pomicati. Ako se živac ne oporavi u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci. histerične klijenuti. Postoje i tzv. grižnje savjesti i dušev­ noga nemira. . Kod dječje paralize dolazi do upale živčanoga tkiva u kičmenoj moždini. Bez upornosti ništa ne možemo učiniti. kažemo mu da sjed­ ne. Želimo li nekome nešto uzbudljivo reći.Živčani putovi se ukrštavaju na pu­ tu iz mozga prema periferiji tijela. Kaže se: »Odsjekle su mi se noge od straha«. Živac mogu oštetiti upale i otrovi. Neki je čovjek jednom nešto ukrao. Radi se o kratkotrajnoj oduzetosti zbog uzbuđenja. Povrede zahtijevaju operacije. Stoga valja vježba­ ti. Do toga je došlo zbog straha. danas znamo da je do nje došlo zbog prenapetosti i pri­ tiska na živac. Uspjeh se postiže naročito u djece čiji organizam ima mnogo životne snage. a posljedica je oduzetost ru­ ke ili noge. Na lijevoj strani mozga nalaze se centri koji upravljaju des­ nom stranom tijela nom viših sila. može doći i do trajnih posljedica neaktivnosti. Centri koji upravljaju lijevom stra­ nom tijela nalaze se u desnoj polovi­ ni mozga.

Preko noći ili u roku od nekoliko sati. Fizikalna terapija gotovo uvijek poma­ že. Bolesnici pružaju otpor zato što ih to boli i što se boje. Mjesta na kojima kosti najviše pritišću podlogu valja masirati alkoholom. Oduzeta je obično jedna strana tijela. otvaranje ra­ na na onim dijelovima tijela koji su izloženi pritisku. Njega bolesnika zahtijeva mnogo truda i požrtvovanja. Zato je vrlo važna suradnja bolesnika i njegove okoline. Dok su kod perifernih klijenuti mišići mlohavi. bolesniku omlohavi jedna strana lica. naročito po lošim putovima. potrebna mu je veća njega jer može doći do inficiranja tih rana. Nakon prvih dana mirovanja potrebno je početi pasivnim razgiba­ vanjem oduzetih udova. Budući da se u lijevoj strani mozga nalaze centri za govor i razumi­ jevanje govora. mijenjati položaj tijela. paziti da po­ steljina ne bude naborana. Otpor valja obazrivo slomiti: ako bolesnik nepotrebno ostane u krevetu nekoliko tjedana. živca koji podražava većinu mišića na licu. . ili ih nespretno pomiče. Moždana kap uvijek je ozbiljna bolest. sada su tvrdi i napeti. Ako bolesnik ne može kontrolirati mokrenje. povremeno podmetati zračni jastuk. To dolazi u obzir ako se radi o lakšim slučajevima ili ako bolesnik odbija bolničko liječenje. Bolesnik s moždanom kapi može dobiti dekubitus. spusti se kut usana. Po tome koji se dio tijela ne pod­ vrgava voljnim pokretima možemo ustanoviti u kojem se dijelu mozga nalazi oštećenje. ali je potrebno mnogo srčanosti i istrajnosti. uvi­ jek izaziva paniku. a kada se probudi. bolest se često bolje liječi kod kuće ne­ go u bolnici. U prvo vrijeme najvažnije je mirovanje. moždana kap izazvat će u tom predjelu oduzetost govora i djelomično ili potpuno nerazumijevanje onoga što se čuje. brazde na čelu izblijede.Moždana kap Moždana kap (apopleksija cerebri) u narodu se još naziva kaplja najčešće je izljev krvi u mozak ili začepljenje krvnih žila. naročito ako se bolesnik može hraniti i njegovati prema savjetima liječnika. Izlječenje često ovisi o du­ ševnom stanju bolesnika i pažnji najbližih. To je afazija. Bolesnik se onesvijesti. Bolest nastupa više ili manje naglo. tj. doći će do brzih i trajnih oštećenja. Posljedica je skrčenje dijelova ruke i noge. Takvog bolesnika ne smijemo voziti u bolnicu ako je udalje­ na. Klijenut ličnoga živca Paraliza facijalisa. ne može micati rukom ili nogom.

koje je stalno otvo­ reno. Ako se pokuša nasmijati. Klijenuti drugih živaca i osjetnih organa Svaki od živaca ili njegovih ogranaka može biti ometan u radu ili oduzet. Danas se takvim osobama može pomoći. U protivnom može doći do upale oka. Zbog oštećenja očnoga živca može doći do smanjenja vida pa i slje­ poće. često se javlja kao prirođena mana. Uočljiva je oduzetost očnih živaca: očni kapci ne mogu se potpuno zatvoriti. Ako se to dogodi djeci. a takva oštećenja mogu ostati trajna. zbog toga nastaju smetnje prilikom uzimanja hrane i u toku govora. oč­ ne jabučice postaju nemirne. Pored lije­ kova daju se i injekcije u sam živac. dakle. Zbog upale nabubri i pritiješnjen u kosti prestane raditi. roditelji odmah pomišljaju na tumor mozga. Naročito je važno da liječenje započne što ranije. Živac izlazi na lice kroz koštani kanal ispod oka u blizini nosa. Ako se ispravno postupa. to će ispasti tužno. i do sušenje mišića. čovjek odjednom postaje razrok. oči se ne mogu pokretati. isti dan. Oduzetost sluha. smijat će se samo polovica lica. Kad postoji od rođenja. ali se mora čuvati prehlade. Bolesnik ne mora ležati. najbolje odmah. . U starijih se javlja bojazan da je to znak moždane kapi. to je oštećenje živca a ne mozga.oko ostaje otvoreno. a poslije se živac podržava električ­ nom strujom. oči »igraju«. gluhoća. riječ je o gluhonijemosti. bolest najčešće prolazi za neko­ liko tjedana. Na sreću. to nisu teške bolesti.

Bit će prisiljena nositi hla­ če jer će njena mršavija noga izazivati pitanja i komentare. zaostat će u razvoju i tkiva će zakržljati. a drugi će s mnogo manjim oštećenjem razvijati jak osjećaj manje vrijednosti. Osjećaj manje vrijednosti uporan je i proturiječi svim dokazima. npr. djevojka. stidjet će se svoje mane. kad je obukao novo odijelo. previše tanke noge. neće htjeti ići na ples. drugi je nesretan jer ima velik trbuh. Budući da je osjećaj manje vrijednosti prisutan u svih ljudi. počinje izbjega­ vati društvo. podvaljak.. Osjećao se nelagodno. Ako. imat će problema s momkom. Osjećaj manje vrijednosti ne mora uvijek uzrokovati stvarna nakaz­ nost ili slabost nekoga organa. Bitna je naša reakcija na tu više ili manje stvarnu ili umišljenu manu. Ovaj je izraz prvi upotrije­ bio austrijski psihijatar Alfred Adler. U nenormalne poremeća­ je ubraja se tek onda kada izazove dalje neprirodne reakcije. Uvjeravanja su gotovo bez učinka jer ga nitko ne može razuvjeriti. Pošao je od jasne i razumljive či­ njenice: ako djevojčica preboli dječju paralizu. od prvoga časa imao osjećaj da mu dobro ne stoji.onda moramo zaključiti da je riječ o duševnoj reakciji koja nije primjerena i predstavlja njenu životnu za- . ne odlazi na ples. nezgrapne ruke. Svaki čovjek u toku života. nespretne kretnje itd.OSJEĆAJ MANJE VRIJEDNOSTI Ako se u nekoj situaciji ili zbog nečega ne osjećamo jednaki drugim lju­ dima. jedna će joj noga ostati slabija. Kad odraste. povremeno ili trajno. govorimo o osjećaju manje vrijednosti. može­ mo ga proglasiti gotovo normalnom pojavom. odbija mladiće. pregrube crte lica. ma koliko inače bila zgodna i pamet­ na. imao je osjećaj manje vrijednosti. Tome u prilog govori i jed­ nostavan primjer iz svakodnevnoga života: svatko je od nas iskusio da je jednom. zadržava se u kući . dijela tijela ili duševnih osobina. ako izabire odjeću koja joj ne odgovara. Nekome se čini da ima prevelik nos. osim toga fizičkog defekta osjećat će i duševne smetnje. Netko se može ponašati sasvim prirodno iako ima i veći defekt. premalo kose. koja ima osjećaj da su joj grudi previše velike. Suprotna uvjeravanja primao je s nevjericom i odbijanjem. bit će joj neugodno i izbjegavat će društvo.

pod jezik je stavljao kamenčiće i uporno ponav­ ljao neke riječi i rečenice. ako to doista želimo! .preku. To je bio motor. u nama postoji jak nagon da prevladamo osjećaj manje vri­ jednosti. a pozitivne osob­ ne kvalitete neće doći do izražaja. Iako to nije jednostavno. Njen život krenut će pogrešnim tokom. to je garancija da nešto možemo postići. koja možda i ne zaslužuje to ime. iskazat ćemo se kao matematičari ili umjetnici. drugi tek s pomoću okoline ili liječnika. Mnogi znameniti ljudi patili su od realnih i umišljenih takvih osjećaja. Dakle. Da ga nema. svijet bi bio lišen mnogih otkrića i novih ideja. Sve životne neuspjehe dovodit će u vezu s manom. Često ne možemo savladati stvarnu ili umišljenu manu tijela ili duše koja je izvor osjećaja manje vrijednosti. razvijat ćemo druge sposobnosti. Valja se posavjetovati sa psihijatrom da bi se promijenile pogreš­ ne reakcije. Kompenzaciju valja usmjeriti na pravi put. nešto se mora poduzeti jer će biti sve nesretnija. To ga je potaklo da vježba govor. Ne zaboravimo. Napokon se toliko osposobio da je postao je­ dan od najslavnijih govornika staroga vijeka. u oba je slučaja riječ o nastojanju da se jedna slabost izjednači i opravda uspjehom u drugoj djelatnosti. Do uspjeha ih je dovela upornost da nadoknade taj osjećaj mane. Ali i u tom slučaju pruža nam se mogućnost da na nekom drugom području razvijemo sposobnosti koje će nadvladati naš negativni osjećaj o sebi. pokretač i po­ vod za akciju. drugi sublimacija. odlazio je na morsku obalu. Neki to mogu postići i sami. Ako ne možemo trčati. Osjećaj manje vrijednosti nije uvijek negativan i loš. Taj proces neki zovu kompen­ zacija. nad­ vikivao se s valovima. pa će i osoba s osjećajem manje vrijednosti steći samopouzdanje i uspostaviti tjelesnu i duševnu ravnotežu. Poznato je da je Demosten mu­ cao. poruku: dobro je što imamo neki osjećaj manje vrijednosti. ali je u njenim očima narasla do nepremostive zapreke. dakle.

Pri pružanju pomoći otrovanoj osobi zna­ čajni su i psihički razlozi. U stvarnosti. o znanju i spremnosti građana da tu pomoć pruže brzo. Da li je uzeta supstancija otrovna. uspjeh bolničkoga liječenja i rehabilitacioni postupak vrlo često ovise o pravodobnom i pravilnom pružanju prve pomoći. Koji put panika i duboko uvriježena zabluda da se otrovanom obavezno mora dati neki protuotrov (antidot). samo da otrovani ne­ što dobije. s obzirom na to da se u toj početnoj fazi otrovanja razvijaju vrlo često poremećaji koji neposredno ugrožavaju život.000 različitih kemijskih spojeva. ukočenosti (emotivni stupor). Da se autoritativno odgovori na postavljena pitanja i na taj način pomogne. tada je ta pomoć redovito nedovoljna. dileme su uočene već davno u mnogim zemljama. kapljice za srce. u njegovoj radnoj i kućnoj okolini. pa se ne tre­ ba čuditi što otrovani koji put više stradaju zbog pogrešnoga nego zbog nikakvog ukazivanja pomoći. na samom mjestu događaja. Zdravlje i život otrovane osobe. više ili manje otrovnih. kakva su toksična svojstva. do bježanja s mjesta događaja. kada se pruža pomoć akutno otrovanoj osobi.OTROVANJA Oko 300. tablete za umirenje itd. med. drugim riječima. No valja također napo­ menuti da je mjesto pružanja prve pomoći često »bojno polje« na kojem se odvija direktna i odlučna bitka za život otrovane osobe. od nepokretnosti. na­ ročito u onima gdje je otrovanfh mnogo. To je najčešće mlijeko. rakija. ozljeda te zloćudnih tumora. To je jedan od razloga zbog čega se smrtnost od otrovanja nalazi već na čet­ vrtom mjestu smrtnosti od bolesti srca i krvnih žila. prvenstveno zdravstve- .. soda bikarbona. npr. u okolnostima kada me­ dicinska pomoć nije dostupna ili je odgođena. dovode do toga da otrovanom daju da pije svakojake »protuotrove« koje nađu pri ruci i za koje znaju iz narodnoga predanja. Iskonski strah čovjeka od otrova često izaziva efektivnu reakciju oblika i intenziteta koju rijetko vidimo u slučajevima drugih zadesa. bolje rečeno nikakva ili loša. što valja poduzeti itd. ili pak bilo što drugo. okru­ žuje danas civiliziranoga čovjeka. Mnoge od tih kemijskih tvari nalaze se u neposrednoj blizini čovjeka.

U osoba koje teško povra­ ćaju. kao što su kiseline i lužine. općeg postupka . uspjeh prve pomoći može biti značajan. 2. Odjednom se ne smije popiti više od pola litre vode. zatim otrovanja ben­ zinom. Cilj prve pomoći je što hitnije izbacivanje otrova iz želuca i poduzimanje mjera kojima se onemoguću­ je. ili bar smanjuje količina otrova koja se upija (resorbira) u krv. otapalima za boje i destilatima petroleja. . pa se opet izazove povraćanje. Povraćanje i ispiranje želuca ne smije se primijeniti prilikom otrova­ nja jetkim tekućinama. neposredno pošto je otrov progutan.nim radnicima. Ispiranje želu­ ca izvodi se sve dok povraćani sadržaj nije bistra tekućina. Ako netko proguta ot­ rov. tzv. u sklopu jedne bolnice. Izmjenom pijenja vode i izazivanja povraćanja želudac se ispire bolje nego želučanom son­ dom koju u određenim slučajevima primjenjuju u bolnici. osobito ako je pomoć zapo­ četa neposredno nakon uzimanja otrova. a građani upute u prvoj pomoći. Ispiranje želuca. godine počeo je radom (permanentnim dežurstvom) In­ formativni toksikološki centar u Zagrebu: telefonski broj: 217-226 Pružanje prve pomoći prilikom otrovanja provodi se pomoću: 1. koje se postiže nadraživanjem mekoga ne­ pca ili stražnje stijenke ždrijela pomoću prsta. U ok­ viru prve pomoći postoje tri osnovna postupka: 1. Liječnici su te­ lefonom mogli dobiti sve potrebne informacije. izvodi se tako da se najprije izazove povraćanje. informativni toksikološki centar s bogatom dokumentacijom o svim kemijskim spojevima i komercijalnim preparatima. Izazivanje povraćanja. 2. posebnoga (specifičnog) postupka . nadraživanjem prstom može se udružiti s grgljanjem tople sapunice (ne deterdženta). Odstranjivanje otrova iz tijela Pri odstranjivanju otrova iz tijela valja se po mogućnosti držati pra­ vila da se otrov odstranjuje iz organizma istim putem kojim je u organi­ zam ušao.koji obuhvaća sve mjere kojima se otrov što hitnije. koje može biti i kod kuće.kada se kod poznatih i točno određenih otrova daju sredstvo za njihovo poništavanje u tijelu. već na licu mjesta. Nakon toga pije se topla voda. pro­ tuotrovi (antidoti). To je bio povod da se takvi centri počinju otvarati u mnogim zemljama. osnovan je prije 25 godina u Chicagu. Odstranjivanje otrova iz probavnoga sustava. odstranjuje iz organizma. 1979.

Odstranjivanje otrova s kože. Ugljen ne gubi aktivnost ni nakon dužega stajanja. Odmah valja ustanoviti opće stanje otrovanoga. samo što se prije upotrebe dobro promućka. Mnogi su u zabludi kada smatraju da neoštećena koža sigurno štiti od ulaska otrova u organizam. Ako je otrovani bez svijesti. i to najopasnijih. U prvoj pomoći potrebno je ispiranje što većim količinama vode. Udisanjem ulaze u tijelo otrovi u plinovitom stanju. Carbo vegetabile). ulazi u tijelo preko zdrave kože i može izazvati smrtonosno otrovanje. prašina i dimovi. Već je odavna dokazana protuotrovna sposobnost aktiv­ noga ugljena (Carbo animalis. Odstranjivanje otrova iz dišnoga sustava. Odrasloj osobi daju se najmanje dvije velike žli­ ce otopljene u čaši vode. Otrovanoga treba što prije ukloniti iz sredine u kojoj se otrovao. U posljednjih nekoliko desetljeća njegova antidotska sposobnost dokazana je brojnim eksperimentima. Udahnuti otrovi odmah ulaze u arterijsku krv bez ikakvih zapreka preko velike površine od 80 kvadratnih metara koju čini oko 300 miliju­ na plućnih mjehurića (alveola). . premda je još počet­ kom 19. Životinjski ili biljni ugljen. 3. ako je uzet dovoljno rano. iznijeti ga iz zatrovane atmosfere na čist zrak. Dobro je kod kuće imati već pripremljenu smjesu: 30 grama ugljena pomiješa se sa 60 ml destilirane vode i ostavi u hermetički zatvorenoj bočici. Vezivanje (adsorpcija) otrova izvodi se pomoću životinjskoga ili biljnog ugljena. stoljeća francuski ljekarnik Thouery dokazao njegovu djelotvor­ nost na taj način što je popio višestruku smrtnu dozu strihnina s aktiv­ nim ugljenom bez ikakvih posljedica. Velik broj otrova. tj. već u okviru prve pomoći treba poduzeti i druge mjere da bi se spriječila dalja resorpcija u crijevima. Budući da nikada nismo sigurni da li je povraćanjem i ispiranjem želuca odstranjen sav otrov. Daje se u 5 do 10 puta većim količinama od količine uzetoga otrova. Budući da se otrov odstranjuje iz organizma di­ sanjem. može poslužiti i preprženi kruh (da pougljeni) koji se zdrobi u prašinu. Ako nema gotovoga preparata u ljekarni. održavanje prohodnosti dišnih putova i omogućivanje disanja najvažnija je mjera prve pomoći. veže na sebe većinu otrova bez obzira jesu li organ­ ske ili anorganske prirode. a diše. valja ga staviti u bočni položaj kako bi se spriječilo gušenje vlastitim jezikom ili povraćenim sadržajem. Po potrebi valja provoditi umjetno di­ sanje. a poslije i pranje sapunom.Povraćanje se ne smije pokušati izazvati u osobe koja nije pri svijes­ ti i u onih osoba koje pružaju otpor. Aktivan ug­ ljen najbolje veže na sebe otrov u probavnom sustavu i nezamjenljiv je fizikalni antidot.

Djeluje poput mlijeka. Bjelanjak jajeta daje se prilikom gutanja korozivnih otrova. Često nastaju kobne pogreške zbog ne­ odgovarajuće primjene raznih »antidota«. Etilni alkohol. u lužnatoj sredini kao blaga kiselina i dovodi do neutrali­ zacije otrova. tj. Npr. mlijeko. Zbog toga mu se ne smije davati nijedno sredstvo za koje se sigurno ne zna je li medicinski opravdano. . sprečava razgradnju drugih alkohola. Daje se u obliku praška i tableta u 5 do 10 puta većim količinama od uzetog otrova. koja sadržavaju etilni alkohol (vinjak.) daju se kao specifični antidot prilikom otrovanja metilnim alkoho­ lom (metanol. mlijeko se ponaša amfoterno. Mlijeko je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja kiselinama i luži­ nama te solima teških metala. drveni špirit) i antifrizom (etilenglikol). Prilikom većine drugih ot­ rovanja mlijeko samo pogoršava stanje otrovane osobe jer pomaže bolje upijanje (resorpcija) otrova u tijelo. tj. koje mnogi smatraju univerzalnim protuotrovom i daju ga u gotovo svim slučajevi­ ma otrovanja. rakija. Ponavlja se svaka 4 sata do do­ laska u bolnicu. djeluje korisno samo prilikom otrovanja tzv. u kiseloj sredini kao blaga lužina. Takva sredstva naziva­ ju se protuotrovi ili antidoti. također pomaže prilikom otrovanja vodikovim peroksi­ dom. već se u okviru prve po­ moći mogu dati sredstva za njihovo poništavanje. Zbog sadržaja aminokiselina u mlječnim bjelančevinama. To vrijedi i za mnoga druga sredstva narodne medicine. najmanje 2 velike žlice ili 2 tablete. Pravovremena i pravilna primjena antidota može spasiti život otrovane osobe i znatno uzjecati na proces izlječenja. prvenstveno se otrovanome ne smije naškoditi. Biljni i životinjski ugljen djelotvoran je u gotovo svim slučajevima otrovanja organskog i anorganskog sustava. mravlje kiseline pri trovanju metil­ nim alkoholom i oksalne kiseline prilikom otrovanja antifrizom. svojom sklonošću (afinitetom) prema fermentu koji razgrađuje sve alko­ hole iz žestokih pića.Protuotrovi (antidoti) Nakon odstranjenja otrova iz organizma. Daje se 1 do 2 čaše. Prilikom primjene protuotrova valja se držati osnovnoga medicin­ skog pravila koje je prije 2000 godina izrekao rimski liječnik Galen: »Primum nil nocere«. Protuotrovi koji se obično nalaze u kući: Žestoka pića. soli teških metala). a time i stva­ ranje otrovnih spojeva (metabolita). viski itd. korozivnim otrovima (kiseline. Daje se 1/2 do 1 dl žestokoga pića. lužine.

Kod tinejdžera (od 13 do 19 godina života) »pokušaj samoubojstva« pretežno je demonstrativna re­ akcija na neispunjene želje. akcidentalnim otrovanjima. ljubavno razočaranje itd. loš uspjeh u školi. Ocat se daje prilikom otrovanja lužinama. najveći broj slučajeva do­ gađa se u vrijeme najveće dječje radoznalosti u dobi od 12 do 24 mjeseca života. kao nepromišljen čin. Preventivne mjere temelje se na slijedećim činjenicama: . Daje se 1 čaša. Poslije se može dati mlijeko ili bjelanjak od jajeta. Nakon ukazane prve pomoći. u afektu sukoba u kući ili na radnom mjestu. Slično djelovanje po­ stiže se brašnom ili. kemijski sastav pre­ parata i količina otrova. . U pola litre vode otopi se 40 grama škroba i popije 1 do 2 čaše. još bolje.Daje se tučeni bjelanjak od 2 do 3 jaja. Najčešći uzrok smrtonosnoga otrovanja je plin ugljični monoksid. ili barem etiketu na kojoj piše naziv otrova. Ne primjenjuje se prilikom gutanja kiseline zbog toga što oslobađa veliku količinu ugljičnoga diok­ sida koji dovodi do jakoga rastezanja želuca tada postoji mogućnost puknuća (perforacije) želučane stijenke. Natrijev bikarbonat (soda bikarbona) služi za vanjsku upotrebu. Najčešći je otrov neki lijek ili kemijsko sredstvo koje se upotreblja­ va u kućanstvu (sredstva za čišćenje. kozmetička sredstva itd. Sok od limuna ili otopina vitamina C s dosta tekućine daje se prili­ kom otrovanja hipermanganom (kalijev permanganat). Sprečavanje otrovanja Svaki građanin mora poznavati osnovne mjere za sprečavanje otro­ vanja. za ispiranje kože i sluznice kod raznih kiselina. Škrob je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja jodom. Pružanje prve pomoći ne isključuje liječnički pregled ili bolničko li­ ječenje. preparati za uništavanje gamadi. u dječjoj dobi 50% svih nesreća čine otrovanja. Otrovano sredstvo potrebno je donijeti u bolnicu u kompletnoj am­ balaži. otrovanu osobu valja što hitnije prevesti do najbliže zdravstvene ustanove ili pozvati službu hitne pomo­ ći. U djece pretežno je riječ o zadesnim.Najveći broj otrovanja odraslih izazvan je namjerno. Dovodi do neutralizacije kiseline. krumpirom u prahu.

boce od vina. Ne smije se uzimati lijek pred djecom jer ona oponašaju postupke odraslih. duševno zaostalih i alkoholiziranih osoba. U kući ne treba držati koncentrirane kiseline. Djeci se nikadane smije davati lijek pod izgovorom da su to bom­ boni. lužine i neke druge jake otrove. čokolada i slično. . npr. Djeca se ne smiju hvaliti i nagrađivati zbog toga što bez otpora uzimaju lijek. piva. Sve kemikalije moraju se držati u originalnoj ambalaži. Lijekovi te jača otrovna sredstva moraju obavezno biti pod ključem u posebnim prostorijama ili pretincima.Slijedeći postupci mogu znatno smanjiti broj slučajeva otrovanja: Pregledati valja sve kemikalije u kući. garaži. Sva kemijska sredstva koja služe u domaćinstvu valja držati na mjestu koje je izvan dohvata djece. mineralne vode itd. podrumu te odstraniti sve što nije neophodno za potrebe kućanstva. Djecu privlače kemikalije ugodna mirisa i atraktivne ambalaže. nikada u bocama koje inače služe u druge poznate svrhe.

Naša zemlja usvaja definiciju Svjetske zdravstvene organizacije: na­ rkomanija je kronično i trajno trovanje izvjesnim prirodnim ili umjet­ nim tvarima.OVISNOSTI Naziv narkomanija svatko povezuje s uživanjem jakih sredstava. npr. na osnovi stručnih is­ traživanja i međunarodnih sporazuma. koje je bilo u slobodnoj prodaji. Od trenutka kada je ocije­ njeno da postoji mogućnost opasnoga navikavanja. Prema osnovnom značenju. narkomanom možemo nazvati i onoga koji voli jesti. spedom i drugim lijekovima. Kod nas se često čuje: narkoman je onaj koji uživa drogu. Upoznavanje običaja i navika različitih druš­ tvenih sredina pokazala su da je u mnogih naroda uobičajeno uzimanje takvih sredstava i da su društvene reakcije vrlo različite. ili je pretjerano zaokupljen bilo čime. danas takvim sredstvima smatramo i ona koja izazi­ vaju posebna uzbuđenja. uvrsti u popis opasnijih narkomanskih droga. droga označava osušene dijelove bilja ili ljekovite tvari koje služe za pripravljanje ekstrakta ili lijekova. nego preparati i kemikalije. Dok se. postoje i trgovine koje se nazivaju drogerije. takva je praksa u drugim zemljama izazivala strah i otpor. To nije točno. Dok su se pri­ je u tu grupu ubrajali samo lijekovi i sredstva za umrtvljenje živčane i duševne aktivnosti. u nekim azijskim zemljama uživanje i pušenje opijuma nikad nije posebno osuđivalo. Ako to ne učinimo. Zbog toga je propisivanje takvih lijekova komplicirano. uspjela da većina zemalja svijeta prihvati popis narkotičnih sredstava i pristane na posebnu kontrolu. Narkotična sredstva nalaze se pod nacionalnom i internacionalnom kontrolom. To se u našoj zemlji dogodilo s meprobamatom. Osoba koja uzima ta sredstva zove se narkoman. Mnogi ipak ne znaju o čemu je zapravo riječ. Bit je problema narkomanije u tome da se odrede narkotična sred­ stva. . U novije vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija. Narkoticima u medicini nazi­ vamo tvari koje dovode do promjena u živčanom sustavu. droga ili tableta. Ponekad se uka­ zuje potreba da se neko sredstvo. o njima se mora vo­ diti posebna evidencija. u kojima se ne prodaju droge u smislu narkomanskih sredstava.

te skandinavskim i nekim drugim evropskim državama. Dok je to u istočnim zemljama poznato stoljećima. hašiš. sklonost povećanom uzimanju. pa ni od zločina. nesavladiva potreba za uzimanjem droge. naročito u Sjedinjenim Američkim Državama. a kada je bez njega. mašta o odlasku u »daleku indijsku zemlju« u kojoj postoji »čisti život«. ipak se i u vezi s njim javlja jednako intenzivna ovisnost čovjeka o kemijskom ili drugom sredstvu. nekad brže. narkoman sve češće pribjegava uzimanju sredstva. Pogotovo je to izraženo kod onih koji su po prirodi skloni da u sukobu s drugima bježe u nerealnost. koje su posljedica uzima­ nja droge. javlja se želja da se ponovo uzme sredstvo. U tome se ne preza od laži. Alkoholizam nismo spomenuli slučajno. tj. Nakon nekoliko ponav­ ljanja učvršćuje se navika. povraćanje i druge smetnje. Narkoman brzo popušta i ne izvršava svoje životne obaveze. opi­ jum. čovjek je još uvijek uvjeren da ga to neće »uh­ vatiti«. ali mnogo je jači i brži. Nekad sporije. da je »svoj gospodar«. Ponovljene pokušaje uzimanja sredstva narkoman opravdava time što se neće ponašati drugačije od svojih prija­ telja i što želi dokazati da može raditi što hoće. prevare. sve više na nj misli. O uzimanju narkotizirajućih sredstava zna se iz najstarijih povijes­ nih dokumenata. uzbuđenosti ili smirenja. kada se javlja mučnina. Mnogi su uzimali posebna sredstva da bi došli u stanje ekstaze. Tok privikavanja sličan je alkoholizmu. psihička i fizička ovisnost o djelovanju droge. Iako sve to nije najugod­ nije. 2. npr. Pogotovo je neugodan osjećaj mamurluka nakon prestanka djelovanja droge. Ni naša zemlja nije izuzetak. 4.Glavne značajke osoba koje uživaju takva sredstva: 1. Narkomanom se ne postaje preko noći. presta­ je učiti. tjelesne i društvene promjene. kod razočaranih i slabih ličnosti i onih koji su podložni utjecajima. Prvi je pokušaj najčešće po­ sljedica zavođenja u društvu ili znatiželja. u novije vrijeme narkomanija uzima maha u zapadnim zem­ ljama. krađe. zapušta posao i porodicu. Pri tom nije rijetko razočara­ nje. duševne. bitnoj i bolesnoj poveza­ nosti čovjeka i opasnoga sredstva. Prijelaz između normalnoga života i života narko­ mana naročito se skraćuje u mladih ljudi. . o upornoj. Iako alkohol nema iste teš­ ke karakteristike kao neka druga narkomanska sredstva. Duša i tijelo takvih osoba traže narkotično sredstvo i takav će čovjek uraditi sve što može da bi ga se domogao. Čovjek je očekivao više nego što se stvarno dogodilo. prestaje se brinuti o svojim dužnostima i jedini mu je životni cilj blažen­ stvo pod utjecajem njegova sredstva. 3. Zato se u novije vrijeme ne govori samo o narkomaniji nego o ovisnosti. gdje svatko može živjeti kako hoće.

Ta engleska ri­ ječ označava uzimanje uzbudujućega sredstva da bi se pojačala energija i koncentrirala sposobnosti. između njega i bliže i dalje okoline prekinute su spone prijateljstva. Takva sredstva uvijek ošte­ ćuju organizam. koji se stvarno može potvrditi. Strah od narkomanije Pretjeran strah od narkomanije može izazvati paniku. a ile­ galni proizvođači zgrću goleme profite. Roditelji i prosvjetni radnici previše sumnjičavo gledaju na svaku tabletu ili cigare­ tu s kojom zateknu mlade ljude. Sredstva izazivaju osjećaj svježine i sposobnosti.Narkomani nabavljaju drogu i kemikalije od preprodavača. ali poslije toga uvijek dolazi do pojačanoga osjećaja umora. postoji i strah za sebe. Neki studenti uzimaju takva sredstva prije učenja ili ispita. Svaka je sumnja teška. povjerenja i iskrenosti. a ponovljeno uzimanje dovodi do trajne narkomanije. U biti svih psihičkih poremećaja. Osim straha za druge. Zabrana dopinga u sportu nije nužna samo zbog lažnih re­ zultata nego i radi zaštite zdravlja sportaša. Onaj koji doista uzima narkotična sredstva najprije za­ varava sebe. naročito ako je riječ o lijeku za smirenje. Zbog neopravdanih odbojnih reakcija i otpora prema lijekovima može doći do pogoršanja zdravstve­ noga stanja bolesnika. drugi samo na natjecanjima. Tabletomanija Usporedo s razvijanjem narkomanije sve je češća tabletomanija. Onima koji se bave sportom poznata je riječ doping. moramo biti oprezni jer na­ rkotici (kao sve što se zabranjuje) mame. Strahuju da se ne naviknu. Iako povjerenje može graničiti s naivnošću nepovjerenje sigurno rađa i produbljuje otuđenost. Trajno nepovjerenje i sumljičenje samo pogoršava odno­ se narkomana s okolinom. da ne posta­ nu ovisni o lijeku. boje se narkomanije. Ima mnogo onih koji se boje uzeti bilo kakvu tabletu. protiv glavobolje ili za spavanje. postoje nesporazumi i neusklađenosti odnosa po­ jedinca i društva. a to se od­ nosi i na narkomanije. Međutim. a pomodan hit može postati tragična navika. Povjerenje prema savjetima liječnika glavni je na­ čin da se prebrode takve teškoće. otkriva narušene među­ ljudske odnose. pred drugima taji svoju sklonost i laže. potreba da se povremeno ili stalno uzimaju bilo kakve tablete. Pretra­ gom u mokraći i drugim načinima može se ustanoviti da li je netko uzeo takav lijek. Naročito . tj. bila prava ili neprava. slabosti i klonulosti. Normalnu granicu nije moguće jasno odrediti.

nego da postane vrijedan i produktivan član druš­ tva. Dobri izgledi postoje naročito onda ako na­ rkomani sami pristanu na liječenje. liječenje pojedinačnim i grupnim aktiv­ nostima kojima je cilj da dovedu do zdravstvene i profesionalne rehabi­ litacije. Osim intenzivne terapije protusredstvima. a to nije jednostavno. nije beznadno. Zato uvjeravanja i popuštanja više štete nego što koriste. slično kao kod alkoholizma. različite minerale. Zato se ne može odrediti jasna granica između neopasne tabletomanije i prave narkomanije. Ako nečiji osjećaj sigurnosti ovisi o bezazlenom ili blaže­ nom sredstvu. Liječenje i suzbijanje ovisnosti Iako je liječenje narkomanije teško i dugotrajno. Iako se mnogima čini da tablete uzimaju radi sprečavanja i liječenja tjelesnih simptoma. To ne mogu učiniti sa­ mo liječnici sa suradnicima. a ako je riječ o narkomanskom sredstvu. On ne može održati obećanje i izvršiti obavezu koju daje u posebnim trenucima. naročito na one koji proizvode krvne stanice. Tako se i izraz narkomanija sve češće upotpunjuje s riječ­ ju ovisnost. liječe se i tjelesne i duševne posljedice otrovanja. Li­ ječenje se provodi po principima socijalne psihijatrije. Krajnji cilj liječenja nije u tome da bolesnik prestane uzimati narkomansko sredstvo. Prividna . tj. Važno je da narkomana shvatimo kao bolesnoga čovjeka. Početak se obično pro­ vodi u specijaliziranim medicinskim ustanovama ili odjelima. a ne kao pokvarenjaka. ako je prisutna dobra volja osoba u njihovoj okolini da pomognu i ako službe socijalne zaštite djeluju kako valja. a to znači da se u postupak uključuje uža i šira društvena sredina. a djeluju štetno i na neke organe. To se provodi lijekovima. Potraga za uzrokom narkomanije otkriva da je u najve­ ćem broju slučajeva riječ isključivo o duševnim razlozima i teškoćama. soli i ekstrakte. Tabletomanija ne oštećuje tijelo ako se ne uzimaju opasnija sred­ stva. U narkomana postoje pojedinačna ili višestruka oštećenja tjelesnih organa i sustava. govorimo o narkomaniji. govorimo o tabletomaniji. psiho­ terapijom i socioterapijom. ipak su to gotovo uvijek psi­ hički razlozi. Važno je znati da mnogi lijekovi protiv glavobolje imaju sastojke koji mogu dugotrajnim uzimanjem izazvati narkomansku potrebu za po­ većanjem broja tableta. jer je neodoljiva strast jača od najiskrenijih odlu­ ka.se mnogo uzimaju tablete koje sadržavaju vitamine. Zato se liječenje mora usmjeriti rješavanju sukoba unutar ličnosti i izme­ đu pojedinca i njegove sredine. Bitna je potreba za lijekovima koji treba da pomognu održati tjeles­ nu i duševnu ravnotežu. U nekom smislu liječenje zahtijeva i preodgajanje pojedine osobe.

Sprečavanje narkomanije vrlo je složen posao i njime se bave goto­ vo sve države svijeta. alkohol djeluje podražajno i na druge organe. Alkohol se proširuje do svih tkiva. Neki smatraju da je to normalno. sredstva se mogu nabaviti u svakoj sredini. alkoholno piće. Pored oštrih i potpunih zabrana proizvodnje i pro­ daje narkomanskih sredstava. Ali zakonski propisi ne mogu riješiti jedan po­ rok ili jednu bolest. Zadovoljan i sretan čovjek neće postati narkoman. Alkohol je izrazit živčani otrov. Razgrađuje se u jetri. drugi te činje­ nice ocjenjuju kao kronično otrovanje čovječanstva. Za piće se upotrebljava etilni alkohol. tj. ako . ali druga poslovica kaže: »Vino i mudroga pobudali. u znoju. Opet se vraćamo društvenoj sredini. U svijetu se svakodnevno troše milijuni litara alkoholnih pića. U manjim količinama uzbuđuje moždane stanice. u većim djeluje kao narkotično sredstvo koje umiruje ili čak umrtvljuje njihov rad. Uzbuđujuće djelovanje alkohola izraženo je u narodnoj poslovici: »Vino i starca razigra«. U današnjem svijetu to se ne događa jer se po­ jedincu i mnogim grupama suprotstavljaju nepremostive zapreke koje ih guraju u osjećaj lažnoga blaženstva. Alkoholno piće veoma brzo prolazi iz želuca u krv i dolazi u sve na­ še organe.grubost nagloga odvikavanja od narkomanije opravdana je izgledima za konačno izlječenje.9 grama čistoga alkohola može preraditi na sat. Narkomaniju bis­ mo mogli istrijebiti samo onda kada bi svaki član društva bio tako du­ ševno zreo da odbija opijanje kao samozavaravanje i da se potvrđuje u društvu drugim načinima. oko 8 . a samo manje količine dolaze direktno u mokraću. zdravstvenim odgojem djeluje se na one koji su skloni toj bolesti. ali i za to treba vremena. Najviše ga ima u krvi. Jetra ima veli­ ku sposobnost razgradnje alkohola. pa se prema tome alkoholi­ zam često naziva: etilizam. ali može se dokazati u mokraći. a to odgovara koncentra­ ciji alkohola od 0. I pored najstrožih mjera.« Osim na mozak. čovjek je pronalazio uvijek nove vrste napitaka s različitom koncentracijom alkohola. izdahnutom zraku. Druge vrste alkohola mnogo su štetnije za or­ ganizam i predstavljaju direktne otrove. Alkoholizam Od najstarijih zapisa i iskustava primitivnih naroda do današnje ci­ vilizacije.1 posto. Prije jela pijemo aperitiv. Znači da je i prilikom lakšega pijanstva po­ trebno nekoliko sati da se tijelo oporavi. Narkomanija se može sprečavati prvenstveno stvaranjem takvih životnih i radnih uvjeta da svaki pojedi­ nac u životu postiže priznanje za svoj opstanak. Na to se izdaje više sredstava nego za prosvjetu ili dru­ ge neophodne potrebe.

Onoga tko nikada ne pije. čovjek će se osjećati oslobođen mnogih stega koje ga u svakodnevnom životu smetaju. ima osjećaj da je u izvrsnoj kondiciji. sporije ako smo siti. U nekim je zemljama (npr. Nastavi li piti. 6. dotući će i čašica rakije. brže će djelovati ako smo umorni. 3. 5. Teško pijano stanje. pa ćemo imati bolji apetit. u Francuskoj) običaj da se koncentrirana alkoholna pića služe na kraju obroka. Pijano stanje. U medicini to zovemo: akutno opito stanje.smo gladni. U prvom trenutku čovjeku se čini da to nije ništa naročito.« Izreći će mnogo toga čega bi se stidio u trijeznom stanju. 7. To . gladni. Poslovica kaže: »Što trijezan misli. Ali već se u tom stadiju zapravo zavarava. Refleksi popuštaju. osjeća se snažan i sposoban. Ipak ne valja takvim sredstvima regulirati apetit i probavu. iscrpljeni. Smrt. Pripito stanje. dok će drugi moći popiti i veću količinu bez vidljivih po­ sljedica. Grafički prikaz znakova (simptoma) koji se javljaju kod određene količine alkohola u krvi izražene u gram promilima 1. 2. pi­ jan govori. Gra­ nica dozvoljenoga u saobraćaju Gotovo svaki čovjek bar je jednom u životu bio pijan. alkohol će još više podražiti sluznicu želuca i izazvati luče­ nje sokova. na­ ročito poslije masne hrane. 4. Teško ot­ rovanje alkoholom. on još prividno normalno rasuđuje. Alkoholna koma. Pokusi kojima se mjerilo vrijeme i način reagiranja pokazali su da vlastiti osjećaj sigurnosti nije u skladu sa stvarnim spo­ sobnostima. Alkohol tada neutralizira masnoću i olakšava probavu. Jačina djelovanja alkohola na organizam ovisi o okolnostima. Djelovanje ovisi i o kondiciji pojedinca i nje­ govoj navici da pije alkoholna pića.

neće se moći normalno kretati. ali ima zemalja u ko­ jima se s alkoličarima postupa kao s prijestupnicima.5 posto. Mi se priklanjamo deklaraciji Svjetske zdravstvene organizacije u kojoj se u pojednostavljenom obliku . Koncentracija alkohola u krvi u vezi s različitim oblicima ponašanja penje se različito naglo. Kad bi čovjek u tom trenutku prestao piti. Bratimit će se s osobama s kojima se u svakodnevnom životu uopće nije htio susresti. To znači da se rezultat izražava u odnosima na tisuću. zapast će u još dublje stanje alkoholiziranosti. nego buči. beskrajno će govoriti. Nakon kraćega ili duljeg spavanja dolazi do osjećaja fizičke i psihičke iscrpljenosti. slijedi dubok san. kao i poslije epileptičnoga napadaja. Trijezan čovjek go­ tovo da nema alkoholau krvi. Ako ga ima oko 1. očne jagodice nepravilno će se pomi­ cati pa će predmete vidjeti dvostruko. odnosno njegova »prava« narav sada dolazi do izražaja. četvrti sje­ diti i šutjeti. Ako u krvi ima više od 5 grama čisto­ ga alkohola po litri. promile. treći plakati.« Do koje granice ide promjena u alkoholiziranom stanju ovisi o ličnosti i remenju koje je steže. Poslije alkoholnoga izleta. nego nastavi piti. drugi može biti i teže pijan ali se tako kontroli­ ra da njegova okolina to i ne opaža. koju zovemu mamurluk.« Čovjek može promijeniti ćud. Čak i u jače pijanom stanju neki se odnosi pamte: »I pijana koka zna što je jastreb. ne može misliti i sav je bolestan. čovjek zapada u komu. otišao bi kući spavati. Mjeri se u gramima čistoga alkohola na jednu litru krvi. nego onaj koji se opije. drugi će se smijati. Ako čovjek ne ode na spavanje. u kome alkohol djeluje kao deprimiraju­ ći otrov na stanice živčanoga sustava. riječ je o pripi­ tom stanju. peti. bo­ li ga glava. Međutim. Istovremeno postaje sve pospaniji. Doći će do poremećaja rada živa­ ca. poznati šaljivac. dok ne zapadne u nesvjesno stanje. Kaže se: »Vino ne muči.« Ta je izreka samo u izvjesnom smislu točna. kažnjava ih se i upućuje u socijalne i radne ustanove.može biti neugodno jer gubi osjećaj granice dopuštenoga. iako drugi boluju po dva-tri dana. Ako je svjesna navika. Da li je alkoholizam bolest ili samo loša navika? Pitanje je vrlo važ­ no jer o odgovoru ovisi i način borbe protiv alkoholizma. koje može biti tako duboko da do­ vede i do smrti. To se provodi u posebnim laboratorijama zato što je potrebna velika točnost. pa miran čovjek može postati na­ silan. Narod kaže: »Nije pijanica onaj koji pije. Ako je bolest. ima alkoholičara koji ne osjećaju mamurluk. Većina medicinskih stručnjaka. Čovjek se loše osjeća. Količinu popijenoga čistog alkohola možemo mjeriti u krvi. pri većim koncentracijama dolazi do smrti. smatra da je bolest. Na nekom se pijano stanje može odmah prepoznati. tj. valja je zabranjivati i kažnjavati. valja je liječiti. mučno mu je. Jedan će postati razdražljiv.

I u poslu ima neprilika jer izostaje s radnoga mjesta. Životni interes sve se više kreće oko alkohola. sve češća opijanja nastoji op­ ravdati različitim izgovorima. bolesnik će se pobuniti protiv njegova savjeta da prestane piti. drhtanje prstiju i nesigurnost pokreta. žali samoga sebe i izbjegava druge. ili zato da se postigne olakšanje. gubi kon­ trolu nad količinom popijenoga alkohola. Nije. Jellinek. prealkoholna faza: alkohol se uzima povremeno ili redovito. Nekada su se mnogo spominjala oštećenja jetre. U vinorodnim krajevima piju mnogi stanovnici. Osobe s kojima živi i radi primjećuju da s njim nešto nije u redu. Danas o njima manje govorimo iako je sigur­ no da je oštećen i ovaj organ u kome se alkohol razgrađuje. a i na onoga koji zbog pića zapada u sukobe u obitelji. ima os­ jećaj mučnine. Počinje piti i potajno. Zbog povremene impontencije postaje ljubomoran. poznati svjetski stručnjak. Druga. jede sve manje. Dakle. bol se smiruje tek ako popije izvjesnu količinu alkoholnoga pića. ili ga je već dobio. U mnogih su prisutne sve tri vrste oštećenja. On se time hvali. bolesnik od alkohola je onaj koji ima fizičke smetnje i bolesti ko­ je se mogu dovesti u vezu s alkoholnim otrovanjem. M. naročito ujutro. dao je vrlo dobru shemu koja pokazuje kako se postepeno postaje alkoholičar. psihičkih i socijalnih problema u vezi s uzimanjem pića. smatrat će da mu liječenje nije potrebno. Uvjeren je da njegove smetnje imaju druge tjelesne uzroke. na radnom mjestu. osoba poka­ zuje smetnje u bolesnom stanju: slabi mu apetit. Dolazi do oštećenja stijenke želucai nepravilnoga rada mnogih organa.kaže da je alkoholizam bolest koja postoji onda ako osoba ima bilo kak­ vih fizičkih. Javljaju se i bolovi u rukama. To se odnosi i na čovjeka koji pokazuje posebne duševne poremećaje. Pri­ jelaz između normalne i bolesne osobe nije lako odrediti. Kad je sretan i kada je nesre­ tan. Ako u ovom stadiju dođe k liječniku. koja može trajati nekoliko godina. a da se to na njemu ne opaža. a prkos ga . nabavlja veće količine alkoholnih pića. dakle alkoholičar svatko tko pije i koji se ponekad napije. postaje razdražljiv i sukobljava se s okoli­ nom. da to nije otrovanje alko­ holom. Ali potreba za pićem pomalo prelazi u naviku. ili faza prvih simptoma: čovjek može po­ piti mnogo. ponekad postaje svjestan da pretjeru­ je. pa se javlja osjećaj krivnje. Možda mu prijeti i otkaz. a ako mu nešto kažu. čovjek se opija. a da se često ne opijaju. Ipak mu se sve češće događa da se nakon otrežnjavanja ne sjeća svega što se doga­ đalo. U razvoju ove faze. kritičnu fazu: nesretan pojedinac postaje kandidat za pravoga alkoholičara. postaje sumnjičav. Sve više osjeća da je jadan i napušten. u društvu. iz običaja. Ova faza alkoholizma neprimjetno prelazi u treću. E. Prva. boli ga u želucu. nogama. prodromalna faza. jer se javlja strah da neće imati dosta. on to uzbuđeno odbija. Zbog neprilika počinje izbje­ gavati prijatelje.

Takvu tužnu povijest pozna svako iz svoje bliže ili dalje. a mnogi koji se kolebaju u prethodnim fazama tješe se da neće otići tako daleko. Često se postavlja pitanje koliko čovjek smije dnevno popiti a da ne postane alkoholičar. porodične i društvene okolnosti i stoljećima sticane navike. Gotovo odjednom kronični alkoholičar postaje preosjetljiv na alko­ hol. Pije stalno. Više ne krije da voli piti. piva. makar bile ispod njegove lične i druš­ tvene razine. I kod njih. U četvrtoj kroničnoj fazi. ne može biti ni govora. Na kraju. To može biti za 2-3 godine. kojima se prije hvalio. uznemirenje i depresija. Ispitivanja koja je prove­ la grupa naših istraživača na malom otoku Susku. a ako i nije otišao od obitelji. alkoholičar obično umire od bilo ko­ je lakše ili teže bolesti. Opisan put nije jednak u svakoga alkoholičara. a njegovu smrt okolina osjeća kao olakšanje. Izgubio je povjerenje u sebe. razvija posebne ideje o životu. kad god se ukaže pri­ lika. jedni dolaze brže.000. Njegov je život završen. a opravdanja su sve površnija. dakako. pokazala su da nema više du­ ševnih i tjelesnih oštećenja zbog alkoholizma nego u drugim predjelima. gdje ima vrlo malo vode pa su stanovnici prisiljeni piti vina. Oslabljeli organizam nema snage. nema apsolutnih vrijednosti jer nije od­ lučujuća samo količina alkohola nego i druge lične osobine. To se. Spreman je ostaviti sve za čašicu alkohola. Nitko ne sumnja da je alkoholičar u posljednjoj. odnosi samo na teže oblike alkoholizma. U pijanstvu postaje sve svadljiviji. U pomanjkanju uobičajenih alkoholnih pića. alkoholičar (već je jasno da je bolesnik) troši nekontrolirane količine alkohola. približava se bilo kojim osobama. Sada već može izbiti delirij ili koja druga duševna bolest vezana uz alkohol. Sve češće se javlja strah. u njoj postaje stranac. Dolazi do još većega umnog i moralnog propadanja. Sada mu je dovoljno čak dva decilitra vi­ na da se opije. dolazi do delirija i drugih fizičkih i psihičkih bolesti zbog alkoholizma.000 bolesnika koji boluju od alkoholizma. Na žalost. To ne znači da stanovnici u krajevima gdje se proizvode alkoholna pića mogu nekontrolirano piti. Otvore­ no priznaje da je alkoholičar. okoline. U osjećanju bezizlaznosti mnogi pokušaju ili izvrše samoubojstvo. kao i drugdje. prema nekim ispitivanji­ ma. a da bi mogao piti. Te procjene nisu točne i ne bismo se iznenadili kad bismo ustanoviti i dvostruku brojku. pije sve do čega dođe. ako se sam ne ubije. ili za 15—20 godina. napustio jedno ili više namještenja. . četvrtoj fazi bolesnik.tjera da nastavi piti. smrti i reli­ giji. čak 20 posto alkoholičara tako završi. O velikim količinama vina. rakije ili konjaka. Danas se smatra da na čitavom svijetu ima najmanje 25. drugi sporije u teža stanja alkoholizma.

ničega se ne sjeća. Takvo pijančevanje može tra­ jati jedan ili više dana. Alkoholizam se pretežno smatra muškim porokom. Alkoholizam žene više se skriva jer se s većim prezirom gleda na pijane žene nego na pijane muškarce. a zatim se iziđe u hladnu okolinu. prihvaćaju običaje roditelja kao i sva druga djeca. On se od njih brani. što je još opasnije. Sam alkoholizam se ne nasljeđuje. kada se pokaže da su prevršili mjeru.« Međutim. ali nije rijetkost da i dje­ ca takvih osoba veoma rano počinju piti. ali se opijaju same. pa zato u potomstvu alkoholičara ima više tjelesnih i duševnih oštećenja nego u drugih ljudi. jest delirijum. liker. muhe. brate. Duševne bolesti alkoholičara Svi alkoholičari ne piju na isti način i jednako često. U vezi s nasljeđem alkoholizma postoji nekoliko činjenica. nego kompromis između proizvođača vina i organizacija koje se bore protiv alkoholizma. pije u ma­ loj. Ne smijemo se zava­ ravati: i ovaj je oblik alkoholizma jednako opasan kao i svaki drugi. ali to je stanje slično epileptičnom sumračnom stanju. ali ne . Najčešća duševna bolest. tremens. miševi. Prisutne osobe ponekad nemaju utisak da je čovjek pijan. a kada se probudi. čak muškom privilegijom. Delirantna stanja javljaju se kod raznih bolesti. Često se događa i suprotna reakcija: djeca izbjegavaju i mrze alko­ hol. oli ajde izme­ đu ljudi u ženske. zmije. koje se boje alkoholičari i kojom se plaši njihova okolina. ali je najpoznatija slika u alkoholičara: priviđaju im se male životinje. Žene manje odlaze u gostionice. Alkoholičarke više troše koncentrirana alkoholna pića.. Osim akutno pijanoga stanja postoji i patološko opito stanje. pij. Boles­ nik reagira vrlo malu količinu alkohola. sve je više žena koje postaju alkoholičari. U alko­ holičara češće se nepravilno razvijaju muške spolne stanice. dok muškarci češće piju vino. rum i vinjak. Poslije toga zapada u du­ bok san. Sigurno je da litra vina na dan mnoge osobe može pretvoriti u kronične alkoholičare. nrp. Ali to nije bila znanstvena činjenica. Takav čov­ jek zapada u sumračno stanje i može počiniti različite ispade. Poslije toga nastupa period smirivanja u kome svaki alkohol izaziva gađenje. kao što su raki­ ja. već je kas­ no. Dok jedni to čine svakodnevno. zagušljivoj prostoriji. drugi piju na mahove. U Bukovici postoji uzrečica: »Oli. čak i zlo­ čin. koju u medicini nazivamo dipsomanija. U to vrijeme svuda je ispisivana parola: »Ne više od litre«.Prije više godina u Francuskoj je ocijenjeno da odrastao čovjek mo­ že popiti litru vina dnevno a da ne postane alkoholičar. Ovu pojavu. izvanredno je opisao Maksim Gorki. komarci. naročito ako se.

U Aus- . Veoma često povrede ili druge bolesti. ali zna tko je. Profesionalni vozači ne smiju imati alkohola u krvi. ispituje utjecaj alkoholiziranosti na vožnju. Alkohol i promet Porast broja motornih vozila kod nas i u svijetu doveo je do porasta prometnih nesreća. U početnom stadiju supruge obično primaju izraze ljubomora svojih muževa kao dokaz njihove privrženosti.uspijeva. psihomedicina prometa. Dakle. Delirijum može trajati nekoliko sati ili više dana. a drugi ne dobije. Vozači znaju da je kod nas dozvoljeno imati u krvi najviše 0. prebrojava predmete kao na inventuri. Međutim. pijan na 112 m. međutim. Alkoholičar je često ljubomoran. poslije to postaje sve neugodnije. Ako se na proslavi ili zabavi pije dugo u noć i pred jutro malo odspava. uzbudljiv i dolazi naglo. Ali ako alkoholičar nakon oporavka odbije liječenje. Alkohol najjače dje­ luje ako se popije natašte. ne zna ni gdje je ni što se s njim događa. naročito ako mu naglo slabi spol­ na sposobnost. uvjeren da ga vara sa svakim. Nije orijentiran. Mnoge tragedije tek kasnije otkrivaju sva po­ niženja i mučenja koja su prošli članovi obitelji. taj postupak ne može se sasvim sigurno pretvo­ riti u količine pojedinih pića. U doživljajima se isprepliću iluzije i halucinacije. alkohol se još nije izlučio iz tijela. ka­ ko neki smatraju.5 pro­ mila alkohola. ako se na­ glo pije. tada proganja svoju ženu. Pojedinci mogu proživjeti i nekoliko delirijuma. Znamo da čovjek u opitom stanju ima osjećaj da dobro rasuđuje i da su mu refleksi brzi. Neki bolesnici umiru zbog klijenuti srca (6-10 posto). Još nisu poznati razlozi zašto jedan alkoholičar dobije delirijum. refleksi su sporiji. naročito s temperaturom. Bolesne ideje proganjanja takav bolesnik iz­ ražava u sumnji da djeca nisu njegova. gubi šansu da će se iz­ liječiti. Ustanovljeno je da trijezan vozač vidi prometni znak na 188 metara. Zakonski dozvoljena granica nije u svim zemljama ista. Ova bolest. U tome se vara. po­ stavlja stol kao da očekuje goste. jer opijenost ovisi o različitim uzrocima. napada prolaznike i susjede i spreman je izvršiti zločin. Posebna znanost. Razvija se ludilo ljubomore. postaju povod da iz­ bije takvo stanje. ako se pije koncentrirani alkohol. a mo­ že prijeći u kroničnu duševnu bolest. u nekim situ­ acijama bolesnik obavlja radnje iz svoga profesionalnog života: pravi pokrete kao da je pri stroju. a mamuran tek na 100 metara. a pridružuju mu se umor i neispavanost. nije krajnji stadij alkoholizma. Delirijum je uvijek napadan. mamuran vozač na cesti opasniji je od pijanoga.

pa se mnogi sudari izbjegavaju samo maksimalnim naporima drugih sudio­ nika u prometu. Ne treba govoriti o onima koji . Supruge ili drugi članovi obitelji često mole liječnika da im dade ove tablete. Takvo davanje lijeka ne može se stalno provoditi. a sporo se izlučuje iz nje. pa je treba liječiti. Ne zaboravlja­ mo da nekoliko nevažnih čašica alkoholnoga pića prije vožnje može promijeniti čitav naš život. Tetidis zaustavlja razgradnju alkohola na jednom kemijskom spoju koji izaziva mučninu. U Beogradu i drugim krajevima ustanovlje­ no je da su alkoholizirani vozači sudjelovali čak u 23-30 posto promet­ nih nesreća. Teškoće liječenja nisu u tome što ne znamo način liječenja. Ako i ne dođe do nesreće.triji 0. doći će do više ili manje burne reakcije. ili zdravstvena služba i društvena pomoć nisu dovoljno razvijene. Ako dođe do nesreće. Nema apsolutnoga. Ako čovjek nije motiviran.8 promila. u Francuskoj 2. Takvi podaci za našu zemlju iznose oko 5. a ipak nije. Onaj koji je jednom iskusio dje­ lovanje tetidisa morat će se odreći pića zbog gadljivosti i straha. Čovjek koji nije pio ne osjeća njegovo dje­ lovanje. bljedilo. u Zapadnoj Njemačkoj i Belgiji čak 1. Svatko je čuo za tablete antabus i tetidis. U Finskoj čak 7. koje bi onda alkoho­ ličaru potajno stavljali u hranu. direktno pod utjecajem alkohola nastaje različit broj nesreća. Prema statistikama pojedinih zemalja. A kako bi tek reagirao kada bi otkrio tu »tajnu«. duševna i socijalna terapija. povraćanje. Alkohol brzo ulazi u krv. Ako popije makar i manju količinu alkoholnoga pića. Uz vitamine i lijekove za psihičke smetnje mora uzimati i sredstva za poboljšanje probave. Alkoholičaru je potrebna tjelesna. slabljenje pulsa. nego u tome što alkoholičar odbija liječenje.8 posto. alkoholizam je bolest. on izaziva različite prestupe i kritične situacije. sigurnog i djelotvornog lijeka protiv alkoholiz­ ma.6 posto.5 promila. Na prvi se pogled čini da je sredstvo idealno.9 posto. Po­ trebno je da uzima lijekove za uklanjanje posljedica kroničnoga otrova­ nja. Alkoholiziran čovjek u prometu predstavlja veliku opasnost. padanje tlaka. Pilula se mora uzimati svaki dan. Najmanje u Engleskoj: na 100 ne­ sreća jednu izaziva alkoholizirana osoba. u Bel­ giji i Švedskoj 3 posto.5 promila. rada jetre i drugih organa. Liječenje alkoholizma Dakle. Tetidis je pomoć koja djeluje refleksom gadljivosti. Bilo bi opasno da netko uzima antabus i uz to pije. Ipak se najveći broj zemalja odlučio za 0. znojenje. dovoljno je da pre­ kine jedan dan pa da ponovo počne piti. alkoholizam je uvijek otežavajuća okolnost.

U klu­ bovima liječenih alkoholičara. Ni dulja apstinencija nije zaštita. Uvjeravamo djecu da ne smiju piti jer se mogu dogoditi raz­ ličite tjelesne i duševne neprilike. Čovjeka koji češće pije savjetujemo da prestane. a to je uvijek mukotrpan posao. Na žalost. Savjeti su potrebni jer i strah od posljedica može dovesti od uzdržavanja. Uspjeh se može očekivati samo ako postoji široka suradnja bo­ lesnika. Najvažniji je pristanak na liječenje. Proširena je zabluda da se od alkoholizma može brzo izliječiti. zdravstvenih i društvenih radnika. obitelji. Ko­ mično djeluju oni koji ubrzo nakon prvih posjeta liječniku traže potvrdu da nisu alkoholičari. mora stvarati nove navike. recidivisti. Ako ponovo po­ čne s jednom čašicom. Veoma je važno socijalno zbrinjavanje. Opasno je ako se već nakon nekoliko tjedana ili mjeseci zavara osjećajem da je ozdravio. Bolesnik koji je obilazio gostionice treba da počne živ­ jeti na drugi način. Ako se ne uspostavi suradnja sa zdravstvenim rad­ nicima. kao znak svoje odluke. čovjek može biti zadovoljan. pa se priklanjaju fanatičnim programi­ ma. tetidis ne djeluje jednako na svakoga. počinje puštati bradu. Takve prisile mogu izazvati obratnu reakciju i djelovati kao . Alkoholičar ne smije piti ni najblaže alkoholno piće. veći broj bolesnika dolazi k liječniku na nagovor ili pod prijetnjama obitelji ili radne organizacije. šanse za izlječenje vrlo su male. Osim lijekova potrebna je psihoterapija. bolesnici u suradnji sa stručnjacima aktiv­ no rješavaju svoj problem i probleme drugih alkoholičara. pomiriti ga s društvom. Prije dvadesetak godina tražili su od školske djece usmenu i pisme­ nu obavezu da nikada u životu neće okusiti ni najmanje količine alko­ holnih pića. brzo će završiti s količinama koje su ga dovele do liječenja.sakrivaju i bacaju tablete uvjeravajući okolinu da ih piju. Osim toga. Ima bolesnika koji dobivaju jako burne reakcije. Radi borbe protiv alkoholizma i svoje zaštite ljudi se učlanjuju u ud­ ruženja trezvenjaka. Alkoholičare savjetujemo da se liječe. U nekim krajevima takav alko­ holičar. O tome svjedoče mnogi povratnici. jest uvjeravanje. drugi znatno slabije. valja mijenjati ličnost. Alkoholičar se u pravilu mora najprije liječiti u bol­ nici. koju obično okolina prva spontano primijeni. Tek nakon višegodišnjega uzdržavanja od alkohola. zatim ambulantno i u klubu. Alkoholičaru valja omogući­ ti povratak u radnu i obiteljsku sredinu. pojedinačni i grupni razgo­ vori s liječnikom. Ali u metodama rada mnogi pretjeruju i sve zlo svi­ jeta dovode u vezu s alkoholom. I najmanja ko­ ličina djeluje štetno. Sprečavanje alkoholizma Najblaža mjera.

Pro­ blem je u čovjeku.alko­ hol vjerovatno ne bi predstavljao takvu opasnost. znači i proširenje alkoholizma. Takva bi odluka. Zato su propale mnoge odluke i zavjeti. Narod kaže: »Tko vino pije. U to nas uvjeravaju mnogi koji tako žive. Propaganda bezalkoholnih napitaka. poslije prvog svjetskog rata. prodaju i trošenje svih alkohol­ nih napitaka naziva se prohibicija. za radost i zadovoljstvo . Uzalud ćemo plašiti alkoholom onoga koji ima svoj uzor u nekom filmskom ili drugom liku koji je pijanac i razbijač. nailaze na otpore jakih industrija. pa se svaki pokušaj suzbijanja alkoholizma mora ba­ viti čovjekom. onda pro­ izvodnja ima zakonske i poreske olakšice jer se ono zaštićuje kao hrana. pića se ne mogu dobiti u određene sate u toku dana. Proizvodnju i potrošnju alkohola svaka zemlja regulira zakonskim propisima. Kada bismo mogli stvoriti takve uvjete života pojedinaca. Da nema alkohola. U nekim se zemljama vino tretira kao hrana. ali to samo pospješuje kriminal. Više puta je pokušavana potpuna zabrana uzimanja alkoholnih pi­ ća. svjesni smo da je želja za opijanjem u ljudskoj prirodi i u prirodi društva. Neke zemlje i danas pokušavaju na taj način suzbijati alko­ holizam. može poten­ cirati želju. proizvode se bezalkoholna pića. alkohol postaje natprosječno skup. obitelji i društva u kojima bi bilo i drugih izvora za rješavanje problema.. Ako vino ima takav status. Iako nas svaki slučaj alkoholizma potresa. javno upozoravanje na štetnost alkohola itd. . Alkohol predstavlja stalnu opasnost. naročito ujutro. Preveliko odricanje može pojačati želju. uzrokovala: pojeftinjenje vina. Zabranjeno je točenje alkoholnih pića maloljetnicima. restorani koji ne služe alkohol­ na pića imaju poreske olakšice. ipak ne bi bio raj na zemlji. U Sjedinjenim Američkim Država­ ma. Ako je blizu. a to se i kod nas već godinama pokušava ozakoniti. Osobni i društveni stavovi i običaji suviše omalovažavaju kob­ ne posljedice. Znamo što bi trebalo. povećanje proiz­ vodnje. ova je zabrana potakla najrazličitije švercerske i gangsterske grupe da potajno proizvode i prodaju najčešće nekvalitetna i otrovna pića. opit će se!« Bilo bi najbolje da se vino uopće ne pije.antipropaganda. ali ako ga nema. Ali ni te mjere ne djeluju dalekosežno jer se i pored njih alkoholizam širi. može mamiti. zbog dodatnih po­ reza. Krajnji problem nije u tome da li je alkohol nadohvat ruke. Mnoge zemlje idu blažim putem: ograničavaju potrošnju alkohola. ali previše se interesa sukobljuje. dakle. Mjera koja zabranjuje proizvodnju.

rezanjem. mišići. npr. Stavljanje na ranu prvoga zavoja 1 2 Stavljanje na ranu sterilne gaze . kosti.OZLJEDE Ozljede (traume) su oštećenja tkiva izazvana mehaničkim. kemijskim. trganjem. invaliditeta i smrti. ali mogu biti oštećeni i dijelovi koji se nalaze ispod kože. toplinskim. Rana nastaje djelovanjem me­ haničke sile. prije svega strada koža. Rana U svakodnevnom životu u kući. rana je najčešći oblik ozljede. organi. u prometnim nezgodama. krvne žile. Ozljede su jedan od najčešćih uzroka poremećenoga zdravlja. živci. na radnom mjestu. električnim i radioaktivnim djelovanjem.

Bez obzira na vrstu i veličinu rane. Tim postupkom ne možemo spriječiti infekciju tetanu­ som zato što je uzročnik ušao u tijelo samim trenutkom ranjavanja (pri­ marna infekcija). ako je moguće i spriječi. šok i infekciju. Tek nakon toga rana se zaštićuje od bakterije. Rana se ne smije ispirati nikakvim tekućinama. krvnih žila i živaca. na nju se ne smiju stavljati nikakvi prašci ni masti. pružilac prve pomoći treba da uoči. Strani predmeti koji su ušli duboko u tkivo ne smiju se vaditi. Duboke rane u predjelu prsnoga koša mogu naglo ugroziti život zbog oštećenja važnih organa. Za tetanus su naročito opasne one rane koje su zagađene zemljom i prašinom i one koje imaju mnogo zgnječenoga tkiva. Rane u predjelu prsnoga koša nazivaju se pneumotoraks rane. Na ranu se može staviti čist i izglačan rupčić. Ulazak zraka u prsnu šupljinu dovodi do stiskanja pluća Rana na prsnom košu. Preko rane u tijelo mogu ući i opasne bakterije koje uzrokuju teške i smrtonosne bolesti kao što su tetanus i plinska gangre­ na. Najčešća je infekcija gnojenje. Opasne su uske i duboke rane nastale ubodom čavla. a nužan je duži transport. Ozlijeđeni se hitno transpor­ tira u bolnicu u polusjedećem položaju. Rana od infekcije zaštićuje se tako da se pokriva sterilnom gazom i povije zavojem. gumirano platno). Osnovni je zadatak spriječiti ulazak zraka u prsnu šupljinu kroz ra­ nu. . Ako je rana veća i nalazi se na udovima. Zbog toga se na sterilnu gazu mora staviti materijal koji ne propušta zrak (polivinilska folija. a da nema značajnih ozljeda organa. Najprije se zaustavlja krvarenje jednim od opisanih načina (vidi: Krvarenje). Opasno stanje može nastati i zbog ulaska zraka u prsnu šupljinu kroz otvor rane. trna i slično. Pokrivanjem rane sterilnom gazom sprečavamo samo naknadnu (sekundarnu) zarazu rane. potrebna je imobilizacija. tri opasnosti u vezi s ranom: krvarenje.

Nakon dolaska k svijesti postoji gubitak pamćenja za događaje koji su prethodili nesreći. To je zatvorena ozljeda koja pogađa mišiće. a povrijeđeni se stavlja tako da leži na leđima na nadignutom uzglavlju i savijenih nogu u koljenu. Smetnje prolaze bez posljedica nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Žed se ublažuje vlaženjem usne šupljine. Ako je podljev krvi veći. Naboj na udovima zahtijeva mirovanje i hladne obloge. krvne žiie i organe. Ozlijeđeni ne smije ni piti ni jesti. Potres (komocija). To je zatvorena ozljeda uzrokovana tupom silom kod koje nema vidljivih oštećenja organa. Već i zbog sumnje na potres mozga potreban je liječnički pre­ gled. Prsnuće (ruptura).koža se može odlupiti s vrlo jakim podljevom krvi i stvaranjem bolnih kvrga. kao na glavi. ali su oštećeni meki dijelovi ispod kože. Ozlijeđeni se transportira u ležećem položaju s lagano uzdignutim uzglavljem. potrebna je imobilizacija. Popratni znakovi su povraćanje. To je zatvorena ozljeda kod koje je koža sačuva­ na.Previjanje rane na prsnom košu Otvorena ozljeda trbuha. ispali sadržaj ne smije se gurati nazad u trbušnu šupljinu. Na mjestu udarca javlja se boi i modrica zbog podljeva krvi. Prsnuće krvnih žila u mozgu dovodi do nakupljanja krvi i povećanoga pritiska . usporen rad srca i glavobolja. Liječnički pregled uvijek je potreban kada je na taj način povrije­ đena glava. a nastaje djelovanjem tupe sile na tijelo. potkoljenici . Ako je rana na trbuhu toliko velika da kroz nju iziđe dio crijeva ili trbušne maramice. Naboj (kontuzija). Sve što je »izišlo iz trbuha« pokriva se sterilnom gazom i lagano povije. Na mjestima gdje se koža nalazi pri­ slonjena na kost. Znakovi su nesvjestica. Najpoznatiji je potres mozga. koja može trajati od nekoliko sekunda do jed­ nog sata. a ozlijeđenoga valja uputiti liječ­ niku. Transport u bolnicu mora biti hitan.

na mozak. srce i krvne žile. povišena temperatura. kao što su sleze­ na i jetra. imobilizirati i staviti u lagano povišen položaj. Prignječenje udova . postoji rana. Od tupoga udarca u predjelu trbuha mogu nastati teška krvarenja zbog prsnuća velikih krvnih žila i organa bogatih krvlju. koje ne moraju biti naročito jake. a transportira se u ležećem položaju s nogama privuče­ nim tijelu i s podignutim uzglavljem. Pukne li veća krvna žila. naročito bubrega. što upozorava da je obavezan liječnički pregled prilikom svakoga jačeg tupog udarca u trbuh. Prilikom otvorenoga preloma koža je iznad mjesta preloma oštećena. nastaju jaki poremećaji u radu važnih organa. povraćanje. Tup udarac u prsni koš oštećuje pluća. Položaj ozlijeđenoga s povredom trbuha Prsnuće želuca i crijeva dovodi do infekcije trbušne šupljine sa slije­ dećim znakovima: bol. stijenka trbu­ ha postaje tvrda. . Prelomi kostiju Prelom kostiju može biti otvoren i zatvoren. širenje jedne zjenice. To su ozljede koje najčešće nastaju prilikom zatrpavanja u ruševinama i prometnim nesrećama. Znakovi krvarenja u mozak mogu se javiti i više sati nakon povre­ de. smrt može nastupiti za nekoliko mi­ nuta. Za ozljede je karakteristično da osim promjene na udovima. Prili­ kom zatvorenoga preloma koža nije oštećena i prelomljeni dio nema ve­ ze s vanjskim svijetom. Prignječene udove valja što hitnije osloboditi pritiska. kada se nakupi određena količina krvi.kraš ozljede (Crush sindrom). Znakovi su krvarenja u mo­ zak gubitak svijesti. eventualno grčevi ili oduzetost pojedinih dijelova tijela. tj. Slezena i jetra mogu prsnuti i više dana pa i tjedana nakon oz­ ljede.

Krvarenje je popratna pojava preloma. Otvoren prelom 1 2 . Ako je sredstvo kojim se imobilizira tvrdo. 2. Modrica na mjestu preloma znak je krvnoga podliva. S povrijeđenim dijelom valja pažljivo postupati da se ne iza­ zove bol i da ne dođe do novih oštećenja tkiva. mokraćne organe. Prilikom imobilizacije moramo se pridržavati slijedećih pravila: Povrijeđeni dio tijela imobilizira se u prirodnom položaju ako miši­ ći i tetive nisu nategnute. Zatvoren prelom. živce i važne organe kao mozak. na koju se stavlja sterilna gaza. Prelomljene kosti mogu ošteti­ ti mišiće. Na mjestu preloma javlja se bol. Povrijeđeni dio tijela valja imobilizirati. ako je potrebno zaustavlja se krvarenje. smanjuje ili potpuno uklanja bol. sijenom ili nekim drugim priručnim materijalom. koji može nastati poslije svake teže ozljede. tada se paranjem odjeće po šavu dola­ zi do rane. Znakovi su preloma nemogućnost pokretanja te izmijenjen iz­ gled povrijeđenoga dijela tijela (deformacija). Ako postoji otvoren prelom. Prilikom otvorenoga preloma bakterije mogu izaz­ vati upalu kostiju i nekih tkiva (infekcija). Izmijenjen položaj kosti­ ju ili zglobova ne smije se ispravljati. a naziva se šok. treba ga obložiti tkani­ nom. koji se naročito pojačava pomica­ njem povrijeđenoga dijela. pluća. Imobilizacija sprečava na­ knadna oštećenja tkiva. 1. a prilikom težih preloma može doći i do šoka. Dobra imobili­ zacija ujedno je i najbolji način sprečavanja općega poremećaja krvoto­ ka.

tupih udaraca u predio kralješnice. zavoj valja popustiti. ili se samo podigne. Na povredu kralješnice treba posumnjati prilikom svih težih prometnih nesreća. Oduzetost nogu i ruku te bezvoljno. daska od stola i si. Za polaganje unesrećenoga na dasku potrebne su najmanje četiri osobe koje podmeću pravilno raspoređene ruke pod njegovo tijelo. ozlijeđeni se donosi na dasku. nekontrolirano mokrenje sigurni su znaci povrede kičme. Vrhove prstiju nikada ne treba prekriti zavojem jer se po boji kože može vidjeti da li je zavoj suviše stegnut. Smotani dijelovi odjeće ili manji jastuci stave se ispod vrata i pod slabinski dio kralješnice. Daska se ne oblaže. Na mjestu preloma javlja se bol.Imobilizira se uvijek preko odjeće. Već i sama sumnja na povredu kralješnice za­ htijeva postupak kao da je kičma povrijeđena. Imobilizacija ozlijeđene kralješnice Imobilizacija se izvodi na dasci koja mora biti dugačka kao unesre­ ćena osoba i nešto šira. povojem ili remenjem za dasku. Stavljanje na dasku ozlijeđenoga s povre­ dom kičme Prijelom kralješnice. mogu se upotrijebiti vrata. otok. Ovis­ no o situaciji. to se može uočiti uspoređivanjem vrhova prstiju zdrave ruke ili noge. dovoljno ju je pokriti dekom.. Ozli­ jeđenoga se od glave do stopala veže rupcima. pada s visine. a das- . Ako je stegnuti zavoj poreme­ tio cirkulaciju krvi. Vidi li se promjena. a može doći i do promjene oblika kralješnice.

Ozlijeđeni se u polusjedećem položaju prevozi u bolnicu. Slomljena ključna kost izaziva bolove u predjelu ramena. Osim općih znakova preloma. bolova u kuku te modrica. za uč­ vršćenje glave može poslužiti smotani pokrivač. Nemo­ gućnost mokrenja ili krvava mokraća ukazuju na ozljedu mokraćovoda. Ako je ozlijeđen vratni dio kralješnice. mokraćne cijevi i mokraćnoga mjehura. Jedino se za duži transport ozlijeđeno područje poveže širokim zavojem u trenutku kada je ozlijeđeni maksimalno izdahnuo zrak iz plu­ ća. U većini slučajeva nepokretna nadlaktica leži uz trup. Imobilizacija ključne kosti . ku­ kovima i križima. Ako takvo povezivanje pojačava bol valja ga izbjeći. Bol se javlja u stidnoj kosti. noge su polusavijene i raz­ maknute u koljenima.ka se stavlja ispod njega. Prelom zdjelice. ozlijeđeni ne može stajati ni podići jednu ili obje noge. Ozlijeđeni se stavlja na dasku ili nosila. Prijelom ključne kosti. Imobilizacija prilikom ozljede zdjelice Prelom rebara.

a podlaktica savijena u laktu pod pravim kutom. Prelomljenu ruku ili nogu ne treba »namještati«.Oba ramena treba potegnuti unatrag i učvrstiti pomoću trokutnih rubaca. valja ih imobilizirati u polužaju u kojem se nalaze. Ako je moguće. Uvijek treba učvrstiti dva susjedna zgloba. npr. Prijelom udova. udo­ ve valja imobilizirati u njihovu prirodnom položaju. Imobilizacija šake Imobilizacija podlaktice Imobilizacija nadlaktice . šalova ili sličnoga materijala. Kod donjih udova noge su u ležećem polužaju ispružene. Kod gornjih udova to je položaj u kome je nadlaktica uz prsni koš. prilikom preloma nadlaktice valja učvrstiti zglob ramena i lakta.

Imobilizacija potkoljenice Imobilizacija natkoljenice Opekline Težina stanja ozlijeđene osobe s opeklinama prvenstveno ovisi o ve­ ličini opečene površine i dubine oštećenoga tkiva. Opeklina se hladi do prestan­ ka bolova. kod većih opeklina. Sve opekline koje za­ hvaćaju više od 15% površine tijela liječe se u bolnicama. Najpovoljnija tem­ peratura vode je između 15-20C. brzim i pravilnim pružanjem prve pomoći smanjuje se bol. Svaka teža opeklina završava šokom. Primjena hladnoće u pružanju prve pomoći i liječenju opeklina poznata je od davnine. Nadalje. Čovjek koji umire zbog opekli­ ne. Na osnovu »pravi­ la devetke« može se približno procijeniti površina pojedinoga dijela tije­ la. Cilj je prve pomoći da spriječi infekciju opečenoga područja i da spriječi ili ublaži šok. Prilikom opeklina valja se pridržavati slijedećih uputa: Otečeno područje hladiti hladnom vodom. umire zbog općega poremećaja organizma. Suviše hladna voda ili led mogu. dovesti do pothlađivanja. stanja koje se naziva šok. S obzirom na to što su mala djeca naročito osjetljiva na opekline. Veće opekline mogu se hladiti čestim mijenjanjem obloga. moraju se liječiti u bolnici i onda ako površina opekline iznosi samo 5%. najmanje 15 minuta do nekoliko sati. prvenstveno krvotoka. stvaranje crvenila i mjehura te se znatno utječe na dubi­ nu oštećenja tkiva. Noviji eksperimenti na životinjama pokazali su da se smrtnost eksperimental- . Manje opekline stave se u posudu s hladnom vodom ili se hlade pod pipom vodovoda.

Smrznuti dijelovi tijela ne smiju se trljati snijegom ili nekim drugim sredstvom. Mjehuri se ne smiju bušiti. mogu izbiti i mjehuri. Odmah skinuti sve predmete koji kružno obavijaju opečene dijelo­ ve. zatim blijedosiva. . sat i sl. Na mjestu oštećenja najprije se pojavljuje bol poput peckanja. nakon hlađenja. narukvicu. opečenome valja dati dosta vode ili čaja. a smrznute dijelove tijela valja utopliti umotavanjem u deku ili odjeću. Na opeklinu se. Na smrzotine se stavlja samo ste­ rilna gaza. stavlja sterilna gaza.nih životinja smanjuje od 90 na svega 10% ako se opečena životinja od­ mah podvrgne hlađenju. Smrzotine Smrzotine su mjestimična. Ako je transport do bolnice duži. Prilijepljene dijelove odjeće ne treba skidati. Mjehuri se ne smiju bušiti. prsti. uši. Pretežno nastaju na istaknutim i nedovoljno zaštićenim dijelovima tijela. prsten. kao što su nos. zatim se povi­ je zavojem. Opečene ruke ili noge treba imobilizirati ako transport traje dulje vrijeme. npr. lokalna oštećenja tkiva. te na onim dijelovima gdje odjeća i obuća stezanjem poreme­ ćaje cirkulaciju krvi. koža postaje plavkasta.

Danas nije opravdano upotrebljavati tako teške izraze jer se bolest može uspješno liječiti. u Slavoniji kažu »velika bo­ lest« ili »grda bolest«. nego povreda glave za vrijeme teškoga poroda. zato je teško dati savjet ro­ diteljima. jer se prema tome određuje i liječenje. iako i otac i majka boluju od te bolesti. Zbog prejake nadraženosti kore velikoga mozga dolazi do gubitka svijesti i grčeva u tijelu. neki govore o »mrskoj bolesti«. Na žalost. Ako u porodici ima bolesnika od padavice. Uvijek se smatralo da je teška bolest. nego samo jedan njen znak. Nepoznajemo pravilo po kome se padavica nasljeduje. Vrlo je važno ustvrditi uzrok simptomatske padavice. »goropaštini«. No može se dogoditi da se rodi zdravo dijete. pomno istraživanje ove bolesti otkrilo je da postoji i padavica kod koje bolesnik ne pada. veća je vjerovatnost da će takvih bolesnika biti i u slijedećoj generaciji. Bilo je više znamenitih ljudi u povijesti čovječan­ stva koji su bolovali od padavice. u Zagorju se govori o »goropadnoj bolesti« ili »velikom betegu«. Napadaje mogu izazvati tumori mozga. otrovanja (npr. Doduše. Kako je to složeno pokazuje slučaj bolesnika čiji je otac imao padavicu. da ima duševne sposobnosti ko­ je drugi ljudi nemaju. Kada je i on obolio od iste bolesti. upale u mozgu i mož­ danim ovojnicama. Prije više od tisuću godina u staroj su Grčkoj smatrali da je čast imati tu bolest. . simptom. morbus sacer. u uvjerenju da je takva osoba od bogova nadarena. Različiti uzroci mogu dovesti moždanu koru u takvo sta­ nje. posljedi­ ce tih povreda. to se vidi i po našim narodnim nazivima. koji ujedno opisuje i glavni znak. Padavica je bolest poremećaja rada jednoga dijela mozga. Padavica je poznata od pamtivijeka. a to je padanje u nesvijest. alkoholom). Zato postoji velika grupa genuinih epilepsija čije uzroke samo djelomično poznajemo. danas još ne možemo razjasniti uz­ roke svakoga pojedinačnog oblika padavice.PADAVICA Padavica je opće poznat naziv za epilepsiju. povrede glave. ustanovljeno je da uzrok nije bio nasljeđe. stoga padavica nije dijagnoza bolesti. Nazivali su je »sveta bolest«.

Bolesnici osjećaju strah koji nije bez osnova. mogu postati prgavi. ruku i nogu. Kod EKG. slab. Pronalaskom aparata elektroencefalografa omogućeno je snimanje tjelesnih električnih valova u mozgu. Razdražljivost se može javljati povremeno ili trajno. Istraživanja su otkrila da postoje epileptični valovi i kod bolesti ko­ je se nisu dovodile u vezu s padavicom. zaškripe zubi. drže se jedne teme i »ljepljivi« su do te mjere da je s njima teško razgovarati i slušati ih. ili neka druga stanja. iznemogao. Na žalost. Poslije napa­ daja osjeća se izmučen. Iako sam napadaj nikada ne dovodi do smrti. Nakon toga bolesnik se postepeno budi. tragičan svršetak mogu izazvati dru­ ge okolnosti. vrlo su osjetljivi i lako se uvrijede. Tek poslije toga osjeća se normalno svjež. pod auto. bolesnik se može ozbiljno povrijediti ako padne na peć. ili da se fi­ zički obračunaju. smetnje ponašanja. Usta su plava. Trzajevi tijela i udova više ili manje su ritmički i postepeno prestaju. ili skraćeno EEG. sruši se na zemlju. U tak­ vim stanjima napetosti dovoljna je sitnica da oštro reagiraju. koji traje kratko ili nekoliko sati. pod stroj. Budući da se to događa naglo. govore polagano i opširno. Zbog svoje usporenosti i psihičke neelastičnosti smetaju sredini u kojoj rade ili žive. Veliki napadaji U napadaju bolesnik problijedi. a ako se među njima nađe jezik. Može i smrtno stradati. u snu. kod EEG u obliku posebne kape na glavu. Veliki napadaj dolazi iznenada. Ova pretraga ne boli i nije neugodna. U oba slučaja stavljaju se metalne pločice kao posrednici između tijela i posebnoga aparata koji snima električnu napetost i rad organa. nije tako.Nestručnjaci često smatraju da je padavica bolest koja dolazi samo u napadajima. Ponekad zaspi tvrdim snom. Teži epileptičari obično su misaono jako usporeni. Bolesnik je u dubokoj nesvijesti i ne osjeća nikakav bol. Druga je osobina epileptičara razdražljivost. pločice stavljaju u područje srca. zapjene mu se usta. pretrazi kojom se snima rad srca. bo­ lesnik isprekidano diše. To su posebne vrste glavobolje. U ovom stoljeću došlo je do velikoga napretka u ocjenjivanju padavice. Takav napadaj može trajati od pola minute do nekoliko minuta. može ga pregristi. Postupak se zove elektroencefalografija. osvetoljubivi i neugodni. u svim mogućim okolnostima. slična je elektrokardiografiji (skraćeno EKG). . Kod vrlo velikoga broja bolesnika dolazi do promjena u karakteru i ponašanju. Može doći na javi.

koji se zovu i »petit mal«. histerični napadaj ne dolazi u snu. bolesnik kao da proživljava neku scenu. prikaze. Ako bolesnik ima auru prije nastupa grčeva i nesvijesti. nema osjećaj da se nešto s njime dogodilo. ali ima i drugih bolesti koje mogu izazvati slična stanja. govorimo o statusu epilepticusu. koji traje ne­ koliko trenutaka ili dulje: zasljepljujuću svjetlost. blaženstva. mogu .Način sprečavanja ugriza jezika prilikom velikoga napadaja Bolesnici doživljavaju poseban osjećaj prije napadaja. a pokreti su praćeni govorenjem ili vikom. zaustavi u pokretu i mislima. da je bio duhom odsutan. tako aura. Kada nakon nekoliko sekunda nastavi govoriti. Razmaci između pojedinih napadaja mogu biti vrlo kratki pa se može dogoditi i više napadaja u jednom danu. U drugoj krajnosti napa­ daji se mogu javljati svakih nekoliko tjedana ili nekoliko godina. Dostojevski u »Idiotu«). grčevi u udovima nisu ritmički. to predosjećanje nazivamo aura (opisao ga je F. imat će vremena da se skloni od opasnih mjesta. Druge vrste napadaja Postoje i mali napadaji: bolesnik izgubi svijest samo trenutak. Ako se nižu tako brzo da bolesnik između pojedinih napadaja ne dolazi k svijesti. ali se ukoči. mogu dolaziti u pravilnim ili nepravilnim razmacima. kao alarmni signal. Međutim. ne ruši se. obično se javlja u prisustvu jedne ili više osoba. jak osjećaj ne­ ugode. Takav bolesnik mo­ ra hitno u bolnicu jer postoji ozbiljna opasnost da uzastopni napadaji dovedu do iscrpljenosti organizma i smrti. M. I kod histerije postoje jednako dramatični napadaji sa smanjenom sviješću. Veliki napadaji česti su oblik padavice. uvijek mogu nastupiti iznenada. Mali napadaji. pomaže bolesniku.

U medicini se ta pojava naziva somnambulizam.se javljati mnogo puta u toku dana i zajedno s velikim i drugim napada­ jima. stopala. bez ikakve pripreme sjeda u vlak ili autobus. pa može izazvati podražaje koji se očituju u različitim pokreti­ ma. Kada je vlak zatutnjio prolazeći preko mos­ ta. neobičnoga ponašanja. Druga najčešća radnja u sumračnom stanju jest potpaljivanje poža­ ra. Događa se da bolesnik zapali gospodarsku zgradu. iskočio je i zadobio teške tjelesne povrede. manji broj izlazi iz sobe ili kuće. nesvjestan onoga što či­ ni. Imali smo bolesnika koji se našao u vlaku. Sve trzajeve. Frasi u djeteta ne moraju . nasvjesno. na pitanje konduktera ili suputnika odgovara smeteno. pojave nesvijesti. nagonski. Frasi Svakom je roditelju poznat taj naziv. Postoje i napadaji kada bolesnici izvode neke pokrete. naročito ako zrake direktno upiru u bolesnika. što upada u oči. Najčešće su u male djece. a ni­ kamo nije namjeravao otići. nego se govori o febrilnim konvulzijama. Najčešće odlazi nekamo na put. Taj oblik epilepsije naziva se fugue. Bolesnik neće gubiti svijest. U padavičare se ponekad ubrajaju i bolesnici koji noću ustaju u snu. lako se u narodu govori o dječjoj padavici. Epileptični bolesnik takve radnje obavlja prisilno. ili čak nekoliko dana. što zna­ či o grčevima za vrijeme visoke temperature. kaže se i frazi. u tom slučaju doći će do grčenja samo jedne ruke. Zbog toga smatraju da to nije bolest. mogu se javiti i sumračna stanja u kojima bolesnik nekoliko minuta. sijeno ili kuću onih s kojima je u zavadi. bijeg. U medicini ne postoji poseban naziv. koji se izražavaju tjelesnim znakovima. otpočinje radnje kojih nije svjestan. smiju se ili nešto mrmljaju. Umjesto takvih napadaja. ako dolaze ma mahove. ali podmetnut će požar i sasvim nepoznatim ljudima. a pogođeni dio tijela ne može se smiriti ni najjačom voljom. Ponekad se događa da je neobjašnjiv bijeg djece od kuće upravo takav poremećaj. činjenica je da samo jedan dio malih bolesnika oboli od prave padavice. Poznato je da mnogi ljudi u snu govore. noge. Mjesec vjerojatno utječe i na centralni živča­ ni sustav. obično ih nazivaju mjesečarima. Neupućenima se to čini kao neobično ili neumjesno po­ našanje. ali se tu­ mači kao pijano stanje. Mjesečarima ih zovemo zato što se to najčešće događa za punoga Mjeseca. a ponekad us­ taju iz kreveta. Napadaj se može očitovati i samo na jednom dijelu tijela. sve dok se dalje ne razvije. Kao što utječe na plimu i oseku na moru. valja podvrgnuti liječničkom ispitivanju.

Tek se nakon nekoliko tjedana pa i mjeseci može ustanoviti koji je lijek i u kojoj količini najprikladniji za liječenje pojedinoga bolesnika. to nije razlog da se napadaji lako shvate. ako je dijete napao pas. to se ne može postići u svakom pojedinom slučaju. Genuina epilepsija je epilepsija bez razjašnjenoga uzroka. npr. Na žalost. ili padavica. Ako se strahovi ponavljaju. Nagao prekid uzimanja lijekova može dovesti do po­ goršanja bolesti. i 18. Ako je riječ o posljedicama povrede ili tumora glave. Obično prestaju u pubertetu. ako ga je netko prestrašio ili pretukao. Najvažnije je da se lijekovi uzimaju stalno. jer grčevi u temperaturi uglav­ nom prolaze bez trajnih tragova. najčešće se javlja u dječjoj i mladenačkoj dobi. Takav strah često se javlja prvi put nakon ja­ koga uzbuđenja. Liječnička je pomoć prijeko potrebna. Dječje epilepsije imaju dobar tok. Ako se prvi napadaj padavice javi u odrasloj dobi. Dijete se u napadaju straha budi i viče. trzanje u snu ili poslije sna. Genuina epilepsija je bolest za koju ne vrijede opći propisi. kontrole i savjeta. ili dobru prognozu. pa je po­ red uzročnoga liječenja potrebno i liječenje sredstvima protiv napadaja. Takvu djecu vrlo je teško umiriti. onda će liječenje al­ koholizma smanjiti ili sasvim ukinuti broj tih napadaja. To ne mora biti fras. Simptomatske epilepsije liječe se uklanjanjem uzroka. Međutim. Varav osjećaj da između pojedinih napadaja nestaje bolesti može dovesti do prekida lije­ čenja i pogoršanja. s uz­ buđenjem i vriskom djeteta..izazvati uzbuđenje ili paniku roditelja. naročito poslije 40. godine. onda je riječ o padavici koja je simptomatskoga karaktera i kod koje često možemo prepoz­ nati uzrok. U najvećem broju slučajeva EEG nalaz je uredan. Liječenje je uvijek dugot- . Čak i u stanjima mirovanja bolesti potrebno je da se bolesnici javljaju li­ ječniku radi snimanja glave. Bolesnik često okrivljuje lijek. Roditelji imaju osjećaj da ih ne primjećuje i vidi prikaze. godine života. u alkoholičara počinju javljati epileptični napadaji. noćni strah. Valja spomenuti još i noćni strah. ali nema pravo jer nije poslušao savjet liječnika. npr. operacija će dovesti do izlječenja. između 13. pa je panika nepotrebna. kako kažu li­ ječnici. Medicinski je izraz pavor nocturnus. valja potražiti savjet liječnika. Da bi se pronašao najbolji lijek potrebna je dugotrajna suradnja liječnika i boles­ nika. Liječenje padavice Bolesnik mora poznavati postupke liječenja jer je neophodna njego­ va suradnja. Ujutro se obično ničega ne sjećaju. Ako se.

ponekad doživotno. molitvama i kletvama. Neki od tih poslova zabranjeni su posebnim zakonskim propisama. To se odnosi na rad s nekim strojevima. često se spominje sveti Valentin. U principu vrijedi preporuka: epileptičari ne bi smjeli raditi na radnim mjestima na kojima bi mogli ugroziti svoj ili tuđi život. sasvim su besmisleni. Gatanja i zapisi. jer je i sam. radne organizacije i zdravstvene službe. koje se odnose na bolesnike od padavice. Ako postoji dobra su­ radnja između bolesnika. bolovao od te bolesti i iscijelio mnoge bolesni­ ke. u prometu.. Ističemo da su mnogi bolesnici potpuno ili djelomično sposobni za neka zvanja. U zapisima. sudjelovanje u prometu. limar i vodoinstalater mogu raditi u radionici. U pučkom liječenju padavice upotrebljavaju se biljni ekstrakti od kojih neki sadrže i dobre sastojke. radnik na stroju može raditi ako je stroj dovoljno osiguran. na visinama. npr. epi­ leptičari mogu raditi pun radni vijek. On je pokrovitelj tih bolesni­ ka. . ali ne mogu na visi­ ni. razumije se. službe­ nik može raditi gotovo na svakom radnom mjestu. navodno.rajno. Bolest se može potpuno ukloniti samo u rijet­ kim slučajevima. Često se postavlja pitanje radne sposobnosti padavičara. Npr.

Sposobnost pamćenja ovisi o uvježbanosti naših duševnih sposobnosti. iako mnogi đaci tako misle. Sredstva koja nas razbistruju. a drugo zaboravljeno kao da to nikada nismo ni znali. Djeca mogu bolje pamtiti. Sve čega se sjećamo za nas je važno. Naročito lako zaboravljamo ono što nas ne zanima. sjećamo iz svoga djetinjstva nekih događaja koji se i ne moraju vezati uz najvažnije datume našega života. mo­ gu olakšati učenje. ne­ zadovoljnu ili ogorčenu osobu. Netko bolje pamti ono što je čuo. nezainteresiranu. ono ovisi o spremnosti onoga koji daje određenu informaciju. Svi se. ubrzo zaboravlja. Poznato je da đaci dobro nauče predmet profesora kojeg vole. Postoje različite vježbe poboljšanja pamćenja i različiti načini uče­ nja. ono po- . to će naj­ češće biti djelomično zaboravljanje: u određenom trenutku sjetit će se mnogih podataka za koje su mislili da su ih zaboravili. treći ono što je iskusio. Pamćenje se ne može narediti. a ponekad su u raskoraku. Često je to samo slika prisutnih osoba. drugi put odlomak nekog razgovora ili utisak o nekom događaju. Ako i zaborave činjenice. Pamćenje je sposobnost koja se može izvježbati u toku života. npr. Što star čovjek registrira kao novo. zato lakše uče i lakše stiču nova znanja. Sposobnost zapamćivanja jača je u mlađoj dobi. Svaki čovjek nešto pamti. drugi ono što je vidio. Za zaboravljive kažemo da su »kratke pameti«. npr. što nas smeta. ostaje za čitav život. Sis­ tem školovanja prilagođen je sposobnostima pa se đaci postepeno privi­ kavaju da rješavaju sve teže zadatke.PAMĆENJE I SMETNJE Ima ljudi koji bolje pamte i onih koji više zaboravljaju. sprečava. Lijekovima ne možemo poboljšati pamćenje. iako ima lju­ di koji od prirode lakše ili teže pamte. Tako se na najočigledniji na­ čin može potvrditi veza između osjećaja i pamćenja. Nešto što smo naučili možemo sačuvati kao trajnu vrijed­ nost. Ono što smo naučili u mladosti. ako ne direktno.. kava. a sposobnosti pamćenja u starijoj. a nema nijednoga koji bi baš sve zabora­ vio. ali ne mogu promijeniti lijenu. Pamćenje i zaboravljanje nekada idu usporedno. kao što je..

Danas je taj sistem školovanja kod nas vrlo razvijen. To znači da ima neškolovanih ljudi koji su izrazi­ to inteligentni. Pamćenje i zaboravljanje može biti dio naših svjesnih i ne­ svjesnih postupaka s različitim ciljevima. duševno je bolestan. prepoznati po­ jedina slova. Liječnici i psiholozi go­ vore o kvocijentu inteligencije. i osoba sa svjedodžbama a s nižom razinom inteligencije. a dušev­ no su posve normalni. drugi će se djelomično koristiti svo­ jim razumom. Duševno zaostala djeca ne mogu pohađati redovitu školu jer je za njih propisani nastavni program suviše težak. zovu kurtaki oni koji su zaostali rastom.sredno. a nastavnici su defektolozi. lakše je ili teže duševno zaostala. npr. Budući da postoji različit stupanj zaostalosti. U normalnih. iako ima sve dušev­ ne sposobnosti. Zato je za njih predvi­ đeno posebno školovanje u tzv. npr. To znači da je životna dob osobe u skladu s nje­ zinom inteligencijom. Vrijednost preko jedan pokazuje natprosječnu inteligenciju. No isto tako vrijedi i pravilo da je za nas značajno i ono što smo zaboravili.. Osoba čija je sposobnost inteligencije manje ili vi­ še ispod jedan. Onaj koji je lud. Djeca u 8 godina nauče otprilike gradivo koje je predvi­ đeno za 6 godina redovitoga školovanja. jer može pamtiti. jer i najprimitivnija životinjska bića mogu pamtiti. Inteligencija nije sposobnost koja je u direktnoj vezi s pamćenjem i znanjem. U narodu postoji razlika između pojma lud i ponorel i pojma be­ dast ili benast. ali se neće moći ponašati kao što želimo. Njihova nespo­ sobnost doći će do izražaja i kod kuće i u školi. Poslije te škole mogu se ospo­ sobljavati za različita zvanja. specijalnim školama. a benasti su oni koji su ili maleni ili normalno razvijeni. Tako se. neki neće moći ni čitati ni shvaćati naše preporuke. ali ih ne može povezati u smislu riječ ili rečenicu. Na istovjetan će način takva osoba u raznim životnim situaci­ jama koristiti svoje pamćenje. ali ne mogu inteli­ gentno rasuđivati. Pamćenje i rasuđivanje nisu slični postup­ ci. a nesposobni da se služe duševnim sposobnostima. Osoba koja nema razvijenu inteligenciju može. ali iz njega neće izvući zaključke za svoje djelovanje. Duševna zaostalost O duševnoj zaostalosti govorimo ako dijete ili odrastao čovjek ne mogu inteligentno rasuđivati. Smanjen je opseg gradiva. Inteligenciju ustanovljavamo ispitivanjem.. Takva djeca jednostavno ne mogu smjestiti u mozak sve ono što se od njih zahtijeva. kako često misle roditelji. a bedast je onaj koji nema sposobnosti pamćenja i rasu­ đivanja. prosječnih osoba kvocijent je izražen u brojci jedan. . Nije riječ o zločestoći ili li­ jenosti.

000. On neće znati što je jučer jeo. koji djeluju pri svakoj općini. U Jugoslaviji ih ima oko 600. Oni su izgubljeni. mi pojačavamo nji­ hov osjećaj nesposobnosti. njihovo rasuđivanje može biti i te . To su posljedice skleroze krvnih žila u mozgu. Potreban je savjet psihijatra.Za djecu koja imaju još veće smetnje pamćenja i inteligencije posto­ je drugi oblici izobrazbe. a naročito u radnoj sredini. ili kako je proveo dan. Čak i najteža duševno zaostala djeca i odrasli mogu u odgovarajućim uvjetima postati korisni i zado­ voljni članovi društva. Pomoć duševno zaostalima ne pružaju samo škole nego i različite druge organizacije. školama. zaštitnim radionicama i drugim organizacijama. i društva za pomoć mentalno retardiranima (MRO). Tada se sve jače očituje ne­ sposobnost tih ljudi da ravnopravno rade i žive u određenoj sredini. Podsjećajući ih na njihove pogreške. domovima. Ima vrlo starih ljudi koji su sasvim svježi i duševno sposobni. Do sada je samo petina obuhvaćena školovanjem i osposobljavanjem za rad.000 stanovnika naše zemlje ima u obitelji jednoga takvog bolesnika. a gotovo 2. smetenosti ponašanja mogu dati sliku duševne bolesti. Prema svjetskim statisti­ kama. koja svojom nacionalnom i internacionalnom organizacijom pružaju nepos­ rednu pomoć roditeljima. Ta staračka zaboravljivost nije kod svih jednaka. Duševno zaostalih osoba ima vrlo mnogo. Sta­ rost ne znači uvijek raspad duševnoga života. pa nije rijeć o posebnoj bolesti. Ako i imaju smetnje pamćenja. Prije svega centri za socijalan rad. Ako je jako izražena.000. To je zato što stariji čovjek sve više zaboravlja ono što se upravo dogodilo. Zaštitne radionice posebne su radne organizacije koje zapošljavaju invalide i omogućavaju osobama koje ne mogu postići radni učinak zdrave osobe da posebnim metodama nauče obavljati određeni zanat ili određene radnje. iako nekada znakovi zabo­ ravljivosti.obitelji. Takvih radionica ima sve više i one postaju centri za podučavanje i rad osoba s tjelesnim i duševnim manama. ali će do pojedinosti opisati svoj doživljaj prije trideset i više godina. Staračke smetnje pamćenja Kaže se da čovjek u starosti podjetinji. U starosti se mogu javljati i neke duševne bolesti koje naglo dovode do popuštanja pamćenja i raspada ličnosti. 3 posto djece pokazuje znakove duševne zaostalosti. čovjek će imati velike smetnje u zajedničkom živo­ tu . ali se vrlo dobro sjeća događaja iz svoga djetinjstva ili mladosti. Zato na starije osobe ne treba gledati kao na preživjele ličnosti koje više ne mogu kontrolirati što govore. U zavodima mogu steći bar osnovne životne navike i osposobiti se za neke poslove.

Staračke bolesti koje dovo­ de do poremećaja pamćenja i rasuđivanja valja liječiti. ali staračku mud­ rost moramo cijeniti i poštovati. starija poseduje kri­ tičnost. Pamćenje nije isto što i mudrost. koja se stiče drugim načinima. .kako živo i vrijedno. Dok mlada osoba ima zanos. Zato se kaže da su stariji mudriji od mladih.

podrigivanjem se izbacuju i drugi plinovi. Neki ljudi počinju se podrigivati čim sjednu za stol. naprotiv. ali mnoge osobe mogu spriječiti taj refleks. Ima ljudi koji vrlo rijetko podriguju. Podrigivanje za vrije­ me jela izaziva osjećaj neugodnosti pred ljudima zato što se u našim uv­ jetima smatra nepristojnošću. Djeca gutaju veće količine zraka. na­ protiv. Osim zraka. Veće količine zraka mogu doći u želudac pušenjem. Javlja se ug­ lavnom za vrijeme jela i neposredno poslije njega. nervozan gubitak apetita. ref­ leksna radnja. Ali u nekih naroda. srčane smetnje zbog podizanja i pritiska ošita na srce. Podrigivanje je. koji u želudac dolazi pijenjem pjenušavih pića: soda-vo- . bol u gornjen dijelu trbuha. pa se obično javljaju i drugi poremećaji na »živčanoj bazi«: nervozni proljevi. namjerno izazivaju. Podri­ givanje osoba koje namjerno neće kočiti taj refleks. U gornjem dijelu želuca postoje veća količina zraka. brzim gu­ tanjem hrane ljudi koji halapljivo jedu. s vremenom postaje »automatizirano«. Gutanje zraka u malim količinama normalna je pojava. najčešće ug­ ljični dioksid. dugotrajnim žvakanjem. gu­ me. dok se manja količina može izbaciti podrigivanjem. Zrak u želudac dolazi gutanjem. tj. Podrigi­ vanje nastaje naglim tiskanjem gornjega dijela želuca i potiskivanjem zraka kroz jednjak u usnu šupljinu. kao i osoba koje ga stalno namjerno izazivaju. odvija se nezavisno od ljudske volje. Jedan dio suvišnoga zraka u želucu odstranjuje se prijelazom u tan­ ko crijevo. »zračni mjehur želuca« koji ublažava nagle promjene pritiska. lošim odgojem. tzv. Debele osobe podriguju se naročito poslije preobilnoga obroka. tada nastaju smetnje: napuhnut trbuh. Najveći je dio plina u želucu zrak. ljudi će namjernim podrigivanjem iskazati zadovoljstvo jelom i odati priznanje izvrsnoj kuharici. Ali ako u želudac dođe prevelika količina.PODRIGIVANJE Podrigivanje (eruktacija) više je neugodno negoli opasno. Povećano gutanje zraka samo je jedan od znakova nervoze. Podrigivanjem se odstranjuje višak plinova iz želuca. npr. doduše. neke ga.

koji može uzrokovati napuhnutost tr­ buha. Osoba koja stalno podriguje može s vremenom prestati ako nastoji svjesno spriječiti taj čin. obično se daju sredstva za smire­ nje. . koja se inače uzima da bi se poništila kiselina u želucu. Liječenje je potrebno jedino ako je podrigivanje posljedica ozbiljne bolesti probavnoga sistema. mogu se stvarati sumporovodik i metan. podrigivanjem tih plinova nastaje vrlo neugodan miris. Nakon pijenja većih količina takvih pića podrigivanje se javlja i u osoba koje inače nikada ne podriguju.de. Podrigivanje nije potrebno liječiti. mineralne vode itd. Takvom neutralizaci­ jom oslobađa se ugljični dioksid. Ug­ ljični dioksid može se podrigivanjem odstraniti sodom bikarbonom. Izlječenjem osnovne bo­ lesti prestat će i podrigivanje. koka-kole. kao i zbog nekih bolesti želuca. Samo u rijetkim slučajevima podrigivanje je popratna pojava ozbilj­ nije bolesti želuca ili jednjaka. Poremećenom probavom.

govorimo o napadnom ponašanju. odbojna.PONAŠANJE I PROMJENE Tako reći od časa rođenja. potrebno je ocijeniti koje je ponašanje normalno. prosječne osobe očekuje se da će u radu i privatnom životu surađivati s drugim lju­ dima. normalne. koja se kreću samo u uskom krugu odraslih (što je često kod starijih roditelja ili onih koji ljubomorno čuva­ ju svoju djecu). naročito djece i omladine. ali i da se primjerno ponaša prema drugoj djeci i od­ raslima. da će drugi­ ma pomagati i neće pretjerano isticati svoju ličnost. Zakoni nepi­ sanih običaja postoje i tamo gdje nema pisanih pravila ponašanja. ustupa mjesto konstruktivnom uklapanju u životnu sredinu. Pravi­ la se s vremenom mijenjaju. da spava prema programu. Bake se često čude kako se to unuci ponaša­ ju. U početku je egoističan tiranin: radi što hoće i svu okolinu prisiljava da se njemu pod­ ređuje i njime bavi. Ovaj posljednji izraz služi i kao opisna dijagnoza. Samoživo i tvrdoglavo ponašanje. Ako dijete nije socijal­ no zrelo u školi može imati velikih teškoća. da se obuče. koje je dovodilo i do svađe s braćom i vršnjacima. odrasle osobe očekuju skladni odnosi. To znači sposobno da se brine za sebe: da zaveže cipele. teško se prilagodavaju. ili prgava i nasilna. U interesu njegova života roditelji ga postepeno uče da uskladi neke porive: navikavaju ga da jede samo u određeno vrijeme. Ako se netko ne ponaša onako kako očekujemo. Djeca koja ne dolaze u dodir s vršnjacima. odnosno o smetnjama ponašanja. da nuždu izvrši na određenim mjestima. pa se od zrele. U sukobu s roditeljima dijete stječe pozitivne navike i počinje rasuđivati. povučeno. U školi se nastavlja razvijanje suradnje pojedinca i grupe. Po tome se či- . Da bi se ustvrdilo kada možemo govoriti o smetnjama. Za ta iskustva često nije dovoljan samo roditeljski dom. Očekujemo da je dijete prilikom polaska u školu socijalno zrelo. da neće narušavati opća društvena pravila ponašanja. Ona su u stranoj sredini ili suviše stidljiva. dijete se uči živjeti u društvu. po­ spremi svoje stvari. Dječji vrtići su vrlo dobra pomoć u socijalizaciji. Od zdrave. Pravila ponašanja bitno ovise o običajima jedne zemlje ili čak jednoga kraja. jer u njihovo vrijeme te i te stvari nisu bile dopuštene.

Susreti s ljudima uvjeravaju nas da to nije točno.« Ali ima mirne djece od nemirnih roditelja. nametljivo. ali im može načiniti neku psinu. pljuvati. Izrazi protesta protiv odraslih i protiv društva u cijelini dolaze i u vrijeme tjelesnoga sazrijevanja. Roditelji su jači od djeteta i imaju nad njim vlast. a to su zapravo bolesne promjene. Takve re­ akcije mogu biti izraz dječje osvete. iako dijete to često ne radi svjesno. Način ponašanja u društvu ne možemo poistovjetiti s pojmom du­ ševnoga zdravlja. pa i način reagira­ nja. nasilni. i obratno. svadljivi. pa za onoga koji se na­ padno ponaša kažemo da je neodgojen. Ali nije tako. Mogu ga istući ili drugačije kazniti. događa se da se takva djeca proglašavaju zločestom i po­ kvarenom. ili će od sebe napraviti budalu. tući se s vršnjacima. Ponekad su roditelji zadovoljni što se dijete ponaša pretjerano pristojno. izgovarati nepristojne rječi. Dijete se s njima ne može direktno boriti. Stvaraju se nove zabrane i nove obaveze. Bježanje od kuće često je vrsta epileptične bolesti. Pojedinačni ispadi djeteta mogu biti i sredstvo suproststavljanja okolini. S roditelja na djecu prenose se mnoge osobine. provosa i dru­ gih odriču sve vrijednosti svijeta koji ih okružuju i skloni su stvaranju novih društvenih pravila. Uzroci neobičnoga ponašanja mogu biti stvarni i prividni. pa takvi mladići i djevojke rano počinju pušiti. nepristojno. napadno se oblače. Čudno se može ponašati i onaj koji svjesno skreće pažnju na sebe. Nemiran duh postoji u mnogih lutalica. kojima se onda pokoravaju. Ne shvaćaju da je riječ o normalnom ponašanju.ni kao da od generacije do generacije popušta strogost. »Jabuka ne pada dale­ ko od stabla. Nagon u padavičara za naglim odlaženjem u nepoz- . Takva djeca i odrasli razdražljivi su. Zato je potrebno ukazati na neke važnije okolnosti: a) Tjelesne bolesti mogu izazvati smetnje ponašanja. Na žalost. Ima djece i odraslih iz vrlo uglađenih obitelji koji se ne­ odgovorno ponašaju. uznemireni. ljepljivi. U školi i na igralištima uvijek ima djece koja silom nastoje biti u središtu pažnje: bit će gruba. takav sin«. Glumice željne slave pojavljuju se u javnosti oskudno odjevene. a oni koji su odrasli u nesređenim međuljudskim odnosima pokazuju visok stupanj spremnosti za društvenu suradnju. Na žalost. To može postati i moda. Ako je jedno dijete vrlo živo. tako skučena djeca koja su sputana mnogim zabranama često bo­ luju od neuroze ili druge psihičke smetnje. namjerni i spontani. Danas pojedine grupe hipija. Epilepsija iza­ ziva karakterološke promjene. ili će iz­ vesti nešto neobično. a istovremeno duševno usporeni. može se iživljavati u • školi. U narodu se kaže: »Kakav otac. puštaju kosu i izazivaji primjedbe i zgražavanje. ono će se starijim roditeljima ili rođacima činiti kao neotesano. Bonton često poistovjećujemo s odgojem. što je uglađeno i pažljivo poput starijih ljudi. izaziva­ ju skandale i sretne su kad se o tome piše.

Prestupi djece i omladine u svijetu u stalnom su porastu. Kod manjih prestupa određuje se pojačan nadzor roditelja ili centra za socijalan rad. vrlo je razdražljivo. U djece s tjelesnim nedostacima može se razvijati i neobično. c) Duševni razlozi najčešće su uzrok smetnjama ponašanja. Svojeglava su i podložna utjecaju prijatelja. Takva se djeca lako uzbude i postaju vrlo nekontrolirana. Sukob s roditeljima prenosi se na sukob s čitavim društvom.« Propadaju im godine školovanja. pogotovo ako se s njime ne postupa kako valja. a sukobi do kojih dolazi samo ih još više obeshrabruje da na drugi način učvrste svoje mjesto u društvu.natom pravcu naziva se poriomanija. Mnoga djeca podijele ukradeno svojim »prijateljima« ili potroše na bilo što. Kradu jer osjećaju da ih nisu dobro prihvatili ni u obitelji ni vršnjaci. Oboli li od horeje minor. a kad dođu u kritičnu situaciju u školi ili kod kuće. njihovo izuzetno ponašanje samo je jedan od znakova bolesti. Kad se bolest razvije. O svojim postupcima ne razmišljaju. a može i dulje. Tada će socijalni radnik. odbijajuće ponašanje. uznemireno i napeto. često su glavni simptom. krađe i drugih radnji koje svjedoče o smetnjama ponašanja. stalno se traže novi putovi. Sve je više prevara. . pomoći djetetu koje je počinilo krivično djelo. poslije prelaze na organizirane krađe u trgovinama i drugdje. Postupak s ukradenim nov­ cem ili stvarima objašnjava bit motiva. njima se može pružiti pomoć jedi­ no liječenjem. Or­ ganizirani su i sudovi za maloljetnike koji izriču kazne i odgojne mjere. a pameti ne donije­ la. Takav nadzor obično traje dvije godine. koje su oblik neuroze. Takva djeca najprije kradu novac i predmete od roditelja. ukućani shvate da nije riječ o »zločestom« djetetu. Takva djeca pružaju otpor sva­ koj poduci. onda od drugova u školi. život ostaje prazan i bez sadržaja. Kod težih djela određuje se smještaj u odgojni ili popravni zavod. pa u školi i kod kuće izaziva sukobe. Kaže se: »Brada narasla. To izaziva otpor i mržnju. čini se da o tome ne vode računa. dijete počinje neobično mlatarati rukama. Život ih stalno podsjeća na razliku između njih i osta­ lih ljudi. Pojedine od tih mjera ne znače potpun uspjeh u preodgajanju. Djeca toga nisu svjes­ na. Jedan od izraza smetnji ponašanja je i krađa. koje obično bi­ raju među onima koje roditelji ne prihvaćaju. Iako je izvršena na naivan način. a nikako kažnjavanjem. a po potrebi psihijatar i drugi stručnjaci. »Prijatelje« smo stavili u navodnike zato što su takva djeca često bez pravih prijatelja. Simbolično uzimaju od roditelja i »kupuju« sklonost i drugih. krađa je važan simptom. b) U duševno zaostale djece dolazi do navika u ponašanju što nasta­ ju zbog otpora prema okolini koja im nešto zabranjuje.

Sila zakon mijenja. tj. a svojevremeno je bio običaj da je ro­ ditelj. Varaju se oni koji smatraju da se huligansko ponašanje može si­ lom suzbiti. Ka­ že se da je »batina iz raja izašla«. možeš tući dijete koliko hoćeš. koji su vrlo česti. lijekovima i odgojnim postupcima. ali ne i ćud. . rekao učitelju: »Tvoje je meso. ali nemoj ga ubiti. koji je dovodio dijete u školu. Vjerovalo se da od batina djeca bolje ras­ tu. Ne smije se klonuti pred neuspjesima.Sigurno je da se smetnje ponašanja ne mogu ukloniti kaznama. a moje kosti«. Smetnje ponašanja liječe se psihoterapijom. Vjerojatno na takvim osnovama neki ljudi traže oštre kazne za takvu djecu. Valja izbjegavati nagle i nepromišljene reakcije. U ne­ kim našim krajevima bilo je uvriježeno da djecu tuku jedan dan u tjednu bez obzira jesu li kriva ili nisu.

kada je određivanje pulsa go­ tovo redovito prvi postupak liječničkoga pregleda. sljepoočnoj arteriji. Zbog toga se puls obično opipa na palčanoj arteriji u području ručnoga zgloba ili na velikoj vratnoj arteriji. na arteriji stopala. To se naročito od­ nosi na naglo oboljele ili nastradale osobe. Stari grčki. koji se dalje poput vala širi na sve ostale arterije. razli­ kovali su nekoliko desetaka različitih vrsta. Unatoč tome što su liječnici već u to vrijeme pretpostavljali vezu između srca i pulsa. Pipanjem i određiva­ njem pulsa liječnik se želi na najbrži i najjednostavniji način upoznati s radom i radnom sposobnošću najvažnijega organa ljudskoga tijela srca. Taj val pulsa može se osjetiti kao udarac jagodicom prsta na svim površinskim arterijama ako su dovoljno velike i ako su smještene na tvrdoj podlozi. U knjizi iz 1628. Razumljivo je da se može pipati i na mnogim drugim mjestima. na natkoljeničnoj arteriji. koje su vrlo slikovito opisali i na temelju kojih su postavljali dijagnozu bolesti i određivali način liječenja.PULS I PROMJENE Liječnički pregled obično započinje pipanjem pulsa. Ta navala nove krvi izaziva porast tlaka najprije u glavnoj arteriji (aorti). pa se svi prsti u isto vrijeme prošire po­ put pulsa«. među ostalim promjenama. godine piše »da puls arterija ovisi o impulsu krvi iz lijeve komore može se vidjeti iz pokusa ako se pušta u rukavicu. slično kao što se šire obruči vode nakon kamena bačenoga na mirnu površinu jezera. rimski i kineski liječnici. prije više od 2000 godina. različitih »kvaliteta« pulsa. Pipanje pulsa izvodi se jagodicama triju srednjih prstiju. Svakim stezanjem srce izbacuje u glavnu arteriju oko 70 cm krvi. Puls se ni­ kada ne smije pipati palcem jer se u palcu nalaze dovoljno velike arterije . otkrivač krvotoka. uzrokuju i pulsacije arte­ rija. posljedica ritmičnosti njegova kucanja. ipak je čitav postupak određivanja pulsa bio odraz vjerovanja da u tijelu postoje tajanstvene i nevidljive sile koje. Poticaj da se puls izučava na znanstvenoj osnovi dao je engleski li­ ječnik William Harvey. Tek je on prvi u potpunosti shvatio da je puls odraz rada srca.

može prekinuti protok krvi pa se puls neće osjetiti. jednoličnost ili ritmičnost ra­ da kao i činjenicu jesu li vrijednosti pulsa jednake na obje ruke ili obje noge (simetričnost pulsa). . pipaju svoj puls. unatoč to­ me što su liječnici ustanovili da je nemaju. da ih nitko ne opazi. na­ ročito ako imaju srčanu bolest. tj. Pipanje pulsa na vratnoj arteriji Liječnički pregled često započinje pipanjem pulsa Određivanje pulsa na palčanoj žili kucavici Pipanjem pulsa čovjek može kod sebe ili kod druge osobe uglav­ nom uočiti brzinu i jačinu njegova udarca. Neki to čine povreme­ no.tako da se pritiskom palca mogu osjetiti vlastite pulsacije. Takve osobe mogu se vidjeti kako skriveno. Pritisak prsta mora biti točno određene jačine. ili ako su uvjereni da je imaju. Mnogi ljudi sami pipaju i određuju svoj puls. ja­ godice prsta neće doći do zida arterije. nekima je to svakodnevna briga. ako je prejak. Ako je preslab. kad osjete smetnje. vlastiti rad srca.

pospanost. često jedva pipljiv puls imamo kad izgubimo mnogo krvi. povećane tjelesne temperature. otrovanja. Ali normalan puls može varirati unutar mnogo širih granica. Čest je u trudnoći. npr. Ubrzan i slab puls redovito prati stanje šoka. npr. Brzina pulsa ovisi o uzrastu. Jak puls može se osjetiti prilikom svakoga većeg fizičkog napora. puls je brži i teže se pipa. Tako. Slab puls. Jačina pulsa Puls se normalno osjeća kao snažan udar na jagodice triju srednjih prstiju. U novorođenče­ ta normalna brzina pulsa može iznositi čak 140 udaraca u minuti. ali može biti i tako slab da se jedva osjeti. Ubrzan. Slab. za jačih duševnih uzbuđenja. Jak i tvrd puls imaju osobe s povišenim krvnim tlakom. bolesnici sa srčanom greškom itd. naziva se i mekani puls. mekan puls imaju osobe sa sniženim krvnim tlakom. od 100 udaraca u jednoj minuti do 40 udaraca u jednoj minuti dobro treniranih sportaša. Zbog skraćene srčane pa­ uze (dijastole). srce nema dovoljno vremena da se napuni krvlju..Brzina pulsa U zdrave osobe vrijednost pulsa kreće se obično između 60 do 80 udaraca u minuti. slab. npr.. u sportaša. debele osobe koje imaju mnogo potkožne masti mogu imati tako slab puls da se jedva pipa. hladan znoj. Uz­ rok tome može. često »kao grom iz ved­ ra neba«. Puls može biti jak. Postoje bolesna stanja kada srce odjednom. pa se krvne žile stisnu i pri­ jenos vala pulsa je otežan. zimi. snažan i tvrd. skleroznoj arteriji. Neki put su uzroci slaboga jedva pipljivog pulsa mnogo bezazleniji. Neki put je osjećaj pulsa (bila) vrlo snažan. Mekan. Slab ili mekan puls može biti posljedica smanjene količine krvi koju srce svakim stiskom ubacuje u krvotok. biti jako ubrzan rad srca. pa će i količina izbačene krvi biti manja. čak s više od 200 otkucaja u minuti. slabo pipljiv puls na palčanoj arteriji pipa se i u onim sluča­ jevima kada se ruke jako ohlade. Znatno oslabljen puls pipa se na otvrdnuloj. Promjene pulsa prate i ostali znakovi većega gubitka krvi: blijeda boja kože. Kada postane »kruta cijev«. počinje ubrzano raditi. Što je gubitak krvi veći. arterija ne prenosi ni­ kakve pulsacije. kada zbog pojačane potrebe tijela za ki­ sikom srce ubacuje u krvotok povećanu količinu krvi. Ne . koji se obično pipa na palčanoj arteriji u blizini zgloba šake. ta­ da se puis jedva osjeti pod prstima i ne može se brojati. žed.

Kada srce izgubi svoj normalni ritam. Gubitak pulsa može nastati ograničeno. puls postaje sve slabiji. koji je nastao iznenada kod do tada zdrave osobe.treba zaboraviti da vrlo visok krvni tlak može biti praćen potpuno nor­ malnim pulsom. EKG-aparatom. Nagao prestanak pulsa na nekoj arteriji znak je nagloga prekida protoka krvi. koža postaje blijeda i hladna. Mlađi ljudi obolijevaju između 20. Dođe li do nagloga gubitka svijesti. Uz osjećaj hladnoće i jakih bolova. gruba orijentacija. Ako je začepljenje zahvatilo glavnu i jedinu arteriju koja dovodi krv u određeno područje tijela. Više mjeseci. Takva se stanja razviju u starijih ljudi zbog razvitka arterioskleroze. na kraju. kapljicama masti. puls se uvijek mora pipati na vratnoj arteriji. aritmičan rad srca može se odrediti pipanjem pulsa. Svaki nagli prestanak pulsa. puls će odražavati i nje­ gov nepravilni rad. tada se uz prestanak pulsa jave jaki bolovi. Gubitak pulsa na arteriji može nastajati postepeno. godine života. tzv. mrtvač­ kim pjegama i mrtvačkom ukočenošću. koja je praćena gubitkom svijesti. puls će kao »vjerna slika« njegova rada također izgubiti svoj takt. proširenim zjenicama. . pa i godina. Prestanak pulsa Prestanak pulsa na svim arterijama znači prestanak rada srca i smrt. prema tome i prestanak ra­ da srca. da bi na kraju nestao. do potpunoga nestanka pulsa na arterijama. nakupinama stanica. dolazi do znatnog slabljenja i. Ritam pulsa Budući da je odraz normalnoga rada srca. Uzrok prekida najčešće je začepljenje arterije ugruškom krvi. Masaža srca izvodi se bez obzira na uzrok koji je doveo do nagloga pre­ stanka rada srca. Nepravilan. naročito u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti. Da bi točno ustanovio vrstu nepravilnoga rada srca (srčanu aritmiju). samo na jednoj arteriji. zahtijeva hit­ no uspostavljanje cirkulacije krvi postupkom koji se naziva masaža srca. ali ta metoda služi liječniku samo kao prva. i 40. najčešće u nogama. ta­ kav ograničeni gubitak može se razvijati postepeno i nastati naglo. mjehurićem zraka. liječnik će se poslužiti posebnom aparaturom.

a time i do različitoga pulsa na rukama ili nogama. Ali i pritisak izvana na arteriju.. Svaku promjenu u razlici pulsa na udovima valja javiti liječniku. kao i neke upale.Simetričnost pulsa Brzina. mogu postepeno potpuno ili djelomično dovesti do poremećaja prolaza krvi kroz krvnu žilu. . Postoji rijetka bolest koja je praćena postepenim sužavanjem glavne arterije koja je praćena postepenim sužavanjem glavne arterije koja do­ vodi krv u ruku. npr. na jednoj ruci. čak i do potpunoga prestan­ ka. jačina i ritam pulsa potpuno su jednaki bilo da se mjere na lijevoj ili u desnoj ruci ili nozi. Postoje bolesti koje mogu dovesti do znatno slabijega pulsa.

U svakodnevnom životu. dovodi se u vezu s tjelesnom građom. Za debele se ljude govori da su flegmatični i dobroćudni. vidjet ćemo da su neki ljudi općenito skloniji život­ nom optimizmu. ima »tugu na srcu«. od­ nosi. dok su drugi povučeni. i u nauci. do­ godi se da se nasmijemo i pomislimo na ljepote života koje nas očekuju. ali ne može trajati jednako i du­ lje vrijeme. Žalost je samo jedan oblik potištenosti. Uzbuđen čovjek. ali to neće biti od srca. usplamte. gracilan. možemo pretpostaviti da je nježan. Za onoga koji je slabo razvijen. skloni plakanju. gubi vezu s vre­ menom i okolinom. kao i druga stanja. ali potištenost. za jakoga. nizak. Žalost je osjećaj koji može biti vrlo jak. otporan i stalnih osjećaja. konstituci­ jom. Medicinski izraz za potištenost glasi: depresija. mišićavog muškarca otprve smatra­ mo da i u duševnom životu mora biti čvrst. uzrujaju. Kao vidljiv znak žalosti nosimo crninu. Stanja jačega osjećaja žalosti javljaju se u vezi sa svakim . Netko je žalostan ako mu ne uspije ono što je naumio. gotovo dječjega iz­ gleda. njegov temperament. osjetljiv i sklon potištenosti. Postoji li trajniji uzrok žalosti. U koroti nismo uvijek žalosni. mogu se javiti u svih ljudi. Takva opaža­ nja potvrđena su mnogim ispitivanjima. potišten je ako ima dugotrajan osjećaj da priznanje za njegov rad ne odgovara njegovu trudu. za mršave da su kolerični. Oče­ kuje se npr. žalostan ili radostan. osjetljivi. što znači da se lako uzbude. govorimo o potištenosti. Žalost kao i radost predstavljaju raspoloženja koja u intenzivnom stanju ne traju suviše du­ go. Između građe tijela i temperamenta postoje neki. nema apetita. Potišten čovjek moći će se i nasmiješiti. Osoba je »turobne volje«. Ali ako se pitamo kakve je tko prirode. ali još se uvijek ne može govori­ ti o zakonitostima. ne može spavati ni bilo šta raditi. visokog. Nasuprot tome. osnovno raspoloženje čovjeka.POTIŠTENOST Nijedan čovjek nije čitav život ni veseo ni žalostan. dok muškarci ne smiju po­ puštati svojim osjećajima. To razdoblje zovemo korota. da su mlade djevojke plačljive. U njemu je stalno prisutan neki bol koji ga koči i ne dopušta mu da se opusti. Ako nam umre ne­ tko od bližih. dolazimo u takvo stanje.

često mnogo plače. često i liječnik. najčešće će se još više ražalostiti. U narodu se go­ vori da ga je uhvatila mora. Kako se isti izraz upotrebljava i za stanje potištenosti. da se više niče­ mu ne može nadati. Dogodilo se da je poslije takvog pokušaja provoda čovjek digao ruku na sebe. Jedan od važnih pod­ ataka za razlikovanje odnosi se na uzrok i povod. Razumjet ćemo žalost onoga koje ima stvaran razlog da bude loše volje. Slično je ako ne­ tko preuveličava značenje odnosa ili događaja. Druga je pogreška prema žalosnim i potištenim ljudima sklonost da ih se štedi od napora. a te­ žak osjećaj žalosti dovodi i do tjelesnoga iscrpljenja.povodom. onda je riječ o bolesti. a dolaze i sama od sebe. I u tim pričama iznosi se iskustvo da se potištenost ne može ukloniti ni pozivanjem na čovjeka samoga da se silom raspoloži. U svakodnevnom životu često griješimo prema potištenim ljudima time što ih nastojimo razonoditi na svaki način. Ako. Bolesnik malo jede. da se uništio. Ako traju dulje vrijeme. uvijek ozbiljno stanje. Ima više narodnih priča o kojima se priča o turobnim ljudima (žalosnu princezu trebalo je naves­ ti da se nasmije). Bolesnik je ponekad po­ tišten i turoban na sličan način kao i zdrav čovjek. osjećat će se u svojem bolu još osamljeniji i teže će se boriti s činjenicama i mislima. Životno i znanstveno iskustvo uči nas da čovjeka u žalosti valja ostaviti na miru. da je suvišan. netko od najbiliže rodbine umre. Samooptuživanje nema granice. rad protuotrov. prije se zvala melankolija. često je potrebno naglasiti da je depresija. Depresija kao duševna bolest Liječnici su otkrili da postoji i žalosno. a danas je zovemo depre­ sivna psihoza ili. često leži u krevetu. Mirovanje je otrov. unutrašnja tuga provali i preplavi čitavu ličnost. depresija. To je samo povod da ne­ objašnjiva. kažu: »Ostani kod kuće i ne idi na po­ sao!« To je promašen savjet. predbacuje sebi da je upropastio obitelj. Depresivan bolesnik iznosi misli o svojoj lošoj sudbini. osjeća se malaksao.. To će biti razlog da se i dalje povlači u sebe. U takvim je trenucima rad ljekovito sredstvo. Osjetit će da po­ stoji velika razlika između njegova bola i veselja drugih. potišteno stanje kao poseb­ na duševna bolest. ne može spavati. To je stanje oduzetosti tijela i duše u kome . jednostavnije. kao duševna bolest. Depresivnu psihozu nije lako prepoznati. riječ je o du­ ševnom poremećaju ili o duševnoj bolesti. onda njegovi suradnici. Po izrazu lica i kretnjama vidi se da je depresivan. ni priređivanjem zabavljačkih i smiješnih scena. npr. Ako žalosna čovjeka dovedemo u društvo. Ako se čovjek oslobodi svih radnih i dru­ gih obaveza. tvrdi da je promašio život. Ali ako netko nema nikakvoga razloga da se žalosti.

ustaje. statistike pokazuju da samouboj­ stva ovise o osobnim i društvenim činiocima. gotovo preko noći. a nekad naglo. poduzetan. Depresija kao bolest može trajati nekoliko sati. Iako nisu razjašnjeni svi uzroci. Pokušaj i izvršenje samoubojstva Volja za životom jedan je od osnovnih ljudskih nagona. U depresivnih bolesnika nisu oštećene druge duševne sposobnosti. Iako se događa da depresivno stanje prolazi i bez liječenja. ipak je prijeko po­ trebno da se svaki takav bolesnik podvrgne liječenju. naročito na depresiju kao duševnu bolest. Bolesnik se rijetko sam javlja na pregled jer ne osjeća da je bo­ lestan. . često valja uvjeravati i njegove najbliže da je riječ o opasnoj duševnoj bolesti. To znači da se pojavljuje u pravil­ nim ili nepravilnim razmacima. Uvjeravanja najbližih ne pomažu. Danas postoje vrlo dobri uvjeti liječenja depresije i manije. Depresivnom bo­ lesniku svakako je mjesto u bolnici. straha i depresije. Prestanak može doći postepeno. dana. zato ih njihova okolina ne doživljava uvijek kao duševno poremećene osobe. Bolesnik pre­ staje iznositi svoje žalosne misli. Na žalost. Sliku bolesti otežavaju i druge tjelesne i duševne smetnje. onda je osnovana sumnja na depre­ sivnu bolest. tjedana i mje­ seci. može i pomahnitati. nego pojačavaju nepovjerenje. Na žalost. Zato se valja pouzdati u savjete liječnika. ustanovit ćemo da su slična stanja potištenosti već postojala. Prije ne­ koliko desetina godina otkriveno je više lijekova koji djeluju na depre­ sivna raspoloženja. Zabrinutost tih bolesnika nastoje opravdati. To je potrebno naročito zato što je takav bolesnik sklon samoubojstvu. a njihovu žalost tu­ mače jakim osjećajima. Često ima periodični karakter. naročito u depresivnih bolesnika. Događa se da odjednom prijeđe u suprotno stanje: postaje neobično aktivan. u drugima manje. začuđuje osobe oko sebe time što je svu žalost zaboravio. Samoubojstva se događaju od pamtivijeka u svim zemljama svijeta. i na­ gon za samoubojstvom. neprirodno veseo i uzbuđen. prihvaća se posla i normalno se povezuje s drugima. uporedo s tim nagonom javlja se. barem u prvoj fazi liječenja. Ne počinjaju samoubojstva samo duševni boles­ nici. U nekim sredinama ljudi češće dižu ruku na sebe. Sumnja se pojačava ako za depresivne misli nema stvarne podloge. Kao da mu nešto ne da mira.se miješaju osjećaji uzbuđenja. Ako je netko neočekivano dugo potišten zbog nekog događaja i to objašnjava nerazumnim razlozima. Analiziramo li život takvih bolesnika. grižnju savjesti i osjećaj krivnje.

Oboljeli od depresije imaju jak nagon za samouništenjem. Samoubojstvo pokušavaju oni koji ne mogu riješiti svoje životne probleme. Tako se sređuju situacije koje su izgledale nerješive. Sutradan više ne mislimo tako. Zato se svaki depresivan bolesnik mora liječiti. a ponekad izazivaju i ogorčenje. ili »Najradije bih umro. izvori svjesnih i nesvjesnih razloga koji su doveli do više ili manje tragičnoga događaja upućuju na psihijatra. To je navelo zdravstvene i socijalne institucije u mnogim zemljama da osnuju posebnu službu koja je uvijek na raspola­ ganju. Razlog koji takva osoba navodi ne mora uvijek biti i stvaran razlog. Nada­ mo se da će se slična služba organizirati i u našoj zemlji jer broj samou­ bojstava neprekidno raste. s čovjekom se događa nešto nenormalno. postoje razni odgovori. ili se taj pokušaj osujeti u krugu obitelji. Ako osoba u nekoliko navrata pokuša izvršiti samoubojstvo. proširena samoubojstva. da ih namjerno ostavimo da bismo vidjeli kako će im biti bez nas. a sve završi time da dođe u bolnicu. muž ubija i ženu i djecu. U narodu se govori o samoubojstvu kao o bo­ lesti. Uzbuđena oko­ lina alarmira zdravstvenu službu i dovodi do mnogih uzbudljivih reakci­ ja. njeni se postupci sve manje cijene. Iskustvo je pokazalo da i prividno sređeni depresivni bolesnici mo­ gu izvršiti samoubojstvo. majka ubija i dijete i sebe. pa govorimo o reakcijama i de­ monstrativnim pokušajima. Takva razmišljanja dovode do pokušaja samouboj­ stva. Svaki pokušaj samoubojstva ozbiljna je opomena. Npr. Takvi će se bolesnici ubiti i u složenim i prividno nemogućim situacijama. Najveći broj pokušaja nije ozbiljan. U času depresivne sumanutosti mogu dignuti ruku i na svoje najbliže. Ako smo dublje ozlojeđeni ponašanjem drugih prema nama. Žene su sklonije takvim reakcijama te uzi­ maju tablete. To je pogrešno zato što se svaki pokušaj samoubojstva može završiti tragično. Poznato je da ljudi pribjegavaju samoubojstvu u trenucima depresi­ je. režu žile na rukama.« Tak­ va stanja najčešće su trenutačna. Često kažemo: »Bolje da me nema«.Na pitanje zašto netko pokušava sebi oduzeti život.. . U svim većim gradovima svijeta postoji telefonski broj koji može nazvati svatko tko u očajanju smatra da je samoubojstvo jedini izlaz. javlja se želja da im se uklonimo s puta. puštaju plin u kuhinji. U toj su ustanovi liječnici i ostali stručnjaci spremni pružiti pomoć. žalosti ili beziziaznosti. To su tzv.

To se odvija potpuno nesvjesno. Kao što se kašljem izbacuje sve što smeta normalnom prolazu zraka: krv. redovna je pojava kod bolova u bub­ rezima zbog bubrežnih kamenaca i kod jačih upala bubrega i mokraćnih . jetre. Povraća­ nje redovito izazivaju: upale slijepoga crijeva. To je simptom koji zabrinjava. U svom gornjem dijelu želudac omlohavi. Podražaji najčešće dolaze iz trbuha. potrbušnice. Napnu se jaki tr­ bušni mišići. Povraćanjem upravlja centar u mozgu koji je odgovaran da se čitav akt odvija točno po »voznom redu«. (vomitus) svakome je uočljiv znak bolesti. žučnoga mjehura. Povraćanje je nesvjestan čin. iz probavnih organa. Povraćanje u besvjesnom stanju opasno je po život jer ne postoji zaštita dišnih putova i može doći do ugušenja. Tražeći hitnu liječničku pomoć. prvenstveno »stvoren od prirode« da zaštiti tijelo od štetnih tvari koje gutanjem dolaze u želudac. članovi obitelji navode povraćanje kao jedini znak bolesti. guštera­ če. strano ti­ jelo. Oni kao da znaju što smiju po­ jesti. premda za liječnika postoje značajniji simptomi. a za mnoge biljne otrove imaju u sebi protuotrove koje čovjek ne­ ma. povi­ šenom temperaturom. Dokaz da je to nesvjesna radnja: čovjek po­ vraća i u besvjesnom stanju. a meko nepce istov­ remeno zatvori unutarnje nosne otvore da se spriječi izlaz sadržaja kroz nos. sluz . zatim zapletaj crijeva.tako se povraćanjem želudac oslobađa nepoželjnoga i štetnog sadržaja. Nadražaj za povraćanje mogu izazvati podražaji iz raznih organa zato što je centar živcima povezan s gotovo svim dijelovima tijela.POVRAĆANJE Povraćanje. Povraćanje uvijek započinje dubo­ kim udisajem. proljevom. praćeno je bolovima. koji se iz želuca širi u ždrijelo. Biljožderi rijetko kada povraćaju. a sna­ žan pritisak u želucu izbaci sadržaj preko jednjaka u usnu šupljinu. Povraćanje je karakteristika »svežderača« kojima pripada i čovjek. bljuvanje. ulaz u jednjak se otvori. koji između sebe i ošita čvrsto stisnu donji dio želuca. Slab nadražaj centra za povraćanje izaziva samo jedan neugodan osjećaj. Nakon toga nastaje poznato neugodno napinjanje. Nakon toga zatvori se ulaz u dušnik.

Dugotrajno povraćanje po život je opasno stanje. Tada je redovito praćeno vrtoglavicom i poremećenom ravnotežom. Mnogo je veća opasnost gubitak vode i nemoguć­ nost da se izgubljena tekućina nadoknadi. živa. Po­ vraćanje je izazvano neugodnim mirisom kao i jačim nadražajem sred­ njega uha. Rijetki su ljudi koji u životu nisu povraćali. zatim bolesti mozga. što ugrožava osnovne životne funkcije. Sadržaj želuca može biti izbačen i više od jednog metra u daljinu.putova. Centar za povraćanje u najužoj je vezi s osjetom mirisa i okusa. Čovjek bez hrane živi tjednima. Povraćanje prati infarkt srca. Kemikalije koje izvana djeluju u krv mogu izazvati povraćanje. potpuno je bezopasno. Jakim povraćanjem čovjek može izgubiti do 7 litara tekućine dnevno. S obzirom na to što želučani sadržaj izleti »poput metka«. najčešće je u male djece. naročito u djece. moždanih opni. težu povredu glave. Najmanja je opas­ nost gubitak pojedene hrane i nemogućnost uzimanja hrane. zatim okretanjem oko svoje osi. To mogu biti lijekovi digitalis. Naglo povraćanje. Kao psihički poremećaj javlja se zbog jakoga osjećaja neugodnosti i straha (povraćanja đaka i studenata prije ispita.migrene. Svaki pokušaj pijenja vode izazvat će još jače povraćanje. Takva povraćanja. može značiti početak zarazne bolesti. Opasnost počinje tek onda kada postaju češća i traju duže od 2 dana. al­ kohol. Taj gubitak mijenja sastav i reakciju krvi i ostalih tjeles­ nih tekućina. krvarenje u mozak. Ako je kratkotrajno ili jednokratno. upot­ rebljava se i izraz projektilsko povraćanje. zbog odvratnih prizora). u početku . velikoga kašlja. aspirin. Eksplozivno povraćanje Eksplozivno povraćanje ne može se zadržati i nastupa naglo i u ja­ kom mlazu. nastaje odmah ili neposredno nakon podoja. sredstvo za uništavanje gamadi. mogu ga izazvati podražaji iz jajnika i maternice. preparati željeza ili otrovi: olovo. Pravo eksplozivno povraćanje može se javiti u dojenčeta od 3 do 5 tjedana života. To nije povraćanje u luku u novorođenčeta u prvom i eventualno drugom tjednu života. U odraslih ljudi rijetka je pojava. Kod nekih bolesti u tijelu se stvaraju kemijske tvari koje nadražujuće djeluju na centar za povraćanje (šećerna bolest i uremija). vožnjom u autu i na brodu (morska bolest). S tekućinom se gube kemijski spojevi i minerali prijeko potrebni ljudskom tijelu. upale moždanih opni. glavobolje . uglavnom poslije jela. normal­ na su pojava u trajanju od 1 do 2 dana.

samo povremeno, poslije nakon svakoga obroka. Sadržaj želuca eksplo­ zivno se izbacuje na udaljenost od 1 metra. Količina povraćenoga sa­ držaja ovisi o tome koliko je dijete posisalo mlijeka. U povraćenom sadr­ žaju nikada nema žuči. Takvo dojenče počinje gubiti težinu, propada, postaje nemirno i plačljivo, stolice gotovo i nema. Poslije se jave »stolice gladi«. Uzrok je takvoga poremećaja sužavanje mjesta gdje želudac prelazi u dvanaestopalačno crijevo. Sužavanje nastaje zbog toga što je nadebljao kružni mišić na tom mjestu pa djelomično ili potpuno zatvara pro­ laz hrane iz želuca u tanko crijevo. Takvo dijete valja dojiti češće i kraće; mlijeko se može izdvojiti i davati žličicom. Ako je povraćanje uporno i dijete naglo propada, izvršit će se operativni zahvat, koji dojenče vrlo dobro podnosi.

Povraćanje bez mučnine
Povraćanje bez uvoda, bez mučnine i napora javlja se kod nekih po­ vreda i bolesti mozga; gotovo je redovito pojava poslije potresa mozga kao i kod tumora mozga. Nastaje naglo, iznenada i obično ujutro; nije ni u kakvoj vezi s uzimanjem hrane. To mogu biti pravi napadi praćeni glavoboljom, katkad zijevanjem i podrigivanjem. Čim povraćanje presta­ ne, osoba se osjeća sasvim normalno. Povraćanja bez mučnine mogu biti sasvim nedužna, na »živčanoj bazi«, često u mladih osoba, naročito žena. Javljaju se poslije jela, bez gubitka težine.

Povraćanje crnoga sadržaja koji liči na talog od crne kave
Krv koja se kratko vrijeme zadrži u želucu postaje crna; nastaje zbog toga što solna kiselina želučanoga soka pretvara crvenu boju krvi u crnu (hemoglobin prelazi u hematin). Krv iz želuca dijelom se odstranju­ je stolicom kao crna ili tzv. »katranasta stolica«; ako dođe do povraća­ nja, i probavljena se krv nađe u povraćenom sadržaju; crna boja sadrža­ ja uspoređuje se s izgledom sličnim talogu od crne kave.

Povraćanje novorođenčeta i dojenčeta
Neka djeca počinju povraćati ubrzo nakon toga što su se rodila. To je zapravo ispražnjavanje želuca u kojem se mogu naći veće količine pro-

gutane plodne vode, sluzi i krvi od rađanja. Takva povraćanja potpuno nestaju već u prvom tjednu života. Povraćanju novorođenčeta liječnik poklanja naročitu pažnju jer ne mora uvijek biti bezazleno. Učestalo povraćanje nakon poroda može biti znak povrede mozga nastale za vrijeme rađanja ili posljedica prirođenih grešaka jednjaka i želuca. Prilikom prvih obroka hrane primjećuju se cijeđenje mlijeka iz usta, bljuckanje hrane, podrigivanje i povraćanje; to još uvijek ne mora pred­ stavljati opasnost; često je posljedica nenaviknutosti djeteta na nov na­ čin prehrane. Grkljan i ždrijelo novorođenčeta tako su postavljeni da di­ jete može istovremeno disati i sisati. Sisanje mlijeka, gutanje i disanje ni­ su još potpuno usklađeni, pa dolazi do zagrcavanja. Neka djeca suviše pohlepno sišu mlijeko i pritom gutaju veće količi­ ne zraka, ili popiju previše mlijeka. Zbog toga se želudac suviše rastegne pa dolazi do povraćanja. Majka ne smije dopustiti da dijete posiše previ­ še mlijeka u jednom obroku; ako se dijete nagutalo zraka, valja omogu­ ćiti da zrak iziđe iz želuca. To se postiže tako da se dijete za vrijeme ili poslije obroka nekoliko puta postavi u uspravan položaj i lagano lupka po leđima. Bakterije često uzrokuju upale u probavnom sistemu djeteta, a sva­ ku imalo težu infekciju prati povraćanje. Malo dijete ne može ograničiti zarazu samo na jedan dio tijela. Zbog toga svaka zaraza, svaki jači pod­ ražaj izaziva reakciju cijeloga tijela. U dojenčeta povraćanje uzrokuju i sasvim bezazleni faktori. To mo­ že biti loša tehnika dojenja ili nepravilno hranjenje žličicom. Ako se sta­ vi preduboko u usnu šupljinu, žličica izaziva refleks povraćanja. Tako odrastao čovjek namjerno izaziva povraćanje nadraživanjem ždrijela prstom. Djeca mogu povraćati ako se s punim želucem, odmah poslije jela, podižu uvis ili se valjaju po krevetu. Zbog toga se s djetetom poslije jela ne igra.

Povraćanje starijega djeteta
Rastom djeteta povraćanje postaje sve rjeđe. Međutim, i kod starije djece javljaju se napadi povraćanja i mogu započeti već u drugoj godini života, pa povremeno traju do puberteta. Napada povraćanja može biti nekoliko u toku dana. Obično traju dan-dva, katkada i duže od sedam dana. Takva su djeca iscrpljena, blijeda, upalih obraza i žedna. Svaki pokušaj davanja tekućine na usta izaziva još jače povraćanje. Tegobe prestaju naglo, kao što su započele. Miris povraćenoga sadržaja podsje­ ća na miris kiselih jabuka zbog acetona (acetonemično povraćanje). Di­ jete se brzo oporavlja.

Takva povraćanja često su pretjerana reakcija organizma na glado­ vanje. Poznato je da se davanjem jako zašećerene tekućine, čim povraća­ nje počinje, mogu spriječiti dalji napadi. Preosjetljiva djeca ne smiju dugo gladovati; treba da dobiju više ob­ roka dnevno; hrana mora biti bogata ugljikohidratima valja davati što više zašećerenoga čaja. Poznato je da djeca često povraćaju kada imaju anginu, gripu, šarlah, veliki kašalj, zaraznu upalu želuca i crijeva. Povraćanje izazivaju i podražaji iz drugih dijelova probavnoga sustava, zatim osjetljivost na pojedinu vrstu hrane (alergija); tada može, ali ne mora, biti praćeno »flekovima« po tijelu svrbežom, otokom očiju. Povraćanje mogu izazvati duševna uzbuđenja, zatim strahovi: od zubara, putovanja, nepoznatih osoba koje djecu čuvaju; svađe i sukobi roditelja izazivaju povraćanje djeteta. Postoje jednokratna povraćanja zbog pretrpavanja želuca hranom prilikom proslava, povraćanja u toku vožnje, zbog nadraživanja ždrijela. Svako povraćanje, koje ubrzo ne prestaje, zahtijeva liječnički pre­ gled iz dva razloga: 1. Povraćanjem se gubi mnogo tekućine, a na to su djeca naročito osjet­ ljiva. 2. Povraćanje je jedan od prvih znakova ozbiljnih i teških bolesti. Na primjer: povraćanje može biti jedini znak upale slijepoga crije­ va, upale mozga i moždanih opni. Zbog toga roditelji ne smiju sami »po­ stavljati dijagnozu« bolesti i sami »liječiti« dugotrajna povraćanja. Tak­ vo dijete obavezno treba da pregleda liječnik. Roditelji moraju zapamtiti sve one podatke koji su potrebni liječniku: ima li povišenu temperaturu, glavobolju, neke druge bolove, proljev, zatvor stolice, je li povraćanje nastalo naglo ili je prethodila mučnina, je li eksplozivno, postoji li osjet­ ljivost na hranu, što je dijete jelo toga dana, u kojim količinama, kako je izgledao povraćeni sadržaj.

Povraćanje krvi
Krv u povraćenom sadržaju (hematemeza) može biti kao svježa, crvena, ili kao crni sadržaj koji podsjeća na talog od crne kave. Crvene, svježe krvi u povraćenom sadržaju bit će onda ako povra­ ćanje nastaje odmah poslije krvarenja, ili ako krv nije bila progutana, a potječe iz usne šupljine, ždrijela ili jednjaka. Krv koja se se izvjesno vri­ jeme sadrži u želucu postaje crna jer dolazi u dodir sa solnom kiselinom

želučanoga soka. Povraćanjem se nikada ne izbaci sva krv iz želuca, ne­ go se jedan dio poslije odstrani kao »katranasta stolica«. Često je teško dobiti podatke od bolesnika o tome da li je krv bila povraćena ili iskašljana. Krv koja se iskašljava, tj. dolazi iz pluća, uvijek je crvena i pjenušava, puna sitnih mjehurića zraka. Do zabune može do­ ći i onda kada krv, koja potječe iz nosa, ždrijela, zubi, bude progutana, a poslije se kao crni talog povrati. Poneki pacijenti namjerno gutaju krv da bi je »servirali« kao crni talog. Sličan sadržaj može nastati i od pijenja obojenih tekućina, crnoga vina, malinovog soka, nakon uzimanja tableta koje sadrže željezo ili biz­ mut (ulter tablete). Najčešći je uzrok krvarenja, pa prema tome i povraćanja krvi, čir na želucu i dvanaestercu. Smatra se da oko 90 posto svih krvarenja u probavnom sustavu otpada na čireve, a svega 10 posto na sve ostale uzroke. Krvarenja zbog čira može biti vrlo jako, tako da krv »nije imala vreme­ na« doći u dodir sa želučanim sokom, pa će u povraćenom sadržaju biti potpuno svježa. Zbog toga velikog gubitka krvi, na tijelu se pojavljuju znakovi iskrvarenja: bljedilo, hladan znoj, vrtoglavica. Krvarenje iz želu­ ca vrlo je rijetko povezano s puknućem čira, tj. perforacijom. Na drugom su mjestu krvarenja proširene vene na jednjaku; najčeš­ će su posljedica oštećenja (ciroze) jetre. Krvarenja su jaka, često pogi­ beljna i javljaju se obično u ljudi srednje dobi. Rak na želucu u svega je 3 posto uzrok povraćanju krvi; to je vrlo rijetko svježa krv; uglavnom je kao talog od crne kave. I sama sumnja da je riječ o krvi u povraćenom sadržaju zahtijeva hi­ tan liječnički pregled.

Povraćanje nakon uzimanja otrova
Kućanstvo je puno različitih kemikalija koje služe za pripremu hra­ ne i čišćenje. Mnoge su kemikalije više ili manje otrovne. Otrovna je za­ pravo svaka kemikalija, ovisno o količini koja je unijeta u tijelo. Najopasnije su kiseline i lužine. Natrijevu lužinu, »laugenstein«, danas su zamijenili moderni deterdženti. Ali u nekim kućama, naročito na selu, ima koncentrisane octene kiseline kojim se pripravlja ocat. I vrlo male količine kiselina i lužina izazivaju povraćanje; javlja se jaki bol u ustima i ždrijelu; u povraćenom sadržaju ima krvi. Povraćanje izaziva gutanje deterdženata i sapuna. Sapunica je po­ znati stari narodni lijek kojim se izaziva povraćanje. Povraćanje mogu izazvati i sredstva za uništavanje štetočina u ku­ ćanstvu i poljoprivredi, bez obzira jesu li ta sredstva progutana ili su u ti-

jelo unijeta preko kože ili dišnoga sustava. To su preparati DDT, lindan, nuvan, paration, malation, modra galica i si. (vidi: Otrovanja).

Povraćanje poslije uživanja alkohola
Pijenje alkoholnih pića jedan je od najčešćih uzroka povraćanja. U rjeđim slučajevima mučnina i povraćanje mogu nastupiti vrlo brzo na­ kon uzimanja žestokih pića. To se događa osobama koja nisu naviknute na alkohol, naročito kada piju na prazan želudac. Mučnina i povraćanje obično se javljaju tek drugi dan poslije opija­ nja. Povraćanje može biti tako jako i često da bolesnik ne može uzimati nikakvu hranu ni piće. Svaki zalogaj izazvat će još jače povraćanje. U povraćenom sadržaju ima žuči i manje količine krvi. Javljaju se i bolovi u trbuhu, naročito u predjelu žličice. Izbacuje se velika količina tekući­ ne. Nakon povraćanja stanje se kratkotrajno poboljša, da bi se nakon to­ ga povraćanje ponovilo. Zbog velikog gubitka tekućine, bolesnik ima jak osjećaj žeđi i suhoću u ustima. Povraćanje je posljedica nagle, akutne upale sluznice želuca koju izaziva alkohol (akutni alkoholni gastritis). Ne postoje djelotvorni lijekovi. Najbolji je lijek vrijeme: za dan-dva sta­ nje se smiruje. Ima i onih koji pokušavaju tegobe »presjeći jednim gemištom«, uzalud, razumije se. Ako se poslije povraćanja osjeća jako pečenje u ždrijelu, pomoć je čaša obične ili mineralne vode. Time se razrijedi, djelomično poništi, ne­ utralizira, solna kiselina u želučanom sadržaju, koja prilikom povraća­ nja nadražuje jednjak i ždrijelo. Liječnička je pomoć potrebna samo ako zbog velikoga gubitka te­ kućine mogu nastupiti ozbiljnije posljedice.

Povraćanje u trudnoći
U početku trudnoće povraća gotovo svaka druga žena. Povraćanje počinje u prvoj polovini trudnoće, najčešće potkraj prvoga mjeseca. Povraćanju prethodi mučnina. U nekih žena javlja se samo mučni­ na, a povraćanja nema ili je vrlo rijetko; povraća se obično ujutro, na prazan želudac; može se povraćati nekoliko puta dnevno, ali opće stanje trudnice ne mora biti poremećeno; poslije trećega mjeseca trudnoće po­ vraćanje prestaje samo od sebe. Neke trudnice povraćaju češće i jače, gube apetit i oslabe; tjelesna težina opada, javljaju se i mala povišenja temperature. U vrlo rijetkim

slučajevima povraćanje je tako jako da trudnica povraća više od 20 puta dnevno; ne može uzimati ni hranu ni tekućinu; koža postaje suha; ubrzo nastaju poremećaji zbog velikoga gubitka tekućine. Smatra se da je glavni uzrok povraćanja u ranoj trudnoći poremećenost autonomnoga (vegetativnog) živčevlja i prejaka osjetljivost centra za povraćanje u mozgu. Psihički faktori uzrokuju poremećenu ravnotežu živčanoga sustava. Povraćanje je češće u žena koje su inače »slabih živa­ ca«, u prvorotkinja (uzrok može biti prevelika čežnja za djetetom, strah za dijete, neželjeno dijete, sukobi u porodici). Nekada se zbog upornoga povraćanja morao izvršiti prekid trudno­ će. Današnje mogućnosti liječenja isključile su nasilni prekid trudnoće. Blaži slučajevi prolaze sami od sebe, često bez liječenja. U težim slu­ čajevima liječnik će dati sredstvo za smirenje i lijekove protiv povraća­ nja. Koji put je dovoljno da se trudnica pridržava određenoga načina prehrane. Trudnica treba da jede lako probavljivu hranu, češće i u ma­ njim obrocima. Važno je smiriti napetu situaciju u obitelji. Ako se una­ toč tim mjerama stanje ne poboljša, potrebno je bolničko liječenje. Često i promjena okoline djeluje povoljno.

Povraćanje u vožnji
Vožnja prevoznim sredstvom može izazvati mučninu i povraćanje, naročito osoba sa »slabim živcima«. Takav poremećaj nastaje kao po­ sljedica nepravilnoga gibanja tijela za vrijeme vožnje (naprijed, nazad, gore, dolje, u stranu), što dovodi do jakoga i nepravilnoga nadražaja or­ gana za ravnotežu, koji je smešten u unutarnjem uhu. Ovisno o vrsti prevoznoga sredstva, poremećaji se nazivaju: morska bolest, automobilska bolest, bolest jahanja, avionska bolest. Osim povra­ ćanja javlja se i pojačano lučenje sline, koža postaje blijeda, znojna, jav­ ljaju se vrtoglavica, mučnina i glavobolja. Može doći do potpunoga is­ crpljenja. Tada treba prekinuti vožnju. Osobe sklone takvim poremećajima treba da kreću na put odmorne. Prije putovanja ne smiju uzimati alkoholna pića, pušenje moraju smanji­ ti ili potpuno prekinuti. Valja uzeti male količine lako probavljive hrane. Oni koji znaju da ne podnose vožnju, prije putovanja uzimaju tabletu navisana, movibona, longifena. Lijek protiv povraćanja u vožnji može se dobiti bez liječničkoga recepta. Valja uzeti 1 do 2 tablete pola sata do je­ dan sat prije vožnje. U toku vožnje automobilom treba sjediti na prednje sjedalo i usmjeriti (fiksirati) pogledna jedan određeni predmet u daljini. Ako se pogledom prate predmeti uz cestu, koji »jure« pored nas, stanje će se pogoršati.

Povraćanje stolice
Stolica u povraćenom sadržaju ukazuje na teško i po život opasno stanje. Na punu ozbiljnost ukazuje i latinski naziv za to stanje: mizerere; dolazi do latinske riječi miserere mei, što znači: pomozi mi, smiluj mi se. Stolica u povraćenom sadržaju znači da je u želudac došao sadržaj debeloga crijeva u kojem se stolica stvara, oblikuje. Kada više ne može proći kroz debelo crijevo, crijevni sadržaj se sakuplja, često danima, da bi obratnim pokretima crijeva (antiperistaltikom) bio potisnut preko tankoga crijeva u želudac. Iz želuca smrdljiv sadržaj bude povraćanjem izbačen iz tijela. Stolica u povraćenom sadržaju javlja se kod stanja koje se u narodu naziva zapletaj crijeva. To znači da je debelo crijevo zatvoreno i da je kroz njega spriječen prolaz crijevnoga sadržaja. Uzroci takvih promjena u debelom crijevu najčešće su tumori, rjeđe strana tijela.

PREHLADA

U djetinjstvu nam ograničavaju mnoga zadovoljstva s jednom svrhom da se ne prehladimo, u starosti nas zatvaraju u sobe da se ne prehladi­ mo, čitav život nam prolazi u stalnoj bojazni od propuha, vlage, hladno­ će - da se ne prehladimo. A ipak smo svake godine prehlađeni nekoliko puta. Prehlada je vjerojatno najčešće upotrebljavani medicinski izraz u narodu; unatoč tome ljudima nije jasno da li je prehlada samo simptom bolesti ili je njen naziv. Ni o jednom medicinskom pojmu ne postoji toli­ ko različitih tumačenja i zabluda kao o prehladi. Uzrok seže u daleku prošlost, u vrijeme dok se još ništa nije znalo o uzrocima bolesti, dok su se bolesti objašnjavale lošim znakom, otrovnim isparivanjima iz zemlje, uzrocima i božjom kaznom. Neke su bolesti objašnjavane naglim djelo­ vanjem hladnoće na tijelo, što je i dovelo do upotrebe pojmova prehla­ da, nazeba, nahlada itd. U mnogim sredinama ta su se vjerovanja održa­ la do danas. U liječničkim ordinacijama gotovo se svakodnevno čuju »dijagnoze« kojima se brojni pacijenti obraćaju liječniku, npr. »Prehla­ dio sam jetru, bubrege, želudac, crijeva itd.« Danas liječnik prehladom naziva točno određenu bolest, vrstu zara­ ze gornjih dišnih putova; u mnogim je jezicima riječ studen, hladnoća, postale uobičajeni naziv za tu vrstu infekcije (cold - u engleskom; Erkaltung - u njemačkom: prehlada, nahlada, nazeb u nas). Prije prvoga svjetskog rata dokazano je da je uzročnik takve upale virus.To je potvrđeno brojnim pokusima; poznato je nekoliko desetaka različitih tipova virusa koji se svi nazivaju zajedničkim imenom nosni virusi (rinovirusi). Prema tome, liječnik pod dijagnozom prehlade razu­ mijeva isključivo virusima uzrokovanu zarazu koja zahvaća gornje dišne putove, najčešće sluznice nosa i ždrijela. Također je proučavana veza između hladnoće i prehlade. Veza po­ stoji; eksperimentalno je dokazana. Naglo izlaganje tijela hladnoći izazi­ va reflektorno stiskanje krvnih žila u sluznici nosa i ždrijela, što može dovesti do pada temperature i sluznici nosa za nekoliko stupnjeva Celzijusa. Time se znatno smanjuje otpornosti i uz prisutnost rinovirusa dola-

Bolest se javlja naglo. Zbog gubitka osjeta mirisa i okusa apetit je sma­ njen. Postoji tzv. koji su namjer­ no zaraženi. Važno je da se oboljela osoba ne rukuje. Bolest nije jako zarazna. koji put zbog jakoga otoka sluzni­ ce nosa onemogućeno. Može se javiti umor. Važno je znati da ne postoji mogućnost uzročnog liječenja. upale može zahvatiti i dublje dijelove dišnih putova. rinovirusi budu izba­ čeni kašljem i kihanjem i na taj se način šire od bolesnoga na zdravog čovjeka. simptomatsko liječenje što znači da se daju lijekovi koji uklanjaju samo pojedine simptome. obično one koji su najjače izraženi. Budući da rinovirusi u tijelu ne stvaraju dugotrajnu otpor­ nost (imunost). Liječe se sami. Opći poremećaji organizma nisu jače izraženi. trećina koristi kap joda u čaši vode. Jedni se preznojavaju uz lipov čaj. kod glavobolje uzimat će . Ubrzo dolazi do kihanja i karakterističnoga iscjetka iz nosa. može se oboljeti i nekoliko puta godišnje.zi znatno lakše do infekcije nego u uvjetima kada tijelo nije bilo izlože­ no hladnoći. disanje kroz nos je otežano. da upotrebljava papirna­ te rupčiće za jednokratnu upotrebu. Oči posta­ ju crvene. Kada se prekine izolacija i do­ đu u kontakt s osobama koje boluju od prehlade ili kliconoše. Smatra se da prosječno svaki čovjek barem dva puta godišnje oboli od prehlade. Ljudi koji izolirano žive u polarnim krajevima neprekidno izloženi djelovanju ni­ skih temperatura ne boluju od prehlada. četvrtini pomaže domaća rakija. s osjećajem punoće i laganoga bola u ždrijelu. Većina pre­ hlađenih bolesnika ne traži liječničku pomoć. Novija su istraživanja pokazala da oko 40% osoba koje boluju od prehlade imaju virusa na svojim prstima. bol u udovima. glavobolja. Razumljivo je da bez rinovirusa nema prehlade. koji je u po­ četku vodenast. Uz prirodne uvjete postotak je znatno ma­ nji. Širenje bolesti može se smanjiti tako da se osoba koja boluje od prehlade ne kreće u zatvorenim prostorima s mnogo ljudi. bolest se pojavljuje. Prehlada se smatra kapljičnom infekcijom. svaki svo­ jom već davno »prokušanom« metodom. sluh je oslabljen. U rjeđim slučajevima. gdje mogu ostati neoštećeni čak nekoliko sati. da bi poslije postao sluzav ili sluzavognojan. dolazi do bolesti. kanala koji spaja ždrijelo sa srednjim uhom. U svega 20% dobrovoljaca. tj. drugi daju prednost čaju od bijeloga sljeza ili šipka. Zbog upale Eustahijeve tube. Neki »narodni li­ ječnici« preporučuje staru metodu udisaja dima koji nastaje paljenjem kore kruha na žeravici. Znači da i prehladu možemo svrstati u bolest »prljavih ruku«. zasad nema lijek kojim se virusi u tijelu mogu uništiti. da često pere ruke. Zato se prehlada ne javlja u obliku velikih epidemija kao neke druge virusne bolesti (gripa). u osoba znatno smanjene ot­ pornosti. pospanost. tj. a ne džepne rupčiće koji su upravo »nabijeni« virusima i predstavljaju pravo rasadište bolesti. Bolest obič­ no traje tjedan dana.

Antibiotici ne djeluju na rinoviruse. one djeluju tako što stisnu krvne žile u sluznici nosa i privremeno smanje otok i iscjedak.se tablete protiv bola. Vitamin C masovno se primjenjuje u sprečavanju i liječenju prehla­ de pošto je nobelovac Linus Pauling objavio knjigu »Vitamin C i prehla­ da«. Došlo je do prave vitaminomanije. Na jednom savjetovanju u farmakoterapiji zaključeno je da »sva sredstva koja dovode do stiskanja krvnih žila treba napustiti jer na upaljenoj sluznici uzrokuju više štete nego koristi«. ko­ je ljudi sami kupuju u ljekarnama. Mnogi suviše često i nekontrolirano upotrebljavaju takva sredstva. Jedan od najčešće upotrebljavanih lijekova jesu kapljice za nos. kod jakoga iscjetka daju se lijekovi koji smanjuju izlučivanje. Iako znamo da manjak vitamina C može dovesti do brojnih poremećaja u organizmu. dolazi do još jačeg otoka i oštećenja sluznice. inhalacija kamilice i slično. Na tom se temelji povoljan učinak toploga čaja. kod kašlja sredstva za ublaživanje. . istraživanja za posljednja dva de­ setljeća opovrgla su Paulingove tvrdnje o velikoj korisnosti toga vitami­ na u liječenju prehlada. Mnogo su bolja ljekovita sredstva koja proširuju krvne žile u nosu i na taj način omogućuju veći dovod krvi. čime pogoršavaju stanje. a time i više hrane i zaštitnih tvari koje stvara organizam. Primjena antibiotika nije samo besmislena nego i štetna. To je bio pravi »boom« za proizvođače vitamina C.

Ia­ ko svjedok želi govoriti istinu. U delirijumu alkoholičar mrlju na zidu pretvara u muhu ili žohara. »U strahu su velike oči«.. ponekad o događaji­ ma koji se nisu odigrali. Čov­ jek bez sluha. prolaznik će biti uvjeren da se s nekim mimoilazi. Naša osjetila nisu savršena. Razlika između zdravoga i bolesnoga upravo je u tome što će zdrava osoba prihvatiti stvarne razloge koji su doveli do nesporazuma. Pas ima bolji njuh. osjeta opipa i mirisa ništa ne bi mogao reći svojoj okolini. panj može izgledati kao čovjek.' on je ipak sklon da sve što doživi protu­ mači na svoj način. U našem narodu često se govori o priviđenju. Ako se tome pridruže još i osjećaji i druge duševne pojave. Njegova os­ jetila primaju iste podražaje kao i osjetila zdrava čovjeka. U sumraku. na sudu svjedoci se često razilaze u opisivanju događaja. Osjetila su primila poruke koje nisu dovoljno jasne. odricati pravilno tumačenje doživljaja. onda je jasno da svatko doživljava po­ jedinu situaciju na svoj način.PRIVIĐANJE Samo ono što osjetimo pruža nam sliku o svijetu koji nas okružuje. nabor na pokrivaču u zmiju. u šumi susreli čovjeka. Događa se da preko osjetila ne dobivamo stvarnu sliku o stanjima oko nas. Riječ je o događajima iz osobnog života. a ruke opipale. glasi poslovica. Pucketanje suhih parketa u susjednoj sobi tumači se kao da netko hoda. Priče o duhovima u kući počivaju na tak­ vim vidnim ili slušnim doživljajima. . bit ćemo uvjereni da smo. orao i galeb bolji vid. mislit će da ga je netko napao. a mi ga krivo tumačimo. važnijim zbivanjima u društvu. ali ti podraža­ ji toliko se pojačavaju i mijenjaju da ih krivo tumači. što su uši čule. jedan je zapazio jednu. U višim područjima duševnoga života krivo ih tumači­ mo jer ih nismo sasvim jasno doživjeli. a zvukove koji dopiru s ulice čuje kao jato komaraca. Npr. ako ga dirnemo. zbog toga i dolazi do mnogih greša­ ka. drugi drugu pojedinost. krivo procjenjujemo ono što su naše oči vidjele. naprotiv. Ako se uplašimo ili smo uzbuđeni. u šumi. Postoje duševne bolesti kod kojih takve iluzije igraju značajnu ulo­ gu.. U takvim stanjima skloni smo pre­ tjerivanju. vida. npr. i pozdravit će ga. a bolesnik će. O iluzijama se govori ako postoji vanjski podra­ žaj na naše osjetne organe.

Poznato je da bolesnik u visokoj temperaturi doživljava iluzije i halucinacije. Vizije su priviđenja koja pojedinac doživljava toliko živo da se od­ jednom nađe u posebnom svijetu. Najprije prestaje razgovarati s tim čovjekom. normal­ no začinjena hrana djeluje bljutavo. Takve osobe ne možemo razuvjeriti. ili vide nešto što drugi poriču. Na osnovi tako iskrivljenih i nestvarnih doživljaja razvija se dušev­ na bolest. Tko ne po­ znaje misli takvoga bolesnika smatrat će da je ispad besmislen. Može se dogo­ diti da »iz čistog mira«. zato smišlja obranu. osjete miris. ili osjećaju da ih nešto do­ diruje. Halucinacije su najčešće bolesna pojava. Čini im se da će odmah doći do oaze. Slično se događa i normalnim ljudima. Poznata je tzv.Halucinacije su priviđenja koja nemaju nikakve veze s podražajima koje su uhvatili naši osjetni organi. To su umišljaji. okus ili dodir. Učini li mu se da čuje glas svog susjeda koji mu prijeti. . ili ima osjećaj da prisustvuje nekom događaju. Bolesnik vjeruje u ono što je osjetio kao u stvarnost i pokuša­ va protumačiti što se dogodilo. Danas još uvijek ne možemo objasniti sve takve pojave. Priviđenja ove vrste mogu se javljati trajno ili povremeno. potok. razgovara sa svecima. on će svaku stvarnu riječ ili bilo kakvu gestu procjenjivati na osnovu govora koji je halucinirao. osjete miris ili smrad koji ne postoji. Svaki narod imao je svoje vizionare i proroke. njima se bavi posebna nauka parapsihologija. Ali bo­ lesnik je razvio posve drugu sliku stvarnosti i njegova je agresivnost za­ pravo obrana od umišljenoga napada drugih. Takve osobe nešto vide. Njemu se ukazuje prizor iz priče. a govorimo o njima i onda kada netko maštovito i živo predviđa izvršenje pothvata ili zadatka. riječima ili fizički napadne susjeda. a točna proročanstva pamte. posljednjim snagama požure. Poznato je da su poneki od tih zanesenih ljudi doista imali dar odličnoga zapažanja. ali samo u iznimnim okol­ nostima. Djelomično rasuđuje kao normalan čov­ jek. a to je bila i osobina mnogih učenjaka i pronalaza­ ča. Njihove se greške za­ boravljaju. netko im govori iako su sami u sobi. izbjegava ga i promatra njegovo ponašanje. a svega toga odjednom nestane. Ako su halucinacije uzele maha. čuju. a u stvarnosti se to uopće nije dogodilo. postaje uvje­ ren da mu susjed doista želi zlo. ili ima čudan okus. Duševni bolesnici često doživljavaju osjete koji ih zbunjuju: čuju glasove. Vizije se mogu odnositi na prošle ili buduće događaje. Ni­ kakvu kritiku ne priznaje. jezerce. To se događa prilikom jake iscrpljenosti kad netko svim svojim psihič­ kim silama nastoji doživjeti ono što želi. iz vjerskih ili drugih sadržaja. »fata morgana«: iscrpljeni i žedni putnici u pus­ tinji odjednom vide palmu. To je naročito burno u djece. iako ničega nema. Pod utjecajem želje i mašte vidi i čuje vile.

To zna­ či : kada bismo iz tijela uzeli jedan odsječak crijeva i stavili ga u posudu vode s nešto malo kuhinjske soli. a to će biti podražaj za sporije kretanje kako bi se sva hrana mogla raz- . U skladu s takvim shvaćanjem pogrešno je bilo kakvim lijekovima prekida­ ti to »čišćenje«. Liječnik je koji puti danas nemoćan u borbi protiv predrasuda. srećka. potreb­ no je znati kako rade crijeva. Da bi se mogli shvatiti međusobno različiti uzroci proljeva. krupa. Za neke ljude pro­ ljev je samo »prehlada«. često i među školovanim ljudima. tada bi se u toj tekućini crijevo još jed­ no vrijeme gibalo bez obzira što je lišeno svake veze s organizmom. otvor. dok ni nekoliko stolica dnevno nisu proljev ako su te stolice normalne čvrstoće (konzistencije). U stijenci crijeva na­ lazi se splet živaca koji su odgovorni za samostalan rad crijeva. različite i duboko ukorijenjene u svi­ jesti ljudi da predstavljaju problem za medicinsko liječenje. Crijeva se mogu samostalno gibati. Takve osobe obraćaju se liječniku tek onda kada ih nji­ hovo »samočišćenje organizma« onesposobi za rad. blijanje. Postoje različita shvaćanja.PROLJEV Rijetko koji simptom bolesti ima u narodu toliko različitih naziva kao proljev. Pučka tumačenja i krive predodžbe o uzrocima nastanka proljeva toliko su brojne. da li samo više od 3 stolice dnevno. Proljev (dijareja) naziva se napoljica. neformirana stolica koja nastaje zbog brzoga ispražnjivanja sadržaja crijeva. Uzroci proljeva mogu biti različiti: promjene i poremećaji u crijevi­ ma. pokretati. driskavica. driska. Pre­ ma tome. proljevom se može nazvati samo jedna tekuća ili polutekuca stolica dnevno. ili je bitan broj stolica u toku dana? Proljev je suviše tekuća. o to­ me što treba nazvati proljevom. podražaj za pokretanje crijeva može potjecati iz samih crijeva. opći poremećaji u tijelu. Na primjer: veća količina hrane dovest će do rastezanja tankoga crijeva. dok ga drugi povezuju s uzimanjem pokvarene hrane. Za mnoge ljude proljev je samo način na koji se »tijelo čisti«. za­ tim da li je proljev svaka vodenasta stolica. vodenasta.

taj samostalni rad crijeva ipak je ograničen. nastaje proljev. U većini slučajeva praćen je povišenom tjelesnom temperaturom. Proljev može trajati mjesecima i godinama. Opće sta­ nje organizma uglavnom nije promijenjeno i poremećeno. ili može doći do proljeva samo zbog ubrzanoga rada debeloga crijeva. promjenama na koži. jako kisela i ljuta hrana. Međutim. Kemijski podražaji mogu znatno ubrzati te valovite crijevne po­ krete. može biti nadraženo samo tanko i debelo crijevo. Proljev se može javiti naglo. nezrelo voće. nagle promjene u prehrani i vrsta hrane česti su uzroci proljeva. Način prehrane. nagao proljev Potpuno neopasni i bezazleni uzroci mogu uzrokovati pojavu neko­ liko proljevastih stolica. tada je posljedica ubrzanoga rada želuca. Proljev može nastati zbog toga što je nadražen čitav probavni sus­ tav. kao izmet. akutno. jako masna hrana. glavoboljom. Sada će biti razumljivo zašto proljev može izazvati duševno uzbuđe­ nje ili bolesne promjene u žlijezdama tijela. Nadražaj tih živaca. gubitkom apetita. Uzrok može biti i teško probavljiva hrana. Na crijeva djeluju i živci autonomnoga živčanog sustava. tj. Brzina prolaza hrane kroz crijeva normalno je takva da omogući razgradnju hrane i upijanje hranjivih tvari u krv. biti praćeni i drugim alergičnim smetnjama: svrbežom. potrebno je 1 do 3 dana da progutana hrana prođe čitav probavni sustav i da se kao neprobarljivi ostatak.graditi. otokom kože i sluznica. alergični proljevi. hrana u kojoj ima mnogo tvari što djeluju nadražujuće. grčevima u tr­ buhu. ali ne moraju. No. simpatikusa i parasimpatikusa. živčevlje koje radi ne­ zavisno od čovjekove volje. kao što je sirovo povrće. to mogu biti preobilni obroci. mučninom. Ovisno o vrsti hrane. može ubrzati ili usporiti crijevno gibanje. tankoga i debelog crijeva. flekovima po koži. npr. Osjetljive osobe redovito dobiju proljev nakon uzimanja određene vrste hrane. a proljev pre­ stane nakon dijete od lagane i lako probarljive hrane. . Kada je prolaženje hrane crijevom ubrzano do te mjere da se ne može stvoriti normalna stolica. odstrani iz tijela. Razumljivo je da zbog nekoliko proljevastih stolica ne treba juriti liječniku. Centar autonomnoga živčanog sustava nalazi se u mozgu i povezan je brojnim živčanim niti­ ma ne samo s ostalim dijelovima mozga nego i s ostalim organima u tije­ lu. To su tzv. U takvim slučajevima govori se o dugotrajnom ili kroničnom proljevu. hrana s mnogo šećera. Nagao proljev može se javiti i kao posljedica preosjetljivosti crijeva na pojedinu vrstu hrane. povraćanjem. i prestati nakon nekoliko da­ na. Akutan. mogu.

nuvan. Koji put je potrebno izostaviti dva-tri obroka hrane. dizenterija. preparati željeza. gdje se razmnažaju. Postupak prilikom akutnoga trovanja hranom Često je dovoljno dan-dva pripaziti na način prehrane. Mnoge bakterije i vi­ rusi ulaze u tijelo preko usta i dolaze u crijevo. toksinima. nego nji­ hovim otrovima. fosfor. kao kapljice za srce. Poznati su proljevi đaka i studenata prije ispita. Kuhanjem ili dubokim zamrzavanjem uništit ćemo bakterije. I drugi otrovi izazivaju proljeve bez obzira na koji su način ušli u tijelo. ali ne i njihov otrov u hrani. alko­ hol. najčešće u ljetnim mjesecima. povraćanje. izmetom i mokraćom. To mogu biti otrovne kapljice za oči koje upotrebljavaju osobe s visokim očnim tlakom. Uzročnici se stolicom izlučuju iz crijeva. Toj grupi crijevnih zaraza pripadaju bolesti koje se na čovjeka prenose sa životinja njiho­ vim izlučivanjima. naročito na mljevenom mesu. ni okus hrane. vo­ dom i prstima ponovo se prenose na zdravu osobu (griža. Ubrzo na­ kon uzimanja takve hrane javlja se mučnina. Uzročnici tih bolesti mogu pri­ jeći na čovjeka i putem hrane životinjskog porijekla: mesom. kolačima s kremom. grčevi u trbuhu i jak proljev. ni miris. U hranu dolazi iz gnojnih žarišta na koži. Otrovi mogu izazvati jake proljeve. i proljev će ubrzo prestati. Koža bolesnika postane blijeda i orošena hladnim znojem. jajima. proljev je najočitiji znak crijevnih za­ raza.Nagao proljev može se javiti i nakon jačega duševnog uzbuđenja. Najčešći su uzrok crijevne zaraze (infekcije). a zagađenom hranom. Te bakterije najčešće uzrokuju bolesti za koje se obično kaže da su nastale »otrovanom hranom«. u masi za sladoled. Razmnažajući se. kože ili udisajem: živa. uz opće loše osjećanje. Neke bakteri­ je. virusne upale tankoga crijeva). trbušni tifus. pilokarpin kapi. digitalis. na pogodnoj se tempe­ raturi brzo razmnožavaju na hrani. kolera. medu kojima je najpoznatiji zlatni stafilokok. zatim lijekovi za uništavanje glista i crva u crijevima. u grlu i nosu. A taj otrov ne mijenja ni boju. krum­ piru. mlijekom. I lijekovi izazivaju proljeve na taj način što ubrzavaju rad crijeva. Najteži oblici trovanja hranom (aimentarna intoksikacija) nisu uzrokovani samim bakterijama. To su vrlo često sredstva koja služe za uništavanje nametnika u poljoprivredi i kućanstvu: malation. takve bakterije stvaraju vrlo jak otrov koji je otporan na visoke i niske temperature. Uz bol u trbuhu. Naročito jak osjećaj straha izaziva nagao proljev koji se ne može kontrolirati. lijekovi ako se uzmu u prevelikim dozama. a nakon toga uzeti lako probavljivu hranu u manjim i češćim obrocima: . paration. katkad i povraćanje. tjelesna temperatura pada. bilo preko usta.

količina stolice je mala. Svako trovanje hranom zahtijeva bolničko liječenje. npr. običnu vodu. tada se izmjenjuje kronični zatvor stolice s kroničnim proljevom. Lijekove može propisati sa­ mo liječnik. kod bolesti štitne žlijezde (tireotoksikoza) i nadbubrežne žlijezde (Addisonova bolest). Liječnika zanima ima li u stolici sluzi. Proljev nastaje i kada je otežano prolaženje crijevnoga sadržaja kroz crijeva. nego i u drugim organima: želucu. grčevima u trbuhu ili nekim drugim znakom. koje bi bile uništene. Ne treba uzimati. već kod prvih znakova boles­ ti valja izazvati povraćanje kako bi se otrovani sadržaj što prije izbacio iz tijela.prežganu juhu. liječnik će najprije pregledati stolicu. parazita. Uzrok pro­ ljeva ne mora uvijek biti u crijevima. Dugotrajan. Povraćanje se može izazvati nadraživanjem mekoga nepca prstom. kroničnog proljeva. lijekove. na nagovor susjeda. Djelomično zatvaranje crijeva može biti izazvano stranim tijelom u crijevima. stolica je tekuća. Od kroničnog proljeva vrlo često pate osobe kojima je zbog bolesti od­ stranjen želudac. Zbog manjka kiseline. i time do slabije opskrbe crijeva kisikom. Zbog manjka vitamina iz grupe B nastaje bolest pelagra. pire krumpir. Za to vrijeme valja uzimati dovoljno teku­ ćine. Osim laboratorijskoga pre­ gleda stolice potreban je rendgenski pregled želuca i crijeva. na »živčanoj bazi«. Manjak želučanoga soka. Zbog oslabljenoga rada srca dolazi do otežane cirkulacije krvi u ve­ nama. solne kiseline uzrokuje proljev time što nedovoljno probavljena hrana iz želuca dolazi u crijeva pa ih jako nadraži. stiskanjem crijeva zbog ožiljaka poslije upala ili operacija u trbušnoj šupljini. povra­ ćanjem. Ako se posumnja na trovanje hranom. mnoge bakterije. dođu u crijeva i izazovu upalu. Proljeve može izazvati i manjak drugih probavnih sokova. ostataka neprobavljene hrane. srcu. krvi. prođu želudac. tj. ili pregled debeloga crijeva s pomoću posebnoga instrumenta (rektoskopija). ali bez šećera: čaj sa saharinom. . žlijezdama. Uzroci kroničnoga proljeva mogu biti brojni i različiti. gnoja. žuči i so­ ka gušterače (zbog poremećene razgradnje masti i škroba). npr. »prirodnu zaštitnu barijeru«. antibiotike. kroničan proljev Da bi ustanovio uzrok dugotrajnoga. Ako je proljev praćen povišenom tjelesnom temperaturom. tada je liječnički pregled prijeko potreban. tumorima. što izaziva proljev. ili one koje u želucu nemaju dovoljno solne kiseline. Proljev može nastati i zbog poremećaja u radu žlijezda u unutraš­ njosti tijela koje svoje sokove puštaju direktno u krv (endokrine žlijez­ de).

U stolici se vidi krv. Bolest je dugogodišnja i često praćena smetnjama: promenljivim temperaturama. naponima. Proljev može biti praćen grčevima u tr­ buhu. Centar autonomnoga živčanoga sustava. mogu biti izazva­ ne rakom debeloga crijeva. živaca koji ub­ rzavaju rad crijeva. zatim nastaje poboljša­ nje. Uzroci mogu biti osjećaji neugode.s mnogo sluzi. u uskoj je vezi s onim dijelovima mozga u kojima čovjek doživljava svoje osjećaje (emocije). na sluznici. koji put ima i gnoja. katkad i gnoj. koji upravlja radom crijeva. Zbog toga jak psihički nadražaj dovodi do prenadraženosti parasimpatikusa. To je upala sluznice debeloga crijeva praćena sitnim oštećenjima. Krv može biti ispremiješana sa stolicom kao veći ili ma­ nji ugrušak. jutarnji proljevi. Napadi proljeva traju 10 do 12 dana. Koji put je krvarenje jedi­ ni znak bolesti. slabokrvnošću. Du­ gotrajne proljevaste stolice. . U najtežim slučajevima. Pregled završnoga dijela debelog crijeva pomoću posebnoga aparata rektoskopa važna je pretraga kojom se otkriva rak debeloga crijeva. tj. rijetkom bolešću nepoznata uzroka. sluz i gnoj. Kroničan proljev može biti izazvan ulceroznim kolitisom. što može izazvati pojačano lučenje sluzi u debelom crijevu. bijesa. vrijedovima. Napadi »nervoznih proljeva« mogu se javljati povremeno s kra­ ćim ili dužim stankama. Kada nemaju proljeva. sluz. javljaju se tzv. Tri četvrti­ ne svih tumora debeloga crijeva nalaze se u dosegu rektoskopa Postoje i nervozni ili neurogeni proljevi. ako sadrže krv. bola. laganim bolovima u trbuhu. slično čiru na želucu. koji je jedan od najčešćih tumora ljudskoga tijela. oštećenje zahvaća velike površine sluznice. straha. a broj stolica može doseći i 20 dnevno. takvi bolesnici mogu jesti svaku hranu bez ikakvih posljedica.

Smatra se da je psihički faktor (emocionalni stres) važan uzrok ove bolesti. Uz­ ročnik je parazit (entameba histolitika). Dok je majčino sterilno. gušte­ rače. Ali ako takvo dijete ne pokazuje druge znake bolesti. potpuno kriva shvaćanja o nači­ nu prehrane maloga djeteta. Proljevi mo­ gu nastati i zbog prekomjernoga hranjenja. Proljev traje nekoli­ ko dana. Proljev dobija i malo dijete koje naglo prelazi s prehrane majčinim mlijekom na kravlje mlijeko. Tuberkuloza crijeva izaziva sluzavo-krvave proljeve i obično je ud­ ružena s plućnom tuberkulozom. dobro jede i napreduje na težini. Danas 20 posto svih ljudi na svijetu boluje od te bolesti.živčanom razdražljivošću. Proljev nemaju djeca koja se hrane isključivo majčinim mlijekom. Hranjenje kravljim mlijekom često izaziva proljeve naročito ako mlijeko nije dobro pripremljeno. To se postiže razređivanjem kravljega mlijeka ili upotrebom gotovih tvorničkih prepa­ rata u kojima sastav hrane odgovara svojstvima majčina mlijeka (bebiron. ili mlječnim prerađevinama drugih sisara. bol u zglobovima. Zbog toga sustava. može se javiti nekoliko proljevastih stolica zelenkaste boje. dotle se u kravljem mlijeku zbog nehigijenskih navika. laktacit. tj. pa se u stolici osim sluz i nalazi i krv. ne treba preduzimati liječenje. I mnoge druge upale u crijevima izazi­ vaju kronične proljeve: upala slijepoga crijeva. majčino je mlijeko najbolja prirodna hrana. To su grizlice na de­ belom crijevu. osnovni su uzroci poremećaja. mora se prilagoditi uzrastu i težini dojenčeta. neredovitih i prečestih obro- . Koji put pod­ sjeća na dizenteriju. razrijeđeno prema dobi i uzrastu. laktovit). Želudac i crijeva dojenčeta osposob­ ljeni su za probavu samo majčina mlijeka. nakon čega nastaje zatvor stolice nekoliko dana. Doduše. Valja uzeti u obzir da je kravlje mlijeko vrlo često zagađeno. mogu se javiti i drugi znaci bolesti: umor. prenosi od a bolesnoga na zdravog čovjeka. kravlje je mlijeko mnogo teže probavljivo te se u crijevima ponaša kao »strano tijelo«. žučnoga mjehura. povećana temperatura. Zbog bjelančevina. Sluzavo-krvavi proljevi prate i bolest koja se zove amebijaza. Već sam naziv dojenčeta uka­ zuje na to da je način prehrane vezan isključivo na sisanje mlijeka. koja se poput drugih crijevnih zaraza. predrasude. u njemu nema bakterija. Umjetna ishrana dojenčeta mlijekom. Proljev dojenčeta Probavni sustav dojenčeta vrlo je osjetljiv zbog toga što probavni organi nisu još potpuno »sazreli«. Na to je naročito osjetljivo dojenče u prva tri mjeseca života. čak s nešto sluzi.

dati uputstva za prehranu. Malo dijete ima vrlo široku cijev koja spaja ždrijelo sa srednjim uhom. . obavezno zahtijeva liječ­ nički pregled. Najglavniji je uzrok zaraza (infekcija). ali bakterije mogu doći u crijeva i sisanjem nečistih prstiju i dude varalice. gubi se i mnogo važnih mine­ rala. Jak i dugotrajan proljev velika je opasnost za dojenče. doći će do teškoga općeg pore­ mećaja. do stanja šoka. Liječenje dječjega proljeva Svaki jači proljev. zbog nagloga prelaza na um­ jetnu prehranu. ili će dijete uputiti u bolnicu. Izostane li hitna liječnička intervencija. Liječnik će odrediti lijekove. dolazi do velikoga gubitka tekućine.ka. Potraje li takvo stanje duže vrijeme. Ako dođe do upale srednjeg uha. ubrzo će doći do gubitka svijesti i smrti. koja se znat­ no povećava ako je proljev praćen povraćanjem i povišenom temperatu­ rom. naročito s povraćanjem. gnoj će kroz tu cijev dolaziti u ždrijelo i dijete će ga gutati. na taj način unijet će u crijeva brojne bakte­ rije i njihove otrove. suviše vrućega ili suviše hladnog jela. Dijete se zarazi bakterijama preko zagađenoga mlijeka.

Za 24 sata dijete može popiti tekućine u količini od 1. dodaje obrano mlijeko.5 dl na kg tjelesne te­ žine. ili sa saharinom.Prije dolaska liječnika dijete se ne smije hraniti. prema uputi liječnika. ili gotovi preparati. Način na koji se takva hrana priprema opisan je na paketiću rogačeva brašna. ribane jabuke. Davati se može sa­ mo tekućina. kakao na vodi. Uz čaj se može dati i slana prokuhana voda ( 1 žličica soli na pola litre vode). Poslije se. . Prve i osnovne mjere poduzima majka. prežgana juha. Poslije se obično prelazi na rogačevu juhu i juhu od mrkve. najbolje ruski ili lipov čaj. Starijem djetetu daje se i sluz od riže (20 do 30 grama po obroku). bez šećera.

stupanj: (kao III stupanj. stupanj: . . . .dvopek.čokolada za kuhanje. stupanj: (kao II stupanj. .kuhana riža na vodi. i) .juha od mrkvice. kosana teletina ili piletina. . . .prežgana juha bez masnoće.kuhana.banane. .pire od jabuka bez šećera. . keksi bez nadjeva.keksi sa nadjevom. . i) . .ribane jabuke.juha od mrkvice s krupicom.bijela kava (žitna).pasirana mrkvica. .rižina sluz sa saharinom. stupanj: (kao I stupanj.kakao na dvotrećinskom mlijeku. III. .riža na dvotrećinskom mlijeku s čokoladom za kuhanje.domaći rezanci ili krpice na ulju. II. .svježi kravlji sir bez vrhnja. . IV. .DIJETA KOD PROLJEVA Dijeta kod akutnih proljeva školske djece I.bobi štapići. i) . .mekano ili tvrdo kuhana jaja.

.pirjana piletina i teletina. i) . . .kosani odrezak bez začina. II.banane. stupanj: . .tvrdo kuhana jaja. . nemasna.bijela kava i kakao sa saharinom. pirjana mrkvica. . vanili puding na dvotrećinskom mlijeku.domaći rezanci. III.pirjana riža i krupica. . teletina i bijela riba.čokolada za kuhanje. . stupanj: (sve što je u III stupnju. krpice i mlinci. .pileći i teleći ujušak. teleća ili pileća nezamašćena juha s tjesteninom ili žljičnjacima. . slana.prepečeni bijeli kruh ili dvopek. . i) .juha od mrkvice. . nabujak od riže. cvjetača. . pasirana variva: mrkvica. .juha od kosti sa zakuhima. .tijesto industrijske proizvodnje.palačinke sa sirom. okruglice od sira. . . i) .kuhana piletina.salata od mrkvice. .prežgana juha bez masnoća. . Dijeta kod akutnih proljeva I. nabujak od dvopeka s jabukama. stupanj: (sve što je uključeno u I stupanj. IV.kuhani štrukli sa sirom. okruglice od sira.svježi kravlji sir bez vrhnja.biskvit.ruski čaj ili čaj od šipka sa saharinom ili limunom. .- jogurt. . pečene jabuke.rižina sluz. pire i kompot sa saharinom. savijača sa sirom.pirjana mrkvica. stupanj: (sve što je uključeno u II stupanj. grašak.teleći i pileći rižoto.

mesne konzerve. kiselo mlijeko ili jogurt.štetna su suviše vruća. Ispravna dijetalna ishrana pridonosi otklanjanju mnogih tegoba te omogućuje brže i potpu­ nije izlječenje. . .topljeni sir. . .. cikla.najbolje je da svaki bolesnik sam izabere najpogodniju vrstu na­ vedene hrane. suviše hladna i suviše začinjena jela.keksi »albert« ili »petit beurre«. povrće). Dijetalna ishrana ne znači oskudnu ili nedos­ tatnu ishranu.Hranu valja uzimati u manjim količinama u više dnevnih obroka. V. . bez žurbe. pa im se preporučuje ishrana prema slijedećim uputama: .jesti valja uvijek polako.miješano pasirano povrće. okruglice od kruha ili žemlje. Valja paziti da ishrana bude raznolika i kalorički vrijedna i izbjega­ vati uzimanje veće količine tekućine za vrijeme jela te biljnu hranu koja sadrži celulozu.svježi kravlji sir s malo kiseloga vrhnja. stupanj: (sve što je u IV stupnju. tankoga i debelog crijeva.jutarnji obroci moraju biti obilniji i kalorički vredniji od večer­ njih obroka. . . . Dijetalna ishrana osobito je važna za bolesnike koji boluju od upale želuca.špinat ili pasirana blitva. i) .obroci moraju biti topli i svježe priređeni.kakao i kava sa mlijekom i šećerom. ne smije se jesti konzervirana hrana (kompoti. Pojedini obroci ne smiju biti preveliki da ne preopterete probavni trakt. nego takvu ishranu koja je kalorički vrijedna.okruglice od riže. a pri tom tako podešena da ne preopterećuje probavne organe. Dijeta kod kroničnoga proljeva Dijetalna ishrana sastavni je dio liječenja bolesnika koji boluju od bolesti probavnih organa.salata od mrkvice. a svaku hranu dobro sažvakati. . . .umak od rajčice. slani krumpir. . . Općenito.

bijela kava. travnički i paški sir. riže. riblja juha. 6. Zabranjena jela i pića Zelje svježe. M e s o i bjelančevinaste namirnice: teletina. mlada ovčetina. pasirana mrkvica. krupice. bademi. puding od škroba. mošt). janjetina. čajevi (blagi kineski). suviše masna jela. nemasno kiselo mlijeko. drobljenac. J u h e : prežgana juha. sirovo zeleno povrće. 4. plućica. čaj s nešto mlijeka. omleti. jetra i mozak. mlada govedina. juha od rajčice. goveđii tele­ ći nesušeni jezik. suhi i oštri sirevi. morska kuhana riba (bijela). keksi (»albert«. oranžada. V o ć e : uzimati u manjim količinama naranče. kuhano ili ukiseljeno. praška šunka. dvopek. potpu­ no svježe kajsije i breskve. okruglice od sira. 5. ulje bez zaprške. konzervirana i sušena mesa. špageti. puding od škroba. nemasna juha od telećega. goveđeg ili živadskog mesa. N a p i c i : voćni sokovi. Z a č i n i : maslac. 8. 3. proku­ lica. krastavci. kašice od krupice. slani keksi. nemas­ no meso purana (bijelo meso). jagode bez šećera. K o l a č i : drobljenac. luk. mesne prerađevine. mahunarke. pecivo. jaja. salata. nezašećereni kompot od jabuka. limunada. makaroni. svježi kravlji sir. poriluk. češnjak. svježi i kiseli. riža. nemasno kokošje meso. orasi. vrlo male količine naravnoga vina s vodom. riže. piletina. sok od rajčice. kakao na vodi. . alkoholna pića i ona koja iza­ zivaju vrenje (pivo. kuhani špinat (lešo).1. borovnice. jabuke. pečene jabuke i pasirane banane. nemasni trapist. 7. crna kava. palačinke s nemasnim sirom. T j e s t e n i n e : bijeli kruh (ne svježi). kelj. zelena salata i kisela paprika. Salamurena. jogurt. rajčica (pasirana). »petit-beurre«). mrkvice i špinata s ma­ njom količinom zakuhanoga jajeta. biskvit. masnoća u manjim količi­ nama. jaki začini. radič. 2. blitva (manje količi­ ne). P o v r ć e : krumpir kuhan u slanoj vodi s peršunom. krupice i tjestenine.

puhači stakla. postaje izgovoren glas.PROMUKLOST Promuklost (disfonija) najčešća je smetnja glasa koja se očituje u pro­ mjeni visine. nosa i mekoga nepca. Mišići grkljana postepeno su se razvili u izvođače zvuka. štetnim tvarima koje zrakom ulaze u dišne putove i pluća. mišići grkljana zatvaraju i otvaraju ulaz u dušnik. pjevanjem. Promjene glasa. Dugotrajnim kroničnim promjenama naročito su izložene osobe određenih profesija: pjevači. Poznata je promuklost kroničnih alkoholičara. gornjem dijelu vrata i građen je od hrskavice te više skupina mišića pokrivenih sluznicom. boravkom u vlažnoj i hladnoj klimi. Grkljan leži u prednjem. Nakon uzrujavanja ili sukoba počinje se govoriti promuklim glasom a može se ostati i »bez riječi«. omogućujući ulazak zraka u pluća. Stezanjem i opuštanjem. ili nadražio pretjeranim pušenjem. vi­ še ili manje. dužim govorom. Glasnice su nabori sluznice razapeti između hrskavice grkljana. te su osim dišne funkcije dobili i govornu. hladnim ili pregrijanim prostorijama. pa i promuklost. Grkljan je vrlo osjetljiv i nema čovjeka koji nije promukao zbog toga što je glasnice suviše opteretio vikanjem. Grkljanom stvoren zvuk. nastaje zbog promjene na glasnicama. primiču ili odmiču glasiljke prema sredini. pa se javlja promuklost. jakosti i boje. mogu nastati na živčanoj bazi. Mišići grkljana. je­ zika. Osnovna zadaća mišića grkljan? je disajna. glasa. grlo može mijenjati ne samo jačinu i visinu zvuka nego i njegovu boju. . boravkom u zadimljenim. radnici koji rade u atmosferi u kojoj ima mineralne ili metalne prašine. Zahvaljujući to­ me što je grkljan živ organ. Pijenje žestokih pića također oštećuje glasnice. Zdravstve­ no stanje grkljana u najužoj je vezi s radnom okolinom i životnim navi­ kama. jetkih plinova itd. uz pomoć usana. čime spreča­ vaju ulazak hrane ili nekoga drugog stranog tijela u dušnik. mijenjajući ujedno njihovu napetost i tvrdoću. Grkljan je »vratar« dišnoga sustava i prvi dolazi u dodir sa svim. prema potrebi.

zatim zarazne bolesti sifilisa. ali su mnogi stradali zbog ravnoduš­ nosti i potcenjivanja opasnosti. svrbeža. U težim slučajevima može doći do potpunog gubitka glasa (afonija). Promuklost blaženog stupnja. Promuklost može biti i prvi znak tumora grkljana.Najčešći je uzrok promuklosti infekcija gornjih dišnih putova (no­ sa. na hranu. pušiti. npr. Po­ stoji i nadražaj na kašalj (suhi kašalj. zrak mora biti . kašljucanje). najčešće na koži. I zloćudni tumori grkljana dosta su česti (2% svih zloćud­ nih tumora). Zbog toga svaka promuklost koja traje duže od 2 tjedna. Uz otok glasnica. Javlja se suhoća. Uzroci mogu biti strume. a u ispljuvku se može naći svježe krvi. tumori jednjaka i ždrijela. smatra sumnjivom na rak. U muškarca. u obliku crvenila. javljaju se pretežno u muškarca. najčešće polipi. grkljana. prašinu itd. deformacija vratne kralješnice. diferija. Takva oštećenja mogu izazvati i ne­ ki otrovi. nazvani tako zbog izgleda. atropin. zatim kod rijetkih bolesti drugih žlijezda s unu­ tarnjim lučenjem. osjećaj grebanja u grlu. može se pojaviti kao kratkotrajna prolazna pojava i za vrijeme menstruacije te u klimakteriju. Promuklost nastaje i zbog nagloga otoka glasnica preosjetljivih na neke tvari. npr. Ali bez obzira na lijekove bolesnik mora ukloniti sve nadražaje koji pogoršava­ ju bolest: ne smije govoriti. lijekove. takav bolesnik mora se obavezno liječnički pregleda­ ti. uzrokovana otokom glasnica. ždrijela. javljaju se i druge alergične promjene. Od kronične upale do raka grkljana obično je dug put. nerijetko i promuklost. Upale mogu izazvati i druge klice. krva­ renja u mozak. pa se promjene glasa. Na glasnicama se dosta često javljaju dobroćudni tumori. Promuklost se može javiti i za vrijeme trudnoće. zbog pojačane prokrvavljenosti grkljana. olovo itd. koji uz­ rokuje promuklost. Za uspješno liječenje važno je što hitnije postaviti dijag­ nozu bolesti. Na razvoj govornoga organa u znatnoj mjeri utječu i seksualni hor­ moni. Promuklost može biti uzrokovana klijenuti (paralizom) živaca koji kontroliraju rad mišića odgovornih za stvaranje glasa. Neliječena bolest vodi u sigurnu smrt. upalne promjene i tumori u mozgu. arsen. lagan bol i promuklost. za vrijeme puberteta. naročito virusnom prehladom. dušnika) virusima. Tjelesna temperatura može se nešto pove­ ćati. piti alkoholna pića. Kako tumor raste promuklost je sve jače izražena. Dijagnozu bolesti i način liječenja treba da odredi liječnik. naročito starijih osoba. pa se nerijetko javlja i kašalj. mogu javiti pod hormonskim utjecajem. tifus. Promuklost je najčešće prvi znak bolesti. Svaku kroničnu upalu grkljana i dušnika valja liječiti kako ne bi po­ stale podloga za razvitak zloćudnoga tumora (raka). osipa. gripa. tetanus. Uz promuklost postoji osjećaj stranoga tijela u grkljanu.

temperatura oko 20C. Promuklost djece Promuklost djece uglavnom je uzrokovana infekcijama gornjih diš­ nih putova. Do dolaska liječnika dijete valja umiriti. pomažu topli oblozi oko vrata i inhalacija vodene pare (kamilica). kreštavo disanje. Uzrok je lagan otok i grč glasnica.čist. Na promuklost u toku dana. naročito kod psi­ hički vrlo osjetljive djece. . Već od prve godine života često se javlja poseban oblik upale glas­ nica (pseudokrup) koji je karakterističan teškom slikom bolesti i povolj­ nim tokom izlječenja. Kad je dijete krajnje iscrpljeno. noću se iznenada javi teško disanje uz jak kašalj i zvučno. grč popuš­ ta. s dosta visokim postotkom vlage. često se nadovezuje na upalu ždrijela i mandula.

»probave« (metabolizma). Slično kao što nije moguće ni vraćanje vode u vodovodnim cijevima tako dugo dok rade pumpe u crpnim stanicama. Postoje razlike i u unutrašnjosti. Najmanje krvne žile koje nastaju gananjem arterija nazivaju se krvne kapilare. koji su ta­ ko građeni i postavljeni da krv može teći samo prema srcu. Ar­ terije vode krv iz srca prema periferiji tijela i granaju se u sve manje og­ ranke. Zalisci u venama nogu . što je razumljivo s obzirom na to što stijenka arteri­ ja podnosi mnogo viši krvni tlak od stijenke vena. Arterije nemaju zalisaka jer je vraćanje krvi nemoguće zbog visokog tlaka koji stvara srce svojim radom. Vene su znatno slabije građene od arterija. U kapilarima krv daje stanicama potrebnu hranu i kisik te ujedno preuzima otpadne materije stanične mijene tvari. tj. ventili sprečavaju vraćanje krvi u obrnutom smjeru prema kapilarima. kapilari i vene. Njihova stijenka nije ta­ ko čvrsta i elastična.PROŠIRENE VENE U tijelu čovjeka postoje tri vrste krvnih žila: arterije. U unutrašnjosti vena nalaze se zalisci »ventili«. a zovu se vene. Ponovnim spajanjem sitnih kapilara nastaju sve veće krvne žile koje odvode krv nazad prema srcu.

U venama je krvni tlak nizak. Svako povećanje tlaka u jednom dijelu ve­ ne usmjeruje krv prema nazad, što zalisci u normalnim uvjetima spreča­ vaju. Proširenje nastaje kada se u venama poveća krvni tlak zbog pritiska izvana ili začepljenja iznutra. Ako je kolanje krvi venom onemogućeno, krv se ubacuje preko »pomoćnih vena« u druge vene. Navala krvi u tim venama izaziva povećanje krvnoga tlaka i vene se šire. Brojne površinske vene nalaze se pod kožom na čitavoj površini ti­ jela. Pojedinačna i manja proširenja mogu se vidjeti gotovo na svim dije­ lovima tijela. Znatnija venska proširenja, koja su posljedica ozbiljnijih poremećaja u tijelu, mogu se vidjeti pod kožom prsnoga koša i trbuha te na nogama.

Proširene vene na nogama
Više od 20 posto ljudi iznad tridesete godine života imaju proširene vene na nogama. Broj takvih žena mnogo je veći od muškaraca. Bolest se smatra ne samo medicinskim nego i socijalnim problemom. Zbog pro­ širenih vena na nogama izgubi se toliko radnih sati kao i zbog gripe. Proširene vene (varice) na nogama možemo nazvati bolešću civili­ zacije. Najčešće se javljaju u civiliziranim zemljama. Tome je kriv način života suvremena čovjeka. Ograničeno kretanje, manjak tjelesnoga vjež­ banja, pretežno stojeći rad, sve to ometa normalan tok venske krvi pre­ ma srcu. Kretanje omogućava normalnu cirkulaciju krvi u nogama. Ka­ da pokrene nogu, ili kada samo napne mišiće na nogama, čovjek pokre­ ne izvjesnu količinu krvi prema srcu i tlak krvi u venama se smanji. To je tzv, »mišićna venska pumpa«. Kod ljudi koji u svom zvanju pretežno stoje, »mišićna pumpa« nije dovoljno iskorištena i u venama stalno za­ ostaje izvjesna količina krvi (prodavači, konobari). I sila teža otežava tok venske krvi prema srcu. Dolazi do zastoja krvi i porasta tlaka u ve­ nama. Zalisci, ventili, u venama popuštaju pritisku i vraćaju manje koli­ čine krvi, a poslije sve veće, što izaziva širenje vena. Dugotrajno poveća­ nje tlaka u venama dovodi do sve većega širenja vena. Vene se postepe­ no izdužuju i postaju vijugave »poput zmije«. Ako se ne liječe, izdužene vene spletu se u klupko i nastanu veliki čvorovi (varikozni čvorovi). Za­ stoj krvi proteže se unazad sve do kapilara. Zvog toga raste tlak u krvnim kapilarima i u njih dolazi manje »svježe krvi«. Koža i potkožno tkivo na tome mjestu dobivaju sve manje hrane i kisika. Koža postepeno postaje tanja, neishranjena, da bi na kraju bila tanka poput pergamentpapira i obojena smeđom bojom. Na kraju se toliko istanji da potpuno nestane, pa se na tom mjestu stvori rana, vrijed ili grizlica (ulcus cruris).

Rad mišića potkoljenice poboljšava cirku­ laciju krvi kroz vene; to je tzv. »mišićna pumpa«

Proširene vene izazivaju upale vena (flebitis). Upala je uvijek pove­ zana s grušanjem krvi, trombozom. Ugrušak krvi može djelomično ili potpuno zatvoriti venu. Takav ugrušak može se i otkinuti te krvnom strujom otići u udaljenije dijelove tijela i izazvati u tkivu ili organu ogra­ ničen prekid cirkulacije krvi (tromboembolija). Mnogo su rjeđi uzrok prirođene greške u venama, naročito na zaliscima, zatim slabija razvijenost vezivnog tkiva, koja je uglavnom nasljed­ na, pa se govori o »slabićima vezivnoga tkiva«. Vezivno tkivo je potpor­ no, kao što su i kosti, samo je mekano te ispunjava prostore između or­ gana, povezuje organe i tkiva te prati krvne žile. I trudnoća može uzrokovati proširenje vena zbog povećanoga pri­ tiska u trbuhu (koji se prenosi na velike vene trbušne šupljine) i zbog op­ ćih promjena u tijelu za trudnoće (hormonalne promjene). Proširene vene mogu uzrokovati tumori, ožiljci, ciste, jer izvana pri­ tišću i otežavaju protok krvi. Proširenje zahvaća uglavnom dvije glavne površinske vene: veliku i malu venu safenu. Te vene dobile su naziv baš zbog toga što se lako uo­ čavaju ako su proširene; naziv dolazi od grčke riječi safenes, što znači vidljiv. Velika vena safena ide unutarnjom stranom noge, a mala vena vanj­ skom stranom. Velika vena safena povezana je s više od 50 ogranaka s dubokim, unutarnjim venama noge. Preko komunikantnih vena poveza­ na je i s malom safenom.

Proširene vene svatko vidi i prepozna već na prvi pogled. Koji put su to neznatna proširenja od svega nekoliko centimetara, ali mogu biti i dugačka te vijugava poput svrdla ili zmije; protežu se od stopala do gor­ njega dijela natkoljenice. Manja proširenja ne moraju izazvati znatnije tegobe. Ženama nagrđuje noge. Ali i neznatna proširenja mogu izazvati bolove u nogama i brzo umaranje. Bol se pojačava noću, naročito za menstruacije. Zbog laganoga oteknuća na potkoljenicama dolazi do na­ petosti, stezanja i težine u nogama. Javlja se osjećaj kao da »mravi idu po nogama«, osjećaj paljenja, žarenja, trnjenja, svrbeža. Povremeno na­ staju jaki i bolni grčevi u mišićima noge. Oteknuće, naročito u području gležnja, javljaju se već nakon kratkoga i mirnog stajanja. Koji put je teš­ ko obući cipelu.

Proširenje zahvaća uglavnom veliku i malu venu safenu

Danas postoje brojni lijekovi za liječenje proširenih vena. U najve­ ćem broju slučajeva to su proizvodi farmaceutske industrije, ali postoje i pučki lijekovi, jedni se piju, dok se drugi stavljaju direktno na onaj dio kože gdje se nalaze proširene vene. Svi lijekovi koji se piju samo su »do­ datna sredstva«. Uzimanjem samo lijekova, proširene vene ne mogu se suzbiti. Postoje samo dva postupka koji mogu dati trajne rezultate: ope­ rativno odstranjivanje oboljele vene i liječenje injekcijama direktno u oboljelu venu, tzv. sklerozaciono liječenje.

Liječenje injekcijama izvodi se tako da pacijentu koji leži liječnik uštrca lijek direktno u oboljelu venu. Vena se zatim povije elastičnim za­ vojem, koji se nosi još nekoliko tjedana od posljednje injekcije. Tim po­ stupkom vena se zatvori i od nje ostaje samo uski tračak tkiva. Ali sve vene ne mogu se sklerozirati. Ako su, npr., duboke vene zatvorene (trombozirane), njihovu funkciju preuzmu površinske vene. Razumljivo je što se proširuju: moraju omogućiti protok mnogo većim količinama krvi. Njihovim uništenjem nastali bi teški poremećaji krvotoka u noga­ ma. Mnogi liječnici nisu pristaše te metode jer se vene u velikom postot­ ku ponovo prošire. Prema nekim podacima, čak do 70 posto. Tim po­ stupkom u veni se stvara krvni ugrušak (tromb), koji se postepeno »ota­ pa«, rastvara i kroz godinu-dvije u ugrušku se stvori kanal i vena opet postane prohodna. Najsigurniji je način liječenja proširenih vena operativni postupak. Prije 1800 godina rimski je liječnik Galen tupom kukom iščupao prošire­ ne vene. Unatoč tome što je ta metoda vrlo stara, u mnogim je slučajevi­ ma nezamjenljiva i još uvijek daje najbolje rezultate. Izvjesno poboljšanje u početku bolesti može se postići kratkim peri­ odima mirovanja s podignutim nogama. Prilikom spavanja noge treba podignuti barem 10 cm. Tim se postupkom poboljšava protok krvi kroz vene, koje su bile izvrgnute velikom naporu zbog dugotrajnoga stajanja ili sjedenja.

Na svaku bolesnu nogu potrebno je staviti barem dva zavoja duga 5 metara. Prvim zavojem ovije se stopalo, drugim potkoljenica

Znatna poboljšanja mogu se postići primjenom elastičnoga zavoja. Elastične čarape nisu tako dobre kao elastičan zavoj. Elastičan (kompresioni) zavoj sprečava širenje vena ako je pravilno primjenjen. Zavoj se stavlja samo ako su duboke vene prohodne. To može ustanoviti liječnik. No i sam bolesnik može to ustanoviti. Ako nakon stavljanja zavoja dođe do pogoršanja bolesti, najvjerojatnije je da su duboke vene zatvorene. U tom slučaju valja se odmah javiti liječniku. Elastičan zavoj se stavlja ujutro, još u krevetu, a skida se prije spavanja. Ne smije biti prečvrsto

stegnut jer može poremetiti dovod krvi u noge, ali ne smije biti ni pre­ malo stegnut da ne dođe do oticanja noge. Povremeno kretanje djeluje povoljno, isto tako kao i povremen odmor stavljanjem noge u povišen položaj; to je tzv. planinarski način odmaranja nogu. Fizičkim vježbama, određenim načinom rada i odmora, koji put čak i prekvalifikacijom, moguće je spriječiti teže komplikacije.

Proširene vene u koži prsnoga koša i trbuha
Svu venoznu krv iz glave i vrata sakuplja svega 5-6 cm kratka i 2 cm debela vena koja se naziva gornja šuplja vena (gornja vena kava). Donja šuplja vena sakuplja venoznu krv iz donjega dijela tijela. Te dvije vene dovode svu venoznu krv tijela u srce. Ako dođe do zapreke protjecanju krvi kroz te glavne vene, krv se iz gornje šuplje vene može prebaciti sporednim venama u donju šuplju ve­ nu, pa tako zaobilaznim putem dolazi u srce. Ista mogućnost postoji i za prebacivanje krvi iz donje šuplje vene u gornju. Jedan od najčešćih uzroka proširenih potkožnih vena na trbuhu, rijeđe na prsnom košu, jest ciroza jetre. Venoznu krv koja dolazi iz crijeva sakuplja vena vratarica (vena porte). Ta venozna krv, koja je bogata hra­ nom, najprije venom porte dolazi u jetru, a tek iz jetre preko tri jetrene vene dolazi u donju šuplju venu. Kada »cirotična jetra« spriječi prolaz krvi kroz jetru, tada ta krv može i preko potkožnih vena doći direktno u šuplju venu. Površinske vene trbuha tada su jako proširene, nabrekle, naročito oko pupka gdje nastaje slika koja podseća na glavu meduze. Uzrok mogu biti i tumori u trbušnoj šupljini, velike ciste, jako na­ kupljanje tekućine u trbušnoj šupljini. Promjene nastaju i u samoj šupljoj veni zbog djelomičnoga ili potpunog zatvaranja vene krvnim ugruškom (tromboza vene). U tom slučaju zastoj je krvi naročito jak i prenosi se do donjih udova koji jako nateknu. Ako je onemogućen prolaz krvi kroz gornju šuplju venu, tada krv teče kroz potkožne vene trupa, koje su ponekad nabrekle do prepone. U prsnom košu uzrok pritiska mogu biti tumori, proširenje aorte, povećani limfni čvorovi različitoga uzroka; može nastati i tromboza gor­ nje šuplje vene. Ograničena proširenja vena mogu se vidjeti na dojkama u trudnica. To je normalna pojava, javlja se već poslije drugoga mjeseca trudnoće i traje tako dugo dok traje i dojenje. Liječenje tako proširenih vena moguće je samo liječenjem osnovne bolesti koja je to proširenje izazvala. Postavljanje dijagnoze i liječenje moguće je samo u bolnici.

SLINJENJE

Svakodnevni rječnik obiluje mnogostrukim značenjima riječi slina. Ka­ da se osjeti miris jela koje nam prija, kaže se »cure mi sline«; želite li ne­ koga omaložavati, kažete mu »slinavac«; ako netko suviše osjećajno priča ili plače, kaže mu se »ne slini«. Svi ti izrazi imaju prirodnu (fizio­ lošku) i bolesnu (patološku) osnovu. Nema razloga da se ne povjeruje iz­ razu »sliniš kao krava«, kada se zna da njene žlijezde slinovnice u jed­ nom danu izluče više od 50 litara sline. Slinu luče žlijezde slinovnice, najviše zaušna, podušna žlijezda (parotis) te podjezične i potčeljusne žlijezde. Osim tih triju glavnih postoji još mnogo malih žlijezda u sluznici usne šupljine koje u toku dana izluče oko 1 do 1,5 litre sline. Usna šupljina dio je probavnog sustava, a slina je probavni sok. Sli­ na natapa i smekšava sažvakanu hranu i omogućava oblikovanje zaloga­ ja sposobnoga za gutanje. Slina otapa mnoge sastojke hrane, koji tada djeluju preko osjeta okusa na reflektorno stvaranje ostalih probavnih so­ kova u želucu i crijevima. Slina razreduje suviše ljutu, kiselu, gorku hra­ nu, a po potrebi ugrijava i rashlađuje. U mnogih životinja, naročito mesoždera, usna šupljina u probavi hrane nema isto značenje kao u biljoždera. Poznato je da pas guta čitave komade mesa, dok biljožderi dugo žvaću izlučujući pri tom goleme koli­ čine sline. Čovjek je svežderač i u usnoj šupljini započinje razgradnju biljne hrane, prvenstveno ugljikohidrata, pod djelovanjem fermenata (encima) ptijalina, koji još jedno vrijeme djeluje u želucu. Naređenja za lučenje sline dolaze iz posebnoga centra u mozgu koji je u uskoj vezi s osjetima mirisa i okusa. Zato je razumljivo da će se više sline stvoriti kada nam miris i okus hrane odgovara. Kada na silu jede­ mo hranu koja nam ne prija, teško je gutamo jer se ne stvara dovoljno sline. Stvaranje sline često započinje prije nego što je hrana došla u usta. Ne samo miris nego i pogled na hranu djeluje na stvaranje sline. Često je dovoljno da samo zamislimo hranu koju volimo pa da se počinje lučiti slina. Najveća količina sline stvara se dok hranu žvaćemo, ali i još neko vrijeme pošto smo zalogaj progutali.

Ako se stvara više od 2 litre sline dnevno i ako se luči bez odgovara­ jućega podražaja, govori se o pojačanom lučenju sline, slinjenju (ptijalizam).

Slinjenje novorođenčeta i dojenčeta
Novorođenče luči malo sline. Dijete počinje sliniti tek poslije neko­ liko mjeseci. Cijeđenje sline preko usta, što se vidi u gotovo svakoga do­ jenčeta, nije znak pretjeranoga, bolesnog lučenja. Malo dijete slini zato što još nije naučilo slinu gutati. Nešto je pojačano lučenje u 6. i 7. mjesecu života; tada probijanje zubi djeluje kao podražaj.

Slinjenje odraslih
Na lučenje sline odraslih znatno utječe način prehrane. Više sline lučit će oni koji jedu suhu hranu; i jako začinjena jela podražuju lučenje, kao i pušenje, nošenje proteze, žvakanje gume. Slinjenje može uzrokovati jaka nadraženost živčanoga sustava. Po­ znato je pojačano stvaranje i gutanje sline zbog osjećaja neugode, srdžbe, straha, histeričnoga napadaja. Histerična osoba slinu ne guta, nego je žvače mljackajući jezikom. Zbog toga se u usnoj šupljini pomije­ ša sa zrakom i puna je mjehurića, bjelkaste je boje, ljepljiva i pjeni se oko usana. Ni ponovljeno brisanje sline ne pomaže, jer je takva osoba ponovo izbacuje iz usne šupljine. Slinom histeričar pokazuje svojoj oko­ lini »težinu svoga stanja«. Slina oko usta padavičara redovita je pojava; često je krvava zato što prilikom epileptičkoga napadaja dolazi do ugriza jezika i krvarenja. Cijeđenje sline iz usta vidi se u duševno zaostalih osoba, »šlagiranih« i onih koji su preboljeli neku bolest mozga. Odijelo i jastuk često su puni sline. Ali to je tzv. lažno slinjenje jer ne nastaje zbog prekomjerenoga stvaranja sline, nego zato što se slina ne može gutati. Slinjenje je gotovo redovna pojava kod nekih živčanih bolesti. Parkinsonova bolest pojačava lučenje: kroz napola otvorena usta slina se ci­ jedi bez prekida, pa su bolesnici »s rupčićem u ruci«. Na pojačano lučenje djeluju i upale u usnoj šupljini. Pojačano lučenje sline redovito prati trovanje živom, nikotinom, jo­ dom, preparatima za uništavanje štetočina u kući ili u poljoprivredi (to su preparati na bazi fosfora: nuvan, malation, paration).

Slinjenje u trudnoći
Slinjenje u trudnoći tako je često da se može smatrati normalnom pojavom (ptijalizam u trudnoći). Nastaje u početku trudnoće i obično prestaje nakon dva do tri mjeseca. Trudnica se čudi kako je slinjenje od­ jednom prestalo, najčešće poslije manjega uzbuđenja. Slina se luči samo u toku dana. U nekih žena stvaranje sline može biti tako jako da poremećuje normalan način života i rada. Slinjenje u trudnoći opasno je onda kada se pojavljuje zajedno s povraćanjem. Uzrok je slinjenju nadraženost živčanoga sustava. Liječi se sredstvi­ ma za smirenje i lijekovima koji smanjuju lučenje. No, ponekad ne po­ mažu nikakvi lijekovi; tada slinjenje prestaje samo od sebe, naglo, isto kao što je započelo.

insekte i štite uho od vanjskih štetnih utjeca­ ja. U srednjem uhu nalazi se otvor cijevi koja spaja srednje uho sa ždrijelom i naziva se Eustahijeva tuba. Čekić je pričvršćen na unutarnju stranu bubnjića. U koži zvukovoda ima mnogo lojnih žlijezda. Tu se nalaze tri sitne slušne koščice.SLUH I POREMEĆAJI Uho i oko dva su najvažnija osjetna organa čovjeka. gluhoću čovjek teže podnosi od sljepoće. zbog čega je i najbolje čuvano. tanke opne koja čini granicu zvukovoda i unutarnjega uha. labirintu. . obično se dijeli na vanjsko. Mnogi dolaze liječniku tek onda kada im je sluh toliko oslabio da onemogućava rad i normalnu vezu s ljudima. lagano zakrivljen i pokriven tankom kožom. Baza stremena ispunjava ovalan otvor na koštanom zidu »prozorčiću« unutarnjega uha. Unutarnje uho najvažnije je i najosetlljiviji dio osjeta sluha. tzv. Dlačice i masnoća za­ državaju prašinu. Unatoč tome ljudi znatno veću pažnju pokla­ njaju zaštiti organa vida nego organa sluha. Vanjsko uho sačinjava uška koja se poput lijevka sužava i prelazi u zvukovod ili vanjski slušni hodnik. nakovanj i stremen. koje su zbog svoga oblika dobile na­ ziv čekić. Žlijezde luče masnu žućkastu tvar koja se naziva cerumen. a na njenoj površini nalaze se brojne sitne dlačice. srednje i unutarnje uho. Iako se vidom pri­ ma više od tri četvrtine svih utisaka o vanjskom svijetu. Srednje uho mala je šupljina u sljepoočnoj kosti veličine zrna graha. Dok će najmanja smetnja na očima izazvati zabrinutost i traženje liječničke pomoći. u slušnim centrima u mozgu stvara se »slika zvuka<. Povremeno se otvara i propušta zrak u srednje uho kako bi se izjednačio tlak zraka u uhu s at­ mosferskim tlakom. tj. bakterije. Nakovanj je smješten i zglobovima povezan između če­ kića i stremena. Smješteno je u koštanom dijelu. sa smetnjama sluha obično se postupa s manje pažnje. tj. Zvukovod je dug oko 3 cm. Uho je organ sluha. zvuk se svjesno doživljava.

Mogu čuti samo zvukove ispod 10. Unutarnje uho Čovjek čuje na taj način što od izvora sluha dolaze zvučni titraji zraka zvukovoda na bubnjić. Bubnjić. 5. a polukružni kanali odgovorni su za održavanje rav­ noteže tijela. Sred­ nje uho sa slušnim koščicama. U centru za sluh električni se impulsi »dešifriraju« i stvara se »slika zvuka«. 6. različite su dužine. Zvukovod. Vanjsko uho. Titranje bubnjića prenosi se preko slušnih koščica na tekućinu koja ispunjava unutarnje uho.koji se sastoji od pužnice i polukružnih kanala. Takva građa unutarnjega uha omogućava čovjeku da čuje tonove samo u granicama od 16 titraja do 20. čovjek zvuk doživljava svjesno. Shematski prikaz triju dijelova čovječjega uha. osnovnoj mem­ brani. 2. a oni se nitima slušnoga živca prenose u mozak. svaka je podešena na određeni zvuk i titraju slično kao što titraju metalne niti na usnoj har­ monici.000 titraja u sekundi. U pužnici se nalaze os­ jetne stanice sluha.000. Više i niže to­ nove čovjek ne može registrirati. 1. 4. Tih niti ima oko 20. 3. S nitima su povezane osjetne stanice sluha koje titraje pretvaraju u živčane. električne impulse. Eustahijeva ci­ jev. na tzv. Titraji tekućine nadražuju sitne niti koje se nalaze na opni pužnice. Sposobnost registriranja zvukova visoke frekvencije s godinama slabi.000. Mnoge životinje čuju tonove visoke frekvencije koje čovjek ne može čuti. . znači. Stariji ljudi gube najprije osjetlji­ vost za visoke tonove. ili čak is­ pod 5000 titraja u sekundi.

u uhu se može čuti kucanje u ritmu rada srca. Čovjek teško prepozna vlastiti glas na magnetofonu. To je pulsiranje velike krvne žile koja dovodi krv u mozak i prolazi u blizini pužnice. cvrčanje. Šumovi u uhu Šumovi (tinitus) najčešća su smetnja koju čovjek osjeća u uhu. Uzrok je deformirana. Izrazito i jako škripanje u uhu može potjecati iz željusnoga zgloba. udaranje morskih valo­ va. Jačina i vrsta šumova ne ovisi o težini bolesti. Najčešći su uzrok upale ždrijela. govora i žvakanja. Šumove u uhu ljudi različito opisuju. Uz neke zvukove u uhu vezana su i praznovjer­ ja u narodu (o odgovoru na pitanje »u kojem mi uhu zvoni?«. Budući da su u unutarnjem uhu smještena dva različita organa slu­ ha i ravnoteže. zvučni titraji mogu se prenositi na unutarnje uho i preko kostiju lubanje. tada su uglavnom kratkotrajna i prolazna pojava. Postoji osjećaj punoće i pritiska u uhu. u određenom položaju glave. koje pre­ laze na samu tubu te dolazi do otoka sluznice i zatvaranja cijevi. zatvaranja zvukovoda stranim predmetom ili »masnim Čepom«. to će isti štetni utjecaj oštetiti ne samo sluh nego i organ za ravnotežu. Zbog zvukova koje Čuje preko kostiju. ali mogu biti i akutne i kronične upale nosa. Budući da je pužnica smještana u koštanom dijelu sljepoočne kosti. pucketanje. zvonjava. Šumovi se javljaju i kod drugih bolesti kada su slušni organi po­ tpuno zdravi. zvukovi se opisuju kao fućkanje. gripe. Čest je uzrok zujanja u uhu začepljenje cijevi koja spaja ždrijelo ili unutarnje uho. zujanja ili praskanja u uhu i oslabljenoga sluha. nastaje samo prilikom pomicanja donje vilice. živčanih i drugih bolesti.Čovjek ne osjeća samo zvukove koji dolaze u unutrašnje uho preko zvukovoda i srednjega uha. mumpsa. ili u automobilu nizbrdo. Dugotrajne smetnje prolazu zraka kroz nos mogu izazvati osjećaj šumova u uhu. Uglavnom ih uspoređuju sa zvukovima koje čuju u svakodnevnom životu. zaraznih. ovisi da li će se ispuniti nečija želja). Redovito će se javiti poslije udarca po uhu. Prilikom spavanja. šećer- . npr. Uzroci takvih šumova mogu biti u uhu ili izvan njega. kroničnog alkoholizma. za vrijeme vožnje u avionu. Šumove u uhu imaju i zdrave osobe. zbog naglih promjena tlaka zraka. iskrivljena nosna kost. zbog jače psihičke opterećenosti. Osim općega naziva šum u uhu. Šum je simptom koji prati više od 80 posto svih bolesti i poremećaja organa sluha. Ispitivanja prenosa zvuka preko kostiju omogućava liječniku da točno ustanovi o kakvom je obli­ ku nagluhosti riječ. Šumovi u uhu mogu se pojaviti i kod mnogih unutarnjih.

provodi se tzv. Klice bolesti prodiru u srednje uho iz ždrijela kroz Eustahijevu cijev. koji katkada potpuno zatvori zvukovod jednoga ili oba uha. javlja se gotovo nepodnošlji­ vo zujanje u uhu. gubitka krvi. veće doze kinina. javlja se kod bolesti otoskleroze. slabokrvnosti. smanjenje ili gubitak sluha. postoje i operativni postupci kojima se liječi uporan i ne­ podnošljiv šum u uhu. olovo. Čest je uzrok nagloga oslabljenja sluha suvišno nakupljanje masti u zvukovodu. Takvi šumovi nakon izvjesnoga vremena nestaju. arsen. sma­ njenje tegoba postiže se i sredstvima za umirenje živaca. Od drugih otrova dolaze u obzir ugljični monoksid. Oslabljenje sluha Oslabljenje sluha naziva se još i nagluhost. Najčešće obolijevaju djeca. probavnih smet­ nji. nastati naglo ili se razvijati postepeno. Prolazne šumove može izazvati oštećenje uha bukom. andol. Šumovi u uhu pojavljuju se prilikom napada Meniereove bolesti. redovito se javlja bol u bo­ lesnom uhu. gubitak ravnoteže. vitaminima. ako je uzimanje lijekova uzrok tih smetnji. ako je uzrok preosjetljivost slušnoga organa na neke tvari. ul­ trazvukom. acisal. živa. Može se stvoriti pravi »masni čep«. Upale srednjega uha također su praćene šumovima u uhu i nešto os­ labljenim sluhom. Djelomično ili potpuno začepljenje . bli­ jeda boja kože. pojačano znojenje. može biti tek jedva uoč­ ljivo. tumora mozga. valja je liječiti. Uz vrtoglavicu. Ako je uzrok šumova upala. nagla nagluhost češća je u mlađih osoba. Šum koji u većini slučajeva ne prestaje i praćen je postepenim i stal­ no napredujućim slabljenjem sluha. U napadu se javlja povraćanje. pa do gotovo potpunoga gubitka sluha. Najprije valja pronaći uzrok šumova. dovoljno je prekinuti uzimanje lijekova. Prekomjerno nakupljanje masti (cerumena) u vanjskom slušnom kanalu glavni je uzrok nagloga oslablje­ nja sluha poslije kupanja. aspirin. aura). Otrovanja mogu izazvati šumove i oslabljen sluh. Često su uzrok ne­ ki lijekovi: streptomicin. kronične upale bubrega. Uz oslabljen sluh postoji i osjećaj punoće i pri­ tiska u uhu te šumovi različite jačine. može zahvatiti jedno ili oba uha. da bi se ponovo javili onda kada je sluh znatno oslabio. antialergično liječenje. U velikom broju slučajeva do­ voljno je ispiranje uha od nakupljene masti u zvukovodu. Šumove u uhu osjećaju bolesnici od padavice.ne bolesti. takvi šumovi pretho­ de napadu (tzv.

nastaje na taj način što mast u uhu navlači na sebe vodu. praćeno zujanjem. neki ga bolesnici mogu primiti i više od 1 kg a da ne dođe ni do kakvih oštećenja. Djeci se to čes­ to događa. Time je sposobnost bubnjića da titra znatno smanjena. Naglo spuštanje iz visine dovo­ di do toga da vanjski tlak naglo poraste i bubnjić se izboči prema mjestu manjega tlaka. fosfor. kinin. i javlja se nagluhost. cerumen se osuši. Zvukovod se ne smije čistiti šibicom ili oštrim predmetom. prema srednjem uhu. a bakterijski otrovi oštećuju ži­ vac kojim se slušni podražaji iz uha prenose u mozak. Takvo oštećenje sluha prati gripu. Oštećenje slušnoga živca. nikotin. Zvukovod se može začepiti ulaskom stranoga tijela. Strano tijelo iz uha smije vaditi samo liječnik. Teška oštećenja mogu nastati već po­ slije nekoliko injekcija streptomicina. Mnoge zarazne bolesti uzrokuju oštećenje sluha na taj način što iza­ zivaju upalu srednjega ili unutarnjeg uha. Kratkotrajna i prolazna nagluhost po­ sljedica je razlike u visini tlaka u srednjem uhu i atmosferskoga pritiska. uzrokuju lijekovi morfij. ili čak onemogućena. zahtijevaju hitan prevoz u bolnicu jer se po­ većavaju bubrenjem. bubri i poveća­ va obujam. a lojne žlijezde poslije toga pojačano luče masne tvari. Najčešći su uzroci ugljič­ ni monoksid. Po­ boljšanje se ubrza žvakanjem. olovo. tj. a te­ gobe prestaju. Takvo čišćenje izaziva nadražaj kože u zvukovodu. lijekovi koji sadržavaju salicilnu kiselinu. osjećaj pritiska i punoće u uhu. nastaje i zbog naglih promjena atmosferskoga tlaka. ospice. Smetnje na­ staju jer se zbog otoka cijev toliko suzi da kroz nju zrak ne može doći u srednje uho. trbušni tifus. Nakon izvjesnoga vremena. znak intoksikacije. mumps. čak i jedini. Nagluhost je najčešće samo jedan od znakova otrovanja. difteriju. upale ždrijela. alkohol. U visinama je zrak rjeđi i ima manji tlak. Događa se da se oštrim predmetom probuši bubnjić. Naglo oslabljenje sluha. brzim i jed­ nostavnim postupkom pomoću posebne štrcaljke. prema tome i nagluhost. Naglu­ host traje tako dugo dok se tlak s obje strane bubnnjića ne izjednači. Suvišnu mast liječnik odstranjuje ispiranjem uha. zijevanjem i povećanjem tlaka u ždrijelu (tako da će se prije uspostaviti prohodnost Eustahijeve cijevi i zrak će iz ždrijela brže doći u srednje uho). Strana tijela u uhu. šarlah. smanji. Mast se smije odstranjivati samo ako se nakupi na ulazu u zvukovod. živa. ali koji put je to glavni. Upala Eustahijeve cijevi također dovodi do oslabljenoga sluha i smetnji kao što su zujanje. . To se smije učiniti tek nakon pregleda zvukovoda posebnim aparatima. naročito grah i grašak. Najozbiljnije oš­ tećuje sluh antibiotik streptomicin.

Danas je poznato da ja­ ka buka može izazvati smrtonosna oštećenja na organima eksperimen­ talnih životinja. srašteni stremen ne može prenositi zvučne titraje na tekućinu unutarnjega uha. Pri­ likom eksplozije nastaje jaki udarni val koji se prenosi zrakom ili vo­ dom. Prema istraživanjima prof. Životinje nemaju . Takvi čepići smanjuju buku od 25 db. Bubnjić puca isto tako kao što prska udarena papirna vrećica napuhnuta zrakom. To je bolest koštanoga labirinta na kojem se pojačano stvara novo koštano tkivo. Nagluhost je u većini slučajeva trajna. Jačina zvuka iznad 120 db izaziva bolove u uhu i oštećenje sluha. oni su bolji od čepića. u kojem je uglavljena baza stremena. Naglo oslabljenje sluha praćeno vrtoglavicom i nepodnošljivim šu­ movima u uhu pojavljuje se kod Meniereove bolesti. Uzrok može biti udarac po uhu. antifonima. npr. Bolest redovito prate šumovi u uhu. Trajan je onaj gubitak sluha koji postoji i na­ kon 6 mjeseci poslije prestanka rada u buci. u tramvaju. najčešće u pu­ bertetu. U petom desetljeću završava teškom nagluhošću ili potpunom gluhoćom. Bolest se može naglo pogoršati zbog zaraze i trudnoće. u tvorničkim dvoranama. a sastoje se od parafina. Nagluhost koja nastaje zbog djelovanja stalne buke razvija se poste­ peno . Bu­ dući da sposobnost sluha ovisi o pokretljivosti slušnih koščica. jaki zvuk zbog pucnja ili detonacije. Slične smetnje mo­ gu biti posljedica naglih poremećaja cirkulacije krvi u unutarnjem uhu. Teža oštećenja zahvaćaju područje dubokih tonova. Šapat iznosi oko 30 db. vlaku. običan govor 60 db. Prvi opisi oštećenja sluha bukom dati su prije 800 godina. buka je jedan od najčešćih uzroka oslabljenoga sluha. voska i pamuka. Nagluhost započinje između 15. Jačina zvučnih podražaja mjeri se jedinicom koja se na­ ziva decibel (db). Bolesnici slabije čuju duboke tonove od visokih. na »prozorčiću« unutarnjega uha. bolest je posljedica nedovoljne prilagođenosti (adaptacije) čovjeka na uspravan hod. Šercera. Postoje i ušni štitnici koji po­ krivaju cijelu ušku. Zbog toga je osnovna karakteristika bolesti da boles­ nici bolje čuju u buci. i 14. Naziv otoskleroza nema veze s izrazom arterioskleroze ili skleroza krvnih žila. Nagla nagluhost nastaje i zbog nagloga povećanja vanjskog tlaka. Danas se smatra da dugotrajna izloženost buci već iznad 90 db izaziva oštećenje sluha. koriste se čepići koji se stavljaju u zvukovod. uglav­ nom je nasljedna i zahvaća oba uha. U mladih ljudi najčešći je uzrok postepenoga slabljenja sluha bolest otoskleroza. Danas ih ima i od plastičnih ma­ sa. »Kreč« se taloži naročito na ovalnom otvoru. nego u prostorijama gdje vlada mir i tišina (sugovornici zbog pojačane buke viču. npr. Takva se oštećenja mogu spriječiti zaštitnim mjerama na radnom mjestu. Dolaskom u uho izaziva pucanje bubnjića. upotrebljavaju više tonove koje bolesnik bolje čuje). godine.Gluhoća može biti i psihogeno uvjetovana.

Koštani se otvori su­ žavaju. Ne postoji lijek koji sprečava razvitak otoskleroze. zatim vitamini. Čovjek najprije počinje gubiti osjetljivost za visoke tonove. Šercer uspio je izazvati slične promjene kod eksperimentalnih životinja kada ih je posebnim postupcima prisilio da se iz »četveronožaca pretvore u dvonošce«. koji put mole da im se rečeno ponovi. prirodna i prateća pojava starosti. Zbog toga se staračka nagluhost može pojaviti već po­ slije 50. Uspjeh se može postići jedino operativ­ nim postupkom. stvara se novo koštano tkivo. Budući da je staračka nagluhost. Daju se li­ jekovi koji šire krvne žile. godine života. npr. nagluhost se razvija toliko polagano da je većina ljudi uopće ne primjećuje. postoje brojne teorije. Staračka nagluhost Staračka nagluhost je normalna. Vrlo su korisni aparati za pojačanje sluha (amplifikatori). Takve promjene uočavaju samo muzičari. Proučavajući velik broj lubanja ustanovili su da se glavne promjene odigravaju na onom mjestu gdje niti slušnoga živca prolaze kroz brojne koštane otvore na putu prema mozgu. prof. njihov broj postaje sve manji jer se na tom mjestu taloži »kreč« tj. Lijekovi mogu samo usporiti njezin razvoj. prirodna i fiziološka pojava starenja. O tome gdje se odigravaju glavne promjene. Duboke tonove čuje znatno bolje od visokih. i gdje je zapravo uzrok staračke nagluhosti. upotrebljavaju se uglavnom oni li­ jekovi koji se koriste i za liječenje ostalih promjena u starosti. sprečavaju grušanje krvi. takvi ljudi normalno razgovaraju. Neki ljudi imaju dobro sačuvan sluh i u dubokoj starosti. Međutim. U nekih ljudi koštana se tvar taloži brže. pjevači. poput dalekovidnosti i sijede kose. Ne postoji lijek koji bi mogao spriječiti staračku nagluhost. ili ne čuju. električno zvonce. . Izrazitije oslabljenje sluha počinje tek u trećem i četvrtom desetljeću ži­ vota. ugađači glasovira. Lijekovi mogu samo ublažiti popratne smetnje. u drugih sporije. Unatoč znatno oslabjelom sluhu. No. U Zagrebu su 1958. godine profesori Šercer i Krmpotić iznijeli novo mišljenje o nastajanju staračke nagluhosti.otosklerozu.

Neke se osobine razvijaju vrlo rano. Spolne sposobnosti usavršavaju se kasno. Kod životinja se javlja u određenim vremenskim razmacima. mnoge ribe). Mužjak uvodi svoj spolni organ u ženku i na određenom mjestu prosipa sjeme. Kod najjednostavnijih. a osjećaj stida najčešće je povezan s njihovim funkcijama. već sudjeluju i u izlučivanju nepotrebnih tvari iz tijela. pa dolazi u dodir sa svijetom koji ga okružuje. kod drugih traje više mjeseci. Kod nekih životinja to se događa izvan tijela oca i majke. dok je u čovjeka stalno prisutan. ili ako dođe do erek- . Tjelesni i duševni život istovre­ meno se razvijaju.SPOLNE SMETNJE Razmnožavanje je bitna karakteristika svih živih bića. spolne stanice. drugima je potrebna posredna pomoć majke (kokoši koje griju oplođena jaja). pa i godinama. Spolni organi ne služe samo za izvršavanje spolnoga odnosa. Neka živa bića od početka žive samostalnim ži­ votom (amebe. To je i razumljivo jer se dijete rađa sa spolnim organima. iako mnogi ljudi u različito doba godine i u različitoj životnoj dobi pokazuju promjenljivost spolnih potreba i aktiv­ nosti. Gotovo kod svih dolazi do spajanja muške i ženske spolne stanice. Gotovo svi narodi pokrivaju ove dijelove tijela odjećom. koja ih svojim tijelom hrani i uzdržava (više životinje i čov­ jek). ali spolni je najuporniji i najslože­ niji. jednostaničnih životinja to je nekoliko minuta ili sati. treći provode prvo vrijeme u ut­ robi majke. Ako se dijete igra sa spolnim organima. U čovjeka poslije toga prođe još gotovo dvadeset godina prije nego što je postignuta svestrana životna sposobnost. Ubrzo se izoštravaju osjetila. ali pojedine psihičke sposobnosti kasno sazrijevaju. Čov­ jek i životinje imaju i drugih nagona. spolni akt ili snošaj. Znamo da postoje mnogo prije nego što nastupi spolna zrelost. Želja i potreba za tom radnjom usađena je u sva bića kao poseban nagon. a nijedna nagonska aktivnost čovjeka ne nastaje odjednom. Dijete je od rođenja sposobno da se hrani i izlučuje nepotrebne otpatke. ali mnogo češće u majčinu tijelu. Razvoj novoga bića traje različito dugo. Taj čin zovemo koitus. Postepeno se razvija spo­ sobnost hodanja. žabe. govora i drugih radnji.

da je spolna. tjelesne i duševne krize. ako ne dođe do rastave braka. svadljiva. Između 10. Zbog nesporazu­ ma spolnoga nagona. a tek nakon toga mo­ mak. Od svih činjenica o sebi. Tako će npr. To je izrečeno i u narodnoj mudrosti. Kod djece u južnim zemljama razvija se ranije nego u sjevernja­ ka. Ako se netko oženi u vrijeme kada se to u njegovoj sredini smat­ ra normalnim. ne dolazi samo do svađa nego i do bolesti. neugodnost i strah sputavaju nas da se izrazimo. Pubertet je najburniji dio života u kome se miješaju nagoni. na seksualne sukobe. želja. Pogrešan je strah roditelja zbog nenormalne i izopačene pojave. To su vanjski znakovi da se u spolnim organima razvijaju posebne spolne sta­ nice čijim spajanjem može nastati nov život. to nije ista radnja kao u odraslih. Od svih na­ gona. Dje­ čaka do 15 godina zovu djetić. a neće biti svjesna osnovnoga uzro­ ka nezadovoljstva. Kada bismo analizirali pojedi­ načne živote. Tjelesno spolno sazrijevanje ne ide uporedo s duševnim sazrijeva­ njem. Posljedice preranoga upuštanja u spolni život i rađanja djece mogu biti kobne zbog životnih obaveza.čije u dječaka. Milijuni sukoba koji se javljaju u međuljudskim od­ nosima mogu se svesti na bitno.čini nam se da je njegov spolni život posve u redu. oko spolnih organa. bračna i obiteljska zajednica usklađena. Tužit će se na najrazličitije smetnje. Zato se zakonima ograničava dob u kojoj se može stupiti u brak. Momak je zreo za ženidbu. što je posljedica jakih zabrana usađenih odgojem. Za osnivanje braka i obitelji potrebna je duševna zre­ lost. Sazrijevanje ovisi o kulturnoj sredini i načinu života. spolnost ima najveću sposobnost prikrivanja. Stid. djevojčice dobijaju prvu menstruaciju. Važno je da roditelji shvate ponašanje djece. sekundarne spolne osobine: djevojčicama počinju rasti grudi. razvija se dlakavost u pazuhu. otkrili bismo da postoje mnogi spolni problemi koji nika­ da ne prodiru u javnost. osjećat će se bolesnom. Već se vrlo rano mogu pojaviti spolni poremećaji s dalekosežnim posljedicama. rijedak je iskren razgovor. I pored članaka i knjiga o ovim problemima. Djevojčica od 16 godina sposobna je roditi dijete. ima djecu i tako živi do smrti . Razvijaju se tzv. Dok je tjelesni izražaj sličan. dječa­ cima brkovi i brada. ali nije sposob­ na da bude majka. Često čak i partner u dugom bračnom životu vrlo malo zna o spolnim prohtjevima i sklonostima svoga bračnog druga. mogućnosti i sposobnosti. neumjes­ nim reakcijama mogu samo odmoći. duševni je različit. . O spolnom životu drugih skloni smo presuđivati po vanjskim zna­ kovima. godine života dolazi do intezivnoga spolnog sazri­ jevanja. najviše sakrivamo svo­ je spolne želje i radnje. spolno nezadovoljena ženi biti razdražljiva. Seksualne želje Često se potiskuju. i 16. od 15-20 momče. a dječaci prvu erekciju.

drkanje. imaju osjećaj da su nesposobni. najčešći su iz­ razi za najrašireniji oblik spolnoga iživljavanja. Onanija je spolni akt osamljene osobe. također se može doživjeti osje­ ćaj sladostrašća i ugode. No. samozadovoljavanje. to je odlučan razlog da se povlače u sebe i spolnost doživljavaju u mašti onaniranjem. internatima. Na žalost. Oni koji onaniraju često prekidaju aktiv­ nost prije doživljenoga orgazma. mnogi muškarci i žene. to nije čin onanije u užem smislu. bradavice na dojkama. koje žive u braku. Orgazam se može doživjeti i tre­ njem stegna ili drugim pokretima. logoru. I na mjestima koja su izrazito osjetljiva za spolna uzbuđenja (tzv. Onanija je. ne mogu naći partnera. Oni koji to žarko žele. erogene zo­ ne). Rjeđe je to znak povišene seksualne želje i potencije. Ako su još doživjeli neki neus­ pjeh u pokušaju spolnoga odnosa. Onanija može prijeći u naviku kao i sve druge radnje. to je pri­ silni nadomjestak koji je uvjetovan strahom ili realnom životnom situa­ cijom.Onanija Onanija. ponekad tako misle i stručnjaci. masturbacija. Tako se ovaj orgazam otkriva kao jedna vrsta protesta i bijeg od partnera koji ne može pružiti potpuno seksualno zadovoljstvo. Zakon i vjera su to zabranjivali. iako je znanstveno dokazano da onanija nije ni uzrok bolesti ni dijagnoza. U srednjem vijeku kažnjavali su osobe kod kojih se moglo ustvrditi da su onanirale. npr. Takva onanija nije bolest. S tjelesne strane sasvim je svejedno da li dolazi do orgazma trljanjem spolnih organa dviju osoba ili na drugi način. Ako je netko dugo vremena onanirao. U zatvoru. Pri tom je riječ o radnjama koje pojedina osoba obav­ lja na spolnim organima (izuzetno i na drugima) i koje dovode do orgaz­ ma. taj će mu se način dolaska do orgazma činiti . a liječnici su tvrdili da čin samozadovoljavanja može izazvati teške posljedice i bolesti. čak i u sredini u kojoj ima mnogo pripadnika suprotnoga spola. vojsci i u sličnim situacijama muš­ karci su silom odvojeni od žena. osjećaja sladostrašća. neki to mogu izazvati mislima. Nekad onaniraju i osobe koje imaju kontakte sa suprotnim spolom. tj. usnice. Ako dvije osobe međusobno diraju spolne organe i izazovu orgazam. ali to je ipak ista pojava. opravdana. nemoći i straha. a češće posljedica nezadovoljenih ili skrivenih želja koje se ne mogu ostva­ riti. nego samo simptom. čini se. Osnov­ ni je problem u duševnom životu. Genera­ cijama se u mladih ljudi stvarao osjećaj krivnje. I danas mnogi ljudi imaju osjećaj da su onaniranjem u jednom razdoblju svoga života manje ili jače oštetili svoje tijelo i dušu. a ne us­ pijevaju. Onanira se najčešće tako da se spolne organe nadražuju rukama ili pojedinim predmetima (naročito žene). jer se uklapaju i razmjenjuju različiti osjećaji koji su drugačiji od onih kad je netko sam.

živčanih i duševnih podražaja dolazi do prodiranja krvi u prazne prostore koji se nalaze u penisu. Osje­ ćaj iscrpljenosti uzastopnim onaniranjem ne potječe samo iz tijela nego i zbog predbacivanja. Muškarac ne može uvesti svoj spolni organ. Spolna nemoć Da bi došlo do izvršenja spolnoga akta moraju biti ostvareni poseb­ ni uvjeti. njihova će se energija manje angažirati u seksualnim maštanjima. Zbog osjetnih. kao što to smatraju mnogi roditelji pa nastoje svoju djecu što više zaposliti i umoriti. ukrućenja. tjelesno uvijek sposobna.najljepšim. Pogoto­ vo se to vidi kod onih koji prilikom onaniranja vrlo živo maštaju o situa­ cijama koje su im nedostupne u životu. takve mjere uglavnom zanemarujemo. Žena je. Svakako je potrebno liječiti osobu koja smatra da se zbog onanije »up­ ropastila« . Umjesno je govoriti o sprečavanju onanije zato što taj put zadovo­ ljenja spolnih upotreba nije najbolji. tj. Ako se susretnu osobe jednakih seksualnih želja i sposobnosti. Najbolje sredstvo protiv onanije je skladan seksualni život. Onome koji je opsjednut spolnim doživljajima i maštanjima to će malo koristiti. treba liječiti strah. svaki čovjek ima druge tjelesne i duševne sposobnosti. pa se njima intenzivno bave u toku dana. Odvraćanje pažnje od seksualnosti ne bi smjelo biti samo sebi cilj. ta je po­ java vrlo slična onaniji i možemo je zvati onanijom na nesvjesnom ni­ vou. tek se tada seksualna energija pretvara. Onanirati se može više puta dnevno.To se u normalnim uvjetima događa automatski. čak i operacija. u ženu ako ne dođe do erekcije. Za liječenje onanije nekada su se preporučivala različita sredstva: od jačanja volje do vježbi. Seksualna napetost može se usmjeriti u drugom pravcu. To djeluje samo ako je spontano. uvjerenja da je to nešto nedostojno i bolesno. onanija obično prestaje. sublimira u druge energije. . bit će nepotre­ ban svaki akt samozadovoljavanja. a toga nema u neograničenim količinama. Zato povre­ de spolnog organa u takvom stanju dovode do vrlo teških krvarenja. Danas kada smo svjesni da onanija nije bolest. ili do tzv. noćnih polucija (doživljavanje orgazma u snu). Tu se ne mogu stva­ rati norme. Žene češće onaniraju od muš­ karaca zato što je u muškaraca osjećaj sladostrašća vezan s izbacivanjem sjemena. naročito u muškarca. uz vrlo rijetke izuzetke. Ako takva osoba ima priliku da se nade s partnerom koji mu posve odgovara. penis. Mnogi drugi putovi manje će uzbuđivati zato što ne odgova­ raju njegovim željama. potištenost i samopredbacivanje. lijekova. U pubertetu često dolazi do onani­ ranja. Ako mla­ dić ili djevojka imaju neke interese. ili zato što su prebrzi ili odviše polagani. Onanije ima u svim društvenim sre­ dinama.

tj. pa se tako mnoge žene suz­ državaju sasvim nepotrebno. prekinutom snošaju (coitus interruptus): u času kad počne izbacivati sjeme. bez obzira da li ga želi ili ne želi. a vrlo poten­ tan muškarac izvršit će spolni akt. nego od toga što neće. Potrebni su obostrani osjećaji i želje. da je »zavezan«. Česta je smetnja u muškaraca tzv. Zato se kod neplodnih brakova uvijek izvrši pregled i žene i muža. ta je metoda vrlo neprikladna za sprečavanje začeća jer živahne muške spolne stanice ipak mogu naći put do ženskoga jajašca. Žena tada ostaje nezadovoljena. Nesposobnost možda i ne potiče od toga što ne bi mogao. U narodu se kaže da žena koja ne uživa u spolnom odnosu ne može zanijeti. mokre­ njem ili vršenjem nužde. izvadi spolni organ. Nekad joj je to ipak ugodno. a nije tako rijetko da se tuži na smetnje i bolove prilikom snošaja. ali neće oploditi ženu i ne­ će imati potomstva. Loše je na­ glo prekidanje snošaja. nema potrebe. Za potpun seksualan doživljaj nije dovoljno da su spolni organi u redu i da funkcioniraju. Može se dogoditi da muškarcu izlazi sjeme iz spolnoga organa i bez osjećaja sladostrasti. uigravanjem partnera. npr. izraz znači da ništa ne os­ jeća prilikom spolnoga snošaja. jer i frigidna žena može zanijeti i roditi di­ jete. Dok je žena i nakon spolnoga odnosa željna nježnosti. da se ne može »sastati sa že­ nom«. Osim toga. Takav muškarac dođe do orgazma i prosipanja odmah čim njegov spolni organ dotakne spolni organ žene. No. govorimo o spolnoj ne­ moći. ili već nakon prvih po­ kreta. nesposobnosti da se izvrši s'polni akt (impotentio coeundi). U narodu se kaže da takav čovjek ne može »spavati sa ženom« (spavanje znači spolno općenje). Pod time se razumijeva želja za spolnim odno­ som. Tada valja potražiti savjet liječnika. ali će ostati nezadovoljen jer mu se žena ne sviđa. U uvjerenju da će ženu zaštititi od začeća. mnogi muškarci to odbijaju. prerano svršavanje (ejaculatio praecox). ali ne može do­ ći do orgazma ma koliko dugo akt trajao. Grafikon pokazuje da se muškarac lakše uzbuđuje i da nakon or­ gazma brzo popušta seksualna napetost i želja. impotenciji. U vezi sa ženama govori se o frigidnosti. možda će moći izvršiti spolni odnos. drugi put je ravnodušna. čak im . I najvatrenija žena ostat će hladna u naručju muškarca kojeg ne voli. Ako muškarac zbog neke bolesti nema dovoljno sjemenih stanica.Ako nema takve reakcije spolnoga organa. U žene je i jedno i drugo sporije. Tada oboje ostaju prikraćeni za pun seksualan užitak. razlikujemo nesposobnost da se izvrši oplodnja žene (impotentio generandi). muška­ rac pribjegava tzv. a zapreke se mogu ukloniti međusobnim navikavanjem. To rađa nesporazumima i netaktičnostima. Spolni akt mora trajati dovoljno dugo. Znatno je rjeđa pojava da muškarac normalno izvršava spolni akt. U muškaraca je to složenije pa moramo spomenuti i druge smetnje. događa se da nema želje. Od impotencije.

Ako smetnje traju više godina i ako osoba nema partnera. Frigidne žene reagiraju manje burno. Nekad je to zasićenje. dok zakazuju kod impotentnih i frigidnih. Mnoge već od prvoga spolnog odnosa ništa ne osjećaju i lakše se pomire sa sudbinom jer fizički dio akta mogu izvršiti ili podnijeti. Poremećaji su naročito neugodni ako postoje i druge nepovoljne okolnosti: strah od začeća. iako toga nismo svjesni. Impotencija se širi kao lavina. Ako se u nekoj situaciji dogodi nedo­ voljna erekcija. a njegove se smetnje mogu uvrstiti u grupu histeričnih oduzetosti. Isto je tako i s lijekovima koji izazivaju spolna uzbuđenja: obično djeluje kod onih koji nemaju nikakvih smetnjni. spolni odnos vani gdje može ne­ tko naići. strah od ukućana. zatim neusklađenost u osjećajima. Ako se netko. Kad se to ustanovi. američki učenjak Kinsey prvi put je proveo temeljitu anketu o seksualnom ponašanju današ- . Taj strah je dovoljan da se neuspjeh ponovi. nego mi sami. nego živi sama. Izvanredno je rijetka impotencija tjelesno uzroko­ vana. izbjegava situacije u kojim bi se »osramotio« (impotencija se u muškaraca smatra sramotom). koja je najčešća. Nakon nekoliko neuspjeha partner se povlači. Neobične spolne radnje Neposredno nakon drugoga svjetskog rata. Ima žena o kojima se priča da su strastvene. dru­ gi put neslaganje. muškarac ima osjećaj da je nešto poremećeno. Impotentan čovjek ipak priznaje da ne može ostvariti planove. on će postati im­ potentan: tako će se pojaviti »objektivan« razlog. Kako se korijen bolesti može odstraniti samo uzročnom terapijom. a osje­ ćaje odglume. Impotencija je nekad i nesvjestan pomagač da se postigne određen cilj. teško ga je uvjeriti da je riječ o duševnim uzrocima. drugi put će se svjesno ili nesvesno pojaviti strašljiva mi­ sao : hoću li uspjeti. npr. kratkoća vremena na raspolaganju. da je bolestan. a one spolni akt nikad nisu doživjele kao punovrijedan užitak. želi osloboditi jedne veze koju ne može drugačije prekinuti. Da­ nas znamo da ta grupa sredstava ne utječe na psihičku impotenciju. pomišlja na samoubojstvo.smeta svaki dodir. Važno je da se impotencija i frigidnost liječe što ranije. sve impotencije i frigidnosti nikad se neće moći liječiti istim metodama. mnogo su manji izgledi za izlječenje. Nakon ne­ kog vremena takav čovjek postaje pravi neurotični bolesnik. Svojevremeno se mnogo nade polagalo u liječenje hormonima. Jedini svestrani pristup moguć je psihoterapijom. po­ staje potišten. Ne štrajkaju spolni organi. Impotencija i frigidnost uvijek su otpor. Sve te situacije igraju važnu ulogu prilikom nastajanja i produblji­ vanja impotencije i frigidnosti..

jer se mnoge od njih mogu protumačiti kao neuroze. Dok ne- . zbog čega treba kažnjavati i izolirati. Razu mije se da nešto treba poduzeti protiv onih koji npr. češće se to taji. a time mislimo bolesne. Broj ljudi koji se mogu toliko obuzdati da otpočinju spolni akt samo onda kada žele zače­ ti dijete tako je malen da ga se može zanemariti. Izraz se može primijeniti na oba spola. Stvarne spolne želje i spolne radnje često su daleko od onoga što se smatra do­ puštenim i normalnim. Pogotovo se to odnosi na mno­ ge bezazlenije potrebe spolnoga iživljavanja na koje vrlo često upiru prstom baš oni koji su i sami puni svjesnih ili nesvjesnih sklonosti. a i danas u zakonicima nekih zemalja postoje odredbe o kažnjavanju. nego o pokvarenosti i izopačenosti karaktera. i tada se gubi niz povezanosti s os­ novnim nagonom. zavode maloljetne ili poduzimaju društveno opasne sadističke ili druge radnje. Neki su išli tako daleko da su pojedine položaje prilikom spolnoga sno­ šaja proglašavali nenormalnima. kao dosta raširena pojava. Ispitao je oko pet tisuća muškaraca i isto toliko žena o nji­ hovim seksualnim željama i seksualnim radnjama. Pri tom nije riječ o posebnim bolestima. osudivanju i preziranju tih Ijudi. Tako su nekad mnogi završili na lomači. a nekada spored­ ne. Vrlo je teško povući granicu između zdravoga i bolesnog. Za objektivnu procjenu moramo uzeti u obzir ne samo ličnosti onih koji ih izvršavaju nego i društvene i druge okolnosti. lezbijskoj ljubavi. Homoseksualnost. to još uvijek ne mora značiti da je ta manjina bolesna. Obično uz napadni seksualni simptom postoji i više drugih promjena. jeste osjećaj privlač­ nosti za osobe istoga spola. no i njima je mjesto prije u bolnici negoli u zatvoru. Ako nešto ne rade svi. ali u sklopu zadovoljstva rađaju se mnoge želje. Cilj je spolnoga nagona stvaranje novoga života. Homoseksualne osobe mogu biti potpuno normalne i duševno i tjelesno zdrave. Pokazali su da u prosječnom stanovništvu ima mnogo više spolnih neuobičajenosti nego što se to općenito smatra. Vrlo je malo seksualnih radnji ko­ je same po sebi možemo ocijeniti kao bolesne. Da se to nikako ne može uopćavati pokazuje i strogo vjersko shva­ ćanje da je svaka spolna radnja koja ne dovodi do oplodnje nastranost. ali se kod žena češće govori o lezbijstvu. usputne okolnosti postaju glavne. nego manji broj ljudi. Rezultati su u prvi mah iznenadili. Čak i oni koji se nastoje držati toga pravila imaju toliko problema pa valja upitati jesu li baš toli­ ko »čisti« kako bi htjeli biti. Skloni smo da neke spolne radnje označimo kao nenormalne.Mnogi ne vjeruju da je riječ o bolesti. Neobične spolne radnje često nazivaju nastranostima i perverzija­ ma. Rjeđe se događa da netko javno govori o svojim naklonostima. Okolina i javnost pokazuju sklonost oš­ trom reagiranju. štetnima i bolesnima. Is­ kustva iz zemalja u kojima je ukinuto kažnjavanje perverzija govore o to­ me da nije došlo do porasta tih pojava.njega čovjeka.

ponekad i lijeko­ vima. Suprotna želja zove se voajerizam. Fetišist se uzbuđuje gledanjem ili dodirivanjem pojedinih dijelova odjeće. ljube ili spolno opće. nagon da se gledaju druge osobe kako se svlače. Ta­ ko sadizam označava uživanje u mučenju. mnogi seksualni neu­ rotičan imaju osjećaj zdravlja i odbijaju liječenje. pa žene pričaju o svojim doživ­ ljajima pri susretu s takvim osobama u parku.ki još i danas smatraju da je riječ o nasljednoj ili stečenoj tjelesnoj osobi­ tosti. nakita i različitih materi­ jala. dok se u masohizmu doživljava orgazam kada se ponižava i muči. odstranji­ vanje spolnih žlijezda. obuće. šibanju. Nekada se preporučivala operacija. jer se uopće ne radi o perverziji. Jedan dio seksualnih perverzija javlja se u suprotnim parovima. kućnoj veži i drugdje. To je obično dovodilo do gašenja svih seksualnih osjećaja. oni se ne žele osloboditi svojih želja i nagona. Dok se impotentni osjećaju bolesni i traže pomoć. Nekad su dva-tri razgovora dovoljna da dovedu do smire­ nja. Ekshibicionist želi da se pokaže gol. tj. To je češće u muškaraca. pa je znatno poremetilo ličnosti. tj. Liječenje je dugotrajno. a us­ pjeh ovisi o ukorijenjenosti pojave i o mnogim drugim okolnostima. tjelesnom i duševnom kažnjavanju. Liječenje se provodi psihoterapijskim metodama. ili se otkriva drugima da vide kako onanira. Osobama koje obavljaju neobične spolne radnje potrebna je liječ­ nička pomoć. . Kod onih koji su doista perverzni postoji otpor liječenju. veći broj znastvenika skloniji je psihičkim uzrociima. čak i kastracija.

Stoga je srce postalo simbol života. Tek pokreta- . piše u uvodu svoje knjige: »Srce je te­ melj života od kojega zavise sve životne pojave. Srce je organ koji ima najužu i najuoč­ ljiviju vezu s ljudskim osjećajima. izvorište ljudskih osjećaja. Srce je jedini organ tijela čiji rad čovjek povremeno osjeća. Liječnik Harvey. čovjek je uočio već u dalekoj prošlosti. Vjerovalo se da čovjek postaje hrabriji ako pojede srce životinje. Taj veliki interes za srce razumljiv je s obzirom na to što su bolesti srca i krvnih žila najčešći uzrok smrti. No. Zbog toga su o srcu više pisali pjesnici negoli liječnici.SRČANE SMETNJE Danas se ni o jednom organu ljudskoga tijela toliko ne govori i ne piše kao o srcu. Ljudi su počeli vjerovati da je srce centar čitavoga duševnog života. Srce je dio tijela za koji čovjek od davnine pokazuje naročit interes. Ubrzanje ritma u borbi. srce još i danas predstavlja simbol ljubavi i hrabrosti. No. koji je otkrio krvotok u XVII stoljeću. ponekad i čovjeka. Dok svi dru­ gi organi rade nečujno.« Kao uspomena na vjerovanje u prošlost. Po­ jam života vezan je uz rad srca. veselju i radosti. imaju potpuno zdravo srce. krive predodžbe o gradi. pritisak i bol u tuzi. a njegovo mirovanje znači smrt. Srce je šuplji mišićni organ koji se u određenom ritmu steže i opušta i ima ulogu pumpe. »U srcu pjesnika zanosna pjesma ni­ če«. to je također razlog što mnogi ljudi sami liječe pravu srčanu bolest tako dugo dok ih njihovo samoliječenje ne dovede u tako teško stanje da je potrebna hitna liječnič­ ka intervencija. značenju i funkciji. ta mišićna pumpa neprekidno radi izvršavajući svoj jedini zada­ tak : da pokreće krv u kružnom toku krvnim žilama tijela. iz kojega proizlazi sva snaga i jakost. Svaki se čovjek uvjerio kako duševna uzbuđenja utječu na rad njegova srca. Prije nego što se čovjek rodi. srce je i organ o kome još i danas postoje brojne zablude. rad srca može se osluškivati na prednjoj prsnoj stijenci ili osjetiti pipanjem pulsa. piše grčki pjesnik Pindar prije 2500 godina. Srce je organ koje se najčešće prinosio kao žrtva bogovima. pa sve do trenutka smrti. koji dolaze liječniku tužeći se na »srčane smetnje«. To je razlog zbog čega više od polovine pacijenata.

Fizički radnici i sportaši imaju Srce je smješteno u sredini prsnoga koša i obuhvaćeno čvrstom vrećom od vezivnoga tkiva . mnogi ljudi griješe kada smatraju da je srce smješteno u lijevoj polovini prsne šupljine. arterije i vene. rebra. S obzirom na to što vrh srca udara o lijevu stranu prsnoga koša. Donji je dio sužen i vrhom dodiruje prednju prsnu stijenku s lijeve strane prsnoga koša. Veličina srca tek je nešto veća od veličine stisnute šake. dijeli ga od organa koji se nalaze u trbušnoj šupljini. održavanje stalne temperature. Mišićna ploča. između 5. Težina srca odrasla čovjeka iznosi oko 300 grama. i 6. tako da izgleda kao da je srce o njih obješe­ no. Srce je smješteno u sredini prsnoga koša. zaštita tijela od bolesti. odstranjivanjem štetnih tvari iz organiz­ ma. želuca i jetre. između lijevoga i desnog plućnog krila.njem (cirkulacijom). ošit ili dijafragma. krv može ispunjavati za život bitne zadaće: prenos kisika i hrane stanicama tijela. U bazi srca ulaze i izlaze veli­ ke krvne žile.osrčjem . Udarci srca mogu se vidjeti u mršavih ljudi kao srčane pulsacije.

Upalne promjene često ostavljaju trajne posljedice. u glavnu krvnu žilu koja odvodi krv od srca prema periferiji tijela (aorta). »već is­ trošena«. Tjelesno vježbanje od nekoliko mjeseci dovodi do proširenja srčanih šupljina i povećanja (hi­ pertrofije) srčane mišićne mase. Svakim stiskom izbacuje u glavnu arteriju (aortu) oko 70 ccm krvi. Tanka glat­ ka opna oblaže i vanjsku stranu srca. takvo srce postaje prošireno da bi nadoknadilo nedostatak. Srčani zalisci mogu biti suviše suženi pa krv teže prolazi kroz srce (stenoza). Čitavo je srce obuhvaćeno »vre­ ćom« od čvrstoga vezivnog tkiva. najdeblji je srednji. Takvo srce postaje ne samo veće nego i snažnije. krv dolazi u desnu pretkomoru. Ta količina prođe u jednoj minuti čitavim krvožilnim sustavom. zatim u desnu komoru. Srce je građeno u tri sloja. Ali i povećano srce može pratiti mnoge bolesti srca i krvnih žila. Zbog tjelesnoga opterećenja raste potreba za povećanom količinom krvi i srce tada podvostručuje količinu izbače­ ne krvi. između kojih se nalaze srčani zalisci što poput ventila usmjeravaju krv samo u jednom smjeru. Ovisno o to­ me koji je sloj zahvaćen. U prostoru iz­ među »vreće« i srca nalazi se tanak sloj tekućine da bi se izbjeglo trenje. Srčana šupljina podijeljena je mišićnom pregradom na dva dijela. Za raz­ liku od sportskoga srca. Srce se prosječno steže i opušta 72 puta u minuti. Pro­ mjene na srčanim zaliscima podloga su mnogih srčanih bolesti. perikarditisu. Takve promjene na zaliscima nazivamo srčanim greškama. osrčjem. gdje se osvježava primajući kisik. srce čovjeka koji fizički nije aktivan. Sva tri srčana sloja podlož­ na su upalnim promjenama. ili vanjskoga omotača. S unutarnje strane obložen je tankom opnom. mnogo su češće posljedica bolesti stečenih u toku života: upala i visokoga krvnog tlaka. a najčešća je reumatska upala. . Srce koje nije u kondiciji. perikardom. Osrčje onemogućuje prejako rastezanje srca. endokardom. upali unutarnje opne. Trenirane osobe mogu u jednoj minuti izbaciti više od 30 litara krvi. Kroz dvije velike vene sva venozna. što omogućuje vraćanje krvi u obrnutom smjeru (insuficijencija). malo je i slabo. kao što je slab i svaki drugi mišić koji stalno ne vježba. miokard. što znači da u jednoj minuti kroz njega prođe 5 litara krvi. o miokarditisu. U rijetkim slučajevima srčane greške mogu biti prirođene. Mnoge srčane smetnje nastaju zbog toga što netrenirano srce ne može povećati količinu izbačene krvi prilikom povećanoga tjelesnog na­ pora. ili mogu biti suviše prošireni tako da »ne dihtaju«. odakle se izbacuje. Svaka polovina sastoji se od pretklijetke i kli­ jetke. mišićni sloj.povećano srce koje teži i više od pola kilograma. na lijevu i desnu polovinu. zatim u lijevu komoru. Takvu rezervnu snagu može imati samo zdravo i dobro trenirano srce. iz pluća dolazi u lijevu pretkomoru. govori se o upali srčanoga mišića. endokarditisu. iz des­ ne komore ide u pluća.

Zahvaljujući njoj. Uzbuđenje i radost dovodi do ubrzanja rada srca. srce je bogato opskrbljeno živcima. Podražaji za rad srca dolaze iz samoga srca. Ljudi najčešće nisu skloni prihvatiti osjećaj­ ni poremećaj kao uzrok smetnji. dugač­ ka svega 1 cm i široka 3 mm. i koje iz srčanoga mišića neprekidno odstranjuju otpadne tvari. trenirano srce radi sporije jer pri svakom otkucaju izbacuje više krvi. čak do potpunoga zastoja. živčevlja. stanje zdravlja srčanih krvnih žila bitno je za život čovjeka. Iako najveće broj srčanih smetnji zapra­ vo nastaje na »živčanoj bazi«.Brzina kojom srce kuca često pokazuje u kakvom je stanju. hranom i kisikom. specijalističke ustanove. . Znatnija usporenja kao i ubrzanja srčanoga rada mogu biti poprat­ na pojava mnogih srčanih i drugih bolesti tijela. Iako radi samostalno. zbog toga što se poremetilo širenje električnih podražaja srčanim mišićem. Srčani mišić ima svoje posebne arterije koje ga opskrbljavaju krvlju. oni stalno obilaze ambulante. Najveći broj srčanih bolesti poslje­ dica su bolesnih promjena u krvnim žilama srčanoga mišića. S obzirom na to što srce radi neprekidno više desetljeća i što se kroz to vrijeme stisne oko 3 milijarde puta. Bolest krvnih žila najčešći je uzrok smrti. podvrgavaju se najrazličitijim pretragama. Da bi dokazali kako je »prava srčana bolest« uzrok njihovim tegobama. a može ga i znatno usporiti. To znači da srce može kucati izvjes­ no vrijeme nakon toga što je izvađeno iz tijela i lišeno svih veza s tije­ lom. U desnoj pretkomori postoje posebne nakupine stanica koje stvaraju električni podražaj što se širi po srcu i izaziva stezanje. Zbog toga se promjene u moz­ gu ili u drugim dijelovima mogu odraziti na rad srca preko autonomnoga (vegetativnog) živčanog sustava. srce može raditi potpuno nezavisno od ostalih dijelova tijela. muče sebe i druge i opterećuju zdravstvenu službu. koje radi bez utjecaja ljud­ ske volje. živčani sustav u znatnoj mjeri utječe na njegov rad. takvi pacijenti ne žele taj uzrok priznati ni sebi ni svojoj okolini. tj. Zdravo. Koji put jak živčani nadražaj može ubrzati srčani rad više od 200 otkucaja u minuti. Nema čovjeka koji se sam nije uvjerio u usku vezu između ljudskih osjećaja i rada srca. taj utjecaj odnosi se uglav­ nom na usporenje i ubrzanje srčanoga rada. Netrenirana će osoba i prilikom najmanjega napora jako ubrzati rad srca. To je srčana »električna centrala«. Srčane smetnje i poremećaji nastaju zbog kvara u »električnoj cen­ trali«. do osjećaja »lupanja« srca.

»Rezervne elektirčne centrale«. Pravilan ritam srčanoga rada znači da je vremenski razmak između dva udara (stiskanja) srca uvijek isti. Najčešći su uzrok duševna uzbuđenja koja mogu nadražiti srce do te mjere da ono izgubi takt. doći će do nepravilnoga kucanja.Nepravilno kucanje Rad srca. s prekidima i nekoliko dana. ili. Osim te glavne centrale. Mnogi takve smetnje opisuju kao da im srce preskače. odvija se u pravil­ nom ritmu koji možemo usporediti s pravilnim ritmom otkucaja sata. njegov rad može postati nepravilan (aritmičan) kada nastane kvar u »električnoj centrali« ili na »električnim vodo­ vima«. Srce može izgubiti takt. prerana srčana stezanja (ekstrasisto­ le). ono može raditi bez utjecaja živčano­ ga sustava. bez obzira radi li srce ubrzano ili spori­ je. zamire. Vrlo se često javljaju u mladih osoba s potpuno zdravim srcem i uglavnom su bezopasna pojava. Najčešći uzrok nepra­ vilnoga kucanja jesu prijevremena. Takav nepravilni rad srca toliko je čest da gotovo i nema čovjeka u kojega se nije ispoljio. jest osjećaj kao da je srce načas prestalo kucati. Ekstrasistole re­ mete normalan rad i redoslijed srčanoga rada pa nastaje aritmija. tj. ne rade u istom ritmu s glavnom centralom. koje tada uskaču. kada električni podražaj nailazi na smetnje u prolazu kroz srčani mišić. Takve ekstrasistole mogu se pojaviti svega nekoliko puta dnevno. srčane aritmije. Koji put traju neko­ liko minuta. Ekstrasistole mogu postojati a da ih tak­ va osoba uopće ne osjeti. koja nastaje u vrijeme dok bi srce moralo mirovati. stezanje i opuštanje srčanoga mišića. Vozači motornih vozila uspoređuju nepravilno kucanje srca s nepravil­ nim radom motora pa kažu da im srce »trokira«. ekstrasistole se počinju sve češće . »Srčana centrala« daje srcu njegov osnovni ritam rada brzinom od 70 do 80 stezanja (udara. samo što se nov otkucaj osjeti »kao da je u grlu«. tj. otkucaja) u minuti. Zbog stalnoga straha od srča­ ne bolesti i trajne duševne napetosti. više sati. Nakon kratke stanke opet počinje normalno kucati. koje uskaču ako nastane kvar na glavnoj centrali ili na »električnim vodovi­ ma«. Nepravilno kucanje srca nastu­ pit će i onda kada istovremeno počne raditi više »električnih centrala«. To se događa u ljudi »slabih živaca«. a mogu nestati da se više nikada ne pojave. kojima se električni podražaj prenosi iz srčane pretkomore u ko­ moru. kao da je stalo. neurotičara. Rad srca je automatiziran. i srce se neće stezati uobičajenim redoslije­ dom. Otkrivaju se slučajnim liječničkim pregledom ili slučajnim pipanjem pulsa. u srčanom mišiću postoje i brojne »rezervne električne centrale«. Najčešći oblik nepravilnoga kucanja. Mnoge osobe postaju tek tada pravi boles­ nici kada saznaju da postoje ekstrasistole.

Nepravilno kucanje srca može se pojaviti i poslije obilnih obroka. Nepravilno kucanje srca u starijoj životnoj dobi može se shvatiti i kao jedan od znakova starosti. Mnogo je češći uzrok pušenje (nikotin). pronestilom. Također se javlja kod upala srčanoga mišića (miokarditisa) i poviše­ noga krvnog tlaka. sredstva protiv umora. giluritmalom. od pregleda na pregled. pravi čaj (tein). Iako je nepravilno kucanje najčešće bezazlena pojava. takva osoba juri od liječnika do li­ ječnika. ipak je potre­ ban liječnički pregled jer može biti i posljedica ozbiljne. nešto kao »bore na licu i sijede kose na glavi«. nakon pijenja pjenušavih pića. poslije uživanja većih količina alkoholnih pi­ ća. primjenjuje se i struja visokoga napona. Unatoč tome što je liječ­ ničkim pregledom ustanovljeno zdravo srce i unatoč tome što je liječnik ustanovio da je to beznačajna pojava. Takvu vrstu poremećaja srčanoga ritma mogu izazvati različita nadražujuća sredstva. . Smetnje nastaju zbog toga što pove­ ćan pritisak u trbuhu podigne ošit (dijafragmu). najčešće nisu potrebni nikakvi lijekovi. za održavanje budnosti. izmije­ niti način ishrane.javljati. prava kava (kofein). U starijih ljudi najčešći je uzrok koronarna skleroza. ili su to samo nervozne smetnje. Pacijent mora vjerovati liječniku da je njegovo srce zdravo i tegobe će same nestati. rada i odmora. Koji put valja promi­ jeniti način života: prestati pušiti. koja ne mora značiti veliku opasnost. npr. smanjiti uzimanje kave ili čaja. naročito »lijeka za srce« (digitalisa). Uzimanje lijekova u većim dozama može izazvati ta­ kav poremećaj. od lijekova se uzimaju blaga sredstva za umirenje. Dugotrajni i učestali napadi nepra­ vilnoga kucanja mogu se smirivati brojnim lijekovima: kinidinom. koji pritisne na srce i nadraži ga. Ako je nepravilno ku­ canje srca psihogeno uzrokovano. Poremećen ritam javlja se kod srčanoga infarkta i ukazuje na oz­ biljnost stanja i potrebu pravovremene liječničke intervencije na odjeli­ ma koji su opremljeni specijalnim aparatima. Ako je nepravilno kucanje posljedica bolesnih promjena na srcu. i takva ih osoba tada počinje osjećati. zbog napuhnutoga trbuha. Ali nepravilno kucanje može biti pratilac opasnih bolesti srčanoga mišića. ako je nastalo na »živčanoj bazi«. Način liječenja i vrsta lijeka ovise o uzroku. teške srčane bo­ lesti. Liječnik će elektrokardiogramom (EKG) ustanoviti da li je srce za­ ista bolesno. prvenstveno se liječi osnovna bolest.

Strah od težega oboljenja toliko je jak da izaziva još jače lupanje srca. Lupanje je rjeđe znak ozbiljnoga oboljenja. Takve su osobe česti pacijenti u ambulantama i stanicama hitne pomoći. U mladih osoba uglavnom nakon duševnih uzbuđenja. Svjestan osjećaj udara javlja se uvijek kada se naglo promijeni ri­ tam rada srca. do njih dolazi naglo. smetnje mogu biti izazvane i jačim fi­ zičkim naporom. Neki osjećaju lupanje srca tek kada legnu u krevet (nastaje zbog le­ žanja na lijevoj strani kada se vrh srca približi i udara o prednju stijenku prsnoga koša). Tegobe smi­ renjem nestaju. Njihovo inače zdravo srce toliko je »razdražljivo« da pretjerano re­ agira na podražaje. »lupanje». Srce malenoga djeteta kuca znatno brže: u novorođenčeta 120 uda­ ra u minuti. Ubrzan srčani rad Ubrzanje srčanoga rada iznad normalnih vrijednosti naziva se tahikardija. Osim duševnoga uzbuđenja. ne treba odmah odjuriti liječniku. često se javlja u astmatičara koji upotrebljavaju sprejeve za prekidanje napada gušenja i u kojima se nalaze lijekovi što nadražuju srce.Osjećaj lupanja Čovjek zapravo ne osjeća svoje srce kao što ne osjeća ni rad jetre. Osjećaj lupanja može se javiti i prilikom uzimanja sredstava za od­ ržavanje budnosti. Ako ne postoje drugi znakovi. bubrega ili nekoga drugog organa u tijelu. Lupanja srca uzrok je nagloga povišenja krvnoga tlaka i jav­ lja se kod nekih slučajeva slabokrvnosti te bolesti žlijezde štitnjače. a češće znak straha. U odrasle osobe normalan rad varira unutar vrijednosti od 60 do 90 udara u minuti u stanju mirovanja. Uz jaku uzbuđenost i strah. a uplašeni pacijenti opisuju tegobe kao »udaranje«. Liječenje smetnji ovisi o uzroku. Javlja se najčešće u pubertetu i klimakteriju. u najvećem broju slučajeva to je bezazlena pojava. Starenjem djeteta puis se postepeno usporuje. »treperenje« u predjelu srca. ta­ ko se zatvara krug iz kojega često nema izlaza bez liječničke intervencije. postoji jače ili slabije izražen osjećaj gušenja. Otkucaji srca koje čovjek osjeća i koji su neugodni nazivaju se palpitacijama. tako da u pe­ togodišnjega djeteta iznosi 100. Često se javlja u osoba koje imaju i druge smetnje »na živčanoj ba­ zi«. naročito osjećajne. .

Najčešće su ubrzanja 100 do 120 udara u minuti. strah. emotivne tahikardije. kratkotrajna i ne naročito jaka ubrzanja srčanoga rada nije potrebno liječiti. Najčešći je uzrok tjelesni napor. U treniranih sportaša i radnika koji rade teške fizičke poslove. zbog djelovanja topline na tijelo. Veći gubici krvi. Postoje i bolesti kada brzina pulsa ne prati povišenje temperature. brzina rada ovisi i o treniranosti organizma. fonendoskopa ili stetoskopa. za svaki stupanj Celzijusa povećava se broj udara za 8 do 10 u minuti.Brzina srčanoga rada najčešće se određuje pipanjem pulsa na palčanoj žili kucavici. normalna su pojava. uzimanja atropina i adrenalina. ako nisu pretjerana. Kratkotrajna. Srce trenirane osobe je veće. I povišena tjelesna temperatura ubrzava rad srca. Liječnik će točnije od­ rediti brzinu srčanoga rada slušanjem srca pomoću posebne slušalice. Najtočnije se može odrediti pomoću elektro­ kardiograma koji se dobije pomoću Ekg-aparata. srdžba. Takva prolazna. stalno ubrzan puls može ukazivati na ozbiljnije kronično oboljenje srca. tuberkulozu. ubrzanje srčanoga rada znatno je manje negoli u netreniranih osoba ili ljudi koji rade pretežno sjedeći. to su osjećajne. Duševna uzbuđenja: radost. Takva prolazna ubrzanja. mogu ubrzati srčani rad. . No. premda nisu tako rijetka ni do 150 u minuti. Čovjek koji u mirovanju ima puls 80 u minuti. Prolazno ubrzanje srčanoga rada može izazvati i dubok udisaj. Srce trenirane osobe radi ekonomičnije. pijenja većih količina pića. rad srca počinje se uspora­ vati jer slabi srčani mišić. Zbog povećanih potreba tijela za kisikom. bolest štitne žlijezde. fizički napor može udvostručiti brzinu srčanoga rada. ili na vratnoj kucavici (arteriji). kao i stanja šoka. Nema zdrava čovjeka kod koga se više puta u toku dana srčani rad ne ubrza za nekoliko dese­ taka udaraca. veselje. redo­ vito su praćeni ubrzanim srčanim radom. Nekada su liječnici odre­ đivali visinu temperature prema ubrzanosti pulsa jer nije bilo toplomje­ ra. povremena ubrzanja mogu se javiti i nakon obilnih obroka. Liječniku se moraju obratiti one osobe koje imaju stalno ubrzanje srčanoga rada. kojima je puls u stanju mirovanja iznad 100 udara u mi­ nuti. u osoba koje svakodnevno uživaju veće količine kave ili pravoga ruskog čaja. Povremeno ubrzanje svakodnevna je pojava. Mnogi se bolesnici obraćaju liječniku samo zato što im »srce brzo radi pri povišenoj tempe­ raturi«. Takav stalno ubrzani srčani rad često se vidi u strastvenih pušača. pri temperaturi od 39 stupnjeva Celzijusa imat će puls oko 110. povećanje krvnoga tlaka. snažnije i može uba­ citi u krvotok istu količinu krvi sa znatno manje napora. Kada tjelesna temperatura prijeđe 41 stupanj. dok će izdisaj srčani rad usporiti.

Srce koje u minuti radi samo 100 puta. To podsjeća na naprezanje prili­ kom velike nužde. Kada dođe do ubrzanoga rada. broj udara u minuti. nazivamo paroksizmalnim tahikardijama. Dužina trajanja napada je različita: može trajati svega nekoliko sekunda ili minuta. ali mu je i vijek trajanja znatno kraći. Takvi su napadi često bez vidljivoga uz­ roka. Ako frekvencija nije visoka. Čitav srčani ciklus. napad mo­ že trajati mjesecima.000 otkucaja više od srca koje ima frekvenciju od 60 udara u minuti. skraćuje se trajanje čitavoga ciklusa. učestalo mokrenje. Frekvencija. Godišnje je to više od 20 milijuna suvišnih stezanja srčanoga mišića. Baš ta kratka stanka omogućuje srcu da radi neprekidno čitav život. hvata neopisiv strah. koji ima velik broj okretaja u minuti. »iz čista mira«. ako je trajno. Takvi napadi mogu se javiti već u ranom djetinjstvu. Nadraživanjem živca vagusa. koji usporava rad srca. može dovesti do oštećenja srca. tahikardije. a za odmor ostaje svega 0. Dugot­ rajno skraćivanje odmora remeti normalnu opskrbu srčanoga mišića. Vrlo jaka ubrzanja. Zahvaljujući baš toj vrlo kratkoj stanki. radi znatno brže od niskoturažnoga. pa tako i vrijeme potrebno za odmor.5 sekunde. vrtoglavica. Takve iznenadne napade ubrzanoga srčanog rada. ali usta i nos valja zatvoriti. u rijet­ kim slučajevima nekoliko dana. tj. Napad u većini slučajeva prestaje spontano. a brzina srčanoga rada tako je visoka da se pipanjem pulsa ne mo­ že odrediti. Srčani mišić prilikom ubrzanoga rada nema dovoljno vremena za odmor i ne dobiva dovoljno kisika i hrane. najčešće u mladenačkoj i srednjoj dobi. uopće se ne uzbuđuju jer znaju da će napad prestati ili sam od sebe ili pod dje­ lovanjem lijekova. Osobe kod kojih se napad javlja prvi put. Napad prosječno traje nekoliko sati. srce ima dovoljno vremena da se opskrbi hranom i kisikom i tako prikupi novu snagu za stezanje. i prestati isto tako naglo kao što je počeo. Us­ poredba s benzinskim motorom: visokoturažni motor. ubrzan rad srca može biti pogibeljan. srce se postepeno umara i s vremenom popušta u radu. može iznositi od 150 do 300.8 sekunde. napad se može prekinuti. Stezanje traje 0. Paroksizmalna tahikardija ima iznenadan početak. prosječno traje 0. veća od 250 udara u mi­ nuti.3 sekunde. u to­ ku jednog dana ima 60. osjećaj gušenja. Bolesnik sam može nadražiti živac ako duboko udahne i zatim pokuša jakim naprezanjem izdahnuti. Hitna liječnička pomoć potrebna je uvijek kada dođe do jakoga i naglog ubrzanja srčanoga rada. Opasnost je to veća što je srčani rad brži. ili uz pomoć lijekova te nekih postupaka koje takve osobe nauče. Bolesnici opisu­ ju da je napad počeo »sam od sebe«. tj. Postoje brojni lijekovi kojima bolesnici sami prekida- . steza­ nje i opuštanje. mogu za nekoliko sati izazvati teška oštećenja srčanoga mišića i uz­ rokovati prestanak njegova rada. Osobe kod kojih je takav napad »stara stvar«.Dugotrajan. Čak da i nije na­ ročito jako ubrzanje.

druga parasimpatikusu. Duševna uzbuđenja također mogu izazvati nadražaj parasimpatiku­ sa i usporen srčani rad. stiskanjem vrata u predjelu vratnih žila kucavica. Nadražaj parasimpatikusa. Prilikom pojačanoga tjelesnog napora prevladava napon simpati­ kusa i srce se može ubrzati više od 200 otkucaja u minuti. npr. usporen srčani rad imaju trudnice i žene neko vrijeme poslije poroda. javlja se prilikom izlaganja tijela hladnoći. Baš ti živci omogućavaju srcu da se brzinom rada prilagodi potrebama tijela. nadražaj parasimpatikusa ga uspora­ va. na njegov rad utječe živčani sustav. Dok podražaj simpatikusa ubrzava srčani napad. Zbog nadražaja parasimpatikusa. Usporen srčani rad zajednička je pojava za niz bolesti koje izaziva­ ju povećanje pritiska u mozgu: tumori. nadraživanjem ždrijela kao da se . time i usporen rad srca. medu njima ipak postoji potrebna ravnoteža. zbog nagloga i jakog osjećaja straha. usporen rad srca sporta­ ša nije isto što i usporen rad srca netrenirane osobe. Usporen puls netrenirane osobe može biti posljedica nadražaja parasimpatikusa. trbušnog tifusa. Osobe koje se bave sportom imaju usporeniji puls.Napadi se smire i u toku davanja lijeka (giluritmal. To se postiže pritiskom na očne jabučice. može biti i na­ mjerno izazvan. Za vrijeme mi­ rovanja prevladava parasimpatikus i rad srca postaje sporiji. Iako ti živci »vuku svaki na svoju stranu«. npr. U srcu su dvije vrste živčanih vlakana autonomnoga živčanog sustava. Iako srce izvjesno vrijeme može raditi i izvan tijela. kod gripe. Usporen rad srca Usporen je rad srca ako je broj srčanih otkucaja manji od 60 u jed­ noj minuti (bradikardija). upale. pri­ mjenjuje se udar električne struje u ambulantama koje su opremljene takvim aparatima.ju napade. trkači maratona. čim jedan nastoji prevagnuti. Javlja se kod zaraznih bolesti kada padne povišena tjelesna temperatura. isoptin. povrede. Liječnik će ih injekcijama uglavnom uvijek prekinuti. simpatikusu. npr. cedilanid). Zbog toga se usporenje srčanoga rada za mirovanja ili spavanja smatra normalnom (fiziološkom) pojavom. žutice. koje ne prestaju na lijekove. premda svaki od njih djeluje sa suprotnim efektom. Razumije se. Jedna živčana vlakna pripadaju tzv. drugi ga počne kočiti. ili poslje­ dica srčane bolesti. U sportaša od kojih se zahtijeva naročiti fizički napor. imaju puls ispod 40 u vrijeme mirovanja. Simpatikus i parasimpatikus upravljaju radom srca. U zaista rijetkim slučajevima upornih napada. Normalne i zdrave osobe imaju za mirovanja puls čak ispod 60 otkucaja u minuti. zbog smrzavanja. krvarenja.

upotrijebit će se »umjetne elek­ trične centrale«. Prestanak rada srca uvijek je praćen alarmantnim znakovima: a) Iznenadnim gubitkom svijesti. smrt. Ako nastane jako usporenje rada srca. Od bolesti je najčešći uzrok srčani infarkt. do smrti. srčane komore trebale bi prestati raditi i nastupila bi smrt. Tada jako usporen rad srca izaziva smetnje u mozgu. od 10 otku­ caja u minuti. a može doći i do potpunoga zastoja rada srca. Usporen srčani rad može nastati i zbog otrovanja lijekovima. lijekovima itd.. Ali u srcu postoje i »rezervne električne centrale«. Taj nadražaj može biti toliko jak da izazove usporenje srčanoga rada s vrtoglavicom i nesvjeticu. gušenje. »kvarom na dalekovodu«. utapljanje. s tom razlikom što je njihov ritam znatno sporiji od ritma »glavne centrale«. Elek­ trični kabel povezuje bateriju sa srcem. tj. Te baterije (pacemakeri) ugrađuju se operacijom pod kožu ili ispod mišića prsnoga koša ili trbuha. koja su vezana za prolazno ili trajno po­ većanje napetosti parasimpatikusa. 20 ili čak 10 otkucaja u minuti. napinjanjem kao prilikom velike nužde. uglavnom ne predstaljaju veću opastnost. naj­ češće lijekom za srce digitalisom. npr. dolazi do djelomičnoga ili potpunog blokiranja prenosa električnih podražaja. Usporenja srčanoga rada. zbog upale ili srčanoga in­ farkta.izaziva povraćanje. Jako usporen rad. Srčane komore mogu raditi jako usporeno: 30. srčanoga bloka. Usporen srčani rad predstavlja mnogo veću opasnost ako je poslje­ dica tzv. otrovanje plinovi­ ma. nesvjestica. npr. Osnovni srčani ritam daje »električna centra­ la« smještena u pretkomori. Ako ne dođe hitna liječnička pomoć nastupa. . Ako nastane kvar na »dalekovodu«. čija je brzina stvaranja podražaja veća od frekvencije koju imaju »centrale« u samom srcu. U slučaju potpunoga prekida (totalnog bloka) prenosa podražaja. pa dolazi do vrtoglavica. Nagli prestanak rada srca Najčešći uzroci iznenadnoga i neiočekivanog prestanka rada srca jesu udar električne struje i groma. iz nje vodi »dalekovod« građen od specijal­ nih mišićnih stanica koje sprovode električni podražaj iz pretkomora u komoru. koji nije dovoljno opskrbljen krvlju. grčeva sličnih padavici. b) pomanjkanjem pulsa na vratnoj arteriji. u mišiću samih komora. zatim nekim sredstvima za umirenje ži­ vaca. nije dovoljan za održavanje zadovoljajuće cirkulacije krvi. kao i lijekovima za spavanje. a uzrokovano je potpunim blokom.

Ritmič­ kim pritiscima dlana ruke na donju trećinu prsne kosti. Uspjeh je mogao biti postignut jedino ako se hitno otvorio prsni koš ili trbuh i rukom obuhvatilo srce između prstiju pa se stiskanjem imitirao normalan rad. Zbog pritiska povećava se tlak krvi u srčanim šupljinama i krv se prirodnim putem istisne u krvne žile. e) prestankom krvarenja. Zasnovan je na jednostavnom načinu: srce je smješteno u sredini prsnoga koša. straga kralješnicom. srce se širi. prvi je put opisan postupak kojim se može uspostaviti prekinuti optok krvi a da se ne otvara prsni koš. Takvu direktnu masažu srca izvodili su kirurzi u operacionim dvorana­ ma. Kad pritisak popusti. a pomicanje u stranu ograničeno je osrčjem. predstavljali su samo dobronamjeran ali uzaludan napor spasavalaca. Godine 1960. Položaj srca u prsnom košu s na­ značenim mjestom gdje se izvodi pritisak na prsnu kost Zbog pritiska povećava se tlak u srčanim šupljinama i krv se prirodnim putem istisne u krvne žile . ako postoji rana.c) promjenom normalne. Slijedeći pritisak ponovit će isti učinak. Pokušaji »lupkanja po prsnom košu«. Smrt je bila redovita posljedica takvoga stanja jer nije bilo načina da se na mjestu ne­ sreće ponovno uspostavi prekinut krvotok. tlak u srčanim šupljinama pada i uvlači u sebe krv iz vena. ružičaste boje kože u plavkastu (lividnu). kao i davanje lijekova putem injekcija. Postupak je nazvan: vanjska masaža srca. a prevoz u bolnicu bio je uzaludan zbog gubitka dragocjenoga vremena. prsna se kost poput opruge vraća u prvobitan položaj. srce se stisne iz­ među prsne kosti i kralješnice. d) maksimalno proširenim zjenicama. Prije dvadeset godina svaki slučaj iznenadnoga prestanka rada srca bio je sudbonosan za unesrećenu ili naglo oboljelu osobu. sprijeda je ograđeno prsnom kosti.

prava su tragedija kada se ma­ saža srca izvodi nepotrebno. nerijetko smrtonosne. može oštetiti organe u prsnoj u trbušnoj šupljini. najbolje na podu. Masaža srca od­ govoran je rad i može je izvoditi samo dobro uvježbana osoba. 3. Snaga pritiska za odraslu osobu mora iznositi oko 20 kg. Masaža srca kod djeteta Masaža srca kod dojenčeta 4. Pritisak se izvodi na donju trećinu prsne kosti. Nemedicinsko osoblje. Unesrećeni mora ležati na leđima.Vanjska masaža srca izvodi se na slijedeći način: 1. Brzina kojom se izvodi masaža srca mora iznositi između 60 i 80 pritisaka u jednoj minuti. Napipa se vrh prsne kosti u žličici. Masaža srca malene djece izvodi se pritiskom dlana jedne ruke. koje nije dovoljno uvježbano. Po život su opasne komplikacije: oštećenje jetre. 2. Mjesto pritiska za masažu srca može se odrediti i preko odjeće. slezene i srca. na tvrdoj podlozi. ta­ ko da utisne prsnu kost za 3 do 5 cm. Komplikacije. U tom položaju može se iskoristiti vlastita težina tijela spasavaoca kao pritisak. Prelom rebara smatra se manjom komplikacijom i ne postoji potreba da se masaža srca prekine. Otprilike za 3 poprečna prsta iznad vrha prsne kosti je mjesto na koje se stavlja dlan ruke. Ne smije se zaboraviti da »teška ruka na nježnim prsima« može dovesti do gruboga oštećenja tijela. a u novorođenčeta i dojenčeta samo blagim pritiskom jagodica prstiju na srednju trećinu prsne kosti. Do toga dolazi kada masažu srca izvodi ne- .

prven­ stveno u mozak. Nakon nekoliko umjetnih disanja. Zbog toga svako oživljavanje (reanimacija) uvijek započinje umjetnim disanjem. Ako oživljavanje provode dvije osobe. Ako se na­ kon 5 umjetnih disanja ne opaze nikakvi znakovi optoka krvi. postupak je slijedeći: Prilikom prestanka disanja i rada srca oživljavanje se izvodi umjetnim disanjem i vanjskom masažom srca . ne prenosite zamrlu osobu na neko dalje »kom­ forno« mjesto. do koje je došlo nakon svađe sa suprugom. Mnogi potpuno krivo smatraju da se masa­ ža srca mora izvoditi na svakoj osobi kod koje je došlo do gubitka svijes­ ti. »histeričnoj nesvjestici«. ružičastoj boji kože i eventualnom suža­ vanju zjenica. umjetno disanje mora se povezati s masažom srca.dovoljno instruirana osoba. Radi se o sekundama. srce se koji put oporavi i njegov dotada minimalan i neprimjetan rad (»prividna smrt«) prelazi u normalnu aktivnost. Ne gubite vrijeme. Upamtite! Ne pokušavajte oživljavati svaku osobu koja je u nesvjes­ tici. već samo onu kod koje ste ustanovili prestanak rada srca i disanja. Bilo je već slučajeva smrtonosnoga oštećenja jetre žene u tzv. što je znak dopreme kisika stanicama mozga. jer je kisik u plućima osnovni preduvjet. To se pokazuje u pojav­ ljivanju pulsa na vratnoj arteriji. a ne o minutama! Naučite ispravno izvoditi umjetno disanje i masažu srca na tečaju prve pomoći! Prestanak rada srca uvijek je praćen prestankom disanja. jer od kisika u plućima nema koristi ako ga se cirkulacijom ne dovede u sve stanice organizma.

Ako oživljavanje provodi samo jedna osoba. aorte. Razum- . Poznato je mišići koji rade troše mnogo više energije. kao i svaki drugi dio tijela. Sagorijevanje (oksidacija) hrane moguća je samo uz prisustvo kisika. postupak je slijedeći: Najprije se izvode dva umjetna udisaja zraka. a ulaze u srce direktno iz početnoga dijela glavne krvne žile. ili metodom usta na nos. te odstranjuje otpadne tvari. Nakon 15 pritisaka na prsnu kost. Um­ jetno disanje i masaža srca provode se istovremeno. Glavne koronarne arterije i njihovi ogranci u srčanom mišiću Te dvije glavne koronarne arterije granaju se u srčanom mišiću u mnoštvo sitnih krvnih žilica koje dovode krv do svake srčane stanice. Nijedna se radnja ne prekida radi izvođenja druge radnje. zatim ista osoba pre­ lazi na izvođenje masaže srca. svako u svom ritmu. I tako stalno naizmjenično 2:15. Koronarna bolest Srčani mišić. opskrbljen je krvnim žila­ ma kojima mu krv donosi potrebnu hranu i kisik. Potrebnu krv dovode dvije specijalne žile koje se nazivaju koro­ narne arterije. Za svoj rad srce troši kemijsku energiju koja nastaje uglavnom sa­ gorijevanjem masti i šećera. sve do dolaska liječnika. i to u normalnom ritmu disanja (12 do 16 puta u jednoj minuti).Jedna osoba upuhuje zrak metodom usta na usta. Druga osoba masira srce u normalnom ritmu rada srca (60 puta u jednoj minuti). prema tome i mnogo više kisika od mišića koji miruju. ponov­ no dva udisaja.

kisika. angina pektoris je samo znak da dio srčanoga miši­ ća ne dobiva dovoljno krvi. cjelokupna količina krvi koju srce ubacuje u krvni optok može porasti za 4-6 puta. pa tako i u srčanom mišiću. i 4. Tako se srce prilagodava potrebama po­ većanoga napora. znatno povećava potrošnju kisika u tijelu. radi jednostavnosti i boljeg razumijevanja. Ako je koronarna arterija toliko promijenjena da duže vrijeme ne može dovesti kisik srčanim stanicama. Kad neki dio srca »izgori« zbog toga što nije bio poliven krvlju. kako se u narodu kaže. Normalan izgled krvne žile. O radu srca ovisi i opća opskrbljenost tije­ la kisikom. Svaki pojačani napor. npr. izgorjeti. Masne tvari u krvi. Osnovni uvjet da bi sve stanice srca dobivale dovoljno hrane i kisi­ ka jesu nepromijenjene i zdrave koronarne arterije. Da bi moglo zado­ voljiti pojačane potrebe organizma za krvlju. Američki liječnik. 2. 3. tj. efikasan rad svih organa i tkiva moguć je samo u uvjetima dovoljne opskrbljenosti kisikom. uspoređuje srčani mišić s travnjakom koji se redovno zalijeva vodom. tada one zbog manjka kisika umiru. Shematski prikaz lumena normalne i aterosklerotično promijenjene krvne žile: 1. naziva se stenokardija ili an­ gina pektoris. Smrt jednoga dijela srčanoga mišića konačan je ishod raz­ vitka koronarne bolesti. kada srce u cjelini ili u pojedinim. Dobar. Srce je samo dio »transportnoga sistema za kisik«. srce radi brže i jače. Rezerve kisika u tije­ lu.bolom. Dakle.ljiva je velika potrošnja kisika u srčanom mišiću s obzirom na to što je organ koji bez prestanka radi. Ako su koronarne arterije to­ liko promijenjene da srčanom mišiću u danom trenutku ne mogu osigu­ rati dovoljno kisika. trava će se na tom mjestu osuši­ ti. Takvo stanje. za kisikom. trčanje. U srčanom mišiću krvne se žile prošire te poraste protok krvi kroz koronarne arterije. srčani udar. ograniče­ nim dijelovima ne dobiva dovoljno kisika. fi­ zički rad. Angina pektoris često je prvi znak opasnosti koji ukazuje da su se na koronarnim krvnim žilama javile bo­ lesne promjene. ne postoje. Ako izvjesno vrijeme dio travnjaka ostane nepoliven. Stvaranje naslaga masnih tvari u sti­ jenci krvne žile i znatno sužavanje njezinoga pro­ mjera . Taj konačni ishod naziva se srčani infarkt. nastaje srčani infarkt ili. srce opominje jedinim znakom kojim se može ogla­ siti .

peče. . trga. Tipičan bol koji se najčešće javlja is­ pod prsne kosti i širi u lijevu polovinu prsnoga koša. Tupa jednakomjerna bol ispod prsne kosti koja se širi na lijevu stranu. koronarne bolesti. zbog toga se manje krvne žile znatno suze pa kroz njih može proći manje krvi. u lijevo rame i ru­ ku. i to više od 10 komada dnevno). Izraz angina pektoris zapravo znači stezanje u prsima. Iako još nisu poznati svi načini na koje pojedini faktori djeluju u smislu nastanka koronarne bolesti. Do toga iz­ raza došlo se zbog toga što ljudi svoje tegobe u prsima ne opisuju riječju bol. angine pektoris. tj. lipidi. Za posljednjih 10 godina brojna su ispitivanja pokazala da na raz­ voj koronarne skleroze utječu faktori među kojima su najvažniji: . Ateroskleroza je najvažnija i najčešća bolest krvnih žila. Pri­ je mnogo stoljeća taj je bol opisivan kao »željezna ruka koja stišće i guši srce«. ona je utoliko veća što se u osobe nađe više ugrožavajućih faktora. U mlađih ljudi od 35 do 50 godina javlja se opasniji tip ateroskleroze onda kada se samo na pojedinim mjestima u krvnoj žili stvaraju deblje naslage lipida u obli­ ku žutih pločica. . . . Ateroskleroza često zahvaća koronarne arterije. koje gube elastičnost i gip­ kost. dolazi do odebljanja stijenke arterija.nasljednost (u nekim porodicama javlja se znatno češće). .pretežno sjedeći način života s ma­ lo kretanja. vrat ili ruku. Ateroskleroza je u više od 90 posto slučajeva uzrok angine pektoris i srčanoga infarkta. Takva naslaga može se i otkinuti pa slo­ bodan dio krvnom strujom ide do mjesta gdje začepi manju krvnu žilu: nastaje infarkt srca. . nego kažu: Steže me u prsima. odebljanje nastaje zbog toga što se u stijenci krvne žile talože mas­ ne tvari.povišenje krvnoga tlaka. samo je posljedica nedovoljne opskrbe srčanoga mišića kisikom.Najčešći uzrok koronarne bolesti je ateroskleroza koronarnih arte­ rija. najčešće u lijevo rame.šećerna bolest. žari.smanjena tjelesna aktivnost . ateroma.povećana tjelesna težina. . . Karakteristike najčešćih i tipičnih slučajeva angine pektoris: 1. a to može biti uzrok bolova.stalna psihička napetost.pušenje (naročito cigareta.povišenje količine masti u krvi (hiperlipemija). činjenica je da između njih i koronar­ ne bolesti postoji uzročna veza. Angina pektoris samo je jedan od znakova bolesti krvnih žila srča­ noga mišića. Poslije se u te ploče taloži kalcij pa nastaju tvrda zadebljanja koja znatno sužavaju promjer krvne žile.

naročito ako je praćen znojenjem. To su glavna obilježja najčešćih i tipičnih slučajeva angine pektoris. Smatra se da je to zbog loše probave ili zbog čira na želucu. ili na­ kon uzimanja lijeka. srdžbom. Za čovjeka je potpuno neotrovan ako se uzima u nor­ malnim količinama. najčešće poslije tjelesnoga opterećenja: hodanja.2. gdje se brzo otope. Tablete nitroglicerina stavljaju se pod jezik. često se javlja samo bol u trbuhu. povraćanjem. Neki ga krivo smatraju jakim otrovom pa čak i ek­ splozivnim sredstvom. a preko sluznice usne šupljine lijek se upije u krv. Nitroglicerin postoji i u . 4. Na rendgenskoj snimci vide se glavne koronarne ar­ terije i njihovi ogranci nakon toga što su ispunjeni kontrastom. Ali napad angine pektoris može se znatno razlikovati po svojim karakte­ ristikama. Bol traje najviše 15 minuta i prestaje obično sam od sebe. nitroglicerin je već 100 godina najbolje sredstvo da se prekine napad. Najbolji uvid u stanje koronarnih krvnih žila daje koronarografija. Liječenje angine pektoris: za vrijeme napada bolova treba potpuno mirovati. znatan pad tlaka noću. To je metoda koja se primjenjuje samo u određenim i rijetkim slučajevima kada se zbog stalnih bolova pacijent odlučuje na operativan zahvat. Od lijekova koji se uzimaju za vrijeme napada. Dugotrajniji bol. I najmanji napor povećava bol. no tome većina ljudi ne poklanja nikakvu pažnju. Uzrok mogu biti brige o kojima se razmišlja u krevetu. U »vlasti­ tu dijagnozu« uvjerava ih bol poslije jela i olakšanje poslije podrigiva­ nja. npr. obilna večera. Ponekad jak bol budi iz sna. bolesnici se osjećaju dobro i nemaju ni­ kakvih drugih smetnji. nošenja tereta. Zbog toga valja ponovo upozoriti: angina pektoris ukazuje na postojanje koronarne bolesti i često je preteča srča­ noga infarkta. Bol ne mora biti ograničen na prsnu kost. jakom uzbuđenošću i gušenjem. Bolovi mogu trajati od nekoliko sekundi do 15 minuta. Dijagnozu angine pektoris liječnik postavlja uglavnom na temelju podataka koje daje pacijent. Bol može biti izazvan psihičkim naporom. Bol se javlja i u potpunom mirovanju. brigama. Na srčani infarkt mogu ukazivati i učestali napadi angine pekto­ ris sa sve jačim bolovima. gastritisa. uzrujavanjem. 3. ružni snovi. može ukazivati da je srčani mišić već oštećen (srčani in­ farkt). U nekih osoba redovit je poslije obilnijih obro­ ka. Kada ne postoje bolovi. trčanja. nagloga prelaza iz tople prostorije u hladnu. Pretrage krvi i Ekg-nalaz najčešće su u gra­ nicama normale. ili zbog neke druge vrste tjelesnoga napora. može se javiti zimi pri niskim temperaturama ili zbog naglih promje­ na temperature. Tek s testovima opterećenja u posebnim laboratorijama mogu se otkriti Ekg-promjene koje pokazuju izraženije promjene na koronarnim žilama. Rijetko se javlja bez vidljivih razloga.

Bol može zahvatiti trbuh. čeljust i potiljak Bol se najčešće javlja ispod prsne kosti i širi se u lijevu ruku Bol se vrlo rijetko širi na desnu stranu i u donji dio tr­ buha . li­ jevo rasne.

kao da će im oni donijeti zdravlje i lišiti ih svih tegoba. čak 10 sati. Ovisno o mjestu i ve­ ličini krvne žile koje se naglo zatvori. Tek detaljan pregled može otkriti srčani infarkt. Koža je blijeda i orošena hladnim znojem. vrlo često sliči na bol kod angine pektoris. javlja se užasna bol u prsima. dolazi do umiranja (nekroze) ma­ njega ili većeg dijela srčanoga mišića. ali taj bol koji put traje satima pa i dani­ ma. Bolesnici tada uzimaju sredstvo za umirenje bolova. bolove u trbuhu. U najtežim i najdramatičnijim slučajevima. ali ne popušta u mirova­ nju. diedi. ili kada se jave mnogo ozbiljnije smetnje. Njihovom redov­ nom upotrebom mogu se spriječiti bolovi (bykardon. Postoje i kapsule koje se zagrizu zubima. Za sada je još uvijek najsigurniji način liječenja koro­ narne bolesti. smanjena trajna duševna napetost. nitro-retard itd. Slika srčanoga infarkta ne mora biti tako burna. a tada je potrebno bolničko liječenje. promijenjen način ishrane . Smrt nastupa za nekoliko minuta. lentonitrat. Promijenjen način života i rada. gubi­ tak svijesti i pad. Ponekad napad bolova može trajati od pola sata do nekoliko sati. To su slučajevi kada se zatvori jedna od glavnih krvnih žila koje krvlju opskrbljuju srčani mi­ šić. Postoje i preparati nitroglicerina koji se gutaju i djeluju duže. Srčani infarkt najteži je oblik koronarne bolesti i nastaje uglavnom zbog nagloga prekida krvotoka u srčanom mišiću. . nakon čega se boles­ nik osjeća dobro. čestim povraćanjem. »iz čista mira«. Svaki bolesnik koji boluje od angine pektoris treba da zna da ne po­ stoji lijek čije će uzimanje odmah ili u najskorije vrijeme izliječiti bolest. Koji put dolaze liječniku s tako neodređenim znakovima da bolest ostaje neprepoznata. Infarkt srca najčešće se javlja naglo. Mnogi su skloni da iz inozemstva naručuju skupe lijekove. vrisak. Bol je nesum­ njivo najsigurniji znak infarkta. Valja zapamtiti: nema lijeka koji izaziva čuda. Znakovi bolesti u tim slučajevima mogu biti toliko blagi i nekarakteristični da ih bolesnici ne uoče i ne traže liječničku pomoć.obliku tekućine (2 do 3 kapi pod jezik). Bol je redovito praćen stra­ hom. Liječničku pomoć zatraže tek onda kada bolovi posta­ ju nesnosni. Srčani infarkt ne daje uvijek tako dramatičnu sliku. uznemirenošću.). smetnje u probavi. naročito u žličici. Takvi preparati djeluju gotovo trenutačno. Infarkt srca može se javiti samo s bolovima u trbuhu. bolove u želu­ cu. kao ni poslije uzimanja nitroglicerina. Smatra se da gotovo svaki treći infarkt ostaje nezapažen.to su najsigurniji načini liječenja i sprečavanja razvoja bolesti. Postoji čitav niz preparata koji se upotrebljavaju za dugotrajno liječenje. tjelesni trening. a time i angine pektoris: borba protiv faktora rizika koji sudjeluju u nastanku bolesti. U zabludu dovode bolovi u trbuhu. smetenošću i dezorijentaci­ jom. Obično se tuže na opću slabost.

fizikalnu terapiju. dijetu. Takvim li­ ječenjem može se ponovo osposobiti za rad i do 80 posto bolesnika koji su preboljeli srčani infarkt. Mnoge osobe s preboljelim infarktom. . Nakon nekoliko dana do­ pušta se okretanje u krevetu. kisik. a nakon 8 do 10 dana sjedenje. gdje se njihovo stanje neprekidno kontrolira pomoću posebnih aparata. pranje i prehrana provode se u krevetu.Zdravlje osobe koja je preboljela »nijemi infarkt« ugroženije je od onih osoba kod kojih je infarkt prepoznat i koje se liječe u bolnici. lijekovi za smirenje. Prva je mjera stišavanje bolova. petantin. Zbog toga se prvih nekoliko dana bolesnici nalaze u posebnim ko­ ronarnim jedinicama ili jedinicama za intezivnu njegu. Dopušteni su samo najnužniji pokreti rukama i nogama. Prije nekoliko godina ležanje u krevetu trajalo je mjesecima. brzinu disanja. i traje u prosjeku 6 do 8 tjedana. koje ponovo rade svoj posao. Liječenje infarkta srca uvijek se mora sprovesti u bolnici. Bol­ ničkim liječenjem mogu se spriječiti brojne komplikacije. Nuž­ da. Rehabilitacija obuhvaća: liječenje kretanjem. koja može nastati i kod najmanjeg infarkta u prvim satima i u nekoliko prvih dana. po mo­ gućnosti u specijalnim odjelima. daju se najjača sredstva: morfij. pad krvnoga tlaka ili prestanak rada srca . popuštanje sna­ ge srca. postepeno se pojačava njegova radna sposobnost i time se čitav organizam prilagodava na napore u svakodnevnom životu. mjere tem­ peraturu. U krevetu se leži od 3 do 6 tjedana. Za bolesnika je naročito važno da što prije dođe u bolnicu. Već i na sum­ nju na infarkt. jer se za sada samo u bolnici može spriječiti »električna smrt«. Bolesnicima se daju lijekovi protiv grušanja krvi. za jačanje srca. rehabilitacija bolesnika s preboljelim srčanim infarktom započinje kod kuće. bez obzira što se osjeća dovoljno snažan da hoda. Dalja je mjera potpuno mirovanje u krevetu. koji stalno prate brzinu rada srca. treba ga no­ siti na nosilima. koronarnim jedinicama. Kontroliranim fizič­ kim naporom ojačava se srčani mišić. baterijsko stimuliranje rada srca. Fizičkoj aktivnosti poklanja se velika pažnja. naglo usporenje ili naglo ubrzanje rada srca. Ako je bol jak.tada se primjenjuju posebni lijekovi i postupci: udar struje visokoga napona. Bolesniku je zabranjeno svako kretanje. Oporavak. svaki napor. snimaju elektrokardiogram te zvučnim svjetlosnim signalima upozoravaju liječnika na svaku naglu promjenu u radu srca. ostale su na životu samo zahva­ ljujući činjenici što su bile pravovremeno smještene u bolnicu. ili u posebnim ustanovama za rehabilitaciju. elektronskih monitora. Liječenje u bolnici ovisi o općem stanju bolesnika i eventualnim komplikacijama. pojedinačnu i grupnu psihoterapiju. masaža srca. može se sprije­ čiti ili odgoditi ponovljeni infarkt (reinfarkt). liječnik upućuje bolesnika u bolnici sanitetskim automo­ bilom. Ako nastupe komplikacije: poremećaj u ritmu srca.

Ekg-a. Time se dobiva točan uvid u fizičke mogućnosti bolesnika kao i reakcija srca na povećan tjelesni napor. Nijedna krajnost ne valja. pri­ je nego što počne rehabilitacija fizičkim opterećenjem. Mnogi su ljudi još i da­ nas duboko uvjereni u štetnost fizičkoga napora kod onih bolesnika koji su preboljeli srčani infarkt. koje se povećavaju s obzirom na traja­ nje i brzinu kretanja. Svako kretanje ili vježbu treba odmah prekinuti ako dođe do bola u prsima. Mnogo je veći problem oporavak bolesnika koji nakon preboljeloga infarkta ne dolaze u specijalizirane ustanove jer ih za sada nema dovolj­ no. oni imaju površne informa­ cije o modernoj rehabilitaciji srčanih bolesnika i uglavnom sami stvara­ ju zaključke kao i svoj vlastiti plan treninga. Prema težini i veličini infarkta. maksimalno dopušten puls za osobu od 30 do 40 godina iznosi 140. prema fizičkim sposobnostima. Povremeno je potrebna kontrola u kardiološkoj ambulanti. krvnoga tlaka. te granice ovise o dobi bolesnika. suviše usporenoga ili suviše ubrzanog rada srca. pretežno sjede u stolici i smatraju sebe bolesnicima koji su već »otpisani«. Bolesnik mora imati stalnu vezu sa svo­ jim liječnikom da bi se s njim dogovarao o jačini fizičkoga opterećenja. a brzina. postaju fizički potpuno neaktivni. Nikakav fizički napor ne smije dovesti do prekoračenja vrijednosti pulsa preko preporučljivih granica. Mogućnost fizičkoga opterećenja odre­ đuje se tzv. kod specija­ liste za srčane bolesti. Na posebnom biciklu bolesnik se tes­ tira uz istovremeno određivanje pulsa. Takvi bolesnici imaju pravo u izvjesnom smislu jer potpuna fizička neaktiv­ nost predstavlja zaista veliku opasnost za osobu koja je preboljela srčani infarkt. Takvi su bolesnici prepušteni sami sebi. gdje su vježbe intezivnije i fizički napor veći. U mnogih bolesnika stvara se pravi kult tjelesnoga napora. Većina bolesnika uspijeva pre­ ći iz niže u višu grupu. Postepen. bolesnici se svrstavaju u nekoliko grupa. unutar kojih se trening izvodi pod kontrolom stručnjaka. Nakon prvih nekoliko koraka dnevno. pacijenti se pod­ vrgavaju obaveznim pregledima. Najčešće pretjeruju s fizič­ kim naporom i tako dovode do pogoršanja osnovne bolesti. otežanoga disanja. Opisan je slučaj Izraelca koji je nakon preboljeloga infarkta postepenim treningom postigao takvu fizičku kondiciju da je sudjelovao u najtežoj . U posebnim zavodima. nepravilnoga rada srca. Program treninga mora biti prilagođen svakom pojedinom bolesniku. s kojih se vraćaju s anginoznim bolovima i psihički deprimirani. kontroliran trening dovodi do izvrsne fizičke kondicije. a za starije osobe vrijednost ne smije preći granicu od 120 udaraca u minuti. Usporedo sa šet­ njama započinje se i gimnastičkim vježbama. Druga je krajnost strah od fizičkoga napora. za osobu od 40 do 50 godina 130. ergometrijskim testom. šetnje posta­ ju sve duže. Pojedinci izvode prave planinarske pothvate ili krajnje iscrpljujuće šetnje.Trening započinje šetnjama. kretanja postepeno se povećava.

obrano mlijeko i kava bez kofeina. a to je povezano s povišenjem mas­ ti i holesterola u krvi. svježe voće. Najprije se započinje smanjivanjem količine hrane koja se uzima po jednom obroku. podloga je ateroskleroza. u obliku šećera. valja izbjegavati slaninu. jednako kao što se ne može najesti za mje­ sec dana unaprijed«. Hrana treba da bude mješovita i bogata vitaminima. srce se oštećuje. Osim vrste hrane važna je i količina hrane koja se dnevno unosi u tijelo. Dobra rehabilita­ cija obuhvaća »ne samo dobro uvježbano stanje srca. od pića se preporučuje sok od rajčice. soje. potrebna je redukciona dijeta. lešo. Poremećena probava (metabolizam) može i u mršavih ljudi dovesti do povećane količine masti i holesterola. Kod svake osobe čija tjelesna težina prelazi grani­ cu normale. valja ih koristiti kao voće. svako svježe i kuhano povrće. maratonu. Količina masti i holesterola u krvi ne ide uvijek usporedo s deblji­ nom. osjeti potreba za odmorom i održi du­ ševna ravnoteža na radnom mjestu i u privatnom životu«. povrće.atletskoj disciplini. upropaštava se zdravlje. U više od 90 posto slučajeva infar­ kta. Neobično je važan sastav hrane. Preporučuje se krumpir kuhan u ljus­ ci. i povećano uzimanje hrane dovode do debljanja. količina masti i holesterola u krvi pada jer se probavi (metabolizira). ne­ go i spremnost da se prizna umor. Pretjeravanja u tjelesnim vježbama i kult fizičkoga napora nemaju nikakvu svrhu. kukuruza. Ne postoji nijedna metoda koja bi dala dobre i trajne rezultate u kratkom vremenu bez posljedica po zdravlje. Isto tako kao što čovjeka uništava nedostatak kretanja. Ugljični hidrati ne smiju biti koncentrirani. To je ekstreman slučaj. i pretjerano vježbanje može ga dovesti do groba. putar. treba uzimati obrano mlijeko i jogurt. gušću mast. naročito poslije 30 godina života. u kojima se nalaze zasićene masne kiseline. sve vrste riba. loj. mas­ line. masno mlijeko. Mršaviti valja postepeno. To su masnoće živo­ tinjskoga porijekla. Masnoće moraju biti pretežno biljnoga porijekla: ulje od suncokreta. a danas je dokazana veza između ateroskleroze i prehrane. Zatim iz prehrane valja izostaviti šećer i smanjiti masno­ će. nemasno teleće i go­ veđe meso. Ne smije biti zastupljena samo s bjelančevinama i ugljikohidratima. zatim punomasne sireve. jer »od kretanja ne možemo stvarati rezerve. Ako se u tijelo unosi manje kalorija nego što se troši. Za smanjenje masti i holesterola u krvi najvažnija je hipokalorična dijeta. Dijeta: način prehrane veoma je važan za sprečavanje novoga infar­ kta. bijelo meso od peradi. upozorava liječnik sportske medi­ cine. Valja smanjiti hranu koja sadrži mnogo holesterola i masti. Uz te mjere mora se preći na pojačanu tjelesnu aktivnost. . Povećana tjelesna težina značajan je faktor rizika. pluća i mišića. Tjelesna neaktivnost. brašnate proizvode. dijeta za mršavljenje.

a to pokreće nove osjećajne reakcije. Prestanak pušenja. promijenjena ishrana. Poneki bolesnici idu u drugu krajnost: smatraju da je »sve gotovo« i da treba uživati »ovo malo života što je preostalo«. razmišljaju samo o svojoj bolesti. Stalno osluškuju rad srca. puni su straha od nesigurne budućnosti. ambicije. s ve­ likim radnim kapacitetom. Pacijenti koji su prije infarkta bili osobe pune života. stalno pipkaju puls. . »U početku rehabili­ tacije bolesnik nije više ona ličnost koja je to bila prije infarkta«. Mnogi se povlače u sebe.Psihoterapija: najteži je problem rehabilitacija bolesnika nakon preboljeloga infarkta . U ustanovama za rehabilitaciju postoje posebni stručnjaci-psiholozi koji metodama pojedinačnoga i grupnog rada usmjeravaju bolesnika i olakšavaju mu da prebrodi duševnu krizu. Tako se zatvara krug u kome se povećavaju postojeće i stvaraju nove smetnje. Takve reakcije bolesnika često izaziva naglo izmijenjen način života. Mnogi su potpuno zaokupljeni svo­ jom bolešću. poslije bolesti znatno se izmijene. postaju potišteni. promijenjen ritam rada i odmora.postići duševnu stabilnost. svaku novu promjenu tumače abnormalnošću. sve to izaziva smetnje.

Takve opise nalazimo i u stručnim medicinskim knjigama u kojima se izgled stolice često opisuje riječima koje kao da su uzete iz jelovnika: stolica kao »juha od graška« kod tr­ bušnog tifusa. Upijanje vode i otopljenih minerala najjači je u početnom dije- . a manjim dijelom ugljikohidrata i nekih masti. Nakon zadržavanja od ne­ koliko sati. Snalažljiviji pacijent donijet će manju količinu stolice kako bi se li­ ječnik uvjerio u opravdanost njegova strahovanja. hrana se stalno miješa sa želučanim sokom u kojem se nalazi solna kiselina i raz­ ni fermenti (encimi) što započinju razgradnju prije svega bjelančevina. soka gušterače i žuči koju stvara jetra. što ovisi o vrsti hrane. Koji put opaze promjenu oblika i čvrstoće stolice koja je »tanka poput olovke«. U želucu započi­ nje prvi značajniji čin probave. U debelom crijevu crijevni se sadržaj postepeno skraćuje radi upijanja vode. hrana se postepeno pritiskuje prema debelom crijevu. To se postiže probavom hrane. Saž­ vakana i progutana hrana dolazi jednjakom u želudac. To je korisno jer se li­ ječnik ne može u potpunosti pouzdati u zapažanja i izjave pacijenta. a znatno je skraćen i čitav postupak pregleda. »crvena zbog krvi«. Djelovanjem snažnih mišića. Pacijenti najčešće opisuju promjenu boje stolice: »crna kao kat­ ran«. Na tom putu hranjive materije upijaju se u krv i krvlju raznose po čitavom tijelu. »potpuno bijela«. kao »rižina juha« kod kolere. Često se i sami pacijenti obraćaju liječniku zato što su opazili da s njihovom stolicom »nešto nije u redu«. U crijevu se nastavlja razgradnja hrane pod djelovanjem cri­ jevnoga soka.STOLICA I PROMJENE Promjene u stolici prate mnoge bolesti probavnih organa. rijetka kao juha«. kao »žele od malina« kod amebne dizenterije itd. Zbog toga je pregled stolice vrlo važna pretraga za dijagnozu bolesti. Osnovna je funkcija probavnoga sustava: tijelu osigurati potrebnu količinu hranjivih sastojaka i vode. dijelom već probavljen sadržaj dolazi u crijevo. Gibanjem crijeva (peristaltika). »suha i mrvičasta« ili »oprostite. do svake pojedine stanice.

normalna je pojava. odljuštenih stanica i žučnih boja. Manji dio izbacuje se i drugi dan nakon poroda. tj. Dojenče može imati dnevno 2 do 4 stolice. Ta žučna boja u odraslih javlja se u nepromijenjenom stanju samo kod nekih bolesti. zato poprima izgled i karakteristike stolice od­ raslih. Nekoliko sati poslije poroda počinje se lučiti želučani i crijevni sok. To je rijetka vodenasta stolica svijetlozelene ili svijetložute boje. kako ga još uvijek neki nazivaju. što ne treba zabrinuti majku. kada dijete počinje sisati. Mekonij je zelenkastocrna masa bez mirisa i sastoji se od plodne vode. Bakterije u crijevima mijenjaju je u druge spojeve. dlačica. pa je probavni sustav djeteta sposoban primiti prvu hranu. neopasno je i gotovo normalna pojava. Jedino što u želudac i crijeva plo­ da ulazi jest plodna voda koju dijete povremeno guta. Probava za­ počinje 12 do 24 sata poslije poroda. dojenački zatvor. Crijeva ploda nemaju nikakvo značenje u prehrani. pritisak stolice na crijevo izaziva refleks ispražnjavanja (defekacija). Poslije osmoga mjeseca ni u dječjoj stolici nema bilirubina. Treći ili četvrti dan poslije dojenja javlja se tzv. prelazna stolica. Veći dio mekonija izbaci se već prvoga dana zajedno sa zrakom koji dijete nakon poroda guta u većoj količini. Ako di­ jete dobro napreduje i ne pokazuje nikakve druge znakove bolesti. koji se u nepromijenjenom stanju nalazi samo u dojenčeta. zlatnožute je boje i ugodnoga kiselkastog mirisa. pa se i boja stolice mijenja (sterkobilin). Boja normalne dojenačke stolice (svijetložuta) potječe od žučne bo­ je bilirubina.lu debeloga crijeva. Nastaje zbog nagloga opterećenja crijeva koja još nisu potpuno prilago­ đena na rad. stolice (feces). Kada se u završnom dijelu debeloga crijeva (rektum) nakupi dovoljno ostataka. . Dijete u majčinoj utrobi svu potrebnu hranu dobiva putem krvi od majke. koja se sastoji od mekonija i stolice nastale od mlijeka. u njegovim crijevima postepeno ima sve više bakterija. Taj blagi proljev ili. dok završni služi uglavnom kao spremište ostataka hrane. Kako dijete raste. To zapravo i nije stolica u pravom smislu zato što nije ostatak probave. Dolazi do izbacivanja izmeta. Neka djeca mogu imati svega jednu stolicu u 2 do 3 dana. Opće stanje djeteta je dobro i stolica nakon nekoliko dana postaje normalna. začepljenost. a mogu se vidjeti i bjelkaste grudice neprobavljenoga mlijeka (do 10 stolica dnevno). »prolazni katar«. Normalan izgled stolice novorođenčeta i dojenčeta Prva stolica novorođenčeta naziva se mekonij.

strahuju od crne stolice. Stolica je normalno mekana.5 cm. Biljna hrana daje mnogo više ostataka nego meso. Kada se dijete poči­ nje umjetno nadohranjivati dodavanjem povrća. daje tamniju stolicu. Normalan izgled stolice odraslih Zdrav organizam stolicom izbacuje neprobavljiv dio hrane 8 do 72 sata od vremena kada je progutana. stolica ima izgled i boju gline. šućkastu boju. od toga polovina ot­ pada na mrtve bakterije). uglavnom bjelanče­ vina. špinat zeleno. »poput kobasi­ ce«. krvavice crnu. Nakon rendgenskoga pregleda želuca i gutanja »bijele kaše«.Uplašena majka često dojuri liječniku s djetetom jer je vidjela zele­ nu boju na pelenama. cilindričnoga oblika. Na boju utječe sastav hrane: mesnata hrana. ulter tablete. Nešto rjeđe ili češće stolice ne znače odmah bolesno stanje. . Bijela stolica Iako sastav hrane znatno utječe na boju stolice. koje sadržava male količine bjelančevina. Međutim. svega 30 posto je kruta tvar. Na boju stolice može utjecati i način prehrane. žučnih boja koje se stvaraju u jetri. voće i povrće također utječu na boju stolice. mlječna hrana daje svjetliju. promjera oko 2. aromatične tvari koje se stvaraju u debelom crijevu i nastaju truljenjem ostataka hrane. osim bijeloga mesa. Pacijenti koji boluju od či­ ra na želucu i uzimaju lijekove u kojima ima bizmuta. Stoga će zbog ishrane mesom stolica mnogo više zaudarati nego kada se hranimo povrćem. Količina dnevno izračene stolice iznosi prosječno oko 100 do 200 g dnevno. Odrastao čovjek ima 1 do 2 stolice dnevno. Boja stolice ovisi o količini žučnih boja. Razumljivo je da količina stolice ovisi o količini i sastavu hrane. npr. ništa se nije dogodilo. cikla daje crvenu boju. Zelena boja na­ staje od žute žučne boje koja se na pelenama spaja sa zrakom (oksidira) i prelazi u zelenu boju. njena osnovna boja potječe od tzv. Miris stolice uzrokuju mirisne. ostaci povrća daju stoli­ ci svoju boju: mrkva je oboji crveno. Normalno je svijetlosmeđe do tamnosmeđe boje. I lijekovi mogu promijeniti boju stolice. Mekoća stolice ovisi o količini vode (stolica sadrži 70 posto vode.

dobroćudnih tumora. stolica se ne može obojiti u sme­ đe i ostaje sivobijela.. čiji se izgled uspoređuje s katranom. slična ilovači. upala. često i pomnog pregleda. u rijetkim slučajevima javljaju se bez drugih znakova oboljenja. što je redovito praćeno žutom bojom ko­ že. a oni se mogu zatvoriti. te fermenata i bakterija cri­ jeva. Ali izjavu pacijenta da ima »crnu stolicu« svaki liječnik prima veoma oprezno. najvjerojatnije je znak krvarenja u probavnom sustavu. smrtnost zbog iskrvarenja najve­ ća je prilikom onih krvarenja koja nastaju iz »malih ranica«. koja nastaje kada u crijevo ne dolazi žuč. ili neki pritisak izvana može zatvoriti prolaz. ako netko krvari iz želuca i tankoga crijeva. povrede glave. Crna stolica Tamnija stolica nastala je. u stolici će se pojaviti svježa crvena krv.Kada u crijevu nema žučnih boja. Bijela. Liječnik će nakon niza postavljenih pita­ nja. Bjelkasta boja stolice nastaje i zbog većih količina neprobavljene masti. Takve ranice mogu se javiti kao popratna pojava nekih bolesti mozga. tumorom itd. to je 90 posto svih krvarenja u probavnom sustavu. Crna stolica. najvjerojatnije. Žuč iz jetre ne može doći u cri­ jevo ako su žučni vodovi zatvoreni. žuticom i drugim znakovima bolesti. Opasnost nastaje prili­ kom dugotrajnih bijelih stolica. glistom. te na krvarenja zbog krvnih bolesti. Zbog te zablude mnogi su ljudi stradali jer nisu pravovremeno upo­ zorili liječnika na promjenu. Pravovremeno postavljena dijagnoza može spasiti život bolesniku. manji postotak otpada na rak želuca i jednjaka. Opreznost liječnika je opravdana jer je crna stolica često prvi i jedini znak koji upućuje na krvarenje u probavnom sustavu. erozija na sluznici želuca. Jedna do dvije bjelkaste stolice nisu opasne. . Najčešći je uzrok »prave crne stolice« krvarenje iz čira na želucu i dvanaestopalčanom crijevu. Krv koja dođe u želudac i tanko crijevo podliježe probavi kao sva hrana. Još uvijek ima mnogo ljudi koji smatraju. iz­ nutra: kamencem. opekotina. zaštopati. najvjerojatnije zatražiti da sam vidi stolicu i da je pošalje na pregled u laboratorij. Iako su krvarenja iz čira najčešća. Tada se govori o aholičnoj stolici. Po učestalosti slijede krvarenja iz proširenih vena jednjaka. ug­ lavnom kod ciroze jetre. Svijetlocrvena boja krvi mijenja se pod djelovanjem solne kiseline želučanoga soka. ilovači slična stolica javlja se poslije rendgenskoga želuca zbog »bijele kaše« koja se mora popiti. u katranastosmeđu boju. zbog određene vrste hra­ ne ili uzimanja lijekova.

U starijih osoba krvarenja su opasnija. želja za spavanjem. Živi u tankom crijevu. crvi i traka­ vice. Koža postaje blijeda. Ako su krvarenja jača i dođe do gubitka veće količine krvi. Bizmut se nalazi u nekim tabletama koje se upotrebljavaju za liječe­ nje čira na želucu. a neuk svijet to smatra normalnom poja­ vom. a njihova jajašca izmetom izlaze iz tijela. Uzimanje životinjskoga ugljena također oboji stolicu crnosmeđe. Velika bijela glista naziva se još i velika dječja glista (askaris). butazolidin. Ima ljudi koje crna stolica tjera u paničan strah. Najčešći su crijevni paraziti velika bijela glista i mala glista. šumovi u ušima. Dolazi do sta­ nja šoka. žeđ. Krv u stolici obavezno zahtijeva bolničko liječenje. koji put i klupko. trešnje. kava. zato je tamno. jagode. dok bijelo meso peradi uopće nema mioglobina. zijevanje. U mnogim selima sva djeca imaju gliste. Stalan. Tamnu boju stolice izazivaju i lijekovi koji sadržavaju željezo i biz­ mut. puls jako ubrzan i vrlo se teško osjeti. gdje dnevno iznese oko 200. Stolicom se ponekad izbaci i cijela glista. opća slabost. Neki vrlo često upotreb­ ljavani lijekovi mogu oštetiti sluznicu želuca (aspirin. naročito ako se ponavljaju.000 . irgapirin). Tada je operacija jedi­ ni način liječenja. Crvi u stolici U stolici. Ali ni u gradu nisu rijetkost. tada se jave znakovi većega gubitka krvi: osjećaj vrtoglavice. Konjsko meso ima mnogo mioglobina. tako će i tamna boja nakon jedenja mesa nastati zbog promjene slične boje koja se nalazi u mišićima. a to je mioglobin. slično kao i crno vino. Na­ raste do 40 cm. naročito dječjoj često se nađu paraziti: gliste. u Zagrebu je u jednoj školi pregledano 214 djece. pipa. Krvarenja mogu biti tako neznatna da se u stolici ne mogu zapaziti nikakve promjene. Kao što katranasta boja prilikom krvarenja nastaje zbog promje­ ne krvne boje. Oni svaku stolicu smatraju suviše ozbiljnim znakom i odmah pomišljaju na rak želuca ili crijeva.Stolica postaje katranasta ako za kratko vrijeme dođe do krvarenja i manje od 1 dl krvi. zato i ne daje tamnu boju stolici. anemiju. Godine 1972. Gliste žive u crijevima. umor. Dugotrajno davanje lijekova iz grupe kortikosteroida može izazvati krvarenje u osobe koja ima čir na želucu. acisal. O količini toga mioglobina ovisi boja mesa. Krvarenja mogu biti izazvana i lijekovima. hladna i orošena hlad­ nim znojem. dugotrajan gubitak malih koli­ čina krvi može izazvati slabokrvnost. Glista u stolici ima mnogo češće na selu negoli u gradu. Mlađi ljudi mogu se izliječiti i bez operacije. a kod 175 nađena su jajašca glista u stolici. hemoglobina.

Nakupine velikih bijelih glista zatvorile su ulaz u »slijepo crijevo«.000 jajašaca i ugine. Mala dječja glista dugačka je oko 1 cm i živi u debelom crijevu. Čitav taj put od jajašca do zrele gliste traje nešto više od dva mjeseca. gdje počinje polagati ja­ ja. Progutamo li ih.jajašaca. čmara (anusa). hranom te prljavim rukama doći do usta. gliste mogu zalutati pa izlaze na nos ili usta. pa takva djeca postepeno mršave. Ali velik broj pred­ stavlja ozbiljnu bolest. blijeda. Posljedica je smrtonosna upala . odakle dolazi u ždrijelo. Putujući iz pluća u želudac. Ta jajašca mogu zagađenom vodom. Neki je dječak u jednom danu izbljuvao 125 glista. Djeca su nemirna i ne mogu spavati. U ždrijelu izaziva podražaj na gu­ tanje. Ženka iznese oko 10. dođu u crije­ vo. uzimaju hranu dječjem organizmu. imaju mučninu i povraćaju. Manji broj glista u crijevima ne izaziva smetnje. zatim prodire u dišne putove (bronhe) i penje se do dušnika. koja se izbacuju izmetom. ona preko stijenke crijeva ulazi u krvo­ tok i dolazi do pluća. postaju slabo­ krvna. Gliste se hrane na račun tijela. Češanje i grebenje izaziva oštećenje kože pa često nastaju upale. što izaziva jak svrbež u predjelu čmara. Gliste se mogu naći i u povraćenom sadržaju. bude progutana i ponovo dođe u crijevo. slabo spavaju i noću se često bude. Ja­ jašca odlaže u nabore sluznice i kože izlaznoga otvora. U zaostalim krajevima mogu se vidjeti djeca kako prstima izvlače gliste iz nosa ili usta. gdje se iz njih razvije ličinka. Polaže ih uglavnom noću. jako su razdražljiva. Tuže se na neodređene bolove u trbuhu.

Gliste izazivaju i mnoge ozbiljnije smetnje. djeluje po- . Mast u stolici Mast iz hrane razgrađuje se u crijevima. Vrlo je čest svrbež nosa. i izazvati upalu. mast u stolici nestaje. Pri tom najvažniju ulogu imaju sok žlijezde gušterače i žuč. to je prolazna pojava. Ako se gliste skupe u klupko. Na koži se javlja svrbež i crveni flekovi. mogu se uvući u žučne kanale i začepiti žučne vodove te izazvati žuticu. koprivnjača (urtikarija). Svrbež na koži tako je jak da češanje izaziva oštećenje kože. To je prije svega bolest gušterače. Najčešći su uzrok masne stolice bolesti koje poremećuju stvaranje sokova što probavljaju mast. Nakon prelaza na normalnu ishra­ nu. Masne česti­ ce oblože ostalu hranu tako da do nje ne mogu doći fermenti probave. Postoje lijekovi koji sigurno uništavaju sve gliste u ljudskom tijelu (thelmin. Masna stolica može nastati i nakon uživanja velikih obroka jako masnoga jela. mogu ući u kanale guš­ terače. tzv. Stolica je obilna jer neprobavljena mast velikim di­ jelom onemogućuje probavu bjelančevina i ugljikohidrata.Gliste mogu izazvati i preosjetljivost tijela. gdje je počinju raz­ građivati bakterije vrenja i truljenja. mogu potpuno zatvoriti crijevo. Da bi se netko potpuno izliječio od glista potrebno je da ga se pregle­ da i da se. Razgradena se mast iz crijeva upije u krv. Gliste se najčešće dobivaju svježim voćem i povrćem. pa djeca nepresta­ no trljaju nos. tako i žuč. voće i povrće oprati u čistoj tekućoj vodi. sliči na prevlaku od šećera. koristiti higijenske nužnike. a uzimaju se samo prema liječničkoj upu­ ti. u slijepo crijevo. po potrebi. Povećana količina masti mijenja boju stolice. Širenje glista u djece sprečava se higijen­ skim navikama: valja prati ruke prije jela. U iz­ metu se zbog niže temperature skruti. Žuč zapravo priprema mast za razgradnju. Takva je stolica često pjenušava i ja­ ko zaudara. Povećana količina masti znatno pove­ ćava količinu stolice. te stolica izgleda kao da je kandirana. helmintin. dolazi do napada teškoga di­ sanja (astma). sa svojim fermentom lipazom. koja postaje blijedosiva. Tada neprobavljena hrana dolazi u debelo crijevo. Sok guš­ terače. veoma je značajan za probavu masti. naročito ako je gnojeno ljudskim izmetom. upale nosa. Tada ne može prolaziti crijevni sadržaj pa nastaje ozbiljna bolest koja se naziva zapletaj crijeva (ileus). liječe svi članovi obitelji. pa u stolici postoji samo neznatna količina koja se prostim okom ne može zapaziti (ispod 5 grama u 24 časa). Zbog visoke temperature mast je u crijevima u tekućem stanju. upale očiju. mintezol).

Progutana hrana razgrađuje se u želucu. U tropskim krajevima postoji kronično dugotrajno oboljenje i naziva se tropska sprua. bjelkaste i pjenaste stolice neprijatnoga mirisa. parazitima. javljaju se obilne. Manjak probavnih sokova u cri­ jevu može nastati zbog poremećaja u stvaranju sokova. daju se lijekovi koji sadržavaju te fermente (pankreatin. daju se lijekovi koji ih stišavaju (antibiotici). tj. a nastje zbog toga što takva djeca ne podnose hranu koja se dobiva od pšeni­ ce i raži. Češći je uzrok pomanjkanja soka u crijevu taj što su kanali zatvoreni ka­ mencem. Mast u stolici može se javiti i kada je razgradnja masti uredna. jer je završni dio izvodnoga kanala zajednički. Ostaci ne­ probavljene hrane mogu se naći ako se jedu veće količine biljne hrane i ako se jede brzo. Kada obole odrasli. grašak. raspršuje je u vrlo sitne čestice. Koji put će biti potreban i operativni zahvat ako je spri­ ječeno otjecanje soka zbog neke zapreke (vađenje kamenca. Liječenje može započeti tek onda kada se otkrije pravi uzrok bolesti.put deterdženta kojim u kućanstvu odstranjujemo mast. Ako dođe do upale. koje sada mogu biti podvrgnute djelovanju soka gušterače. stavljanje umjetnih vodova). neće moći biti probav- . javljaju se i drugi znakovi poreme­ ćene ishrane. guta se nedovoljno sažvakana hrana. bob. Postoje li smetnje probave zbog smanjene količine žuči. Često je istovremeno spriječen dolazak i žuči i soka gušterače. digestal). Raz­ umljivo je da takvo dijete zaostaje u rastu jer je nedovoljno nahranjeno i gubi na težini. Bolest je vrlo rijetka i naziva se celijakija. Žuč pravi od masti emulziju. zatim u tankom crijevu. U krv se može upiti samo ona hrana koja je razgrađena na najjednostavni­ je dijelove. Hrana koja ima čvrstu celuloznu ovojnicu. tumora. daju se sredstva za pojačano izlučivanje žuči. Liječnički pregled je obavezan ako se masne stolice javljaju duže vrijeme. Ako postoji manjak soka i fermenata gušterače. Javljaju se obilne stolice bjelkastosjajne boje zbog masti. U normalnoj stolici ne nalazimo neprobavljenu hranu. Ostaci neprobavljene hrane u stolici Probava hrane započinje u usnoj šupljini žvakanjem i djelovanjem sline. npr. zbog upale. tumorom. Od toga boluju mala djeca u drugoj ili trećoj godini života. Nedovoljno razgrađena »probavljena« hrana izbacuje se sto­ licom. kao grah. Ako bolest traje duže. ali je onemogućeno upijanje masti u krv. Ima preparata koji pomažu razbijanje čestica masti i njihovu razgradnju (mexase).

živci koji rade bez utjecaja ljudske volje. Sluz iz debeloga crijeva nalazi se na površini. tj. »sljepljuje«. grčevi u tr­ buhu. ili samo dijelom probavljenu hranu nalazimo u slu­ čajevima ubrzanoga rada crijeva. tada se u stolici nađu čitava zrna mahunarki. jer nije dovoljno dugo izložena djelo­ vanju probavnih sokova. Sluz iz debeloga crijeva najčešće je bezbojna i prozirna. solne kiseline. Kod upale u debelom crijevu (membranozni kolitis). Prozirna. Njena količina može biti toliko velika da takva osoba ima nekoliko stolica u kojima se uglavnom nalazi samo sluz. Neka hrana neće biti dovoljno razgrađena zbog manjka želučanoga soka. Na lučenje sluzi u crijevima može utjecati i autonomni živčani sus­ tav. tj. . Koji put cijelu. Sluz u stolici uvijek je znak da s crijevima nešto nije u redu. ima mnogo žlijezda koje luče sluz. Zbog toga se u stolici kod jakih proljeva mogu naći ostaci samo djelomično probavljene hrane. sluz može imati oblik opne i izgleda kao otisak crijevne sluznice. stolica opet postaje normalna. Uz sluzavo-krvavu stolicu postoje i ostali znakovi bolesti: proljev. Sluz u stolici Čitav probavni sustav. I druge upale crijeva praćene su izlučivanjem sluzi. Normalna stolica ne sadržava toliko sluzi da bi se vidjela prostim okom. sluz u čovjeka koji pati od kronič­ noga zatvora. dok je sluz iz tankoga crijeva žuć­ kaste boje i izmiješana sa stolicom. Kod gri­ ­e (dizenterije) sluz je često pomiješana s krvlju. Kada se duševno stanje smiri. Poznate su sluzave stolice uzbuđenih stude­ nata prije ispita i nervozni sluzavi proljevi poslije bračnih sukoba. Obavljanje nužde vezano je uz jake bolove i izbacivanje velike količine sluzi. Nadražaj tih živaca zbog jakih duševnih uzbuđenja izaziva pojačano lučenje sluzi. Ponekad je bijela po­ put mlijeka. Može se na­ laziti u tračcima i često se dade odvojiti od stolice. temperatura. Tvrda stolica nadražuje sluznicu debeloga crijeva u tolikoj mjeri da se može izlučiti velika količina sluzi koja oblaže stolicu. Sluz u stolici vidi se kod mnogih crijevnih zaraznih bolesti. čestice stolice u čvrstu masu te tako omogućuje for­ miranje oblika. U debelom crijevu sluz je jedini važan produkt žlijezda i po­ vezuje. npr. staklasta sluz i krv nalaze se i kod amebne dizenterije. od usne šupljine do završetka debeloga crije­ va. što »podmazuje« crijeva kako bi crijevni sadržaj što lakše prolazio.ljena ako ta ovojnica nije razdrobljena žvakanjem. mutna i gnojna. Sluz ujedno štiti sluznicu crijeva od oštećenja grubljim česticama hrane i zaštićuje crijeva od vlastitih probav­ nih sokova. Uz­ rok može biti potpuno bezazlen.

to najčešće znači da je vidio svježu krv. najčešći su uzrok proširene vene nazvane šuljevi ili hemoroidi. iz želuca i tankoga crijeva. Svježa krv u stolici lako je uočljiv znak bolesti. hemoroida itd. Svježa krv javlja se i kod ljudi koji pate od kroničnoga. ako je krv u stolici praćena vrlo neugodnim zadahom. ili pukotine na sluznici (fisure). Krvarenja iz gornjih dijelova probavnoga sustava. U mla­ dih ljudi krv. Krv u stolici može ukazivati i na tumor u debelom crijevu. ukazuje na promjene u zadnjem. kao i amebna dizenterija. No. ili u predjelu čmara. rektumu. griža. Strah od raka sasvim je razumljiv. završnom dijelu debeloga crijeva. Svježa krv u stolici Kada se pacijent obraća liječniku i kaže da je u stolici vidio krv. naročito djece. Sluz i krv u stolici starije osobe može značiti tumor debeloga cri­ Sluz se javlja ako se u crijevu nalazi strano tijelo. Liječenje »domaćim sredstvima« može samo razviti osnovnu bo­ lest. Svježa krv u stolici znači da je krvarenje nastalo u debelom crijevu. . kapanje krvi nakon izvršene nužde. naročito gnojem. To mogu biti grizlice (ulceracije). Probavljena. a može biti po­ pratna pojava glista u crijevima. Bacilarna dizenterija. Mnogi pacijenti smatraju ga vrlo ozbiljnim. Svježa krv na kraju stolice. uz proljev i sluz često imaju i krv u stolici. U današnje vri­ jeme općega straha od raka (kancerofobija). Krv iz želuca i tankoga crijeva podli­ ježe probavi kao i sva ostala hrana. anusa. ukazuje na krvarenje iz šuljeva. razgradena krv oboji stolicu crno. dugotrajnog zatvora: sakupljanje većih količina suhe i tvrde stolice dovodi do jakoga pritiska na sluznicu crijeva i do ošetećenja (nekroze) sluznice. Razumljivo je da prava dijagnoza može biti postavljena tek nakon detaljnoga pregle­ da. ili se nalazi samo na po­ vršini stolice. Dugotrajna pojava sluzi u stolici obavezno zahtijeva liječnički pre­ gled. Krv u stolici vrlo se često javlja kao vrsta zapletaja crijeva u mlađih osoba.jeva. Svaka krv u stolici obavezno zahtijeva liječnički pregled. Na tu­ mor će se prije pomisliti ako se prva krvarenja jave u starijoj dobi. uz vrlo jake bolove u trbuhu i povraćanje. Čista i svježa krv izmiješana sa stolicom. sluz i gnoj mogu ukazivati na čestu upalu debeloga crijeva koja se naziva ulcerozni kolitis. većina je pacijenata ozbilj­ no zabrinuta. ne daje u stolici svježu krv.

Krvotok se poremeti. To najbo­ lje pokazuje panika prilikom potresa. »noge mu se odsijeku«. oblijeva nas hladan znoj. želje i strahovi. Čim se dijete rodi. glas mu podrhtava. Govorimo o strahu. uprljamo odijelo ili se kasno vratimo kući. Na poslu se bojimo pretpostavljenoga. Tada strah ima karakter šoka. oružanih sukoba i drugih ozbiljnih ili nenadanih događaja. Djecu živo želimo. pogođen je čitav organizam. plašnji. čovjek doživ­ ljava iluzije i halucinacije. bojanju. Posli­ je se bojimo loših ocjena. Kad netko čuje neoče­ kivanu vijest. oboje se boje svojih roditelja i rođaka. Žena se boji muža. tresu mu se ruke i noge. Neki jezici imaju mnogo više izraza. rječnik je ipak oskudan kada treba da se izrazimo. zastrašivanju. a da o prvom spolnom odnosu i ne govorimo. pasti. Strah pokreće niz tjelesnih reakcija. Strah je toli­ ko prisutan u životu čovjeka da se i mnogi filozofi bave strahom kao os­ novnim problemom egzistencije. ali se ni u njima ne može jednom riječju rastumačiti o kakvoj se vrsti i ja­ čini straha radi. njegov tjelesni i duševni dio. Miješaju se osjećaji. Ukratko. plaše nas stvarnim i nestvarnim bićima. ne može govoriti. Najjače je izražen strah u kritičnim životnim situacijama. strah nas je ako razbijemo prozor. Postoje i neodre- . stravi. srce počne užurbano lupati. Zbog nedovoljno krvi u mozgu dolazi do gubitka svijesti. strah nas je od zadataka i odgovornosti. napadnutosti i opasnosti. ponaša se nekontrolirano. zaplače od nekoga neodređenog osjećaja koji se može tuma­ čiti i strahom od života. zeblji. Što se događa kad se čovjek uplaši ? Nije to samo osjećaj ugroženos­ ti. Živ­ čani podražaji iz površine tijela i mozga više ne surađuju. Iako je riječ o općoj pojavi. ne vlada sobom. nemiru. ali se bojimo obaveza i brige.STRAH Strah prati čovjeka na životnom putu češće nego radost i sreća. strepnji. U djetinjstvu se bojimo podruma i mraka. Tako se unedogled razvija panorama strahova. nesuvislo. mori. panici. I tako se do smrtnoga časa izmjenjuju različiti strahovi od kojih čovjek nikad nije potpuno oslobođen. muž se boji žene. može klonuti. Poslije se bo­ jimo djece. Naroči­ to dolaze do izražaja vegetativni simptomi: crvenilo ili bljedilo lica. Bojimo se prvoga plesa.

razlikujemo ih od umišljenih strahova za koje ne postoje objek­ tivni uzroci. Ako strah nije suviše jak. Bez pomoći. Ali ta sredstva nisu svemoćna. Odrastao čovjek boji se noću proći kroz groblje. jako smo uz­ buđeni. strah postepeno ili naglo prestaje. Mnoga herojska djela nastala su u situaciji velikoga straha. takav će se čovjek sve vi­ še izolirati od društva. povlačit će se u sebe i napustiti posao. Malo dijete ne boji se lava jer ne zna kakva mu opas­ nost prijeti. Jačina osjećaja straha ne ovisi o stvarnome uzroku. apaurin. Najjednostavniji je strah od nastupa: zovemo ga trema. O bolesti se govori ako je trema toliko jaka da čovjeka sprečava u normalnom obavljanju radnih zadataka ili u privatnom dodiru s ljudi­ ma. iako to uop­ će nije opasno.deni osjećaji nelagodnosti i bojažljivosti koje se ne usuđujemo nazvati strahom. U svakodnevnom životu postoje normalni. To se do izvjesne mjere može i izvježbati tako da se sami izlažemo situacijama koje nas straše. u osjećajima likvidirati umišljen razlog za strah. Poslije to postepeno iščezava. Strah se može otkloniti samo uklanja­ njem uzroka. nego isključivo o doživljenome. a stidimo se da ga pokažemo. moći ćemo ga savladati. mucanje. Tada valja što prije otpočeti liječenjem jer se izgledi za izlječenje po­ goršavaju duljim trajanjem straha. Ako stvarni ili umišljeni uzroci straha postoje trajno. razumljivi strahovi. Nije dovoljno da on samo zna da se ne tre­ ba bojati. Kad prvi put govorimo pred skupom. mora se u to uvjeriti. prestat će se bojati. strah može biti i pozitivan jer tje­ ra na akciju. podrhtavanje glasa. drhtanje prstiju i čita­ ve ruke. razvijat će osjećaje manje vrijednosti. Danas ima mnogo lijekova koji suzbijaju strah. Iako je glavni osjećaj ugroženosti. Javlja se u vezi s ispitom ili nastupom u javnosti. Ako se netko uvjeri da nema razloga za strah. Ali to ne može uvijek učiniti sam. To znači da će se u suradnji bolesnika i liječnika otkriti pravi razlozi straha. Kad to bolesnik doživi. Između ta dva krajnja izraza straha postoji velik broj različitih reakcija. Ponekad se događa obratna reak­ cija: strah se svaki put sve više pojačava. a pridružuju mu se i drugi sim­ ptomi : crvenilo lica. Strah je prisutan kod mnogih duševnih poremećaja i ponekad je glavni sadržaj bolesti. npr. Potrebna mu je psihoterapij­ ska pomoć. praxiten. Tada je strah saveznik. Trema obično prestaje ako se po­ navlja ista situacija. dolazi do kro­ ničnih promjena. .

zbog osjećaja tjeskobe. Zabilježeno je više od stotinu naziva. Pojedinačnu fobičnu reakciju osobe možemo protumačiti tek kada se dobro upozna­ mo s njenim životom. ili se pokuša ubiti. Čest je i strah od zaraza. Čovjek se može bojati svega. Agorafobija je smetnja sa suprotnim sadržajem. Takav fobični bolesnik ne usudi se prolaziti ulicom. niti će poći na spavanje ako nije upaljeno svjetlo. ništa mu se ne može dokazati. obilazi liječnike. iako nema razloga. Bolesnik od neuroze straha (fobične neuroze) isto tako po­ stupa. To je normal­ na reakcija. Takvi se bolesnici boje ostati sami u sobi. govorimo o karcinofobiji. neki se odriču pojedine hrane zato što se ne mogu uništiti sve njene opasne klice. Bolesnik mje­ secima tvrdi da se zarazio samo zato što je bio u javnom nužniku. ili ako ga plašimo mrakom. ali on je zapravo u stalnom kućnom pri­ tvoru jer se ne može prošetati otići na izlet. na godišnji odmor. neće se usuditi ući u mrač­ nu prostoriju. Ako se netko pretjerano i bezrazložno boji raka. osjeća velik strah ako se nađe na otvorenom prostoru.strah od ljudi . nikom ne vjeruje. Mnogo se govori o raku (karcinomu) i ljudi se podvrgavaju pregledima da se bolest na vrije­ me otkrije. Danas se sve češće javlja strah od raznih bolesti. ono će se bojati. ili ga lažno uvjeravaju da ga nema. ide na preglede. povuče se u sebe. ali u situacijama koje ne opravdaju takvo ponašanje. Takav se bolesnik u stanu može ponašati normalno. a nije oprao ruke: ima osoba koje izbjegavaju rukovanje zbog straha od zara­ ze. kada saznamo kakav je odnos između simptoma i stvarnih događaja. Uvje­ ren je da ima rak koji ili još nije otkriven.strah od bolova Androfobija . Strah koji osjeća može biti toliko jak da napusti posao. Svim fobijama zajednički je strah kao bolest.strah od otvorenoga. Nekoliko takvih pojmova: Agorafobija . Ako je dijete jednom doživjelo neugodnost u mraku. jedni se plaše malih so­ ba. igralištu. naročito od spolnih bolesti. uhvatit će ga panika i počet će bježati glavom bez obzira. neki se boje i u društvu. praznog prostora Algofobija . Fobija ima vrlo mno­ go. Takav je čovjek opsjednut tom mišlju. napetosti i nemira mora se brzo ukloniti. u parku.strah od muškaraca Antropofobija . drugi velikih. Slično je i s fobičnim bolesnikom: jedna situacija u njemu nesvjesno ponavlja strahove kojih se ne može osloboditi. polju. Klaustrofobija je strah od zatvorenih prostora.Neuroza straha Ako se netko nade u zoološkom vrtu kad pobjegne lav iz kaveza.

Taj strah može biti vrlo jak i stalno prisutan.strah od krvi Hodofobija .strah od zaraze baktrerijama Eritrofobija . razvoj medicine sve više umanjuje zastrašujuće predodžbe o duševnim bolestima. Mnogi izbjegavaju razgovor sa psihijatrom jer se boje duševne bolnice. naročito u Ameri­ ci.strah od zaraze sifilisom (luesom) Tefefobija . K njemu odlaze da se posavjetuju o svim važnijim pitanjima života. iako je najčešće neosnovan. Često prelazi u otpor protiv liječnika.« Taj pozitivni stav posljedica je zdravstvenoga od­ goja koji je uvjerio ljude da se prava psihijatrijska zaštita ne odnosi sa­ mo na liječenje bolesnika nego i na zaštitu duševnoga zdravlja zdravih. Duševne smetnje prestaju biti sramota. mnogi to ne taje.strah od pauka Astrafobija .strah od životinja Strah od ludila U mnogih ljudi javlja se strah da ne polude. pretraga ili intenzivnijega liječenja.strah od mraka Farmakofobija . psihijatra. nego kažu: »Bolestan sam na živčanoj bazi.strah od zatvorenih prostora Ksenofobija .strah od stranaca Musofobija .strah od broja 13 Zoofobija . bolesnik često kaže: »Bojim se ići u bolnicu! .strah od toga da ćemo pocrvenjeti Entomofobija .strah od raka Klaustrofobija .strah od mačaka Hematofobija . Na sreću.strah od miševa Niktofobija .strah od lijekova Ponofobija .strah od elektriciteta Gatofobija . Kao što mnogi imaju svoga stalnog liječnika opće medicine. Ako liječnik predloži smještaj u bolnicu radi promatranja. U nekim zapadnim zemljama. koju kod nas još uvijek s nepravom nazivaju ludnica. pa mnogi prihvaćaju i psihijatra i činjenicu da imaju duševne smetnje.strah od insekata Elektrofobija .strah od vrućine Triskaidekafobija .Arahnefobija .strah od grmljavine i sijevanja Bakteriofobija .strah od vode i vlage Karcinofobija . psihijatar je gotovo zamijenio svećenika.strah pojedinca da bude živ zakopan Termofobija . tako imaju i svoga psihijatra.strah od putovanja Hidrofobija .strah od rada Sifilidofobija .

nemirni i uzbuđeni bolesnici brzo se smiruju i često se vrlo dobro prilagođavaju zajedničkom životu. Uostalom.Kad vidim one prave duševne bolesnike mislim da će mi biti lošije. danas duševne bolnice i odjeli izgledaju kao i drugi bolnički odjeli. Utjecaj duševne bol­ nice ili psihijatrijskoga odjela nikad nije takav da bi mogao pogoršati bolest ili da bi mogao jednostavniju duševnu smetnju pretvoriti u pravu duševnu bolest. a svaka duševna bolest nije ludilo. Zahvaljujući lijekovima. Svaka duševna smetnja ne znači duševnu bolest. . da ću tek tada poludjeti. Kada bismo se prošetali takvom bolnicoma.« Takav je strah neopravdan. po ponašanju većine bolesnika ne bismo mogli odmah ustanoviti da su to duševni bolesnici. Danas izbjegavamo riječ »lud« i »ludnica« zato što su suviše omra­ žene u svakodnevnom govoru i ne odgovaraju stvarnosti.

No. Dakle. svrbež čovjek ne doživljava kao bol. vanjskoga slušnog kanala. naročito noću. naprotiv. nastaje podraživanjem živčanih završetaka. češanjem. javlja se u osoba starijih od 70 godina i poznat je pod nazi­ vom starački svrbež (senilni pruritis). Poput temperature. Organi i tkiva u unutrašnjosti tijela ne mogu svrbjeti. crvenila i uskoro do smanjenja ili čak potpunoga nestanka svrbeža. češći je u muškaraca. Dok bolesnik nastoji da miruje onaj dio tijela koji boli. izaziva želju za grebenjem. svrbež je samo jedan od znakova bolesti. koji inače uzrokuju osjet boli. dolazi u na­ padima. pod utjecajem živaca. Najvjerojatnije je poremećena . To bi potvrdilo iskustvo da naglim skidanjem čarape koja steže dolazi do nagloga širenja krvnih žilica. Postoji i mišljenje da svrbež nastaje zbog nagloga proširenja krvnih žilica u koži i povećanoga dovoda krvi u kožu. uz kraće ili duže prekide može trajati više godi­ na. Prema nekima. oslobađaju ke­ mijske tvari koje izazivaju svrbež. naprotiv. usne šupljine. bola. često i za tako grubim postupcima koji dovode do ozljeda. Neodržavanje higijene kože može pogoršati stanje. ograničenim dijelovima tijela. Sigurno znamo da je pratilac različitih bolesti i da se može javiti na pojedinim.SVRBEŽ Svrbež nije bolest. Svrbjeti može samo koža i površinske sluznice oka. crvenila kože i svrbeža. ali to nije pravi uzrok jer se javlja i u osoba koje se peru. Drugi. do danas još ne znamo što je svrbež i kako nastaje. Svrbež cijeloga tijela Najčešći je oblik opći (generalizirani) svrbež koji zahvaća kožu cije­ loga tijela. Postoje različita tumačenja što je svrbež. a može zahvatiti i površinu cijeloga tijela. svrbež. Drugi smatraju da se u koži. spolnih organa i čmara. tvrde da je nagao dola­ zak krvi uzrok nestanka svrbeža. što potvrđuje iskustvo da zbog grebenja kože koja svrbi dolazi do širenja krvnih žila. vrtoglavice.

U nekim našim krajevima još uvijek postoji specijalno izrađen predmet od drva. ili koje s krvlju dolaze u kožu. javlja se kod šećerne bolesti. češće na spolovilu. Kratkotrajan i prolazan svrbež mogu dobiti svi. Uzrok može biti pranje sapunom loše kvalitete. Ali svrbež može biti i znak ozbiljnijih poremećaja u organizmu. seksualnog neslaganja. neis­ pavana. sukoba. problema u poslu. Upo­ ran i dugotrajan starački svrbež dovodi do očaja. kada zakaže funkcija organa.funkcija spolnih žlijezda (hormonski poremećaj). tzv. limfnih čvorova. Mnoge teške bolesti prati svrbež kože. Takav svrbež može. strah bljedoću. drže stan u pretjeranom redu te postaju teret sami sebi i okolini. slično kao što osjećaj neugode izaziva crvenilo lica. javlja se nakon uzimanja nekih vrsta hrane. lijekova. što izaziva jak svrbež (giht). rak žlijezda (leukemija. nošenje nekih vrsta odjeće. pa se javljaju brojna gnojna žarišta. Hodgkinova bolest). deprimirana. Žuticu prati svrabež zbog nagomilavanja žučnih boja u koži. svrab. djelovanje prašine. osoba je blijeda. takve se osobe pretjerano peru. uzbuđenja. Na taj način oštećena ko­ ža podliježe zarazi (infekciji). imaju jak svrbež zbog nagomilavanja otpadnih produkata u koži. često se služe grubim i hrapa­ vim predmetima. zbog poremećaja u mijeni tvari. Svrbež čitavoga tijela pratilac je teških i još uvijek neizlječivih bo­ lesti krvi. bolesti koje se obično nazivaju rak krvi. Zbog toga se ne treba čuditi ka­ da liječnik u vezi s dugotrajnim svrbežom ustanovljava vrijednost šećera u krvi. užas naježenu kožu. buhu. na »živčanoj bazi«. Javlja se u tjelesno potpuno zdravih osoba nakon dugotrajnije psihičke nape­ tosti. ali ne mora. trljanje tijela četkom. poslije dodira kože s nekim tekućinama ili krutim tvarima. Svrbež može biti i psihogenoga porijekla. npr. češa ili češagija. Svojevremeno je najčešći uzrok svrbeža bila bolest koja je . u koži se nakuplja mokraćna kiselina. U debelih ljudi. ali i ograničenog svrbeža valja spome­ nuti parazite. Svrbež može nastati nakon uzimanja lijekova. krvotvornih organa. U četvrti­ ne svih bolesnika srbež je prvi znak bolesti. kodein. kod narkomana koji uzi­ maju drogu na bazi opijuma: morfij. koji se ne mogu izlučiti kroz oštećene bubrege. živom i drugim otrovima. Bubrežni bolesnici u teškom stanju. Svrbež je često posljedica preosjetljivosti na neke tvari koje dolaze u dodir s kožom. Stalnim grebenjem takve osobe nastoje ublažiti svoje tegobe. Među uzročnicima općega. biti praćen promjena­ ma na koži (urtikarija). Neki ljudi mogu dobiti pravi napad svrbeža već pri samoj pomisli na uš. I trovanja mogu izazvati svrbež kože. trovanja arsenom. rje­ đe po cijelom tijelu. I strah od nečistoće izaziva svrbež.

prtena uš. na primjer. zatim se proširi na razne dijelove. Nakupljanje smegme. poslije nekoliko dana mjehurići puknu i na tome mjestu nastane »mala ranica« (erozija). ispod pazuha. koji put »mirovanje« može trajati i nekoliko mjeseci. s vremenom dovodi do raspadanja. Uz svrbež i pečenje postoje i druge promjene na koži i sluznici. nego prvenstveno liječenjem osnovne bolesti. za ne­ koliko minuta do pola sata. Redovnim pranjem i ispiranjem blagim dezinfekcionim sredstvima. šećerne bolesti. Povremene napade izaziva i virus herpesa. Ovisno o vrsti uši. a to je svrab (skabijes). na donji dio trbuha i spolne organe. upala se može pravovremeno spriječiti. Šećer u mokraći takvoga bolesnika predstavlja do­ bru podlogu za razvoj nekih vrsta gljivica koje izazivaju svrbež i upalu. samo na glavi u predjelu kose. bolest je za­ razna i prenosi se spolnim putem. Svrbež spolnog organa muškarca Najčešći je uzrok svrbeža spolnoga uda muškarca (penisa) neodržavanje higijene. izaziva opći svrbež. na unutarnjoj strani kožne prevlake javljaju se vrlo sitni mjehurići is­ punjeni bistrom tekućinom. ili zahvaća cijelo tijelo. Nestaje ubrzo pošto se čovjek obuče i počne hodati. svrbež i upalu. Nakupljanje mokraće u »vreći od kožne prevlake« također izaziva nadražaj. tzv. Nakon početnoga svrbe­ ža. cijeli nekoliko dana. Ušljivost (pedikuloza) uvijek je praćena svrbežom. što uzrokuje jak nadražaj i upalu. koja postepeno. Uš odjeće. tj. Najčešći je na podlaktici i bedru. U mnogih je ljudi ustanovljena šećerna bolest samo zato što su tražili po­ moć liječnika zbog nesnosnoga svrbeža na spolovilu. Bolest se povremeno javlja više puta mje­ sečno . svrbež se može javiti ograničeno. Upale mogu biti izazvane i mnogo ozbiljnijim uzrocima. Svr­ bež obično počinje na mjestu gdje je parazit najprije ušao u tijelo. tj. Svrbež prolazi »sam od sebe«. Svrbež je jedan od prvih znakova koje najavljuje početak upale (balanitis).i dobila naziv po svom glavnom simptomu. U takvom se sluča­ ju svrbež ne liječi samo higijenskim mjerama i lokalnom primjenom lije­ kova. npr. uz lagan svrbež. šećernom bolešću. najčešće između prstiju. naročito ako se kupamo u kadi. Svrbež se javlja poslije kupanja. vrlo rijetko traje duže. jako razrijeđenom otopinom hipermangana. produkta lojnih žlijezda u većim količina­ ma između glavice i kožne prevlake. .

a svrbež je prvi znak. neredovito pranje . Uzroci svrbeža mogu biti različiti. U mnogih bolesnica otkrivena je šećerna bolest zahvaljujući tome što su se obratile liječniku zbog »nesnosnoga svraba« u predjelu spo­ lovila. da se više ne pojavi. Zbog velike količine šećera u mokraći bolesnika počinju se razvijati gljivice. Na tom dijelu tijela. Jačina svrbeža pojačava se za vrijeme menstruacije. Mnoge pacijentice taj svrbež liječe same i različitim mastima. Dugotrajan svrbež u predjelu spolovila može biti i prvi i jedini znak šećerne bolesti. svrbež može biti posljedica nekih općih bolesti: bolesti jetre. zbog stalne vlažnosti. može se razvijati postepeno i trajati dani­ ma. krvne bo­ lesti. uzročnik svraba. krije zapravo virusno oboljenje. može se javiti u napadima. Svrbež u predjelu spolovila često nastaje na psihičkoj osnovi. tjednima i mjesecima. preosjetljivost na sa­ pun ili toaletni papir. kako nazivaju »male ranice«. dugotrajan pri- . Svrbež mogu izazvati i bolesti unutarnjih spolnih organa. gljivice. najčešće upale. Svrbež koji ne prolazi zahtijeva liječnički pregled. Češće se javlja u muškaraca. Svrbež u predjelu čmara Svrbež u predjelu čmara najčešći je oblik ograničenoga svrbeža na tijelu. pretežno u srednjoj dobi. kožnih bolesti. sikilj (klitoris). nastaje gljivična upala sa svrbežom kao glavnim simpto­ mom. crijevni parazit. Može se reći da gotovo nema čovjeka koji se u tom području nije češao. trajati kratko vrijeme i nestati. Dugotrajan svrbež može biti i prvi znak raka na vanjskom spolovilu (karcinom vulve). kojima vlažnost i šećer predstavljaju dobru podlogu za razvitak. Taj uzročnik sve češće izaziva promjene na sluznici spolovila. Osim bakterija.Svrbež spolnog organa žene Svrbež zahvaća velike i male usne. Koji put je to pikantna hrana s mnogo oštrih začina. osjetljivost na neke lijekove. upale u tom području često izazivaju paraziti: trihonomas. Virus herpesa uzrokuje poznate mjehuriće u kutu usana (ljudi obič­ no kažu da imaju »groznicu«). a često i kožu u neposrednoj blizini. bubrega. alergije. Mogli bismo reći da je svrbež jedini znak ove teške bolesti. uzrok može biti nepodesna odjeća. Mnoge žene ne znaju da se iza »oštećenja papi­ rom«.sve to prido­ nosi razvitku upale. razvijaju se promjene. manjka vitamina. cijeđenje mokraće. Najčešći je uzrok svrbeža nedovoljno održavanje higijene. Pojačano znojenje.

Koji put će biti potreban pregled i dubljih dijelova debeloga crijeva pomoću posebnih instrumenata (rektoskopija). proljev. Ako traje duže vrijeme. naročito jak svrbež izaziva ženka tzv. Hladni oblozi stavljaju se samo ako su napadi vrlo jaki. Liječnik će tek nakon pregleda propisati lijekove i odrediti način li­ ječenja. Paraziti su čest uzrok svrbeža u predjelu čmara. Takvi slučajevi mogu se riješiti i jednostavnim operacijama. Najbolje je ispiranje čistom hladnom vodom.tisak. male dječje gliste (oksiuris). koja živi u debelom crije­ vu. naročito poslije nužde. Svrbež se javlja i nakon dugotrajnoga liječenja antibioticima. Kod žena je u pred­ jelu čmara povezan sa svrbežom spolnih organa. Stalno češanje izaziva oštećenje kože pa nastaju upale. ozljede. naročito ekcem i psorijaza. brada­ vice. U muslimana. kojima je pranje vjerski ritual. Dugotrajan i na svako liječenje otporan svrbež. tada njegov uzrok mora otkriti liječnik. u nabore sluznice i kože čmara. postaju nemirna. Liječnik može već prvim pregle­ dom otkriti promjene koje su izazvale svrbež. Koji put će biti dovoljna mast s antibioticima ili kortizonskim preparatima. npr. ali jajašca polaže izvan crijeva. može biti izazvan i psihogenim uzrocima. bez ikakvih drugih promjena u predjelu čmara. bubrezi. Valja se redovito prati. pretjerana i nekontrolirana upotreba sredstva za čišćenje. Neki se uzroci mogu definitivno riješiti samo kirurškim zahvatom: hemoroidi ili ispadanje sluznice crijeva. vožnje biciklom. strana tijela u debelom crijevu. svrbež je vrlo rijetka pojava. Djeca loše spavaju. Putu­ jući iz crijeva kroz čmar. Du­ gotrajan svrbež nikada nije bezazlen. izaziva svrbljenje. šuljevi (hemoroidi). napuk­ line kože i sluznice. neredovito pranje. pojačano znojenje. naročito noću. Takav svrbež brzo nestane poslije higijenskih i dijetetskih mjera. . Ali ako je svrbež posljedica opće bolesti. To mogu biti upale. uništavanje parazi­ ta. tada se najprije mora liječiti osnovna bolest: šećerna bolest. nekoliko sati nakon lijeganja. zbog sjedenja. umorna i razdraž­ ljiva. Dugotrajan i uporan svrbež na tom mjestu mogu izazvati kožne bolesti.

to ga zamara i on se prestraši. često u serijama. Ako uporno štu­ canje traje danima. Ako podra­ žaj iz samoga ošita. Štucanje nastaje zbog grčenja ošita. počinje »divljati«. Ako štucanje traje duže. Vruća i suviše . Najčešće dolaze iz želuca nakon prebrzoga uzimanja hrane. ili nakon liječničke pomoći. Zvučni »hik« dojenčeta često budi iz sna uplašenu majku. Podražaji na štucanje mogu nastati u različitim dijelovima tijela. u koja ulazi zrak. a nagao ulazak zraka u pluća dovodi do nagloga zatvara­ nja glasnica. I u takvim slučajevima štucanje prestaje samo od sebe. Popuštanjem napetosti mišića nastaje izdisaj jer ošit ponovo poprima zvonolik izgled. ponekad panično. zapovije­ di koje prenosi frenikus postaju nepravilne. ili iz nekoga organa koji je smješten u prsnom košu ili trbuhu. Čovjek započinje štucati još u majčinoj utrobi.ŠTUCANJE Štucanje (singultus) česta je i uglavnom bezazlena pojava. »refleksno« preko živaca. ošit se spušta prema dolje. i tako na­ staje udisaj. Radom ošita upravlja živac frenikus. Ošit. Li­ jevi i desni živac istovremeno daju signale ošitu da se steže i rasteže po određenom »voznom redu« kojim upravlja centar u mozgu. nakon hrane s oštrim začinima. nadraži centar. Javlja se i nakon uzimanja većih količina alkoholnih pića. zbog čega nastaje poznati zvuk »hik«. može ugroziti život. poslije preo­ bilnoga obroka. nastaje grč za grčom. Čest je uzrok i napuha­ nost »želuca i crijeva. Takvo tvrdokorno štucanje velika je rijetkost i obično je popratna pojava teških i neizlječivih bolesti. čovjek se osjeća neugodno. Nema osobe koja nije štucala. koja nastaje zbog gutanja zraka ili loše probave. Uloga ošita u disanju odgovarala bi otprilike Čepu kod štrcaljke. Niti toga živca izlaze iz kičme­ ne moždine u predjelu vrata i sredinom prsnoga koša dolaze na ošit. povlači za sobom pluća. Ošit ili dijafragma mišićna je ploča koja dijeli prsnu šupljinu od trbušne. iznenada. Postepenim stezanjem. umjesto da se postepe­ no steže i rasteže. Svaki grč ošita prisili čovjeka da naglo udahne zrak. bilo s pomoću domaćih lijekova. Mišićna ploča izbočena je prema prsnoj šupljini i ima oblik zvona. tjednima i mjesecima. Stezanje ošita postaje grčevito.

Ako netko dobije iznenadnu štucavicu vrlo je mala vjerovatnost da je izazvana ozbiljnom bolešću.« Ako nadražaj živaca uzrokuje štucavicu. Izne­ nadan udarac u leda. probadanjem u srcu. koji se i danas rado primjenjuje. disanje u papirnatu vrećicu kako bi se udahnulo što više ugljičnoga dioksida. Uporno. Obično prođe pola do jedne minute između dva grča oši- . Ako štucanje ne prestaje ni poslije nekoliko sati. Štucavicu može izazvati i pretjerano pušenje. Štucavica je i psihogenoga porijekla. Štucavica nastala na »živčanoj bazi« obično nestaje nakon primjene takvih postupaka jer je glavni cilj da se odvrati pažnja onoga koji štuca. U bolesnika. stavljanje na vrat vre­ ćice s ledom. Mnogi postupci liječenja potječu iz davnih vremena. najbolje je obratiti se liječniku. kocku šećera s nekoliko kapi octa i sl. tada mogu pomoći postup­ ci koje čak i liječnici preporučuju: izazivanje povraćanja nadraživanjem ždrijela. preporučio je grčki filozof Platon. Histeričan napadaj može biti praćen upornim štucanjem. tvrdokorno štucanje može biti uzrokovano krvarenjem u mozak ili tumorom u mozgu. punih 10 godina. Zato sami primijenite jedno od provjerenih domaćih postupaka ko­ jima se prekida napad štucavice. Opisan je slučaj čovjeka koji je nakon upale slijepoga crijeva štucao. nastaje na »živčanoj bazi«. štucanje je uvijek loš znak. Tumori jednjaka i želuca štucanjem navješćuje svoju prisutnost. Izrasline u sredini prsnoga koša mogu pri­ tiskivati na živac i izazvati uporno štucanie. Već se u zapi­ sima starijim od 2000 godina preporučuje pijenje vode i škakljanje. Štucanje se može javiti u toku zaraznih bolesti. Štucanje je trajalo po nekoliko tjedana. Napade štucavice može izazvati upala želuca. Hitna liječnička pomoć potrebna je i onda ako je štucanje jako ubrzano. kao i osjeća­ njem gušenja. Najpoznatiji je pijenje ili grgljanje vo­ de. kojima su bubrezi potpuno zatajili. Opisane su prave »epidemije« štucanja u jednoj američkoj državi kada se pojavila epide­ mija virusne upale mozga. Naši nadriliječnici preporučuju pekmez od crvenoga ribizla. Grohotan smijeh može je izazvati direktnim nadraživanjem ošita i gutanjem većih količina zraka. dugotrajno zadržavanje zraka u plućima.hladna hrana može izazvati podražaj već iz jednjaka. Veća je vjerojatnost da netko dobije glav­ ni zgoditak na lutriji nego da iznenadna štucavica najavi opasnu bolest. umor. da bi odjednom sam od sebe prestao. oduzetošću tijela. s kratkim prekidima. a jedan stari pisac preporučuje: »Tri puta čitati očenaš unatrag. Iskustva su se gomilala stoljećima pa je danas po­ znato nekoliko tisuća postupaka. Isti učinak postiže se »kopkanjem no­ sa«. duševna napetost. čir na želucu i druge upalne promjene u tr­ bušnoj šupljini. kao i u bolesnika koji su do­ bili srčani infarkt.

Ako se štucanje uporno nastavlja. lijekovima se isključe iz funkcije mišići za disanje. Živac se može i zgnječiti. više od 100 pu­ ta u jednoj minuti. što je zaista vrlo rijetko. . To se radi tako da se u njega uštrca razrijeđena otopina alkohola. Takvo stanje jako poremećuje disanje i potrebna je hitna liječnička pomoć.ta. Liječnik će dati sredstva za opće smirenje organizma. postoje druge metode. Ako čak ni obostrano presijecanje ne dovede do po­ boljšanja. injek­ cija se može dati direktno u živac u predjelu vrata i živac se privremeno umrtvi nekoliko sati (novokainska blokada). a bolesnik se stavi na aparat za umjetno disanje. tada se bolesnik uspava. živac će se na izvjesno vrijeme »uništiti«. Ako se štucanje nastavlja. Poslije toga moraju proći dva mje­ seca da bi se živac ponovo oporavio. U izuzetnim slučajevima štucanje može biti vrlo brzo. smrznuti ili nožem presjeći. U težim sluča­ jevima injekcijama će se spriječiti prenos nadražaja koji izazivaju grčenje ošita.

spravom koja automatski regulira i održava stalnu temperaturu u aparatima. termostat u hladnjaku regulira njegovu stalnu temperaturu. dok ih sniženje usporava. Na sličnom principu. mogu se zbivati samo na toj temperaturi. Zimi može podnijeti vrlo niske tempe­ rature. tj. Stalna temperatura unutar normalnih granica bitna je za rad svih tkiva i organa. nalazi se u mozgu. strojevima. Glavni »dirigent«. Smrt stanica tijela znači smrt čovjeka. a da toplina njegova tijela ostane nepromijenjena.TEMPERATURA TIJELA I PROMJENE Temperatura ljudskoga tijela mjerena ispod pazuha iznosi prosječno 36. Već neznatno poveća­ nje jako ubrzava procese unutar stanice. pripada grupi toplokrvnih živih bića. Kada se u tijelu povisi temperatura. i to u onom njegovu dijelu koji se naziva međumozak (hipotalamus). termostat isključuje rad aparature. Zbog stalne temperature ne zavisi od promjena temperature okoline u kojoj živi. Biokemijski procesi unu­ tar stanica ljudskoga tijela »baždareni« su na stalnu i određenu tempera­ turu. ljeti više od 50 stupnjeva Celzijusa u hladu. Čovjek može sam.. Ako se temperatura suviše snizila.5 stupnjeva Celzijusa. »termostat« pre- . Pove­ ćanje ili sniženje tjelesne temperature za samo nekoliko stupnjeva dovo­ di do tako teških poremećaja u radu stanica da one umiru. prema tome i za život čovjeka. samo mnogo kompliciranije. koji je odgovoran za stalnost temperature tijela. u tijelu se. npr. zajedno sa svim ostalim sisavcima i pticama. radi »termostat u mozgu« čovjeka. nezavisno od čovjekove volje. Ispitivanja na velikom broju zdravih osoba po­ kazala su da se normalna temperatura može kretati u granicama između 36 stupnjeva do više od 37 stupnjeva Celzijusa. odigravaju vrlo složene radnje kojima organizam održa­ va stalnu temperaturu. tj. stanovima. Čovjek. Rad toga centra za regulaciju topline može se usporediti s termostatom. podesiti termostat hladnjaka da radi na višem ili nižem nivou. prema vlastitoj želji. termostat automatski uključuje aparaturu koja snizuje temperaturu. Ako temperatura hladnjaka poraste iznad određene vrijednosti. Tako. Da do toga ne dođe.

Ako je stvaranje topline u tijelu još veće. Najveća količina topline stvorit će se radom mišića kada su u akciji. smanjit će se odavanje topline. tada u tijelu postoji toplinska ravnoteža. odmah stupa u akciju »termostat u mozgu«: šire se krvne žile u koži (zbog toga je lice crveno). povećava se priliv krvi koja dolazi na površinu tijela. ali i neprekidno gubi s površine tijela u okolini. Kada je vanjska temperatura veća od temperature tijela. Prije upot­ rebe toplomjer valja »istresti« i kontrolirati nivo žive. Ako se temperatura u tijelu snizi. Toplina se neprekidno proiz­ vodi. rezultat mjere- . Pazušnu jamu va­ lja dobro obrisati suhim ručnikom (ako je pazuh vlažan. Značenje krvnih žila za regulaciju topline mo­ žemo jednostavno usporediti s cijevima za grijanje. zbog pojačanoga mišićnog rada. npr. Unutar normal­ nih granica postoje stalne dnevne varijacije. ona se uzima iz tijela. nare­ đenja iz centra bit će suprotna. Kao što je potrebna određena količina topline da se ispari voda na štednjaku. srce radi pojačano i brže. što je potpuno normalno. Da bi što više krvi prošlo kroz kožu. tako je i za isparavanje znoja potrebna određena količina top­ line. Lagano je povišena kod žena u drugoj polovini menstrualnog ciklu­ sa. tj. gubitak topline zračenjem je nemoguć jer tijelo zapravo izvana prima više topli­ ne nego što je gubi. Mjerenje tjelesne temperature Mjerenje tjelesne temperature najčešće se izvodi stavljanjem top­ lomjera (termometra) ispod pazuha (aksilarna temperatura). a najviša nave­ čer. Toplina u tijelu stvara se izgaranjem hrane u stanicama organa i tki­ va.ko brojnih živaca šalje naredbe da se smanji stvaranje topline i poveća izdavanje topline iz organizma. a kožu tijela s površi­ nom radijatora preko kojega se toplina zračenjem gubi u okolinu u kojoj je temperatura niža. srce. Isparavanjem znoja u znatnoj se mjeri poveća gubitak topli­ ne iz tijela. nešto je niža za hladnoga vremena i rano ujutro. Temperatura tijela nije stalna ni u zdrava čovjeka. Najniža je od 4 do 6 sati ujutro. a pove­ ćati stvaranje topline u organizmu. koje se na taj način rashlađuje. U stanju mirovanja najviše topline stvara se radom organa kao što su jetra (20 posto ukupne topline). tada gubitak topline zrače­ njem nije dovoljan. mozak. U tom slučaju »termostat« daje naređenje za pojača­ no znojenje. tada je znojenje jedini način da se tijelo ohladi. Stvorena se toplina cirkulaci­ jom krvi jednoliko raspodjeljuje po tijelu. Ako dođe do stvaranja povećane količine topline u tijelu. Kada je količina stvorene topline u tijelu jednaka količini topline koju tijelo gubi.

rad nogama mogu znatno podići vrijednost rektalne temperature. Toplomjer se stavlja ispod jezika.5) stupnjeva Celzujusa od temperature mjerene pod pazuhom. i obilniji obrok može podići temperaturu u debelom crijevu. nadlaktica se čvrsto priljubi uz prsni koš. Dok je toplomjeru ustima. Taj način mjerenja primjenjuje se prilikom upalnih promjena u trbušnoj šupljini. osušiti i tek tada upotri­ jebiti. diše se samo na nos.nja neće biti točan). Mjerenje tempera­ ture u debelom crijevu treba da se izvede tek nakon dužeg mirovanja. Duže trčanje sportaša može podići vrijednost tempera­ ture u debelom crijevu čak do 40. Vrijednosti tako dobivene temperature u prosjeku iznose 37. U na­ šoj je zemlji taj način mjerenja veoma rijedak. prekratko držanje toplomjera. a spremište sa ži­ vom namaže se vazelinom. Mjerenje temperature dojenčeta Mjerenje temperature u debelom crijevu (rektalna temperatura) po­ uzdanija je od mjerenja pod pazuhom. jer disanje na usta rashlađuje pa rezultat mjerenja ne bi bio točan.2 stupnja Celzijusa. dezinficirati alkoholom. Prije mjerenja toplomjer se mora dobro očistiti. Duža šetnja. trčanje. Nakon toga toplomjer se očisti vatom ili suhom krpom. a dlan šake treba da obuhvati susjedno rame.0 stupnjeva Celzijusa. Vrijednost temperature očita se nakon 5 mi­ nuta. U usnoj šupljini mjeri se temperatura samo u odraslih osoba. ili je to rezultat loše tehnike mjerenja (vlažan pazuh. Temperatura se mjeri najmanje 10 minuta. postoji mogućnost upale u trbuhu. Prije mjerenja čmar se dobro obriše. . Vrijednost tako izmjerene temperature veća je za pola (0. Ako je tako izmjerena temperatura veća od jed­ noga stupnja s obzirom na pazušnu temperaturu. zatim ope­ re sapunom ili deterdžentom i dobro isplahne. Tako se mjeri i tempera­ tura male djece. toplomjer nije »istresen«). Spremište sa živom treba da dođe na kožu pazuha.

sudjelovanje u napornim sportskim disciplinama. disanje i rad srca ubrzani. lice je crveno. raspadnute stanice vlastito­ ga tijela i različiti otrovi. smušenosti.Već pri tempera­ turi od 41 stupnja Celzijusa počinju se uništavati stanice vlastitoga tijela. a ne može se znojiti zbog zasićenosti zraka vodenom parom.Povišena tjelesna temperatura Povišena tjelesna temperatura (febris) naziva se još i vrućica. Kada se bolesnik obraća liječniku riječima »imam temperaturu«. klo­ nulost. često delirantnom stanju bolesnici se dižu iz kreveta. . Naglo povišenje često je praćeno tresavicom i os­ jećajem hladnoće. a može i znatno više. Lagano povećane temperature do 38 stupnjeva naziva se subfebrilna temperatura. tada zapravo smatra da je temperatura njegova tijela povećana. znojenje jako. Poviše­ na tjelesna temperatura nastaje uvijek kada je stvaranje topline u tijelu veće od njezina gubitka. javlja se umor. Vrući­ ca nije bolest. Temperature više od 39 stupnjeva Celzijusa praćene su osjećajem vrućine i iznemoglošću tijela. U takvom. Povećanje tjelesne temperature kod mnogih bolesti djeluje povoljno jer dovodi do bržega stvaranja antitijela. izaz­ vana namjerno. Na »termostat«. Suviše visoka tempe­ ratura može sama po sebi postati opasna za organizam. simptom najrazličitijih bolesti. skaču kroz prozor s velikih visina. Takve »niske« temperature mogu pratiti mnoga nagla. koji održava stalnu temperaturu tijela unutar nor­ malnih vrijednosti. Temperature više od 40 stupnjeva mogu do­ vesti do prolaznoga pomućenja svijesti. ta­ ko visoka temperatura može dovesti i do potpunoga gubitka svijesti. Povišena temperatura nastaje i onda kada je čovjek duže vrijeme u situa­ ciji povišene temperature okoline. naročito ako se mjeri u debelom crijevu. buncanja i napadaja bijesa. tjelešaca koje organizam stvara da bi se borio protiv uzročnika bolesti. Manje povećanje tjelesne temperature možemo smatrati normalnom (fiziološkom) pojavom. temperatura se redovito povisi prilikom jačega fizičkog napora: težak fizički rad. Povišena temperatura tijela. lutaju. akutna oboljenja. kronične bolesti. Pozitivno djelovanje povišene temperature tijela ovisi i o dužini trajanja. Bolesnici s povišenom temperaturom najčešći su pacijen­ ti u liječničkim ordinacijama. To su vrućice na »živčanoj bazi«. Tijelo čini sve da bi održalo temperaturu koju je »termostat« odredio. gubitak apetita. nemogućnosti rasuđivanja. povećava se za 1 do 2 stupnja Celzijusa. koristi se u liječnju mnogih bolesti. ali i dugotrajne. Poput bolova i vrtoglavice samo je znak. Duševna uzbuđenja mogu uzrokovati vrlo visoke temperature. a još više temperature samo nekoliko minuta. Temperaturu od 42 stupnja čovjek može podnijeti samo nekoliko sati. mogu djelovati bakterije.

limfnih čvorova i koštane srži. Mnoge teške. Gnojna žarišta mogu biti u uhu. infektivne bolesti. težina bolesti ne može se odrediti prema vi­ sini temperature. To su žarišne infekcije koje mogu postati izvor teških i opasnih komplikacija. Vrućica može biti glavni pa i jedini znak zarazne. bubregu. kao leukemija. Virusne bolesti u pravilu ne daju dugotrajne temperature.Osim rijetkih iznimaka. Česta je tuberkuloza spolnih organa u že­ na. slijepom crijevu. zatim reumati­ zam. Zarazne bolesti najčešći su uzrok visoke temperature. Povišena temperatura može biti i simulirana. a smatra se da je uzrokovana vi­ rusom. i osim lagano povišene temperature ne moraju izazvati veće smetnje. bolesti koje čovjek dobiva od životinja. Bakterije gnojenja mogu se naći u mnogim organima tijela. Između mnogih bolesti liječnik če posumnjati na tuberkulozu. u plućima. Kada bolesnik do­ lazi na pregled zbog povišene temperature. Težinu stanja može odrediti samo liječnik. dok bezazlena stanja ponekad izazivaju vrlo visoke temperature. gdje se postepeno razmnažaju. To mogu biti dugotrajne kronične bolesti. Najčešći su uzročnici bakterije. Dugotraj­ na temperatura poslije virusne infekcije obično označava bakterijsku komplikaciju. spolnim organima. Bacil tuberkuloze svojevremeno može za­ hvatiti sve organe i sva tkiva. sinusima. dok su starci na njih vrlo osjetljivi. to su začahurene nakupine gnoja u jetri. onda kada postavi dijagnozu bolesti. krvnih žila. neke vrste »raka«. raspadanje tumora. žučnim vodovima. namjerno izazvana različitim sredstvima. Povišena tjelesna temperatura dugoga trajanja Dugotrajnom vrućicom naziva se povišenje temperature koje traje duže od 3 tjedna. zubima. mozgu. ispod ošita. mandu­ lama. infektivna mononukleoza jedina je bolest s dugotrajnom vrućicom. liječnik će najprije pomisliti na zaraznu bolest. upale crijeva. razumije se. Žljezdana groznica. U rjeđim slučajevima uzrok su paraziti i gljivice. . čak smrtonosne bolesti mogu imati tek neznatna povišenja. Uzrok dugotrajnih vrućica mogu biti i gnojna žarišta u unutrašnjim dijelovima tijela i organima: žučnom mjehuru. malarija. tuberkuloza bubrega. Mala djeca mnogo lakše podnose visoke temperature.

da se nije mogao pronaći pravi uzrok bolesti. još uvijek se poneki pacijenti otpuštaju iz bolnice s dijagno­ zom: stanje temperature (status febrilis).Danas se smatra da je potrebno obavezno bolničko liječenje svako­ ga onog bolesnika kojemu temperatura traje duže od 10 dana. zbog toga su bur­ ne reakcije maloga djeteta koje odjednom dobije temperaturu 40 stup­ njeva Celzijusa. A kako dijete ne može regulirati svoju temperaturu poput odrasle osobe. To su zarazne bolesti ili infekcije. upale su česte zbog toga što je cijev koja spaja srednje uho sa ždrijelom kratka i široka te bakteri­ je iz usne šupljine i ždrijela lako prodiru u srednje uho. kao što je upala pluća. kašalj. Ako ne dođe »pomoć izvana«. Povišena tjelesna temperatura djece Novorođenčad i dojenčad u prvim mjesecima života jako su osjetlji­ va na promjene temperature okoline. nepromijenjenu temperaturu. dolazi do nakupljanja topline u tijelu. u starije djece promukli govor. tj. da bi nakon kratkog vremena opet bilo »sve u redu«. to mogu biti teške bolesti. moždanih opni. ako se hitno ne primijene neki postupci rashlađivanja. Rashladivanje i pregrijavanje tijela mnogo je češće nego u starije djece i odraslih osoba. dakle. Uzroci tako visokih temperatura ne moraju biti infekcije. to su subfebrilne temperature između 37. Zato se novo­ rođenče ne znoji unatoč visokoj temperaturi tijela.0 stupnjeva Celzijusa. koji put gušenje. prodor bakterija u krv (sepsa). u krevet stavljaju termofore. U dojenčeta i malenoga djeteta najčeš­ će su infekcije dišnih putova: ždrijela. A znamo da se suviš­ na toplina u uvjetima visoke temperature okoline može sniziti u tijelu je­ dino isparavanjem znoja. još nemaju razvijenu regulaciju topline. grkljana. Unatoč velikom napretku medicine i mnogim dijagnostičkim po­ stupcima.3 stupnja do 38. U strahu da djetetu ne bude hladno. zabrinuti rodi­ telji pregrijavaju prostorije. koža postaje plava zbog pomanjkanja kisika u krvi. Najčešći su uzroci vrućice bolesti uzrokovane bakterijama i virusi­ ma. Novorođenčad i dojenčad još se u potpunosti ne ponašaju kao »toplokrvna živa bića« koja pod raznim uvjetima okoline održavaju stalnu. bronha i pluća. kako se obično kaže. Temperatura tijela raste jer u prvom mjesecu života žlijezde znojnice još ne luče znoj. bez obzira na to kakve je lijekove uzimao kod kuće. Upala uha izaziva povišenje temperature. gdje se razmna- . što znači da se bolest nije mog­ la objasniti. čega se roditelji najviše boje. dijete će umrijeti. »otrovanje krvi«. temperatura u takvim uvjetima raste. oblače ga pretopio. Takve dugot­ rajne temperature nepoznatoga uzroka uglavnom nisu visoke. Javlja se otežano disanje.

žaju. Dijete je nemirno, plače, ručicom trlja uho, koje postaje osjetljivo na pritisak. Na selu je jedan od najčešćih uzroka vrućice nagao, akutan pore­ mećaj prehrane. Zbog nepoznavanja osnovnih pojmova higijene, u probavni sustav djeteta hranom dolaze brojne štetne bakterije. Takve smet­ nje može izazvati i prekomjerno hranjenje, neredovito hranjenje, prevruće ili prehladno jelo, nezrelo voće, previše masna hrana. Starija djeca redovito obolijevaju od poznatih dječjih zaraznih bo­ lesti: ospica, vodenih kozica, velikoga kašlja. Dijete može dobiti i druge zarazne bolesti: upala jetre, bubrega, mokraćnih putova, žljezdanu groz­ nicu, tifus, dizenteriju. Mišljenje da rast zubi može dovesti do povišenja temperature potpu­ no je pogrešno. Rast zubi može izazvati pojačano slinjenje, možda nemir i loš san. Pogrešno mišljenje nastalo je vjerojatno zbog toga što povišena temperatura može ubrzati izbijanje zubi. Povišena temperatura postaje opasan znak naročito onda kada je udružena s nekim drugim znakovima bolesti: povraćanjem, proljevom, grčevima tijela, ukočenošću šije, pomućenjem svijesti, gubitkom svijesti. Nagao porast temperature u početku mnogih zaraznih bolesti može izazvati trzaje i grčeve tijela (febrilne konvulzije) u djece do 3 godine sta­ rosti. Grčevi prestaju kada se temperatura snizi. Što treba učiniti kada dijete ima povišenu temperaturu? Nagla pojava visoke temperature izaziva strah, često i nepotrebnu paniku zabrinutih roditelja. Dijagnozu bolesti može postaviti samo liječ­ nik. Ali do njegova dolaska roditelji mogu mnogo učiniti za svoje dijete. Različitim postupcima mogu sniziti povišenu tjelesnu temperaturu kako ne bi ugrozila život. Opasnost je utoliko veća što je dijete manje. Do dolaska liječnika valja učiniti slijedeće: - Skinuti s djeteta svu suvišnu i pretoplu odjeću; odjeća mora biti dovoljno široka i prozračna, po mogućnosti od nesintetičnoga materija­ la. - Prostorija u kojoj se dijete nalazi ne smije biti pretopla; može biti oko 20 stupnjeva Celzijusa. Dijete se može prenijeti u hladniju prostori­ ju- Valja upotrebiti »stare i dobre obloge« koje su koristile naše bake. Ako je temperatura do 39 stupnjeva Celzijusa, oblozi se stavljaju samo na ručice i nogice. Ručnici se namoče u vodu koja ima sobnu temperatu­ ru, izcijede se i stave tako da pokriju udove; povremeno se i ostali dio ti­ jela prebriše vlažnim ručnikom. - Ako je temperatura 40 stupnjeva Celzijusa ili viša, dijete se umota u vlažnu iscijeđenu plahtu koja je bila namočena u vodu od 20 do 25 stupnjeva; takav postupak ponavlja se nekoliko puta.

- Pri vrlo visokim temperaturama, čitavo se tijelo obriše spužvom ili ručnikom namočenim u alkohol (pola alkohol, pola vode). Zbog brzoga isparavanja alkohola doći će do bržega pada temperature. - Može se koristiti i stari način kupanja: dijete se stavi u vodu koja je za svega 2 stupnja hladnija od temperature tijela; postepeno se dodaju manje količine hladne vode do najniže temperature vode od 30 stupnje­ va. Kupanje može trajati 5 do 10 minuta; nakon toga dijete se dobro ob­ riše. - Djetetu koje jako žeđa mora se davati dovoljno tekućine. U nekim našim krajevima još uvijek postoji potpuno krivo i za zdravlje djeteta štetno mišljenje da se u vrućici ne smije piti voda. Dijete u vrućici treba da pije dovoljno vode ili čaja kako bi nadoknadilo tekućinu koju je izgu­ bilo znojenjem. - Postoje tablete i čepići za sniženje temperature; svaka majka treba da ih ima kod kuće. Većoj djeci daju se tablete aspirina, acisala, andola, a manjoj se daju čepići u debelo crijevo. Kod proljeva daju se tablete rastopljene u čaju. Napokon, liječnik je došao, pregledao dijete, dao injekciju i propi­ sao lijek. Ali nakon jednoga sata uzbuđeni roditelji ponovo zovu liječni­ ka, ili stanicu za hitnu pomoć, jer njihovo dijete »još uvijek ima tempe­ raturu, a dobilo je lijek«, ili je »poslije dobivanja lijeka« temperatura porasla. Lijekovi koji se ne upotrebljavaju za uništavanje bakterija koje uz­ rokuju bolesti ne djeluju na sniženje temperature tijela. Njihovo je djelo­ vanje dugotrajno i temperatura će pasti tek onda kada su svi uzročnici bolesti uništeni, kada je bolest izliječena. Prema tome, poslije dobivanja penicilina ili bemicina ne treba očekivati pad temperature. Naprotiv, temperatura može i porasti; a to je znak da lijek djeluje. Brojne uništene i mrtve bakterije djeluju na centar za regulaciju topline tako da »termostat« u mozgu podiže tjelesnu temperaturu i više od 1 stupnja Celzijusa.

Što valja poduzeti pri povišenoj temperaturi odraslih osoba
Potpuno je krivo mišljenje da se povišena tjelesna temperatura mo­ ra odmah svesti na temperaturu normalne vrijednosti. Povišena tempe­ ratura samo je jedna obrambena reakcija tijela. Potpunim i naglim nor­ maliziranjem temperature smanjuje se i obrambena sposobnost tijela. Različitim postupcima valja smiriti suviše visoku temperaturu samo on­ da kada postoji opasnost da ona, nezavisno od bolesti koja ju je uzroko­ vala, počinje uništavati vlastito tijelo.

Čitav niz različitih lijekova snižava temperaturu (aspirin, acisal, andol). Sve tablete koje ublažavaju bolove snižavaju i povišenu temperatu­ ru tijela; djeluju tako da »termostat« u mozgu radi na nivou niže tempe­ rature. Tablete ne djeluju brzo, tek nakon pola do jednog sata poslije uzimanja. Ne poznavajući tu činjenicu, uzbuđeni članovi obitelji obraća­ ju se liječniku žaleći se da su prije 10 minuta dali tabletu, a temperatura još nije počela padati. Osoba s povišenom temperaturom treba da miruje. Krevet mora biti udoban, pokrivač lagan; nepotreban je, koji put i štetno, preznojavanje ispod brojnih popluna, deka i tuhica. Topla odjeća i prejako pokrivanje samo onemogućavaju izdavanje topline. Već obično odijelo smanjuje na polovinu onu količinu topline koju gubi golo tijelo. Tek kada bolesnik postane sav mokar od znoja i pošto se otkrije, počinje ohlađivanje zbog isparavanja tekućine. No, mnogo ugodniji i brži rezultat postiže se kada se tijelo namoči vodom. Kada temperatura poraste iznad 39 Celzijusa, bolesniku valja stav­ ljati obloge od ustajale vode, tj. od vode sobne temperature (20 do 25 stupnjeva Celzijusa); ručnici se namoče, iscijede, izmiču i stavljaju na ru­ ke i noge, ili na prsa i glavu. Ako temperatura prijeđe 40 stupnjeva, bo­ lesnika valja umotati u plahtu koja je namočena u vodu i iscijeđena. Ta­ kav se postupak ponavlja nekoliko puta, dok temperatura ne padne is­ pod 39 stupnjeva. Kod još viših temperatura tijelo treba stalno brisati ručnikom namočenim u vodu ili u 70%-tni alkohol. Zbog brzoga ispara­ vanja alkohola doći će do bržega pada temperature. Čovjek koji ima povišenu temperaturu ne smije biti na dijeti koja će ga izglađivati; treba da jede lako probavljivu hranu u manjim količina­ ma i češćim obrocima. Hrana mora biti bogata vitaminima i bjelančevi­ nama.

Tresavica
Tresavica, groznica ili zimnica stanje je praćeno jakim osjećajem hladnoće, drhtanjem tijela, cvokotanjem zubi i naježenom kožom. Osje­ ćaj hladnoće postoji unatoč tome što je tjelesna temperatura povećana. Tresavica može zahvatiti samo ruke i noge, a može se tresti i čitavo tije­ lo. Tresavica uvijek započinje naglo i obično ne traje duže od pola sata. Najčešća je u početku zaraznih bolesti; može se javiti i u toku bolesti, koji put i više dana nakon početka; takve naknadne tresavice mnogo su opasnije, naročito ako se javljaju više puta u toku dana. Tresavica nastaje zbog naglih promjena u centru za regulaciju topli­ ne. Pod djelovanjem bakterija, njihovih otrova ili pod djelovanjem ras-

padnutoga vlastitog tkiva, »termostat« u mozgu odjednom podigne vri­ jednost temperature tijela na 40 stupnjeva Celzijusa. Ako je do tada u ti­ jelu bila temperatura 38 stupnjeva, organizam će mobilizirati sve snage da tijelo postigne što prije onu temperaturu koju je »termostat« odredio. A toplina tijela može se povisiti jedino na dva načina: da se spriječi gu­ bitak topline, ili da se pojača stvaranje topline u tijelu. Gubitak topline organizam sprečava tako da stisne krvne žile u ko­ ži, koja zbog toga postaje blijeda i hladna. Zbog hladne kože postoji os­ jećaj hladnoće. Da bi se u tijelu što brže stvorila što veća količina topli­ ne, nastaje drhtanje. Drhtanje je zapravo vrlo brz rad gotovo svih mišića tijela, pri čemu se oslobađa mnogo topline. Drhtanje bi otprilike odgo­ varalo vrlo napornom fizičkom radu: trčanju, vožnji bicikla. Kada tem­ peratura tijela dostigne vrijednost koju je odredio »termostat«, drhtanje prestaje, krvne žile u koži ponovo se prošire i krv donosi toplinu na po­ vršinu tijela. Osjećaj hladnoće naglo je zamijenjen osjećajem topline. Ni deset pupluna ne mogu za vrijeme osjećaja zimice stvoriti osjećaj topline tako dugo dok samo tijelo ne postigne onu temperaturu koja mu je u mozgu određena. Tresavice su karakteristične za pojedine bolesti; redovito se javljaju kod malarije, upale pluća, upale bubrežne čašice, povratne groznice (rekurens). Kod virusnih su bolesti rijetke, ali se pojavljuju u početku gripe. Tresavica je uobičajen znak kod nekih vrsta angine i tada joj se ne po­ klanja naročita pažnja. Ali ako se pojavi nakon izvjesnoga vremena, to može biti opasan znak; dolazi do prodora bakterija u krv i stanja koje narod naziva »otrovanje krvi«, a medicina sepsa. »Otrovanje krvi« uvi­ jek je praćeno tresavicom i može biti komplikacija mnogih bolesti koje su praćene povećanom temperaturom: upale vena, mokraćnih putova, gnojnih oboljenja kože, unutarnjih organa i tkiva. Osim bakterija, na centar za regulaciju topline s posljedicom tresa­ vice i nagloga povišenja temperature djeluje prašina, pelud, ubod insekta, cijepljenje. Svaka visoka temperatura koja započinje tresavicom ukazuje na oz­ biljniju bolest. Naročito su opasne ponovljene tresavice. Takva stanja za­ htijevaju obavezan liječnički pregled, često i kliničko liječenje.

Visoko i naglo povećanje temperature koje neposredno ugrožava život
Stanja vrlo visoke temperature moraju se brzo uočiti i što prije lije­ čiti. Poznavanje prve pomoći neobično je važno jer se mjerama prije do­ laska liječnika često spašava život. Svako povećanje temperature tijela, mjereno ispod pazuha, u vrijednosti iznad 41 stupnja Celzijusa, naziva se stanje vrlo visoke temperature ili hiperpireksija.

Postoji nekoliko bolesnih stanja kada tjelesna temperatura prelazi vrijednost od 42 stupnja. Toplotni udar naglo podiže temperaturu čak do 43 stupnja Celzijusa i nastaje kada je gubitak topline iz tijela onemo­ gućen (visoka temperatura okoline, zrak je zasićen vodenom parom, ve­ lika vlažnost zraka). Zrak koji je zasićen vodenom parom ne može primi­ ti vlagu koja nastaje isparavanjem tijela, znoja. Tijelo se zbog toga ne može hladiti i temperatura raste sve dotle dok ne nastupi smrt. Smrt se može spriječiti jedino ako se najhitnijim mjerama spriječi porast tempe­ rature. Takva stanja nastaju uglavnom u zatvorenim prostorijama gdje ima mnogo ljudi, a ventilacija je loša ili ne postoji: u autobusima, dvora­ nama, saunama. Uz visoku temperaturu javlja se lagano uzbuđenje, lice postane crveno, koža topla, nastupa opća slabost, na kraju gubitak svi­ jesti i grčevi tijela. Sunčanica može izazvati povećanje tjelesne temperature iznad 42 stupnja Celzijusa. Opekline tijela, koje zahvaćaju veće površine, nakon kraćega vre­ mena dovode do velikoga povećanja temperature. Čest uzrok tako visokih, pogubnih temperatura jesu promjene u mozgu koje direktno poremećuju centar za regulaciju topline tijela. To mogu biti tumori mozga, krvarenja u mozgu, upale mozga. Visoka temperatura koja ugrožava život može nastati i prilikom tro­ vanja sredstvima koja se upotrebljavaju u poljoprivredi za zimsko prska­ nje, za zaštitu voćaka i vinove loze; to su preparati poznati pod nazivom »žuta sredstva«; ovi otrovi povisuju mijenu tvari u organizmu, tj. ubrza­ vaju izgaranje hrane, pri čemu se stvara znatan suvišak topline. Kada jednom temperatura tijela prijeđe 41.7 stupnjeva Celzijusa, »termostat« u organizmu prestane funkcionirati, regulacija temperature totalno je poremećena, znojenje prestaje, temperatura tijela stalno raste. Smrt može spriječiti samo intervencija »izvana«, tj. brzo rashlađivanje. Kada se jednom temperaturom tijela snizi ispod kritične granice, »ter­ mostat« ponovo proradi i organizam sam regulira svoju toplinu.

Snižena tjelesna temperatura
Kada je stvaranje topline u tijelu manje od njezina gubitka, dolazi do rashlađivanja tijela i pada temperature. Ako se koža izloži dugotrajnijem djelovanju niske temperature, krvotok u koži smanji se do te mjere da je poremećena ili gotovo presta­ la svaka ishrana kože; dolazi do ograničenoga oštećenja kože, do smrzotina. Smrzotine se najčešće javljaju na istaknutim i izloženim dijelovima tijela kao što su nos, uši, prsti.

Neki ljudi imaju normalnu temperaturu ispod 36 stupnjeva Celzijusa. No, tako snižena temperatura znak je i mnogih bolesnih stanja. Tem­ peratura tijela često je snižena u vrijeme oporavka (rekonvalescencije), redovito prati stanje šoka kao i stanja dubokoga gubitka svijesti. Tempe­ ratura je snižena kada se gladuje, nakon dugotrajnoga proljeva i povra­ ćanja, poslije dugotrajnoga ronjenja, naročito u djece. Snižena tempera­ tura prati i dugotrajne, kronične bolesti, npr. šećernu bolest, slabokrvnost, tumora mozga, krvarenja u mozak, smanjen rad žlijezde štitnjače. Akutno pijanstvo također snižava temperaturu, kao i trovanja fenolom, sredstvima za spavanje, fosforom, atropinom. Snižena tjelesna temperatura, koja nastaje nakon dugotrajnijega iz­ laganja hladnoći, može dovesti do smrzavanja, gubitku svijesti prethodi umor, pospanost, usporen rad srca i disanje.

UJEDI I UBODI OTROVNIH ŽIVOTINJA

Ujed zmije Od više tisuća različitih vrsta zmija, koliko ih ima na zemlji, oko 200 vrsta su zmije otrovnice. U našoj zemlji, od postojećih dvadesetak vrsta zmija, značajne su kao otrovnice samo poskok i ridovka.

Glava poskoka Riđovka

Poskok je najotrovnija zmija. Prepoznaje se po srcolikom obliku glave i roščiću na nosu. Može narasti i do 1 metar. Riđovka (šarka, šargan) prepoznaje se po karakterističnoj cik-cak šari na hrptu. - Mjesto ujeda na tijelu poveži maramom iznad rane, da bi se spri­ ječilo vraćanje krvi venama. Ne smije se suviše stegnuti, jer se ispod podveza mora osjetiti puls. Noga ispod podveza neizbježno oteče i pomodri. - Ranice ugriza mogu se spojiti najviše 1 cm dugačkim i 2 do 6 mm dubokim rezom. Rez se izvodi spaljenom britvicom ili nožićem. - Poslije toga može se rana isisati, po mogućnosti preko tanke plas­ tične folije. - Ozlijeđenoga valja umiriti, jer je vrlo uplašen, a mora mirovati. - Ugriženu ruku ili nogu valja imobilizirati, tj. učiniti nepokretnima pomoću dijelova odjeće, daske itd. Svaki ugriz zmije mora pregledati liječnik, bez obzira da li ga je ujela otrovna ili neotrovna zmija. Rana nastala ujedom zmije ne smije se spaljivati ni ispirati tekućinama. Ujedenoj osobi ne smiju se davati alko­ holna pića.

Ujedi i ubodi otrovnih riba
U jadranskom moru ima nekoliko vrsta otrovnih riba. Morski pauk (ranj, taranta) ima otrovne bodlje na leđnim perajama i škržnim poklop­ cima. Škrpina (škarpina) otrovne bodlje nosi na hrptenim perajama te na stražnjoj trbušnoj peraji. Kod žutulje i gulubanke otrovna i nazubljena bodlja nalazi se na vrhu repa. Murina unosi otrov ugrizom svojih snažnih zubi.

Škrpina

Voda ne smije biti prevruća da ne izazove opekline. vrtoglavice. Obavezan liječnički pregled zahtijevaju ubodi više insekata u pred­ jelu glave i vrata.Na mjesto uboda valja staviti hladne obloge ili led. Ubodi insekata . Najpovoljnija je temperatura vode između 50 i 60C. povraćanja. .Ubodeni dio tijela mora mirovati. hladnog znoja te poremećaja svijesti. gušenja. . . kao i slučajevi kada zbog preosjetljivosti organizma dođe do jače reakcije: crvenila i osipa po tijelu. njegov ubod zahtijeva obavezno liječnički pregled i lije­ čenje u bolnici . a poslije na­ mazati antihistaminskom ili kortizonskom masti. Toplina razara otrov. proljeva.. Najhitniju liječničku intervenciju zahtijevaju slučajevi ujeda u us­ noj šupljini. Otrovni pauk »crna udovica«.Po potrebi se ukloni pincetom nazubljeni žalac zajedno s otrov­ nom vrećicom.Eventualne ostatke bodlji treba odstraniti.Ozlijeđenu ruku ili nogu valja držati u što toplijoj vodi 30 do 90 minuta.

Ovi psi­ hički činioci uzrok su kroničnoga umora. dovode do toga da umor postaje svjestan ili nesvjestan »mehanizam« za izvlačenje iz ra­ da. koristan je jer organizam umorom opominje da se prekine radom. premda su najčešće me­ đusobno povezani tako da je teško razlučiti jedan od drugoga. strahom. iscrpljeni. šećera u krvi. nesumnjivo. stalno doživljavanje neuspjeha i razočaranja. do osjećaja bezvoljnosti. Obiteljski sukobi. smanjenja funkcije pojedinih organa (vid. mrtvo umorni a liječnik nikakvim pregledima ne može ustanoviti fizičke i psi­ hičke uzroke njihovih tegoba. drugi zbog toga što previše rade. Umor se ne može ograničiti. npr. gubitak tjelesne vode. . npr. nesigurnošću. Umor zahvaća cijeli orga­ nizam i skup je mnogobrojnih duševnih i tjelesnih simptoma. Zna se da centar za umor može biti nadražen psihičkim činiocima. Manje nam je dokučiv i razumljiv psihički umor. amonijak itd. nezadovoljstvo na radnom mjestu. nove epidemije suvremenog društva. U mozgu postoji centar odgovoran za osjećaj umora. najčešća subjektivna smetnja na koju se povreme­ no žali svaki čovjek. zatim manjak kisika. fizičke iscrpljenosti. gubitka apetita. glavobolje. osamljenošću. od pojave mišićnoga bola. Centar također nadražuje smanje­ nje »pogonskoga goriva«. poremećenoga sna. poremećeni međuljudski odnosi i permanentna frus­ tracija. drhtanja. nesposobnosti koncentracije. smanjenje nekih minerala. probave itd. treći su umorni »od svega«. emocionalnom napetošću itd. mliječna kiselina. bilo kod kuće ili na radnom mjestu.UMOR Umor je. Kroničan umor bolest je našega vremena. Neki su umorni zbog toga što ništa ne rade. Milijuni ljudi u civiliziranom društvu svakod­ nevno opsedaju ambulante tužeći se da su premoreni. Takav fizički umor je shvatljiv. tj. sluh). Umor se obično dijeli na fizički i psihički. zapravo najznačajniji razlog bolovanja. kako bi se oporavkom osposobio za nove napore. oslabljenih refleksa. lokalizirati. dosadom. Današnji čovjek doživljava stalna psihička opterećenja i streso­ ve. koji može biti nadražen pro­ duktima razgradnje što se nagomilavaju u tijelu prilikom fizičkoga rada.

rad bez kretanja. osjetljivošću mišića te živčanim i duševnim smetnjama (pelagra. Manjak vitamina grupe B dovodi do umora praćenoga proljevom. Opće je poznato da umor prati kronične bolesti kao što su teberkuloza. zarazna žutica. beri-beri). Osjećaj opće klo­ nulosti i umora postoji još dugo vremena nakon preboljele bolesti. Ako je umor samo sim­ ptom neke tjelesne bolesti. Nepovoljno djeluje na čitav živčani sustav buka i rad u smjenama koji potpuno poremećuje ritmiku dana i noći. Liječenje umora ovisi o njegovu uzroku.). Suština odmora je da se čovjek osjeća slobodan od svih dužnosti i pritisaka. pacijenti najčešće svoj osjećaj umora povezuju s nekim tjelesnim poremećajem. upala zglobova. umor se neće . zajedno sa svo­ jim brigama. često pod vremenskim pritiskom. Osim pasivnoga odmora (ležanje. sva­ ka se osoba. spavanje. Aktivan odmor uključuje tjelesne aktivnosti: šetnju. sjedenje). Kupka. rad na tekućoj vrpci. Budući da umor prati mnoge. umor redovito najavljuje gripu. masaža. Liječenje fizičkoga umora je jednostavno. upala mozga itd. zatajivanje rada bubrega itd. Budući da mnogi od simptoma umora prate razne bolesti. Tako. Razumljivo je da ne može zaspati. slabokrvnost. koji je koris­ tan samo za uklanjanje umora nastaloga fizičkim radom. postoji i akti­ van odmor. multipla skleroza. Brzo umaranje uz gubitak tjelesne težine i tamnu boju kože prati poremećenu funkciju kore nadbubrežne žlijezde (Addisonova bolest). Dobar san najbolje oporavlja psihičke i fizičke snage organizma. tada se liječenjem osnovne bolesti uklanja i umor. npr. sportske igre. tjelesno i duševno opuštanje i dobar san redovito dovo­ de do brzoga oporavka. koja pati od kroničnoga umora. dugotrajna i teška bolest nepoznatoga uzroka. tumačeći umor kao znak organske bolesti . Ako uz tjelesni umor postoji i stalna briga. Najprirodniji način lije­ čenja fizičkoga umora je odmor. što pojačava osjećaj fi­ zičke i psihičke iscrpljenosti. zloćudni tumori. često teške i smrtonosne bolesti. Mnoge akutne i kronične bolesti počinju i završavaju stanjem jako­ ga umora. često praćen povišenom tjelesnom temperaturom ili nekim drugim znakom bolesti (trbušni tifus. rad na akord. Potrebno je uskladiti rad i odmaranje. svrbežom kože. To su razlozi koji dovode čovjeka da legne u krevet »mrtav umoran«.»bolesno sam umoran«.. rad u vrtu. npr. Ispravan aktivni odmor postao je nužna potreba da se ponovno uspostavi poremećena duševna i tjelesna ravnoteža.Značajan faktor umora na radnom mjestu je monoton posao. mora liječnički pregledati. Povremeni umor može najaviti bolesti kao što su povišenje krvnoga tlaka. uznemirenost itd.

stoljeća riječ se prvi put pojavila u engleskom rječniku i označavala je mješavinu droga koja se davala trka­ ćim konjima radi postizanja boljih rezultata. Egipćani. Organizam nesvjesno posiže za tom rezervom samo u slučajevima krajnje potrebe. narodi Azije ko­ ristili biljne droge i druga kemijska sredstva zato da bi uklonili umor i povećali radnu sposobnost. uzroci su najčešće vrlo složeni i nejasni. Razni oblici dopinga poznati su u svih naroda. pokušava se raznim mjerenjima ustvrditi stupanj tjelesnoga umora. Danas se u svrhu dopinga. To su razlozi zbog kojih je primjena tih sredstava u svrhe povećanja rad­ nih i sportskih rezultata. Već su stari Grci. Umor je još uvijek prvenstveno intiman. u svim ljudskim epo­ hama. u izvanrednim situacijama životne ugroženosti. U nekim slučajevima. ali još uvijek ne postoje sigurni pregledi i testovi pomoću kojih bi se mogao us­ tanoviti. Neracionalna upotreba takvih sred­ stava može dovesti do navikavanja i ovisnosti. liječnik propisuje samo u svrhu kratkotrajne koristi u slučaju hitne potrebe. Maksimalnim naporom volje može moblizirati svega 80% svojih »ener­ getskih mogućnosti«. u industriji. Naziv doping dolazi od riječi »dop«. subjektivan osjećaj. naročito u religioznim svetkovinama. Ostatak od 20% je rezerva koju ne može iskoristiti svojom voljom i naporom.ukloniti tako dugo dok se ne riješe emocionalni konflikti. . prvenstveno s namjerom pove­ ćanja tjelesnih sposobnosti. do iscrpljenosti i smrti. Potkraj 19. Kemijska sredstva za uklanjanje umora Postoje brojna kemijska sredstva koja se upotrebljavaju za uklanja­ nje umora. Lijekove koji djeluju nadražajno. kojem se nazivala loša vrsta alkoholno­ ga pića domorodaca koji su ga upotrebljavali kao stimulans. mjeriti i definirati »objektivan umor«. Tjelesni umor valja shvatiti kao znak upozorenja. iz juž­ noafričkoga engleskog dijalekta. zakonom zabranjena. a nikako zato da bi se uklo­ nio umor radi postizanja veće radne sposobnosti. Indijanci. fenomen ličnosti. poznata je pod nazivom doping. bjega od smrtne opasnosti ili napada o kome ovisi život. Rimljani. Čovjek ne može voljom iskoristiti sve svoje tjelesne sposobnosti. koriste brojna sintetska kemijska sredstva. Zloupotreba takvih sredstava. dok problemi ne iščeznu. najčešće u vrhunskom sportu. U takvim slučajevima potrebna je psihoterapija. opomene organizmu da se približio kraju svojih fizičkih mogućnosti i da je iscrpio postojeće rezerve za svladava­ nje umora. Ako je umor kroničan. psihe paci­ jenta koja najčešće postaje jedini objekt liječenja i glavni faktor ozdrav­ ljenja. Ispituju se duševne i tjelesne funkcije.

na žalost vrlo često preko granica iza koje nema povrat­ ka. Naročito se pretjeruje u značenju C-vitamina kao univerzalnoga lijeka za liječenje iscrpljenosti. Kuhinjska sol (natrijev klorid) olakšava umor izazvan isključivo toplotom. kava je kroz čitav život bila glav­ ni tjelesni i duševni napitak. Veliku grešku čine osobe koje raznim kemijskim sredstvima nastoje ukloniti umor izazvan psihičkim razlozima. djeluje kao blagi stimulator i u umjerenoj količini ne djeluje štetno. jakim znojenjem i gubitkom tekućine.Umor je čuvar te »zlatne« energetske rezerve i opominje organizam da valja prestati s naporom kako ne bi došlo do potpune iscrpljenosti. samo je radost lijek protiv ove boljke. povišenje krvnoga tlaka. koji su doživjeli duboku starost. poremećaji u probavnom sustavu itd. Jedno su sup­ stancije koje stimuliraju živčani sustav što sudjeluje u naporu (simpatikomimetici). uopće ne uklanjaju umor. Mnogim lju­ dima. Vitamini. Kava. Neka od tih sredstava (strihnim) mogu izazvati grčeve cijeloga tijela i smrt od gušenja. vitali itd. bljedilo. kako je napisao stručnjak: »Nikakve pilule i nikak­ vi recepti ne mogu čovjeku pružiti radost života. koju najčešće uživamo. Zbog toga su znakovi otrovanja tim sred­ stvima vrlo slični: ubrzanje pulsa. Sva doping sredstva možemo podijeliti u dvije grupe. Uzimanjem kemijskih sredstava za uklanjanje umora organizam se lišava signala opasnosti. Najčešće se upotrebljavaju kofein u obliku »ruskog« čaja te kava. Razumljivo je da ostanu du­ boko razočarani jer. unatoč općem mišljenju korisnosti. pretjerana razdražljivost. Osim doping sredstava postoje kemijske tvari koje su manje opasne i čije je korištenje u svrhu uklanjanja umora vrlo prošireno. po­ većanje napetosti (tonusa) mišića. a drugo su supstancije koje blokiraju živčani sustav odgo­ voran za odmor i oporavak.« . Takva sred­ stva poznata su pod nazivom tonici. Također je proši­ rena upotreba kakaoa i kokakole. pomanj­ kanju nekog vitamina u organizmu. dovodi se u stanje krajnje fizičke iscrpljenosti i smrti od umora. osim ako je riječ o umoru kao simptomu avitaminoze tj. već uklanjanjem umora samo produžuju njihovo trajanje. pojačano znojenje. Valja znati da sva ta kemijska sredstva ne povećavaju tjelesne sposobnosti čovjeka. roboransi. Shvatljivo je da doping nije samo medicinski nego i moralni i etički problem. Preparati željeza mogu ukloniti umor samo kad su iscrpljene rezerve željeza u organizmu. U poslednje vrijeme upotrebljavaju se i neki hormonski preparati (anabolički steroidi) koji dužom upotrebom dovode do teških poremećaja zdravlja.

obrambene reakcije popuste i voda ulazi u pluća. 3. Prilikom spašavanja i pružanja pomoći utopljeniku. ili zbog nagloga prestanka krvotoka. valja se držati ovih uputa: 1. Iako život osobe koja se utaplja može biti ugrožen vrstom vode (slatka je opasnija). ako je to zbog du­ boke vode nemoguće. temperaturom i zagadenošću. Za utopljenika je znatno opasnije i neugodnije (jaka bol u prsima. jer pomoć kasni. počinje se u trenutku kada spasilac može stati u vodi. reflektorni prestanak disanja. uzrok su što utopljenik uopće ne reagira. ili mu se s obale doda motka. Takvih utopljenika »su­ him plućima« vrlo je mnogo (oko 40%).UTAPLJANJE Nije ispravno uobičajeno mišljenje da prilikom svih slučajeva utapljanja voda najprije ulazi u pluća i da je »gušenje vodom« jedini uzrok smrti. Spašavanje upopljenika u vodi opasan je postupak i zahtijeva dobre plivačke sposobnosti spacioca i poznavanje tehnike spa­ šavanja. neposredna ugrože­ nost života uvijek je naglo pomanjkanje kisika zbog toga što u pluća ne ulazi zrak. Čim voda uđe u ždrijelo nesvjesno (reflektorno) budu stisnute glasnice i zatvori se ulaz u dušnik. smrtni strah) ako još pri svijesti udahne manju količinu vode. Pravovremeno spašena osoba uglavnom nema vode u plućima. Spasilac mora paziti da sebe ne dovede u opasnost. Često je to sretna okolnost za neplivača koji slučajno padne u vodu i bude pravodobno spašen. po­ jas za spašavanje. Već u vodi valja započeti umjetnim disanjem. najveći dio te vo­ de ubrzo se (resorbira) u krv. . koji put i rada srca. Grčevito zatvaranje grkljana (laringospazam). Ako takvo stanje potraje duže. ne traži pomoć i u trenutku nestaje »pred očima«. Utopljeniku se prilazi plovilom (čamcem. daskom). 2. Masažu srca ne treba započinjati u vodi jer se ne može uspješno izvesti. manjak kisika u krvi dovodi do gubitka svijesti. Utopljenik počinje gutati vodu.

Pošto se žrtva izvuče iz vode. čak i one kojima je bila potrebna minimalna pomoć.Vješt plivač može započeti umjetnim disa­ njem još u vodi 4. Pokušaj da se »isprazne pluća« je nesvrsishodan postupak i nepotreban gubitak dragocjenoga vremena. prema potrebi započinje umjetno disanje i masaža srca. valja prebaciti u bolnicu. ne izbacuje se voda iz pluća. Ne smije se gubiti vrijeme na istiskivanje vode iz pluća jer je to nemoguće. utopljenik izbacuje vodu iz želuca. 5. prebacivanjem utopljenika preko koljena. Teške komplikacije mogu nastupiti vi­ še sati. . pa i više dana od trentka utapljanja. Sve žrtve utapljanja. npr. To se može učiniti samo ako je žrtva popila preveliku količinu tekućine i proširen želudac otežava disa­ nje i krvotok. Uobičajenim postupcima.

»Osjećam se smušen«. to može biti osjećaj slabosti i opće klonulosti.« Me­ đutim. iza tih riječi kriju se smetnje koje zapravo nisu »čista vrtoglavi­ ca«. »prava vrtoglavica« praćena je i vanjskim znakom: titranje očiju u jednom rit­ mu prilikom gledanja u jednu točku.VRTOGLAVICA Vrtoglavica (vertigo) može biti glavna. znojenjem. vrata. »Imam omaglicu. pa to gibanje nadraži osjetne stanice. drugi jednostavno kažu: »Imam vrtoglavicu«. »Okre­ će mi se u glavi«. Češće je samo jedan od manje važ­ nih simptoma bolesti. blijedom bojom kože. ili mračenje. »Osjećam se kao na vrtuljku«. koje te podražaje preko slušnoga živca prenose u mozak (gdje čovjek zapravo dobiva osjećaj položaja svoga tijela u prostoru). Osim subjektivnog osjećaja. povraćanjem. vrtoglavica je često praćena mučni­ nom. . Liječnik vrtoglavicom smatra smo one slučajeve kada bolesnik osje­ ća i doživljava da se njegova okolina i predmeti vrte oko njega. nestabilnost i nesigurnost u hodu. nakon jakoga pušenja. Vrtoglavica nastaje zbog prejakih podražaja ili oštećenja onih dije­ lova tijela koji su odgovorni za održavanje ravnoteže. iskrenje i titranje pred očima. »Aparat« koji je odgovoran za osjećaj tijela u prostoru nalazi se u tri polukružna kanala u unutarnjem uhu što okomito leže jedan prema drugome. Sistem za ravnotežu povezan je brojnim živčanim vezama s mišići­ ma glave. Vrtogla­ vicu prate i smetnje sluha (što je razumljivo jer se unutarnjem uhu nalazi slušni organ). reagiraju ta­ ko da održavaju ravnotežu tijela. trupa i udova. nesvjesno. ili se on sam okreće s obzirom na okolinu. Naročito je dobra veza centra za rav­ notežu s autonomnim živčanim sustavom. takve smetnje dolaze s umorom i iznemoglošću. To su tegobe pacijenata koje je teško opisati. Neki svoje tegobe opisuju slikovito: »Sve se vrti oko mene«. strahom. smetnja zbog koje se pacijenti obraćaju liječnniku. u vezi sa zaraznim bolestima. koji put i jedina. Promjenom položaja tijela pokreće se tekućina unutar kanala. U kanalima se nalazi tekućina i osjetne stanice. koji reflektorno. Zbog nadražaja tih živaca (simpatikusa i parasimpatikusa).

Vrtoglavica se javlja kod nekih bolesti srca. ulaz hladne ili tople vode u uho. »šum lokomotive« ili »morskih valova«. krvi i krvnih žila. povraćanjem. zatim u ljudi koji osjećaju strah od zatvorenog prostora. znojenjem te nepodnošljivim šumovima u uhu. crijeva. cerumena. nastaje na »živčanoj bazi« i javlja se u ljudi »slabih živaca«.Većina svih vrtoglavica nastaje zbog nadražaja tekućine u polukruž­ nim kanalima unutarnjega uha. često kao »grom iz vedra neba«. žene za menstruacije. pregled rendgenologa. grla i nosa. koja može trajati mjesecima. jako ubrzanoga ili jako usporenog rada srca. pa se uz oslabljeni sluh javljaju i vrtoglavi­ ce. Napad može biti vrlo . u vanjskom slušnom kanalu. Od visinske vrtoglavice pate osjetljivije osobe. bez vidljivoga razloga. ugljičnim monoksidom i drugim otrovima. obično iznenada. krvarenja. arterioskleroze. Pri tom nije važna njena jačina. redo­ vito kod slabokrvnosti (anemije). živčane bolesti. a može biti i uvod u napadaj padavice. gnojna žarišta. za očne bolesti. laboratorijski pregled. I drugi. Zarazne bolesti. jetre. alkoho­ lom. potrebni su brojni pregledi specijalista: liječnik za živ­ čane bolesti. alergije. kao jedan od simptoma ne­ uroze. Najjednostavniji primjer kako se može izazvati nadražaj jest okretanje tijela »oko samoga sebe«. tj. Vrtoglavica je i psihogeno uvjetovana. od vrtnje i visine. žučnog mjehura. za bolesti uha. koje takve osobe opisuju kao »pištanje«. Da bi se ustanovio uzrok dugot­ rajne vrtoglavice. Svaka dugotrajnija vrtoglavica zahtijeva liječnički pregled. u vrijeme klimakterija (valung). u trudnoći. često bezazleni uzroci mogu izazvati jake napadaje vrtogla­ vice: nakupljanje »smole«. internista. uz osjećaj »pritiska« i »punoće u uhu«. »zviždanje«. Vrtoglavica prati bolesti mozga: tumore. povećanoga ili sniženog krvnog tlaka. »nervčika«. Napadi vrtoglavice praćeni zujanjem u uhu i gubitkom sluha Meniereova bolest poznata je po jakim vrtoglavica koje dolaze u napadima. »zvonjenje«. Povrede glave i uha redovito prati vrtoglavica. oko svoje ose. Često neznatne ali ponavljane vrtoglavice mogu biti opasnije od napada s povraćanjem. Jedan od prvih simptoma prilikom otrovanja nikotinom. Napad je redovito praćen mučninom. Neki lijekovi (streptomicin) oštećuju slušni živac. upale uha također mogu izazvati vrtoglavicu. zatim kod bolesti probavnih organa: želuca.

Nakon pada. istoga trenutka kada malo podig­ nete glas. treba da smanji uzimanje nadražujućih sredstava. Ako ni jedan od tih načina liječnja ne pomogne. pa se javlja vrtoglavica. Prilikom stajanja. Padavica. Vrtoglavica prilikom naglog ustajanja Ima ljudi. jako zujanje u uhu. pa čak i izgubti svijest. Ako postoje jače smetnje. nesvjesticom. pa takva osoba brzo dolazi k svijesti. Za vrijeme spavanja usporene su sve životne funkcije. Profesor Jongkees iz Nizozemske ovako je opisao jedan od simptoma: »Javlja se u osoba koje vas dobro ne čuju. krv u ležećem položaju lakše dolazi u mozak. Poslije napada pacijenti se osjećaju uglavnom dobro. to najprije osjeti mozak. U prvoj pomoći takvom pacijentu valja osigurati potpun mir. fizičkoga napora i vježbi. liječnici se slažu da je neobično važno psihičko stanje pa­ cijenta. napadi glavobolje (migrene) tako­ đer sliče napadu meniereove bolesti. Tije- . manje sjedenja u autu i za stolom. ne smije pušiti.« Pravi uzroci Meniereove bolesti još uvijek nisu poznati. kao svaka tekućina. kao »nužno zlo« preostaje operativan zahvat. srce radi us­ poreno. piti alkoholna pića. po­ trebna je psihoterapija. U starijih ljudi slični napadaji mogu biti uzrokovani slabijom prokrvavljenošću mozga zbog arteriosklerotičnih promjena na krvnim žila­ ma. Može se presjeći živac koji sprovodi podražaj. Vrlo je važno promijeniti način života. naglo promi­ jeni položaj tijela i može dobiti vrtoglavicu. ali koje vam. kažu da ne vičete jer nisu gluhe. osim što po­ stoji jača ili slabija nagluhost. djelomično ili potpuno uništenje onoga dijela unutarnjeg uha koji je odgovoran za postanak vrtoglavice. Ako ujutro čovjek naglo ustane. crnu kavu. naročito starijih. Potreban je liječnički pregled. krv dolazi u mozak zahvaljujući krvnom pritisku u krvnim žilama koji tjera krv prema gore. Oštećenje sluha u početku je jače za niže tonove. a gubitak ravnoteže potpun. rada i jela. Boles­ nik mora mirno ležati. koji se tuže na vrtoglavicu kada se dižu ih kreveta. Bolesnik mora uvesti više reda. krvni tlak je niži. vrlo rijetko i nekoliko dana. nagluhost. čovjeka obara na pod. smetnjama govora i gutanja. najčešće traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. zbog sile teže teče prema do­ lje. nesvjestica i pad. Poznato je da krv. rjeđe potpuna gluhoća na jedno ili oba uha. Postoje mnoge teorije.jak. ili da ih se potpuno odrekne. Kada dođe do pada krvnoga tlaka. Neki tumori mozga mo­ gu izazvati slične smetnje.

Vrtoglavica može nastati i prelazom iz toplih u hladnije slojeve vo­ de. Tako nastane vrtoglavica. . i obratno. Vrtoglavica može biti znak manjka kisika u krvi i povećanja ugljič­ noga dioksida. Vrtoglavica ronioca Vrtoglavica ronioca veoma je opasna i često je prvi simptom teških poremećaja koji dovode u opasnost njegov život. razgibati.lo ne može naglo podići krvni tlak koji bi bio dovoljan za potpunu op­ skrbu mozga. a za to je dovoljno manje od jedne minute. nego nepažnje. Naglo skakanje nije znak mladosti. Prije ustajanja valja se u krevetu malo protegnuti. Zbog toga ne valja naglo skočiti iz kreveta. Vrtoglavica ronioca koji upotrebljava komprimiran kisik može biti zanak trovanja kisikom.

Najvažniji dio probave. Pokre­ tanje hrane nastaje gibanjem crijeva zbog valovitoga stiskanja mišića ko­ ji se nalaze u zidu crijeva (peristaltika). Liječnik će upotrijebiti stručne izraze opstipacija ili konstipacija. Kretanje debeloga crijeva djelomično su slične kretnjama tankoga crijeva. često se zdrave osobe same proglašavaju bolesnima u skladu sa svojim vlastitim shvaćanjima o funkciji i radu crijeva. onda će se smatrati bolesnim ako ima stolicu svaki drugi dan. Na takve tegobe danas se tuži gotovo svaki treći čovjek. »Ne mogu se prazniti« itd. Broj stolica u toku dana ovisi o načinu pre­ hrane. hrana se u crijevima neprekidno miješa i postepeno potiskuje prema debelom crijevu. Nezavisno od naše volje. Zbog toga je debelo crijevo široko. rastezlji­ vo i može primiti veliku količinu otpadaka. Netko se opet smatra zatvore­ nim zbog toga što nema »toliko stolica koliko želi«. stolice. Samo se u po­ četnom dijelu debeloga crijeva nastavlja upijanje vode i otopljenih mine­ rala. dok ostali dio služi samo kao spremište za pohranjivanje nepotreb­ nih ostataka hrane. usporeno prolaženje stolice debelim crijevom. Neki ima­ ju osjećaj nepotpunoga ispražnjavanja nakon izvršene nužde. Brzina kretanja hrane je velika i iznosi 1 cm na minutu. Ako netko ima vlastitu predodžbu u tome da čovjek mora imati dvije stolice dnevno. njihova je zadaća da mi­ ješaju još uvijek tekući sadržaj. Ali i redovno ispražnjavanje svaki drugi dan može biti normalna pojava. »Zatvoren sam«. razgradnja hrane i njeno upijanje u krv od­ vija se u tankom crijevu. tjelesnoj aktivnosti.ZATVOR STOLICE Postoje mnogi nazivi kojima se označava jedna od najčešćih bolesti civi­ lizirana čovjeka. Čovjek normalno ima 1-2 stolice u 24 sata. U nekih bolesnika glavne su tegobe suviše tvrde i suhe stolice. vrsti i količini uzete hrane. Za nekoliko sati hrana prođe 5-6 metara kroz tanko crijevo i ude u debelo crijevo. Debelo crijevo (kolon) dugačko je oko 1. dok bolesnici svoje tegobe opisuju riječima: »Ne mogu ići na stranu«. dok se drugi žale samo na vrlo rijetko i zakašnjelo pražnjenje. »Imam lijenu stolicu« (»tvrdu stolicu«). Time se omogućuje bolje upijanje vode .5 metar i u probavi hrane nema značajniju ulogu. Zatvor (opstipacija) je zastoj.

Žučni mjehur. Povremeno. Ali osim tih kretnji miješanja.Shematski prikaz probavnoga sustava: 1. Želudac. 7. Kada takvi pokreti dove­ du sadržaj u završni dio. 9. istegne i to istezanje izazive osjećaj potrebe za ispražnjavanjem. 4. . dva su najčešća uzroka kroničnoga zatvora. Tanko crije­ vo. Usna šupljina 2. samo nekoliko puta u toku dana. To stezanje traje oko pola minute i dovoljno je da velik dio sad­ ržaja potisne prema nižim dijelovima crijeva. Čmar preko sluznice debeloga crijeva. Gubitak osjećaja za ispražnjavanje (gubitak refleksa). crijevo se proširi. 3. 6. kao i prečesto i predugo stezanje debeloga crijeva. Debelo crijevo. 10. Gušterača. debelo crijevo u potpunosti se stisne u dužini većoj od 20 cm. u debe­ lom crijevu javljaju se i drugačiji pokreti. Jetra 5. 8. Jednjak. Dvanaestopalačno crijevo.

nakupine košti­ ca od trešanja ili klupko glista. odmah uzimaju tablete za čišćenje (koje se u ljekarnama mogu do­ biti bez liječničkoga recepta). akutan zatvor postaje ozbiljniji problem i opasna pojava onda kada je jedan od znakova teže bolesti ili trovanja. Budući da se sutradan stolica »opet nije javila«. Nagao. Valja znati da postoje lijekovi koji djeluju istovremeno na tanko i debelo crijevo. Zbog otrovanja talijumom. boravka u bolnici. promjene klime i mjesta bo­ ravka. slatka sredstva kao med. Protiv akutnoga i kroničnog zatvora (naročito u djece) često se upotrebljavaju narodna ljekovita sredstva: čajevi. povraćanjem. već pretjeranoga. zatim uvrnuće crijeva. mučni­ nom. Mnogi ne znaju da probava. Za razliku od kroničnoga zatvora. dugotrajne vožnje u automobilu. Akutan zatvor prati mnoge akutne zarazne bolesti. ako kroz 24 sata nemaju sto­ licu. ili ako ne onemogućen prolaz crijevno­ ga sadržaja (strano. Nakon uzimanja veće količine jačih lijeko­ va dolazi do potpunoga ispražnjavanja i tankoga i debelog crijeva. Nakon potpu­ noga ispražnjivanja crijeva treba normalno čekati i do 3 dana na redov­ nu stolicu. Obično se za dva-tri dana i bez lijeko­ va ponovo uspostavi normalan ritam pražnjenja. Teži akutan zatvor nastat će i prilikom otrovanja: olovom. Po­ znat je zatvor stolice za vrijeme putovanja. Zbog toga mnogi ljudi. traje 1 do 3 dana. npr. zatim oni koji pretežno djeluju na tanko crijevo. morfijumom. Na­ kon toga neznanja vodi u nove greške. Nema čovjeka koji nije bio »zatvoren« barem nekoliko dana. npr. nekontroliranog uzimanja kemijskih sredstava. Zbog toga naknadne tegobe nisu posljedica nikakvoga zatvo­ ra.Nagao (akutan) zatvor stolice Akutan zatvor stolice je nemogućnost ispražnjivanja crijeva. od šlji­ va ili smokava. progutano tijelo zatvori prolaz. koja je nastupila naglo i ne traje dugo. često godinama. kompoti. antimonom. Ali tada je pra­ ćen mnogo neugodnijim znakovima: jakim bolovima u trbuhu. ponovno se uzimaju sredstva za čišćenje. stolice nema po 10 do 14 dana. To je posljedica pogrešnoga mišljenja da je za puno zdravlje potrebno svakodnevno ispražnjivanje crijeva. kada smetnje pražnjenja traju dugo. Svaka sumnja na otrovanje zahtijeva li­ ječnički pregled. akutan zatvor javlja se u ljudi koji imaju redovnu stolicu. Prije upotrebe tvorničkih lijeko­ va potreban je savjet liječnika. Nagao zatvor stolice na­ stupit će ako zbog neke bolesti ili otrovanja dođe do potpunoga prestan­ ka rada crijeva (paraliza crijeva). Glavne tegobe često su samo »strah za zdravlje«. povišenom temperaturom. ili samo . Takve smet­ nje najčešće su bezazlena pojava. ugljič­ nim disulfidom. pritisak na crije­ va). ovisno o vrsti hrane.

otopljeno u čaši vode. To su glicerinski čepići i parafinski ulje. U posudu se stavi 1/2 litre vode. Zbog toga je važno u kojem se slučaju primjenjuje od­ ređena vrsta lijeka i vrijeme kada se uzima. Daje se 1 do 2 žlice. izazivajući pojačano stezanje (grčeve) i potiskivanje crijevno­ ga sadržaja prema van. Klistir omogućuje razmekšavanje stolice. zbog pojedine sumnjive ili otrovne hrane. U preporučljivim dozama nisu otrovni ali dugotraj­ nom upotrebom i uzimanjem većih količina može doći do otrovanja. Kada ne pomažu uobičajeni lijekovi i zatvor stolice traje nekoliko dana. malo glicerina. Klistir se daje pomoću posebne po­ sude i gumene cijevi. Toj grupi lijekova pripada gorka sol (magnezijev sul­ fat) i Glauberova sol (natrijev sulfat). Takvi lijekovi dobivaju se iz biljaka ili su sinteti­ zirani u tvornicama. povećava volumen u završnom dijelu debeloga crijeva i time izaziva podražaj na ispražnjavanje. koje se uzima po 1 veliku žlicu (ali ne duže vrijeme). Djeluje pretežno na tanko crijevo. ili čaj od kamilice. klistir. Ricinusovo ulje vrlo se rijetko upotrebljava.na debelo crijevo. Lijekovi koji djeluju na tanko i debelo crijevo upotrebljavaju se za­ to da bi se ispraznio čitav probavni sustav. a djeluje nakon 1 do 4 sata. Uzima se 1 do 2 žlice i stolica se javi nakon 2 do 4 sata. npr. Lijekovi djeluju na taj način da navlače vodu u crijeva. Unošenje tekućine u debelo crijevo izvodi se na slijedeći način: Posuda (irigator) s gumenom cijevi i plas­ tičnim nastavkom . te stolica postane obilna i mekana. Postoji niz različitih kemijskih sredstava koja djeluju samo na debe­ lo crijevo. mogu izazvati jake napade bolova u bolesnika koji imaju kamence u bubregu ili žučnom mjehuru. Takve tablete ne smiju uzimati trudnice ni žene za vrijeme mentstruacije jer pojačavaju krvarenje. Manje su opasna sredstva koja samo razmekšavaju tvrdu stolicu i omogućuju da bolje klizne napolje. može se upotrijebiti klizma.

ne smije se nasilu gu­ rati . popusti se pritisak ili se otvori pipac i pusti da voda polagano curi. mnogo veći nego u muškaraca. Ali . često bez obzira na vrijeme i mjesto. uz stijenku crijeva. Posudu s vodom treba dignuti do 1 metar u visi­ nu. To znači da uz normalnu probavu i zdrava crijeva postoji samo ote­ žano ispražnjivanje debeloga crijeva zbog poremećaja u radu živaca (autonomnoga živčanog sustava). vrh gumene cijevi (ili plastični nastavak) naulji se ili namaže glicerinom. Ako nastane napon na stolicu. valja istisnuti zrak tako da se is­ pusti malo vode.Bolesnik legne na lijevi bok. a desna mu je noga savijena u kuku. Zašto? Čovjek je društveno biće i mora se pokoravati normama koje mu društvo nameće. dijete nesvjesno izvrši nuždu. Klistir se može davati i u položaju na ledia sa skvrčenim nogama. kulturnim prilikama i običajima sredine. Zbog toga se dijete postepeno nauči da svojom voljom. kontrolira taj akt kako bi bio u skladu sa shvaćanjima. i osjećaj stida. pusti se da curi pola litre teku­ ćine i malo se pričeka. Ako napona još nema. da guši svoj prirođeni refleks ispražnjavanja. Ali dijete ras­ te i postepeno se uči. Civilizi­ ran čovjek izvršava tu svoju potrebu samo u okolnostima koje društvo prihvaća. Nema čovjeka koji takvo »kakanje u krevet« ne smatra normalnom pojavom. u više od 90 posto slučajeva samo je funkcionalni poreme­ ćaj. U primitivnoj zajednici čovjek poput djeteta obavlja nuždu čim osjeti potrebu. odgaja da voljno kontrolira akt nužde. Tek kada je cijev unutra. Iako kroničan zatvor stolice može biti posljedica bolesti (organsko­ ga oštećenja). Gumena cijev ili nastavak uguraju se 6 do 8 cm duboko kroz čmar. U ne­ kim se sredinama akt velike nužde još uvijek smatra sramnim činom. Prije nego što se stavi u debelo crijevo. Kada se u zadnjem dijelu crijeva nakupi dovoljno sadržaja da izazove reflekse ispražnjivanja. Dijete do druge godine života obavlja nuždu kao refleksnu radnju. To je i razumljivo jer su nje­ ni drušveni obziri. Ako se prilikom uguravanja cijevi oseti otpor. tada cijev valja usmeriti više u stranu. Kroničan zatvor je mnogo češći u žena. razu­ mom. Kroničan zatvor stolice bez bolova u trbuhu Mnogi bolesnici našli bi se povrijeđeni i posumnjali bi u dobronam­ jernost i znanje liječnika kad bi im rekao da su tegobe na koje se žale po­ sljedice odgoja i načina života. koji su odgovorni za redovno odstranjiva­ nje izmeta. Voljna kontrola ispražnjivanja crijeva po­ stiže se stiskanjem kružnoga mišića koji se nalazi na završnom dijelu de­ beloga crijeva i radi pod kontrolom čovjekove volje. pod­ metne se posuda.

Umjesto uzimanja laksativa. U debelom crijevu izmet se sakuplja danima. količina. Liječnik napipa prstima izvana. grčeviti bolovi u trbuhu javljaju se vrlo rijetko. nego dugotrajne upotrebe i uzimanja tih sredstava. pa pod­ sjećaju na izgled stolice zeca ili ovce. Dugotrajan. sluzavi i smrdljivi sad­ ržaj. Bolesnici koji pate od kroničnoga zatvora dovode se u opasnost zbog pretjerane upotrebe sredstva za čišćenje (laksativa. Tvrda stolica može »zabetonirati« izlaz iz debeloga crijeva. Na upalu va­ lja pomisliti kada kroz otvor (anus) izlazi tekući. Sirovo voće i povrće da- . takve osobe uzimaju sve veće doze i posižu za sve jačim sredstvima. a onda se zbog bolova zadržava stolica (razumljivo je da će se stanje još više pogoršati). zanimanje. mučnina. kada se debelo crije­ vo suviše rastegne. na lijevoj polovini trbuha. često se izbacuju komadići »poput špekula«. Najviše celuloze ima voće i povrće. čiji će volumen. unatoč tako rijetkim stolicama obično nemaju dru­ gih tegoba. u takvom stanju spontano ispražnjivanje nije moguće i liječnik razmekšavanjem i prstima postepeno vadi komadiće stvrdnutoga izmeta. često i duže. tvrdi sadržaj koji se nalazi u silaznom dijelu debeloga crijeva. putovanja. mrvičasta. Zbog dugotrajnoga zadržavanja u crijevu stolica postaje suha. a tvrda stolica i dalje ostaje u crijevima. tvrda. često ga prisilja­ vaju da svjesno i nesvjesno odgađa nuždu i time se odvikava od redovnga prirodnog ritma pražnjenja. Tada se javljaju smetnje koje više nisu posljedica zatvora. No. purgativa). češće su to mukli bolovi u križima te osjećaj pritiska u donjem dijelu trbuha i zdjelici. napetost u trbuhu. podražiti crijevo. Osjećaj potrebe za ispražnjivanjem javlja se tek onda kada količina stolice u crijevima bude toliko velika da prijeđe novi »prag podržljivosti« tj. godinama gušen refleks ispražnjavanja na kraju toliko oslabi da normalni podražaji više nisu do­ voljni. čak i »srčane teškoće«. Sva sredstva za čišćenje djeluju protuprirodno jer nasilno podražuju cri­ jeva. Takav oslabljeni refleks najčešći je uzrok kroničnoga zatvora. Ispražnjivanje tvrde stolice prate jaki bolovi. ponovo treba ojačati oslabljeni refleks ispražnjavanja. Ako takva osoba ima i šuljeve (hemoroide). jačih bolova nema. ali te smetnje odmah prestanu kada se izvrši nužda.i uvjeti života moderna čovjeka. Osobe koje pate od te vrste zatvora imaju stolicu svakih 5 do 8 da­ na. To je hrana u kojoj ima mno­ go celuloze. Da bi dobile stolicu u vrijeme kada žele. gubitak apetita. tvrda stolica ih ozlijedi i izazove krvarenje. Vrlo tvrda stolica može ozlijediti sluznicu debeloga crijeva. pa na tom mjestu nastaju upale. Koji put se može javiti glavobolja. Kako? Valja jesti takvu hranu koja daje mnogo ostataka. Osobe koje godinama pate od kroničnoga zatvora mogu postići za­ dovoljavajuće ispražnjavanje crijeva bez kemijskih sredstava za čišćenje.

sirupi. Takav oblik kroničnoga za­ tvora zapravo je »nervoza debeloga crijeva« pa se u medicini upotreblja­ va izraz prenadražljivo debelo crijevo (iritabilni. jaja i ostala bjelančevinasta hrana daje malo ostataka i ne preporučuje se kao jedini način is­ hrane ljudi koji pate od kroničnoga zatvora. Glavne smetnje na koje se žale takvi bolesnici jesu bol i kroničan zatvor. Često se javljaju nervozne srčane smetnje. gimnastičke vježbe. »Nervoza debeloga crijeva« samo je jedan od znakova opće nervo­ ze bolesnika. ili neko drugo voće. mrkve. nesanica. spastički kolon). kada refleks iz želuca izaziva najjače giba­ nje debeloga crijeva u toku dana. Ravnoteža između tih ži­ vaca omogućuje normalno i svrsishodno gibanje crijeva. Poremeti li se ravnoteža u radu tih živaca te prevlada parasimpati­ kus. ujutro pravom kavom ili popušenom cigaretom izazivaju podražaj na veliku nuždu. utječu na normalan rad crijeva. Bol se najčešće javlja u donjem dijelu trbuha. bol znatno oslabi ili potpuno nestane. špinata. drugi ujutro jedu grožđe. sir. meso. Poznato je da od kroničnoga zatvora više pate oni ljudi koji u svom zvanju sjede: činovni­ ci. blit­ ve. ali i danima. može doći do prečestoga i dugotrajnog stezanja crijeva. Dugotrajan (kroničan) zatvor stolice s bolovima u trbuhu Povremeno stezanje debeloga crijeva u toku dana traje svga oko po­ la minute i dovoljno je da sadržaj potisne prema svom završnom dijelu. Valja jesti mnogo zelja. kelja. učinak će biti mnogo bolji ako se povežu s tjelesnim vježbama u ko­ jima se izvodi pregib u trupu i koljenu. Nakon vjetrova ili stolice. Neobično je važno redovito tjelesno vježbanje. Bolovi koji put traju svega nekoliko sati. kretanje. Živci koji upravljaju radom crijeva upravljaju i radom os­ talih organa. Mnogi su ljudi sami pronašli najbolji način redovite stolice. vlažne i hladne ruke. vozači. Poznato je da se smetnje . med. bolesnik osjeća mučninu i napetost u trbuhu. Stezanje se osjeti kao grč u trbuhu. Nadražajno djelujuvoćni sokovi. parasimpatikus ga ubrzava. šljive. Pomažu i svakodnevne šetnje ako traju barem dva sata dnev­ no . suhih šljiva. znojenje. Kretnjama mišića debeloga crijeva upravlja živčevlje koje radi nezavisno od čovjekove volje: simpatikus us­ porava rad crijeva. kava. »strašne glavobolje«. Najbolje je to učiniti ujutro. Fizički rad. Neki navečer popiju čašu mineralne vode. više na lijevoj stra­ ni.je više ostataka nego kuhano. Nakon zatvora od nekoliko dana mogu se ja­ viti proljevaste stolice. Uz to valja uvesti redovito pražnjenje crijeva u određeno vrijeme. Prolaz sad­ ržaja je onemogućen i nastaje zatvor stolice. Mlijeko.

krivca za tegobe. Ne liječi se samo debelo crijevo. a premalo ugljikohidrata (šećera) uzrokuje tvrdu stolicu. pore od povrća. Ako je sluznica nosa upaljena. Začepljenost se može javiti i nakon odbijanja od prsiju. Ne postoje stroga pravila koja određuju normalan broj stolica dnevno. Jedna stolica u 2 ili 3 dana može se smatrati gotovo normalnom po­ javom ako dijete dobro napreduje i ne pokazuje druge znakove bolesti. buscopan. Dojenče is­ tovremeno i diše i siše. Takva začepljenost prestaje kada poslije majčina mlijeka dodajemo povrće. Zatvor stolice dojenčeta Dojenče hranjeno na prsima ima prosječno 2 do 4 stolice dnevno. s mnogo otpadaka. Začepljenost može nastati i zbog gla­ dovanja. celuloze. duševne nape­ tosti. prelas­ kom na umjetnu prehranu nakon liječenja proljeva rogačem (ceratoni- . vrsta luka. tj. Liječenje takve vrste i kroničnoga zatvora teško je i dugotrajno. Jako nadražajno djelu­ ju i tablete za čišćenje. To je lažni zatvor (pseduoopstipacija) i nastaje zbog toga što dijete u potpunosti is­ koristi mlijeko. cvjetača. disanje kroz nos postaje otežano i dijete prekida sisanje da bi moglo disati. u djece su normal­ ne. povrtnica. grah. daje se glicerinski čepić ili klistir od pola decilitra čaja od ka­ milice. helkamon. Hrana s previše bjelančevina. To može biti hrana koja nadražuje živčane za­ vršetke u sluznici debeloga crijeva. to su lijekovi iz grupe tzv. Ako takva začepljenost traje duže od 3 dana. Začepljenost ili tvrda stolica može imati i drugi uzrok. nego čitav bolesnik koji je »sav nervozna ličnost«. pa nema dovoljno ostataka koji bi izazvali rastegnuće za­ vršetka debeloga crijeva i izazvali reflekse ispražnjivanja. sukoba. Najčešći je uzrok nedovoljna količina majčina mlijeka ili ne­ mogućnost djeteta da siše dovoljne količine mlijeka bilo zbog uvećanih bradavica majke. a najčešći je pogrešna ishrana. spazmolitika: baralgin. Neke pojave koje bismo u odrasla čovjeka proglasili poremećajima ili bolešću.u radu crijeva pogoršavaju nakon uzrujavanja. Najbolje djeluju sredstva za smirenje živaca i lijekovi koji sma­ njuju nadražljivost parasimpatikusa . spazmocibalgin. Zatvor stolice obično se javlja u dobi od 1 do 3 mjeseca. Upala nosa čest je uzrok glavobolja djeteta na prsima. Zato takvi bolesnici ne smiju uzimati nadražujuće lijekove za izazivanje stolice. a hranjeno na umjetnoj prehrani 1 do 2 stolice. ili zbog promjena u usnoj šupljini djeteta. otečena. ili hrana koja stvara veću količinu plina: zelje. koje i inače izazivaju stolicu nadraživanjem debe­ loga crijeva. Ali i podražaji u samom crijevu mogu izazvati napad bolova i za­ tvor od nekoliko dana.

stolica je izrazito tvrda. a trbuh velik i napet zbog velike koli­ čine plinova u crijevu. Da bi se regulirala stolica djece valja se držati ovih uputa: hrana mora sadržavati dosta otpadaka (balasta). ona djeluje samo kod grčevitoga (spastičkog) začep­ ljenja. može doći do zatvora stolice. a taj oblik začepljenosti javlja se obično u starije djece. Jaka začepljenost javlja se kod bolesti koje se naziva veliko debelo crijevo (megakolon). npr. Zatvor je toliko jak da se stolica može dobiti jedino klizmom. u rijetkim je slučajevima posljedica nenormalnih promjena u crijevima. Koji put se stolica mora vaditi instrumentima na operacionom stolu. tj. povrća i voća. može biti i posljedica manjka vitamina. toplina na trbuhu obično ne pomaže. . Zatvor stolice javlja se kod svih bolesti s visokom temperaturom jer dolazi do velikoga gubitka vode. suženje čmara (anusa). ili »tjeranjem bicikla« u ležećem položaju. valja masira­ ti trbušne mišiće. Ako se dulje vrijeme daju veće količine rogača i mrkve.jum). majka se treba posavjetovati s liječnikom. a to se postiže podizanjem trupa iz ležećeg položaja u sjedeći. naročito iz grupe B. Ako dijete nema stolicu duže od tri dana.

starci manje od ljudi srednje dobi. Svi se znoje. u jednom satu može se izlučiti čak 4 litre znoja. treći samo kada spavaju. u znoju će biti više kuhinjske soli. tada se u tijelu stvara velika količina topline. zbog suviše slane hrane. nalaze se u koži i nisu jedno­ liko raspredene po tijelu. drugi manje. Jače se znoji prilikom teškoga tjelesnoga napora. boksači.ZNOJENJE Znoj luči 2 do 3 milijuna žlijezda znojnica. Na sastav zno­ ja utječe i način prehrane. Za vrućih dana znojenje je pojačno i može iznositi do 2 litre na sat. natrijevoga klorida. Poseban miris ispod pazuha i oko spolnih organa potječe dijelom od posebnih mirisnih žlijezda. Debeli ljudi znoje se više od mršavih. Znoj je bezbojna tekućina. Isparavanjem znoja tijelo gubi toplinu. Na taj se način ohla­ di kada je u njemu višak topline. Osnovna je zadaća znoja regulacija tjelesne temperature. Slankast okus znoja potječe od kuhinjske soli. Izraz »preznojio sam se od po­ sla« označava težak fizički rad. Ako je pojačan tjelesni napor na vrijeme vrućih dana ili u toplim prostorijama. ili kada na njega izvana djeluje suviše visoka temperatura. dok se za vrućih ljetnih dana ve­ ćina preznojava. uglavnom voda. Ne­ kada su crvenom znoju pripisivali natprirodno značenje. drugi dok su uzbuđeni. najviše ih ima na dlanovima i tabanima. da bi se mogli boriti u određenoj kategoriji. . drugim riječima: u roku od jednoga sata čovjek može izgu­ biti 4 kg. ali i manje primjese krvi. Svaki se čovjek znoji »na svoj način«. Miris znoja ovisi o predjelu tijela. ispod pazuha i oko spolnih organa. i u njemu se nalaze tije­ lu nepotrebne pa i štetne materije koje su nastale mijenom tvari u orga­ nizmu: mokraćna i octena kiselina. ili samo pojedini dije­ lovi. nekima je vlažno cijelo tijelo. Znoj mogu bojiti pigmentne bakterije. odrasli više od djece. npr. Jedni se znoje dok jedu. zbog čega se normalno znojenje gotovo i ne primjećuje. Taj način nagloga gubitka tjelesne težine koriste sportaši. masne kiseline. Znoj je te­ kućina koja se lako isparuje. a dijelom zbog posebnoga sastava znoja. amonijak. jedni više. Za hladnih dana gotovo da nema znojenja.

Život koji upravljaju radom žlijezda znojnica samo su dio posebnoga autonomnog živčanog susatva. grčevi su jako bolni. Količina izlučenoga znoja ovisi o broju i »radnoj sposobnosti« žlijzda znojnica. ali zato teže podnose visoku temperaturu. vrtoglavicu. količina izlučenoga znoja bit će upravo to­ lika koliko je potrebno za održavanje tjelesne temperature. kod visokih peći. aktivnost žlijezda znojnica postepeno opada. U umjerenoj klimi mnoge žlijezde uopće neće proraditi.Znojenje nije podvrgnuto volji. »toplinske grčeve« koji se često jave iznenada. Zbog toga se stari ljudi manje znoje. a mogu se javiti i u čitavom tijelu. bezvoljnost. pojačanoga tjelesnog napora te povišene temperature okoline. Čovjek se rađa sa suviškom žlijezda znojnica. Iz toga cen­ tra dolaze naredbe za jače ili slabije lučenje znoja. na primjer: rad u rudnicima. Manjak soli uzrokuje niz smetnji: umor. Zbog velikih fizičkih napora u uvjetima visoke temperature okoli­ ne. Cijeđenje znoja po koži u obliku kapljica nije svrsishodno. To je uvijek nepotre­ ban gubitak tekućine iz tijela. To se može spriječiti pijenjem vode s dodatkom soli.znojenjem se gubi velika količina soli. u pekarama. Prekomjerno znojenje čitavoga tijela Pojačano znojenje čitavoga tijela normalna je pojava samo kod vru­ ćice. Veći gubitak soli iza­ ziva razdražljivost. može dovesti do težih poremećaja u tijelu. jer znoj u obliku kapljica ne hlapi i ne ras­ hlađuje. glavobolju. rad ložača . Pod starost. nezavisno do volje. dok će u tropskim krajevima sve žlijezde znojnice raditi »punom pa­ rom«. za znojenje čitavoga tijela ili samo ograničenih dijelova. Ako je s tim živcima »sve u redu«. gubitak apetita. Ali to su zaista vrlo rijetki slučajevi. najprije se pojave grčevi u mišićima koji su najviše upotrebljivani u radu. život takvih ljudi neprestano je ugrožen kada se nađu u uvjetima povišene temperature. ili ih uopće nema. U težim slučajevima čovjek dnevno izgubi i više od 20 grama soli. slabost. kao što opadaju i mnoge druge funkcije. Ta­ da suvišak tjelesne topline mora biti odstranjen pojačanim hlapljenjem znoja s velikih površina. ali postepeno ih »proradi« tek onoliko koliko je potrebno. tra­ ju nekoliko minuta i često su praćeni mučninom i povraćanjem. Glavni centar toga nevoljnoga živčanog sustava nalazi se u dijelu mozga koji se naziva medumozak. Žlijezde znojnice »pod upravom« su posebnih živaca koji rade potpuno samostalno. ako funkcioniraju normalno. To znači da se izluči upravo toliko znoja koliko odmah može ishlapiti. . Ako prekomjerno znojenje traje duže vrijeme. Postoji nasljedna bolest kada je razvijen vrlo mali broj žli­ jezda znojnica. Zbog nemogućnosti znojenja.

Smirivanjem bolova prestaje i znojenje. akutne srčane bolesti: hladan znoj od infar­ kta i angine pektoris. tuberkuloze. Jaki bolovi. liječnik će dati šećer injekcijom direktno u krv. Uzima­ njem šećera ili pijenjem jako zašećerene tekućine nastupa poboljšanje. naročito s visokom tempera­ turom. sitnim crvenim prištićima (miliaria rubra). »Hladan znoj« redovito oblijeva čovjeka koji je izgubio veću količinu krvi. Mnoga se djeca»kupaju u vlastitom znoju« zbog straha roditelja da se ne prehlade. Prekomjerno znojenje prati mnoga stanja koja neposredno ugroža­ vaju život. Žlijezde znojnice počinju stvarati znoj potkraj prvoga mjeseca života. Znojenje prati mnoge zarazne bolesti. žučnom mje­ huru. one još nisu potpuno »sazrele«. Prekomjerno znojenje djece Novorođenče se ne znoji. U djece koja se prekomjerno znoje. kao što je reumatska groznica. Znojenje prati i teške. Prekomjer­ no znojenjem može biti prolazna pojava mnogih naglih i jakih osjećaj­ nih stanja: strave i straha. Ako dođe do gubitka svijesti. gripa. Njihovo znojenje. ta »nervozna« znojenja ipak su ograniče­ na na pojedine dijelove tijela. ili se nalazi u stanju šoka. mokaraćnim putovima. noge. Znatnije smanjenje šećera u krvi dovodi do gubitka svijesti. Iako se dijete rodi s punim brojem žlijez­ da znojnica. Stoga se novorođenče ne znoji kada ima vrućicu ili se nalazi u suviše ugrijanoj prostoriji. No. npr. Često je kod žena »u promjeni«. nisu dovoljno razvijene pa ne mogu lučiti znoj. tada dijete lakše regulira temperatu­ ru tijela. Povreme­ no se javlja i u zdravih ljudi i obično je praćena osjećajem gladi i drhta­ vicom tijela. samo je jedan od znakova poremećene »živčane ravnoteže«. Najčešći je uzrok prekomjernoga znojenja dojenčeta pretopio obla­ čenje i pregrijana prostorija. a neredovito se peru. malarija. Mnogo je češće u ljudi koji boluju od šećerne bolesti i koji su uzeli preveliku dozu inzulina. redovito su praćeni pojačanim znojenjem. Nagao pad šećera u krvi uvijek izaziva pojačano znojenje. javljaju se upale u kanalima žlijezda znojnica. naročito noću. »otrovanje krvi«.Prekomjerno znojenje može se javiti i na »živčanoj bazi«. Zastoj znoja u kanalićima može dovesti do stvaranja sitnih mje- . Može se javiti i kod dugotrajnih. pretežno na ruke. klimakteriju. pazuh. ili su nakon uzimanja inzulina gladova­ li. kroničnih bolesti. naročito ako dolaze u napadima.To se najčešće vidi prilikom napada bolova uzro­ kovanih kamencima u bubrezima.

Rukama se radi. bolest se naziva akrodinija. ne mora­ ju značiti opasnost. Ako se u djece jave i bolovi u udovima. nastaje gnojenje. Sas­ tav znoja na dlanovima i tabanima drugačiji je od znoja na ostalim dije­ lovima tijela: ima više masnih kiselina. Pojačano znojenje na tabanima i raspadanje znoja oštećuje kožu ko­ ja postaje crvena. Znojenje je najjače na rukama. ne­ mirno spava i često plače. ruke se stalno brišu i često peru. pretopla odjeća ili prevruća prostorija kao uzrok). Na dlanovima se takve promjene ne vide jer se znoj neprekidno od­ stranjuje. . a posteljina se mora mijenjati nekoliko puta dnevno. pobuđuju sumnju na rahitis. Znojenje može biti tako jako da je posteljno rublje natopljeno zno­ jem. Vrlo jako znojenje. Kapljice znoja na licu. koža djeteta po­ tpuno je vlažna. koji je posljedica pomanjkanja vitamina D. Na tako promije­ njenoj koži lako se razmnažaju bakterije i gljivice. Znojenje je naročito po­ jačano za vrijeme spavanja i jela. Kada u takve mjehuriće uđu bakte­ rije. zbog čega traže liječničku pomoć. Znoj na dlanovima i taba­ nima ne sudjeluje u regulaciji temperature tijela. Znoj miriše na mišju mokraću. tako da se znoj prije odstrani nego što bi se počeo raspadati. Takvo je dijete jako razdražljivo.hurića koji podsjećaju na kapi rose. naročito na čelu za vrijeme sisanja. Neugodan miris znojnih nogu potječe od raspadanja tih masnih kiselina. nego samo nadoknađu­ je manjak žlijezda lojnica. naročito ispod pazuha i oko spol­ nih organa. Koža dlanova i ta­ bana mora biti vlažna da bi se što bolje pripila uz glatku površinu. Zbog toga je poznato »pljuvanje u ruke«radnika koji rade lopatama i krampom. Takvo prekomjerno znojenje može biti znak ozbiljne bolesti (ako se isključi vrućica. Pojačano znojenje pojedinih dijelova tijela Najčešće je prekomjerno znojenje tabana i dlanova. Za mnoge je ljude to neugodna pojava. neki čak nemogući. koji oni više uopće ne osjećaju. Na dlanovima i tabanima ne postoje žlijezde lijnice kone bi kožu »podmazivale« da bude mekana. naročito glave i vrata. nagrizena većim ili manjim ranama. To je normalno. Žlijezde znojnice na dlanovima i tabanima nemaju ono značenje koje imaju znojnice na ostaloj površini tijela. U pubertetu znojenje je pojačano. nogama i leđima između lopatica. ali ga dobro osjeća okolina. Većina se ipak privikla da živi sa svojim znojem i svojim mirisom. Sa su­ him rukama mnogi su poslovi otežani. Tek u pubertetu prorade sve žlijezde znojnice.

opasno i teško stanje organizma. čarape i cipele moraju se pudrati puderom koji sadržava bornu kiselinu kao blago dezinfekciono sredstvo. tada je poremećena ravnoteža živaca koji rade ne­ zavisno od čovjekove volje. tako da im se s dlanova i taba­ na znoj upravo cijedi. . Znojenje šije i lica može nastati reflektorno prilikom uživanja pi­ kantnih jela. . tada se liječi sredstvima za umirenje.Takve osobe treba da nose vunene ili pamučne čarape koje omogućuju »provjetravanje« i upijaju znoj (čarape od sintetičnih vlakana to ne mogu). O prekomjernom znojenju govori se samo ako jako znojenje nastaje nezavisno od vremenskih prilika.Znojenje iza uha i na sljepoočicama za vrijeme jela nastaje zbog to­ ga što su »živci ispremiješani«: isti živci nadražuju pljuvačne žlijezde i znojne žlijezde toga područja. Čarape valja mijenjati više puta dnevno. nesanica. ili nekoga drugog tijela. samo jedan od znakova poremećaja u radu živčanoga sustava. to se ponovi nekoliko puta. Izrazom »oblio ga leden znoj« želi se ukazati na neobično jako stanje duševne napetosti. masirati ih alkoholom te pudrati. Osjetljive osobe mogu dobiti prave napadaje znojenja u vrijeme potpunoga mirovanja. Noge. Liječenje prekomjernoga znojenja često je teško i dugotrajno. vlažni i mekani dlanovi javljaju se kod bolesti štitnjače (hipertireoze). zatim se noge dobro izbrišu. Na »jačanje živaca« povoljno djeluju izmjenične kupke: noge se 3 minute drže u vrućoj vodi. ko­ ličine i vrste odjeće i obuće. Mekoća dlana uspoređuje se s baršunom. tjelesnoga napora. neočekivano. Ako je znojenje dlanova. na osjećaj straha. na jak bol. Pojačano znojenje polovine lica nastaje kod nekih vrsta glavobolje i bolesti živaca (neuralgija).Prekomjerno znojenje na dlanovima i tabanima najčešće nastaju na »živčanoj bazi«. razdražljivost. a jednu minutu u hladnoj. Prekomjerno znojenje samo je jedan od znakova pore­ mećaja. uz »baršunaste« dlanove vide se i druge smetnje: umor. strave. naročito izme­ đu prstiju. zato svako žvakanje i pojava sline izaziva i znojenje. Topli. Hladan znoj U narodu hladan znoj uvijek ukazuje na iznenadno. Naj­ veći je problem prekomjerno znojenje tabana. Takvo bolesno stanje naziva se neurovegetativna distonija. (što će ustanoviti liječ­ nik). Takve osobe moraju više puta dnevno prati noge. srčane smetnje.

strah . brutalnih promjena: teških povreda. Takvo stanje nastaje samo ako se ljudsko tijelo iznenada nađe u opasnosti. zbog čega koža postaje lagano crvena. bilo tjelesna ili psihič­ ka. Hladan znoj vidi se prilikom mnogih naglih. . Znoj koji se luči ima toplinu kože. tako i psihička agresija. toplija. Hladan znoj javlja se samo onda kada se organizam iznenada nade u teškoj i opasnoj situaciji.Izbijanje hladnoga znoja nije normalna pojava. teških opeklina. stanje šoka redovito je praćeno hladnim znojem. jak bol. . a znoj koji se luči postaje »leden«. . velikoga gubitka krvi. Hladan znoj nema nikakve veze s osnovnom funkcijom znojenja. Svaki napad na tijelo. Znojenje može nastati i onda kada su krvne žile u koži stisnute. upala. Koža tada postaje blijeda i hladna. Normanlno je znojenje praćeno neznatnim proširenjem krvnih žila u koži. svaka agresija. izaziva brojne obrambene reakcije organizma. s regulacijom temperatu­ re.

Sigurno je da ne postoji čovjek koji ne zna da bez vode nema života. Osjet žeđi u čovjeka znatno se razlikuje od osjeta žeđi životinje. . Žeđ. želja da se pije. i ispunjava sve prostore kao međustanična tekućina. U normalnim uvjetima čovjek gu­ bi mokraćom oko litru i pol vode dnevno.ŽEĐ »Ljudsko je tijelo mješina ispunjena vodom«. stolicom 2 d l . koliko ih ima čovjek. Čovjek je vrlo osjetljiv na povećan gubitak vode iz tijela. Ali unatoč tome što voda čini najveći dio ljudskoga tijela. Razumljivo je da će potreba za tekućinom biti veća ako je gubitak vode iz tijela povećan. javlja se onda kada dođe do manjka vode u tijelu. znojenjem 1 d l . pomaže tijelu da odstra­ ni sve suvišne i štetne tvari. nagonskih podražaja djeluju i duševni. To znači da na žeđ osim prirodnih. Čovjek ne zna koliko mora popiti da bi nadoknadio izgubljenu tekućinu. ko­ ji su osnov života. duhovito je napisao po­ znati liječnik. njene rezerve u organizmu do­ sta su male. regulira i održava stalnu temperaturu. stoga pije iz­ nad svojih prirodnih potreba. Voda se iz tijela neprekidno gubi. omogućava odvijanje kemijskih procesa. Sve to ovisi o odgoju i stečenim navika­ ma i običajima. Voda je pretežan i glavni sastavni dio ljudskoga tijela: 60 posto njegove težine: sastavni je dio otprilike 100 bilijuna stanica. Voda omogućava dopremu hrane i kisika stanicama. Znači da se izgubljena tekući­ na mora nadoknaditi. Može se kazati da ljudske stanice plivaju u vodi. a to se postiže pijenjem vode ili nekoga drugog pi­ ća te hranom. Životinje imaju tako razvijen osjet žeđi da popiju upravo onoliko tekućine koliko im je po­ trebno. U čovjeka je žeđ zapravo svjesna želja za pićem. psihički faktori koji određuju količinu popijene tekućine. Žeđ uzrokuje ne samo povećan gubitak tekućine nego i stupanj su­ hoće sluznice usne šupljine. Žeđ životinje čisti je nagon. tj. da nadoknade samo onu vodu koju su izgubile. vrijeme uzimanja tekućine. a 7 dl hlapljenjem kroz pluća i kožu. vrstu pića.

Manjak vode mnogo češće nastaje zbog prekomjernoga gubitka te­ kućine. potreban je liječnički pregled. Uporna i često nepodnošljiva žeđ. U vezi s uzimanjem velikih koli­ čina tekućine dolazi do pojačanoga lučenja mokraće. Čovjek zapravo umire kada gubitkom vode smanji svoju tjelesnu te­ žinu za 15 posto. svakodnevno uzimanje tekućine. Duševni bolesnici namjerno ne uzimaju tekućinu. Ako se sve to događa bez stvarnoga razloga. obično praćeno pojača­ nim lučenjem mokraće. u trbušnoj šupljini (više od 20 litara). Velik gubitak vode može nastati znojenjem i povećanim izlučivanjem mokraće. Javlja se svrbež u predjelu spolnih organa i pojačan apetit. Proljevom i povraćanjem može se izgubiti vrlo mnogo vode u kratkom vremenu. često bez vidljivoga razloga. Do gubitka može doći i kod bolesti kada se tekućina nakuplja u šupljinama tijela: u prsnoj šupljini (vodena porebrica). Ako se ne intervenira izvana. zbog po­ većane tjelesne temperature ili povećane temperature okoline. smrt može nastupiti znatno ranije. U mnogih bolesnika bolest je otkrivena samo zbog toga što su se žalili liječniku da »bez razloga stalno žeđaju i piju mnogo vode«. ili je previ­ še gubi. Žeđ i prekomjerno uzimanje tekućine u mnogim je slučajevima oz­ biljan i pouzdan znak šećerne bolesti (diabetes mellitus). čak do 20 litara dnevno. Zbog toga sva bolesna stanja praćena jakim povraća­ njem i proljevom zahtijevaju hitno liječenje u bolnici.Žed se najčešće javlja kada u tijelu nastane manjak vode. umjetnim dovođenjem tekućine direktno u krv. Žeđ i pre­ komjerno uzimanje tekućine može biti prvi i dugo vremena jedini znak teške bolesti. Dovoljno tekućine ne dobivaju bolesnici koji imaju smetnje gutanja. uzimanje suviše slane hrane. Pojačana žed. praćena pijenjem velikih količina vode. Pojačana žeđ javlja se obično 1 do 2 sata poslije jela. izaziva zabrinutost mnogih ljudi. Bolesti kod kojih je žeđ jedan od glavnih simptoma Nitko neće tražiti liječničku pomoć zbog povremene žeđi koja na­ staje nakon pojačanoga znojenja. Prekomjerno. takva osoba može za 10 dana umrijeti. Takvo stanje (ascites) može nastati kod nekih bolesti srca. jetre. može biti posljedica promjena u žlijezdi . može biti znak bolesti. koji su bez svijesti. npr. tj. narod to naziva vodenom bolešću. ljeti. Ako je gubitak tekućine veći. a on može nastati zbog toga što organizam ne dobiva dovoljno tekućine. ili osobe koje se nadu u uvjetima gdje nema vode.

razrijeđene mokraće. I samo se tijelo prilagođava tako da u znoju smanji količinu ku­ hinjske soli čak za 3 do 5 puta. Može se javiti vrtoglavica. beladona. takvoj osobi više prija slanija hrana. javit će se i ostali znakovi iskrvarenja. Ako je gubitak krvi veći. lijekovi protiv bolova). takvi se često propi­ suju bolesnicima s povišenim krvnim tlakom i srčanim bolesnicima. Iako se znojem osim vode gubi i kuhinjska sol. Potreba za uzimanjem soli zbog jakoga znojenja dolazi u obzir samo u rijetkim slučajevima zaista prekomjernoga i dugotrajnoga znojenja. Žeđ i pojačano znojenje Uvriježeno je mišljenje da osoba koja se jače znoji mora uzimati ve­ ću količinu kuhinjske soli. na­ staje gubitak apetita zato što se luči manje želučanoga soka. Sol se dodaje radnici­ ma koji rade u teškim uvjetima povišene temperature.hipofizi koja se nalazi u mozgu. Kada toplinski grčevi zahvate mišiće čitavoga ti­ jela. a u težim slučajevima i grčevi u mišićima koji se najviše upotrebljavaju u radu. nije potrebno nadoknađivati je pijenjem slane vode u normalnim uvjetima života i rada. puhačima stakla. I šok je praćen osjećajem žeđi. Žeđ se može javiti zbog uzimanja lijekova. Kada žlijezda prestane lučiti svoje »so­ kove« u krv. histerične osobe piju velike količine vode dnevno. npr. sliče padavici.Takva osoba dnevno izluči do 20 litara mokraće. radnicima u topionicama. Žeđ prati i neke kronične. umora i glavobolje. nastaje diabetes insipidus. Jaka žeđ može biti i na »živčanoj bazi«. tj. jer kuhinj­ ska sol služi kao »sirovina« za stvaranje solne kiseline. Manjak soli organizam nadoknađuje normalnom prehranom. u rudnicima. Neki pak lijekovi izaziva­ ju žeđ zato što uzrokuju pojačano lučenje mokraće. Svaki veći gubitak krvi redovito je praćen osjećajem žeđi. sprečavajući lučenje sli­ ne (atropin. a žeđ se gasi uzimanjem velikih količina čiste vode. dugotrajne bolesti bubrega s povećanim gubitkom mokraće. Sol se također štedi lučenjem manje koli­ čine slane. Neki lijekovi izazivaju osjećaj žeđi zato što suše sluznicu usne šupljine. kod visokih peći. Manjak soli može dovesti do opće slabosti. Ako je gubitak soli nešto veći. .

i to ne toliko zbog svoje kiselosti. tj. Tako se i bol jednjaka odražava na prednju stranu prsnoga koša. u valovima dolazi iz želuca i penje se kroz vrat do ždrijela. paljenja. nepravilno stezanje mišića jednja­ ka. pečenje. upalne promjene različitih uzroka. Bol opisuju kao osje­ ćaj pečenja. uglavnom iza prsne kosti. Želučan sok može bi­ ti samo jedan od uzroka žgaravice. Istina je da se češće javlja u ljudi koji imaju povećanu količinu želučane kiseline. Većina smatra žgaravicu svojim »vlastitim problemom«. kao što su rijetki i oni koji se mogu pohvaliti da nikada nisu patili od žgaravice. solne kiseline (anacidni želudac). bolje rečeno kvaliteta bola iz jednjaka ne osjeća se u onom smislu kao što čovjek obično opisuje bol zbog zubobolje ili ranja­ vanja. nešto slično osjećaju bola prilikom opeklina. za njih je ona samo vraćanje duga za užitke i pretjerivanja u jelu u piću. žarenja. gorušica (piroza). Bol iz jednjaka uglavnom se osjeća kao žarenje. Ali bol na površini tijela ne mora uvijek odgovarati mjestu gdje je or­ gan smješten. razli­ čite kemikalije. pa i dio nadlaktice. Ljudi smatraju da je žgaravica posljedica povećane količine želuča­ noga soka. ali može se javiti i onda kada je količina želučane kiseline smanjena. Vrsta bola.ŽGARAVICA Nijedan simptom bolesti ne shvaća se toliko neozbiljno kao žgaravica. ko­ liko zbog utjecaja na nepravilan rad. Bol iz svakoga organa može se osjetiti na površini tije­ la. ali može obuhva­ titi i predio srca. naješće u predjelu prsne kosti. Mjesto odakle potječe osjećaj žgaravice uglavnom je jednjak. osjećaj je neodređenoga bola na pred­ njoj strani prsnoga koša. Osje­ ćaj žgaravice može se javiti čak i u onih osoba koje u svom želucu uopće nemaju želučane. povećane količine solne kiseline u želucu. Rijetki su ljudi koji zbog žgaravice dolaze liječniku. bol nije stalan. Poznato je da se srčan bol može osjetiti u gornjoj čeljusti. Bol u jednjaku može uzrokovati progutano vruće jelo ili piće. Žgaravica. Jednjak u normalnom radu potiskuje valovitim kretnjama zalogaj . u ždrijelu i donjem dijelu vrata. rjeđe gornji dio želuca.

Može doći i do proljeva. To izaziva podrigivanje. mučninom. ždrijela. obično i zatvo­ rom stolice kroz 3 dana. Već i samo nepravilno gibanje jednjaka može izazvati osjećaj žgaravice. Tada će se sadržaj jednjaka i manja količina sadržaja želuca potiskivati prema ždri­ jelu i izazvati osjećaj žgaravice. koje se osjeća kao žgaravica. Ali takve valovite kretnje jednjaka mogu ići i obrnutim smjerom. kao »toplina ili nelagodnost iza srca«. žeđi. Što je više znakova. trnjenja u rukama. Čestim gutanjem sline dolazi do gutanja zraka koji se u povećanoj količini nakuplja u želucu. Nagla. Javlja se i kod naglih. Takva upala može nastati uzimanjem jako nadražujućih sredstava i alkoholnih pića te otrovanjem hranom. na nju se tuže trudnice. kao kemijski nadražaj. grkljana i dušnika. Prevelika količina želučane kiseline djeluje kao poticaj. rjeđe na želucu. Bolesti kod kojih je žgaravica čest simptom Žgaravica je simptom svih upala sluznice jednjaka bez obzira na uz­ rok. suhim jezi­ kom. . Koji put se mogu vidjeti mnogo izraženiji zna­ ci nastali na »živčanoj bazi«. izbjega­ vati jake začine. ograničiti pušenje i pijenje crne kave. to je veća vjerojatnost da su smetnje samo »zbog živaca«. Takva upala želuca praćena je i bolovima u žličici. Sigurno je da će želudac nadražen preo­ bilnim obrokom. Žgaravica je vrlo često psihogeno uvjetovana. alkoholom i drugim samo pojačati po­ ticaj na nepravilan rad jednjaka. i time pojačava osjećaj žgara­ vice. gla­ vobolje. simptom je čira na dvanaestercu. ograničiti ili potpuno prekinuti uživanje alkoholnih pića. redovito na jednjaku. Žlijezde u sluznici jednjaka stvaraju sluz koja čuva sluznicu jednjaka od oštećenja i omogućuje klizanje hrane u želudac. Javlja se u nervoznih osoba obično poslije jela. kroničnog gastritisa. u ždrijelo dolazi dio želučanoga sadržaja pa se govori o kiselom podrigi­ vanju. akutnih zaraza gornjih dijelova dišnih puto­ va. U takvih osoba javlja se grčenje jednjaka. Jači podražaji u želucu izazivaju reflektorno pojačano lučenje sline. jakim začinima. Kod dugotrajnoga. naročito kada se pojavljuje na prazan želudac. žgaravica je stalna i gotovo redovita pojava poslije jela. a postoji i pretjeran osjećaj gladi ili pak odvratnost prema jelu.hrane prema želucu. uglavnom potkraj trudnoće. Po­ nekad se javlja jako kiselo podrigivanje poslije jela. gubitkom apetita i povraćanjem. akutna upala želuca redovno je praćena žgaravicom. Osobe kod kojih se žgaravica javlja samo povremeno i traje kraće vrijeme moraju provesti razumnu dijetu.

tablete alugel. . fosfalugel. može biti i opasna prijetnja. Najpoznatije je sredstvo soda bikarbona zbog toga što poništava (neutralizira) suvišak solne kiseline u želucu. Najbolje je uzeti sredstvo za poništa­ vanje kiseline koje ne stvara plinove i ne izaziva opće promjene u orga­ nizmu. uzimanje sode bikarbone u većim količinama i duže vrijeme može dovesti do teških promjena u tijelu jer stvara velike količi­ ne ugljičnoga dioksida kada se spaja sa solnom kiselinom. npr. jakim bolovima u trbuhu. Žgaravica nije uvijek samo opomena. povišenom temperaturom. Plin nadimlje želudac te se javlja osjećaj napetosti i bola u trbuhu. Međutim. Suvišak plina iz že­ luca odstranjuje se podrigivanjem. stalnim povraćanjem. općim lošim osjeća­ njem. naročito ako je udružena s drugim znakovima bolesti: smetnjama gutanja.Većina ljekovitih sredstava pomaže samo ako je žgaravica izazvana povećanom količinom želučane kiseline.

u druge kemijske spojeve. Normalna količina bilirubina u krvi iznosi od 0.2 mg postot­ ka. Iako su uzroci žutice mnogobrojni i različiti. počinje se opa­ žati žuta boja. najveći dio izluči se preko jetre u crijeva. Žutica je posljedica povećane količine žute boje bilirubina u krvi. pod djelovanjem bakterija. srčani rad može se usporiti. Zabuna i nepot­ rebno izbuđenje može nastati i ako se žuta boja masnoga tkiva ispod sluznice oka proglasi žuticom. Liječnik će određivanjem vrijednosti bilirubina u krvi točno ustvrditi da li se radi o žutici.2 do 1. Obilnije nakupljanje žučnih boja u koži može izazvati mnoge smet­ nje. Svake minute propada više od 100 milijuna crvenih krvnih tjelešaca. tri su osnovna: 1. krvni pigment koji se naziva hemoglobin. javlja se vrlo jak svrbež kože. Pre­ gledavati treba uvijek pri danjem svjetlu. Jedan dio tih kemijskih spojeva upije se iz crijeva u krv i izluči mok­ raćom. Boja bilirubin u tijelu neprekidno nastaje raspadanjem crvenih krvnih zranaca. ali na koži se najlakše uočava. zbog obo­ jene očne vodice takvi bolesnici sve stvari oko sebe vide u žutoj boji (ksantopsija). koji onda daju karakterističnu smeđu boju stoli­ ci. a iz hemoglobina raspadnutih tjelešaca nastaje bilirubin. najprije na bjeloočnici oka i sluznici tvrdoga nepca. U odraslih osoba pretvara se u crijevima.ŽUTICA Žutica (ikterus) je naziv kojim se označava žuta ili žutozelenkasta boja kože i vidljivih sluznica. Bilirubin je izrazito žute boje: stolicu dojenčeta oboji u boju zlata. Crvena krvna zrnca (eritrociti) obavljaju najosnovniju zadaću krvi: prenose kisik. koja se ne taloži u koži nego u svim tkivima i tjelesnim tekućinama. Životni vijek crve­ noga krvnog zrnca prosječno traje 4 mjeseca. Okolina bolesnika griješi kada »žutu boju« traži pri osvjetljenju električnom žaruljom. U crvenom krvnom zrncu kisik se veže za krvnu boju. Žutica nastaje kod svih onih bolesti koje dovode do prekomjer­ noga raspadanja crvenih krvnih zrnaca. Tek kada ta količina u krvi prijeđe granicu od 2 mg%. Naglo raspadanje dovodi do to­ ga da inače zdrava jetra ne može odmah »preraditi« tako veliku količi- .

nu bilirubina. Uzrok ove hemolitičke žutice može biti nasljedna slabost crvenih krvnih zrnaca. Dugotrajan zastoj žuči dovodi do teških promjena u organizmu. Pojedini otrovi također su opasni za crvena krvna zrnca. dvanaestopalačnoga crijeva. Žutica nastaje i zbog zapreke u istjecanju žuči iz jetre u crijeva (uglavnom u osoba iznad 40. Njihovo raspadanje (hemolizu) redovito izaziva otrovanje plinom arsenovodikom ili arsinom. a boja kože je »žu­ ta poput slame«. ali češće uz bolove u gornjem dijelu trbuha. žuta boja bilirubina nešto se promijeni. U po­ vremenim napadima praćenim tresavicom odjednom se raspadne na sto­ tine milijuna crvenih krvnih zrnaca. Uzrok mogu biti ožiljci poslije upala. npr. grčevitim bolovima. to mogu biti i ciste te povećani limfni čvorovi kod upala i zlo­ ćudnih bolesti. zloćudni i dobroćudni tumori jet­ re. Ako je zapreka potpuna. uzrok mogu biti tumori i upale okolnoga tkiva ako izvana pritišću na žu­ čovod. bubre­ ga. S vremenom dolazi do oštećenja jetre i poremećaja u radu ostalih organa tijela. ili neki drugi parazit. godine života). Kod nekih bolesti organizam i sam stvara protutijela protiv vlastitih crvenih krvnih zrnaca. Crvena krvna zrnca unište se na sličan način kao što se unište i bakterije koje dođu u tijelo. Razumljivo je da tako nastalu žuticu prati slabokrvnost zbog sma­ njenoga broja crvenih krvnih zrnaca. poput ilovače ili »maltera«. koja se raspadaju znatno prije nego normalna krvna tjelešca. u crijevo ne dolazi ništa žuči. Raspadanje mogu uzrokovati i bak­ terije u krvi koje stvaraju otrove. ispod rebara s desne strane. U žučovod može ući i velika bijela glista. stolica postaje sivobijela. 2. neki put »iz čista mira«. »Mehanička zapreka« prolazu žuči može se razvijati postepeno. žučnoga mjehura. ali mogu biti i bez bolova. što razaraju crvena krvna tje­ lešca (sepsa). Osim kamenaca. U većini slučajeva žutica nije jako izražena. Jako i naglo raspadanje izaziva i uročnik malarije. pa koža zbog toga ima zelenkastu primjesu. žučovoda. Količina bilirubina u krvi raste pa se on taloži u koži i ostalim tkivima. . Ugrizom zmija i nekih drugih životinja. žučni kanal može zatvoriti i zabrekla sluznica žučovoda zbog upale. jetra ne može izlučivati bilirubin brzinom kojom dolazi u jetru. Žutica je glavni i najuočljiviji znak otrovanja tim otro­ vom. toksine. gušterače. tj. i zatvoriti žučne putove. Najčešći su uzrok zapreka žučni kamenci koji se ukliješte u žučovodima. Zbog zastoja žuči. u tijelo udu otrovi koji raza­ raju krvna tjelešca. praćeni su jakim. »Mehanička zapreka« koji put nastane naglo i iz punoga zdravlja. Po­ remećena je probava masti i ostalih sastojaka hrane. Bolesnici se žale da su odjednom požutjeli.

a lijekovi doživ­ ljavaju različite promjene. sifilisa. kloroformom. Postoji i inokulacioni hepatitis kada do zaraze dolazi isključivo trasfuzijom krvi ili nedovoljno steriliziranim injekcionim iglama. I teška upala pluća može biti praćena žuticom. pasja trakavica (ehinokok). jetra ima najvažniju ulogu. vina. kala-azara. može se javiti kod infek­ tivne mononukleoze. Ovi spojevi uzrokuju tako teš­ ka oštećenja jetre da mnogi bolesnici umiru u hepatičnoj komi (jetra je potpuno uništena).3. Kad prođu jet­ ru. hidroliza). Alkohol je otrov koji di­ rektno oštećuje jetru. Neke su osobe otpornije i godinama mogu uzimati alkoholna pića. Najčešći je uzrok žutice oštećenje jetre. Jetra nekih osoba naročito je osjetljiva na alkohol. rakije. U tropskim krajevima Afrike i Južne Amerike česta je žuta grozni­ ca. Najveći broj oštećenja jetre uzrokuje upotreba etilnoga alkohola u obliku alkoholnih pića. Oštećenje jetre i žutica glavna su obilježja te bolesti: uzročnik je virus koji prenosi jedna vrsta komaraca. u težim slučajevim 6 tjedana. kemikalijama koja ko­ riste za gašenje požara (danas je zabranjena) i služi kao otapalo u idustriji (mirisom podsjeća na kloroform). Naročitu osjetljivost pokazuje jetra alkoholičara. osoba koje boluju od zaraznih bolesti. Žutica prati i mnoge opće zarazne bolesti. konjaka. Poznato je štetno djelovanje mnogih lijekova na boles­ nu i već oštećenu jetru. benzolom. U jetri se uništavaju (neutrliziraju) mnogi otrovi. neki povećana. Do žutice mogu dovesti i mnogi paraziti. pa oštećenje nastupa brzo. bolesti koja je poznata i pod imenom žljezdana groznica. javlja se kod leptospiroze. najčešći je uzrok velika bi­ jela glista (askaris). Neki lijekovi dobivaju ljekovita svojstva tek nakon promjena u jetri (oksidacija. Otrovi i uzimanje nekih lijekova mogu dovesti do oštećenja jetre i do žutice. a neki potpuno izmijene djelovanje. U razgradnji otrova i lijekova u tijelu. a zbog jačih oštećenja jetre i duže. pojedini lijekovi imaju umanjena ljekovita svojstva. Od svih upala najčešći je uzrok virusa akutna zarazna upala jetre (akutni in­ fektivni hepatitis). . Svaka jetra nije jednako osjetljiva na ke­ mijska sredstva. Oštećenje je pretežno uz­ rokovano zaraznom (infekcijom) virusima. Ali za preranu smrt i tih osoba glavni je krivac alkohol. redukcija. pothranjenih. naročito teška oštećenja nastaju otrovanjem tetraklor-ugljikom. Otpornost jetre smanjuje se i zbog manjka vitamina. naročito iz grupe B. Glavni prenosni put virusa: hrana i voda. Teška oštećenja jetre nastaju otrovanjem fosforom. Od brojnih lijekova i različitih otrova ima ih koji jako oštećuju jetru. Sličan je spoj ortodiklorbenzen koji služi kao otapalo za gumu i lakove te služi u kemijskoj industriji prili­ kom stvaranja (sinteze) drugih kemikalija. Kod tih upala žutica može trajati samo nekoliko dana. talijumom (sredstva za uništavanje glodara). bakterijama i parazitima. jetreni metilj (fasciola).

kojoj daje karakterističnu žutu i narančastu boju. Karotina ima jako mnogo u mrkvi. Žuta boja kože može nastati obojadisanjem kože kemijskim sred­ stvima. Žutica novorođenčeta Više od 50 posto novorođene djece dobiva blag oblik žutice drugi ili treći dan poslije poroda. tabanima i nosnim krilima. Peti dan žuta je boja najjače izražena. Do žutice dolazi zbog pojača­ noga raspada crvenih crvnih zrnaca poslije poroda. Osobe kod kojih se češće javlja mogu imati ošte­ ćenu jetru i poremećaj u stvaranju vitamina A iz njegovoga predstadija karotina. Uzimanjem većih količina hrane. u kojoj ima mnogo karotina. Prestankom uzimanja takve hrane. Može za­ hvatiti i kožu cijeloga tijela. dolazi do žute boje najprije na dlanovima. Karotin je predstadij (provitamin) vitamina A. da bi po­ slije toga postepeno nestajala. tableta za liječenje šećerne bolesti. U utrobi majke dije­ te ima povećan broj crvenih krvnih zrnaca jer je opskrba kisikom majči- . npr. lijekova za liječenje tuberkuloze. Pošto se postavi dijagno­ za osnovne bolesti koja je dovela do žutice. žuta boja kože brzo nestaje.Kratkotrajne žutice mogu nastati i od nekih lijekova. Današnjim dijagnostičkim mogućnostima liječnik može vrlo brzo ustanoviti o kojem se tipu žutice radi. Žuta boja kože nastaje i zbog uzimanja veće količine hrane bogate karotinom. Koža je boje limuna. normalnom (fiziološkom) pojavom. koja mogu doći u kožu ili krvlju ili su izvana nanijeta na kožu. zbog uzi­ manja sulfanamida. Ponekad je potrebna i hitna kirurška intervencija. započinje liječenje. Svojevremeno je uz kinin to bio jedini lijek protiv malarije. Taj oblik žutice nije opasan za zdravlje djeteta i smatra se prirod­ nom. neke žene odviše su osjetljive na »antibaby« pilule. ne javlja se na bjeloočnicama. Žuta boja kože može nastati ako se u većim količinama uzima lijek atebrin. Lažna žutica Lažnom se naziva ona žuta boja kože koja nije uzrokovana poviše­ njem boje bilirubina u krvi. Svaki slučaj žutice obavezno valja javiti liječniku. Da­ nas se upotrebljava vrlo rijetko. Za razliku od žutice. Liječenje je oba­ vezno u bolnici. nekih antibiotika. najčešći su uzrok lijekovi i hrana.

tada je bolesti mnogo blaža. Današnje mogućnosti dijagnostike i liječenja znatno su smanjile smrtnost i kompli­ kacije. K. kako se često govori. Po život opasno stanje nastaje ako se žutica javi u prvim satima po­ slije poroda. npr. ako je majka svojevremeno primila transfuziju Rh pozitivne krvi. Rh-faktora. Na isti način kao što je Rh-pozitivan faktor došao u majčinu krv. Uz­ rok: majčina krv u prvoj trudnoći ne stvara dovoljno antitijela. Prije je umiralo više od 80 posto takve djece. Jk. Rh-antitijelo. Glavni je uzrok nepodudarnost krvnih grupa majke i djeteta. ili. Raspadanjem suvišnih krvnih zrnaca naglo se poveća količina bilirubina. Antitijela razaraju crvena krvna zrnca u kojima se nalazi Rh-pozitivan faktor. koju put do stupnja potpune idiotije. Do takvo­ ga stanja dolazi kada se u Rh negativnoj majci nađe Rh pozitivan plod (otac mora biti Rh pozitivan). pa znatan broj crvenih krvnih zrnaca više nije potre­ ban. a ona koja su preživjela najčešće su zaostala u tjelesnom i duševnom razvoju. pošto se već rodilo jedno ili dvoje zdrave djece. Što se žutica ranije javi. Svako duže trajanje žutice iznad 12 dana znak je poremećaja i zahtijeva bolničko liječenje. Nakon 24 sata već je jako izražena.nom krvlju slabija od količine kisika koju tijelo dobiva disanjem. . u grupi AB. Naročito mnogo antitijela dolazi u krv djeteta za vrijeme poroda. porođaj se mora obavezno oba­ viti u bolnici ako je majka Rh negativna. dijete dobiva znatno više kisika nego što ga je dobivalo krvlju od majke. majka ta­ da proizvodi »obrambeno oružje« protiv strane krvne grupe. Povreda ili pojačana propustljivost poste­ ljice omogućuje da Rh pozitivan faktor prelazi u majčinu krv. Kada počinje disati. Takav poremećaj ne nastaje u svakoj trudnoći. Češće se javlja u kas­ nijim trudnoćama. bolest postaje ozbiljnija. Najkasnije za 10 do 12 dana žutica nestaje i kod najtežih oblika. No. I takvu normalnu žuticu liječnik može »skratiti« davanjem li­ jekova koji djeluju na jetru. Da bi se spriječile neželjene pojave. Unatoč tome što dijete inače djeluje potpuno zdravo. I ranije javljanje žutice znak je bolesnoga stanja. tako i Rh-antitijelo dolazi u krv djeteta. Dolazak tih antitijela u krvotok djeteta uzrok je abortusa i prijevremenoga poroda mrtvog čeda. Zbog toga se stalno povećava njegova količina u krvi i dolazi do žutice. pa na­ staje pojačana razgradnja crvenih krvnih zrnaca u prvim satima poslije poroda. a otac Rh pozitivan. U 1 ccm krvi javlja se višak od pola milijuna crvenih krvnih zrnaca. naro­ čito nepodudarnost Rh-grupe. U rjeđim slučajevima uzrok može biti i različitost u drugim krvnim grup a m a . Jetrene stanice još nisu dovoljno sazrele da razgrade i izluče poveća­ nu količinu bilirubina koja dolazi u jetru. i prva trudnoća može završiti »žutim djetetom«. svaki slučaj rane žutice zahtijeva najhitni­ ji prevoz u bolnicu. čak i mrtvim čedom.

daju se i lijekovi. To je postupak kojim se zamijeni i do 90 posto krvi novorođenčeta u prvim satima poslije poro­ da. .Osnova je liječenje eksangvinotransfuzija. Danas postoji mogućnost da se u određenim slučajevima daje tran­ sfuzija krvi djetetu prije nego što se rodi. Krv se daje iz pupčane vene. dok je još u utrobi majke.

You're Reading a Free Preview

Download