Dr. Valent Vnuk

KUĆNI LIJEČNIK DIJAGNOSTIČAR
prim. Poglavlja neuropsihijatrije napisao dr. MLADEN BERGHOFER iz

Digitalizacija knjige: Equilibrium 2007

®

BOL

Bol je simptom bolesti. Praćen osjećajem straha i životne opasnosti, za čovjeka je nesumnjivo najneugodniji doživljaj. Zbog toga je čovjek po­ jam bola proširio da bi označio tešku žalost i patnju. »Duša me boli«, kaže se u narodu. Bol prati čovjeka čitavoga života. Rođenje je praćeno bolom, smrti često prethodi bol, čitav život ispunjen je razdobljima povremenoga bo­ la. I riječ bolest u našem jeziku potječe od riječi bol, koja je uvijek smat­ rana osnovnim znakom bolesti. Unatoč tome bol je saveznik čovjeka: upozorava na opasnosti koje prijete tijelu i javlja se uvijek kada se tkivo ošteti; na bol čovjek reagira nehotično (reflektorno), da bi odstranio uzrok koji je izazvao oštećenje. Na primjer: kad bismo sjeli na vrući predmet, bol bi nas prisilio da ustanemo. Ako bismo predugo ležali samo u jednom položaju tijela, bol bi nas prisilio da se okrenemo, a promjenom položaja tijela sprečavamo oštećenja koja nastaju nedovoljnom cirkulacijom krvi u koži zbog dugot­ rajnog pritiska. Bol u unutrašnjosti tijela prisiljava bolesnika da traži liječničku po­ moć. Mnogi su ljudi ostali živi samo zato što je bol pravovremeno naja­ vio ozbiljnu bolest i tako omogućio hitnu liječničku pomoć. Bol najčešće tjera bolesnika da traži liječničku pomoć. Jakost bola ne odgovara stupnju opasnosti. Bezazlena zubobolja može biti uzrok ne­ podnošljivoga bola, dok rak na želucu u početku bolesti uopće ne boli i izaziva neznatne smetnje. Liječnik, poznavajući vrste i putove širenja bo­ la, može postaviti dijagnozu bolesti već na osnovi toga jedinog znaka bolesti. Bol je posebna, samostalna vrsta osjeta, kao što je zaseban npr. os­ jet topline, hladnoće i dodira. Za osjet bola postoje odgovarajuća osjet­ na tjelešca. To su vrlo osjetljivi završeci živaca smješteni u koži i unut­ rašnjosti tijela. Podražaji se prenose živčanim vlaknima u dio mozga koji se naziva (talamus), a vrlo je važno središte živčanoga sustava. Tu se na­ laze centri autonomnoga živčanoga sustava koji upravlja nehotičnim ali za život čovjeka bitnim funkcijama rada pojedinih organa, žlijezda itd.

Pomoću toga sustava nastaje niz promjena na površini i u unutrašnjosti tijela, koje redovito prate svaki jači bol. Tako nastaje širenje zjenica, stiskanje krvnih žila i porast krvnoga tlaka, znojenje, povišenje šećera u krvi. U tom dijelu mozga određuje se vrsta bola i smeštanje bola (projek­ cija bola) u onaj dio tijela u kojem je nastao podražaj. Sve što je u vezi s bolom kod životinja završava ovdje, u međumozgu. Jedino u čovjeka živčane niti odlaze u moždanu koru, gdje je sijelo duševnoga života. Tek u kori mozga bol dobiva osobine karakteristične za čovjeka. Tu se bolu ne daje osjetna nego osjećajna podloga patnje, strepnje, potištenosti, straha. Ta duševna, psihička, reakcija na bol svojstvena je samo čovjeku. Budući da čovjek sve osjete osjeća »na svoj način«, tako svaki čovjek na svoj način doživljava bol. Zbog toga se bol i naziva osobnim, subjektivnim osjećajem. To su razlozi zbog kojih postoje velike razlike među ljudima na na­ činu kako doživljavaju bol i kako reagiraju na njega. Muškarci lakše podnose bol od žena, odrasli lakše od djece. Starci ga teže podnose od ljudi srednje dobi. Američki Indijanci lakše podnose bol od drugih rasa. Osjetljivost na bol mijenja se i kod iste osobe u razno vrijeme. Umor, strah, uzbuđenje pojačavaju osjet bola. »Strah od injekcije« poja­ čava osjet bola prilikom uboda igle. Bojazan za zdravlje, koja često prati bolest, povećava osjetljivost na bol. Kao što čovjek različito reagira u različitim životnim prilikama, različito reagira i na bol. Pojedinci koji su strahovali od zubobolje, herojski su podnosili bol u mučilištima. Ali čovjek može osjećati bol u različitim dijelovima tijela a da za to ne postoje stvarni razlozi. To je umišljeni bol, ili bol na živčanoj bazi, neurotski ili psihoneurotski bol. Liječnik će koji put upotrijebiti izraze »konverzivni bol« ili »psihogeni bol«. Za umišljeni bol ne postoji nikakva tjelesna podloga. Dijelovi tijela u kojima se osjeća bol nisu promijenjeni, oni su zdravi. »Signali za bol« ne putuju živcima u mozak jer ne postoji nikakav podražaj koji bi izaz­ vao bol. U takvim osobama postoje samo psihičke promjene. Slika bola stvorena je u mozgu bez odgovarajućega podražaja za bol. Takav bol čovjek doživljava kao stvaran, a popratne su reakcije slične, često i jače izražene nego prilikom stvarnoga osjeta bola. U takvim ljudima postoji osjećaj patnje, straha od opasne bolesti; koji put plačem olakšavaju te­ gobe; svoj bol opisuju teatralno, kao u kazalištu, i to ne samo svom liječ­ niku nego i prijateljima, susjedima, često i potpuno nepoznatim ljudima. Mjesto gdje smještaju svoj bol ovisi o vlastitoj predodžbi koju imaju u svom tijelu. Najčešće su to glavobolje ili bol u predjelu srca. Ali boljeti može svaki dio tijela, ruke, noge, zglobovi, križa, lice, unutarnji dijelovi, pa čak i organi koji su potpuno neosjetljivi na bol. Karakteristično je za umišljen bol da »putuje« tijelom s jednoga mjesta na drugo. Čas postoji glavobolja, da bi nastupili bolovi u zglobovima, kičmi, očima, srcu. Ne-

tko bol osjeća kao pritisak, stezanje, šrafanje, drugi će ga opisivati kao probadanje nožem, pikanje, rezanje ili zabijanje klina. Bolesnici s umišljenim bolovima najčešći su posjetioci ambulanata. Vrlo ih se teško može uvjeriti da je s njihovim tijelom sve u redu. Nepov­ jerljivi su i idu od liječnika do liječnika. Odlaze i nadriliječnicirna, travarima i vračarama, tražeći pomoć za svoj »nepodnošljiv bol«. Koji put iz­ daju velike svote novca za »preglede i lijekove«, a to ih dovodi do mate­ rijalnoga osiromašenja. Psihogeni bol može se javiti i u onih ljudi koji su psihički i duševno potpuno zdravi. Problemi na poslu, bračni sukobi i slično izazivaju krat­ kotrajne osjete bola najčešće u predjelu srca i glave. Rješenjem proble­ ma, bol prestaje sam od sebe. Ako su krizne situacije dugotrajne, ako postoji niz »nerješivih« problema, liječenje takvih bolesnika može trajati duže vrijeme. Liječnik će najprije isključiti mogućnost da bol ne potječe od boles­ ti. Bolesnici se podvrgavaju brojnim pregledima i pretragama. Moguć­ nost da bol koji osjećaju može potjecati i od opasnije bolesti samo je je­ dan od razloga zbog čega je takve bolesnike vrlo teško uvjeriti da su tje­ lesno zdravi, a da je njihov bol samo umišljen.

Bol u odstranjenom (amputiranom) dijelu tijela
Bol u amputiranom dijelu tijela naziva se fantomski bol (fantom je priviđenje, utvara). Nakon operacije bolesnik još dugo osjeća kao da ima dio tijela koji je operacijom odstranjen. Takav osjet najčešće je u amputiranim udovi­ ma, rukama i nogama. Bolesnik osjeća »fantomski ud« kao normalan, osjeća pojedine prste, pa čak i njihove pokrete, toplinu, hladnoću, osje­ ća ga ili kao znatno povećan, ili pak umanjen. Slični osjeti mogu se javiti i prilikom odstranjenja drugih dijelova tijela, npr. dojke, nosa, uha, oka itd. Postojanje fantomskog uda poslije operacije smatra se normalnom pojavom koja može trajati mjesecima, godinama, ponekad i cijeli život, i ne zahtijeva liječenje. Liječenje je potrebno samo ako se u fantomskom udu osjeća jak bol. U većini slučajeva to su stalni bolovi, rjeđe se javljaju u napadima; to su trganja, žarenja, pečenja, stezanja. Bolovi se češće javljaju na nozi nego na ruci, mogu biti tako jaki da se uzimaju najjača sredstva protiv bolova, čak i narkotici. Takve osobe mogu postati narkomani i alkoholi­ čari. Uzroci bolova: neurom, tumor od živčanih vlakana koji je čest na okrajcima presječenih živaca, zatim kožni ožiljci i infekcije. Liječenje

često ne dovodi do poboljšanja. Čak i ponovljena amputacija (reamputacija) ne dovodi do poboljšanja. Smatra se da je osjećaj postojanja fantomskoga uda posljedica toga što je u mozgu sačuvan centar za taj dio tijela koji i dalje funkcionira. Ne­ ki smatraju da su posrijedi psihički razlozi, nesposobnost bolesnika da se prilagodi gubitku dijela tijela. Liječenje: sredstva za smanjenje bolova, blokada živaca, psihotera­ pija, u najtežim slučajevima i operacija na mozgu.

Bolna menstruacija
Menstruacija je prirodna pojava i kod većine žena ne izaziva nikak­ ve ili tek neznatne smetnje. U prvim danima menstruacije može se javiti glavobolja, nadutost trbuha, zatvor stolice, nabrekle i lagano bolne gru­ di, smetnje mokrenja, umor. Kod većeg broja žena jače su izražene psi­ hičke smetnje - praćene lošim raspoloženjem, razdražljivošću, pretjera­ nom osjetljivošću - koje mogu biti uzrok bračnih razmirica. Kod manjeg broja žena menstruacija izaziva bolove u donjem dijelu trbuha i u križima. Bolovi mogu biti različite jačine, od neznatnih, koji prolaze uzme li se tableta protiv bolova, pa do žestokih, nepodnošljivih, zbog kojih se traži hitna liječnička intervencija. Takva je osoba onespo­ sobljena za bilo kakav rad nekoliko dana. Bolovi su grčeviti i zahvaćaju donji dio trbuha, šire se u stranu do križa, koji put i prema bedrima. Donji dio trbuha jako je osjetljiv na sva­ ki dodir. Uz bol se javlja i mučnina pa i povraćanje. Bolovi obično poči­ nju jedan do dva dana prije menstruacije i najčešće prestaju krvarenjem. Koji put mogu trajati i nekoliko dana, do potpunoga prestanka menstru­ acije. Bol se najčešće javlja već s prvom menstruacijom, ali može se javiti i više mjeseci pa i nekoliko godina kasnije. U svakom je slučaju potreban ginekološki pregled, i to što ranije. Kako se bolovi počinju javljati već kod djevojčica od 14 godina, mnoge majke nisu sklone da »tako malo dijete« vode ginekologu. No, liječnik može izvršiti pregled preko debeloga crijeva ne oštećujući djevičnjak (himen). Najčešći su psihički uzroci bolnih menstruacija. Bolovi se javljaju u suviše osjetljivih osoba koje se odgajaju u obiteljima u kojima se najbe­ zazlenijoj bolesti obraća suviše velika pažnja i često se stvara nepotrebna panika. Mnoge djevojčice, mnogo prije nego što su dobile prvu menstruaciju, čuju od starijih žena ili majki kako je menstruacija neugodna i bolna. Stoga dožive prvu menstruaciju a da ih nitko nije obavijestio o toj prirodnoj pojavi i uputio kako da se ponašaju. Budući da se svaka men-

struacija doživljava kao »neugodna pojava«, razumljivo je da će svaki neugodni doživljaj, svaki neugodni osjećaj, pojačati bolove, dok će ih veselje, radost i dobro raspoloženje ublažiti. Sretan brak, naročito rođe­ nje djeteta, gotovo redovito dovodi do nestanka bolnih menstruacija ako su psihogeno uvjetovane. Ako se radi o težim psihičkim poremećajima jake neurotske ličnosti, takve žene »svoju bol« mogu prenijeti na drugi dio tijela (glavobolja, bolovi u predjelu srca i sl.). Osim bolova »na živčanoj bazi«, bolna menstruacija može biti po­ sljedica i drugih poremećaja u tijelu, nenormalnosti u građi zdjelice, upale jajnika, jajovoda i maternice, ciste na jajnicima: dobroćudni i zlo­ ćudni tumori također mogu biti uzrok. Koji put je tome kriv položaj, ob­ lik i veličina maternice, poremećaj u lučenju žlijezda; popratna pojava može biti pothranjenost i slabokrvnost. Liječenje određuje liječnik. Koji put je potreban manji operativni zahvat, nekad su dovoljni savjeti psihoterapeuta. Bol se često smiruje spazmoliticima i analgeticima, tj. lijekovima koji ublažuju ili uklanjaju grčeve i smanjuju osjet bola (Baralgin, Spazmocibalgin, Clofexan). Na kožu donjega trbuha može se staviti topli termofor. Ako to ne pomaže, valja pozvati liječnika.

Bol prilikom spolnoga snošaja
Bol kod žene za vrijeme spolnoga snošaja naziva se dispareunija (dyspareunia). Izraz dolazi od grčke riječi dys, što znači nešto što je po­ vezano s teškoćama, i riječi pareunos, što znači parenje, snošaj. Bolovi prilikom snošaja najčešće su psihički uzrokovani. Psihogeno uvjetovan bol zapravo je svjestan ili nesvjestan otpor žene spram seksu­ alnoga snošaja. Uzroci toga otpora mogu biti različiti: strah od trudno­ će, strah od spolnih bolesti, žena ne želi seksualni odnos jer ne voli par­ tnera, ne sviđa joj se, suviše je grub, nasilan, pijanica. I prva loša iskus­ tva mogu biti uzrok kasnijim smetnjama. Vrijeđanja, brutalnost, nespret­ nost seksualnoga partnera, silovanja, mogu izazvati tako jake psihičke posljedice i takav strah i gađenje spram seksualnoga snošaja da pred­ stavljaju velik problem u liječenju. Prvo loše seksualno iskustvo žena može »plaćati godinama«. Takve smetnje mogu biti i posljedica krivoga odgoja. Pomanjkanje pravoga seksualnog odgoja manje je opasno od krivoga odgajanja i stal­ nog uvjeravanja da je odvratno i grešno sve što je seksualno. Takve oso­ be veoma teško uspostavljaju normalne seksualne odnose. Bolovi za vrijeme spolnoga snošaja nisu uvijek posljedica prvih sek­ sualnih iskustava. Smetnje se mogu javiti mnogo kasnije, često poslije prvih normalnih seksualnih odnosa. Smetnje se javljaju i u braku zbog

bračne monotonije, seksualne dosade, uvijek iste, ukalupljene i banalne seksualne tehnike, bračnih sukoba, stalnih svađa koje dovode do antipa­ tije i osjećaja gađenja prema bračnom partneru. Prva ljubav i stvarna želja za fizičkim dodirom isključuje psihogeno uvjetovan bol. Jakost bola može biti različita, može postojati samo neznatan bol izazvan suhoćom rodnice (vagine), koja nastaje zbog slaboga lučenja so­ kova, sekreta rodnice, a to je posljedica nedovoljnoga uzbuđenja. Ali bol može biti i mnogo jači. Uzrok jačih bolova je stezanje i grčenje mišića rodnice. U najtežim slučajevima javlja se tako jaki grč rodnice i okolnih mišića da se ulaz u rodnicu potpuno zatvori i onemogući ulazak muško­ ga uda (vaginizam). Tada spolni snošaj nije moguć. Grč može zahvatiti i mišiće nogu, koje se tada zgrče, žena sva drhti, osjeća užasan strah i na­ stoji pobjeći. Tako jaki grčevi nastaju uglavnom prije snošaja, a za vrijeme akta vrlo su rijetki. Koji put strah izazvan iznenadnom pojavom neke osobe, paljenje svjetla, iznenadni zvučni podražaji ili hvatanje »in flagranti« može izazvati tako jaki grč da se muški spolni organ ne može izvaditi. Ponekad tek liječničkom intervencijom i davanjem »injekcija« dolazi do popuštanja grča. Bolovi pri snošaju mogu biti uzrokovani i stvarnim bolesnim pro­ mjenama na spolnim organima ili u njihovoj blizini. Bolna nemogućnost izvršenja spolnoga čina može biti posljedica tvrde »neprobojne« djevi­ čanske opne (himena). Uzrok bolova mogu biti ranice na spolnim orga­ nima, tumori, upale i druge promjene, zatim upale u debelom crijevu, hemoroidi, bolesti kože u blizini spolnih organa, promjene na trtičnoj kosti, nenormalan položaj maternice, promjene na jajnicima. Stalan bol pri snošaju nije normalna pojava i takva osoba mora se obavezno liječnički pregledati, najprije kod ginekologa, da se vidi je li »ginekološki sve u redu«. Ako su uzrok bolova tjelesne promjene, liječe­ nje kod ginekologa ili kirurga dovest će do znatnoga poboljšanja ili po­ tpunoga izlječenja. Ako je dispareunija psihogeno uvjetovana, potrebna je psihoterapija. Liječenje može potrajati godinama. Koji put rastava braka ili mijenjanje seksualnoga partnera rješava sve probleme.

Bol u oku
Bolovi u oku posljedica su bolesti oka, ali isto se tako mogu osjećati i kod bolesti koje ne zahvaćaju oko, npr. bolesti nosa, sinusa, krvnih ži­ la, glave, mozgovne opne. Bolovi u oku osjećaju se kao lagan pritisak, bockanje, pečenje, do »nepodnošljivih i neizdrživih«, kako ih opisuju bolesnici.

mučnina. Poznata je neuralgija trigeminusa. zahvaćajući čitavu polovinu glave. bol u licu. bolesti koja se naziva glaukom. Slabije bolove mogu izazvati upale: upala rožnice (keratitis). grč vjeđa. Polovina lica se zacrveni i oznoji. nikotin. Te lijeko­ ve bolesnik mora uvijek nositi sa sobom. tada oni sami sebi uka­ paju u oko kapljice pilokarpina. svrbež. strah od svjetla. Jedan njihov oblik prvi je opisao liječnik Horton. obično zahvaća samo polovinu glave i prati je vrtoglavica. Veći porast tlaka od 3 mm/Hg može izazvati bolove. od kojih jedna ide i na oko. bockanje. trgaju.Nagao. kofein i nagle promjene položaja tijela mogu izaz­ vati akutan napad. dolazi do suženja i otoka očnih kapaka. . Samo najhitnije liječenje mo­ že spasiti vid. crvenilo lica. šarenice (iritis). da bi se poslije širili na čelo. trodijelnoga živca koji ima tri grane. Jaki bolovi u oku povezani su s bolovima duž perifernih živaca (neuralgija). Zbog toga svaki akutni napad glaukoma zahtijeva najhit­ niji prijevoz bolesnika na očni odjel. vrlo često »iz punoga zdravlja«. a ako napad traje duže vrijeme. akutan i vrlo jak bol koji se pojavi iznenada u oku. i povraćanje. jako uzbuđe­ nje. Naročito jak napad može za kratko vrijeme dovesti do sljepoće oka. Vrijednost očnoga tlaka mjeri se posebnim aparatom: tonometrom. ili lijeka sličnoga djelovanja. Oko je crveno. najčešće »iz čista mira«. Javlja se mučnina i povraćanje. osjet stranoga tijela. Takav pritisak ubrzo dovodi do trajnoga sljepila. najčešće je posljedica nagloga povišenja očnog tlaka. »poput groma iz vedroga neba«. nastaju smetnje. Normalne vrijednosti očnoga tlaka nalaze se unutar granica od 15 do 25 milimetara žive (mmHg). U početku su ograničeni samo na jedno oko. Bolovi u oku javljaju se i kod nekih vrsta glavobolje. čak i potiljak. alkohol. Vid postaje zamagljen. Bol se najčešće osjeća kao pečenje. napa­ di se mogu ponoviti nekoliko puta dnevno. može doći do potpunoga gubitka vida. Neuzimanje lijekova. Napad jakih bolova češći je kod bolesnika koji znaju da boluju od kroničnoga glaukoma i koji se liječe. suženje. slinjenje. Liječnik pipanjem prsti­ ma uspoređuje tvrdoću bolesnoga i zdravog oka. U najtežim slučajevima tlak poraste više od 80 mmHg. bjelo­ očnice (skleritis). nisu stalne jačine. Bolovi su u napadima i po žestini se ubrajaju među najjače. zjenica proširena a očne vjeđe na­ tečene. Ovisno o tome koja je grana za­ hvaćena. nego sije­ vaju. pa se po njemu naziva Hortonova glavobolja. Ako se bolovi počnu javljati kod bolesnika koji boluju od kroničnoga glaukoma. popratni znakovi mogu biti suženje. oko je tvrdo i jako osjetljivo na pritisak. mnogi bolesnici kažu da su »užasni«. Bolovi su vrlo jaki. obično se pojavi u jednom oku.

»Zub mudrosti« može izazvati bol koji se širi prema sljepoočnici i u područje iza oka. malarijom. šuplji- . Sinusi su zapravo šuplji­ ne u kostima oko nosa. I upale sinusa mogu izazvati bolove u licu. tj. Bolove mo­ že izazvati i zub kojem je izvađena zubna pulpa. Bol lica koji se širi prema sljepoočnici i prema oku može biti izaz­ van i promjenama u čeljusnom zglobu. malim boginjama. »crveno oko«. tzv. tada je bol u oku samo propratna pojava bez značenja za dijagnozu bolesti. Jedan od najčešćih uzroka bolova u licu jesu pokvareni zubi. Bol u oku može biti povezan sa zuboboljom. nosu. oku te koštanim šupljinama. tifusom. sinusima. kao i zubi koji još nisu probili iz čeljusti. zaraznim bolestima. česta su iščašenja.Točan uvid u visinu očnoga tlaka dobiva se mjere­ njem pomoću tonometra Laganim pritiskom jagodicama prstiju liječnik može grubo ocijeniti visinu očnoga tlaka Strano tijelo izaziva tzv. zglobna gla­ vica donje čeljusti pomakne se iz čeljusnoga zgloba. Zubo­ bolja se može odraziti vrlo jakim bolovima na površini lica. gripom. Bol u oku zahtijeva obavezan pregled kod liječnika za očne bolesti. Bolovi lica Bolovi u licu odraženi su bolovi zbog bolesnih promjena u usnoj šupljini. zbog toga se i nazivaju paranazalni sinusi.

U upaljenom sinusu nakuplja se upalna tekućina i vrlo često gnoj. posljedica su nadražaja trodijelnoga živca trigeminusa. Uzrok takve neuralgije mogu biti bo­ lesti čeljusti. Ako se ne liječi. . koža na upaljenom mjestu napeta. opće osjećanje je loše. šupljine su obložene sluznicom i otvorima su povezane s nos­ nom šupljinom. bolna i otečena. slinjenje. često se injekcionom iglom vadi gnojni sadržaj iz sinusa (punkcija sinusa). Korijen zuba učvršćen je brojnim vlaknima u koštanim šupljinama gornje i donje čeljusti. zubi. mozga. lice je vrlo često zahvaćeno bolom. Da bi mogli zadovoljiti svojoj funkciji. Zbog toga je njihova površina pokrivena vrlo otpornim slojem. inhaliranjem. rešetastoj kosti. nastaju jaki bolovi i u oku. čeonoj kosti. Bolovi se javljaju obično kod osoba iznad 35 godina života. Antibioticima. naro­ čito u određenom položaju tijela. koji čini najveći dio zuba i po građi je sličan koštanom tkivu. Bolovi oka mogu se proširiti na lice. Izrazito jaki napadi bolova u licu. Zubi trgaju. Bolest se naziva herpes zoster i može se pojaviti duž svakoga živca. glatka. suženje. na koži se pojavljuju vrlo sitni mjehurići. zubi moraju biti dovoljno tvrdi i neosjetljivi. zubnom caklinom. Zubna caklina je neosjetljiva na bol i može izdržati vrlo visok pritisak. U zubnoj su srži brojne krvne žile i živci.ne se nalaze u gornjoj vilici. klinastoj kosti i u tzv. Pritisak i bolovi u predjelu lica najčešće su posljedica upale sinusa u gornjoj čeljusti (maksilarni sinus). lice postaje crveno. Ispod cakline nalazi se dentin. Takve upale liječe se antibioticima. Napadi ne­ podnošljivih bolova u području toga živca nazivaju se neuralgija trige­ minusa. grijanjem. U napadu glaukoma. u najvećem broju slučajeva uzrok je nepoznat. Česta je upala poznata pod na­ zivom crveni vjetar ili erizipel. Ako je zahvaćena i očna grana živca. režu i me­ lju uzetu hranu. Zubobolja Zubobolja je samo jedan simptom najčešće bolesti čovjeka: bolesti zubi. koji izlazi kroz nos. koji se javljaju redovito iznena­ da. bo­ lest se može izliječiti u kratkom vremenu. Upalu toga živca mogu izazvati virusi. mogu nastati teške pa i smrtonosne komplikacije. Od nje boluje više od 90 posto stanovništva u civiliziranim zemlja­ ma. bo­ love prati crvenilo lica. Žvakanjem hrane započinje proces probave. uglavnom penicilinom. Na licu mogu nastati upale i čirevi. između kutnjaka i više od 100 kg. kratkim valovima. tjelesna temperatura se povisi. Dentin obavija zubnu šupljinu u kojoj se nalazi zubna srž ili zubna moždina (pulpa). uzrok je virus koji kod djece izaziva male boginje (varičele). sjajna.

može izazvati jaki bol. koja je ujedno i glavna zaštita zuba. Između dušnika i vratne kralješnice nalazi se jednjak. Bol u predjelu zuba ne mora potjecati samo od bolesnoga zuba. nastaje prividan mir. Oštećenje se sve više produbljuje. . kvarenje zubi. Jaki bolovi praćeni su općim poremećajima u tijelu. Bolovi u vratu Vrat se nalazi između glave i prsnoga koša: to je važan i vrlo osjet­ ljiv dio tijela kroz koji prolaze svi »putovi« što povezuju organe glave s ostalim dijelovima organizma. Ali razmnožavanje bakterija u usnoj šupljini se nastavlja i one kroz otvor na vrhu korijena mogu prijeći na okolinu zuba. naročito ako je izazvana uzročnicima gnojenja. na dio čeljusti u kojoj se nalazi zub (periodontitis). sinusa. na tople i hladne nadražaje. grkljan i dušnik. Zubo­ bolja može biti i umišljena. Bakterije kroz nastali otvor prodi­ ru sve dublje kroz dentin i u zubnoj srži izazivaju upalu (pulpitis). Manji broj bolesnika javlja se zubaru. svi živci koji povezuju mozak sa svim organima i tkivima trupa i udova. stavljaju tople obloge na lice. Uz oteklinu u predjelu bolesno­ ga zuba i okolnog tkiva javlja se povišena temperatura i opća klonulost. kuckajući bolovi (pulsirajući). toplina ih obično pogoršava. javlja se bol zato što zubni dentin. Kada je sloj cak­ line probijen. češnjak. zubni karijes. U rijetkim slučajevima u zubu se može osjećati i srčan bol. Bolovi se javljaju samo na naglu pro­ mjenu temperature. javlja se zbog upale i nadražaja ogranka velikoga moždanoga živ­ ca. U toj fazi bolesnici najčešće sami uzimaju različite tablete protiv bolova. ili pak koriste narodne lijekove: rakiju. oka. Poslije se javlja trajan bol. bolovi se javljaju samo na »živčanoj ba­ zi« a zubi su potpuno zdravi. Liječenje je obavezno kod zubnog liječnika. Bolovi su češći navečer i noću. veći­ na nastoji da sama »preboli« zbog straha od zubara. S prednje strane vrata nalazi se donji dio ždrijela. ima sposobnost da bol prenosi.Najčešći uzrok zubobolje je tzv. Nakon izvjesnoga vremena bolovi će prestati jer su bakterije u po­ tpunosti uništile zubnu srž. Kao zubobolja može se odraziti i bol koji potječe od bolesti uha. kiselina se stvara pod djelovanjem bak­ terija iz ostataka hrane koji se nalaze u nevidljivim udubinama na po­ vršini zuba i između zubi. otapa caklinu. To su tzv. tj. Jača upala. Obič­ no se kaže da je »upaljen živac«. Zna se da zube kvari nakupljanje mlječne kiseline u usnoj šupljini. tj. kiselina nagriza. Kroz kičmeni kanal prolazi vratni dio kičmene moždine. Pravi uzrok kvarenja još uvijek nije poznat. U početku takve upale postoji bolnost prili­ kom stiskanja i dodirivanja zuba. Zub postaje neosjetljiv. iako nema živčanih vla­ kana. jav­ lja se i odražen bol koji potječe iz tkiva i organa koji su dosta udaljeni od zuba.

masnom tkivu. Takve bolove nazivaju reumatskim. Bol i lagana ukočenost vrata javlja se u mnogih ljudi a da za to ne postoje vidljivi uzroci. sluznim vrećama. Bol i kočenje vrata po­ sljedica su promjena u tzv. »Bolni vrat« može se pojaviti poslije izlaganja hladnoći. zatim ultrazvuk ili neku drugu meto- . u mišićima. preosjetljivosti tijela na bakterije. Mišići zahvaćenoga dijela vrata posta­ ju kruti. vezivnom tkivu vrata. mišićnim reumatizmom. zbog naglih promjena tempera­ ture. mialgijom. nakon manjih ali učestalih povreda mišića. tetivama. elektična grijalica). brojne limfne žlijezde te snažni mišići vrata koji pokreću glavu. Bol je najčešći u predjelu potiljka. Liječnik će nastojati pronaći uzrok i odrediti način liječenja.Sa svake je strane dušnika glavna krvna žila koja dovodi krv u mozak. glava se zbog njegova skraćenja naginje na bolesnu stranu. Liječnik će primijeniti injekcije direktno u oboljeli mišić. Na tim mjestima sam bolesnik može napipati tvrde. Mišići se mogu ukočiti tako jako da vrat postaje potpuno nepokretan. Bol može biti ograničen samo na neke »bolne točke«. Pravi uzrok tih promjena još se ne zna. Kada je zahvaćen veliki vratni mišić. prekomjerne upotrebe mišića. vlazi. vjetru. na stražnjoj strani vrata. razumljiva je uzrečica koja znači krajnju. To je »krivi vrat« ili tortikolis. Znatno olakšanje nastaje primjenom top­ line (termofor. ali se zna da postoje brojni povodi koji mogu dovesti do promjena. U vratu se nalazi štitna žlijezda. a može se proširiti i na dio ramena. fibrozitisom. napeti. promjena na kralješnjicima. Trenu­ tačno poboljšanje moguće je uzimanjem lijekova protiv bolova i lijekova koji umanjuju napetost mišića. Budući da su u vratu smješteni mnogi životno važni organi. topao crijep. U blizini su i važni moždani živci. sitne čvoriće i čvo­ rove koji na laganu masažu nestaju (miogeloze). smrtonosnu prijetnju: »zakrenuti vratom«. jače i trajnije psihičke napetosti.

Bol u prsnom košu U liječničkim ordinacijama sve je više uplašenih pacijenata koji se tuže na bolove u prsnom košu. Zato svako povećanje žlijezda. A danas su bolesti srca i krvnih žila najčešći uzrok smrti. na šiji se mogu pojaviti veli­ ki čirevi (karbunkuli). Bol u prsnom košu može potjecati od organa smještenih u prsnoj šupljini i tkiva koja sudjeluju u gradi prsnoga koša. danima pa i mjesecima. Kod mnogih bolesti dolazi do povećanja tih žlijezda. tj. Bol u potiljku. pe­ čenje. bol se može osjećati na površini. kao srčani bol. Može biti toliko karakterističan za pojedinu bolest da će liječnik postaviti sigurnu dijagnozu već na osnovi samo toga jedinog . pritisak. Iako je taj strah najčešće bezrazlo­ žan. ali izazivaju strah od zloćudnih tumo­ ra. Bolesnici ih sami napi­ paju. staračkih promjena na hrskavičnoj ploči iz­ među kralješnjaka. Upale zahvaćaju potkožno tkivo i sve organe koji se nalaze u vratu: štitnu žlijezdu. kao i dugotrajan. dušnik. bol na »živčanoj bazi«. te trajati satima. one mogu biti posljedica bolesti i tada se obično razvijaju postepeno. Kod starijih osoba bolovi mogu biti trajni ako su uzrokovani staračkim (degenerativnim) promjenama na kralješnjacima. mukao ili oštar »poput noža«. obično su u grupama i smještene u površinskim i dubljim dijelovima vrata. ili se javlja kao paljenje. u stražnjem gornjem dijelu vrata. Žlijezde uglavnom ne bole. Zabrinutost je razumljiva jer ljudi svaki bol u prsnom košu povezuju sa srcem. Obavezno je liječenje kod liječnika. Na koži vrata dolazi do gnojnih upala. povremen i u ponavljanim napadima. u stijenci prsnoga koša. npr. Mladi ljudi brzo ozdrave. Bu­ dući da su u ždrijelu vrlo česte upale. prilikom upale zglobova kralješnjaka. svaku sumnjivu izraslinu u predjelu vrata mora pregledati liječnik. često bez liječenja. I promjene na kralješnici često uzrokuju bolove u vratu. umišljeni bol. iščašenja u zglobovima. ili u dubini u unutrašnjosti prsne šupljine: može biti kratkotrajan. bol može biti tup. U vratu se nalazi gotovo 1/3 svih limfnih žlijezda tijela. koji izazivaju jaki bol i mogu ukazivati na šećernu bolest. mogu osjećati oso­ be s povišenim krvnim tlakom. Povrede dovode do naglih bolova i mogu biti poslje­ dica puknuća hrskavične pločice.du fizikalne terapije. prijeloma. grkljan. ljudi se ipak drže uzrečice: »Opreznost je majka mudrosti«. žarenje. to je onaj predio vrata gdje se najčešće »smješta« tzv. U gornjem dijelu vrata osjećaju se bolovi zbog bolesti ždrijela. bol u vratu bit će samo jedan od znakova upale.

Karakterističan izgled osobe s napadom angine pektoris Napadi bolova najčešće su poslije tjelesnoga opterećenja: trčanja. može se javiti i cijelom dužinom ruke sve do maloga prsta. naročito žli­ čicu. Zbog osjećaja pritiska i težine u prsima mnogi se više žale na gušenje nego na bol. Bol opisuju kao da je »te­ ret stavljen na prsa«. naročito u lijevo rame. šiju. Bol se najčešće širi u lijevu polovinu prsnoga koša. zbog ulaska u hladnu . npr. obično nakon tjelesnoga ili duševnog opterećenja.Naziv angina dolazi zbog toga što ta riječ na grčkom znači stezati. da čupa grkljan i jednjak. U težim slučajevima postoji osjećaj kao da željezna ruka stišće srce. zbog na­ gloga izlaska iz tople prostorije na hladan zrak. nošenja tereta ili bilo koje druge vrste tjelesnoga napora. onda je tipi­ čan za bolesno stanje koje se naziva angina pektoris ili stenokardija. na rame ili lakat. npr. hodanja. Bol se širi u vrat.znaka bolesti. Taj bol nema »oštrinu« kao zubobolja. lagana šetnja. Ako se bol javi iz­ nenada. U te­ žim slučajevima i najmanji tjelesni napor izaziva napad. već se osjeća kao pritisak ili stezanje. u gornji dio trbuha. brijanje. ali mo­ že biti ograničen samo na jedan dio ruke. žarenje. koji nastaje nakon »gutanja«. pečenje iza prsne kosti. Takav napad bolova praćen je tjeskobom i osjećajem straha od bliske smrti. POVREMEN I KRATKOTRAJAN NAPAD BOLOVA ISPOD PRSNE KOSTI najčešće je uzrokovan bolešću srca. između lopatica. BOL KOD ANGINE PEKTORIS javlja se naglo i traje kratko vri­ jeme. U lakšim slučajevima može se osjetiti kao blag pritisak ili kratkotrajan grč u jednjaku. različitih pretraga i konzultacija sa specijalistima. oblačenje. Bol može biti izazvan hladnoćom. ponekad u desnu polovinu prsnoga koša. npr. vilicu. od nekoliko sekunda do nekoliko minuta. Za postavljanje dijagnoze često treba mnogo više vreme­ na. kao mukli bol.

prostoriju.vodu. bijesom i prejakom radošću. no i tada je uzrokovan du­ ševnom napetošću. Posljedica je umrtvljenje (nekroza) većega ili manjeg dijela srčanog mišića. prema tome gdje se bolesnik nalazi. Ako je naročito jak i traje duže od 15 minuta. češće noću. uzimanje slado­ leda. tada se ne radi o kratkot­ rajnim i prolaznim smetnjama. I prejako sniženje krvnoga tlaka noću do­ vodi do bolova. samo što traje Najčešći put širenja bolova kod angine pektoris i srčanog infarkta . jak i dugotrajan bol ispod prsne kosti ili na lijevoj stra­ ni prsnoga koša može biti posljedica nagloga i potpunog prekida krvoto­ ka u jednom dijelu srčanoga mišića. Osoba kod koje se napad bolova javio prvi put. Iznenadan. U mjestima gdje postoji služba hitne medicinske pomoći treba zvati hitnu pomoć (telefon 94) iz kuće. nego o jačem oštećenju srčanoga mišića. srdžbom. Napad bolova može biti izazvan prejakim emocijama. Može se javiti i u potpunom mirovanju. vrlo je sličan boli kod angine pektoris. Bol je jedan od najvažnijih znakova srčanoga infarkta. prestaje sam od sebe. Takvo stanje naziva se SRČANI INFARKT (infarkt miokarda). zbog pijenja hiadne tekućine. o srčanom infarktu. Pravovremeno izvršene pretrage mogu spriječiti teške kompli­ kacije. Nakon mirovanja bol obično prolazi poslije nekoliko sekunda do najviše nekoliko minuta. zbog hladnoga vjetra. uzbuđenjem. postelju. Zabranjeno je svako kretanje. Napad angine pektoris može se prekinuti uzimanjem tablete nitroglicerina koja se stavlja pod jezik. obavezno mora tra­ žiti liječničku pomoć. s radnoga mjesta ili javne površine. ili nakon uzimanja lijeka. brigama.

U najtežim slučajevima bol je iznenadan i tako jak da se bolesnik uz vrisak sruši. vilicu. Mnoge bolesti »imitiraju« bolove angine pektoris i srčanoga infar­ kta. Bol se može širiti u tr­ buh. Već i sama sumnja na srčani infarkt zahtijeva potpuno mirovanje i prijevoz u bolnicu na nosilima. koji tada pritišću na ošit i preko njega na srce. Najčešće mjesto bola pokazuju oko mliječne bradavice na lijevoj strani. žučnoga mjehura. probadanje. a nestaju za vrijeme rada i fizičkoga napora. U blažim slučajevima može imati sve značajke bola prilikom napada angine pektoris. Tegobe opisuju kao »ste­ zanje oko srca«. pluća. kašalj. već se javljaju nakon dužega ležanja. rame. Međutim. peckanje. tzv. zida prsnoga koša. Kod žena bolovi nastaju zbog promjene u dojkama. poremećenim ritmom rada srca i teškim stanjem šoka. Na lijevoj strani prsnoga koša mogu se javiti bolovi kao posljedica degenerativnih i upalnih promjena na kralješnici. Često se javlja bol u području međurebrenih živaca. kihanje. Vrlo čest uzrok srčanih smetnji je pojačano nakupljanje plinova u želucu i debelom crijevu. To mogu biti bolesti kičme. koji put je glavna smetnja otežano disanje pa se bol gotovo za­ nemaruje. nagli pokreti tijela. Takvi »reumatski« bolovi često su povezani s promjenom vremena. Velikom vjerojatnošću može se isključiti srčano porijeklo tih smetnji ako se javlja­ ju u vrijeme mirovanja. može . Nitroglicerin. porebrice. Upale živaca koji izla­ ze iz kičmene moždine (spondiloza). ali oni nisu veza­ ni uz tjelesni napor.duže vrijeme. nikada se ne smije zaboraviti da je poremećena probava. najmanje pola sata. nesumnjivo je najčeš­ ća smetnja zbog koje ljudi dolaze u ambulantu. može izazvati zabrinutost i sum­ nju na srčani bol. po­ vraćanjem. Međutim. kod infarkta uopće ne djeluje. Vjerojatnost da se radi o anginoznim bolovima utoliko je manja uko­ liko je veći broj različitih simptoma bolesti. Infarkt srca može biti praćen i povišenom temperaturom. bol se ipak osjeća na površini prsnoga koša i pojačava ga duboko disanje. šrafanje. Zahvati li lijevu stranu. često obliveni hladnim znojem. Lažna stenokardija. leda. Bolesnici su ustrašeni. Bolesnici osjećaju pritisak i druge smetnje u predjelu srca. Bol u lijevom ramenu rjeđe je srčanog porijekla i češće je uzrokova­ na upalnim i drugim promjenama. često i nekoliko sati. Takve osobe smatraju da imaju poremećenu probavu. Takve osobe često imaju i druge smetnje na »živčanoj bazi«: trnjenje ruku i glavobo­ lje. ili lažna angina pektoris. ubod nožem. Srčano porijeklo boli ne dolazi u obzir ni onda ako se bol pojačava dira­ njem i pritiskom na površini prsnoga koša gdje se osjeća. interkostalna neuralgija. uzrokuju bolove. koja se osjeća u prsnom košu. ko­ ji umiruje bol kod angine pektoris. najčešće mrtav. uvi­ jek sumnjiva i zahtijeva detaljan liječnički pregled.

Bol u gornjem dijelu prednje stijenke prsnoga koša. blokadama živca i fizikalnom terapijom. Disanje je bolno.biti trajan ili u napadima. smatra se da su značajne u nastanku bolesti. Takve kile dobiju ljudi pretežno iznad srednje dobi. prijelomi rebara. Bolovi nastaju poslije preboljeloga infarkta i mogu trajati mjesecima pa i godinama. bolest se nazi­ va Tietzeov sindrom. Prema njemačkom liječniku koji ju je prvi opisao. kašljem ili kihanjem. Zbog straha koji izaziva­ ju. Zahvaća jedno ili više rebara. Najčešće se javlja u trećem i četvrtom desetljeću. bol je trajniji. u predjelu gdje se spaja rebrena hrskavica s prsnom kosti. može se ja­ viti zbog kile (bruha. može se javiti na jednoj strani prsnoga koša zbog nagloga prskanja poplućnice i ulaska zraka u prostor između pluća i unutarnje stijenke prsnoga koša (spontani pneumotoraks). tako da i sami bolesnici osjećaju da je to površinski bol. koja nastaje kada se kroz proširen otvor na ošitu. teže je postaviti dijagnozu. a bol se pojačava dubokim disanjem. može biti udružen s ograniče­ nom oteklinom na tom mjestu. psihičke posljedice zapravo su najteža komplikacija toga stanja. liječi se sredstvima za ublažavanje bolova. ali može se ponovo javiti. Bolest traje 5 do 10 dana. Međutim. provuče dio želuca. bol potječe od porebrice. osjeća se u samoj stijenci prsnoga koša. Bolest nakon više tjedana ili mjeseci spontano nestane. davanjem lijekova iglom direktno u oteklinu. tumori. hernije). Liječi se tabletama i injekcijama protiv bolova. Bol u donjem dijelu prsnoga koša. pretežno kod žena. ako je bez povišene temperature. Česti je uzročnik virus. na koži duž re­ bara pojave se sitni mjehurići. Bolna osjetljivost prednje stijenke prsnoga koša miže se pojaviti i kod ljudi koji su preboljeli srčani infarkt. Bolovi su jači u ležećem položaju. Takvi bolesnici pomišljaju na napade angine pektoris. Ako je uzročnik virus herpesa. . Uzrok se još uvijek ne zna. poput »reza nožem«. nego prilikom na­ glih pokreta tijela. Bolove u prsnom košu mogu izazvati povrede: prijelom prsne kosti. Bolest se javlja i u većim epidemi­ jama i naziva se Bornholmska bolest (pleurodinija). Iznenadan i jak bol. Mjesto je osjetljivo na pritisak. Jaki bol u prsnom košu može biti udružen i s povišenom tjelesnom temperaturom. zatim upale mišića i porebrice. Drugih promjena u tijelu nema. Budući da su povrede prsnoga koša česte. bol često dolazi u pravim na­ padima. bol je praćena otežanim disanjem. dok se u stojećem smanjuju. Nitroglicerin ne pomaže. kroz koji normalno prolazi jednjak. Bolest se pojavi nenadano i s jakim bolovima u prsima. primjenom topline. Jaki bol može se pojaviti iznenada. Bolovi se ne javljaju poslije napora i uzbuđenja. Liječi se lijekovima protiv bolova. kao i svaki pokret prsnoga koša. Bolovi mogu zahvatiti cijelu prednju stijenku prsnoga koša. ili se razvija i pojačava postepeno. a može i nekoliko tjedana. točno iza prsne kosti.

Mlječne žlijezde u dojci Lagan bol. kada postane sposobna stvarati mlijeko. što uzrokuje pojačano nakupljanje tekućine u dojka­ ma. bolne. Jače lučenje hormona može izazvati stvaranje manjih šupljina u do­ jkama. osjetljivost i pritisak u dojkama česte su smetnje nepos­ redno prije i za vrijeme menstruacije. sastoje se od dvadesetak režnjeva i brojnih odvodnih kanalića. lučevina jajnika. Pritisak i bol u dojkama javljaju se već u prvim tjednima trudnoće. godine života. Mnogi su takve pokušaje skupo platili.Postavljanje dijagnoze vrlo je teško. koje se mogu izvana pipati kao sitni čvorići: često ih uspoređuju sa »zrnima sačme«. a smetnje se pogoršavaju neposredno prije i za vri­ jeme menstruacije. koje lagano nabreknu. Pretežno se javljaju kod žena oko 40. . ciste. tzv. Mliječne žlijezde razvijaju se postepeno. to su tvorbe poput mjehura. Bol u dojkama Dojke se počinju razvijati u doba puberteta pod djelovanjem žen­ skih spolnih hormona. Dojka se u potpunosti razvije tek u trudnoći. Rastom žlijezda u dojci se postepeno nakuplja sve više masnoga tki­ va. Takve su do­ jke povećane. Bolesnici se moraju podvrći najrazličitijim bolničkim pretragama. smetnje nastaju zbog pojačanoga lučenja hormona. Poslije završene menstruacije tegobe presta­ juU trudnoći su tegobe mnogo jače izražene. Bila bi najveća greška kada bi po­ jedinac sam postavljao dijagnozu svoje bolesti i sam određivao način li­ ječenja.

ali i znatno ranije. Po završetku klimakterija čvorići se povuku i tegobe prestaju. Naročito jake smetnje mogu imati gojazne žene pred klimakte­ rijem; tada osnovni problem postaje strah od zloćudnoga tumora. Zbog toga što i zloćudni tumori izazivaju slične smetnje, već prilikom prve po­ jave čvorića valja postaviti točnu dijagnozu. Promjene u dojkama nazi­ vaju se cistični mastitis ili cistična dojka. Olakšanje se može postići noše­ njem tvrdih prsluka i, razumije se, lijekovima koje propiše liječnik. Izrazito jaki bolovi u dojkama javljaju se u žena između 20. i 40. go­ dine života; uzrokovani su nadražajima međurebrenih živaca (interkostalna neuralgija), dolaze povremeno i u jakim napadima. Budući da se češće javljaju u lijevoj dojci, mogu se zamijeniti srčanim bolovima. Tak­ vi bolovi nazivaju se bolna dojka, bolna sisa, ili mastodinija. Bol u dojci povezan je i s jakom osjetljivošću kože u predjelu dojke, tako da je i sam dodir dojke jako bolan. Slične smetnje mogu nastati i na psihogenoj osnovi, naročito kod histeričnih žena, za vrijeme trudnoće, dojenja i seksualnih uzbuđenja. Bol u dojci može se javiti i zbog jačega fizičkog naprezanja, naroči­ to fizičkoga rada kada se upotrebljava ruka; tada je zapravo posljedica bolova u velikom prsnom mišiću. I upale dojke uzrokuju jake bolove; upale se uglavnom javljaju kod žena koje doje. Uz bol nastane otok, dojka postane crvena, topla i sve bolnija, tjelesna temperatura je povećana. Potrebno je nastaviti izdajanjem mlijeka. Upaljenu dojku valja zavojem podići i na nju stavljati hladne obloge. Ako je liječenje započelo pravovremeno, napredak boles­ ti može se spriječiti antibioticima. Stvori !i se veća nakupina gnoja, po­ treban je kirurški zahvat. Dojiljama se mogu začepiti žljezdani kanali; tada se stvaraju velike šupljine (ciste), čak veličine šake. U tako promijenjenoj dojci također može doći do upale; zastoj mlijeka ili nedovoljno izdajanje pogoduju razvoju upale. U dojkama se javljaju dobroćudni i zloćudni tumori. Rak dojke, ko­ jega se žene najviše boje, uglavnom raste bezbolno. To je i osnovni raz­ log zbog čega se većina žena prekasno javlja liječniku. Valja se držati pravila da je već sama sumnja na tumor dovoljan razlog za liječnički pregled. Današnja medicina može u kratkom vremenu postaviti sigurnu dijagnozu bolesti.

Bol u trbuhu
Trbušna šupljina je prostor između prsnoga koša i male zdjelice. Mišićna ploča, nazvana ošit ili dijafragma, koja inače služi za disanje; odjeljuje prsnu šupljinu od trbušne. U trbušnoj šupljini nalaze se mnogi

organi. Ispod ošita s desne strane, pokrivena rebrima, nalazi se jetra sa žučnim vodovima i žučnim mjehurom. U srednjem dijelu gornjega trbu­ ha i nešto više prema lijevoj strani: želudac. Na lijevoj strani, duboko is­ pod rebra je slezena. Iz završnog dijela želuca odlazi dvanaestopalačno crijevo, koje prelazi u tanko crijevo. Tanko crijevo ispunjava najveći dio trbušne šupljine i u desnom donjem dijelu trbuha prelazi u debelo crije­ vo. Debelo crijevo ide prema gore sve do jetre, zatim prelazi u poprečno debelo crijevo, koje na lijevoj strani trbuha prelazi u tzv. silazno debelo crijevo. Od želuca do male zdjelice crijeva su pokrivena trbušnom mara­ micom koja služi kao skladište masti i štiti crijeva od ozljeda i upala.
I. Gornji trbuh, II. Srednji trbuh, III. Donji trbuh

Ispod želuca nalazi se žlijezda gušterača. Na stražnjem zidu trbušne šupljine, s lijeve i desne strane, po jedan je bubreg, iznad kojih su nad­ bubrežne žlijezde. Sredinom trbuha prolazi glavna tjelesna arterija, tr­ bušna aorta, iz koje odlaze arterije za pojedine organe. U visini pupka aorta se dijeli u dva kraka, od kojih svaki odlazi u jednu nogu. Osim ar­ terija, u trbuhu se nalaze i brojne vene koje vraćaju krv prema srcu. Na donjem dijelu trbuha, više sprijeda, nalazi se mokraćni mjehur. Kod že­ na se ispod njega nalazi maternica, a u blizini su jajnici i jajovod. Bol u trbuhu (abdomenu) najčešći je i najvažniji znak bolesti orga­ na i tkiva smještenih u trbušnoj šupljini. Sva tkiva i svi organi nisu jed­ nako osjetljivi na bol. Neka su tkiva vrlo osjetljiva, dok su druga gotovo neosjetljiva. To je jedan od razloga što bol u trbuhu može biti različite jačine, od neznatne, do bola koji bolesnici opisuju kao »užasan i nepod­ nošljiv«. Jačina bola ne odgovara uvijek težini i opasnostima koje prije­ te od bolesti koja ih je uzrokovala. Tako će čak i jača razaranja jetre ili bubrega izazvati samo lagan osjećaj neugodnosti, dok će jedva vidljiv kamenčić u mokraćovodu izazvati neizdržljiv bol. Sifilis živčanoga susta-

Organi u dubini trbušne šupljine: 1. Desni bubreg, 2. Nadbubrežna žlijezda, 3. Lije­ vi bubreg, 4. Donja šuplja vena, 5. Trbušna aorta, 6. Desni mokraćovod, 7. Presječen završni dio de­ belog crijeva, 8. Mokraćni mjehur

Organi na površini trbušne šupljine: 1. Desni režanj jetre, 2. Lijevi režanj jetre, 3. Žuč­ ni mjehur, 4. Želudac, 5. Ošit, 6. Slezena, 7. Po­ prečno debelo crijevo, 8. Uzlazno debelo crijevo, 9. Silazno debelo crijevo, 10. Crvuljak, 11. Tanko crijevo

va, kronično oboljenje koje može trajati desecima godina, može izazvati vrlo jake bolove u trbuhu. Ali u trbuhu postoje »potpuno tihi dijelovi« u kojima i opsežna razaranja ne odaju gotovo nikakve znakove bolesti. Bol u trbuhu može biti mukao, tup i dugotrajan, uvijek iste jačine; može biti i grčevit, tj. raste u svojoj jakosti, da bi nakon kraćeg ili dužeg vremena popustio, nestao i ponovo se javio nakon određenoga vremena. Takvi grčeviti bolovi uglavnom zahvaćaju šuplje organe: crijeva, želu­ dac, žučni mjehur, žučne vodove, mokraćne putove. Bol u trbuhu može se javiti točno na mjestu gdje se nalazi bolestan organ. Bolesnici sami pokazuju mjesto na kojem osjećaju najjači bol. Ako bolesnik nije potpuno siguran gdje se nalazi mjesto najjačeg bola, liječnik će to pipanjem trbuha ubrzo ustanoviti. Međutim, postoji i tzv. »prenesen bol«, tj. bol se ne osjeća na mjestu gdje je bolestan organ, ne­ go se širi i osjeća na znatno udaljenim mjestima. Tako se, npr., bol iz žučnog mjehura može osjećati kao bol ispod lopatice ili u desnom rame­ nu, bol zbog bubrežnog kamenca može se osjećati u mudu (testisu), želu­ čana bol u predjelu srca, bol gušterače u leđima. Bol može zahvatiti i ci­ jeli trbuh, tada bolesnik ne može odrediti mjesto gdje ga osjeća; obično kaže da ga boli »cijeli trbuh«. Bol u cijelom trbuhu nije tako čest kao bol u pojedinim, ograniče­ nim dijelovima. Bol u cijelom trbuhu izazivaju ove bolesti: UPALA POTRBUŠNICE (peritonitis), izaziva jaki bol. Potrbušnica je tanka opna koja oblaže čitavu unutarnju stranu zida trbušne šuplji­ ne te potpuno ili djelomično sve organe u trbušnoj šupljini. Nadražaj

potrbušnice izaziva jaki bol. Potrbušnicu mogu nadražiti tekućine i ke­ mijske tvari kao što su želučani sok, žuč, sok gušterače; bakterije mogu izazvati upalu potrbušnice i jake bolove. Do nadražaja i upale potrbuš­ nice najčešće dolazi puknućem šupljih organa u trbušnoj šupljini. Naj­ češći je uzrok upala slijepoga crijeva, u više od 40 posto svih slučajeva upale potrbušnice. Slijede upala žučnoga mjehura, gušterače, puknuće čira na želucu i dvanaesniku, povrede trbuha, upale nastale poslije ope­ racije, ginekološke bolesti, zapletaj crijeva. Upala potrbušnice može biti ograničena na trbuh. Zbog puknuća šupljih organa odmah nastaje reak­ cija cijele potrbušnice; javlja se iznenada vrlo jak bol; trbušna stijenka postaje napeta i tvrda >poput daske«. Pojačan bol izaziva svaki pokret tijela; bolesnik mora mirno ležati sa savijenim nogama u koljenima. Op­ će stanje bolesnika je loše.Takav nalaz liječnici označuju imenom »akut­ ni abdomen«; naziv nije dijagnoza bolesti, već samo ukazuje na hitnost slučaja, tj. da se u trbuhu zbiva nešto naglo i opasno i da je potrebna hit­ na i neodgodiva kirurška intervencija. Do bola u cijelom trbuhu može dovesti i jača upala crijeva: griža, otrovanje hranom. Čak i početak upale slijepoga crijeva može u početku dati sliku bolova u cijelom trbuhu, da bi se bol tek poslije ograničio na mjesto na kojem se slijepo crijevo nalazi. Zapletaj crijeva (ileus) također izaziva bol u cijelom trbuhu; nastaje uvijek kada je spriječen prolaz crijevnoga sadržaja kroz crijeva. Uzrok može biti prestanak valovitoga gibanja crijeva, začepljenje crijeva stra­ nim predmetom, pritisak na crijeva izvana. Osjetljivost na hranu (alergija) može izazvati uglavnom grčeviti bol u trbuhu, praćen povraćanjem i proljevom; prate ga i promjene na koži u obliku »crvenih mrlja«, svrbeža, crvenila. U rijetkim slučajevima bolo­ vi mogu biti tako jaki da daju sliku akutnoga abdomena. Stalan pritisak i bol u cijelom trbuhu može uzrokovati i jače nakup­ ljanje plinova u crijevima (meteorizam). Bolovi u cijelom trbuhu mogu izazvati i zarazne bolesti, šećerna bo­ lest, različite vrste slabokrvnosti, povećanje masnih tvari u krvi, sifilis živčanoga sustava, otrovanje olovom. Svaki slučaj bolova u trbuhu zahti­ jeva liječnički pregled. Pravovremeno započeto liječenje može spriječiti brojne komplikacije, često smrtonosne. Bol u gornjem dijelu trbuha najčešće je posljedica bolesnih promje­ na u organima koji se nalaze u tom dijelu trbušne šupljine. U srednjem gornjem dijelu trbuha, koji se naziva žličica, najčešće se osjeća bol iz želuca i obično zahvaća područje lijevo ispod rebara. Na tom mjestu osjeća se bol zbog gladi, kao i bol zbog pretjeravanja u jelu i piću. Čir na želucu i dvanaesniku također je čest uzrok bolova. Bol je jači na prazan želudac. Uzimanje manjeg obroka hrane obično ga stišava. Al-

koholna pića, crna kava i pušenje pogoršavaju stanje. Bol se kod čira na dvanaesniku javlja oko pupka s desne strane. Rak na želucu može ali ne mora imati bol kao rani znak bolesti. U početku su to blage smetnje koje se obično opisuju kao »smetnje proba­ ve«, osjećaj punoće u želucu uz neznatne bolove. Bolovi mogu biti i jaki i podsjećati na bolove kod želučanog čira. Grčevit ili stalan bol, kod starijih ljudi, u gornjem trbuhu, najjači oko pupka, može biti uzrokovan promjenama na krvnim žilama trbušne šupljine. Sužene krvne žile, najčešće zbog arterioskleroze, ne dovode do­ voljno krvi u probavne organe. Bol nastaje ubrzo poslije jela, najkasnije pola sata, i traje do dva sata. Zbog bolova, koji mogu biti vrlo jaki, bo­ lesnici uzimaju sve manje obroke jer postaju svjesni da bol uzrokuje po­ jedena hrana. Posljedica je postepen gubitak na težini; s vremenom se razvije stanje pothranjenosti. Takve bolove u trbuhu nazivamo angina abdominalis. Mnogi se tuže na osjećaj pritiska i punoće u želucu, tj. u gornjem di­ jelu trbuha, neposredno poslije jela. Za razliku od abdominalne angine, bolovi nisu jaki, više se osjeća nadutost, tup pritisak, punoća. Uzroci takvih smetnji mogu biti različiti. Želudac zdrave osobe uvijek se raširi (relaksira) prilikom uzimanja hrane, tako da tlak ne prijeđe određenu granicu. Kod bolesnika na »živčanoj bazi« želudac se ne širi; zato nasta­ je osjećaj povećanoga pritiska i punoće. Slične smetnje imaju bolesnici koji boluju od raka na želucu. Uzrok je i povećano nakupljanje plinova u želucu i crijevima. Povećana količina zraka u želucu može nastati kod osoba koje suviše brzo jedu i zbog toga gutaju mnogo zraka. Do pojača­ noga gutanja zraka dovodi pušenje i žvakanje gume. Dio zraka iz želuca izbacuje se podrigivanjem, ili prelazi u crijevo, što se čuje kao »kruljenje u želucu«. Pojačano nakupljanje plinova u debelom crijevu također iza­ ziva osjećaj punoće, pritiska i jačih bolova u gornjem dijelu trbuha. Priti­ sak zrakom napunjenoga debelog crijeva na ošit može izazvati smetnje koje podsjećaju na bolove kod angine pektoris, a može uzrokovati i dru­ ge srčane smetnje.
Normalan položaj želuca (3) s obzirom na ošit, Crtež 1 i 2 prikazuje oblike kile želuca

1

2

3

Čest uzrok bola u gornjem trbuhu je kila (bruh) ošita (dijafragmalna hernija). Ošit ima nekoliko otvora kroz koje iz prsne u trbušnu šupljinu prolaze jednjak, velike krvne žile i živci. Najznačajniji je otvor kroz koji prolazi jednjak. Veze koje na tom mjestu drže jednjak mogu olabaviti, zbog čega se otvor proširi. Kroz prošireni otvor u prsnu se šupljinu može uvući dio želuca ili cijeli želudac, pa čak i dijelovi crijeva. Najčešće pro­ lazi samo gornji dio želuca, i to u određenom položaju tijela. Smetnje se javljaju i pogoršavaju u ležećem položaju, naročito noću, uglavnom ne­ posredno ili najkasnije pola sata nakon lijeganja u krevet. Javlja se priti­ sak i bol u gornjem trbuhu, često ispod prsne kosti, zatim smetnje gutanja, podrigivanje, žgaravica i bol prilikom sagibanja tijela ili nošenja teš­ koga tereta. Tupi bol u gornjem trbuhu može se javiti kod bolesnika kojima je operiran želudac, tj. kojima je djelomično ili potpuno odstranjen želu­ dac. Bol s mučninom i slabošću javlja se nekoliko minuta poslije uzima­ nja hrane. Smetnje mogu nastati i nakon 1 do 2 sata poslije jela, s osjeća­ jem jake gladi i drhtanjem. Takvi napadaji mogu se spriječiti uzimanjem šećera i hrane koja zasićuje. Bol u lijevom gornjem trbuhu, ispod lijevoga rebranog luka, može biti uzrokovan povećanom slezenom. Bol u gornjem trbuhu, s desne strane, mnogo je češći i može potjecati zbog bolesti žučnoga mjehura ili upale porebrice, koja na tom mjes­ tu oblaže ošit (dijafragmalni pleuritis). Nakupljanje gnoja između ošita i gornje površine jetre može dovesti do »začahurivanja« nakupine gnoja tzv. apscesa. Tumori i bolesti jetre također uzrokuju bolove u desnom gornjem dijelu trbuha. Jaki bol, pretežno u sredini trbuha, koji se često širi u razne dijelove tijela, može potjecati od proširene glavne krvne žile (aorte). Takva mjes­ timična proširenja arterija nazivaju se aneurizme. Bol se javlja naglo ili se razvija postepeno, naročito nakon jačega tjelesnog opterećenja, pre­ težno u starijih ljudi. Bol se širi u noge, leđa i vrlo često u debelo meso. Mnogi koji su se tužili na bol u stražnjici imali su proširenu trbušnu aor­ tu. Mlađe osobe tuže se na bolove koji kucaju poput srca. To je tzv. »pulsirajuća trbušna aorta«. Takava bol samo podsjeća na spomenuti bol, ali tu nema nikakvoga proširenja aorte, ne pipa se nikakav »tu­ mor« ; takav se bol uglavnom javlja u neurotičnih žena koje su mršave, pa se aorta može lijepo pipati prstima. Nagao i vrlo jaki bol u području žličice, koji nastaje iz »čista mira«, žestine »poput uboda nožem«, često poslije obilnijega obroka, poslije pijenja tekućine i sagibanja tijela, karakterističan je za puknuće čira na želucu ili dvanaesniku (perforacija čira). Potrebna je najhitnija kirurška intervencija.

Nagao i jak grčevit bol ispod desnoga rebranog luka, često praćen povraćanjem, a zatim i žutom bojom kože, najvjerovatnije potječe od žučnih kamenaca; češći je u gojaznih žena. Nagao jak i grčevit bol koji dolazi »kao grom iz vedra neba«, desno ili lijevo u slabinama i širi se desnom ili lijevom stranom trbuha i u mu­ da, najvjerojatnije potječe od bubrežnih kamenaca. Bol je redovito pra­ ćen povraćanjem, blijedom i oznojenom kožom; opisivan je kao neiz­ držljiv. Nagli, jaki i tupi bolovi u sredini trbuha ili u gornjem dijelu trbuha, koji se šire poput pojasa po trbuhu, često u lijevu lopaticu i lijevo rame, mogu potjecati od nagle upale gušterače.

Upala gušterače (pankreatitis) čest je uzrok jakih bolova u trbuhu. Smještena je ispod želuca i jed­ nim dijelom nalazi se u prostoru koji okružuje dvanaestopalačno crijevo

U donjem dijelu trbuha, s desne strane, nalazi se slijepo crijevo. Upala slijepoga crijeva nije samo čest uzrok bolova u trbuhu nego je i velik problem za prepoznavanje bolesti. Od svih bolesti koje izazivaju sliku tzv. »akutnog abdomena«, upala slijepoga crijeva ne samo što je najčešća nego je i najpodmuklija. Od 700 ljudi jedan će čovjek sigurno u toku godine oboljeti od akutne upale slijepog crijeva. Bol je u početku najčešće ograničen u gornjem dijelu trbuha, oko pupka, i redovito pra­ ćen mučninom i povraćanjem. Kako se javljaju i grčevi s proljevom, mnogi smatraju da su »pokvarili želudac«. Tek se poslije bol ograniči na desni donji dio trbuha. Već i sama sumnja na upalu slijepoga crijeva za­ htijeva najhitniji liječnički pregled. Liječenje: kirurško odstranjenje upa­ ljenoga crvuljka slijepog crijeva. Bol u tom području ne mora uvijek potjecati od slijepoga crijeva. U desnom donjem trbuhu bol može uzrokovati ograničena upala tankoga i debelog crijeva. Kod mladih djevojaka, između dvije menstruacije, poja­ vi se nagao i jak bol, koji ubrzo sam prestane, uzrokovan izbacivanjem jajašca iz jajnika. Uzrok bolova u donjem dijelu trbuha mogu biti bolesti crijeva, lim­ fnih žlijezda; upale živaca i mokraćnoga mjehura, tumori. Valja sporne-

nuti nagao i žestok bol u žena u donjem dijelu trbuha, često u križima, praćen blijedom bojom kože, koja postaje hladna i orošena hladnim znojem (šok). U stojećem stavu nastane vrtoglavica i ubrzo gubitak svi­ jesti. U ležećem stavu bolesnica se bolje osjeća. To može biti vanmaterična trudnoća i jako krvarenje. Potrebna je najhitnija operacija, prema to­ me i najhitniji transport u ležećem položaju. U trbuhu je čest tzv. umišljen bol. U trbuhu se mogu osjećati bolovi koji potječu iz organa izvan trbuš­ ne šupljine, npr. od srca. Bol srca uopće se ne mora osjećati u prsima; u nekim slučajevima osjeća se isključivo u trbuhu, uglavnom u gornjem di­ jelu trbuha. Mnogi mjesecima pa i godinama smatraju da imaju »pore­ mećenu probavu«, da imaju »katar želuca«, a sve njihove smetnje potje­ ču iz srca. Ljudi smatraju da se radi o smetnjama iz želuca, u što su još više uvjereni jer se bolovi javljaju poslije obilnijih obroka, a podrigivanje smanjuje bolove. Poznato je da pravi napadi angine pektoris vrlo često dolaze poslije obroka. Svaka smetnja probave - koja se duže vrijeme i povremeno osjeća u žličici ili u prsnom košu - sumnjiva je na bolest krvnih žila srčanoga mišića.

Bol u ramenu
Sve više pacijenata tuži se na bol u ramenu s otežanim ili onemogu­ ćenim kretnjama u ramenom zglobu. Bolovi se koji put javljaju postepe­ no i bolesnici uzimaju tablete protiv bolova ili griju rame crijepom, termoforom i sl. Mnogo češće bolovi se javljaju naglo, akutno i mogu biti toliko jaki da ih bolesnici opisuju kao neizdržljive, naročito noću. Pod­ ručje ramena jako je osjetljivo na dodir i pipanje, a svako pokretanje ru­ ke je bolno, ograničeno, naročito podizanje ruke u stranu. Nekima je rameni zglob potpuno blokiran. Vanjskih promjena na koži nema. Ruka se obično nalazi u karakterističnom prisilnom položaju, tako da je nadlak­ tica priljubljena uz tijelo, a podlaktica savijena u laktu; bolovi se mogu širiti u vrat i ruku, sve do šake. Mnogi uzroci mogu dovesti do bolnoga ramena. Liječnik će postav­ ljati pitanja: da li je to povreda ramena, kakvo je zanimanje bolesnika, da li je bolesnik vozač. Danas je vrlo čest uzrok bolova u ramenu vožnja automobilom kraj otvorenoga prozora. Rijetko će koji vozač sam na to pomisliti jer se bolovi ne javljaju u toku vožnje, nego tek drugi dan, ili kada dođe u toplu prostoriju. Vožnja sa zatvorenim prozorom i korište­ nje ventilacije koju ima automobil, znatno će smanjiti broj bolesnika ko­ ji se tuže na bolove u ramenu. Međutim, što je s bolovima koji nastaju bez jasnoga i vidljivog raz­ loga. Koji su uzroci tako česte pojave bolnog ramena?

Bolno rame češće je na desnoj strani. u okolnom tki­ vu zgloba često dolazi do taloženja vapna. butazolidin. tesari. aspirin. Do sličnih promjena ne dovodi samo prejako opterećenje ramenoga zgloba nego i dugotrajno mirovanje. kod osoba ko­ je jače opterećuju rameni zglob može se javiti znatno ranije. violinisti. do promjena u sluznim vrećama koje podmazuju zglobove. u kojem se mogu izvoditi pokreti u svim smjerovima. to su diri­ genti. kuglasti. To je tzv. Pojavljuje se nakon imobilizacije u gipsanom zavoju. kao i nenormalno optereće­ nje ramenoga zgloba s vremenom dovodi do istrošenja (degeneracije) tkiva. promjene se mogu javiti i u osoba za koje se smatra da ne rade teži fizički posao (daktilografi). ličioci. Neprekidna.Rameni zglob je najviše upotrebljavani i najpokretniji zglob tijela. Bolno rame najčešće se javlja između 40 i 50 godina. viseći zglob. Liječenje ovisi o težini bolesti. Kako je naročito osjetljiva tetiva mišića koji podiže ruku u stranu. kao što su indocid. u zglobnoj čahuri i u samom koštanom tkivu. Može se . Tim pokretima čovjek se služi svakodnevno. U promijenjenom tkivu može doći do napuknuća ili potpunoga prekida tetiva i mišića. često pretjerana upotreba. U mnogim zvanjima radna sposobnost ovisi o dobroj pokretljivosti ramenoga zglo­ ba. Blaži slučajevi uspješno se liječe protuupalnim lijekovima.

važna je i medicinska gimnastika. gušterače. po­ slije prijeloma kosti na ruci. U desnom ramenu najčešće se odražava bol iz žučnoga mjehura. obično je riječ o gnojnoj upali. primjenom struje. često udaljenih organa i tkiva. npr. Smatra se da bolest nastaje zbog živčanih podražaja (refleksa) koji dolaze u rame iz bolesnih. Liječenje: prekida se prijenos štetnih živčanih podražaja. Šaka je u početku la­ gano otečena. primjenjuje se i rendgensko zračenje i ultrazvuk. otečeno i toplo rame znak je akutne upale. blije­ da. gnojnih upala na ruci. dolazi i do promjena na šaci. Daju se lijeko­ vi koji ublažavaju bol i sprečavaju razvitak upalnih promjena. topla i bolna. Bol ramena i šake može se javiti istovremeno. Naročito je otežano i bolno stiskanje šake. npr. angine pektoris i srčanoga infarkta. vrlo rijetko upala slijepoga crijeva. U više od 80 posto slučajeva bol u ramenu je posljedica promjena u samom ramenu. crvena i topla. Mnoge bolesti mogu odraziti bol u ramenu: upale živca. refleksan iz drugih bolesnih orga­ na. Bol u laktu Lakat obuhvaća područje prijelaza nadlaktice u podlakticu. a time i u ishrani tkiva. koža tanka. Takvi podraža­ ji djeluju na krvne žile i izazivaju promjene u prokrvavljenosti. To može biti posljedica promjena na kralješnici. Šaka postaje hladna. Opće stanje organizma je poremećeno i redovito praćeno povišenom temperaturom. ili se bolesne promjene razvijaju. prekida se refleksni luk. Bol u lijevom ramenu može se javiti kod srčanih bolesti. Bolno. srčanih bolesti. Nad­ laktica i podlaktica vezane su zglobom koji čine tri kosti: jedna nadlaktična i dvije podlaktične. prsti na rukama se koče. angine pektoris ili poslije infarkta srca. To se najbolje postiže blokadama živca pomoću lijeka novokaina. Lijekovi se često daju injekcijom direktno u bolesno područje. u nekim slučajevima pomažu hladni oblozi. Zato se bolesnici ne smiju liječiti bez upute liječnika. oštećenja mozga. Takve promjene mogu se javiti kod reumatske groznice. može doći do potpunoga oporavka. ali tada su obično zahvaćeni još neki zglobovi. bolesti želuca.koristiti toplina u obliku termofora. porebrice. Injekcije se mogu davati u sam rameni zglob. Ako upala zahvaća samo rameni zglob. Uz otežanu pokretlji­ vost i bol u ramenu. tj. zračenja. Koža je otečena. Poslije otok splašnjava i bolovi se smanjuju. . U sve­ ga 15 posto slučajeva bol je odražen. koja može biti posljedica gnojnoga oboljenja u organizmu ili ranjavanja. Rjeđi je bol u ramenu kod bolesti drugih organa. Dolazi i do kirurških postupaka da bi se ponovo uspostavila pokretnost zgloba.

najvjerojatnije su znaci akutne reumatske upale. koji osim lakatnoga zgloba zahvaćaju i druge zglobove. pa se u sportskoj medicini upotrebljava izraz »tenisački lakat«. imobilizira se u gipsanom koritu. normalna pokret­ nost zgloba održava se vježbama. crvenom i toplom kožom te ograničenim kretanjima. Osnovni cilj liječenja: ublažiti bol. Bol praćen elastičnim otokom na samom vrhu lakatnoga zgloba može nastati zbog upale sluzne vreće. Bol i znakovi upale. Bol se naročito pojačava gibanjem u laktu. u predjelu zgloba i njegovoj bližoj okolini mogu se pojaviti promjene: na­ kupljanje krvi ili tekućine u zglobu. deformacije i gubitak funkcije zgloba. Koji put bolovi mogu biti toliko jaki da onemogu­ ćuju rad. reumatske groznice. Takvi su bolovi kod ljudi koji u svom zvanju češće upotrebljavaju kretnje u lakatnom zglobu: ko­ pači. zubari koji pretežno vade zube. mehaničari. Ako je bol vrlo jak. javljaju se manje. Na tom mjestu završavaju i vežu se na kost te­ tive mišića koji opružaju podlakticu i šaku. prijelomi kostiju. Bolove u laktu često izazivaju ozljede. gnojna upala sluzne vreće. a može se širiti u podlakticu. promjene boje kože. smanjiti upalu i vježbama održati pokretnost zgloba. npr. kod ljevaka na lijevoj ruci. daju se i injekcije koje ublažuju upalu. iščašenje zgloba. često pretjerane upotrebe tih mišića. akutnoj fazi zglob učini nepokretnim. S obzirom na učestalost tih promjena kod rudara. dok velik broj bolesti prate promjene kao što su oteknuća. Bol koji je praćen oteknućem zgloba. kod dešnjaka na desnoj. Takve promjene na vrhu lakta mogu biti potpuno bezbolne. Neke bolesti izazivaju samo bolove bez drugih uočljivih znako­ va. tj. Mjesto je na pritisak bolno. koljeno ili zglob šake. Bol u predjelu lakatnoga zgloba najčešće se javlja na vanjskoj strani donjega dijela nadlaktice.Mnoge bolesti mogu izazvati bol u predjelu lakta i u njegovoj bližoj okolini. Ako su takve promjene ograničene samo na jedan lakatni zglob. Otok nastaje zbog nakupljanja te­ kućine u sluznoj vreći. to može biti gnojna upala zgloba ili okoline zgloba. S vremenom na tom mjestu dolazi do upala i taloženja vapna u tetivu (epikondilitis). Zbog stalne. tada se u početnoj. udaraca u predjelu lakta. znak je upale lakatnoga zgloba. Promjene su karakte­ ristične kod sportaša. Ovisno o jačini udaraca. Obično nastaju nakon uzas­ topnih ozljeda. . takav se lakat naziva i »rudarski lakat«. učestale i neprimjetne ozljede na mjestu gdje se tetiva veže na kost. Poslije se bol ublažuje injekcijama koje se daju direktno u bolno područje. Sluzne vreće svojom lučevinom podmazuju zglob i sprečavaju trenje između pojedinih sastavnih dijelova. npr. Kada bolovi popuste. Bolesne promjene javljaju se na onoj ruci koja se češće upotrebljava.

Pro­ mjene nastaju »na živčanoj bazi« u osoba »slabih živaca«. čuvati se hladne vode. naziva se Raynaudova bolest. kukac jako boli pa bolesnik dolazi liječniku prije nego što nasta­ nu komplikacije. što sve može biti praćeno drhtanjem ili ukočenošću ša­ ke i prstiju. Treba prestati pušiti. Gnojno žarište otvara se najčešće kirurški. Prvenstveno ih uzrokuje hladnoća. Na poslu smetnje obično prolaze. ali mogu postojati i dru­ gi uzroci. tako da šaka i prsti ne dobivaju dovoljno krvi. navečer. a bol se pojača. ali uspjesi nisu najbolji. U blažim slučajevima javlja se samo trnjenje. duševna uzbuđenja. Bolovi uglavnom ne postoje. šaka i prsti postaju crveni. ili su tek neznatno izraženi. Najčešće na­ staje poslije sitnih povreda. smetnje se očituju svrbežom kože. da bi se ponovo javile nakon rada. Takva upala mo­ že i danas dovesti do propasti prsta i šake. Već i neznatna ohlađenja kože mogu izazvati jaka. Nakon nekoliko minuta krvne se žile naglo prošire. dio nokta mora se odstraniti. Prije neko­ liko desetaka godina takve upale bile su čest uzrok smrti jer su bakterije prodirale u krv pa je nastalo »otrovanje krvi« (sepsa). npr. Prsti poblijede i postaju hladni. povremena stezanja krvnih žila (arterija). bockanjem. Gnojne upale u šaci i prstima često su praćene kucajućim bolovima. trnjenjem. Valja se čuvati hladnoće. Gnojne upale mogu zahvatiti i dublje dijelove i proširiti se na veći dio šake te dovesti do opsežnih razaranja tkiva. mravinjanjem i sl. premda se mogu javiti i na nogama. Takve upale nazivaju se flegmone. Bol na hladnoću može biti vrlo jak. Ako se ne spriječi dalje širenje. Prsti su najčešće ukočeni ujutro. Potrebno je mirovanje šake i hitno liječenje. Kod muškaraca srednjih godina. Postoje lijekovi koji šire krvne žile. upale su najčešći uzrok bolova u šaci i prstima. Ako napad traje duže vrijeme. nepotrebnih uzbuđenja i uzrujavanja. Ozljede koje nastaju prilikom manikiranja dovode do gnojenja i ja­ kih bolova u predjelu korijena nokta. naročito na vršcima prstiju.Bol šake i prstiju Ako se isključe povrede. a naročito kod žena između 35 i 55 godina života. U prstu se ubrzo osjeti bol koja »tuče« i postaje sve jača. Takva se upala naziva panaricij. Na svu sreću. Od mjesta bola »putuje« crvena pruga duž ruke. zbog nedovoljne prokrvljenosti može doći do propadanja tkiva (gangrena). U težim slučajevi­ ma dolazilo je do jakoga i nepodnošljivoga bola. Prema francuskom liječniku. pojačane u toplom krevetu. škaricama. a narod je naziva kukac. ili »umrtvljenje« prsta i šake. a ugrožava i život. pečenje. trnom. Danas su komplikacije znatno smanjene zahvaljujući antibioticima. kao što su ubodi iglom. zimi nositi tople rukavice. Poznati su . Promjene pretežno zahvaćaju ruke. To su upaljeni limfni putovi.

Bolesniku valja staviti termofor s toplom vodom i što hitnije ga prevesti u bolnicu. Uzrok je dobroćudan tumor koji je građen od osjetljivih živčanih niti (glomus tumor). Bol koji je u početku neznatan. Nekada su liječnici takve »izrasline« udarali čeki­ ćem. kirurškim zahvatom. . To je upala tetiva mišića. od­ mah iza glavobolje. Uzroci mogu biti različiti. Takva ruka mora mirovati (imobilizacija). Liječenje: tumor se odstranjuje kirurškim zahvatom. U predjelu ručnoga zgloba osjeća se bol prilikom pokretanja šake. Jutarnja zakočenost zglobova šake i prstiju. Nagao i jak bol. često se stvaraju »mali tumori«. Vrlo je osjetljiv na najmanji dodir. ili. koji može nastati iznenadno u potpuno zdrave oso­ be i zahvaća veći dio ruke. koje se može čuti i na ve­ ću udaljenost. Danas se liječe davanjem lijekova direktno u sam tumor. Tumor nikada nije velik. donjem dijelu leđa. u blizini ručnoga zgloba. Dolazi do gubitka snage i umora šake. Bol je čest u sredini početnoga dijela šake. zapravo šupljine s čvrstom čahurom veličine zrna graška ili trešnje (ganglion). Pokreti ručnoga zgloba praćeni su škripanjem. naročito ispod nokta. uzbuđenjem. Bol u križima Broj osoba koje se tuže na stalne ili povremene bolove u križima ne­ prestano raste. što je češće. može biti jedan od prvih znakova kroničnoga reumatizma. praćena laganim bo­ lom. u području ručnoga zgloba. Bol je glavni i jedini znak rijetke bolesti koja se javlja kod ljudi koji rade električnim bušilicama i kompresorima. Na is­ tom mjestu. hladno­ ćom. znak je nagloga za­ čepljenja glavne dovodne krvne žile. Javlja se u fizičkih radnika i uz­ rokovana je prejakim naporom šake. Bol se osjeća u sredini početnoga dijela šake na suprotnoj strani dlaka. Bol u prstu. ili u blizini. Stiskanje šake postaje bolno. može se javiti bez znakova upale. Bol se može izazvati pritiskom na nokat. O minutama ovisi da li će liječnik uspjeti spasiti po­ gođeni dio ruke. Oko 70 posto odraslih izjavljuju da imaju ili su po­ vremeno imali bolove u križima (krstima. postepeno postaje jači naročito zbog promjene vremena. Lako se liječi. Uz­ rok je propadanje jedne od mnogih malih kostiju toga područja. Smetnje mogu biti poja­ čane alkoholnim pićem. Po učestalosti križobolja se nalazi na drugom mjestu. a bol je uglavnom jedini znak da postoji.»mrtvi prsti« poslije jačih duševnih uzbuđenja. koja je blijeda i hladna. lumbalnom predjelu). tjelesnim opterećenjem.

Bol u križima može potjecati iz tkiva koje sudjeluje u gradnji leđa: mišića. Ljudi bol tumače kao »reumu«. narodnim lijekovima ili tabletama koje im preporuči susjed. »bolesni bubreg«. krvnih žila. Za neke je to »išijas«. »prehlada«. Ali izvor bolova mogu biti i udaljeni organi koji se nalaze u trbuhu. živaca. maloj zdjelici. često onda kada nastanu nepopravljive posljedice. Kralješnica je glavna osovina i oslonac tijela . a ne znaju što je to reuma. Zbog toga se izrazi »imam bolove u križima«. prsnom košu (odražen ili refleksan bol). kupkama.Sve osobe koje se tuže na bol u križima ne daju dojam bolesna čov­ jeka. češće čuju u razgovoru sa znacima nego u liječničkoj ordinaciji. »imam križobolju«. Mnogi se sami liječe. kostiju i organa smještenih u blizini. Zbog toga se početak ozbiljne bo­ lesti otkriva kasno. Blag tok bolesti i povremen nestanak bolova dovode do toga da pojedinci sami postavljaju dijagnozu. Liječniku se jave onda kada nastane pogoršanje ili kada izgube strpljenje liječeći se masažama.

Bol u križima može se ublažiti ili potpuno ukloniti lijekovima za ublažavanje bola bez obzira na uzrok. rada. Stoga se na kralješnicu. stajanje i kretanje zahtijevaju čvrste i snažne mišiće leda i trbuha. tj. Takva neprirodna i dugotrajna opterećenja kralješnice samo ubrzavaju bolesne promjene. Mnogi smatraju da takav bol nastaje zbog na­ prezanja i fizičkoga rada. najveći dio tereta nose mišići. oblačenja civilizirana čov­ jeka. Zbog toga se kod sportaša bolovi javljaju tek onda kada su se prestali baviti sportom i kada se počinju debljati. npr. Kod fizičkih radnika. dizanja i nošenja tereta na koje čovjek ni- . Naprotiv. reumatologa. Bolovi se obično počnu javljati prilikom dužega rada u pognutom položaju. slabinski (lumbalni dio) kralješni­ ce podvrgnut je velikom opterećenju. dugotrajno sjedenje. Bolesna stanja nastaju zbog ne­ normalnoga opterećenja kralješnice. Da se kralješnica ne bi suviše opte­ retila. treniranih osoba i sportaša. Samo uklanjanje bolova. može dovesti do prikrivanja i razvoja bolesti. bol je češće uzrokom pretjeranim mirovanjem i neradom. Kralješnica omogućuje uspravan stav čovjeka. Gotovo 80 posto gradskoga stanovništva od 25 do 40 godina života ima promjene na kičmi koje su uzrok bolova. Kod čovjeka prosječne težine pritisak na hrskavičnu ploču između kralješnjaka iznosi oko 80 kilograma.Na nju se posredno i neposredno vežu sve kosti organizma. Ako se u savinutom položaju nosi teži teret ili obavlja teži fizički rad. iza­ ziva takve bolove i »ukočenje mišića« da se čovjek jedva može ispraviti. Najčešći je uzrok bolova u križima bol koji potječe iz kralješnice. Ali takvo liječenje donosi samo kratkotrajno poboljšanje. hrskavičnim ploči­ cama između kralješljaka. S obzirom na mnogobroj­ ne uzroke križobolje. Oslabljeni mišići leđa i trbuha ne mogu više nadoknaditi po­ remećaje na kralješnici. pronalaženja pravoga uzroka. Pravo je liječenje nemoguće bez dijagnoze bo­ lesti. bez usta­ novljavanja uzroka. naglih pokreta tijela. Dugotrajniji rad u savijenom položaju. urologa. Neprirodan način života. uzrokuju slabljenje miši­ ća leđa. ginekologa. prvenstveno jaki mišići leđa. Bolove u križima dobit će oni koji dižu i nose teške terete u savije­ nom položaju. Zbog toga uspravan hod. prenosi pretežan dio opterećenja: zato se na kralješnjacima. tjelesna neaktivnost. na mišićima i vezivnom tkivu javljaju bolesne promjene. dobro razvijeni mišići leđa i trbuha mogu preuzeti velik dio opterećenja. Zbog uspravnoga stava. liječnik će zatražiti mišljenje specijalista različitih grana medicine: ortopeda. Takvo učestalo opterećenje ubrzo će dovesti do bolesnih promjena i bolova u križima. Kralješnica je glavna osovina i oslonac tijela. neurolo­ ga. Savijanjem tijela pri­ tisak se udvostručuje. Zbog toga je liječenje otežano ili čak onemogućeno. pritisak u slabinskom dijelu kralješnice može se povisiti i na više od 1000 kilograma. kopanje. bit će potrebne i rendgenološke i druge laboratorijske pretrage. Takve tegobe imaju ljudi koji ne rade fizičke po­ slove. naročito na njezin slabinski dio.

a manju prsnu šupljinu od muška­ raca. tjelesnim vježba­ ma i kretanjem smetnje se mogu ne samo ublažiti nego i potpuno ukloni­ ti. prsni tip disanja. nego razlika u gradi koštanoga sustava između muškarca i že­ ne. drmanja u voz­ ilu na lošim cestama. dugotrajnoga sjedenja u automobilu. Zato žene imaju više izražen tzv. Bolovi u križima češći su u žena. na nepovoljnoj visini stola i u neudobnoj stolici. prilikom pisanja za pisaćim strojem. a kralješnica je ukočena. Sje­ dala su loše konstruirana. sa »širom otvorenim« očima. Samo skupa kola imaju sjedala koja mogu mi­ jenjati položaj tijela za vrijeme vožnje. Veze između kostiju koje čine zdjelicu u . Neispravan način nošenja tereta izaziva bo­ love u križima Ispravan način nošenja tereta jednakomjer­ no raspoređuje pritisak na kralješnicu Liječenje je jednostavno ako se smetnje pravovremeno otkriju. Vozač početnik suviše je nagnut naprijed. prošetati se i spavati na tvrdoj podlozi. tuže se na bolove u križima posli­ je dugotrajne vožnje. naročito početnici. Žene imaju veću trbušnu šupljinu. povreme­ no ustajati.je naviknut. kihanja. čvrsto i grčevi­ to drži volan. Zdjelica žene znatno je šira od muškarčeve. zatim zbog kašljanja. Mnogi vozači. Koji put je dovoljno češće mijenjati stolac na kojem se sjedi. Kod vozača početnika zamor i bolovi u križima javljaju se već nakon kratke vožnje zbog nepravilnoga držanja tijela za vrijeme vožnje. Uzrok nije manja tjelesna aktiv­ nost žena. S ob­ zirom na to da je glavni uzrok oslabljena muskulatura.

Neke bolesti maternice. Naglom i često nepodnošljivom bolu obično prethodi nagli pokret tijela. 5. i takvi su sve dok ih se »malo ne razgiba«. Opisani pokreti do­ vode do vrlo jakoga pritiska na hrskavičnu pločicu koja se nalazi izmeI. Jez­ gra diskusa . Takav bol mnogi na­ zivaju lumbago. rjeđe pad ili udarac. Bol u križima može nastati naglo i vrlo je jak. Takve smetnje mo­ gu se ukloniti tjelesnim vježbanjem. To mogu biti upale. Leđna moždina. Ravnoteža je opet poremećena. Koji put se potpuno zdrav čovjek sagne. Trnasti nastavak. Poslije poroda bolovi se mogu pojačati zato što oslab­ ljena trbušna stijenka omogućuje spuštanje trbušnih organa. promijenjeni položaj maternice. 2. tumori. dizanje tereta uz istovremeno okretanje tijela. 3. sagibanje. Žene već u trudnoći osjećaju bolove u križima. premda taj naziv općenito označava bolove u križima. Oš­ tećena hrskavična pločica s pritiskom na živac Pritisak hrskavične pločice na leđnu moždinu i korjenove živaca najčešći je uzrok išijasa 1. Trbušni mišići mogu ponovo postići napetost i snagu koju su imali prije trudnoće. To je normalna. nisu tako čvrste kao koštane veze u muškarca. Bolovi su posljedica suviše us­ pravnoga položaja kojim žena nastoji održati poremećenu ravnotežu nastalu trudnoćom. Povećanoj učestalosti bolova u križima u žena doprinose i bolesti unutarnjih spolnih organa. Normalna hrskavična pločica s jezgrom. naročito ujutro poslije ustajanja. ili uspravljanje izazove neizdržljivu bol. Hrskavična pločica (diskus). pa se više uopće ne mo­ že uspraviti.žena mnogo su slabije. II. Prejako naprezanje leđnih mišića izaziva bolove i grčeve do te mjere da su mišići potpuno ukočeni. jajovoda i jajnika re­ dovito izazivaju jače ili slabije bolove u križima. Tijelo kralješka 4. prirodna pojava prilagođena nošenju ploda i rađanju.

dovode do pogoršanja bolesti. Topli ob­ lozi. Svaki slučaj bolnih križa zahtijeva li­ ječnički pregled. vlazi. iskrivljene kralješnice. ni ograničenim znakovima upale na površini tijela. Obično je praćen bolovima u listovima i osjećajem težine u nogama. Liječenje može trajati od jednoga do tri mjeseca. Bolovi su ograničeni na jednu polovinu tijela. ona se istegne u jednom smjeru ili čak prsne. Bol u križima može biti jedan od prvih znakova spuštenoga stopala. a mogu se javiti smetnje osjeta i smetnje pokretanja u bolnoj nozi. Nagao. Promjene u bubregu mogu uzrokovati bolove u križima. a ne na jastucima i blazinama. Teži slučajevi zahtije­ vaju blokadu živca. ležanje u krevetu s tvrdom podlogom. Obično se širi u trbuh i prema spolnim organima. Bol može biti vrlo jak i praćen povraća­ njem. Bolesnici obično kažu da su se »prehladi­ li«. Od 100 slučajeva išijasa. Diza­ nje tereta. Nagao i jak bol u križima može nastati i zbog upale u mišićima toga područja. povremen ili stalan. dio te plo­ čice (diska) pritisne živce koji su u neposrednoj blizini. najčešće je uzroko­ van bubrežnim kamencima. bolni lumbalni sindrom). tj. grčevit bol. Uzrok može biti izloženost toga dijela tijela hladnoći. Bolesne (degenerativne) promjene na kralješnici češće su u radnika koji rade teške fizičke poslove. To je išijas (pritisak je zahvatio korijene velikoga živca koji se naziva ishijadikus). I upale okoline bubrega mogu izazvati jake bolove u križima. ili može odredi­ ti injekcije. samo su povod za nastanak tih bolesti. Postoje i metode fizikalne terapije. što zapravo znači da su bili izloženi hladnoći. a javljaju se i u osoba čiji rad nije toliko te­ žak. a to znači uštrcati lijek injekcionom iglom direktno u bolno mjesto. dok su uzroci već postojali u obliku bolesnih promjena na kralješnici. statički poremećaji koji su posljedica slabe leđne musku­ lature. Toplina se primjenjuje u strogo određenim slučajevima kada to odredi liječnik. npr. koje ljudi sami stavljaju na leda. ili se širi duž velikoga živca koji odlazi u nogu. ili su izložene vjetru. ograničen samo na jednu polovinu križa. čepići. tj. povišenom temperatu­ rom. U najtežim slučajevi­ ma dolazi do operativnog zahvata. polusagnutom položaju tijela. Način liječenja može propisati samo liječnik. također može biti izazvan bolešću bubrega. ili neki drugi pokreti. ali di­ jagnoza bolesti ne može se postaviti bez detaljnoga urološkog pregleda. Mukli i tupi bol. promjena na kukovima i nogama. promje­ ne nisu praćene općim poremećajima tijela. koji se uzimaju kao tablete. davanje lijeka u mišić ili krvnu žilu. . Bol može biti ograničen samo na križa (lumbago. Često se javlja u osoba koje oznojene legnu na vlažnu i hladnu zemlju. To su tzv. ali koji rade u neprirodnom. Svaki jači nastup bolova u križima zahtijeva mirovanje . vjetru. Liječnik mo­ že propisati lijekove.đu kralješnjaka. više od 90 je uzrokovano pritiskom hrskavične pločice na početku živca.

Bol u trtici naziva se kokcigodinija. upala pluća.Bolovi u križima prate mnoge zarazne bolesti. Bol se osjeća kao probadanje ili pritisak. malarija. javljaju se noćni bolovi u križima. a naročito se pojačava sjedenjem. Bolovi obično počinju u prvim danima bolesti i nestaju prije nego što je potpuno izliječena. ili su izazvani sjedenjem. Karakteristi­ čan je znak jutarnja zakočenost mišića u križima koja obično prolazi na­ kon kraće gimnastike i razgibavanja. Najtipičniji su pri­ mjer bolovi kod gripe. Bol u križima može biti prvi znak rijetke ali dugotrajne i teške bo­ lesti koja obično završava teškom invalidnošću: Behterevljeve bolesti. češće u žena. I druge zarazne bolesti praćene su bolovima u mi­ šićima različitih dijelova tijela. hodanjem. koji bude iz sna u ranim jutarnjim satima i prilikom ustajanja. pa zahvaćaju mišiće leđa i križa: pjegavi tifus. Bol u trtici U predjelu trtice mogu se javiti vrlo jaki spontani bolovi koji nasta­ ju »sami od sebe«. dječja paraliza. Bolest se javlja u 90 posto slučajeva kod muškaraca u dobi od 20 do 40 godina. nuždom. . može se širiti u debelo meso i križa. pretež­ no u osoba srednje dobi. Bolovi u križima u svim tim slučajevima samo su popratna pojava bolesti. razvija se polagano i podmuklo.

koji bi koljenom zglobu vratio njegovu »mladost« . naročito zbog pada atmosferskoga tlaka. Lijekovi koji ublažuju bol i donekle usporavaju razvitak bolesti mogu se davati direktno u zglob.ne postoji. Uspjeh takvoga liječenja u većini je slučajeva dobar. često jedva primjetno. Ar­ troza koljenoga zgloba ujedno je i najčešći uzrok bolova u koljenu. koje najčešće nastaju padom na stražnjicu. Koji put je potrebna pomoć psihoterapeuta. Dolazi do sumiranja pojedinačnih.Bol u trtici prati ozljede trtične kosti. koje su zapravo posljedica starenja. Liječenjem valja sma­ njiti tjelesnu težinu. bolovi mogu nastati i prilikom promjene vremena. neznatnih i neuočljivih ozljeda trtič­ ne kosti nastalih sjedenjem. U velikom broju slučajeva. Stalna upotreba toga zgloba s vremenom dovodi do promjena u zglobnom tkivu. Lijek koji bi izliječio tu bolest. godine života. češća je u žena i zahvaća istovremeno oba koljena. Pretjerano opte­ rećenje također izaziva bolove. naročito ujutro poslije ustajanja. Upala je najčešće posljedica akutne reumatske groznice. rendgenskim pregledom ne mogu se naći nikakve promjene na trtičnoj kosti. Smetnje se javljaju postepeno. Artroza koljenoga zgloba javlja se poslije 40. Bol u koljenu prilikom silaženje niz stepe­ nice prvi je nagovještaj artrotičnih promjena u zglobu. Najizraženi­ je promjene javljaju se na koštanom i hrskavičnom tkivu. degeneracije zbog dugotrajne preopterećenosti zgloba i naslijeđenih sklonosti. Smatra se da je u nastanku bolova važan »psihički faktor« Liječenje: sredstva protiv bolova. Bol u koljenu Koljeni je zglob bitan za uspravan položaj čovjeka i njegovo kreta­ nje. Američki liječnici spominju dugotrajno sjedenje pred televizorima. Postoji i kirurško liječenje: operacijom se odstrani trtična kost. U rjeđim slučajevima bol potječe od bolesnih spolnih i mokraćnih organa. bolovi često ostaju i nakon odstranje­ nja trtične kosti. Upale su čest uzrok bolnoga koljena. to stanje traje tako dugo dok se zglob »malo ne razgiba«. Bol je jedan od prvih znakova degenerativnih promjena koje se nazivaju artroza. time se smanjuje i pritisak na oboljeli zglob. ali mogu je izazvati i uzročnici gnojenja kao . injekcije direktno u bolno pod­ ručje. Još se uvijek ne zna pravi uz­ rok. Bol nastaje neposredno nakon ozljede ili poslije izvjesnoga vremena. Međutim. S vremenom ko­ ljeni zglob postaje bolan i ukočen. Bol se u početku javlja zbog produženoga napora na koji bolesnik nije naviknut.

otok i crvenilo. Zbog pada ili udarca može doći do iščašenja i uganuća zgloba. koža je u predjelu zgloba crvena i topla. Svaka upalna promjena zgloba za­ htijeva potpuno mirovanje i hitno liječenje. koljeni je zglob otečen. sluzna vreća može se kirurškim putem odstraniti. danas je vrlo rijetka. npr.i druge vrste bakterija. meniska. Takve promjene događaju . tada se javlja povišena temperatura i opće loše osjećanje. jak bol u koljenu nastaje i ozljedom tzv. Burze koljena najčešće su podložne upali. stavljaju se hladni oblozi. slično kao što propadaju hrska­ vični jastučići između pojedinih kralješnjaka. Na tom mjestu javlja se bol. parketari. Prekomjerna opterećenja koljenoga zgloba postepeno dovode do propadanja toga hrskavičnog jastučića. ublažava pri­ tisak na zglobne plohe i pojačava rubove lagano udubljene goljenične kosti. Ako se takve upale ponavljaju često. U kolje­ nom zglobu. bez promjena na koži. to su profesionalne bolesti radnika koji u svom zvanju mnogo kleče. Vrlo često upalna promjena na prednjoj i donjoj strani koljena uzro­ kovana je upalom sluzne vreće (burze) koja svojim lučevinama podma­ zuje tkivo i sprečava trenje. »amortizera«. Bol u koljenu može nastati naglo. nalazi se polumjesečasta tvorba građena od hrskavice i čvrstoga vezivnog tkiva i naziva se menisk (polumjesec). koje su posljedica nakupljanja i taloženja vapna u sluznoj vreći. Menisk ima ulogu odbojnika. Sadržaj se može ognojiti. Tuberkulozna upala razvija se podmuklo. do prije­ loma kosti na prednjoj strani zgloba koja se naziva iver (patela) Nagao. kronične smetnje. Boles­ no koljeno mora mirovati. Najčešći su uzrok ozljede koljena. Kod reumatske groznice i gnojne upale. Mo­ gu nastati i dugotrajne. bolan. Upaljeno mjesto može biti jako natečeno zbog povećanoga nakupljanja tekućine u sluznoj vreći. Sluznih vreće u tijelu čovjeka ima više od 300. između dvije zglobne površine. a pokretlji­ vost zgloba ograničena i vrlo bolna.

Bolovi u potkoljenicama pretežno se osjećaju u lis­ tovima. Nagli. To isto može izazvati jak direktan udarac u koljeno. te brojnih mišića. jača bol u potkoljenicama do­ vest će do djelomičnoga ili čak potpunog onesposobljavanja oboljele osobe da hoda i stoji. Budući da je najveći dio aktivnosti čovjeka vezan za rad tih mišića. ili pad na koljeno (kod nogometaša. dok je najjače razvijena stražnja skupina mišića. kod rudara je to profesionalna bolest (dolazi do spontanoga oštećenja i pucanja meniska). Najčešći uzrok bolova je pretjeran napor mišića potkoljenice s kret­ njama na koje mišići nisu naviknuti. Manje mišićne skupine nalaze se na prednjoj strani potkoljenice i postranično. Liječenje je kirurško. naročito u mlađih osoba. koja se nazi­ va list. Bol je uglavnom je­ dini znak. postepeno se pojačava. nespretni pokreti mogu dovesti do uklještenja i pucanja meniska. Mišići potkoljenice odgovorni su za pokrete potkoljenice i stopa­ la te pripadaju grupi najaktivnijih mišića tijela.se zbog dugotrajnoga opterećenja u čučećem položaju. Bolovi u potkoljenicama Potkoljenica se sastoji od dvije potkoljenične kosti: debele i čvrste goljenične kosti. i tanke lisne kosti. krvnih žila i živa­ ca. skakača. Mišići potkoljenice ne samo što sudjeluju u pokretima potkoljenice i stopala nego svojom napetošću po- . naročito noću. »Injekcija« se može davati direktno u koljeni zglob U području koljena često se javljaju dobroćudni tumori građeni od koštanoga tkiva (osteomi). bacača diska i kugle). Ozljede meniska liječe se operativno. Zloćudni tumori rijetko se javljaju u tom području. Ozljede meniska česte su i kod sportaša. npr.

kod kojih su proširene vene mnogo . Kod žena. Dugotrajno stajanje ili hodanje i nošenje tereta dovodi do spuštanja svo­ da stopala. duže će šetnje. Ravno stopalo (platfus) često je praćeno bolovima u listovima. postoji osjećaj napetosti i težine u nogama.tpomažu održavanje normalnoga oblika stopala. Po­ činje se javljati bol i prilikom opterećenja koja ne prelaze uobičajene granice. svrbež. koji mogu trajati i nekoliko dana. naporniji ples pa čak i dugotrajno stajanje doves­ ti do bolova u mišićima potkoljenice. Prije ne­ go što se pojave jači bolovi. No. bolovi u listovima mogu se pojaviti iznenada ili postepeno i bez ve­ ćega napora ili opterećenja. osjećaj paljenja. Uzroci su različiti. Proširene vene također uzrokuju bolove u potkoljenicama. trčanje. Bol u listovima može biti prvi i jedini znak da je počelo »spuštanje« stopala. To dopunsko opterećenje preuzimaju mišići potkoljenice. Kod netrenirane osobe.

tada se mogu javiti i upalne promjene na koži. U žena je vrlo rijet­ ka. Bolest se javlja uglavnom u muškaraca. Od lijekova daju se sredstva za proširenje krvnih žila i poboljšanje cirkulacije krvi u nogama. Kod mnogih bolesnika. za razliku od bolesti arterija kada hodanje pogoršava bol. često grčeviti. kod nekih i za vrijeme ležanja. Za razliku od Buergerove bolesti. Upala dovodi do sve jačega suženja arterija. Bolovi se mogu javiti prilikom kretanja. Ako se bolest razvi­ ja. kao i bol u peti prilikom hodanja. te prilikom nagloga ustajanja. zbog povećanoga napora javljaju se bolovi. Posljedica je pomanj­ kanje kisika i nakupljanje otpadnih tvari u mišićima. na koži nastaju tople crvene mrlje. Poči­ nje osjećanjem hladnoće u nogama. ali nema upalnih promjena na koži. U težim slučajevima može doći do općih poremećaja organizma s povišenom temperaturom. Može doći do stvaranja rana i raspadanja tkiva (ulkus i gangrena). često se pojačava noću. kod išijasa. oboljeli dijelovi nogu moraju se odstraniti (amputirati). postoji jaka osjetljivost na pritisak i stiskanje u listo­ vima. iznad 50 godina života. Uzrok mogu biti upale živaca i mišića. Hodanjem se uključuje u rad tzv. tumori.češće bol. koje znatno ubrzava njezin razvoj. npr. Kod mnogih se stanje pogoršalo kada su nakon prestanka pušenja i poboljšanja ponovo počeli pušiti. Često ovise o promjenama vremena pa se zamjenjuju reumatskim bolovima. »mišićna pumpa«. Iako postoje brojna mišljenja o bolesti. gnojni procesi. tak­ ve promjene zahvaćaju uglavnom starije ljude. Buergerova bolest uzrok je bolova u mlađih ljudi između 20 i 40 go­ dina života. naročito za menstruacije. Upala dubokih vena izaziva bol u listovima. Bol u nogama može pratiti mnoge bolesti. danas je sigurno da može biti uzrokovana pu­ šenjem. . često iznenadnim bolovima u potko­ ljenicama. zato se bolovi jav­ ljaju poslije dužeg kretanja. I bolesti kralješnice mogu dovesti do bolova u potkoljenicama. Uspješno se provodi liječenje visokom tempe­ raturom s pomoću namjerno izazvanih napada malarije. jaki trgajući i sijeva­ jući bolovi: u napadima kod sifilisa živčanoga sustava. bolest se smirila pošto su prestali pušiti. to su upalne promjene pretežno u arteri­ jama. koji su amputirani po neko­ liko puta. Vrlo su čest uzrok bolova i bolnih grčeva u listovima arteriosklerotične promjene na krvnim žilama. ako se javi. koja se inače javlja prilikom dužega stajanja. blagoga je toka. Zbog toga je prestanak puše­ nja osnova liječenja. Smetnje mogu izazvati neznatna koji put jedva vidljiva proširenja vena. Povremeno se mogu javiti i jači grčeviti bolovi. Upale površinskih vena redovito izazivaju upalne promjene na koži. Bolest se može razvijati vrlo polagano. upale kostiju. npr. Olakšanje nastaje podizanjem noge prilikom ležanja i hodanjem. Operativnim li­ ječenjem presijecaju se živci koji djeluju u smislu sužavanja krvnih žila. Upale vena praćene su jakim.

boli cijelo tijelo«. koja se na čovjeka prenosi s do­ maćih i divljih životinja. gripe. Otisak zdravoga stopala. naročito u sportu. Početak spuštanja stopala. Opisani su slučajevi puknuća mišića u vozača motornih vozila nakon jakoga i naglog kočenja. Jako spušteno sto­ palo 1 2 3 . bol u listovima karakterističan je za tu bolest. Stopala nose čitavu težinu tijela na svojoj maloj površini. leđima. 2. Bolovi u listovima javljaju se u sklopu općih bolova u mišićima tijela kod nekih zaraznih bolesti. iznenadan bol. Kod zarazne leptospiroze. Nagao. 3. Bolesti stopala zaista mogu izazvati bolove ne samo u nogama nego i u križima. Stopala se sastoje Kosti stopala 1. može biti uzrokovan puknućem mišića.Zarazne bolesti također dovode do bolova u mišićima potkoljenice. Zato su posebno »konstruirana« i vrlo su komplicirane građe.kretanje. bolesna stopala otežavaju ili onemogućuju jednu od osnovnih potreba čovjeka . Bolovi u stopalu Ima istine u uzrečici: »Ako boli stopalo. npr. vratu pa i u glavi.

. č\ rstih veza koje međusob­ no povezuju pojedine kosti i održavaju čvrstoću zglobova. Kod takvih su ljudi svi mišići i zglobovne veze stalno aktivne zato što se stopalo hodanjem neprekidno prilagođava uvjetima neravnoga tla. svod stopala počinje se spuštati i tako nastaje ravno sto­ palo. Prestankom pritiska. loše navike prilikom stajanja i hodanja. Ravno stopalo (pes planus) naziva se još i spušteno stopalo. leđima. uzdužni svod se spušta. gdje ljudi pretežno hodaju bosi ili u laganoj kožnoj obući. Slabost mišića. kao i načinu suvremenoga života. cipele postaju preuske i prekratke. nenormalnosti na kostima. dugotrajno stajanje. Na stopalu se koji put prve pro­ mjene primjećuju na peti koja se okreće prema vanjskoj strani. Poznato je da svoju zadaću mogu izvršavati samo ona tkiva i organi koji stalno rade. snagu i sposobnost da se prilagode uvjetima nerav­ noga tla. stopalo postaje duže. Ravno stopalo je bolest civilizacije. Kada čovjek stoji. sprijeda šire. mišići i ligamenti formiraju na tabanu stopala dva svoda. naslijeđena slabost potpornoga tkiva. ima ravna stopala. ma­ nji poprečni i duži uzdužni.poremećuju kompliciranu građu (arhitektoniku) stopala. pretjeran napor. oni su posljedica opterećenja. a poprečni se proširuje zbog težine tijela koju stopalo nosi. tj. Bol najprije potječe od istegnutih zglobnih veza (ligamenata). zbog trajnoga i jakog pritiska na brojne kosti stopala. Tek kada dijete počinje hoda­ ti. Kada se svodovi nepovratno spuste. U primitivnim zajednicama. Mnoge se majke uplaše kada opaze da njihovo dojenče ili malo di­ jete. križima i gornjim dijelovima leđa. nesumljivo najčešći uzrok bolova u stopalu. nepodesna obuća . a stopalo dobiva normalan izgled. dva luka. Kao prvi znak »popuštanja stopala« javlja se bol u listovi­ ma. postoji osjećaj težine u nogama i brzo uma­ ranje prilikom hodanja. pa čak u glavi. zatim poprečni svod. prevelika tjelesna težina.od 26 kostiju. Poslije se mogu javiti grčeviti bolovi u nogama. stopalo opet poprima prijašnji izgled. dustaban. što je povezano s nepodnošljivim bolovi­ ma prilikom kretanja i stajanja. posljedica još uvijek nepotpune pri­ lagođenosti uspravnom položaju čovjeka. Spuštanjem i izravnavanjem svodova nastaje poremećaj koji se naziva ravno stopalo. U težim slu­ čajevima. Pogrešno je mišljenje da bol kod ravnoga stopala počinje i ostaje sa­ mo u stopalu. U nekim našim krajevima češće se upotrebljava izraz »platfus«. »napinjanja« broj­ nih mišića kojima tijelo nastoji promijeniti držanje ili hod u nesvjesnoj namjeri da se smanje bolovi u stopalu. dolazi do jake unakaženosti stopala. Poslije se počinje spuštati najprije uzdužni. masno tkivo postepeno nestaje. Kod male djece svod stopala zaista se ne vidi zbog toga što je ispunjen masnim tkivom. mnoštva mišića i ligamenata. Sve te kosti. ravnog stopala nema. kao i u siro­ mašnim krajevima. Svodovi daju stopalu elastičnost. hodanju na dvije noge. gipkost. Hod je povezan s bolovima i umorom.

Liječnik ili pediker odstranjuju žuljeve oštrim. loš uložak samo pogoršava stanje. rjeđe između prstiju. Ulošci za cipele omogućavaju stvaranje uzdužnoga svoda stopala. 3. Naročito su opasne cipele s visokom i uskom petom. Hodanje na peti Cipele su veoma važne i u nastanku ravnoga stopala i u sprečavanju njegova razvoja. Tvrde nakupine rožnatih stanica mogu prodira­ ti u dubinu »poput čavla« (clavus. Cipele moraju biti prostrane. Na takvim mjestima stvara se debeo sloj mrtvih rožnatih stanica. Žulj je zapravo posljedica odbrane od djelovanja pritiska i trenja. školsku djecu i vježbe za omladinu 1 2 3 4 5 1. Valjanje tvrdih i glatkih valjkastih pred­ meta. 5. Žulj ili »kurje oko« (klavus) također je čest uzrok bolova stopala. 4. Mnogi ostaju začuđeni kada dovoljno prostrana cipela kupljena ujutro odjednom postaje preuska navečer. lat. To su vježbe za predškolsku djecu. zbog toga moraju biti rađeni po mjeri za svaku osobu. mekane i lagane. čavao) i pritiskivati na živčane završetke izazivajući jak bol. Neizmjenično hodanje na prstima i peti.Najbolji je način da se spriječi razvoj ravnoga stopala: hodanje i trčanje bosonog po neravnom terenu. Operacija dolazi u obzir samo ako se radi o teškom obliku ravnoga stopala i ako su zatajili svi ostali postupci liječenja. često neprimjetno otečena. Velike i tvrde žuljeve najbolje će odstraniti stručnjaci. 2. Pretežno se stvara na tabanu. Ali postoji niz druhih vježbi stopa­ la koje valja primijeniti čim se opaze prve smetnje od ravnih stopala. Međutim. Pretijesne cipele naj­ češći su uzrok nastanka žuljeva. takav način vježbanja u gradskoj sredini zapravo je nemoguć. Nestručno re­ zanje dovodi do gnojnih upala. kada je noga lagano. koja neravnomjerno opterećuje stopalo te izaziva bolove u mišićima no­ gu i leda zbog održavanja ravnoteže u tako promijenjenim uvjetima op­ terećenja. specijalnim nožićem. Hvatanje predmeta nožnim prstima. Postoje i kemijska sredstva za razmekšava- . Održavanje ravnoteže na tvrdoj lopti. Valja ih kupo­ vati poslijepodne. Žuljevi između prstiju uglavnom su meka­ ni.

. posebni flasteri. i stvaraju površinske ra­ nice koje peku i bole. naročito između prstiju. znojenje i vlažna koža omogućava­ ju bolje razmnožavanje gljivica. koža postaje otečena. prsti prelaze jedan preko drugoga. Kristali mokraćne kiseline talože se oko zgloba i u jednom trenutku prodiru u sam zglob izazivajući akutnu upalu. poremećaji su koji mogu biti na »živčanoj bazi«. Koriste se prašci. U području gležnja. a na koži iz­ nad toga izbočenja upala. Na bazi palca može se pojaviti jako koštano izbočenje. zglob postaje vrlo osjetljiv i već na najmanji pritisak izaziva nesnosan bol. Riječ je o poremaćaju mijene tvari u orga­ nizmu (poremećaj mijene purina). Na tržištu se stalno pojavljuju novi preparati za liječenje gljivičnih oboljenja. Osjećaj pečenja u tabanima. bolni. javljaju se mjehuri. a koža iznad njih crvena. kirurško odstranji­ vanje nokta moguće je tek onda kada se upala smiri. također se javljaju upale. zglo­ bovi na stopalu su otečeni. Uzrok bolova u stopalu mogu biti reumatske i gnojne upale. naročito u zglobu na bazi palca. Sve češći uzrok smetnji i bolova prilikom kretanja postaju gljivična oboljenja. Napad bolova praćen je otokom. koža postaje vlažna. na mjestu gdje se hvata debela i čvrsta tetiva (Ahilova tetiva). kronič­ ne i izazvati znatne smetnje hodanja. u tijelu se nakuplja povećana količina mokraćne kiseline. U nekim slučajevima postoje posebni ortopedski ulošci. npr. tu ima dosta sluznih vreća. inače mogu postati dugotrajne. godine života. Važno je pravovre­ meno i ispravno liječiti te upale. U toku liječenja koža mora biti suha. ili ob­ ratno. U rijetkim slučajevima javlja se napad vrlo jakih bolova. Liječenje je dugotrajno.nje žuljeva. toplom i crve­ nom kožom i javlja se uglavnom u ranim jutarnjim satima. Inače su to zdravi ljudi koji su poznati po tome što vole obilne masne obroke i alkoholna pića. Nokti se ne smiju rezati preduboko. koji pucaju. mast i tekućine koje sadržavaju ljekovita sredstva što uništavaju gljivice. crvena i bolna. Kiseline se miješaju s vazelinom i dru­ gim mastima. u 95 posto slučajeva zahvaća muškarce u dobi od 40. Često će samo promjena cipela biti dovoljna da se žuljevi ne stvaraju. Upotrebljava se i razrijeđena salicilna kiselina i mnoge druge kiseline. Takvi deformiteti mogu se liječiti i kirurški. palac najčešće preko drugoga prsta. to su napadi bolova kod bolesti koja se naziva podagra ili giht. »hodanje mravaca« is­ pod kože. postoji naslijeđena sklonost. hladno stopalo. I u takvim slučajevima valja se obratiti liječniku: takve smetnje mogu biti jedan od prvih znakova reumatske upale sitnih krvnih žila na donjim udovima. Urasli nokat često izaziva upalu. Urasli nokti »u meso« uglavnom su posljedica nepravilnoga rezanja noktiju. topla i nape­ ta. koje također mogu biti zahvaćene upalom (bursitis). Ako se gljivice jako razmnože. Na to mjesto može se staviti antibiotska mast.

kao i lijekovi koji sprečavaju stvaranje mokraćne kiseline u tijelu. Liječenje se mora provoditi čitav život. topla i crvena koža prate napad bolova kod podagre. mozak. . Postoje i lijekovi koji pojačavaju izlučiva­ nje mokraćne kiseline iz tijela. breskve. zatim kelj. grož­ đe. Normalno stopalo Kristali mokraćne kiseline Najvažnije je smanjiti količinu mokraćne kiseline u tijelu. Otok. iznutrice. sardele. Prije sve­ ga treba se držati dijete u kojoj ima vrlo malo tvari koje daju mokraćnu kiselinu.1 2 1. znači valja izbjegavati bjelančevine. 2.

dušnik 5. Disanjem se u tijelo unosi kisik.plućne alveleole 7.grkljan 4. Preko ždrijela. Najvi­ še ima dušika (78 posto). vlaži i pročišćava. a svega 1 posto svih ostalih plinova. dušnika i Organi za disanje: 1. Zrak koji čovjek udiše sastoji se od smjese različitih plinova.ošit . U dišnim putovima zrak se ugrijava. a iz tijela se odstranjuje ugljični dioksid. grkljana. kao konačan produkt mijene tvari u stanicama tijela. Zrak ulazi u tijelo kroz nos ili usnu šupljinu.DISANJE I POREMEĆAJI Disanje je osnovna životna funkcija koja omogućava izmjenu plinova iz­ među organizma i njegove okoline. kisika (21 posto). krilu vidi se šematski prikaz dušnice i pl.mjehurića (alveleola) .nosna šupljina 2.na lijevom pl.dušnice 6.ždrijelo 3.

U narodu se kaže: »Zastao mu dah od iznenađenja«. Ki­ sik se krvotokom dovodi do svake stanice ljudskoga tijela. njegov tlak postaje ma­ nji. Taj stalni ritam disanja odvija se potpuno nesvjesno. kemijskih i fizikalnih nadražaja. Ote- . Dva su osnovna podražaja koji djeluju na centar i mogu ubrzati ili usporiti disanje. straha i drugih jakih psihičkih nadražaja. Disanja prestaje za vrijeme smijeha. To se najbolje vidi kada čovjek svjesno prestane disati. Svaki udisaj traje oko 2 sekunde. neugodnost u prsima. a zajedno s njim šire se i pluća. Centar za disanje je najosjetljiviji na povećanu količinu ugljičnog dioksida u krvi. promjena u trbušnoj šupljini. Stezanjem prsnoga koša povećava se priti­ sak u plućima koji istjeruje plinove u atmosferu. Ako koncentracija toga plina prijeđe određe­ nu granicu. na­ kupljanje kiselina u krvi.dušnica dolazi do sitnih mjehurića pluća (alveola). U plućnim alveola­ ma dolazi do izmjene plinova između krvi i zraka u plućima. Poremećeno disanje može biti posljedica bolesti pluća i dišnih puto­ va. Osim ugljičnoga dioksida po­ stoje i drugi utjecaji na centar za disanje. Poznato je da nitko ne može izvršiti samoubistvo na taj način da prestane disati. nadraži se centar i udisanje postane brže. Ritmičkim i nesvjesnim radom mišića odgovornih za disa­ nje upravlja centar za disanje u mozgu. npr. Izdisa­ jem nastaje obrnuta situacija. Vanjski zrak ulazi u pluća zbog toga što postoji razlika tlaka zraka u plućima i zraka u atmosferi. očiti je dokaz ritmičko disanje u snu. a zrak iz atmosfere pod povećanim pritiskom ulazi u pluća. i takva osoba ne diše. Na tom mjestu krv prima kisik na crvena krvna zrnca i ujedno se oslobađa suviš­ noga ugljičnoga dioksida. Na disanje utječu i živčani podražaji. prosječno 3 sekunde. manjak kisika u krvi. želja da se pojačano di­ še. Disanje se mijenja kad čovjek govori ili naglo uđe u hladnu vodu. povreda prsnoga koša i glave. on tako jako podraži centar za disanje da se u trenutku isključi utjecaj svijesti i čovjek ponov­ no počinje disati nezavisno od svoje volje. koji se izdisajem odstranjuje iz organizma. »glad za zrakom«. srca i krvnih žila. dok je izdisaj nešto duži. praćeno je pojačanim naporom i naprezanjem mišića za disanje. Ritam disanja može se mijenjati svjesno i nesvjesno. Ali čim se u krvi nakupi veća količina ugljičnoga dioksida. Jedno je vrijeme centar za disanje pod kontrolom čovjekove volje. poremećaja u sastavu krvi. Udisanjem se širi prsni koš. Čovjek udahne i izdahne oko 14 puta u jednoj minuti. U plućima zrak se razrjeđuje. Otežano disanje Otežano disanje (dispneja) izraz je kojim se označava pomanjkanje zraka.

u puhača stakla. Plućna tuberkuloza javlja se uglavnom samo povremeno otežanim disanjem. Disanje je otežano. tj. zbog promjena u atmosferi. ali ga uzrokuju i kronični bronhitis. Otežano disanje može biti i jedan od prvih znakova srčane bolesti. trubača i sl. može uzrokovati vrlo jake smetnje disanja. srca. Upala dišnih putova (bronhitis). Iznenadni napadi otežanoga disanja javljaju se kod bronhijalne as­ tme. a povećava se količina zraka koja stalno os­ taje u plućima. može se javiti i u potpuno zdravih osoba nakon jačega duševnog uzbuđenja. nagloga odljepljenja poplućnice od porebrice. bronhiola (bronhiolitis). Prsni koš postaje širok. Otežano disanje ipak je samo jedan od mnogih važnih znakova bolesti pluća. Bolest prati grčevit kašalj. tzv. svoje tegobe bolesnik opisuje kao »osje­ ćaj da će se ugušiti«. upala i za­ čepljenje najsitnijih dišnih cjevčica. trudnica. zatim bronhalna astma. bačvast. Oslabljeno srce ne može zadovoljiti potrebe organizma krvlju najprije zbog povećanoga tjelesnog napora. Kod nekih zanimanja redovito se javlja znatno ranije. zbog toga se pojačano disanje u po- . upale grkljana. Kod milijarne tu­ berkuloze otežano je disanje izraženije i javlja se za vrijeme mirovanja. zbog ulaza stranoga tijela u dišne organe. Da bi se nadokna­ dio manjak dišne površine. u debelih osoba. naro­ čito izdisaj koji je jako produžen. plućni mjehurići (alveole) ispunjeni su upalnom tekućinom. Takvo disanje nije uvijek znak težega oboljenja.žano disanje uvijek je svjesno. a naročito upala najsitnijih dišnih cjevčica. Emfizem je gotovo redovna pojava u starosti. Rijetko su kada prirođena pojava. Bolove naročito izaziva kašalj. Dišna površina je smanjena. Teškoće disa­ nja ne ovise uvijek o veličini tuberkuloznoga procesa. mala djeca dišu još brže. najčešće prilikom pojačanoga tjelesnog napora. bronhiolitis. poslije pre­ tjeranoga fizičkog napora. najčešće ujutro. jak osjećaj gušenja i smetnje u opskrbi krvi kisikom. Upala porebrice dovodi ne samo do otežanoga disanja nego i do vrlo bolnoga. Pregrade između pojedinih mjehurića pucaju i mjehurići se spajaju tvoreći veće šupljine ispunjene zrakom. Kronični emfizem pluća dugotrajna je bolest kod koje je velik dio plućnoga tkiva (alveola) razoren. ko­ ja zahvaća veću plućnu površinu. disanje postaje brže. redovito je praćena otežanim disa­ njem. npr. U određenom položaju tijela takvi boles­ nici iskašljavaju goleme količine gnojnoga ispljuvka i često obole od upale pluća. Mjestimična proširenja dišnih putova (bronhiektazije) posljedica su bolesti pluća i bronha. pritisaka na dišne putove. u težim slučajevima i do 40 udisaja u minuti. a taj dio pluća u velikoj je mjeri onesposobljen za disanje. krvnih žila i dišnih putova. Bolesti pluća i dišnih pu­ tova najčešći su uzrok otežanoga disanja: upala pluća (pneumonija).

Pošto se zrak izbaci iz plu­ ća. Nastaje pravi napad gušenja. Napad se uglavnom smiri za jedan sat. Zbog otežanoga disanja valja se javiti liječniku. Takvo stanje li­ ječnici nazivaju astmatični status. sluz se po­ jačano stvara te nastaje kašalj. Bolesnik se prevozi u bol­ nicu u sjedećem ili polusjedećem položaju. ili još teže stanje . bolesno stanje koje se naziva srčana astma. Bronhalna astma je bolest s povremenim napadima otežanoga disa­ nja. ali ne može izdahnuti. Bolesnici koji u dišnim puto­ vima imaju strano tijelo prevoze se u horizontalnom položaju. da bi se pri izdisanju tegobe po­ novile. S vremenom dolazi do nakupljanja krvi u plućima. Bolesnik duboko udahne. na mišić koji dijeli trbušnu šupljinu od prsne. zbog čega je izdisaj znatno produžen. bolesnik uglavnom lagano udahne. koma zbog zatajivanja rada bubrega. Tek postavljanjem dijagnoze bolesti može se započeti liječenjem.plućni edem. Iznenadna srčana slabost može uzrokova­ ti gušenje zbog nakupljanja većih količina krvi u plućnim krvnim žilama i tekućine u plućnim mjehurićima. Otežano disanje javlja se i kod onih bolesti koje zahvaćaju mišiće i živce odgovorne za disanje. Napadaj je praćen osje­ ćajem gušenja i pritiska u prsima. uzrokovana promjenama na plućima. Neki oblici slabokrvnosti (anemije) također mogu uzrokovati oteža­ no disanje. Napadi otežanoga disanja mogu se javiti i u osoba koje su tje­ lesno potpuno zdrave. Postoje dva najčešća oblika astme: bronhalna astma. To su tzv. i srčana astma. sluznica dišnih putova nabrekne. Bolesnici u napadu obično sjede kraj otvorenoga pro­ zora i jako se naprežu da bi izdahnuli zrak iz pluća. odnosno na dišnim putovima. suhim kašljem i piskutavim glasovima prilikom disanja. izazvana bolesti­ ma srca. koma kod šećerne bolesti. Valja paziti da se ne uguše vlastitim jezikom ili nekim sadržajem usne šupljine. Naročito je otežan izdisaj. psihogene ili histerične astme. naročito prilikom napora. Povremeni napadi otežanoga disanja Povremeni napadi otežanoga disanja nazivaju se astma. . postoje i slučajevi kada napadi dolaze jedan za drugim i traju po nekoliko dana. Mišići koji služe pri izdisanju napeti su. a lice postaje plave boje. Otežano disanje s naprezanjem mišića može se vidjeti i kod bolesnika koji su u besvjesnom stanju: uzrok može biti povreda glave. zatim zbog povreda mozga i kičmene mož­ dine. Nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini i veliki tumori u trbuhu otežavaju disanje pritiskom na ošit.četku javlja samo prilikom fizičkog opterećesa. otrovanje.

da bi se spriječio napad. daju se i kao lijek za prevenciju. jagode. To su prašina. Često se ne zna pravi uzrok. životinjske dla­ ke. naročito u muške djece. kortizonski preparati (hormonski preparati) daju se u slučajevima težega astmatičnog napada. No. Blaži prepara­ ti mogu se udisati u obliku spreja. Poboljšanja nastaju vrlo brzo. Ti lijekovi smanjuju os­ jetljivost organizma na tvari koje izazivaju bronhalnu astmu. djeluje vrlo brzo i ne oštećuje srce. Aminofilin je lijek koji astmatičari dobro poznaju. Pomoću tzv. Starije osobe ne smiju primati adrenalin jer štetno djelu­ je na srce. kožnoga testa može se ustanoviti tvar s ko­ jom bolesnik dolazi u dodir i koja uzrokuje napade astme. Zbog pojača­ ne preosjetljivosti. no pravi astrnatični napadi započinju tek poslije druge godine života. zatim efedrin i slični lijekovi. kod velikog broja takve djece. sirevi. Najefikasnije sredstvo za prekid napada je adrenalin. Danas postoji niz drugih ljekovitih preparata koji se uzimaju kao tablete. ujedno ub- Fućkanje prilikom izdisaja može ublažiti napadaj gušenja kod bronhalne astme. tegobe nesta­ ju spontano. dražeje. naročito ako je dugotrajnom bolešću oštećeno.Bronhalna astma česta je u dječjoj dobi. Već se u maloga djeteta počinje javljati tzv. različite vrste hrane: jaja. pelud. Fućkanje produžuje izdisaj i sprečava prejako sužavanje dišnih cjevčica (bronhiola) Snažan izdisaj može postraničnim pri­ tiskom potpuno zatvoriti dišnu cijev i osjećaj gušenja se pojačava . koje može biti različite jačine i može potpuno nestati bilo spontano ili zbog djelovanja lijeka. du­ gotrajna i nekontrolirana upotreba takvih lijekova oštećuje srce. Tzv. dolazi do povremenoga i op­ sežnog sužavanja dišnih putova. rakovi. ribe itd. astrnatični bronhitis (upala dišnih putova). U pubertetu. Kod svega 30 posto astmatične djece astma se javlja i u od­ rasloj dobi. pod utjecajem tih tvari. čepići. Nakon masovne primjene tih sredstava povećao se broj smrtnih slučajeva zbog oštećenja srca. Astma nastaje zbog preosjetljivosti na tvari koje u dišne putove do­ laze udisanjem ili krvlju (alergija). prašci.

stanje se po­ goršava. glavnu krvnu žilu koja izlazi iz srca. prebacuje u pluća. Naprotiv. Udisaj je teži od izdisaja. naglo povećanje krvnoga tlaka ili srčani infarkt. zbog čega je ispljuvak crvenkaste boje. kao i pogoršanje bolesti. tj. koji se još više suze. No. No. Struja zraka miješa tekućinu u dišnim putovima i tako nastaje pjena koju bo- . Zbog toga izdisaj treba da bude bez pretjeranoga napora. krv se nedovoljno opskrbljuje kisikom. Duže trajanje astmatičnoga napada. li­ jeva klijetka više nije sposobna da taj suvišak krvi iz pluća prebaci u aor­ tu. pa se stanje bolesnika pogorša. Stari astmatičari koji boluju godinama obično fućkaju pri izdi­ saju za vrijeme napadaja. S obzirom na to što je osnovna bolest već oštetila srce do te mjere da ono nema više nikakve rezervne snage. a krvna plazma sve više ispu­ njava plućne mjehuriće. Iz krvnih žila prelaze u plućne mjehuriće i crve­ na krvna zrnca. Okolina je sklona da im se zbog toga izruguje. često je posljedica neznanja. U toku napada nikada se ne smije suviše naprezati prili­ kom izdisaja. i koji teško povjeruju da je »napad gušenja« bio uzrokovan slabošću nji­ hova srca. U najtežim slučajevima dolazi do pojačanoga nakupljanja krvi u plućima. bolesnici znaju da im je lakše kada fućkaju prilikom izdisaja. koje imaju prirođene i stečene srča­ ne greške. Koža bolesnika je blijeda i oznojena. U težim slučajevima bolesnici sjede držeći se čvrsto rukama za krevet kako bi za pojačano disanje upotrijebili i pomoćne mišiće disanja. Disanje se pogor­ šava. Bolesnici obično smatraju da će prije »isprazniti pluća« ako će pritisak prilikom izdisaja biti veći. U toku liječenja astmatičnoga napada valja izliječiti upalu dišnih putova. Gušenje nastaje zbog nakupljanja povećane koli­ čine krvi u krvnim žilama pluća. Mnogi bolesnici ne znaju disati te su im potrebne vježbe disanja. To naročito vrijedi za starije osobe i one koje dugo boluju od bronhalne astme. opći izgled bolesnika također. ili bolesne koronarne arterije. koje boluju od povišenoga krvnog tlaka. Nastaje plućni edem. Neposredan povod može biti npr. Napade srčane astme dobivaju osobe koje imaju bolesno srce. Zbog suviše forsira­ noga izdisaja. tako sprečavaju da se suženi dišni putovi još više ne suze. normalno su obavljali svoj posao. tako nastaju veći mjehuri. U kroničnog astma­ tičara s vremenom dolazi do pucanja pregrada između pojedinih pluć­ nih mjehurića (alveola). Zbog toga se napad srčane astme javlja uglavnom noću. mišiće ramena i prsnoga koša.lažuju upalu i smanjuju otok sluznice dišnih putova. Otežano disanje javlja se uglavnom noću. srčana astma javlja se i u bolesnika koji su do tada bili zdravi. općim izgledom daju sliku teške bolesti. Tlak u krvnim žilama pluća raste. Zbog nakup­ ljanja tekućine u plućima. jer se zbog vodoravnoga položaja tijela dio krvi. koji je zaostao u donjim dijelovima tijela. Bolesnik se često budi iz sna s jakim osjećajem pomanjkanja zraka. Srčana astma također nastupa u napadima koji su slični napadu bronhalne astme. pritisak zraka u mjehuru prenosi se na dišne putove.

Velika količina tekućine i pjene uzrokuje još veće po­ manjkanje kisika u tijelu. no može nastati zbog krvarenja u mozgu. Bolesnici osjećaju smrtni strah. umiriti ga i ne stvarati paniku. Udisanje jako nadražujućih plinova oštećuje stijenku krvnih žila u plućima i pluć­ ni mjehurići ispunjavaju se tekućinom. Pravovremeno liječenje je uspješno. Tipičan izgled bolesnika sa srčanom astmom Plućni edem najčešće je uzrokovan popuštanjem srčanoga rada. Napad srčane astme. Do dolaska liječnika. hladna i vlažna zbog obilnoga znojenja. . lijekove za jačanje srca. alergični edem pluća. bolesnika valja postaviti u sjedeći položaj. Takve su oso­ be tjelesno uglavnom zdrave. Može se javiti čak i kao reakcija preosjetljivoga plućnog tkiva na neke tvari. Napad otežanoga disanja samo je jedan od znakova neuroze. Psihogena astma uzrokovana je psihičkim razlozima. Liječnik će bolesniku davati kisik. Ovisi o stanju srca ho­ će li se plućni edem razviti iz srčane astme. ili je njegov razvoj tako nagao da nastane u roku od nekoliko minuta. zahtijeva najhitniju liječničku intervenciju. Koža posta­ je blijeda. npr. Disanje je jako otežano. naročito plućnoga edema. udisanjem klora. Njihov dišni sustav i krvotok rade bespri­ jekorno.lesnik iskašljava. tzv. za pojačano lučenje tekućine iz tijela. upale i povrede mozga. morfij. praćeno mnogobroj­ nim hropcima i hropčićima. fozgena.

Krv zbog toga zaostaje u plućima. zato se javljaju otoci na no­ gama. Takva se pojava stručno nazi­ va ortopneja. Npr. Ležanje u vodoravnom položaju izaziva osjećaj gušenja. nemirni su.. Kada takav bolesnik legne u vodoravan položaj. Otežano disanje u ležećem položaju tijela Mnogi srčani bolesnici moraju imati povišeno uzglavlje kada spava­ ju. u koji­ ma se može nakupiti i pola litre krvi iznad onih količina koje se normal­ no nalaze u plućima. ono ne može lijevom klijetkom izbaciti u krvotok povećani dotok krvi. pod djelovanjem sile teže manji dio krvi zaostaje u donjim dijelovima tijela. naročito u nogama. Bolesnici se tuže da ne mogu dovoljno duboko udahnuti zrak. Histerična astma sa­ mo je gruba »manifestacija ličnoga problema bolesnika koji on ne može prikazati na drugi način«. nemoguć­ nost rješenja problema. kratkotrajne nesvjestice i grčevi tijela. nagomilana te­ kućina krvlju se pokrene prema srcu i plućima. na radnom mjestu. Takvo disanje praće­ no je različitim zvukovima. samo s jednom polovinom jednoga plućnoga krila. Pregledom pluća i srca potvrđuje pretpostavku. pomažući disanje nesvrsishodnim pokretima tijela.pa mnogi tu pojavu nazivaju histeričnom astmom. čov­ jek može živjeti samo s jednom trećinom jednoga bubrega. Prema . osje­ ćaju kao da će se ugušiti. uzbuđeni i uplašeni. u grlu imaju »kuglu ili knedlu«. Zbog toga bolesnici moraju spavati s nekoliko jastuka pod leđima. Svi organi imaju stanovitu »rezervu« potrebnu za izvanredne situacije. Liječnik postavlja dijagnozu već na prvi pogled. Kada takvi bolesnici stoje. Ljudski organi rijetko kada rade punim kapacitetom. kako se to kaže. Inače bi se ugušili. zapravo u sjedećem položaju. Usporeno disanje Usporeno disanje (bradipneja) prati mnoge bolesti. Češća je u žena. kočenje prstiju. dišu otvorenih usta. neispunjavanje želje. Dugotrajno ubrza­ no disanje može dovesti do pretjeranoga gubitka ugljičnog dioksida iz krvi. Kronični srčani bolesnici imaju znatno oslabljen srčani mišić. To je uzrok otežanoga disanja. sa šezdesetim dijelom jetre. često »na vratima«. koji put i grčevito. koje obično prestaje onoga trenutka kada se bolesnik uspravi. nerijetko i psovkama. ubrzano. pa se nakon izvjesnoga vremena zaista javljaju smetnje: vrtoglavi­ ca. Kako oslabljeno srce ne­ ma nikakve radne rezerve. kreštanjem. Napadu gušenja obično pre­ thodi sukob u obitelji.

povraćanje.5 litre zraka u jednoj minuti. Povremeno ili periodično disanje Takav tip disanja karakteriziran je izmjenjivanjem perioda brzoga i dubokog disanja s periodima veoma slaboga ili prestalog disanja (Cheyne-Stokesovo disanje). zatim na velikim visinama gdje je količina ki­ sika u zraku znatno smanjena. Teže otrovanje alkoholom također usporava disanje. Jako usporeno disanje. Usporeno disanje nastaje zbog povreda i bolesti koje dovode do po­ većanoga pritiska u mozgu. u alkoholnoj komi disanje može potpuno prestati. npr. to mogu biti povrede mozga. javljaju se i drugi znakovi oštećenja moz­ ga: glavobolja. Pad tjelesne temperature također je praćen usporenim disanjem. Usporeno disanje može se javiti i kod nekih unutarnjih bolesti koje dovode do gubitka svijesti. U takvim uvjetima ne postoje rezerve koje bi omogućile pojačan napor organizma. preživjeti može sa svega 1. Jače sniženje temperature. Brzo i duboko disanje odstrani iz tijela previše ugljičnoga dioksida. npr. krvarenja u mozak. može nastati kao posljedica otrovanja lijekovima koji se upotrebljavaju kao sredstvo za spavanje ili umirenje živaca. grčevi tijela. prilikom smrzavanja. može živjeti i sa svega 3-4 udisaja u minuti.tome. Takvo disanje može biti normalna pojava prilikom spavanja novo­ rođenčeta i starijih osoba. s obzirom na to što taj plin nadražuje centar za disanje u mozgu. Jako usporenje disanja izazivaju opijum i li­ jekovi koji se dobivaju iz opijuma. čak i prestanak disanja. prema tome i povećanu potrebu tijela za kisikom. tumori i upale mozga. može tako usporiti disanje da postoji svega 1-2 udisaja u minuti. tj. promjene na zjenicama. Stariji ljudi nešto sporije dišu od mladih. naročito morfijum. Zato se namjerno izaziva sniženje tjelesne temperature bolesnika koji je podvrgnut dugotrajnijem operativnom za­ hvatu na srcu ili na nekom drugom organu. do gubitka svijesti bolesnika koji boluje od šećerne bolesti. Takav način disanja često se susreće kod nekih bolesti. dijabetičke kome. njegov . gubitak svijesti. Premda u jednoj mi­ nuti čovjek udahne oko 6 litara zraka. Razumljivo je da se minimalne količine zraka od­ nose samo na stanje mirovanja. U tim uvjetima i tako usporeno disanje donosi dovolj­ no kisika u tijelo (pri sniženoj tjelesnoj temperaturi znatno se smanjuju potrebe tijela za kisikom). Tada je umjetno disanje jedini na­ čin da se spasi život otrovane osobe.

Najčešći je uzrok upala grkljana. Dijete se naglo budi iz sna. upala mozga. kašalj nastaje zbog laganoga otoka sluznice neposredno ispod glasnica. i tako se opet sve ponavlja. Pretjerana panika roditelja samo pojača­ va strah djeteta i stanje se pogoršava. zviždajućeg i kreštavog zvuka. Zbog suženja nastaje mješavina hrapavoga. Takvo disanje stručno se naziva stridorozno disanje. Ponovo povećanje ugljičnog dioksida. uglavnom u prvim noćnim satima.manjak u krvi dovest će do prestanka disanja. Kroz to vrijeme u krvi se nakuplja ugljični dioksid. glasno i hrapavo. ali uvijek su sve blaži. Oslabljen rad srca usporuje cirkulaciju krvi od pluća do mozga i ujedno otežava opskrbljenost krvi kisikom u plućima. Nakon toga što je uvedeno cijepljenje protiv difterije. Najčešći je uzrok takvoga disanja slabost srčanoga rada. koji put već u drugoj polovini prve godine života. Pojedina faza može trajati i više od jedne minute. promukao glas i kašljanje koje podsjeća na lavež psa. a posljedica je oteža­ no i zvučno disanje. Smetnje disanja nastaju samo na »živčanoj osnovi«. dovodi do pojačanoga disanja. Glasno. Danas su najčešći uzročnici krupa virusi i neke bakterije koje uzrokuju gnojne upale. bolest ima blagi tok. uglavnom u ner­ vozne djece. disanje je zvučno. Unatoč alarmantnim znakovima. kašlje poput laveža psa. bolest je postala prava rijetkost. neugodnog za slu­ šanje. Takvi napadi mogu se ponoviti nekoli­ ko noći. Takvo disanje može se pojaviti mjesecima prije nego što nastupi pravi napad gušenja kovan srčanom slabošću. a zvukovi se uglavnom javljaju za vrijeme udisaja. ustrašeno je. piskajućeg. Takvo disanje može se vidjeti i u komatoznom stanju. glas promukao. tumori mozga. koja zahvaća glasnice i početni dio dušnika: nastaje otok i suženje dišnoga otvora. koji je naročito čest u male djece. tj. Histerija je najčešći uzrok kreštavoga glasa. pojava je poznata pod nazivom krup. lažan krup. Bolesnici osjećaju »da ih nešto guši«. kao i manjak kisika u tijelu. arterioskleroza krvnih žila mozga. stanju du­ bokoga gubitka svijesti. kreštavo disanje Takav način disanja nastaje kada se u predjelu grkljana stvori djelo­ mična zapreka prolazu zraka u pluća. temperatura tijela može biti tek nešto povećana. krvarenja u mozak. Svojevremeno je glavni uzročnik krupa bila difterija. Zvu- . teška i često smrtonosna zarazna bolest. Takav način disanja mogu uzrokovati i brojne promjene u mozgu: upala moždanih opni. U djece do 5 godina često se javlja tzv.

Iako se hrkanje najčeš­ će javlja u položaju na leđima. zbog stranoga tijela. Ako se skrene pažnja bolesni­ ka. U nekim zemlja- . Svako otežano disanje nastalo zbog mehaničke zapreke može biti opasno i smrtonosno. lužinama.kovi prilikom disanja neobično su jaki. Manje je poznato da iznenadno hrkanje osobe. umjetnog otvora za disanje na dušniku. Hrkanje se čuje kao fućkanje. oštećenja kiselinama. bolesnika valja što hitnije prevesti u bolnicu. povećani limfni čvorovi. veći zalogaj može se ukliještiti između glasnica i po­ tpuno zatvoriti prolaz zraka u dušnik. upala. Veoma je važan tanki mišićni rub nepčanih lukova koji titra . proširena aorta. Hrkanje nastaje zbog toga što za vrijeme sna omlohave mišići usne šupljine i ždrijela. Disanje praćeno hrkanjem Hrkanje se javlja u dubokom snu u mnogih zdravih osoba. Ako se strano tijelo nađe u dušniku. koja je do tada imala »bezvučan san«. disanje postaje normalno. nastaje jak kašalj. zalogaj). Često je jedini spas hitna traheotomija. ili još niže. sužava prostor i struja zraka postaje brža. hrkanje je jače. Prve bračne razmirice često su posljedica hrkanja jed­ noga bračnog partnera (to ne mora biti uvijek suprug). stenjanje. stvaranje novoga. Djeca mogu u igri udahnuti neki strani predmet. može biti znak bolesti. često i reflektorno suženje otvora koji čine glasnice. a mogu se čuti i u udaljenim prostorijama. U du­ bokom snu ili dubokom gubitku svijesti (koma). Nagao tok sluznice u grkljanu ili u njegovoj neposrednoj blizini mo­ že nastati i zbog preosjetljivosti sluznice na neke tvari (alergija).kada uz njega prolazi struja zraka prilikom disanja . često neugodni za slušanje. »pravi hrkač« hrče u svim položajima ti­ jela. pneu­ matskoga čekića. tj. Što je san dublji. jezik pada prema straž­ njem zidu ždrijela. Zdvojni slušaoci uspoređuju te zvukove s radom buldoždera. Mehanička prepreka prolazu zraka mogu biti pritisci na dušnik iz­ vana: tumori. Čim se pojave prve teškoće. Takav alergični otok sluznice grkljana često je uzrok smetnji disanja. čak i onda kada diše samo na nos. piljenje.»poput nezategnutoga jedra na vjetru«. parne lokomotive. No. u odraslih osoba to je najčešće hrana. Nastaje trenutačna smrt koja se naziva bolus smrt (bolus. Prepreka ulazu zraka u dišne putove može nastati i zbog ožiljaka poslije povrede grkljana. Bilo je smrtnih slučajeva djece kojoj se između glasnica ukliještila tableta lijeka. jačina i kvalitet zvuka prilikom hrkanja ne ovise samo o brzini strujanja zraka nego i o napetosti mišića nepca i položaja jezika.

: udar električnom strujom. Jedini savjet koji je djelotvoran: spavajte u odvojenim prostorijama. ili naglo oboljenje. Prije nekoliko sto­ tina godina pokušavali su pronaći efikasno sredstvo kojim bi se ublažilo ili spriječilo hrkanje. ozljeda. npr. Hrkanje nastaje i zbog paralize mekoga nepca. Gubitak potkožnoga tkiva uzrokuje mlohavost lica. najčešće su to povećane mandule. nakupine gnoja u ždrijelu (apscesi). a smanjuje se i napetost mišića nepca. npr. ali nijedna aparatu­ ra nije se mogla šire primijeniti. Zato je s pravom rečeno: »Hrkanje je bolest slušača«. Električni udar nije toliko jak da bi ga probudio. srčani infarkt itd. Hrkanje se može iznenada pojaviti u onih osoba kod kojih se izne­ nada pojavila smetnja u prolazu zraka kroz nos. Na­ protiv. ali je dovoljno snažan da hrkanje neko vri­ jeme prestane. ili tzv. kod do tada zdrave osobe. Kod osoba u dubokoj starosti kao i onih koji boluju od teških bolesti. Disanje može prestati naglo. uzrok mogu biti i nosni polipi. utapljanje itd. prestanak disanja je očekivan a često i prvi znak svršetka života. Ne postoji lijek kojim se hrkanje može spriječiti. ili će čak prestati. koja otekne tako jako da potpuno zatvori prolaz zraka kroz nos. nego što milijuni ljudi zbog hrkanja ne mogu spavati. zatim strana tijela u nosu. Svojevremeno je najčešći uzrok takve paralize bila difterija. iznenada i neočekivano. Nagao prestanak disanja Prestanak disanja očituje se potpunim mirovanjem prsnoga koša i trbušne stijenke. Ako se obraz stavi ispred usta i nosa. Ljudi se vrlo rijetko obraćaju liječniku zbog hrkanja jer znaju da je medicina nemoćna da ga spriječi. Nada da će hrkanje s vremenom postati slabije. Tada se i najgrublje hrkanje može doživjeti kao »divna muzi­ ka«. krva­ renje u mozgu. otrovanje. Hrkanje i nije problem hrkača. I promjene u usnoj šupljini mogu uzrokovati smetnje. Uzrok može biti vanjski utjecaj. Ako to nije moguće. Danas su konstruirani elektronski apa­ rati koji prenose električni impuls na tijelo hrkača. budite zaljubljeni u svoga bračnog partnera. To se može vidjeti i u male djece koja zbog zatvorenoga nosa dišu na usta i hrču. pod starost se pojačava. Nije problem u tome što milijuni lju­ di hrču.. . Patentirane su sprave i aparati. nema nikakvu osnovu. adenoidne vegetaci­ je.ma hrkanje je dovoljan razlog za rastavu braka. Uzrok je upala nosne sluznice. zvukom i dodi­ rom ne može se ustanoviti ni najslabije strujanje zraka.

Ne­ ovisno o uzroku postupak je uvijek isti: što prije započeti umjetnim disa­ njem. Zbog potpuno olabavljenih vrat­ nih mišica.Prestanak disanja od nekoliko minuta sigurno dovodi do smrti. grub postupak može dovesti do iščašenja vratnih kralješaka Umjetno disanje .usta na usta Umjetno disanje . Iako je poznato mnogo načina umjetnoga disanja. najjednostavniji i najbolji jest upuhivanje zraka kroz nos ili usta ozlijeđene ili naglo oboGlavu osobe koja je prestala disati valja pažljivo zabaciti unatrag.usta na nos .

Širenje prsnoga koša dokaz je da je zrak ušao u pluća. Kada se uz prestanak disanja ne može ustanoviti rad srca.upuhivanje zraka ponavlja se u ritmu vlastitoga disanja. Za umjetno disanje male djece vrijede isti postupci kao i kod odras­ lih. tj. Bojazan da u izdahnutom zraku nema dovoljno kisika nije opravda­ na zato što izdahnuti zrak još uvijek sadrži oko 16% kisika. a kod malenoga djeteta 20 udisaja u minuti). Što je dijete manje. . . svojim ustima obuhvati nos ili usta ozlijeđenoga. a posljedica je ulazak povraćenoga sadržaja u pluća. što se češće događa prilikom upu­ hivanja zraka kroz usta. treba zatvoriti usta ozlijeđenoga. .zabacivanjem glave unazad i podizanjem donje čeljusti postiže se prohodnost dišnih putova.pružilac prve pomoći udahne zrak. umjetno disanje mora se povezati s masažom srca zato što će se samo na taj način omogućiti da prisilno dovedeni kisik u pluća dođe umjetno uspostavlje­ nom cirkulacijom do svake stanice u tijelu (vidi: srčane smetnje). . . Uspješnost izvođenja umjetnoga disanja kontrolira se promatra­ njem prsnoga koša u trenutku upuhivanja.unesrećenoga položiti na leđa. Tom metodom. tako je mnogo lak­ še držati glavu u željenom položaju. ako se upuhuje kroz nos.ljele osobe. Bolji je način upuhivanja zraka kroz nos. Umjetnim di­ sanjem zrak se prisilno uvodi u pluća osobe koja je spontano prestala di­ sati. spasilac mo­ že upuhivati zrak preko rupčića ili tankoga sloja gaze. ali snagu pritiska valja prilagoditi dobi djeteta. Umjetno disanje izvodi se ovako: . dojen­ četa 30. Ulazak zraka u želudac redovito izaziva povra­ ćanje. pritisak je slabiji a ritam disanja brži (kod novorođenčeta oko 40. Prestanak disanja često prethodi prestanku rada srca. Da bi se izbjegao izravan dodir s ustima ozlijeđenoga. Snaga pritiska upuhnutoga zraka ne smije biti prejaka. 12 do 16 puta u jednoj minuti.ako se zrak upuhuje preko usta. i zrak iz svojih pluća upuhne u pluća ozlijeđeno­ ga. potrebno je prstima zatvoriti nos. tek nešto snažnija nego što je pri normalnom izdisaju. a čovjek mo­ že živjeti u atmosferi od svega 13% kisika. čak i pri snažnijem upuhivanju zrak ne dolazi u želudac.

kao što je alko­ holizam. tresu se i mnogo mladima. prema brzini možemo odrediti brzo ili polaga­ no stezanje mišića. a to uzrokuju živčani i drugi poremećaji. prosut ćemo piće iz čaše. cvokotat ćemo zubima. ili duševni (strah i neke duševne bolesti). strepnja i nemir. Drhtanje. tzv. npr. a to se na njemu ne vidi. od drmavice. ako dršće donja vilica. uzbuđenja. Kod nekih bolesti. straha i napetosti. ako se tresu noge. Postoje vrlo različiti oblici drhtanja. To je posebna bolest samo u iznimnim slučajevima. Poneko osjeća da sav treperi. unutrašnji (bolest živ­ čanoga sustava). kada se stalno tresu ruke i noge. Drhtanje može nastati zbog tjelesnih i duševnih razloga. koje se medicinski zove tremor. Neki razlikuju drhtavicu. na hladnoći drhtimo tako dugo dok se ne ugrijemo. a često se udružuju oba uzroka. ako smo se vani uzbudili. To se događa kod živčane bolesti. . U narodnoj medicini drhtanje se zove trešnja. zbog ne­ izvjesnosti i očekivanja. Zato u liječničkom pregledu važnu ulo­ gu igra ispitivanje spontane ili stalne pojave tresenja. Mišići se ritmič­ ki stežu i popuštaju. noge i drugi dijelovi tijela tresu i u mirova­ nju. a okolina ipak primjećuje da mu pojedini di­ jelovi tijela drhte. nesi­ gurno ćemo hodati. Uzroci tresenja mogu biti vanjski (hladnoća). ruke starijih osoba češće tresu. drhtanje razlikujemo prema obliku.DRHTANJE I TRZANJE Drhtanje je doživio svaki čovjek. multiple skleroze. Kod jednih se drhtanje javlja samo prilikom voljnih pokreta. Kod drugih se ruke. Ali ono može potrajati i dulje. Stvaran osje­ ćaj bolesnika nije uvijek u skladu s vanjskim izražajem drhtanja. Na takvo drhtanje možemo djelovati svojom voljom. zapravo je podrhtavanje pojedinih dijelova tijela ili čitavoga tijela. Poznato je da se. Drhtanje može prestati kad prestane i njegov uzrok. Drhtimo zbog zime. kada se trzaju pojedini dijelovi tijela. ponekad se nikako ne može­ mo smiriti. iako nam je to vrlo neugodno. uznemiren je i napet. Dru­ gi ima osjećaj da je miran. Prema opsegu kretnji razlikuje­ mo fino i grubo drhtanje. mjestu tijela na kome se javlja i prema uzrocima. drhtat ćemo i u toploj prostoriji.. Ako nam dršće ruka.

Danas postoje dobri lijekovi. za­ to otežavaju kretnje. Smrt nastupa najčešće zbog druge bolesti koja napada oslabjeli organi­ zam. tresti jedna ruka ili noga. koja je svima vidljiva. Mi­ šići su tvrdi i stalno napeti. hoda i jede. Oni koji su preživjeli. Vrlo često bila je to upala moždanoga tkiva. To se odražava i na njihovu iz­ gledu: bore na licu se opuštaju. Opisane promjene nisu smrtonosne. Tresenje se postepeno pojačava. a dio tijela. a onda se teško zaustavljaju. Tako se bolesti prozvala njego­ vim imenom. Simpto­ mi se mogu pojaviti zbog zakrečenja krvnih žila mozga i otrovanja. Mnogi tvrde da je u tome bit bolesti. Ako se uzbudi. Na žalost. a uzrok je bilo davno oštećenje mozga. nego samo o simptomu. jer se uspjelo odrediti mjesto koje je odgovorno za većinu boles­ nih pojava. lice dobiva izgled maske. Na nagli podražaj takvi se bolesnici počinju ubrzano kretati. Parkinsonova bolest Prije više od stotinu godina engleski liječnik Parkinson točno je opi­ sao tok bolesti od koje je sam bolovao. Zvali su je »Španjolka«. Bolesnici se sve teže koncentriraju. S tom bolešću može se živjeti više desetaka godina. I liječnik Parkinson doživio je duboku starost. Znamo da se može javiti kao kas­ na posljedica preboljele upale mozga. Iako ne postoji apsolutno sredstvo za izlječenje. a ponekad se izvrši i operacija na mozgu. to se poslije proširuje na drugi ud s iste ili druge strane.Drhtanje je toliko raznoliko da se ne može govoriti o posebnoj bo­ lesti. osim pojave tresenja. i toga su svjesni. najčešće ruka ili noga. koje postaju nagle i mučne. Svi uzroci bolesti još nisu poznati. ostane u nepri­ rodnom položaju koji boli. Sve to uzrokuje trenutačno ili trajnije ošteće­ nje suradnje živaca i mišića. Trzajevi su kratka grčenja i popuštanja jedne grupe mišića. Često je vrlo napadna ukrućenost mišića (liječnici to zovu rigiditet). tremor se pojača. pa mo­ gu i pasti. kada se vrlo jako i naglo ukrute mišići. kada je smiren tremor je manji. prividno bez razloga. Stariji ljudi sjećaju se teške gripe koja je harala poslije prvoga svjetskog rata i od koje su mnogi umrli. u snu potpuno prestaje. njihova je sposobnost reagiranja usporena. kao da ih bolesnik stišće svojom voljom. pa je u mnogim slučajevima potrebna liječ­ nička pomoć. javljaju se i drugi znakovi. ipak se kom- . sve teže misle. Kod Parkinsonove bolesti počinje se. Od toga se razlikuje grč. iako je i prije bilo sličnih bolesnika. nakon desetak godina počeli su pokazivati znako­ ve Parkinsonove bolesti. kao drhtaj koji je naglo prestao. a bolesnik sve teže radi.

odmahuje glavom ili trza rukom ili nogom. Trzanje pojedinih dijelova tijela Često se trzaju pojedine grupe mišića bez volje čovjeka. a nikada o tumo­ ru mozga. U početku roditelji to shvaćaju kao nestašluk ili nepristojnost. npr. nego nastavak iste bolesti. čak djeluje štetno jer izaziva strah i predbacivanje. Ukorijenjene navike teško je ispravljati. da nabire čelo. kutovima usnica. Uzroci tikova mogu biti tjelesna oštećenja. dijete. To se događa kada upadaju u san. Za bolesnike i njihovu oko­ linu važno je da ne klonu duhom. vjerojatno se zato u narodu ka­ že: »Tica ga spopala«. pogotovo ako su neurotične. psihoterapijom i vježbanjem po posebnim propisima. To je naro­ čito napadno na licu. U mehanizmu nastajanja simptoma kod djece važnu ulogu imaju navike oponašanja. noga ili čitavo tijelo. Ako se to događa u području očiju. Nesvjesni razlozi trzanja lakše će prestati ako se njima previše ne bavimo. koje je prestalo trzati očnim kapcima. to nije nova bolest. Trzajevi mišića mogu se mijenjati i seliti. kreću se i nastoje što više raditi. često je riječ o konverzionoj neurozi. a njegova okolina treba da ga ohrabri i podstiče da ne zane­ mari ono čime se bavio. Svi moraju biti svjesni da je liječenje dugotrajno i da je potrebna liječnička kontrola. Zato je važno da se liječenje ne prekida tako dugo dok se bolesnik sasvim ne oslobodi prisile.biniranjem različitih lijekova bolest smiruje. Ako. izgledi za rehabilitaciju su bolji. ali kad se kretnje uporno nastavljaju. Ako vježbaju. dijete ga može imitirati. Opominjanje ne koristi. U tom je slučaju trzanje izraz neurotične reakcije. naročito upale živaca i njihovih centara. a trza se ruka. može se dogoditi da trza nosom. onda im je jasno da je riječ o posebnom obliku živčanih smetnji. s vremenom to postaje navika koju nije lako uk­ loniti. Međutim. pojedinačna izbijanja živčanih pod- .. počne micati nosom ili glavom. Zabrinuti traže savjet liječnika uvjere­ ni da su živčano oboljeli. Liječenje se provodi pomoću lijekova. čovjek treperi očnim kapcima ili namiguje. Ionako ih svjesnom voljom ne možemo suzbiti. Apatični i klonuli otežavaju i posve onemogućuju liječenje. Bolesnik mora imati povjerenje u liječenje. Trzanje u snu Ima ljudi koji se trzaju u snu. Ako netko u njihovoj okolini ima takvu manu. U me­ dicini takve simptome zovemo tic ili tik.

gotovo se i ne pomak­ ne. Iako je karakteristično za pojedine osobe. ima smiješne pokrete. onda će se i njegove noge pokretati. ponavljat ćemo riječi koje ona izgo­ vara. pomicanje tijela. Ali postoje i bolesna stanja koja. Pojedinačni trzajevi. drugi je tako nemiran da pobaca posteljunu s kreveta. Dok je tik bio samo trzaj pojedine grupe mišića. Kod djece se to može shvatiti kao kreveljenje i zafrkavanje. neo­ bično miče prstima i rukom. takva nagla ne­ pristojnost može biti prvi izraz bolesti koja se zove korea minor. može se dogo­ diti da u snu njima i miče. Ako se to shvati kao nestašluk i kažnjava se. ho­ daju i razmahuju se. dolazi do takvih živ­ čanih i mišićnih reakcija. To se češće događa djeci i starijim ljudima. sada je riječ o kretnjama koje same po sebi nemaju određenu namjeru ili smisao. onda ni opisane pojave nećemo tumačiti kao opasne znakove. ili ćemo imitirati neke njene pokrete. vješti i pravilni.onda se nešto zbiva s njegovim živčanim sustavom i potrebna mu je liječnička pomoć. uklapaju se u običaje sna. plačlji­ va i razdražljiva. drugi maše rukama ili miče tijelom u uzbuđenom stanju. Nehotični pokreti tako su česti da postaju izražajna karakteristika ličnosti. pa i nemir tijela. ako sanja da nešto radi rukama. ako ne može upravljati pokretima udova kako hoće . Poznato je da djeca oponašaju i usvajaju takve pokrete odraslih. ali poznate bolesti živčanoga sustava rijetko se očituju takvim simptomima. U stanju umora. to još nije bolesno. Trzanje u snu neke probudi drugi o tome znaju samo iz pričanja onih koji su ih vidjeli kako spavaju. ko­ ji su kod svakog čovjeka drugačiji. naročito u početku dovode do smetenosti pokreta. nakon napetosti. Način spava­ nja ovisi o ličnosti. Duboka starost i rano djetinjstvo dosta su slični.ražaja najčešće nisu znak opasnosti. Poznato je da neki ljudi lako utonu u san. neki ustaju. Dijete ne može zakopčati dugme na kaputu. Može se zatražiti savjet liječnika. ako mu ispadaju predmeti iz ruku. djeca postanu osjetljiva. Ako znamo da osjećaj odmora ne možemo procjenjivati po vanjskim znakovima spava­ nja. kad nešto hvata. do neobičnih kretnji ruku ili tijela. uzbuđenja ili u raznim stanjima razvoja organizma. kad piše na ploči ili u teku. prekinuti i nedovršeni pokreti. Netko je miran dok govori. Međutim. Ako netko vrlo živo sanja da trči. Nehotični pokreti Želimo li prikazati neku osobu. drugi teže. . Pokreti mlađih i starijih osoba nisu jednako brzi. Netko spava mirno čitavu noć. Ali ako netko u sred­ njoj dobi odjednom počinje zabacivati nogu u hodu. ako ne može sigurno usmjeriti ispruženu ruku kako že­ li. Liječnik će nas brzo uvjeriti da je to bolest.

To se može udružiti i s trzajevima i grčevima i može biti vrlo neu­ godno. Krive informacije koje prenosi čine nam se kao da nas nešto pika. nemir noge. Kad legnu u krevet. a razdražujući ugodno-neugodni osjećaji po­ put struje prolaze mišićima. noge se pomiču. Mnogi premoreni ljudi zaboravljaju da je odmor ipak najbolji lijek. Javlja se i tzv. Ovi znakovi uznemirenosti živčanoga sustava najčešće nisu izraz teže bolesti. žari poput koprive. taj se osjećaj može smanjiti. a ako se otkriju postaje im hladno i neugodno. Pri­ siljeni su stalno mijenjati položaj nogu. U tim je trenucima živ­ čani sustav toliko napet da ne razlikujemo jačinu pojedinih podražaja. bode ili škaklja. Trnci se naročito javljaju u premorenim mišićima. osjećaj kao da na jednom mjestu ili na većoj površini tijela prolaze mravci. Protivno njihovoj volji. Trnci nas mogu prolaziti i zbog psihičkih razlo­ ga. Zbog prignječenja. . kada očekujemo nešto ugodno ili neugodno. pa mnogi ljudi srednje dobi. u nogama osjećaju trnce. toplinu. naročito noću. tj. Svatko je doži­ vio da mu »zaspi« ruka ili noga. U tom času gubi se osjećaj dodira i bo­ la. mravinjanje. Dodavanjem organizmu vitamina i lijekova.Trnci Trnce ili žmarce neki opisuju kao mravinjanje. a to ih sprečava da mirno spava­ ju. po­ krivač im je pretežak. upale i oštećenja dolazi do poremećaja rada živca. taj je dio kao odumro. osjećaju to vrlo intenzivno u rukama i no­ gama. Ova pojava može poticati od reumatskih i živčanih smetnji.

Glavobolja se najčešće javlja u području sljepoočnica. U vezi s glavoboljom naročito smo skloni i pretjerivanju i potcjenjivanju. u potiljku i na tjemenu. dok su neki napadi glavobolje dramatični. negoli u glavi. Pojedini bolesnici mogu prstom pokazati mjesto gdje ih boli glava. a za druge smo uvjereni da su vrlo važni. Medicinsko vred­ novanje pojedinih oblika glavobolje ne podudara se uvijek s našim osje­ ćajem. Neki nam se bolovi čine ma­ nje opasni. otuda osjećaj da boli čitava glava. Da bismo mogli odrediti njeno značenje. Zato ćemo s manje straha podnositi učestali bol u rukama. ona mogu izazvati osjećaj bola čak i bez direktnoga podražaja živca. Bol se uvijek baš tu pojavljuje. Ali taj zaključak nije to- . U glavi je smješten najveći dio osjetila. mjesto na kome glava boli (lokalizacija). a mozak je centralni organ koji upravlja ti­ jelom i u kome je sjedište razumnoga života. Mnogi koje boli potiljak kažu: »Boli me mali mozak«. Uz reumatične bolove to je danas najčešći povod da potražimo liječničku pomoć. moramo se podrobno upoznati s više različitih podataka: Prvo. Po mjestu gdje se osjeća bol. čela. Postoje vrlo opasne bolesti mozga kod kojih bolova nema ili su vrlo slabi. Glavobolja nije dijagnoza. Područje bola nije ograničeno i bolesnik ne može odrediti gdje je počeo. korijena nosa. nogama ili drugdje. Bol je uvijek znak većega ili manjeg tjelesnog ili duševnog poremećaja. gdje se na­ laze centri za taj osjet. možemo po­ sumnjati i na uzroke. No uzročna veza nije uvijek jednostavna. Jaka uzbuđenja i druga duševna zbivanja poveća­ vaju osjetljivost živčanih osjetnih tjelešaca. nego samo simptom. sad na drugom. a ipak nisu teška bolest.GLAVOBOLJA Nema čovjeka koga nikad nije zaboljela glava. Podražaj posebnih živčanih vlakana koja pre­ nose bol ide preko medumoždanih jezgara u moždanu koru. Bol u glavi po svom se postanku nimalo ne razlikuje od bolova u drugim dijelovima tijela. Kod drugih se bol seli: javlja se sad na jednom mjestu. a nekad se širi na jednu ili drugu stranu.

vrućine. Ako je bol jači. O pulsirajućem bolu govorimo ako se javlja u razmacima kucanja (pulsiranja) krvne žile. ali ni oni. To čine i kada nemaju bolova. Takvi bolesnici već unaprijed znaju što ih čeka. glavobolja i drugi simptomi. u manjim ili većim razmaci­ ma. dobiju pod­ očnjake. jedan oblik može prelaziti u drugi. češće su hiroviti. ili kao osjećaj pikanja. nastojimo se uk­ loniti i leći. Nekada možemo trpjeti bol i normalno obavljati poslove. nekada je to samo neodređen. Kod većine glavobolja se javlja samo povremeno. Ako se ima os­ jećaj presijecanja. teže ćemo se usredotočiti na posao. . zato stalno uzimaju tablete. sječenja. pa mnogima dan po­ činje glavoboljom. negdje se kaže »cič«. Kod iste osobe mogu se javljati različite vrste glavobolje. počinju se tresti. tada se obično zabrinu ako se bolovi počinju javljati češće nego što su navikli. u napadajima koji tra­ ju nekoliko minuta ili više sati. Ljudi koje boli glava obično poblijede. iz straha da se ne bi pojavili. Svaka glavobolja koja se ponavlja napadno često ne smije se potcjenjivati. to olakša­ va obradu. Mnogo se češće to događa pred jutro. neki zbog njih ne mogu spavati. Ako su znakovi stalno jednaki. pa se bolesnik probudi usred noći zbog jakih bolova. Češće se bol pojavljuje iznenada. drugi bez prigovora trpe jake bolove. vrijeme i učestalost glavobolje. a onda nastupa jak osjećaj bola na jednom mjestu. Tako se javlja najprije osjećaj nelagodnosti u glavi. sami za sebe. promjenljivi i nesigurni. Dok će nekoga i zbog male glavobolje uhvatiti panična reakcija. govori se i o »meglovici«. oba­ vezno se moraju izvršiti pretrage da bi se otkrio uzrok. može se očitovati kao oštar ili tup bol. Osjećaj glavobolje nije uvijek isti. postat ćemo uznemi­ reni i razdražljivi. Jačinu bolova ne možemo objektivno mjeriti. Ima ljudi koji kažu da ih svaki dan boli glava. S jakim bolovima ne možemo raditi. kod drugih bolovi traju čitav dan. Svaki od spomenutih oblika glavobolje može se javiti kao slabiji ili jači osjećaj. Četvrto. Bol u glavi može se očitovati na mahove. Treće. neugodan osjećaj. Drugo. Mali mozak ne boli jer nema osjetnih tjelešaca za bol. na­ kon toga tupi bol. Ako je bol neprestana (u narodu kažu »razvila se« ). karakter i jačina glavobolje.čan. pritiska. a uzroci bol­ nih osjećaja mogu biti u mišićima i živcima toga dijela glave. nemaju apsolutnu vrijednost. Početak može biti i u snu. Na žalost. bez najave. oči im upadnu. žarenja. znoje se. a onda postepeno ili naglo prestaju. Glavobolja se može javljati u određene sate i dane. To je poseban oblik glavobolje koji se zove migrena. Ljudi nejednako trpe bol. I oblik i jačina glavobolje otkrivaju uzrok. Ponekad se na licu i ponašanju čovjeka primjećuje da ga boli glava.

Uz gla­ vobolju mogu se javiti i drugi simptomi.Jake glavobolje prati osjećaj općega lošeg stanja organizma. ustrašeni boles­ nici najčešće se varaju. smeta ga svjetlo. a nisu ni sasvim bezopasne. to je arteriografija. bo­ lesniku titra ispred očiju. Povećanje pritiska unutar lubanje izaziva glavobolju. ako pokuša čitati. Najčešće su to smetnje vida. mučnina. u bolnici se ispunjavaju šupljine u mozgu sa zrakom. Zbog različitih odnosa dosta se čes­ to događa da tumori mozga počinju više ili manje bezazlenim znakovi­ ma. vidi iskrice. Ako se uz glavobolju ustanove i drugi ispadi ili oštećenja pojedinih živaca. ili se nalaze izvan njega. Budući da je zatvoren u čvrsti koštani oklop. slijepoočica i tjemena. kraniogram je snimka kostiju glave. a prava se glavobolja razvija tek poslije. Srećom. skloni smo pomisliti na tumor velikoga mozga. nego i mnogobrojne tjelesne i du­ ševne funkcije. sum­ njamo na mali mozak. . nekad slova i predmete vidi dvostruko. Nije dobar znak ako ostaju. nekada se snimaju i krvne žile mozga. mozak odrasla čovjeka nema mo­ gućnosti da se širi. liječnik određuje pretra­ ge. nego u njihovu interesu. Izvrše se snimanja glave pomoću rendgentskih zraka. Ako se bol javlja uvijek na istom mjestu. Tumor mozga koji raste povećava masu mozgovnoga tkiva. Bol se može javiti samo zbog podražaja živčanih opni ili vlakana koja izlaze iz mozga. Pretragu ćemo primijeniti ako znamo što možemo očekivati. Mogućnosti za istraži­ vanje mozga i živčanoga sustava sve su veće: ali jedan dio tih pretraga nije bezazlen. klijenuti pojedinih živaca. Ako je bol u području čela. Kod glavobolje u napadajima obično i drugi simptomi nestaju kada se bol zaustavi. taj se postupak zove pneumoencefalografija. ako je u potiljku. one bole. čak i glazba. Glavobolja je prisutna samo kod jedne četvrtine svih tumora mozga. osjeća bol u očima. Nakon opširnih informacija o glavobolji. po­ vraćanje. Nikad se ne ispituje samo glava. Uz glavobolju najčešće se javljaju i drugi znakovi: vrtoglavica. ne može jasno gledati. Njegova su osjetila prenapeta i svaki pod­ ražaj može pojačati glavobolju. Znatno više boli ako se upiknemo u prst. postoji opravdana sumnja da je riječ o zajedničkom štetnom učinku. Glavobolja i tumori mozga Strah od tumora u mozgu često je povod da se bolesnik s glavobo­ ljom javi liječniku. Mozak nema osjetnih živčanih tjelešca za bol. kada je već jasno o čemu je riječ. imamo utisak da je taj dio unutrašnjosti glave bolestan. ali to je samo kod svakoga četvrtog tumora mozga prvi znak bolesti. buka. To nije zbog štednje. nego ako prodremo u dubinu moždane mase. Bolesnici često traže slikanje glave i razočarani su kad ih liječnik odbije. Zato ih i određuje­ mo samo ako je to prijeko potrebno.

Bol na tjemenu i u potiljku Velik broj bolesnika ima glavobolje s osjetljivošću na pritiskanje tje­ mena ili na bol prilikom češljanja. svako ga svjetlo smeta. povraćanjem ili nekim dru­ gim smetnjama. . a ne samo za vrijeme napadaja. Bol postaje neiz­ držljiv ako bolesnik ne legne u mirnu. naročito ako je glavobolja nagla. Za takve slučajeve postoje dosta pouzdani lijekovi. Pri­ je nekoliko desetljeća. posebno u području sljepoočnica. Bol može ostati na jednom mjestu. obično prolazi u klimakteriju. To mogu učiniti prstom ili povezom. povraćanje ili druge živčane i vegetativne smetnje.Dobro je da se svaki bolesnik s glavoboljom javi liječniku. takav bol nema nikakve veze s mozgom. slično kao epileptičari. ali može­ mo postići zadovoljavajući učinak time što se glavobolje javljaju rjeđe i napadi nisu tako jaki. koji se moraju trošiti stalno. Tablete za glavobolju ne pomažu. To nije bolest mozga. Zato je vrlo važno da se pravovremeno dijagnosti­ cira i da takav bolesnik bude pod stalnim nadzorom liječnika. nije ni uzrok ni posljedica tumora u mozgu. Migrena nije opasna bolest. imaju vezu s epilepsijom. ponekad smatraju da je riječ o ošteće­ nju mozga koje se proširilo na površinu glave. Migrena Migrena je najčešće nagao jak. Bolesnici su otkrili da pulsirajuću bol mogu zaustaviti pritiskanjem na određeni dio glave. a može se širiti na jednu ili više strana. nego živaca i krvnih žila koje se naj­ češće nalaze blizu površine. Stegnute krvne žile zaustavljaju bol i dovode do olakšanja. Bez obzira kako bio jak i neugodan. migrena nije tako česta bolest. To je bilo zato što je migrena češća u osoba koje se bave umnim radom. Današnjim lijekovima ne možemo je uvijek potpuno izliječiti. mnoge možemo umiriti nakon pregleda i pretraga. pa su izigravali paćenike. kada je otkrivena kao posebna bolest. zamračenu prostoriju. potiljka ili jednoga di­ jela čela. Kod prave migrene bol dolazi u napadajima. a mnogi boles­ nici imaju određeni predosjećaj. presijecajući ili pulsirajući bol s jed­ ne strane glave. praćena mučninom. Mnogi znameniti ljudi bolovali su od takve vrste bolova. Neki oblici migrene. ušla je u modu i mnogi su smatrali da je otmjeno bolovati od takve glavobolje. U mnoštvu različitih glavobolja. Ako se javi u mlađim godinama. prema laboratorijskim nalazima. Bol se postepe­ no ili vrlo brzo razvija i izaziva mučninu.

Kao što bol u glavi nije dijagnoza bolesti. tako i vrtoglavica predstavlja samo jedan od znakova bolesti. može doći do zamora mišića i živaca. u kome se odvijaju važna živčana prekapčanja koja registriraju položaj i pokrete tijela. Ako netko u toku rada mora držati glavu stalno u jednom polo­ žaju. Neurotična glavobolja Povremena nagla ili trajna uzbuđenja. javlja se kod svih stanja povišene temperature zbog oštećenja nekih živaca. dok zatvorenim očima to nije moguće. teške i neugodne. To može nastati i zbog neprirodnoga držanja. Nesigurnost pokreta pove­ zana je s vidom. živčanih i koštanih okolnosti bolno reagiraju. Duševne pojave mogu utjecati na tjelesna zbivanja i izazvati glavo- . počet će se ljuljati i uskoro će pasti. Mali mo­ zak ne boli. Valja usta­ noviti promjene na kostima glave i na vratnoj kralješnici. tu nam poma­ že Rombergov test: bolesnik skupljenim nogama. iako mogu biti vrlo uporne.Slično je i s bolovima u potiljku koji mogu biti vrlo jaki. Ako postoji centralni po­ remećaj. Izazvan bol može potrajati i onda kad uzrok prestane. češća je u starijih ljudi i posljedica je zakrečenja krvnih žila. Kažemo: »Imam toliko briga da me boli gla­ va«. Vrtoglavica koja je vidljiva posebno je izražena kod nekih bolesti srednjega uha gdje se nalaze uređaji za ravnotežu koji signaliziraju polo­ žaj u prostoru. Vrtoglavica ne mora biti znak teže bolesti. imamo osjećaj da se predmeti oko nas vrte. ispruženim rukama i zatvorenim očima pokušava stajati na mjestu. Ali to se nikada ni­ je dogodilo i nitko to ne opaža. pa ima bolesti kod kojih bolesnici mogu dobro hodati otvorenim očima. Osjet bola proizlazi iz živaca koji zbog mišićnih. ne možemo izvoditi pokrete koje bismo htjeli. vrti mu se u glavi i siguran je da bi se srušio kada se ne bi pridržavao za zid ili za osobu. Glavobolje na tjemenu i potiljku najmanje su opasne u smislu ugro­ žavanja života. o tome ovisi li­ ječenje. Glavobolja i vrtoglavica Glavobolja je često praćena vrtoglavicom. neraspoloženja i napetosti mogu izazvati bol u glavi. Slične smetnje javljaju se i prilikom poremećaja u malom mozgu. Zbog poremećaja rada toga statičnog aparata počinjemo u hodu teturati. često je prisutna samo kao subjektivni simptom. Bolesniku se či­ ni da je nesiguran kada stoji ili hoda. ali i zbog psihičkih promjena.

Liječenje glavobolje Ljudi ni za koju drugu bolest ne troše toliko lijekova koliko za gla­ vobolju. kaže da ga boli glava. Glavobolju se može simulirati.bolju. Bol je neu­ godan simptom. Bol se može jav­ ljati na jednom mjestu. naročito je čest osjećaj pritiska. lijekovima protiv bola. treba što prije prekinuti. ako se ne promijeni životna situacija koja je neposredan uzrok glavobolje. bolesnik je uvje­ ren da je došlo do tjelesnoga oštećenja i da bolovi nisu umišljeni. glavobolja bi se rijetko kada po­ javila. mnogi na radnim mjestima pribjegavaju tom izgovoru. Loše je svaki bol suzbijati slabijim ili jačim analgeticima. Kad bis­ mo uspjeli ukloniti sve duševne uzroke. Neurotična glavobolja nema karakterističnu sliku. Lijeko­ vi se ne smiju uzimati nekontrolirano. opravdanje za neizvršen rad. ne mogu bistro misliti. Migrenu valja liječiti trajno. Između pojedinih napadaja glavobolje valja točno uzimati lijek koji će sprečavati da ne dođe do napadaja. ili će ga ublažiti. pečenja i napetosti. Bolesnici to stanje opisuju slično mamurluku. ali ako se po­ čne stvarati navika. a ako rade odgovoran posao. Uzroci i povodi nekada su vidljivi i bliži. glavobolja može biti sredstvo da nešto postigne: poštedu. pa moramo vjerovati. Simulaciju je teško dokazati. Dogodi se da bolesnik i sam uzročno pove­ zuje neku situaciju sa svojim bolovima. Kod neurotičara koji svjesno ne simulira. U kratkom vremenu može se učiniti vrlo malo. Ako je taj neugodni osjećaj u krugu oko čitave glave. a može putovati i širiti se u različitim pravcima. Kod neurotske glavobolje važan je psihoterapijski pristup. Izlječenje se može očekivati samo ako se uklone uzroci. Mnoga sredstva koja uklanjaju bol nisu najpouzdanija. poštovanje drugih. Dušev­ ni sukobi najčešće se ispoljavaju kao glavobolja. a po­ stali su narkomani. a ponekad je riječ o slo­ ženim duševnim sukobima. Uzalud će­ mo davati i najjača sredstva protiv bolova. Mnogi su liječili glavobolju. Ako učenik želi pobjeći s neugodno­ ga sata. Ne treba se plašiti pojedinačne tablete. glavobolja se pojačava. Zato se psihoterapijsko liječenje povezuje s lijekovima u smislu dugotrajne pomoći boles­ niku. ovu vezu često ne vidi i ne pri­ hvaća čak ni onda ako mu to liječnik pokuša razjasniti. Kod nekih glavobolja sredstva se daju prema potrebi. a to čini i žena ako želi da je muž ostavi na miru s intim­ nostima. govorimo o »neurasteničnoj kapi«. ali je često i saveznik jer upozorava na promjenu. .

Neoginon. postala je naj­ sigurnije sredstvo za sprečavanje neželjene trudnoće.Glavobolja nakon uzimanja pilula protiv trudnoće Nije prošlo ni 20 godina otkako je američki ginekolog Pincus zapo­ čeo eksperimentima s pilulom. glavobolju dobiva prosječno manje od 10 posto žena ko­ je uzimaju pilulu. a ne zbog štetnog djelovanja pilule. npr. Zbog industrijske proizvodnje postala je pristupačna najširim slojevima. takve su smetnje obično u prvim mjese­ cima uzimanja pilule i poslije prestaju. Eugynon. i glavobolja prestaje. Smetnje. neke žene počinju dobivati na teži­ ni. Pilule se mogu uzimati samo pod kontrolom liječnika. mučnina. To su ženski spolni hormoni koji se u tijelu žene stvaraju u jajniku. Mnogo ozbiljnije valja shvatiti glavobolje koje nastaju nakon duže upotrebe pilule. Glavobolja je također jedna od popratnih pojava. sastoje se od kombinacija tih hormona. glavobolje nisu uvijek na »živčanoj bazi«.progesterona i estrogena. na sreću. pa i po­ vraćanje. a progesteron luči jajašce desetak dana prije menstruacije. »Antibaby pilula«. vrtoglavica i razdražljivost. Prema statistič­ kim podacima. Pilula je hormonski preparat i sastoji se od dva tvornički (sintetski) proizvedena spolna hormona . ili još opasnije komplikacije grušanja krvi u krvnim žilama mozga (cerebralna tromboza). one mogu biti posljedica ozbiljnih poremećaja. unatoč pravilnoj primjeni pilule mogu se javiti oskudna krvarenja. Ali ta masovna primjena pokazala je da pilule žene ne podnose jed­ nako. Smetnje su. koji put je dovoljno da se promijeni preparat. po­ većanoga krvnog pritiska. ili potpuni prestanak menstruacije. da bi je danas upotrebljavalo više deseta­ ka milijuna žena. U nekih žena javljaju se tegobe koje se inače primjećuju u početku trudnoće: nabreknutost i pritisak u prsima (dojkama). Sve pilule koje se danas upotrebljavaju kao Anovlar. ili popularno pilula. Estrogene luče jajnici žene. javlja se na psihičkoj osnovi. Postoje bo­ lesti kod kojih se pilula ne smije uzimati jer dovodi do pogoršanja: tu- . vrlo rijetke i u većini slučajeva nisu opasne po zdravlje. Anacyclin 101. ovise o količini i odnosu ta dva hormona. Razumije se. Takve su žene i prije uzimanja pilule imale smetnje na »živčanoj bazi«. U rijetkim slučajevima mogu biti izazvane djelovanjem same pilule. u nekih je žena glavobolja beznačajna i potpuno neo­ pasna. Pokusima je ustanovljeno da su se glavobolje javljale i onda kada su im umjesto pilula davali tablete vitamine. pa tako i glavobolje. S obzi­ rom na to da i preparati sadržavaju različite količine pojedinih hormo­ na.

gubi mnogo tekućine mokrenjem. mučninom. Budući da sol u tijelu zadrža­ va vodu. osim glavobolje. mo­ ra na liječnički pogled.mori na jajnicima. tekućine koja pod određenim pritiskom ispunjava šupljine mozga (moždane ko­ more). Zbog toga svaka žena. . koji put prolje­ vom. Alkohol djeluje na bub­ rege u smislu pojačanoga lučenja mokraće. Takvo stanje poslije opijanja naziva se mamurluk i. tj. upale vena. praćeno je povraćanjem. upala jetre. Ljekovita svojstva koja se pripisuju »soku od zelja« zapravo pripadaju kuhinjskoj soli koja se u rasolu nalazi u ve­ ćim količinama. U narodu je od davnine poznat rasol od kiseloga zelja kao lijek pro­ tiv glavobolje i mamurluka. može doći do smanjenja glavobolje pijenjem slane vode. prije nego što se odluči na taj oblik kontracepcije (sprečavanja trudnoće). Po­ znat je čest odlazak na »stranu« u toku pijanke. Glavobolja uzrokovana alkoholnim pićem Mnogi ljudi znaju za glavobolje koje nastaju nakon uživanja većih količina alkoholnih pića. a dijelom zbog povećanog gubitka tekućine i smanjenoga tlaka likvora. općim lošim osjećanjem. »Glava kao bačva« sastavni je dio općega po­ remećaja u tijelu koji je nastao kao posljedica blažega ili težeg stupnja otrovanja alkoholom. Čovjek koji mnogo pije. Glavobolja poslije opijanja dijelom je posljedica alkohola kao otro­ va koji direktno nadražuje moždane opne osjetljive na bol.

osnov postojanja. grah. Potreba da se utaži glad za hranom jedan je od osnovnih ljudskih nago­ na. U našoj je zemlji i znatan izvor kalorija alkohol. Taj je postotak u siromašnijim zemljama još veći s obzirom na to što su uglji­ kohidrati najjeftiniji izvor energije: krumpir. ostaloga tkiva i organa te tjeles­ nom temperaturom. Broj kalorija koje sadržava jedan gram osnovnih hranjivih tvari me­ đusobno je različit. tjelesno i duševno zdravlje. adipositas) stanje je povećane tjelesne težine koja nastaje zbog nagomilavanja suvišnoga masnog tkiva. vitamine.GOJAZNOST Gojaznost. ugljikohidrati su glavni izvor kalorija u hrani. Dnevne kalorijske potrebe tijela ovise o tjelesnoj aktivnosti i kreću se u granicama od 2200 do više od 5000 kalorija. tj. ugojenost. pa tako i za čovjeka. Ta količina hranom unijete i u tijelu oslobođene energije izražava se i mjeri jedinicom za količinu topline koja se naziva kalorija. masti. Oni daju 50 do 70 posto ukupne količine kalorija. pretilost (obesitas. predstavlja sastavni dio obroka. Probavom u crijevima i mijenom tvari u stanicama tijela. negdje čak i redovito. posredstvom kisika razgrađuju se u jednostavnije kemijske spojeve. njiho­ vom razgradnjom u organizmu oslobodit će se u prosjeku 4 kalorije. Hra­ na čovjeku daje i potrebno »gorivo«. ugljikohidrate. Neposredan je uzrok unošenje u tijelo više hrane nego što je organizmu potrebno. Jača tjelesna aktivnost zahtijeva oko 3000 ka- . ovise o pravilnoj ishrani. tjestenina. Hranom čovjek dobiva sav potreban materijal za izgradnju i rast organizma: bjelančevine. pri čemu se oslobađa energija koja se ispoljava radom mišića. potrebno je dnev­ no 2300 do 2500 kalorija. minerale. kruh. Osobama koje u svom zvanju pretežno sjede ili obavljaju lakši fizički posao. Iako masti sadrže više nego dvostruko količinu energije od ugljikohidrata i bjelančevina. Ako se u tijelo unese jedan gram bjelančevina. sastojci hrane »izgaraju«. Hrana je za sva živa bića. tjelesni razvitak. Život. koji u obliku alkoholnih pića. Isti broj kalorija daju i ugljikohidrati dok će 1 gram masti izgaranjem oslo­ boditi čak 9 kalorija.

kroz tjedan dana povećat će tjelesnu težinu za pola kilograma. Tjelesni i duševni poremećaji gojaznih osoba Gojaznost je bolest. ako osoba dnevno dobiva samo 500 kalorija iznad svojih potreba. Mogli bismo kazati da organizam koristi vrijeme izobilja da bi stvorio rezervu za »mršave dane«. Go­ jaznost nepovoljno utječe na rad mnogih organa u tijelu. te rezerve masti pretjerane su kod gojaznih osoba. ugljikohidrati. Što je stupanj gojaznosti veći. pohranjuje se kao rezerva u masnim stanicama tijela. Sav višak »pojedi­ nih« kalorija. bubrega. Zdrav čovjek potpuno nesvjesno održava ravnotežu između svojih kalorijskih potreba te količine i kalorijske vrijednosti pojedine hrane. srca i krvožil­ noga sustava. srce postaje veće. drvosječe) utroši i 5000 kalorija. Mnoge ugojene osobe imaju po nekoliko stotina tisuća rezervnih kalorija nataloženih u masnom tkivu. dolazi do gojaznosti. gojaznost je slična pothranjenosti ili bolesti nedovoljne ishrane. rudari. jetre. Međutim. U današnjim uvjetima života tak­ vo nakupljanje masnoga tkiva ne samo što je nepotrebno i nesvrsishodno nego je i štetno po zdravlje. premda su mnogo češće gojazne od muškaraca.lorija. težak fizički rad 4000 kalorija. Kod žena posljedice nisu tako teške. Težak fizički rad utroši 400 i više kalorija u toku jednoga sata. Kada se u tijelo hranom i pićem unosi više kalorija ne­ go što je organizmu potrebno. To znači. crijeva. Srce gojazne . dok se prilikom najtežih fizičkih poslova (npr. Osnovni je problem loša. Muškarci s tjelesnom težinom koja je veća za 20 posto imaju smrtnost čak do 50 posto veću od osoba koje imaju nor­ malnu tjelesnu težinu. Povećan pobol i povećana smrtnost gojaznih osoba nastaju zbog poremećaja koji su direktna posljedica prekomjerne tjelesne težine. bjelančevine ili alkohol. Gojaznost znatno opterećuje srce naročito starijih ljudi. dok će se spavanjem utrošiti još manje. Dokazano je da gojazne osobe žive kraće od osoba s normalnom tjelesnom težinom. to su pobol i smrtnost veći. Liječnik je izvršio pokus na sebi i ustano­ vio da »jedan sat umnoga rada ne troši više kalorija nego što ih ima u polovini jednog kikirikija«. bez obzira jesu li to masti. ali ne i jednoliko. Umni rad. pluća. troši malo kalorija. Masno tki­ vo prožima srčani mišić. ali ne i snažnije. Energija izražena kalorijama troši se neprekidno. sjedenje 75 kalorija. unatoč tome što je vrlo zamoran. Tako će lagan fizički rad trošiti svega oko 100 kalorija na sat. U zdrava čovjeka količina kalorija unijetih hranom odgovara količini po­ trošene energije. pretjerana ishrana. Po posljedicama za zdravlje i život. Na svakih 9 kalorija suvišne energije organizam stvara 1 gram rezervne masti.

Promijenjene krvne žile u mozgu dovode do krvarenja u mozak. Tako se stvara zatvoren krug iz koga nema izlaza bez liječenja. Posljedica su povremeni bolovi u srcu. da bi se takvo što vidjelo. Širenje prsnoga koša pogor­ šano je i slabošću međurebrenih mišića. jer su jako prožeti masnim tkivom. Zbog otežanoga kretanja. toga dodatnog tereta. što uzrokuje dalje smanjenje potrošnje kalorija u tijelu. a može se razviti i srčani infarkt.. trigliceridi (hiperlipidemija). Disanje gojazne osobe je otežano.. Zbog toga se u gojaznih osoba češće javlja tzv.st. mišića koji ta­ kođer sudjeluju u disanju. ) osobe mora podnijeti veći napor ne samo zbog povećane tjelesne težine. Razumljivo je da će uz istu ko­ ličinu hrane. Ošit tada pritišće na . U krvi gojaznih osoba povećane su masne tvari: holesterol.. još više oslabljuje disanje. dovoljno je izići na ulicu. Srce ugojene osobe na­ ročito se jako opterećuje kretanjem i povećanim tjelesnim naporom. koji šire prsni koš. tjelesna težina i dalje rasti. nego i zbog mnogobrojnih novostvorenih krvnih žila koje suvišno masno tkivo opskrbljuju krvlju. Jako nakupljanje masti u trbušnoj šupljini podiže ošit u prsni koš. Povišen krvni tlak nekoliko je puta češći u gojaznih nego u osoba koje imaju idealnu tjelesnu težinu. koro­ narna skleroza. Masne tvari talože se na krvnim žilama srčano­ ga mišića i mozga. koje se talože na stijenkama krvnih žila i ubrzava­ ju razvoj arterioskleroze. »Oklop mas­ ti« na prsnom košu otežava njegovo širenje. Visok položaj ošita (dijafragme). naporno i površno.Portret najdebljega čovjeka u Americi u XIX stoljeću ( u XXI. takve osobe više sjede. Za­ to se gojazni ljudi brzo umaraju. pa je njihova radna sposobnost znatno smanjena.

grušanju krvi u krvnim žilama (tromboza). Ako se ravnoteža poremeti. što dovodi do stalne pospanosti. posljedice mogu biti dvojake: 1. smanjena radna sposobnost. Uzroci gojaznosti Budući da je neposredan uzrok gojaznosti višak kalorija unijetih hranom. To je ujedno i razlog zbog čega su gojazne osobe kratkog daha i zašto se zapušu već na najmanji napor. Nesum­ njivo je da se u vezi s takvom kategoričnom tvrdnjom može postaviti niz pitanja: zašto neki ljudi previše jedu. pa se s vremenom razvija oštećenje i kronična slabost srca. dok se drugi uz mnogo manju ko­ ličinu hrane debljaju zašto netko ne može smršaviti unatoč tome što »go­ tovo ništa« ne jede? Centri koji reguliraju uzimanje hrane nalaze se u mozgu čovjeka. . Ali sve ove tjelesne promjene gojazne osobe uopće ne povezuju sa svojom prekomjernom težinom. sve to dovodi i do psihičkih poremećaja: osjećaja ma­ nje vrijednosti. »centar za glad«. Smanjen dovod zraka u pluća otežava i punjenje srca krvlju. upali žučnoga mjehura. postoje probavne smetnje kao napuhnutost. češće se stvaraju žuč­ ni kamenci. podrigivanje. iskriv­ ljenosti koštanoga sustava. Zdrav čovjek nesvjesno održava ravnotežu izme­ đu ta dva centra. tako da količina kalorija unijetih hranom odgovara ko­ ličini potrošene energije. potištenosti. proširenim venama na nogama. proljevi. upalama zglobova. čiji nadražaj izaziva osjećaj gladi i potrebu za uzimanjem hrane. Postoje tzv. Mnogo ih više zabrinjava tjelesni izgled nego poremećeno zdravstveno stanje. tjelesna nepokretnost. Prilikom udisaja ošit se ne može dovoljno spustiti u trbušnu šupljinu ispunjenu masnim tkivom. te »centar za sitost«. s vremenom se razvije stanje pothranjenosti. Zabrinutost za svoj izgled. može se reći da se čovjek deblja zato što previše jede. slijepoga crijeva. što znatno smanju­ je udisaj. Ukupna količina udahnutoga zraka znatno je smanjena (sma­ njeni vitalni kapacitet). povučenosti. Gojazne osobe sklone su i drugim bolesnim promjenama: šećernoj bolesti.srce i uzrokuje srčane smetnje. naročito ako je riječ o mlađim osobama. zbog čega pojedinci mogu pojesti goleme količine hrane i ostati mršavi. Otežana izmjena plinova u plućima do­ vodi do nakupljanja ugljičnoga dioksida u krvi. oštećenju jetre. Oslabljena »plućna ventilacija« također je razlog zbog čega se u gojaznih ljudi mnogo češće javljaju upale pluća nego u osoba s nor­ malnom tjelesnom težinom. čiji nadražaj dovodi do toga da čovjek prestaje jesti. Nedovoljno unošenje hrane dovodi do gubitka tjelesne težine.

živo­ tinja ne prestaje jesti. zbog grčevitih i bolnih pokreta želuca. nasljedne gojaznosti zapravo se krije utjecaj sredine i obitelji. Osim toga. Svi ti činioci mogu narušiti ravnotežu i dovesti do gojaznosti. a posljedica je nakupljanje su­ višnih kilograma. . kada pun stol i atmosfera ugodnoga društva pojačava ape­ tit. Ako je uništen »centar za sitost«.. Uzimanje hrane smanjuje »duševnu napetost« takvih osoba. Svečanosti. nastane suprotna reakcija. sukoba u obitelji ili na radnom mjestu. bez obzira na to što je takva osoba desetljeći­ ma imala normalnu tjelesnu težinu. nasljednost i psihički po­ remećaji. dok će. Mnoge gojazne osobe odgajane su u obiteljima u kojima je jelo predstavljalo jedino životno zadovoljstvo. I kod čovjeka se zbog oštećenja toga dijela mozga iznenada može javiti pretjerana glad. gozbe. užitak u jelu može postati njihovo jedino životno zadovoljstvo i glavna osobina ličnosti. Eksperimenti­ ma je dokazano da životinje prestaju jesti ako im je uništen »centar za glad«. osjetima mirisa i okusa. ili su postali trajni. životnoga neuspjeha. Apetit. Prekomjerno unošenje hrane gomila više kalorija nego što se troši i dovodi do porasta tjelesne težine. Isto se tako može iznenada pojaviti i potpun gubitak apetita uz osjećaj stalne sitosti. Nauci je poznato da se ti centri nalaze u dijelu mozga koji se naziva hipotalamus. Poznata je neumjerenost u jelu nakon potresnoga do­ gađaja. gdje je stvoren kult jela. ovisi o iz­ gledu hrane. uzimanje golemih količina hrane i gojaznost teškog stupnja. Posljedica je nagli gubi­ tak tjelesne težine. rastezanje želuca izazvati osjećaj sitosti. poslije nezadovoljstva. koje zapra­ vo prekomjernom ishranom rješavaju svoje unutarnje probleme i život­ ne situacije za čije rješenje nisu dorasle. do gojaznosti. Ako takvi psihički poremećaji traju duže vrijeme. prekomjerna ishrana u najranijoj mla­ dosti uzrokovala je stvaranje većeg broja masnih stanica. I sama pomisao na neku hranu mo­ že izazvati pojačan apetit. službeni i neslužbeni ručkovi i večere. Veliki obroci postepeno su učinili manje osjet­ ljivim centar za sitost. Smatra se da postoje tri osnovna poremećaja koji trajno djeluju na centre: poremećaji u mozgu. to je posebna želja za određenom vrstom hrane. nakon neuspjeha da se riješi važan životni problem.2. Prolazan osjećaj gladi nastat će zbog sniženja šećera u krvi. rijetko zbog tumora u mozgu. Čovjekova potreba za hranom nije isključivo određena osjećajem gladi. Poremećaji u mozgu mogu izazvati gojaznost ako su nastali u dijelu mozga u kojem postoje centri za glad i sitost. U nastanku gojaznosti nasljednost (genetski faktor) nije tako važna kao što se svojevremeno smatralo. npr. Osjećajni i drugi psihički poremećaji mogu direktno utjecati na cen­ tre za sitost i glad. Iza tzv. Postoje brojni poznati i nepoznati činioci koji djeluju na te mozgov­ ne centre. Takva stanja nastaju nakon upala i povreda mozga. Navike uzimanja velikih količina hrane iz dje­ tinjstva ostale su i poslije. dovode do pretjeravanja u jelu i pilu.

Znači. U više od jedne trećine slučajeva gojaznost odraslih samo je nasta­ vak pretilosti dječje dobi. ali još više način prehrane u prvim danima. Tome pridonose moderna prometna sred­ stva. Što je dijete starije. U ne­ razvijenim i siromašnim područjima čovjek veliki dio energije (kalorija) troši na radnom mjestu. a s druge se strane hranom unosi u tijelo sve više kalori­ ja. tada ukupna količina masnoga tkiva iznosi oko 40 kilograma. To . Ukupan broj masnih stanica u tijelu čovjeka iznosi prosječno oko 300 milijardi. Porast tjelesne težine karakteristika je ljudi civiliziranih i bogatih zemalja. O tome da li će broj masnih stanica biti veći ili manji odlučuju na­ sljedni činioci. Sklonost debljanju kao i tjelesna težina ne ovise samo o tome jesu li masne stanice više ili manje napunjene mašću nego i o ukupnom broju masnih stanica u tijelu. Gojaznost djece Gojaznost odrasla čovjeka usko je povezana s gojaznošću iz djetinj­ stva. Ako su u gojazne osobe sve masne stanice maksimalno napunjene mašću. na putu do radnoga mjesta. Znači da gojaznost dječje dobi stvara preduvjete za kasniju gojaznost. Mast se kao »rezervno gorivo« nakuplja u posebnim masnim stani­ cama koje se zovu adipociti. Broj masnih stanica čovjeka može se određivati kao što se može određivati i broj krvnih sta­ nica. mjesecima i godinama života. i to ne samo navikama u jelu nego i brojem masnih stanica. tako da se oko 23. Modernizacija tehnološkoga procesa u proizvodnji dovela je do toga da se i na radnom mjestu sve više »pritišće dugmad«. godine života broj masnih stanica ustaljuje i više se ne mijenja do kraja života. Život čovjeka u bogatim i urbanim sredinama takav je da troši sve manje kalorija. Takvi slučajevi ujedno su i najteži oblici gojaznosti odraslih. crvenih i bijelih krvnih zrnaca. a kod kuće brojni kućanski aparati znatno smanjuju potroš­ nju ljudske energije. s jedne strane postoji sve manji utrošak ljudske energije. naročito prekomjerno hranje­ nje u prvim danima i prvim tjednima života. Način prehrane postao je takav da se sve više koristi polugotova ili gotova hrana. U bogatim se zemljama više od 40 posto kalorijskih po­ treba podmiruje mastima. zbog većega postotka masti.Suvremen način života u velikoj mjeri utječe na gojaznost. Pretjerana prehrana u mladosti smatra se glavnim podsticajem porasta broja masnih stanica. Nauka je otkrila činjenice koje ukazuju kako i na koji način naslje­ đivanje i vanjski utjecaji okoline u djetinjstvu djeluju na gojaznost. Čovjek se sve manje kreće. uglavnom visoko kalorična. utjecaj prehrane na broj masnih stanica sve je manji. na proizvodnju i pripremu hrane.

a drugi više sprijeda. Svega 1 do 2 kg otpada na nakupljenu tekućinu. ne mogu ravnopravno sudjelovati u dječjim igrama. Porast tjelesne težine u trudnoći ovisi o gradi tijela žene. pa čak i od djeteta koje se smatra mršavije. Istina je suprotna: gojazno dijete prije oboli nego dijete s normalnom težinom. U nekih je žena porast tjelesne težine tek nešto veći od težine če­ da. Samo polovina dobivene tjelesne težine otpada na čedo i ma­ ternicu. Tome pogoduju predrasude. u najtežim slučajevima i više od bilijun masnih stanica. a naročito je rasprostranjeno mišlje­ nje da je dijete to zdravije što je deblje. Kod težih slučajeva gojaznosti broj masnih stanica može iznositi i 500 milijardi. načinu prehrane.je ujedno i krajnja granica viška tjelesne težine koja se može postići na­ kon dvadeset i treće godine života. postaju objekt izrugi­ vanja i maltretiranja. Višak kalorija u tijelu nema se gdje taložiti kao »rezervna mast«. spol i određenu visinu tijela. . ujedno smanjuje gojaznost odraslih. Sprečavanje pretjerane ishrane u prvim mjesecima života. ostatak je pretežno masno tkivo koje se nakuplja da bi poslužilo kao »skladište« za potrebe dojenčeta i dojenja. Gojaznost trudnica Tjelesna težina žene u toku trudnoće postepeno raste. Glavni su krivci zbog gojaznosti djece roditelji koji ih pretjerano hrane. Posljedica je: porast tjelesne te­ žine. bolestima trudnice i čeda. Taj porast tje­ lesne težine kod zdrave žene i normalne trudnoće u prosjeku iznosi 10 do 13 kg. kod drugih iznosi i više od 20 kg. a zatim im ništa drugo ne preostaje nego da i dalje pretjerano jedu. Na takav raspored utječu hormoni i lučevine nekih žlijezda. povla­ če se u sebe. O pravoj gojaznos­ ti govori se kada tjelesna težina djeteta prelazi 20 posto iznad težine koja se smatra normalnom za tu dob. pa se stolicom kao neprobavljivi dio hrane odstranjuje iz tijela. Na taj način čuva se zdravlje i smanjuje smrtnost. Mnogi roditelji kljukaju svoju djecu smatrajući da time iskazuju pravu ljubav. Gojazna djeca postaju nespretna. Zato se jedni debljaju više straga. nepokretna. kod drugoga »sve ide u trbuh«. imaju osjećaj manje vrijednosti. Netko se deblja više u licu. pa rezerva masnoga tkiva može iznositi više od 100 ki­ lograma. sprečava­ nje gojaznosti u predškolskoj i školskoj dobi omogućuje djeci sretnije djetinjstvo. koja se izluči mokrenjem. Zbog toga izbjegavaju društvo ostale djece. Lakši stupanj gojaznosti djece nastaje onda kada njihova tjelesna te­ žina ne prelazi 10 do 20 posto iznad normalne težine. Masne stanice nisu jednako raspoređene po tijelu.

Za određivanje poželjne tjelesne težine djece postoje posebne tab­ lice s obzirom na to što »dijete nije odrastao čovjek u malom«. 2. (Vidi tablice: Preporučena tjelesna težina za od­ rasle osobe prema visini. Ova se formula ne može primijeniti na djecu. Za ženu: 180 minus 100 jednako 80 minus 10 posto jednako 72 kg. križaljke i formule po­ moću kojih se može izračunati poželjna. (Vidi tablicu: Preporučena tje­ lesna težina za djecu prema visini). jednostavna i praktična formula koja glasi: visina u cm minus 100. Primjer: poželjna težina muškarca i žene visine od 180 cm: Za muškarca: 180 minus 100 jednako 80 minus 10 posto jednako 72 kg. Za dojenčad i malu djecu vrijede ista mjerila bez obzira na spol. Za svaku visinu i odgovarajuću konstiticiju tijela dat je širok raspon između donje i gornje granice poželjne tjelesne težine. a kod že­ na 10 posto. grafikoni. spolu i građi tijela). zbog čega tablice nemaju rubriku: muško i žensko. Za veću djecu postoje posebne tablice kod kojih se razlikuju po­ željne tjelesne težine u djevojčica i dječaka. Kod muškaraca se od dobivenoga rezultata odbije još 5 posto.Određivanje normalne tjelesne težine za djecu i odrasle Postoje brojne i različite tablice. Za odrasle osobe iznad 25 godina postoje tablice koje uzimaju u obzir i gradnju tijela. Kao gruba orijentacija o poželjnoj tjelesnoj težini može poslužiti stara. 3. . normalna (idealna) tjelesna te­ žina. To su tablice američkoga Osiguravajućeg društva (Metropolitan Li­ fe Insurance Company). 4. 1. (Vidi: Preporučena tjelesna težina za dječake i djevojčice prema visini i spolu).

.

1 24.6 11.0 37.6 16.7 37.5 59. 48 .0 Visina u cm 82 84 86 88 90 92 94 96 98 100 102 104 106 108 Težina u kg 11. 92 .7 42.5 52. 57 . 75 .2 12.7 17.5 15.4 41. 87 .5 27.3 18.6 13.4 46. 43 . 81 .5 27.0 15.6 34.0 49. 97 .0 24.4 Visina u cm 112 118 124 130 136 142 148 154 160 166 172 Djevojčice Težina u kg 19.2 10.6 14.8 12.PREPORUČENA TJELESNA TEŽINA ZA DJECU PREMA VISINI Visina u cm 52 54 56 58 60 62 64 66 68 70 72 74 76 78 80 Težina u kg 38 . 69 .4 11. 10. 63 .1 16.7 22.1 13.0 14.3 30.4 30.7 - .2 33. 52 .0 PREPORUČENA TJELESNA TEŽINA ZA DJEČAKE I DJEVOJČICE PREMA VISINI I SPOLU Dječaci Težina u kg 19.6 22.

Zato trećina gojaznih odbija svako liječenje. da »gotovo ništa ne jedu«. ugojena osoba jede previše. a kamoli debljati. Velika je istina sadržana u staroj narodnoj izreci da se od »zraka i vode ne može živjeti«. ili da »ništa ne jedu«.Liječenje gojaznosti Liječenje gojaznosti težak je problem za liječnika. Nepobitna je činjenica da se rezer­ vna mast ne može stvarati ako kalorijska vrijednost hrane nije veća od kalorijske potrošnje. često i više nego prije. čovjek mora raščistiti za zabludama i predrasudama koje otežavaju ili onemogućava­ ju liječenje. Unatoč tome što je liječenje vrlo jednostavno (jesti što manje). Redovna kontrola tjelesne težine sastavni je dio liječenja Prije nego što se odluči da skine suvišne kilograme. ono u biti predstavlja teško tjelesno i duševno opterećenje. Bez obzira na to koliko malo jede. Valja reći da se pod hranom razumijeva svako piće koje u tijelu daje ka­ lorije: alkoholna pića. slatka pića i sl. Tek se jedna trećina gojaznih sa­ ma Odlučuje na liječenje i redukcionom dijetom smanjuje tjelesnu težinu do normalnih granica. napor koji većina gojaznih uopće ne može savlada­ ti. da ne jedu »više od ostalih ljudi«. ali izdrži vrlo kratko vrijeme. a još više za oso­ bu koja se želi riješiti suvišnih kilograma. Ali i medu njima ima onih koji počinju ponovo jesti »na stari način«. Tu činjenicu sva­ kodnevno potvrđuju slučajevi ljudi koji zbog neimaštine ili bolesti ne . U većini slučajeva gojazne osobe izjavljuju da »malo jedu«. Druga trećina pristaje na liječenje.

Trčanje od punog sata potroši tek nešto više od 1000 kalorija. drugi tablete koje povećavaju izlučivanje mokraće. Nije bitno što će se iz hrane isključiti. Osoba koja želi smršaviti mora shvatiti da se od vode ne može debljati zato što voda u tijelu ne daje nikakve kalorije. nego koli­ ko se kalorija smanji u pojedenoj hrani. U nedavnoj prošlosti to su dokazali i užasi koncentracionih logora. Kod mnogih takav tjelesni napor samo pojačava osjećaj gladi. i do 20 litara dnev­ no. Zabluda je kada mnogi smatraju da se čovjek deblja zbog toga što pije previše vode. jer visoka tem­ peratura i vlažnost zraka suviše opterećuju ionako oslabljeno srce. tako da se sav gubitak tekućine nadoknadi. uz uvjet da za to vrijeme ništa ne jedemo. morali bismo šetati od Zagreba do Ljubljane. Ako bismo htjeli ski­ nuti 1 kilogram masti. Osim toga.mogu uzimati hranu koja sadrži potreban sastav i dovoljnu količinu ka­ lorija. Kada takve osobe nakon izvjesnog vremena ustanove da su njihovi ki­ logrami ostali isti. povreme­ no se trči ili igra neka sportska igra. kretanjem. Zbog toga u »dijeti za mršavljenje« prije svega sma­ njuju količinu tekućine. Sauna se ne preporučuje stari­ jim ljudima ni osobama s bolesnim krvožilnim sustavom. Ali ubrzo poslije to­ ga javlja se jaka žeđ. malodušne i napuštaju svaku nadu da će ikada postati mršavije. to potvrđuju i epidemije gladi koje danas haraju u nerazvijenim zemljama. nego koliki je ukupan iznos hranom unijetih kalorija u tijelo. Nije točno vrlo prošireno mišljenje da se tjelesnim vježbanjem može smršaviti. takvi su postupci opasni po zdravlje. Pogrešno je mišljenje da je bolje jesti češće i u manjim obrocima ne­ go dva ili tri puta dnevno. Kalorije koje čovjek utroši za šet­ nju od 10 kilometara nadoknadi samo sa jednim vinjakom ili kriškom kru­ ha. Nije bitno u koliko se obroka hrana uzima. ne može se smršaviti. a da njegova tjelesna težina ostaje normalna. Evo u če­ mu je zabluda: tjelesnom aktivnošću troši se premalo kalorija da bi uz nepromijenjen način ishrane došlo do znatnijega pada tjelesne težine. nedjeljom i praznicima se planinari. Mnogi smatraju da će prije smršaviti ako »pojačaju« gubitak vode iz tijela. U kratkom vremenu čovjek može izgubiti i više od 1000 grama. a time do pada tjelesne težine. Svi ti postupci dovode do pojačanoga gubitka tjelesne vode. Veći broj . Jedni uzimaju tablete koje izazivaju proljeve. Danas je postalo moderno »ići u sau­ nu« jer je »mršavljenje u sauni« elegantnije od »mršavljenja proljevom«. Po­ stoje bolesti kada bolesnik pije goleme količine vode. provodi se redovna jutarnja gimnastika. Neki smatraju da je dovoljno iz prehrane izbaciti masti koje sadrža­ vaju najviše kalorija. Mnogi smatraju da će pojačana tjelesna aktivnost dovesti do pojačane potrošnje kalorije. postaju razočarane. Posljedica je višestruka naknada izgubljenih kalorija. Poduzimaju se dugotrajne šetnje. U za­ bludi su i jedni i drugi. naročito šetnjama. ili su ih čak i nešto povećali. drugi pak da je bolje isključiti ugljikohidrate.

tj. npr. tzv. ketonska tijela. Holivudska kura liječenja zapravo je bjelančevinasta dijeta. Bjelančevine su manje kalorijski a vi­ še građevinski materijal. Neke su dobile ime pre­ ma vrsti hrane. holivudska dijeta itd. čak do 90 posto. samo su pomoćne mjere osnovnoga postupka. naročito majke dok kljukaju djecu golemim količinama hrane. Poslije mogu nastati ozbiljne posljedice. Današ­ nja medicina opovrgava takve tvrdnje. povra­ ćanje i znatno smanjuju apetit. Postoje brojne dijete s različitim nazivima. Postoje dijete Du Pont. Tada će organizam potrebnu razliku nadoknadi­ ti iz »kalorijskog rezervoara« smještenoga u masnom tkivu. Do pojačane razgradnje masti dolazi zbog manjka šećera ili nemogućnost stanica tije­ la da sagorijevaju šećer. Izvjestan uspjeh te dijete moguć je u po­ četku liječenja prvenstveno zahvaljujući gubitku apetita. re­ dukciona (hipokalorična) dijeta. redukcione dijete. ostavljajući čistu vodu i ugljični dioksid. Te tvari izazivaju mučninu. Mayo. U zabludi su i oni koji gojaznost tumače nepravilnim radom žlijez­ da. tzv. osnov liječenja gojaznosti. Svi ostali postupci: uzimanje lijekova. tjelesno vježbanje itd. Taj tip dijete pretežno se sastoji od nemasnoga mesa. U posljednje vrijeme piše se i govori o tzv. Na nji­ hovu razgradnju samo tijelo utroši mnogo kalorija.obroka u toku dana nekome koristi jer zatomljuje osjećaj gladi. Pozna­ to je da su bjelančevine jedina vrsta hrane koja se može jesti u gotovu neograničenim količinama a da ne dovedu do debljanja. masnoj dijeti. mlječna dijeta. koja se pretežno troši. Rezervna mast počinje se trošiti. Svinjsko meso i kobasice ne smiju se . Zato bjelančevine izazivaju dugotrajan osjećaj sitosti. masna dijeta. gubitak tjelesne težine postaje uočljiv. Ali pojedinci još uvijek okrivljuju žlijezde. koje se prži na tavi bez masti. pa se na taj način lakše podnosi redukciona dijeta. bjelančevinasta dijeta itd. gradova. Jedini je koristan način liječenja: da se u hrani smanji broj kalorija ispod tjelesnih potreba. voćna dijeta. Mnoge su dijete dobile ime zna­ čajnih osoba. Iako su masti glavni rezervoar kalorija u tijelu. ugljikohidrati imaju prednost u izgradnji pred mastima. Svojevremeno se smatralo da je čest uzrok gojaznosti poremećaj u radu žlijezda u unutrašnjosti tijela. prvenstveno služe za izgradnju tijela. Bjelančevine ni­ su »čisto gorivo« i ne sagorijevaju tako brzo kao ugljikohidrati. ali bez ulja. tzv. koja u hra­ ni sadržava pretežno masti. Raz­ gradnja ugljikohidrata sprečava pojačanu razgradnju masti. hormonalni poremećaj. Salata se može jesti po volji.. masno se tkivo smanjuje. Stari fiziolozi nisu uzalud govorili da »masti mogu izgarati u vatri ugljikohidrata«. Rockefeller. Znači da je dijeta sa smanjenim brojem kalorija. Ugljikohidrati su »najčešće gorivo« koje najlakše sagorijeva. a vrlo malo ugljikohidrata. za rast i nadoknadu mrtvih stanica. samo s limunom ili octom. specijalnih preparata. institucija. ali u organizmu se nakupljaju štetni produkti pojačane razgradnje masti. Pojačana razgradnja masti nešto smanjuje mas­ nu rezervu tijela.

Čov­ jek koji apsolutno ništa ne jede može izgubiti najviše 200 do 300 grama dnevno. Takva je dijeta vrlo skupa. uz nepromijenjenu količinu ostale hrane. Liječenje obično započinje u bolnici i traje 7 do 14 da­ na. Gubitak kalorija bit će još veći ako se istovremeno pojača tjelesna aktivnost. Razumljivo je da se ne može smršaviti ako se ne ograniči unos kalo­ rija u tijelo. reklamirane u štampi. taj broj kalorija dat će svega 313 grama masnog tkiva (313 puta 8 jednako 2504). Posljedice su opasnije od koristi koje daje gubitak od nekoliko kilograma težine. te kava ili čaj bez šećera. Ponekad je dovoljno da se iz prehrane is­ ključi kruh. Kako je osobi s prosječnom radnom aktivnošću potrebno oko 2500 kalorija dnevno. To se može dokazati jednostavnim računom: Masno tkivo sadrži malo vode. Postoji i metoda potpunoga gladovanja. koliko daje čista mast. U zabludi su oni koji smatraju da će potpu­ nim gladovanjem u kratkom roku izgubiti velik broj kilograma.jesti. Meso je danas najskuplja živežna namirnica. Za doručak se može pojesti jedno jaje s pola keksa. neki ljudi sami kod kuće primjenjuju me­ todu potpunog gladovanja. Prema tome. potrošak kalorija bio bi nešto veći. već samo 800 kalorija. Loša dijeta može poremetiti opće zdravstveno stanje. onda kada se drugim metodama nije po­ stiglo poboljšanje. Tih 500 kalorija odgovara količini od 220 grama kruha. 100 grama masnoga tkiva ne daje 900 kalorija. Sve te »kure za mršavljenje«. najviše pola do 1 kg tjedno. gubi se duševna stabilnost i smanjuje radna sposobnost. Ali to ograničavanje mora biti takvo da dovodi do postepe­ noga gubitka tjelesne težine. ali tada bi postojala opasnost samootrovanja organizma zbog nakupljanja produkata pretjerane razgradnje masti. Nakon toga prelazi se na kućnu redukcionu dijetu. pomodnih i drastičnih metoda liječenja gojaznosti. tak­ va je dijeta štetna ako traje duže vrijeme zato što hrana ipak ne sadržava sve one tvari koje su tijelu potrebne da bi normalno funkcioniralo. Ne može se dnevno izgubiti onoliko grama koliko tko želi. a tekućine valja piti dovoljno ka­ ko bi se izlučila najmanje litra i po mokraće dnevno. Primjenjuje se u rijetkim slučajevima teške gojaznosti. Ako se dnevno unosi samo 500 kalorija ispod kalorijskih potreba tijela. Za vrijeme glado­ vanja ograničava se tjelesna aktivnost. Osim toga. Svatko tko se odluči da smršavi mora shvatiti da je dnevni gubitak težine ogra­ ničen. Ako bi se povećao tjelesni napor. gubitak tjelesne težine iznosit će oko pola kilograma tjedno. znatno manje od mi­ šića koji imaju 70 posto vode. Količina . svega 15 posto. Za večeru opet nemasno meso. Međuobroci mogu sadržavati samo manje količine voća koje ne sadrži mnogo šećera. Iako taj postupak li­ ječnici vrlo rijetko primjenjuju. Količina ka­ lorija koje se hranom unosi u tijelo treba da iznosi između 800 i 1500 za osobe koje obavljaju fizički posao ili su inače tjelesno aktivne. ostaju bez učinka i mnogi ih napuštaju već u samom početku. Većina je liječnika protiv tih jednostavnih.

zelenu salatu. Budući da redukciona dijeta traje mjesecima. Postoje i biljne bjelančevine. valja uzimati tablete koje sadrže sve vitamine (multivitamini). treba da se drže ovih liječničkih uputa: . slatkiše. . Ali ako dijeta traje dulje.Hrana mora sadržavati dovoljno vitamina i minerala. kuhanje bez masnoća ili s minimalnom količinom ulja. Unatoč tome što se broj »pojedinih kalorija« znatno smanji. u siromaš­ nim je obiteljima njihov kalorijski udio još veći. kruh. Ukupna dnevna količi­ na bjelančevina mora iznositi oko 1 gram na kilogram tjelesne težine. rajčicu. ukupna količina svih masnoća ne smije prijeći 60 grama. najveću kalorijsku vrijednost ima maslinovo ulje. Budući da su najjeftiniji izvor kalorija. Ugljikohidrate treba eliminirati iz hrane zato što najlakše probavljaju. kelj. kao grah. Najbolji je način pripreme takvih namirnica dalmatinski. Uživanje hrane bogate ugljikohidratima najčešće je neposredan uzrok gojaznosti. Kod dijete koja sadrži otprilike 1000 kalorija dnev­ no. grašak. ne lešo. npr. Mogu se uzimati u obrocima od 200 grama i dva puta dnevno (vidi tablicu kalorijskih vrijednosti povrća). zelje. Ugljikohidrati su najveći izvor kalorija. Najbolje je jesti nemasno. najbolje je savjetovati se s liječnikom. . u neobranom mlijeku. ali tijelo mora dobivati određenu količinu bjelančevina ži­ votinjskog porijekla. valja pronaći takav način ishrane da čovjek može živjeti čak i nakon toga što je postigao .Masti valja smanjiti jer sadržavaju najveći broj kalorija u najma­ njoj količini hrane. Najveći su izvor bjelančevina: meso. npr. koji mogu imati i do 50 posto masnoće. kolače i hranu koja sadrži mnogo škroba. najmanje zasićuju. sir i jaja. bit će podmirene potrebe za najvažnijim vitaminima. krto meso. . alkohol. cvjetaču. a troše se u velikim količinama. a daju veliki volumen: blitvu. Kada se donese od­ luka o mršavljenju. prije svega. zatim svinjska mast. pokrivaju od 50 do 70 posto svih kalorijskih potreba tijela. Valja voditi računa o tome da u tu količinu ulazi i masnoća koja se nalazi u drugoj hrani. mlijeko. . hrana mora sadržavati sve hranljive sastojke. Ako u hrani postoji obilje zelenila: salate.Bjelančevine moraju biti zastupljene u dovoljnoj mjeri da pokriju potrebe organizma za »građevnim materijalom«. Oni koji se sa­ moinicijativno na to odlučuju i ne traže liječnički savjet. u sirevima.Vodu ne treba ograničavati. tjesteninu. sir od obra­ noga mlijeka. već samo tekućinu koja daje kalorije. bjelanjak od jajeta.kalorija određuje se prema stupnju gojaznosti kao i prema tempu kojim se želi smršaviti. povrća i voća. Od ugljikohidrata valja upotrebljavati namirnice koje imaju malu kaloričnu vrijed­ nost.Prije svega valja smanjiti ugljikohidrate: čisti tvornički šećer. čoko­ ladi. Od masno­ ća koje se upotrebljavaju u našoj zemlji. špinat. voćne sokove i.

Na neke preparate može se stvoriti navika. kada znamo da ga mnogi ne vole. vrstu. a to je strah za život. lijekove prati nesanica. Neki su isključili pojedinu vrstu hrane koja je bila glavni izvor dodatnih kalorija: kruh. materijalnim mogućnostima i navikama.svoju idealnu težinu. koje se bave liječenjem gojaznosti. Nema smisla nekoga prisiljavati da jede za doručak kuhano jaje. Svatko tko želi smršaviti naći će u okviru predloženih mjera najbolji na­ čin. Snažna motivacija. ili visokim krvnim tla­ kom s jakim smetnjama. Postoje i neprobavljive tvari koje se dodaju hrani i koje u želucu po­ većaju volumen. a neki ga i ne podnose. mogu vagati sve ono što će pojesti i iz kalorijskih tablica odrediti ukupnu količinu kalorija. Onome koji se nije čvrsto odlučio na liječenje dijetom. pokazuju da od 100 teže gojaznih osoba. Liječnici ih propisuju samo u težim slučajevima gojaznosti osobama koje su već nekoliko puta pokušavale smršaviti. Osobe koje su dovoljno disciplinirane i imaju dovoljno vremena. Mnoge su osobe smršavile jednostavno na taj način što su smanjile obroke. Najbolje rezultate postigle su osobe koje je sam organizam »ozbilj­ no opomenuo« bilo napadima angine pektoris. koje su se same odlučile liječiti. Zapamtite: liječnik je proračunao da svaki centimetar vi­ še u pojasu znači jednu godinu života manje. šećernom bolešću. Na taj se način želudac rasteže pa se smanji osjećaj gla­ di. Stoga ne može postojati kruti propis koji će točno određivati količinu. Priložene kalorijske tablice ne služe samo za tzv. nikakvi re­ cepti neće pomoći. najvažniji je činilac liječe­ nja gojaznosti. Postoji samo nekoliko vrsti lijekova koji se primjenjuju u liječenju gojaznosti i djeluju direktno na centar za sitost u mozgu te zatomljuju osjećaj gladi. Mnogi će se izne­ naditi kada se uvjere koliko kalorija sadrži njihovo omiljeno jelo. normalnu težinu ne postigne niti 5 posto. Medicina većinu tih preparata ne priznaje. srčanim infarktom. Djeluju samo nekoliko prvih tjedana. pa čak i potpuna ovisnost o lijekovima (narko­ manija). razdražljivost. Takva su sredstva neškodljiva i pomažu da se lakše podnese dijetalni režim. Ljudi koji odluče da smršave. međusobno se razli­ kuju ne samo po stupnju gojaznosti nego i po naobrazbi. slatke napitke. Statistike zdravstvenih ustanova. Možemo se poslužiti i na­ rodnom izrekom: »Mršaviji konji dulje trče«. ali nisu mogle podnijeti neugodan osjećaj gladi. znojenje. bombone. ka­ da on 20 godina nije doručkovao. . suhoća u ustima. kolače. već daju uvid u kalorijsku vrijednost pojedine vrste hrane. način pripreme i vrijeme uzimanja hra­ ne. nemir. U svijetu postoje brojni lijekovi koji se preporučuju kao »lijekovi za mršavljenje«. »vaganu dijetu«. Besmisleno je u svim dijetama propi­ sivati mlijeko.

kiseli Mahune Matovilac Mrkva Poriluk Rajčice Salata Špinat Kalorija Vrsta namirnice Kalorija 256 190 376 317 110 498 783 744 352 352 535 126 298 200 354 107 176 93 241 120 124 74 311 66 70 84 89 173 15 14 42 25 143 340 80 36 34 14 82 22 32 23 40 43 22 15 22 Maslac Margarin Ulje miješano Ulje maslinovo Mast svinjska Mlijeko kravlje Jogurt Vrhnje slatko Sir svježi kravlji (obrano) Sir ovčji. kranjska šunkerica. debrecinka cinkla Salama zimska. kulen i sremska Jelen i srna Kokos Pile Gusksa Riba riječna sitna Šaran Štuka Pastrva jezerska Morska bijela riba Plava riba Oslić Sardine u ulju Ostrige Dagnja Lignje Škampi Jaje kokošje Buča Blitva Cikla Cvjetača Grah svježi Grah suhi Grašak zeleni Gnjive svježe Kelj Krastavci Krumpir Kupus i repa.KALORIJSKE VRIJEDNOSTI NAJČEŠĆE UPOTREBLJAVANIH NAMIRNICA I PIĆA (Vrijednosti se odnose na 100 grama jestivog dijela namirnice) Vrsta namirnice Govedina srednje masna Teletina srednje masna Svinjetina srednje masna Ovčetina ili janjetina srednje masna Pluća teleća Pršut Slanina suha Čvarci stiješteni Kobasica. punomasni Sladoled mlječni Riža Pšenično brašno Makaroni Tjestenina s jajima Kruh kukuruzni Graham Kruh pšenični Kreker Keksi Biskvit Šećer Med Puding Čokolada mlječna Ananas Prženi kikiriki Banane Breskve Datulja Grožđe Grožđe suho Jabuka Jagoda Kesten Kokosov orah Kruška Lubenica Lešnjak Naranča Orah Smokva suha Coca-cola Pivo Vino stolno Rakija (srednje jaka) 716 720 884 930 920 65 62 286 105 477 152 357 365 369 381 207 220 225 429 430 516 385 304 361 520 47 585 94 47 274 67 289 58 37 194 346 61 26 634 49 651 274 39 42 85 228 .

tj. Stručno se kaže da mišići imaju svoj tonus. Niz takvih kratkotrajnih grčeva dovodi do prisilnih pokreta pojedi­ nih ili svih dijelova tijela. . Bol nastaje na isti način kao i kod mi­ šića kojima upravlja naša volja. Ako se napetost mišića i njegovo stezanje naglo i nesvrsishodno pojača. Jednu gru­ pu čine mišići na čiji rad možemo utjecati svojom voljom. Takav grč može trajati nekoliko sekunda. Grčevi se mogu javljati i u trzajevima. Sve mišiće tijela možemo podijeliti u dvije velike grupe. Drugu grupu sačinjavaju mišići čiji je rad potpuno nezavisan od ljudske volje. žučni vodovi. Tonus mišića može biti i povišen. on je karakterističan po tome što jakost bola raste. oni su odgovorni za rad bitnih funkcija orga­ nizma. žučni mjehur. zategnuti su i čvrsti. mokraćovod. Grčevi vrlo često zahvaćaju mišiće i tih šupljih organa u unutrašnjosti tijela. Takve grčeve bolesnik osjeća kao grčevit bol. satima i danima. Napetost mišića ujedno je i odraz njegove sposobnosti i snage.GRČEVI Grč je naglo. kretanje. a onda se smanjuje. fizički netreniranih osoba. Posljedi­ ca je smanjen dovod hrane i kisika. mijenjanje položaja tijela. oni okružuju krvne žile. više minuta. oni su odgo­ vorni za pokret tijela. a u mišiću se nakupljaju kemijske ot­ padne tvari koje nadražuju osjetna tjelešca koja su odgovorna za nasta­ nak bola. zatim mišići za govor. za rad ruku. jako i nehotično stezanje mišića koje se javlja u više ili ma­ nje iznenadnim napadima. Takvi mišići postaju mlohavi. ukočen i ne­ sposoban za funkciju. To stanje mišića naziva se grč ili spazam. mišić postaje tvrd. prilikom općega propa­ danja organizma te nekih bolesti. Mišići tijela napeti su i za vrijeme mirovanja. Ako grč traje duže vrijeme. zbog čega nastaje smanjen dotok krvi u mišić. želudac. javlja se jaki bol. Ta­ ko je u starijih ljudi. dosegne maksimum. u napadima jedan za dru­ gim. da bi se na­ kon izvjesnoga vremena ponovio. Tonus mišića može biti smanjen. slabi i »ostavljaju dojam kao da vise s kostiju«. Stezanje mišića dovodi do stis­ kanja krvnih žila. sve šuplje unutarnje organe kao što su crijeva.

Bolesnik se baca po podu. na­ staje zbog poremećaja u mozgu koji su uzrokovani trudnoćom. noge ispružene. slina postaje krvava. urlikom. kada se oponaša napadaj padavice. Ta­ kav oblik histerične reakcije. psuje. ali oprezno. može se javiti za vrijeme spavanja i u budnom stanju. Nakon toga počinju jaki trzaji čitavoga tijela. Glava je zabačena. pa­ zeći da se pri padu ne ozlijedi. Histerična osoba mora imati publiku. Veliki napad padavice (grand mal) najtipičnija je pojava te bolesti. često ispušta različite glasove. Grčevi čitavoga tijela Napadaji grčeva koji zahvaćaju mišiće čitavoga tijela nazivaju se konvulzije.Radi bolje preglednosti grčevi su podijeljeni u dvije grupe: na grče­ ve mišića čitavoga tijela i na grčeve pojedinih mišića. mišići za žvakanje u stalnom su grču tako da se usta ne mogu otvoriti. Vrlo se rijetko ugrize za jezik. najduže tri minute. Javlja se ne samo u toku trudnoće nego i za vrijeme poradanja. Svi mišići tijela maksimalno su napeti. obilna: za vrijeme napada se pomokri ako mokraćni mjehur nije bio prazan. Iznenadno grčenje cijeloga tijela može nastati i u trudnica. krute. uglav­ nom susrećemo u primitivnih osoba. ruke privučene tijelu. zjenice proširene. svađe. Nekada su žene uglavnom umirale . Broj tak­ vih poremećaja znatno se smanjio zahvaljujući zaštitnim mjerama i stal­ noj zdravstvenoj kontroli trudnica. krikove. glavom udara o pod. Za okolinu bolesnika takav napadaj predstavlja dramatično stanje. ne sjeća se ničega i zbunjeno promatra oko sebe. stiskanjem zubi i na kraju trzajima svih mišića. »okretanjem očima«. bolesnik je još neko vrijeme bez svijesti. Napad započinje naglim gubitkom svijesti. Koprca se po podu. Bolesnik se odjednom sruši. Takvi su grčevi najčešće praćeni poremećajem svijesti. koji put govori. Ta faza traje od pola do jedne mi­ nute. ne­ ispunjeni zahtjevi i želje. U trudnica je to vrlo ozbiljna bolest i naziva se eklampsija. Padavica se javlja grčevima čitavoga tijela. Histerik se naglo sruši na pod. Napadaju obično prethode sukobi. U ustima sakuplja slinu koju stalno žvače tako da postaje puna mjehurića zraka i bijela poput mlijeka. gotovo redovito ugrize se za jezik. Pad je praćen snažnim krikom. zatim još jedno vrijeme poslije poroda. Zbog toga se svaki napad grčeva uspoređuje s tom bolešću. započinje ukočenjem čita­ voga tijela. Čitav napad jako podsjeća na padavicu. šake stisnute. Kada se osvijesti. Pošto grčenje prestane. do napadaja nikada ne dolazi bez prisustva drugih ljudi. stenje. koža postaje plava. Histeričan napadaj može dati sliku koja podsjeća na padavicu.Međutim. bez obzira na mjesto i opasnost koja iz toga proizlazi. rukama besciljno mlatara.

I srčane bolesti mogu oštetiti srce i onesposobiti ga do te mjere da zataji kao »pumpa za tjeranje krvi«. da bi se poslije ukočilo čitavo tijelo. osim nesvjestice može dovesti do pa­ davice sličnih grčeva. Jače smanjenje šećera u krvi. osim gubitka svijesti redo­ vito se javljaju grčevi koji su u potpunosti slični napadaju padavice. Povremeno dolazi do pojačanih stezanja mišića. koji blokira crvena krvna zrnca i onesposobljuje ih da prenose ki­ sik. benzol. Ako se gubitak ne nadoknadi pijenjem. Ne­ dovoljna opskrba mozga kisikom može biti posljedica poremećenoga transporta kisika krvlju. položiti ga na bok da se ne uguši slinom i nastojati što hitnije sniziti tjelesnu temperaturu trljanjem tijela alkoholom. . Takvi grčevi počinju se javljati tek poslije 6 mjeseci života pa do pete godine. DDT. Težina stanja ovisi o težini osnovne bolesti. Uzrok mogu biti krvarenja u mozak. tumori i povrede mozga. Današnje mogućnosti liječenja znatno su smanjile smrtnost od takvih poremećaja. Pojačanim znojenjem gubi se mnogo tekućine i soli. strihnin. Važno je da bolesnica dođe što hitnije u bolnicu već nakon prvih znakova bolesti. zatim hladnim oblozima i kupkama. I otrovi izazivaju grčeve. zatim manjka kisika u atmosferi koja se udiše. među kojima i grčevi tije­ la. javit će se niz smetnji. Do dolaska liječnika dijete valja zaštiti od povreda. Najčešći su uzrok: ugljični monoksid. Grčevi se mogu spriječiti pijenjem slane vode. kofein. upale. nikotin. Za roditelje grčevi su uvijek alarman­ tan znak.od te bolesti. Takav manjak kisika može biti posljedica utapljanja. Pretežno se javljaju na radnom mjestu gdje proces proizvodnje uzrokuje povišenu temperaturu okoline. Nedovoljan dovod kisika u mozak redovito izaziva gubitak svijesti i grčeve. Kada ko­ ličina kisika u atmosferi padne ispod 6 posto. bolesnik prestaje disati i umire od zagušenja. promjene u mozgu izazvane sunčanicom. zatim olo­ vo. Obično započinje grčenjem mišića lica. po­ kušaja vješanja. gušenja. pa se redovito traži najhitnija liječnička intervencija. preparati koji se upotrebljavaju za uništavanje gamadi. Do grčeva najčešće dolazi naglo. Ali takvi grčevi uglavnom ne ostavljaju teže posljedice i smrtnost je vrlo rijetka. Tetanus je karakterističan po grčevima mišića. Kod male djece do grčeva dolazi u stanju povišene tjelesne tempe­ rature (febrilne konvulzije). ili ako se rad srca jako ubrza. Uzrok može biti trovanje ugljičnim monoksidom. Dugotrajniji napad ukoči mišiće za disanje. Grčevi će se redovito javljati ako se srčana akcija naglo uspori (srčani blok). Toplinski grčevi nastaju kad je čovjek izložen visokim temperatura­ ma. traju nekoliko minuta i ponavljaju se poslije kratkoga prekida. Mnoge bolesti mozga mogu dovesti do padavici sličnih grčeva tije­ la.

alkoholizmom.Dekompresiona bolest. U nepripremljenim mišićima. uglavnom u posljednjoj fazi bolesti. Poznati su grčevi vjeda urara. Grč zbog zamora prestaje nakon odmora. . Grčeve uzrokuju poremećaji cirkulacije krvi u pojedinim mišićima. ot­ padne tvari nakupljaju se brže nego što se krvlju mogu odstraniti. kao i u netreniranim mišićima. dugotrajnim visokim tlakom. . ronjenje) u uvjete normalnoga tlaka. Takvi mišići iznenada postaju bolni. Takvi bolni grčevi poznati su u narodu pod njemačkim nazivom »muskulfiber«. Mi­ šići se tako pripremaju i osposobljavaju bolju opskrbu hranom i kisi­ kom. prebrzi prijelaz iz atmosfere visokoga atmosferskog tlaka (kesoni. grčevi u listovima vozača motornih vozila koji voze duže vrijeme bez odmora. najvjerojatnije su psihički uzrokovani. Smanjen dovod krvi izaziva brže umaranje mišića pa ubrzo nastaje bol. Arterisklerotične promjene na krvnim žilama izazivaju smet- .Dugotrajno pojačano disanje u stanju mirovanja (hiperventilacija) osim vrtoglavice može izazvati i padavici slične grčeve. Po­ znati su grčevi u nogama trkača. Već prije nekoliko stotina godina opisani su grčevi prstiju u pisara. tj. Grčevi pojedinih mišića tijela Grčevi pojedinih mišića i mišićnih grupa javljaju se znatno češće od grčeva koji zahvaćaju čitavo tijelo. pijanista. tvrdi. To su tzv. Poznato je da sportaši prije natjecanja »ugrijavaju« one mišiće koje će u natjecanju najviše koristiti. Nema čovjeka koji povremeno nije osjetio grč u mišiću. Bol se znatno češće javlja u netreniranih osoba. Naglo zaustavljanje vozila pritiskom na kočnicu može izazvati puknuće mišića. profesionalni grčevi. Pretjerana upotreba pojedinih mišića najčešći je uzrok grčeva. Mnoge bolesti mogu uzrokovati poremećaj cirkulacije krvi u poje­ dinim mišićima i mišićnim grupama. brijača. U mnogim profesijama javljaju se grčevi u onim mišićima tijela koji se pri radu najviše upotrebljavaju.Grčevi čitavoga tijela javljaju se i kod drugih bolesti: . Ugrijavanje poboljšava cirkulaciju krvi. . Najčešći je uzrok arterioskleroza krvnih žila. Ako takvi grčevi traju duže vrijeme.Oštećenje mozga povredom. a dio tijela koji pokreću ostaje privremeno nepokretan. krojača. ili je pokretanje povezano s jakim bolovima. grčevi mišića ruku ličilaca i postolara. onih koje češće ponavljaju pokrete za koje nisu uvježbane.Zatajivanje rada bubrega i nakupljanje otpadnih tvari u tijelu (uremija). Danas se najčešće javljaju u daktilografa.

Nakon kraćega odmora grč prestane. Pojačana podražljivost javlja se zbog pomanjka­ nja kalcija u krvi. Grčeviti bolovi u nogama mladih ljudi najčešće su posljedica upal­ nih promjena na krvnim žilama donjih udova. zakrečenja. poslije 50. Grčevi mogu zahvatiti i velike grupe mišića. Manjak može biti posljedica nedovoljnoga unošenja kalcija u tijelo ili prekomjernoga izlučivanja iz tijela mokraćom i stoli­ com. koji se često javljaju u napadima. a mogu se javiti i kao bolni noćni grčevi za vrijeme ležanja u krevetu. Tetaniju djeteta može izazvati po­ remećaj prehrane. Grčevi nastaju zbog toga što povećani mišićni na­ por ne prati istovremeno i pojačana cirkulacija krvi. u noge dolazi dovoljno krvi. Pretežno se javlja na jednoj nozi. Najčešće su zahvaćeni mali mišići prstiju. Obolijevaju uglavnom rahitična djeca. Bolesnik je uvi­ jek pri svijesti. kao i dvije male žlijezde smještene uz štitnjaču (paratireoidne žlijezde). ošita i udova. Tetanički grčevi obično se nazivaju »fraz« ili »fras«. Bolni noćni grčevi posljedica su smanjenoga dovoda krvi u noge za vrijeme ležanja. Smanjena količina kalcija dovodi do grčeva mišića. kod drugih samo pri ustajanju. krvnih žila koje dovode krv u noge. dolazi do suženja. Kalcija nedostaje trudnicama i majkama za vrijeme dojenja. Ako se grčeviti bolovi javljaju samo prilikom kretanja. Takvi bolesnici znaju da im je mnogo lakše kada ujutro malo promasiraju noge i kada se po­ čnu kretati odmah nakon ustajanja.nje uglavnom u starijih ljudi. U nekih se bolesnika grčevit bol javlja zbog nagloga ustajanja iz kreveta i traje dok se noga hodanjem ne razgiba. onda je to uglavnom nakon dužeg hodanja. na­ zivaju se tetanija. Kalcij u tijelu važan je ne samo za izgradnju kostiju nego i za nor­ malnu funkciju živčanoga sustava i mišića. u koži djeteta naglo se stvara vitamin D. Grčevi se javljaju kada se u proljeće mala djeca naglo iz­ vedu na sunce. zatim mišići lica. Napadaji bolnih grčeva mogu nastati i zbog nenormalne podražljivosti živčanoga sustava. Tetanički grčevi česti su u djece i najčešće zahvaćaju ruke i noge. To se odnosi na osobe koje imaju niski krvni tlak. Grčevi najčešće zahvaćaju velike mišiće na potkoljenicama. Sprečavanje rahitisa ujedno je sprečavanje tetanije dje­ ce. Stanje je pogoršano i zato što se noću krvni tlak uvijek nešto smanji. koji odmah počinje taložiti u kosti kalcij iz krvi. Takvi bolni grčevi. grkljana. naročito ako su u poviše­ nom polužaju. U mijeni kalcija važna je ulo­ ga vitamina D. godine života. Dok bolesnik stoji. zarazna bolest itd. Hrana . Pod djelovanjem sunčanih zraka. Bol može biti toliko jak da se takva osoba mora zaustaviti. U ležećem položaju više ne djeluje sila teža i dovod krvi u noge je otežah. Kod jednih se javljaju samo prilikom kretanja. Smanjenje lučevina (hormona) tih žlijezda dovodi do pa­ da kalcija u krvi. tako nastaje akutan manjak kalcija u krvi. Rahitis i tetanija jesu »brat i sestra«.

tetanusa. Najčeš­ će je to reflektorni grč. srčane. i manjak magnezija značajan je za nastanak tetaničkih grčeva. Grčevi zahvaćaju mišiće koji se najviše upotrebljavaju. meningitis. otrovanja.bogata kalcijem. smet­ nje koje su psihogeno uvjetovane. ruku. vitamin D. odakle dolazi. kao reakcija. Lijekovi koji sadrže magnezij spreča­ vaju tegobe. Donedavno se to uopće nije znalo. Prije grčeva javlja se mučni­ na. Jako znojenje nastaje uglavnom onda kada postoji jači fizički napor u uvjetima visoke temperature oko­ line. Svaka ozljeda mišića izaziva bol. Grč zahvaća i mišiće vrata (tortikolis). može spriječiti grčeve u trud­ noći i za vrijeme dojenja. Takva osoba ne može otvoriti usta. To su tzv. toplinski grčevi. a može biti po­ sljedica manjka kalcija u krvi. gubitak apetita i nevoljkost. jezik.grč . Takva različitost simptoma najčešće je upućivala na smetnje »na živčanoj bazi«. Podražaj boli putuje živcima u kič­ menu moždinu. podražaj koji izaziva grč mišića. mlijeko. Grč mišića za žvakanje može biti jedan od prvih znakova teške zarazne bolesti. Lijekovi su diuretici i liječnik ih propisuje kod nekih srčanih. Grčeviti trzaji pojedinih mišića mogu se vidjeti i kod nekih oblika padavice (Jacksonov napadaj). a glava je malo nagnuta u stranu. Do gubitka soli i velikoga gubitka teku­ ćine dolazi zbog pojačanoga znojenja. Osim kalcija. Tako se zatvara krug bol . tj. prati padavicu. Današnje metode pretrage (elektromiografija) omogućuju da se ustanovi pravi uzrok tetanije. tumor usne šupljine. tzv. npr. probavne i disajne smetnje. Grčevi mogu zahvatiti prste na rukama. upalu u usnoj šupljini. Ma­ njak magnezija nađen je u ljudi koji su se liječniku žalili zbog »mravaca« na pojedinim dijelovima tijela. Takvo stanje može nastati zbog pretjerane upotrebe sredstava za »istjerivanje vode« iz tijela. Mišići vrata su tvrdi i bolni. . pa se može vidjeti i prilikom iščašenja čeljusnoga zgloba. škrip ili trizmus. Bolesnik je uglavnom pri svi­ jesti. U teškim slučajevima dolazi do grčeva čitavoga tijela. a govor je otežan. Manjak soli također može izazvati grčeve pojedinih mišića i mišić­ nih grupa. jetrenih i drugih bolesti. naročito strihninom.bol. naročito na rukama i oko usana. Neki su se ža­ lili na nesanicu. nogu ili čitavu polovinu tijela. na drhtanje i povremeno kočenje prstiju i većih grupa mišića. Čest je i grč mišića za žvakanje.

koji se nalazi na dnu ždrijela. Omeđen je hrskavičnim pločicama. gutanjem upravlja poseban centar u moz­ gu. kako su smatrali stari liječnici. u predjelu vrata. nego i svi miši­ ći usne šupljine. Gutanje je zamršena radnja. koji također postane čuvar dišnih putova. stiskanjem mišića u ždrijelu stvori se vi­ sok pritisak koji snažno ugura zalogaj u jednjak. Dok je us­ na šupljina zajednički put za probavni i dišni sustav. Čak sa 5 do 12 moždanih živaca taj dirigent upravlja kompliciranim »voznim redom« rada pojedinih mišića i pazi da ne dođe do sudara na raskrsnici važnih putova: dišnoga i probavnog. Istovremeno se stisnu glasnice i zatvore ulaz u grkljan pa disanje kratkotrajno prestane. što se izvana vidi kao podizanje Adamove jabučice. ne sudjeluje samo jezik. Poklo­ pac (epiglotis) također pokrije ulaz u grkljan. koje se vide kao izbočenja na prednjoj strani vrata i poznata su pod imenom Adamova jabičica. grkljan se za vrijeme gutanja podigne prema gore i naprijed. nego radom mišića jednjaka. ždrijelo predstavlja .GUTANJE I POREMEĆAJI Gutanjem sažvakane hrane počinje jedna od osnovnih funkcija tijela: probava. kroz koji hrana ne »pa­ da u želudac vlastitom težinom«. Grkljan (larinks) pripada samo dišnom sustavu i na njega se nastav­ lja dušnik.njihovu raskrsnicu. a hrana preko jednjaka u želudac. Na ulazu u grkljan nalaze se glasnice. lica. Gutanje je tako podešeno da sprečava ulazak hrane u dišne putove. Ždrijelo (farinks) pretežno služi disanju. Samo se za vrijeme gutanja povremeno i kratkotrajno pretvara u put za prolaz hrane. istovremeno jezik snažnim pritiskom priljubi zalogaj uz tvrdo nepce i potiskuje ga u ždrijelo. Iz ždrijela zrak preko grkljana ulazi u dušnik i pluća. Istovremeno podizanje mekoga nepca sprečava ulazak hrane u nos. grkljana i jednjaka. Mišići jednjaka stisnu se poslije zalogaja i valo­ vitim kretnjama potiskuju ga u želudac. koji se čitav »zabije« is­ pod stražnjega dijela jezika. Najopasniji je trenutak gutanja dolazak hrane u ždrijelo. Gutanje započinje stiskanjem čeljusti. Na . Gutanjem (degluticija) potiskuje se sažvakana hrana iz usta preko ždrijela i jednjaka u želudac. Da se gutanjem zalogaja spriječi ulazak hrane u dišne putove.

samo početak gutanja čovjek kontrolira svojom voljom. smetnjama je prethodilo uzrujavanje ili sukobi u obitelji ili na radnom mjestu. disanja. kost. Pacijenti obič­ no opisuju kao da imaju »kuglu u grlu«. unatoč tome što su dišni putovi potpuno slobodni i čisti. ne treba se previše uzbuđivati. bolovi mogu biti neznatni. Zbog toga je potpuna prohodnost nosa bitna za normalnu pre­ hranu dojenčeta. smetnje mogu biti praćene bolovina. Slično je kod čovjeka. Tu kuglu. dlaka itd. Takva »kugla« obično se ne javlja za vrijeme jela. novorođen­ če ima visoko položen grkljan tako da može istovremeno disati i sisati. krivo smještaju u grlo jer im nije jasna razlika između ždri­ jela i grla. Svaki poremećaj transporta hrane iz usta u želudac naziva se disfargija. Koji put to nije kugla. organi koji sudjeluju prilikom gutanja potpuno su zdravi. slamka. Ako osjećaj stranoga tijela nastane iznenada i u zdrave osobe. neki se tuže da im hrana ulazi u dušnik ili nos. tj. Mnoge bolesti izvan »transportnoga puta za hranu« mogu izazva­ ti smetnje gutanja ako zahvaćaju živce i njihove centre u mozgu koji up­ ravljaju radom mišića za gutanje. ili ih uopšte nema. tumori) u usnoj šupljini. neki imaju teškoća prilikom uzimanja tekući­ ne. . Takve smetnje ljudi obično nazivaju otežano gutanje. gutati. Osjećaj »kugle u grlu« Najčešća je smetnja osjećaj stranoga tijela u ždrijelu. potištenost. žvakanja. Smetnje gutanja mogu bi­ ti praćene smetnjama govora. Gutanje se odvija potpuno nesvjesno. koju zapravo osjeća­ ju u ždrijelu. Najčešće smetnje gutanja nastaju samo na »živčanoj bazi«. Životinje gutaju mnogo jednostavnije: grkljan je toliko visoko polo­ žen da se jako približuje unutarnjem otvoru nosa. kada jednom hrana dođe u ždrijelo i jednjak. zbog toga hrana ne može ući u dišne putove. ali samo u prvim danima života.taj su način dišni putovi potpuno zatvoreni i hrana slobodno prolazi u jednjak. može nastati zbog promjena (upale. grkljanu i jed­ njaku. hrana prolazi pokraj grkljana tako da životinja može istovremeno gutati i disati. Teškoće prilikom gutanja bolesnik doživljava na razne načine. ždrijelu. gutanje se odvija potpuno nezavisno od naše volje. Koji put je ta­ ko velika da osoba ima osjećaj gušenja. ili u osobe koja je »slabih živaca«. nego knedla ili sitnije tijelo: koštica. Smetnje opisuju kao svrbež ili pečenje prilikom gutanja. ili se javljaju samo prili­ kom gutanja krute hrane.

takva mogućnost postoji. tada je potrebno bolnič­ ko liječenje. kemijske ozljede ždrijela i jednjaka ili kemijske opekline. od raka u grlu. može biti uzrok dugotraj­ nih smetnji gutanja i bolova. Dugotrajne. akutne upale ždrijela. to su tzv. Kada se jave prvi znakovi. može se spriječiti samo pravovremenim cijepljenjem. zaušnjaci. Čir na jednjaku. ždrijela i jednjaka. osjećajem stezanja i gušenja u vratu. strahuju od tumora.Takve smetnje monogo češće imaju žene nego muškarci. Razumije se. upala jezika. a može postojati samo osjećaj kao da se u ždrijelu nalazi strano tijelo. u te­ žim slučajevima i smetnjama disanja. I mnoge akutne. Mnoge pacijentice. žljezdana groznica. jačim ili slabijim bolovima. najčešće su kronične upale ždrijela. često grčevit. infekciozna mononukleoza ili tzv. naročito ako se tegobe ponavljaju. Otežano gutanje praćeno bolom stalan je znak gotovo svake na­ gle. slične su smetnje kod raka ždrijela i jednja­ ka. Jake bolove izazivaju opekline nastale gutanjem vruće hrane ili vru­ ćih tekućina i udisanjem vrućega zraka. bol je različite jačine. slično kao čir na želucu. bolest se ne može izlije­ čiti. čak i gušenjem. bolom i grebenjem prilikom gutanja naprazno. Smetnje gutanja mogu biti toliko ja­ ke da bolesnice odbijaju svaku hranu i mršave. gnojna ža­ rišta (apscesi) u usnoj šupljini i ždrijelu. koji put se javlja samo u ždrijelu ili ispod prsne kosti s osjećajem da se »trga« jednjak. Još jači bolovi na­ staju gutanjem jakih kiselina i lužina. javljaju se u klimakteriju. prvi je znak bjesnoće. može potjecati iz srca. krajnika. Kronične upale ždrijela redovito su praćene smetnjama gutanja. os­ jećajem stranoga tijela. uz povi­ šenu tjelesnu temperaturu i opću klonulost. Angina je čest uzrok bola koji se naglo povećava gutanjem. I . Smetnje gutanja praćene bolom Bol prilikom gutanja najčešće je uzrokovan upalama ždrijela i jed­ njaka. Vrlo jak bol. ali je mnogo rjeđa nego što se čini. praće­ ne jačim ili slabijim bolovima: šarlah. i to prvih ne­ koliko dana poslije ugriza. praćene su promuklošću. Užasan bol i strah već na samu pomisao da se nešto mora gutati. javlja se tek 3 tjedna do 3 mjeseca od trenutka ug­ riza bijesne životinje. nagle upale mogu izazvati smetnje gutanja. Strah od kosti u jednjaku ili ždrijelu koji put je toliko jak da ljudi poslije jela od ribe imaju osjećaj da im je »kost zapela u grlu«. kronične smetnje gutanja praćene bolom javljaju se kod mnogih kroničnih bolesti usne šupljine. jezika.

dobro žvaču i svaki zalogaj za­ lijevaju malim količinama tekućine. dolazi do znat­ noga proširenja jednjaka. Kada su uzbuđeni. javljaju se upale. prelazi u želudac. ili obratno. i po­ mažu sebi na taj način što jedu polagano. stalnim umorom. Mnoge smetnje gutanja. on olabavi i propusti je u želudac. smetnje postaju jako neugodne i javljaju se u povremenim napadima. Često se već progutana hrana vraća iz jednjaka u ždrije­ lo. Kada jednjakom hrana dođe do toga mišića. sukoba. Izraženiji bol javlja se kada je bolest znat­ no napredovala. smetnje ubrzo nestaju. Ako traju duže vrijeme. tada je riječ o bolesti koja se naziva kardiospazam. obično se javlja poslije 30. Takva se smet­ nja javlja poslije sukoba i jakoga uzbuđenja. toplu od hlad­ ne. Prvi su znakovi smetnje gutanja. Rak jednjaka nije česta pojava. Ovaj kružni mišić uvijek je lagano stegnut. u tako proširenom jednjaku hrana se može za­ državati duže vrijeme. tek kada pritisak u jednjaku nadvlada otpor miši­ ća. jakih emocija. poslije i mekanija. praćene osjećajem gušenja. uzrokovane su psihičkim uzrocima. A to je zapravo angina pektoris. Smetnje gutanja bez bolova Uzrok smetnji prilikom gutanja često je mali mišić koji poput prste­ na obuhvaća jednjak i nalazi se oko 5 cm iznad ulaza jednjaka u želudac. godine života. tako sprečava vraćanje sadržaja želuca u jednjak. Kako hrana tek pojačanim pritiskom ulazi u želudac. Slabokrvnost (anemija) zbog pomanjkanja željeza izaziva smetnje s osjećajem kao da hrana zaostaje u grlu. poremećajima menstruacije. glavoboljom. Takve smetnje mogu nastati zbog suviše brzoga gutanja nedovoljno sažvakane hrane. na mjestu gdje se u jednjaku zadržava. Ako prilikom gutanja mišić ne olaba­ vi. takve osobe jedu vrlo polagano i dugo žva­ ču. Takvi bolesnici opaze da hrana teže prolazi kroz jednjak. Osim željeza manjka i vitamin B-grupe. smetnje se po­ goršavaju. tan­ kim noktima koji se lome i udubljuju. da bi na kraju bo­ lesnik jedva gutao i tekućinu. Koji put se osjeća pečenje ispod prsne kosti. vrlo rijetko osjećajem bola. pogotovo zato što napad bolova traje svega nekoliko sekunda do nekoliko minuta. I neke vrste slabokrvnosti izazivaju smetnje gutanja. Koji put lakše gutaju tvrdu hranu od tekućine. davljenja. hrana ne može prijeći u želudac i zaostaje u jednjaku. obično na­ staju nakon jakih duševnih uzbuđenja.takav bol ljudi tumače kao nedužnu smetnju gutanja. naročito . Smetnje gutanja praćene su upalom u usnoj šupljini. naročito jezika. kao da zaostaje iza prsne kosti. Nakon smirivanja. Bolest je mnogo češća u žena nego u muškaraca. Najprije se teško guta kruta hrana.

u rjeđim slučajevima mogu se davati i lijekovi koji usporavaju njihov rast. Prilikom smetnji gutanja uzrokovanih kardiospazmom daju se lije­ kovi koji smanjuju napetost mišića. Koji put se sadržaj te »vreće« noću isprazni na jastuk. . Uzroci smetnji gutanja često su izvan ždrijela i jednjaka. Slične smetnje nastaju i zbog oštećenja centra u mozgu koji uprav­ ljaju radom tih mišića. kao da im hrana za vrijeme gutanja zaostaje u jednjaku. Zbog toga se zahtijeva liječ­ nički pregled svake osobe koja je prošla srednje godine života. zatim proširena aorta. ponekad hrana ulazi u dušnik i izaziva jak kašalj. glavna krvna žila koja izlazi iz srca. prva se javlja u starijoj dobi.nakon uzimanja toplih tekućina. mogu biti i neurološke bolesti jer zahvaćaju pojedine živce ili njihove centre u kičmenoj moždi­ ni ili mozgu. pa se javljaju smetnje žvakanja i smetnje govora. Smetnje gutanja mogu uzrokovati izbočenja stijenke jednjaka (divertikli) i mnogo češće u muškaraca. smetnje se javljaju naglo i uglavnom su teška i po život opasna stanja. upalama. Mnogi bolesnici namještaju glavu u određeni položaj za vrijeme jela da bi imali što manje smetnji. Takva oštećenja mogu biti uzrokovana povreda­ ma glave. potrebna je operaci­ ja. to mogu biti tumori u sredini prsnoga koša. ako je smetnja gutanja uzro­ kovana začahurenim nakupinama gnoja. tada gnoj valja odstraniti. tada ih treba liječiti antibioticima. Postoje rijetke bolesti nepoznatoga uzroka za koje još uvi­ jek nema sigurnoga lijeka: progresivna bulbarna paraliza i miastenija gravis. Najbolje je rješenje kirurški zahvat kojim se taj mišić prereže. tj. Način liječenja ovisi o uzroku bolesti: ako su uzrok upale. često djecu. koji izvana pritišću na jednjak. druga zahvaća mlade. začepljenjem krvne žile koja dovodi krv u to područje mozga (embolija i tromboza). Izbočenja izgledaju poput vrećica u kojima se skuplja hrana. Postoje i instrumenti za ši­ renje toga dijela jednjaka. Mnogima su smetnje smanjene već ti­ me što su bili pošteđeni duševnih uzbuđenja. Osim mišića za gutanje zahvaćeni su mnogi drugi mišići. sulfonamidima. strana tijela vade se pomoću posebnih instrumenata. a osjeća makar i najmanje smetnje gutanja duže od tjedan dana. vrećasta izbočenja odstranjuju se kirurškim putem. oko 10 posto otpada na rak jednjaka. Ako su smetnje gutanja uzrokovane tumorima. Bolesnici se obično žale na pečenje u ždrijelu. pa onda poveća­ nja limfnih čvorova u blizini jednjaka i ždrijela. Rak jednjaka mnogo je češći u muška­ raca. Slabokrvnost se liječi lijekovima koji sadržavaju željezo i vitamine.

Stariji ljudi češće se zagrcavaju. ili arterioskleroza krvnih žila i slabija opskrbljenost mozga krvlju. Danas su takve smetnje vrlo rijetke zato što je. Poslije preboljele difterije ostala je česta posljedica: klijenut (parali­ za) živaca koji su odgovorni za podizanje mekoga nepca. Mirnim disanjem strano se tijelo mo­ že održati u širokom. »govor kroz nos«. Uzrok je neusklađen rad mišića za gutanje zbog promjena u živčanim stanicama centra za gutanje u mozgu.Ulazak hrane u dišne putove Nema čovjeka koji se u toku života barem nekoliko puta nije za­ grcnuo. Komadić hrane dolazi na sam ulaz ili ude u dušnik. To je naročito izraženo prilikom guta­ nja tekućine. aspiraciona pneumonija. Hrana gutanjem ulazi kroz otvorene nosne otvore u nos. Kada udahnuti manji strani predmeti dođu u dublje dijelove dišnih putova. broj žrtava je veći od broja onih koji umiru od vatrenoga oružja ili u avionskim nesre­ ćama. ili neki drugi predmet. zatvara- . glavnom dišnom putu. naziva se još i bolusna smrt (bolus znači zalogaj). Takvu osobu treba prenijeti u bolnicu u ležećem položaju. difterija gotovo nestala kao zarazna bolest. osobu valja staviti u ležeći položaj. Ustajanje ili pojačano disa­ nje može pomaknuti strano tijelo u niže. gdje i ostanu. U SAD gušenje hranom nalazi se na šestom mjestu uzroka zadesne smrti. Jak kašalj u većini slučajeva izbaci taj strani sadržaj. zahvaljujući cijepljenju. tzv. Nekada je najčešći uzrok takvoj smetnji bila zarazna bolest difteri­ ja. nastaje tzv. Gušenje i smrt nastaje zbog toga što se zalogaj hrane. Ulazak hrane u nos Ulazak hrane u nos za vrijeme gutanja nastaje zbog klijenuti mekog nepca koje se prilikom gutanja ne može podići. U takvih osoba poremećen je govor. zaglavi u stražnjem dijelu ždrijela ili između glasnica. Ako je strano tijelo ušlo u dišne putove i kašljem nije bilo izbačeno. dublje dijelove pluća. mogu se razviti teški oblici upale pluća. Nagao gubitak svijesti i nagla smrt prilikom gutanja zalogaja hrane Nagla smrt koja nastaje prilikom gutanja hrane nije tako rijetka po­ java.

spasilo je tek poneku žrtvu od sigurne smrti. važnu ulogu ima oslabljeni zaštitni refleks zatvaranja dušnika. gutanje većih nedo­ voljno sažvakanih zalogaja. osim nedovoljnoga žvakanja zbog lo­ šega zubala. ali ubrzo pada bez svijesti i pred očima prisutnih umire. izbulji oči ili u pa­ ničnom samrtnom strahu počinje juriti po prostoriji. Takva stanja najčešća su u male djece i starijih osoba. prisutni su bili nemoćni da spriječe tragediju jer nije bilo načina da se ukliješteni strani predmet od­ strani iz dišnih putova. Danas više ne moramo i ne smijemo bespomoćno promatrati osobu koja se pred nama guši zalogajima hrane. Uzrok takvom stanju je prebrzo gutanje.jući u potpunosti dišni put. ubrzo počinje plavjeti (cijanoza) te kroz nekoliko sekunda izgubi svijest. U svim takvim slučajevima. opremljeno­ ga specijalnim instrumentima. Godine 1975. Žrtva ne može govoriti ni disati. američki kirurg Spašavanje u stojećem položaju . U starijih osoba. govor ili jak smijeh za vrijeme jela te alko­ holizirano stanje. kod kojih se gušenje zalogajem hrane ponekad zamijeni srčanim udarom (srčanim in­ farktom). Najčešće se takva osoba u potpunosti ukoči. postaje bli­ jeda. donedavno. Prisustvo osposobljenoga liječnika.

Zahvat se izvodi primjenom pritiska na trbuh prema gore. spasilac stoji iza stolice i izvodi isti postupak. mišić koji razdvaja trbušnu od prsne šupljine i ima značajnu ulogu pri disanju. nešto ispod pupka i ispod rebara. Prilikom spašavanja u stojećem položaju. čep izleti kao na bo­ ci šampanjca. Dovoljno je uvježbavanje od nekoliko minuta. Spašavanje u ležećem položaju Ako žrtva sjedi. Šakom jedne ruke obuhvati šaku druge i stavi palac postrance na šaku prema trbuhu žrtve. Zahvaljujući pri­ mjeni Heimlichova zahvata. Na taj se način naglo podiže dijafragma. Snažno. Žrtva leži na leđima. Zapešće donje šake stavi se na trbuh žrtve. naglim trzajem prema gore pritisne trbuh žrtve. spasilac stoji iza žrtve i obuhvata rukama struk. To se može usporediti s primjerom napuhnute plas­ tične vrećice ili balona. ošit. Postav­ lja ruke što se vidi na crtežu. iznad pupka i ispod rebara. uglavnom na temelju pročitanih uputa u popularnoj štampi. ili kada spasilac nije sposoban žrtvu podići. licem u lice prema žrtvi. to se ponovi ako strano tijelo nije izbačeno prvim pokušajem. . ili čak samo teoretsko poznavanje primjene zahvata.Heimlich opisao je jednostavan zahvat prve pomoći koju može izvesti svaka od prisutnih osoba. spašene su tisuće života. To se može ponoviti i nekoliko puta ako je potrebno. Spašavanje u ležećem položaju izvodi se ako je žrtva u nesvijesti. tj. Spasilac svojim koljenima obuhvaća noge žrtve. Podizanje dijafragme za nekoliko centimetara stvara se snažan tlak u plućima koji se prenosi na dišne putove i izbaci svaki strani predmet što je zatvorio dišni put. prema prsnom košu. Kada se balon naglo stisne. Naglim trzajem pritisne se trbuh prema go­ re.

stavlja se na bok i očisti usna šupljina kako bi se spriječilo udisanje povraćenoga sadržaja. Heimlich preporučuje da žrtva obuhvati svoj vrat između palca i kažiprsta jedne ruke. Pružanje prve po­ moći svedeno je u najvećem broju slučajeva na davanje umjetnoga disa­ nja i eventualno masažu srca. Razumljivo je da takvi postupci samo po­ goršavaju postojeće stanje. . prisutni uglavnom pomišljaju na srčani infarkt. Upoznajte svoje prijatelje i znance s tim jednostavnim i spasonos­ nim postupkom. jer su­ više snažan i nepravilan pritisak može oštetiti unutarnje organe. Znak gušenja hranom Pažnja! Spašenu osobu obavezno treba da pregleda liječnik. naroči­ to jetru. To je razlog zbog čega je nužno poznavati znak kojim će žrtva upozoriti prisutne i dati im do znanja kakav se inci­ dent dogodio.Ako žrtva povraća. S obzirom na izgled žrtve i tok događaja (smrt nastupa za 4 do 5 mi­ nuta).

ISPLJUVAK Ispljuvak (sputum) u svakodnevnom je govoru svaki sadržaj koji se izba­ cuje iz usne šupljine. normalna je pojava. kojim bude izba­ čena. može biti pljunuta. u sluznici dišnih putova postoje brojne sluzne žlijezde koje neprekidno stvaraju sluz što pokriva i štiti os­ jetljivu sluznicu. Ponekad se samo pogledom na ispljuvak može postaviti dijagnoza bolesti. Snalažljiviji pacijent donijet će sumnjiv ispljuvak u maloj. Neki pacijenti opisuju liječniku do pojedinosti »kvalitete« svoga ispljuvka. ali ona se normalno odstranjuje bez kašlja. smeđa. Stanice koje se nalaze na površini dušnika i ostalih dišnih cijevi imaju dlačice. koja nastaje prilikom izdi­ saja. koje se neprekidno i valovito gibaju prema ždrijelu i na taj način pokreću sluz u kojoj se nalaze brojne čestice prašine i bakterije. . pjenušav. ali nije iskašljana. trepetljike. prebaci sluz u ždrijelo. U normalnim uvjetima čovjek nema potrebe da kašljanjem izbacuje bilo kakav sadržaj iz pluća. Do deset ispljuvaka dnevno. zato se donijeti ispljuvak odmah laboratorijski pre­ gledava. Ovisi o bolesti hoće li isplju­ vak biti sluzav. Kod mnogih bolesti dišnoga sustava količina dnevno izbačenoga is­ pljuvka može biti i veća od 1 litre dnevno. npr. izbačenih laganim kašljem. I danas. Tek ne­ što veća količina nakupljene sluzi izaziva refleks kašlja. unatoč brojnim dijagnostičkim mo­ gućnostima. Nekada su liječnici mnoge plućne bolesti dijagnosticirali samo na temelju izgleda ispljuvka. slina. crna. Iskašljan sadržaj može biti čista krv ili čista bistra tekućina »poput izvorske vode«. naročito ako postoji bolest dišnoga sustava. krvav. sluzavognojan. Boja ispljuvka može biti crvena. Liječnik misli uglavnom na onaj sadržaj koji se iz­ bacuje iskašljavanjem iz dubljih dijelova dišnog sustava: iz dišnih cijevi i pluća. Kada sluz dođe do glasnica. Liječnik se ne može pouzdati samo u podatke koje mu pacijent navodi. zelena. normalna struja zraka. dobro zatvorenoj posudi. pregled ispljuvka često je nezamjenljiva pretraga. u bočici od lijekova ili plastičnoj kutijici. gnojan. odakle bude nesvjesno progutana. Većina ljudi voli povremeno pogledati vlastiti ispljuvak. Doduše..

Najčešće je riječ o šupljinama ispunjenim gnojem. Ograničena gnojna žarišta (abscessus pulmonum) mogu se razviti poslije upale pluća i udahnutoga stranog tijela. Ispljuvak ima neugodan miris. ako je sluz nosne šupljine uvučena u usnu šupljinu. Prema tome. Koji put se kašljem izbacuju velike količine gnoja. Gnojenje mogu uzrokovati mnoge vrste bakterija. U pluća dolaze udisajem s pomoću krvi ili iz bolesnoga susjednog organa. a dolje istaložen gnoj. Takav ispljuvak može biti i jedan od prvih znakova raka na plućima. pušačima. Pljunuta krv pomiješana samo sa slinom obično potječe iz usne šupljine. Pljunuta krv nije uvijek iskašljana krv.Gnojan ispljuvak Gnojni ispljuvak uvijek ukazuje na postojanje gnojnoga žarišta u dišnom sustavu. U dišne putove može prodrijeti gnoj iz gnojne šupljine koja se stvo­ rila između porebrice i stijenke prsnoga koša (gnojna porebrica). bronhi. Ako se sakupi u posudi. bolest Se naziva bronhiektazije. u sredini mutna tekućina. svakodnevno i najčešće ujutro. muškarcima. krv u ispljuvku ne znači da potječe iz pluća. mogu se naći i primjese krvi. Krv pomiješana sa sluzi može potjecati i iz nosa. s vremenom se odijeli u 3 sloja: gore je pjena i sluz. čak do 4 decilitra. Krvav ispljuvak Pogled na ispljuvak u kome se nalaze veće ili manje količine krvi često dovodi do nepotrebne panike. Jedan od najčešćih uzroka gnojnoga ispljuvka jesu proširene dišne cijevi. odakle on može doći u dišne putove i biti izbačen kašljem. Dugotrajno izbacivanje sukrvavoga ili krvavog ispljuvka uvijek za­ htijeva liječnički pregled. glavni je simptom kašalj i izbacivanje velikih količina gnojnog ispljuvka. a može biti i neugodnoga mirisa. Najveće količine gnoja iskašljavaju se u određenom položaju tije­ la. mogu ga iza­ zivati i virusne upale u trajanju od nekoliko dana. U toj krvi nema sluzi koja se stvara u dišnim cijevima. Gnoj je slatkastoga okusa. ždrijela. . naročito ako je riječ o osobama iznad 40 godi­ na života. pa čak iz pljuvačnih žlijezda. Gnoj boje čokolade nastaje zbog miješanja krvi s gnojem. Iz gnojne šupljine gnoj postepeno prodire u dišne putove i kašljem bude izbačen. Krv koja je pomiješana sa sluzi i mjehurićima zraka potječe iz diš­ nih cijevi i pluća. jezika. Taj položaj bolesnici nauče i uvijek kašljaju u određenom stavu tijela. Sluzav ili sluzavo-gnojan ispljuvak može se naći kod brojnih upala dišnih putova različitoga uzroka (bronhitis).

mjehurići zraka su veći. svi ti uzroci dovode samo do prolaznoga. tada su u njemu brojni ali vrlo sitni mjehurići. prašina. klor. hladnoća. U najtežim slučajevima bolesnik izbaci toliko pjene da mu se lice gotovo ne vidi. Takvo stanje u plućima mogu izazvati kemijska sredstva. Takav ispljuvak može se vidjeti kod opeklina dišnih putova i u ne­ kim slučajevima krvarenja u mozak. Takvo stanje nastaje zbog zatajivanja rada srca. Uz tekućinu uvijek prođe i nešto crvenih krvnih zrnaca. najčešće udahnuti plinovi i pare: amonijak. Sluzav ispljuvak Nakupljanjem veće količine sluzi u dišnim putovima nastaje podra­ žaj na kašalj. bez lijekova bolesnik se brzo uguši. Količina pjene ovisi o težini stanja. Nastaje zastoj krvi u plućima i poveća­ nje tlaka u krvnim žilama. Koji put količina krvi u takvom ispljuvku može biti velika.Pjenušav ispljuvak crvene boje poput cigle karakterističan je za upalu pluća. No. Kašljem se suvišak sluzi izbacuje kako bi se održala potpu­ na prohodnost i čistoća dišnih putova. u plućne mjehuriće. Jako pjenušav. nagle promjene tempera­ ture. nadražujući plinovi. Pjenušav ispljuvak Pjenušavost ispljuvka ovisi o količini zraka koja se u njemu nalazi u vidu mjehurića. Jedino hitna liječnička intervenicija može spasiti život takva bolesnika. upale. iz plućnih mjehurića (al­ veola). hlapljive kiseline. pa je ispljuvak pjenast i ružičaste boje. fozgen. . kratkotrajnog i pre­ komjernog stvaranja sluzi. Pod povećanim tlakom. sumporni dioksid. tj. Nadražaji koji mogu izazvati pojačano stvaranje sluzi često su zaraze (infekcije). tekućina iz krvnih ži­ la prelazi u plućno tkivo. Stvaranje sluzi u dišnim putovima može biti pojačano. Ako ispljuvak dolazi iz samih pluća. Sluzav i više ili manje pjenušav ispljuvak bez mirisa čisti je produkt koji stvaraju brojne sluzne žlijezde u dišnim putovima. Ako je ispljuvak iz većih dišnih putova. sukrvav i obilan ispljuvak nastaje zbog na­ kupljanja tekućine u plućima i može biti uzrokovan bolesnim srcem i ne­ kim plinovima. Tekući i jako pjenušavi ispljuvak nastaje onda kada su dijelovi plu­ ća ispunjeni tekućinom koja iz krvnih žila prelazi u pluća. koje je preslabo da svu krv što dolazi iz pluća protjera kroz krvne žile.

Sluzavo-gnojan ispljuvak Sluzavo-gnojan ispljuvak nastaje kada se u sluznici dišnih putova razvije borba između obrambenih snaga tijela. nastradala u toj »bor­ bi«. neprekidnog i pre­ komjernog stvaranja sluzi u dišnim putovima zbog povećane sposobnos­ ti žlijezda da stvaraju sluz i zbog povećanoga broja sluznih žlijezda. bijelih krvnih zrnaca. Čisti gnojni ispljuvak uvijek je vezan za opsežnija razaranja tkiva.U rjeđim slučajevima može doći do trajnoga. . daju manju ili veću količinu gnoja u ispljuvku. tzv. i bakterija. Ta­ da organizam učestalim kašljem nastoji održati prohodnost dišnih puto­ va (kronični bronhitis). Mrtve bakterije i bijela krvna zrnca.

. Organizam kašljem odstranjuje iz dišnih putova sve one tvari koje ome­ taju normalan prolaz zraka u pluća. dlačice su preslabe da to odstrane. Dlačice se neprekidno gibaju. Kašalj je najčešće kratkotrajna i prolazna pojava u svakoga čovje­ ka. ili se takav čovjek »utopi u vlastitoj sluzi«. Međutim. Osnovni uvjet normalnoga disanja jesu prohodni i čisti dišni putovi. Uporan i dugotrajan kašalj remeti san i iscrpljuje organizam. Mnogi bolesnici umiru samo zato što ne mogu kašljati. No. Dušnik i ostale dišne cijevi oblažu stanice koje imaju sitnu dlačicu. odvija se brzo i nezavisno od čovjekove volje. koja ispuni sve dišne putove. te prilikom dugotrajnoga i dubokog gubitka svijesti. Kašalj je refleksna radnja. Manje je poznato da se može javiti i kod mnogih drugih bolesti kod kojih su dišni organi potpuno zdravi. trepetljiku. mjesecima pa i godinama. u znatnoj mjeri može poremetiti normalan način života i rada. U normalnim uvjetima dišne se cijevi mogu čistiti bez kašljanja. Milijuni takvih trepetljika pokreću manje količine sluzi u kojoj se nalaze brojne bakterije. Kada sluz dođe do ždrijela. čak i prijeko potreban za život. izbacuju se ne samo strana tijela ne­ go i prekomjerna sluz u dišnim cijevima. čovjek je nesvjesno proguta. Kašalj se ne smije promatrati samo kao neugodan znak bolesti. gotovo 10 posto svih liječničkih recepata sadržavaju lijekove za ublažavanje kašlja. dugotrajan kašalj. kašalj je koristan. Prema statistikama. Zbog toga je razum­ ljiva velika potrošnja lijekova protiv kašlja. pa se javlja kašalj. koji traje tjednima. ili se nakupila veća količina sluzi.KAŠALJ Mnogi ljudi znaju da je kašalj najčešći i najtipičniji znak bolesti dišnih organa. prašina i druge sitne strane tvari. ako je u dišne putove ušao veći strani predmet. U bolesnika koji su izgubili sposobnost kašljanja razvijaju se smrtonosne upale pluća. kao tegoba koja zamara i dosađuje. trepere u smjeru prema ždrijelu. Takva sta­ nja mogu nastati kod nekih bolesti mozga i kičmene moždine. a nalazi se »pod upravom« centra za kašalj u produženoj moždini. Naprotiv. povreda moždine.

jed­ njaka. Nakon toga zatvore se glasnice i snažno napnu svi mišići koji sudjeluju prilikom izdisaja. To je pravi mali orkan: brzina kretanja zraka prilikom jakoga kašlja može iznositi više od 150 km na sat. Iako je kašalj refleksna radnja. može ga svojom voljom kontrolirati. Razumije se da će taj snažni mlaz zraka odnijeti sa sobom svako slobodno i strano tijelo koje se tamo nađe. Kašlju kao simptomu bolesti većina ljudi ne poklanja naročitu paž­ nju. glasnice naglo otvore i zrak izlazi iz pluća pod vrlo jakim pritiskom u snažnom mlazu. kemijskim i drugim nadražajima. često i potpuno prekinuti. izgledu ispljuvka. stranim tijelom. čovjek može svjesno djelovati na centar za kašalj. prema vremenu kada se javlja. grkljana. kašalj s gnojnim ispljuvkom. »eksplozivno«. Kašalj uvijek započinje dubokim udisajem. tj. svaki kašalj na­ stao zbog ulaska stranoga tijela u dišne putove. Tlak u plućima jako se poveća jer zrak ne može izići s obzirom na to što su »vrata« dušnika zatvorena. Liječnički pregled zahtijevaju slijedeći slučajevi: svaki kašalj koji traje duže od tri tjedna izaziva sumnju na ozbiljnu bolest.Centar mogu nadražiti podražaji koji živcima dolaze iz sluznice dišnih putova: ždrijela. tj. svaki ka­ šalj praćen osjećajem gušenja. To se postiže liječenjem osnovne bolesti ili uklanja­ njem svih vanjskih uzroka. Tek kada primi odgovarajući signal. pomanjkanjem zraka. namjerno izazvati. njegovoj učestalosti. čak iz uha. Većina lijekova djeluje direktno na centar za kašalj tako da ga . centar »izdaje na­ ređenje« za kašalj. Jedina je vrijednost tak­ voga kašlja izvjesno upozorenje da se u dišnim ili nekim drugim organi­ ma zbivaju bolesne promjene. To se postiže liječenjem osnovne bolesti ili uklanjanjem svih vanjskih uzroka. Podražaji mogu biti izazvani upalom. svaki ka­ šalj kada se iskašljava krvavi ispljuvak. Nadražaj na kašalj može doći i iz drugih dijelova tijela: iz porebrice. trbuš­ ni mišići i mišići rebara. ka­ šalj praćen visokom temperaturom i bolovima u prsnom košu. Liječenje kašlja Kašalj koji ništa ne izbacuje nije koristan. Ali u nekim slučajevima može posumnjati na određenu bolest prema ja­ čini kašlja. Ni liječnik ne može svaki kašalj smatrati znakom ozbiljne bolesti. ili se neke štetne tvari koje nadražuju na­ laze u okolini u kojoj se čovjek nalazi. ublažiti. U ljekarnama postoji nekoliko desetaka lije­ kova kojima se beskoristan kašalj može ublažiti ili čak potpuno spriječi­ ti. Beskoristan kašalj nepotrebno zamara bolesnika i mora se ublažiti ili potpuno spriječiti. najednom se »vrata«. dišnih cijevi (bronha).

Suviše jak i intenzivan kašalj ne samo što je velik napor za orga­ nizam nego može dovesti do krvarenja iz pluća i krvnih žila na površini tijela i u unutrašnjosti organizma. Timotusan. Efekodin. može se ublažiti ako je suviše jak. majčina dušica. Kašalj koji izbacuje ne smije se sprečavati. pilula. oni pojačavaju izlučivanje sluzi koja pokriva nadraženu ili upa­ ljenu sluznicu dišnih putova i postepeno smiruje kašalj. smiruju centar za kašalj u mozgu. npr. Mnogi lijekovi u obliku sirupa. Pravo je liječenje kašlja liječenje bolesti koja ga je uzrokovala. Hlad­ noća smanjuje sposobnost samočišćenja dišnih putova. Koji put će bolje od svih lijekova djelovati provjetravanje zadimlje­ ne prostorije. bruh (kilu.smiruju do te mjere da slabije ili nikako ne reagira na podražaje za ka­ šalj koji mu živcima dolaze iz tijela. djeluju na pojačano lučenje sluzi u sluznici diš­ nih putova. Ako se u takvim slučajevima upot­ rebljavaju sredstva za umirenje kašlja. Postoje brojni lijekovi koji beskoristan kašalj mogu pretvoriti u ko­ ristan. kapljice za srce. Ipekan. Jak kašalj može do­ vesti do puknuća porebrice i stiskanja pluća (pneumotoraks). sadržavaju razne sastojke. Suh zrak štetno utječe na sluznicu dišnih putova. može doći do navike i ovisnosti bolesnika o lijeku. herniju) na raznim dijelovima tijela. proširuju sužene dišne putove. . Liječnik će prema vrsti i tipu kašlja propisati onaj lijek koji sadrži najbo­ lju kombinaciju za pojedini slučaj. Prejak kašalj mora se smanjiti jer dovodi do opasnih kompli­ kacija. a to znači da se ublažuje samo jedan simptom bolesti. rastapaju gustu. ljepljiva i prirodno čišćenje pomoću trepetljika nije moguće. ružmarin. pa istovremeno mogu djelovati na više strana. Selvigon. Svaki bolesnik koji kašlje treba da shvati kako je ublažavanje kašlja lijekovima samo simptomatsko liječenje. npr. ka­ ko se obično kaže. koja se suši. »za izbacivanje šlajma«: čajevi od bijeloga i crnog sljeza. divlja rotkva. sulfonamide prilikom upala. pod kožom lica. nadriliječnici preporuču­ ju mlijeko u kojem je kuhana kadulja i bijeli luk. uzrokovati prijelom rebara. Poznata su krvarenja u sluznici oka. Neke biljke služe za pri­ pravak čaja. pa će topla odje­ ća. Zato se danas sve više upotrebljavaju sintetski preparati. Kašalj se može ublažiti lijekovima koji direktno djeluju na centar za kašalj a dobivaju se iz opijuma. tableta. sluz postaje gusta. koja postaje tekuća te se kašljem lakše izbaci. tj. abehol. ljepljivu sluz. jer se pod utjecajem lijeka još više smanjuje sposobnost rada trepetljika. Ta­ ko isto djeluju i mnogi narodni lijekovi koji služe za iskašljavanje ili. vlaženje suhoga zraka tamo gdje je centralno grijanje. topao čaj ili prženi šećer u napitku biti dovoljni da se sluz u dišnim putovima razrijedi i kašljem odstrani. stanje će se samo pogoršati. druge se namaču u rakiju ili med. ti lijekovi rasta­ paju suviše gustu sluz. Ako se takvi lijekovi upotrebljavaju du­ že vrijeme. Zbog toga će liječnik uz sredstvo za ublažavanje propisati i druge lijekove: antibiotike. kapljica. selvigon. krvarenja u mozak u starijih ljudi.

krv u ispljuvku mnogo je češće samo prolazna pojava manje opasnih i lako izlječivih bo­ lesti. u plućima čovjeka stvara mjehurastu i kuglastu tvorbu koja je ispunjena bistrom tekućinom i može biti veća od šake. gdje obično bude progutana. usne šupljine. ako je kašalj na alergijskoj osnovi. Ehinokok. Krv koja ne potječe iz dišnih putova i pluća uvijek je pomiješana samo sa sli­ nom. Rijetki su bolesnici koji poslije »krvavoga ispljuvka« ne potraže liječnič­ ku pomoć. koji se kašljem izbaci. ždrijela. jer krv u ispljuvku ne znači uvijek da je iskašljana. Liječnik na temelju iskaza bolesnika ili njegove pratnje ne može uvijek doći do sigur- . vrlo često potječe iz sitnih povreda i bezaz­ lenih bolesti nosa. dok je iskašljana krv izmiješana sa sluzi. pjenušava je. ili velika bijela glista (askaris). Krv koja potječe iz dub­ ljih dijelova pluća. Iako većina pritom pomišlja na tuberkulozu. Iskašljavanje krvi Krv u ispljuvku (hemoptiza. Na sreću. hemoptoa) alarmantan je znak bolesti. Iz pluća prodire u dišne cijevi (bronhe) i penje se dušnikom do ždrijela. bolesti srca. Bolesnici često ne znaju jesu li krv iskašljali ili povratili. jezika. pljuvačnih žlijezda.ako je kašalj posljedica srčane bolesti. može se izbaciti i glista. provede u plući­ ma dio svoga razvojnog ciklusa. kada pukne cista ehinokoka i njen se sad­ ržaj izlije u dišne putove. krvi i krvnih žila. tada bude izbačena »poput projektila«. lijekove protiv preosjetljivosti or­ ganizma. a ispljuvak je jednoliko obojen svijetlocrveno. Iskašljavanje bistroga tekućeg sadržaja U vrlo rijetkim slučajevima može doći do izbacivanja tekućine. može izaz­ vati jak nadražaj na kašalj. naročito u djece. Iskašljavanje glista Naglim i jakim napadom kašlja. iz samih plućnih mjehurića. Nepotreban strah izaziva zabuna i neznanje. Velika dječja glista. ili pasja trakavica. valja znati da is­ kašljavanje krvi može ukazivati na mnogo teže i neizlječive bolesti dišnih putova i pluća. »bistre poput izvorske vode«.

srčanih grešaka. I proširenje bronha (bronhiektazija) često uzrokuje krvav ispljuvak s povremenim iskašljavanjem gnoja i povremenim povišenjima tjelesne temperature. i veće krvne žile u plućima. u ispljuvku se može naći tek nešto krvi u obliku vlakanaca ili kapljica. a gubitak krvi može iznositi od nekoliko decilitara do jedne litre. To se može vi­ djeti kada proširena aorta. Naj­ češće nastaju zbog tzv. Jako krvarenje. tlak u krvnim žilama pluća naraste i nešto krvi prelazi u pluća. kapljicom masti. postepeno se s njim »slijepi« i u jednom trenutku nasta­ ne razdor zida pa sva krv uđe u dišni put. prodorne rane. Infarkt pluća redovito je praćen iskašljavanjem manjih količina krvi i nastaje zbog nagloga začepljenja krvne žile u plućima s ugruškom krvi ili nekim stranim tijelom: mjehurićem zraka. glavna krvna žila koja dolazi iz srca. koje nastane iznenada i takvom žestinom da iz usta poteče mnogo krvi. Najmanje 30 posto tuberkuloznih bolesni­ ka barem jednom u toku bolesti krvare iz pluća. krvarenje može biti ne­ znatno. prelomljena rebra koja oštete pluća. kronične bolesti pluća i dišnih puto­ va mogu uzrokovati povremeni krvavi ispljuvak. »nagristi<. svježa krv u ispljuvku. Nagle akutne kao i dugotrajne. ali su praćena jakim kašljem i često naglim jakim bolovima porebrice uz otežano disanje. Ali tuberkuloza može oštetiti. Srčane su bolesti oko deset posto uzrok svih krvarenja iz pluća. takav sukrvavi ispljuvak nastaje onda kada su oštećenje sitne krvne žilice. Uzrok mogu biti pritisci na prsni koš. tj. unatoč znatnom napretku u liječenju. naj­ češći uzrok krvarenja iz pluća. . Tek se pre­ gledom pacijenta. može postaviti točna dijagnoza. Krvarenja nisu jaka. pritište na dišni put. uljem (tromboza i embolija). To mogu biti upale s različitim uzrocima (bronhitis i pneumonija). često iznenadna. Na tu bo­ lest mora se posumnjati ako se duže vrijeme javlja sukrvav ili krvav is­ pljuvak. U dišnim putovima ima i dobroćud­ nih tumora.nih podataka o tome da li je krv bila povraćena ili iskašljana. tada nastaju jaka krvarenja. Za rata česta su oštećenja zbog eksplozija. Tuberkuloza je i danas. dolazi do zastoja krvi u plućima. koji su češći u žena. prije­ laza iz lijeve pretklijetke u lijevu klijetku (mitralna stenoza). Rak na plućima postaje sve češći uzrok iskašljavanja krvi. tj. redovito dovodi do trenutačne smrti. I povrede (traume) pluća mogu uzrokovati krvarenja. takvo je krvarenje ne­ posredan uzrok smrti. Snaga eksplozivnoga vala oštećuje plućno tkivo i redovito izaziva krvarenje. ili pregledom »izbačenoga sadržaja«. naročito ako se javlja u muškaraca pušača u dobi između 40 i 50 godina. Kada nastaju suženje ušća.

pa na odjelu za uho. bolest u narodu zovu kukurikavac ili magareći kašalj. tj. Uzglavlje treba da bude povišeno u polusjedeći položaj. Takve slučajeve nije teško otkriti. mučni i iscrpljujući. za to se vrijeme ne diše. stoga će se neki pacijenti liječiti na odjelu za unutrašnje bolesti. poslije opet snažno kašljanje. mogu biti česti. . dubok udi­ saj. Hripavac ili veliki kašalj (pertusis) bolest je koja je karakteristična po povremenim napadajima jakog kašlja pretežno u predškolske i škol­ ske djece. naročito noću. prije odlaska liječniku bolesnika valja položiti u krevet da mirno leži. Krvarenje je samo jedan od simptoma bolesti. često u »seriji« od 10 ili više iskašlja­ ja (izdisaja) jedan za drugim. Ako je krvarenje nešto jače. potom bolesti jetre i manjak vitamina. Napadaj kašlja može trajati od pola minute do dvije minute. Pojedinci. došli do bolovanja. Svako naprezanje strogo je zabranjeno. da bi. Boles­ nik mora iskašljavati. traju nekoliko tje­ dana i mjeseci. S obzirom na to što udisanje zraka kroz sužene glasnice podsjeća na kukurijekanje ili magareće meketanje. lažno iskašljavanje krvi. Liječenje krvarenja iz pluća u bolnici ovisi o uzroku koji je doveo do krvarenja. rak krvi (leukemija). drugi na odjelu za tuberkulozu. starije osobe vrlo rijetko obolijevaju. nakon dubokoga udisaja snažno kašljanje. Svako iskašljavanje krvi obavezno zahtijeva liječnički pregled i po­ vremenu kontrolu. Na prsni koš mogu se staviti hladni oblozi ili led u plastičnoj ili gumenoj vrećici. Prejako napinjanje može dovesti do još jačega oštećenja u plu­ ćima i pojačanoga krvarenja. Poslije jednoga do dva tjedna započinju tipični napadaji.Uzrok iskašljavanja krvi može biti i preosjetljivost organizma na neke tvari (alergija). pa i blaga sredstva za umirenje živa­ ca. plinova: amonijaka. klora. npr. Nakon toga nastaje zviždajući. Sredstva protiv kašlja daju se samo ako je kašalj naročito jak. grlo. zatim bolesti krvi: nesposobnost krvi da gruša. nadražujućih. bojnih otrova. sišu krv iz malih povreda u usnoj šupljini i »tobožnjim kašljem« izbacuju krvav ispljuvak. ili se pak udišu minimalne količine zraka. Katkada su uz­ rok iskašljane krvi oštećenja plućnoga tkiva zbog udisanja »oštrih«. U vrlo rijetkim slučajevima liječnik će pomisliti i na simuliranje. Bolest započinje postepeno povremenim i blagim kašljem. Napadaji jakoga kašlja Napadaji jakog kašlja javljaju se uglavnom kod bolesti dišnog sus­ tava. dugotrajni. inače se krv sakuplja u dišnim putovima pa se mo­ že ugušiti. bolesnik se jako napreže. nos ili na kirurškom odjelu. mogu se dati hladni napici. guši.

obično mu prethodi jako uzrujavanje. sukobi u obitelji ili na radnom mjestu. Ako je strano tijelo ostalo u dišnim cijevima. Uzrok povećanja limfnih čvorova može biti bacil tuberkuloze i virus. Vrlo često (u manje djece gotovo redovito) na­ pad završi povraćanjem. to su pretežno noćni napadaji praćeni osjeća­ jem gušenja. npr. kreštav kašalj. grkljana i dušnika. Ali i takav kašalj nije uvijek beskoristan.lice postaje plavo. ili je to proširena glavna krvna žila koja izlazi iz srca (aorta). Napadaji kašlja koji podsjećaju na hripavac mogu biti izazvani i povećanjem žlijezda (limfnih čvorova) koje se nalaze uz dišne putove i pritišću ih. Tada je jak kašalj obično praćen guše­ njem i povraćanjem. jezik je isplažen. Napadaji jakog kašlja mogu se javiti i u bolesnika koji imaju srčane greške (mitralna stenoza). često ukazuje na početak vrlo teških bolesti. Na kraju napadaja izbaci se mnogo gusto­ ga i ljepljivog ispljuvka. Suh kašalj najčešće se javlja s upalama gornjih dijelova dišnih puto­ va : ždrijela. praćen gušenjem i plavom bojom kože. Čest uzrok jakoga napadaja kašlja može biti strano tijelo u dišnim putovima. Suh kašalj Kada se ne izbacuje ispljuvak. tj. najčešće udahnuti komadići hrane. u težim slučajevima čak nekoliko desetaka puta u 24 sata. koliko za bolesnika. oči se izbulje. kašlja na »živčanoj ba­ zi« . Upala . Poznati su i napadaji histeričnoga kašlja. to je suh. Napadi se mogu javljati nekoliko puta dnevno. napadaji kašlja sliče hripavcu. neugodan za slušanje. neispunjene želje i si. Bolest traje 3 do 4 tjedna. zabodena kost ili igla. često prethode zaraznim bolestima gripi i ospicama. toliko i za njegovu okolinu«. Takava je ka­ šalj obično dubok. Snažna struja zraka veći­ nom uspije izbaciti strano tijelo. Suh je kašalj zapravo bez svrhe zato što ne »čisti dišne putove«. Uporan kašalj traje tako du­ go dok se iz dišnih organa i putova ne izbaci sav sadržaj. Kod osjetljive djece napadaj kašlja može izazvati beznačajna upala ždrijela. u rjeđim slučajevima znatno duže. Opisane smetnje mogu nastati i zbog toga što tumori pritišću diš­ ne putove. Prije 50 godina opisana je težina bolesti u »kućnom liječniku« slije­ dećim riječima: »Napadaji su vrlo strašni i mučni. Slične napadaje kašlja imaju djeca koja su preboljela hripavac. Napadaje kašlja noću ili u rano jutro imaju pušači i osobe s kronič­ nom upalom dišnih putova drugoga uzroka. To su sezonske upale koje prolaze za ne­ koliko dana. grla ili dušnika. Javlja se u osobe koja nema nikakvu osnovu za kašalj. kašalj se naziva suhim. jako je otežan izdisaj (astmatični napadaj). »samo što ne ispadnu«.

mnogo je češći suh kašalj zbog pritiska na dišne putove izvana: gušavost. slično kao trzanje gla­ vom. npr. povećana žlijezda. I rak na plućima najavljuje se prvim.pluća i dušnica (bronhitis) može započeti suhim kašljem. . I udisanje nadražujućih plinova na radnom mjestu ili u kući može podražiti sluznice dišnih putova. Postoje i dugot­ rajne kronične upale dušnika i dušnica (kronični traheobronhitis). napornim i trajnim kašljem. U ne­ kih ljudi kašljucanje postaje nervozna navika (tik). u ljudi koji duže vrijeme rade u kremenoj prašini. tu je nadražen samo centar za kašalj. u prašini željeza i duha­ na. Kašalj je suh onda kada je samo refleks zbog druge bolesti. može se javiti kod bolesti jednjaka. kašalj je praćen oštrim bolom koji se pojačava prilikom disanja na onoj strani prsnoga koša gdje je upala započela (suha porebrica). ramenom. stalno ili povremeno suho kašljucanje može biti i psihogeno uvjetovano. Suh dugotrajan kašalj javlja se i kod profesionalnih bolesti pluća. tuberkulozu pluća. Dugotrajno i ne suviše jako kašljucanje može ukazivati i na ozbiljni­ je bolesti. uha. a dišni sustav potpuno je zdrav. bubre­ ga. Poznata su kašljucanja zbog osjećaja neugode. pogoršava se zimi i poslije izlaganja tijela hladnoći. Takav tip kašlja tuberkulozni boles­ nici opisuju kao prvi znak bolesti. ili žmirkanje. često i jedinim znakom: suhim. Dugotrajno. u rjeđim slučajevima maternice. Ka­ šalj često ovisi o promjeni vremena. kašalj je pretežno vlažan. Kratko suho kašljucanje karakteristično je za početnu upalu porebrice (pleuritis).

kihavica. u narodu je nastao iz­ raz »nazdravlje«. hunjavica. štiti dišne putove. Postoje tvari koje gotovo redovito izazivaju kihanje ako dođu u do­ dir s nosnom sluznicom: papar. Osim glavobolje javlja se lagano oteknuće nosne sluznice. poput kašlja. nosni katar. miri­ si. dim. npr. Podražaj odlazi iz nosa živcima u produženu moždinu. dodir. refleksna rad­ nja koja se odvija nezavisno od čovjekove volje. odakle opet dolaze »naredbe« koje uključuju u rad brojne mišiće. a najčešći je prehlada ili. kao i nekih drugih bolesti dišnog sustava. plinovi. To je nesvjesna. Nakon toga disanje potpuno prestaje. koji inače sudjelu­ ju pri disanju i kašlju. Kihanje mogu izazvati mnogi uzročnici. Zbog toga što bezazleno kihanje može najaviti ozbiljniju bolest. otvore se »vrata« za ulazak u nos. pa taj snažni mlaz omogućuje da se iz nosa odstrane sve strane i štetne tvari. Čest je uzrok kihanja preosjetljivost nosne sluznice (alergija) na ne­ ke tvari koje u nosnoj sluznici izazivaju jak podražaj: cvjetni prah. jedan je od prvih znakova gripe. Zvučni »ap-ciha« može najaviti ozbiljniju zaraznu bolest. Tlak u plućima poraste. Istovremeno se napnu mišići koji sudjeluju pri izdisaju. U jednom trenutku meko se nepce spusti. paprika. Za razliku od kašlja. Kihanje se javlja gotovo redovito kod djece u početku ospica. . nego samo iz sluz­ nice nosa. kroz koja prođe snažna struja zraka pod ja­ kim pritiskom. koja postaje preosjetljiva na podražaje. Kihanje započinje dubokim udisajem. a meko se nepce podigne i zatvori unutarnje nosne otvore. koji se upućuje osobi koja kiše sa željom da »sve osta­ ne samo na kihanju«. prašina. podražaj na kihanje ne dolazi iz sluznice dišnih cijevi. Zrak iz pluća upravo eksplozivno prođe kroz nosne hod­ nike. U takvom slučaju kihanje može biti izazvano nadražajima ko­ ji kod zdrave nosne sluznice ne mogu izazvati nikakve promjene. nagla promjena temperature. kako se još naziva. jače strujanje zraka. duhanski prah.KIHANJE Kihanje. dimovi.

a nije dovoljno jak. parazitima u nosu. Histerično kihanje može trajati satima. pripadaju grupi bojnih otrova nadražljivaca. može se poja­ čati gledanjem u jači izvor svjetla: u sunce ili žarulju. tjednima pa i mjesecima. Javlja se češće u žena. zajedno sa suzavcima. zbog neispunjenih želja. . obično poslije sukoba u obitelji. »kopkanjem uha«. Kihanje može biti i histerična pojava. Takva se sredstva nazivaju kihavcima i mogu uzrokovati salve strahovitoga kiha­ nja. Kihanje može biti izazvano i nadraživanjem vanjskoga slušnog kanala. na radnom mjestu. Kihanje se može namjerno izazvati plinovima i prascima.Nadražaj koji dovodi do kihanja. Kihavci.

tzv. prhuti. Koža je i skladište neophodnih tvari za život. hladnoću i bol.000 kvadratnih centimetara. U koži se nalaze minerali. Koža ima bitnu ulogu u regulaciji tje­ lesne temperature. koža sadrži oko 10 posto ukupne vode tijela. Površinski sloj kože (epidermis) nije iste debljine na svim dijelovi­ ma tijela. Zdrava i neoštećena koža sigurna je zaštita tijela od napada brojnih i često smrtonosnih klica bolesti. predstavlja dodirnu površinu između čovjeka i njegove okoline. rožnate stanice. meha­ ničkih i drugih nadražaja. Koža je također važan osjetni or­ gan.000 i 19. toplinu. AH koža nije samo »zaštitni pokrivač tijela«. koža štiti i od drugih vanjskih štetnih utjecaja: prevelike topline. pa čak i neke tvari koje su štetne i nastaju poremećenom mijenom. zaštitne tvari za organizam. koža obavlja brojne i za život čovjeka bitne funkcije. Koža je građena od brojnih i različitih sta­ nica koje sačinjavaju dva glavna sloja. ona je i pravi »mali laboratorij« koji proizvodi. Na glavi. pritisak. u njoj se nalaze brojna živčana vlakna i posebna živčana tjelešca putem kojih čovjek osjeća dodir. Površinski sloj kože naziva se pousmina ili pokožica (epidermalni sloj). poput srca. jetre i bubrega. hladnoće. . dok se dublji sloj naziva usmina ili kutis. izlučuje masti. Osim od bolesti. Kao »rezervoar«. koje su na­ ročito brojne na dlanovima ruku i tabanima. u predjelu kose. stvara zaštitni pigmentni sloj protiv štetnoga djelovanja sunčanih zraka. proces je brži te dolazi do masovnoga odstranjenja orožnjenih mrtvih stanica. prerađuje ili dogotavlja važne kemijske spojeve. ljušte s površine. Ispod kutisa nalazi se potkožno tkivo. Na površini sloja nalaze se mrtve. antitijela. one se neprekidno odstra­ njuju. Ukupna površina kože odrasla čovjeka iznosi između 16.KOŽA I PROMJENE Koža (derma) je organ ljudskoga tijela.: vitamin D. kemijskih. U koži se za­ država dosta vode. Debljina kože različita je na pojedinim dijelovima tijela i iznosi od pola milimetra na očnom kapku do pola centimetra na dlanu i tabanu. Tako se površinski sloj kože neprekidno obnav­ lja. npr. Stanice rastu iz dubine prema površini i za trideset dana epidermis se potpuno izmijeni.

Odvodni kanal žlijezde.Usmina graniči s potkožnim tkivom. ublažujući udarce kojima je tijelo svakodnevno izloženo. 1 2 3 4 5 Okomit presjek kože: 1. Loj čini kožu masnom i glatkom. ko­ je poput izolatora sprečava suvišan gubitak topline i predstavlja rezer­ vnu hranu tijela. Brojne kožne bolesti nastaju zbog promjena u radu žlijezda znojnica i žlijezda lojnica. Žlijezda lojnica nema jedino na dlanovima i tabanima. Zbog toga rožnati sloj na tim djelovima na­ bubri. Žlijezde znojnice. u njoj ima mnogo elastičnih vlakana i predstavlja najčvršći i najelastičniji sloj kože. Ispod usmine nalazi se potkožno tkivo s mnogo masnoga tkiva. Rožnati sloj. Krvna žila . 3. Koža je bogato opskrbljena brojnim živcima. Masno tkivo. U usmini se nalaze brojne žlijezde lojnice. 5. Pritiskom jagodica prstiju ostavlja se otisak. ako je duže vrijeme u vodi. Osim masnoga tkiva. valovita. Mnoge uočljive promjene na koži po­ sljedica su promjena u potkožnom tkivu. 4. U tom dijelu kože nalaze se i žlijezde znojnice. ujedno djeluje poput »amortizera«. siguran znak za raspoznavanje (daktiloskopija). Udubljenja i ispupčenja prema pousmini karakteris­ tična su za svakog pojedinog čovjeka. 2. pod kožom se nalazei brojne veće krvne žile. a njen najpovršinskiji sloj nepropusnim za vodu. jer nema zaštitnoga masnog sloja. vrlo značajne za regulaciju tjelesne temperature. u njoj se nalaze mnogi živčani završeci i posebna živčana tjelešca o kojima ovise pojedini osjeti kože. Površina usmine neravna je.

Tamna boja kože. Količina toga pigmenta ne samo što određuje boju kože nego i boju kose i očiju. Zato srčani bolesnici teško podnose visoku temperaturu jer je to znatno dodatno op­ terećenje bolešću oslabljenoga srca. Iako je vrlo osjetljiv organ. Na koži se često vide promjene zbog bolesti nekoga organa u unutrašnjosti tijela. limfnim i krvnim žila­ ma. Žućkastu primjesu boji daje potkožno masno tkivo koje je u čovjeka žute boje. Krv prenosi toplinu iz unutrašnjosti tijela na površinu. liječniku nije teško postaviti dijagno- . mjehuri. rane. smeđu ili potpuno crnu boju kože. čvorići. koža je najpristupačnija promatranju. Kroz kožu zdrave osobe protječe u jednoj minuti oko pola litre krvi. Poznato je da nagla navala krvi u koži do­ vodi do rumenila. krvne žile u koži mogu se maksimalno proširiti. No. Neke ljudske rase imaju crvenkastu. Tamna boja kože ovisi o količini pigmenata. tvari koja se taloži u tkivima i ima svoju boju. Poremećaj u stvaranju pigmenata melanina ne prati samo neke kožne bolesti nego i niz poremećaja u unutrašnjosti organizma. zapravo je zaštitna tvar jer štiti tijelo od pro­ dora štetnih ultraljubičastih zraka. Koža je vrlo osjetljiv organ. U ljudi tamne puti. liječnik zna da ni jedna kožna pro­ mjena nije siguran znak određene bolesti. to je gotovo čitav »repertoar« mogućih reagiranja. kraste. U slučaju visoke tjelesne temperature. žutu. Brojnim živcima. na njoj se mogu javiti mrlje. ljuštenja i izrasline. pa se često »unutarnja bolest« otkrije kožnom promjenom kao prvim znakom bolesti.U koži se nalaze brojne krvne žile. može mijenjati boju. odakle se odstranjuje bilo zračenjem. tako da i ljudi »bijele puti« mogu pod­ nijeti jače i dugotrajnije izlaganje suncu. Normalna boja kože je ružičasta i potječe od krvi koja se nalazi u površinskim krvnim žilama. u najužoj je vezi sa svim ostalim organima i tkivima u tijelu. Najčešće promjene na koži posljedi­ ca su naglih promjena. kao što i ista bolest može dati potpuno različite promjene kože. navest će liječnika da pomisli na bolest nadbubrežne žlijezde. Unatoč tome. tada kroz čitavu kožu u jednoj minuti može proći gotovo 3 litre krvi. Postepenim sunčanjem u koži se stva­ ra dovoljno zaštitnoga pigmenta. Poznato je da kod nekih bolesti jetre i žučnih putova koža posta­ je žuta. koža nema velike mogućnosti reagira­ nja. Zato što je površinski organ. a stiskanje krvnih žila do blijede boje kože. bez sunčanja. mjehurići. naročito crnaca. Postoje brojne promjene na ko­ ži koje su posljedica smanjene ili pojačane pigmentacije. po plavoj boji kože postavit će dijagnozu srčanih bolesti. kod nekih trovanja plava i žarkocrvena. trajnih ili prolaznih poremećaja na krvnim žila­ ma kože. di­ rektnim odvođenjem ili isparavanjem znoja. U koži postoje posebne stanice koje stvaraju pigment nazvan melanin. Krv koja dolazi u kožu ne samo što prehranjuje kožu nego regulira temperaturu. prema vrsti osipa otkrit će zarazne bolesti. Potpuno različite bolesti daju iste promjene na koži. toga pigmenta ima mnogo.

poput sjede kose ili oslabljenoga vida i sluha. suhu. U pubertetu postiže normalnu debljinu. Koža novorođenčeta je glatka. elastična. ili zbog dugotrajne žeđi. Mnogi znaju da postoji psihogena urtikarija. a cirkulacija krvi radi »bez greške«. »naježiti se od užasa«. autonomnoga živčanoga sustava. da bi po­ slije 50. Ishrana kože postaje sve slabija. siromašna je vlagom te gubi elastičnost i počinje se smežurati. ima kožu poput starca. povraćanjem i proljevom. prehrane. Mladenačka je koža glatka. Na bore utječe nasljeđe. go­ dini ima kožu »poput dojenčeta«. mišića. samo na »živčanoj bazi«. Bore na koži Bore na koži. način života. obrazi omlohave. koža postepeno deblja. smanjuje se lučenje loja i znoja. To se događa i odraslim osobama koje boluju od bolesti što dovode do veliko­ ga gubitka tekućine. Poznato je da se »staračka koža« znatno ranije javlja u onih osoba koje je stalno izlažu suncu. godine života. na­ peta. koža postaje suha i lagano se ljušti. mo­ gu se javiti i plikovi. U njoj se nalaze brojni ogranci živaca tzv. Ti živci upravljaju radom kožnih žlijezda. Kod nekih se bore javljaju prije 50. tj. Poznato je da se »staračka koža« ne javlja u istim godinama. koža je ogledalo psi­ hičkih pojava. tako i u koži. Na koži se ne odražavaju samo bolesti organa i tkiva tijela nego i psihičke promjene. potkožno tkivo dobro je razvijeno. rada. živčevlje koje radi nezavisno od čovjekove volje. Taj autonomni živčani sustav nalazi se pod jakim psihičkim utjecajem. ali rijetkima je poznato da u histeričnih osoba može doći do pravih krvarenja u koži samo na »živčanoj bazi«. pogotovu ako su kožne promjene samo jedan od mnogobroj­ nih znakova bolesti. proširenosti. uz pomoć laboratorija ustanoviti o kojoj je bolesti riječ. »poblijediti od straha«. Kako dijete raste. tj. na licu i drugim dijelovima tijela nastaju bore. tada će isku­ san liječnik na temelju »finih detalja« oblika. sužavaju i proši­ ruju krvne žile u koži. lokalizacije. potkožno masno tki­ vo nestaje. dok poneki starac u 70. mjehurići. prozirna. čvorići. Dojenče koje zbog bolesti izgubi mnogo tekućine. Pod čisto psihičkim utjecajem. samo su jedan od znakova starosti.zu bolesti. pod očima se stvaraju mlohave kesice. Kao vrlo osjetljiv organ. smežuranu. Poznato je da se na koži mogu odraziti duševne promjene i raspoloženja. Dugotrajno sunčanje ubrzava . npr. neelastičnu. tanka. Ali ako je kožna promjena jedini znak. Pod starost poremećuje se cirkulacija krvi u svim organima i tkivi­ ma. godine života opet postala tanja. u njoj se nalazi dovoljno vode i masti. Neke od tih kožnih promjena postale su poslovične u na­ rodu: »pocrvenjeti od stida«.

Na koži koja je trajno izložena sunčanim zrakama javljaju se i druge pro­ mjene: proširenje krvnih žilica. Pod utjecajem sunčanih zraka javljaju se bradavi­ ce i druge izrasline. uglavnom na licu. To se vidi na vratu ljudi koji stalno rade na suncu i vjetru.Bore na vratu osobe koja je bila izložena dugot­ rajnom djelovanju sunčanih zraka proces sušenja. hrapava. pušenje. Osim predrasuda. i moda tjera mlade. postepeno oštećuje sve ono što remeti dobru cirkulaciju krvi u koži. ponavljanih pokreta mišića. mogu nastati i zbog stalnih. naročito žene. koje više ne može spriječiti ni najskuplja kozmetika. da satima leže »pod najjačim suncem«. Nije točno mišljenje da je koža bakrene ili čak crne boje mnogo zdravija od kože koja nije suviše izlagana sunčanim zrakama. nedo­ voljan san. Na kožu štetno djeluje i neuredan način života. često dubokim braz­ dama podijeljena u rombična polja. Lijepu bakrenu boju poslije plaćaju preranim starenjem kože. . pretjeran rad. Pojedine bore. tamna. koje mogu biti osnova za razvoj raka kože. koža postaje suha. Neke osobe vrlo rano dobiju bore na čelu i li­ cu. mrlje zbog pojačane pigmentacije i depigmentacije. Čak i pretjerano pranje kože sapunom oštećuje kožu jer skida previše masnoće s njenoga površinskog sloja. Kožu.

hormone. Po­ znata je važnost spolnih hormona. tj. Komedoni se istiskuju pomoću posebnih instrumenata. licu i oko nosa. ponekad je to moguće tek poslije smekšavanja vrućim oblozima ili parnim kupkama. važan je i način prehrane: stvaranju akni pogoduje previše masti i ugljikohidrata u hrani (šećer. ma­ saža povoljno utječe jer pojačava prokrvljenost. To je upalno oboljenje žlijezda lojnica i kanala kojima loj dolazi iz žlijezda na površinu kože. pospješuje rad žlijezda. samo odlažu starenje kože. U toku liječenja bitno je da se odstrani suvišna mast s lica. . Promjene su najčešće na onim mjestima gdje ima najviše lojnih žli­ jezda: na čelu. pojavljuju se i na leđima. čokolada. Niti jedna osoba koja je navršila 40 godina života nema normalnu kožu. poput čepa zatvara ulaz u izvodni kanal žlijezde lojnice. rožnatih odljuštenih stanica i prljavštine. komedon (miteser). Već izražene bore ne može ukloniti nikakva krema niti masaža. ekspresora. preparati djeluju preventivno. Valja prijeći na dijetalnu hranu s malo masno­ ća i ugljikohidrata. najmanje dvaput dnevno. odnosno prvi znak bolesti. To se po­ stiže svakodnevim pranjem kože sumpornim sapunom i toplom vodom. najčešće uz nos ili na nekom drugom dijelu kože lica i tru­ pa. Uzroci koji dovode do akni različiti su i nedovoljno proučeni. Od svih preventivnih postupaka najvažni­ je je izbjegavati štetne utjecaje koji izazivaju prerano starenje kože. gdje ima mnogo lojnih žlijezda. To su veći ili manji crveni čvorići s gnojnim mjehu­ rićem. slatkiši). mogu nastati i veći ognojeni čvorovi. Bubuljice (akne) Bubuljice. ramenima. a bakterije izazivaju upale i zagnojavanja. zna se da postoji nasljedna sklonost poremećenom radu žlijezda lojnica. Bolest spontano nestaje prestankom puberteta. ali često ostavlja du­ boke psihičke posledice i unakaženo lice. neke vrste sireva dovode do pogoršanja. poboljšava elastičnost. ekstrakte biljaka. produkta spolnih žlijezda. tako i manjak nekih vitamina i probavne smetnje. Svi ti postupci moraju se primjenjivati pravovre­ meno.Za njegu kože proizvodi se na stotine kozmetičkih preparata koji sadrže vitamine. javlja se tzv. slatkiše i kolače neko vrijeme ne treba uzimati. tj. Najbolje je da oblik i vrstu kozmetičkoga preparata odredi stručnjak. šunka. Kao prva promjena. Komedon je tamna. gotovo crna toč­ kica koja se sastoji od masnoće. vimlice (akne vulgaris) dugotrajna su kožna bolest koja se prvi put javlja u početku puberteta. u predjelu prsne kosti. tzv.

Opće je poznato crvenilo pri povišenoj tje­ lesnoj temperaturi. Na kožu se mogu stavljati oblozi koji sadržavaju blaga dezinficirajuća sredstva. npr. Mala djeca i odrasle osobe do­ biju crvenilo uz osjećaj počenja oko čmara zbog dugotrajnoga trljanja (intertrigo). Blijeda boja kože nastaje zbog stiskanja krvnih žila u koži. sredstva za spavanje kao barbiturati. količina krvi koja protječe kroz kožu može se povećati čak šest puta. Sunčanje redovito dovodi do crvenila kože. Crvenilo kože Crvenilo (eritem) kože posljedica je pojačane cirkulacije krvi u koži. poduzimaju se i plastične operacije. I normalna. a zbog duljeg izlaganja i mjehuri (to su opekline II stupnja). dolazi do poboljšanja. Dijete mogu nadražiti pelene. naročito ako su prožete mok­ raćom. mogu se stavljati i sredstva koja ubrzavaju ljuštenje kože. Uz crvenilo javlja se i otok kože. zatim ostatak sapuna i nošenje nepromočivih tkanina koje spre­ čavaju isparavanje. Mnogobrojni i međusobno različiti uzroci mogu dovesti do općega ili ograničenog crvenila kože. ostavljaju ružne brazgotine koje unakazuju lice. Što su krvne žile jače punjene krvlju. kada popusti. mirisna ulja. naročito na moru. naročito ako se naglo i predugo izloži djelovanju zraka.Liječnici preporučuju i vitamine. ko­ ža postaje crvenija. a zračenje kvarc-lampom zimi. koji put hormonske preparate i antibiotike ako su nastala brojna gnojna žarišta. boje. Crve­ nilo nastaje i nakon uboda i trljanja kože. Ako su čvorići u gornjim slojevima kože. tada cijele bez brazgotine. postupak kojim se po­ tpuno odstranjuje najpovršinskiji sloj kože. antibiotici se daju i po mjesec dana. svrbež. redovito dolazi do proširenja krvnih žila na tom mjestu i javlja se crvenilo. jer krv prenosi suvišnu toplinu iz unutrašnjosti tijela na površinu. Zavisno od visine tjelesne tmeperature. ružičasta boja kože potječe od krvi koja se nalazi u krvnim žilama kože i potkožnoga tkiva. Poznato je da ljeti. Ako gnojna žarišta prodiru u dubinu. Poslije dugotrajnoga mehaničkog pritiska. I vrlo kratko­ trajno izlaganje kože suncu može dovesti do jakoga crvenila zato što je koža postala preosjetljiva i jer su u nju došle fotosenzibilizirajuće tvari: sulfanamidi. Zbog toga se preporučuje sunčanje ljeti. odakle se gubi u oko­ linu. Danas se često primjenjuje dermoabrazija. . 2%-tna borna kiselina.

vratu. poslije čitava koža postane tamna. usnama ili na nekom dru­ gom dijelu tijela. ubodi insekata praćeni su otokom. I upale vena praćene su crvenom i lagano otečenom kožom. školjke. lijekove ili druge tvari koje u kožu dolaze putem krvi ili su u direktnom dodiru. buha. stida. nastaje otrovanje krvi (sepsa). grloboljom. samo je okolina usana blijeda. otok i mjehuri javljaju se 7 do 14 dana poslije toga. Nedovoljno unošenje u tijelo vitamina grupe B dovodi do pelagre. daju se antibiotici. I mnoge druge bolesti koje su praćene osipom daju dojam jednoličnoga crvenila: ospice. ljuštenjem. Takvo crvenilo obično je praćeno osjećajem topline i svrbeža. Potreb­ no je mirovanje i liječenje. Crvenilo se javlja na onim mjestima kože koja su izložena suncu: na glavi. . crvenilo kože. pčela. čvorići. Nakon davanja seruma. riječ je o boles­ nom stanju nazvanom eritrofobija. Obolijevaju uglav­ nom ljudi koji se loše hrane. rukama. Ograničeno crvenilo u obliku trake. ja­ ja. Crvenilo odgraničeno samo na pojedine dijelove kože može biti uz­ rokovano ugrizom insekata: komaraca. osa. Neke zarazne bolesti mogu započeti crvenilom kože. Unatoč tome što sunča­ ne zrake ne djeluju dugo i nisu jake. crljenica. Pravovremeno lije­ čenje redovito je uspješno. crvenilo kod šarlaha nastaje zbog sitnoga osipa koji je toliko gust da daje sliku jedno­ ličnoga crvenila. lijekovi protiv bolova i za snižavanje tjelesne temperature. bolest je praćena visokom temperaturom. od lijekova antibiotici. Naročito jaka reakcija nastaje nakon uboda ve­ ćih insekata. očnim kapcima. Od hrane najčešće su uzrok rakovi. često praćenoga drugim promjenama na koži: mjehurima. mjehurići. sirevi. Ako bakterije do­ đu u krv. stjenica. različitih vrsta grinja koje žive u šumi. Vrlo je čest uzrok crvenila preosjetljivost kože (alergija) na hranu. obrazi su crveni. uglavnom penicilin. Uz crvenilo javljaju se i druge alergične promjene na koži: plikovi. Početna upala od koje polazi »crvena pruga« često je tako mala da se jedva uoči. čvorićima i mjehurićima. najčešće iz šake ili stopala. U nekih osoba crvenilo li­ ca javlja se svakodnevno i na najmanji psihički podražaj. I manjak vitamina može dovesti do crvene boje kože. tresavicom. jagode. otok na licu. sulfanamidi. javljaju se proljevi i duševne promjene. Poznato je rumenilo lica zbog osjećaja neugode.Psihička uzbuđenja također mogu dovesti do crvenila kože. koje se neprekidno proširuju. nastaje zbog upale limfnih putova u koži. Crvenilo obično »putuje« s mjesta upale. stršljena. takva koža podsjeća na opekline od sunca. ta »crvena pruga« znači da su bakterije prodrle u limfne putove i da mogu ući u krv. hrapava i ljušti se. Postoje i upale kože koje dovode do jakoga i jednoličnog crvenila. to je posebna reakci­ ja organizma koja se naziva serumska bolest.

Traju li takve promjene duže vrijeme. npr. blijedožute ili ružičaste. dok liječnik smatra da je bradavica samo ona izraslina koju uzrokuje poseban uzročnik. obično su jako mekane. Često se nalazi na čelu. veće promjene nazivaju se čvorovi.Ograničeno crvenilo kože na raznim dijelovima tijela često nastaje kod kožnih bolesti. ljuštenjem. Bradavice se mogu spaliti. pojava se naziva »Venerina kruna«. tj. zatim promjenom temperature. mogu biti pomični ili čvrsto srasli s kožom. uništiti kemikalijama ili kirurški odstraniti. obično su sitne. ili su priljubljene širokom osnovom. Bradavice se pojavljuju i na spolnim organima. Staračke bradavice najčešće su na licu. javljaju se izrasline koje narod naziva bradavicama. javljaju se već u 40. godini života. povraćanjem. mogu biti suhe i vlažne. Praćeni su ostalim promjenama na koži: crveni­ lom. Kod nekih bolesti osip ostaje kao čvorić. javlja se dva i pol mjeseca od trenutka zaraze. mjehurićima. Osip uvijek započi­ nje kao mali čvorić kod malih i velikih boginja. površi­ na može biti »iščohana« pa izgledaju kao cvjetača. osip je bakrenaste boje i može se ljuštiti. Bradavica (veruka) kožna je izraslina. imaju tanku petlju. dolaze pojedinačno ili u grupama. svrbežom. »mokrenje na mjesečini«. mogu zahvatiti samo ograničen dio kože. kod drugih prelazi u sitne mjehuriće ili u veće gnojne mjehure. smrznuti. sifilični osip može biti samo mrljast. uglavnom po­ slije spolnoga odnosa sa zaraženom osobom. Sifilitični čvorići veličine su graška ili lješnjaka i blijedoružičaste boje. To su zapravo čvorići ili čvorovi koji podsje­ ćaju na bradavice. proljevom. bolni su ili potpuno neosjetljivi. virus. Čvorići i čvorovi na koži Čvorići (papule) su uzdignuća kože ili kožne izrasline koje ne prela­ ze 1 cm u promjeru. rukama i leđima. nastaju . Uzročnik je zarazna klica (spiroheta) sifilisa. I sugestija pomaže. Mnoge zarazne bolesti koje su karakteristične po osipu započinju sitnim čvorićima. ili izbiju na velikoj površini. potreban je pregled kod liječnika specijaliste za kožne bolesti. Čvorići i čvorovi mogu biti različitoga oblika i javljaju se pojedinač­ no ili u grupama. naročito oko čmara. gdje počinje kosa. Pod pojmom bradavice ljudi često razumijevaju različite kožne izrasline. Oko spolnih organa. Sifilis (lues) također je bolest kod koje se u drugom stadiju javlja osip s čvorićima veličine leće. ne postoji opasnost da prijeđu u rak. smetnjama disanja. Na toj osnovi postoje brojni »domaći« postupci uklanjanja bradavica. ili u kombinaciji mrlja i čvorića.

naročito u predjelu nosa i čela. Čvorovi pod kožom ne znače da već postoji opasnost od zloćudno­ ga tumora. česti su na ožiljcima od opeklina. npr. koji put se pipaju kao čvorovi ispod kože. tuberkulozu i druge bolesti. često i različitih oblika. . bazaliom. U kožu mogu doći (metastazirati) i zloćudne stanice iz drugih dije­ lova tijela. prema tome i tvrdoće. U čvoriće se ubrajaju i brojni tumori kože. Sumnjive su i opasne sve one promjene na koži koje traju duže vri­ jeme i na kojima se javlja ranica ili postoji dugotrajno ljuštenje. Neki zloćudni tumori javljaju se kao čvorasta izbočenja nepravilne površine i brzo se pretvara­ ju u ranice. što znači da nakon dugoga vremena mogu prijeći u rak. neki sasvim mali izazivaju jake bolove. javlja se kao čvorić. Na prednjoj strani potkoljenice mogu se pipati čvorovi veličine lješnjaka do veličine jajeta. nagao rast. česta krvarenja. i kao ružičasto. za razliku od zloćudnih. rak krvi (leukemija) i rak limfnih žlijezda (Hodgkinova bolest). papa­ gajske groznice. Potreba da se izvrši detaljan pregled izrasline proizilazi iz činjenice što se i zloćudni (maligni) tumori u početku javljaju kao »nedužni čvori­ ći«. tularemije. gube. kao biserasto sjajno uzdignuće koje podsjeća na perlu. a drugi znatno veći prolaze bez ikakvih smetnji. Zloćudni tumor kože. mekano uzdignuće slično pločici. vezivnog i hrskavičnog tkiva. kao što je svrab. javljaju se u mlađih osoba i nakon tridesetak dana nestaju. Pod kožom se mogu napipati ciste i povećani limfni čvorovi u predjelu vrata. s njihove površine cijedi se vrlo zarazna tekućina. mogu biti građeni od masnoga. Dobroćudni tumori mogu se nalaziti na različitim dijelovima kože i mo­ gu biti različite građe. Uzrok mogu biti: manjak vitamina A. najčešće su to dobroćud­ ni (benigni) tumori koji. I upalne promjene mogu dovesti do čvorova i kvrga pod ko­ žom. od kosti i krvnih žila. imaju ograničen rast. Čvorići i čvorovi pojavljuju se kod mnogih gljivičnih i parazitarnih bolesti. ili neka druga nagla promjena. Točna dijagnoza može se postaviti tek na­ kon liječničkoga pregleda. Postoje bolesti kože koje se nazivaju prekanceroze. prate reumatsku bolest. kod tuberkuloze kože i limfnih čvorova.tamo gdje je koža vlažna i postoji trenje.

Dlakavost može biti nasljedna ili stečena u toku života. najčešće na ramenima. trljanja. finije. sasvim krivo. U muškarca se pojačana dlakavost.Dlakavost Dlakavost. zatim ispod pazuha i oko spol­ nih organa. tzv. češća je pojačana dlakavost na pojedinim. ograničenim dijelovima. »pasji ljudi« Pojačana dlakavost može nastati na mjestima dugotrajnog podraža­ ja. brada i brkovi. Dlakavost zbog poremećaja u tijelu češća je u žena nego u muškaraca. leđima i prsima. U rijetkim slučajevima javlja se nasljedna dlakavost čitavog tijela pa koža čovjeka podsjeća na krzno životinje. a dobro su razvijene sa­ mo na uobičajenim mjestima: kosa. njihove su dlačice slabije razvijene. u žena se dlakavost mnogo lakše uočava. Kompletna dlakavost dosta je rijetka. Naročito su raz­ vijene na glavi. tanje. kosmatost (hipertrihoza-hirzutizam) označava prekom­ jeran rast dlaka po čitavom tijelu ili samo na ograničenim dijelovima. ili zbog dužega djelovanja sunčanih zraka. poistovjećuje s muškošću. Jedan od oblika nasljedne dlakavosti. Pojačana dlakavost na ograničenim dijelovima tijela uglavnom se smatra normalnom pojavom. Na jednom kvadratnom centimetru ima prosječno desetak dla­ ka. kao kosa. Takve ljude narod naziva »pasji ljudi«. I dugotrajno uzi­ manje hormonskih preparata izaziva pojačanu dlakavost. Za 10 dana narastu 3 mm. Na ostalim dijelovima tijela dlake su tanke i najčešće jedva uočljive. pazuho. Dlake pokrivaju cijelu kožu osim dlanova i tabana. . oko spolnih organa.

Liječenje dlakavosti ovisi o uzročniku. gljivičnih oboljenja. primjenjuje se i operativni zahvat. Isti uz­ ročnik kod neke osobe može izazvati jačmenac na očnom kapku. za takve osobe čir na koži znak je da se krv »počela čistiti«. ekcema. kemijskom depilacijom postiže se samo prolazan učinak. Postoje različiti postupci odstranjivanja suvišnih dlaka. papile. udovima i licu. bakterije ulaze i u kanaliće kožnih žlijezda i izazivaju upalu. kod druge »kukac« na prstu ili čir na koži. koja se po­ stepeno zamućuje i na kraju ognoji. hormonalna terapija. Istovremeno upala kože i mišića (dermatomiozitis) praćena je pojačanom dlakavošću. naj­ prije se javljaju sitni mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom. . a daje se i tzv. Korijen se uništava elektrokoagulacijom s pomoću tanke igle. takve dlake mogu se pojaviti i na trupu. pa i kroz nevidljiva oštećenja kože. Gnojne upale kože Uzročnici gnojnoga oboljenja kože često su zarazne klice kuglasto­ ga oblika iz grupe tzv. Dlakave su i potpuno zdrave žene koje nemaju nikakav hormonalni poremećaj.U žena se javlja u obliku tamnih i grubih dlaka iznad usana. Jedini način potpunoga uništenja dlakovsti je uništavanje korijena. U jednom postupku može se spaliti najviše stotinjak dlaka. Postupak je dugotrajan i skup jer se uništava »dlaka po dlaka«. Gnojne upale kože nisu samo problem pojedinaca nego cijele porodice. dlake. Mali gnojni mjehurići nalaze se u najpovršinskijem sloju kože. Dlakavost se pojačava nakon klimakterija ili prestanka menstruacije. Ako je to tumor ili neka dru­ ga bolest. tzv. upotrebljavaju se kao kreme i praškovi. uboda. Postoje kemijska sredstva pomoću kojih se dlake odstranjuju (depilatori). međutim. valja liječiti osnovnu bolest. poslije njihove upotrebe dlake ponovo rastu. igla se uvede uz dlaku u kanal sve do korijena dlake. Mnogi su još i danas u teškoj zabludi kada smatraju da čirevi i druga gnojna oboljenja kože nastaju zbog »nečiste krvi«. u kožu dolaze preko manjih rana. u žena kod tumora jajnika. pa dlaka postaje svjetlija . Uzročnici gnojenja prenose se od bolesne osobe na zdravu. koka. Pojačana dlakavost javlja se kod tumora mozga i nadbubrežnih žlijez­ da. korijen dlake ostaje i ona ponovo raste 1/3 mm dnevno. Najčešći su mehanički: brijanje (uglavnom pazuho) i čupanje dlaka pomoću pincete. gdje ga spali. Tamne osobe mogu upotrijebiti i kemijsko sredstvo (superoksid) za izbljeđivanje. anginu ili drugo gnojno oboljenje. Takve su promjene kod malih i veli­ kih boginja.

prati ga visoka temperatura. krvna plazma i gnoj. Veći čir koji se sve više širi u dubinu i širinu naziva se karbunkul i nastaje spajanjem više manjih čireva. vezano uz korijen dlake. Čirevi se češće javljaju u osoba koje imaju smanjenu otpornost kože ili smanjenu otpornost čitavoga organizma. Na­ ročito su opasni čirevi na nosu i gornjoj usni.ruke je najbolje obrisati u papirnati ručnik ili ubrus koji se poslije toga spaljuje.upotrijebljenu gazu i zavoje staviti u papirnatu vrećicu i odmah spaliti. . Boja kraste ovisi o vrsti tekućine i može biti svijetložute boje poput jantara. kronični bubrežni bolesnici. naziva se čir (furunkul). Dođe li do gnojnoga oboljenja kože. ili samo jedan veliki. sapunom ili posebnim deterdžentom koji uništava bakterije (cetavlon). otvaranja čira.poslije previjanja dobro oprati ruke u tekućoj vodi. tamnosmeđe pa i crne. preko koje se prenosi zaraza na druge osobe. zahtijevaju liječenje. . Krasta Krasta (krusta) nastaje sušenjem i zgrušavanjem tjelesnih tekućina koje dođu na površinu kožnih oštećenja. smeđe.kupa se pod tušem. slabokrvne osobe. na tim mjestima ne smiju se tiskati jer bakterije vrlo lako prodiru limfnim putovima do moždanih opni i izazovu upalu (meningitis). Širenje se može spriječiti davanjem antibiotika. valja se pridržavati slijedećih uputa: . Kraste nastaju kod svih onih bolesti kada se stvaraju mjehurići na koži. naročito su im sklone osobe koje boluju od šećerne bolesti. poslije je potrebna kirurška intervencija. . bez obzira nastaju li zbog bo­ lesti ili povrede. glatka. crvena i topla. Smanjenu ot­ pornost tijela na gnojna oboljenja imaju i kronični alkoholičari. Nakon pucanja.Veće gnojno žarište.posteljno rublje i ručnike valja obavezno kuhati ili prati na najvi­ šoj temperaturi koju podnosi materijal. tresavica i opće loše osjećanje. Mnogi su bolesnici šećernu bolest otkrili samo zato što su se obratili liječniku zbog čireva na koži. iz sadržaja mjehurića nastaju kraste (male i velike boginje). kako bi se odstranio gnojni sadržaj. Više manjih čireva po tije­ lu. ili barem u vlastiti ručnik. vrlo je čest na šiji. Kada čir sazre. . Čir na koži kuglasto je izbočenje nad kojim je koža napeta. dolazi do spontanoga prodora gnoja . a ne u kadi. naročito penicilina. Tjelesne izlučevine jesu krv. .

lijekovima. javlja se i prilikom uzimanja lijekova. »krpama«. sitan. Takva je bo­ lest alergični ekcem. npr. a nadomještaju ih nove koje rastu iz dubine kože. npr. Brojne i debele naslage krasta na glavi i bradi posljedica su gljivič­ nih bolesti. u predjelu gdje je kosa. I manjak nekih vitamina izaziva ljuštenje kože. Odljuštene stanice mogu biti različite boje. Sve površinske rane na koži. tj. uglavnom su pokrivane kras­ tom. jači gu­ bitak mrtvih stanica s površine kože može se vidjeti na glavi. Kraste se pojavljuju i kod alergičnih bolesti kože. te mrtve. Postoji čitav niz različitih bolesti koje dovode do pojačanoga. ili namakanjem u ulju. Ljuštenje kože Neznatno ljuštenje (deskvamacija) normalna je pojava na koži. sušenjem gnoja. Kada se ispod kraste stvori nova koža. ljuske će imati bijelosrebrnastu boju. . Liječnik je skida nakon toga što je »omekša«. krasta otpadne sama od sebe. grizlice. poznato je ljuštenje kože nakon dugotrajnijega sunčanja. koje nastaju kao posljedica preosjetljivosti na neke tvari s kojima koža dolazi u dodir bilo direktnim dodirom ili putem krvi. ili se koža ljušti u veli­ kim pločama. aspirina. na nogama i rukama nastaju pucanjem mjehurića.Kraste nastaju i poslije gnojnih oboljenja kože. ako se između rožnatih stani­ ca. uvuče zrak. koje sačinjavaju ljuskice. ta je pojava jedva uočljiva. Mazanje kože jodom također izazi­ va ljuštenje. Koža se ljušti redovito poslije namakanja ili obloga od borne kiseli­ ne. blagim dezinfekcionim sredstvom. beladone. a to znači do vidljivog ljuštenja kože. orožnjene stanice nazivaju se prhut. razrijeđenom otopinom vodikovog superoksida. kraste su čvrsto srasle sa svojom podlogom i svako nasilno skidanje uzrokuje nova oštećenja. mastan. bit će žute boje. od prljavštine potamne. manjak vitamina B-grupe izaziva bolest koja se naziva pelagra i karakterizirana je ljuštenjem tamne i suhe kože. morfija. Kraste se ne smiju nasilno skidati jer su često zaštita ozlijeđene ko­ že od novih štetnih utjecaja. Odljušten skup stanica može biti suh. Unatoč tome što čovjek dnevno gubi milijune mrtvih stanica. Pojačano ljuštenje javlja se nakon upale kože. a sušenjem nastaju kraste. ako su ljuske masne. manjak vitamina B-2 izaziva crvenilo i ljuštenje oko usana i očiju. Po­ vršina kože pokrivena je mrtvim stanicama koje neprekidno otpadaju. Pojačano ljuštenje zahvaća uglavnom samo ograničene dijelove kože. ili jačih dezinfekcionih sredstava. hranom. koji često vlaži. no može se proširiti i na cijelu površinu.

Fino. koji se šire po koži i pucaju. Upala je ograničena na leda. poput mekinja. lakta. u krpama. obično nastaju znatna poboljšanja. naročito na prstima nogu i ruku. a mo­ gu biti i veće. liječenje je obavezno. to su crvene uzdignute ploče koje su oštro ograničene i pokrivene srebrnastim ljuskicama. U najtežim slučajevima rožnati je sloj toliko debeo da koža podsjeća na oklop pokriven brazdama i pukotinama. Ljeti. odljuštena koža izgledom podsjeća na opekline. I gljivična oboljenja čest su uzrok ljuštenja kože. Bolest počinje gnojnim mjehurićima ili većim mjehu­ rima. pod djelovanjem sunčanih zraka. Jako ljuštenje javlja se poslije upale kože (seboroična upala kože). bolest se uglavnom vraća. koji je često promijenjenoga sastava. na taktovi­ ma i koljenima. najčeš­ će na vratu i leđima. narod to naziva tjemenica. koja tada pocrveni. Najizrazitije ljuštenje nastaje poslije šarlaha u dru­ gom tjednu bolesti. bolest je praćena i crijevnim smetnjama. do sitnoga ljuštenja može doći i na trupu ako je osip bio jače iz­ ražen. kada se ljuskice nasilno skidaju. Mrlje su obično pola centimetra u promjeru. Uzročnik toj opasnoj pojavi jesu bakterije gnojenja. Takva je koža naročito osjetljiva. U prvoj ili drugoj godini života javlja se rijetka bolest koja se naslje­ đuje : koža svojim izgledom podsjeća na kožu ribe. rijetko kada zahvaća čitavu ko­ žu. hrapava. često se javlja na tjemenu i ši­ ri na čelo. uzrok bolesti nije poznat. npr. Seboreja je pjačano lučenje loja. na pred­ nju stranu prsnoga koša. Jedna od najčešćih i najpoznatijih je psorijaza. Obično su žućkastosmeđe boje i pokrivene sitnim ljuskicama. dolazi do točkastog krvarenja. po­ javljuje se samo na pojedinim mjestima. pahuljasto ljuštenje nastaje poslije ospica i crljenca (rubeole). Takve promjene najčešće se javljaju na glavi u predjelu kose. Bolesno mjesto pokriveno je suhim ili vlažnim masnim ljuskama. kronične bolesti kože koje su karakterizirane ljuštenjem. pokrivena sivosmeđim ili srebrnastim grubim ljuskama. tada dolazi do ispadanja kose. Gljivična oboljenja na nogama i prstima ruku također dovode do ljuštenja. Takva upala zahvaća kod djeteta veliku površinu kože. koje stvaraju kraste smeđe boje. jav­ lja se naročito kod mladih ljudi u obliku oštro ograničenih mrlja. koje su Čvrsto srasle sa svojom podlogom. naročito onih ko­ je su praćene osipom. zato se i naziva riblja koža (ihtioza). na dlanovima i ta­ banima. koža je suha. Kod novorođenčeta i dojenčeta može se pojaviti jako crvenilo kože i ljuštenje s velikih površina. . Postoje dugotrajne. najčešće se javlja u pubertetu kada lojne žlijezde počinju pojačano lučiti.Ljuštenje se javlja poslije mnogih zaraznih bolesti. mala djeca mogu je dobiti u prvom mjesecu života. na tjemenu se stvara­ ju naslage masnih ljusaka koje pucaju te se dobiva izgled pločica. pitirijaza. oko pupka. postoje uspješna antimikotična ljekovita sredstva.

mjehurići su obično okruženi tankim crvenim rubom i izbijaju na mahove. Mjehurići i mjehuri na koži Mjehurići (vezikule) nastaju kada se uzdigne površinski sloj kože. u kosi. Mjehur (bula) razlikuje se od mjehurića samo veličinom. ili sa slikom »astronomske karte«. Tu različitost uspoređuju s izgledom »zvjez­ danoga neba«. na licu. bolest je praćena jakim bolovima duž oboljeloga živca. puknu i nastanu kraste. Mjehurići su popratna pojava zaraznih bolesti i mogu nastati zbog preosjetljivosti na tvari koje dolaze u kožu direktnim dodirom. i koju neredovito peru. suviše utopljavaju. poslije se na njima jave sitni mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom. osip se javlja i na sluznici usne šup­ ljine. često veće od 10 cm u promjeru. lagano otečenoj i bolnoj koži. na koži se javljaju mjehurići na crvenoj. iz kojih nastane sitan čvorić. ždrijela grkljana. vratu i prsima. Sadržaj mjehurića po­ staje mutan. Bolovi traju još tridesetak dana. javljaju se u djece koju neprikladno oblače. gljivica i drugih parazita. Isti virus koji u male djece izaziva male boginje. tako da se neki već suše. često i manji. na tom mjestu vide se crvenosmede mrlje. fizikalnih i kemijskih utjecaja. a već nakon nekoliko sati stvori se mjehurić. tako da se pojačano znoje. u odrasla čovjeka može izazvati bolest koja se znatno razlikuje od bolesti djece i naziva se herpes zoster.Postoji gljivica koja se razmnaža tamo gdje ima dovoljno vlage i topline. U dojenčeta se vide sitni mjehurići koji podsjećaju na »kapi rose«. najčešće istov­ remeno. mjehurići se nalaze u grupama i ispunjeni su bistrom tekućinom. ili su u ti­ jelo unijete probavnim ili dišnim sustavom. Sadržaj mjehurića i mjehura najčešće je bistra tekućina. dok drugi tek nastaju. kada su mjehurići ispunjeni gnojem nazivaju se pustule. svega ne­ koliko milimetara u promjeru. jače znojenje izaziva svrbež. mjehurić puca i na tom se mjestu stvori krasta. najčešći su duž rebra »kao pojas«. u muškarca se javlja na mjestu gdje mošnja (skrotum) dodiruje bedro. u »šubovima«. Mjehurići se redovito javljaju kod vodenih kozica ili malih boginja (varičela). osip počinje sitnim mrljicama. koja se postepe­ no zamućuje. smješteni su površinski na koži i ispunje­ ni bistrom tekućinom. ali mogu se javiti i na drugim dijelovima tije- . akutno oboljenje živca i kože. a šupljinu ispuni tekućina. osim na koži. mjehurić postaje mjehur kada prelazi veličinu zrna graška. mjehurići su sitni. i pokrivene sitnim ljuskicama. To je naglo. treći dan se za­ mute. to su najprije sitni čvorići veličine glavice pribadače. mogu biti posljedica djelo­ vanja različitih otrova. nastaju zbog zastoja znoja u kanalima žlijezda znojnica. može biti sukrvava ili krvava.

Osip se najprije javi na sluznici usne šupljine i ždrijela. te oštećenje zbog dugotrajnoga pritiska. Lijek koji uništava uzroč­ nika ne postoji. Velike boginje (variola) često su smrtonosna bolest i počinju mjehu­ rićima. svaka nova trudnoća daje težu sliku bolesti. nazivaju ih groznicom i smatraju više ružnom i dosadnom pojavom ne­ go ozbiljnom bolešću. Sklona je ponavljanju i karakteristična po jakom svrbežu. pojavljuju se najčešće između prstiju. kronična upala kože poznata pod nazivom ekcem. gripu. Do takvih promjena može doći i na spolnim organima. Svrbež je najrani­ ji znak bolesti. hladnoćom. valja se mazati cinkovom pastom da se što prije osuše. koža je crvena. S obzirom na to što bolest sliči na herpes. a bolest se zove herpes simpleks. uvijek pošteđuju glavu. Tak­ vi mjehuri i rane na koži stvaraju se u osoba koje leže bez svijesti. osnovne pro­ mjene zbivaju se na nogama. obično na licu. Male nakupnine sitnih mjehurića često se javljaju u kutovima usta. te nastaju rane na koži (dekubitus). Na koži prstiju nogu i ruku javljaju se mjehurići i mjehuri izazvani gljivicama. naziva se upala slična herpesu (dermatitis herpetiformis). mjehurići se međusobno spajaju u veće mjehure. malariju. na spolnom organu muškarca. a njihov sadržaj stvara krastu. a otro- . Lijeka nema. zatim na koži donjega dijela trbuha. na živu. koji puk­ nu nakon nekoliko dana. kao i dugotrajno trenje kože. Mjehurići se brzo zagnoje i pucaju. Mjehuriće izaziva virus. s čvorićima. zatim zahvati cijelo tijelo. upalu pluća. na mjestu mjehurića pojavi se bolno crvenkas­ to oštećenje. Opekline i smrzotine II stupnja izazivaju velike mjehure. u žena se javlja u toku trudnoće. sulfanamide. formalin. Sitni mjehurići karakteristični su i za svrab.la. npr. koje postepeno cijeli oko 10 dana i ne ostavlja ožiljak. Zbog preosjetljivosti na podražaje može se javiti dugotrajna. Od lijekova daju se sredstva protiv bolova. tako nastaju nepravilna ljuskasta područja. Najprije se javlja svrbež i pečenje. Postoji bolest (uzrok se ne zna) koju također prate grupirani mjehu­ rići na crvenoj podlozi. Razvoj osipa od mrlje do kraste traje oko sedam dana. kemijskim i mehaničkim nadražajima. su­ še se i ljušte. Za razliku od malih boginja. Dugotrajan pritisak poremećuje cirkulaciju krvi u koži i izaziva mjehur. koji puca. osip dolazi odjednom i nema istovremeno mrlje. penicilin. pucaju. vrat i leđa odraslih. Mjehurići i mjehuri javljaju se i zbog preosjetljivosti kože na lijeko­ ve i kemijske tvari: aspirin. poslije na koži. javlja se uz još neku bolest. Veći mjehuri javljaju se zbog oštećenja kože toplinom. mje­ huriće i kraste. zatim mala nakupina sitnih mjehurića. čvoriće. a povremeno se vide i sitni mjehurići koji pucaju.

kod koje se na upaljenoj ili naizgled normalnoj koži i sluznici povremeno stvaraju mjehuri. takvo je stanje uvijek praćeno povišenom temperaturom i tresavicom. ako se krvne žile prošire. Mrlje mogu nastati i zbog pucanja krvnih žila. Najčešće su posljedica promjena na krvnim žilama kože. prosječna je veličina mjehura 1 centimetar. Mrlje mogu nastati zbog mjestimično povećane ili smanjene količi­ ne obojene tvari (pigmenta) u koži. Postoji nasljedna bolest kada je koža tako osjetljiva da već na naj­ manji podražaj stvara mjehure ispunjene bistrim sadržajem. U novorođenčeta i dojenčeta. najprije na licu i rukama. teška i smrtonosna.vane su. I uzročnici gnojenja izazivaju u male djece i starijih ljudi mjehure veličine golubinjega jajeta. ugljičnim monoksidom. pucaju i stvaraju kraste. tada se krv izlijeva u kožu. Crni prist (antraks) je mjehur na koži na mjestu gdje je ušao bacil. najčešće na glavi. naročito na dlanovima i tabanima. nalaze se u razini kože i od nje se razlikuju samo po boji. Bolest je dugotrajna. ali se može prenijeti i na čovjeka. kada pritisak popusti. po čitavom tijelu. mjehur puca i stvaraju se smedecrne kraste. sadržaj mjehura vrlo je zarazan. u predjelu kose i u usnoj šupljini. ili se sakuplja u većim količina­ ma u potkožnom tkivu. na crvenoj i otečenoj pod­ lozi. Do pojačanoga stvaranja pigmenta melanina ne dolazi samo pod utjecajem zračenja nego i zbog poremećaja u radu žlijezda. takve mrlje ne nestaju na pritisak. Mrlje na koži Mrlje ili pjege (makule) ograničene su i mjestimične promjene kože. mrlja se ponovo javlja. naziva se pemfigus. ali ne boli. Dolazi do izljeva krvi u mjehur. tabletama za spavanje (barbituratima). mjehuri mogu zahvatiti velik dio kože. to je bolest prije svega životinja biljoždera. obično po­ činje u trećoj ili četvrtoj godini života i nestaje u pubertetu. Stoga narod bolest naziva crni prišt (bedrenica). Mjehuri su ispunjeni bistrim ili crvenkastim sadržajem. uzročnik sifilisa može uzrokovati mje­ hure na različitim dijelovima tijela. ubrzo poslije poroda. poslije na čitavom tijelu (Adisonova bolest). Okolna je koža jako otečena. . ta mjesta se vide kao crvene mrlje koje nestaju na pritisak. Bakterije mogu izazvati veće mjehure na koži. Postoji akutna i kronična bolest (uzročnik je nepoznat). npr. Bistar sadržaj mjehura zamućuje se i postaje gno­ jan. zbog pore­ mećaja u radu nadbubrežne žlijezde javlja se tamnija boja kože.

Mrlje. promjena nastaje zbog poremećene cirkulacije krvi. naročito na čelu i licu. na koži često prate zarazne bolesti. Dugotrajan mehanički pritisak na koži dovodi do promjene boje na tom mjestu. malih boginja i pjegavoga tifusa. različiti lijekovi javljaju se istim osipom. Kod ospica postoje grube mrlje tamnocrvene boje. koje zahvaća trup i udove. podlaktici i vratu vide se bijele mrlje omeđene tamni­ jim rubom. osip obično započinje iza uške. . kod trbušnoga tifusa. »flekovi«. takve promjene nazivaju se vitiligo. uz alergičan osip javlja se proljev. trup i udove. svrab. I lijekovi izazivaju mrljast osip (medikamentozni osip).Žutosmeđe mrlje javljaju se u trudnica. uz tamniju boju kože javlja se i pojačano orožnjenje i ljuštenje. mrlje se javljaju najprije na licu. koja se naziva trodnevna groznica. ružičasto crvenilo. javlja se zbog otrovanja arsenom. Ima osoba koje uopće ne mogu stvarati pigment melanin (albinizam). tri dana traje visoka temperatura. a kada počinje padati. naročito na dlanovima i tabanima. Tamnija koža često se vidi na potkoljenicama gdje su proširene ve­ ne. infekciozne mononukleoze. manje crvene mrlje međusobno se spajaju tako da lice izgleda išarano. često je posljedica upala kože i javlja se na mjestu gdje su bili mjehuri. Osip podsjeća na zarazne bolesti: ospice. pa se preko lica i čela širi na vrat. Mrlje nastaju zbog toga što se ne stvara dovoljno pigmenta. Postoji još jedna zarazna bolest dječje dobi koja je praćena mrljastim osipom i vjerojatno uzrokovana virusom. dolazi i do promjena na unutarnjim organima. dugotrajno crvenilo. zatim na trupu i udovima. stvarajući bijela žarišta. Na šakama. javlja se trećega ili četvrtoga dana bolesti. Kod osipa. javlja se osip. povišena temperatura. koje se naročito dobro vide na licu. Zarazne boles­ ti kod kojih su mrlje u obliku osipa gotovo redovita pojava nazivaju se osipne (egzantematične) bolesti. ili tzv. uzročnici djeluju na krvne žile. Uzročnik dječje bolesti. jest vi­ rus. uzročnik je nepoznat. šarlah. postoje lijekovi kojima se to područje kože maže kako bi postalo tamni­ je i manje uočljivo. osip je redovita pojava. dok se isti lijek može javiti različitim promjenama na koži. duže upotrebe lijekova u kojima ima arsena. takav izgled us­ poređuju sa zemljopisnom kartom. crljenac. Albinizam može zahvatiti i ograničene dijelove kože. Vrsta osipa nije karakteristična za pojedini lijek. glavobolja. žljezdane groznice javlja se neredovito. Mrljast osip (mrlje zahvaćaju veću površinu kože) može biti poslje­ dica preosjetljivosti kože na neke tvari (alergija). a naziva se zarazno crveni­ lo (infekciozni eritem). koje se mjestimično proširuju ili pucaju. Tamnija boja kože prati mnoge kožne bolesti. crljenice.

a može biti ograni­ čena samo na pojedine dijelove. kada se organizam naglo razvija. u starijih ljudi krvne žile pucaju zbog ateroskleroze. U druge djece plava boja nastaje tek u pubertetu. kronične bolesti srca i pluća povremeno izazivaju pla­ vu boju kože. koju uzrokuje ili otežano opskrbljivanje krvi kisikom u plućima. Poznato je da je arterij­ ska krv svijetlocrvene boje. zbog aler­ gije. šarlaha.Mrlje mogu nastati i zbog krvarenja u koži. bronhijalna astma. javljaju se sitne pjege (purpura). Neke srčane greške mogu se izliječiti operativnim putem. koje imaju važnu ulogu u grušanju krvi. na jednu boju. koja se nalazi u crvenom krvnom zrncu i naziva se hemoglobin. licu. hripavac. pluća i otrovanja. Do krvarenja u koži dolazi i zbog preosjetljivosti na lijekove. Što ima više kisika. Svijetla boja krvi potječe od kisika koji je u njoj sadržan. Plava boja može zahvatiti čitavu površinu kože. difterija. ospica. Neka su djeca zbog srčanih grešaka plava odmah nakon poroda. javlja se plava boja kože. najčešći je uz­ rok upala srca. Na pritisak prstom. naročito prilikom pojačanoga tjelesnog napora. Dugotrajne. najčešća je na rukama. Manjak krvnih pločica (trombocita). Kisik u krvi veže se na crvena krvna zrnca. upala grla. krv je svjetlija. odražava se točkastim krvarenjem u koži i sluznici. boja se mrlje ne mijenja kao onda kada je posljedica proširenja krvnih žilica. po­ staje tamnija. Do plave boje kože dovest će i sve one promjene u dišnim putovima koje sprečavaju normalan prolaz zraka u pluća (plavičasta boja kod te­ žih upala pluća jer su jednim dijelom ispunjena upalnom tekućinom). Plava boja kože Plava boja kože (cijanoza) značajan je simptom bolesti srca. krvi. Kod jednih plava boja nastaje zbog povećanoga tjelesnog mirovanja. Plava boja kože potječe od plave boje krvi. Plava boja javlja se kod onih bolesti koje dovode do sužavanja dišnih ci­ jevi (otok glasnica. takva su krvarenja kod trbušnog tifusa. usnama i sluznici usne šupljine. Ako je više od trećine hemoglobina bez kisika. zbog manjka C-vitamina. tu- . naročito reumatska upala. Vrijeme kada će se javiti plava boja kože ovisi o vrsti srčane greške. Plava boja kože ovisi i o stečenim srčanim greškama. i to na jedan pigment. Vrijednost hemoglobina u krvi iznosi 16 g na 100 ccm krvi. ili kroz ne­ prirodne otvore u srcu dolazi do jakog miješanja venozne i arterijske krvi. naročito u žena za vrijeme menstruacije. otro­ vanja krvi (sepse). što je manje kisika. Poremećaji u radu srca često uzrokuju plavu boju kože.

Plikovi na koži Plik (urtika). otežano disanje. Nitrita ima i u nečis­ tim bunarskim vodama gdje trune organska materija. već u toku davanja lijeka dolazi do vidnoga poboljšanja. pločasto je uzdignuće koje je obično ruži­ časte boje. Od kemijskih spojeva koji dovode do takvih promjena najpoznatiji su nitriti (umjetna sol). tada se jedino može vidjeti na sluznicama. Srčane se greške operiraju. Od lijekova daje se mnogo C-vitamina i posebna boja. Ta se pojava naziva methemoglobinemija. vodikov peroksid. Plava boja kože može nastati zbog otrovanja. Liječenje ovisi o uzroku. tamo gdje je cirkulacija krvi znatno usporena. uši. pa takva djeca obično imaju plavkastu boju. Izrazito je plava boja lica prilikom epileptičkoga napada (padavice). oksidirano željezo). kao što su prsti na rukama. Liječenje plave boje kože zbog »otrovanja u krvi« vrlo je uspješno. Neki otrovi djeluju na hemoglobin u crvenim krvnim zrncima tako što ga onesposobljavaju za prijenos kisika (pretvaranjem dvovaljanoga željeza u hemoglobinu u trovaljano. Plava boja može nastati na pojedinim ograničenim dijelovima kože. davljenja). na istaknutim i izloženim dijelovima tijela. za jake hladnoće. direktno u krv. metilensko modrilo. anilin. do 10 cm u promjeru. ali ne na­ ročito jako izraženi: glavobolja. vješanja. Ako pije takvu bu­ narsku vodu. Zato liječnik stupanj cijanoze određuje prema izgledu sluznice usne šup­ ljine. To se može vidjeti zimi. i nastaje zbog nakupljanja tekućine u najpovršinskijem sloju . Čest uzrok plave boje kože jesu povrede dišnih putova i strana tijela u dišnim putovima (prilikom utapljanja. tj. tzv. Na tamnoj koži cijanoza se teško uoči. Plik je uglavnom kratkotrajna prolazna pojava. srčane slabosti liječe se lijekovima za srce. Mogu se javiti i još neki znaci. naročito u proljeće kada je količina C-vitamina u tijelu znatno smanjena. nos. U rijetkim slučajevima postoji i nasljedni poremećaj u krvnom pig­ mentu. Koža postaje sivoplave boje. Posebnim aparatima točno se ustanovljava količina promijenjenoga he­ moglobina.mori). Poznata su smrtonosna otrovanja dojenčadi ako su omatana pelenama koje su imale bolničke žigove na­ močene u anilin (koji je ušao u tijelo preko kože). zatim lijekovi sulfanamidi. dojenče ubrzo poplavi. nitroglicerin. koprivnjača. Na pojavu plave boje znatno utječe pigmentacija kože. upalne bolesti liječe se antibioticima i sulfanamidima. može biti različitoga oblika i veličine. redovito praćena svrbežom kože. tablete protiv bolova koje sadrže fenacetin.

antibiotici. gljivice. a ne zna se uzrok. Antistin. sirevi. bakterije. mogu se primijeniti i antihistaminične masti ili kortikosteroidi). trganjem. Veće nakupljanje tekućine stvara jak otok i pritisak pa se krvne ži­ le stisnu do te mjere da površina plika postaje potpuno blijeda. valja isprazniti probavni sustav sredstvom za čišćenje. deterdženti. rakovi. Phenergan). zbog nekih kemijskih tvari koža po­ staje osjetljiva na sunce. sulfanamidi. tada će organizam na tu tvar postepeno postati neosjetljiv. ubod većih insekata. Pojedinačne urtike mogu se mazati tzv. Rana (grizlica) na koži Pod ranom (vulnus) liječnik obično razumijeva ozljedu kože koja je nastala djelovanjem mehaničke sile: rezanjem. proljev. kada postoje smetnje gušenja. Najčešći uzrok urtike je hrana: jagode. u posebnim zdrav­ stvenim ustanovama ustanovit će se tvar na koju je organizam osjetljiv. Ako se plikovi javljaju često. daje se i adre­ nalin. Plik je posljedica preosjetljivosti na neke tvari koje u kožu dolaze putem krvi ili izvana. antihistaminskim mastima (Synopen. Urbason. na manjim površinama. Liječnik daje lijekove direktno u krvnu žilu. Dexamethason). zatim lijekovi: sredstva pro­ tiv bolova. Soventol. po­ vraćanje . oblozi mentol alkohola.kože.potrebna je liječnička pomoć. trljanje. antihistaminom (Dimidrilcalcium). hormon nadbubrežne žlijezde. izaziva pli­ kove s općim lošim osjećajem. hitna intervencija potrebna je naročito ako su urtike praćene smetnjama disanja. Valja se hraniti dijetalno i ne treba jesti prvi dan. razrjedivači. stru- . Lokalno mazanje nije djelotvorno i uglavnom služi da bi se smirio svrbež (trljanje octom. tj. Ima mnogo kemijskih spojeva koji mogu izazvati plikove u direktnom dodiru s kožom i koji se upotreblja­ vaju u kućanstvu ili na radnom mjestu: sapuni. osa ili pčela. u težim sluča­ jevima daju se i hormonski preparati. u rjeđim slučajevima pojavljuju se i mjehuri. školjke. insekti.povišena temperatura. guljenjem. tzv. kortikosteroidi (Ultracorten. Plikove mogu izazvati jake hladnoće i topline. rendgenske zrake. direktnim dodirom s kožom. zatim fizički napor. plikove može izazvati mehanički nadražaj: pritisak. Ako je zahvaćena veća površina tijela i postoji opći poremećaj . pa će promjene na njoj nastati tek onda kada je izložena sunčanim zrakama (fotosenzibilne tvari). postoje brojni drugi antihistaminici (Synopen. kalcij daje često u kombinaciji sa tzv. mineralna ulja. plastične mase. takav postu­ pak naziva se desenzibilizacija. Avil). ima lijekova koji po­ mažu u vrlo kratkom vremenu. nesnosan svrbež.

što u znatnoj mjeri oslabljuje cirku­ laciju krvi na tom mjestu (dekubitus). a popuštanje napetosti mišića potkoljenice u tom položaju još vi­ še otežava cirkulaciju krvi kroz vene. koštana izbočenja na skočnom zglobu. Najčešći su uzroci rana na koži poremećaji cirkulacije krvi u koži. U zapušte­ nim slučajevima može biti umrtvljena (nekrotizirana) i sama kost. Najčešće je zahvaćena sa­ mo koža. rana može zacijeliti bez posebnoga liječenja. Rane se javljaju i na spolnim organima. Ljudi pod pojmom rane razumijevaju sva oštećenja. a ko­ ji put i čirom. Lije­ čenje kod kuće zahtijeva podizanje noge 15 do 20 cm. gdje se nalazi ispod same kože. De­ fekte kože i sluznica. to su spolne bolesti koje se prenose isključivo spol­ nim putem. nakon spolnoga općenja. Ako noga miruje u povi­ šenom položaju. No. Rana će se prije svega stvoriti na onom mjestu gdje kost strši. bolesnika valja često okretati i masirati razrijeđenim alkoholom ona mjesta koja su najviše izložena pritisku: petu. koji su nastali zbog bolesti. koje nastaju pore­ mećenom cirkulacijom krvi zbog nagloga razvitka ateroskleroze na krvnim žilama. Takve rane nastaju u onih bolesnika koji su prisiljeni duže vrijeme ležati u krevetu. takvo je liječenje skupo i dugotrajno. Bolesna oštećenja kože najčešća su na donjoj trećini potkoljenice. Ne valja sjediti u stolici. sve defekte koje bez obzira na koji su način nastali. Tak­ vim oštećenjima pogoduje loša ishrana. križa. Prosječno vrijeme liječenja traje 3 mjeseca. zbog toga se i preporučuje povremeno stiskanje mišića potkoljenice ili lagane šetnje. Mišići lista djeluju poput pumpe. on propada i na tome mjestu stvara se rana (ulkus). Kada jedan dio kože ne dobiva dovoljno krvi. manjak vitamina.ganjem. a prije svega nedovoljna njega. najpoznatiji oblici nazvani su meki i tvrdi čir. Da bi se spriječio dekubitus. liječnik naziva grizlica ili ulkus. koja ponekad još više po­ goršava cirkulaciju krvi u venama potkoljenice. Rane sporo zarašćuju tvrdom brazgotinom. nazivaju i ona oštećenja koja su nastala zbog bolesti. Velik broj slučajeva može se izliječiti pri­ mjenom kompresivnoga zavoja. Tako se ranom ili ranicom. leđa. tj. Na čvoriću se ubrzo . Rane su posljedica dugotraj­ noga pritiska kreveta na meka tkiva. Rane su obično okrugloga ili ovalnog oblika i veličine kovanoga novca do dlana šake. Šećerna bolest izaziva rane na nožnim prstima. Takva se rana naziva varikozni ulkus i u većini je slučajeva praćena pro­ širenim venama. Meki čir (meki čankir) javlja se najprije kao bolni čvorić jedan do dva dana poslije zaraze. primjenjuju se i kirurški postupci. no rana ide u dubinu zahvaćajući potkožno tkivo. Pritisak na kožu ne djeluje samo izvana nego i iznutra. slabokrvnost. mogu zahvatiti i veći dio potkoljenice.

kao pjega ili Čvorić. Rane nastaju pošto puknu gnojni mjehurići (ektima). Već prvi ili drugi dan nasta­ je površinska ranica. najčešće se javlja na koži uha. Počinje naglo. ulkus durum) prvi je znak sifilisa. rane na vratu (skrofuloza) nastaju prodorom tuberkuloznoga procesa s limfnih čvorova vrata. Tvrdi čir (čankir. pucanjem mjehurića nastaje meki čir plitkoga dna. Suhoća kože ovisi i o ukupnoj količini vode u tijelu. nastaju sitne crvene ranice koje svrbe i peku. Nakon početnoga svrbeža jave se sitni mjehurići veličine glavice gumbašnice. I virusi izazivaju na spolnim organima sitne. tri tjedna poslije zaraze. svaki čvorić koji lako prokrvari. neravnih rubova i bolan na pritisak. veličine nokta. Smanjen je i rad žlijezda znojnica u starijih ljudi. ako se količina smanji. bolest se često ponavlja. površinske rane (her­ pes). smanjuje se i količina vode koju luče žlijezde znojnice. alergična oboljenja kože. psorijaza. sumnjiva je i svaka izraslina. . Takva stanja nastaju kod onih bolesti koje su praćene ja­ kim proljevima i povraćanjem.stvori gnojni mjehurić. Ako se pravovremeno otkrije. Rak kože u početku može izgledati kao bezazlena ranica. Rane na koži može izazvati i bacil tuberkuloze. Nakon tridesetak dana nestaje bez liječenja. Uzročnik je bakterija streptokok. ili čak pre­ staju radom na vrlo niskim temperaturama. javlja se na spolnim organima muškarca i žene. Zbog toga svaka ranica koja traje duže vrijeme i postepeno se širi postaje sumnjiva pa je liječnički pregled oba­ vezan. rak kože može se lako izliječiti zračenjem ili kirurškim putem. Neke kožne bolesti karakteristične su po suhoj koži: riblja koža (ihtioza). naročito na potkoljenici. Često se razvije i dubok čir sa slaninastim dnom i tvrdim rubom. Potpuno i sigurno izlječenje sifilisa moguće je samo ako liječenje započne u prvom stadiju bolesti. Suha koža Suhoća ili vlažnost kože ovisi o radu žlijezda znojnica. čela i nosa. Koža postaje suha. Time je za­ vršen prvi stadij bolesti. Bez liječenja bolest se sve više razvija. Veći gu­ bitak vode dovodi do potpunoga prestanka rada žlijezda znojnica. često se javljaju u dje­ ce. Koža je suša zimi nego ljeti zato što zimi žlijezde znojnice rade smanjeno. kada puknu. ali i na drugim dijelovima kože. dok postoji čir. I uzročnici gnojenja dovode do rana na koži. zbog toga starci imaju suhu kožu koja se često ljušti.

tj. Suha koža javlja se i kod šećerne bolesti jer bolesnici gube mnogo tekućine mokrenjem. bolest koja nastaje zbog manjka C vita­ mina. Neki lijekovi izazivaju suhu kožu jer se blokira rad žlijezda znojnica (atropin. bolesnicima kojima se nakuplja tekućina u trbušnoj šupljini (ascites). od visokoga tlaka. oteklo lice. preparati beladone).Suha koža prati skorbut. bolesnici mogu dnevno izmokriti više od 10 litara tekućine. . ciroze jetre. takve tablete daju se bolesnicima koji boluju od srčanih bolesti. Smanjena funkcija žlijezde štitnjače (miksedem) odraslih osoba praćena je suhom kožom uz ostale znakove bolesti: osjećaj hladnoće. Bolest zbog poremećenoga rada žlijezda u mozgu naziva se diabetes insipidus. a time i do pojačanoga gu­ bitka tjelesne tekućine. Suha koža nastaje i uzimanjem lijekova koji dovode do pojačanoga lučenja mokraće.

a da istovremeno u tjelesnu šupljinu istječe velika količina krvi.5 do 2 litre krvi) može izazvati smrt za nekoliko minuta. Svaki izlazak krvi izvan krvnih žila naziva se krvarenjem. jer je spontano zaustavljanje ne­ moguće i unesrećeni će stradati zbog gubitka krvi. Najčešći su uzrok krvarenja ozlje­ de: posjekotine. Prilikom jačih krvarenja mora se primijeniti jed­ na od metoda zaustavljanja krvarenja. a krv vidljivo is­ tječe iz rane.KRVARENJA Krv se nalazi unutar zatvorenoga sustava krvnih žila. Važnije je uočiti da li je krvarenje jako ili slabije. Podjela krvarenja na arterijsko. razderotine. . Malena. Krvarenje može biti uzrokovano i oštećenjem stijenke krvne žile zbog bolesti. upotrebljavaju se različite metode. Vanjsko krvarenje Vanjsko krvarenje nastaje uglavnom ranjavanjem. vanjsko ili unutarnje. a izbor ovisi o jačini krvarenja. To je naroči­ to često kod rana na trbušnoj i prsnoj stijenci. nego je bitna ukupna količina izgubljene krvi i vri­ jeme unutar kojega je ta krv izgubljena. Brzo se i lagano primjećuje čak i kad je prekriveno odje­ ćom. ve­ na i kapilara. Krv može istjecati samo na mjes­ tu gdje je oštećena stijenka krvne žile. krvarenja zbog čira na želucu. Ne smije se zaboraviti da rana može izvana vrlo malo krvariti. npr. Svaki nagao i veći gubitak krvi neposredno ugrožava život. krvarenja iz pluća kod tuberkuloze. ubodne i druge rane. Da bi se zaustavilo vanjsko krvarenje. Brz i obilan gubitak krvi od jed­ ne trećine ukupne količine (oko 1. neznatna krvarenja zaustavit će se sama od sebe kada se na ranu stavi sterilna gaza. raka. venozno i kapilarno krva­ renje nije toliko značajna s obzirom na to što su prilikom povreda uvijek povrijeđene sve tri vrste krvnih žila. Nije bi­ tan uzrok krvarenja. Krvarenja nastaju povredom svih triju vrsta krvnih žila: arterija.

a metodu uvježbati.U prvoj pomoći primjenjuju se slijedeći postupci zaustavljanja krva­ renja: 1. Ta mjesta valja poznavati. To je moguće samo na mjestima gdje se arterija nalazi dosta pri površini i priliježe uz kost. Ako postavljeni zavoj ponovo pro­ krvari. vrata ili udova. a to kontroliramo pipanjem pulsa. i tada se povojem čvrsto premota. a na njih smotak tkanine. namotan povoj i slično. postavlja se smotuljak na već postavljeni i oprezno se ponovo stegne. Zaustavljanje krvarenja na nadlaktici Mjesta na kojima se pritiskom prstiju za­ ustavlja krvarenje 2. Zaustavljanje pritiskom prsta jednostavan je način da se brzo i bez pomagala zaustavi svako jače krvarenje na bilo kojem mjestu glave. Prstom se pritisne glavna arterija koja dovodi krv u ozli­ jeđeno područje. Na ranu se stavlja sterilna gaza ili jastučić prvog zavoja. . Arterija se pritišće uz kost. Pritisni ili kompresivni zavoj primjenjuje se uspješno na bilo ko­ jem dijelu tijela. Kompresivnim zavojem ne smije se prekinuti krvotok na ruci ili no­ zi. Smotuljak utisne gazu u ranu toliko da krvarenje presta­ ne. između rane i srca.

ne smiju se istovremeno pritiskati obje vratne arterije Zaustavljanje krvarenja na podlak­ tici Zaustavljanje krvarenja na nozi Zaustavljanje krvarenja kompresivnim zavojem. i III. Zaustavljanje krvarenja na glavi. kravatom. faza . Nekoliko centimetara iznad rane podveže se trouglom maramom. Podvezivanje udova provodi se samo ako je dio ruke ili noge ot­ rgnut. rupčićem.3. II. I. smrskan ili visi na koži.

Znakovi iskrvarenja: Iskrvareni osjeća opću slabost. vrtoglavicu i šum u ušima. . ili stolicom kod bolesti i povreda želuca i crijeva. Iskrvarenje nastaje ako unesrećeni ili oboljeli izgubi više od jedne litre krvi. i III. bez obzira na uzrok i vrstu krvarenja. mučnina i strah od smrti pokazuju da je stupanj iskrvare­ nja teži. iskašljavanjem kod bolesti i ozlje­ da pluća. II. Iskrvarenje je stanje koje nastaje velikim gubitkom krvi. I. faza Unutarnja krvarenja Unutarnje krvarenje nastaje istjecanjem krvi u tjelesne šupljine. To omoguću­ je da se krvarenje prije otkrije i upućuje na mjesto gdje se pojavilo (vidi: Ispljuvak i stolica). jaka žed. Pospanost. Mjesto krvarenja nije vidljivo i teško se primjećuje. kao i o vremenu unutar kojega je krv istekla. nego tek kada zbog obilnoga gu­ bitka krvi nastaje opći poremećaj zdravlja.Zaustavljanje krvarenja podvezivanjem. pa se na krvarenje ne posumnja dovoljno rano. npr. šup­ lje organe i mišiće. Katkada krv dospije izvan tijela. iskrvarenje. No krv često ne dospijeva izvan organizma. Težina stanja ne ovisi samo o količini izgubljene krvi nego i o ot­ pornosti organizma. Na ve­ ći gubitak krvi naročito su osjetljiva djeca i starci. Znakovi koji prate iskrvarenje uvijek su isti.

Podizanje ruku i nogu postiže se isti učinak kao i davanjem boce krvi. Ako je krvarenje obostrano. Autotransfuzija se smije izvesti samo ako je krvarenje zaustavljeno. povremeno prekidano dubokim udahom (hvatanje zraka). noge iskrvarenoga mogu se podići pod kutem od 10 do 15 stupnjeva. Život iskrvarenih spašava se i liječi jedino nadoknadom izgubljene krvi . Disanje je površno. Disati valja na usta. u unutrašnjost organizma gdje je najpotrebnija. Takav postupak naziva se autotransfuzija. ubrzano. . teško se pipa i broji.Na iskrvarenom se vidi blijeda boja kože i vidljivih sluznica. Nos se ne smije brisati i čistiti nekoliko sati poslije zaustavljenoga krva­ renja. Ako je gubitak krvi veći. Utopljava se pokrivanjem dekama. Krvarenje se zaustavlja pritiskom prsta na mekani dio nosnice iz koje krvari. jer se krv skreće iz perifernih dijelova tijela. Bez obzira na uzrok. Da bi se mozak i srce što bolje opskrbili »ostatkom krvi«. najprije u stojećem i sjedećem položaju. Iskrvarenoga valja utopliti.transfuzijom. ali na tijelo ne treba stavljati termofore ili ugrijane crijepove. postupak je slijedeći: Bolesnika valja staviti u sjedeći položaj s pidignutom i lagano zaba­ čenom glavom. krvarenje obično prestaje. Položaj osobe koja je izgubila mnogo krvi Iskrvarena osoba uvijek se stavlja u ležeći položaj. Gubi­ tak krvi najčešće nije velik. ruku i nogu. Puls je ubrzan razmjerno stupnju iskrvarenja. pritisak je obostran. mogu se podići uvis i ruke. a prili­ kom osobito teškoga gubitka i u ležećem. Nakon toga što pritisak traje 10 do 15 minuta. Krvarenje iz nosa može biti posljedica bolesti ili ozljede nosa. Zbog toga je hitan prijevoz u bolnicu najvažnija mjera prve pomoći. Prilikom težega gubitka krvi dolazi do nesvjestice. Koža je hladna i orošena znojem.

noge mu se skvrče k tijelu (da trbušna stijenka olabavi). Kako se ni­ kada ne zna jesu li oštećena crijeva ili želudac. Krvarenje iz pluća posljedica je bolesti ili ozljede. Žeđ se utažuje vlaženjem usta mokrom tkaninom. Povraćanje krvi. zbog nastaloga pritiska ovoj­ nica može prsnuti te nastaje snažno. Krvarenje u že­ lucu i crijevima prije se otkriva jer se krv odstranjuje stolicom i povraća­ njem (vidi: Crna stolica. krv se može nakupiti u manjim ko­ ličinama u samom organu. zatim na smotuljak stavi pluteni čep koji bolesnik mo­ ra čvrsto zagristi. Ako je krvarenje jako. ozlijeđeni ne smije ništa ni jesti ni piti. izaziva sum­ nju na manjak vitamina C. bez obzira sumnja li se na krvarenje. već se valja javiti u zubnu ambulantu. unesrećeni se polegne na le­ đa. Bolesnik se stavi u sjedeći položaj (vidi: Krvavi ispljuvak). Krvarenje iz zubnog mesa. bez nekoga očitog uzroka. preko kojih će bo­ lesnik sam pridržavati čeljust i pomagati pritisak ugriza. ranjavanja ili bolesti i može biti veoma teško. Zato se tupe ozljede trbuha smatraju podmuklim ozljedama koje obavezno zahti­ jevaju liječnički pregled. u šupljinu izvađenoga zuba stavi se čvrst smotuljak mekane tkanine (sterilne gaze. često smrtonosno krvarenje. ne treba poduzimati nikakve postupke. tipičan je znak bolesti koja nastaje zbog defi­ cita vitamina i naziva se skorbut. Nakon nekoliko sati. Tada se krvarenje ne može zaustaviti pritiskom izvana. iznad crijeva. dana pa i tjedna. . Povraća­ nje crnog sadržaja koji liči na talog od crne kave). Krv koja se sakuplja u slobodnoj trbušnoj šupljini. Takva krvarenja najčešće su uzrokovana tupim udarcem u trbuh ili donji dio prsnoga koša. najčešće potječe od povrijeđene slezene i jetre. s brzim i velikim gubitkom krvi. nekih bolesti krvi itd. komadić tkanine izglačan vrućim glačalom). Krvarenje iz zuba najčešće je poslije vađenja zuba. Takva krvarenja može zaustaviti samo liječnik. Kada je oštećeno tkivo slezene.U rijetkim slučajevima krvari se iz dubljih dijelova nosa. a krv preko ždrijela ulazi u usnu šupljinu. Krvarenje iz zubnog mesa može biti popratna pojava upala. rjeđe jetre. a ovojnica slezene postupno se sve više napi­ nje. Svježa krv u stolici. Ako je krvarenje slabo. Ispod brade stavi se 3 do 4 rupčića. Krvarenje u trbuhu nastaje zbog tupih ozljeda. Kad se sumnja na krvarenje u trbuhu.

izaziva znatiželju te pacijenti redovito nastoje što prije dobiti odgovor na pitanja koja ih muče: zbog čega su upućeni na pretra­ gu krvi.: da je menstrualna krv otrovna. U nastojanju da se djeluje na količinu i sastav krvi. To je potpuno shvatljivo ako uzmemo u obzir činje­ nicu da krv u svom optoku dolazi u dodir sa svim dijelovima tijela. i ono najbitnije: što se može zaključiti ako postoji odstupanje od normalnih vrijednosti? Podaci koji se dobiju pregledom krvi za većinu pacijenata su »tabu­ la rasa«. miligramima itd. ili su je žrtvovali svojim bogovima. koje su normalne vrijednosti. Krv su smatrali sjedištem duše. nosiocem nasljednih osobina (»Moja djeca. osim straha od uboda. potpuna nepoznanica. da se pretragom krvi mogu ustanoviti gotovo sve bolesti itd. Još i danas postoje brojne zablude. Njihov odlazak u laboratorij radi vađenja i pregleda krvi. historija medici­ ne puna je primjera upotrebe ljudske i životinjske krvi u svrhu liječenja. Neki su je pili. To je neophodno jer krv omogućuje život stanicama tijela donoseći im kisik iz . zado­ voljavaju se zaključkom i tumačenjem svoga liječnika. koja vrsta pretrage se traži. jedinicama. Ispuštanje »nečis­ te krvi« pomoću kupica ili pijavica održalo se u narodnoj medicini do današnjeg dana. medicinskih laika. bez komentara. Neke bolesti mogu se isključivo dokazati sa­ mo pretragom krvi. da se krv čisti preko gnojnih čireva.KRVNA SLIKA Krvna slika je medicinski pojam s kojim se svakodnevno susreću brojni pacijenti. Za liječnika je pregled krvi važno pomoćno sredstvo prilikom po­ stavljanja dijagnoze bolesti. Još od davnih vremena ljudi povezuju krv sa zdravljem. U mnogih naroda. koji slove kao pravi stručnjaci u interpretaciji vri­ jednosti izraženih u postocima. udž­ benike ili pak traži objašnjenja od drugih liječnika. bolešću i smrću. Manjina pokuša­ va sama saznati »pravu istinu« čitajući razne medicinske leksikone. nečiste krvi. drugi su se u krvi prali i kupali. Zbog takvoga shvaćanja liječnici su stoljećima puštanje krvi smatrali najvažnijom metodom liječenja. oni su uglavnom. ne rijetko i od znana­ ca. milijuni ljudi vjeruju da su bolesti posljedica pokvarene. moja krv«). npr.

za žene 4. Eritrociti su najbrojnije krvne stanice. žučne boje itd. U krvi se nalaze i zaštitne tvari (antitijela) protiv raznih bolesti. sastav. šećer vitamini. Količinu. Normalno postoji ravnoteža između onih koji se ras­ padaju i onih koji se stvaraju. U vezi s brojem i oblikom crvenih krvnih zrnaca često se susreću sli­ jedeći medicinski pojmovi: . . njihov broj u 1 kubičnom milimetru (ccm) iznosi između 4 i 5 mi­ lijuna. Da bi udovoljila svim tim funkcijama.000. Crvena krvna slika naziva se zbog toga što se tom pretragom usta­ novljuju vrijednosti onih krvnih elemenata koji svojom crvenom bojom daju karakterističnu boju krvi. hormoni. U sredini su udubljeni te u prosjeku izgledaju poput piškota. E r i t r o c i t i : Osnovna uloga crvenih krvnih zrnaca je izmjena pli­ nova u organizmu. jer njihov broj (uvijek mora biti toliko da osigurava dovoljno dopremu kisika stanicama tijela).promjer eritrocita je veći od normale. encimi. . zatim razni otpadni produkti mijene tvari. Bezna­ čajne varijacije u njihovu broju postoje u toku dana i noći. Eritrociti su okrugle pločice promjera svega 7 tisućinki milimetara. To je i određivanje broja i oblika crvenih krvnih zrnaca te količina hemoglobina. amonijak.mikrocitoza . Prema internacionalnoj sta­ tistici.pluća te hranu iz crijeva a obratnim putem odstranjuje iz tijela otpadne tvari koje stanice izlučuju u krv. kod poseb­ noga oblika slabokrvnosti nazvane perniciozna anemija. mokraćevina.makrocitoza . Sastoji se od krutoga i tekućeg dijela.000.prosječan promjer eritrocita je smanjen. Donja granica za muškarce je 4. U njoj su otopljene razne tvari: minerali. Tekući dio krvi naziva se krvna plazma i čini nešto malo više od polovine volumena krvi. Crvena krvna slika Određivanje »crvene krvne slike« jedna je od najčešćih pretraga krvi. bjelančevine. obično kod anemije uzrokovane manjkom željeza.500. krv je neobično složeno sas­ tavljena. Svojim glavnim sastojkom hemoglobinom. aminokiseline. te aktivnost veći­ ne tih supstancija danas se može odrediti laboratorijskim pretragama. eritrocit u plućima veže kisik koji donosi tkivima: u obratnom smjeru prenosi ug­ ljični dioksid koji se izdiše plućima. Prosječno žive oko 100 dana.200. kreatin. kao masne kiseline. Slani okus krvi potječe od otopljene kuhinjske soli.

Bitni sastavni dio hemoglobina je željezo.eritrociti su nejednake veličine i mogu se vidjeti kod raznih oblika slabokrvnosti. stupnju anemije. a ne o njenoj vrsti. Normalne vrijednosti hemoglobina: 14 do 16 grama na 100 kubič­ nih centimetara krvi. Javlja se također u osoba koje imaju smanjenu količinu želučane kiseli­ ne. H e m o g l o b i n . eritrocit čini sposobnim za prijenos kisika. hemoglobin. smetnje gutanja itd.stanje kada pad broja eritrocita i smanjena količina he­ moglobina umanjuje sposobnost krvi da prenosi kisik. vrtoglavica. Osim u ne­ kih bolesti. . Kada se u krvi pojave kiseli produkti mijene tvari. klonulost.anizocitoza . . . Također je razumljiva povećana potreba organizma za željezom nakon većega gu­ bitka krvi (razna krvarenja). jer dojenče dolazi na svijet s rezervom željeza koju dobiva od majke. U žena je potreba za željezom veća jer se menstruacijom povećava gubitak željeza iz organizma čak više od 2 mg dnevno.eritrociti sadrže manje hemoglobina nego što je normalno. I u trudnoći postoji povećana potreba žene za željezom. Simptomi koji se javljaju ovise prvenstveno o jačini. javlja se kao normalna pojava nakon gubitka veće količine krvi. Dnevna potreba za željezom je različita. trnci. Željezo se neprekidno.. s još nekim ke­ mijskim spojevima koji se nalaze u krvi. U tijelu ima ukupno oko 4 grama željeza. Nedovoljna količina željeza najčešći je uzrok slabokrvnosti (anemi­ je). Javlja se češće u žena za vrijeme trudnoće.retikulocitoza . koja je potrebna radi upijanja željeza u krv. Javljaju se slijedeći znakovi: umor. To su nezreli eritrociti i u krvi se pojave onda kada koštana srž stvara eritrocite velikom brzi­ nom. ne­ svjestica.hipokromija .pojava retikulocita u krvi. Hemoglobin (Hb) ima važnu ulogu u održavanju slabo lužnate reakcije krvi. te mnogi dospiju u perifernu krv prije nego što sazru. žmarci u prstima ruku i no­ gu. . gubi stolicom. gubitak apetita. također sudjeluje u transportu ugljičnoga dioksida iz tkiva u pluća. sudjeluje u njihovom poništava­ nju (neutralizaciji).6 mg dnevno). pa je razumljivo da količina mora biti nadoknađena željezom u hrani. a više od polovine nalazi se u hemoglobinu. mravinjanje. Krvna boja hemoglobina glavni je sastojak crve­ noga krvnog zrnca. u manjim količinama (0. omaglica. dojenja ili menstruacije.anemija .

a smanjenje ispod 4 000 naziva se leukopenia. meso. žumanjak jajeta. javlja se upala jezika. tumora i alergičnih reakcija. znači da se broj eritrocita smanjio više nego što se smanjila količina hemoglobina. Indeks b o j e . koji postaju krhki.1).1. iznutrice. Leukociti se označa­ vaju velikim slovom L. U rijetkim slučajevima postoje i zdrave osobe koje imaju stalno smanjen broj leukocita. Njihova zadaća je odbrana organizma od različitih vrsta mikroorganizma. Leukociti se stvaraju u leđnoj moždini i lim­ fnim čvorovima. gripa. Uglavnom su to anemije zbog pomanjkanja željeza. Povećanje broja leukocita je nespecifična reakcija organizma i na­ staje kod najvećeg broja raznih bakterijskih infekcija. oblici i vrste bijelih krvnih zrnca . To su pokretne krvne stanice i njihov transport je uvijek usmjeren u područje prodora bakterija (upala). no javlja se i kod nekih gljivičnih. trbušni tifus.hemoglobinometra. udubljeni te često puni sitnih bjeličastih mrlja. tekućina te putem injekcija.9 . Smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca može izazvati izla­ ganje hladnoći. suhi. parazitnih i rijetkih infekcija. Bijela krvna slika Bijelom krvnom slikom određuju se broj. Njihovo smanjenje nastaje i djelovanjem štetnih .leukocita. Određuje se pomoću posebnog aparata . što znači da se istovremeno i jednakomjerno smanjuje broj crve­ nih krvnih zrnaca i količina hemoglobina. Indeks boje može biti 1 i kod slabokrvnosti.Osim općih znakova anemije. zarazna žutica. Koji put je potrebna transfuzija krvi. Najčešće je riječ o smanjenom broju tzv. Željezo se može primati u obliku tableta. loša prehrana te neke zarazne bolesti. najčešće upale. smetnje gutanja i promjena na noktima. Služi kao gruba orijentacija u odnosu količine hemoglobina u promatranom eritrocitu prema količini hemoglobina u normalnom eritrocitu. malarija. Povišenje broja leukocita iznad 10 000 naziva se leukocitoza. Normalna vrijednost indeksa boje je 1 (tolerantna vrijed­ nost od 0. npr. riječ je o smanjenoj količini hemog­ lobina u krvi. Prema tome. Leukopenija označava pad broja leukocita ispod 4 000 u 1 cmm. Broj leukocita u perifernoj krvi normalno iznosi između 4 000 do 10 000 u 1 cmm. promjene. Ako je indeks boje manje od 1. Mnogo željeza ima povrće. neutrofilnih leukocita. povećan broj bijelih krvnih zrnaca ukazuje liječniku samo na či­ njenicu da se u organizmu zbivaju neke. Ako je indeks boje veći od 1. Njihovo povećanje po­ pratna je pojava prilikom otrovanja.

no u takvim slučajevima njihov se broj vraća na normalu za otprilike 1 sat. Bazofilija je vrlo rijetka pojava. Povećani broj neutrofilnih leukocita može se javiti prilikom težega mišićnog rada. Za liječnika nije značajan samo ukupan broj bijelih krvnih zrnaca. S obzirom na to da u organizmu postoje brojne bakterije koje žive u ravnoteži s obrambenim snagama organizma. svinjska glista. urtikarija itd. Blaži porast broja eozinofila uzrokuju i alergične bolesti. diferencijalnom krvnom slikom (DKS). naročito onih koja dovode do razaranja tkiva u organizmu. ci­ roza jetre. te se najčešće ne nalaze u diferencijalnoj krvnoj slici. tuberkuloza. Može se javiti kod zaraznih bolesti (šarlah) i tumora. Najčešći uzrok porasta broja eozinofila su parazitarne infestacije i pasja glista. prestanak stvaranja bijelih krvnih tjelešaca dovodi do njihova razmnožavanja i do različitih infekci­ ja koje su upravo karakteristične za takvo stanje. tumori. tr­ bušni tufus.nastaje stanje koje se naziva agranulocitoza. Neutrofiliju mogu izazvati i neke zarazne bolesti npr. Od 100 izbrojenih leukocita prosječni odnos je slijedeći: Neutrofilni leukociti 60 . Smanjenje broja eozinofilnih leukocita naziva se eozinopenija (kod većine akutnih bakterijskih infekcija). srčani infarkt. Broj bazofilnih leukocita je malen. Taj odnos određuje se tzv. Tako će leukopenija nastati prilikom otrovanja živom. Kada u potpunosti prestane proizvodnja bijelih krvnih zrnaca zbog oštećenja koštane srži . nekim lijekovima te radio­ aktivnim zračenjem. često je važniji nalaz broja i međusobnoga odnosa između pojedinih vrsta bijelih krvnih zrnaca. Eozinofilija je stanje povećanoga broja eozinofilnih leukocita. Smanjenje broja neutrofilnih leukocita naziva se neutropenia. Nji­ hov postotak u bijeloj krvnoj slici tada iznosi više od 4%. u kojoj se leukociti stvaraju. U normalnoj krvi postoji 5 vrsta bijelih krvnih zrnaca. Neutrofilija će se također javiti prilikom raznih otrovanja. bruceloza. rijetko do 100 000.70% Eozinofilni leukociti 1-4 % Bazofilni leukociti 0-1 % Monociti 4 do 8 % Limfociti 23 do 35% Neutrofilni leukociti uglavnom su povećani u apsolutnom a ne sa­ mo relativnom odnosu na druge vrste bijelih krvnih zrnaca. Smatra se da ti leu- . Povećanje broja neutrofilnih leukocita (neutrofilija) najčešće se kreće od 15 000 do 30 000. bronhalna astma.tvari na koštanu srž. bijela dječja glista itd. np. osim nekih bolesti kao što su npr. benzolom. Najčešći su uzrok povećanja njihova broja bakterijske infekcije.

npr. ne­ ki oblici tuberkuloze. Naročito se javljaju kod onih bolesti kada dolazi do raspadanja tkiva i prodora raspadnutih tvari u krv. malarija itd. javlja se kod nekih bolesti kao što su bakterijska upala srčanih zalistaka. prili­ kom akutnoga srčanog infarkta. zbog kojih se ta zrnca skupljaju u manje ili veće grupe. Apsolutno povećanje limfocita mnogo je rjeđa pojava koja se normalno može javiti u dječje doba. anti­ tijela. Sedimentacija Crvena krvna zrnca. najčešće je 3 do 5 mili­ metara nakon prvoga sata 7 do 15 mm nakon drugoga. Normalna je po­ java ubrzana sedimentacria za vrijeme trudnoće. Kod nekih bolesti dolazi do izvjesnih promje­ na u crvenim krvnim zrncima i krvnoj plazmi. reumatske groznice itd. zbog toga je taloženje eritrocita ubrza­ no. supstanciju koja sprečava grušanje krvi. to su infektivna limfocitoza i infektivna mononukleoza. Smatra se da kod nekih bolesti u krvi nastaju specifične bjelančevine ko­ je su glavni uzrok ubrzanja. ako je spriječeno zgrušavanje krvi. Od bolesti najčešće se javlja kod ve­ likog kašlja (pertusis) i još nekih bolesti izazvanih bacilima. tuberkuloze. u našoj je zemlji uobičajena metoda po Westergrenu. zarazna žutica. Pravi uzrok ubrzane sedimentacije još nije u potpunosti razjašnjen. talože se postepeno na dno posude. Ubrzana sedimentacija nastaje kod većine akut­ nih i kroničnih zaraznih bolesti i mnogih otrovanja. reumatoidnoga artritisa. Limfociti su najznačajnije stanice imunološkoga obrambenog susta­ va. Postoji više metoda za određivanje brzine sedimentacije (SE). Tumori izazivaju . Njihov broj je umjereno povećan kod nekih rijetkih bolesti. Liječnici su to davno uočili. Limfociti su zapravo skupina različitih stanica koje se međusobno razlikuju ne samo po funkciji nego i dužini života. Limfocitoza najčešće označava samo relativno povećanje broja limfocita u odnosu prema drugim vrstama bijelih krvnih zrnaca. Za određivanje brzine sedimentacije vadi se 2 ccm krvi iz vene. pretežno neutrofila. menstruacije te u stari­ jih osoba. ali kao dijagnostičku metodu primijenili su prvi put tek početkom ovog stoljeća. odgovorni su za stvaranje specifičnih obrambenih tjelešaca tzv. Povećan broj monocita naziva se monocitoza.kociti luče heparin. Normalna je sedimentacija eritrocita manja od 15 mm za 1 sat. uz dodatak supstancije koja sprečava zgrušavanje krvi. Krv se usiše u speci­ jalnu baždarenu epruvetu i taloženje eritrocita očitava se nakon prvoga i drugoga sata. Postoje i dvije virusne infekcije koje karakterizira povećan broj limfocita.

brojni se trombociti slijepe i kao čep zatvore pukotinu na krvnoj ži­ li. no ne postoji stalan i od­ ređen odnos između broja trombocita i sklonosti krvarenju. Trombociti Trombociti. dok njeno ubrzanje znači napredovanje bolesti ili komplikacije. šećerna bolest. Javlja se u toku bolesti kao što su uremija. kao što se ne može postaviti dijagnoza bolesti određiva­ njem visine tjelesne temperature ili određivanjem broja bijelih krvnih zr­ naca. Često se javlja u osoba koji­ ma je izvađena slezena te nakon obilnijega gubitka krvi. određivanje brzine se­ dimentacije samo je pomoćna dijagnostička metoda. imaju važnu ulogu u procesu grušanja krvi i zaustavljanju krvarenja nastalih manjim oštećenjem stijenke krvne žile. Ubrzana sedimentacija ukazuje liječniku samo na činjenicu da se u organizmu zbivaju nenor­ malne promjene.ubrzanu sedimentaciju jedino onda ako su skloni raspadanju ili ako iza­ zivaju upalnu reakciju u okolini. Određivanjem brzine sedimentacije ne može se postaviti dijagnoza bolesti. Izrazitiji pad trombocita može biti posljedica alergije. pra­ ćena krvarenjima u kožu i druga tkiva. Liječnik će tada drugim dijagnostičkim postupcima tragati za mjestom i uzrokom bolesti. idiopatska trombocitopenija. Povećan broj trombocita(trombocitoza) viđa se kao prolazna poja­ va kod nekih zaraznih i nezaraznih bolesti. Smanjenje brzine sedimentacije u mnogih bolesti znak je smirivanja bolesnoga procesa. familijarne trombocitopenije. Do krvarenja uglavnom dolazi ako broj trombocita padne ispod 70 000. Prema tome. Njihov broj iznosi između 150 000 do 400 000 u kubičnom milimetru krvi. Trombociti su najmanje krvne stanice. kao prvi znak. ili krvne pločice. Po­ stoji i tzv. Sedimentacija eritrocita je nespecifična reakcija organizma i javlja se ubrzana kod velikog broja zaraznih bolesti. . na skrivenu bolest dok ostali simptomi još ne postoje. Ubrzana sedimentacija može ukazati. za vrijeme trudnoće i u početku infekcija. bolest nepoznatoga uzroka. naročito na neke lijekove. Praćenje brzine sedimentacije u toku bolesti ima važno prognostič­ ko značenje. slično. postoje i nasljedne. Do smanjenja broja trombocita (trombocitopenija) dolazi u prvom i drugom danu menstruacije.

Visina krvnoga tlaka neprekidno se mijenja prema potrebama orga­ nizma. Ta se tjelešca nazivaju baroreceptori. Svako ubacivanje nove krvi izaziva porast tlaka najprije u glavnoj arteriji (aorti). U zidu najveće arterije (aorte). mirovanja (dijastole). Kolanje krvi (cirkulacija) osnovni je uvijet po­ stojanja života i zdravlja. u tijelu postoje posebni kontrolni sistemi koji reguliraju visinu ar­ terijskoga tlaka. Dva su bitna uvjeta o kojima ovisi njegova vrijednost: količina krvi koju srce ubaci u krvotok u jedinici vremena i otpor koji postoji u krvožilnom sustavu. koja se može registrirati prije novoga stezanja srca. Što su krvne žile manje i što su udaljenije od srca. što znači na visinu krvnoga tlaka. nazivaju srčanim tla­ kom.KRVNI TLAK I PROMJENE Krvne žile čine zatvoren sustav cijevi kojima krv iz srca odlazi u tkiva i ponovno se vraća u srce. a ubrzo i u manjim krvnim žilama koje nastaju grananjem. Za vrijeme opuštanja. Srce je po funkciji »pumpa«. steže i opušta. koja mora izvršiti bitne zadatke: dovod kisika i hrane stanicama tijela te od­ stranjenje otpadnih materija koje nastaju mijenom tvari (metaboliz­ mom). Taj dijastolički krvni tlak mnogi ljudi. Da bi se spriječile suviše velike oscilacije krvnoga tlaka. a sila koja omogućava i održava krvotok je krvni tlak. 60 do 80 pu­ ta u jednoj minuti. Svakim stezanjem ubacuje u glavnu krvnu žilu određenu količinu krvi. i ima jedinu ulogu da održava kolanje krvi. Ako se krvni tlak . motor krvožilnoga sustava. u njih će doći manja količina krvi i krvni će tlak u njima biti manji. naziva minimalni ili dijastolički krvni tlak. Tlak krvi koji nastaje za vrijeme stezanja srca. Srce je šuplji mišićni organ koji se u određenom ritmu. diobom većih krvnih žila. Krvni tlak nastaje radom srca. krvni tlak se počinje smanjivati te se ona najniža vrijednost tlaka. i u velikim vratnim arterijama po­ stoje posebna tjelešca koja su osjetljiva na istezanje. ima naj­ višu vrijednost i naziva se maksimalni ili sistolički tlak. tzv. sistole. zbog neznanja i nerazumijevanja.

brinu se za stalnu vrijednost krvnoga tlaka te za njegove promjene kojima se prilagođava momentalnim potrebama organizma. nastaje suprotan efekt: stiskanje krvnih žila i porast krvnoga tlaka. Osim tih »uređaja«.. koji se oslobađaju na okončinama živča­ noga sustava. U toj regulaciji tlaka najvažniju ulogu ima bubreg. Pod njegovim djelovanjem krvne žile se sužuju. krvni tlak poveća. Ako se npr. Za tu regulaciju odgovoran je hormon nadbubrež­ ne žlijezde . da se čovjek iz ležećeg položaja naglo uspravi bez znatnijih promjena u krvotoku mozga. djelu­ je. luči jednu tvar direktno u krv koja djeluje na kalibar krvnih žila (encim re­ nin). Ta tjelešca odmah šalju signale u mozak kako bi centar za krvne žile vratio krvni tlak na normalne vrijednosti. Iza riječi koje toliko često upotrebljavamo: »Toliko sam se uzrujao da mi se podigao tlak«. nego regulira količinu tjelesne tekućine. I sam bubreg. koji se uključuju u slučaju nužde. i na srž nadbubrežne žlijezde koja tada luči ova dva hormona u većoj količini. . To se dešava prilikom svake jače agresije na organizam. zato što ti refleksi u vremenu od 1 do 3 se­ kunde u potpunosti usklade sve one faktore koji utječu na visinu krvno­ ga tlaka i prokrvavljenost mozga. u tijelu po­ stoje mehanizmi odgovorni za dugotrajnu regulaciju krvnoga tlaka koji nam omogućuje normalan život. baroreceptori odmah šalju signale u mozak. u centar koji upravlja krvnim žilama. prilikom jakih duševnih uzbuđenja. Ako se krvni tlak suviše naglo snizi. one se stišću i krvni tlak naglo raste.naglo poveća. Takva reakcija vrlo je brza (»servoregulatori«) i omogu­ ćuje. Osim baroreceptora postoje tjelešca osjetljiva na manjak kisika u krvi (kemoreceptori). Ako dođe do znatnijega pada krvnog tlaka. iz koga tada dolaze »komande« za širenje krvnih žila i time do pada vrijednosti krvnoga tlaka. krije se povećana količina adrenalina u krvi. Hormoni krvotokom odlaze po cijelom tijelu i djeluju na sve krvne žile. unatoč snažnoj gravitacionoj sili koja djeluje u suprotnom smjeru. Zadatak bubrega nije samo u tome da izlučuje produkte mi­ jene tvari (metabolizma. is­ tovremeno će se povećati lučenje tekućine kroz bubrege i krvni tlak će se smanjiti. kao i mnogi drugi više ili manje poznati. pod određenim uvjetima. periferni otpor ras­ te i krvni tlak se povećava. Kada je simpatikus jako nadražen. Opisani mehanizmi. npr. na simpatikusu. uspori se cirkulacija krvi pa je dovod kisika stanicama tijela manji. Pri tom bitnu ulogu imaju kemijske supstanicije noradrenalin i adrenalin. osim direktno na krvne žile. pa pre­ ma tome i cjelokupan volumen krvi. Ako se krvni tlak snizi prestat će lučenje soli koja će zadržati te­ kućinu u organizmu. nagloga i jakog fizičkog napora.aldosteron.

To je razlog po­ stojanja brojnih tabela i formula liječnika pojedinaca i institucija. Vrijednost krvnoga tlaka označava se sa dva slova RR. Automatska mjere­ nja krvnoga tlaka kod velikog broja ljudi pokazala su da sistolički tlak može varirati kod iste osobe čak do 80 mmHg. zna­ či da je za osobu od 70 godina normalan sistolički tlak od 170 mmHg. rjeđe više. koja se stavlja na nadlakticu. Danas znamo da postoje zdravi ljudi čiji krvni tlak ne raste s godinama. koji­ ma se pokušava odrediti minimalna i maksimalna vrijednost sistoličkoga i dijastoličkog tlaka. a bolesnik s hipertoni­ jom može imati normalne ili čak snižene vrijednosti. kraća je očekivana dužina života. medicina još uvijek ne može dati zadovoljavajući odgovor na pitanje o tome koja se visina krvnoga tlaka može shvatiti kao početak bolesti. u pacifičkoj regiji. povišenoga i sniženoga krvnog tlaka. gdje je povećanje krvnoga tlaka velika rijetkost. unatoč očiglednoj povezanosti između du­ žine života i vrijednosti krvnog tlaka. To su prva slova imena talijanskoga liječnika Riva-Rocci. Te vrijednsti odnose se na uobičajene metode mjerenja vrijednosti krvnoga tlaka na smirenoj i opuštenoj osobi u sjedećem položaju. Krvni tlak je podložan stalnim promjenama u toku dana i noći. . redovito imaju krvni tlak u granicama prosjeka. dijastolički 20 do 30 mmHg. Danas nema liječnika koji je u potpunosti ne prihvaća. danas općenito prihvaćene u najvećem broju zemalja: Normalan krvni pritisak: manji od 140/90 mmHg Granična vrijednost: od 140/90 do 160/95 mmHg Povećan krvni tlak: veći od 160/95 mmHg. Dogovorom stručnjaka iz raznih zemalja. Osoba koja ima normalan krvni tlak može povremeno imati vrijednosti koje odgovaraju bolesti visokoga krvnog tlaka. pneumatsku narukvicu. Znači da ne postoji oštra granica izme­ đu normalnoga. Postoje čitave populacije. koje su prošle 100 i više godina života. svjetska zdravstvena orga­ nizacija predložila je slijedeće vrijednosti krvnoga tlaka. Ta je činje­ nica potvrđena brojnim istraživanjima. Povišenje krvnoga tlaka u starijih osoba valja shvatiti kao nepoželjnu pratnju procesa starenja. Kod najvećeg broja ljudi krvni tlak raste s godinama života. Ostarjele osobe. Izmišljena je čak i formula »normalnoga sistoličkog tlaka«: 100 + broj godina života.Normalne vrijednosti krvnoga tlaka Što je veći krvni tlak. koji je potkraj prošloga stoljeća prvi primijenio manšetu. npr. Done­ davno takvo se povećanje tlaka smatralo normalnim. No. Prema tome povećanje krvnoga tlaka s go­ dinama života nije ni normalno niti bezopasno.

kao radost. Izla­ ganje vrućini i toplim kupkama. srdžba. što može imati kobne posljedice. S obzirom na to što su vrijednosti krvnoga tlaka jako promjenljive. životna dob. meteorološki uvjeti itd. hlađenje tijela. koja nastaju najčešće u toku noći. a od 5 do 15 godina starosti normalan tlak je manji od 120/80. emocijama itd. također mogu dovesti do znatnoga po­ višenja krvnoga tlaka. do pada krvnoga tlaka. U pubertetu obično se javlja lagano i prolazno povećanje krvnoga tlaka. npr. Tokom dana raste i postiže najveću vrijednost od 17 do 19 sati. Kod izrazito gojaznih osoba manšeta mora . Standardna manšeta široka je 12. Veličina manšete mora odgovarati dobi. od 90/60 na 200/110. Kod izrazito gojaz­ nih osoba.Na vrijednost krvnoga tlaka utječu brojni činioci. oko 3 i 4 sata. navike. Mjerenje krvnoga tlaka Mjerenje krvnoga tlaka izvodi se pomoću tlakomjera (sfigmomanometar). Nemirni snovi ili naglo buđenje mogu krvni tlak povisiti u najkraćem vremenu do enormnih vrijednosti. Krvni tlak najniži je u snu. može se smanjiti za 20 do 40 mmHg. Upotreba premalene manšete daje veće vrijednosti tlaka. uzimanje većih količina alkoholnih pi­ ća. Za liječnika je važno određivanje sistoličkoga i dijastoličkog tlaka. za ispravnu ocjenu potrebna su češća mjerenja duže vrijeme. način prehrane. Duševni do­ življaji. Sve te pro­ mjene izražene su pretežno kod sistoličkoga tlaka. kao što su elastičnost i kalibar (periferni otpor). zbog širenja krvnih žila. obrokom. Posto­ ji li mogućnost. Dijastolički tlak često je značajniji za procjenu težine bolesti. konstituciji i debljini osobe kojoj se mjeri tlak. dijastolički se rjeđe i manje mijenja. ozljede.5 cm i upotrebljava se kod osoba srednje razvijenosti. dovodi. visinu krvnoga tlaka poželjno je određivati i za vrijeme bavljenja redovitim aktivnostima. gojaznost. Kašalj i kihanje mogu ga povećati za više od 50 mmHg. tjelesnom aktivnoš­ ću. npr. strah. Mnogi liječnici smatraju takva nagla povišenja krvnoga tlaka uzrokom krvarenja u mozak (moždana kap). upotrebom standardne manšete dobit će se redovito veće vri­ jednosti krvnoga tlaka (10 do 15 mmHg sistolički i čak 15 do 20 mmHg dijastolički). na živu ili pero. Kod djeteta od 1 do 5 godina života krvni tlak od 100/60 smatra se normalnim. jaki zvukovi. Krvni tlak varira s periodima dana. naročito u starijih osoba. Obilniji obrok može ga povećati i za 20 mmHg. jer vrijed­ nosti dijastoličkoga tlaka najbolje ukazuju na jačinu promjena u stijenkama krvnih žila. a upotreba prevelike manšete kod djece ili osoba gracilne konsti­ tucije daje lažno malene vrijednosti krvnoga tlaka. Sli­ čan učinak ima tjelesni napor.

zbog djelo­ vanja gravitacije. to je znak suženja jedne potključne ili nadlaktične arterije. Prvo mjerenje obično daje više vrijednosti krvnog tlaka (zbog uzbuđenja pacijenta). krv počinje teći neprekidno. da se mjere- . pa je razumljivo da se više ne može čuti nikakav šum niti se može pipati puls ispod mjesta pritiska. npr.5 cm. Pogrešno je mišljenje da se krvni tlak mora oba­ vezno mjeriti na lijevoj ruci. koji put čak do nule. Manšeta se stavlja na nadlakticu. dok se kod male djece upotrebljava manšeta od svega 7 cm širi­ ne. Zvono slušalice mora biti lagano pritisnuto u lakatnoj jami. Kada sistolički tlak samo malo premaši tlak u manšeti. Manšeta tada pritisne arteriju tako da kroz nju više ne prolazi krv. stetoskopa) stavlja se u lakatnu jamu i lagano pritisne. Pomoću balona naglo se napumpa zrak u manšetu tako da tlak u njoj bude otprilike za 20 do 30 mmHg iznad očekivane vrijednosti. 5. stoga tlak treba određivati više puta i za prvu vri­ jednost valja uzeti onu visinu kada su dvije uzastopne vrijednosti bile jednake. što obavezno zahtijeva liječnič­ ki pregled. Postepeno se ispušta zrak iz manšete (1 do 2 mm u sekundi) i u njoj se postepeno smanjuje pritisak. Manšeta za dojenčad ne smije biti šira od 2.biti šira. 3. iz­ nad tlaka koji očekujemo u nadlaktičnoj arteriji. Zvono ili membrana slušalice (fonendoskopa. Manšeta mora biti priljubljena uz kožu jednakomjerno i tijesno. 4. a nepreki­ dan tok krvi u širokoj arteriji je bešuman. ton. Vrijednosti pojedinačnih mjerenja čes­ to znatno odstupaju od bazalne vrijednosti. Osoba mora biti odmorna i psi­ hički smirena. Prva pojava tona koji se čuje slušalicom označava vrijednost maksimal­ noga (sistoličkog) tlaka. Trenutak kada ton u slušalici nestane označava vrijednost minimalnoga (dijastoličkog) tlaka. zatim sve mukliji i tiši. tj. Prilikom prvoga mjerenja obavezno se mora izmjeriti na obje ruke. 2 do 3 cm iznad lakatnoga zglo­ ba. Daljnim snižavanjem tlaka u manšeti ton posta­ je sve glasniji. Da se dobije pouzdana osnovna (bazalna) vrijednosti krvnog tlaka potrebna su višekratna mjerenja. Ruka na kojoj se mjeri tlak ne smije biti stegnuta odjećom mora biti ispružena u visini srca. Ako je slušalica postavljena suviše nježno. pri svakom stezanju srca šikne mlaz krvi kroz stisnuto mjesto te se iznad tog mjesta čuje šum. Ako je ruka spuštena dobit će se. Tlak se mjeri u sjedećem položaju. Poznato je. dio zvukova uopće se neće čuti. Ako su vrijednosti približno jednake. 2. mogu se čuti zvukovi ispod prave vrijednosti dijastoličkoga tlaka. Prvo mjerenje tlaka obavezno se mora izvršiti na obje ruke. Ako je zvono ili membrana slušalice prejako pritisnuta. više vrijednosti krvnoga tlaka. Po­ stoji li veća razlika tlaka između lijeve i desne ruke. Kada tlak u manšeti padne ispod arterijskoga dijastoličkog tlaka. Prilikom mjerenja krvnog tlaka valja se pridržavati slijedećih uputa: 1. tlak se zatim može mje­ riti samo na jednoj ruci.

idiopatska ili primarna hipertenzija. zbog čega se takvo povećanje i naziva simptomatska ili se­ kundarna hipertonija. simptom odre­ đene bolesti. pilula za sprečavanje trudnoće. Uzrok je uzbuđenje. neki tumori i upale mozga. Više od 40% svih osoba ispod 65 godina života umire od posljedica povišeno­ ga krvnog tlaka. 20 ima povišen krvni tlak. a dvije trećine bolesnika uop­ će ne zna da im je povišen. Od 100 odraslih osoba. To su najčešće kronične upale bubrega.njem krvnoga tlaka u ambulanti obično dobiju više vrijednosti nego u slučaju samomjerenja. U 90% slučajeva liječnici ne mogu pronaći uzrok. postepen i dugotrajan razvoj te manjak simptoma u početnoj fazi razlog su što bolest najčešće prolazi nezapaženo. uzimanje nekih lijekova. prirođene greške u razvoju i gradnji glavne žile kucavice. npr. Unatoč najbrižljivijim i najsuvremenijim pretragama liječnici mogu kod svega 10 od 100 bolesnika pronaći pravi uzrok povećanja krvnoga tlaka. poremećaji u radu žlijezda s unutarnjim lučenjem (endokrini uzroci). Ako oba rodi- . prirođeni poremećaji bubrega i nadbubrežnih žlijezda (kongenitalne malformacije). Samomjerenje ima i tu prednost što omo­ gućava mjerenje u uvjetima svakodnevnoga života i rada. Povišen krvni tlak Povišen krvni tlak (arterijalna hipertenzija. Povišen krvni tlak pritajena je i najozbiljnija prijetnja zdravlju i je­ dan od najvažnijih i najčešćih uzroka invalidnosti i prerane smrti. Nauka još nije otkrila uzrok esencijalne hipertonije. hipertonija) stanje je ka­ da vrijednost arterijskoga pritiska na nadlaktici iznosi više od 160/95 mmHg kod odrasle osobe. Brojni statistički podaci pokazuju da 5 godina poslije otkrivanja ostaje na životu: 97% 85% 50% 28% osoba koje nemaju povišeni krvni tlak. pa se takvo povi­ šenje tlaka naziva esencijalna. U svim tim slučajevima povećanje krvnoga tlaka samo je jedan znak. s težom hipertenzijom. Zna se da na­ sljeđe ima nesumnjivo značajnu ulogu u nastanku bolesti. osoba s umjerenom hipertenzijom. osoba s blagim hipertenzijom. Stručni nazivi samo prikrivaju nemoć medicine da pronađu uzrok jedne od najučestalijih bolesti suvremenoga čovjeka. stres pacijenta koji se pod­ vrgava liječničkom pregledu. Nezaraznost.

»podmuklim ubojicama«. već isključivo o visini i dužini trajanja hipertoni­ je. medicina ima jasan uvid u njene opasnosti i posljedice te posjeduje si­ guran način liječenja. konstituciji. Ako boluje samo jedan od roditelja. javljaju se prvi znakovi zatajivanja nje­ gova rada. manje elastična i time manje sposobna da dovodi potrebnu hranu i kisik stanicama tijela. životnim navikama. »nenajavljenom opasnošću« itd. npr. često godinama. U toj sklonosti zapravo se očituje »bio­ loška nejednakost« medu ljudima. na zado­ voljavajući igrati ulogu »krvne pumpe«. težina oboljenja i trenutak kada će se bolest pojaviti ovise o mnogim činiocima. s obzirom na osobu koja ima normalan krvni tlak. S obzirom na postepen razvoj bolesti. Povećani krvni tlak kao da brže i snažnije ubacuje (infiltrira) čestice masti i holesterola u stijenku krvnih žila. na­ ročito srca i krvožilnoga sustava. U početnoj fazi. godina života. rijetko ranije. No. Ateroskleroza je redovna popratna pojava hi­ pertonije. Čovjek od svojih roditelja nasljeduje sklonost za mnoge bolesti. na srcu. Najizraženije promjene javljaju se na najvažnijim organima. Takvo proši­ reno i povećano srce može izvjesno vrijeme. od srčanog infarkta ili zatajivanja rada bubrega. velika je vjerojatnost da će bolo­ vati i njihova djeca. za­ nimanju. Tako nastaje vrzino kolo (»circulus vitiosus«) sa svim kobnim poslje­ dicama oštećenja bubrežnih funkcija. gojaznosti. hepertonija se ne mora javiti. načinu prehrane. vjerojatnost da će djeca imati povišen krvni tlak znatno je manja. Sve kobne posljedice povećanoga krvnog tlaka ne ovise onjenom uzroku. psihičkim stresovima itd. Ako ih izbjegava. o spolu. To je razlog što mnogi arterijsku hi­ pertoniju nazivaju »tihim neprijateljem«. ne­ koliko puta veća vjerojatnost da će hipertoničar umrijeti od izljeva krvi u mozak. ne pokazuje nikakve simptome. pa se najčešće razvija nezapaženo. koja postane zadeblja­ na. Povišen krvni tlak javlja se obično poslije 30. ili će se pojaviti kasnije i u blažem obliku. Povećan krvni tlak u arterijama predstavlja veliko dodatno optere­ ćenje za srce. a ovaj opet ubrzava proces ateroskleroze. Osoba koja sklonost povećanju krvnoga tlaka dobiva kao »nasljedni mi­ raz« naročito je osjetljiva na faktore rizika. No s vremenom se srčana rezer­ va iscrpi i srce počinje popuštati.telja boluju od visokoga krvnog tlaka. mozgu i bubregu. Razumljivo je da će takvo srce zatajiti to prije što je krvni tlak veći. Aterosklerotički promijenjene krvne žile dalji su uzrok povećanja krvnoga tlaka. srce se prilagodava tom suvišnom i nepotrebnom teretu na taj način što povećava svoje mi­ šićne stanice i njihovu sposobnost za stezanje (kontrakciju). Pod djelovanjem povišenoga krvnog tlaka javljaju se bolesne pro­ mjene na krvnim žilama. različita otpornost prema bolesti. Zbog toga je. oštećenja krvnih žila mozga. oka itd. često i godinama. Samo povremeno mogu se javiti pro- . Iako su još uvijek zamagljeni pogledi na uzrok arterijske hipertoni­ je.

glavobolja. Ako se tim postupcima tlak uspije smanjiti. koji put nakon 10 ili 15 godina. naročito noću. tzv. tiho i bez najave. Odrediti način liječenja. tj. Sa strane mozga javlja se nesanica. naročito iznad 30 godina života. Odre­ diti stupanj oštećenja organa kao što su srce. lupanje srca. Prva faza razvoja hipertonije može trajati godinama. oči. ovisno o organu koji je najviše oštećen. koji dovodi do sužavanja krvnih žila i time do povećanja krvnoga tlaka. U kasnijoj fazi bolesti bubreg ne može izlučiti sve štetne tvari iz tijela i dolazi do uremije. U slučajevima esencijal­ ne hipertonije ne postoji uzročno liječenje. To je razlog zbog čega liječnik često mijenja količinu i vrstu lijeka. Pacijen­ ti su se podvrgavali opasnim operacijama presjecanja živca simpatikusa. Liječenje valja započeti što ranije. Napokon. razviju se bolesne promjene u najvažnijim organima. zabraniti upotrebu nekih lijekova itd. krvarenje u mozak (mož­ dana kap).lazne subjektivne smetnje. visoki krvni tlak postepeno oštećuje krvne žile i vitalne orga­ ne tijela. dalje liječenje nije potrebno. U liječenju visokoga krvnog tlaka postoji pravilo da je izbor lijeka i njegovo doziranje strogo individualno. Sprovodilo se uglavnom dijetom bez soli. poduzeti slijedeće: Ustanoviti da li se radi o simptomatskoj. Prije dvadesetak godina liječenje povišenoga krvnog tlaka nije da­ valo dobre rezultate. a može se ot­ kriti jedino mjerenjem visine krvnoga tlaka. Mogu se javiti i teže komplikacije. češće mokrenje. naročito prilikom napora. čim se otkrije povišenje krvnoga tlaka iznad normalnih vrijednosti. direktno snižavanje krvnoga tlaka lijekovima na »sigurnosni nivo«. Sa strane srca javlja se bol ispod prsne kosti. klimatskim faktorima te lijekovima za »umirenje živaca«. vrtog­ lavica. npr. hiperto­ nija s komplikacijama. koji tada počinju pokazivati znakove popuštanja u radu. Ujedno je to i simptomatska faza. Sa strane bubrega u početku je povećana količina mokraće. umor itd. Svaki pacijent s arterijskom hipertonijom mora biti svjestan činjeni­ ce da se povišen krvni tlak ne može normalizirati bez liječenja. glavobolja. otežano disanje. tj. te po potrebi sprovesti uzročno liječenje. pojava otoka na nogama itd. . Ti­ me se rasterećuje krvotok i sprečavaju komplikacije. ubrzani i nepravilni ot­ kucaji srca. razdražljivost. sprovesti operativni zahvat. Li­ ječnik će. kod svakog pacijenta za koga pretpostavlja da ima povećan krvni tlak. bubreg. već samo simptomatsko. Sve su to razlozi zbog kojih je potrebna povremena kontrola vrijed­ nosti krvnoga tlaka kod svih ljudi. kao vrtoglavica. Kroz sve to vrijeme. svega 10%. sekundarnoj hipertoniji. No takvih slučajeva ima vrlo malo. kada se javlja čitav niz znakova bolesti. To je već druga faza razvoja hipertonije. Liječnik će pokušati najprije pronaći i ukloniti uzrok povišenoga krvnog tlaka. npr. samootrovanja organizma. mršavlje­ njem.

Nezgodna strana tog lijeka je što dugotrajno uzimanje dovodi do gubitka drugih potrebnih i korisnih minerala. Ti lijekovi mogu se davati samostalno ili kao dodatak dru­ gim antihipertenzivnim lijekovima. Ima lijekova koji direktno šire sitne krvne žile. Salidiuretici pojačavaju lučenje ku­ hinjske soli (natrijevoga klorida) putem mokraće. Toj grupi pripadaju danas najčešće upotrebljavani lijekovi za liječenje arterijske hipertonije (metildopa. Smanjenju tlaka nešto doprinosi i povećan gubitak vode uzrokovan gubitkom soli. Kod najvećeg broja bolesnika liječenje započinje davanjem tzv. gvanetidin. Redukciona dijeta mora se provoditi čitav život. Treću grupu čine lijekovi koji na razne načine »blokiraju«. Dijetetsko suzbijanje povišenoga krvnog tlaka je najvažnije. Lijekove za liječenje povišenoga krvnog tlaka možemo podijeliti u nekoliko grupa: 1. tj. normalizirati blago povišenje krvnoga tlaka. ali je takva neslana dijeta toliko neugodna da je može sprovoditi mali broj ljudi. Osim uzimanja lijekova. naročito prilikom dugotrajna sta­ nja ili dizanja iz ležećega u uspravni položaj. 3. Uz povremeni liječnički nadzor. beta-blokatori itd. potrebno je prilagoditi i način života. mršavlje­ njem. Og­ raničiti u hrani količinu kuhinjske soli. salidiuretika. živčanoga sustava koji upravlja visinom krvnoga tlaka. Osim toga.No. Veće sniženje soli (ispod 1 gram dnevno) dat će znatno sniženje krvnoga tlaka. rauvolfija. najtrajnije i najmanje opterećeno nuspojavama.). sve su to bili dobronamjerni ali uglavnom bezuspješni pokušaji da se krvni tlak snizi ili svede u normalne granice. sma­ njuju aktivnost simpatikusa. Lijekovi počinju djelovati nakon više dana. Bolesnik mora shvatiti važnost sniženja povišenoga krvnoga tlaka. Pod djelovanjem tih lijekova može doći do neželjenoga sniženja krvnog tlaka. nema veće opasnosti prilikom dugotrajnoga liječenja. kalija. što dovodi do pa­ da krvnoga tlaka (hidralazin). uz dijetalnu prehranu bogatu kalijem (rajčica). Koji put može se samo redukcionom dijetom. krvne žile postaju manje osjetljive na živčane podraža­ je koji dovode do njihova stiskanja. 2. Postoje slični lijekovi koji dovode do gubitka natrija. kao i potrebu dugotrajnoga. a da se količi­ na kalija ne smanjuje. uz da­ našnje lijekove (salidiuretike) nema potrebe za tako drastičnim smanje- . Povećan nadražaj simpatikusa dovodi do suženja krvnih žila i povećanja tlaka. nego se naprotiv povećava (spironolakton). Ponekad ni znatno povećanje doze lijeka ne dovodi do izrazitijega sniženja krvnog tlaka. npr. često i doživotnog liječenja. Za uspjeh liječenja važna je suradnja između liječnika i bolesnika. Njihova je sposobnost snižavanja krvnoga tlaka ograničena. tako da se u što većoj mjeri izbjegavaju štetni i rizični faktori: Smanjiti tjeles­ nu težinu. Smanjenjem količine natrija u stijenci.

često je potrebno i nekoliko tjedana da se. slu­ šaju predavanja i dobivaju upute o liječenju. u posljednja 3 do 4 mjeseca trudnoće. duševno opuštanje i eventualno blaga sredstva za umirenje mogu znatno pridonijeti liječenju. uz lijeko­ ve. ali da se liječenjem može spriječiti njen razvoj. arterijska hipertonija ima šire društveno značenje. U normalnoj trudnoći krvni se tlak nalazi u granicama normal­ nih vrijednosti. Ar­ terijska hipertonija nije problem samo bolesnika i njegove okoline. ima najveće pro­ gnostičko značenje. nakon sukoba često kažemo: »Digao mi se krvni tlak«. Zbog visoke stope pobola. Da bi se hipertonija otkrila u svom začetku. Osnivaju se klubovi hipertoničara. ali uvijek ukazuje na potrebnu opreznost i obavezu stalne liječničke kontrole. Nakon prestanka uzimanja lijeka krvni tlak se ponovo diže. Određivanje vrijednosti visine krvnoga tlaka. uzrokovani najvjerojatnije poremećenom hormonalnom ravnotežom (toksemija. Povišenje krvnoga tlaka u trudnoći Stalna kontrola visine krvnog tlaka za vrijeme trudnoće izuzetno je važna. invalidnosti i smrti. mogu se javiti teški poremećaji u tijelu trudnice. Smiren način života. U rijetkim slučajevima. Izbjegavati psihičke stresove. koji se redovito sastaju sa svojim liječnicima. u najtežim slučajevima. jer je poviše­ nje krvnoga tlaka često u direktnom odnosu s pritiscima koji nas okružu­ ju. nogu. Blago povišenje u početku trudnoće ne mora značiti ve­ ću opasnost. naročito u drugoj polovini trudnoće. Bolesnik koji boluje od esencijalne hipertonije mora shvatiti da sa­ ma bolest nije izlječiva. Prestati pušiti. ponovno vrati na vrijednosti koje su bile prije prekida liječenja.njem kuhinjske soli. smanjivati dozu ili prestati uzimati lijek kada mu se krvni tlak vrati u normalne granice. . Umjerena količina crne kave nije štetna. Prvi su znakovi tog poremećaja (otprilike u 7% svih trudnica) na­ kupljanje tekućine u tkivima (edemi) praćeno oteknućem lica. naročito dijastoličkog. Takvi poremećaji. gestoza). prema vlastitoj procjeni. Svejedno se preporučuje manja redukcija soli jer može smanjiti dozu lijeka. Svaki čovjek zna da emocionalni napor dovodi do povećanoga krvnoga tlaka. Borbi protiv visokoga krvnog tlaka posvećuje se velika pažnja. danas se ra­ de masovni kontrolni pregledi u poduzećima i ustanovama. ne­ go što je pod djelovanjem lijeka. Svaki liječnički pregled valja započeti ustanovljavanjem visine krvnoga tlaka. Pacijent ne smije. mogu završiti smrću. konflikte u porodici i na radnom mjestu. Bolesnik mora znati da mu se krvni tlak nije normalizirao zato što je izliječen.

idiopatska ili esenci­ jalna hipotenzija. jer same sebi i drugima ne mogu i ne žele priznati emocionalni konflikt kao osnovu njihovih smetnji. a naročito od osoba s povišenim krvnim tlakom. a dijastolički ispod 60 mmHg. razdražljivost. vrlo često u mladih. Sniženi krvni tlak naj­ češće je slučajan nalaz kontrolnoga liječničkog pregleda i velik broj tak­ vih pacijenata nema nikakvih subjektivnih tegoba. takvo stanje naziva konstitucionalna. Smatra se da visina sistoličkoga krvnog tlaka. Velika je vjerojatnost da umor.prstiju itd. poremećaji vida itd. Zbog toga se. već uglavnom potiču od karaktera ličnosti. prava hipoten­ zija. psihič­ ki labilne osobe »hvataju« se sniženoga krvnog tlaka kao odlučujućega faktora svojih tegoba. Brojni statistički podaci. To su najčešće psihogeno uvjetovane smetnje. na što se pojedinci tuže. malaksalost itd. Do napredovanja bolesti ne mora doći. Teži oblik. No takve. naročito osigurava­ jućih društava. pokazuju da su osobe sa sniženim krvnim tlakom manje sklone bolestima srca i krvnih žila i da žive duže od osoba s normalnim. ali svi ti znakovi predstavljaju veliku opomenu i ukazuju na mogućnost najteže i najopasnije komplikacije toga poreme­ ćaja u kasnoj trudnoći . Iznenada nastu­ pe jaki grčevi čitavoga tijela. nisu uzrokovani sniženim krvnim tlakom. pri blagoj hipotenziji. tzv. ali zato s teškom slikom i ne tako rijetko smrtnim ishodom. benigni poremećaj.koma (vidi: Grčevi). Dalji znak je pojava bjelančevina u mokraći te povišenje krvnoga tlaka. Zapravo možemo kazati da esenci­ jalna hipotenzija nije nikakva bolest i da osoba koja ima snižen krvni tlak nije bolesnik. Mogu se javiti glavobolje. na koje se redovito nastavlja dubok gubitak svijesti . . a dijastoličkoga ispod 70 mmHg. mršavih žena (astenička konstitucija). smetnja na »živ­ čanoj bazi«. iznosi ispod 110 mmHg. povraćanje. a snižen krvni tlak samo je slučajan nalaz. stanje je kada se sistolički krvni tlak nalazi ispod 90 mmHg.na eklampsiju. Za razliku od povišenoga krvnog tlaka. takvo je sniže­ nje dobroćudan. Snižen krvni tlak Snižen krvni tlak (arterijska hipotenzija) stanje je kada se visina krvnoga tlaka nalazi ispod normalnih vrijednosti. Naprotiv. Još uvijek ne postoji pravo objašnjenje zbog čega pojedine osobe imaju snižen krvni tlak. takvi ljudi mogu biti sretni i zadovoljni jer će živjeti duže od prosjeka. Eklampsija se javlja rijetko. Neznatno sniženje krvnoga tlaka postoji u mnogih ljudi. slično kao i kod povišenoga krvnog tlaka.. što se također očituje naglim porastom tjelesne težine. jednom u nekoliko stotina trudnoća..

Nizak krvni tlak valja liječiti isključivo u slučajevima kada postoje jače izražene subjektivne tegobe. zbog vađenja zuba.). smetnje pamćenja. bez smetnji. Znatnije sniženje krvnoga tlaka može biti razlog mnogih tegoba. prili­ kom nagloga prijelaza iz vodoravnoga u uspravan položaj. Kao prateća pojava bolesti. U liječenju sniženoga krvnog tlaka upotrebljavaju se lijekovi iz grupe simpatikotonika (Sympatol. Crna kava ne utječe na visinu krvnoga tlaka.. U težim slučajevima koriste se i hormoni nadbubrežne žlijezde. prilikom du­ goga stanja. pacijenti se tuže na smetnje koncentracije. Postoje i dugotrajna. U tim slučajevima sniženi krvni tlak samo je je­ dan od simptoma osnovne bolesti. kao prolazna pojava. Nesvijest uspravnog položaja nastaje zbog zastoja i nakupljanja krvi u venama nogu i nesposobnosti organizma da putem živčanoga sus­ tava brzo podigne tlak dovoljan za opskrbu mozga kisikom. Osim umora. potreba za kavom je stvar navike. Liječenje lijekovima poželjno je upotpuniti tjelesnim vježbama. Često je kod kronične tu­ berkuloze i nedovoljnoga rada nadbubrežne žlijezde. npr. akutno i često predstavlja glavnu opasnost za organizam. npr. Redovno se javlja uz opće propadanje organizma (kaheksiju). no mnogo su ćešće u mladih osoba koje gube svijest zbog pogleda u krv. Takvim liječenjem subjektivne smetnje najčešće ne­ staju. Sniženje krvnoga tlaka ispod 100/70. primanja injekcije. Takvo sniženje krvnoga tlaka naziva se simptomatska ili sekundarna hipotenzija.Blago snižen krvni tlak i poslije pedesete godine života najveća je garancija da će takva osoba doživjeti duboku starost. može se javiti u toku trudnoće. U nekih ljudi snižen krvni tlak javlja se samo povremeno. na vrtoglavicu. a visina tlaka najbolje ukazuje na težinu poremećaja. Sok je opći poremećaj krvotoka i javlja se prilikom . ne zahtijeva nikakvo liječenje. zbog straha itd. Takvo stanje naziva se graviditetna hipotenzija i javlja se u mršavih žena asteničke konstrukcije. glavobolju i sklonost nesvjestici. koje nastaje kao posljedica mnogih zloćudnih bolesti. javlja kod većeg gubitka krvi i teškog infarkta srca. raka. Takve smetnje mogu se javiti u starijih osoba s izraženim aterosklerotičnim promjenama na krvnim žilama. bez ikakve druge intervencije. Nagao pad krvnoga tlaka osnovni je simptom stanja šoka. Kratkotraj­ no stavljanje takovog bolesnika u vodoravan položaj dovodi do nestan­ ka svih smetnji. Carnigen itd. Kronična hipotenzija prati neke prirođene anomalije te neke bolesti srca i krvnih žila. koji je najstalniji prateći znak. Tako se. npr. Liječenje simptomatske hipotenzije ovisi o uspjehu liječenja osnovne bolesti. Samo postojanje sniženoga krvnog tla­ ka. sniženi krvni tlak može se javiti naglo. kronična sniženja krvnoga tlaka koja prate po­ jedine kronične bolesti.

ali je nezainteresiran za sebe i okolinu. velikoga gubitka krvi (hemoragički šok). teških zaraznih bolesti (infektivni šok) itd. Osim sniženoga krvnog tlaka postoji ubrzani.teških povreda (traumatski šok). . jedva opipljivi puls. koža je blijeda. Bolesnik je pri svijesti. orošena hlad­ nim i ljepljivim znojem.

Bubrežne arterije. Mok­ raćni mjehur. Bubrežne pira­ mide. dugi su 10-15 cm i teški oko 150 g. Velike bubrežne arterije. 3. 9. Presjek lijevog bubrega. 6. 8. kapilari. Čovjek ima dva bubrega na stražnjem zi­ du trbušne šupljine. lijevo ili desno od slabinskoga dijela kralješnice. 4. Desni bubreg. tzv. MOKRAĆA I PROMJENE Svaka od sto bilijuna stanica ljudskoga tijela živo je biće. Shematski prikaz mokraćnih organa: 1. Najmanji ogranci arterija. a prolazom krvi kroz bubrege odstranjuje se mokraćom sve os­ talo što je nepotrebno i štetno u organizmu. 5. Mokraćna cijev Mokraću izlučuju bubrezi. 2. granaju se u njima u sve sitnije og­ ranke. Bubrežna vena. čine u bubregu okrugli splet oko kojeg se nalazi čahurica. Prolazom krvi kroz pluća odstranjuje se iz tijela ugljični dioksid. koja ujedno od stanice prima konačne proizvo­ de mijene tvari. Taj splet kapilara s čahuricom naziva . imaju oblik graha. koje dovode krv u bubrege. Bubrežna vreća. Potrebnu hra­ nu i kisik donosi joj krv. Mokraćovod.MOKRENJE. 7.

Dovodna i odvodna arterija. 3. soli i reguliraju krvni tlak. U procesu stvaranja mokraće. bez čega nema normalnoga rada stanica. Glomerul U bubreg dolazi velika količina krvi. šećer. minerale. U normal­ nom radu ne propuštaju one sastojke krvi koji su potrebni organizmu. 2. 4. Na kraju se mnogo takvih kanalića sakupi i tvori veći odvodni kanal. Već ta relativno mala količina mokraće pokazuje da bubreg nije običan »filter«. Iako težina obaju bubrega ne prolazi 1 posto tjelesne težine. Glomerul s kanalima predstavlja osnovnu jedinicu bubrega i naziva se nefron. npr. Izlučivanjem lužnatih i kiselih tvari bitno utječu na normalnu kiselinsko-lužnatu ravnotežu krvi i tjelesnih tekućina. Dio čahure bubrežnoga tjelešca. bjelančevine.5 litre mokraće. bubreg ima i druge bitne fun­ kcije. Svaki bubreg ima oko milijun nefrona. Cahurica se sastoji od duple stijenke iz koje odlaze sitne cjevčice koje se nekoliko puta savijaju. Otvor kanala nalazi se na vrhu tzv. nego se u lučenju mokraće prilagodava potrebama tijela i može izlučivati jako koncentriranu ali i jako razrijeđenu mokraću. To znači da kroz oba bubrega dnevno može proći i do 2000 litara krvi. Iz te goleme količine dnevno se izluči svega 1 do 1. održavaju normalan sastav krvi i ostalih tjelesnih tekućina. količina krvi koja prolazi kroz njih može dnevno iznositi čak do 30 posto cijeloga optoka krvi u tijelu. Bubrezi čuvaju tijelo od suvišnoga gubitka tekućine. Lučenje mokraće nije samo izlučivanje suvišne vode i otpadnih tva­ ri iz tijela. Početak bubrežne cjevčice. Shematski prikaz bubrežnoga tjelešca: 1. . piramide i kroz njega mokraća kaplje u bubrežnu vreću. krvna tjelešca. a svaki nefron može stvarati mokraću.se glomerul. izlučuju vodu.

u mokraću propuštaju one tvari koje nor­ malno zadržavaju. šećer. Mokraćovod je dugačak oko 30 cm. Bubrežna moždina u obliku piramida Mokraćni mjehur je rezervoar. U žena je vrlo kratka. Uzdužni presjek bubrega: 1. . svega 3-4 cm. bakterije lako prodiru u mokraćni mjehur. tada se u mokraći mogu naći bjelančevine. Može biti smanjeno i lučenje vode i soli. 3. Iz bubrežne vreće mokraća odlazi uskom cjevčicom. u muškarca je duga 15-20 cm. živci obav­ ještavaju kičmenu moždinu i mozak te čovjek osjeti potrebu za mokre­ njem. mokraćovo­ dom (ureterom). Najteži je slučaj potpun prestanak funkci­ je bubrega. Bub­ režna vreća. kapacitet se može ud­ vostručiti. krvna tjelešca.. koji se očituje prestankom lučenja mokraće i nakupljanja štetnih tvari u organizmu. tada je lučenje mokraće smanjeno. Mokraća izlazi iz tijela mokraćnom cijevi. pa dolazi do na­ kupljanja u tijelu. Zbog kratke mokraćne ci­ jevi u žena. Normalno sadržava 200-400 ccm mokraće. skladište za mokraću. Zbog toga su upale mokraćnoga mjehura mnogo češće u žena. Mokraćni mjehur građen je od mišića koji mogu raditi bez ljudske volje (na neke mišiće ljudska volja utječe). Može se poremetiti kiselinsko-lužnata ravnoteža.Ako su bubrezi oštećeni. u mokraćni mjehur. 2. Kada se u mokraćnom mjehuru nakupi dovoljno mokraće i postigne određeni tlak. Bubrežna arterija i vena. ako je potrebno.

ta se pojava naziva polakizurija. gotovo svaki sat. nemogućnost voljne kontrole mokrenja. Takvo učestalo mokrenje može biti praćeno i mokrenjem velikih količina mokraće. U neurotičara već sama pomisao na mokrenje izaziva potrebu za mokre­ njem. kao otežano i bolno mok­ renje.5 litre mokraće. Takav zastoj mokraće mogu izaz- . ili još češće. Kada neka osoba mokri znatno češće. Upale su najčešći uzrok učestaloga mokrenja koje nije praćeno ukupnim povećanjem izlučene mokraće. ali samo u toku dana. I napad bolova zbog bubrežnih kamenaca tjera na mokrenje. nakon uživanja prave ka­ ve ili čaja. uglavnom danju. Osoba koja ima upalu mjehura dobiva jak nagon na mokrenje odmah čim se u mjehuru nakupi i najmanja količina mokraće. naročito žene. može biti praćen i mokrenjem umanjene količine mokraće. zbog izlaganja hladnoći. lijekove uzimaju osobe koje imaju srčane bolesti. Poznato je češće mokrenje zimi. nema nagona na mokrenje. Promijenjen položaj maternice i trudnoća mogu dovesti do učestaloga mokrenja. zbog pije­ nja alkoholnih pića ili većih količina tekućina. Učestalo mokrenje javlja se češće noću zbog nakupljanja većih koli­ čina mokraće u mokraćnom mjehuru.Poremećaji mokrenja mogu se očitovati kao učestali nagon na mok­ renje. Pritisak na mokraćni mjehur u žena mogu pratiti upale jajnika i tu­ mori maternice. kao i za mirnoga ležanja. visok tlak. Prolazna je pojava u onih osoba koje uzimaju lijekove za pojačano lučenje mokraće. npr. češće mokre nervozne osobe. Čest nagon na mokrenje Zdrav čovjek mokri prosječno pet puta u 24 sata. Učestali nagon na mokrenje. trajna je pojava kod šećerne bolesti. Upala mjehura glavni je uzrok tegoba. I upale drugih organa u trbušnoj šupljini mogu izazvati slične smetnje. tekućinu u trbuhu zbog ciroze jetre. To traje i danju i noću. i izluči 1-1. Kamenci u mokraćnom mjehuru također izazivaju podražaj stijenke mjehura i česti nagon na mokrenje. Tumori mokraćnih mjehura uzrok su učestalog mokrenja. čak i više od 20 puta dnevno. Učestalo mokrenje pojavit će se kod svih onih bolesti koje su praće­ ne pojačanim lučenjem mokraće u bubregu. upala slijepoga crijeva i potrbušnice. kroničnih bolesti bubrega (kronični nefritis) i nekih bolesti moz­ ga. pojavit će se samo ako uz kamenac postoji i upala. Noću.

multipla skleroza. zbog aterosklerotičnih promjena na krvnim žila­ ma mozga. kod staraca zbog gubitka shva­ ćanja i razumijevanja. ožiljci u mokraćnoj cije­ vi poslije upala i kamenac. I druga oštećenja mozga ili kičmene moždine mogu dovesti do nekontroliranoga mokrenja: sifilis mozga. i povremeno. dizanja težih tere­ ta. kralješnice i kičmene moždine te bolesti mozga. krvarenje u mozak. Nekontrolirano noćno mokrenje djece Najkasnije do treće godine života. Srčani bolesnici češće mokre noću zato što mirovanje oporavi rad srca koje pojačava protok krvi kroz bubrege. kronično nekontrolirano puštanje mokraće uvijek je znak težih poremećaja.vati povećana prostata. zove se inkontinencija mokraće. jakog smijeha. koji put »nervozne osobe«. ako se u mjehuru nalazi veća količina mok­ raće. koje se ne može svjesno kontrolirati. Od tada je suho i danju i noću. Nehotično nekontrolirano mokrenje Nehotično otjecanje mokraće. redovno se jav­ lja kod jačeg stupnja duševne zaostalosti. ožiljci na mokrać­ noj cijevi. mokraća nekontrolirano izlazi i »kap po kap«. naročito žene. Uzrok je slabost prstenastoga mišića koji zatvara izlaz iz mjehura. kihanja. Uz pun mokraćni mjehur. neke duševne bolesti. Nekontrolirano neho- . tumori i upala prostate. Povremeno nekontrolirano mokre i potpuno zdrave osobe: u stanju jačega stupnja pijanstva. Nemogućnost da se mokrenje kontrolira izaziva osjećaj ne samo ne­ ugode i manje vrijednosti nego može dovesti do teške duševne potištenosti (depresije). takve osobe stalno zaudaraju na mokraću. zloćudni i dobroćudni tumori mokraćnoga mjehura i prostate. tumor mozga. Dugotrajno. otečena i bolna. Nekontrolirano noćno mokrenje u krevet jedan je od znakova neu­ roze djeteta. Takav zastoj mogu uzrokovati tumor i upala prostate. U male djece to su greške u razvoju mokraćnih putova. kod gotovo praz­ noga mjehura. zbog povećanja tlaka u trbušnoj šupljini. dijete nauči svjesno kontrolirati puštanje mokraće. može biti neprekidno. Prolazna inkontinencija mokraće nerijetko se javlja u žena poslije poroda. kašljanja. koja im oš­ tećuje kožu te postaje crvena.

Nehotično se mokri najčešće u krevet i noću (enuresis nocturna). to su pretjerani zahtjevi roditelja kada. uvjeriti ga da je zdravo. prije nego što legne treba da pusti mokraću. neki to nazivaju »plač djeteta kroz mjehur«. zatim bolesti koje dovode do pojačanoga lučenja mokraće: šećerna bolest. Mnogo je češći uzrok noćnoga mokrenja nepravilan odgoj djeteta. valja ga uvjeriti da je to loša navika zbog koje će u životu imati problema ako se ne liječi. npr. više suhe hrane. neurologa i psihologa. krevet mora biti tvrd. koje mogu dovesti do sličnih smetnji. strah. manji dio takve djece pomokri se i u toku dana. Zbog toga su potrebne pretrage i pregledi kod urologa. Mokrenje u krevet smatra se bolešću na »živčanoj bazi«. pa mokre­ njem u postelju svraća pažnju na sebe. Polovina uspjeha je postignu­ ta ako dijete pristane na suradnju. valja ga učiti da mokraću zadrži što duže kako bi se povećao kapacitet mjehura. tj. koja je praćena neurotskim smetnjama: mucanjem.uzro­ kuju stalne duševne sukobe u djetetu. bolesti mozga.. traže od djeteta da bude su­ ho prije nego što je za to tjelesno i duševno sposobno. kao i pretjerana briga. mokrenje će izazvati žalost zbog odlaska ili zbog smrti roditelja. U krevet mokre padavičari i du­ ševno zaostali. a položaj tijela takav da su noge malo povišene kako bi se smanjio pritisak mokraće na onaj dio mjehura koji izaziva potrebu za mokre­ njem. dijete mora biti okru­ ženo pažnjom i ljubavlju. smatrajući da je potisnuto i da je sva roditeljska ljubav posvećena novom članu obitelji. može se pojaviti i zbog loše pripreme djeteta za dolazak mlađega brata ili sestre. ne treba da pije barem 4 sata prije spavanja. kao i neke bolesti kičme. Kada se isključi tjelesna bolest (organsko oštećenje). Isključuju se sve one bolesti mokraćnih putova.tično puštanje mokraće poslije treće godine naziva se enureza i može se pojaviti u djece koja su već bila suha. liječnik anali­ zom ličnosti djeteta otkriva pravi uzrok noćnog mokrenja i nastoji od­ straniti sve one faktore koji štetno djeluju na dječju psihu. pohvalama i manjim da­ rovima treba nagraditi nastojanje da ostane suho. Stalna duševna napetost. Sugestija je osnov liječenja. sramoće­ nje ili ismjehivanja. a manje soli i oštrih začina. navečer manje tekućine. Smatra se da 10-20 po­ sto djece od 4-10 godina mokri u krevet. da se ne razlikuje od ostale djece. Mokrenje u krevet samo je svjesna ili podsvjesna reakcija djeteta na sve što ga muči i psihički opterećuje. sisanjem prstiju. U pubertetu smetnje prestaju bez liječenja. Osnov je liječenja prestanak svakoga kažnjavanja djeteta. Djetetu se može pomoći i na taj način da se daje hrana koja izaziva manje lučenje mokraće. dječjom neurozom. zapostavljanje djeteta. . Najvažnije je da liječnik ustanovi pravi uzrok. tuga. čupanjem kose. zlostavljanje. u djetetu valja razvijati samopouzdanje. preveliki zahtjevi roditelja i škole .

što ovisi o količini popijene tekućine. npr. Prosječna količina dnevno izlučene mokraće normalno iznosi 1-1. naročito u pubertetu. zbog gubitka svi­ jesti. Količina mokraće prelazi 3-4 litre dnevno. Jedan od najčešćih uzroka takvih smetnji u muškaraca jesu bolesti žlijezde prostate. pa se u narodu na­ ziva žlijezda kestenjača. trajanje mokrenja je produženo (dizurija). nakon uzimanja lijekova koji dovode do pojačanoga lu­ čenja mokraće. temperaturi okoline i jačini znojenja. Bćlesnik osjeti jaku žeđ i popije goleme količine tekućine. količina se može i udvostručiti. glavobolje tipa migrene. poslije napada ubrzanoga rada srca (paroksizmalna tahikardija). kod slabokrvnosti zbog pomanjkanja željeza. U pubertetu počinje izbacivati sjemenu teku­ ćinu koja omogućuje prehranu i pokretanje muških spolnih stanica. umjesto da se smanjuje. angine pektoris. od 5 do 20 litara dnevno (diabetes insipidus). često do 20 litara dnevno. tzv. Bolesnik mora čekati izvjesno vrijeme da mokraća poteče. Žlijezda je veličine i oblika kestena. Teški poremećaji nastaju onda kada prestaje piti vodu zbog toga što tekućine nema ili zato što je ne može uzimati. Smještena je ispod mokraćne cijevi. Razumljivo je da će se pojačano lučenje mokraće pojaviti već 1/2 sata nakon pijenja veće količine vode ili neke druge tekućine. Zbog poremećaja u radu žlijezda u mozgu luče se goleme količine mokraće. nakon napada guše­ nja kod bronhalne astme. Dok pije dovoljno vode. Bolesnici od šećerne bolesti mokre često i obilno.5 litre. Pojačano lučenje mokra­ će javlja se nakon pijenja alkoholnih pića i uzimanja prave kave i čaja. Otežano i bolno mokrenje O otežanom mokrenju bolesnici obično govore onda kada je poče­ tak mokrenja otežan.Prekomjerno lučenje mokraće Lučenje mokraće u količinama koje su veće od normale naziva se poliurija. na mjestu gdje cijev izlazi iz mjehura. Prekomjerno lučenje može se pojaviti na živčanoj bazi. napada bola u srcu. Uz istu količinu izluče­ ne mokraće. zbog smanjene fukcije muških spolnih žlijezda. spermija. Tako veliki gubitak tekućine izaziva jaku žed. Obilnije mokrenje redovito se javlja poslije napada padavice. često uz jako napinjanje trbušnih mišića. Pod starost. Mnogi slučajevi šećerne bolesti otkriveni su jer su se bolesnici žalili liječ­ niku da bez vidljivoga razloga osjećaju nepodnošljivu žed i piju velike količine vode. sastav i količina tjelesne vode ostaju nepromije­ njeni. Takve »dizurične smetnje« praćene su bolovima i pečenjem. počinje se povećavati i dosegne veličinu jajeta ili .

Nakon mokrenja u mje­ huru može ostati čak 2 do 3 litre mokraće. godine više od polovine svih muškaraca ima tumor prostate. jela s jakim začinima. koja se javlja odmah nakon toga što je mokrenje »završe­ no«. stariji ljudi obično umiru od neke druge bolesti. Poslije 70. Zastoj mokraće prenosi se na bubrege i odražava na njihovu funkciju. Povećanje prostate zapravo je dobroćudan tumor (adenom) prostate. kataralne upale.stisnute šake. ponovno se uspostavlja normalno otjecanje mokraće iz mokraćnoga mjehura. Pritisak tumora na mokraćnu cijev može se pojačati do te mjere da je mokrenje nemoguće. Smetnje su u početku jače izražene noću. tumor otežava ili potpuno onemogu­ ćuje izlazak mokraće. bol prilikom velike nužde. stoga je razumljiva potreba za ponovnim ispražnjavanjem mjehura. mlaz je često tako slab da »škropi cipele«. bolesnici zadržavaju mokraću zbog straha od bola. Hoće li nastati teškoće zavisi više od oblika i mjesta gdje se tumor razvije. Bol i pečenje os­ jeća se u dubini mokraćne cijevi. smetnje se pogoršavaju. . Budući da se rak razvija postepeno. jer jako nadražuju mokraćnu cijev. Počinje se javljati tek poslije 50. Posljedica je oštećenje bubrega i smanjenje lučenja. I upala prostate izaziva otežano i bolno mokrenje. sulfanamidi i drugi lijeko­ vi. Nakon mokrenja postoji osjećaj da se mjehur nije do kraja ispraznio jer se izbacuju samo male količine mokraće. Ka­ da se tumor odstrani operativnim liječenjem. u blažim slučajevima urološki čaj. tada je prekasno za ope­ raciju. Rak prostate izaziva slične smetnje. Valja prijeći na dijetu. nego od veličine tumora. neki se uzimaju samo jednom tjedno nekoliko mjeseci. Smetnje se liječe lijekovima ili operativnim zahvatom. godine života. To je opasna i podmukla bolest. pravi čaj. crna kava. Ako se pritisak mokraćne cijevi i dalje pojačava. tek nakon jačega napinja­ nja. Kada se razvije do te mjere da ometa mokrenje. Ja­ ča upala dovodi do pogoršanja. Najčešće su tzv. smrtnost je mala. preparate može propisati sa­ mo liječnik. Smetnje koje nastaju najčešće se razvijaju postepeno. Dođe li do upale mokraćnih putova. daju se antibiotici. povišene tjelesne temperature i općega lošeg osjećanja. Bolesnici osjećaju smetnje i onda kada ne mokre: pritisak u de­ belom crijevu i oko čmara. Iako se u starijih ljudi javlja često. mlaz mokraće je tanak. mjehur i prostatu. Na kraju mokrenja može se pojaviti i krv i gnoj. početak mokrenja otežan je i bolan. Upale mjehura i mokraćne cijevi također izazivaju pečenje i bol pri mokrenju. Hormonski preparati mogu smanjiti prostatu i poboljšati stanje. slab i nastane kasnije. blizu mjehura. ne smiju se uzimati alkoholna pića. Takvi bolesni­ ci imaju potrebu da češće mokre. Zastoj mokraće pogoduje razvitku upale mokraćnih putova i bubrega. teškoće mokrenja nastaju onda kada tumor pritisne na mokraćnu cijev. bol u krstima.

bolesnici često jauču od bolova. Pro­ stata se naglo poveća poslije pijenja veće količine vode. slične smetnje mogu izazvati upale prostate i zloćudan tumor. najčešći je uzrok gonoreja ili triper. Pošto im se odstrani mokraća iz mokraćnog mjehura. U starijih ljudi uzrokovan je na­ glim povećanjem žlijezde prostate. Mokrenje može biti onemogućeno i zbog psihičkih razloga. vrlo često u osoba ko­ je prije toga nisu imale nikakve smetnje. i sprečava mokrenje. Zastoj mokraće vrlo je neugodan. i alkoholna pića mogu do­ vesti do nagle prokrvavljenosti i otoka sluznice te do potpunoga zatvora ionako već sužene mokraćne cijevi. Naročito je opasno pijenje većih količina hladnoga piva ili vina. alkoholnih pića. danas su ožiljci vrlo rijetki i nastaju samo onda kada se bolest ne liječi. grčevitu bol pri mokrenju mogu izazvati kamenci u mok­ raćnim putovima. koji obično nastaju nakon preboljele gnojne upale mokraćne cijevi. najčešće postaju nepokretni. imaju snažan nagon na mokrenje. u panici. u donjem dijelu tr­ buha osjećaju strašan pritisak i bol. ili u samoj mokraćnoj cijevi. rak prostate.Otežano i bolno mokrenje mogu uzrokovati i ožiljci u mokraćnoj ci­ jevi. Tada je zastoj povezan i s drugim histeričnim znako­ vima. Uklanjanjem mokraće iz mokraćnog . pre­ plašeni. Takve osobe ne moraju imati više nikak­ vih smetnji. nakon uzimanja lijekova koji izazivaju pojačano lučenje. Mokraćni mjehur mora se isprazniti u što kraćem vremenu. kamenac se zaustavlja na ulazu u mokraćnu cijev. Pritisak povećane prostate na mok­ raćnu cijev onemogućuje izlazak mokraće iz mokraćnoga mjehura. Vrlo jaku. Ako još mogu hodati. najčešće s histeričnom oduzetošću nogu i nemogućnošću hodanja. Osim dobroćudnoga tumora prostate. U rijetkim slučajevima zastoj mogu izazvati: povrede spolnih i mokraćnih organa. upala kičmene moždine. tumori mokraćnih putova. u ambulantu dolaze u savinutom položaju tijela. Potpun zastoj mokraće obično nastaje naglo. gotovo svi izjavljuju da su »preporođeni« i iskazuju neizmjernu zahval­ nost onome tko im je olakšao tegobe. Potpun zastoj mokraće može izazvati i kamenac ili neko drugo stra­ no tijelo u mokraćnoj cijevi. a mokriti ne mogu. neke duševne bolesti. Zastoj mokraće zahtijeva najhitnije liječenje. Potpun zastoj mokraće Zadržavanje mokraće u mokraćnom mjehuru i nemogućnost voljno­ ga pražnjenja naziva se retencija mokraće. Ako u mokraćnoj cijevi postoje ožiljci. povećana maternica zbog tumora ili trudnoće. češće je u histeričnih žena. Prvi zastoj mokraće može biti ujedno i jedini zastoj.

npr. Mokraćni mjehur ostaje prazan. U težim slučajevima količina izlučene mokraće iznosi svega nekoliko kubičnih centimetara.mjehura ne samo što ublažuje ili potpuno uklanja bol nego sprečava raz­ voj upale i oštećenje bubrega. U rijetkim slučajevima mjehur se može isprazniti i kod kuće ako je bolnica daleko. Uzrok može biti i zastoj mokraće. Postoje brojni otrovi koji oštećuju naročito bubrege. teška je i ozbiljna bolest. tada je to nenormalno smanjenje lučenja (oligurija). nagona na mokrenje nema. opeklina. prolje­ vom. Ako se razvija postepeno i traje mjesecima i godinama. zbog povećane prostate i kamenaca. akutni glomerulonefritis. povraćanjem ili znojenjem. ili pak dođe do potpunoga prestanka lu­ čenja. Akutna upala bubrega. velikoga gubitka tjelesne vode. javlja se u stanju šoka. U okviru normale razlike se kreću između pola litre do 3 litre mokraće dnevno. upala potrbušnice. Akutan prestanak lučenja mokraće nastaje kada naglo dođe do smanjenoga protoka krvi u bubrezima. kemijskog sredstva za dezinfekciju. bolest srca i krvnih žila. kronič­ noj bubrežnoj insuficijenciji. to je akutna bubrežna insuficijencija. nastaje zbog preosjetljivosti organizma na bakterije iz grupe strepokoka. o jačini znojenja. Ako je iako moguće. razlike ovise o količini i vrsti pojedine hrane i popijene tekućine. govori se o dugotrajnoj. gdje se jedino može osigurati potpuna zaštita od zara­ ze (infekcije). Najčešći je uzrok upala bubrega. Tako mala količina mok­ raće ne može izlučiti sve nepotrebne i štetne tvari koje se nakupljaju u organizmu. tzv. najteža ošteće­ nja nastaju od sublimata. npr. zbog veće­ ga gubitka krvi. Teška ošte- . o tem­ peraturi tijela i temperaturi okoline. pa se mjehur redovno ispražnjava izvjesno vrijeme. kada se izgubljena tekućina ne može nadoknaditi. I mnoge druge akutne bolesti mogu dovesti do znatnoga smanjenja lučenja: zapletaj crijeva. Gumeni ka­ teter može se ostaviti u mokraćnom mjehuru. U hitnim slučajevima liječnik zabode iglu u mokraćni mjehur preko kože trbuha da bi izvukao određenu količinu mokraće. Ako se ne može mokriti. plas­ tičnih ili metalnih cijevi koje se nazivaju kateteri. Ako do toga dođe naglo. Ako je količina izlučene mokraće manja od pola litre dnevno. mjehur se mora is­ prazniti u bolnici. Smanjeno lučenje ili prestanak lučenja mokraće u bubregu Velike dnevne razlike u lučenju mokraće postoje i u zdravih ljudi. bubrezi nakon izvjesnog vremena znatno smanje lučenje ili potpuno prestanu lučiti. Ispražnjavanje mjehura izvodi se pomoću gumenih.

podrigi­ vanje. bolest stalno napreduje i ne može se izliječiti nikakvim lijekovima. daju se lijekovi i tekućine koje omogućuju bubregu da se što prije osposobi za samostalan rad. da bi na kraju ležali u polusnu. sulfonamidima. Vid oslabi. Ako bolesnik pre­ živi akutnu fazu bolesti. crijeva. Smanjeno lučenje mokraće ili potpun prestanak lučenja najčešće je samo prolazna pojava. gdje se nalaze. Oštećenje bubrega nastaje kod svih onih bolesti koje su praćene ja­ kim raspadanjem crvenih krvnih zrnaca u krvi i kod nekih oblika otro­ vanja krvi (sepse). Sve bolesti koje dovode do smanjenoga lučenja mokraće obavezno se moraju liječiti u bolnici. Lučenje mokraće postaje sve manje. u težim slu­ čajevima i do 2 mjeseca. Za takve bolesnike potrebna je po­ sebna dijeta. nekim lijekovima.ćenja mogu nastati i zbog otrovanja antifrizom. I ta faza bolesti je opasna jer dovodi do pojačanoga gubitka vode i važnih minerala. koji postaje sposoban da luči koncentriranu mok­ raću. Najvažnije je da se iz hrane isključe bjelančevine. Nagnječenja velikih grupa mišića mogu začepiti sitne bubrežne kanaliće mišićnom bojom (mioglobinom) koja izlazi iz povrijeđenih i znječenih mišića i krvlju dolazi u bubrege. Bolesnici postaju potpuno apatični. po­ većava se količina sulfata. besanica. kalija i drugih kemijskih spojeva koji nastaju uglavnom mijenom bjelančevina u tijelu. drhtaji mišića i grčevi čitavoga tijela. Teške povrede dovode do oštećenja direktnom ozljedom bubrega ili stanjem šoka poslije teške ozljede tijela. npr. da bi na kra­ ju posve prestalo. kronič­ ne bubrežne bolesti. U bolnici se vodi posebna kontrola o količini primljene i izgubljene tekući­ ne kako se ne bi narušila ravnoteža. U bolnicama se takvi bolesnici u njkritičnijoj fazi priključuju na umjetni bubreg. usne šupljine. Iako se u početku mogu javiti prolazna poboljšanja. jako štucanje. Takvi bolesnici dnevno luče 4 do 6 litre mokraće. u organima. arsenom. javljaju se jake glavobolje. Jedini je spas po­ vremeno priključivanje na umjetni bubreg. opća du­ ševna i tjelesna tromost. Otpadnih tvari sve je više u tijelu. poremećaj traje obično 7 do 20 dana. dolazi do pojačanoga lučenja mokraće. magnezija. Obično tek nakon 6 mjeseci dolazi do potpuno­ ga oporavka bubrega. živom. Oštećenje bubrega sa smanjenim lučenjem mokraće može se razviti i postepeno. osim toga. To je posljednji stupanj u razvitku dugotrajne. dolazi do upale želuca. U krvi se nakupljaju štetne i otpadne tvari. a preživi je više od 50 posto bolesnika. Na koštanu srž te tvari djeluju tako da se smanjuje stvaranje krvnih tjelešaca i razvija se slabokrvnost. intenzivan svrbež kože. podmuklo. . no takvih aparata ima pre­ malo za desetine tisuća bolesnika.

tada se uzrok krvarenja nalazi u mokraćnom mjehuru. npr. Žene krvavu mokraću povezuju s menstruacijom. Bolesnik se obraća liječniku uglavnom onda kada je crvena mokraća praćena smetnjama mokrenja i jakim bolovima. Mnogi bolesnici uopće ne prepoznaju krvavu mokraću. propisuje se kod nekih srčanih bolesti. Krvava mokraća posljedica je bolesti ili povreda bubrega. mokrać­ noga mjehura. Krvarenje iz bubrega ne izaziva smetnje mokrenja. velik broj bolesnika s »crvenom mokraćom« ne dolazi liječniku. prostati ili mokraćnoj cijevi. tumor i tuberkuloza. Zbog bubrežnih kamenaca krv se javlja gotovo redovito uz jače ili slabije grčevite bolove. Prema količini krvi. javlja se kod tuberkuloze i tumora bubrega. tzv. kod hemofilije. Razlog je i poznata činjenica da crvena mokraća ne mora biti uvijek i krvava mokraća.Krvava mokraća Zbog krvi boja mokraće postaje svijetlocrvena do tamnocrvena. Iako je krvava mokraća simptom koji se lako primjećuje. odnosno umanjuje sposobnost krvi da gruša. dijelom i spolnih organa. Manja koli­ čina krvi može se ustanoviti mikroskopom. Iako postoje mnogobrojni uzroci koji dovode do krvave mokraće. bez dru­ gih smetnji. Krv u mokraći nalazimo kada je poremećeno grušanje krvi. zatim kada bolesnici uzimaju lijekove pomoću kojih se sprečava. ili se može dokazati kemijskim pretragama. mokraća je ružičasta do tamnocrvena. Tumori bubrega i mokraćnih putova u više od 90 posto slučajeva započinju krvavom mokraćom kao prvim i dugo vremena jedinim zna­ kom bolesti. Manja količina krvi u mokraći javlja se kod upale bubrega. Krvava je mokraća u tom slučaju samo prolazna i javlja se poslije napada bolova. pregledom taloga mokraće u kojem su brojna crvena krvna zrnca. povreda. Liječnik će naročitu pažnju pokloniti tzv. Naročito su jaka krvarenja kod tumora mokraćnoga mjehu­ ra. Liječenje tim lije­ kovima. Dugotrajno pojavljivanje manjih količina krvi u mokraći. antikoagulantna terapija. prostate i mokraćne cijevi. mokraćnih putova. govori se o jakom ili velikom krvarenju (makrohematurija). »podmuk- . liječnik će najprije pomisliti na četiri najčešća uzroka krvarenja: bubrež­ ni kamenac. Krv u mokraći ne mora se uvijek opaziti prostim okom. Ako uz krvavu mokraću po­ stoje i smetnje mokrenja. bez drugih popratnih znakova. Valja znati da su slučajevi s jakim bolovima mnogo bezazleniji od slučajeva kada se krvava mokraća pojavljuje podmuklo. ili ne promatraju njenu boju pri­ likom mokrenja. Ako je broj crvenih krvnih zrnaca toliko veliki da oboji mokra­ ću.

koja podsjeća na meso ili crveno vino. trčanja. pojavljuju se kod većine tumora bubrega i mokraćnih putova. Bo­ ju mijenjaju lijekovi i kemijske tvari. antibiotici. Gusta je mokraća ako se u manjoj količini vode izluči ista količina otpadnih tva­ ri. Ako je količina krvne boje vrlo ve­ lika. Ako je mok­ raća gusta. Neke su osobe osjetljive na izlaganje hlad­ noći. aminopirin. lijekovi mogu obojiti mokraću u zeleno ili crno. Sličnu boju mokraće uzrokuju otrovanja benzolom. ta boja upotrebljava se kao lijek protiv nekih otrovanja. naročito malarija. nastaje zbog lučenja masti mokraćom (emulzija). poput vode. preparati B-vitamina. koja se luči u golemim količinama. Crvena krvna zrnca pojačano se raspadaju i kod nekih rijetkih ali teških oblika slabokrvnosti. naročito noću za sna. nakon uzimanja jela od boba. hrana. npr. Tamnocrvenu boju mokraće mogu izazvati zarazne bolesti. sulfanamidi. Promjena boje mokraće Svježe izlučena mokraća bistra je i prozirna. tj. ako se jedu velike količine šećerne repe i obojenoga zelja.lim krvarenjima«. Mokraća sivobijele boje. to su krvarenja bez bolova i drugih smetnji. arsenom. lijekovi koji se upotreb­ ljavaju prilikom upale mokraćnih putova. otrovnim gljiva­ ma. Može se pojaviti u potpuno zdravih ljudi nakon fizičkoga napora. Svijetlocrvena mokraća postaje tamna. postaje go­ tovo bezbojna. pojava se . duljim stajanjem postaje tamnosmeđa. bubrezima ili mokraći. Svijetlo crvena boja. naročito ako boluju od sifilisa. Crvenu boju mokraće mogu izazvati neki lijekovi. koncentriranija. dugotrajnoga hodanja. Plavu boju može dati metilensko modrilo. zato je bolest dobila naziv crnomokraćna groznica. sredstva za umirenje živaca. Boja mokraće ovisi i o vrsti pojedine hrane i popijene tekućine. tada mokraća može postati smeđa do gotovo crna. nastaje onda kada se u mokraći nade veća količina krvne boje (hemoglobina). Normalno je svijetložuta do tamnožuta. kao furadantin. npr. koja podsjeća na gustu kremu ili mlijeko. postaje tamnojantarne boje. zamućena. ta boja dolazi u mokraću raspadanjem crvenih krvnih zrnaca u krvi. Tamnožutu ili crvenkastožutu boju izazivaju mnogi lijekovi. tada je crvena mokra­ ća tamna prilikom jutarnjega mokrenja. Žutozelenkasta boja mokraće kod žutice nastaje zbog povećane ko­ ličine žučnih boja. Razrijeđena mokraća.

U tropskim je krajevima česta i nastaje zbog zaraze parazitom koji živi u limfnim putovima i limfnim čvorovima.naziva hilurija i nastaje zbog smetnji u normalnom protjecanju limfe. Može se javiti nakon povreda trbuha. a kao neopasna i prolazna u toku trudnoće. Bolest se naziva filarijaza. Uzrok mogu biti pritisci na limfne putove zbog tumora i tuberkuloze. .

U velikom mozgu nalaze se centri koji primaju utiske koje prenose živci. b) Veze (komunikacije). dušnik i pluća. rascjep usne. tj. c) Izvršni organi. Osobe s pri­ rođenim manama. Kad smo uzbuđeni. da bismo izgovorili i jednu jedinu riječ potrebna je su­ radnja više organa i više različitih tjelesnih i duševnih sustava. afazije. još teže ako povrijedimo jezik ili usnice. grkljan u kome se nalaze glasnice. ili čak ne­ pca . smetnje razumijevanja govora ili nesposobnosti da se govorom izrazimo. . teže govorimo. doći će do zastoja u radu glasnica i čovjek neće moći glasno govoriti. kao što je npr. govor je kao izbrisan i teško razumljiv. Svaka po­ greška očituje se nekom smetnjom. Na vratu postoji živac (nervus recurrens) na koji se mora naročito paziti prilikom operacije žlijezde štitnjače. Oni su prijenosioci signala podražaja ili naređenja. Prilikom povrede ili bolesti tih centara dolazi do tzv. inerviraju autonomne organe. Na sve te moždane centre direktno utječu naši osjećaji.ne mogu čisto govoriti. Pa ipak. Ako ga se povrijedi. Ako nas boli zub teško možemo govoriti. Izvršni su organi za izvođenje govora usna šupljina. iako se nama čini da je promuklost uzro­ kovana u grlu. Oni tepaju. Tu se pojedini glasovi prepoznaju kao riječ. Kada se u suradnji s drugim centrima odredi što će se reći. odavde dola­ ze naređenja za potrebne radnje. ne mogu izgovarati pojedina slova. zečja usna. tj. Može se dogoditi da su centralna mjesta posve u redu.MUCANJE Smetnje govora Govorimo spontano i gotovo automatski. ako se ne koncentriramo ili ako su nam misli zbrkane. Čini nam se da je to jednos­ tavno. U primjeru koji smo spomenuli došlo je do ošteće­ nja zbog prekida živčane veze. govorit ćemo nesuvislo ili nerazumljivo. Postoje uzlazni i silazni (osjetni i motorni) živci te živci koji podražuju. a) Centralna mjesta. a da ipak do­ đe do smetnji govora.

Zbog upale smo promukli. za­ to je i grkljan više izbočen (tzv. To možemo promatrati pomoću posebnoga apara­ ta. Obično se ne mogu iz­ govoriti neka slova ili slogovi. Adamova jabučica). Novorođenče se oglašava samo plačem. stvaranje glasa. Čovjek ne može »čisto govoriti« zbog grčeva mišića koji izvode artikulaciju. Događa se pod utjecajem žlijezda s unutrašnjim lučenjem (tzv. laringoskopa. Govor otkriva osobne i društvene osobine: po govoru i naglasku prepoznat ćemo iz kojeg je tko kraja. Pri tom je važna suradnja organa za sluh i organa za go­ vor.Prilikom oštećenja glasnica pojavljuju se smetnje izgovora. tako mogu glasom izvoditi prave vratolomije. koje svoje proizvode šalju direktno u krv. testise. po­ slije smijehom. gla­ sovi postaju nejasni. neće naučiti govoriti. Ova veza. Upornim i dugotrajnim vježbanjem pjevači uspjevaju vrlo dobro ovladati disanjem i drugim organima. Stvaranje glasa ovisi o brzini zraka ispuštenoga iz pluća. trepere kada ih zatrese zrak iz pluća. a zbog zakazivanja živca ili mišića koji napinju glasnice. naročito sa spolnim žlijezdama. Današnjim metodama liječenja i odgoja može se postići da i glu­ ha djeca nauče govoriti. en­ dokrinih žlijezda). Zbog ne­ kog osjećaja. O njima ovisi tjelesni i duševni razvoj. ritmu govora i na­ činu izgovaranja. Ako je dijete od rođenja gluho. strana. a to se nastavlja kroz čitavo školovanje. a prethodni ili slijede­ ći slogovi se ponavljaju. To je mutiranje. Ti kastrati ponekad su pjevanjem postizali slavu. Uporedo sa shvaćanjem naziva i pojmo­ va ide i razvoj govora. dolazi do poremećaja disanja i neželjenoga ste­ zanja glasnih mišića. Mucanje je česta govorna mana. Postoje različiti oblici mucanja koje liječnici nazi­ vaju posebnim imenima. npr. tj. u govoru se zastaje. naročito u dječaka. Djevojčice obično progovore prije dječaka. Kod gluhonijemosti najčešće je riječ o gluhoći. napete u grkljanu poput struna na violini. Ali o mucanju govorimo kao o navici ili bolesti tek onda kada su smetnje tako . čak i kakve je naobrazbe i čime se bavi. ali os­ tali su nesretna bića jer je došlo do zastoja u rastu i poremećaja tjelesnih organa. Tek potkraj prve godine izgovori prvu riječ. Nema djeteta ni odrasloga koji u životu nikada nije zamucao. pa su u staro vrijeme. Mnoge osobine poznajemo po boji i jačini glasa. Dvije ži­ ce. kako bi za­ držali lijep glas. U vrijeme puberteta glas se mijenja. Stalno se pamte i izgova­ raju nove riječi. a tek onda o sekundarnom oštećenju govora. Muškarci imaju dublje glasove jer su im glasnice dulje. Roditelji ih stalno uče go­ voriti. npr disartrija. odavno je poznata. dislalija. Mala djeca uveseljavaju okolinu time što pojed­ nostavljuju teže riječi i izmišljaju svoje nazive. dječacima u ranoj dobi odstranjivali spolne žlijezde. naročito u srednjem vijeku. Govor se mora naučiti.

dijete će je opona­ šati i stvoriti naviku. nastojanje da djeca od početka dobro nauče riječi i da ne govore prebrzo. čak u 80 posto slučajeva. koja se ba­ vi problemima govora. Valja biti strpljiv i djecu saslušati. poslije prijete. pa se smetnje sve jače fiksiraju. Prvo je pravilo provođenje hi­ gijene govora. postoji osoba koja muca. a neke se po posebnim metodama provode u specijaliziranim poliklinikama i zavodima. roditelja i bolesnika. strah i otpor. fonijatrija. nego o posebnoj živčanoj smetnji. iz protesta će griješiti u govoru i činiti namjerne ispade. dok se uči govoriti. Dijete često počinje mucati poslije jakoga uzbuđenja. Takva djeca rade slične greške i prilikom pisanja (disgrafija). stoga je po­ trebna dugotrajna suradnja terapeuta. logopedi. Školska djeca ponavljaju ili ispuštaju slogove prilikom čitanja (disleksija). Nije riječ ni o brzopletosti. Pod tim utjecajima u djetetu se javlja stid. Rijetko se kada ukori­ jenjena navika mucanja može otkloniti u kratkom vremenu. Kad opaze da ih odrasli zapostavljaju. Tada valja potražiti liječnika i stručnjake za govor. Ako u blizini djeteta. liječenje psihoterapijom je prijeko potrebno. koji primjenjuju posebne metode liječenja. gotovo nikad u odrasloj dobi. Danas postoji posebna grana medicine. obično nastaje u dobi 3-5 godina. Drugi stavljaju težište na duševne okolnosti.izražene da ozbiljno ometaju rad i život. ili podmi­ ćuju nagradama. neko slovo. Dvije su osnovne. tj. Mucavi provode vježbe ne samo govornih organa nego i čitavoga tijela. Kod male djece mucanje brzo prolazi ako ih se na to ne podsjeća. Zbog duševnih pormećaja boles- . Nema sumnje da je mucanje djece izraz neurotskoga simptoma. Budući da postoji i duševni uz­ rok. a postoje i stručnjaci. O postanku mucanja ima više teorija. da su slične smetnje postojale u obitelji bolesnika. ni o nemarnosti. teže se liječi. Mucanje se može sprečavati i liječiti. kažnjavaju. odgovorna za stvaranje glasa. Jedan dio vježbi može provoditi i sam bolesnik. Jedni tvrde da je mucanje tjelesno oštećenje koje se nasljeđuje. ostala su neoštećena. Mucanje je tri puta češće u muš­ karaca negu u žena. Roditeljima i na­ stavnicima poznato je koliko je truda potrebno da djeca to nadvladaju. znatno rjeđe u pubertetu. Često je potrebna specijalistička pomoć. Samo vježbanje često nije dovoljno. Istraživanjima je do­ kazano. Jednostavno će ispustiti manju riječ. Sva tri tjelesna mjesta. Oduzetost govora Oduzetost govora nije nijemost. Važnu ulogu igra navika: što mucanje dulje traje. Jedan je od najstarijih načina suzbijanja mucanja uporno vježbanje. Roditelji u prvo vrijeme opominju. na­ ročito straha. slog.

hipnozom. uhvati ga još veći strah. panike. Događa se poslije vrlo jakoga uzbuđenja. pa u ponovljenom doživljaju čovjek odjednom počne vikati i govoriti. Ako osoba naglo zanijemi. pre­ ma njima određuje se terapija. Tada dolazi do histerične pojave.nik odjednom prestaje govoriti. Poremećaj može biti više ili manje oz­ biljan. prestravljenosti. Poznato je da su neki ljudi šutjeli godinama. To zovemo: mutizam. potrebno je otkriti uzroke oštećenja. Slično se može postići i psihoterapijskim postup­ cima. koji prelazi i na osobe oko njega. . pa i doživotno. Do­ gađalo se da slučajno ili namjerno izazivanje sličnoga uzbuđenja može probiti duševne otpore. npr. Kad čovjek opazi da ne može govoriti.

samo je jačina podražaja različita. Upala može nastati zbog pokvarene. znojenjem. vrtoglavicom. ne­ ugode. strahom. Poznata je mučnina i povraćanje đaka i studenata pri­ je ispita. Izrazi »mučno mi je gledati«. pokazuju usku vezu osjećajnoga života i mučnine. Mučnina vrlo često prati psihičke poremećaje i javlja se u vezi s osjećanjem straha. Sve te popratne tegobe ovise o uzroku. povraćanjem. da li je praćena proljevom. mučnim situacijama. umjesto izraza »muči mi se« upotrijebit će se izraz »povraća mi se«. do osjećaja mučnine dolazi se nadraživanjem centra za povraća­ nje u mozgu. uzbuđenja. alergičnoga gastritisa. gađenje. jači nadražaj dovodi do povraćanja. Mučnina prethodi povraća­ nju. uzimanja lijekova. Znači. ili na prazan želudac. ili tek poslije jela. Ako je neugodna situacija naročito jaka. Mučnina se ne javlja u isto doba dana. umorom. mučnina. tj. Taj se osjećaj obično opisu­ je kao muka.MUČNINA Nema čovjeka koji ne poznaje neugodan osjećaj što se iz želuca širi pre­ ma ždrijelu i stvara potrebu za povraćanjem. Najčeš­ ći su uzroci kronična upala želuca (gastritis) i čir na želucu. Riječ je zapravo o istom procesu. ili jako ledene hrane. I kro­ nične bolesti želuca mogu izazvati mučnine koje traju godinama. Mučnina (nauzeja) često prethodi povraćanju i može biti praćena glavoboljom. bolovima. gubitkom apetita. svrbežom. Podražaji koji izazivaju mučninu mogu dolaziti iz različitih dijelova tijela. vruće. Manji nadražaj izaziva mučninu. slinjenjem. otrovnih tvari. upale želuca koja nastaje zbog toga što želudac ne podnosi određenu vrstu hrane. »muči mi se kad ga vidim«. promjenama na koži. Mučni­ nu može izazvati i naglo širenje želuca nakon preobilnih obroka. najčešće potječu iz probavnih organa. nakon uzimanja žestokih pića na prazan želudac. tem­ peraturom. prije svega želuca. . Važno je da liječnik zna da li se javlja ujutro natašte. Mučnina se može javiti i kod tzv. Svaka nagla akutna upala želuca redovito započinje mučninom. mučnina u teškim.

Mučnina se javlja kod srčanih. jetre. tableta za sprečava­ nje trudnoće. kostiju. bubrežnih i jetrenih bolesnika. nastaje i zbog uzimanja digitalisa. a može ukazivati na komplikacije kod upale gušterače. a u tijelu se otpadne tvari koje se ne mogu odstraniti iz organizma (uremija). kod raka na želucu može trajati mjesecima s neznatnim bolo­ vima. žučnoga mjehura. ona prati mnoge vrste glavobolja i neke boles­ ti mozga. . javlja se i kod mnogih zaraznih bolesti. Podražaji koji izazivaju mučninu mogu doći iz raznih dijelova tije­ la. može biti posljedica manjka nekih vitamina i pretjeranoga puše­ nja. Mučnina može nastati zbog nadražaja centra za ravnotežu u sred­ njem uhu (morska bolest). kod zaušnjaka. pluća. redovi­ to se pojavljuje u vezi s bolovima uzrokovanim kamencima u mokrać­ nim putovima. lijeka za srce. gušterače te upalnih i drugih bolesti crijeva. javlja se kada bubrezi zataje.Mučninu mogu izazvati i bolesti drugih probavnih organa.

nego samo centar za buđenje. signali koji »govore« o napetosti mišića i položaju tijela. »Ne mogu zaspati«. Signale koji dolaze u toku spava­ nja. kao zrak i hrana. Danas se zna da ne postoji centar za san. vidni i slušni podražaji.NESANICA Nesanica (insomnia) postaje sve ozbiljniji problem moderna čovjeka. Za sna dolazi do popuštanja napetosti mišića. koji se u od­ ređenom ritmu izmenjuje sa stanjem budnosti. neznatnog pada tjelesne temperature. Novija su istraživanja poka- . Zašto spavamo? Donedavno se smatralo da u mozgu postoji poseban centar za san i da do spavanja dolazi tek onda kada je taj centar nadražen. »Nije čudno što spavamo. nego što se uvijek budimo. usporenoga rada srca i disanja. a opasni podražaji dovode do buđenja. Suvremeni čovjek sve više cijeni dubok i zdrav san zato što ga je izgubio. San nije samo stanje du­ ševnoga mirovanja nego i mnogih tjelesnih promjena. »Uzeo sam sredstvo za spa­ vanje«. prirodni (fiziološki) gubitak svijesti. San je prirođeno stanje čovjeka.« Različiti su pod­ ražaji koji nas mogu probuditi i održavaju nas budnima. Bezopasne podražaje po tijelo odba­ cuje.« Eksperimentima je dokazano da životinje ugibaju na­ kon nekoliko dana ako im se onemogući san. bol s površine i unutrašnjosti tijela. San je normalan. U narodnoj poslovici se kaže: »Dobar san zlata vrijedi. Sve češće se čuje u svakodnevnim razgovorima: »Muči me nesanica«. Nespavanje od nekoliko dana izaziva u čovjeka teške duševne poremećaje. Čovjeku je san prije­ ko potreban. mozak na neki način obrađuje. Centar za bu­ đenje povezan je živačnim sustavom i nitima sa svim dijelovima tijela i na njega djeluju signali iz mišića. »Nisam se naspavao«. Ni o jednom tjelesnom simptomu ljudi toliko ne raspravljaju kao o nesanici. San je potreban da bi se stanice mozga odmorile i oporavile od na­ pora kojem su bile izvrgnute u budnom stanju. Poznato je da su se ljudi u ratu budili na najmanji zvuk udaljenoga aviona. Plod u utrobi majke stalno spava. do pada krvnog tlaka. Stanice mozga nisu umrtvljene. dok ih nije smetala ni najveća galama u neposrednoj blizini.

pa se prerano bude. oni su mogli ispričati sve što su sanjali. Ta spoznaja sadržana je u narodnoj izreci: »Čista savjest najbolji je jas­ tuk.duševna i tjelesna is­ crpljenost. sluhom. »probaviti« sve utiske koje je primio u budnom stanju. na elektroencefalogramu nastaju ka­ rakteristične promjene. treći se nekoliko puta bude. Oko 20 posto spavanja otpada na sanjanje. o koji­ ma razmišlja i koje mu ne dopuštaju da se potpuno opusti. Najveća je potreba za snom u djece. Rješenjem problema ili smirivanjem situacije po- . njuhom i dodi­ rom. koje čovjek prima vidom. Nemogućnost postizanja sna naziva se nesanica. Nakon nekoliko dana pokazivali su sve znakove iscrplje­ nosti. a smanju­ je se sa starošću.sve to izaziva stalan ne­ mir. kojim se odvode i bilježe struje iz moz­ ga.nepotrebne kadrove reže i odbacuje. elektroencefalografa (EEG). To se dokazalo pomoću aparata. u obitelji. kao i brojni podražaji iz vanjskoga svijeta. San je potreban da bi mozak mogao srediti. Nema čovjeka koji nije loše spavao. budili u toj fazi spavanja. U toku dana u mozak dolaze milijuni različitih podražaja iz unutrašnjosti tijela. Sanjanje je toliko važno da neki stručnjaci kažu: »Čovjek spava da bi sanjao. javlja se umor . bit će mamuran. straha i nezadovoljstva onemogućuju san. Kao što kompjutoru treba izvjesno vrijeme da bi sredio dobivene podatke. Razumije se. po­ trebne zadržava. čovjek trza očima dok sanja. Poremećeni međuljudski odnosi na radnom mjestu.zala da velik dio sna otpada na snove. Svakome je poznato da osjećaji krivnje. Spava li manje. Nesanica se javlja u tri oblika. spava li više. Ako su ispitanike budili u trenutku kada su počeli sanjati. kao da uopće nisu spavali. Netko sa 5 do 6 sati spavanja može biti odmorniji od onoga koji spava više od 8 sati. Onemogući li se sanjanje. brige . Kada čovjek počinje sanjati. njihovo je spavanje postalo nesvrsishodno. Kod nekih se očituje time što navečer ne mogu dugo zaspa­ ti. pokreću se očne jabučice. sortirati. za vrijeme eksperimenta.« Nesanice se mogu javiti u potpuno zdravih osoba. a onda obavlja po­ sao sličan montiranju filma . u toku spavanja tri do četiri puta izmjenjuje se spavanje bez snova sa sanjanjem.« Prosječna potreba čovjeka za snom iznosi 8 sati. tj. po­ stoje individualne razlike. kada im nisu dopustili da sanjaju. mozak ne može srediti primljene podatke i nije sposoban da prima nove utiske. Najčešći je uzrok nesanice stalna duševna napetost suvremena čov­ jeka. Navečer čovjek liježe u krevet »zajedno sa svojim brigama«. Svaki čovjek ima svoje vlastito vrijeme potrebno za spavanje. strah. tako je i mozgu potrebno vrijeme da sredi utiske koje je primio. Kada su ljude. bit će umoran.« San bez snova ne odmara. osje­ ćaj nesigurnosti i nezadovoljstva. Stručnjak je slikovito opisao značenje snova: »Mozak kao da ima vlastiti projektor kojim projicira primljene slike.

povećanoga krvnog tlaka. ono spava neprekidno i bu­ di se jedino kada je gladno. Neudobna postelja također može biti uzrok nesanice. proljev. da bi postepeno opadala. Školskoj djeci od 6 do 10 go­ dina potrebno je 10 do 11 sati sna. Razvojem i rastom djeteta opada potreba za dužinom spavanja. bol. teško disanje. u rijetkim slučajevim to mogu biti insekti. Mnogi ne mogu zaspati ako prije počinka piju crnu kavu ili čaj. Osjećaj gladi i odlazak u krevet s prepunim želucem također mogu biti uzrok nesanice. Nesanica djece Novorođenčetu je san veoma potreban. kao i nedostatak dnevne fizičke aktivnosti. ili zbog grešaka u odgoju. kašalj. Nesanica tada postaje samo jedan simptom poremećaja ličnosti . komarci. Bijeg u bolest jedini je izlaz. . hladnoće. Poremećen san imaju ljudi koji boluju od kroničnih boles­ ti: arterioskleroze. I prekomjerno pušenje može djelovati na mozak i održavati budno stanje. sparine. Povremene nesanice mogu biti uzrokovane vanjskim uvjetima i ut­ jecajima. Ritam dana i noći uspostavlja se postepeno nakon trećega mje­ seca života. najčešća je zbog koje se pacijenti obraćaju liječniku. Škrobljena spavačica i posteljno rublje također ometaju san. često mokrenje. Jako je izražena nesanica u nekih duševnih bolesnika. npr. Glad i bol jedini su podražaji koji dovode do buđenja. pun mok­ raćni mehur. San ometaju i brojni simptomi bolesti. ona postoji i poslijepodne. Kod djeteta postoje samo dva uzroka nesanice: premalo spava ka­ da je bolesno. stjenice. Perine i broj­ ni jastuci ne pružaju potpun odmor. ili kako se još kaže. U dru­ goj polovini života potreba za spavanjem povećava se zbog pojačane fi­ zičke aktivnosti. povraćanje. »nesanica na živčanoj os­ novi«. bolesti štit­ njače. Starije školsko dijete ne osjeća potre­ bu za popodnevnim spavanjem.bolesti koju nazivamo neuro­ zom.novo se uspostavlja normalan i zdrav san. Osobe koje ne mogu riješiti svoje probleme trajno pate od nesanice. vrućine. Loš san može biti posljedica prevelike buke. često je prvi znak duševne bolesti. buhe. Neurotska nesanica. Svjestan ili nesvjestan osjećaj nezadovoljstva posljedica je njihove nesposobnosti da se prilagode uvje­ tima u kojima žive. temperatura. svrbež. prekom­ jerno spavanje i drijemanje navečer ili ujutro. Dan i noć nisu ni u kakvoj vezi sa stanjem budnosti novoro­ đenčeta. Po­ tkraj prve godine života potreba za snom iznosi oko 13 sati. oštećenje jetre. jer se malo dijete budi u ranim jutarnjim satima.

Izazivanje strana može izazvati dugotrajne i duboke negativne poslje­ dice na ličnost djeteta. za poremećen san najčešće su krivi roditelji. jesu li oni povrijedili svoje dijete? Roditelji ne smiju zaboraviti da ih djeca vole i da potpuno ovise o njima. Ako uzrok poremećenoga sna nije bolest.Ako je zdravo. a nije ni gladno ni bolesno. ako mu nije pretopio ili prehladno. dubokom gubitku svijesti. nego u tome da zbog toga premalo spavaju njegovi roditelji«. bračne svađe često oduzimaju san djetetu. Prepuštanje brige stranim osobama izaziva strah. Ako se roditelj nalazi kraće vrijeme uz krevetić. Plašenje djeteta vješticama i čudovištima ozbiljna je greška roditelja. ako ima udoban ležaj. starci nadoknađuju dremuckanjem u toku dana. bolesni zubi. grčevi u trbuhu. ružne riječi. Djeca starija od dvije godine vole da im se prije spavanja uz krevet pričaju priče.roditelja. kupanje. nije gladno i okruženo je ljubavlju. dijete će brže zaspa­ ti. pravi uzrok moraju usta­ noviti roditelji: je li posrijedi strah zbog loših ocjena u školi. Iako među djecom postoje razlike u dužini trajanja i dubini sna. dijete će imati zdrav i dubok san. starci ne spavaju manje od ljudi srednje dobi. »Problem nije u tome da dijete premalo spava. Takva djeca imaju nemiran san. Njihova blizina i ljubav daju mu osjećaj sigurnosti. često se bude i plaču u kreve­ tu. Prestrogo kažnjavanje. Poremećen san može biti izazvan i tjelesnim razlozima: glađu zbog manjka majčina mlijeka. Ako roditelji ne skaču na svaki plač. Nesanica djece uglavnom ne predstavlja ozbiljniji medicinski pro­ blem. Bolest redovito poremećuje san: upala uha. Ako dijete plače. U dubokoj starosti promjene u stanicama mozga dovode do sanjivosti slične komatoznom stanju. Ukupna »količina sna« često je i veća u starijih ljudi. tada je potrebna liječnička pomoć. uvi­ jek u određeno vrijeme. Ljuljanje u kolijevci valja odbaciti. presvlačenje navečer. tepanje. Novorođenče valja navikavati na normalno spavanje. nedovoljnoga hranjenja. ljuljanje samo remeti san roditelja i stvara loše navike djeteta. Nesanica starijih osoba Potreba za snom ne smanjuje se s godinama starosti. Treba da po­ stoji red u rasporedu sati: hranjenje. U osmom mjesecu života dijete postaje svjesno postojanja bliskih mu ljudi . dijete će nakon nekoliko dana prestati plakati. U prosjeku. Centar za . Dizanje na ruke. isprekidan i nemiran san. davanja neodgovara­ juće hrane za određenu dob. tj. rekla je liječnica. va­ lja pustiti da se isplače. Povremeno buđenje noću i rano ustajanje.

Mnogi su skloni da bez dogovora s liječnikom uzmu sredstvo za spavanje. koje se ponekad moraju liječiti u bolnici za duševne bolesti. sobna temperatura.također su česti uzroci ja­ čega poremećaja sna.buđenje toliko otupi da samo vrlo jaki podražaji mogu dovesti do buđe­ nja. Korisno je čitati knjigu u krevetu. Postoje i neki opći postupci koji omogućuju bolje spavanje. Valja riješiti problem koji uz­ rokuju takve smetnje unutar obitelji i na radnom mjestu. Čovjek se pod starost postepeno vraća u svoje prirođeno stanje sna. uzimanje tableta nije rješenje. Tablete za spavanje ne mogu u potpunosti osigurati pravi osvježavajući san. ali okretanje u toku noći omogućava svim dijelo- . Također su važni faktori okoline. sprečava normalnu cirkulaciju krvi i otežava san. Starački svrbež kože. Položaj na des­ noj strani je udobniji. Takve osobe pokazuju umor u toku ci­ jeloga dana. Najbolja je temperatura za spavanje od 14 do 16° Celzijusa. Prečesto i nekontrolirano uzimanje tableta za spavanje sadrži veliku opasnost od privikavanja. navečer mnogo teže zaspi. Ako je nesanica na »živčanoj bazi« nastala na osnovi stalne dušev­ ne napetosti. Zimi ne valja lijegali u krevet koji je potpuno hladan. Čovjek koji se u toku dana ne umori. liječnik će nastojati pronaći uzrok nesanice da bi mogao primijeniti neopasan postupak liječenja. Naj­ češći je uzrok skleroza krvnih žila mozga. kašalj. U takvom je slučaju lijek kupka prije spavanja u naizmjenično toploj i hladnoj vodi (pola minute u vrućoj i pet sekunda u hladnoj). ali ne uzbudljivu. Prije nego što propiše tablete za spavanje. Velik broj nesanica uzrokovala je premala tjelesna aktivnost u toku dana. otežano disanje . Položaj tijela prilikom spavanja ne treba potcijeniti. To mo­ gu biti kraće večernje šetnje ili večernja gimnastika. Tada se čov­ jek reflektorno zgrči. Takve kupke omogućuju bolju cirkulaciju krvi pa noge postaju toplije. što poremećuje krvotok i dovodi do slabije prokrvavljenosti mozga. Liječenje nesanice Liječenje nesanice ovisi o uzroku. Nesanica starijih osoba zapravo je posljedica staračkih bolesti. U krevetu se mora potpuno opustiti. ne samo duševno nego i tjelesno. Mnogi se tuže da u krevetu imaju hladne noge i da zato ne mogu za­ spati. I pokušaj odvikavanja može dovesti do ozbiljnih smetnji. Razumije se da nesanica koja je uzrokovana bolešću zahtijeva liječenje osnovne bolesti. Zbog toga je vrlo korisno povećanje tjelesnoga napora prije spavanja. Ponekad će biti potrebna pomoć od psihoterapeuta. Poznato je da previsoka temperatu­ ra i hladnoća onemogućuju normalno spavanje. zatim popuštanje srčanoga ra­ da. čiji bi nas sadržaj održavao budnima.

. Ako se netko mora znatno ranije ustati. izgubljeno vrijeme može nadoknaditi spavanjem poslije ručka.ima tijela slobodnu cirkulaciju krvi.

Gubitak svijesti i smrt često su očekivan i neizbježan završetak teš­ kih i neizlječivih bolesti. Prva je reakcija mozga na manjak kisika .NESVJESTICA Nagli gubitak svijesti najpotresniji je znak bolesti. Kisik u ži­ votu stanica igra bitnu ulogu zato što se potrebna količina energije iz hrane dobiva tek posredstvom kisika. Na manjak kisika najosjetljivije su stanice mozga. dok stanice jetre. Gubitak svijesti redovito prethodi smrti. zbog udara struje. Do nesvjestice dolazi tek onda kada nastane poremećaj u centru za svijest u mozgu. bez cirkulacije krvi. ali mozak troši 20 posto kisika koji dolazi u organizam. Gubitak svijesti zbog prestanka osnovnih životnih funkcija. npr. Ali gubitak svijesti može biti dugotrajan i dubok. naročito ako se pojavi kao »grom iz vedra neba« u mlade i do tada potpuno zdrave osobe.. Nesvjestica nije uvijek stanje koje ugrožava zdravlje ili život. Uzroci koji dovode do takvih poremećaja mnogobrojni su i međusobno različiti. tj. Najopasnije stanje nastaje kada je gubitak svijesti posljedica pre­ stanka rada srca i disanja. propadnu ako se dovod kisika prekine samo 20 minuta. Ali sve stanice nisu jednako osjetljive na manjak kisika. rada srca i disanja. Krat­ kotrajan gubitak svijesti (sinkopa) česta je i bezazlena pojava. npr. U takvim slučajevima panika i neznanje onemogućuju svrsishodno pruža­ nje pomoći metodama oživljavanja. Najčešći je poremećaj dovoda kisika stanicama mozga. one troše najviše kisika. gušenja. tj. a bolesnik se ne može probuditi nikakvim podražajima. utapljanja. Dramatska slika bit će to izraženija što je gubitak svijesti nagliji. Za bolesnikovu okoli­ nu nesvjestica je uvijek alarmantan simptom koji redovito izaziva jaka uzbuđenja i paniku. Težina mozga iznosi svega 2 posto težine tijela. trovanja. naziva se koma. može doći iznenada u različitim okolnostima unesrećenja. pretežno uzrokovana prolaznim poremećajima optoka krvi u mozgu. povreda glave. Gubitak svijesti koji traje duže vri­ jeme. Ruke ili no­ ge mogu biti i jedan sat bez kisika.

za svega 4 do 5 minuta nastupaju takva oštećenja mozga da je smrt neiz­ bježna. Gubitku svijesti prethodi vrtoglavica. srčani in­ farkt. Nakon nekoliko sekunda ili minuta dolazi k svijesti. mučnina.gubitak svijesti. npr. Nesvjestica je poljedica na­ gloga pada krvnog tlaka i slabije opskrbljenosti mozga krvlju i kisikom. Takvo blokiranje crvenih krvnih zrnaca nastaje. mračenje pred očima. Uzrok mogu biti suženja i začepljene krvnih žila. Toj grupi nesvjestica pripadaju poznati i česti sluča­ jevi rušenja na javnim mjestima. koža postaje blijeda. Smanjena količina kisika u mozgu već za nekoliko se­ kundi dovodi do nesvjestice. uzrok može biti i jako ubrzan rad srca. Uzrok može biti onesposobjjenost crvenih krvnih zrnaca da prenose kisik. oštećenja moždanoga tkiva povredom. Čovjek bez hrane može živjeti 30 dana. javljaju se zbog jačih duževnih uzbuđenja. strah od injekcije. zbog vrlo maloga broja crvenih krnih zrna­ ca koja prenose kisik. ili nesposobnost pluća da prenesu kisik u krv. I promjene u krvi mogu izazvati gubitak svijesti. tumora mozga.. Najčešće su kratkotrajne nesvjestice u trajanju od svega nekoliko minuta. opća slabost. smanjen tlak u krvnim žilama. I druge promjene u mozgu. oni mogu biti posljedica nedo­ voljnog rada srca. Ako se dovod kisika mozgu prekine. ubrzo dolazi do pobolj­ šanja. Takve su ne­ svjestice češće kod onih koji su inače poznati kao »ljudi slabih živaca«. To su uglavnom psihogene nesvjestice. npr. mogu dovesti do kraćega ili dužeg gubitka svijesti: nesvjestica redovito nastaje zbog na­ gloga električnog izbijanja u stanicama mozga kod padavice. na pri­ redbama. česte su nesvjestice zbog povećanoga pritiska u mozgu. od boli. smetnje dovoda kisika u pluća. Kada se takva osoba stavi u vodoravan položaj. Takvi gubici svijesti nazivaju se još i »običnim nesvjesticama«. hladna i znojna. bez obzira na kisik. Najčešći uzroci koji dovode do smanjene dopreme kisika mozgu je­ su poremećaji cirkulacije krvi u mozgu. . bez ki­ sika 3 minute. na ulici. upale mozga. koje ne izbacuje dovoljnu količinu krvi u krvni optok. jako usporen rad srca. u tramvaju i autobusu. I promjene na krvnim žilama mogu uzrokovati smanjen ili potpun prekid dovoda krvi u jedan dio mozga. prilikom otrovanja ugljičnim monoksidom. Kratkotrajan gubitak svijesti O kratkotrajnom gubitku svijesti (sinkopa-kolaps) govori se kada nesvjestica traje od nekoliko sekunda do najviše pola sata. bez vode 3 dana. nastaju kao reakcija tijela na strah. od zubara. a mogu se javiti u tjelesno potpuno zdravih osoba. Uzrok je nesvjestice ne­ dovoljna količina kisika u atmosferi.

obično poslije dizanja iz kreveta. I poremećaj u radu srca čest je uzrok kratkotrajnih nesvjestica. Takva nesvjestica može se spriječiti ako se bolesnik stavi u vodoravan položaj već u vrijeme dok se samo tuži na vrtoglavicu. Takve nesvjestice mogu biti blažega oblika i javljaju se nekoliko puta dnevno. zbog povišene tjelesne temperature. Poznata su »rušenja« u nesvijest vojni­ ka koji dugo stoje na jednom mjestu. Naglo usporenje srčanoga rada praćeno je nesvjesticom. mo­ že nastati nadraživanjem ždrijela. udarom u prsni koš. Na­ glo usporenje srčanoga rada ispod 40 otkucaja u minuti uzrokuje ne­ svjesticu. Slične su nesvjestice prilikom jutarnjega mokrenja u nekih muškaraca. Iz kreveta se ne smije dizati na­ glo. Ne­ koliko jednostavnih tjelesnih vježbi u ležećem položaju spriječit će ne­ svjesticu. koja može trajati i duže vrijeme. lijekovima za umirenje živaca. jakim pritiskom na oči. što onemogućuje isparavanje. praćenu jakim grčevima tije­ la. sredstvima za spavanje. Takve nesvjestice mogu se spriječiti. Do toplotnoga udara dolazi u uvjetima povišene tjelesne temperature okoli­ ne. Nesvjestice se javljaju i zbog poremećaja u održavanju normalnoga tlaka u uvjetima dugoga stajanja. Najčešća su otrovanja ugljičnim monoksidom. Nesvjestice ug­ lavnom nastaju naglim dizanjem iz vodoravnoga položaja u uspravan. žena u trudnoći. promeškoljiti u krevetu. To se događa mladim ljudima kod ko­ jih još ne postoji potpuna stabilnost autonomnoga živčanog sustava. koji se stvara forsiranim disanjem i češće se javljaju u histeričnih osoba. ili neku drugu smetnju koja obično prethodi nesvjestici.U rjeđim slučajevima nesvjestica može trajati duže vrijeme. Smetnje nastaju zbog prevelikog gubitka ugljičnog dioksida. Prije ustajanja valja se malo protegnuti. takvi slučajevi znatno su rjeđi. Posljedica je nagao i visok porast tjelesne temperature. Kratkotrajne nesvjestice mogu nastati i zbog jakoga napadaja kaš­ lja. U starijih ljudi takav kašalj izaziva kronična upala dišnih putova i bronhijalna astma. Otrovanja mogu dovesti do gubitka svijesti. Takve nesvjestice mogu nastati u slabokrvnih osoba. uz veliku vlažnost zraka. Do nesvjestice može doći i zbog naglo­ ga ubrzanja rada srca. Vrtoglavica i nesvjestica mogu nastati poslije dubokoga i brzog di­ sanja. U djece se javlja s hripavcem. prilikom oporavka nakon dugotrajne bolesti. Sunčanica i toplotni udar redovito dovode do gubitka svijesti. rjeđe prestankom rada srca. Onesvijestiti se mogu i ljudi kojima je oslabljen refleks što sprečava pad krvnoga tlaka zbog naglih promjena položaja tijela. . slično kao kod padavice. poslije pretjeranoga tjeles­ nog opterećenja.

»Nesvjestica« je obično praćena dubokim disanjem. tzv. onesviještena osoba uvijek je ugrožena gušenjem ako leži na leđima. »vučja glad«. Najčešće dolazi do nagloga pada. nego uvijek u prisustvu drugih ljudi. a može se odnositi i na kraće ili du­ že vrijeme poslije nesreće (amnezija). drhtanje ruku i znojenje. Gubitak pamćenja odnosi se i na samo vrijeme nesreće. Prethodi vrtoglavica. Kraće nesvjestice. bez obzira na to je li uzrok utapljanje. ili ako nakon uzimanja normalne doze nije jeo. jak osjećaj gladi. naročito ako su jeli mnogo slatkiša. urlikanjem. gubit­ kom pamćenja događaja koji su prethodili nesreći. Bolesnici koji uzimaju inzulin uvijek moraju nositi kocke šećera. Takve nesvjestice nastaju na psihogenoj osnovi. Histerično grčenje tijela podsjeća na padavicu. Teže. dugotrajnije nesvjestice javljaju se u bolesnika koji boluju od šećerne bo­ lesti. smetnjama govora i vida koje su uzrokovane poremećajima krvotoka zbog arterioskleroze krvnih žila mozga. Histerična osoba mora imati publiku za svoju predstavu. obično nekoliko sati na­ kon obroka. Najčešće je sta­ nje tzv. krvarenje u mozak. naj­ češći je na leđima. ali pad je uvijek tako podešen da ne izazove težu povredu. Takva pojava može se spriječiti uzimanjem šećera ili pijenjem jako zašećerene tekućine. koji je redovito praćen gubitkom svijesti. slinjenjem. mogu se javiti u ljudi koji ne boluju od šećerne bolesti. Jako okretanje glave u stranu ili prema gore i dolje može dovesti do stiskanja već i onako arterioskerotički promijenjene krvne žile koja dovode krv u mozak i prolazi uz samu kičmu. vrtoglavicom. Češće su u mladih ljudi naročito žena. Besvjesno stanje prepoznaje se po tome što bolesnik obično mirno leži. npr. Nagao pad šećera u krvi također može dovesti do nesvjestice. U staraca su kratkotrajne nesvjestice obično praćene i drugim zna­ kovima. U stanju dubokoga gubitka svijesti. usporenim radom srca. često do komatoznoga stanja.. npr. dolazi do jakoga pada šećera i nesvjestice. Ako bolesnik uzme veću količinu inzulina. Krat­ kotrajne nesvjestice mogu se javiti zbog određenih pokreta glavom. grčevima tijela. nelagodnost u žličici. Do »gubitka svijesti« dolazi obično nakon sukoba u obitelji ili na rad­ nom mjestu. Nesvjes­ tica može trajati svega nekoliko sekunda do dva sata. Potres mozga pra­ ćen je i drugim znakovima: povraćanjem. uglavnom prolazne. otrovanje. Do histerične nesvjestice ne dolazi ako je osoba sama. potres mozga. Uzroci gušenja kod osobe u stanju dubokoga gubitka svijesti: . Histerija je jedan od najčešćih uzroka nesvjestice. Ne odaziva se na poziv i ne reagira ni na kakav vanjski podražaj.I povrede glave uzrok su kratkotrajnih nesvjestica. koje treba da uzmu odmah čim opaze prve znakove smanjene količine šećera u krvi (hipoglikemija). Položaj tijela može biti različit. na štipanje. udar električne struje itd.

nema­ ju nikakve napetosti.Opasnost od gušenja povećana je ako zbog dubokoga gubitka svi­ jesti nestaju obrambeni refleksi kašljanja i gutanja. . Najprije valja uspostaviti normalnu prohodnost dišnih putova. Ležanjem na leđima. npr.Povraćanje. U bočni položaj može se postaviti i najteža osoba za svega nekoliko sekundi slijedećom tehnikom: Osobu koja je naglo izgubila svijest valja staviti u bočni polo­ žaj.. Ispravnim po­ stupkom i najteža se osoba može za neko­ liko sekunda staviti u taj položaj . valja odstra­ niti prstom omotanim u rupčić. Vrat i trup valja osloboditi svakog pritiska. a njegov korijen pritisne stražnji zid ždrijela i zatvo­ ri ulaz u dušnik.Kod dubokog gubitka svijesti svi mišići tijela omlohave. tj. mlohav jezik padne. zubalo ili kruti povraćeni sadržaj. Strani pred­ met u usnoj šupljini. krvarenje u usnoj šupljini i nakupljanje sline dovodi do toga da taj sadržaj ulazi u dišne putove. suvišnu odjeću i opre­ mu valja skinuti. pod djelovanjem sile teže. Takav položaj omogućuje da se korijen jezika od­ makne od ždrijela. . Gu­ šenje se sprečava tako što se onesviještenu osobu odmah stavi u bočni položaj ili na trbuh. a tekućina iz usne šupljine može otjecati.

zaraznih bolesti. Najčešće su kome koje nastaju zbog promjena u mozgu. disanje je duboko.Desna se noga savije u koljenu. Prihvaćanjem odjeće u predjelu kuka i ramena onesviješteni se preko stopala i šake prebacuje na desni bok. Zbog krvare­ nja u mozak. prohodnost dišnih putova uspostavlja se potpunim zabacivanjem glave natrag i podi­ zanjem donje čeljusti. Ozlijede mozga su uzrok cerebralne kome. Upamtite: Ne podižite glavu onesviještenoj osobi! Ne davajte nipošto tekućinu na usta. Skvrčena noga i opružena desna ruka osiguravaju stabilnost položaja na boku za vrijeme če­ kanja liječničke pomoći ili prijevoza u bolnicu. ko­ načan završetak svih bolesti. Dubok gubitak svijesti. a šaka desne ruke stavi se ispod de­ beloga mesa. često s oduzetošću jedne polovine tijela. usporeno. Valja znati da još uvijek velik broj bolesnika u nesvijesti umire kod kuće ili prilikom transporta u bolnicu samo zbog toga što su se ugušili vlastitim jezikom. gubitak svijesti nastaje naglo. težih povreda glave. što dovodi do krvarenja. mozgovne ili cerebralne kome. Nalazi li se onesviješteni u položaju na leđima. ili moždani udar. Najčešći uzrok mozgovne kome je mož­ dana kap (apopleksija). odmah valja primijeniti um­ jetno disanje (vidi: Nagli prestanak disanja). Moždana kap. gušenje nestaje. a vrsta ozljede ili og­ raničen prostor onemogućuju da se stavi u bočni položaj. brutalno. trovanja. Koma je »posljednji znak«. a boja kože nor­ malna. To su tzv. čovjek će se sigurno ugušiti! Onesviještenu osobu ne ostavljajte samu! Ne činite više nego što se od vas očekuje: pružite minimum prve po­ moći! Dugotrajna nesvjestica Koma je nesvjestica koja traje duže vrijeme i iz koje bolesnika ne možemo probuditi. Kada se pomoću tih postupaka omogući normalan prolaz zraka u pluća. Koma je stanje organizma koje nastaje kod mnogih unutarnjih bo­ lesti. nastaje zbog pucanja krvnih žila u mozgu. nekontrolirano vršenje nužde redovna je pojava. posljedica je oštećenja mozga. Koma je i stanje organizma koje redovito prethodi smrti. koji traje duže vrijeme. Ako do spontanoga disanja ne dođe. Uzrok moždane kapi može biti i začepljenost krvne žile mozga (embolija). disanje ubrzo postaje spontano. Ostali popratni znakovi ovise o onom dijelu mozga koji je oštećen. .

neuspjeha u školi. Dugotrajniji manjak šećera u krvi može dovesti do težih oštećenja mozga. Kome nastaju kada nema dovoljno kisika u plućima: na velikim vi­ sinama gdje je zrak razrijeđen. jakih fizičkih napora. gu­ šenjem. glad. Bolesnici od šećerne bolesti padaju u dijabetičku komu zbog na­ kupljanja štetnih tvari. Do kome može doći i zbog nagloga smanjenja šećera u krvi. Osjeća se zadah po acetonu ili trulom voću. glavobolje. prilikom boravka u prostoriji u kojoj ne­ ma dovoljno kisika. Nakon početka mučnine. prekid dovoda kisika u pluća nastaje vješanjem. Netočno odmjerena doza može imati kobne posljedice. Zatajivanje rada bubrega i prestanak lučenja mokraće dovodi do nakupljanja štetnih i otpadnih tvari u tijelu. Uzimanje većih količina sredstava za spavanje i umirenje živaca uz­ rokuje komu. nego i o vremenu izloženosti tijela otrovu. Lijekovi se mora­ ju čuvati od djece i duševno zaostalih osoba. Danas ima na stotine različitih preparata koje se mogu uzeti zabunom ili namjerno u samoubilačkoj namjeri. do tzv. jedno je od najčešćih otrovanja ugljičnim monoksidom. Danas su sve češća komatozna stanja zbog djelovanja različitih ot­ rova. naročito u male djece. bolesnik ponekad ne dolazi svijesti nekoli­ ko dana. uremičke kome. Tako će i vrlo male koncentracije plina izazvati teška otrovanja i nepopravlji­ ve posljedice ako je osoba bila duže vrijeme izložena djelovanju otrova. . Količina šećera u krvi smanjuje se i kod mnogih drugih bolesti. tumora gušterače. komu prate grčevi tijela. Koma prati i padavicu. kiseline itd. jetre. povraćanja i otežanih pokreta. Težina otrovanja ne ovisi samo o količini plina u atmosferi koja se udiše. disanje jako i duboko.Upala moždanih opni često uzrokuje komatozno stanje (meningi­ tis). koža je suha. To je hipoglikemična koma. do­ lazi do gubitka svijesti. bračnih razmirica. gljivice. Kome koje nastaju otrovanjem alkoholom često završavaju smrću. uglavnom zbog sukoba s roditelji­ ma. Štetne materije nastaju zbog poremećene mijene tvari: aceton. neispunjenih želja. Uz­ rok je prevelika doza inzulina ili gladovanje uz redovno uzimanje inzuli­ na. U našoj sredini najčešći je uzrok dubokoga gubitka svijesti akutno otrovanje alkoholom. otrovanja alkoholom. gubitku svijesti prethodi znojenje. glavobolja. uzroci mogu biti različiti: virusi. Mnoge unutarnje bolesti mogu dovesti do dugotrajnoga gubitka svi­ jesti. slabost. postepeno dolazi do potpunoga i dubokog gubitka svijesti. Davanjem šećera direktno u krv bolesnik se u ro­ ku od nekoliko sekundi iz duboke kome vraća punoj svijesti. npr. bakterije. povraćanje itd. Smrtnost od ugljičnoga monoksida veća je nego od svih drugih otrova zajedno. stranim tijelom u dišnim putovima. Tegobe su postepene: glavobolja. Takvo stanje naziva se ure­ mija. Mlade osobe posežu za tab­ letama zato da svrate pažnju na sebe.

Takvi pacijenti ne mogu gutati ni kontrolirati nuždu. a prethodi joj mučnina. Takva oštećenja mozga nastaju zbog toga što je mozak bio suviše dugo bez kisika. otrovnim gljivama. Postoje takva oštećenja mozga kada je bolesnik potpuno nepokre­ tan. Addisonove bolesti. grčevi. kod tzv. Dubok gubitak svijesti s otvorenim očima Komatozna slika ovisi o uzroku kome i mjestu gdje je mozak jako oštećen. toga najrazvijenijeg i najosjetlji­ vijeg dijela mozga. Postoje i takva oštećenja mozga kada bolesnik očima prati predme­ te koji se kreću. Koma se javlja i kod bolesti koje su posljedica nedovoljnoga rada nekih žlijezda. javlja se kod zarazne upale jetre. ne može se privesti k svijesti nikakvim postupcima. eventualno mogu re­ agirati samo na grublji podražaj nesvrsishodnim pokretom. lutaju bez cilja. ili upravlja oči prema izvoru zvuka. Hrane se di­ rektnim davanjem hrane u krv ili pomoću gumene cijevi direktno u želu­ dac. glavobolja. ali ima otvorene oči. Dubok gubitak svijesti može biti i posljedica povišene tjelesne tem­ perature. tetraklorugljikom. ali ne tako dugo da bi nastala smrt. zbog smanjene funkcije štitne žlijezde. oštećenja jetre otrovi ma. Oči su otvorene. Bolesnici ponekad mogu živjeti desetak i više godina. fosforom.Komu može izazvati svaka bolest koja oštećuje jetru (hepatička ko ma). sunčanice. smrzavanja. . zbog smanjene funkcije nadbubrežne žlijezde. Riječ je o oštećenju moždane kore. ciroze jetre. npr. proljev.

koja ide od ruba rožnice i prelazi na unutarnju stranugornje i donje vjedje. Stražnju stranu sobice osim šarenice čini i jedan dio leće. njegov odnos medu ljudima. Između šarenice i rožnice nalazi se prazan prostor koji se naziva prednja očna sobica i koja je ispunjena očnom vodicom. Ta zaštitna sluznica naziva se spojnica. »Tako mi očiju«. . »Oslijepio. Mrežnica je vrlo komplicirane građe i jedini je dio oka koji je osjetljiv na svjetlo i omogu­ ćuje nam da gledamo. Cijeli vidljivi dio bjeloočnice pokriva tanka prozirna opna. odnosno koliko su mu važne oči. obrve i trepavice. brojni mišići. koja u svom prednjem dijelu ima u sredini okrugao prozračan otvor. Prva ovojnica je bjeloočnica (sklera). Zbog toga o dobrom vidu u velikoj mjeri ovisi du­ ševni i tjelesni razvitak čovjeka. njegova sreća i zadovoljstvo. Tako važan organ priroda je dobro zaštitila. Unutarnja očna ovojnica naziva se mrežnica (retina) i najvažniji je dio oka. krvne žile. očnim dupljama. lojne žlijezde. Koliko je čovjeku značajan vid. koja u sredini ima jedan otvor što se može suziti i proširiti i naziva se zjenica (pupila). Glavni je dio oka očna jabučica koja ima oblik kugle i šuplja je. da bog da«. Oči su smještene u koštanim udubinama. Gubitak nijednoga organa čovjek ne podnosi tako teško kao gubitak oka. Rub šarenice koji tvori zjenicu klizi po leći kada se zjenica širi ili sužava. sluznica. Od vanjskih štetnih utjecaja čuvaju ih vjeđe. U prednjem dijelu oka srednja ovojnica tvori šarenicu (iris). vežnjača (konjuktiva).OČNE SMETNJE I SMETNJE VIDA Oko je osjetni organ vida. najbolje se vidi u narodnim uzrečicama. Srednja očna ovojnica naziva se žilnica (horioidea) i sastoji se od velikoga broja krvnih žila. Suzne žlijezde. zbog čega je i dobila naziv.Očna jabučica sastoji se od 3 ovojnice. rožnicu (kornea). Vidom čovjek prima oko 80 % svih utisaka o svi­ jetu koji ga okružuje. potpomažu i održavaju vidnu sposobnost oka. zakletvama i kletvama: »Oči moje«. Vid je najdragocjeniji ljudski osjet koji više od svih drugih omogućava čovjeku da upozna da doživi vanjski svijet i da se u njemu snalazi. Naziv mrežnica dolazi od »mreže živčevlja«.

Vidni živac Rad oka često se uspoređuje s radom fotografskoga aparata. može se ispupčiti ili istanjiti. 4. Staklovina. nego mozgom. leća služi za preciznije lomljenje. koji su osjetljivi na svjetlost i boje. koja podsjeća na žele ili hladetinu. Mrežnica. Kod fotografskoga aparata zrake svjetla ulaze u aparat kroz otvor koji čini zaslon. Da bi se nadoknadio taj manjak lomne sposobnosti rožnice. S pomoću mišića leća može mijenjati svoj oblik.Prostor iza leće ispunjen je prozračnom. za »fino podešavanje« gledanja. koncentriraju u jedno ža­ rište (fokus) na filmu. Rožnica. koja je tako zakrivljena da može lomiti i sakupljati svjetlosne zrake na mrežnici. Preko leće zrake se sakupe. Zjenica se u mraku proširuje. u najkraćem vremenu. Leća. 6. 1. leća se uvijek. Među­ tim. Sakupljanje svjetlosnih zra­ ka započinje već na rožnici oka. Za stvaranje slike koja se gleda najvažnija je mrežnica oka. Lom svjetlosnih zraka na rožnici oka uvijek je jednak i ne može se mijenjati s obzirom na gledanje u dalji­ nu i blizinu. 2. tzv. Količinu svjetla koja ulazi u oko određuje zjenica. 3. dok se u blizini jakoga izvora svjetla sužava. 7. štapiće i čunjiće. . polutekućom staklastom tekućinom. Mrežnica ima u sebi posebne stanice. Najjasnije se vidi slika predmeta kada se zrake svjetla sakupe (fokusiraju) na dio mrežnice koji se naziva žuta pjega. Bez obzira kako se brzo skreće pogled. čovjek zapravo ne gleda okom. postoji leća. Šarenica 5. Žilnica. Bjelooč­ nica 9. Prednja očna sobica. i tako pojačati ili smanjiti svoje lomne sposobnosti. te omogućuje jasan vid u daljinu ili najbliži predmet. »blenda«. Naziva se staklovina i oč­ nu jabučicu drži okruglom kako bi zrake svjetla mogle bez smetnji doći do mrežnice. Zjenica se poput zaslona sužava i širi ovisno o jačini svjetla. 8. Žuta pjega je mjesto najjasnijega vida. prilagodi tako da sve zrake svjetla sakupi u jedno žarište na mrežnici.

obojadisanost svih predmeta. Posto­ je i smetnje vida: nejasan vid. Kada se donji kapak pomakne prema dolje. »propuh«. da može gledati. Promjene u mozgu mnogo su rjeđi uzrok vidnim smetnjama. suženjem i pečenjem u oku. sljepo­ ća za boje. koje se mogu vidjeti kao vi­ jugave crvene crte što idu sve do ruba rožnice. gnojno oko. lagano otečena i žarkocrvene boje. Tek u tom djelu mozga stvara sliku predmeta: odatle se živcima prenosi u prednji dio mozga. a ne može vi­ djeti. crveni­ lo oka. akutna upala sluznice oka obično započinje svrbežom. »Crveno oko« »Crveno oko« može se još nazvati i »oko koje peče«. Taj osjećaj pečenja kao i crvenilo oka dva su najkarakterističnija znaka upale sluznice oka (konjuktivitis). To se može vidjeti prilikom kupanja u bazenima koji su suviše ja- . Sluz­ nica bjeloočnice ima proširene krvne žilice. prozor. Mnogobrojni su uzroci koji dovode do »crvenoga oka«. Čest je uzrok vjetar. oslabljen vid. koja oblaže unutarnju stranu kapka. i to u njegov zatiljni dio koji je odgovoran za funkciju vida. »Nešto me grebe u očima«. Nastale kemijske reakcije dovode do stvaranja biološ­ ke struje. Prašina i kemijski nadražaji dovode do »crvenoga oka«. kroz koji mo­ zak gleda«. Električni impulsi prenose se preko vidnoga živca u mozak. To je najčešća očna smetnja. Na očima postoje brojne smetnje koje ljudi opažaju na sebi i na dru­ goj osobi. Često postoji osjećaj kao da je u oku strano tije­ lo. kao da su oči pune pijeska. mrlje u vidnom polju. zbog čega se u narodu kaže: »crveno oko«. pečenje. Tek manji dio ljudi s »crvenim okom« traži liječničku po­ moć. svrbež. Čovjek sam osjeća bol u oku. ali i u nepušača koji se duže vrijeme zadržavaju u za­ dimljenoj prostoriji. Tek razumijevanjem tih činjenica čovjek može shvatiti da ne­ tko može »biti i slijep kraj zdravih očiju«. gdje se u potpunosti shvati značenje slike koje je viđena. Prolazna i kratkotrajna pojava »crvenoga oka« česta je u pušača kojima dim ciga­ rete ulazi u oko. suženje. prilikom vožnje automobilom kraj otvorenoga prozora.Te stanice sadržavaju kemijske tvari koje se razgrađuju kada su izložene djelovanju svjetla. vidi se da je sluznica. »Imam očni katar«. čitav vidljivi dio oka daje dojam crvenila. zbog upotrebe ven­ tilatora. zapažaju promjene veličine zjenice. Najveći broj svih smetnji po­ sljedica su promjena na dijelovima oka. Nagla. Smetnje su najjače izražene navečer kada se smanji stvaranje suza pa postoji osjećaj kao da je oko »nažuljano«. Zbog toga se obično kaže da je oko samo »otvor. U ambulanti se obično obraćaju liječniku riječima: »Oči me peku«. ili vož­ nje na motorkotaču. škiljavost. ne može shvatiti ono što je vidio.

U narodu se takav kašalj naziva »ma­ gareći kašalj« (pertusis). jakoga povraćanja. no­ šenja teških tereta. vidi se prilikom oštećenja oka ultraljubičastim zrakama u snježnim planinama ili. hunjavice itd. lijekove dobivene »injekcijom« ili uzete gutanjem.ko klorirani. ili autogeno zavarivanje. Krvarenja mogu biti posljedica udaraca u oko i . tegobe mogu nestati same od sebe za 2 dana. tj. nego nakon nekoliko sati poslije izlaganja zrakama. smetnje se jave i noću. Sliku »crvenoga oka« mogu dati i mnogo ozbiljnije bolesti oka. još češće. Tada obično kažu: »Popucale su mi krvne žile u oku«. Teški sim­ ptomi brzo se smire kapljicama. Pod »crvenim okom« ljudi razumijevaju i manja krvarenja ispod sluznice. suženje. što zahtijeva obavezno liječenje. Kod nekih bolesti može biti čak i jedan od prvih znakova. Upalu sluznice oka izazivaju bakterije i virusi. »Crveno oko« samo je jedan od manje važnih znakova mnogih za­ raznih bolesti. kod gripe. Takvo dugotrajno kronično »crveno oko« najčešće je posljedica fizičkih i kemijskih nadražaja ili alergija oka. ali mnogo brže s pomoću lijekova. može se javiti zbog upale rožnice i upala dubljih dijelova oka. s kratkotrajnim poboljšanji­ ma čak godinama. npr. uzrokovano je preosjetljivošću oka na neke tvari (u proljeće na cvjetni pelud). »Crveno oko« vrlo je često posljedica alergije. Znakovi oboljenja ne javljaju se odmah. Crvenilo oka. jako pečenje. crvene boje. a posljedica su velikoga naprezanja prilikom učestalih napadaja jakoga kašlja. Ultraljubičaste zrake kvarc-lampe. To stanje naziva se fotoelektrična oftalmija. Oči se zaraze u baze­ nima. pojava je toliko česta da se takva upala naziva »kupališni konjuktivitis«. Česta su u djece koja boluju od velikoga kašlja. Takva krvarenja mogu se vidjeti poslije jakoga naprezanja. To su krvarenja koja nastaju ispod sluznice oka koja je potpuno prozirna. Crvenilo oka u obliku proširenih krvnih žilica nastaje uz sam rub rožnice u širini od pola centimetra. crvenila i glavobolje u kratkovidnih i dalekovidnih osoba ka­ da čitaju bez naočala ili nemaju odgovarajuće naočale. koje »umrtvljuju oko«. To krvarenje vidi se kao oštro ograničena na­ kupina krvi. kašljanja. Jako svjetlo također može uzrokovati crvenilo. ili »Imam krvarenje u oku«. često i grč vjeda. »Crveno oko« može trajati i duže vrijeme). u različitim dijelovima sluznice oka. prilikom zavari­ vanja. ili pri upotrebi kućanskih preparata koji sadržavaju klor. Može se javiti i zbog preosjetljivosti na hranu. tada je obično povezano s hunjavicom. prašinu. Uzrok može biti i dugotrajno čitanje pri lošoj rasvjeti ili naprezanje očiju do umora. i oblozima. a uzrok je virus koji dolazi u oko najvjerojatnije iz spolnih orga­ na. mogu izazvati ozbiljnija oštećenja rož­ nice. »Crveno oko« i strah od svjetla redovito se javlja u početku ospica.

Da zaštitne naočale moraju nositi varioci ne samo što je razumljivo nego je i zakonom propisano. u prostorijama s centralnim grijanjem jako nadražuje oko. a to su posebne vrste bakterija. može se spriječiti tako da se suhi zrak obogati vodenom parom iz posude s vo­ dom.sličnih ozljeda.mogu pomoći oblozi od kamilice. u starijih ljudi zbog upale sluzni­ ce oka. Gnojna upala oka zarazna je bolest i može se prenijeti od čovjeka na čovjeka. a plamen svijeće stvara toplinu i strujanje zraka. propuh otvaranjem prozora i vrata). ako već moraju biti u takvoj prostoriji. u mla­ đih djevojaka za vrijeme menstruacije. Često se vrlo jednostavnim postupcima može spriječiti »crveno oko«: valja izbjegavati sve one činioce koji izazivaju jak nadražaj oka. tako da se koji put »jedva ot- . ili u suviše suhoj prostoriji . pomaže plamen svijeće: dim sadrži vrlo sitne čvrste čestice. Osjetljive osobe treba da upotrebljavaju zaštitne tamne naočale ako su izložene djelovanju sunčanih zraka bilo ljeti. od bolesnoga oka na zdravo oko. »Crveno oko« može se uspješno liječiti kapljicama i mastima za oči. Prema uzroku daju se lijekovi koji sadržavaju antibiotike. »Gnojno oko« »Gnojno oko« najčešće se nadovezuje na »crveno oko«. koje nikako ne treba uvesti u stan: stalno treperenje jako umara oči. tada valja promijeniti sredstvo ako se crvenilo ponovo javi. zatim sredstva koja sužavaju krvne žilice u sluznici oka. Osobe koje su jako osjetljive na dim ne smiju se zadržavati u prostoriji u kojoj se mnogo puši. Topao i suh zrak. sulfanamide. Najčešće se prenosi ruka­ ma i upotrebom zajedničkih ručnika. koje propiše lječnik. u starijih ljudi kojima zbog skleroze krvne žile pucaju na najmanji pritisak. Gnoj u sluznici oka stvaraju uzročnici gnojenja. Alergične upale oka mogu nastati i zbog upotrebe boje za trepavice. treba je češ­ će prozračiti (ventilatori. Gnoj se najčešće sakupi u kutovima oka. zimi. tj. sredstva koja sadržavaju lijekove protiv alergije. Valja izbjegavati čitanje pri fluorescentnom svjetlu. tzv. antialergika. Ako su oči umorne nakon dužega čitanja. kao i sluznice usne šupljine i grla. Suženje sluznice oka. Očni kapci. budu slijepljeni sasušenim gnojem. uglavnom ujutro. kada se prozori rijetko otvaraju. bilo zimi na snijegu. vide se u osoba koje imaju napade padavice. ili dužega zadržavanja u zadimljenoj pro­ storiji. pa čestice dima putuju od mjesta više temperature na mjesto gdje je temperatura niža i taloži se na hladniju površinu.

»tamne otoke«. zaraza je nastala u novorođenče­ ta koje se zarazilo za vrijeme rađanja od svoje majke. Pravovremeno započeto liječenje u potpunosti sprečava sve kom­ plikacije koje mogu nastati ako se bolest ne liječi. Nakon ukapavanja kapljiva u oči novorođenčeta. Takve su smetnje najčešće prolazne i neopasne. u vezi s očima javlja se staračka dalekovidnost i »mrlje pred očima«. ona je potpuno bistra i prozirna. češće prate druge bolesti kod kojih je oko potpuno zdravo. Mrlje u vidnom polju Mnogi ljudi imaju povremene ili trajne smetnje prilikom gledanja. Uzrok je tih promjena u staklovini oka. Neki uzročnici stvaraju vrlo velike količine gnoja.vore oči«. a opisuju ih tako kao da »u oku« ili »ispred oka«. ko­ je je nekoć bila najčešći uzrok sljepoće. ta bolest kao uzrok sljepoće više nema ni­ kakvo značenje. vrpce ili kao »leteće mušice«. Neki smetnje opisuju mnogo slikovitije te vide »munje poput duginih boja«. Gnoj sa spolnih or­ gana najčešće se prenese rukama na oko. vide mrlje. sjene. kuglice. koje su obično pokret­ ne. godina života više od polovine svih ljudi vidi pred očima mrlje. krvarenja. tako nastaje gonoreja oka. Kao što u sta­ rosti koža postaje tanka i naborana. tako da gnoj upravo curi iz oka. Obavezan liječnički pregled potreban je samo zbog onih smetnji koje traju duže vrijeme. točki­ ce. kosa sijeda. često jedan od prvih simpto­ ma bolesti mozga: tumora. iskrice. naročito ako se pojave »tamna mjesta«. mrlje mogu imati različite oblike i neki ih vide kao točkice. triper. Da bi kroz nju mogla proći zraka svjetla. Da bi se spriječilo »gnojno oko« valja ispunjavati osnovne higijen­ ske propise: Ne upotrebljavajte ručnik koji je koristila neka osoba! Ne trljajte oči rukama! Redovito perite ruke! Potrebna je velika opreznost ako negdje na tijelu postoji gnojni pro­ ces. To može biti znak ozbiljnije bolesti. ili dok se opet ne kreću u smje­ ru koji je suprotan od pokreta očnih jabučica. »Mrlje pred očima« u starijih ljudi znak su starosti. Staklovina je hladetini slična tekućina i ispunjava očnu jabučicu. Svaka gnojna upala oka obavezno zahtijeva liječnički pregled i lije­ čenje. »figure koje se kreću«. Takvu upalu mogu izazvati bakterije koje u čov­ jeka izazivaju bolesti pod nazivom gonoreja. »tamni otoci« u jednom dijelu vidnoga polja. U starijih ljudi staklovina se na pojedinom mjestu može malo . »tamna mjesta«. Poslije 40. njihovo kretanje može se pratiti pogledom tako dugo dok ne iziđu iz vidnoga polja. Uzročnik se vrlo lako prenese na sluznicu oka.

Takvim postupkom liječnik otkriva bolest mozga prije nego što su se pojavili drugi. otrovanja nikotinom. tj. koje se razvijaju postepeno ili nastaju naglo i ne prolaze. Nejasan vid na blizinu Kada netko vidi jasnije. Uz jaku gla­ vobolju. tada će ti malo čvršći dijelovi praviti sjene na mrežnici oka. upale mrežnice.To je ozbiljan poremećaj koji zahtijeva rano lije­ čenje. Zbog sta­ račkih promjena na vratnim kralješnjacima. značajni simptomi. obično ukazuju na ozbiljniju bolest. nego u mozgu. »Mrak« može zahvatiti i čitavu polovinu oka.jače zgusnuti. . Smanjenje krvi u mozgu. i to u onom dijelu kojim zapravo vidimo. osjeća se strah od svjetla: smetnje na­ staju u napadima i nestaju prestankom glavobolje. Slične smetnje može izazvati i strano tijelo ako se nade u staklovini. Crne i bijele mrlje pred očima. Najčešće je riječ o krvarenjima i tumorima mozga. to može biti mjehurić zraka. dijelovi stanica i si. može izazvati takve smet­ nje. kao smetnja na »živčanoj bazi« javlja se u pubertetu i klimakteriju. Takve su upale česte u osoba koje boluju od šećerne bolesti. Smetnje nastaju i zbog promjena u leći. treperenje pa čak i tamni otoci u jednoj polovini oka mogu se vidjeti kod jedne vrste glavobolje koja se naziva migrena. prilikom pokreta vrata mo­ že doći do jačega sužavanja krvnih žila koje kroz vrat ulaze u mozak. rožnici ili porasta tlaka unutar očne jabučice. oštrije i lakše na udaljenost nego što vidi bliske predmete. koje čovjek sam zapaža. kao du­ gotrajna pojava traje u kratkovidnih i dalekovidnih osoba dok naočalima ne isprave vid. Mrlje pred očima mogu se vidjeti zbog zamućenja u staklovini. postupkom koji se naziva perimetrija. naročito ako su praćene vrtoglavi­ com. titranja i iskrenja pred očima nastaje pri­ likom većega gubitka krvi. dugine boje. govori se o dalekovidnosti (hipermetropiji). Prolazna pojava mračenja. zbog umora. pred očima se vide oblici koji se kreću. koje nastaje zbog upale u dubljim dijelovima oka. »Velike mrlje u oku«. mogu se javiti u starije osobe nakon jačih pokreta glave. Iskrenje. makar i kratkotrajno. Osim tih smetnji. može nestati čitava polovina vidnoga polja zbog pritiska na vidni živac. Takve tamne mrlje može otkriti liječnik samo pomoću posebnoga aparata. Tak­ vi »ispadi vidnog polja« nastaju kada se uzrok poremećaja ne nalazi u oku. koja najčešće zahvaća samo polovinu glave. gladi. postoje i »tamne mrlje« koje sam ne može vidjeti. žilnice.

I sama je leća s vremenom izgubila elastičnost. godine života: nakon toga postepeno opada. Posljedica su umora gla­ vobolje. Naočalima ispravljena dalekovidnost Prilikom gledanja bližih predmeta. ipak je dalekovidnost karakteristična za stariju ljudsku dob. javlja se mučnina i titranje pred očima te nejasan vid i na blizinu i na daljinu. u jednih brže. koja time povećava sposobnost loma svjetlosnih zraka. pa se zra­ ke svjetla što ih lomi leća ne skupljaju u jednoj točki na mrežnici oka. npr. Zbog dugotrajnoga čitanja ili rada. Najčešće se javlja poslije 40. se neprekidno gledaju bliski predmeti. Ta sposobnost prilagođavanja (akomodacije) najveća je oko 13. oko mladih ljudi prilagodi se tako da se mišići leće jače stegnu. godine života. čitanja.Najčešći je uzrok dalekovidnosti prekratka očna jabučica. što uzrokuje ispupčenje. Normalan vid. S dalekovidnošću oka u neke se djece razvija škiljavost. Takvo se stanje naziva staračka delekovidnost (prezbiopija). Dalekovidnost. Moglo bi se reći da je dalekovidnost prirođeno stanje čovjeka. što zahtijeva rano liječenje. odebljanje leće. umore se mišići koji ispupčuju leću. 2. Iako se u nekih osoba izraziti znakovi dalekovidnosti mogu zapaziti već potkraj puberteta. Dalekovidnih osoba ima mnogo više nego kratkovidnih. osjećaj pečenja u oku. U zablu­ di su oni koji smatraju da će proces razvoja staračke dalekovidnosti biti . nego iza mrežnice. 3. da bi u dubokoj starosti oko izgubi­ lo svaku sposobnost prilagođavanja (adaptacije). Oko pete godine starosti više od 90 posto djece je dalekovidno. Smetnje zahtijevaju pregled kod oč­ noga liječnika. Godinama rada mišići leće toliko su se umorili te više nemaju dovoljno snage da jako is­ pupčuju leću. Stoga stari­ je osobe ne mogu prilagoditi leću ni na udaljene ni na bliže predmete. rjeđi je uzrok suviše tanka ili nedovoljno ispupčena leća koja nema dovoljnu lomnu jakost. Tek u pubertetu broj dalekovidnih se smanjuje. da bi se opet u starijim godinama znatno povećao. 1. Dijete se rada dale­ kovidno. u drugih sporije. Takvo stanje može se popraviti jedino stavljanjem naočala. Staračka dalekovidnost postepeno napreduje.

Mnogi će ublažiti smetnje staračke dalekovidnosti ako poslije 40. predugačka očna jabučica pa se zrake svjetla. Ka­ ko dijete raste. a udaljeni se vide nejasno. tj. Ali dijete se ne rada kratkovid­ no. Vid se postepeno pogoršava. prestaje pogoršavanja. kratkovidnost se stabilizira. što ih lomi leća. Najčešći je uzrok kratkovidnosti suviše izdužena. i 14. Zato se kratkovidnost najviše pogoršava između 10. za čitanje i pisanje. obje leće mogu se izbrusi­ ti na istim naočalima. godine života. govori se o kratkovidnosti (miopija). Stakla. prestankom rasta. tako se oko izdužuje i postaje sve više kratkovidno. koje upotrebljavaju dalekovid­ ne osobe. koja se normalno razvija. Završetkom puberteta. Poslije su potrebne dvije vrste naočala: slabije za gledanje na daljinu i jače za gledanje na blizinu. a to je vrijeme kada je rast djeteta najintenzivniji. kratkovidne osobe dovodi do . nego ispred mrežnice. Kratkovidnost. Vid kratkovidnih osoba pod starost se čak nešto poboljša. starenje oka samo će se ubrzati. Naočalima ispravljena kratkovidnost Kratkovidnost je najčešće nasljedna. ne sakupljaju u jednoj točki na mrežnici. barem jednom u dvije godine. Poslije puberteta naočale iste jakosti mogu se nositi i više od 20 godina. Staračka dalekovidnost. Kratkovidnost se razvija postepeno i usporedo s rastom djeteta. Nejasan vid prilikom gledanja udaljenih predmeta Kada se jasno i oštro mogu vidjeti samo predmeti iz neposredne bli­ zine. a to su zapravo leće. takva su da pojačavaju lom svjetlosnih zraka (konveksne leće). 2. godine života redovito odlaze na pregled očiju. Naočale je ponekad potrebno mijenjati i više puta u godini. 1.usporen ako što duže gledaju bez naočala. naprotiv.

Obojen vid O obojenom vidu govori se onda kada se svi promatrani predmeti vide u jednoj boji.5 mm i proširiti čak do 8 mm. Promjene veličine i oblika zjenice Zjenica (pupila) je otvor u šarenici oka kroz koji ulaze zrake svjetla. U male djece zjeni­ ce su uže. Obojen vid nije normalna pojava i uvijek zahtijeva liječnički pregled. zjenica određuje količinu svjetla koje ulazi u oko. . Sužavanje i širenje zjenice odvija se bez naše volje jer tim funkcijama upravlja automatski živčani sustav. Ovisno o jačini svjetla. Plavo obojeni predmeti ne vide se često (otrovanje alkoholom.poboljšanja vida. snježna sljepoća). a preko simpatikusa proširuje. jakoga svjetla. svi ljudi za vrijeme spavanja. kinin. pri tom su čak obojeni i inače bezbojni predmeti. Ponekad se čak i slijepe osobe tuže da vide obojeno svjetlo (najvje­ rojatnije zbog nadražaja centra za vid u mozgu). Sve obojeno crvenom bojom nešto je češće (krvarenje u staklovini. Plus i minus postepeno se poništavaju. Kratkovidnost se može ispraviti nošenjem naočala. u mladosti su bile kratkovid­ ne. Širina zjenice je različita u različitoj dobi života. pa vid može biti jednako dobar kao i kada je oko normalno. leće koje oslabljuju lom zraka svjetla (konkavne leće). dubokoga izdisaja. ponekad i zbog otrovanja DDT-om. Stavljaju se stakla. Obojen vid može nastati nakon toga što je operacijom izvađena oč­ na leća. ali može se smanjiti na 1. To se vidi kod žutice i otrovanja »lijekom za srce«. Bake koje bez naočala sa 80 godina uvlače konac u iglu. sifi­ lis živčanoga sustava). dalekovidne osobe. Zje­ nica je normalno široka od 2 do 4 mm. tj. Najčešće je sve obojeno žutom bojom (ksantopsija). streptomicin). naročito ako se gleda u glatku površinu. da bi pod starost ponovo postale uže. kao i nakon ukapavanja u oko kapljica kojima se proširuje zje­ nica. koji preko parasimpatikusa zjenicu sužava. zjenica se sužava i širi. Poput »blende« na fotog­ rafskom aparatu. U rjeđim slučajevima žuto viđenje može nastati i zbog otrovanja nekim drugim lijekovima (sulfanamidski preparati. Suženje zjenice (mioza) imaju ljudi s tamnijim očima. digitalisom. u mladosti se prošire.

Posljedica je povreda oka. uglavnom zahvaća jedno oko. broj slije­ pih osoba naglo je opao. u stanju dubokoga gubitka svijesti. Sljepoća može biti i nasljedna. Proširene zjenice (midrijaza vide se prilikom jakih emocija kada je nadražen simpatikus. npr. bijesa i straha. Potpuna sljepoća je u ko­ jem osoba ne raspoznaje svjetlo od tame na oba oka. To je gnojna upala oka s čirom na rožnici. Nejednake su zjenice i kod nekih tumora mozga. Sužena zjenica česta je prilikom upala oka kada postoji jaka preosjetljivost na svjetlo. zjenica je i ukočena. Zjenice su normalno okrugle. Nekada je najčešći uzrok sljepoće bila gonoreja oka. npr. naročito one koje su uzrokovane virusi­ ma. U narodu se kaže: »U strahu su velike oči«. jednako proširene i ravnih rubova. Zjenice su proširene pri slabom osvjetlje­ nju. naslijeđena od roditelja. trahom. slijepo može biti i samo jedno oko. Neka otrovanja ta­ kođer dovode do jako sužene zjenice. Sljepoća je mnogo češće posljedica bolesti koje nastaju nakon rođe­ nja djeteta. manjak pojedinih i za vid bitnih dijelova oka. sifilis.: otrovanje sredstvima za uniš­ tavanje gamadi (organofosforni preparati). Sljepoća Sljepoća (amauroza) znači gubitak vida. mogu biti nazubljene ako je poslije upale šarenice zjenica srasla s lećom. Mnogi lijekovi dovode do široke zjenice. u mraku. Nejednake su zjenice uvijek u znak opasnosti. Nagla sljepoća. na krvarenje u mozgu. srdžbe. rubeolu. npr. u pija­ nom stanju. kao »grom iz vedra neba«. Dijete se zarazilo već pri porodu od majke koja je bolovala od gonoreje (tripera). beladona. Dijete se može roditi slijepo zbog različitih poremećaja u razvitku oka: manjak oka.prilikom gledanja (fiksiranja) predmeta. koja dolazi potpuno iznenada. Zbog povrede glave nejednake zjenice ukazuju na oštećenje mozga. ili po­ vreda u glavnoj krvnoj žili koja opskrbljuje krvlju najvažniji dio oka - . I druge zarazne bolesti bile su čest uzrok sljepo­ će: tuberkuloza. zatim zbog uzimanja lijekova kao što je morfij. atropin. nedovoljno razvijeno oko. pilokarpin itd. osim što je nazubljena. često kao prvi znak bolesti. slabokrvnosti. Takvi poremećaji mogu nastati ako majka u trudno­ ći preboli neke zarazne bolesti. tj. U civiliziranim zemljama zarazne bolesti nisu značajan uzrok sljepoće. jakoga bola. Zjenice mogu biti i nejednake (anizokorija) i mogu se vidjeti u ja­ čem stupnju pijanstva. Otkada je uvedeno pre­ ventivno kapanje u oči lijeka koji uništava uzročnika bolesti.

može vidjeti predmet. Nakon sukoba ili jakoga uzrujavanja može nastati potpuna sljepoća praćena drugim znakovima histe­ rije: grčenjem tijela. u tijelu se nakupljaju otpadne tvari koje organizam ne može odstra­ niti. dizenterije. ali se ne mogu povezati u razumljivu. Nagao gubitak vida može istovremeno zahvatiti oba oka. tada stanice mrežnice ostanu bez kisika i sljepoća može nastati trenutačno. vid je normalan. histe­ rična sljepoća može se javiti u djece. a može i potpuno nestati. . obično za nekoliko minuta. to se osim povreda ne zbiva u jednom trenutku. može na­ stati i uz potpuno zdrave oči. Takva sljepoća nastaje »na živčanoj bazi« i javlja se prilikom histeričnoga napadaja. Sljepoća je najčešće potpuna. klijenutima ruku i nogu. Kada bubrezi prestaju ra­ diti. Traje obično kratko. Takva osoba ima zdrave oči. akutni glaukom. duševna sljepoća. logičnu cjelinu. u rijetkim slučajevima mjesecima pa i godinama. takva oštećenja mozga nastaju kod nekih zaraznih bolesti: šarlaha. Oslijepiti se može i zbog bolesti bubrega. može izazvati naglo po­ višenje tlaka unutar oka. vid je jako smanjen. Može nastati zbog bolesti mozga: tumora. Ako se ta arterija zatvori krvnim ugruškom ili nekim drugim stranim tijelom kao mjehurićem zraka.mrežnice (retinitis). gubitkom slu­ ha. Poremećaj vida može biti i takav da se mogu shva­ titi pojedinosti. Sljepoća noću Noćna sljepoća (hemeralopija) u narodu se naziva »kokošje sljepi­ lo« . Postoji tzv. Danas je najčešći uzrok sljepoće dugotrajan. danju. Takvo bolesno stanje naziva se uremija. upale pluća. koja nastaje onda kada su oštećeni oni di­ jelovi mozga koji su odgovorni za vid. Duševna sljepoća nastaje kada je oštećen vidni centar u zatiljnom dijelu mozga (optička agnozija). Naglu sljepoću. kapljicama masti. tj. Nagao gubitak vida na jednom oku.mrežnicu. To mogu biti gnojne upale dubljih dijelova oka ili upala najosjetljivijega dijela . Sljepoća često nastaje kao posljedica otrovanja špiritom ili drvenom žestom (metilni alkohol ili metanol). mnogo češće na oba. rjeđe akutan glaukom. No. kada ima do­ voljno svjetla. ali ga ne prepoznaje i ne zna njegovo značenje. krvarenja u mozgu. teža otrovanja redovito dovode do sljepoće. nekoliko sati do nekoliko dana. Sljepoća pri zdravim očima ne mora biti samo na histeričnoj osnovi. nego se razvija postepenije kroz više minuta pa i sati. nakupinama stanica. difterije. krikovima. kroničan.

engleskom kemičaru i fizičaru koji je prvi opisao tu pojavu. sljepoća za boje naziva se daltonizam. čak 10 puta više nego u maslacu. ta se boja ne može razli­ kovati. tzv. peršunu i špinatu. samo za pojedine. ovisi o tome za koju je boju osoba slijepa. Ta mana oka često se slučajno otkriva prilikom liječničkog pregleda. Sve osta­ le boje koje čovjek vidi nastaju miješanjem tih triju osnovnih boja. Postoje stečene ili nasljedne bolesti praćene sljepoćom za sve boje ili. može se pojaviti i kod nekih oblika zamućenja le­ će. Već su stari narodi upotrebljavali jetru kao lijek za postizanje do­ broga vida i za liječenje drugih bolesti oka. Raspoznavanje boja važno je u mnogim zanimanjima. koja je u tijelu rezervoar toga vita­ mina. zelene deuteranopija. ispremiješanih točkica različitih ve­ ličina i boja. vrlo rijetko. a plave tritanopija. Najčešća je sljepoća za crvenu i zelenu boju. Ako u oku manjkaju čunjići osjetljivi za neku boju. . S obzirom na to što u normal­ noj hrani ima dosta toga vitamina. Noćno sljepilo može se izliječiti za nekoliko sati hranom koja je bo­ gata vitaminom A. zelenu i plavu. »razumjeti«. Injekcijama toga vitamina izlječenje nastupa za neko­ liko minuta. Najviše vitamina A ima u jetri. Koji put ih se prepozna po tome jer se stalno žale da im je »svjetlo preslabo«. Najčešći je pomanjkanje vitamina A. Čitanje brojeva s takvih tablica je različito. da »svjetiljka slabo gori«. noćno sljepilo javlja se uglavnom za vrijeme gladi. prema Daltonu. u prometu. u proljeće zbog pomanjkanja vitamina A u zimskoj hrani. čunjići. Noćno sljepilo može biti i prvi znak vrlo rijetkoga degenerativnog oboljenja mrežnice (retinitis pigmentoza). Sljepoća za boje Oko raspoznaje mnogo različitih boja. Tablice su načinjene od mozaika.Osobe koje boluju od te bolesti počinju se tužiti na tegobe tek nave­ čer. Manjak vitamina A najčešći je uzrok bolesti. Mnoge osobe nisu svjesne svoje sljepoće za boju. npr. Postoje posebne tablice da bi se ustanovila sljepoća za pojedine bo­ je. Neraspoznavanje crvene boje naziva protanopija. Osim u jetri. vitamina A ima mnogo u mrkvi. Za raspoznavanje boja odgo­ vorne su posebne stanice koje se nalaze u mrežnici oka. Općenito. zbog pretjeranih i loših dijeta i. Osoba koja je potpuno slijepa za sve boje naziva se monokromat. Postoje i posebni aparati radi točnoga određi­ vanja daltonizma. da su »žarulje preslabe«. vrlo rijetko može se ja­ viti kod nekih nasljednih bolesti i otrovanja nikotinom. Čunjići »osjećaju« samo tri osnovne boje: crvenu. što je češće.

nemaju tako jaku probojnu snagu da bi prodrle u unutrašnjost oka. bockanje koje se pojačava pomicanjem vjeđa. Sitne čestice. Na tome mjestu redovito se stvara čir rožnice. Teža oštećenja nastaju ako je strano tijelo ušlo u unutrašnjost oka. Ovisi o veličini stranoga tijela. koje postaje crveno. osjetljivo na svjetlo. ko­ je u oku oksidiraju i dovode do »rđanja« najosjetljivijih dijelova oka: mrežnice i vidnoga živca. položaju i kemijskom sastavu hoće li doći do gubitka vida. obično se zadrže na površini. suzi i boli. obično manje od 2 mm. Bol se osje­ ća više kao pečenje. u rožnici i spojnici oka. komadić metala. Strano tijelo tada izaziva jak nadražaj oka. Teže posljedice nastaju kada se strano tijelo zabode u rožnicu i kada na vrije­ me nije izvađeno. mesinga i željeza. Naročito su opasne čestice bakra. mušica. Tako se izvodi izvrnuće gornje vjeđe Vađenje stranoga predmeta u do­ njem dijelu oka . pije­ sak.Strano tijelo u oku U oko često upadne sitno strano tijelo: čestica prašine.

za spavanje. Suženje oka Suze su bistra. U oko se ne smiju stavljati ni­ kakve kapi i ne smije se ispirati nikakvim tekućinama.Ako je strano tijelo ušlo u unutrašnjost oka ili je zabodeno u rožni­ cu. U bolnicama se primjenjuju različite metode vađenja stranoga tijela. tada se može jednostavno izvaditi. Oko se učini neosjetljivim i tada se strano tijelo može izvaditi jakim mla­ zom tekućine ili pomoću posebnih igala za vađenje. Suženje izazivaju i drugi podražaji. Kako u starosti očni kapci omlohave. Do suženja može doći refleksno. Suženje nastaje kada je stvaranje suza pojačano ili kada suze zbog zapreke ne mogu normalno otjecati u nos. nadražujući plinovi. oko može jače suziti. slana tekućina koju luče suzne žlijezde što se nalaze iznad vanjskoga kuta oka. zbog podražaja iz nosa. Suvišak suza sakuplja se u suznoj vrećici. Suze olakšavaju kliza­ nje očnih kapaka i sadrže tvari koje mogu uništiti neke vrste bakterija. Ako je strano tijelo malo i slobodno na površini oka. Noću. prijelaz preko kapka. Suze se šire u tankom sloju po oku i omogućuju da rožnica bude glatka i sjajna. nastat će ka­ da ima mnogo suza. tada treba izvrnuti gornji kapak. suze ne prelaze kapke jer im to onemogućuje mastan rub očnih kapaka. upala šarenice. koje upravo »zaliju« oko nastojeći odstraniti strani predmet. nadražajima iz dijelova koji su udaljeni od oka. prilikom kašljanja. lučenje suza gotovo prestaje. jako svjetlo. Čest uzrok suženja je upad stranoga tijela u oko. dim. tj. Teže je odstraniti stra­ no tijelo ako je ispod gornjega kapka. Iz dubljih dijelova strano se tijelo vadi s pomoću operativnih zahvata. . tj. hladnoća. npr. kihanja. vjetar. povraćanja. U toku dana izluči se oko 30 kapi suza. Suženje je češće u starijih ljudi. Nastaje jak podra­ žaj i reflektorno dolazi do stvaranja veće količine suza. suženje. npr. Na oko valja sta­ viti samo gazu i bolesnika odvesti liječniku. koja se također nalazi u kutu oka i odakle suze odlaze po­ sebnim kanalićem u nos. Može se uvrnuti i rub kapka pa trepavice nadražuju sluznicu oka. Pojačano stvaranje suza i suženje javit će se kod mnogih bolesti oka. potrebna je najhitnija pomoć liječnika. Magnetična tijela mogu se izvaditi pomoću elektromagneta. zuba. i upale u dubljim dijelovima mogu dovesti do suženja. zijevanja. U donjem dijelu oka strano tijelo otkriva se jednos­ tavnim povlačenjem donjega kapka prema dolje. To su prije svega upale koje zahvaćaju površinske dijelove oka: upala sluznice i rožnice oka.

dok će neznatne promjene proći nezapažene. često je vidna sposobnost između jednoga i drugoga oka različita. Nastaje »zbrka« koju mozak neće »prihvatiti«. Drugo oko ne koristi. nastaje vlažno oko. Prilikom gledanja u daljinu. ali može biti i na »živčanoj bazi«. To su »krokodilske suze«.U rijetkim slučajevima suženje nastaje žvakanjem. samo svjetlo i tamu. Međutim. s obzirom na to što se dijete rađa kao dalekovidno). Koji put je rožnica jednoga oka drugačije zakrivljena od rožnice dru­ goga oka (astigmatizam). Jače izraženi osjećaji izazivaju suženje. Usklađen rad oba oka neobično je važan za normalan vid. Čovjek se rađa razrok. poslije trećega mjeseca dijete počinje fiksirati i predmete u neposrednoj blizini oka. Jaku razrokost roditelji će uvijek opazi­ ti. odnosno suženje. a to je čest uzrok škiljavosti. Da dijete daje prednost samo jednom oku može se zapaziti dosta ra­ no. Vanjski znakovi jedva . prepoznavati i s oba oka fiksirati predmete (najprije one udaljene. Tek sa 6 tjeda­ na počinje uočavati. Takve nepravilnosti oka najčešći su uzrok škiljavosti. Kod novoređenčeta škiljavost je prirodna. Škiljenje Škiljenje. slika predmeta na mrežnici ne stvara se na is­ tom mjestu u oba oka. pa se takvo oko često naziva »lijeno oko«. fi­ ziološka pojava. »plač zbog radosti«. već u šestom mjesecu života.. Jedno oko može biti kratkovidno. jedno oko može biti manje ili više delekovidno od drugoga. razrokost (strabizam) nastaje kada oba oka istovremeno ne gledaju isti predmet. očne jabučice nisu usporedne. pa se istovremeno stvaraju dvije slike. Zajed­ ničko gledanje s oba oka moguće je samo onda ako je njihova vidna spo­ sobnost jednaka. ali može biti izazvana bolestima i povredama. osjećajno suženje nazivamo plačem: »plač zbog tuga«. kada se živci od­ govorni za lučenje suza »ispremiješaju« sa živcima za žvakanje. Suze mogu biti krvave kada crvena krvna zrnca izlaze iz krvnih žila i ulaze u suznu žlijezdu. Pojava da jedno oko vidi bolje od drugoga čes­ to je nasljedna. U prvim danima života kretnje oka nisu usklađene (ko­ ordinirane) jer dijete vidi. Najčešći su psihogeni uzroci suženja. koji se tada zatvori i suze ne mogu u nos. Npr. Kako se leća razvija postepeno. To se vidi kod nekih bolesti krvi. i to onim kojim bolje vidi. »za­ nemari«. Tada će žvakanje istovremeno izazvati i suženje. Upala nosa i sinusa može prijeći na suzni kanal. nego je jedno oko pomaknuto u stranu. Zbog toga što oba oka ne vide jednako. Takvo psihogeno. Dijete se tada počinje služiti sa­ mo jednim okom. »osjeća«. a drugo dalekovid­ no. »nasmijao sam se do suza«.

Slične smetnje mogu imati i roditelji. Ovisno o vrsti bolesti. Na tu pojavu valja posumnjati kada dijete suviše okreće glavu da bi gledalo neki predmet.su uočljivi. Liječ­ nik može i u najmanjega djeteta ustanoviti takve smetnje. zanemarivanje slabijega oka sve više pogoršava njegovu vidnu sposobnost. prekrit. Pri jakom svjetlu zjenica oka je sužena tako da srednji. Da dijete ne pokazuje nikakve znakove nezadovoljstva svojim vidom potpuno je razumljivo. a tada i najmanja sum­ nja zahtijeva liječnički pregled čak i djece do godinu dana života. Zbog istoga razloga neki ljudi danju vide bolje kroz tamne naočale. Rano otkrivanje takve smetnje veoma je važno. Kada se u sumraku zjenica proširi. Princip liječenja: treba što prije i što više upotrebljavati zanemareno oko. Operacija je potrebna kada je škiljavost posljedica nemoći. Nastaje kada je očna leća zamućena u sredini. stanje se više ne može po­ praviti. Vid bolji u sumraku nego danju ') To je tipičan simptom oblika zamućenja leće. Postoje i posebne vježbe u »školi gledanja« (ortoptičko liječenje). upotrebljavaju se kapljice i zakloni za zdravo ili zanemareno oko. tako da se dijete prisili da što vi­ še upotrebljava oslabljeno oko. Poslije druge godine života nose se nao­ čale kod kojih je zamućen. Ako se ne započne liječenjem prije polaska u školu. i takva. to može dovesti do potpuno­ ga sljepila oka. paralize očnih mišića koji pokreću očnu jabučicu (paralitički strabizam) i ako je škiljavost jako izražena. ovisno o jačini zamućenja. Ako liječenje ne počne na vrijeme. bolesti koja se naziva siva mrena ili katarakta. ili predmet jednim okom. zrake svjetla mogu nesmetano ući u oko kroz periferne dijelove leće gdje nema zamućenja. . Liječenje je jednostavno ali dugotrajno. škiljavost može biti isto toliko opasna kao »prava razrokost«. a drugo je djelomično zatvoreno. Malom djetetu daju se kapljice u zdravo oko koje zamute vid. zamućeni dio le­ će propušta manje zraka svjetlosti. jedva primjetljiva. onaj dio koji dođe ispred zdravoga oka. smatra ga normalnim. Međutim.

izvršni organi na periferiji ne dobivaju određena naređenja. Za izvršenje bilo koje radnje potrebna su dva uvjeta: 1. a druga: motorna ili cen­ trifugalna. Kad stigne do mišića na prstu. vrh igle dodirnut će ili povrijediti sićušno klupko živčanih niti. doći će do ne­ sporazuma. Sada nas naročito zanimaju ova posljednja. ruka se trgne i udalji od igle.ODUZETOST DIJELOVA TIJELA Na površini i u dubini tijela granaju se tanje i deblje srebrnobijele strune i niti: živci. Sudje­ lovanjem različitih centara odmah će doći do odluke da se prst pomakne i povuče. dolazi do nesvrsishodnih radnji. U medicinskom rječniku prva se zovu: senzibilna i centripetalna vlakna. nare- . možemo razlikovati živčana vlakna koja provode osjete i živčana vlakna koja su odgovorna za naređenja da se. npr. Naređenje o tome kreće posebnim ili sličnim živčanim kablovi­ ma. dolazi do poremećaja. objektivna mogućnost izvršenja radnje. sposobnost naređivanja i upravljanja tom radnjom. Iako su i mozak i volja potpuno u redu. izvrši radnja. koji naređuje kakve pokrete valja činiti. Za postojanje prvoga uvjeta mora biti sve u redu s »izvršnim« orga­ nom ili dijelom tijela. pa mišići i druga tkiva ne znaju što da rade. čovjek nema jednu ili obje noge.. U pojednostavljenom anatomskom i fiziološkom smislu. Ako. mozak se može uzaludno napinjati da pokre­ ne taj dio tijela. Ako se na bilo kojem mjestu prekine veza između jednoga dijela tijela i centralnoga živ­ čanoga sustava. Sve je to trajalo nepunu sekundu. Ako se ubodemo iglom u prst. U tom slučaju govorimo o oduzetosti. Stanje je slično kao u ratu: ako ne mo­ gu stizati izvještaji i ne mogu se prenositi naređenja. Ako je motorni živac prekinut. Taj će podražaj proći strelovitom brzinom kroz živac i javit će na određeno mjesto što se dogodilo na prstu. do djelomične ili potpune oduzetosti toga dijela tijela. Njihova je uloga jednaka ulozi telefonskih kablova: prenose informacije iz periferije u centar. 2. zatim centralna naređenja na izvršne organe. Ako se na bilo kojem mjestu u tom uzlaznom i silaznom putu dogo­ di prekid.

pregledima može­ mo ustanoviti na kojem je mjestu došlo do oštećenja živca. npr. slabosti i parezi. doći će do pareze ili paralize čitave ruke ili noge.denje centralnoga živčanog sustava da se hoda neće se moći izvršiti jer izvršni organi ne postoje. dolazi do slabljenja i nestajanja mišića i drugih tkiva. Poznati su mnogi uzroci oštećenja živaca. a kod centralne zbog bolesnoga procesa u mozgu. Ako je ošte­ ćen glavni živac za pojedini organ. Postoje različiti oblici djelomične ili potpune klijenuti. Posljedica je osjećaj mravinjanja ili utrnulosti. živaca. bez toga i najveća gomila ostaje nepok­ retna. Prilikom oštećenja pojedinih ogranaka oduzeti su samo ne­ ki pokreti ili dijelovi tijela. tetiva i mi­ šića. a zapravo je zaspao živac. Ako može bar malo micati udovima (ali ne normalno). oduzetosti pojedinih prsti­ ju. kod periferne klijenuti zbog oštećenja živca. govorimo o djelomičnoj oduzetosti. osjetit ćemo žmarce i nećemo je moći pokrenuti. oduzetosti. Poznata je i tzv. U oba slučaja ne mogu se izvršiti aktivne kretnje. Spajanjem prekinutoga živca često ne dolaze do uspostavljanja pune funkcije: kabel. peri­ ferne ili centralne klijenuti. Da bi se pružila liječnička pomoć važno je ustanoviti da li je došlo do tzv. mišići zakržljaju ako klijenut živca traje dulje. Ako pak živac dulje vrijeme ili trajno ne radi. Oduzetost udova Različiti su uzroci oduzetosti jedne ili obiju ruku ili nogu. Prilikom tjelesnih povre­ da živac se može prerezati ili uništiti zgnječenošću. može doći do klijenuti ruke. ne može se tako spojiti da bi svaka nit našla svoj nastavak. To se doga­ đa osobama kojima je oštećen živac. Zato se zbog oštećenja tak­ vog snopa javljaju smetnje osjeta. nemoć šake. Zato se ispi­ tuju pojedine kretnje. S obzirom na to koji je dio tijela zahvaćen. Nekad su ovu klijenut smatrali kaz- . Ako nam je noga neko vrijeme u neprirodnom položaju. stopala. Živčani dio često je najvažniji. Kažemo da je »zaspala«. I najmanja količina mišića može iz­ vesti rad ako je mišić podražen. neosjetljivosti na toplinu i bol u pogođenom predjelu. u protivnom slabe. »paraliza ljubavnika«: ako dvoje spavaju tako da žena drži gla­ vu na ispruženoj ruci muškarca. koji u sebi ima na tisuće niti. čovjek se neće moći pokretati zbog klijenuti. Ako pak ti organi postoje. Mišići uptrebom jačaju. Povrede mišića i tetiva lakše se mogu liječiti nego povrede živaca. Za izvršenje radnje potrebna je suradnja mozga. Dulji pritisak ili istezanje živca također može dovesti do oštećenja. U snopovima živaca često idu usporedo vlakna koja provode osje­ te i vlakna koja prenose motorna naređenja. paralize. a posebnim aparatima možemo kontrolirati rad ži­ vaca. a prekid je negdje u vezama.

Kod dječje paralize dolazi do upale živčanoga tkiva u kičmenoj moždini. Radi se o kratkotrajnoj oduzetosti zbog uzbuđenja. Želimo li nekome nešto uzbudljivo reći. kažemo mu da sjed­ ne. Stoga valja vježba­ ti. Bez upornosti ništa ne možemo učiniti. grižnje savjesti i dušev­ noga nemira. Postoje i tzv. a poslije toga ruka mu je ostala oduzeta. Živac mogu oštetiti upale i otrovi. Kod svih oštećenja živaca važno je da liječenje otpočne što ranije. Vježbe i druge mjere fizikalne terapije često se provode godinama. može doći i do trajnih posljedica neaktivnosti. histerične klijenuti. Povrede zahtijevaju operacije. Do toga je došlo zbog straha. u nekim slučaje­ vima oduzetost može trajati vrlo dugo. učinit ćemo to pasivnim raz­ gibavanjem. izvrši se električni podražaj živca i sl. Kaže se: »Odsjekle su mi se noge od straha«. Uspjeh se postiže naročito u djece čiji organizam ima mnogo životne snage. Na lijevoj strani mozga nalaze se centri koji upravljaju des­ nom stranom tijela nom viših sila. Ako se mišići ne mogu aktivno pomicati. a posljedica je oduzetost ru­ ke ili noge. pogođeni dio tijela ostat će trajno oštećen. Centri koji upravljaju lijevom stra­ nom tijela nalaze se u desnoj polovi­ ni mozga. Neki je čovjek jednom nešto ukrao. .Živčani putovi se ukrštavaju na pu­ tu iz mozga prema periferiji tijela. Ako se živac ne oporavi u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci. inače se daju lijekovi. danas znamo da je do nje došlo zbog prenapetosti i pri­ tiska na živac.

U prvo vrijeme najvažnije je mirovanje. spusti se kut usana. Bolest nastupa više ili manje naglo. ili ih nespretno pomiče. . To dolazi u obzir ako se radi o lakšim slučajevima ili ako bolesnik odbija bolničko liječenje. Izlječenje često ovisi o du­ ševnom stanju bolesnika i pažnji najbližih. Po tome koji se dio tijela ne pod­ vrgava voljnim pokretima možemo ustanoviti u kojem se dijelu mozga nalazi oštećenje. naročito ako se bolesnik može hraniti i njegovati prema savjetima liječnika. Dok su kod perifernih klijenuti mišići mlohavi. Otpor valja obazrivo slomiti: ako bolesnik nepotrebno ostane u krevetu nekoliko tjedana. a kada se probudi. ali je potrebno mnogo srčanosti i istrajnosti. živca koji podražava većinu mišića na licu. uvi­ jek izaziva paniku. bolest se često bolje liječi kod kuće ne­ go u bolnici. Fizikalna terapija gotovo uvijek poma­ že. potrebna mu je veća njega jer može doći do inficiranja tih rana. Njega bolesnika zahtijeva mnogo truda i požrtvovanja. mijenjati položaj tijela. Bolesnik se onesvijesti. naročito po lošim putovima. Preko noći ili u roku od nekoliko sati. Moždana kap uvijek je ozbiljna bolest. tj. ne može micati rukom ili nogom. Takvog bolesnika ne smijemo voziti u bolnicu ako je udalje­ na. Posljedica je skrčenje dijelova ruke i noge. Budući da se u lijevoj strani mozga nalaze centri za govor i razumi­ jevanje govora. Bolesnici pružaju otpor zato što ih to boli i što se boje. Bolesnik s moždanom kapi može dobiti dekubitus. To je afazija. bolesniku omlohavi jedna strana lica. doći će do brzih i trajnih oštećenja.Moždana kap Moždana kap (apopleksija cerebri) u narodu se još naziva kaplja najčešće je izljev krvi u mozak ili začepljenje krvnih žila. moždana kap izazvat će u tom predjelu oduzetost govora i djelomično ili potpuno nerazumijevanje onoga što se čuje. Klijenut ličnoga živca Paraliza facijalisa. Ako bolesnik ne može kontrolirati mokrenje. Oduzeta je obično jedna strana tijela. povremeno podmetati zračni jastuk. Nakon prvih dana mirovanja potrebno je početi pasivnim razgiba­ vanjem oduzetih udova. paziti da po­ steljina ne bude naborana. Zato je vrlo važna suradnja bolesnika i njegove okoline. sada su tvrdi i napeti. Mjesta na kojima kosti najviše pritišću podlogu valja masirati alkoholom. otvaranje ra­ na na onim dijelovima tijela koji su izloženi pritisku. brazde na čelu izblijede.

a poslije se živac podržava električ­ nom strujom. oči se ne mogu pokretati. U protivnom može doći do upale oka. to će ispasti tužno. riječ je o gluhonijemosti. isti dan. zbog toga nastaju smetnje prilikom uzimanja hrane i u toku govora. Zbog oštećenja očnoga živca može doći do smanjenja vida pa i slje­ poće. oči »igraju«. Na sreću. često se javlja kao prirođena mana. Zbog upale nabubri i pritiješnjen u kosti prestane raditi. i do sušenje mišića. gluhoća. Živac izlazi na lice kroz koštani kanal ispod oka u blizini nosa. najbolje odmah. čovjek odjednom postaje razrok. Kad postoji od rođenja. bolest najčešće prolazi za neko­ liko tjedana. Ako se ispravno postupa. ali se mora čuvati prehlade. Naročito je važno da liječenje započne što ranije. to nisu teške bolesti. U starijih se javlja bojazan da je to znak moždane kapi. Bolesnik ne mora ležati. . Klijenuti drugih živaca i osjetnih organa Svaki od živaca ili njegovih ogranaka može biti ometan u radu ili oduzet. Uočljiva je oduzetost očnih živaca: očni kapci ne mogu se potpuno zatvoriti. Pored lije­ kova daju se i injekcije u sam živac. smijat će se samo polovica lica. Ako se to dogodi djeci. Danas se takvim osobama može pomoći. a takva oštećenja mogu ostati trajna. dakle. Oduzetost sluha. to je oštećenje živca a ne mozga.oko ostaje otvoreno. koje je stalno otvo­ reno. roditelji odmah pomišljaju na tumor mozga. Ako se pokuša nasmijati. oč­ ne jabučice postaju nemirne.

kad je obukao novo odijelo. zadržava se u kući . osim toga fizičkog defekta osjećat će i duševne smetnje. pregrube crte lica. od prvoga časa imao osjećaj da mu dobro ne stoji. jedna će joj noga ostati slabija. a drugi će s mnogo manjim oštećenjem razvijati jak osjećaj manje vrijednosti. povremeno ili trajno. Svaki čovjek u toku života. Suprotna uvjeravanja primao je s nevjericom i odbijanjem. Ovaj je izraz prvi upotrije­ bio austrijski psihijatar Alfred Adler. Nekome se čini da ima prevelik nos. govorimo o osjećaju manje vrijednosti. može­ mo ga proglasiti gotovo normalnom pojavom. npr. ne odlazi na ples. U nenormalne poremeća­ je ubraja se tek onda kada izazove dalje neprirodne reakcije. Ako. nespretne kretnje itd. Tome u prilog govori i jed­ nostavan primjer iz svakodnevnoga života: svatko je od nas iskusio da je jednom.OSJEĆAJ MANJE VRIJEDNOSTI Ako se u nekoj situaciji ili zbog nečega ne osjećamo jednaki drugim lju­ dima. ako izabire odjeću koja joj ne odgovara. odbija mladiće. Osjećaj manje vrijednosti ne mora uvijek uzrokovati stvarna nakaz­ nost ili slabost nekoga organa. Kad odraste. Bit će prisiljena nositi hla­ če jer će njena mršavija noga izazivati pitanja i komentare. Osjećaj manje vrijednosti uporan je i proturiječi svim dokazima. Osjećao se nelagodno. počinje izbjega­ vati društvo. Uvjeravanja su gotovo bez učinka jer ga nitko ne može razuvjeriti. koja ima osjećaj da su joj grudi previše velike.onda moramo zaključiti da je riječ o duševnoj reakciji koja nije primjerena i predstavlja njenu životnu za- . Pošao je od jasne i razumljive či­ njenice: ako djevojčica preboli dječju paralizu. drugi je nesretan jer ima velik trbuh.. podvaljak. previše tanke noge. Bitna je naša reakcija na tu više ili manje stvarnu ili umišljenu manu. zaostat će u razvoju i tkiva će zakržljati. ma koliko inače bila zgodna i pamet­ na. stidjet će se svoje mane. bit će joj neugodno i izbjegavat će društvo. neće htjeti ići na ples. djevojka. imao je osjećaj manje vrijednosti. Budući da je osjećaj manje vrijednosti prisutan u svih ljudi. nezgrapne ruke. premalo kose. dijela tijela ili duševnih osobina. Netko se može ponašati sasvim prirodno iako ima i veći defekt. imat će problema s momkom.

Mnogi znameniti ljudi patili su od realnih i umišljenih takvih osjećaja. Da ga nema. koja možda i ne zaslužuje to ime. nešto se mora poduzeti jer će biti sve nesretnija. Poznato je da je Demosten mu­ cao. ali je u njenim očima narasla do nepremostive zapreke. Valja se posavjetovati sa psihijatrom da bi se promijenile pogreš­ ne reakcije. iskazat ćemo se kao matematičari ili umjetnici. u nama postoji jak nagon da prevladamo osjećaj manje vri­ jednosti. Napokon se toliko osposobio da je postao je­ dan od najslavnijih govornika staroga vijeka. Osjećaj manje vrijednosti nije uvijek negativan i loš. Ali i u tom slučaju pruža nam se mogućnost da na nekom drugom području razvijemo sposobnosti koje će nadvladati naš negativni osjećaj o sebi. ako to doista želimo! . pa će i osoba s osjećajem manje vrijednosti steći samopouzdanje i uspostaviti tjelesnu i duševnu ravnotežu. dakle. odlazio je na morsku obalu. To je bio motor. Iako to nije jednostavno. u oba je slučaja riječ o nastojanju da se jedna slabost izjednači i opravda uspjehom u drugoj djelatnosti. nad­ vikivao se s valovima. Ako ne možemo trčati. razvijat ćemo druge sposobnosti. Do uspjeha ih je dovela upornost da nadoknade taj osjećaj mane. drugi tek s pomoću okoline ili liječnika.preku. to je garancija da nešto možemo postići. svijet bi bio lišen mnogih otkrića i novih ideja. drugi sublimacija. Neki to mogu postići i sami. poruku: dobro je što imamo neki osjećaj manje vrijednosti. To ga je potaklo da vježba govor. Sve životne neuspjehe dovodit će u vezu s manom. Taj proces neki zovu kompen­ zacija. Često ne možemo savladati stvarnu ili umišljenu manu tijela ili duše koja je izvor osjećaja manje vrijednosti. Njen život krenut će pogrešnim tokom. Kompenzaciju valja usmjeriti na pravi put. Dakle. pod jezik je stavljao kamenčiće i uporno ponav­ ljao neke riječi i rečenice. Ne zaboravimo. pokretač i po­ vod za akciju. a pozitivne osob­ ne kvalitete neće doći do izražaja.

ili pak bilo što drugo. ozljeda te zloćudnih tumora. što valja poduzeti itd. To je najčešće mlijeko. do bježanja s mjesta događaja. Iskonski strah čovjeka od otrova često izaziva efektivnu reakciju oblika i intenziteta koju rijetko vidimo u slučajevima drugih zadesa.. prvenstveno zdravstve- . rakija.000 različitih kemijskih spojeva. bolje rečeno nikakva ili loša. med. s obzirom na to da se u toj početnoj fazi otrovanja razvijaju vrlo često poremećaji koji neposredno ugrožavaju život.OTROVANJA Oko 300. ukočenosti (emotivni stupor). drugim riječima. dovode do toga da otrovanom daju da pije svakojake »protuotrove« koje nađu pri ruci i za koje znaju iz narodnoga predanja. Da se autoritativno odgovori na postavljena pitanja i na taj način pomogne. na­ ročito u onima gdje je otrovanfh mnogo. tablete za umirenje itd. kada se pruža pomoć akutno otrovanoj osobi. okru­ žuje danas civiliziranoga čovjeka. To je jedan od razloga zbog čega se smrtnost od otrovanja nalazi već na čet­ vrtom mjestu smrtnosti od bolesti srca i krvnih žila. uspjeh bolničkoga liječenja i rehabilitacioni postupak vrlo često ovise o pravodobnom i pravilnom pružanju prve pomoći. Da li je uzeta supstancija otrovna. Pri pružanju pomoći otrovanoj osobi zna­ čajni su i psihički razlozi. Zdravlje i život otrovane osobe. više ili manje otrovnih. pa se ne tre­ ba čuditi što otrovani koji put više stradaju zbog pogrešnoga nego zbog nikakvog ukazivanja pomoći. Mnoge od tih kemijskih tvari nalaze se u neposrednoj blizini čovjeka. tada je ta pomoć redovito nedovoljna. Koji put panika i duboko uvriježena zabluda da se otrovanom obavezno mora dati neki protuotrov (antidot). npr. dileme su uočene već davno u mnogim zemljama. kakva su toksična svojstva. od nepokretnosti. na samom mjestu događaja. o znanju i spremnosti građana da tu pomoć pruže brzo. kapljice za srce. No valja također napo­ menuti da je mjesto pružanja prve pomoći često »bojno polje« na kojem se odvija direktna i odlučna bitka za život otrovane osobe. samo da otrovani ne­ što dobije. U stvarnosti. u njegovoj radnoj i kućnoj okolini. u okolnostima kada me­ dicinska pomoć nije dostupna ili je odgođena. soda bikarbona.

godine počeo je radom (permanentnim dežurstvom) In­ formativni toksikološki centar u Zagrebu: telefonski broj: 217-226 Pružanje prve pomoći prilikom otrovanja provodi se pomoću: 1.nim radnicima. koje se postiže nadraživanjem mekoga ne­ pca ili stražnje stijenke ždrijela pomoću prsta. Izazivanje povraćanja. 2. koje može biti i kod kuće. 2. Ispiranje želu­ ca izvodi se sve dok povraćani sadržaj nije bistra tekućina. općeg postupka . izvodi se tako da se najprije izazove povraćanje.kada se kod poznatih i točno određenih otrova daju sredstvo za njihovo poništavanje u tijelu. Povraćanje i ispiranje želuca ne smije se primijeniti prilikom otrova­ nja jetkim tekućinama. pro­ tuotrovi (antidoti). Odstranjivanje otrova iz probavnoga sustava. u sklopu jedne bolnice. već na licu mjesta. Nakon toga pije se topla voda. Cilj prve pomoći je što hitnije izbacivanje otrova iz želuca i poduzimanje mjera kojima se onemoguću­ je. kao što su kiseline i lužine. U ok­ viru prve pomoći postoje tri osnovna postupka: 1. Odstranjivanje otrova iz tijela Pri odstranjivanju otrova iz tijela valja se po mogućnosti držati pra­ vila da se otrov odstranjuje iz organizma istim putem kojim je u organi­ zam ušao. informativni toksikološki centar s bogatom dokumentacijom o svim kemijskim spojevima i komercijalnim preparatima. a građani upute u prvoj pomoći. Odjednom se ne smije popiti više od pola litre vode. . ili bar smanjuje količina otrova koja se upija (resorbira) u krv. Izmjenom pijenja vode i izazivanja povraćanja želudac se ispire bolje nego želučanom son­ dom koju u određenim slučajevima primjenjuju u bolnici. Ispiranje želuca. Liječnici su te­ lefonom mogli dobiti sve potrebne informacije. pa se opet izazove povraćanje. zatim otrovanja ben­ zinom. osobito ako je pomoć zapo­ četa neposredno nakon uzimanja otrova. osnovan je prije 25 godina u Chicagu. neposredno pošto je otrov progutan. To je bio povod da se takvi centri počinju otvarati u mnogim zemljama. tzv.koji obuhvaća sve mjere kojima se otrov što hitnije. odstranjuje iz organizma. posebnoga (specifičnog) postupka . nadraživanjem prstom može se udružiti s grgljanjem tople sapunice (ne deterdženta). Ako netko proguta ot­ rov. uspjeh prve pomoći može biti značajan. 1979. U osoba koje teško povra­ ćaju. otapalima za boje i destilatima petroleja.

Životinjski ili biljni ugljen. Mnogi su u zabludi kada smatraju da neoštećena koža sigurno štiti od ulaska otrova u organizam. Daje se u 5 do 10 puta većim količinama od količine uzetoga otrova. ulazi u tijelo preko zdrave kože i može izazvati smrtonosno otrovanje. valja ga staviti u bočni položaj kako bi se spriječilo gušenje vlastitim jezikom ili povraćenim sadržajem. održavanje prohodnosti dišnih putova i omogućivanje disanja najvažnija je mjera prve pomoći. Odstranjivanje otrova s kože. stoljeća francuski ljekarnik Thouery dokazao njegovu djelotvor­ nost na taj način što je popio višestruku smrtnu dozu strihnina s aktiv­ nim ugljenom bez ikakvih posljedica. prašina i dimovi. Već je odavna dokazana protuotrovna sposobnost aktiv­ noga ugljena (Carbo animalis. a diše. Dobro je kod kuće imati već pripremljenu smjesu: 30 grama ugljena pomiješa se sa 60 ml destilirane vode i ostavi u hermetički zatvorenoj bočici. već u okviru prve pomoći treba poduzeti i druge mjere da bi se spriječila dalja resorpcija u crijevima. Po potrebi valja provoditi umjetno di­ sanje. tj. Budući da nikada nismo sigurni da li je povraćanjem i ispiranjem želuca odstranjen sav otrov. veže na sebe većinu otrova bez obzira jesu li organ­ ske ili anorganske prirode. Carbo vegetabile).Povraćanje se ne smije pokušati izazvati u osobe koja nije pri svijes­ ti i u onih osoba koje pružaju otpor. Aktivan ug­ ljen najbolje veže na sebe otrov u probavnom sustavu i nezamjenljiv je fizikalni antidot. Budući da se otrov odstranjuje iz organizma di­ sanjem. 3. U posljednjih nekoliko desetljeća njegova antidotska sposobnost dokazana je brojnim eksperimentima. ako je uzet dovoljno rano. iznijeti ga iz zatrovane atmosfere na čist zrak. Vezivanje (adsorpcija) otrova izvodi se pomoću životinjskoga ili biljnog ugljena. Udahnuti otrovi odmah ulaze u arterijsku krv bez ikakvih zapreka preko velike površine od 80 kvadratnih metara koju čini oko 300 miliju­ na plućnih mjehurića (alveola). Odrasloj osobi daju se najmanje dvije velike žli­ ce otopljene u čaši vode. Velik broj otrova. Odstranjivanje otrova iz dišnoga sustava. Udisanjem ulaze u tijelo otrovi u plinovitom stanju. može poslužiti i preprženi kruh (da pougljeni) koji se zdrobi u prašinu. i to najopasnijih. Odmah valja ustanoviti opće stanje otrovanoga. U prvoj pomoći potrebno je ispiranje što većim količinama vode. Ako nema gotovoga preparata u ljekarni. . Otrovanoga treba što prije ukloniti iz sredine u kojoj se otrovao. samo što se prije upotrebe dobro promućka. a poslije i pranje sapunom. Ugljen ne gubi aktivnost ni nakon dužega stajanja. premda je još počet­ kom 19. Ako je otrovani bez svijesti.

Ponavlja se svaka 4 sata do do­ laska u bolnicu. Često nastaju kobne pogreške zbog ne­ odgovarajuće primjene raznih »antidota«. najmanje 2 velike žlice ili 2 tablete. . Daje se u obliku praška i tableta u 5 do 10 puta većim količinama od uzetog otrova. Prilikom primjene protuotrova valja se držati osnovnoga medicin­ skog pravila koje je prije 2000 godina izrekao rimski liječnik Galen: »Primum nil nocere«. prvenstveno se otrovanome ne smije naškoditi. To vrijedi i za mnoga druga sredstva narodne medicine. već se u okviru prve po­ moći mogu dati sredstva za njihovo poništavanje. soli teških metala). korozivnim otrovima (kiseline. u kiseloj sredini kao blaga lužina. rakija. Biljni i životinjski ugljen djelotvoran je u gotovo svim slučajevima otrovanja organskog i anorganskog sustava. tj. svojom sklonošću (afinitetom) prema fermentu koji razgrađuje sve alko­ hole iz žestokih pića. Bjelanjak jajeta daje se prilikom gutanja korozivnih otrova. mlijeko. djeluje korisno samo prilikom otrovanja tzv. Daje se 1 do 2 čaše. koje mnogi smatraju univerzalnim protuotrovom i daju ga u gotovo svim slučajevi­ ma otrovanja. Djeluje poput mlijeka.Protuotrovi (antidoti) Nakon odstranjenja otrova iz organizma. koja sadržavaju etilni alkohol (vinjak. u lužnatoj sredini kao blaga kiselina i dovodi do neutrali­ zacije otrova. Takva sredstva naziva­ ju se protuotrovi ili antidoti. Etilni alkohol. mlijeko se ponaša amfoterno. viski itd. mravlje kiseline pri trovanju metil­ nim alkoholom i oksalne kiseline prilikom otrovanja antifrizom. Mlijeko je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja kiselinama i luži­ nama te solima teških metala.) daju se kao specifični antidot prilikom otrovanja metilnim alkoho­ lom (metanol. Pravovremena i pravilna primjena antidota može spasiti život otrovane osobe i znatno uzjecati na proces izlječenja. Zbog sadržaja aminokiselina u mlječnim bjelančevinama. Zbog toga mu se ne smije davati nijedno sredstvo za koje se sigurno ne zna je li medicinski opravdano. Protuotrovi koji se obično nalaze u kući: Žestoka pića. sprečava razgradnju drugih alkohola. lužine. Npr. također pomaže prilikom otrovanja vodikovim peroksi­ dom. a time i stva­ ranje otrovnih spojeva (metabolita). drveni špirit) i antifrizom (etilenglikol). Prilikom većine drugih ot­ rovanja mlijeko samo pogoršava stanje otrovane osobe jer pomaže bolje upijanje (resorpcija) otrova u tijelo. tj. Daje se 1/2 do 1 dl žestokoga pića.

kao nepromišljen čin. Daje se 1 čaša. krumpirom u prahu. Kod tinejdžera (od 13 do 19 godina života) »pokušaj samoubojstva« pretežno je demonstrativna re­ akcija na neispunjene želje. ljubavno razočaranje itd. Najčešći uzrok smrtonosnoga otrovanja je plin ugljični monoksid. Preventivne mjere temelje se na slijedećim činjenicama: . u afektu sukoba u kući ili na radnom mjestu. kozmetička sredstva itd. U djece pretežno je riječ o zadesnim. Sok od limuna ili otopina vitamina C s dosta tekućine daje se prili­ kom otrovanja hipermanganom (kalijev permanganat).Najveći broj otrovanja odraslih izazvan je namjerno. Najčešći je otrov neki lijek ili kemijsko sredstvo koje se upotreblja­ va u kućanstvu (sredstva za čišćenje. u dječjoj dobi 50% svih nesreća čine otrovanja. kemijski sastav pre­ parata i količina otrova. Dovodi do neutralizacije kiseline. Pružanje prve pomoći ne isključuje liječnički pregled ili bolničko li­ ječenje. otrovanu osobu valja što hitnije prevesti do najbliže zdravstvene ustanove ili pozvati službu hitne pomo­ ći. . Otrovano sredstvo potrebno je donijeti u bolnicu u kompletnoj am­ balaži. preparati za uništavanje gamadi. loš uspjeh u školi. najveći broj slučajeva do­ gađa se u vrijeme najveće dječje radoznalosti u dobi od 12 do 24 mjeseca života. Slično djelovanje po­ stiže se brašnom ili. akcidentalnim otrovanjima. još bolje. Poslije se može dati mlijeko ili bjelanjak od jajeta. Sprečavanje otrovanja Svaki građanin mora poznavati osnovne mjere za sprečavanje otro­ vanja.Daje se tučeni bjelanjak od 2 do 3 jaja. Natrijev bikarbonat (soda bikarbona) služi za vanjsku upotrebu. za ispiranje kože i sluznice kod raznih kiselina. Nakon ukazane prve pomoći. ili barem etiketu na kojoj piše naziv otrova. Ne primjenjuje se prilikom gutanja kiseline zbog toga što oslobađa veliku količinu ugljičnoga diok­ sida koji dovodi do jakoga rastezanja želuca tada postoji mogućnost puknuća (perforacije) želučane stijenke. Ocat se daje prilikom otrovanja lužinama. U pola litre vode otopi se 40 grama škroba i popije 1 do 2 čaše. Škrob je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja jodom.

Sve kemikalije moraju se držati u originalnoj ambalaži. lužine i neke druge jake otrove.Slijedeći postupci mogu znatno smanjiti broj slučajeva otrovanja: Pregledati valja sve kemikalije u kući. Sva kemijska sredstva koja služe u domaćinstvu valja držati na mjestu koje je izvan dohvata djece. boce od vina. čokolada i slično. piva. Ne smije se uzimati lijek pred djecom jer ona oponašaju postupke odraslih. . U kući ne treba držati koncentrirane kiseline. Djeci se nikadane smije davati lijek pod izgovorom da su to bom­ boni. duševno zaostalih i alkoholiziranih osoba. podrumu te odstraniti sve što nije neophodno za potrebe kućanstva. Djeca se ne smiju hvaliti i nagrađivati zbog toga što bez otpora uzimaju lijek. nikada u bocama koje inače služe u druge poznate svrhe. mineralne vode itd. garaži. Lijekovi te jača otrovna sredstva moraju obavezno biti pod ključem u posebnim prostorijama ili pretincima. npr. Djecu privlače kemikalije ugodna mirisa i atraktivne ambalaže.

To se u našoj zemlji dogodilo s meprobamatom. o njima se mora vo­ diti posebna evidencija. takva je praksa u drugim zemljama izazivala strah i otpor. ili je pretjerano zaokupljen bilo čime. Osoba koja uzima ta sredstva zove se narkoman. nego preparati i kemikalije. Ponekad se uka­ zuje potreba da se neko sredstvo. postoje i trgovine koje se nazivaju drogerije. droga označava osušene dijelove bilja ili ljekovite tvari koje služe za pripravljanje ekstrakta ili lijekova. Bit je problema narkomanije u tome da se odrede narkotična sred­ stva. Dok se.OVISNOSTI Naziv narkomanija svatko povezuje s uživanjem jakih sredstava. Prema osnovnom značenju. na osnovi stručnih is­ traživanja i međunarodnih sporazuma. narkomanom možemo nazvati i onoga koji voli jesti. Narkoticima u medicini nazi­ vamo tvari koje dovode do promjena u živčanom sustavu. Kod nas se često čuje: narkoman je onaj koji uživa drogu. To nije točno. npr. u nekim azijskim zemljama uživanje i pušenje opijuma nikad nije posebno osuđivalo. danas takvim sredstvima smatramo i ona koja izazi­ vaju posebna uzbuđenja. u kojima se ne prodaju droge u smislu narkomanskih sredstava. Zbog toga je propisivanje takvih lijekova komplicirano. U novije vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija. Od trenutka kada je ocije­ njeno da postoji mogućnost opasnoga navikavanja. spedom i drugim lijekovima. . koje je bilo u slobodnoj prodaji. droga ili tableta. Dok su se pri­ je u tu grupu ubrajali samo lijekovi i sredstva za umrtvljenje živčane i duševne aktivnosti. Narkotična sredstva nalaze se pod nacionalnom i internacionalnom kontrolom. Mnogi ipak ne znaju o čemu je zapravo riječ. Upoznavanje običaja i navika različitih druš­ tvenih sredina pokazala su da je u mnogih naroda uobičajeno uzimanje takvih sredstava i da su društvene reakcije vrlo različite. uspjela da većina zemalja svijeta prihvati popis narkotičnih sredstava i pristane na posebnu kontrolu. Naša zemlja usvaja definiciju Svjetske zdravstvene organizacije: na­ rkomanija je kronično i trajno trovanje izvjesnim prirodnim ili umjet­ nim tvarima. Ako to ne učinimo. uvrsti u popis opasnijih narkomanskih droga.

Čovjek je očekivao više nego što se stvarno dogodilo. naročito u Sjedinjenim Američkim Državama. prevare. te skandinavskim i nekim drugim evropskim državama. pa ni od zločina. bitnoj i bolesnoj poveza­ nosti čovjeka i opasnoga sredstva. Nekad sporije. nekad brže. tj. U tome se ne preza od laži. uzbuđenosti ili smirenja. gdje svatko može živjeti kako hoće. sve više na nj misli. narkoman sve češće pribjegava uzimanju sredstva. Ni naša zemlja nije izuzetak. kada se javlja mučnina. kod razočaranih i slabih ličnosti i onih koji su podložni utjecajima. tjelesne i društvene promjene. mašta o odlasku u »daleku indijsku zemlju« u kojoj postoji »čisti život«. povraćanje i druge smetnje. Ponovljene pokušaje uzimanja sredstva narkoman opravdava time što se neće ponašati drugačije od svojih prija­ telja i što želi dokazati da može raditi što hoće. duševne. 4. Nakon nekoliko ponav­ ljanja učvršćuje se navika. Iako alkohol nema iste teš­ ke karakteristike kao neka druga narkomanska sredstva. 3. da je »svoj gospodar«. Duša i tijelo takvih osoba traže narkotično sredstvo i takav će čovjek uraditi sve što može da bi ga se domogao. zapušta posao i porodicu. Dok je to u istočnim zemljama poznato stoljećima. Pri tom nije rijetko razočara­ nje. Pogotovo je to izraženo kod onih koji su po prirodi skloni da u sukobu s drugima bježe u nerealnost. krađe. O uzimanju narkotizirajućih sredstava zna se iz najstarijih povijes­ nih dokumenata. Alkoholizam nismo spomenuli slučajno. Tok privikavanja sličan je alkoholizmu. javlja se želja da se ponovo uzme sredstvo. o upornoj. prestaje se brinuti o svojim dužnostima i jedini mu je životni cilj blažen­ stvo pod utjecajem njegova sredstva. a kada je bez njega. Prvi je pokušaj najčešće po­ sljedica zavođenja u društvu ili znatiželja. hašiš. koje su posljedica uzima­ nja droge. . Zato se u novije vrijeme ne govori samo o narkomaniji nego o ovisnosti. npr. Narkoman brzo popušta i ne izvršava svoje životne obaveze. Narkomanom se ne postaje preko noći. sklonost povećanom uzimanju. Iako sve to nije najugod­ nije. ipak se i u vezi s njim javlja jednako intenzivna ovisnost čovjeka o kemijskom ili drugom sredstvu. presta­ je učiti. opi­ jum. 2. Mnogi su uzimali posebna sredstva da bi došli u stanje ekstaze. psihička i fizička ovisnost o djelovanju droge.Glavne značajke osoba koje uživaju takva sredstva: 1. Prijelaz između normalnoga života i života narko­ mana naročito se skraćuje u mladih ljudi. čovjek je još uvijek uvjeren da ga to neće »uh­ vatiti«. Pogotovo je neugodan osjećaj mamurluka nakon prestanka djelovanja droge. u novije vrijeme narkomanija uzima maha u zapadnim zem­ ljama. nesavladiva potreba za uzimanjem droge. ali mnogo je jači i brži.

koji se stvarno može potvrditi. Zbog neopravdanih odbojnih reakcija i otpora prema lijekovima može doći do pogoršanja zdravstve­ noga stanja bolesnika. Onaj koji doista uzima narkotična sredstva najprije za­ varava sebe. Tabletomanija Usporedo s razvijanjem narkomanije sve je češća tabletomanija. boje se narkomanije. Zabrana dopinga u sportu nije nužna samo zbog lažnih re­ zultata nego i radi zaštite zdravlja sportaša. otkriva narušene među­ ljudske odnose. a ponovljeno uzimanje dovodi do trajne narkomanije. Pretra­ gom u mokraći i drugim načinima može se ustanoviti da li je netko uzeo takav lijek. Ta engleska ri­ ječ označava uzimanje uzbudujućega sredstva da bi se pojačala energija i koncentrirala sposobnosti. pred drugima taji svoju sklonost i laže. a pomodan hit može postati tragična navika. U biti svih psihičkih poremećaja. da ne posta­ nu ovisni o lijeku. moramo biti oprezni jer na­ rkotici (kao sve što se zabranjuje) mame. Strah od narkomanije Pretjeran strah od narkomanije može izazvati paniku. Naročito . Svaka je sumnja teška. naročito ako je riječ o lijeku za smirenje. Roditelji i prosvjetni radnici previše sumnjičavo gledaju na svaku tabletu ili cigare­ tu s kojom zateknu mlade ljude. postoje nesporazumi i neusklađenosti odnosa po­ jedinca i društva. bila prava ili neprava. protiv glavobolje ili za spavanje. Osim straha za druge. drugi samo na natjecanjima. Takva sredstva uvijek ošte­ ćuju organizam. Neki studenti uzimaju takva sredstva prije učenja ili ispita. Povjerenje prema savjetima liječnika glavni je na­ čin da se prebrode takve teškoće. Strahuju da se ne naviknu. Sredstva izazivaju osjećaj svježine i sposobnosti. potreba da se povremeno ili stalno uzimaju bilo kakve tablete. povjerenja i iskrenosti.Narkomani nabavljaju drogu i kemikalije od preprodavača. Normalnu granicu nije moguće jasno odrediti. Onima koji se bave sportom poznata je riječ doping. između njega i bliže i dalje okoline prekinute su spone prijateljstva. a to se od­ nosi i na narkomanije. Iako povjerenje može graničiti s naivnošću nepovjerenje sigurno rađa i produbljuje otuđenost. slabosti i klonulosti. Međutim. a ile­ galni proizvođači zgrću goleme profite. tj. postoji i strah za sebe. ali poslije toga uvijek dolazi do pojačanoga osjećaja umora. Ima mnogo onih koji se boje uzeti bilo kakvu tabletu. Trajno nepovjerenje i sumljičenje samo pogoršava odno­ se narkomana s okolinom.

Osim intenzivne terapije protusredstvima. To ne mogu učiniti sa­ mo liječnici sa suradnicima. Tabletomanija ne oštećuje tijelo ako se ne uzimaju opasnija sred­ stva.se mnogo uzimaju tablete koje sadržavaju vitamine. soli i ekstrakte. a to nije jednostavno. U narkomana postoje pojedinačna ili višestruka oštećenja tjelesnih organa i sustava. Bitna je potreba za lijekovima koji treba da pomognu održati tjeles­ nu i duševnu ravnotežu. slično kao kod alkoholizma. ako je prisutna dobra volja osoba u njihovoj okolini da pomognu i ako službe socijalne zaštite djeluju kako valja. nije beznadno. On ne može održati obećanje i izvršiti obavezu koju daje u posebnim trenucima. jer je neodoljiva strast jača od najiskrenijih odlu­ ka. a djeluju štetno i na neke organe. naročito na one koji proizvode krvne stanice. To se provodi lijekovima. Prividna . a ako je riječ o narkomanskom sredstvu. Dobri izgledi postoje naročito onda ako na­ rkomani sami pristanu na liječenje. Tako se i izraz narkomanija sve češće upotpunjuje s riječ­ ju ovisnost. psiho­ terapijom i socioterapijom. govorimo o tabletomaniji. Iako se mnogima čini da tablete uzimaju radi sprečavanja i liječenja tjelesnih simptoma. nego da postane vrijedan i produktivan član druš­ tva. U nekom smislu liječenje zahtijeva i preodgajanje pojedine osobe. Početak se obično pro­ vodi u specijaliziranim medicinskim ustanovama ili odjelima. a ne kao pokvarenjaka. Zato uvjeravanja i popuštanja više štete nego što koriste. Liječenje i suzbijanje ovisnosti Iako je liječenje narkomanije teško i dugotrajno. liječenje pojedinačnim i grupnim aktiv­ nostima kojima je cilj da dovedu do zdravstvene i profesionalne rehabi­ litacije. Potraga za uzrokom narkomanije otkriva da je u najve­ ćem broju slučajeva riječ isključivo o duševnim razlozima i teškoćama. Važno je znati da mnogi lijekovi protiv glavobolje imaju sastojke koji mogu dugotrajnim uzimanjem izazvati narkomansku potrebu za po­ većanjem broja tableta. Važno je da narkomana shvatimo kao bolesnoga čovjeka. liječe se i tjelesne i duševne posljedice otrovanja. Zato se ne može odrediti jasna granica između neopasne tabletomanije i prave narkomanije. a to znači da se u postupak uključuje uža i šira društvena sredina. Zato se liječenje mora usmjeriti rješavanju sukoba unutar ličnosti i izme­ đu pojedinca i njegove sredine. tj. Krajnji cilj liječenja nije u tome da bolesnik prestane uzimati narkomansko sredstvo. govorimo o narkomaniji. različite minerale. ipak su to gotovo uvijek psi­ hički razlozi. Li­ ječenje se provodi po principima socijalne psihijatrije. Ako nečiji osjećaj sigurnosti ovisi o bezazlenom ili blaže­ nom sredstvu.

ali druga poslovica kaže: »Vino i mudroga pobudali. Alkoholizam Od najstarijih zapisa i iskustava primitivnih naroda do današnje ci­ vilizacije. Opet se vraćamo društvenoj sredini. sredstva se mogu nabaviti u svakoj sredini. a to odgovara koncentra­ ciji alkohola od 0. Razgrađuje se u jetri. U današnjem svijetu to se ne događa jer se po­ jedincu i mnogim grupama suprotstavljaju nepremostive zapreke koje ih guraju u osjećaj lažnoga blaženstva. Alkohol se proširuje do svih tkiva. Alkoholno piće veoma brzo prolazi iz želuca u krv i dolazi u sve na­ še organe. izdahnutom zraku. Jetra ima veli­ ku sposobnost razgradnje alkohola. U manjim količinama uzbuđuje moždane stanice. Pored oštrih i potpunih zabrana proizvodnje i pro­ daje narkomanskih sredstava. oko 8 . I pored najstrožih mjera. Prije jela pijemo aperitiv. pa se prema tome alkoholi­ zam često naziva: etilizam. Ali zakonski propisi ne mogu riješiti jedan po­ rok ili jednu bolest. Alkohol je izrazit živčani otrov. Uzbuđujuće djelovanje alkohola izraženo je u narodnoj poslovici: »Vino i starca razigra«. čovjek je pronalazio uvijek nove vrste napitaka s različitom koncentracijom alkohola. alkoholno piće. Zadovoljan i sretan čovjek neće postati narkoman.1 posto. a samo manje količine dolaze direktno u mokraću. ali može se dokazati u mokraći. u većim djeluje kao narkotično sredstvo koje umiruje ili čak umrtvljuje njihov rad. Za piće se upotrebljava etilni alkohol. ali i za to treba vremena. Narkomaniju bis­ mo mogli istrijebiti samo onda kada bi svaki član društva bio tako du­ ševno zreo da odbija opijanje kao samozavaravanje i da se potvrđuje u društvu drugim načinima.grubost nagloga odvikavanja od narkomanije opravdana je izgledima za konačno izlječenje.« Osim na mozak. Znači da je i prilikom lakšega pijanstva po­ trebno nekoliko sati da se tijelo oporavi. U svijetu se svakodnevno troše milijuni litara alkoholnih pića. Na to se izdaje više sredstava nego za prosvjetu ili dru­ ge neophodne potrebe. alkohol djeluje podražajno i na druge organe. Narkomanija se može sprečavati prvenstveno stvaranjem takvih životnih i radnih uvjeta da svaki pojedi­ nac u životu postiže priznanje za svoj opstanak. tj. u znoju. Najviše ga ima u krvi. zdravstvenim odgojem djeluje se na one koji su skloni toj bolesti.9 grama čistoga alkohola može preraditi na sat. Sprečavanje narkomanije vrlo je složen posao i njime se bave goto­ vo sve države svijeta. drugi te činje­ nice ocjenjuju kao kronično otrovanje čovječanstva. ako . Druge vrste alkohola mnogo su štetnije za or­ ganizam i predstavljaju direktne otrove. Neki smatraju da je to normalno.

3. u Francuskoj) običaj da se koncentrirana alkoholna pića služe na kraju obroka. U nekim je zemljama (npr. Teško ot­ rovanje alkoholom. na­ ročito poslije masne hrane. 4. Ipak ne valja takvim sredstvima regulirati apetit i probavu. Djelovanje ovisi i o kondiciji pojedinca i nje­ govoj navici da pije alkoholna pića. Poslovica kaže: »Što trijezan misli. alkohol će još više podražiti sluznicu želuca i izazvati luče­ nje sokova. Smrt. 5. ima osjećaj da je u izvrsnoj kondiciji. Alkohol tada neutralizira masnoću i olakšava probavu. 6. Pokusi kojima se mjerilo vrijeme i način reagiranja pokazali su da vlastiti osjećaj sigurnosti nije u skladu sa stvarnim spo­ sobnostima. pa ćemo imati bolji apetit. Onoga tko nikada ne pije. pi­ jan govori. Teško pijano stanje. Refleksi popuštaju. U prvom trenutku čovjeku se čini da to nije ništa naročito. sporije ako smo siti. Alkoholna koma. Grafički prikaz znakova (simptoma) koji se javljaju kod određene količine alkohola u krvi izražene u gram promilima 1. U medicini to zovemo: akutno opito stanje. Nastavi li piti. dotući će i čašica rakije. To . Pripito stanje. brže će djelovati ako smo umorni. Gra­ nica dozvoljenoga u saobraćaju Gotovo svaki čovjek bar je jednom u životu bio pijan. on još prividno normalno rasuđuje. Jačina djelovanja alkohola na organizam ovisi o okolnostima.smo gladni. 7. osjeća se snažan i sposoban. dok će drugi moći popiti i veću količinu bez vidljivih po­ sljedica. iscrpljeni.« Izreći će mnogo toga čega bi se stidio u trijeznom stanju. Pijano stanje. Ali već se u tom stadiju zapravo zavarava. čovjek će se osjećati oslobođen mnogih stega koje ga u svakodnevnom životu smetaju. 2. gladni.

Čovjek se loše osjeća. Ako čovjek ne ode na spavanje. valja je liječiti. Trijezan čovjek go­ tovo da nema alkoholau krvi. Nakon kraćega ili duljeg spavanja dolazi do osjećaja fizičke i psihičke iscrpljenosti. promile. Ako ga ima oko 1.« Čovjek može promijeniti ćud. Poslije alkoholnoga izleta. riječ je o pripi­ tom stanju. Kad bi čovjek u tom trenutku prestao piti. To znači da se rezultat izražava u odnosima na tisuću.može biti neugodno jer gubi osjećaj granice dopuštenoga. treći plakati. drugi će se smijati. otišao bi kući spavati. u kome alkohol djeluje kao deprimiraju­ ći otrov na stanice živčanoga sustava. Na nekom se pijano stanje može odmah prepoznati. Ako u krvi ima više od 5 grama čisto­ ga alkohola po litri. Istovremeno postaje sve pospaniji. ali ima zemalja u ko­ jima se s alkoličarima postupa kao s prijestupnicima. zapast će u još dublje stanje alkoholiziranosti. Ako je bolest. Doći će do poremećaja rada živa­ ca. smatra da je bolest. Jedan će postati razdražljiv. beskrajno će govoriti. dok ne zapadne u nesvjesno stanje. Kaže se: »Vino ne muči. pa miran čovjek može postati na­ silan. čovjek zapada u komu. Ako je svjesna navika. koje može biti tako duboko da do­ vede i do smrti. očne jagodice nepravilno će se pomi­ cati pa će predmete vidjeti dvostruko. bo­ li ga glava. Mjeri se u gramima čistoga alkohola na jednu litru krvi. Bratimit će se s osobama s kojima se u svakodnevnom životu uopće nije htio susresti. mučno mu je. Međutim. kažnjava ih se i upućuje u socijalne i radne ustanove. kao i poslije epileptičnoga napadaja. ne može misliti i sav je bolestan. Čak i u jače pijanom stanju neki se odnosi pamte: »I pijana koka zna što je jastreb. četvrti sje­ diti i šutjeti. Većina medicinskih stručnjaka.« Ta je izreka samo u izvjesnom smislu točna. Da li je alkoholizam bolest ili samo loša navika? Pitanje je vrlo važ­ no jer o odgovoru ovisi i način borbe protiv alkoholizma. peti. ima alkoholičara koji ne osjećaju mamurluk.5 posto. iako drugi boluju po dva-tri dana. slijedi dubok san. To se provodi u posebnim laboratorijama zato što je potrebna velika točnost. valja je zabranjivati i kažnjavati. drugi može biti i teže pijan ali se tako kontroli­ ra da njegova okolina to i ne opaža. neće se moći normalno kretati.« Do koje granice ide promjena u alkoholiziranom stanju ovisi o ličnosti i remenju koje je steže. koju zovemu mamurluk. pri većim koncentracijama dolazi do smrti. Narod kaže: »Nije pijanica onaj koji pije. tj. Količinu popijenoga čistog alkohola možemo mjeriti u krvi. odnosno njegova »prava« narav sada dolazi do izražaja. Mi se priklanjamo deklaraciji Svjetske zdravstvene organizacije u kojoj se u pojednostavljenom obliku . nego nastavi piti. nego buči. nego onaj koji se opije. Koncentracija alkohola u krvi u vezi s različitim oblicima ponašanja penje se različito naglo. poznati šaljivac.

a prkos ga . U vinorodnim krajevima piju mnogi stanovnici. Počinje piti i potajno. ponekad postaje svjestan da pretjeru­ je. U mnogih su prisutne sve tri vrste oštećenja. žali samoga sebe i izbjegava druge. osoba poka­ zuje smetnje u bolesnom stanju: slabi mu apetit. koja može trajati nekoliko godina. Jellinek. Dolazi do oštećenja stijenke želucai nepravilnoga rada mnogih organa. bol se smiruje tek ako popije izvjesnu količinu alkoholnoga pića. U razvoju ove faze. Ipak mu se sve češće događa da se nakon otrežnjavanja ne sjeća svega što se doga­ đalo. boli ga u želucu. On se time hvali. prealkoholna faza: alkohol se uzima povremeno ili redovito. Javljaju se i bolovi u rukama. Sve više osjeća da je jadan i napušten. Zbog povremene impontencije postaje ljubomoran. Kad je sretan i kada je nesre­ tan. Uvjeren je da njegove smetnje imaju druge tjelesne uzroke. Druga. pa se javlja osjećaj krivnje. Dakle. Nekada su se mnogo spominjala oštećenja jetre. a da se to na njemu ne opaža. bolesnik od alkohola je onaj koji ima fizičke smetnje i bolesti ko­ je se mogu dovesti u vezu s alkoholnim otrovanjem. Zbog neprilika počinje izbje­ gavati prijatelje. Ako u ovom stadiju dođe k liječniku. ili ga je već dobio. a i na onoga koji zbog pića zapada u sukobe u obitelji. iz običaja. drhtanje prstiju i nesigurnost pokreta. poznati svjetski stručnjak. dakle alkoholičar svatko tko pije i koji se ponekad napije. Danas o njima manje govorimo iako je sigur­ no da je oštećen i ovaj organ u kome se alkohol razgrađuje. ili zato da se postigne olakšanje. Pri­ jelaz između normalne i bolesne osobe nije lako odrediti. jede sve manje. postaje razdražljiv i sukobljava se s okoli­ nom. Prva. psihičkih i socijalnih problema u vezi s uzimanjem pića. To se odnosi i na čovjeka koji pokazuje posebne duševne poremećaje. I u poslu ima neprilika jer izostaje s radnoga mjesta. M. jer se javlja strah da neće imati dosta.kaže da je alkoholizam bolest koja postoji onda ako osoba ima bilo kak­ vih fizičkih. nogama. bolesnik će se pobuniti protiv njegova savjeta da prestane piti. a ako mu nešto kažu. postaje sumnjičav. ima os­ jećaj mučnine. gubi kon­ trolu nad količinom popijenoga alkohola. nabavlja veće količine alkoholnih pića. prodromalna faza. Ova faza alkoholizma neprimjetno prelazi u treću. Životni interes sve se više kreće oko alkohola. na radnom mjestu. ili faza prvih simptoma: čovjek može po­ piti mnogo. Možda mu prijeti i otkaz. Osobe s kojima živi i radi primjećuju da s njim nešto nije u redu. Nije. sve češća opijanja nastoji op­ ravdati različitim izgovorima. kritičnu fazu: nesretan pojedinac postaje kandidat za pravoga alkoholičara. dao je vrlo dobru shemu koja pokazuje kako se postepeno postaje alkoholičar. E. da to nije otrovanje alko­ holom. u društvu. smatrat će da mu liječenje nije potrebno. naročito ujutro. a da se često ne opijaju. Ali potreba za pićem pomalo prelazi u naviku. čovjek se opija. on to uzbuđeno odbija.

Nitko ne sumnja da je alkoholičar u posljednjoj. čak 20 posto alkoholičara tako završi. Više ne krije da voli piti. ako se sam ne ubije. približava se bilo kojim osobama. u njoj postaje stranac. I kod njih. ne može biti ni govora. Te procjene nisu točne i ne bismo se iznenadili kad bismo ustanoviti i dvostruku brojku.000 bolesnika koji boluju od alkoholizma. alkoholičar obično umire od bilo ko­ je lakše ili teže bolesti. U osjećanju bezizlaznosti mnogi pokušaju ili izvrše samoubojstvo. Spreman je ostaviti sve za čašicu alkohola. pije sve do čega dođe. drugi sporije u teža stanja alkoholizma. To ne znači da stanovnici u krajevima gdje se proizvode alkoholna pića mogu nekontrolirano piti. Izgubio je povjerenje u sebe. Danas se smatra da na čitavom svijetu ima najmanje 25. Otvore­ no priznaje da je alkoholičar. odnosi samo na teže oblike alkoholizma. . Opisan put nije jednak u svakoga alkoholičara. a opravdanja su sve površnija. rakije ili konjaka. Pije stalno. razvija posebne ideje o životu. Na kraju. četvrtoj fazi bolesnik. a njegovu smrt okolina osjeća kao olakšanje. U četvrtoj kroničnoj fazi. U pomanjkanju uobičajenih alkoholnih pića. Sve češće se javlja strah. makar bile ispod njegove lične i druš­ tvene razine. smrti i reli­ giji. pokazala su da nema više du­ ševnih i tjelesnih oštećenja zbog alkoholizma nego u drugim predjelima. a da bi mogao piti. a mnogi koji se kolebaju u prethodnim fazama tješe se da neće otići tako daleko. To se. Ispitivanja koja je prove­ la grupa naših istraživača na malom otoku Susku. jedni dolaze brže. Gotovo odjednom kronični alkoholičar postaje preosjetljiv na alko­ hol. Sada već može izbiti delirij ili koja druga duševna bolest vezana uz alkohol.tjera da nastavi piti. dakako. uznemirenje i depresija. gdje ima vrlo malo vode pa su stanovnici prisiljeni piti vina. prema nekim ispitivanji­ ma. kao i drugdje. Često se postavlja pitanje koliko čovjek smije dnevno popiti a da ne postane alkoholičar. a ako i nije otišao od obitelji. U pijanstvu postaje sve svadljiviji.000. Dolazi do još većega umnog i moralnog propadanja. To može biti za 2-3 godine. dolazi do delirija i drugih fizičkih i psihičkih bolesti zbog alkoholizma. porodične i društvene okolnosti i stoljećima sticane navike. Njegov je život završen. O velikim količinama vina. kad god se ukaže pri­ lika. ili za 15—20 godina. Sada mu je dovoljno čak dva decilitra vi­ na da se opije. alkoholičar (već je jasno da je bolesnik) troši nekontrolirane količine alkohola. piva. kojima se prije hvalio. okoline. Na žalost. napustio jedno ili više namještenja. Takvu tužnu povijest pozna svako iz svoje bliže ili dalje. Oslabljeli organizam nema snage. nema apsolutnih vrijednosti jer nije od­ lučujuća samo količina alkohola nego i druge lične osobine.

Poslije toga nastupa period smirivanja u kome svaki alkohol izaziva gađenje. Žene manje odlaze u gostionice. Boles­ nik reagira vrlo malu količinu alkohola. tremens. muhe. koje se boje alkoholičari i kojom se plaši njihova okolina. rum i vinjak. Ovu pojavu. pa zato u potomstvu alkoholičara ima više tjelesnih i duševnih oštećenja nego u drugih ljudi. izvanredno je opisao Maksim Gorki. ali je najpoznatija slika u alkoholičara: priviđaju im se male životinje. Delirantna stanja javljaju se kod raznih bolesti. Često se događa i suprotna reakcija: djeca izbjegavaju i mrze alko­ hol. Takvo pijančevanje može tra­ jati jedan ili više dana. liker. a kada se probudi. kao što su raki­ ja. nrp. Alkoholizam se pretežno smatra muškim porokom. prihvaćaju običaje roditelja kao i sva druga djeca. U vezi s nasljeđem alkoholizma postoji nekoliko činjenica. već je kas­ no. Poslije toga zapada u du­ bok san..Prije više godina u Francuskoj je ocijenjeno da odrastao čovjek mo­ že popiti litru vina dnevno a da ne postane alkoholičar. a zatim se iziđe u hladnu okolinu. što je još opasnije. ali to je stanje slično epileptičnom sumračnom stanju. drugi piju na mahove. zmije. čak i zlo­ čin. U Bukovici postoji uzrečica: »Oli. Alkoholičarke više troše koncentrirana alkoholna pića. Prisutne osobe ponekad nemaju utisak da je čovjek pijan. komarci. On se od njih brani. Ne smijemo se zava­ ravati: i ovaj je oblik alkoholizma jednako opasan kao i svaki drugi. Takav čov­ jek zapada u sumračno stanje i može počiniti različite ispade. ali nije rijetkost da i dje­ ca takvih osoba veoma rano počinju piti.« Međutim. pije u ma­ loj. čak muškom privilegijom. ničega se ne sjeća. brate. oli ajde izme­ đu ljudi u ženske. nego kompromis između proizvođača vina i organizacija koje se bore protiv alkoholizma. U alko­ holičara češće se nepravilno razvijaju muške spolne stanice. Dok jedni to čine svakodnevno. ali se opijaju same. Sam alkoholizam se ne nasljeđuje. dok muškarci češće piju vino. miševi. ali ne . jest delirijum. Osim akutno pijanoga stanja postoji i patološko opito stanje. Duševne bolesti alkoholičara Svi alkoholičari ne piju na isti način i jednako često. pij. zagušljivoj prostoriji. kada se pokaže da su prevršili mjeru. Alkoholizam žene više se skriva jer se s većim prezirom gleda na pijane žene nego na pijane muškarce. U to vrijeme svuda je ispisivana parola: »Ne više od litre«. koju u medicini nazivamo dipsomanija. naročito ako se. Ali to nije bila znanstvena činjenica. sve je više žena koje postaju alkoholičari. Najčešća duševna bolest. Sigurno je da litra vina na dan mnoge osobe može pretvoriti u kronične alkoholičare.

ali zna tko je. U doživljajima se isprepliću iluzije i halucinacije. Ako se na proslavi ili zabavi pije dugo u noć i pred jutro malo odspava. Znamo da čovjek u opitom stanju ima osjećaj da dobro rasuđuje i da su mu refleksi brzi. međutim. napada prolaznike i susjede i spreman je izvršiti zločin. taj postupak ne može se sasvim sigurno pretvo­ riti u količine pojedinih pića. ispituje utjecaj alkoholiziranosti na vožnju. U Aus- . alkohol se još nije izlučio iz tijela. U početnom stadiju supruge obično primaju izraze ljubomora svojih muževa kao dokaz njihove privrženosti. Zakonski dozvoljena granica nije u svim zemljama ista. Pojedinci mogu proživjeti i nekoliko delirijuma. u nekim situ­ acijama bolesnik obavlja radnje iz svoga profesionalnog života: pravi pokrete kao da je pri stroju. ako se pije koncentrirani alkohol. Vozači znaju da je kod nas dozvoljeno imati u krvi najviše 0. Bolesne ideje proganjanja takav bolesnik iz­ ražava u sumnji da djeca nisu njegova. Ustanovljeno je da trijezan vozač vidi prometni znak na 188 metara. Delirijum je uvijek napadan. Ova bolest. Alkoholičar je često ljubomoran. U tome se vara. a mo­ že prijeći u kroničnu duševnu bolest. Neki bolesnici umiru zbog klijenuti srca (6-10 posto). pijan na 112 m. Razvija se ludilo ljubomore. psihomedicina prometa. refleksi su sporiji. a mamuran tek na 100 metara. Međutim. naročito s temperaturom. Još nisu poznati razlozi zašto jedan alkoholičar dobije delirijum. Ali ako alkoholičar nakon oporavka odbije liječenje. a pridružuju mu se umor i neispavanost. Nije orijentiran.uspijeva. poslije to postaje sve neugodnije. tada proganja svoju ženu. ka­ ko neki smatraju.5 pro­ mila alkohola. postaju povod da iz­ bije takvo stanje. Profesionalni vozači ne smiju imati alkohola u krvi. prebrojava predmete kao na inventuri. gubi šansu da će se iz­ liječiti. Alkohol najjače dje­ luje ako se popije natašte. Alkohol i promet Porast broja motornih vozila kod nas i u svijetu doveo je do porasta prometnih nesreća. nije krajnji stadij alkoholizma. uvjeren da ga vara sa svakim. naročito ako mu naglo slabi spol­ na sposobnost. Posebna znanost. Veoma često povrede ili druge bolesti. a drugi ne dobije. Dakle. po­ stavlja stol kao da očekuje goste. ako se na­ glo pije. ne zna ni gdje je ni što se s njim događa. Delirijum može trajati nekoliko sati ili više dana. Mnoge tragedije tek kasnije otkrivaju sva po­ niženja i mučenja koja su prošli članovi obitelji. uzbudljiv i dolazi naglo. mamuran vozač na cesti opasniji je od pijanoga. jer opijenost ovisi o različitim uzrocima.

pa se mnogi sudari izbjegavaju samo maksimalnim naporima drugih sudio­ nika u prometu.5 promila. Ako popije makar i manju količinu alkoholnoga pića. slabljenje pulsa. Nema apsolutnoga. Ako i ne dođe do nesreće. Ipak se najveći broj zemalja odlučio za 0.8 posto. on izaziva različite prestupe i kritične situacije. Ne zaboravlja­ mo da nekoliko nevažnih čašica alkoholnoga pića prije vožnje može promijeniti čitav naš život. Takvo davanje lijeka ne može se stalno provoditi. Na prvi se pogled čini da je sredstvo idealno. povraćanje.8 promila. u Francuskoj 2. Prema statistikama pojedinih zemalja. Takvi podaci za našu zemlju iznose oko 5. u Bel­ giji i Švedskoj 3 posto. alkoholizam je uvijek otežavajuća okolnost. Uz vitamine i lijekove za psihičke smetnje mora uzimati i sredstva za poboljšanje probave. padanje tlaka. nego u tome što alkoholičar odbija liječenje. a ipak nije. Bilo bi opasno da netko uzima antabus i uz to pije.5 promila. Alkoholiziran čovjek u prometu predstavlja veliku opasnost. Ako čovjek nije motiviran. alkoholizam je bolest. Supruge ili drugi članovi obitelji često mole liječnika da im dade ove tablete. Onaj koji je jednom iskusio dje­ lovanje tetidisa morat će se odreći pića zbog gadljivosti i straha. Teškoće liječenja nisu u tome što ne znamo način liječenja. dovoljno je da pre­ kine jedan dan pa da ponovo počne piti. Najmanje u Engleskoj: na 100 ne­ sreća jednu izaziva alkoholizirana osoba. Tetidis je pomoć koja djeluje refleksom gadljivosti. Tetidis zaustavlja razgradnju alkohola na jednom kemijskom spoju koji izaziva mučninu. Ne treba govoriti o onima koji . Čovjek koji nije pio ne osjeća njegovo dje­ lovanje. Alkohol brzo ulazi u krv.triji 0.9 posto. duševna i socijalna terapija. Pilula se mora uzimati svaki dan. A kako bi tek reagirao kada bi otkrio tu »tajnu«. Ako dođe do nesreće. a sporo se izlučuje iz nje. Po­ trebno je da uzima lijekove za uklanjanje posljedica kroničnoga otrova­ nja. doći će do više ili manje burne reakcije.6 posto. koje bi onda alkoho­ ličaru potajno stavljali u hranu. pa je treba liječiti. u Zapadnoj Njemačkoj i Belgiji čak 1. U Finskoj čak 7. bljedilo. sigurnog i djelotvornog lijeka protiv alkoholiz­ ma. Svatko je čuo za tablete antabus i tetidis. Liječenje alkoholizma Dakle. U Beogradu i drugim krajevima ustanovlje­ no je da su alkoholizirani vozači sudjelovali čak u 23-30 posto promet­ nih nesreća. direktno pod utjecajem alkohola nastaje različit broj nesreća. ili zdravstvena služba i društvena pomoć nisu dovoljno razvijene. rada jetre i drugih organa. znojenje. Alkoholičaru je potrebna tjelesna.

Takve prisile mogu izazvati obratnu reakciju i djelovati kao . O tome svjedoče mnogi povratnici. Ko­ mično djeluju oni koji ubrzo nakon prvih posjeta liječniku traže potvrdu da nisu alkoholičari. Proširena je zabluda da se od alkoholizma može brzo izliječiti. Bolesnik koji je obilazio gostionice treba da počne živ­ jeti na drugi način. jest uvjeravanje. Sprečavanje alkoholizma Najblaža mjera. a to je uvijek mukotrpan posao. Na žalost. pojedinačni i grupni razgo­ vori s liječnikom. U nekim krajevima takav alko­ holičar. Čovjeka koji češće pije savjetujemo da prestane. Savjeti su potrebni jer i strah od posljedica može dovesti od uzdržavanja. Opasno je ako se već nakon nekoliko tjedana ili mjeseci zavara osjećajem da je ozdravio. Alkoholičaru valja omogući­ ti povratak u radnu i obiteljsku sredinu. Ima bolesnika koji dobivaju jako burne reakcije. mora stvarati nove navike. Uspjeh se može očekivati samo ako postoji široka suradnja bo­ lesnika. pa se priklanjaju fanatičnim programi­ ma. Veoma je važno socijalno zbrinjavanje. brzo će završiti s količinama koje su ga dovele do liječenja. kao znak svoje odluke. pomiriti ga s društvom. Tek nakon višegodišnjega uzdržavanja od alkohola.sakrivaju i bacaju tablete uvjeravajući okolinu da ih piju. valja mijenjati ličnost. Najvažniji je pristanak na liječenje. obitelji. Ali u metodama rada mnogi pretjeruju i sve zlo svi­ jeta dovode u vezu s alkoholom. zdravstvenih i društvenih radnika. šanse za izlječenje vrlo su male. koju obično okolina prva spontano primijeni. Radi borbe protiv alkoholizma i svoje zaštite ljudi se učlanjuju u ud­ ruženja trezvenjaka. čovjek može biti zadovoljan. Alkoholičare savjetujemo da se liječe. Ako ponovo po­ čne s jednom čašicom. Ako se ne uspostavi suradnja sa zdravstvenim rad­ nicima. Osim toga. Ni dulja apstinencija nije zaštita. Osim lijekova potrebna je psihoterapija. Alkoholičar se u pravilu mora najprije liječiti u bol­ nici. recidivisti. Prije dvadesetak godina tražili su od školske djece usmenu i pisme­ nu obavezu da nikada u životu neće okusiti ni najmanje količine alko­ holnih pića. Alkoholičar ne smije piti ni najblaže alkoholno piće. počinje puštati bradu. U klu­ bovima liječenih alkoholičara. veći broj bolesnika dolazi k liječniku na nagovor ili pod prijetnjama obitelji ili radne organizacije. Uvjeravamo djecu da ne smiju piti jer se mogu dogoditi raz­ ličite tjelesne i duševne neprilike. drugi znatno slabije. I najmanja ko­ ličina djeluje štetno. zatim ambulantno i u klubu. tetidis ne djeluje jednako na svakoga. bolesnici u suradnji sa stručnjacima aktiv­ no rješavaju svoj problem i probleme drugih alkoholičara.

svjesni smo da je želja za opijanjem u ljudskoj prirodi i u prirodi društva. Ako vino ima takav status. Narod kaže: »Tko vino pije. obitelji i društva u kojima bi bilo i drugih izvora za rješavanje problema. Propaganda bezalkoholnih napitaka. Mjera koja zabranjuje proizvodnju. Uzalud ćemo plašiti alkoholom onoga koji ima svoj uzor u nekom filmskom ili drugom liku koji je pijanac i razbijač. alkohol postaje natprosječno skup. Proizvodnju i potrošnju alkohola svaka zemlja regulira zakonskim propisima. ova je zabrana potakla najrazličitije švercerske i gangsterske grupe da potajno proizvode i prodaju najčešće nekvalitetna i otrovna pića.. povećanje proiz­ vodnje. Osobni i društveni stavovi i običaji suviše omalovažavaju kob­ ne posljedice. pa se svaki pokušaj suzbijanja alkoholizma mora ba­ viti čovjekom. Da nema alkohola. ipak ne bi bio raj na zemlji. Takva bi odluka. za radost i zadovoljstvo . Zato su propale mnoge odluke i zavjeti. Ali ni te mjere ne djeluju dalekosežno jer se i pored njih alkoholizam širi. može poten­ cirati želju. Iako nas svaki slučaj alkoholizma potresa. može mamiti. Ako je blizu. Pro­ blem je u čovjeku.alko­ hol vjerovatno ne bi predstavljao takvu opasnost.antipropaganda. Neke zemlje i danas pokušavaju na taj način suzbijati alko­ holizam. ali to samo pospješuje kriminal. U Sjedinjenim Američkim Država­ ma. javno upozoravanje na štetnost alkohola itd. prodaju i trošenje svih alkohol­ nih napitaka naziva se prohibicija. ali previše se interesa sukobljuje. Zabranjeno je točenje alkoholnih pića maloljetnicima. dakle. restorani koji ne služe alkohol­ na pića imaju poreske olakšice. a to se i kod nas već godinama pokušava ozakoniti. Kada bismo mogli stvoriti takve uvjete života pojedinaca. uzrokovala: pojeftinjenje vina. Znamo što bi trebalo. . U nekim se zemljama vino tretira kao hrana. U to nas uvjeravaju mnogi koji tako žive. onda pro­ izvodnja ima zakonske i poreske olakšice jer se ono zaštićuje kao hrana. nailaze na otpore jakih industrija. pića se ne mogu dobiti u određene sate u toku dana. proizvode se bezalkoholna pića. znači i proširenje alkoholizma. Preveliko odricanje može pojačati želju. Više puta je pokušavana potpuna zabrana uzimanja alkoholnih pi­ ća. zbog dodatnih po­ reza. Mnoge zemlje idu blažim putem: ograničavaju potrošnju alkohola. naročito ujutro. Alkohol predstavlja stalnu opasnost. poslije prvog svjetskog rata. Krajnji problem nije u tome da li je alkohol nadohvat ruke. opit će se!« Bilo bi najbolje da se vino uopće ne pije. ali ako ga nema.

krvne žile. Rana nastaje djelovanjem me­ haničke sile. mišići. organi. u prometnim nezgodama. kosti. rezanjem. ali mogu biti oštećeni i dijelovi koji se nalaze ispod kože. Rana U svakodnevnom životu u kući. trganjem. električnim i radioaktivnim djelovanjem.OZLJEDE Ozljede (traume) su oštećenja tkiva izazvana mehaničkim. Ozljede su jedan od najčešćih uzroka poremećenoga zdravlja. rana je najčešći oblik ozljede. invaliditeta i smrti. živci. npr. Stavljanje na ranu prvoga zavoja 1 2 Stavljanje na ranu sterilne gaze . kemijskim. toplinskim. prije svega strada koža. na radnom mjestu.

a da nema značajnih ozljeda organa.Bez obzira na vrstu i veličinu rane. Tek nakon toga rana se zaštićuje od bakterije. krvnih žila i živaca. Rana od infekcije zaštićuje se tako da se pokriva sterilnom gazom i povije zavojem. Ako je rana veća i nalazi se na udovima. Ozlijeđeni se hitno transpor­ tira u bolnicu u polusjedećem položaju. tri opasnosti u vezi s ranom: krvarenje. Rane u predjelu prsnoga koša nazivaju se pneumotoraks rane. na nju se ne smiju stavljati nikakvi prašci ni masti. . Preko rane u tijelo mogu ući i opasne bakterije koje uzrokuju teške i smrtonosne bolesti kao što su tetanus i plinska gangre­ na. Ulazak zraka u prsnu šupljinu dovodi do stiskanja pluća Rana na prsnom košu. trna i slično. Najčešća je infekcija gnojenje. Zbog toga se na sterilnu gazu mora staviti materijal koji ne propušta zrak (polivinilska folija. Tim postupkom ne možemo spriječiti infekciju tetanu­ som zato što je uzročnik ušao u tijelo samim trenutkom ranjavanja (pri­ marna infekcija). Osnovni je zadatak spriječiti ulazak zraka u prsnu šupljinu kroz ra­ nu. Duboke rane u predjelu prsnoga koša mogu naglo ugroziti život zbog oštećenja važnih organa. a nužan je duži transport. Opasno stanje može nastati i zbog ulaska zraka u prsnu šupljinu kroz otvor rane. Na ranu se može staviti čist i izglačan rupčić. Rana se ne smije ispirati nikakvim tekućinama. šok i infekciju. Strani predmeti koji su ušli duboko u tkivo ne smiju se vaditi. Za tetanus su naročito opasne one rane koje su zagađene zemljom i prašinom i one koje imaju mnogo zgnječenoga tkiva. Najprije se zaustavlja krvarenje jednim od opisanih načina (vidi: Krvarenje). ako je moguće i spriječi. Opasne su uske i duboke rane nastale ubodom čavla. gumirano platno). potrebna je imobilizacija. pružilac prve pomoći treba da uoči. Pokrivanjem rane sterilnom gazom sprečavamo samo naknadnu (sekundarnu) zarazu rane.

Već i zbog sumnje na potres mozga potreban je liječnički pre­ gled. Liječnički pregled uvijek je potreban kada je na taj način povrije­ đena glava. potkoljenici . Potres (komocija). kao na glavi. Naboj (kontuzija).koža se može odlupiti s vrlo jakim podljevom krvi i stvaranjem bolnih kvrga. Prsnuće krvnih žila u mozgu dovodi do nakupljanja krvi i povećanoga pritiska . To je zatvorena ozljeda koja pogađa mišiće. Najpoznatiji je potres mozga. Sve što je »izišlo iz trbuha« pokriva se sterilnom gazom i lagano povije. a povrijeđeni se stavlja tako da leži na leđima na nadignutom uzglavlju i savijenih nogu u koljenu. Naboj na udovima zahtijeva mirovanje i hladne obloge. Popratni znakovi su povraćanje. Na mjestu udarca javlja se boi i modrica zbog podljeva krvi. potrebna je imobilizacija. Ako je rana na trbuhu toliko velika da kroz nju iziđe dio crijeva ili trbušne maramice. ali su oštećeni meki dijelovi ispod kože. Ako je podljev krvi veći. koja može trajati od nekoliko sekunda do jed­ nog sata. To je zatvorena ozljeda kod koje je koža sačuva­ na. Na mjestima gdje se koža nalazi pri­ slonjena na kost. ispali sadržaj ne smije se gurati nazad u trbušnu šupljinu. a nastaje djelovanjem tupe sile na tijelo. To je zatvorena ozljeda uzrokovana tupom silom kod koje nema vidljivih oštećenja organa. a ozlijeđenoga valja uputiti liječ­ niku.Previjanje rane na prsnom košu Otvorena ozljeda trbuha. usporen rad srca i glavobolja. Smetnje prolaze bez posljedica nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Ozlijeđeni ne smije ni piti ni jesti. krvne žiie i organe. Transport u bolnicu mora biti hitan. Ozlijeđeni se transportira u ležećem položaju s lagano uzdignutim uzglavljem. Prsnuće (ruptura). Žed se ublažuje vlaženjem usne šupljine. Znakovi su nesvjestica. Nakon dolaska k svijesti postoji gubitak pamćenja za događaje koji su prethodili nesreći.

Pukne li veća krvna žila. Prelomi kostiju Prelom kostiju može biti otvoren i zatvoren. . a transportira se u ležećem položaju s nogama privuče­ nim tijelu i s podignutim uzglavljem. imobilizirati i staviti u lagano povišen položaj. postoji rana. Za ozljede je karakteristično da osim promjene na udovima. Znakovi su krvarenja u mo­ zak gubitak svijesti. nastaju jaki poremećaji u radu važnih organa. Znakovi krvarenja u mozak mogu se javiti i više sati nakon povre­ de. naročito bubrega. stijenka trbu­ ha postaje tvrda. koje ne moraju biti naročito jake. eventualno grčevi ili oduzetost pojedinih dijelova tijela. To su ozljede koje najčešće nastaju prilikom zatrpavanja u ruševinama i prometnim nesrećama. povraćanje. smrt može nastupiti za nekoliko mi­ nuta. što upozorava da je obavezan liječnički pregled prilikom svakoga jačeg tupog udarca u trbuh. širenje jedne zjenice. Tup udarac u prsni koš oštećuje pluća. povišena temperatura. Prili­ kom zatvorenoga preloma koža nije oštećena i prelomljeni dio nema ve­ ze s vanjskim svijetom. Prignječene udove valja što hitnije osloboditi pritiska. srce i krvne žile. kada se nakupi određena količina krvi. Slezena i jetra mogu prsnuti i više dana pa i tjedana nakon oz­ ljede. Prilikom otvorenoga preloma koža je iznad mjesta preloma oštećena. Prignječenje udova . tj. Položaj ozlijeđenoga s povredom trbuha Prsnuće želuca i crijeva dovodi do infekcije trbušne šupljine sa slije­ dećim znakovima: bol.kraš ozljede (Crush sindrom). Od tupoga udarca u predjelu trbuha mogu nastati teška krvarenja zbog prsnuća velikih krvnih žila i organa bogatih krvlju.na mozak. kao što su sleze­ na i jetra.

Ako postoji otvoren prelom. živce i važne organe kao mozak. a prilikom težih preloma može doći i do šoka. Na mjestu preloma javlja se bol. Prelomljene kosti mogu ošteti­ ti mišiće. mokraćne organe. Izmijenjen položaj kosti­ ju ili zglobova ne smije se ispravljati. Modrica na mjestu preloma znak je krvnoga podliva. pluća. na koju se stavlja sterilna gaza. S povrijeđenim dijelom valja pažljivo postupati da se ne iza­ zove bol i da ne dođe do novih oštećenja tkiva. 1. Imobilizacija sprečava na­ knadna oštećenja tkiva. sijenom ili nekim drugim priručnim materijalom. Dobra imobili­ zacija ujedno je i najbolji način sprečavanja općega poremećaja krvoto­ ka. Ako je sredstvo kojim se imobilizira tvrdo. Zatvoren prelom. tada se paranjem odjeće po šavu dola­ zi do rane. treba ga obložiti tkani­ nom. Otvoren prelom 1 2 . ako je potrebno zaustavlja se krvarenje. koji se naročito pojačava pomica­ njem povrijeđenoga dijela. smanjuje ili potpuno uklanja bol. koji može nastati poslije svake teže ozljede. Prilikom imobilizacije moramo se pridržavati slijedećih pravila: Povrijeđeni dio tijela imobilizira se u prirodnom položaju ako miši­ ći i tetive nisu nategnute. 2. a naziva se šok. Prilikom otvorenoga preloma bakterije mogu izaz­ vati upalu kostiju i nekih tkiva (infekcija). Povrijeđeni dio tijela valja imobilizirati. Znakovi su preloma nemogućnost pokretanja te izmijenjen iz­ gled povrijeđenoga dijela tijela (deformacija).Krvarenje je popratna pojava preloma.

Ovis­ no o situaciji. otok. Oduzetost nogu i ruku te bezvoljno. Smotani dijelovi odjeće ili manji jastuci stave se ispod vrata i pod slabinski dio kralješnice. Vrhove prstiju nikada ne treba prekriti zavojem jer se po boji kože može vidjeti da li je zavoj suviše stegnut. dovoljno ju je pokriti dekom. to se može uočiti uspoređivanjem vrhova prstiju zdrave ruke ili noge. Ozli­ jeđenoga se od glave do stopala veže rupcima. Na mjestu preloma javlja se bol. Na povredu kralješnice treba posumnjati prilikom svih težih prometnih nesreća. pada s visine.Imobilizira se uvijek preko odjeće. Ako je stegnuti zavoj poreme­ tio cirkulaciju krvi. tupih udaraca u predio kralješnice.. ili se samo podigne. povojem ili remenjem za dasku. mogu se upotrijebiti vrata. Daska se ne oblaže. Za polaganje unesrećenoga na dasku potrebne su najmanje četiri osobe koje podmeću pravilno raspoređene ruke pod njegovo tijelo. Već i sama sumnja na povredu kralješnice za­ htijeva postupak kao da je kičma povrijeđena. Stavljanje na dasku ozlijeđenoga s povre­ dom kičme Prijelom kralješnice. nekontrolirano mokrenje sigurni su znaci povrede kičme. ozlijeđeni se donosi na dasku. zavoj valja popustiti. Imobilizacija ozlijeđene kralješnice Imobilizacija se izvodi na dasci koja mora biti dugačka kao unesre­ ćena osoba i nešto šira. a das- . daska od stola i si. Vidi li se promjena. a može doći i do promjene oblika kralješnice.

Prijelom ključne kosti. bolova u kuku te modrica. noge su polusavijene i raz­ maknute u koljenima. Ako takvo povezivanje pojačava bol valja ga izbjeći. Ako je ozlijeđen vratni dio kralješnice. Ozlijeđeni se u polusjedećem položaju prevozi u bolnicu. Slomljena ključna kost izaziva bolove u predjelu ramena. Prelom zdjelice.ka se stavlja ispod njega. ku­ kovima i križima. Imobilizacija prilikom ozljede zdjelice Prelom rebara. ozlijeđeni ne može stajati ni podići jednu ili obje noge. Ozlijeđeni se stavlja na dasku ili nosila. Osim općih znakova preloma. Imobilizacija ključne kosti . Bol se javlja u stidnoj kosti. U većini slučajeva nepokretna nadlaktica leži uz trup. za uč­ vršćenje glave može poslužiti smotani pokrivač. mokraćne cijevi i mokraćnoga mjehura. Nemo­ gućnost mokrenja ili krvava mokraća ukazuju na ozljedu mokraćovoda. Jedino se za duži transport ozlijeđeno područje poveže širokim zavojem u trenutku kada je ozlijeđeni maksimalno izdahnuo zrak iz plu­ ća.

Oba ramena treba potegnuti unatrag i učvrstiti pomoću trokutnih rubaca. Kod gornjih udova to je položaj u kome je nadlaktica uz prsni koš. valja ih imobilizirati u polužaju u kojem se nalaze. npr. šalova ili sličnoga materijala. Prelomljenu ruku ili nogu ne treba »namještati«. a podlaktica savijena u laktu pod pravim kutom. Uvijek treba učvrstiti dva susjedna zgloba. prilikom preloma nadlaktice valja učvrstiti zglob ramena i lakta. Imobilizacija šake Imobilizacija podlaktice Imobilizacija nadlaktice . Kod donjih udova noge su u ležećem polužaju ispružene. Ako je moguće. udo­ ve valja imobilizirati u njihovu prirodnom položaju. Prijelom udova.

S obzirom na to što su mala djeca naročito osjetljiva na opekline. Opeklina se hladi do prestan­ ka bolova. Sve opekline koje za­ hvaćaju više od 15% površine tijela liječe se u bolnicama. Najpovoljnija tem­ peratura vode je između 15-20C. Čovjek koji umire zbog opekli­ ne. Veće opekline mogu se hladiti čestim mijenjanjem obloga. stanja koje se naziva šok. stvaranje crvenila i mjehura te se znatno utječe na dubi­ nu oštećenja tkiva. umire zbog općega poremećaja organizma. Primjena hladnoće u pružanju prve pomoći i liječenju opeklina poznata je od davnine. dovesti do pothlađivanja. kod većih opeklina.Imobilizacija potkoljenice Imobilizacija natkoljenice Opekline Težina stanja ozlijeđene osobe s opeklinama prvenstveno ovisi o ve­ ličini opečene površine i dubine oštećenoga tkiva. Suviše hladna voda ili led mogu. brzim i pravilnim pružanjem prve pomoći smanjuje se bol. Noviji eksperimenti na životinjama pokazali su da se smrtnost eksperimental- . Nadalje. prvenstveno krvotoka. Cilj je prve pomoći da spriječi infekciju opečenoga područja i da spriječi ili ublaži šok. Svaka teža opeklina završava šokom. Manje opekline stave se u posudu s hladnom vodom ili se hlade pod pipom vodovoda. Na osnovu »pravi­ la devetke« može se približno procijeniti površina pojedinoga dijela tije­ la. najmanje 15 minuta do nekoliko sati. Prilikom opeklina valja se pridržavati slijedećih uputa: Otečeno područje hladiti hladnom vodom. moraju se liječiti u bolnici i onda ako površina opekline iznosi samo 5%.

. Smrzotine Smrzotine su mjestimična. zatim blijedosiva. koža postaje plavkasta. Na mjestu oštećenja najprije se pojavljuje bol poput peckanja.nih životinja smanjuje od 90 na svega 10% ako se opečena životinja od­ mah podvrgne hlađenju. Odmah skinuti sve predmete koji kružno obavijaju opečene dijelo­ ve. Pretežno nastaju na istaknutim i nedovoljno zaštićenim dijelovima tijela. Na smrzotine se stavlja samo ste­ rilna gaza. prsten. narukvicu. Mjehuri se ne smiju bušiti. Opečene ruke ili noge treba imobilizirati ako transport traje dulje vrijeme. npr. Prilijepljene dijelove odjeće ne treba skidati. Mjehuri se ne smiju bušiti. sat i sl. prsti. uši. Ako je transport do bolnice duži. zatim se povi­ je zavojem. opečenome valja dati dosta vode ili čaja. a smrznute dijelove tijela valja utopliti umotavanjem u deku ili odjeću. te na onim dijelovima gdje odjeća i obuća stezanjem poreme­ ćaje cirkulaciju krvi. stavlja sterilna gaza. lokalna oštećenja tkiva. nakon hlađenja. Smrznuti dijelovi tijela ne smiju se trljati snijegom ili nekim drugim sredstvom. mogu izbiti i mjehuri. Na opeklinu se. kao što su nos.

to se vidi i po našim narodnim nazivima. Doduše. nego povreda glave za vrijeme teškoga poroda. Nepoznajemo pravilo po kome se padavica nasljeduje. Uvijek se smatralo da je teška bolest. koji ujedno opisuje i glavni znak. u Slavoniji kažu »velika bo­ lest« ili »grda bolest«. Prije više od tisuću godina u staroj su Grčkoj smatrali da je čast imati tu bolest. Zbog prejake nadraženosti kore velikoga mozga dolazi do gubitka svijesti i grčeva u tijelu. stoga padavica nije dijagnoza bolesti. u uvjerenju da je takva osoba od bogova nadarena. danas još ne možemo razjasniti uz­ roke svakoga pojedinačnog oblika padavice. jer se prema tome određuje i liječenje. Ako u porodici ima bolesnika od padavice. . morbus sacer. ustanovljeno je da uzrok nije bio nasljeđe. u Zagorju se govori o »goropadnoj bolesti« ili »velikom betegu«. Napadaje mogu izazvati tumori mozga. Zato postoji velika grupa genuinih epilepsija čije uzroke samo djelomično poznajemo. neki govore o »mrskoj bolesti«. Na žalost. »goropaštini«. Nazivali su je »sveta bolest«. otrovanja (npr. upale u mozgu i mož­ danim ovojnicama. alkoholom). Kada je i on obolio od iste bolesti. simptom. Danas nije opravdano upotrebljavati tako teške izraze jer se bolest može uspješno liječiti. posljedi­ ce tih povreda. Različiti uzroci mogu dovesti moždanu koru u takvo sta­ nje. Kako je to složeno pokazuje slučaj bolesnika čiji je otac imao padavicu. Padavica je poznata od pamtivijeka. Bilo je više znamenitih ljudi u povijesti čovječan­ stva koji su bolovali od padavice. No može se dogoditi da se rodi zdravo dijete. a to je padanje u nesvijest. veća je vjerovatnost da će takvih bolesnika biti i u slijedećoj generaciji.PADAVICA Padavica je opće poznat naziv za epilepsiju. Padavica je bolest poremećaja rada jednoga dijela mozga. Vrlo je važno ustvrditi uzrok simptomatske padavice. nego samo jedan njen znak. pomno istraživanje ove bolesti otkrilo je da postoji i padavica kod koje bolesnik ne pada. povrede glave. da ima duševne sposobnosti ko­ je drugi ljudi nemaju. iako i otac i majka boluju od te bolesti. zato je teško dati savjet ro­ diteljima.

zaškripe zubi. ruku i nogu. sruši se na zemlju. ili da se fi­ zički obračunaju. Istraživanja su otkrila da postoje epileptični valovi i kod bolesti ko­ je se nisu dovodile u vezu s padavicom. bo­ lesnik isprekidano diše. Nakon toga bolesnik se postepeno budi. Ponekad zaspi tvrdim snom. U tak­ vim stanjima napetosti dovoljna je sitnica da oštro reagiraju. koji traje kratko ili nekoliko sati. kod EEG u obliku posebne kape na glavu.Nestručnjaci često smatraju da je padavica bolest koja dolazi samo u napadajima. nije tako. Takav napadaj može trajati od pola minute do nekoliko minuta. Druga je osobina epileptičara razdražljivost. Kod EKG. drže se jedne teme i »ljepljivi« su do te mjere da je s njima teško razgovarati i slušati ih. Može doći na javi. Može i smrtno stradati. Bolesnik je u dubokoj nesvijesti i ne osjeća nikakav bol. Budući da se to događa naglo. Usta su plava. može ga pregristi. Iako sam napadaj nikada ne dovodi do smrti. mogu postati prgavi. zapjene mu se usta. Veliki napadaj dolazi iznenada. pretrazi kojom se snima rad srca. Trzajevi tijela i udova više ili manje su ritmički i postepeno prestaju. Zbog svoje usporenosti i psihičke neelastičnosti smetaju sredini u kojoj rade ili žive. a ako se među njima nađe jezik. Razdražljivost se može javljati povremeno ili trajno. vrlo su osjetljivi i lako se uvrijede.Bolesnici osjećaju strah koji nije bez osnova. Pronalaskom aparata elektroencefalografa omogućeno je snimanje tjelesnih električnih valova u mozgu. Na žalost. Poslije napa­ daja osjeća se izmučen. U ovom stoljeću došlo je do velikoga napretka u ocjenjivanju padavice. U oba slučaja stavljaju se metalne pločice kao posrednici između tijela i posebnoga aparata koji snima električnu napetost i rad organa. slab. Kod vrlo velikoga broja bolesnika dolazi do promjena u karakteru i ponašanju. pločice stavljaju u područje srca. Postupak se zove elektroencefalografija. Veliki napadaji U napadaju bolesnik problijedi. To su posebne vrste glavobolje. Teži epileptičari obično su misaono jako usporeni. iznemogao. slična je elektrokardiografiji (skraćeno EKG). pod auto. ili neka druga stanja. govore polagano i opširno. tragičan svršetak mogu izazvati dru­ ge okolnosti. . bolesnik se može ozbiljno povrijediti ako padne na peć. pod stroj. Ova pretraga ne boli i nije neugodna. u snu. Tek poslije toga osjeća se normalno svjež. smetnje ponašanja. ili skraćeno EEG. osvetoljubivi i neugodni. u svim mogućim okolnostima.

Kada nakon nekoliko sekunda nastavi govoriti. I kod histerije postoje jednako dramatični napadaji sa smanjenom sviješću. uvijek mogu nastupiti iznenada. Mali napadaji. ali ima i drugih bolesti koje mogu izazvati slična stanja. grčevi u udovima nisu ritmički. imat će vremena da se skloni od opasnih mjesta. Međutim. nema osjećaj da se nešto s njime dogodilo. koji se zovu i »petit mal«. zaustavi u pokretu i mislima. to predosjećanje nazivamo aura (opisao ga je F. mogu .Način sprečavanja ugriza jezika prilikom velikoga napadaja Bolesnici doživljavaju poseban osjećaj prije napadaja. prikaze. blaženstva. Razmaci između pojedinih napadaja mogu biti vrlo kratki pa se može dogoditi i više napadaja u jednom danu. da je bio duhom odsutan. Dostojevski u »Idiotu«). Veliki napadaji česti su oblik padavice. Ako bolesnik ima auru prije nastupa grčeva i nesvijesti. govorimo o statusu epilepticusu. tako aura. M. Takav bolesnik mo­ ra hitno u bolnicu jer postoji ozbiljna opasnost da uzastopni napadaji dovedu do iscrpljenosti organizma i smrti. bolesnik kao da proživljava neku scenu. Ako se nižu tako brzo da bolesnik između pojedinih napadaja ne dolazi k svijesti. a pokreti su praćeni govorenjem ili vikom. Druge vrste napadaja Postoje i mali napadaji: bolesnik izgubi svijest samo trenutak. pomaže bolesniku. kao alarmni signal. U drugoj krajnosti napa­ daji se mogu javljati svakih nekoliko tjedana ili nekoliko godina. koji traje ne­ koliko trenutaka ili dulje: zasljepljujuću svjetlost. histerični napadaj ne dolazi u snu. jak osjećaj ne­ ugode. obično se javlja u prisustvu jedne ili više osoba. mogu dolaziti u pravilnim ili nepravilnim razmacima. ne ruši se. ali se ukoči.

ili čak nekoliko dana. ali se tu­ mači kao pijano stanje. valja podvrgnuti liječničkom ispitivanju. Zbog toga smatraju da to nije bolest. a pogođeni dio tijela ne može se smiriti ni najjačom voljom. Napadaj se može očitovati i samo na jednom dijelu tijela. otpočinje radnje kojih nije svjestan. Druga najčešća radnja u sumračnom stanju jest potpaljivanje poža­ ra. Mjesečarima ih zovemo zato što se to najčešće događa za punoga Mjeseca. nasvjesno. naročito ako zrake direktno upiru u bolesnika. Frasi u djeteta ne moraju . nagonski. Imali smo bolesnika koji se našao u vlaku. Umjesto takvih napadaja. bijeg. činjenica je da samo jedan dio malih bolesnika oboli od prave padavice. nego se govori o febrilnim konvulzijama. ako dolaze ma mahove. mogu se javiti i sumračna stanja u kojima bolesnik nekoliko minuta. sijeno ili kuću onih s kojima je u zavadi. što upada u oči. Događa se da bolesnik zapali gospodarsku zgradu. a ni­ kamo nije namjeravao otići.se javljati mnogo puta u toku dana i zajedno s velikim i drugim napada­ jima. stopala. Najčešće odlazi nekamo na put. kaže se i frazi. Bolesnik neće gubiti svijest. što zna­ či o grčevima za vrijeme visoke temperature. Epileptični bolesnik takve radnje obavlja prisilno. Kao što utječe na plimu i oseku na moru. lako se u narodu govori o dječjoj padavici. manji broj izlazi iz sobe ili kuće. bez ikakve pripreme sjeda u vlak ili autobus. U medicini ne postoji poseban naziv. U padavičare se ponekad ubrajaju i bolesnici koji noću ustaju u snu. Postoje i napadaji kada bolesnici izvode neke pokrete. iskočio je i zadobio teške tjelesne povrede. Taj oblik epilepsije naziva se fugue. Ponekad se događa da je neobjašnjiv bijeg djece od kuće upravo takav poremećaj. neobičnoga ponašanja. koji se izražavaju tjelesnim znakovima. ali podmetnut će požar i sasvim nepoznatim ljudima. u tom slučaju doći će do grčenja samo jedne ruke. noge. a ponekad us­ taju iz kreveta. Kada je vlak zatutnjio prolazeći preko mos­ ta. sve dok se dalje ne razvije. na pitanje konduktera ili suputnika odgovara smeteno. smiju se ili nešto mrmljaju. obično ih nazivaju mjesečarima. Najčešće su u male djece. nesvjestan onoga što či­ ni. Mjesec vjerojatno utječe i na centralni živča­ ni sustav. pojave nesvijesti. Frasi Svakom je roditelju poznat taj naziv. Poznato je da mnogi ljudi u snu govore. Sve trzajeve. U medicini se ta pojava naziva somnambulizam. pa može izazvati podražaje koji se očituju u različitim pokreti­ ma. Neupućenima se to čini kao neobično ili neumjesno po­ našanje.

Varav osjećaj da između pojedinih napadaja nestaje bolesti može dovesti do prekida lije­ čenja i pogoršanja. to nije razlog da se napadaji lako shvate. To ne mora biti fras. Ujutro se obično ničega ne sjećaju. kako kažu li­ ječnici. s uz­ buđenjem i vriskom djeteta. onda je riječ o padavici koja je simptomatskoga karaktera i kod koje često možemo prepoz­ nati uzrok. pa je po­ red uzročnoga liječenja potrebno i liječenje sredstvima protiv napadaja. Bolesnik često okrivljuje lijek. noćni strah. to se ne može postići u svakom pojedinom slučaju. jer grčevi u temperaturi uglav­ nom prolaze bez trajnih tragova. U najvećem broju slučajeva EEG nalaz je uredan. Valja spomenuti još i noćni strah. Takav strah često se javlja prvi put nakon ja­ koga uzbuđenja. ako je dijete napao pas. ili dobru prognozu.izazvati uzbuđenje ili paniku roditelja. Medicinski je izraz pavor nocturnus. kontrole i savjeta. Čak i u stanjima mirovanja bolesti potrebno je da se bolesnici javljaju li­ ječniku radi snimanja glave. Međutim. godine. pa je panika nepotrebna. Najvažnije je da se lijekovi uzimaju stalno.. Da bi se pronašao najbolji lijek potrebna je dugotrajna suradnja liječnika i boles­ nika. naročito poslije 40. u alkoholičara počinju javljati epileptični napadaji. Genuina epilepsija je epilepsija bez razjašnjenoga uzroka. npr. Simptomatske epilepsije liječe se uklanjanjem uzroka. između 13. Ako je riječ o posljedicama povrede ili tumora glave. ili padavica. Liječenje padavice Bolesnik mora poznavati postupke liječenja jer je neophodna njego­ va suradnja. npr. Ako se prvi napadaj padavice javi u odrasloj dobi. ali nema pravo jer nije poslušao savjet liječnika. Nagao prekid uzimanja lijekova može dovesti do po­ goršanja bolesti. Takvu djecu vrlo je teško umiriti. onda će liječenje al­ koholizma smanjiti ili sasvim ukinuti broj tih napadaja. Na žalost. operacija će dovesti do izlječenja. trzanje u snu ili poslije sna. Roditelji imaju osjećaj da ih ne primjećuje i vidi prikaze. najčešće se javlja u dječjoj i mladenačkoj dobi. Dijete se u napadaju straha budi i viče. Liječnička je pomoć prijeko potrebna. Genuina epilepsija je bolest za koju ne vrijede opći propisi. godine života. Ako se strahovi ponavljaju. valja potražiti savjet liječnika. Ako se. Tek se nakon nekoliko tjedana pa i mjeseci može ustanoviti koji je lijek i u kojoj količini najprikladniji za liječenje pojedinoga bolesnika. ako ga je netko prestrašio ili pretukao. Obično prestaju u pubertetu. Dječje epilepsije imaju dobar tok. Liječenje je uvijek dugot- . i 18.

. radne organizacije i zdravstvene službe. Npr. na visinama. epi­ leptičari mogu raditi pun radni vijek. razumije se. sasvim su besmisleni. Neki od tih poslova zabranjeni su posebnim zakonskim propisama. u prometu. molitvama i kletvama. Često se postavlja pitanje radne sposobnosti padavičara. jer je i sam. U pučkom liječenju padavice upotrebljavaju se biljni ekstrakti od kojih neki sadrže i dobre sastojke.rajno. limar i vodoinstalater mogu raditi u radionici. radnik na stroju može raditi ako je stroj dovoljno osiguran. . ali ne mogu na visi­ ni. Ako postoji dobra su­ radnja između bolesnika. sudjelovanje u prometu. On je pokrovitelj tih bolesni­ ka. U zapisima. Ističemo da su mnogi bolesnici potpuno ili djelomično sposobni za neka zvanja. bolovao od te bolesti i iscijelio mnoge bolesni­ ke. npr. Gatanja i zapisi. službe­ nik može raditi gotovo na svakom radnom mjestu. navodno. U principu vrijedi preporuka: epileptičari ne bi smjeli raditi na radnim mjestima na kojima bi mogli ugroziti svoj ili tuđi život. Bolest se može potpuno ukloniti samo u rijet­ kim slučajevima. često se spominje sveti Valentin. koje se odnose na bolesnike od padavice. ponekad doživotno. To se odnosi na rad s nekim strojevima.

što nas smeta.. sjećamo iz svoga djetinjstva nekih događaja koji se i ne moraju vezati uz najvažnije datume našega života. drugi put odlomak nekog razgovora ili utisak o nekom događaju. Sposobnost pamćenja ovisi o uvježbanosti naših duševnih sposobnosti. drugi ono što je vidio. Što star čovjek registrira kao novo. Sredstva koja nas razbistruju. npr. a ponekad su u raskoraku. ostaje za čitav život. Ako i zaborave činjenice. Tako se na najočigledniji na­ čin može potvrditi veza između osjećaja i pamćenja. Svaki čovjek nešto pamti.PAMĆENJE I SMETNJE Ima ljudi koji bolje pamte i onih koji više zaboravljaju. ali ne mogu promijeniti lijenu. iako mnogi đaci tako misle. kava. nezainteresiranu. Lijekovima ne možemo poboljšati pamćenje. Za zaboravljive kažemo da su »kratke pameti«. ono ovisi o spremnosti onoga koji daje određenu informaciju. zato lakše uče i lakše stiču nova znanja. a drugo zaboravljeno kao da to nikada nismo ni znali. npr. Djeca mogu bolje pamtiti. Svi se. Naročito lako zaboravljamo ono što nas ne zanima. treći ono što je iskusio. Sis­ tem školovanja prilagođen je sposobnostima pa se đaci postepeno privi­ kavaju da rješavaju sve teže zadatke. Netko bolje pamti ono što je čuo. a sposobnosti pamćenja u starijoj. Nešto što smo naučili možemo sačuvati kao trajnu vrijed­ nost. Poznato je da đaci dobro nauče predmet profesora kojeg vole. Često je to samo slika prisutnih osoba. ne­ zadovoljnu ili ogorčenu osobu.. ono po- . Sve čega se sjećamo za nas je važno. ubrzo zaboravlja. Pamćenje se ne može narediti. a nema nijednoga koji bi baš sve zabora­ vio. to će naj­ češće biti djelomično zaboravljanje: u određenom trenutku sjetit će se mnogih podataka za koje su mislili da su ih zaboravili. sprečava. Pamćenje je sposobnost koja se može izvježbati u toku života. iako ima lju­ di koji od prirode lakše ili teže pamte. mo­ gu olakšati učenje. Sposobnost zapamćivanja jača je u mlađoj dobi. Postoje različite vježbe poboljšanja pamćenja i različiti načini uče­ nja. kao što je. ako ne direktno. Pamćenje i zaboravljanje nekada idu usporedno. Ono što smo naučili u mladosti.

No isto tako vrijedi i pravilo da je za nas značajno i ono što smo zaboravili. Vrijednost preko jedan pokazuje natprosječnu inteligenciju. Njihova nespo­ sobnost doći će do izražaja i kod kuće i u školi. lakše je ili teže duševno zaostala. zovu kurtaki oni koji su zaostali rastom. Poslije te škole mogu se ospo­ sobljavati za različita zvanja. To znači da ima neškolovanih ljudi koji su izrazi­ to inteligentni. jer može pamtiti. prosječnih osoba kvocijent je izražen u brojci jedan. Osoba čija je sposobnost inteligencije manje ili vi­ še ispod jedan.sredno. a bedast je onaj koji nema sposobnosti pamćenja i rasu­ đivanja. Liječnici i psiholozi go­ vore o kvocijentu inteligencije. Na istovjetan će način takva osoba u raznim životnim situaci­ jama koristiti svoje pamćenje. a benasti su oni koji su ili maleni ili normalno razvijeni. ali ih ne može povezati u smislu riječ ili rečenicu. ali iz njega neće izvući zaključke za svoje djelovanje. a nastavnici su defektolozi. Onaj koji je lud. U narodu postoji razlika između pojma lud i ponorel i pojma be­ dast ili benast. npr. npr. To znači da je životna dob osobe u skladu s nje­ zinom inteligencijom. prepoznati po­ jedina slova. . specijalnim školama. a dušev­ no su posve normalni. Osoba koja nema razvijenu inteligenciju može. i osoba sa svjedodžbama a s nižom razinom inteligencije. Tako se. Pamćenje i zaboravljanje može biti dio naših svjesnih i ne­ svjesnih postupaka s različitim ciljevima. Inteligencija nije sposobnost koja je u direktnoj vezi s pamćenjem i znanjem. Danas je taj sistem školovanja kod nas vrlo razvijen. kako često misle roditelji. duševno je bolestan. Duševno zaostala djeca ne mogu pohađati redovitu školu jer je za njih propisani nastavni program suviše težak. Duševna zaostalost O duševnoj zaostalosti govorimo ako dijete ili odrastao čovjek ne mogu inteligentno rasuđivati.. Djeca u 8 godina nauče otprilike gradivo koje je predvi­ đeno za 6 godina redovitoga školovanja. Pamćenje i rasuđivanje nisu slični postup­ ci. Takva djeca jednostavno ne mogu smjestiti u mozak sve ono što se od njih zahtijeva. jer i najprimitivnija životinjska bića mogu pamtiti.. a nesposobni da se služe duševnim sposobnostima. iako ima sve dušev­ ne sposobnosti. Smanjen je opseg gradiva. Zato je za njih predvi­ đeno posebno školovanje u tzv. Inteligenciju ustanovljavamo ispitivanjem. drugi će se djelomično koristiti svo­ jim razumom. Budući da postoji različit stupanj zaostalosti. neki neće moći ni čitati ni shvaćati naše preporuke. ali ne mogu inteli­ gentno rasuđivati. U normalnih. ali se neće moći ponašati kao što želimo. Nije riječ o zločestoći ili li­ jenosti.

U Jugoslaviji ih ima oko 600. Zato na starije osobe ne treba gledati kao na preživjele ličnosti koje više ne mogu kontrolirati što govore. U zavodima mogu steći bar osnovne životne navike i osposobiti se za neke poslove. i društva za pomoć mentalno retardiranima (MRO). U starosti se mogu javljati i neke duševne bolesti koje naglo dovode do popuštanja pamćenja i raspada ličnosti. Sta­ rost ne znači uvijek raspad duševnoga života. Prema svjetskim statisti­ kama. Potreban je savjet psihijatra. domovima. ili kako je proveo dan. koji djeluju pri svakoj općini. Duševno zaostalih osoba ima vrlo mnogo. a naročito u radnoj sredini. Ima vrlo starih ljudi koji su sasvim svježi i duševno sposobni. Takvih radionica ima sve više i one postaju centri za podučavanje i rad osoba s tjelesnim i duševnim manama. školama. Ta staračka zaboravljivost nije kod svih jednaka. koja svojom nacionalnom i internacionalnom organizacijom pružaju nepos­ rednu pomoć roditeljima. iako nekada znakovi zabo­ ravljivosti. ali će do pojedinosti opisati svoj doživljaj prije trideset i više godina. njihovo rasuđivanje može biti i te . Prije svega centri za socijalan rad. Staračke smetnje pamćenja Kaže se da čovjek u starosti podjetinji.obitelji.000.000. Podsjećajući ih na njihove pogreške. 3 posto djece pokazuje znakove duševne zaostalosti. a gotovo 2.Za djecu koja imaju još veće smetnje pamćenja i inteligencije posto­ je drugi oblici izobrazbe. Do sada je samo petina obuhvaćena školovanjem i osposobljavanjem za rad. Zaštitne radionice posebne su radne organizacije koje zapošljavaju invalide i omogućavaju osobama koje ne mogu postići radni učinak zdrave osobe da posebnim metodama nauče obavljati određeni zanat ili određene radnje. Ako i imaju smetnje pamćenja. Tada se sve jače očituje ne­ sposobnost tih ljudi da ravnopravno rade i žive u određenoj sredini. smetenosti ponašanja mogu dati sliku duševne bolesti. Čak i najteža duševno zaostala djeca i odrasli mogu u odgovarajućim uvjetima postati korisni i zado­ voljni članovi društva.000 stanovnika naše zemlje ima u obitelji jednoga takvog bolesnika. ali se vrlo dobro sjeća događaja iz svoga djetinjstva ili mladosti. Ako je jako izražena. mi pojačavamo nji­ hov osjećaj nesposobnosti. Pomoć duševno zaostalima ne pružaju samo škole nego i različite druge organizacije. To su posljedice skleroze krvnih žila u mozgu. čovjek će imati velike smetnje u zajedničkom živo­ tu . zaštitnim radionicama i drugim organizacijama. On neće znati što je jučer jeo. Oni su izgubljeni. To je zato što stariji čovjek sve više zaboravlja ono što se upravo dogodilo. pa nije rijeć o posebnoj bolesti.

starija poseduje kri­ tičnost. ali staračku mud­ rost moramo cijeniti i poštovati. . Staračke bolesti koje dovo­ de do poremećaja pamćenja i rasuđivanja valja liječiti. Zato se kaže da su stariji mudriji od mladih. koja se stiče drugim načinima. Pamćenje nije isto što i mudrost. Dok mlada osoba ima zanos.kako živo i vrijedno.

dok se manja količina može izbaciti podrigivanjem. Zrak u želudac dolazi gutanjem. odvija se nezavisno od ljudske volje. Djeca gutaju veće količine zraka. tj. Podrigi­ vanje nastaje naglim tiskanjem gornjega dijela želuca i potiskivanjem zraka kroz jednjak u usnu šupljinu. najčešće ug­ ljični dioksid. ref­ leksna radnja. Neki ljudi počinju se podrigivati čim sjednu za stol. Podri­ givanje osoba koje namjerno neće kočiti taj refleks. tzv. nervozan gubitak apetita. koji u želudac dolazi pijenjem pjenušavih pića: soda-vo- . s vremenom postaje »automatizirano«.PODRIGIVANJE Podrigivanje (eruktacija) više je neugodno negoli opasno. Povećano gutanje zraka samo je jedan od znakova nervoze. Ima ljudi koji vrlo rijetko podriguju. bol u gornjen dijelu trbuha. ali mnoge osobe mogu spriječiti taj refleks. namjerno izazivaju. lošim odgojem. podrigivanjem se izbacuju i drugi plinovi. neke ga. Debele osobe podriguju se naročito poslije preobilnoga obroka. Podrigivanje je. kao i osoba koje ga stalno namjerno izazivaju. tada nastaju smetnje: napuhnut trbuh. gu­ me. ljudi će namjernim podrigivanjem iskazati zadovoljstvo jelom i odati priznanje izvrsnoj kuharici. Gutanje zraka u malim količinama normalna je pojava. Najveći je dio plina u želucu zrak. Podrigivanje za vrije­ me jela izaziva osjećaj neugodnosti pred ljudima zato što se u našim uv­ jetima smatra nepristojnošću. Veće količine zraka mogu doći u želudac pušenjem. srčane smetnje zbog podizanja i pritiska ošita na srce. »zračni mjehur želuca« koji ublažava nagle promjene pritiska. dugotrajnim žvakanjem. Podrigivanjem se odstranjuje višak plinova iz želuca. brzim gu­ tanjem hrane ljudi koji halapljivo jedu. doduše. pa se obično javljaju i drugi poremećaji na »živčanoj bazi«: nervozni proljevi. Osim zraka. Jedan dio suvišnoga zraka u želucu odstranjuje se prijelazom u tan­ ko crijevo. naprotiv. U gornjem dijelu želuca postoje veća količina zraka. Ali u nekih naroda. npr. na­ protiv. Ali ako u želudac dođe prevelika količina. Javlja se ug­ lavnom za vrijeme jela i neposredno poslije njega.

koji može uzrokovati napuhnutost tr­ buha. Nakon pijenja većih količina takvih pića podrigivanje se javlja i u osoba koje inače nikada ne podriguju.de. koka-kole. Podrigivanje nije potrebno liječiti. Ug­ ljični dioksid može se podrigivanjem odstraniti sodom bikarbonom. Osoba koja stalno podriguje može s vremenom prestati ako nastoji svjesno spriječiti taj čin. obično se daju sredstva za smire­ nje. Izlječenjem osnovne bo­ lesti prestat će i podrigivanje. koja se inače uzima da bi se poništila kiselina u želucu. mogu se stvarati sumporovodik i metan. kao i zbog nekih bolesti želuca. Takvom neutralizaci­ jom oslobađa se ugljični dioksid. Liječenje je potrebno jedino ako je podrigivanje posljedica ozbiljne bolesti probavnoga sistema. Poremećenom probavom. Samo u rijetkim slučajevima podrigivanje je popratna pojava ozbilj­ nije bolesti želuca ili jednjaka. . mineralne vode itd. podrigivanjem tih plinova nastaje vrlo neugodan miris.

da se obuče. odbojna. koja se kreću samo u uskom krugu odraslih (što je često kod starijih roditelja ili onih koji ljubomorno čuva­ ju svoju djecu). U sukobu s roditeljima dijete stječe pozitivne navike i počinje rasuđivati. prosječne osobe očekuje se da će u radu i privatnom životu surađivati s drugim lju­ dima. Po tome se či- . Pravila ponašanja bitno ovise o običajima jedne zemlje ili čak jednoga kraja. ustupa mjesto konstruktivnom uklapanju u životnu sredinu. Pravi­ la se s vremenom mijenjaju. govorimo o napadnom ponašanju. Za ta iskustva često nije dovoljan samo roditeljski dom. Da bi se ustvrdilo kada možemo govoriti o smetnjama. koje je dovodilo i do svađe s braćom i vršnjacima. ili prgava i nasilna. Od zdrave. da neće narušavati opća društvena pravila ponašanja. U interesu njegova života roditelji ga postepeno uče da uskladi neke porive: navikavaju ga da jede samo u određeno vrijeme. Očekujemo da je dijete prilikom polaska u školu socijalno zrelo. ali i da se primjerno ponaša prema drugoj djeci i od­ raslima. odnosno o smetnjama ponašanja. da će drugi­ ma pomagati i neće pretjerano isticati svoju ličnost. Dječji vrtići su vrlo dobra pomoć u socijalizaciji. Ako dijete nije socijal­ no zrelo u školi može imati velikih teškoća. Ako se netko ne ponaša onako kako očekujemo. Samoživo i tvrdoglavo ponašanje. U školi se nastavlja razvijanje suradnje pojedinca i grupe. Bake se često čude kako se to unuci ponaša­ ju. To znači sposobno da se brine za sebe: da zaveže cipele. dijete se uči živjeti u društvu. po­ spremi svoje stvari. normalne. Djeca koja ne dolaze u dodir s vršnjacima. Zakoni nepi­ sanih običaja postoje i tamo gdje nema pisanih pravila ponašanja. Ona su u stranoj sredini ili suviše stidljiva. naročito djece i omladine. da spava prema programu. odrasle osobe očekuju skladni odnosi. jer u njihovo vrijeme te i te stvari nisu bile dopuštene. povučeno. U početku je egoističan tiranin: radi što hoće i svu okolinu prisiljava da se njemu pod­ ređuje i njime bavi. teško se prilagodavaju. Ovaj posljednji izraz služi i kao opisna dijagnoza. pa se od zrele. da nuždu izvrši na određenim mjestima.PONAŠANJE I PROMJENE Tako reći od časa rođenja. potrebno je ocijeniti koje je ponašanje normalno.

svadljivi. što je uglađeno i pažljivo poput starijih ljudi. i obratno. a oni koji su odrasli u nesređenim međuljudskim odnosima pokazuju visok stupanj spremnosti za društvenu suradnju. izaziva­ ju skandale i sretne su kad se o tome piše. U školi i na igralištima uvijek ima djece koja silom nastoje biti u središtu pažnje: bit će gruba. Čudno se može ponašati i onaj koji svjesno skreće pažnju na sebe. Danas pojedine grupe hipija. Ponekad su roditelji zadovoljni što se dijete ponaša pretjerano pristojno. ili će od sebe napraviti budalu. Uzroci neobičnoga ponašanja mogu biti stvarni i prividni. pa takvi mladići i djevojke rano počinju pušiti. Ne shvaćaju da je riječ o normalnom ponašanju. Dijete se s njima ne može direktno boriti. takav sin«. Zato je potrebno ukazati na neke važnije okolnosti: a) Tjelesne bolesti mogu izazvati smetnje ponašanja. Ali nije tako. provosa i dru­ gih odriču sve vrijednosti svijeta koji ih okružuju i skloni su stvaranju novih društvenih pravila. Ako je jedno dijete vrlo živo. Nemiran duh postoji u mnogih lutalica. Glumice željne slave pojavljuju se u javnosti oskudno odjevene. Bonton često poistovjećujemo s odgojem. Ima djece i odraslih iz vrlo uglađenih obitelji koji se ne­ odgovorno ponašaju. »Jabuka ne pada dale­ ko od stabla. tako skučena djeca koja su sputana mnogim zabranama često bo­ luju od neuroze ili druge psihičke smetnje. Bježanje od kuće često je vrsta epileptične bolesti. pa za onoga koji se na­ padno ponaša kažemo da je neodgojen. ono će se starijim roditeljima ili rođacima činiti kao neotesano. može se iživljavati u • školi. događa se da se takva djeca proglašavaju zločestom i po­ kvarenom. pa i način reagira­ nja. Susreti s ljudima uvjeravaju nas da to nije točno. Pojedinačni ispadi djeteta mogu biti i sredstvo suproststavljanja okolini.ni kao da od generacije do generacije popušta strogost. Roditelji su jači od djeteta i imaju nad njim vlast. U narodu se kaže: »Kakav otac. a istovremeno duševno usporeni. Na žalost. Takva djeca i odrasli razdražljivi su. nametljivo. uznemireni. ali im može načiniti neku psinu. nasilni. izgovarati nepristojne rječi. a to su zapravo bolesne promjene. tući se s vršnjacima. S roditelja na djecu prenose se mnoge osobine. puštaju kosu i izazivaji primjedbe i zgražavanje. Takve re­ akcije mogu biti izraz dječje osvete. napadno se oblače. pljuvati. To može postati i moda. Na žalost. namjerni i spontani. Mogu ga istući ili drugačije kazniti. nepristojno. Izrazi protesta protiv odraslih i protiv društva u cijelini dolaze i u vrijeme tjelesnoga sazrijevanja. Epilepsija iza­ ziva karakterološke promjene. ili će iz­ vesti nešto neobično. iako dijete to često ne radi svjesno. ljepljivi. Način ponašanja u društvu ne možemo poistovjetiti s pojmom du­ ševnoga zdravlja. Stvaraju se nove zabrane i nove obaveze. Nagon u padavičara za naglim odlaženjem u nepoz- . kojima se onda pokoravaju.« Ali ima mirne djece od nemirnih roditelja.

Jedan od izraza smetnji ponašanja je i krađa. Sve je više prevara. Kradu jer osjećaju da ih nisu dobro prihvatili ni u obitelji ni vršnjaci. pogotovo ako se s njime ne postupa kako valja. Tada će socijalni radnik. Takva se djeca lako uzbude i postaju vrlo nekontrolirana. Prestupi djece i omladine u svijetu u stalnom su porastu. a sukobi do kojih dolazi samo ih još više obeshrabruje da na drugi način učvrste svoje mjesto u društvu. b) U duševno zaostale djece dolazi do navika u ponašanju što nasta­ ju zbog otpora prema okolini koja im nešto zabranjuje. Kod težih djela određuje se smještaj u odgojni ili popravni zavod. Simbolično uzimaju od roditelja i »kupuju« sklonost i drugih. Takva djeca najprije kradu novac i predmete od roditelja.natom pravcu naziva se poriomanija. uznemireno i napeto. Kod manjih prestupa određuje se pojačan nadzor roditelja ili centra za socijalan rad. pomoći djetetu koje je počinilo krivično djelo. a nikako kažnjavanjem. krađe i drugih radnji koje svjedoče o smetnjama ponašanja. pa u školi i kod kuće izaziva sukobe. Or­ ganizirani su i sudovi za maloljetnike koji izriču kazne i odgojne mjere. Sukob s roditeljima prenosi se na sukob s čitavim društvom. koje su oblik neuroze. Takva djeca pružaju otpor sva­ koj poduci. c) Duševni razlozi najčešće su uzrok smetnjama ponašanja. Djeca toga nisu svjes­ na. a pameti ne donije­ la. Svojeglava su i podložna utjecaju prijatelja. vrlo je razdražljivo.« Propadaju im godine školovanja. . a po potrebi psihijatar i drugi stručnjaci. stalno se traže novi putovi. koje obično bi­ raju među onima koje roditelji ne prihvaćaju. a kad dođu u kritičnu situaciju u školi ili kod kuće. Postupak s ukradenim nov­ cem ili stvarima objašnjava bit motiva. čini se da o tome ne vode računa. a može i dulje. O svojim postupcima ne razmišljaju. njihovo izuzetno ponašanje samo je jedan od znakova bolesti. Takav nadzor obično traje dvije godine. U djece s tjelesnim nedostacima može se razvijati i neobično. dijete počinje neobično mlatarati rukama. Pojedine od tih mjera ne znače potpun uspjeh u preodgajanju. ukućani shvate da nije riječ o »zločestom« djetetu. njima se može pružiti pomoć jedi­ no liječenjem. Kaže se: »Brada narasla. To izaziva otpor i mržnju. odbijajuće ponašanje. krađa je važan simptom. Oboli li od horeje minor. život ostaje prazan i bez sadržaja. poslije prelaze na organizirane krađe u trgovinama i drugdje. Mnoga djeca podijele ukradeno svojim »prijateljima« ili potroše na bilo što. »Prijatelje« smo stavili u navodnike zato što su takva djeca često bez pravih prijatelja. Iako je izvršena na naivan način. Život ih stalno podsjeća na razliku između njih i osta­ lih ljudi. Kad se bolest razvije. onda od drugova u školi. često su glavni simptom.

ali nemoj ga ubiti. lijekovima i odgojnim postupcima. možeš tući dijete koliko hoćeš. koji je dovodio dijete u školu. Vjerojatno na takvim osnovama neki ljudi traže oštre kazne za takvu djecu. a moje kosti«. Ka­ že se da je »batina iz raja izašla«.Sigurno je da se smetnje ponašanja ne mogu ukloniti kaznama. Vjerovalo se da od batina djeca bolje ras­ tu. tj. Smetnje ponašanja liječe se psihoterapijom. . a svojevremeno je bio običaj da je ro­ ditelj. ali ne i ćud. rekao učitelju: »Tvoje je meso. U ne­ kim našim krajevima bilo je uvriježeno da djecu tuku jedan dan u tjednu bez obzira jesu li kriva ili nisu. Varaju se oni koji smatraju da se huligansko ponašanje može si­ lom suzbiti. Sila zakon mijenja. Valja izbjegavati nagle i nepromišljene reakcije. koji su vrlo česti. Ne smije se klonuti pred neuspjesima.

posljedica ritmičnosti njegova kucanja. koji se dalje poput vala širi na sve ostale arterije. sljepoočnoj arteriji. Stari grčki. koje su vrlo slikovito opisali i na temelju kojih su postavljali dijagnozu bolesti i određivali način liječenja. rimski i kineski liječnici. na arteriji stopala. Zbog toga se puls obično opipa na palčanoj arteriji u području ručnoga zgloba ili na velikoj vratnoj arteriji. Unatoč tome što su liječnici već u to vrijeme pretpostavljali vezu između srca i pulsa. različitih »kvaliteta« pulsa. Poticaj da se puls izučava na znanstvenoj osnovi dao je engleski li­ ječnik William Harvey. Ta navala nove krvi izaziva porast tlaka najprije u glavnoj arteriji (aorti). Pipanjem i određiva­ njem pulsa liječnik se želi na najbrži i najjednostavniji način upoznati s radom i radnom sposobnošću najvažnijega organa ljudskoga tijela srca.PULS I PROMJENE Liječnički pregled obično započinje pipanjem pulsa. ipak je čitav postupak određivanja pulsa bio odraz vjerovanja da u tijelu postoje tajanstvene i nevidljive sile koje. Svakim stezanjem srce izbacuje u glavnu arteriju oko 70 cm krvi. kada je određivanje pulsa go­ tovo redovito prvi postupak liječničkoga pregleda. Puls se ni­ kada ne smije pipati palcem jer se u palcu nalaze dovoljno velike arterije . prije više od 2000 godina. U knjizi iz 1628. otkrivač krvotoka. na natkoljeničnoj arteriji. među ostalim promjenama. slično kao što se šire obruči vode nakon kamena bačenoga na mirnu površinu jezera. uzrokuju i pulsacije arte­ rija. pa se svi prsti u isto vrijeme prošire po­ put pulsa«. To se naročito od­ nosi na naglo oboljele ili nastradale osobe. Taj val pulsa može se osjetiti kao udarac jagodicom prsta na svim površinskim arterijama ako su dovoljno velike i ako su smještene na tvrdoj podlozi. godine piše »da puls arterija ovisi o impulsu krvi iz lijeve komore može se vidjeti iz pokusa ako se pušta u rukavicu. Razumljivo je da se može pipati i na mnogim drugim mjestima. Tek je on prvi u potpunosti shvatio da je puls odraz rada srca. Pipanje pulsa izvodi se jagodicama triju srednjih prstiju. razli­ kovali su nekoliko desetaka različitih vrsta.

Pritisak prsta mora biti točno određene jačine. nekima je to svakodnevna briga. Pipanje pulsa na vratnoj arteriji Liječnički pregled često započinje pipanjem pulsa Određivanje pulsa na palčanoj žili kucavici Pipanjem pulsa čovjek može kod sebe ili kod druge osobe uglav­ nom uočiti brzinu i jačinu njegova udarca. Neki to čine povreme­ no. ako je prejak. kad osjete smetnje. na­ ročito ako imaju srčanu bolest. pipaju svoj puls. može prekinuti protok krvi pa se puls neće osjetiti. Mnogi ljudi sami pipaju i određuju svoj puls. Takve osobe mogu se vidjeti kako skriveno. ja­ godice prsta neće doći do zida arterije. tj. . da ih nitko ne opazi. Ako je preslab. jednoličnost ili ritmičnost ra­ da kao i činjenicu jesu li vrijednosti pulsa jednake na obje ruke ili obje noge (simetričnost pulsa). ili ako su uvjereni da je imaju. vlastiti rad srca. unatoč to­ me što su liječnici ustanovili da je nemaju.tako da se pritiskom palca mogu osjetiti vlastite pulsacije.

U novorođenče­ ta normalna brzina pulsa može iznositi čak 140 udaraca u minuti. Neki put su uzroci slaboga jedva pipljivog pulsa mnogo bezazleniji. Kada postane »kruta cijev«. skleroznoj arteriji. Puls može biti jak. Brzina pulsa ovisi o uzrastu. npr. Jak puls može se osjetiti prilikom svakoga većeg fizičkog napora.Brzina pulsa U zdrave osobe vrijednost pulsa kreće se obično između 60 do 80 udaraca u minuti. Slab. Mekan. kada zbog pojačane potrebe tijela za ki­ sikom srce ubacuje u krvotok povećanu količinu krvi. mekan puls imaju osobe sa sniženim krvnim tlakom. srce nema dovoljno vremena da se napuni krvlju. Ali normalan puls može varirati unutar mnogo širih granica. čak s više od 200 otkucaja u minuti. Promjene pulsa prate i ostali znakovi većega gubitka krvi: blijeda boja kože. koji se obično pipa na palčanoj arteriji u blizini zgloba šake. biti jako ubrzan rad srca.. Tako. otrovanja. Ubrzan. pa će i količina izbačene krvi biti manja. Znatno oslabljen puls pipa se na otvrdnuloj. arterija ne prenosi ni­ kakve pulsacije. Zbog skraćene srčane pa­ uze (dijastole). npr. žed. povećane tjelesne temperature. Slab puls. bolesnici sa srčanom greškom itd. Što je gubitak krvi veći. Čest je u trudnoći. debele osobe koje imaju mnogo potkožne masti mogu imati tako slab puls da se jedva pipa. Jak i tvrd puls imaju osobe s povišenim krvnim tlakom. ali može biti i tako slab da se jedva osjeti. pospanost. naziva se i mekani puls. Uz­ rok tome može. u sportaša. pa se krvne žile stisnu i pri­ jenos vala pulsa je otežan. ta­ da se puis jedva osjeti pod prstima i ne može se brojati. slab. slabo pipljiv puls na palčanoj arteriji pipa se i u onim sluča­ jevima kada se ruke jako ohlade. Jačina pulsa Puls se normalno osjeća kao snažan udar na jagodice triju srednjih prstiju. od 100 udaraca u jednoj minuti do 40 udaraca u jednoj minuti dobro treniranih sportaša. Ubrzan i slab puls redovito prati stanje šoka. često jedva pipljiv puls imamo kad izgubimo mnogo krvi. Ne . puls je brži i teže se pipa. Neki put je osjećaj pulsa (bila) vrlo snažan. npr. hladan znoj. Postoje bolesna stanja kada srce odjednom. za jačih duševnih uzbuđenja. počinje ubrzano raditi. često »kao grom iz ved­ ra neba«.. snažan i tvrd. zimi. Slab ili mekan puls može biti posljedica smanjene količine krvi koju srce svakim stiskom ubacuje u krvotok.

EKG-aparatom. Ako je začepljenje zahvatilo glavnu i jedinu arteriju koja dovodi krv u određeno područje tijela. samo na jednoj arteriji. Uz osjećaj hladnoće i jakih bolova. i 40. ta­ kav ograničeni gubitak može se razvijati postepeno i nastati naglo. mrtvač­ kim pjegama i mrtvačkom ukočenošću. zahtijeva hit­ no uspostavljanje cirkulacije krvi postupkom koji se naziva masaža srca. . Gubitak pulsa može nastati ograničeno. naročito u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti. dolazi do znatnog slabljenja i. Gubitak pulsa na arteriji može nastajati postepeno. puls će odražavati i nje­ gov nepravilni rad. nakupinama stanica. gruba orijentacija. liječnik će se poslužiti posebnom aparaturom. Nagao prestanak pulsa na nekoj arteriji znak je nagloga prekida protoka krvi. godine života.treba zaboraviti da vrlo visok krvni tlak može biti praćen potpuno nor­ malnim pulsom. Mlađi ljudi obolijevaju između 20. puls postaje sve slabiji. Masaža srca izvodi se bez obzira na uzrok koji je doveo do nagloga pre­ stanka rada srca. pa i godina. tzv. prema tome i prestanak ra­ da srca. na kraju. tada se uz prestanak pulsa jave jaki bolovi. Da bi točno ustanovio vrstu nepravilnoga rada srca (srčanu aritmiju). puls se uvijek mora pipati na vratnoj arteriji. mjehurićem zraka. Ritam pulsa Budući da je odraz normalnoga rada srca. da bi na kraju nestao. Takva se stanja razviju u starijih ljudi zbog razvitka arterioskleroze. ali ta metoda služi liječniku samo kao prva. aritmičan rad srca može se odrediti pipanjem pulsa. Uzrok prekida najčešće je začepljenje arterije ugruškom krvi. Dođe li do nagloga gubitka svijesti. koji je nastao iznenada kod do tada zdrave osobe. proširenim zjenicama. najčešće u nogama. Više mjeseci. koža postaje blijeda i hladna. koja je praćena gubitkom svijesti. Prestanak pulsa Prestanak pulsa na svim arterijama znači prestanak rada srca i smrt. puls će kao »vjerna slika« njegova rada također izgubiti svoj takt. Nepravilan. Svaki nagli prestanak pulsa. kapljicama masti. Kada srce izgubi svoj normalni ritam. do potpunoga nestanka pulsa na arterijama.

Ali i pritisak izvana na arteriju. npr. na jednoj ruci. Postoji rijetka bolest koja je praćena postepenim sužavanjem glavne arterije koja je praćena postepenim sužavanjem glavne arterije koja do­ vodi krv u ruku. Postoje bolesti koje mogu dovesti do znatno slabijega pulsa.Simetričnost pulsa Brzina. čak i do potpunoga prestan­ ka. . a time i do različitoga pulsa na rukama ili nogama. mogu postepeno potpuno ili djelomično dovesti do poremećaja prolaza krvi kroz krvnu žilu.. Svaku promjenu u razlici pulsa na udovima valja javiti liječniku. jačina i ritam pulsa potpuno su jednaki bilo da se mjere na lijevoj ili u desnoj ruci ili nozi. kao i neke upale.

za mršave da su kolerični. U njemu je stalno prisutan neki bol koji ga koči i ne dopušta mu da se opusti. žalostan ili radostan. konstituci­ jom. kao i druga stanja. usplamte. Žalost kao i radost predstavljaju raspoloženja koja u intenzivnom stanju ne traju suviše du­ go. ima »tugu na srcu«. potišten je ako ima dugotrajan osjećaj da priznanje za njegov rad ne odgovara njegovu trudu. skloni plakanju. gracilan. mišićavog muškarca otprve smatra­ mo da i u duševnom životu mora biti čvrst. dovodi se u vezu s tjelesnom građom. Između građe tijela i temperamenta postoje neki. dok su drugi povučeni. nizak. U svakodnevnom životu. ali potištenost. Nasuprot tome. osnovno raspoloženje čovjeka. dok muškarci ne smiju po­ puštati svojim osjećajima.POTIŠTENOST Nijedan čovjek nije čitav život ni veseo ni žalostan. Žalost je samo jedan oblik potištenosti. uzrujaju. Ako nam umre ne­ tko od bližih. Medicinski izraz za potištenost glasi: depresija. njegov temperament. Potišten čovjek moći će se i nasmiješiti. Žalost je osjećaj koji može biti vrlo jak. ali to neće biti od srca. Osoba je »turobne volje«. ali još se uvijek ne može govori­ ti o zakonitostima. dolazimo u takvo stanje. Oče­ kuje se npr. vidjet ćemo da su neki ljudi općenito skloniji život­ nom optimizmu. To razdoblje zovemo korota. osjetljivi. od­ nosi. Takva opaža­ nja potvrđena su mnogim ispitivanjima. ne može spavati ni bilo šta raditi. Stanja jačega osjećaja žalosti javljaju se u vezi sa svakim . ali ne može trajati jednako i du­ lje vrijeme. Ali ako se pitamo kakve je tko prirode. Netko je žalostan ako mu ne uspije ono što je naumio. možemo pretpostaviti da je nježan. nema apetita. gubi vezu s vre­ menom i okolinom. za jakoga. Kao vidljiv znak žalosti nosimo crninu. visokog. mogu se javiti u svih ljudi. Postoji li trajniji uzrok žalosti. gotovo dječjega iz­ gleda. Uzbuđen čovjek. i u nauci. osjetljiv i sklon potištenosti. Za onoga koji je slabo razvijen. do­ godi se da se nasmijemo i pomislimo na ljepote života koje nas očekuju. otporan i stalnih osjećaja. što znači da se lako uzbude. U koroti nismo uvijek žalosni. govorimo o potištenosti. Za debele se ljude govori da su flegmatični i dobroćudni. da su mlade djevojke plačljive.

osjećat će se u svojem bolu još osamljeniji i teže će se boriti s činjenicama i mislima. onda je riječ o bolesti. a te­ žak osjećaj žalosti dovodi i do tjelesnoga iscrpljenja. Po izrazu lica i kretnjama vidi se da je depresivan. Ako. Razumjet ćemo žalost onoga koje ima stvaran razlog da bude loše volje. Ako se čovjek oslobodi svih radnih i dru­ gih obaveza. Depresija kao duševna bolest Liječnici su otkrili da postoji i žalosno. Ima više narodnih priča o kojima se priča o turobnim ljudima (žalosnu princezu trebalo je naves­ ti da se nasmije). često je potrebno naglasiti da je depresija. U narodu se go­ vori da ga je uhvatila mora. osjeća se malaksao. Jedan od važnih pod­ ataka za razlikovanje odnosi se na uzrok i povod. kao duševna bolest. Životno i znanstveno iskustvo uči nas da čovjeka u žalosti valja ostaviti na miru. Dogodilo se da je poslije takvog pokušaja provoda čovjek digao ruku na sebe. kažu: »Ostani kod kuće i ne idi na po­ sao!« To je promašen savjet. Ali ako netko nema nikakvoga razloga da se žalosti. npr. Ako žalosna čovjeka dovedemo u društvo. najčešće će se još više ražalostiti. rad protuotrov. depresija. To je stanje oduzetosti tijela i duše u kome . Ako traju dulje vrijeme.povodom. Bolesnik malo jede. U takvim je trenucima rad ljekovito sredstvo. da se uništio. To je samo povod da ne­ objašnjiva.. da je suvišan. često i liječnik. Samooptuživanje nema granice. a danas je zovemo depre­ sivna psihoza ili. onda njegovi suradnici. često mnogo plače. predbacuje sebi da je upropastio obitelj. I u tim pričama iznosi se iskustvo da se potištenost ne može ukloniti ni pozivanjem na čovjeka samoga da se silom raspoloži. Mirovanje je otrov. da se više niče­ mu ne može nadati. riječ je o du­ ševnom poremećaju ili o duševnoj bolesti. Kako se isti izraz upotrebljava i za stanje potištenosti. često leži u krevetu. Osjetit će da po­ stoji velika razlika između njegova bola i veselja drugih. ni priređivanjem zabavljačkih i smiješnih scena. tvrdi da je promašio život. Slično je ako ne­ tko preuveličava značenje odnosa ili događaja. To će biti razlog da se i dalje povlači u sebe. U svakodnevnom životu često griješimo prema potištenim ljudima time što ih nastojimo razonoditi na svaki način. uvijek ozbiljno stanje. jednostavnije. Depresivnu psihozu nije lako prepoznati. unutrašnja tuga provali i preplavi čitavu ličnost. Bolesnik je ponekad po­ tišten i turoban na sličan način kao i zdrav čovjek. Druga je pogreška prema žalosnim i potištenim ljudima sklonost da ih se štedi od napora. netko od najbiliže rodbine umre. Depresivan bolesnik iznosi misli o svojoj lošoj sudbini. prije se zvala melankolija. potišteno stanje kao poseb­ na duševna bolest. a dolaze i sama od sebe. ne može spavati.

u drugima manje. ipak je prijeko po­ trebno da se svaki takav bolesnik podvrgne liječenju. statistike pokazuju da samouboj­ stva ovise o osobnim i društvenim činiocima. naročito na depresiju kao duševnu bolest. tjedana i mje­ seci. Na žalost. neprirodno veseo i uzbuđen. Zabrinutost tih bolesnika nastoje opravdati. Ne počinjaju samoubojstva samo duševni boles­ nici. gotovo preko noći. naročito u depresivnih bolesnika. začuđuje osobe oko sebe time što je svu žalost zaboravio. Bolesnik se rijetko sam javlja na pregled jer ne osjeća da je bo­ lestan. dana. Ako je netko neočekivano dugo potišten zbog nekog događaja i to objašnjava nerazumnim razlozima. Danas postoje vrlo dobri uvjeti liječenja depresije i manije. Bolesnik pre­ staje iznositi svoje žalosne misli. To je potrebno naročito zato što je takav bolesnik sklon samoubojstvu. Događa se da odjednom prijeđe u suprotno stanje: postaje neobično aktivan. Iako nisu razjašnjeni svi uzroci. Sliku bolesti otežavaju i druge tjelesne i duševne smetnje. prihvaća se posla i normalno se povezuje s drugima. nego pojačavaju nepovjerenje. U depresivnih bolesnika nisu oštećene druge duševne sposobnosti. Kao da mu nešto ne da mira. Na žalost. Pokušaj i izvršenje samoubojstva Volja za životom jedan je od osnovnih ljudskih nagona. zato ih njihova okolina ne doživljava uvijek kao duševno poremećene osobe. često valja uvjeravati i njegove najbliže da je riječ o opasnoj duševnoj bolesti. ustanovit ćemo da su slična stanja potištenosti već postojala. ustaje. straha i depresije. Analiziramo li život takvih bolesnika. Iako se događa da depresivno stanje prolazi i bez liječenja.se miješaju osjećaji uzbuđenja. Prije ne­ koliko desetina godina otkriveno je više lijekova koji djeluju na depre­ sivna raspoloženja. Samoubojstva se događaju od pamtivijeka u svim zemljama svijeta. Sumnja se pojačava ako za depresivne misli nema stvarne podloge. i na­ gon za samoubojstvom. grižnju savjesti i osjećaj krivnje. može i pomahnitati. Depresija kao bolest može trajati nekoliko sati. U nekim sredinama ljudi češće dižu ruku na sebe. Prestanak može doći postepeno. Često ima periodični karakter. Zato se valja pouzdati u savjete liječnika. Depresivnom bo­ lesniku svakako je mjesto u bolnici. Uvjeravanja najbližih ne pomažu. To znači da se pojavljuje u pravil­ nim ili nepravilnim razmacima. a nekad naglo. uporedo s tim nagonom javlja se. barem u prvoj fazi liječenja. poduzetan. . onda je osnovana sumnja na depre­ sivnu bolest. a njihovu žalost tu­ mače jakim osjećajima.

Nada­ mo se da će se slična služba organizirati i u našoj zemlji jer broj samou­ bojstava neprekidno raste. To je pogrešno zato što se svaki pokušaj samoubojstva može završiti tragično. Ako smo dublje ozlojeđeni ponašanjem drugih prema nama. da ih namjerno ostavimo da bismo vidjeli kako će im biti bez nas. Uzbuđena oko­ lina alarmira zdravstvenu službu i dovodi do mnogih uzbudljivih reakci­ ja. žalosti ili beziziaznosti. Razlog koji takva osoba navodi ne mora uvijek biti i stvaran razlog. majka ubija i dijete i sebe. pa govorimo o reakcijama i de­ monstrativnim pokušajima. . Iskustvo je pokazalo da i prividno sređeni depresivni bolesnici mo­ gu izvršiti samoubojstvo. ili se taj pokušaj osujeti u krugu obitelji. puštaju plin u kuhinji. Oboljeli od depresije imaju jak nagon za samouništenjem.. Npr. Takvi će se bolesnici ubiti i u složenim i prividno nemogućim situacijama. režu žile na rukama. Takva razmišljanja dovode do pokušaja samouboj­ stva. Svaki pokušaj samoubojstva ozbiljna je opomena. javlja se želja da im se uklonimo s puta. proširena samoubojstva.Na pitanje zašto netko pokušava sebi oduzeti život. Najveći broj pokušaja nije ozbiljan. njeni se postupci sve manje cijene. a sve završi time da dođe u bolnicu. izvori svjesnih i nesvjesnih razloga koji su doveli do više ili manje tragičnoga događaja upućuju na psihijatra. To je navelo zdravstvene i socijalne institucije u mnogim zemljama da osnuju posebnu službu koja je uvijek na raspola­ ganju. s čovjekom se događa nešto nenormalno. ili »Najradije bih umro. U narodu se govori o samoubojstvu kao o bo­ lesti. Tako se sređuju situacije koje su izgledale nerješive. postoje razni odgovori. Žene su sklonije takvim reakcijama te uzi­ maju tablete. Poznato je da ljudi pribjegavaju samoubojstvu u trenucima depresi­ je.« Tak­ va stanja najčešće su trenutačna. Ako osoba u nekoliko navrata pokuša izvršiti samoubojstvo. a ponekad izazivaju i ogorčenje. Sutradan više ne mislimo tako. muž ubija i ženu i djecu. To su tzv. Samoubojstvo pokušavaju oni koji ne mogu riješiti svoje životne probleme. U svim većim gradovima svijeta postoji telefonski broj koji može nazvati svatko tko u očajanju smatra da je samoubojstvo jedini izlaz. Zato se svaki depresivan bolesnik mora liječiti. U toj su ustanovi liječnici i ostali stručnjaci spremni pružiti pomoć. U času depresivne sumanutosti mogu dignuti ruku i na svoje najbliže. Često kažemo: »Bolje da me nema«.

Kao što se kašljem izbacuje sve što smeta normalnom prolazu zraka: krv. (vomitus) svakome je uočljiv znak bolesti. redovna je pojava kod bolova u bub­ rezima zbog bubrežnih kamenaca i kod jačih upala bubrega i mokraćnih . strano ti­ jelo. Biljožderi rijetko kada povraćaju. Povraćanje uvijek započinje dubo­ kim udisajem. To je simptom koji zabrinjava. jetre. članovi obitelji navode povraćanje kao jedini znak bolesti. Nadražaj za povraćanje mogu izazvati podražaji iz raznih organa zato što je centar živcima povezan s gotovo svim dijelovima tijela. Povraćanjem upravlja centar u mozgu koji je odgovaran da se čitav akt odvija točno po »voznom redu«. Tražeći hitnu liječničku pomoć. Povraćanje je karakteristika »svežderača« kojima pripada i čovjek. Oni kao da znaju što smiju po­ jesti.POVRAĆANJE Povraćanje. žučnoga mjehura. Podražaji najčešće dolaze iz trbuha. a sna­ žan pritisak u želucu izbaci sadržaj preko jednjaka u usnu šupljinu. praćeno je bolovima. sluz . Slab nadražaj centra za povraćanje izaziva samo jedan neugodan osjećaj. proljevom. prvenstveno »stvoren od prirode« da zaštiti tijelo od štetnih tvari koje gutanjem dolaze u želudac. povi­ šenom temperaturom. zatim zapletaj crijeva. a meko nepce istov­ remeno zatvori unutarnje nosne otvore da se spriječi izlaz sadržaja kroz nos. premda za liječnika postoje značajniji simptomi. koji se iz želuca širi u ždrijelo. To se odvija potpuno nesvjesno. bljuvanje. Dokaz da je to nesvjesna radnja: čovjek po­ vraća i u besvjesnom stanju. Napnu se jaki tr­ bušni mišići. guštera­ če. Povraća­ nje redovito izazivaju: upale slijepoga crijeva. koji između sebe i ošita čvrsto stisnu donji dio želuca. Nakon toga zatvori se ulaz u dušnik. ulaz u jednjak se otvori. U svom gornjem dijelu želudac omlohavi. Povraćanje je nesvjestan čin.tako se povraćanjem želudac oslobađa nepoželjnoga i štetnog sadržaja. iz probavnih organa. potrbušnice. Nakon toga nastaje poznato neugodno napinjanje. Povraćanje u besvjesnom stanju opasno je po život jer ne postoji zaštita dišnih putova i može doći do ugušenja. a za mnoge biljne otrove imaju u sebi protuotrove koje čovjek ne­ ma.

Opasnost počinje tek onda kada postaju češća i traju duže od 2 dana. To mogu biti lijekovi digitalis. Kao psihički poremećaj javlja se zbog jakoga osjećaja neugodnosti i straha (povraćanja đaka i studenata prije ispita. Po­ vraćanje je izazvano neugodnim mirisom kao i jačim nadražajem sred­ njega uha. potpuno je bezopasno.putova. što ugrožava osnovne životne funkcije. Povraćanje prati infarkt srca. Mnogo je veća opasnost gubitak vode i nemoguć­ nost da se izgubljena tekućina nadoknadi. al­ kohol. Eksplozivno povraćanje Eksplozivno povraćanje ne može se zadržati i nastupa naglo i u ja­ kom mlazu. glavobolje . Pravo eksplozivno povraćanje može se javiti u dojenčeta od 3 do 5 tjedana života. sredstvo za uništavanje gamadi. Dugotrajno povraćanje po život je opasno stanje. Čovjek bez hrane živi tjednima.migrene. S tekućinom se gube kemijski spojevi i minerali prijeko potrebni ljudskom tijelu. upale moždanih opni. težu povredu glave. nastaje odmah ili neposredno nakon podoja. Kemikalije koje izvana djeluju u krv mogu izazvati povraćanje. zatim okretanjem oko svoje osi. Ako je kratkotrajno ili jednokratno. aspirin. zbog odvratnih prizora). S obzirom na to što želučani sadržaj izleti »poput metka«. vožnjom u autu i na brodu (morska bolest). krvarenje u mozak. Kod nekih bolesti u tijelu se stvaraju kemijske tvari koje nadražujuće djeluju na centar za povraćanje (šećerna bolest i uremija). Najmanja je opas­ nost gubitak pojedene hrane i nemogućnost uzimanja hrane. Taj gubitak mijenja sastav i reakciju krvi i ostalih tjeles­ nih tekućina. uglavnom poslije jela. normal­ na su pojava u trajanju od 1 do 2 dana. najčešće je u male djece. u početku . Sadržaj želuca može biti izbačen i više od jednog metra u daljinu. živa. U odraslih ljudi rijetka je pojava. Tada je redovito praćeno vrtoglavicom i poremećenom ravnotežom. Takva povraćanja. Jakim povraćanjem čovjek može izgubiti do 7 litara tekućine dnevno. Naglo povraćanje. To nije povraćanje u luku u novorođenčeta u prvom i eventualno drugom tjednu života. zatim bolesti mozga. Centar za povraćanje u najužoj je vezi s osjetom mirisa i okusa. može značiti početak zarazne bolesti. naročito u djece. mogu ga izazvati podražaji iz jajnika i maternice. Rijetki su ljudi koji u životu nisu povraćali. preparati željeza ili otrovi: olovo. Svaki pokušaj pijenja vode izazvat će još jače povraćanje. upot­ rebljava se i izraz projektilsko povraćanje. velikoga kašlja. moždanih opni.

samo povremeno, poslije nakon svakoga obroka. Sadržaj želuca eksplo­ zivno se izbacuje na udaljenost od 1 metra. Količina povraćenoga sa­ držaja ovisi o tome koliko je dijete posisalo mlijeka. U povraćenom sadr­ žaju nikada nema žuči. Takvo dojenče počinje gubiti težinu, propada, postaje nemirno i plačljivo, stolice gotovo i nema. Poslije se jave »stolice gladi«. Uzrok je takvoga poremećaja sužavanje mjesta gdje želudac prelazi u dvanaestopalačno crijevo. Sužavanje nastaje zbog toga što je nadebljao kružni mišić na tom mjestu pa djelomično ili potpuno zatvara pro­ laz hrane iz želuca u tanko crijevo. Takvo dijete valja dojiti češće i kraće; mlijeko se može izdvojiti i davati žličicom. Ako je povraćanje uporno i dijete naglo propada, izvršit će se operativni zahvat, koji dojenče vrlo dobro podnosi.

Povraćanje bez mučnine
Povraćanje bez uvoda, bez mučnine i napora javlja se kod nekih po­ vreda i bolesti mozga; gotovo je redovito pojava poslije potresa mozga kao i kod tumora mozga. Nastaje naglo, iznenada i obično ujutro; nije ni u kakvoj vezi s uzimanjem hrane. To mogu biti pravi napadi praćeni glavoboljom, katkad zijevanjem i podrigivanjem. Čim povraćanje presta­ ne, osoba se osjeća sasvim normalno. Povraćanja bez mučnine mogu biti sasvim nedužna, na »živčanoj bazi«, često u mladih osoba, naročito žena. Javljaju se poslije jela, bez gubitka težine.

Povraćanje crnoga sadržaja koji liči na talog od crne kave
Krv koja se kratko vrijeme zadrži u želucu postaje crna; nastaje zbog toga što solna kiselina želučanoga soka pretvara crvenu boju krvi u crnu (hemoglobin prelazi u hematin). Krv iz želuca dijelom se odstranju­ je stolicom kao crna ili tzv. »katranasta stolica«; ako dođe do povraća­ nja, i probavljena se krv nađe u povraćenom sadržaju; crna boja sadrža­ ja uspoređuje se s izgledom sličnim talogu od crne kave.

Povraćanje novorođenčeta i dojenčeta
Neka djeca počinju povraćati ubrzo nakon toga što su se rodila. To je zapravo ispražnjavanje želuca u kojem se mogu naći veće količine pro-

gutane plodne vode, sluzi i krvi od rađanja. Takva povraćanja potpuno nestaju već u prvom tjednu života. Povraćanju novorođenčeta liječnik poklanja naročitu pažnju jer ne mora uvijek biti bezazleno. Učestalo povraćanje nakon poroda može biti znak povrede mozga nastale za vrijeme rađanja ili posljedica prirođenih grešaka jednjaka i želuca. Prilikom prvih obroka hrane primjećuju se cijeđenje mlijeka iz usta, bljuckanje hrane, podrigivanje i povraćanje; to još uvijek ne mora pred­ stavljati opasnost; često je posljedica nenaviknutosti djeteta na nov na­ čin prehrane. Grkljan i ždrijelo novorođenčeta tako su postavljeni da di­ jete može istovremeno disati i sisati. Sisanje mlijeka, gutanje i disanje ni­ su još potpuno usklađeni, pa dolazi do zagrcavanja. Neka djeca suviše pohlepno sišu mlijeko i pritom gutaju veće količi­ ne zraka, ili popiju previše mlijeka. Zbog toga se želudac suviše rastegne pa dolazi do povraćanja. Majka ne smije dopustiti da dijete posiše previ­ še mlijeka u jednom obroku; ako se dijete nagutalo zraka, valja omogu­ ćiti da zrak iziđe iz želuca. To se postiže tako da se dijete za vrijeme ili poslije obroka nekoliko puta postavi u uspravan položaj i lagano lupka po leđima. Bakterije često uzrokuju upale u probavnom sistemu djeteta, a sva­ ku imalo težu infekciju prati povraćanje. Malo dijete ne može ograničiti zarazu samo na jedan dio tijela. Zbog toga svaka zaraza, svaki jači pod­ ražaj izaziva reakciju cijeloga tijela. U dojenčeta povraćanje uzrokuju i sasvim bezazleni faktori. To mo­ že biti loša tehnika dojenja ili nepravilno hranjenje žličicom. Ako se sta­ vi preduboko u usnu šupljinu, žličica izaziva refleks povraćanja. Tako odrastao čovjek namjerno izaziva povraćanje nadraživanjem ždrijela prstom. Djeca mogu povraćati ako se s punim želucem, odmah poslije jela, podižu uvis ili se valjaju po krevetu. Zbog toga se s djetetom poslije jela ne igra.

Povraćanje starijega djeteta
Rastom djeteta povraćanje postaje sve rjeđe. Međutim, i kod starije djece javljaju se napadi povraćanja i mogu započeti već u drugoj godini života, pa povremeno traju do puberteta. Napada povraćanja može biti nekoliko u toku dana. Obično traju dan-dva, katkada i duže od sedam dana. Takva su djeca iscrpljena, blijeda, upalih obraza i žedna. Svaki pokušaj davanja tekućine na usta izaziva još jače povraćanje. Tegobe prestaju naglo, kao što su započele. Miris povraćenoga sadržaja podsje­ ća na miris kiselih jabuka zbog acetona (acetonemično povraćanje). Di­ jete se brzo oporavlja.

Takva povraćanja često su pretjerana reakcija organizma na glado­ vanje. Poznato je da se davanjem jako zašećerene tekućine, čim povraća­ nje počinje, mogu spriječiti dalji napadi. Preosjetljiva djeca ne smiju dugo gladovati; treba da dobiju više ob­ roka dnevno; hrana mora biti bogata ugljikohidratima valja davati što više zašećerenoga čaja. Poznato je da djeca često povraćaju kada imaju anginu, gripu, šarlah, veliki kašalj, zaraznu upalu želuca i crijeva. Povraćanje izazivaju i podražaji iz drugih dijelova probavnoga sustava, zatim osjetljivost na pojedinu vrstu hrane (alergija); tada može, ali ne mora, biti praćeno »flekovima« po tijelu svrbežom, otokom očiju. Povraćanje mogu izazvati duševna uzbuđenja, zatim strahovi: od zubara, putovanja, nepoznatih osoba koje djecu čuvaju; svađe i sukobi roditelja izazivaju povraćanje djeteta. Postoje jednokratna povraćanja zbog pretrpavanja želuca hranom prilikom proslava, povraćanja u toku vožnje, zbog nadraživanja ždrijela. Svako povraćanje, koje ubrzo ne prestaje, zahtijeva liječnički pre­ gled iz dva razloga: 1. Povraćanjem se gubi mnogo tekućine, a na to su djeca naročito osjet­ ljiva. 2. Povraćanje je jedan od prvih znakova ozbiljnih i teških bolesti. Na primjer: povraćanje može biti jedini znak upale slijepoga crije­ va, upale mozga i moždanih opni. Zbog toga roditelji ne smiju sami »po­ stavljati dijagnozu« bolesti i sami »liječiti« dugotrajna povraćanja. Tak­ vo dijete obavezno treba da pregleda liječnik. Roditelji moraju zapamtiti sve one podatke koji su potrebni liječniku: ima li povišenu temperaturu, glavobolju, neke druge bolove, proljev, zatvor stolice, je li povraćanje nastalo naglo ili je prethodila mučnina, je li eksplozivno, postoji li osjet­ ljivost na hranu, što je dijete jelo toga dana, u kojim količinama, kako je izgledao povraćeni sadržaj.

Povraćanje krvi
Krv u povraćenom sadržaju (hematemeza) može biti kao svježa, crvena, ili kao crni sadržaj koji podsjeća na talog od crne kave. Crvene, svježe krvi u povraćenom sadržaju bit će onda ako povra­ ćanje nastaje odmah poslije krvarenja, ili ako krv nije bila progutana, a potječe iz usne šupljine, ždrijela ili jednjaka. Krv koja se se izvjesno vri­ jeme sadrži u želucu postaje crna jer dolazi u dodir sa solnom kiselinom

želučanoga soka. Povraćanjem se nikada ne izbaci sva krv iz želuca, ne­ go se jedan dio poslije odstrani kao »katranasta stolica«. Često je teško dobiti podatke od bolesnika o tome da li je krv bila povraćena ili iskašljana. Krv koja se iskašljava, tj. dolazi iz pluća, uvijek je crvena i pjenušava, puna sitnih mjehurića zraka. Do zabune može do­ ći i onda kada krv, koja potječe iz nosa, ždrijela, zubi, bude progutana, a poslije se kao crni talog povrati. Poneki pacijenti namjerno gutaju krv da bi je »servirali« kao crni talog. Sličan sadržaj može nastati i od pijenja obojenih tekućina, crnoga vina, malinovog soka, nakon uzimanja tableta koje sadrže željezo ili biz­ mut (ulter tablete). Najčešći je uzrok krvarenja, pa prema tome i povraćanja krvi, čir na želucu i dvanaestercu. Smatra se da oko 90 posto svih krvarenja u probavnom sustavu otpada na čireve, a svega 10 posto na sve ostale uzroke. Krvarenja zbog čira može biti vrlo jako, tako da krv »nije imala vreme­ na« doći u dodir sa želučanim sokom, pa će u povraćenom sadržaju biti potpuno svježa. Zbog toga velikog gubitka krvi, na tijelu se pojavljuju znakovi iskrvarenja: bljedilo, hladan znoj, vrtoglavica. Krvarenje iz želu­ ca vrlo je rijetko povezano s puknućem čira, tj. perforacijom. Na drugom su mjestu krvarenja proširene vene na jednjaku; najčeš­ će su posljedica oštećenja (ciroze) jetre. Krvarenja su jaka, često pogi­ beljna i javljaju se obično u ljudi srednje dobi. Rak na želucu u svega je 3 posto uzrok povraćanju krvi; to je vrlo rijetko svježa krv; uglavnom je kao talog od crne kave. I sama sumnja da je riječ o krvi u povraćenom sadržaju zahtijeva hi­ tan liječnički pregled.

Povraćanje nakon uzimanja otrova
Kućanstvo je puno različitih kemikalija koje služe za pripremu hra­ ne i čišćenje. Mnoge su kemikalije više ili manje otrovne. Otrovna je za­ pravo svaka kemikalija, ovisno o količini koja je unijeta u tijelo. Najopasnije su kiseline i lužine. Natrijevu lužinu, »laugenstein«, danas su zamijenili moderni deterdženti. Ali u nekim kućama, naročito na selu, ima koncentrisane octene kiseline kojim se pripravlja ocat. I vrlo male količine kiselina i lužina izazivaju povraćanje; javlja se jaki bol u ustima i ždrijelu; u povraćenom sadržaju ima krvi. Povraćanje izaziva gutanje deterdženata i sapuna. Sapunica je po­ znati stari narodni lijek kojim se izaziva povraćanje. Povraćanje mogu izazvati i sredstva za uništavanje štetočina u ku­ ćanstvu i poljoprivredi, bez obzira jesu li ta sredstva progutana ili su u ti-

jelo unijeta preko kože ili dišnoga sustava. To su preparati DDT, lindan, nuvan, paration, malation, modra galica i si. (vidi: Otrovanja).

Povraćanje poslije uživanja alkohola
Pijenje alkoholnih pića jedan je od najčešćih uzroka povraćanja. U rjeđim slučajevima mučnina i povraćanje mogu nastupiti vrlo brzo na­ kon uzimanja žestokih pića. To se događa osobama koja nisu naviknute na alkohol, naročito kada piju na prazan želudac. Mučnina i povraćanje obično se javljaju tek drugi dan poslije opija­ nja. Povraćanje može biti tako jako i često da bolesnik ne može uzimati nikakvu hranu ni piće. Svaki zalogaj izazvat će još jače povraćanje. U povraćenom sadržaju ima žuči i manje količine krvi. Javljaju se i bolovi u trbuhu, naročito u predjelu žličice. Izbacuje se velika količina tekući­ ne. Nakon povraćanja stanje se kratkotrajno poboljša, da bi se nakon to­ ga povraćanje ponovilo. Zbog velikog gubitka tekućine, bolesnik ima jak osjećaj žeđi i suhoću u ustima. Povraćanje je posljedica nagle, akutne upale sluznice želuca koju izaziva alkohol (akutni alkoholni gastritis). Ne postoje djelotvorni lijekovi. Najbolji je lijek vrijeme: za dan-dva sta­ nje se smiruje. Ima i onih koji pokušavaju tegobe »presjeći jednim gemištom«, uzalud, razumije se. Ako se poslije povraćanja osjeća jako pečenje u ždrijelu, pomoć je čaša obične ili mineralne vode. Time se razrijedi, djelomično poništi, ne­ utralizira, solna kiselina u želučanom sadržaju, koja prilikom povraća­ nja nadražuje jednjak i ždrijelo. Liječnička je pomoć potrebna samo ako zbog velikoga gubitka te­ kućine mogu nastupiti ozbiljnije posljedice.

Povraćanje u trudnoći
U početku trudnoće povraća gotovo svaka druga žena. Povraćanje počinje u prvoj polovini trudnoće, najčešće potkraj prvoga mjeseca. Povraćanju prethodi mučnina. U nekih žena javlja se samo mučni­ na, a povraćanja nema ili je vrlo rijetko; povraća se obično ujutro, na prazan želudac; može se povraćati nekoliko puta dnevno, ali opće stanje trudnice ne mora biti poremećeno; poslije trećega mjeseca trudnoće po­ vraćanje prestaje samo od sebe. Neke trudnice povraćaju češće i jače, gube apetit i oslabe; tjelesna težina opada, javljaju se i mala povišenja temperature. U vrlo rijetkim

slučajevima povraćanje je tako jako da trudnica povraća više od 20 puta dnevno; ne može uzimati ni hranu ni tekućinu; koža postaje suha; ubrzo nastaju poremećaji zbog velikoga gubitka tekućine. Smatra se da je glavni uzrok povraćanja u ranoj trudnoći poremećenost autonomnoga (vegetativnog) živčevlja i prejaka osjetljivost centra za povraćanje u mozgu. Psihički faktori uzrokuju poremećenu ravnotežu živčanoga sustava. Povraćanje je češće u žena koje su inače »slabih živa­ ca«, u prvorotkinja (uzrok može biti prevelika čežnja za djetetom, strah za dijete, neželjeno dijete, sukobi u porodici). Nekada se zbog upornoga povraćanja morao izvršiti prekid trudno­ će. Današnje mogućnosti liječenja isključile su nasilni prekid trudnoće. Blaži slučajevi prolaze sami od sebe, često bez liječenja. U težim slu­ čajevima liječnik će dati sredstvo za smirenje i lijekove protiv povraća­ nja. Koji put je dovoljno da se trudnica pridržava određenoga načina prehrane. Trudnica treba da jede lako probavljivu hranu, češće i u ma­ njim obrocima. Važno je smiriti napetu situaciju u obitelji. Ako se una­ toč tim mjerama stanje ne poboljša, potrebno je bolničko liječenje. Često i promjena okoline djeluje povoljno.

Povraćanje u vožnji
Vožnja prevoznim sredstvom može izazvati mučninu i povraćanje, naročito osoba sa »slabim živcima«. Takav poremećaj nastaje kao po­ sljedica nepravilnoga gibanja tijela za vrijeme vožnje (naprijed, nazad, gore, dolje, u stranu), što dovodi do jakoga i nepravilnoga nadražaja or­ gana za ravnotežu, koji je smešten u unutarnjem uhu. Ovisno o vrsti prevoznoga sredstva, poremećaji se nazivaju: morska bolest, automobilska bolest, bolest jahanja, avionska bolest. Osim povra­ ćanja javlja se i pojačano lučenje sline, koža postaje blijeda, znojna, jav­ ljaju se vrtoglavica, mučnina i glavobolja. Može doći do potpunoga is­ crpljenja. Tada treba prekinuti vožnju. Osobe sklone takvim poremećajima treba da kreću na put odmorne. Prije putovanja ne smiju uzimati alkoholna pića, pušenje moraju smanji­ ti ili potpuno prekinuti. Valja uzeti male količine lako probavljive hrane. Oni koji znaju da ne podnose vožnju, prije putovanja uzimaju tabletu navisana, movibona, longifena. Lijek protiv povraćanja u vožnji može se dobiti bez liječničkoga recepta. Valja uzeti 1 do 2 tablete pola sata do je­ dan sat prije vožnje. U toku vožnje automobilom treba sjediti na prednje sjedalo i usmjeriti (fiksirati) pogledna jedan određeni predmet u daljini. Ako se pogledom prate predmeti uz cestu, koji »jure« pored nas, stanje će se pogoršati.

Povraćanje stolice
Stolica u povraćenom sadržaju ukazuje na teško i po život opasno stanje. Na punu ozbiljnost ukazuje i latinski naziv za to stanje: mizerere; dolazi do latinske riječi miserere mei, što znači: pomozi mi, smiluj mi se. Stolica u povraćenom sadržaju znači da je u želudac došao sadržaj debeloga crijeva u kojem se stolica stvara, oblikuje. Kada više ne može proći kroz debelo crijevo, crijevni sadržaj se sakuplja, često danima, da bi obratnim pokretima crijeva (antiperistaltikom) bio potisnut preko tankoga crijeva u želudac. Iz želuca smrdljiv sadržaj bude povraćanjem izbačen iz tijela. Stolica u povraćenom sadržaju javlja se kod stanja koje se u narodu naziva zapletaj crijeva. To znači da je debelo crijevo zatvoreno i da je kroz njega spriječen prolaz crijevnoga sadržaja. Uzroci takvih promjena u debelom crijevu najčešće su tumori, rjeđe strana tijela.

PREHLADA

U djetinjstvu nam ograničavaju mnoga zadovoljstva s jednom svrhom da se ne prehladimo, u starosti nas zatvaraju u sobe da se ne prehladi­ mo, čitav život nam prolazi u stalnoj bojazni od propuha, vlage, hladno­ će - da se ne prehladimo. A ipak smo svake godine prehlađeni nekoliko puta. Prehlada je vjerojatno najčešće upotrebljavani medicinski izraz u narodu; unatoč tome ljudima nije jasno da li je prehlada samo simptom bolesti ili je njen naziv. Ni o jednom medicinskom pojmu ne postoji toli­ ko različitih tumačenja i zabluda kao o prehladi. Uzrok seže u daleku prošlost, u vrijeme dok se još ništa nije znalo o uzrocima bolesti, dok su se bolesti objašnjavale lošim znakom, otrovnim isparivanjima iz zemlje, uzrocima i božjom kaznom. Neke su bolesti objašnjavane naglim djelo­ vanjem hladnoće na tijelo, što je i dovelo do upotrebe pojmova prehla­ da, nazeba, nahlada itd. U mnogim sredinama ta su se vjerovanja održa­ la do danas. U liječničkim ordinacijama gotovo se svakodnevno čuju »dijagnoze« kojima se brojni pacijenti obraćaju liječniku, npr. »Prehla­ dio sam jetru, bubrege, želudac, crijeva itd.« Danas liječnik prehladom naziva točno određenu bolest, vrstu zara­ ze gornjih dišnih putova; u mnogim je jezicima riječ studen, hladnoća, postale uobičajeni naziv za tu vrstu infekcije (cold - u engleskom; Erkaltung - u njemačkom: prehlada, nahlada, nazeb u nas). Prije prvoga svjetskog rata dokazano je da je uzročnik takve upale virus.To je potvrđeno brojnim pokusima; poznato je nekoliko desetaka različitih tipova virusa koji se svi nazivaju zajedničkim imenom nosni virusi (rinovirusi). Prema tome, liječnik pod dijagnozom prehlade razu­ mijeva isključivo virusima uzrokovanu zarazu koja zahvaća gornje dišne putove, najčešće sluznice nosa i ždrijela. Također je proučavana veza između hladnoće i prehlade. Veza po­ stoji; eksperimentalno je dokazana. Naglo izlaganje tijela hladnoći izazi­ va reflektorno stiskanje krvnih žila u sluznici nosa i ždrijela, što može dovesti do pada temperature i sluznici nosa za nekoliko stupnjeva Celzijusa. Time se znatno smanjuje otpornosti i uz prisutnost rinovirusa dola-

koji su namjer­ no zaraženi. u osoba znatno smanjene ot­ pornosti. U svega 20% dobrovoljaca. rinovirusi budu izba­ čeni kašljem i kihanjem i na taj se način šire od bolesnoga na zdravog čovjeka. Bolest se javlja naglo. simptomatsko liječenje što znači da se daju lijekovi koji uklanjaju samo pojedine simptome. Širenje bolesti može se smanjiti tako da se osoba koja boluje od prehlade ne kreće u zatvorenim prostorima s mnogo ljudi. Bolest obič­ no traje tjedan dana. Kada se prekine izolacija i do­ đu u kontakt s osobama koje boluju od prehlade ili kliconoše. tj. Važno je da se oboljela osoba ne rukuje. kanala koji spaja ždrijelo sa srednjim uhom. Neki »narodni li­ ječnici« preporučuje staru metodu udisaja dima koji nastaje paljenjem kore kruha na žeravici. tj. koji put zbog jakoga otoka sluzni­ ce nosa onemogućeno.zi znatno lakše do infekcije nego u uvjetima kada tijelo nije bilo izlože­ no hladnoći. Prehlada se smatra kapljičnom infekcijom. Uz prirodne uvjete postotak je znatno ma­ nji. Oči posta­ ju crvene. disanje kroz nos je otežano. s osjećajem punoće i laganoga bola u ždrijelu. Bolest nije jako zarazna. obično one koji su najjače izraženi. Novija su istraživanja pokazala da oko 40% osoba koje boluju od prehlade imaju virusa na svojim prstima. dolazi do bolesti. Zbog upale Eustahijeve tube. Može se javiti umor. može se oboljeti i nekoliko puta godišnje. zasad nema lijek kojim se virusi u tijelu mogu uništiti. sluh je oslabljen. da često pere ruke. Smatra se da prosječno svaki čovjek barem dva puta godišnje oboli od prehlade. Ubrzo dolazi do kihanja i karakterističnoga iscjetka iz nosa. Jedni se preznojavaju uz lipov čaj. kod glavobolje uzimat će . svaki svo­ jom već davno »prokušanom« metodom. Većina pre­ hlađenih bolesnika ne traži liječničku pomoć. bolest se pojavljuje. Znači da i prehladu možemo svrstati u bolest »prljavih ruku«. bol u udovima. glavobolja. Zato se prehlada ne javlja u obliku velikih epidemija kao neke druge virusne bolesti (gripa). Liječe se sami. da bi poslije postao sluzav ili sluzavognojan. trećina koristi kap joda u čaši vode. četvrtini pomaže domaća rakija. Razumljivo je da bez rinovirusa nema prehlade. gdje mogu ostati neoštećeni čak nekoliko sati. Postoji tzv. U rjeđim slučajevima. drugi daju prednost čaju od bijeloga sljeza ili šipka. Zbog gubitka osjeta mirisa i okusa apetit je sma­ njen. Ljudi koji izolirano žive u polarnim krajevima neprekidno izloženi djelovanju ni­ skih temperatura ne boluju od prehlada. Važno je znati da ne postoji mogućnost uzročnog liječenja. da upotrebljava papirna­ te rupčiće za jednokratnu upotrebu. koji je u po­ četku vodenast. Opći poremećaji organizma nisu jače izraženi. upale može zahvatiti i dublje dijelove dišnih putova. Budući da rinovirusi u tijelu ne stvaraju dugotrajnu otpor­ nost (imunost). a ne džepne rupčiće koji su upravo »nabijeni« virusima i predstavljaju pravo rasadište bolesti. pospanost.

a time i više hrane i zaštitnih tvari koje stvara organizam. Iako znamo da manjak vitamina C može dovesti do brojnih poremećaja u organizmu. inhalacija kamilice i slično. Primjena antibiotika nije samo besmislena nego i štetna. . čime pogoršavaju stanje. Mnogo su bolja ljekovita sredstva koja proširuju krvne žile u nosu i na taj način omogućuju veći dovod krvi.se tablete protiv bola. ko­ je ljudi sami kupuju u ljekarnama. dolazi do još jačeg otoka i oštećenja sluznice. Jedan od najčešće upotrebljavanih lijekova jesu kapljice za nos. kod kašlja sredstva za ublaživanje. Došlo je do prave vitaminomanije. kod jakoga iscjetka daju se lijekovi koji smanjuju izlučivanje. Antibiotici ne djeluju na rinoviruse. istraživanja za posljednja dva de­ setljeća opovrgla su Paulingove tvrdnje o velikoj korisnosti toga vitami­ na u liječenju prehlada. Mnogi suviše često i nekontrolirano upotrebljavaju takva sredstva. Na jednom savjetovanju u farmakoterapiji zaključeno je da »sva sredstva koja dovode do stiskanja krvnih žila treba napustiti jer na upaljenoj sluznici uzrokuju više štete nego koristi«. Na tom se temelji povoljan učinak toploga čaja. one djeluju tako što stisnu krvne žile u sluznici nosa i privremeno smanje otok i iscjedak. Vitamin C masovno se primjenjuje u sprečavanju i liječenju prehla­ de pošto je nobelovac Linus Pauling objavio knjigu »Vitamin C i prehla­ da«. To je bio pravi »boom« za proizvođače vitamina C.

na sudu svjedoci se često razilaze u opisivanju događaja.. odricati pravilno tumačenje doživljaja. O iluzijama se govori ako postoji vanjski podra­ žaj na naše osjetne organe. »U strahu su velike oči«.. U delirijumu alkoholičar mrlju na zidu pretvara u muhu ili žohara. a mi ga krivo tumačimo. Ia­ ko svjedok želi govoriti istinu. Priče o duhovima u kući počivaju na tak­ vim vidnim ili slušnim doživljajima. npr. zbog toga i dolazi do mnogih greša­ ka. Ako se tome pridruže još i osjećaji i druge duševne pojave. važnijim zbivanjima u društvu. bit ćemo uvjereni da smo. Npr. ako ga dirnemo. Ako se uplašimo ili smo uzbuđeni. u šumi.PRIVIĐANJE Samo ono što osjetimo pruža nam sliku o svijetu koji nas okružuje. jedan je zapazio jednu. a ruke opipale. drugi drugu pojedinost. mislit će da ga je netko napao. Naša osjetila nisu savršena. vida. a zvukove koji dopiru s ulice čuje kao jato komaraca. orao i galeb bolji vid. U višim područjima duševnoga života krivo ih tumači­ mo jer ih nismo sasvim jasno doživjeli. krivo procjenjujemo ono što su naše oči vidjele. U našem narodu često se govori o priviđenju. naprotiv. Događa se da preko osjetila ne dobivamo stvarnu sliku o stanjima oko nas. nabor na pokrivaču u zmiju. U takvim stanjima skloni smo pre­ tjerivanju. glasi poslovica. . Čov­ jek bez sluha. onda je jasno da svatko doživljava po­ jedinu situaciju na svoj način. Njegova os­ jetila primaju iste podražaje kao i osjetila zdrava čovjeka. ponekad o događaji­ ma koji se nisu odigrali. što su uši čule. panj može izgledati kao čovjek. Pas ima bolji njuh. Riječ je o događajima iz osobnog života. u šumi susreli čovjeka. osjeta opipa i mirisa ništa ne bi mogao reći svojoj okolini. a bolesnik će. Osjetila su primila poruke koje nisu dovoljno jasne. Pucketanje suhih parketa u susjednoj sobi tumači se kao da netko hoda.' on je ipak sklon da sve što doživi protu­ mači na svoj način. Postoje duševne bolesti kod kojih takve iluzije igraju značajnu ulo­ gu. i pozdravit će ga. U sumraku. prolaznik će biti uvjeren da se s nekim mimoilazi. Razlika između zdravoga i bolesnoga upravo je u tome što će zdrava osoba prihvatiti stvarne razloge koji su doveli do nesporazuma. ali ti podraža­ ji toliko se pojačavaju i mijenjaju da ih krivo tumači.

postaje uvje­ ren da mu susjed doista želi zlo. Bolesnik vjeruje u ono što je osjetio kao u stvarnost i pokuša­ va protumačiti što se dogodilo. čuju. To su umišljaji. iako ničega nema. a točna proročanstva pamte. ili ima čudan okus. Najprije prestaje razgovarati s tim čovjekom. osjete miris. Njemu se ukazuje prizor iz priče. normal­ no začinjena hrana djeluje bljutavo. posljednjim snagama požure. Poznata je tzv. Halucinacije su najčešće bolesna pojava. . jezerce. Slično se događa i normalnim ljudima. razgovara sa svecima. a to je bila i osobina mnogih učenjaka i pronalaza­ ča. ili vide nešto što drugi poriču. njima se bavi posebna nauka parapsihologija. To je naročito burno u djece. iz vjerskih ili drugih sadržaja. To se događa prilikom jake iscrpljenosti kad netko svim svojim psihič­ kim silama nastoji doživjeti ono što želi. Vizije se mogu odnositi na prošle ili buduće događaje. Čini im se da će odmah doći do oaze. riječima ili fizički napadne susjeda. Ali bo­ lesnik je razvio posve drugu sliku stvarnosti i njegova je agresivnost za­ pravo obrana od umišljenoga napada drugih. ali samo u iznimnim okol­ nostima. osjete miris ili smrad koji ne postoji. »fata morgana«: iscrpljeni i žedni putnici u pus­ tinji odjednom vide palmu.Halucinacije su priviđenja koja nemaju nikakve veze s podražajima koje su uhvatili naši osjetni organi. Svaki narod imao je svoje vizionare i proroke. Takve osobe nešto vide. Na osnovi tako iskrivljenih i nestvarnih doživljaja razvija se dušev­ na bolest. a govorimo o njima i onda kada netko maštovito i živo predviđa izvršenje pothvata ili zadatka. ili ima osjećaj da prisustvuje nekom događaju. ili osjećaju da ih nešto do­ diruje. Poznato je da su poneki od tih zanesenih ljudi doista imali dar odličnoga zapažanja. Ni­ kakvu kritiku ne priznaje. Duševni bolesnici često doživljavaju osjete koji ih zbunjuju: čuju glasove. a u stvarnosti se to uopće nije dogodilo. Priviđenja ove vrste mogu se javljati trajno ili povremeno. Takve osobe ne možemo razuvjeriti. Poznato je da bolesnik u visokoj temperaturi doživljava iluzije i halucinacije. potok. Djelomično rasuđuje kao normalan čov­ jek. Vizije su priviđenja koja pojedinac doživljava toliko živo da se od­ jednom nađe u posebnom svijetu. Njihove se greške za­ boravljaju. on će svaku stvarnu riječ ili bilo kakvu gestu procjenjivati na osnovu govora koji je halucinirao. okus ili dodir. izbjegava ga i promatra njegovo ponašanje. Danas još uvijek ne možemo objasniti sve takve pojave. Može se dogo­ diti da »iz čistog mira«. Tko ne po­ znaje misli takvoga bolesnika smatrat će da je ispad besmislen. Ako su halucinacije uzele maha. Učini li mu se da čuje glas svog susjeda koji mu prijeti. a svega toga odjednom nestane. zato smišlja obranu. Pod utjecajem želje i mašte vidi i čuje vile. netko im govori iako su sami u sobi.

Da bi se mogli shvatiti međusobno različiti uzroci proljeva. Liječnik je koji puti danas nemoćan u borbi protiv predrasuda. blijanje. To zna­ či : kada bismo iz tijela uzeli jedan odsječak crijeva i stavili ga u posudu vode s nešto malo kuhinjske soli. Proljev (dijareja) naziva se napoljica. o to­ me što treba nazvati proljevom. pokretati. Pučka tumačenja i krive predodžbe o uzrocima nastanka proljeva toliko su brojne. ili je bitan broj stolica u toku dana? Proljev je suviše tekuća. neformirana stolica koja nastaje zbog brzoga ispražnjivanja sadržaja crijeva.PROLJEV Rijetko koji simptom bolesti ima u narodu toliko različitih naziva kao proljev. Postoje različita shvaćanja. driskavica. U skladu s takvim shvaćanjem pogrešno je bilo kakvim lijekovima prekida­ ti to »čišćenje«. driska. Pre­ ma tome. vodenasta. Za neke ljude pro­ ljev je samo »prehlada«. tada bi se u toj tekućini crijevo još jed­ no vrijeme gibalo bez obzira što je lišeno svake veze s organizmom. otvor. različite i duboko ukorijenjene u svi­ jesti ljudi da predstavljaju problem za medicinsko liječenje. Takve osobe obraćaju se liječniku tek onda kada ih nji­ hovo »samočišćenje organizma« onesposobi za rad. Za mnoge ljude proljev je samo način na koji se »tijelo čisti«. proljevom se može nazvati samo jedna tekuća ili polutekuca stolica dnevno. Na primjer: veća količina hrane dovest će do rastezanja tankoga crijeva. krupa. dok ga drugi povezuju s uzimanjem pokvarene hrane. srećka. podražaj za pokretanje crijeva može potjecati iz samih crijeva. za­ tim da li je proljev svaka vodenasta stolica. U stijenci crijeva na­ lazi se splet živaca koji su odgovorni za samostalan rad crijeva. često i među školovanim ljudima. dok ni nekoliko stolica dnevno nisu proljev ako su te stolice normalne čvrstoće (konzistencije). Crijeva se mogu samostalno gibati. da li samo više od 3 stolice dnevno. opći poremećaji u tijelu. a to će biti podražaj za sporije kretanje kako bi se sva hrana mogla raz- . potreb­ no je znati kako rade crijeva. Uzroci proljeva mogu biti različiti: promjene i poremećaji u crijevi­ ma.

Nadražaj tih živaca. U većini slučajeva praćen je povišenom tjelesnom temperaturom. povraćanjem. Ovisno o vrsti hrane. To su tzv. Proljev može trajati mjesecima i godinama. a proljev pre­ stane nakon dijete od lagane i lako probarljive hrane. grčevima u tr­ buhu. No. simpatikusa i parasimpatikusa. odstrani iz tijela. može ubrzati ili usporiti crijevno gibanje. nezrelo voće. Razumljivo je da zbog nekoliko proljevastih stolica ne treba juriti liječniku. tj. hrana u kojoj ima mnogo tvari što djeluju nadražujuće. može biti nadraženo samo tanko i debelo crijevo. Opće sta­ nje organizma uglavnom nije promijenjeno i poremećeno. Proljev se može javiti naglo. taj samostalni rad crijeva ipak je ograničen. mučninom. Proljev može nastati zbog toga što je nadražen čitav probavni sus­ tav. tankoga i debelog crijeva. i prestati nakon nekoliko da­ na. Akutan. glavoboljom. nastaje proljev. živčevlje koje radi ne­ zavisno od čovjekove volje. jako masna hrana. Način prehrane. ili može doći do proljeva samo zbog ubrzanoga rada debeloga crijeva. . Uzrok može biti i teško probavljiva hrana. akutno. kao što je sirovo povrće. Na crijeva djeluju i živci autonomnoga živčanog sustava. Centar autonomnoga živčanog sustava nalazi se u mozgu i povezan je brojnim živčanim niti­ ma ne samo s ostalim dijelovima mozga nego i s ostalim organima u tije­ lu. hrana s mnogo šećera. Kada je prolaženje hrane crijevom ubrzano do te mjere da se ne može stvoriti normalna stolica. jako kisela i ljuta hrana. biti praćeni i drugim alergičnim smetnjama: svrbežom. otokom kože i sluznica. alergični proljevi. Osjetljive osobe redovito dobiju proljev nakon uzimanja određene vrste hrane. potrebno je 1 do 3 dana da progutana hrana prođe čitav probavni sustav i da se kao neprobarljivi ostatak. npr.graditi. mogu. Brzina prolaza hrane kroz crijeva normalno je takva da omogući razgradnju hrane i upijanje hranjivih tvari u krv. Kemijski podražaji mogu znatno ubrzati te valovite crijevne po­ krete. Međutim. ali ne moraju. Nagao proljev može se javiti i kao posljedica preosjetljivosti crijeva na pojedinu vrstu hrane. Sada će biti razumljivo zašto proljev može izazvati duševno uzbuđe­ nje ili bolesne promjene u žlijezdama tijela. U takvim slučajevima govori se o dugotrajnom ili kroničnom proljevu. tada je posljedica ubrzanoga rada želuca. gubitkom apetita. to mogu biti preobilni obroci. flekovima po koži. promjenama na koži. nagle promjene u prehrani i vrsta hrane česti su uzroci proljeva. nagao proljev Potpuno neopasni i bezazleni uzroci mogu uzrokovati pojavu neko­ liko proljevastih stolica. kao izmet.

Uz bol u trbuhu. u masi za sladoled. digitalis. Ubrzo na­ kon uzimanja takve hrane javlja se mučnina. kože ili udisajem: živa. Uzročnici tih bolesti mogu pri­ jeći na čovjeka i putem hrane životinjskog porijekla: mesom. gdje se razmnažaju. i proljev će ubrzo prestati. dizenterija. Najteži oblici trovanja hranom (aimentarna intoksikacija) nisu uzrokovani samim bakterijama. na pogodnoj se tempe­ raturi brzo razmnožavaju na hrani. Kuhanjem ili dubokim zamrzavanjem uništit ćemo bakterije. uz opće loše osjećanje. pilokarpin kapi. Te bakterije najčešće uzrokuju bolesti za koje se obično kaže da su nastale »otrovanom hranom«. mlijekom. katkad i povraćanje. bilo preko usta. medu kojima je najpoznatiji zlatni stafilokok. vo­ dom i prstima ponovo se prenose na zdravu osobu (griža. kao kapljice za srce. u grlu i nosu. Najčešći su uzrok crijevne zaraze (infekcije). lijekovi ako se uzmu u prevelikim dozama. naročito na mljevenom mesu. virusne upale tankoga crijeva). A taj otrov ne mijenja ni boju. To su vrlo često sredstva koja služe za uništavanje nametnika u poljoprivredi i kućanstvu: malation. ali ne i njihov otrov u hrani. To mogu biti otrovne kapljice za oči koje upotrebljavaju osobe s visokim očnim tlakom. ni miris. nuvan. proljev je najočitiji znak crijevnih za­ raza. Uzročnici se stolicom izlučuju iz crijeva. jajima. nego nji­ hovim otrovima. I lijekovi izazivaju proljeve na taj način što ubrzavaju rad crijeva. a nakon toga uzeti lako probavljivu hranu u manjim i češćim obrocima: . fosfor. U hranu dolazi iz gnojnih žarišta na koži. takve bakterije stvaraju vrlo jak otrov koji je otporan na visoke i niske temperature. krum­ piru. povraćanje. paration. Razmnažajući se. Toj grupi crijevnih zaraza pripadaju bolesti koje se na čovjeka prenose sa životinja njiho­ vim izlučivanjima. Koji put je potrebno izostaviti dva-tri obroka hrane. najčešće u ljetnim mjesecima. ni okus hrane. I drugi otrovi izazivaju proljeve bez obzira na koji su način ušli u tijelo. Otrovi mogu izazvati jake proljeve. kolačima s kremom. Postupak prilikom akutnoga trovanja hranom Često je dovoljno dan-dva pripaziti na način prehrane. Neke bakteri­ je.Nagao proljev može se javiti i nakon jačega duševnog uzbuđenja. Mnoge bakterije i vi­ rusi ulaze u tijelo preko usta i dolaze u crijevo. Koža bolesnika postane blijeda i orošena hladnim znojem. kolera. trbušni tifus. izmetom i mokraćom. alko­ hol. toksinima. zatim lijekovi za uništavanje glista i crva u crijevima. preparati željeza. Poznati su proljevi đaka i studenata prije ispita. a zagađenom hranom. tjelesna temperatura pada. Naročito jak osjećaj straha izaziva nagao proljev koji se ne može kontrolirati. grčevi u trbuhu i jak proljev.

dođu u crijeva i izazovu upalu. količina stolice je mala. kroničan proljev Da bi ustanovio uzrok dugotrajnoga. Ne treba uzimati. npr. Za to vrijeme valja uzimati dovoljno teku­ ćine. žlijezdama. Svako trovanje hranom zahtijeva bolničko liječenje. npr. tada je liječnički pregled prijeko potreban. srcu. pire krumpir. »prirodnu zaštitnu barijeru«. već kod prvih znakova boles­ ti valja izazvati povraćanje kako bi se otrovani sadržaj što prije izbacio iz tijela. i time do slabije opskrbe crijeva kisikom. Liječnika zanima ima li u stolici sluzi. povra­ ćanjem. gnoja. solne kiseline uzrokuje proljev time što nedovoljno probavljena hrana iz želuca dolazi u crijeva pa ih jako nadraži. Manjak želučanoga soka. . Od kroničnog proljeva vrlo često pate osobe kojima je zbog bolesti od­ stranjen želudac. antibiotike. nego i u drugim organima: želucu. na nagovor susjeda. žuči i so­ ka gušterače (zbog poremećene razgradnje masti i škroba). Ako se posumnja na trovanje hranom. krvi. ostataka neprobavljene hrane. Zbog oslabljenoga rada srca dolazi do otežane cirkulacije krvi u ve­ nama. Zbog manjka kiseline. koje bi bile uništene. ili pregled debeloga crijeva s pomoću posebnoga instrumenta (rektoskopija). prođu želudac. na »živčanoj bazi«. Uzroci kroničnoga proljeva mogu biti brojni i različiti. tj. Proljeve može izazvati i manjak drugih probavnih sokova. kod bolesti štitne žlijezde (tireotoksikoza) i nadbubrežne žlijezde (Addisonova bolest). tada se izmjenjuje kronični zatvor stolice s kroničnim proljevom. parazita. Zbog manjka vitamina iz grupe B nastaje bolest pelagra. što izaziva proljev. liječnik će najprije pregledati stolicu. kroničnog proljeva. ili one koje u želucu nemaju dovoljno solne kiseline.prežganu juhu. grčevima u trbuhu ili nekim drugim znakom. stolica je tekuća. Lijekove može propisati sa­ mo liječnik. Proljev može nastati i zbog poremećaja u radu žlijezda u unutraš­ njosti tijela koje svoje sokove puštaju direktno u krv (endokrine žlijez­ de). ali bez šećera: čaj sa saharinom. lijekove. stiskanjem crijeva zbog ožiljaka poslije upala ili operacija u trbušnoj šupljini. Uzrok pro­ ljeva ne mora uvijek biti u crijevima. Ako je proljev praćen povišenom tjelesnom temperaturom. mnoge bakterije. Povraćanje se može izazvati nadraživanjem mekoga nepca prstom. običnu vodu. Djelomično zatvaranje crijeva može biti izazvano stranim tijelom u crijevima. Dugotrajan. Proljev nastaje i kada je otežano prolaženje crijevnoga sadržaja kroz crijeva. tumorima. Osim laboratorijskoga pre­ gleda stolice potreban je rendgenski pregled želuca i crijeva.

U stolici se vidi krv. sluz i gnoj. Napadi proljeva traju 10 do 12 dana. sluz. koji upravlja radom crijeva. javljaju se tzv. koji je jedan od najčešćih tumora ljudskoga tijela. Tri četvrti­ ne svih tumora debeloga crijeva nalaze se u dosegu rektoskopa Postoje i nervozni ili neurogeni proljevi. . u uskoj je vezi s onim dijelovima mozga u kojima čovjek doživljava svoje osjećaje (emocije). Centar autonomnoga živčanoga sustava. vrijedovima. oštećenje zahvaća velike površine sluznice. mogu biti izazva­ ne rakom debeloga crijeva. katkad i gnoj. na sluznici. straha. Kroničan proljev može biti izazvan ulceroznim kolitisom. koji put ima i gnoja. takvi bolesnici mogu jesti svaku hranu bez ikakvih posljedica. zatim nastaje poboljša­ nje. laganim bolovima u trbuhu. To je upala sluznice debeloga crijeva praćena sitnim oštećenjima. što može izazvati pojačano lučenje sluzi u debelom crijevu. rijetkom bolešću nepoznata uzroka. slično čiru na želucu. Bolest je dugogodišnja i često praćena smetnjama: promenljivim temperaturama. tj. živaca koji ub­ rzavaju rad crijeva. bijesa. Proljev može biti praćen grčevima u tr­ buhu. jutarnji proljevi. a broj stolica može doseći i 20 dnevno. naponima. Kada nemaju proljeva. Du­ gotrajne proljevaste stolice. Napadi »nervoznih proljeva« mogu se javljati povremeno s kra­ ćim ili dužim stankama. ako sadrže krv. Uzroci mogu biti osjećaji neugode.s mnogo sluzi. Pregled završnoga dijela debelog crijeva pomoću posebnoga aparata rektoskopa važna je pretraga kojom se otkriva rak debeloga crijeva. U najtežim slučajevima. Koji put je krvarenje jedi­ ni znak bolesti. Krv može biti ispremiješana sa stolicom kao veći ili ma­ nji ugrušak. slabokrvnošću. Zbog toga jak psihički nadražaj dovodi do prenadraženosti parasimpatikusa. bola.

mora se prilagoditi uzrastu i težini dojenčeta. Proljevi mo­ gu nastati i zbog prekomjernoga hranjenja. Doduše. osnovni su uzroci poremećaja. razrijeđeno prema dobi i uzrastu. može se javiti nekoliko proljevastih stolica zelenkaste boje. prenosi od a bolesnoga na zdravog čovjeka. mogu se javiti i drugi znaci bolesti: umor. Tuberkuloza crijeva izaziva sluzavo-krvave proljeve i obično je ud­ ružena s plućnom tuberkulozom. I mnoge druge upale u crijevima izazi­ vaju kronične proljeve: upala slijepoga crijeva. Hranjenje kravljim mlijekom često izaziva proljeve naročito ako mlijeko nije dobro pripremljeno. Uz­ ročnik je parazit (entameba histolitika).živčanom razdražljivošću. ne treba preduzimati liječenje. kravlje je mlijeko mnogo teže probavljivo te se u crijevima ponaša kao »strano tijelo«. To se postiže razređivanjem kravljega mlijeka ili upotrebom gotovih tvorničkih prepa­ rata u kojima sastav hrane odgovara svojstvima majčina mlijeka (bebiron. To su grizlice na de­ belom crijevu. Dok je majčino sterilno. Na to je naročito osjetljivo dojenče u prva tri mjeseca života. dotle se u kravljem mlijeku zbog nehigijenskih navika. nakon čega nastaje zatvor stolice nekoliko dana. Sluzavo-krvavi proljevi prate i bolest koja se zove amebijaza. Proljev nemaju djeca koja se hrane isključivo majčinim mlijekom. Smatra se da je psihički faktor (emocionalni stres) važan uzrok ove bolesti. Već sam naziv dojenčeta uka­ zuje na to da je način prehrane vezan isključivo na sisanje mlijeka. pa se u stolici osim sluz i nalazi i krv. laktacit. Koji put pod­ sjeća na dizenteriju. u njemu nema bakterija. gušte­ rače. Ali ako takvo dijete ne pokazuje druge znake bolesti. Proljev dobija i malo dijete koje naglo prelazi s prehrane majčinim mlijekom na kravlje mlijeko. Umjetna ishrana dojenčeta mlijekom. Valja uzeti u obzir da je kravlje mlijeko vrlo često zagađeno. žučnoga mjehura. čak s nešto sluzi. koja se poput drugih crijevnih zaraza. tj. Danas 20 posto svih ljudi na svijetu boluje od te bolesti. Želudac i crijeva dojenčeta osposob­ ljeni su za probavu samo majčina mlijeka. povećana temperatura. Proljev dojenčeta Probavni sustav dojenčeta vrlo je osjetljiv zbog toga što probavni organi nisu još potpuno »sazreli«. majčino je mlijeko najbolja prirodna hrana. Zbog toga sustava. potpuno kriva shvaćanja o nači­ nu prehrane maloga djeteta. Proljev traje nekoli­ ko dana. dobro jede i napreduje na težini. Zbog bjelančevina. ili mlječnim prerađevinama drugih sisara. predrasude. neredovitih i prečestih obro- . bol u zglobovima. laktovit).

. na taj način unijet će u crijeva brojne bakte­ rije i njihove otrove. gubi se i mnogo važnih mine­ rala. obavezno zahtijeva liječ­ nički pregled. dolazi do velikoga gubitka tekućine. Jak i dugotrajan proljev velika je opasnost za dojenče. Malo dijete ima vrlo široku cijev koja spaja ždrijelo sa srednjim uhom. ubrzo će doći do gubitka svijesti i smrti. koja se znat­ no povećava ako je proljev praćen povraćanjem i povišenom temperatu­ rom. zbog nagloga prelaza na um­ jetnu prehranu. dati uputstva za prehranu. Liječenje dječjega proljeva Svaki jači proljev. Liječnik će odrediti lijekove. naročito s povraćanjem. gnoj će kroz tu cijev dolaziti u ždrijelo i dijete će ga gutati. ili će dijete uputiti u bolnicu. Najglavniji je uzrok zaraza (infekcija). do stanja šoka. Izostane li hitna liječnička intervencija. Dijete se zarazi bakterijama preko zagađenoga mlijeka. ali bakterije mogu doći u crijeva i sisanjem nečistih prstiju i dude varalice. Potraje li takvo stanje duže vrijeme. doći će do teškoga općeg pore­ mećaja.ka. Ako dođe do upale srednjeg uha. suviše vrućega ili suviše hladnog jela.

kakao na vodi. . ili sa saharinom. ribane jabuke. Davati se može sa­ mo tekućina. Uz čaj se može dati i slana prokuhana voda ( 1 žličica soli na pola litre vode). Način na koji se takva hrana priprema opisan je na paketiću rogačeva brašna. najbolje ruski ili lipov čaj. bez šećera.5 dl na kg tjelesne te­ žine. Za 24 sata dijete može popiti tekućine u količini od 1. Poslije se obično prelazi na rogačevu juhu i juhu od mrkve. prema uputi liječnika. Prve i osnovne mjere poduzima majka. prežgana juha. Starijem djetetu daje se i sluz od riže (20 do 30 grama po obroku). dodaje obrano mlijeko. Poslije se.Prije dolaska liječnika dijete se ne smije hraniti. ili gotovi preparati.

domaći rezanci ili krpice na ulju. . . stupanj: .riža na dvotrećinskom mlijeku s čokoladom za kuhanje.pire od jabuka bez šećera. i) . . keksi bez nadjeva.bobi štapići.DIJETA KOD PROLJEVA Dijeta kod akutnih proljeva školske djece I. kosana teletina ili piletina.prežgana juha bez masnoće. .kuhana riža na vodi. stupanj: (kao III stupanj. . .banane. . . IV. .kakao na dvotrećinskom mlijeku.čokolada za kuhanje.keksi sa nadjevom. .pasirana mrkvica.dvopek. . . . stupanj: (kao II stupanj. . .ribane jabuke. II.bijela kava (žitna). i) . .rižina sluz sa saharinom.juha od mrkvice s krupicom.svježi kravlji sir bez vrhnja. i) . .kuhana.juha od mrkvice. stupanj: (kao I stupanj.mekano ili tvrdo kuhana jaja. III.

. nabujak od riže. Dijeta kod akutnih proljeva I. pasirana variva: mrkvica. .pileći i teleći ujušak. okruglice od sira.palačinke sa sirom. . pirjana mrkvica.ruski čaj ili čaj od šipka sa saharinom ili limunom. .biskvit. vanili puding na dvotrećinskom mlijeku. cvjetača. .kosani odrezak bez začina.domaći rezanci. slana. pečene jabuke. . . stupanj: (sve što je u III stupnju. . .kuhani štrukli sa sirom. . . i) .čokolada za kuhanje. pire i kompot sa saharinom. III.pirjana piletina i teletina. . II.kuhana piletina.salata od mrkvice. . .juha od mrkvice.svježi kravlji sir bez vrhnja.bijela kava i kakao sa saharinom. i) . . stupanj: (sve što je uključeno u I stupanj.prežgana juha bez masnoća. grašak. savijača sa sirom. . stupanj: . IV.banane.pirjana mrkvica. teleća ili pileća nezamašćena juha s tjesteninom ili žljičnjacima. .tvrdo kuhana jaja. . krpice i mlinci.teleći i pileći rižoto.prepečeni bijeli kruh ili dvopek. .- jogurt. nabujak od dvopeka s jabukama. .tijesto industrijske proizvodnje. teletina i bijela riba. okruglice od sira. stupanj: (sve što je uključeno u II stupanj.rižina sluz. nemasna.juha od kosti sa zakuhima. i) .pirjana riža i krupica. .

štetna su suviše vruća. kiselo mlijeko ili jogurt.miješano pasirano povrće. i) . mesne konzerve. . Dijetalna ishrana ne znači oskudnu ili nedos­ tatnu ishranu. . cikla.kakao i kava sa mlijekom i šećerom. stupanj: (sve što je u IV stupnju. tankoga i debelog crijeva. bez žurbe. . a svaku hranu dobro sažvakati.salata od mrkvice. pa im se preporučuje ishrana prema slijedećim uputama: .umak od rajčice. . .okruglice od riže.Hranu valja uzimati u manjim količinama u više dnevnih obroka. . ne smije se jesti konzervirana hrana (kompoti. . nego takvu ishranu koja je kalorički vrijedna.keksi »albert« ili »petit beurre«. Općenito.špinat ili pasirana blitva. okruglice od kruha ili žemlje. Pojedini obroci ne smiju biti preveliki da ne preopterete probavni trakt.najbolje je da svaki bolesnik sam izabere najpogodniju vrstu na­ vedene hrane. suviše hladna i suviše začinjena jela.obroci moraju biti topli i svježe priređeni.topljeni sir. Dijeta kod kroničnoga proljeva Dijetalna ishrana sastavni je dio liječenja bolesnika koji boluju od bolesti probavnih organa. . . . slani krumpir. .svježi kravlji sir s malo kiseloga vrhnja. Ispravna dijetalna ishrana pridonosi otklanjanju mnogih tegoba te omogućuje brže i potpu­ nije izlječenje.jutarnji obroci moraju biti obilniji i kalorički vredniji od večer­ njih obroka. a pri tom tako podešena da ne preopterećuje probavne organe. . Valja paziti da ishrana bude raznolika i kalorički vrijedna i izbjega­ vati uzimanje veće količine tekućine za vrijeme jela te biljnu hranu koja sadrži celulozu. Dijetalna ishrana osobito je važna za bolesnike koji boluju od upale želuca.. V.jesti valja uvijek polako. povrće). .

nemasna juha od telećega. češnjak. krupice i tjestenine. mlada govedina. suviše masna jela. omleti. zelena salata i kisela paprika. nezašećereni kompot od jabuka. 8. poriluk. orasi. limunada. okruglice od sira. krastavci. Z a č i n i : maslac. 4. špageti. plućica. morska kuhana riba (bijela). oranžada. riže. proku­ lica. praška šunka. kuhano ili ukiseljeno. vrlo male količine naravnoga vina s vodom. slani keksi. riža. mesne prerađevine. borovnice. čaj s nešto mlijeka. rajčica (pasirana). crna kava. goveđeg ili živadskog mesa. dvopek. . Salamurena. J u h e : prežgana juha. nemasno kiselo mlijeko. pečene jabuke i pasirane banane. nemasno kokošje meso. suhi i oštri sirevi. krupice. piletina. 5. sok od rajčice. V o ć e : uzimati u manjim količinama naranče. jetra i mozak. blitva (manje količi­ ne). palačinke s nemasnim sirom. potpu­ no svježe kajsije i breskve. 2. svježi kravlji sir. ulje bez zaprške. bademi. goveđii tele­ ći nesušeni jezik. puding od škroba. riblja juha. 3. kelj. kakao na vodi. juha od rajčice. 7. mošt). svježi i kiseli. kuhani špinat (lešo). mlada ovčetina. drobljenac. travnički i paški sir. 6. kašice od krupice. mrkvice i špinata s ma­ njom količinom zakuhanoga jajeta. luk. salata. N a p i c i : voćni sokovi. jagode bez šećera. K o l a č i : drobljenac. puding od škroba. jabuke. pasirana mrkvica. alkoholna pića i ona koja iza­ zivaju vrenje (pivo. sirovo zeleno povrće. masnoća u manjim količi­ nama. biskvit.1. jogurt. makaroni. T j e s t e n i n e : bijeli kruh (ne svježi). čajevi (blagi kineski). riže. konzervirana i sušena mesa. pecivo. P o v r ć e : krumpir kuhan u slanoj vodi s peršunom. »petit-beurre«). keksi (»albert«. jaki začini. radič. mahunarke. janjetina. bijela kava. jaja. nemas­ no meso purana (bijelo meso). M e s o i bjelančevinaste namirnice: teletina. nemasni trapist. Zabranjena jela i pića Zelje svježe.

Grkljan leži u prednjem. . te su osim dišne funkcije dobili i govornu. vi­ še ili manje. Grkljan je »vratar« dišnoga sustava i prvi dolazi u dodir sa svim. prema potrebi. Glasnice su nabori sluznice razapeti između hrskavice grkljana. štetnim tvarima koje zrakom ulaze u dišne putove i pluća. Zahvaljujući to­ me što je grkljan živ organ. grlo može mijenjati ne samo jačinu i visinu zvuka nego i njegovu boju. Promjene glasa. Dugotrajnim kroničnim promjenama naročito su izložene osobe određenih profesija: pjevači.PROMUKLOST Promuklost (disfonija) najčešća je smetnja glasa koja se očituje u pro­ mjeni visine. radnici koji rade u atmosferi u kojoj ima mineralne ili metalne prašine. postaje izgovoren glas. gornjem dijelu vrata i građen je od hrskavice te više skupina mišića pokrivenih sluznicom. primiču ili odmiču glasiljke prema sredini. Grkljan je vrlo osjetljiv i nema čovjeka koji nije promukao zbog toga što je glasnice suviše opteretio vikanjem. pa i promuklost. omogućujući ulazak zraka u pluća. boravkom u zadimljenim. uz pomoć usana. glasa. Zdravstve­ no stanje grkljana u najužoj je vezi s radnom okolinom i životnim navi­ kama. jakosti i boje. Poznata je promuklost kroničnih alkoholičara. jetkih plinova itd. Pijenje žestokih pića također oštećuje glasnice. je­ zika. ili nadražio pretjeranim pušenjem. Mišići grkljana. hladnim ili pregrijanim prostorijama. Osnovna zadaća mišića grkljan? je disajna. mijenjajući ujedno njihovu napetost i tvrdoću. pa se javlja promuklost. pjevanjem. puhači stakla. nosa i mekoga nepca. nastaje zbog promjene na glasnicama. Nakon uzrujavanja ili sukoba počinje se govoriti promuklim glasom a može se ostati i »bez riječi«. Stezanjem i opuštanjem. dužim govorom. čime spreča­ vaju ulazak hrane ili nekoga drugog stranog tijela u dušnik. mišići grkljana zatvaraju i otvaraju ulaz u dušnik. Grkljanom stvoren zvuk. mogu nastati na živčanoj bazi. boravkom u vlažnoj i hladnoj klimi. Mišići grkljana postepeno su se razvili u izvođače zvuka.

grkljana. smatra sumnjivom na rak. arsen. najčešće na koži. Promuklost se može javiti i za vrijeme trudnoće. olovo itd. zrak mora biti . Na glasnicama se dosta često javljaju dobroćudni tumori.Najčešći je uzrok promuklosti infekcija gornjih dišnih putova (no­ sa. lagan bol i promuklost. ali su mnogi stradali zbog ravnoduš­ nosti i potcenjivanja opasnosti. Uzroci mogu biti strume. osipa. deformacija vratne kralješnice. Zbog toga svaka promuklost koja traje duže od 2 tjedna. zatim zarazne bolesti sifilisa. javljaju se i druge alergične promjene. Od kronične upale do raka grkljana obično je dug put. Za uspješno liječenje važno je što hitnije postaviti dijag­ nozu bolesti. Upale mogu izazvati i druge klice. diferija. uzrokovana otokom glasnica. atropin. mogu javiti pod hormonskim utjecajem. tifus. gripa. takav bolesnik mora se obavezno liječnički pregleda­ ti. Svaku kroničnu upalu grkljana i dušnika valja liječiti kako ne bi po­ stale podloga za razvitak zloćudnoga tumora (raka). krva­ renja u mozak. za vrijeme puberteta. U muškarca. Promuklost nastaje i zbog nagloga otoka glasnica preosjetljivih na neke tvari. lijekove. Na razvoj govornoga organa u znatnoj mjeri utječu i seksualni hor­ moni. Po­ stoji i nadražaj na kašalj (suhi kašalj. Promuklost blaženog stupnja. piti alkoholna pića. tumori jednjaka i ždrijela. koji uz­ rokuje promuklost. Ali bez obzira na lijekove bolesnik mora ukloniti sve nadražaje koji pogoršava­ ju bolest: ne smije govoriti. tetanus. zbog pojačane prokrvavljenosti grkljana. Javlja se suhoća. u obliku crvenila. kašljucanje). Tjelesna temperatura može se nešto pove­ ćati. dušnika) virusima. pa se promjene glasa. upalne promjene i tumori u mozgu. osjećaj grebanja u grlu. javljaju se pretežno u muškarca. može se pojaviti kao kratkotrajna prolazna pojava i za vrijeme menstruacije te u klimakteriju. naročito starijih osoba. nazvani tako zbog izgleda. npr. najčešće polipi. zatim kod rijetkih bolesti drugih žlijezda s unu­ tarnjim lučenjem. Promuklost može biti i prvi znak tumora grkljana. npr. U težim slučajevima može doći do potpunog gubitka glasa (afonija). pušiti. pa se nerijetko javlja i kašalj. Kako tumor raste promuklost je sve jače izražena. Promuklost je najčešće prvi znak bolesti. ždrijela. a u ispljuvku se može naći svježe krvi. Dijagnozu bolesti i način liječenja treba da odredi liječnik. Neliječena bolest vodi u sigurnu smrt. svrbeža. Uz promuklost postoji osjećaj stranoga tijela u grkljanu. nerijetko i promuklost. Takva oštećenja mogu izazvati i ne­ ki otrovi. I zloćudni tumori grkljana dosta su česti (2% svih zloćud­ nih tumora). naročito virusnom prehladom. Promuklost može biti uzrokovana klijenuti (paralizom) živaca koji kontroliraju rad mišića odgovornih za stvaranje glasa. na hranu. prašinu itd. Uz otok glasnica.

naročito kod psi­ hički vrlo osjetljive djece. grč popuš­ ta.čist. s dosta visokim postotkom vlage. Uzrok je lagan otok i grč glasnica. Kad je dijete krajnje iscrpljeno. kreštavo disanje. . Na promuklost u toku dana. Do dolaska liječnika dijete valja umiriti. Promuklost djece Promuklost djece uglavnom je uzrokovana infekcijama gornjih diš­ nih putova. pomažu topli oblozi oko vrata i inhalacija vodene pare (kamilica). temperatura oko 20C. noću se iznenada javi teško disanje uz jak kašalj i zvučno. često se nadovezuje na upalu ždrijela i mandula. Već od prve godine života često se javlja poseban oblik upale glas­ nica (pseudokrup) koji je karakterističan teškom slikom bolesti i povolj­ nim tokom izlječenja.

Njihova stijenka nije ta­ ko čvrsta i elastična. koji su ta­ ko građeni i postavljeni da krv može teći samo prema srcu. U kapilarima krv daje stanicama potrebnu hranu i kisik te ujedno preuzima otpadne materije stanične mijene tvari. Slično kao što nije moguće ni vraćanje vode u vodovodnim cijevima tako dugo dok rade pumpe u crpnim stanicama. Ar­ terije vode krv iz srca prema periferiji tijela i granaju se u sve manje og­ ranke. U unutrašnjosti vena nalaze se zalisci »ventili«. kapilari i vene.PROŠIRENE VENE U tijelu čovjeka postoje tri vrste krvnih žila: arterije. tj. Najmanje krvne žile koje nastaju gananjem arterija nazivaju se krvne kapilare. Vene su znatno slabije građene od arterija. Ponovnim spajanjem sitnih kapilara nastaju sve veće krvne žile koje odvode krv nazad prema srcu. Postoje razlike i u unutrašnjosti. Zalisci u venama nogu . »probave« (metabolizma). što je razumljivo s obzirom na to što stijenka arteri­ ja podnosi mnogo viši krvni tlak od stijenke vena. Arterije nemaju zalisaka jer je vraćanje krvi nemoguće zbog visokog tlaka koji stvara srce svojim radom. ventili sprečavaju vraćanje krvi u obrnutom smjeru prema kapilarima. a zovu se vene.

U venama je krvni tlak nizak. Svako povećanje tlaka u jednom dijelu ve­ ne usmjeruje krv prema nazad, što zalisci u normalnim uvjetima spreča­ vaju. Proširenje nastaje kada se u venama poveća krvni tlak zbog pritiska izvana ili začepljenja iznutra. Ako je kolanje krvi venom onemogućeno, krv se ubacuje preko »pomoćnih vena« u druge vene. Navala krvi u tim venama izaziva povećanje krvnoga tlaka i vene se šire. Brojne površinske vene nalaze se pod kožom na čitavoj površini ti­ jela. Pojedinačna i manja proširenja mogu se vidjeti gotovo na svim dije­ lovima tijela. Znatnija venska proširenja, koja su posljedica ozbiljnijih poremećaja u tijelu, mogu se vidjeti pod kožom prsnoga koša i trbuha te na nogama.

Proširene vene na nogama
Više od 20 posto ljudi iznad tridesete godine života imaju proširene vene na nogama. Broj takvih žena mnogo je veći od muškaraca. Bolest se smatra ne samo medicinskim nego i socijalnim problemom. Zbog pro­ širenih vena na nogama izgubi se toliko radnih sati kao i zbog gripe. Proširene vene (varice) na nogama možemo nazvati bolešću civili­ zacije. Najčešće se javljaju u civiliziranim zemljama. Tome je kriv način života suvremena čovjeka. Ograničeno kretanje, manjak tjelesnoga vjež­ banja, pretežno stojeći rad, sve to ometa normalan tok venske krvi pre­ ma srcu. Kretanje omogućava normalnu cirkulaciju krvi u nogama. Ka­ da pokrene nogu, ili kada samo napne mišiće na nogama, čovjek pokre­ ne izvjesnu količinu krvi prema srcu i tlak krvi u venama se smanji. To je tzv, »mišićna venska pumpa«. Kod ljudi koji u svom zvanju pretežno stoje, »mišićna pumpa« nije dovoljno iskorištena i u venama stalno za­ ostaje izvjesna količina krvi (prodavači, konobari). I sila teža otežava tok venske krvi prema srcu. Dolazi do zastoja krvi i porasta tlaka u ve­ nama. Zalisci, ventili, u venama popuštaju pritisku i vraćaju manje koli­ čine krvi, a poslije sve veće, što izaziva širenje vena. Dugotrajno poveća­ nje tlaka u venama dovodi do sve većega širenja vena. Vene se postepe­ no izdužuju i postaju vijugave »poput zmije«. Ako se ne liječe, izdužene vene spletu se u klupko i nastanu veliki čvorovi (varikozni čvorovi). Za­ stoj krvi proteže se unazad sve do kapilara. Zvog toga raste tlak u krvnim kapilarima i u njih dolazi manje »svježe krvi«. Koža i potkožno tkivo na tome mjestu dobivaju sve manje hrane i kisika. Koža postepeno postaje tanja, neishranjena, da bi na kraju bila tanka poput pergamentpapira i obojena smeđom bojom. Na kraju se toliko istanji da potpuno nestane, pa se na tom mjestu stvori rana, vrijed ili grizlica (ulcus cruris).

Rad mišića potkoljenice poboljšava cirku­ laciju krvi kroz vene; to je tzv. »mišićna pumpa«

Proširene vene izazivaju upale vena (flebitis). Upala je uvijek pove­ zana s grušanjem krvi, trombozom. Ugrušak krvi može djelomično ili potpuno zatvoriti venu. Takav ugrušak može se i otkinuti te krvnom strujom otići u udaljenije dijelove tijela i izazvati u tkivu ili organu ogra­ ničen prekid cirkulacije krvi (tromboembolija). Mnogo su rjeđi uzrok prirođene greške u venama, naročito na zaliscima, zatim slabija razvijenost vezivnog tkiva, koja je uglavnom nasljed­ na, pa se govori o »slabićima vezivnoga tkiva«. Vezivno tkivo je potpor­ no, kao što su i kosti, samo je mekano te ispunjava prostore između or­ gana, povezuje organe i tkiva te prati krvne žile. I trudnoća može uzrokovati proširenje vena zbog povećanoga pri­ tiska u trbuhu (koji se prenosi na velike vene trbušne šupljine) i zbog op­ ćih promjena u tijelu za trudnoće (hormonalne promjene). Proširene vene mogu uzrokovati tumori, ožiljci, ciste, jer izvana pri­ tišću i otežavaju protok krvi. Proširenje zahvaća uglavnom dvije glavne površinske vene: veliku i malu venu safenu. Te vene dobile su naziv baš zbog toga što se lako uo­ čavaju ako su proširene; naziv dolazi od grčke riječi safenes, što znači vidljiv. Velika vena safena ide unutarnjom stranom noge, a mala vena vanj­ skom stranom. Velika vena safena povezana je s više od 50 ogranaka s dubokim, unutarnjim venama noge. Preko komunikantnih vena poveza­ na je i s malom safenom.

Proširene vene svatko vidi i prepozna već na prvi pogled. Koji put su to neznatna proširenja od svega nekoliko centimetara, ali mogu biti i dugačka te vijugava poput svrdla ili zmije; protežu se od stopala do gor­ njega dijela natkoljenice. Manja proširenja ne moraju izazvati znatnije tegobe. Ženama nagrđuje noge. Ali i neznatna proširenja mogu izazvati bolove u nogama i brzo umaranje. Bol se pojačava noću, naročito za menstruacije. Zbog laganoga oteknuća na potkoljenicama dolazi do na­ petosti, stezanja i težine u nogama. Javlja se osjećaj kao da »mravi idu po nogama«, osjećaj paljenja, žarenja, trnjenja, svrbeža. Povremeno na­ staju jaki i bolni grčevi u mišićima noge. Oteknuće, naročito u području gležnja, javljaju se već nakon kratkoga i mirnog stajanja. Koji put je teš­ ko obući cipelu.

Proširenje zahvaća uglavnom veliku i malu venu safenu

Danas postoje brojni lijekovi za liječenje proširenih vena. U najve­ ćem broju slučajeva to su proizvodi farmaceutske industrije, ali postoje i pučki lijekovi, jedni se piju, dok se drugi stavljaju direktno na onaj dio kože gdje se nalaze proširene vene. Svi lijekovi koji se piju samo su »do­ datna sredstva«. Uzimanjem samo lijekova, proširene vene ne mogu se suzbiti. Postoje samo dva postupka koji mogu dati trajne rezultate: ope­ rativno odstranjivanje oboljele vene i liječenje injekcijama direktno u oboljelu venu, tzv. sklerozaciono liječenje.

Liječenje injekcijama izvodi se tako da pacijentu koji leži liječnik uštrca lijek direktno u oboljelu venu. Vena se zatim povije elastičnim za­ vojem, koji se nosi još nekoliko tjedana od posljednje injekcije. Tim po­ stupkom vena se zatvori i od nje ostaje samo uski tračak tkiva. Ali sve vene ne mogu se sklerozirati. Ako su, npr., duboke vene zatvorene (trombozirane), njihovu funkciju preuzmu površinske vene. Razumljivo je što se proširuju: moraju omogućiti protok mnogo većim količinama krvi. Njihovim uništenjem nastali bi teški poremećaji krvotoka u noga­ ma. Mnogi liječnici nisu pristaše te metode jer se vene u velikom postot­ ku ponovo prošire. Prema nekim podacima, čak do 70 posto. Tim po­ stupkom u veni se stvara krvni ugrušak (tromb), koji se postepeno »ota­ pa«, rastvara i kroz godinu-dvije u ugrušku se stvori kanal i vena opet postane prohodna. Najsigurniji je način liječenja proširenih vena operativni postupak. Prije 1800 godina rimski je liječnik Galen tupom kukom iščupao prošire­ ne vene. Unatoč tome što je ta metoda vrlo stara, u mnogim je slučajevi­ ma nezamjenljiva i još uvijek daje najbolje rezultate. Izvjesno poboljšanje u početku bolesti može se postići kratkim peri­ odima mirovanja s podignutim nogama. Prilikom spavanja noge treba podignuti barem 10 cm. Tim se postupkom poboljšava protok krvi kroz vene, koje su bile izvrgnute velikom naporu zbog dugotrajnoga stajanja ili sjedenja.

Na svaku bolesnu nogu potrebno je staviti barem dva zavoja duga 5 metara. Prvim zavojem ovije se stopalo, drugim potkoljenica

Znatna poboljšanja mogu se postići primjenom elastičnoga zavoja. Elastične čarape nisu tako dobre kao elastičan zavoj. Elastičan (kompresioni) zavoj sprečava širenje vena ako je pravilno primjenjen. Zavoj se stavlja samo ako su duboke vene prohodne. To može ustanoviti liječnik. No i sam bolesnik može to ustanoviti. Ako nakon stavljanja zavoja dođe do pogoršanja bolesti, najvjerojatnije je da su duboke vene zatvorene. U tom slučaju valja se odmah javiti liječniku. Elastičan zavoj se stavlja ujutro, još u krevetu, a skida se prije spavanja. Ne smije biti prečvrsto

stegnut jer može poremetiti dovod krvi u noge, ali ne smije biti ni pre­ malo stegnut da ne dođe do oticanja noge. Povremeno kretanje djeluje povoljno, isto tako kao i povremen odmor stavljanjem noge u povišen položaj; to je tzv. planinarski način odmaranja nogu. Fizičkim vježbama, određenim načinom rada i odmora, koji put čak i prekvalifikacijom, moguće je spriječiti teže komplikacije.

Proširene vene u koži prsnoga koša i trbuha
Svu venoznu krv iz glave i vrata sakuplja svega 5-6 cm kratka i 2 cm debela vena koja se naziva gornja šuplja vena (gornja vena kava). Donja šuplja vena sakuplja venoznu krv iz donjega dijela tijela. Te dvije vene dovode svu venoznu krv tijela u srce. Ako dođe do zapreke protjecanju krvi kroz te glavne vene, krv se iz gornje šuplje vene može prebaciti sporednim venama u donju šuplju ve­ nu, pa tako zaobilaznim putem dolazi u srce. Ista mogućnost postoji i za prebacivanje krvi iz donje šuplje vene u gornju. Jedan od najčešćih uzroka proširenih potkožnih vena na trbuhu, rijeđe na prsnom košu, jest ciroza jetre. Venoznu krv koja dolazi iz crijeva sakuplja vena vratarica (vena porte). Ta venozna krv, koja je bogata hra­ nom, najprije venom porte dolazi u jetru, a tek iz jetre preko tri jetrene vene dolazi u donju šuplju venu. Kada »cirotična jetra« spriječi prolaz krvi kroz jetru, tada ta krv može i preko potkožnih vena doći direktno u šuplju venu. Površinske vene trbuha tada su jako proširene, nabrekle, naročito oko pupka gdje nastaje slika koja podseća na glavu meduze. Uzrok mogu biti i tumori u trbušnoj šupljini, velike ciste, jako na­ kupljanje tekućine u trbušnoj šupljini. Promjene nastaju i u samoj šupljoj veni zbog djelomičnoga ili potpunog zatvaranja vene krvnim ugruškom (tromboza vene). U tom slučaju zastoj je krvi naročito jak i prenosi se do donjih udova koji jako nateknu. Ako je onemogućen prolaz krvi kroz gornju šuplju venu, tada krv teče kroz potkožne vene trupa, koje su ponekad nabrekle do prepone. U prsnom košu uzrok pritiska mogu biti tumori, proširenje aorte, povećani limfni čvorovi različitoga uzroka; može nastati i tromboza gor­ nje šuplje vene. Ograničena proširenja vena mogu se vidjeti na dojkama u trudnica. To je normalna pojava, javlja se već poslije drugoga mjeseca trudnoće i traje tako dugo dok traje i dojenje. Liječenje tako proširenih vena moguće je samo liječenjem osnovne bolesti koja je to proširenje izazvala. Postavljanje dijagnoze i liječenje moguće je samo u bolnici.

SLINJENJE

Svakodnevni rječnik obiluje mnogostrukim značenjima riječi slina. Ka­ da se osjeti miris jela koje nam prija, kaže se »cure mi sline«; želite li ne­ koga omaložavati, kažete mu »slinavac«; ako netko suviše osjećajno priča ili plače, kaže mu se »ne slini«. Svi ti izrazi imaju prirodnu (fizio­ lošku) i bolesnu (patološku) osnovu. Nema razloga da se ne povjeruje iz­ razu »sliniš kao krava«, kada se zna da njene žlijezde slinovnice u jed­ nom danu izluče više od 50 litara sline. Slinu luče žlijezde slinovnice, najviše zaušna, podušna žlijezda (parotis) te podjezične i potčeljusne žlijezde. Osim tih triju glavnih postoji još mnogo malih žlijezda u sluznici usne šupljine koje u toku dana izluče oko 1 do 1,5 litre sline. Usna šupljina dio je probavnog sustava, a slina je probavni sok. Sli­ na natapa i smekšava sažvakanu hranu i omogućava oblikovanje zaloga­ ja sposobnoga za gutanje. Slina otapa mnoge sastojke hrane, koji tada djeluju preko osjeta okusa na reflektorno stvaranje ostalih probavnih so­ kova u želucu i crijevima. Slina razreduje suviše ljutu, kiselu, gorku hra­ nu, a po potrebi ugrijava i rashlađuje. U mnogih životinja, naročito mesoždera, usna šupljina u probavi hrane nema isto značenje kao u biljoždera. Poznato je da pas guta čitave komade mesa, dok biljožderi dugo žvaću izlučujući pri tom goleme koli­ čine sline. Čovjek je svežderač i u usnoj šupljini započinje razgradnju biljne hrane, prvenstveno ugljikohidrata, pod djelovanjem fermenata (encima) ptijalina, koji još jedno vrijeme djeluje u želucu. Naređenja za lučenje sline dolaze iz posebnoga centra u mozgu koji je u uskoj vezi s osjetima mirisa i okusa. Zato je razumljivo da će se više sline stvoriti kada nam miris i okus hrane odgovara. Kada na silu jede­ mo hranu koja nam ne prija, teško je gutamo jer se ne stvara dovoljno sline. Stvaranje sline često započinje prije nego što je hrana došla u usta. Ne samo miris nego i pogled na hranu djeluje na stvaranje sline. Često je dovoljno da samo zamislimo hranu koju volimo pa da se počinje lučiti slina. Najveća količina sline stvara se dok hranu žvaćemo, ali i još neko vrijeme pošto smo zalogaj progutali.

Ako se stvara više od 2 litre sline dnevno i ako se luči bez odgovara­ jućega podražaja, govori se o pojačanom lučenju sline, slinjenju (ptijalizam).

Slinjenje novorođenčeta i dojenčeta
Novorođenče luči malo sline. Dijete počinje sliniti tek poslije neko­ liko mjeseci. Cijeđenje sline preko usta, što se vidi u gotovo svakoga do­ jenčeta, nije znak pretjeranoga, bolesnog lučenja. Malo dijete slini zato što još nije naučilo slinu gutati. Nešto je pojačano lučenje u 6. i 7. mjesecu života; tada probijanje zubi djeluje kao podražaj.

Slinjenje odraslih
Na lučenje sline odraslih znatno utječe način prehrane. Više sline lučit će oni koji jedu suhu hranu; i jako začinjena jela podražuju lučenje, kao i pušenje, nošenje proteze, žvakanje gume. Slinjenje može uzrokovati jaka nadraženost živčanoga sustava. Po­ znato je pojačano stvaranje i gutanje sline zbog osjećaja neugode, srdžbe, straha, histeričnoga napadaja. Histerična osoba slinu ne guta, nego je žvače mljackajući jezikom. Zbog toga se u usnoj šupljini pomije­ ša sa zrakom i puna je mjehurića, bjelkaste je boje, ljepljiva i pjeni se oko usana. Ni ponovljeno brisanje sline ne pomaže, jer je takva osoba ponovo izbacuje iz usne šupljine. Slinom histeričar pokazuje svojoj oko­ lini »težinu svoga stanja«. Slina oko usta padavičara redovita je pojava; često je krvava zato što prilikom epileptičkoga napadaja dolazi do ugriza jezika i krvarenja. Cijeđenje sline iz usta vidi se u duševno zaostalih osoba, »šlagiranih« i onih koji su preboljeli neku bolest mozga. Odijelo i jastuk često su puni sline. Ali to je tzv. lažno slinjenje jer ne nastaje zbog prekomjerenoga stvaranja sline, nego zato što se slina ne može gutati. Slinjenje je gotovo redovna pojava kod nekih živčanih bolesti. Parkinsonova bolest pojačava lučenje: kroz napola otvorena usta slina se ci­ jedi bez prekida, pa su bolesnici »s rupčićem u ruci«. Na pojačano lučenje djeluju i upale u usnoj šupljini. Pojačano lučenje sline redovito prati trovanje živom, nikotinom, jo­ dom, preparatima za uništavanje štetočina u kući ili u poljoprivredi (to su preparati na bazi fosfora: nuvan, malation, paration).

Slinjenje u trudnoći
Slinjenje u trudnoći tako je često da se može smatrati normalnom pojavom (ptijalizam u trudnoći). Nastaje u početku trudnoće i obično prestaje nakon dva do tri mjeseca. Trudnica se čudi kako je slinjenje od­ jednom prestalo, najčešće poslije manjega uzbuđenja. Slina se luči samo u toku dana. U nekih žena stvaranje sline može biti tako jako da poremećuje normalan način života i rada. Slinjenje u trudnoći opasno je onda kada se pojavljuje zajedno s povraćanjem. Uzrok je slinjenju nadraženost živčanoga sustava. Liječi se sredstvi­ ma za smirenje i lijekovima koji smanjuju lučenje. No, ponekad ne po­ mažu nikakvi lijekovi; tada slinjenje prestaje samo od sebe, naglo, isto kao što je započelo.

tzv. koje su zbog svoga oblika dobile na­ ziv čekić.SLUH I POREMEĆAJI Uho i oko dva su najvažnija osjetna organa čovjeka. Vanjsko uho sačinjava uška koja se poput lijevka sužava i prelazi u zvukovod ili vanjski slušni hodnik. Srednje uho mala je šupljina u sljepoočnoj kosti veličine zrna graha. tj. Čekić je pričvršćen na unutarnju stranu bubnjića. srednje i unutarnje uho. Smješteno je u koštanom dijelu. Unatoč tome ljudi znatno veću pažnju pokla­ njaju zaštiti organa vida nego organa sluha. Dok će najmanja smetnja na očima izazvati zabrinutost i traženje liječničke pomoći. Uho je organ sluha. labirintu. tj. U srednjem uhu nalazi se otvor cijevi koja spaja srednje uho sa ždrijelom i naziva se Eustahijeva tuba. Povremeno se otvara i propušta zrak u srednje uho kako bi se izjednačio tlak zraka u uhu s at­ mosferskim tlakom. u slušnim centrima u mozgu stvara se »slika zvuka<. Mnogi dolaze liječniku tek onda kada im je sluh toliko oslabio da onemogućava rad i normalnu vezu s ljudima. zvuk se svjesno doživljava. . zbog čega je i najbolje čuvano. Nakovanj je smješten i zglobovima povezan između če­ kića i stremena. U koži zvukovoda ima mnogo lojnih žlijezda. Unutarnje uho najvažnije je i najosetlljiviji dio osjeta sluha. Iako se vidom pri­ ma više od tri četvrtine svih utisaka o vanjskom svijetu. nakovanj i stremen. Baza stremena ispunjava ovalan otvor na koštanom zidu »prozorčiću« unutarnjega uha. bakterije. Žlijezde luče masnu žućkastu tvar koja se naziva cerumen. tanke opne koja čini granicu zvukovoda i unutarnjega uha. obično se dijeli na vanjsko. gluhoću čovjek teže podnosi od sljepoće. sa smetnjama sluha obično se postupa s manje pažnje. Tu se nalaze tri sitne slušne koščice. lagano zakrivljen i pokriven tankom kožom. Dlačice i masnoća za­ državaju prašinu. a na njenoj površini nalaze se brojne sitne dlačice. Zvukovod je dug oko 3 cm. insekte i štite uho od vanjskih štetnih utjeca­ ja.

4. U centru za sluh električni se impulsi »dešifriraju« i stvara se »slika zvuka«. a polukružni kanali odgovorni su za održavanje rav­ noteže tijela. Stariji ljudi gube najprije osjetlji­ vost za visoke tonove. Bubnjić. 5. Shematski prikaz triju dijelova čovječjega uha. 2. različite su dužine. 1. svaka je podešena na određeni zvuk i titraju slično kao što titraju metalne niti na usnoj har­ monici. Sred­ nje uho sa slušnim koščicama. Unutarnje uho Čovjek čuje na taj način što od izvora sluha dolaze zvučni titraji zraka zvukovoda na bubnjić. 3. ili čak is­ pod 5000 titraja u sekundi. 6. električne impulse. Više i niže to­ nove čovjek ne može registrirati. Mogu čuti samo zvukove ispod 10.koji se sastoji od pužnice i polukružnih kanala. znači. U pužnici se nalaze os­ jetne stanice sluha. Tih niti ima oko 20.000 titraja u sekundi. na tzv. Eustahijeva ci­ jev.000. čovjek zvuk doživljava svjesno.000. Titranje bubnjića prenosi se preko slušnih koščica na tekućinu koja ispunjava unutarnje uho. Takva građa unutarnjega uha omogućava čovjeku da čuje tonove samo u granicama od 16 titraja do 20. Titraji tekućine nadražuju sitne niti koje se nalaze na opni pužnice. osnovnoj mem­ brani. S nitima su povezane osjetne stanice sluha koje titraje pretvaraju u živčane. Vanjsko uho. Zvukovod. Sposobnost registriranja zvukova visoke frekvencije s godinama slabi. a oni se nitima slušnoga živca prenose u mozak. . Mnoge životinje čuju tonove visoke frekvencije koje čovjek ne može čuti.

Osim općega naziva šum u uhu. koje pre­ laze na samu tubu te dolazi do otoka sluznice i zatvaranja cijevi. To je pulsiranje velike krvne žile koja dovodi krv u mozak i prolazi u blizini pužnice. zbog naglih promjena tlaka zraka. Budući da je pužnica smještana u koštanom dijelu sljepoočne kosti. gripe. ovisi da li će se ispuniti nečija želja). zaraznih. zvonjava. šećer- . zbog jače psihičke opterećenosti. cvrčanje. ali mogu biti i akutne i kronične upale nosa. zatvaranja zvukovoda stranim predmetom ili »masnim Čepom«. Zbog zvukova koje Čuje preko kostiju. npr. ili u automobilu nizbrdo. zvukovi se opisuju kao fućkanje. Šumove u uhu imaju i zdrave osobe. Dugotrajne smetnje prolazu zraka kroz nos mogu izazvati osjećaj šumova u uhu. Čest je uzrok zujanja u uhu začepljenje cijevi koja spaja ždrijelo ili unutarnje uho. Postoji osjećaj punoće i pritiska u uhu. Uglavnom ih uspoređuju sa zvukovima koje čuju u svakodnevnom životu.Čovjek ne osjeća samo zvukove koji dolaze u unutrašnje uho preko zvukovoda i srednjega uha. Redovito će se javiti poslije udarca po uhu. tada su uglavnom kratkotrajna i prolazna pojava. Jačina i vrsta šumova ne ovisi o težini bolesti. Šumovi u uhu mogu se pojaviti i kod mnogih unutarnjih. zvučni titraji mogu se prenositi na unutarnje uho i preko kostiju lubanje. Šumovi u uhu Šumovi (tinitus) najčešća su smetnja koju čovjek osjeća u uhu. Izrazito i jako škripanje u uhu može potjecati iz željusnoga zgloba. za vrijeme vožnje u avionu. to će isti štetni utjecaj oštetiti ne samo sluh nego i organ za ravnotežu. Uzrok je deformirana. Šum je simptom koji prati više od 80 posto svih bolesti i poremećaja organa sluha. Najčešći su uzrok upale ždrijela. Čovjek teško prepozna vlastiti glas na magnetofonu. kroničnog alkoholizma. Uzroci takvih šumova mogu biti u uhu ili izvan njega. udaranje morskih valo­ va. u uhu se može čuti kucanje u ritmu rada srca. Budući da su u unutarnjem uhu smještena dva različita organa slu­ ha i ravnoteže. Šumove u uhu ljudi različito opisuju. Šumovi se javljaju i kod drugih bolesti kada su slušni organi po­ tpuno zdravi. Prilikom spavanja. nastaje samo prilikom pomicanja donje vilice. zujanja ili praskanja u uhu i oslabljenoga sluha. živčanih i drugih bolesti. iskrivljena nosna kost. pucketanje. mumpsa. Ispitivanja prenosa zvuka preko kostiju omogućava liječniku da točno ustanovi o kakvom je obli­ ku nagluhosti riječ. Uz neke zvukove u uhu vezana su i praznovjer­ ja u narodu (o odgovoru na pitanje »u kojem mi uhu zvoni?«. govora i žvakanja. u određenom položaju glave.

ako je uzrok preosjetljivost slušnoga organa na neke tvari. Takvi šumovi nakon izvjesnoga vremena nestaju. Klice bolesti prodiru u srednje uho iz ždrijela kroz Eustahijevu cijev. ako je uzimanje lijekova uzrok tih smetnji. Često su uzrok ne­ ki lijekovi: streptomicin. može zahvatiti jedno ili oba uha. U velikom broju slučajeva do­ voljno je ispiranje uha od nakupljene masti u zvukovodu. ul­ trazvukom. Uz vrtoglavicu. javlja se gotovo nepodnošlji­ vo zujanje u uhu. Djelomično ili potpuno začepljenje .ne bolesti. koji katkada potpuno zatvori zvukovod jednoga ili oba uha. pojačano znojenje. Prolazne šumove može izazvati oštećenje uha bukom. pa do gotovo potpunoga gubitka sluha. Šum koji u većini slučajeva ne prestaje i praćen je postepenim i stal­ no napredujućim slabljenjem sluha. arsen. aura). Otrovanja mogu izazvati šumove i oslabljen sluh. vitaminima. može biti tek jedva uoč­ ljivo. antialergično liječenje. olovo. Može se stvoriti pravi »masni čep«. probavnih smet­ nji. redovito se javlja bol u bo­ lesnom uhu. Najčešće obolijevaju djeca. sma­ njenje tegoba postiže se i sredstvima za umirenje živaca. slabokrvnosti. tumora mozga. da bi se ponovo javili onda kada je sluh znatno oslabio. takvi šumovi pretho­ de napadu (tzv. Upale srednjega uha također su praćene šumovima u uhu i nešto os­ labljenim sluhom. Ako je uzrok šumova upala. Uz oslabljen sluh postoji i osjećaj punoće i pri­ tiska u uhu te šumovi različite jačine. nastati naglo ili se razvijati postepeno. dovoljno je prekinuti uzimanje lijekova. Od drugih otrova dolaze u obzir ugljični monoksid. gubitak ravnoteže. Čest je uzrok nagloga oslabljenja sluha suvišno nakupljanje masti u zvukovodu. bli­ jeda boja kože. smanjenje ili gubitak sluha. gubitka krvi. provodi se tzv. andol. Prekomjerno nakupljanje masti (cerumena) u vanjskom slušnom kanalu glavni je uzrok nagloga oslablje­ nja sluha poslije kupanja. Šumovi u uhu pojavljuju se prilikom napada Meniereove bolesti. Najprije valja pronaći uzrok šumova. aspirin. veće doze kinina. postoje i operativni postupci kojima se liječi uporan i ne­ podnošljiv šum u uhu. Šumove u uhu osjećaju bolesnici od padavice. kronične upale bubrega. acisal. živa. Oslabljenje sluha Oslabljenje sluha naziva se još i nagluhost. javlja se kod bolesti otoskleroze. nagla nagluhost češća je u mlađih osoba. valja je liječiti. U napadu se javlja povraćanje.

Mast se smije odstranjivati samo ako se nakupi na ulazu u zvukovod. Zvukovod se ne smije čistiti šibicom ili oštrim predmetom. Strana tijela u uhu. nikotin. a lojne žlijezde poslije toga pojačano luče masne tvari. Upala Eustahijeve cijevi također dovodi do oslabljenoga sluha i smetnji kao što su zujanje. U visinama je zrak rjeđi i ima manji tlak. Time je sposobnost bubnjića da titra znatno smanjena. cerumen se osuši. mumps. ospice. trbušni tifus. Suvišnu mast liječnik odstranjuje ispiranjem uha. Po­ boljšanje se ubrza žvakanjem. prema srednjem uhu. tj. To se smije učiniti tek nakon pregleda zvukovoda posebnim aparatima. Strano tijelo iz uha smije vaditi samo liječnik. bubri i poveća­ va obujam.nastaje na taj način što mast u uhu navlači na sebe vodu. kinin. osjećaj pritiska i punoće u uhu. a te­ gobe prestaju. Smetnje na­ staju jer se zbog otoka cijev toliko suzi da kroz nju zrak ne može doći u srednje uho. i javlja se nagluhost. Naglo oslabljenje sluha. smanji. a bakterijski otrovi oštećuju ži­ vac kojim se slušni podražaji iz uha prenose u mozak. difteriju. znak intoksikacije. Nakon izvjesnoga vremena. naročito grah i grašak. fosfor. Naglo spuštanje iz visine dovo­ di do toga da vanjski tlak naglo poraste i bubnjić se izboči prema mjestu manjega tlaka. živa. upale ždrijela. Mnoge zarazne bolesti uzrokuju oštećenje sluha na taj način što iza­ zivaju upalu srednjega ili unutarnjeg uha. zijevanjem i povećanjem tlaka u ždrijelu (tako da će se prije uspostaviti prohodnost Eustahijeve cijevi i zrak će iz ždrijela brže doći u srednje uho). nastaje i zbog naglih promjena atmosferskoga tlaka. . ili čak onemogućena. Zvukovod se može začepiti ulaskom stranoga tijela. Kratkotrajna i prolazna nagluhost po­ sljedica je razlike u visini tlaka u srednjem uhu i atmosferskoga pritiska. Takvo oštećenje sluha prati gripu. Djeci se to čes­ to događa. brzim i jed­ nostavnim postupkom pomoću posebne štrcaljke. ali koji put je to glavni. šarlah. Takvo čišćenje izaziva nadražaj kože u zvukovodu. prema tome i nagluhost. uzrokuju lijekovi morfij. Naglu­ host traje tako dugo dok se tlak s obje strane bubnnjića ne izjednači. Oštećenje slušnoga živca. Nagluhost je najčešće samo jedan od znakova otrovanja. Najozbiljnije oš­ tećuje sluh antibiotik streptomicin. čak i jedini. zahtijevaju hitan prevoz u bolnicu jer se po­ većavaju bubrenjem. alkohol. Događa se da se oštrim predmetom probuši bubnjić. praćeno zujanjem. Najčešći su uzroci ugljič­ ni monoksid. neki ga bolesnici mogu primiti i više od 1 kg a da ne dođe ni do kakvih oštećenja. Teška oštećenja mogu nastati već po­ slije nekoliko injekcija streptomicina. lijekovi koji sadržavaju salicilnu kiselinu. olovo.

Danas ih ima i od plastičnih ma­ sa. Trajan je onaj gubitak sluha koji postoji i na­ kon 6 mjeseci poslije prestanka rada u buci. Takva se oštećenja mogu spriječiti zaštitnim mjerama na radnom mjestu. Bolest se može naglo pogoršati zbog zaraze i trudnoće. Prvi opisi oštećenja sluha bukom dati su prije 800 godina. Uzrok može biti udarac po uhu. Naglo oslabljenje sluha praćeno vrtoglavicom i nepodnošljivim šu­ movima u uhu pojavljuje se kod Meniereove bolesti. u kojem je uglavljena baza stremena. Zbog toga je osnovna karakteristika bolesti da boles­ nici bolje čuju u buci. bolest je posljedica nedovoljne prilagođenosti (adaptacije) čovjeka na uspravan hod. Danas se smatra da dugotrajna izloženost buci već iznad 90 db izaziva oštećenje sluha. Nagluhost započinje između 15. godine. oni su bolji od čepića. U mladih ljudi najčešći je uzrok postepenoga slabljenja sluha bolest otoskleroza. npr. Šapat iznosi oko 30 db. voska i pamuka. vlaku. srašteni stremen ne može prenositi zvučne titraje na tekućinu unutarnjega uha. To je bolest koštanoga labirinta na kojem se pojačano stvara novo koštano tkivo. Nagluhost je u većini slučajeva trajna. Takvi čepići smanjuju buku od 25 db. najčešće u pu­ bertetu. Jačina zvučnih podražaja mjeri se jedinicom koja se na­ ziva decibel (db). Slične smetnje mo­ gu biti posljedica naglih poremećaja cirkulacije krvi u unutarnjem uhu. antifonima. Bolesnici slabije čuju duboke tonove od visokih. Bolest redovito prate šumovi u uhu. jaki zvuk zbog pucnja ili detonacije. u tramvaju. Nagla nagluhost nastaje i zbog nagloga povećanja vanjskog tlaka. Životinje nemaju . koriste se čepići koji se stavljaju u zvukovod. a sastoje se od parafina. buka je jedan od najčešćih uzroka oslabljenoga sluha. Jačina zvuka iznad 120 db izaziva bolove u uhu i oštećenje sluha. Šercera. »Kreč« se taloži naročito na ovalnom otvoru. Danas je poznato da ja­ ka buka može izazvati smrtonosna oštećenja na organima eksperimen­ talnih životinja. Bubnjić puca isto tako kao što prska udarena papirna vrećica napuhnuta zrakom. Nagluhost koja nastaje zbog djelovanja stalne buke razvija se poste­ peno . i 14. Dolaskom u uho izaziva pucanje bubnjića. uglav­ nom je nasljedna i zahvaća oba uha. običan govor 60 db. U petom desetljeću završava teškom nagluhošću ili potpunom gluhoćom. Teža oštećenja zahvaćaju područje dubokih tonova. Postoje i ušni štitnici koji po­ krivaju cijelu ušku.Gluhoća može biti i psihogeno uvjetovana. upotrebljavaju više tonove koje bolesnik bolje čuje). nego u prostorijama gdje vlada mir i tišina (sugovornici zbog pojačane buke viču. Pri­ likom eksplozije nastaje jaki udarni val koji se prenosi zrakom ili vo­ dom. u tvorničkim dvoranama. Prema istraživanjima prof. na »prozorčiću« unutarnjega uha. npr. Naziv otoskleroza nema veze s izrazom arterioskleroze ili skleroza krvnih žila. Bu­ dući da sposobnost sluha ovisi o pokretljivosti slušnih koščica.

Daju se li­ jekovi koji šire krvne žile. ili ne čuju.otosklerozu. Šercer uspio je izazvati slične promjene kod eksperimentalnih životinja kada ih je posebnim postupcima prisilio da se iz »četveronožaca pretvore u dvonošce«. koji put mole da im se rečeno ponovi. prirodna i fiziološka pojava starenja. Koštani se otvori su­ žavaju. godine života. stvara se novo koštano tkivo. sprečavaju grušanje krvi. . No. u drugih sporije. Međutim. prof. Izrazitije oslabljenje sluha počinje tek u trećem i četvrtom desetljeću ži­ vota. poput dalekovidnosti i sijede kose. Zbog toga se staračka nagluhost može pojaviti već po­ slije 50. prirodna i prateća pojava starosti. pjevači. Unatoč znatno oslabjelom sluhu. Proučavajući velik broj lubanja ustanovili su da se glavne promjene odigravaju na onom mjestu gdje niti slušnoga živca prolaze kroz brojne koštane otvore na putu prema mozgu. Takve promjene uočavaju samo muzičari. i gdje je zapravo uzrok staračke nagluhosti. nagluhost se razvija toliko polagano da je većina ljudi uopće ne primjećuje. Lijekovi mogu samo usporiti njezin razvoj. Ne postoji lijek koji bi mogao spriječiti staračku nagluhost. Staračka nagluhost Staračka nagluhost je normalna. O tome gdje se odigravaju glavne promjene. zatim vitamini. Duboke tonove čuje znatno bolje od visokih. njihov broj postaje sve manji jer se na tom mjestu taloži »kreč« tj. ugađači glasovira. U nekih ljudi koštana se tvar taloži brže. postoje brojne teorije. godine profesori Šercer i Krmpotić iznijeli novo mišljenje o nastajanju staračke nagluhosti. Čovjek najprije počinje gubiti osjetljivost za visoke tonove. npr. električno zvonce. Uspjeh se može postići jedino operativ­ nim postupkom. Budući da je staračka nagluhost. Lijekovi mogu samo ublažiti popratne smetnje. U Zagrebu su 1958. Vrlo su korisni aparati za pojačanje sluha (amplifikatori). upotrebljavaju se uglavnom oni li­ jekovi koji se koriste i za liječenje ostalih promjena u starosti. Neki ljudi imaju dobro sačuvan sluh i u dubokoj starosti. takvi ljudi normalno razgovaraju. Ne postoji lijek koji sprečava razvitak otoskleroze.

Dijete je od rođenja sposobno da se hrani i izlučuje nepotrebne otpatke.SPOLNE SMETNJE Razmnožavanje je bitna karakteristika svih živih bića. pa i godinama. Tjelesni i duševni život istovre­ meno se razvijaju. Neke se osobine razvijaju vrlo rano. U čovjeka poslije toga prođe još gotovo dvadeset godina prije nego što je postignuta svestrana životna sposobnost. Kod nekih životinja to se događa izvan tijela oca i majke. mnoge ribe). ali pojedine psihičke sposobnosti kasno sazrijevaju. žabe. Gotovo svi narodi pokrivaju ove dijelove tijela odjećom. Spolne sposobnosti usavršavaju se kasno. ali spolni je najuporniji i najslože­ niji. jednostaničnih životinja to je nekoliko minuta ili sati. Čov­ jek i životinje imaju i drugih nagona. a nijedna nagonska aktivnost čovjeka ne nastaje odjednom. Znamo da postoje mnogo prije nego što nastupi spolna zrelost. spolne stanice. treći provode prvo vrijeme u ut­ robi majke. Kod životinja se javlja u određenim vremenskim razmacima. To je i razumljivo jer se dijete rađa sa spolnim organima. Želja i potreba za tom radnjom usađena je u sva bića kao poseban nagon. a osjećaj stida najčešće je povezan s njihovim funkcijama. Spolni organi ne služe samo za izvršavanje spolnoga odnosa. drugima je potrebna posredna pomoć majke (kokoši koje griju oplođena jaja). Taj čin zovemo koitus. Postepeno se razvija spo­ sobnost hodanja. Ubrzo se izoštravaju osjetila. već sudjeluju i u izlučivanju nepotrebnih tvari iz tijela. spolni akt ili snošaj. Gotovo kod svih dolazi do spajanja muške i ženske spolne stanice. pa dolazi u dodir sa svijetom koji ga okružuje. Razvoj novoga bića traje različito dugo. koja ih svojim tijelom hrani i uzdržava (više životinje i čov­ jek). dok je u čovjeka stalno prisutan. ali mnogo češće u majčinu tijelu. iako mnogi ljudi u različito doba godine i u različitoj životnoj dobi pokazuju promjenljivost spolnih potreba i aktiv­ nosti. Kod najjednostavnijih. Neka živa bića od početka žive samostalnim ži­ votom (amebe. govora i drugih radnji. ili ako dođe do erek- . kod drugih traje više mjeseci. Mužjak uvodi svoj spolni organ u ženku i na određenom mjestu prosipa sjeme. Ako se dijete igra sa spolnim organima.

svadljiva. Dje­ čaka do 15 godina zovu djetić. Od svih na­ gona. najviše sakrivamo svo­ je spolne želje i radnje. spolno nezadovoljena ženi biti razdražljiva. mogućnosti i sposobnosti. godine života dolazi do intezivnoga spolnog sazri­ jevanja. a neće biti svjesna osnovnoga uzro­ ka nezadovoljstva. Često čak i partner u dugom bračnom životu vrlo malo zna o spolnim prohtjevima i sklonostima svoga bračnog druga. ako ne dođe do rastave braka. Tako će npr. Zbog nesporazu­ ma spolnoga nagona. Dok je tjelesni izražaj sličan. spolnost ima najveću sposobnost prikrivanja. tjelesne i duševne krize. želja. dječa­ cima brkovi i brada. Milijuni sukoba koji se javljaju u međuljudskim od­ nosima mogu se svesti na bitno. Sazrijevanje ovisi o kulturnoj sredini i načinu života. i 16. I pored članaka i knjiga o ovim problemima. otkrili bismo da postoje mnogi spolni problemi koji nika­ da ne prodiru u javnost. Između 10. . Djevojčica od 16 godina sposobna je roditi dijete. Tjelesno spolno sazrijevanje ne ide uporedo s duševnim sazrijeva­ njem. Već se vrlo rano mogu pojaviti spolni poremećaji s dalekosežnim posljedicama. Tužit će se na najrazličitije smetnje. što je posljedica jakih zabrana usađenih odgojem. razvija se dlakavost u pazuhu.čije u dječaka. osjećat će se bolesnom. To su vanjski znakovi da se u spolnim organima razvijaju posebne spolne sta­ nice čijim spajanjem može nastati nov život. ne dolazi samo do svađa nego i do bolesti. ima djecu i tako živi do smrti . Važno je da roditelji shvate ponašanje djece. Od svih činjenica o sebi. djevojčice dobijaju prvu menstruaciju. Momak je zreo za ženidbu. duševni je različit. a tek nakon toga mo­ mak. Kada bismo analizirali pojedi­ načne živote. Za osnivanje braka i obitelji potrebna je duševna zre­ lost. To je izrečeno i u narodnoj mudrosti. oko spolnih organa. da je spolna. Posljedice preranoga upuštanja u spolni život i rađanja djece mogu biti kobne zbog životnih obaveza. Stid. neumjes­ nim reakcijama mogu samo odmoći. ali nije sposob­ na da bude majka. O spolnom životu drugih skloni smo presuđivati po vanjskim zna­ kovima. Pogrešan je strah roditelja zbog nenormalne i izopačene pojave. a dječaci prvu erekciju. bračna i obiteljska zajednica usklađena. Kod djece u južnim zemljama razvija se ranije nego u sjevernja­ ka. sekundarne spolne osobine: djevojčicama počinju rasti grudi. rijedak je iskren razgovor. Ako se netko oženi u vrijeme kada se to u njegovoj sredini smat­ ra normalnim. Zato se zakonima ograničava dob u kojoj se može stupiti u brak. na seksualne sukobe. Seksualne želje Često se potiskuju. neugodnost i strah sputavaju nas da se izrazimo.čini nam se da je njegov spolni život posve u redu. to nije ista radnja kao u odraslih. Razvijaju se tzv. od 15-20 momče. Pubertet je najburniji dio života u kome se miješaju nagoni.

mnogi muškarci i žene. ali to je ipak ista pojava. drkanje. Na žalost. Rjeđe je to znak povišene seksualne želje i potencije. erogene zo­ ne). najčešći su iz­ razi za najrašireniji oblik spolnoga iživljavanja. Orgazam se može doživjeti i tre­ njem stegna ili drugim pokretima. Zakon i vjera su to zabranjivali. jer se uklapaju i razmjenjuju različiti osjećaji koji su drugačiji od onih kad je netko sam. taj će mu se način dolaska do orgazma činiti . tj. to je pri­ silni nadomjestak koji je uvjetovan strahom ili realnom životnom situa­ cijom. Takva onanija nije bolest. bradavice na dojkama. to je odlučan razlog da se povlače u sebe i spolnost doživljavaju u mašti onaniranjem. samozadovoljavanje. to nije čin onanije u užem smislu. također se može doživjeti osje­ ćaj sladostrašća i ugode. logoru. Osnov­ ni je problem u duševnom životu. Onanija je spolni akt osamljene osobe. nemoći i straha. Pri tom je riječ o radnjama koje pojedina osoba obav­ lja na spolnim organima (izuzetno i na drugima) i koje dovode do orgaz­ ma. npr. Ako su još doživjeli neki neus­ pjeh u pokušaju spolnoga odnosa. masturbacija. ne mogu naći partnera. Oni koji to žarko žele. vojsci i u sličnim situacijama muš­ karci su silom odvojeni od žena. Genera­ cijama se u mladih ljudi stvarao osjećaj krivnje. usnice. a češće posljedica nezadovoljenih ili skrivenih želja koje se ne mogu ostva­ riti. U srednjem vijeku kažnjavali su osobe kod kojih se moglo ustvrditi da su onanirale. Onanija može prijeći u naviku kao i sve druge radnje. Onanira se najčešće tako da se spolne organe nadražuju rukama ili pojedinim predmetima (naročito žene). Onanija je. osjećaja sladostrašća. Oni koji onaniraju često prekidaju aktiv­ nost prije doživljenoga orgazma. čini se. imaju osjećaj da su nesposobni. I na mjestima koja su izrazito osjetljiva za spolna uzbuđenja (tzv. a liječnici su tvrdili da čin samozadovoljavanja može izazvati teške posljedice i bolesti. nego samo simptom. iako je znanstveno dokazano da onanija nije ni uzrok bolesti ni dijagnoza. ponekad tako misle i stručnjaci. opravdana. No. koje žive u braku. internatima. čak i u sredini u kojoj ima mnogo pripadnika suprotnoga spola. U zatvoru. S tjelesne strane sasvim je svejedno da li dolazi do orgazma trljanjem spolnih organa dviju osoba ili na drugi način. I danas mnogi ljudi imaju osjećaj da su onaniranjem u jednom razdoblju svoga života manje ili jače oštetili svoje tijelo i dušu. a ne us­ pijevaju. Tako se ovaj orgazam otkriva kao jedna vrsta protesta i bijeg od partnera koji ne može pružiti potpuno seksualno zadovoljstvo. Ako je netko dugo vremena onanirao. Ako dvije osobe međusobno diraju spolne organe i izazovu orgazam. Nekad onaniraju i osobe koje imaju kontakte sa suprotnim spolom. neki to mogu izazvati mislima.Onanija Onanija.

Onome koji je opsjednut spolnim doživljajima i maštanjima to će malo koristiti.To se u normalnim uvjetima događa automatski. Najbolje sredstvo protiv onanije je skladan seksualni život. čak i operacija. Svakako je potrebno liječiti osobu koja smatra da se zbog onanije »up­ ropastila« . takve mjere uglavnom zanemarujemo. ili zato što su prebrzi ili odviše polagani. Danas kada smo svjesni da onanija nije bolest. Odvraćanje pažnje od seksualnosti ne bi smjelo biti samo sebi cilj. živčanih i duševnih podražaja dolazi do prodiranja krvi u prazne prostore koji se nalaze u penisu. potištenost i samopredbacivanje. u ženu ako ne dođe do erekcije. Mnogi drugi putovi manje će uzbuđivati zato što ne odgova­ raju njegovim željama. pa se njima intenzivno bave u toku dana. Za liječenje onanije nekada su se preporučivala različita sredstva: od jačanja volje do vježbi. bit će nepotre­ ban svaki akt samozadovoljavanja. ukrućenja. a toga nema u neograničenim količinama. ta je po­ java vrlo slična onaniji i možemo je zvati onanijom na nesvjesnom ni­ vou. Žena je. onanija obično prestaje. Onanije ima u svim društvenim sre­ dinama. svaki čovjek ima druge tjelesne i duševne sposobnosti. Spolna nemoć Da bi došlo do izvršenja spolnoga akta moraju biti ostvareni poseb­ ni uvjeti. Žene češće onaniraju od muš­ karaca zato što je u muškaraca osjećaj sladostrašća vezan s izbacivanjem sjemena. naročito u muškarca. kao što to smatraju mnogi roditelji pa nastoje svoju djecu što više zaposliti i umoriti. Ako se susretnu osobe jednakih seksualnih želja i sposobnosti. Zbog osjetnih. Muškarac ne može uvesti svoj spolni organ. Pogoto­ vo se to vidi kod onih koji prilikom onaniranja vrlo živo maštaju o situa­ cijama koje su im nedostupne u životu. To djeluje samo ako je spontano. tek se tada seksualna energija pretvara. tjelesno uvijek sposobna. Ako mla­ dić ili djevojka imaju neke interese. noćnih polucija (doživljavanje orgazma u snu). Osje­ ćaj iscrpljenosti uzastopnim onaniranjem ne potječe samo iz tijela nego i zbog predbacivanja. njihova će se energija manje angažirati u seksualnim maštanjima. lijekova.najljepšim. Onanirati se može više puta dnevno. U pubertetu često dolazi do onani­ ranja. Tu se ne mogu stva­ rati norme. Umjesno je govoriti o sprečavanju onanije zato što taj put zadovo­ ljenja spolnih upotreba nije najbolji. ili do tzv. treba liječiti strah. penis. tj. uvjerenja da je to nešto nedostojno i bolesno. Zato povre­ de spolnog organa u takvom stanju dovode do vrlo teških krvarenja. sublimira u druge energije. . Seksualna napetost može se usmjeriti u drugom pravcu. uz vrlo rijetke izuzetke. Ako takva osoba ima priliku da se nade s partnerom koji mu posve odgovara.

ali ne može do­ ći do orgazma ma koliko dugo akt trajao. razlikujemo nesposobnost da se izvrši oplodnja žene (impotentio generandi). mnogi muškarci to odbijaju. No. Tada valja potražiti savjet liječnika. prerano svršavanje (ejaculatio praecox). bez obzira da li ga želi ili ne želi. Dok je žena i nakon spolnoga odnosa željna nježnosti. jer i frigidna žena može zanijeti i roditi di­ jete. ali neće oploditi ženu i ne­ će imati potomstva.Ako nema takve reakcije spolnoga organa. Nesposobnost možda i ne potiče od toga što ne bi mogao. Od impotencije. nego od toga što neće. I najvatrenija žena ostat će hladna u naručju muškarca kojeg ne voli. To rađa nesporazumima i netaktičnostima. da se ne može »sastati sa že­ nom«. Tada oboje ostaju prikraćeni za pun seksualan užitak. tj. U narodu se kaže da žena koja ne uživa u spolnom odnosu ne može zanijeti. čak im . Loše je na­ glo prekidanje snošaja. Potrebni su obostrani osjećaji i želje. ta je metoda vrlo neprikladna za sprečavanje začeća jer živahne muške spolne stanice ipak mogu naći put do ženskoga jajašca. Ako muškarac zbog neke bolesti nema dovoljno sjemenih stanica. izraz znači da ništa ne os­ jeća prilikom spolnoga snošaja. Nekad joj je to ipak ugodno. Pod time se razumijeva želja za spolnim odno­ som. Česta je smetnja u muškaraca tzv. pa se tako mnoge žene suz­ državaju sasvim nepotrebno. događa se da nema želje. Takav muškarac dođe do orgazma i prosipanja odmah čim njegov spolni organ dotakne spolni organ žene. Za potpun seksualan doživljaj nije dovoljno da su spolni organi u redu i da funkcioniraju. ali će ostati nezadovoljen jer mu se žena ne sviđa. prekinutom snošaju (coitus interruptus): u času kad počne izbacivati sjeme. nema potrebe. možda će moći izvršiti spolni odnos. ili već nakon prvih po­ kreta. drugi put je ravnodušna. Zato se kod neplodnih brakova uvijek izvrši pregled i žene i muža. Može se dogoditi da muškarcu izlazi sjeme iz spolnoga organa i bez osjećaja sladostrasti. Spolni akt mora trajati dovoljno dugo. uigravanjem partnera. Osim toga. nesposobnosti da se izvrši s'polni akt (impotentio coeundi). a vrlo poten­ tan muškarac izvršit će spolni akt. izvadi spolni organ. U vezi sa ženama govori se o frigidnosti. Žena tada ostaje nezadovoljena. a nije tako rijetko da se tuži na smetnje i bolove prilikom snošaja. Grafikon pokazuje da se muškarac lakše uzbuđuje i da nakon or­ gazma brzo popušta seksualna napetost i želja. U žene je i jedno i drugo sporije. mokre­ njem ili vršenjem nužde. da je »zavezan«. npr. U uvjerenju da će ženu zaštititi od začeća. Znatno je rjeđa pojava da muškarac normalno izvršava spolni akt. U muškaraca je to složenije pa moramo spomenuti i druge smetnje. U narodu se kaže da takav čovjek ne može »spavati sa ženom« (spavanje znači spolno općenje). impotenciji. a zapreke se mogu ukloniti međusobnim navikavanjem. govorimo o spolnoj ne­ moći. muška­ rac pribjegava tzv.

Ako se u nekoj situaciji dogodi nedo­ voljna erekcija. spolni odnos vani gdje može ne­ tko naići. on će postati im­ potentan: tako će se pojaviti »objektivan« razlog. dok zakazuju kod impotentnih i frigidnih. a osje­ ćaje odglume. nego mi sami. Ako smetnje traju više godina i ako osoba nema partnera. Važno je da se impotencija i frigidnost liječe što ranije. da je bolestan. Frigidne žene reagiraju manje burno. muškarac ima osjećaj da je nešto poremećeno. Neobične spolne radnje Neposredno nakon drugoga svjetskog rata. pomišlja na samoubojstvo. nego živi sama. Nekad je to zasićenje. Svojevremeno se mnogo nade polagalo u liječenje hormonima. Da­ nas znamo da ta grupa sredstava ne utječe na psihičku impotenciju. Ne štrajkaju spolni organi. Impotencija i frigidnost uvijek su otpor. po­ staje potišten. Sve te situacije igraju važnu ulogu prilikom nastajanja i produblji­ vanja impotencije i frigidnosti. Impotencija je nekad i nesvjestan pomagač da se postigne određen cilj. Poremećaji su naročito neugodni ako postoje i druge nepovoljne okolnosti: strah od začeća. kratkoća vremena na raspolaganju. drugi put će se svjesno ili nesvesno pojaviti strašljiva mi­ sao : hoću li uspjeti. a one spolni akt nikad nisu doživjele kao punovrijedan užitak. Ima žena o kojima se priča da su strastvene. dru­ gi put neslaganje. npr. Isto je tako i s lijekovima koji izazivaju spolna uzbuđenja: obično djeluje kod onih koji nemaju nikakvih smetnjni. Nakon nekoliko neuspjeha partner se povlači.smeta svaki dodir. iako toga nismo svjesni. strah od ukućana. mnogo su manji izgledi za izlječenje. Taj strah je dovoljan da se neuspjeh ponovi. želi osloboditi jedne veze koju ne može drugačije prekinuti. Nakon ne­ kog vremena takav čovjek postaje pravi neurotični bolesnik. Mnoge već od prvoga spolnog odnosa ništa ne osjećaju i lakše se pomire sa sudbinom jer fizički dio akta mogu izvršiti ili podnijeti. koja je najčešća. Ako se netko. Impotentan čovjek ipak priznaje da ne može ostvariti planove. zatim neusklađenost u osjećajima. Kad se to ustanovi. sve impotencije i frigidnosti nikad se neće moći liječiti istim metodama. teško ga je uvjeriti da je riječ o duševnim uzrocima. Kako se korijen bolesti može odstraniti samo uzročnom terapijom. američki učenjak Kinsey prvi put je proveo temeljitu anketu o seksualnom ponašanju današ- . izbjegava situacije u kojim bi se »osramotio« (impotencija se u muškaraca smatra sramotom).. a njegove se smetnje mogu uvrstiti u grupu histeričnih oduzetosti. Izvanredno je rijetka impotencija tjelesno uzroko­ vana. Jedini svestrani pristup moguć je psihoterapijom. Impotencija se širi kao lavina.

a nekada spored­ ne. nego o pokvarenosti i izopačenosti karaktera. Rjeđe se događa da netko javno govori o svojim naklonostima. a i danas u zakonicima nekih zemalja postoje odredbe o kažnjavanju. Da se to nikako ne može uopćavati pokazuje i strogo vjersko shva­ ćanje da je svaka spolna radnja koja ne dovodi do oplodnje nastranost. Is­ kustva iz zemalja u kojima je ukinuto kažnjavanje perverzija govore o to­ me da nije došlo do porasta tih pojava. jer se mnoge od njih mogu protumačiti kao neuroze. ali se kod žena češće govori o lezbijstvu. Obično uz napadni seksualni simptom postoji i više drugih promjena. Vrlo je teško povući granicu između zdravoga i bolesnog. Broj ljudi koji se mogu toliko obuzdati da otpočinju spolni akt samo onda kada žele zače­ ti dijete tako je malen da ga se može zanemariti. Dok ne- . Pogotovo se to odnosi na mno­ ge bezazlenije potrebe spolnoga iživljavanja na koje vrlo često upiru prstom baš oni koji su i sami puni svjesnih ili nesvjesnih sklonosti. to još uvijek ne mora značiti da je ta manjina bolesna. lezbijskoj ljubavi. štetnima i bolesnima. Skloni smo da neke spolne radnje označimo kao nenormalne. Pokazali su da u prosječnom stanovništvu ima mnogo više spolnih neuobičajenosti nego što se to općenito smatra. Vrlo je malo seksualnih radnji ko­ je same po sebi možemo ocijeniti kao bolesne. usputne okolnosti postaju glavne. Homoseksualnost. Tako su nekad mnogi završili na lomači. i tada se gubi niz povezanosti s os­ novnim nagonom. Ako nešto ne rade svi. Stvarne spolne želje i spolne radnje često su daleko od onoga što se smatra do­ puštenim i normalnim. nego manji broj ljudi. no i njima je mjesto prije u bolnici negoli u zatvoru. češće se to taji. Za objektivnu procjenu moramo uzeti u obzir ne samo ličnosti onih koji ih izvršavaju nego i društvene i druge okolnosti. osudivanju i preziranju tih Ijudi.njega čovjeka. zbog čega treba kažnjavati i izolirati. Pri tom nije riječ o posebnim bolestima. Ispitao je oko pet tisuća muškaraca i isto toliko žena o nji­ hovim seksualnim željama i seksualnim radnjama. jeste osjećaj privlač­ nosti za osobe istoga spola.Mnogi ne vjeruju da je riječ o bolesti. Rezultati su u prvi mah iznenadili. Cilj je spolnoga nagona stvaranje novoga života. ali u sklopu zadovoljstva rađaju se mnoge želje. zavode maloljetne ili poduzimaju društveno opasne sadističke ili druge radnje. Neobične spolne radnje često nazivaju nastranostima i perverzija­ ma. Izraz se može primijeniti na oba spola. Homoseksualne osobe mogu biti potpuno normalne i duševno i tjelesno zdrave. Čak i oni koji se nastoje držati toga pravila imaju toliko problema pa valja upitati jesu li baš toli­ ko »čisti« kako bi htjeli biti. Okolina i javnost pokazuju sklonost oš­ trom reagiranju. kao dosta raširena pojava. a time mislimo bolesne. Neki su išli tako daleko da su pojedine položaje prilikom spolnoga sno­ šaja proglašavali nenormalnima. Razu mije se da nešto treba poduzeti protiv onih koji npr.

kućnoj veži i drugdje. obuće. ponekad i lijeko­ vima. nakita i različitih materi­ jala. Nekada se preporučivala operacija. oni se ne žele osloboditi svojih želja i nagona. ljube ili spolno opće. Ta­ ko sadizam označava uživanje u mučenju. Jedan dio seksualnih perverzija javlja se u suprotnim parovima. Liječenje je dugotrajno. a us­ pjeh ovisi o ukorijenjenosti pojave i o mnogim drugim okolnostima. tjelesnom i duševnom kažnjavanju. tj. Kod onih koji su doista perverzni postoji otpor liječenju. Nekad su dva-tri razgovora dovoljna da dovedu do smire­ nja. dok se u masohizmu doživljava orgazam kada se ponižava i muči. mnogi seksualni neu­ rotičan imaju osjećaj zdravlja i odbijaju liječenje. odstranji­ vanje spolnih žlijezda. ili se otkriva drugima da vide kako onanira. tj. Fetišist se uzbuđuje gledanjem ili dodirivanjem pojedinih dijelova odjeće. pa je znatno poremetilo ličnosti. veći broj znastvenika skloniji je psihičkim uzrociima. Liječenje se provodi psihoterapijskim metodama. To je obično dovodilo do gašenja svih seksualnih osjećaja. čak i kastracija. Suprotna želja zove se voajerizam. nagon da se gledaju druge osobe kako se svlače.ki još i danas smatraju da je riječ o nasljednoj ili stečenoj tjelesnoj osobi­ tosti. Ekshibicionist želi da se pokaže gol. Dok se impotentni osjećaju bolesni i traže pomoć. . Osobama koje obavljaju neobične spolne radnje potrebna je liječ­ nička pomoć. šibanju. To je češće u muškaraca. pa žene pričaju o svojim doživ­ ljajima pri susretu s takvim osobama u parku. jer se uopće ne radi o perverziji.

piše u uvodu svoje knjige: »Srce je te­ melj života od kojega zavise sve životne pojave. značenju i funkciji. imaju potpuno zdravo srce. Dok svi dru­ gi organi rade nečujno. Tek pokreta- . veselju i radosti. pritisak i bol u tuzi. Srce je dio tijela za koji čovjek od davnine pokazuje naročit interes. srce još i danas predstavlja simbol ljubavi i hrabrosti. Srce je šuplji mišićni organ koji se u određenom ritmu steže i opušta i ima ulogu pumpe. piše grčki pjesnik Pindar prije 2500 godina. Prije nego što se čovjek rodi. srce je i organ o kome još i danas postoje brojne zablude. Vjerovalo se da čovjek postaje hrabriji ako pojede srce životinje. to je također razlog što mnogi ljudi sami liječe pravu srčanu bolest tako dugo dok ih njihovo samoliječenje ne dovede u tako teško stanje da je potrebna hitna liječnič­ ka intervencija. No. »U srcu pjesnika zanosna pjesma ni­ če«. Taj veliki interes za srce razumljiv je s obzirom na to što su bolesti srca i krvnih žila najčešći uzrok smrti. Srce je jedini organ tijela čiji rad čovjek povremeno osjeća.« Kao uspomena na vjerovanje u prošlost. Liječnik Harvey. koji je otkrio krvotok u XVII stoljeću. Stoga je srce postalo simbol života. koji dolaze liječniku tužeći se na »srčane smetnje«. Ljudi su počeli vjerovati da je srce centar čitavoga duševnog života. No. Srce je organ koji ima najužu i najuoč­ ljiviju vezu s ljudskim osjećajima. Zbog toga su o srcu više pisali pjesnici negoli liječnici. Po­ jam života vezan je uz rad srca. čovjek je uočio već u dalekoj prošlosti. ta mišićna pumpa neprekidno radi izvršavajući svoj jedini zada­ tak : da pokreće krv u kružnom toku krvnim žilama tijela. rad srca može se osluškivati na prednjoj prsnoj stijenci ili osjetiti pipanjem pulsa. izvorište ljudskih osjećaja. a njegovo mirovanje znači smrt. Srce je organ koje se najčešće prinosio kao žrtva bogovima. pa sve do trenutka smrti. iz kojega proizlazi sva snaga i jakost. Svaki se čovjek uvjerio kako duševna uzbuđenja utječu na rad njegova srca.SRČANE SMETNJE Danas se ni o jednom organu ljudskoga tijela toliko ne govori i ne piše kao o srcu. To je razlog zbog čega više od polovine pacijenata. Ubrzanje ritma u borbi. ponekad i čovjeka. krive predodžbe o gradi.

U bazi srca ulaze i izlaze veli­ ke krvne žile. Donji je dio sužen i vrhom dodiruje prednju prsnu stijenku s lijeve strane prsnoga koša. krv može ispunjavati za život bitne zadaće: prenos kisika i hrane stanicama tijela. održavanje stalne temperature. dijeli ga od organa koji se nalaze u trbušnoj šupljini. tako da izgleda kao da je srce o njih obješe­ no. Srce je smješteno u sredini prsnoga koša.osrčjem . arterije i vene. odstranjivanjem štetnih tvari iz organiz­ ma. ošit ili dijafragma. S obzirom na to što vrh srca udara o lijevu stranu prsnoga koša. Mišićna ploča. mnogi ljudi griješe kada smatraju da je srce smješteno u lijevoj polovini prsne šupljine. između 5. Udarci srca mogu se vidjeti u mršavih ljudi kao srčane pulsacije. između lijevoga i desnog plućnog krila. i 6. Fizički radnici i sportaši imaju Srce je smješteno u sredini prsnoga koša i obuhvaćeno čvrstom vrećom od vezivnoga tkiva .njem (cirkulacijom). rebra. želuca i jetre. zaštita tijela od bolesti. Veličina srca tek je nešto veća od veličine stisnute šake. Težina srca odrasla čovjeka iznosi oko 300 grama.

takvo srce postaje prošireno da bi nadoknadilo nedostatak. »već is­ trošena«. Ovisno o to­ me koji je sloj zahvaćen. Takve promjene na zaliscima nazivamo srčanim greškama. Sva tri srčana sloja podlož­ na su upalnim promjenama. ili vanjskoga omotača. zatim u lijevu komoru. U prostoru iz­ među »vreće« i srca nalazi se tanak sloj tekućine da bi se izbjeglo trenje. Ta količina prođe u jednoj minuti čitavim krvožilnim sustavom. kao što je slab i svaki drugi mišić koji stalno ne vježba. Srce koje nije u kondiciji. što znači da u jednoj minuti kroz njega prođe 5 litara krvi. ili mogu biti suviše prošireni tako da »ne dihtaju«. upali unutarnje opne. Srce je građeno u tri sloja. Tjelesno vježbanje od nekoliko mjeseci dovodi do proširenja srčanih šupljina i povećanja (hi­ pertrofije) srčane mišićne mase. Takvu rezervnu snagu može imati samo zdravo i dobro trenirano srce. srce čovjeka koji fizički nije aktivan.povećano srce koje teži i više od pola kilograma. U rijetkim slučajevima srčane greške mogu biti prirođene. osrčjem. što omogućuje vraćanje krvi u obrnutom smjeru (insuficijencija). Čitavo je srce obuhvaćeno »vre­ ćom« od čvrstoga vezivnog tkiva. Kroz dvije velike vene sva venozna. Srčana šupljina podijeljena je mišićnom pregradom na dva dijela. iz pluća dolazi u lijevu pretkomoru. o miokarditisu. zatim u desnu komoru. mišićni sloj. Upalne promjene često ostavljaju trajne posljedice. iz des­ ne komore ide u pluća. endokardom. Svakim stiskom izbacuje u glavnu arteriju (aortu) oko 70 ccm krvi. S unutarnje strane obložen je tankom opnom. . Zbog tjelesnoga opterećenja raste potreba za povećanom količinom krvi i srce tada podvostručuje količinu izbače­ ne krvi. Srčani zalisci mogu biti suviše suženi pa krv teže prolazi kroz srce (stenoza). Pro­ mjene na srčanim zaliscima podloga su mnogih srčanih bolesti. na lijevu i desnu polovinu. između kojih se nalaze srčani zalisci što poput ventila usmjeravaju krv samo u jednom smjeru. mnogo su češće posljedica bolesti stečenih u toku života: upala i visokoga krvnog tlaka. Takvo srce postaje ne samo veće nego i snažnije. Tanka glat­ ka opna oblaže i vanjsku stranu srca. endokarditisu. Srce se prosječno steže i opušta 72 puta u minuti. krv dolazi u desnu pretkomoru. a najčešća je reumatska upala. u glavnu krvnu žilu koja odvodi krv od srca prema periferiji tijela (aorta). najdeblji je srednji. Ali i povećano srce može pratiti mnoge bolesti srca i krvnih žila. Za raz­ liku od sportskoga srca. malo je i slabo. odakle se izbacuje. perikardom. Mnoge srčane smetnje nastaju zbog toga što netrenirano srce ne može povećati količinu izbačene krvi prilikom povećanoga tjelesnog na­ pora. Osrčje onemogućuje prejako rastezanje srca. Trenirane osobe mogu u jednoj minuti izbaciti više od 30 litara krvi. miokard. govori se o upali srčanoga mišića. perikarditisu. Svaka polovina sastoji se od pretklijetke i kli­ jetke. gdje se osvježava primajući kisik.

Iako najveće broj srčanih smetnji zapra­ vo nastaje na »živčanoj bazi«.Brzina kojom srce kuca često pokazuje u kakvom je stanju. To je srčana »električna centrala«. Srčane smetnje i poremećaji nastaju zbog kvara u »električnoj cen­ trali«. živčani sustav u znatnoj mjeri utječe na njegov rad. hranom i kisikom. Zbog toga se promjene u moz­ gu ili u drugim dijelovima mogu odraziti na rad srca preko autonomnoga (vegetativnog) živčanog sustava. Zahvaljujući njoj. Da bi dokazali kako je »prava srčana bolest« uzrok njihovim tegobama. Koji put jak živčani nadražaj može ubrzati srčani rad više od 200 otkucaja u minuti. Srčani mišić ima svoje posebne arterije koje ga opskrbljavaju krvlju. Bolest krvnih žila najčešći je uzrok smrti. To znači da srce može kucati izvjes­ no vrijeme nakon toga što je izvađeno iz tijela i lišeno svih veza s tije­ lom. tj. U desnoj pretkomori postoje posebne nakupine stanica koje stvaraju električni podražaj što se širi po srcu i izaziva stezanje. oni stalno obilaze ambulante. zbog toga što se poremetilo širenje električnih podražaja srčanim mišićem. srce može raditi potpuno nezavisno od ostalih dijelova tijela. Podražaji za rad srca dolaze iz samoga srca. S obzirom na to što srce radi neprekidno više desetljeća i što se kroz to vrijeme stisne oko 3 milijarde puta. koje radi bez utjecaja ljud­ ske volje. specijalističke ustanove. dugač­ ka svega 1 cm i široka 3 mm. čak do potpunoga zastoja. Iako radi samostalno. Zdravo. takvi pacijenti ne žele taj uzrok priznati ni sebi ni svojoj okolini. Najveći broj srčanih bolesti poslje­ dica su bolesnih promjena u krvnim žilama srčanoga mišića. Nema čovjeka koji se sam nije uvjerio u usku vezu između ljudskih osjećaja i rada srca. Netrenirana će osoba i prilikom najmanjega napora jako ubrzati rad srca. Uzbuđenje i radost dovodi do ubrzanja rada srca. trenirano srce radi sporije jer pri svakom otkucaju izbacuje više krvi. i koje iz srčanoga mišića neprekidno odstranjuju otpadne tvari. Ljudi najčešće nisu skloni prihvatiti osjećaj­ ni poremećaj kao uzrok smetnji. muče sebe i druge i opterećuju zdravstvenu službu. živčevlja. stanje zdravlja srčanih krvnih žila bitno je za život čovjeka. do osjećaja »lupanja« srca. taj utjecaj odnosi se uglav­ nom na usporenje i ubrzanje srčanoga rada. . srce je bogato opskrbljeno živcima. podvrgavaju se najrazličitijim pretragama. a može ga i znatno usporiti. Znatnija usporenja kao i ubrzanja srčanoga rada mogu biti poprat­ na pojava mnogih srčanih i drugih bolesti tijela.

Otkrivaju se slučajnim liječničkim pregledom ili slučajnim pipanjem pulsa. ekstrasistole se počinju sve češće . prerana srčana stezanja (ekstrasisto­ le). Zbog stalnoga straha od srča­ ne bolesti i trajne duševne napetosti. ili. ono može raditi bez utjecaja živčano­ ga sustava. tj. Takav nepravilni rad srca toliko je čest da gotovo i nema čovjeka u kojega se nije ispoljio. To se događa u ljudi »slabih živaca«. Srce može izgubiti takt. zamire. kada električni podražaj nailazi na smetnje u prolazu kroz srčani mišić. srčane aritmije. Osim te glavne centrale. Pravilan ritam srčanoga rada znači da je vremenski razmak između dva udara (stiskanja) srca uvijek isti. doći će do nepravilnoga kucanja. Takve ekstrasistole mogu se pojaviti svega nekoliko puta dnevno. Ekstrasistole mogu postojati a da ih tak­ va osoba uopće ne osjeti. Najčešći uzrok nepra­ vilnoga kucanja jesu prijevremena. odvija se u pravil­ nom ritmu koji možemo usporediti s pravilnim ritmom otkucaja sata. u srčanom mišiću postoje i brojne »rezervne električne centrale«. otkucaja) u minuti. koja nastaje u vrijeme dok bi srce moralo mirovati. Vozači motornih vozila uspoređuju nepravilno kucanje srca s nepravil­ nim radom motora pa kažu da im srce »trokira«. Najčešći su uzrok duševna uzbuđenja koja mogu nadražiti srce do te mjere da ono izgubi takt. jest osjećaj kao da je srce načas prestalo kucati. stezanje i opuštanje srčanoga mišića. »Srčana centrala« daje srcu njegov osnovni ritam rada brzinom od 70 do 80 stezanja (udara. s prekidima i nekoliko dana. neurotičara. Mnogi takve smetnje opisuju kao da im srce preskače. Mnoge osobe postaju tek tada pravi boles­ nici kada saznaju da postoje ekstrasistole. koje uskaču ako nastane kvar na glavnoj centrali ili na »električnim vodovi­ ma«. Koji put traju neko­ liko minuta. Nepravilno kucanje srca nastu­ pit će i onda kada istovremeno počne raditi više »električnih centrala«. bez obzira radi li srce ubrzano ili spori­ je. kojima se električni podražaj prenosi iz srčane pretkomore u ko­ moru. kao da je stalo. Rad srca je automatiziran. više sati. Ekstrasistole re­ mete normalan rad i redoslijed srčanoga rada pa nastaje aritmija. Nakon kratke stanke opet počinje normalno kucati. tj. Vrlo se često javljaju u mladih osoba s potpuno zdravim srcem i uglavnom su bezopasna pojava. koje tada uskaču. njegov rad može postati nepravilan (aritmičan) kada nastane kvar u »električnoj centrali« ili na »električnim vodo­ vima«. a mogu nestati da se više nikada ne pojave. »Rezervne elektirčne centrale«. i srce se neće stezati uobičajenim redoslije­ dom. samo što se nov otkucaj osjeti »kao da je u grlu«.Nepravilno kucanje Rad srca. Najčešći oblik nepravilnoga kucanja. ne rade u istom ritmu s glavnom centralom.

Iako je nepravilno kucanje najčešće bezazlena pojava. takva osoba juri od liječnika do li­ ječnika. U starijih ljudi najčešći je uzrok koronarna skleroza. Način liječenja i vrsta lijeka ovise o uzroku. od pregleda na pregled. Smetnje nastaju zbog toga što pove­ ćan pritisak u trbuhu podigne ošit (dijafragmu). giluritmalom. izmije­ niti način ishrane. Pacijent mora vjerovati liječniku da je njegovo srce zdravo i tegobe će same nestati. za održavanje budnosti. od lijekova se uzimaju blaga sredstva za umirenje. Liječnik će elektrokardiogramom (EKG) ustanoviti da li je srce za­ ista bolesno. Koji put valja promi­ jeniti način života: prestati pušiti. sredstva protiv umora. naročito »lijeka za srce« (digitalisa). ili su to samo nervozne smetnje. Mnogo je češći uzrok pušenje (nikotin). smanjiti uzimanje kave ili čaja. nakon pijenja pjenušavih pića. Takvu vrstu poremećaja srčanoga ritma mogu izazvati različita nadražujuća sredstva. najčešće nisu potrebni nikakvi lijekovi. Također se javlja kod upala srčanoga mišića (miokarditisa) i poviše­ noga krvnog tlaka. rada i odmora. Uzimanje lijekova u većim dozama može izazvati ta­ kav poremećaj. zbog napuhnutoga trbuha. prvenstveno se liječi osnovna bolest. pronestilom. koji pritisne na srce i nadraži ga. nešto kao »bore na licu i sijede kose na glavi«. primjenjuje se i struja visokoga napona. . npr. ako je nastalo na »živčanoj bazi«. Unatoč tome što je liječ­ ničkim pregledom ustanovljeno zdravo srce i unatoč tome što je liječnik ustanovio da je to beznačajna pojava. koja ne mora značiti veliku opasnost. Dugotrajni i učestali napadi nepra­ vilnoga kucanja mogu se smirivati brojnim lijekovima: kinidinom. prava kava (kofein). ipak je potre­ ban liječnički pregled jer može biti i posljedica ozbiljne. Ako je nepravilno ku­ canje srca psihogeno uzrokovano. Ali nepravilno kucanje može biti pratilac opasnih bolesti srčanoga mišića. poslije uživanja većih količina alkoholnih pi­ ća. i takva ih osoba tada počinje osjećati. Nepravilno kucanje srca u starijoj životnoj dobi može se shvatiti i kao jedan od znakova starosti.javljati. Poremećen ritam javlja se kod srčanoga infarkta i ukazuje na oz­ biljnost stanja i potrebu pravovremene liječničke intervencije na odjeli­ ma koji su opremljeni specijalnim aparatima. teške srčane bo­ lesti. Ako je nepravilno kucanje posljedica bolesnih promjena na srcu. Nepravilno kucanje srca može se pojaviti i poslije obilnih obroka. pravi čaj (tein).

Liječenje smetnji ovisi o uzroku. Osjećaj lupanja može se javiti i prilikom uzimanja sredstava za od­ ržavanje budnosti. Javlja se najčešće u pubertetu i klimakteriju. naročito osjećajne. Otkucaji srca koje čovjek osjeća i koji su neugodni nazivaju se palpitacijama. ta­ ko se zatvara krug iz kojega često nema izlaza bez liječničke intervencije. u najvećem broju slučajeva to je bezazlena pojava. »treperenje« u predjelu srca. često se javlja u astmatičara koji upotrebljavaju sprejeve za prekidanje napada gušenja i u kojima se nalaze lijekovi što nadražuju srce. Uz jaku uzbuđenost i strah. Neki osjećaju lupanje srca tek kada legnu u krevet (nastaje zbog le­ žanja na lijevoj strani kada se vrh srca približi i udara o prednju stijenku prsnoga koša).Osjećaj lupanja Čovjek zapravo ne osjeća svoje srce kao što ne osjeća ni rad jetre. Strah od težega oboljenja toliko je jak da izaziva još jače lupanje srca. ne treba odmah odjuriti liječniku. Tegobe smi­ renjem nestaju. postoji jače ili slabije izražen osjećaj gušenja. Srce malenoga djeteta kuca znatno brže: u novorođenčeta 120 uda­ ra u minuti. Svjestan osjećaj udara javlja se uvijek kada se naglo promijeni ri­ tam rada srca. Ubrzan srčani rad Ubrzanje srčanoga rada iznad normalnih vrijednosti naziva se tahikardija. U odrasle osobe normalan rad varira unutar vrijednosti od 60 do 90 udara u minuti u stanju mirovanja. . Takve su osobe česti pacijenti u ambulantama i stanicama hitne pomoći. Lupanja srca uzrok je nagloga povišenja krvnoga tlaka i jav­ lja se kod nekih slučajeva slabokrvnosti te bolesti žlijezde štitnjače. Osim duševnoga uzbuđenja. a uplašeni pacijenti opisuju tegobe kao »udaranje«. a češće znak straha. Često se javlja u osoba koje imaju i druge smetnje »na živčanoj ba­ zi«. Njihovo inače zdravo srce toliko je »razdražljivo« da pretjerano re­ agira na podražaje. U mladih osoba uglavnom nakon duševnih uzbuđenja. »lupanje». Lupanje je rjeđe znak ozbiljnoga oboljenja. do njih dolazi naglo. bubrega ili nekoga drugog organa u tijelu. Starenjem djeteta puis se postepeno usporuje. Ako ne postoje drugi znakovi. tako da u pe­ togodišnjega djeteta iznosi 100. smetnje mogu biti izazvane i jačim fi­ zičkim naporom.

redo­ vito su praćeni ubrzanim srčanim radom. Postoje i bolesti kada brzina pulsa ne prati povišenje temperature. pijenja većih količina pića. No. kojima je puls u stanju mirovanja iznad 100 udara u mi­ nuti. uzimanja atropina i adrenalina. veselje. dok će izdisaj srčani rad usporiti. Kada tjelesna temperatura prijeđe 41 stupanj.Brzina srčanoga rada najčešće se određuje pipanjem pulsa na palčanoj žili kucavici. normalna su pojava. premda nisu tako rijetka ni do 150 u minuti. povremena ubrzanja mogu se javiti i nakon obilnih obroka. stalno ubrzan puls može ukazivati na ozbiljnije kronično oboljenje srca. fizički napor može udvostručiti brzinu srčanoga rada. . snažnije i može uba­ citi u krvotok istu količinu krvi sa znatno manje napora. tuberkulozu. Veći gubici krvi. bolest štitne žlijezde. ili na vratnoj kucavici (arteriji). zbog djelovanja topline na tijelo. Povremeno ubrzanje svakodnevna je pojava. Takav stalno ubrzani srčani rad često se vidi u strastvenih pušača. Nekada su liječnici odre­ đivali visinu temperature prema ubrzanosti pulsa jer nije bilo toplomje­ ra. Srce trenirane osobe je veće. ako nisu pretjerana. Takva prolazna. I povišena tjelesna temperatura ubrzava rad srca. Srce trenirane osobe radi ekonomičnije. Najčešći je uzrok tjelesni napor. rad srca počinje se uspora­ vati jer slabi srčani mišić. srdžba. u osoba koje svakodnevno uživaju veće količine kave ili pravoga ruskog čaja. Čovjek koji u mirovanju ima puls 80 u minuti. kao i stanja šoka. to su osjećajne. pri temperaturi od 39 stupnjeva Celzijusa imat će puls oko 110. emotivne tahikardije. Najčešće su ubrzanja 100 do 120 udara u minuti. povećanje krvnoga tlaka. brzina rada ovisi i o treniranosti organizma. strah. Zbog povećanih potreba tijela za kisikom. fonendoskopa ili stetoskopa. Liječniku se moraju obratiti one osobe koje imaju stalno ubrzanje srčanoga rada. Liječnik će točnije od­ rediti brzinu srčanoga rada slušanjem srca pomoću posebne slušalice. ubrzanje srčanoga rada znatno je manje negoli u netreniranih osoba ili ljudi koji rade pretežno sjedeći. Najtočnije se može odrediti pomoću elektro­ kardiograma koji se dobije pomoću Ekg-aparata. kratkotrajna i ne naročito jaka ubrzanja srčanoga rada nije potrebno liječiti. Takva prolazna ubrzanja. U treniranih sportaša i radnika koji rade teške fizičke poslove. Kratkotrajna. Duševna uzbuđenja: radost. Mnogi se bolesnici obraćaju liječniku samo zato što im »srce brzo radi pri povišenoj tempe­ raturi«. mogu ubrzati srčani rad. Prolazno ubrzanje srčanoga rada može izazvati i dubok udisaj. Nema zdrava čovjeka kod koga se više puta u toku dana srčani rad ne ubrza za nekoliko dese­ taka udaraca. za svaki stupanj Celzijusa povećava se broj udara za 8 do 10 u minuti.

ali usta i nos valja zatvoriti. srce ima dovoljno vremena da se opskrbi hranom i kisikom i tako prikupi novu snagu za stezanje. Stezanje traje 0. može dovesti do oštećenja srca. mogu za nekoliko sati izazvati teška oštećenja srčanoga mišića i uz­ rokovati prestanak njegova rada. Napad u većini slučajeva prestaje spontano. učestalo mokrenje. Srčani mišić prilikom ubrzanoga rada nema dovoljno vremena za odmor i ne dobiva dovoljno kisika i hrane. Ako frekvencija nije visoka.8 sekunde.Dugotrajan. najčešće u mladenačkoj i srednjoj dobi. uopće se ne uzbuđuju jer znaju da će napad prestati ili sam od sebe ili pod dje­ lovanjem lijekova. Osobe kod kojih se napad javlja prvi put. Srce koje u minuti radi samo 100 puta. Kada dođe do ubrzanoga rada. Godišnje je to više od 20 milijuna suvišnih stezanja srčanoga mišića. Takvi napadi mogu se javiti već u ranom djetinjstvu. nazivamo paroksizmalnim tahikardijama. steza­ nje i opuštanje. u to­ ku jednog dana ima 60. i prestati isto tako naglo kao što je počeo. vrtoglavica. broj udara u minuti. Zahvaljujući baš toj vrlo kratkoj stanki. Nadraživanjem živca vagusa. srce se postepeno umara i s vremenom popušta u radu. Osobe kod kojih je takav napad »stara stvar«. osjećaj gušenja. Dužina trajanja napada je različita: može trajati svega nekoliko sekunda ili minuta. ubrzan rad srca može biti pogibeljan. Hitna liječnička pomoć potrebna je uvijek kada dođe do jakoga i naglog ubrzanja srčanoga rada.5 sekunde. skraćuje se trajanje čitavoga ciklusa. veća od 250 udara u mi­ nuti. Paroksizmalna tahikardija ima iznenadan početak. Opasnost je to veća što je srčani rad brži. ali mu je i vijek trajanja znatno kraći. Čak da i nije na­ ročito jako ubrzanje. može iznositi od 150 do 300. tj. hvata neopisiv strah. Dugot­ rajno skraćivanje odmora remeti normalnu opskrbu srčanoga mišića. To podsjeća na naprezanje prili­ kom velike nužde. »iz čista mira«. ili uz pomoć lijekova te nekih postupaka koje takve osobe nauče. Takve iznenadne napade ubrzanoga srčanog rada. Us­ poredba s benzinskim motorom: visokoturažni motor. Baš ta kratka stanka omogućuje srcu da radi neprekidno čitav život. a za odmor ostaje svega 0.3 sekunde. a brzina srčanoga rada tako je visoka da se pipanjem pulsa ne mo­ že odrediti. napad mo­ že trajati mjesecima. pa tako i vrijeme potrebno za odmor. Bolesnici opisu­ ju da je napad počeo »sam od sebe«. koji usporava rad srca. u rijet­ kim slučajevima nekoliko dana. Vrlo jaka ubrzanja. Postoje brojni lijekovi kojima bolesnici sami prekida- . tj. ako je trajno. radi znatno brže od niskoturažnoga. tahikardije. prosječno traje 0. Takvi su napadi često bez vidljivoga uz­ roka. koji ima velik broj okretaja u minuti. Frekvencija. napad se može prekinuti. Čitav srčani ciklus. Bolesnik sam može nadražiti živac ako duboko udahne i zatim pokuša jakim naprezanjem izdahnuti.000 otkucaja više od srca koje ima frekvenciju od 60 udara u minuti. Napad prosječno traje nekoliko sati.

Baš ti živci omogućavaju srcu da se brzinom rada prilagodi potrebama tijela. Usporen rad srca Usporen je rad srca ako je broj srčanih otkucaja manji od 60 u jed­ noj minuti (bradikardija). nadražaj parasimpatikusa ga uspora­ va. premda svaki od njih djeluje sa suprotnim efektom. Usporen srčani rad zajednička je pojava za niz bolesti koje izaziva­ ju povećanje pritiska u mozgu: tumori. Iako ti živci »vuku svaki na svoju stranu«. Iako srce izvjesno vrijeme može raditi i izvan tijela. nadraživanjem ždrijela kao da se . Osobe koje se bave sportom imaju usporeniji puls. npr. Liječnik će ih injekcijama uglavnom uvijek prekinuti. npr. žutice. drugi ga počne kočiti. U zaista rijetkim slučajevima upornih napada. Normalne i zdrave osobe imaju za mirovanja puls čak ispod 60 otkucaja u minuti. trbušnog tifusa. Razumije se. usporen rad srca sporta­ ša nije isto što i usporen rad srca netrenirane osobe. Dok podražaj simpatikusa ubrzava srčani napad. imaju puls ispod 40 u vrijeme mirovanja. time i usporen rad srca. kod gripe. Prilikom pojačanoga tjelesnog napora prevladava napon simpati­ kusa i srce se može ubrzati više od 200 otkucaja u minuti. medu njima ipak postoji potrebna ravnoteža. Nadražaj parasimpatikusa. Jedna živčana vlakna pripadaju tzv. Usporen puls netrenirane osobe može biti posljedica nadražaja parasimpatikusa. na njegov rad utječe živčani sustav.ju napade. Zbog nadražaja parasimpatikusa. javlja se prilikom izlaganja tijela hladnoći.Napadi se smire i u toku davanja lijeka (giluritmal. zbog smrzavanja. trkači maratona. pri­ mjenjuje se udar električne struje u ambulantama koje su opremljene takvim aparatima. usporen srčani rad imaju trudnice i žene neko vrijeme poslije poroda. ili poslje­ dica srčane bolesti. cedilanid). isoptin. simpatikusu. upale. povrede. zbog nagloga i jakog osjećaja straha. koje ne prestaju na lijekove. krvarenja. čim jedan nastoji prevagnuti. Zbog toga se usporenje srčanoga rada za mirovanja ili spavanja smatra normalnom (fiziološkom) pojavom. npr. Za vrijeme mi­ rovanja prevladava parasimpatikus i rad srca postaje sporiji. U sportaša od kojih se zahtijeva naročiti fizički napor. druga parasimpatikusu. stiskanjem vrata u predjelu vratnih žila kucavica. U srcu su dvije vrste živčanih vlakana autonomnoga živčanog sustava. može biti i na­ mjerno izazvan. Simpatikus i parasimpatikus upravljaju radom srca. Duševna uzbuđenja također mogu izazvati nadražaj parasimpatiku­ sa i usporen srčani rad. Javlja se kod zaraznih bolesti kada padne povišena tjelesna temperatura. To se postiže pritiskom na očne jabučice.

npr. 20 ili čak 10 otkucaja u minuti. »kvarom na dalekovodu«. Usporen srčani rad predstavlja mnogo veću opasnost ako je poslje­ dica tzv. koja su vezana za prolazno ili trajno po­ većanje napetosti parasimpatikusa. nije dovoljan za održavanje zadovoljajuće cirkulacije krvi. Te baterije (pacemakeri) ugrađuju se operacijom pod kožu ili ispod mišića prsnoga koša ili trbuha. Usporenja srčanoga rada. Ako nastane jako usporenje rada srca.. zbog upale ili srčanoga in­ farkta. napinjanjem kao prilikom velike nužde. npr. kao i lijekovima za spavanje. U slučaju potpunoga prekida (totalnog bloka) prenosa podražaja. Jako usporen rad. Ali u srcu postoje i »rezervne električne centrale«. u mišiću samih komora. Usporen srčani rad može nastati i zbog otrovanja lijekovima. koji nije dovoljno opskrbljen krvlju. srčanoga bloka. lijekovima itd. naj­ češće lijekom za srce digitalisom.izaziva povraćanje. Ako nastane kvar na »dalekovodu«. od 10 otku­ caja u minuti. grčeva sličnih padavici. iz nje vodi »dalekovod« građen od specijal­ nih mišićnih stanica koje sprovode električni podražaj iz pretkomora u komoru. upotrijebit će se »umjetne elek­ trične centrale«. nesvjestica. b) pomanjkanjem pulsa na vratnoj arteriji. Ako ne dođe hitna liječnička pomoć nastupa. a uzrokovano je potpunim blokom. otrovanje plinovi­ ma. utapljanje. tj. a može doći i do potpunoga zastoja rada srca. Srčane komore mogu raditi jako usporeno: 30. smrt. pa dolazi do vrtoglavica. gušenje. s tom razlikom što je njihov ritam znatno sporiji od ritma »glavne centrale«. Nagli prestanak rada srca Najčešći uzroci iznenadnoga i neiočekivanog prestanka rada srca jesu udar električne struje i groma. Tada jako usporen rad srca izaziva smetnje u mozgu. zatim nekim sredstvima za umirenje ži­ vaca. dolazi do djelomičnoga ili potpunog blokiranja prenosa električnih podražaja. srčane komore trebale bi prestati raditi i nastupila bi smrt. uglavnom ne predstaljaju veću opastnost. Elek­ trični kabel povezuje bateriju sa srcem. Taj nadražaj može biti toliko jak da izazove usporenje srčanoga rada s vrtoglavicom i nesvjeticu. . Osnovni srčani ritam daje »električna centra­ la« smještena u pretkomori. Prestanak rada srca uvijek je praćen alarmantnim znakovima: a) Iznenadnim gubitkom svijesti. do smrti. čija je brzina stvaranja podražaja veća od frekvencije koju imaju »centrale« u samom srcu. Od bolesti je najčešći uzrok srčani infarkt.

Zbog pritiska povećava se tlak krvi u srčanim šupljinama i krv se prirodnim putem istisne u krvne žile. Takvu direktnu masažu srca izvodili su kirurzi u operacionim dvorana­ ma. Postupak je nazvan: vanjska masaža srca. kao i davanje lijekova putem injekcija. Slijedeći pritisak ponovit će isti učinak. Godine 1960. srce se stisne iz­ među prsne kosti i kralješnice. srce se širi.c) promjenom normalne. Smrt je bila redovita posljedica takvoga stanja jer nije bilo načina da se na mjestu ne­ sreće ponovno uspostavi prekinut krvotok. Ritmič­ kim pritiscima dlana ruke na donju trećinu prsne kosti. predstavljali su samo dobronamjeran ali uzaludan napor spasavalaca. a pomicanje u stranu ograničeno je osrčjem. prsna se kost poput opruge vraća u prvobitan položaj. straga kralješnicom. Zasnovan je na jednostavnom načinu: srce je smješteno u sredini prsnoga koša. tlak u srčanim šupljinama pada i uvlači u sebe krv iz vena. Položaj srca u prsnom košu s na­ značenim mjestom gdje se izvodi pritisak na prsnu kost Zbog pritiska povećava se tlak u srčanim šupljinama i krv se prirodnim putem istisne u krvne žile . d) maksimalno proširenim zjenicama. a prevoz u bolnicu bio je uzaludan zbog gubitka dragocjenoga vremena. Prije dvadeset godina svaki slučaj iznenadnoga prestanka rada srca bio je sudbonosan za unesrećenu ili naglo oboljelu osobu. ako postoji rana. Kad pritisak popusti. e) prestankom krvarenja. sprijeda je ograđeno prsnom kosti. ružičaste boje kože u plavkastu (lividnu). Pokušaji »lupkanja po prsnom košu«. Uspjeh je mogao biti postignut jedino ako se hitno otvorio prsni koš ili trbuh i rukom obuhvatilo srce između prstiju pa se stiskanjem imitirao normalan rad. prvi je put opisan postupak kojim se može uspostaviti prekinuti optok krvi a da se ne otvara prsni koš.

Po život su opasne komplikacije: oštećenje jetre. Do toga dolazi kada masažu srca izvodi ne- . prava su tragedija kada se ma­ saža srca izvodi nepotrebno. koje nije dovoljno uvježbano. Unesrećeni mora ležati na leđima. Nemedicinsko osoblje. Pritisak se izvodi na donju trećinu prsne kosti. Komplikacije. može oštetiti organe u prsnoj u trbušnoj šupljini. Prelom rebara smatra se manjom komplikacijom i ne postoji potreba da se masaža srca prekine. Brzina kojom se izvodi masaža srca mora iznositi između 60 i 80 pritisaka u jednoj minuti. a u novorođenčeta i dojenčeta samo blagim pritiskom jagodica prstiju na srednju trećinu prsne kosti. ta­ ko da utisne prsnu kost za 3 do 5 cm. Napipa se vrh prsne kosti u žličici. Masaža srca kod djeteta Masaža srca kod dojenčeta 4. 2. Snaga pritiska za odraslu osobu mora iznositi oko 20 kg.Vanjska masaža srca izvodi se na slijedeći način: 1. Otprilike za 3 poprečna prsta iznad vrha prsne kosti je mjesto na koje se stavlja dlan ruke. Mjesto pritiska za masažu srca može se odrediti i preko odjeće. slezene i srca. Masaža srca od­ govoran je rad i može je izvoditi samo dobro uvježbana osoba. nerijetko smrtonosne. 3. Ne smije se zaboraviti da »teška ruka na nježnim prsima« može dovesti do gruboga oštećenja tijela. najbolje na podu. U tom položaju može se iskoristiti vlastita težina tijela spasavaoca kao pritisak. Masaža srca malene djece izvodi se pritiskom dlana jedne ruke. na tvrdoj podlozi.

Radi se o sekundama. srce se koji put oporavi i njegov dotada minimalan i neprimjetan rad (»prividna smrt«) prelazi u normalnu aktivnost.dovoljno instruirana osoba. Upamtite! Ne pokušavajte oživljavati svaku osobu koja je u nesvjes­ tici. umjetno disanje mora se povezati s masažom srca. Ako oživljavanje provode dvije osobe. »histeričnoj nesvjestici«. do koje je došlo nakon svađe sa suprugom. Nakon nekoliko umjetnih disanja. Bilo je već slučajeva smrtonosnoga oštećenja jetre žene u tzv. Mnogi potpuno krivo smatraju da se masa­ ža srca mora izvoditi na svakoj osobi kod koje je došlo do gubitka svijes­ ti. već samo onu kod koje ste ustanovili prestanak rada srca i disanja. ne prenosite zamrlu osobu na neko dalje »kom­ forno« mjesto. postupak je slijedeći: Prilikom prestanka disanja i rada srca oživljavanje se izvodi umjetnim disanjem i vanjskom masažom srca . Ne gubite vrijeme. a ne o minutama! Naučite ispravno izvoditi umjetno disanje i masažu srca na tečaju prve pomoći! Prestanak rada srca uvijek je praćen prestankom disanja. prven­ stveno u mozak. To se pokazuje u pojav­ ljivanju pulsa na vratnoj arteriji. Ako se na­ kon 5 umjetnih disanja ne opaze nikakvi znakovi optoka krvi. jer od kisika u plućima nema koristi ako ga se cirkulacijom ne dovede u sve stanice organizma. jer je kisik u plućima osnovni preduvjet. ružičastoj boji kože i eventualnom suža­ vanju zjenica. Zbog toga svako oživljavanje (reanimacija) uvijek započinje umjetnim disanjem. što je znak dopreme kisika stanicama mozga.

ponov­ no dva udisaja. I tako stalno naizmjenično 2:15. Ako oživljavanje provodi samo jedna osoba. Razum- . Nakon 15 pritisaka na prsnu kost. prema tome i mnogo više kisika od mišića koji miruju. opskrbljen je krvnim žila­ ma kojima mu krv donosi potrebnu hranu i kisik.Jedna osoba upuhuje zrak metodom usta na usta. Koronarna bolest Srčani mišić. Sagorijevanje (oksidacija) hrane moguća je samo uz prisustvo kisika. Poznato je mišići koji rade troše mnogo više energije. ili metodom usta na nos. svako u svom ritmu. Um­ jetno disanje i masaža srca provode se istovremeno. kao i svaki drugi dio tijela. Nijedna se radnja ne prekida radi izvođenja druge radnje. Druga osoba masira srce u normalnom ritmu rada srca (60 puta u jednoj minuti). i to u normalnom ritmu disanja (12 do 16 puta u jednoj minuti). aorte. zatim ista osoba pre­ lazi na izvođenje masaže srca. sve do dolaska liječnika. postupak je slijedeći: Najprije se izvode dva umjetna udisaja zraka. Potrebnu krv dovode dvije specijalne žile koje se nazivaju koro­ narne arterije. te odstranjuje otpadne tvari. Glavne koronarne arterije i njihovi ogranci u srčanom mišiću Te dvije glavne koronarne arterije granaju se u srčanom mišiću u mnoštvo sitnih krvnih žilica koje dovode krv do svake srčane stanice. a ulaze u srce direktno iz početnoga dijela glavne krvne žile. Za svoj rad srce troši kemijsku energiju koja nastaje uglavnom sa­ gorijevanjem masti i šećera.

Normalan izgled krvne žile. Dobar. Rezerve kisika u tije­ lu. tada one zbog manjka kisika umiru. ne postoje. Takvo stanje. kako se u narodu kaže. npr. Smrt jednoga dijela srčanoga mišića konačan je ishod raz­ vitka koronarne bolesti. srce opominje jedinim znakom kojim se može ogla­ siti . fi­ zički rad. trava će se na tom mjestu osuši­ ti. angina pektoris je samo znak da dio srčanoga miši­ ća ne dobiva dovoljno krvi. Dakle. cjelokupna količina krvi koju srce ubacuje u krvni optok može porasti za 4-6 puta. Kad neki dio srca »izgori« zbog toga što nije bio poliven krvlju. i 4. izgorjeti. efikasan rad svih organa i tkiva moguć je samo u uvjetima dovoljne opskrbljenosti kisikom. trčanje. ograniče­ nim dijelovima ne dobiva dovoljno kisika. Ako su koronarne arterije to­ liko promijenjene da srčanom mišiću u danom trenutku ne mogu osigu­ rati dovoljno kisika. radi jednostavnosti i boljeg razumijevanja. Masne tvari u krvi. znatno povećava potrošnju kisika u tijelu. Taj konačni ishod naziva se srčani infarkt. kada srce u cjelini ili u pojedinim. srce radi brže i jače.bolom. za kisikom. tj. U srčanom mišiću krvne se žile prošire te poraste protok krvi kroz koronarne arterije. O radu srca ovisi i opća opskrbljenost tije­ la kisikom. Angina pektoris često je prvi znak opasnosti koji ukazuje da su se na koronarnim krvnim žilama javile bo­ lesne promjene. naziva se stenokardija ili an­ gina pektoris. Tako se srce prilagodava potrebama po­ većanoga napora. 2. srčani udar.ljiva je velika potrošnja kisika u srčanom mišiću s obzirom na to što je organ koji bez prestanka radi. nastaje srčani infarkt ili. Srce je samo dio »transportnoga sistema za kisik«. Da bi moglo zado­ voljiti pojačane potrebe organizma za krvlju. 3. Ako izvjesno vrijeme dio travnjaka ostane nepoliven. Shematski prikaz lumena normalne i aterosklerotično promijenjene krvne žile: 1. Ako je koronarna arterija toliko promijenjena da duže vrijeme ne može dovesti kisik srčanim stanicama. Osnovni uvjet da bi sve stanice srca dobivale dovoljno hrane i kisi­ ka jesu nepromijenjene i zdrave koronarne arterije. Američki liječnik. kisika. Stvaranje naslaga masnih tvari u sti­ jenci krvne žile i znatno sužavanje njezinoga pro­ mjera . Svaki pojačani napor. pa tako i u srčanom mišiću. uspoređuje srčani mišić s travnjakom koji se redovno zalijeva vodom.

Za posljednjih 10 godina brojna su ispitivanja pokazala da na raz­ voj koronarne skleroze utječu faktori među kojima su najvažniji: .Najčešći uzrok koronarne bolesti je ateroskleroza koronarnih arte­ rija. koje gube elastičnost i gip­ kost. Pri­ je mnogo stoljeća taj je bol opisivan kao »željezna ruka koja stišće i guši srce«. Poslije se u te ploče taloži kalcij pa nastaju tvrda zadebljanja koja znatno sužavaju promjer krvne žile. dolazi do odebljanja stijenke arterija. koronarne bolesti. odebljanje nastaje zbog toga što se u stijenci krvne žile talože mas­ ne tvari.pušenje (naročito cigareta. i to više od 10 komada dnevno).nasljednost (u nekim porodicama javlja se znatno češće). nego kažu: Steže me u prsima. zbog toga se manje krvne žile znatno suze pa kroz njih može proći manje krvi. Karakteristike najčešćih i tipičnih slučajeva angine pektoris: 1. ona je utoliko veća što se u osobe nađe više ugrožavajućih faktora. Ateroskleroza često zahvaća koronarne arterije. .povećana tjelesna težina. najčešće u lijevo rame. činjenica je da između njih i koronar­ ne bolesti postoji uzročna veza. tj. Izraz angina pektoris zapravo znači stezanje u prsima.pretežno sjedeći način života s ma­ lo kretanja.povišenje krvnoga tlaka. . . Tipičan bol koji se najčešće javlja is­ pod prsne kosti i širi u lijevu polovinu prsnoga koša. Iako još nisu poznati svi načini na koje pojedini faktori djeluju u smislu nastanka koronarne bolesti.šećerna bolest. . Takva naslaga može se i otkinuti pa slo­ bodan dio krvnom strujom ide do mjesta gdje začepi manju krvnu žilu: nastaje infarkt srca. Ateroskleroza je u više od 90 posto slučajeva uzrok angine pektoris i srčanoga infarkta. Angina pektoris samo je jedan od znakova bolesti krvnih žila srča­ noga mišića. vrat ili ruku. ateroma. . .stalna psihička napetost. Tupa jednakomjerna bol ispod prsne kosti koja se širi na lijevu stranu. Ateroskleroza je najvažnija i najčešća bolest krvnih žila. samo je posljedica nedovoljne opskrbe srčanoga mišića kisikom. peče. U mlađih ljudi od 35 do 50 godina javlja se opasniji tip ateroskleroze onda kada se samo na pojedinim mjestima u krvnoj žili stvaraju deblje naslage lipida u obli­ ku žutih pločica. žari.povišenje količine masti u krvi (hiperlipemija). . angine pektoris. u lijevo rame i ru­ ku.smanjena tjelesna aktivnost . a to može biti uzrok bolova. Do toga iz­ raza došlo se zbog toga što ljudi svoje tegobe u prsima ne opisuju riječju bol. . trga. lipidi.

naročito ako je praćen znojenjem. brigama. Kada ne postoje bolovi. Ponekad jak bol budi iz sna. Uzrok mogu biti brige o kojima se razmišlja u krevetu. To su glavna obilježja najčešćih i tipičnih slučajeva angine pektoris. povraćanjem. Najbolji uvid u stanje koronarnih krvnih žila daje koronarografija. nitroglicerin je već 100 godina najbolje sredstvo da se prekine napad. trčanja. često se javlja samo bol u trbuhu. Zbog toga valja ponovo upozoriti: angina pektoris ukazuje na postojanje koronarne bolesti i često je preteča srča­ noga infarkta. npr. obilna večera. ili zbog neke druge vrste tjelesnoga napora. a preko sluznice usne šupljine lijek se upije u krv. Pretrage krvi i Ekg-nalaz najčešće su u gra­ nicama normale. gastritisa. no tome većina ljudi ne poklanja nikakvu pažnju. Za čovjeka je potpuno neotrovan ako se uzima u nor­ malnim količinama. bolesnici se osjećaju dobro i nemaju ni­ kakvih drugih smetnji. najčešće poslije tjelesnoga opterećenja: hodanja. To je metoda koja se primjenjuje samo u određenim i rijetkim slučajevima kada se zbog stalnih bolova pacijent odlučuje na operativan zahvat. U nekih osoba redovit je poslije obilnijih obro­ ka. Bol može biti izazvan psihičkim naporom. Bol ne mora biti ograničen na prsnu kost. može ukazivati da je srčani mišić već oštećen (srčani in­ farkt). Bol traje najviše 15 minuta i prestaje obično sam od sebe. Dijagnozu angine pektoris liječnik postavlja uglavnom na temelju podataka koje daje pacijent. srdžbom. Neki ga krivo smatraju jakim otrovom pa čak i ek­ splozivnim sredstvom. Nitroglicerin postoji i u . Bolovi mogu trajati od nekoliko sekundi do 15 minuta. Tek s testovima opterećenja u posebnim laboratorijama mogu se otkriti Ekg-promjene koje pokazuju izraženije promjene na koronarnim žilama. Od lijekova koji se uzimaju za vrijeme napada. 4. Bol se javlja i u potpunom mirovanju. Smatra se da je to zbog loše probave ili zbog čira na želucu. znatan pad tlaka noću.2. Ali napad angine pektoris može se znatno razlikovati po svojim karakte­ ristikama. može se javiti zimi pri niskim temperaturama ili zbog naglih promje­ na temperature. I najmanji napor povećava bol. Dugotrajniji bol. nagloga prelaza iz tople prostorije u hladnu. Tablete nitroglicerina stavljaju se pod jezik. nošenja tereta. Liječenje angine pektoris: za vrijeme napada bolova treba potpuno mirovati. gdje se brzo otope. Na srčani infarkt mogu ukazivati i učestali napadi angine pekto­ ris sa sve jačim bolovima. ili na­ kon uzimanja lijeka. 3. Rijetko se javlja bez vidljivih razloga. uzrujavanjem. Na rendgenskoj snimci vide se glavne koronarne ar­ terije i njihovi ogranci nakon toga što su ispunjeni kontrastom. jakom uzbuđenošću i gušenjem. ružni snovi. U »vlasti­ tu dijagnozu« uvjerava ih bol poslije jela i olakšanje poslije podrigiva­ nja.

čeljust i potiljak Bol se najčešće javlja ispod prsne kosti i širi se u lijevu ruku Bol se vrlo rijetko širi na desnu stranu i u donji dio tr­ buha .Bol može zahvatiti trbuh. li­ jevo rasne.

Liječničku pomoć zatraže tek onda kada bolovi posta­ ju nesnosni. Smatra se da gotovo svaki treći infarkt ostaje nezapažen. . nitro-retard itd. Njihovom redov­ nom upotrebom mogu se spriječiti bolovi (bykardon. Znakovi bolesti u tim slučajevima mogu biti toliko blagi i nekarakteristični da ih bolesnici ne uoče i ne traže liječničku pomoć. promijenjen način ishrane . Infarkt srca najčešće se javlja naglo. Bolesnici tada uzimaju sredstvo za umirenje bolova. dolazi do umiranja (nekroze) ma­ njega ili većeg dijela srčanoga mišića. Postoji čitav niz preparata koji se upotrebljavaju za dugotrajno liječenje.). nakon čega se boles­ nik osjeća dobro. Valja zapamtiti: nema lijeka koji izaziva čuda. Postoje i preparati nitroglicerina koji se gutaju i djeluju duže. Ponekad napad bolova može trajati od pola sata do nekoliko sati. tjelesni trening. »iz čista mira«. Koža je blijeda i orošena hladnim znojem. smanjena trajna duševna napetost. Infarkt srca može se javiti samo s bolovima u trbuhu. a tada je potrebno bolničko liječenje. U zabludu dovode bolovi u trbuhu. kao da će im oni donijeti zdravlje i lišiti ih svih tegoba. vrlo često sliči na bol kod angine pektoris. Srčani infarkt ne daje uvijek tako dramatičnu sliku. bolove u trbuhu. kao ni poslije uzimanja nitroglicerina. ili kada se jave mnogo ozbiljnije smetnje. To su slučajevi kada se zatvori jedna od glavnih krvnih žila koje krvlju opskrbljuju srčani mi­ šić. javlja se užasna bol u prsima. Svaki bolesnik koji boluje od angine pektoris treba da zna da ne po­ stoji lijek čije će uzimanje odmah ili u najskorije vrijeme izliječiti bolest. Slika srčanoga infarkta ne mora biti tako burna. smetenošću i dezorijentaci­ jom. Postoje i kapsule koje se zagrizu zubima. Takvi preparati djeluju gotovo trenutačno. Bol je nesum­ njivo najsigurniji znak infarkta. Promijenjen način života i rada. gubi­ tak svijesti i pad. Srčani infarkt najteži je oblik koronarne bolesti i nastaje uglavnom zbog nagloga prekida krvotoka u srčanom mišiću. smetnje u probavi. Obično se tuže na opću slabost. Za sada je još uvijek najsigurniji način liječenja koro­ narne bolesti. naročito u žličici.to su najsigurniji načini liječenja i sprečavanja razvoja bolesti. ali taj bol koji put traje satima pa i dani­ ma. diedi. Ovisno o mjestu i ve­ ličini krvne žile koje se naglo zatvori. Mnogi su skloni da iz inozemstva naručuju skupe lijekove.obliku tekućine (2 do 3 kapi pod jezik). lentonitrat. Koji put dolaze liječniku s tako neodređenim znakovima da bolest ostaje neprepoznata. U najtežim i najdramatičnijim slučajevima. vrisak. čak 10 sati. Smrt nastupa za nekoliko minuta. Tek detaljan pregled može otkriti srčani infarkt. ali ne popušta u mirova­ nju. a time i angine pektoris: borba protiv faktora rizika koji sudjeluju u nastanku bolesti. Bol je redovito praćen stra­ hom. uznemirenošću. bolove u želu­ cu. čestim povraćanjem.

Prva je mjera stišavanje bolova. Već i na sum­ nju na infarkt. Bol­ ničkim liječenjem mogu se spriječiti brojne komplikacije. dijetu. Bolesnicima se daju lijekovi protiv grušanja krvi. ili u posebnim ustanovama za rehabilitaciju. liječnik upućuje bolesnika u bolnici sanitetskim automo­ bilom. rehabilitacija bolesnika s preboljelim srčanim infarktom započinje kod kuće. Fizičkoj aktivnosti poklanja se velika pažnja. kisik. koji stalno prate brzinu rada srca. U krevetu se leži od 3 do 6 tjedana. Liječenje infarkta srca uvijek se mora sprovesti u bolnici. Nuž­ da. gdje se njihovo stanje neprekidno kontrolira pomoću posebnih aparata. Nakon nekoliko dana do­ pušta se okretanje u krevetu. Dopušteni su samo najnužniji pokreti rukama i nogama. Kontroliranim fizič­ kim naporom ojačava se srčani mišić. ostale su na životu samo zahva­ ljujući činjenici što su bile pravovremeno smještene u bolnicu. koje ponovo rade svoj posao.Zdravlje osobe koja je preboljela »nijemi infarkt« ugroženije je od onih osoba kod kojih je infarkt prepoznat i koje se liječe u bolnici. lijekovi za smirenje. pad krvnoga tlaka ili prestanak rada srca . postepeno se pojačava njegova radna sposobnost i time se čitav organizam prilagodava na napore u svakodnevnom životu. Ako je bol jak. svaki napor. Zbog toga se prvih nekoliko dana bolesnici nalaze u posebnim ko­ ronarnim jedinicama ili jedinicama za intezivnu njegu. Za bolesnika je naročito važno da što prije dođe u bolnicu. može se sprije­ čiti ili odgoditi ponovljeni infarkt (reinfarkt). treba ga no­ siti na nosilima. pojedinačnu i grupnu psihoterapiju. baterijsko stimuliranje rada srca. po mo­ gućnosti u specijalnim odjelima. brzinu disanja.tada se primjenjuju posebni lijekovi i postupci: udar struje visokoga napona. pranje i prehrana provode se u krevetu. . elektronskih monitora. petantin. Liječenje u bolnici ovisi o općem stanju bolesnika i eventualnim komplikacijama. koja može nastati i kod najmanjeg infarkta u prvim satima i u nekoliko prvih dana. Prije nekoliko godina ležanje u krevetu trajalo je mjesecima. fizikalnu terapiju. Rehabilitacija obuhvaća: liječenje kretanjem. mjere tem­ peraturu. koronarnim jedinicama. daju se najjača sredstva: morfij. Oporavak. Dalja je mjera potpuno mirovanje u krevetu. Mnoge osobe s preboljelim infarktom. naglo usporenje ili naglo ubrzanje rada srca. Ako nastupe komplikacije: poremećaj u ritmu srca. i traje u prosjeku 6 do 8 tjedana. bez obzira što se osjeća dovoljno snažan da hoda. popuštanje sna­ ge srca. snimaju elektrokardiogram te zvučnim svjetlosnim signalima upozoravaju liječnika na svaku naglu promjenu u radu srca. masaža srca. Bolesniku je zabranjeno svako kretanje. jer se za sada samo u bolnici može spriječiti »električna smrt«. Takvim li­ ječenjem može se ponovo osposobiti za rad i do 80 posto bolesnika koji su preboljeli srčani infarkt. za jačanje srca. a nakon 8 do 10 dana sjedenje.

prema fizičkim sposobnostima. Usporedo sa šet­ njama započinje se i gimnastičkim vježbama. maksimalno dopušten puls za osobu od 30 do 40 godina iznosi 140. Takvi bolesnici imaju pravo u izvjesnom smislu jer potpuna fizička neaktiv­ nost predstavlja zaista veliku opasnost za osobu koja je preboljela srčani infarkt. Nikakav fizički napor ne smije dovesti do prekoračenja vrijednosti pulsa preko preporučljivih granica. Nakon prvih nekoliko koraka dnevno. postaju fizički potpuno neaktivni. krvnoga tlaka. Bolesnik mora imati stalnu vezu sa svo­ jim liječnikom da bi se s njim dogovarao o jačini fizičkoga opterećenja. Nijedna krajnost ne valja. te granice ovise o dobi bolesnika. Svako kretanje ili vježbu treba odmah prekinuti ako dođe do bola u prsima. Postepen. Mnogi su ljudi još i da­ nas duboko uvjereni u štetnost fizičkoga napora kod onih bolesnika koji su preboljeli srčani infarkt. Druga je krajnost strah od fizičkoga napora. s kojih se vraćaju s anginoznim bolovima i psihički deprimirani. Mnogo je veći problem oporavak bolesnika koji nakon preboljeloga infarkta ne dolaze u specijalizirane ustanove jer ih za sada nema dovolj­ no.Trening započinje šetnjama. Prema težini i veličini infarkta. nepravilnoga rada srca. pacijenti se pod­ vrgavaju obaveznim pregledima. bolesnici se svrstavaju u nekoliko grupa. pretežno sjede u stolici i smatraju sebe bolesnicima koji su već »otpisani«. a brzina. U mnogih bolesnika stvara se pravi kult tjelesnoga napora. oni imaju površne informa­ cije o modernoj rehabilitaciji srčanih bolesnika i uglavnom sami stvara­ ju zaključke kao i svoj vlastiti plan treninga. Najčešće pretjeruju s fizič­ kim naporom i tako dovode do pogoršanja osnovne bolesti. U posebnim zavodima. Pojedinci izvode prave planinarske pothvate ili krajnje iscrpljujuće šetnje. Na posebnom biciklu bolesnik se tes­ tira uz istovremeno određivanje pulsa. šetnje posta­ ju sve duže. Mogućnost fizičkoga opterećenja odre­ đuje se tzv. gdje su vježbe intezivnije i fizički napor veći. za osobu od 40 do 50 godina 130. Program treninga mora biti prilagođen svakom pojedinom bolesniku. Time se dobiva točan uvid u fizičke mogućnosti bolesnika kao i reakcija srca na povećan tjelesni napor. Povremeno je potrebna kontrola u kardiološkoj ambulanti. ergometrijskim testom. Opisan je slučaj Izraelca koji je nakon preboljeloga infarkta postepenim treningom postigao takvu fizičku kondiciju da je sudjelovao u najtežoj . unutar kojih se trening izvodi pod kontrolom stručnjaka. koje se povećavaju s obzirom na traja­ nje i brzinu kretanja. Takvi su bolesnici prepušteni sami sebi. Većina bolesnika uspijeva pre­ ći iz niže u višu grupu. suviše usporenoga ili suviše ubrzanog rada srca. kontroliran trening dovodi do izvrsne fizičke kondicije. pri­ je nego što počne rehabilitacija fizičkim opterećenjem. kretanja postepeno se povećava. Ekg-a. otežanoga disanja. a za starije osobe vrijednost ne smije preći granicu od 120 udaraca u minuti. kod specija­ liste za srčane bolesti.

Ugljični hidrati ne smiju biti koncentrirani. jer »od kretanja ne možemo stvarati rezerve. i povećano uzimanje hrane dovode do debljanja. brašnate proizvode. Ne smije biti zastupljena samo s bjelančevinama i ugljikohidratima. od pića se preporučuje sok od rajčice. upropaštava se zdravlje. valja ih koristiti kao voće. Neobično je važan sastav hrane. maratonu. pluća i mišića. putar. naročito poslije 30 godina života. soje. Pretjeravanja u tjelesnim vježbama i kult fizičkoga napora nemaju nikakvu svrhu. Hrana treba da bude mješovita i bogata vitaminima. Količina masti i holesterola u krvi ne ide uvijek usporedo s deblji­ nom. zatim punomasne sireve. . Tjelesna neaktivnost. gušću mast. jednako kao što se ne može najesti za mje­ sec dana unaprijed«. Mršaviti valja postepeno. sve vrste riba. količina masti i holesterola u krvi pada jer se probavi (metabolizira). srce se oštećuje. i pretjerano vježbanje može ga dovesti do groba. Dijeta: način prehrane veoma je važan za sprečavanje novoga infar­ kta. a danas je dokazana veza između ateroskleroze i prehrane. upozorava liječnik sportske medi­ cine. Ako se u tijelo unosi manje kalorija nego što se troši. Preporučuje se krumpir kuhan u ljus­ ci. Ne postoji nijedna metoda koja bi dala dobre i trajne rezultate u kratkom vremenu bez posljedica po zdravlje. povrće. obrano mlijeko i kava bez kofeina. u kojima se nalaze zasićene masne kiseline. osjeti potreba za odmorom i održi du­ ševna ravnoteža na radnom mjestu i u privatnom životu«. a to je povezano s povišenjem mas­ ti i holesterola u krvi. svježe voće. Poremećena probava (metabolizam) može i u mršavih ljudi dovesti do povećane količine masti i holesterola. Kod svake osobe čija tjelesna težina prelazi grani­ cu normale. u obliku šećera. Najprije se započinje smanjivanjem količine hrane koja se uzima po jednom obroku. Isto tako kao što čovjeka uništava nedostatak kretanja. To je ekstreman slučaj. bijelo meso od peradi. Dobra rehabilita­ cija obuhvaća »ne samo dobro uvježbano stanje srca.atletskoj disciplini. mas­ line. lešo. dijeta za mršavljenje. Masnoće moraju biti pretežno biljnoga porijekla: ulje od suncokreta. kukuruza. svako svježe i kuhano povrće. podloga je ateroskleroza. Povećana tjelesna težina značajan je faktor rizika. U više od 90 posto slučajeva infar­ kta. masno mlijeko. ne­ go i spremnost da se prizna umor. loj. valja izbjegavati slaninu. Za smanjenje masti i holesterola u krvi najvažnija je hipokalorična dijeta. Osim vrste hrane važna je i količina hrane koja se dnevno unosi u tijelo. Zatim iz prehrane valja izostaviti šećer i smanjiti masno­ će. potrebna je redukciona dijeta. Valja smanjiti hranu koja sadrži mnogo holesterola i masti. nemasno teleće i go­ veđe meso. Uz te mjere mora se preći na pojačanu tjelesnu aktivnost. To su masnoće živo­ tinjskoga porijekla. treba uzimati obrano mlijeko i jogurt.

Mnogi su potpuno zaokupljeni svo­ jom bolešću.postići duševnu stabilnost. Mnogi se povlače u sebe. promijenjena ishrana. Tako se zatvara krug u kome se povećavaju postojeće i stvaraju nove smetnje. Takve reakcije bolesnika često izaziva naglo izmijenjen način života. puni su straha od nesigurne budućnosti.Psihoterapija: najteži je problem rehabilitacija bolesnika nakon preboljeloga infarkta . postaju potišteni. U ustanovama za rehabilitaciju postoje posebni stručnjaci-psiholozi koji metodama pojedinačnoga i grupnog rada usmjeravaju bolesnika i olakšavaju mu da prebrodi duševnu krizu. Poneki bolesnici idu u drugu krajnost: smatraju da je »sve gotovo« i da treba uživati »ovo malo života što je preostalo«. promijenjen ritam rada i odmora. a to pokreće nove osjećajne reakcije. razmišljaju samo o svojoj bolesti. poslije bolesti znatno se izmijene. »U početku rehabili­ tacije bolesnik nije više ona ličnost koja je to bila prije infarkta«. stalno pipkaju puls. . svaku novu promjenu tumače abnormalnošću. Stalno osluškuju rad srca. s ve­ likim radnim kapacitetom. sve to izaziva smetnje. Prestanak pušenja. Pacijenti koji su prije infarkta bili osobe pune života. ambicije.

Djelovanjem snažnih mišića.STOLICA I PROMJENE Promjene u stolici prate mnoge bolesti probavnih organa. do svake pojedine stanice. rijetka kao juha«. Nakon zadržavanja od ne­ koliko sati. U debelom crijevu crijevni se sadržaj postepeno skraćuje radi upijanja vode. hrana se stalno miješa sa želučanim sokom u kojem se nalazi solna kiselina i raz­ ni fermenti (encimi) što započinju razgradnju prije svega bjelančevina. »suha i mrvičasta« ili »oprostite. Osnovna je funkcija probavnoga sustava: tijelu osigurati potrebnu količinu hranjivih sastojaka i vode. a znatno je skraćen i čitav postupak pregleda. što ovisi o vrsti hrane. To je korisno jer se li­ ječnik ne može u potpunosti pouzdati u zapažanja i izjave pacijenta. Često se i sami pacijenti obraćaju liječniku zato što su opazili da s njihovom stolicom »nešto nije u redu«. U crijevu se nastavlja razgradnja hrane pod djelovanjem cri­ jevnoga soka. Koji put opaze promjenu oblika i čvrstoće stolice koja je »tanka poput olovke«. Snalažljiviji pacijent donijet će manju količinu stolice kako bi se li­ ječnik uvjerio u opravdanost njegova strahovanja. Pacijenti najčešće opisuju promjenu boje stolice: »crna kao kat­ ran«. To se postiže probavom hrane. Takve opise nalazimo i u stručnim medicinskim knjigama u kojima se izgled stolice često opisuje riječima koje kao da su uzete iz jelovnika: stolica kao »juha od graška« kod tr­ bušnog tifusa. soka gušterače i žuči koju stvara jetra. U želucu započi­ nje prvi značajniji čin probave. a manjim dijelom ugljikohidrata i nekih masti. Zbog toga je pregled stolice vrlo važna pretraga za dijagnozu bolesti. »crvena zbog krvi«. hrana se postepeno pritiskuje prema debelom crijevu. »potpuno bijela«. Gibanjem crijeva (peristaltika). Saž­ vakana i progutana hrana dolazi jednjakom u želudac. kao »rižina juha« kod kolere. Upijanje vode i otopljenih minerala najjači je u početnom dije- . Na tom putu hranjive materije upijaju se u krv i krvlju raznose po čitavom tijelu. dijelom već probavljen sadržaj dolazi u crijevo. kao »žele od malina« kod amebne dizenterije itd.

Normalan izgled stolice novorođenčeta i dojenčeta Prva stolica novorođenčeta naziva se mekonij. koja se sastoji od mekonija i stolice nastale od mlijeka. dok završni služi uglavnom kao spremište ostataka hrane. začepljenost. Manji dio izbacuje se i drugi dan nakon poroda. koji se u nepromijenjenom stanju nalazi samo u dojenčeta. a mogu se vidjeti i bjelkaste grudice neprobavljenoga mlijeka (do 10 stolica dnevno). Dijete u majčinoj utrobi svu potrebnu hranu dobiva putem krvi od majke. u njegovim crijevima postepeno ima sve više bakterija. pa se i boja stolice mijenja (sterkobilin). Nastaje zbog nagloga opterećenja crijeva koja još nisu potpuno prilago­ đena na rad. zato poprima izgled i karakteristike stolice od­ raslih. Dolazi do izbacivanja izmeta. Probava za­ počinje 12 do 24 sata poslije poroda. Crijeva ploda nemaju nikakvo značenje u prehrani. To zapravo i nije stolica u pravom smislu zato što nije ostatak probave. pa je probavni sustav djeteta sposoban primiti prvu hranu. odljuštenih stanica i žučnih boja.lu debeloga crijeva. Kada se u završnom dijelu debeloga crijeva (rektum) nakupi dovoljno ostataka. Poslije osmoga mjeseca ni u dječjoj stolici nema bilirubina. Taj blagi proljev ili. Kako dijete raste. zlatnožute je boje i ugodnoga kiselkastog mirisa. Ako di­ jete dobro napreduje i ne pokazuje nikakve druge znakove bolesti. . Boja normalne dojenačke stolice (svijetložuta) potječe od žučne bo­ je bilirubina. dojenački zatvor. što ne treba zabrinuti majku. Veći dio mekonija izbaci se već prvoga dana zajedno sa zrakom koji dijete nakon poroda guta u većoj količini. To je rijetka vodenasta stolica svijetlozelene ili svijetložute boje. kako ga još uvijek neki nazivaju. Treći ili četvrti dan poslije dojenja javlja se tzv. Neka djeca mogu imati svega jednu stolicu u 2 do 3 dana. dlačica. kada dijete počinje sisati. Mekonij je zelenkastocrna masa bez mirisa i sastoji se od plodne vode. Ta žučna boja u odraslih javlja se u nepromijenjenom stanju samo kod nekih bolesti. stolice (feces). neopasno je i gotovo normalna pojava. tj. Nekoliko sati poslije poroda počinje se lučiti želučani i crijevni sok. Opće stanje djeteta je dobro i stolica nakon nekoliko dana postaje normalna. Bakterije u crijevima mijenjaju je u druge spojeve. prelazna stolica. »prolazni katar«. Dojenče može imati dnevno 2 do 4 stolice. Jedino što u želudac i crijeva plo­ da ulazi jest plodna voda koju dijete povremeno guta. normalna je pojava. pritisak stolice na crijevo izaziva refleks ispražnjavanja (defekacija).

Razumljivo je da količina stolice ovisi o količini i sastavu hrane. ulter tablete. Pacijenti koji boluju od či­ ra na želucu i uzimaju lijekove u kojima ima bizmuta. Odrastao čovjek ima 1 do 2 stolice dnevno. uglavnom bjelanče­ vina. Nešto rjeđe ili češće stolice ne znače odmah bolesno stanje. svega 30 posto je kruta tvar. voće i povrće također utječu na boju stolice. Nakon rendgenskoga pregleda želuca i gutanja »bijele kaše«. Miris stolice uzrokuju mirisne. Stolica je normalno mekana. Na boju stolice može utjecati i način prehrane. cilindričnoga oblika. šućkastu boju. špinat zeleno. promjera oko 2. cikla daje crvenu boju. Normalan izgled stolice odraslih Zdrav organizam stolicom izbacuje neprobavljiv dio hrane 8 do 72 sata od vremena kada je progutana. Količina dnevno izračene stolice iznosi prosječno oko 100 do 200 g dnevno. I lijekovi mogu promijeniti boju stolice. Bijela stolica Iako sastav hrane znatno utječe na boju stolice. njena osnovna boja potječe od tzv. »poput kobasi­ ce«. daje tamniju stolicu. . Biljna hrana daje mnogo više ostataka nego meso. Stoga će zbog ishrane mesom stolica mnogo više zaudarati nego kada se hranimo povrćem. Na boju utječe sastav hrane: mesnata hrana. npr. ništa se nije dogodilo. stolica ima izgled i boju gline. Kada se dijete poči­ nje umjetno nadohranjivati dodavanjem povrća. strahuju od crne stolice. Normalno je svijetlosmeđe do tamnosmeđe boje. krvavice crnu. osim bijeloga mesa. žučnih boja koje se stvaraju u jetri. mlječna hrana daje svjetliju. Boja stolice ovisi o količini žučnih boja. ostaci povrća daju stoli­ ci svoju boju: mrkva je oboji crveno. Zelena boja na­ staje od žute žučne boje koja se na pelenama spaja sa zrakom (oksidira) i prelazi u zelenu boju. od toga polovina ot­ pada na mrtve bakterije). koje sadržava male količine bjelančevina.5 cm. Međutim. aromatične tvari koje se stvaraju u debelom crijevu i nastaju truljenjem ostataka hrane.Uplašena majka često dojuri liječniku s djetetom jer je vidjela zele­ nu boju na pelenama. Mekoća stolice ovisi o količini vode (stolica sadrži 70 posto vode.

Crna stolica Tamnija stolica nastala je. zaštopati. povrede glave. slična ilovači. upala. glistom. manji postotak otpada na rak želuca i jednjaka. često i pomnog pregleda. Iako su krvarenja iz čira najčešća. dobroćudnih tumora. Najčešći je uzrok »prave crne stolice« krvarenje iz čira na želucu i dvanaestopalčanom crijevu. Crna stolica. Jedna do dvije bjelkaste stolice nisu opasne. Liječnik će nakon niza postavljenih pita­ nja.Kada u crijevu nema žučnih boja. u stolici će se pojaviti svježa crvena krv. Zbog te zablude mnogi su ljudi stradali jer nisu pravovremeno upo­ zorili liječnika na promjenu. Po učestalosti slijede krvarenja iz proširenih vena jednjaka. Bjelkasta boja stolice nastaje i zbog većih količina neprobavljene masti. ako netko krvari iz želuca i tankoga crijeva. Opasnost nastaje prili­ kom dugotrajnih bijelih stolica. ug­ lavnom kod ciroze jetre. Tada se govori o aholičnoj stolici. koja nastaje kada u crijevo ne dolazi žuč. žuticom i drugim znakovima bolesti. Još uvijek ima mnogo ljudi koji smatraju. zbog određene vrste hra­ ne ili uzimanja lijekova. u rijetkim slučajevima javljaju se bez drugih znakova oboljenja. Krv koja dođe u želudac i tanko crijevo podliježe probavi kao sva hrana. najvjerojatnije zatražiti da sam vidi stolicu i da je pošalje na pregled u laboratorij. što je redovito praćeno žutom bojom ko­ že. Svijetlocrvena boja krvi mijenja se pod djelovanjem solne kiseline želučanoga soka. Ali izjavu pacijenta da ima »crnu stolicu« svaki liječnik prima veoma oprezno. Žuč iz jetre ne može doći u cri­ jevo ako su žučni vodovi zatvoreni. tumorom itd. te na krvarenja zbog krvnih bolesti. smrtnost zbog iskrvarenja najve­ ća je prilikom onih krvarenja koja nastaju iz »malih ranica«. iz­ nutra: kamencem. to je 90 posto svih krvarenja u probavnom sustavu. Opreznost liječnika je opravdana jer je crna stolica često prvi i jedini znak koji upućuje na krvarenje u probavnom sustavu. erozija na sluznici želuca. . najvjerojatnije je znak krvarenja u probavnom sustavu. stolica se ne može obojiti u sme­ đe i ostaje sivobijela. u katranastosmeđu boju. čiji se izgled uspoređuje s katranom. ili neki pritisak izvana može zatvoriti prolaz. najvjerojatnije. a oni se mogu zatvoriti. opekotina. te fermenata i bakterija cri­ jeva. Pravovremeno postavljena dijagnoza može spasiti život bolesniku. ilovači slična stolica javlja se poslije rendgenskoga želuca zbog »bijele kaše« koja se mora popiti. Takve ranice mogu se javiti kao popratna pojava nekih bolesti mozga. Bijela..

naročito dječjoj često se nađu paraziti: gliste. Na­ raste do 40 cm. Krvarenja mogu biti tako neznatna da se u stolici ne mogu zapaziti nikakve promjene. žeđ. Ima ljudi koje crna stolica tjera u paničan strah. irgapirin). dok bijelo meso peradi uopće nema mioglobina. Koža postaje blijeda. trešnje. želja za spavanjem. slično kao i crno vino. Stolicom se ponekad izbaci i cijela glista. Uzimanje životinjskoga ugljena također oboji stolicu crnosmeđe. Krvarenja mogu biti izazvana i lijekovima. a neuk svijet to smatra normalnom poja­ vom. Ako su krvarenja jača i dođe do gubitka veće količine krvi. anemiju. Dugotrajno davanje lijekova iz grupe kortikosteroida može izazvati krvarenje u osobe koja ima čir na želucu. umor. Crvi u stolici U stolici. pipa. Glista u stolici ima mnogo češće na selu negoli u gradu. dugotrajan gubitak malih koli­ čina krvi može izazvati slabokrvnost. O količini toga mioglobina ovisi boja mesa. gdje dnevno iznese oko 200. U mnogim selima sva djeca imaju gliste. Tamnu boju stolice izazivaju i lijekovi koji sadržavaju željezo i biz­ mut. zato je tamno. U starijih osoba krvarenja su opasnija. a njihova jajašca izmetom izlaze iz tijela. a to je mioglobin. butazolidin. šumovi u ušima. puls jako ubrzan i vrlo se teško osjeti. jagode. zijevanje. hladna i orošena hlad­ nim znojem. koji put i klupko. zato i ne daje tamnu boju stolici. Živi u tankom crijevu. tada se jave znakovi većega gubitka krvi: osjećaj vrtoglavice. Bizmut se nalazi u nekim tabletama koje se upotrebljavaju za liječe­ nje čira na želucu. Kao što katranasta boja prilikom krvarenja nastaje zbog promje­ ne krvne boje. kava. crvi i traka­ vice. u Zagrebu je u jednoj školi pregledano 214 djece. Dolazi do sta­ nja šoka. naročito ako se ponavljaju. Stalan. hemoglobina. a kod 175 nađena su jajašca glista u stolici. tako će i tamna boja nakon jedenja mesa nastati zbog promjene slične boje koja se nalazi u mišićima. Ali ni u gradu nisu rijetkost. Godine 1972. Velika bijela glista naziva se još i velika dječja glista (askaris). Neki vrlo često upotreb­ ljavani lijekovi mogu oštetiti sluznicu želuca (aspirin. Konjsko meso ima mnogo mioglobina. Tada je operacija jedi­ ni način liječenja.Stolica postaje katranasta ako za kratko vrijeme dođe do krvarenja i manje od 1 dl krvi. Mlađi ljudi mogu se izliječiti i bez operacije. Gliste žive u crijevima. acisal. Najčešći su crijevni paraziti velika bijela glista i mala glista. opća slabost. Oni svaku stolicu smatraju suviše ozbiljnim znakom i odmah pomišljaju na rak želuca ili crijeva.000 . Krv u stolici obavezno zahtijeva bolničko liječenje.

U zaostalim krajevima mogu se vidjeti djeca kako prstima izvlače gliste iz nosa ili usta. slabo spavaju i noću se često bude. gdje se iz njih razvije ličinka. Ženka iznese oko 10. zatim prodire u dišne putove (bronhe) i penje se do dušnika. postaju slabo­ krvna. ona preko stijenke crijeva ulazi u krvo­ tok i dolazi do pluća. gliste mogu zalutati pa izlaze na nos ili usta. Ta jajašca mogu zagađenom vodom. Posljedica je smrtonosna upala . imaju mučninu i povraćaju. bude progutana i ponovo dođe u crijevo. Polaže ih uglavnom noću. Gliste se mogu naći i u povraćenom sadržaju. što izaziva jak svrbež u predjelu čmara. dođu u crije­ vo. Manji broj glista u crijevima ne izaziva smetnje. blijeda. Gliste se hrane na račun tijela. Ja­ jašca odlaže u nabore sluznice i kože izlaznoga otvora. U ždrijelu izaziva podražaj na gu­ tanje. Nakupine velikih bijelih glista zatvorile su ulaz u »slijepo crijevo«. Tuže se na neodređene bolove u trbuhu. Mala dječja glista dugačka je oko 1 cm i živi u debelom crijevu. Čitav taj put od jajašca do zrele gliste traje nešto više od dva mjeseca. gdje počinje polagati ja­ ja. Neki je dječak u jednom danu izbljuvao 125 glista. hranom te prljavim rukama doći do usta. Ali velik broj pred­ stavlja ozbiljnu bolest. koja se izbacuju izmetom. pa takva djeca postepeno mršave. čmara (anusa). Putujući iz pluća u želudac. Progutamo li ih. jako su razdražljiva. uzimaju hranu dječjem organizmu.000 jajašaca i ugine.jajašaca. Djeca su nemirna i ne mogu spavati. odakle dolazi u ždrijelo. Češanje i grebenje izaziva oštećenje kože pa često nastaju upale.

te stolica izgleda kao da je kandirana. Povećana količina masti mijenja boju stolice. Na koži se javlja svrbež i crveni flekovi. tako i žuč. Da bi se netko potpuno izliječio od glista potrebno je da ga se pregle­ da i da se. mogu se uvući u žučne kanale i začepiti žučne vodove te izazvati žuticu. Postoje lijekovi koji sigurno uništavaju sve gliste u ljudskom tijelu (thelmin. Vrlo je čest svrbež nosa. Zbog visoke temperature mast je u crijevima u tekućem stanju. mast u stolici nestaje. a uzimaju se samo prema liječničkoj upu­ ti. Žuč zapravo priprema mast za razgradnju. pa djeca nepresta­ no trljaju nos.Gliste mogu izazvati i preosjetljivost tijela. Tada neprobavljena hrana dolazi u debelo crijevo. Sok guš­ terače. upale očiju. veoma je značajan za probavu masti. koprivnjača (urtikarija). Stolica je obilna jer neprobavljena mast velikim di­ jelom onemogućuje probavu bjelančevina i ugljikohidrata. koja postaje blijedosiva. u slijepo crijevo. Pri tom najvažniju ulogu imaju sok žlijezde gušterače i žuč. Ako se gliste skupe u klupko. mintezol). koristiti higijenske nužnike. mogu potpuno zatvoriti crijevo. naročito ako je gnojeno ljudskim izmetom. to je prolazna pojava. Takva je stolica često pjenušava i ja­ ko zaudara. tzv. upale nosa. liječe svi članovi obitelji. Povećana količina masti znatno pove­ ćava količinu stolice. Masna stolica može nastati i nakon uživanja velikih obroka jako masnoga jela. i izazvati upalu. Najčešći su uzrok masne stolice bolesti koje poremećuju stvaranje sokova što probavljaju mast. Razgradena se mast iz crijeva upije u krv. U iz­ metu se zbog niže temperature skruti. gdje je počinju raz­ građivati bakterije vrenja i truljenja. Gliste se najčešće dobivaju svježim voćem i povrćem. voće i povrće oprati u čistoj tekućoj vodi. sa svojim fermentom lipazom. dolazi do napada teškoga di­ sanja (astma). Mast u stolici Mast iz hrane razgrađuje se u crijevima. Tada ne može prolaziti crijevni sadržaj pa nastaje ozbiljna bolest koja se naziva zapletaj crijeva (ileus). pa u stolici postoji samo neznatna količina koja se prostim okom ne može zapaziti (ispod 5 grama u 24 časa). Gliste izazivaju i mnoge ozbiljnije smetnje. Svrbež na koži tako je jak da češanje izaziva oštećenje kože. po potrebi. Nakon prelaza na normalnu ishra­ nu. sliči na prevlaku od šećera. helmintin. Širenje glista u djece sprečava se higijen­ skim navikama: valja prati ruke prije jela. Masne česti­ ce oblože ostalu hranu tako da do nje ne mogu doći fermenti probave. To je prije svega bolest gušterače. mogu ući u kanale guš­ terače. djeluje po- .

Hrana koja ima čvrstu celuloznu ovojnicu. Ima preparata koji pomažu razbijanje čestica masti i njihovu razgradnju (mexase). bob. Liječenje može započeti tek onda kada se otkrije pravi uzrok bolesti. jer je završni dio izvodnoga kanala zajednički. Raz­ umljivo je da takvo dijete zaostaje u rastu jer je nedovoljno nahranjeno i gubi na težini. npr. Od toga boluju mala djeca u drugoj ili trećoj godini života. grašak. stavljanje umjetnih vodova). U tropskim krajevima postoji kronično dugotrajno oboljenje i naziva se tropska sprua. Koji put će biti potreban i operativni zahvat ako je spri­ ječeno otjecanje soka zbog neke zapreke (vađenje kamenca. Ostaci neprobavljene hrane u stolici Probava hrane započinje u usnoj šupljini žvakanjem i djelovanjem sline. parazitima. zatim u tankom crijevu. digestal). daju se lijekovi koji ih stišavaju (antibiotici). zbog upale. Žuč pravi od masti emulziju. Mast u stolici može se javiti i kada je razgradnja masti uredna. guta se nedovoljno sažvakana hrana. Često je istovremeno spriječen dolazak i žuči i soka gušterače. javljaju se obilne. raspršuje je u vrlo sitne čestice. neće moći biti probav- . Ako postoji manjak soka i fermenata gušterače. Bolest je vrlo rijetka i naziva se celijakija. tumorom. Češći je uzrok pomanjkanja soka u crijevu taj što su kanali zatvoreni ka­ mencem. Progutana hrana razgrađuje se u želucu. koje sada mogu biti podvrgnute djelovanju soka gušterače. Ako bolest traje duže. Kada obole odrasli. Javljaju se obilne stolice bjelkastosjajne boje zbog masti. Postoje li smetnje probave zbog smanjene količine žuči. javljaju se i drugi znakovi poreme­ ćene ishrane. U krv se može upiti samo ona hrana koja je razgrađena na najjednostavni­ je dijelove. Liječnički pregled je obavezan ako se masne stolice javljaju duže vrijeme.put deterdženta kojim u kućanstvu odstranjujemo mast. tj. ali je onemogućeno upijanje masti u krv. U normalnoj stolici ne nalazimo neprobavljenu hranu. kao grah. a nastje zbog toga što takva djeca ne podnose hranu koja se dobiva od pšeni­ ce i raži. tumora. Ostaci ne­ probavljene hrane mogu se naći ako se jedu veće količine biljne hrane i ako se jede brzo. Nedovoljno razgrađena »probavljena« hrana izbacuje se sto­ licom. bjelkaste i pjenaste stolice neprijatnoga mirisa. Manjak probavnih sokova u cri­ jevu može nastati zbog poremećaja u stvaranju sokova. daju se sredstva za pojačano izlučivanje žuči. daju se lijekovi koji sadržavaju te fermente (pankreatin. Ako dođe do upale.

jer nije dovoljno dugo izložena djelo­ vanju probavnih sokova. npr. Ponekad je bijela po­ put mlijeka. »sljepljuje«. Poznate su sluzave stolice uzbuđenih stude­ nata prije ispita i nervozni sluzavi proljevi poslije bračnih sukoba. grčevi u tr­ buhu. dok je sluz iz tankoga crijeva žuć­ kaste boje i izmiješana sa stolicom. solne kiseline. Sluz iz debeloga crijeva nalazi se na površini. od usne šupljine do završetka debeloga crije­ va. tj. Sluz u stolici uvijek je znak da s crijevima nešto nije u redu. sluz može imati oblik opne i izgleda kao otisak crijevne sluznice. ili samo dijelom probavljenu hranu nalazimo u slu­ čajevima ubrzanoga rada crijeva. Kada se duševno stanje smiri. što »podmazuje« crijeva kako bi crijevni sadržaj što lakše prolazio. ima mnogo žlijezda koje luče sluz. Kod gri­ ­e (dizenterije) sluz je često pomiješana s krvlju. Koji put cijelu. Prozirna. tada se u stolici nađu čitava zrna mahunarki. Njena količina može biti toliko velika da takva osoba ima nekoliko stolica u kojima se uglavnom nalazi samo sluz. Zbog toga se u stolici kod jakih proljeva mogu naći ostaci samo djelomično probavljene hrane.ljena ako ta ovojnica nije razdrobljena žvakanjem. temperatura. stolica opet postaje normalna. Sluz u stolici Čitav probavni sustav. mutna i gnojna. Sluz u stolici vidi se kod mnogih crijevnih zaraznih bolesti. Sluz ujedno štiti sluznicu crijeva od oštećenja grubljim česticama hrane i zaštićuje crijeva od vlastitih probav­ nih sokova. Normalna stolica ne sadržava toliko sluzi da bi se vidjela prostim okom. tj. I druge upale crijeva praćene su izlučivanjem sluzi. živci koji rade bez utjecaja ljudske volje. Uz sluzavo-krvavu stolicu postoje i ostali znakovi bolesti: proljev. Obavljanje nužde vezano je uz jake bolove i izbacivanje velike količine sluzi. Sluz iz debeloga crijeva najčešće je bezbojna i prozirna. staklasta sluz i krv nalaze se i kod amebne dizenterije. Kod upale u debelom crijevu (membranozni kolitis). Na lučenje sluzi u crijevima može utjecati i autonomni živčani sus­ tav. čestice stolice u čvrstu masu te tako omogućuje for­ miranje oblika. Tvrda stolica nadražuje sluznicu debeloga crijeva u tolikoj mjeri da se može izlučiti velika količina sluzi koja oblaže stolicu. Može se na­ laziti u tračcima i često se dade odvojiti od stolice. . Nadražaj tih živaca zbog jakih duševnih uzbuđenja izaziva pojačano lučenje sluzi. U debelom crijevu sluz je jedini važan produkt žlijezda i po­ vezuje. Neka hrana neće biti dovoljno razgrađena zbog manjka želučanoga soka. Uz­ rok može biti potpuno bezazlen. sluz u čovjeka koji pati od kronič­ noga zatvora.

Razumljivo je da prava dijagnoza može biti postavljena tek nakon detaljnoga pregle­ da. Sluz i krv u stolici starije osobe može značiti tumor debeloga cri­ Sluz se javlja ako se u crijevu nalazi strano tijelo. griža. a može biti po­ pratna pojava glista u crijevima. hemoroida itd. Svježa krv na kraju stolice. Svježa krv u stolici lako je uočljiv znak bolesti. Liječenje »domaćim sredstvima« može samo razviti osnovnu bo­ lest. Krv u stolici vrlo se često javlja kao vrsta zapletaja crijeva u mlađih osoba. naročito gnojem. ukazuje na krvarenje iz šuljeva.jeva. razgradena krv oboji stolicu crno. Probavljena. kao i amebna dizenterija. ili se nalazi samo na po­ vršini stolice. Na tu­ mor će se prije pomisliti ako se prva krvarenja jave u starijoj dobi. završnom dijelu debeloga crijeva. ili u predjelu čmara. No. Mnogi pacijenti smatraju ga vrlo ozbiljnim. Dugotrajna pojava sluzi u stolici obavezno zahtijeva liječnički pre­ gled. Svježa krv u stolici znači da je krvarenje nastalo u debelom crijevu. uz proljev i sluz često imaju i krv u stolici. dugotrajnog zatvora: sakupljanje većih količina suhe i tvrde stolice dovodi do jakoga pritiska na sluznicu crijeva i do ošetećenja (nekroze) sluznice. naročito djece. to najčešće znači da je vidio svježu krv. Krv u stolici može ukazivati i na tumor u debelom crijevu. . sluz i gnoj mogu ukazivati na čestu upalu debeloga crijeva koja se naziva ulcerozni kolitis. Svježa krv u stolici Kada se pacijent obraća liječniku i kaže da je u stolici vidio krv. ili pukotine na sluznici (fisure). Krv iz želuca i tankoga crijeva podli­ ježe probavi kao i sva ostala hrana. ako je krv u stolici praćena vrlo neugodnim zadahom. U mla­ dih ljudi krv. Svježa krv javlja se i kod ljudi koji pate od kroničnoga. ne daje u stolici svježu krv. Svaka krv u stolici obavezno zahtijeva liječnički pregled. ukazuje na promjene u zadnjem. iz želuca i tankoga crijeva. anusa. Strah od raka sasvim je razumljiv. rektumu. najčešći su uzrok proširene vene nazvane šuljevi ili hemoroidi. U današnje vri­ jeme općega straha od raka (kancerofobija). uz vrlo jake bolove u trbuhu i povraćanje. Čista i svježa krv izmiješana sa stolicom. većina je pacijenata ozbilj­ no zabrinuta. kapanje krvi nakon izvršene nužde. Krvarenja iz gornjih dijelova probavnoga sustava. Bacilarna dizenterija. To mogu biti grizlice (ulceracije).

zeblji. a da o prvom spolnom odnosu i ne govorimo. To najbo­ lje pokazuje panika prilikom potresa. Bojimo se prvoga plesa. čovjek doživ­ ljava iluzije i halucinacije. tresu mu se ruke i noge. srce počne užurbano lupati. muž se boji žene. oblijeva nas hladan znoj. strepnji. oružanih sukoba i drugih ozbiljnih ili nenadanih događaja. napadnutosti i opasnosti. oboje se boje svojih roditelja i rođaka. želje i strahovi. ne može govoriti. U djetinjstvu se bojimo podruma i mraka. Govorimo o strahu. njegov tjelesni i duševni dio. panici. stravi. Strah pokreće niz tjelesnih reakcija. strah nas je ako razbijemo prozor. »noge mu se odsijeku«. Postoje i neodre- . Miješaju se osjećaji. ali se ni u njima ne može jednom riječju rastumačiti o kakvoj se vrsti i ja­ čini straha radi. zaplače od nekoga neodređenog osjećaja koji se može tuma­ čiti i strahom od života. rječnik je ipak oskudan kada treba da se izrazimo. mori. ponaša se nekontrolirano. uprljamo odijelo ili se kasno vratimo kući. plašnji. pogođen je čitav organizam. Žena se boji muža. Djecu živo želimo. Posli­ je se bojimo loših ocjena. ne vlada sobom. Naroči­ to dolaze do izražaja vegetativni simptomi: crvenilo ili bljedilo lica. Što se događa kad se čovjek uplaši ? Nije to samo osjećaj ugroženos­ ti. pasti. Na poslu se bojimo pretpostavljenoga. strah nas je od zadataka i odgovornosti. Poslije se bo­ jimo djece.STRAH Strah prati čovjeka na životnom putu češće nego radost i sreća. Živ­ čani podražaji iz površine tijela i mozga više ne surađuju. Čim se dijete rodi. Tako se unedogled razvija panorama strahova. plaše nas stvarnim i nestvarnim bićima. bojanju. Strah je toli­ ko prisutan u životu čovjeka da se i mnogi filozofi bave strahom kao os­ novnim problemom egzistencije. Krvotok se poremeti. Kad netko čuje neoče­ kivanu vijest. Najjače je izražen strah u kritičnim životnim situacijama. Ukratko. nesuvislo. I tako se do smrtnoga časa izmjenjuju različiti strahovi od kojih čovjek nikad nije potpuno oslobođen. može klonuti. Iako je riječ o općoj pojavi. nemiru. ali se bojimo obaveza i brige. Zbog nedovoljno krvi u mozgu dolazi do gubitka svijesti. glas mu podrhtava. zastrašivanju. Tada strah ima karakter šoka. Neki jezici imaju mnogo više izraza.

mora se u to uvjeriti. Nije dovoljno da on samo zna da se ne tre­ ba bojati. Tada valja što prije otpočeti liječenjem jer se izgledi za izlječenje po­ goršavaju duljim trajanjem straha. drhtanje prstiju i čita­ ve ruke. Mnoga herojska djela nastala su u situaciji velikoga straha. Ako strah nije suviše jak. Danas ima mnogo lijekova koji suzbijaju strah. Strah se može otkloniti samo uklanja­ njem uzroka. Trema obično prestaje ako se po­ navlja ista situacija. Potrebna mu je psihoterapij­ ska pomoć. Tada je strah saveznik. Javlja se u vezi s ispitom ili nastupom u javnosti. razumljivi strahovi. Između ta dva krajnja izraza straha postoji velik broj različitih reakcija. iako to uop­ će nije opasno. podrhtavanje glasa. dolazi do kro­ ničnih promjena. Ako se netko uvjeri da nema razloga za strah. jako smo uz­ buđeni. apaurin. Kad prvi put govorimo pred skupom. Iako je glavni osjećaj ugroženosti. Ali ta sredstva nisu svemoćna.deni osjećaji nelagodnosti i bojažljivosti koje se ne usuđujemo nazvati strahom. . To se do izvjesne mjere može i izvježbati tako da se sami izlažemo situacijama koje nas straše. Jačina osjećaja straha ne ovisi o stvarnome uzroku. razvijat će osjećaje manje vrijednosti. O bolesti se govori ako je trema toliko jaka da čovjeka sprečava u normalnom obavljanju radnih zadataka ili u privatnom dodiru s ljudi­ ma. prestat će se bojati. Najjednostavniji je strah od nastupa: zovemo ga trema. a stidimo se da ga pokažemo. nego isključivo o doživljenome. Ali to ne može uvijek učiniti sam. Strah je prisutan kod mnogih duševnih poremećaja i ponekad je glavni sadržaj bolesti. Malo dijete ne boji se lava jer ne zna kakva mu opas­ nost prijeti. Poslije to postepeno iščezava. mucanje. Odrastao čovjek boji se noću proći kroz groblje. povlačit će se u sebe i napustiti posao. U svakodnevnom životu postoje normalni. Bez pomoći. npr. strah postepeno ili naglo prestaje. moći ćemo ga savladati. u osjećajima likvidirati umišljen razlog za strah. Kad to bolesnik doživi. razlikujemo ih od umišljenih strahova za koje ne postoje objek­ tivni uzroci. takav će se čovjek sve vi­ še izolirati od društva. praxiten. a pridružuju mu se i drugi sim­ ptomi : crvenilo lica. Ako stvarni ili umišljeni uzroci straha postoje trajno. Ponekad se događa obratna reak­ cija: strah se svaki put sve više pojačava. To znači da će se u suradnji bolesnika i liječnika otkriti pravi razlozi straha. strah može biti i pozitivan jer tje­ ra na akciju.

polju. zbog osjećaja tjeskobe. ili se pokuša ubiti. a nije oprao ruke: ima osoba koje izbjegavaju rukovanje zbog straha od zara­ ze. neće se usuditi ući u mrač­ nu prostoriju. nikom ne vjeruje. Bolesnik mje­ secima tvrdi da se zarazio samo zato što je bio u javnom nužniku. Svim fobijama zajednički je strah kao bolest. ono će se bojati. kada saznamo kakav je odnos između simptoma i stvarnih događaja. Strah koji osjeća može biti toliko jak da napusti posao. Ako je dijete jednom doživjelo neugodnost u mraku.strah od otvorenoga. jedni se plaše malih so­ ba. povuče se u sebe. Agorafobija je smetnja sa suprotnim sadržajem. niti će poći na spavanje ako nije upaljeno svjetlo. neki se boje i u društvu. ili ga lažno uvjeravaju da ga nema. Danas se sve češće javlja strah od raznih bolesti.strah od bolova Androfobija . napetosti i nemira mora se brzo ukloniti. ali u situacijama koje ne opravdaju takvo ponašanje. To je normal­ na reakcija. Čovjek se može bojati svega. drugi velikih.Neuroza straha Ako se netko nade u zoološkom vrtu kad pobjegne lav iz kaveza. Čest je i strah od zaraza. Bolesnik od neuroze straha (fobične neuroze) isto tako po­ stupa. ili ako ga plašimo mrakom. obilazi liječnike. Takvi se bolesnici boje ostati sami u sobi. ide na preglede. Zabilježeno je više od stotinu naziva. Uvje­ ren je da ima rak koji ili još nije otkriven. Takav je čovjek opsjednut tom mišlju. Nekoliko takvih pojmova: Agorafobija . uhvatit će ga panika i počet će bježati glavom bez obzira.strah od muškaraca Antropofobija . neki se odriču pojedine hrane zato što se ne mogu uništiti sve njene opasne klice. Mnogo se govori o raku (karcinomu) i ljudi se podvrgavaju pregledima da se bolest na vrije­ me otkrije. Takav fobični bolesnik ne usudi se prolaziti ulicom. osjeća velik strah ako se nađe na otvorenom prostoru. Fobija ima vrlo mno­ go. iako nema razloga. Ako se netko pretjerano i bezrazložno boji raka. praznog prostora Algofobija . Slično je i s fobičnim bolesnikom: jedna situacija u njemu nesvjesno ponavlja strahove kojih se ne može osloboditi. naročito od spolnih bolesti. govorimo o karcinofobiji. Takav se bolesnik u stanu može ponašati normalno. Pojedinačnu fobičnu reakciju osobe možemo protumačiti tek kada se dobro upozna­ mo s njenim životom. igralištu.strah od ljudi . u parku. ništa mu se ne može dokazati. na godišnji odmor. ali on je zapravo u stalnom kućnom pri­ tvoru jer se ne može prošetati otići na izlet. Klaustrofobija je strah od zatvorenih prostora.

naročito u Ameri­ ci.strah od zaraze baktrerijama Eritrofobija .strah od vode i vlage Karcinofobija .strah od raka Klaustrofobija .strah od grmljavine i sijevanja Bakteriofobija . razvoj medicine sve više umanjuje zastrašujuće predodžbe o duševnim bolestima.strah od toga da ćemo pocrvenjeti Entomofobija . Duševne smetnje prestaju biti sramota.strah od zatvorenih prostora Ksenofobija .strah od mačaka Hematofobija . psihijatra.strah od insekata Elektrofobija .strah od krvi Hodofobija .strah od elektriciteta Gatofobija .strah od zaraze sifilisom (luesom) Tefefobija . Često prelazi u otpor protiv liječnika. Kao što mnogi imaju svoga stalnog liječnika opće medicine. pa mnogi prihvaćaju i psihijatra i činjenicu da imaju duševne smetnje.strah od broja 13 Zoofobija .strah pojedinca da bude živ zakopan Termofobija . nego kažu: »Bolestan sam na živčanoj bazi. mnogi to ne taje.strah od lijekova Ponofobija .strah od vrućine Triskaidekafobija . U nekim zapadnim zemljama. koju kod nas još uvijek s nepravom nazivaju ludnica.strah od putovanja Hidrofobija . K njemu odlaze da se posavjetuju o svim važnijim pitanjima života. Taj strah može biti vrlo jak i stalno prisutan.strah od mraka Farmakofobija .« Taj pozitivni stav posljedica je zdravstvenoga od­ goja koji je uvjerio ljude da se prava psihijatrijska zaštita ne odnosi sa­ mo na liječenje bolesnika nego i na zaštitu duševnoga zdravlja zdravih. Na sreću. psihijatar je gotovo zamijenio svećenika.strah od miševa Niktofobija . pretraga ili intenzivnijega liječenja. Mnogi izbjegavaju razgovor sa psihijatrom jer se boje duševne bolnice.strah od pauka Astrafobija .Arahnefobija . Ako liječnik predloži smještaj u bolnicu radi promatranja. tako imaju i svoga psihijatra.strah od stranaca Musofobija . iako je najčešće neosnovan.strah od životinja Strah od ludila U mnogih ljudi javlja se strah da ne polude.strah od rada Sifilidofobija . bolesnik često kaže: »Bojim se ići u bolnicu! .

po ponašanju većine bolesnika ne bismo mogli odmah ustanoviti da su to duševni bolesnici. Svaka duševna smetnja ne znači duševnu bolest. . Zahvaljujući lijekovima. a svaka duševna bolest nije ludilo. Utjecaj duševne bol­ nice ili psihijatrijskoga odjela nikad nije takav da bi mogao pogoršati bolest ili da bi mogao jednostavniju duševnu smetnju pretvoriti u pravu duševnu bolest.Kad vidim one prave duševne bolesnike mislim da će mi biti lošije. Uostalom. danas duševne bolnice i odjeli izgledaju kao i drugi bolnički odjeli. Danas izbjegavamo riječ »lud« i »ludnica« zato što su suviše omra­ žene u svakodnevnom govoru i ne odgovaraju stvarnosti. Kada bismo se prošetali takvom bolnicoma. da ću tek tada poludjeti.« Takav je strah neopravdan. nemirni i uzbuđeni bolesnici brzo se smiruju i često se vrlo dobro prilagođavaju zajedničkom životu.

Neodržavanje higijene kože može pogoršati stanje. ograničenim dijelovima tijela. crvenila kože i svrbeža. svrbež čovjek ne doživljava kao bol. češći je u muškaraca. Postoji i mišljenje da svrbež nastaje zbog nagloga proširenja krvnih žilica u koži i povećanoga dovoda krvi u kožu. Najvjerojatnije je poremećena . Organi i tkiva u unutrašnjosti tijela ne mogu svrbjeti. To bi potvrdilo iskustvo da naglim skidanjem čarape koja steže dolazi do nagloga širenja krvnih žilica. češanjem. izaziva želju za grebenjem. često i za tako grubim postupcima koji dovode do ozljeda. ali to nije pravi uzrok jer se javlja i u osoba koje se peru. Dakle. naročito noću. Prema nekima. Svrbež cijeloga tijela Najčešći je oblik opći (generalizirani) svrbež koji zahvaća kožu cije­ loga tijela. vanjskoga slušnog kanala. bola. koji inače uzrokuju osjet boli. tvrde da je nagao dola­ zak krvi uzrok nestanka svrbeža. naprotiv. Drugi smatraju da se u koži. crvenila i uskoro do smanjenja ili čak potpunoga nestanka svrbeža. Drugi. pod utjecajem živaca. No. uz kraće ili duže prekide može trajati više godi­ na. Poput temperature. dolazi u na­ padima. do danas još ne znamo što je svrbež i kako nastaje. vrtoglavice. što potvrđuje iskustvo da zbog grebenja kože koja svrbi dolazi do širenja krvnih žila. Sigurno znamo da je pratilac različitih bolesti i da se može javiti na pojedinim. javlja se u osoba starijih od 70 godina i poznat je pod nazi­ vom starački svrbež (senilni pruritis).SVRBEŽ Svrbež nije bolest. Svrbjeti može samo koža i površinske sluznice oka. svrbež. nastaje podraživanjem živčanih završetaka. oslobađaju ke­ mijske tvari koje izazivaju svrbež. spolnih organa i čmara. Postoje različita tumačenja što je svrbež. svrbež je samo jedan od znakova bolesti. naprotiv. Dok bolesnik nastoji da miruje onaj dio tijela koji boli. usne šupljine. a može zahvatiti i površinu cijeloga tijela.

trovanja arsenom. češće na spolovilu. U debelih ljudi. Stalnim grebenjem takve osobe nastoje ublažiti svoje tegobe. npr. u koži se nakuplja mokraćna kiselina. imaju jak svrbež zbog nagomilavanja otpadnih produkata u koži. Zbog toga se ne treba čuditi ka­ da liječnik u vezi s dugotrajnim svrbežom ustanovljava vrijednost šećera u krvi. osoba je blijeda. živom i drugim otrovima. slično kao što osjećaj neugode izaziva crvenilo lica. poslije dodira kože s nekim tekućinama ili krutim tvarima.funkcija spolnih žlijezda (hormonski poremećaj). na »živčanoj bazi«. trljanje tijela četkom. javlja se nakon uzimanja nekih vrsta hrane. U četvrti­ ne svih bolesnika srbež je prvi znak bolesti. deprimirana. I strah od nečistoće izaziva svrbež. Svrbež može biti i psihogenoga porijekla. Svojevremeno je najčešći uzrok svrbeža bila bolest koja je . bolesti koje se obično nazivaju rak krvi. nošenje nekih vrsta odjeće. ili koje s krvlju dolaze u kožu. Takav svrbež može. javlja se kod šećerne bolesti. I trovanja mogu izazvati svrbež kože. ali i ograničenog svrbeža valja spome­ nuti parazite. Upo­ ran i dugotrajan starački svrbež dovodi do očaja. koji se ne mogu izlučiti kroz oštećene bubrege. kodein. Kratkotrajan i prolazan svrbež mogu dobiti svi. limfnih čvorova. Neki ljudi mogu dobiti pravi napad svrbeža već pri samoj pomisli na uš. Svrbež može nastati nakon uzimanja lijekova. sukoba. neis­ pavana. Svrbež je često posljedica preosjetljivosti na neke tvari koje dolaze u dodir s kožom. zbog poremećaja u mijeni tvari. Među uzročnicima općega. Uzrok može biti pranje sapunom loše kvalitete. što izaziva jak svrbež (giht). Ali svrbež može biti i znak ozbiljnijih poremećaja u organizmu. takve se osobe pretjerano peru. tzv. često se služe grubim i hrapa­ vim predmetima. pa se javljaju brojna gnojna žarišta. lijekova. rak žlijezda (leukemija. kada zakaže funkcija organa. biti praćen promjena­ ma na koži (urtikarija). strah bljedoću. Javlja se u tjelesno potpuno zdravih osoba nakon dugotrajnije psihičke nape­ tosti. U nekim našim krajevima još uvijek postoji specijalno izrađen predmet od drva. problema u poslu. seksualnog neslaganja. drže stan u pretjeranom redu te postaju teret sami sebi i okolini. djelovanje prašine. Hodgkinova bolest). Svrbež čitavoga tijela pratilac je teških i još uvijek neizlječivih bo­ lesti krvi. svrab. ali ne mora. češa ili češagija. buhu. Na taj način oštećena ko­ ža podliježe zarazi (infekciji). Bubrežni bolesnici u teškom stanju. uzbuđenja. krvotvornih organa. Mnoge teške bolesti prati svrbež kože. kod narkomana koji uzi­ maju drogu na bazi opijuma: morfij. Žuticu prati svrabež zbog nagomilavanja žučnih boja u koži. rje­ đe po cijelom tijelu. užas naježenu kožu.

cijeli nekoliko dana. Redovnim pranjem i ispiranjem blagim dezinfekcionim sredstvima. . Povremene napade izaziva i virus herpesa. Upale mogu biti izazvane i mnogo ozbiljnijim uzrocima. naročito ako se kupamo u kadi. s vremenom dovodi do raspadanja. bolest je za­ razna i prenosi se spolnim putem. vrlo rijetko traje duže. šećerne bolesti. na unutarnjoj strani kožne prevlake javljaju se vrlo sitni mjehurići is­ punjeni bistrom tekućinom. npr. U takvom se sluča­ ju svrbež ne liječi samo higijenskim mjerama i lokalnom primjenom lije­ kova. U mnogih je ljudi ustanovljena šećerna bolest samo zato što su tražili po­ moć liječnika zbog nesnosnoga svrbeža na spolovilu. izaziva opći svrbež. na primjer. svrbež i upalu. Ušljivost (pedikuloza) uvijek je praćena svrbežom. koja postepeno. Bolest se povremeno javlja više puta mje­ sečno . Nakupljanje mokraće u »vreći od kožne prevlake« također izaziva nadražaj. koji put »mirovanje« može trajati i nekoliko mjeseci. prtena uš. Svrbež se javlja poslije kupanja. Uz svrbež i pečenje postoje i druge promjene na koži i sluznici. Nestaje ubrzo pošto se čovjek obuče i počne hodati. za ne­ koliko minuta do pola sata. Najčešći je na podlaktici i bedru. a to je svrab (skabijes). Svrbež spolnog organa muškarca Najčešći je uzrok svrbeža spolnoga uda muškarca (penisa) neodržavanje higijene. nego prvenstveno liječenjem osnovne bolesti. Ovisno o vrsti uši. Svr­ bež obično počinje na mjestu gdje je parazit najprije ušao u tijelo. produkta lojnih žlijezda u većim količina­ ma između glavice i kožne prevlake. Uš odjeće. zatim se proširi na razne dijelove. tzv. ispod pazuha. najčešće između prstiju. što uzrokuje jak nadražaj i upalu. Nakon početnoga svrbe­ ža. jako razrijeđenom otopinom hipermangana. samo na glavi u predjelu kose. Svrbež je jedan od prvih znakova koje najavljuje početak upale (balanitis). poslije nekoliko dana mjehurići puknu i na tome mjestu nastane »mala ranica« (erozija). ili zahvaća cijelo tijelo.i dobila naziv po svom glavnom simptomu. upala se može pravovremeno spriječiti. svrbež se može javiti ograničeno. Svrbež prolazi »sam od sebe«. Nakupljanje smegme. šećernom bolešću. uz lagan svrbež. Šećer u mokraći takvoga bolesnika predstavlja do­ bru podlogu za razvoj nekih vrsta gljivica koje izazivaju svrbež i upalu. tj. tj. na donji dio trbuha i spolne organe.

uzrok može biti nepodesna odjeća. Osim bakterija. Taj uzročnik sve češće izaziva promjene na sluznici spolovila. može se javiti u napadima. kožnih bolesti. Zbog velike količine šećera u mokraći bolesnika počinju se razvijati gljivice. cijeđenje mokraće. da se više ne pojavi. Može se reći da gotovo nema čovjeka koji se u tom području nije češao. a svrbež je prvi znak. Svrbež u predjelu spolovila često nastaje na psihičkoj osnovi. zbog stalne vlažnosti. Koji put je to pikantna hrana s mnogo oštrih začina. trajati kratko vrijeme i nestati. Dugotrajan svrbež može biti i prvi znak raka na vanjskom spolovilu (karcinom vulve). sikilj (klitoris). Jačina svrbeža pojačava se za vrijeme menstruacije. Svrbež koji ne prolazi zahtijeva liječnički pregled. Svrbež u predjelu čmara Svrbež u predjelu čmara najčešći je oblik ograničenoga svrbeža na tijelu. a često i kožu u neposrednoj blizini. crijevni parazit. Virus herpesa uzrokuje poznate mjehuriće u kutu usana (ljudi obič­ no kažu da imaju »groznicu«). tjednima i mjesecima. Uzroci svrbeža mogu biti različiti. upale u tom području često izazivaju paraziti: trihonomas. dugotrajan pri- . manjka vitamina.sve to prido­ nosi razvitku upale. krvne bo­ lesti. Mnoge pacijentice taj svrbež liječe same i različitim mastima. pretežno u srednjoj dobi. kojima vlažnost i šećer predstavljaju dobru podlogu za razvitak. kako nazivaju »male ranice«. alergije. U mnogih bolesnica otkrivena je šećerna bolest zahvaljujući tome što su se obratile liječniku zbog »nesnosnoga svraba« u predjelu spo­ lovila. Mnoge žene ne znaju da se iza »oštećenja papi­ rom«. gljivice. najčešće upale. bubrega. uzročnik svraba. Svrbež mogu izazvati i bolesti unutarnjih spolnih organa. Pojačano znojenje. razvijaju se promjene. Dugotrajan svrbež u predjelu spolovila može biti i prvi i jedini znak šećerne bolesti. osjetljivost na neke lijekove. može se razvijati postepeno i trajati dani­ ma. Najčešći je uzrok svrbeža nedovoljno održavanje higijene. svrbež može biti posljedica nekih općih bolesti: bolesti jetre. krije zapravo virusno oboljenje. preosjetljivost na sa­ pun ili toaletni papir. Češće se javlja u muškaraca. neredovito pranje . Mogli bismo reći da je svrbež jedini znak ove teške bolesti. Na tom dijelu tijela.Svrbež spolnog organa žene Svrbež zahvaća velike i male usne. nastaje gljivična upala sa svrbežom kao glavnim simpto­ mom.

naročito poslije nužde. svrbež je vrlo rijetka pojava. bez ikakvih drugih promjena u predjelu čmara. Hladni oblozi stavljaju se samo ako su napadi vrlo jaki. ali jajašca polaže izvan crijeva. Ako traje duže vrijeme. vožnje biciklom. Koji put će biti potreban pregled i dubljih dijelova debeloga crijeva pomoću posebnih instrumenata (rektoskopija). male dječje gliste (oksiuris). Takvi slučajevi mogu se riješiti i jednostavnim operacijama. proljev. Neki se uzroci mogu definitivno riješiti samo kirurškim zahvatom: hemoroidi ili ispadanje sluznice crijeva. Kod žena je u pred­ jelu čmara povezan sa svrbežom spolnih organa. bubrezi. Putu­ jući iz crijeva kroz čmar. Dugotrajan i na svako liječenje otporan svrbež. pojačano znojenje. Najbolje je ispiranje čistom hladnom vodom. U muslimana. izaziva svrbljenje. naročito ekcem i psorijaza. neredovito pranje. brada­ vice. može biti izazvan i psihogenim uzrocima. napuk­ line kože i sluznice. Liječnik može već prvim pregle­ dom otkriti promjene koje su izazvale svrbež. postaju nemirna. Valja se redovito prati. umorna i razdraž­ ljiva. To mogu biti upale. kojima je pranje vjerski ritual. Du­ gotrajan svrbež nikada nije bezazlen. uništavanje parazi­ ta. Dugotrajan i uporan svrbež na tom mjestu mogu izazvati kožne bolesti. tada njegov uzrok mora otkriti liječnik. naročito jak svrbež izaziva ženka tzv. zbog sjedenja.tisak. . Takav svrbež brzo nestane poslije higijenskih i dijetetskih mjera. strana tijela u debelom crijevu. Stalno češanje izaziva oštećenje kože pa nastaju upale. tada se najprije mora liječiti osnovna bolest: šećerna bolest. u nabore sluznice i kože čmara. šuljevi (hemoroidi). koja živi u debelom crije­ vu. Ali ako je svrbež posljedica opće bolesti. Paraziti su čest uzrok svrbeža u predjelu čmara. Koji put će biti dovoljna mast s antibioticima ili kortizonskim preparatima. Liječnik će tek nakon pregleda propisati lijekove i odrediti način li­ ječenja. nekoliko sati nakon lijeganja. naročito noću. ozljede. npr. Djeca loše spavaju. pretjerana i nekontrolirana upotreba sredstva za čišćenje. Svrbež se javlja i nakon dugotrajnoga liječenja antibioticima.

ponekad panično. Čest je uzrok i napuha­ nost »želuca i crijeva. Uloga ošita u disanju odgovarala bi otprilike Čepu kod štrcaljke. poslije preo­ bilnoga obroka. ošit se spušta prema dolje. zapovije­ di koje prenosi frenikus postaju nepravilne. Čovjek započinje štucati još u majčinoj utrobi. bilo s pomoću domaćih lijekova. počinje »divljati«. zbog čega nastaje poznati zvuk »hik«. u koja ulazi zrak. Radom ošita upravlja živac frenikus. umjesto da se postepe­ no steže i rasteže. Ošit. Ošit ili dijafragma mišićna je ploča koja dijeli prsnu šupljinu od trbušne. Ako štucanje traje duže. tjednima i mjesecima. Najčešće dolaze iz želuca nakon prebrzoga uzimanja hrane. Postepenim stezanjem. ili iz nekoga organa koji je smješten u prsnom košu ili trbuhu. Ako uporno štu­ canje traje danima. često u serijama. Mišićna ploča izbočena je prema prsnoj šupljini i ima oblik zvona. nadraži centar. i tako na­ staje udisaj. Ako podra­ žaj iz samoga ošita. a nagao ulazak zraka u pluća dovodi do nagloga zatvara­ nja glasnica. I u takvim slučajevima štucanje prestaje samo od sebe. Nema osobe koja nije štucala. nastaje grč za grčom. ili nakon liječničke pomoći.ŠTUCANJE Štucanje (singultus) česta je i uglavnom bezazlena pojava. Javlja se i nakon uzimanja većih količina alkoholnih pića. to ga zamara i on se prestraši. Takvo tvrdokorno štucanje velika je rijetkost i obično je popratna pojava teških i neizlječivih bolesti. Zvučni »hik« dojenčeta često budi iz sna uplašenu majku. Stezanje ošita postaje grčevito. nakon hrane s oštrim začinima. Vruća i suviše . čovjek se osjeća neugodno. Štucanje nastaje zbog grčenja ošita. Svaki grč ošita prisili čovjeka da naglo udahne zrak. Popuštanjem napetosti mišića nastaje izdisaj jer ošit ponovo poprima zvonolik izgled. može ugroziti život. Niti toga živca izlaze iz kičme­ ne moždine u predjelu vrata i sredinom prsnoga koša dolaze na ošit. Li­ jevi i desni živac istovremeno daju signale ošitu da se steže i rasteže po određenom »voznom redu« kojim upravlja centar u mozgu. povlači za sobom pluća. iznenada. koja nastaje zbog gutanja zraka ili loše probave. Podražaji na štucanje mogu nastati u različitim dijelovima tijela. »refleksno« preko živaca.

probadanjem u srcu. U bolesnika. tvrdokorno štucanje može biti uzrokovano krvarenjem u mozak ili tumorom u mozgu. disanje u papirnatu vrećicu kako bi se udahnulo što više ugljičnoga dioksida. stavljanje na vrat vre­ ćice s ledom. Opisane su prave »epidemije« štucanja u jednoj američkoj državi kada se pojavila epide­ mija virusne upale mozga. Tumori jednjaka i želuca štucanjem navješćuje svoju prisutnost. a jedan stari pisac preporučuje: »Tri puta čitati očenaš unatrag. Hitna liječnička pomoć potrebna je i onda ako je štucanje jako ubrzano. kojima su bubrezi potpuno zatajili. Napade štucavice može izazvati upala želuca. kao i osjeća­ njem gušenja. dugotrajno zadržavanje zraka u plućima. s kratkim prekidima. nastaje na »živčanoj bazi«. štucanje je uvijek loš znak. tada mogu pomoći postup­ ci koje čak i liječnici preporučuju: izazivanje povraćanja nadraživanjem ždrijela.hladna hrana može izazvati podražaj već iz jednjaka. čir na želucu i druge upalne promjene u tr­ bušnoj šupljini. Već se u zapi­ sima starijim od 2000 godina preporučuje pijenje vode i škakljanje.« Ako nadražaj živaca uzrokuje štucavicu. koji se i danas rado primjenjuje. umor. Isti učinak postiže se »kopkanjem no­ sa«. Iskustva su se gomilala stoljećima pa je danas po­ znato nekoliko tisuća postupaka. duševna napetost. Izne­ nadan udarac u leda. Ako štucanje ne prestaje ni poslije nekoliko sati. Histeričan napadaj može biti praćen upornim štucanjem. Štucanje je trajalo po nekoliko tjedana. Naši nadriliječnici preporučuju pekmez od crvenoga ribizla. kocku šećera s nekoliko kapi octa i sl. Opisan je slučaj čovjeka koji je nakon upale slijepoga crijeva štucao. Zato sami primijenite jedno od provjerenih domaćih postupaka ko­ jima se prekida napad štucavice. preporučio je grčki filozof Platon. Mnogi postupci liječenja potječu iz davnih vremena. Izrasline u sredini prsnoga koša mogu pri­ tiskivati na živac i izazvati uporno štucanie. Najpoznatiji je pijenje ili grgljanje vo­ de. Štucavicu može izazvati i pretjerano pušenje. Štucavica nastala na »živčanoj bazi« obično nestaje nakon primjene takvih postupaka jer je glavni cilj da se odvrati pažnja onoga koji štuca. kao i u bolesnika koji su do­ bili srčani infarkt. da bi odjednom sam od sebe prestao. Grohotan smijeh može je izazvati direktnim nadraživanjem ošita i gutanjem većih količina zraka. Uporno. Ako netko dobije iznenadnu štucavicu vrlo je mala vjerovatnost da je izazvana ozbiljnom bolešću. Obično prođe pola do jedne minute između dva grča oši- . najbolje je obratiti se liječniku. punih 10 godina. Štucanje se može javiti u toku zaraznih bolesti. Veća je vjerojatnost da netko dobije glav­ ni zgoditak na lutriji nego da iznenadna štucavica najavi opasnu bolest. oduzetošću tijela. Štucavica je i psihogenoga porijekla.

Takvo stanje jako poremećuje disanje i potrebna je hitna liječnička pomoć. Živac se može i zgnječiti. U izuzetnim slučajevima štucanje može biti vrlo brzo. Liječnik će dati sredstva za opće smirenje organizma. Ako se štucanje uporno nastavlja. .ta. živac će se na izvjesno vrijeme »uništiti«. Poslije toga moraju proći dva mje­ seca da bi se živac ponovo oporavio. što je zaista vrlo rijetko. smrznuti ili nožem presjeći. injek­ cija se može dati direktno u živac u predjelu vrata i živac se privremeno umrtvi nekoliko sati (novokainska blokada). više od 100 pu­ ta u jednoj minuti. To se radi tako da se u njega uštrca razrijeđena otopina alkohola. postoje druge metode. a bolesnik se stavi na aparat za umjetno disanje. U težim sluča­ jevima injekcijama će se spriječiti prenos nadražaja koji izazivaju grčenje ošita. tada se bolesnik uspava. Ako se štucanje nastavlja. Ako čak ni obostrano presijecanje ne dovede do po­ boljšanja. lijekovima se isključe iz funkcije mišići za disanje.

Biokemijski procesi unu­ tar stanica ljudskoga tijela »baždareni« su na stalnu i određenu tempera­ turu. Ako temperatura hladnjaka poraste iznad određene vrijednosti. mogu se zbivati samo na toj temperaturi. nalazi se u mozgu. strojevima. Zimi može podnijeti vrlo niske tempe­ rature.5 stupnjeva Celzijusa. »termostat« pre- . Da do toga ne dođe. Kada se u tijelu povisi temperatura. tj. dok ih sniženje usporava. npr. zajedno sa svim ostalim sisavcima i pticama. Tako. nezavisno od čovjekove volje. tj.. odigravaju vrlo složene radnje kojima organizam održa­ va stalnu temperaturu.TEMPERATURA TIJELA I PROMJENE Temperatura ljudskoga tijela mjerena ispod pazuha iznosi prosječno 36. termostat automatski uključuje aparaturu koja snizuje temperaturu. Rad toga centra za regulaciju topline može se usporediti s termostatom. i to u onom njegovu dijelu koji se naziva međumozak (hipotalamus). prema tome i za život čovjeka. Ako se temperatura suviše snizila. termostat u hladnjaku regulira njegovu stalnu temperaturu. termostat isključuje rad aparature. a da toplina njegova tijela ostane nepromijenjena. spravom koja automatski regulira i održava stalnu temperaturu u aparatima. ljeti više od 50 stupnjeva Celzijusa u hladu. Stalna temperatura unutar normalnih granica bitna je za rad svih tkiva i organa. Zbog stalne temperature ne zavisi od promjena temperature okoline u kojoj živi. Smrt stanica tijela znači smrt čovjeka. Čovjek. podesiti termostat hladnjaka da radi na višem ili nižem nivou. samo mnogo kompliciranije. Na sličnom principu. Čovjek može sam. Pove­ ćanje ili sniženje tjelesne temperature za samo nekoliko stupnjeva dovo­ di do tako teških poremećaja u radu stanica da one umiru. pripada grupi toplokrvnih živih bića. Ispitivanja na velikom broju zdravih osoba po­ kazala su da se normalna temperatura može kretati u granicama između 36 stupnjeva do više od 37 stupnjeva Celzijusa. koji je odgovoran za stalnost temperature tijela. radi »termostat u mozgu« čovjeka. stanovima. u tijelu se. prema vlastitoj želji. Glavni »dirigent«. Već neznatno poveća­ nje jako ubrzava procese unutar stanice.

ona se uzima iz tijela. odmah stupa u akciju »termostat u mozgu«: šire se krvne žile u koži (zbog toga je lice crveno). gubitak topline zračenjem je nemoguć jer tijelo zapravo izvana prima više topli­ ne nego što je gubi. tada u tijelu postoji toplinska ravnoteža. a najviša nave­ čer. Temperatura tijela nije stalna ni u zdrava čovjeka.ko brojnih živaca šalje naredbe da se smanji stvaranje topline i poveća izdavanje topline iz organizma. mozak. Isparavanjem znoja u znatnoj se mjeri poveća gubitak topli­ ne iz tijela. zbog pojačanoga mišićnog rada. Mjerenje tjelesne temperature Mjerenje tjelesne temperature najčešće se izvodi stavljanjem top­ lomjera (termometra) ispod pazuha (aksilarna temperatura). tada gubitak topline zrače­ njem nije dovoljan. Toplina se neprekidno proiz­ vodi. Toplina u tijelu stvara se izgaranjem hrane u stanicama organa i tki­ va. što je potpuno normalno. srce. Kao što je potrebna određena količina topline da se ispari voda na štednjaku. Ako je stvaranje topline u tijelu još veće. rezultat mjere- . Ako se temperatura u tijelu snizi. ali i neprekidno gubi s površine tijela u okolini. smanjit će se odavanje topline. Značenje krvnih žila za regulaciju topline mo­ žemo jednostavno usporediti s cijevima za grijanje. npr. koje se na taj način rashlađuje. nešto je niža za hladnoga vremena i rano ujutro. Kada je vanjska temperatura veća od temperature tijela. tako je i za isparavanje znoja potrebna određena količina top­ line. srce radi pojačano i brže. a pove­ ćati stvaranje topline u organizmu. Da bi što više krvi prošlo kroz kožu. tada je znojenje jedini način da se tijelo ohladi. nare­ đenja iz centra bit će suprotna. Najveća količina topline stvorit će se radom mišića kada su u akciji. Kada je količina stvorene topline u tijelu jednaka količini topline koju tijelo gubi. U stanju mirovanja najviše topline stvara se radom organa kao što su jetra (20 posto ukupne topline). Unutar normal­ nih granica postoje stalne dnevne varijacije. Najniža je od 4 do 6 sati ujutro. tj. Ako dođe do stvaranja povećane količine topline u tijelu. a kožu tijela s površi­ nom radijatora preko kojega se toplina zračenjem gubi u okolinu u kojoj je temperatura niža. Stvorena se toplina cirkulaci­ jom krvi jednoliko raspodjeljuje po tijelu. Lagano je povišena kod žena u drugoj polovini menstrualnog ciklu­ sa. Prije upot­ rebe toplomjer valja »istresti« i kontrolirati nivo žive. povećava se priliv krvi koja dolazi na površinu tijela. Pazušnu jamu va­ lja dobro obrisati suhim ručnikom (ako je pazuh vlažan. U tom slučaju »termostat« daje naređenje za pojača­ no znojenje.

toplomjer nije »istresen«). Temperatura se mjeri najmanje 10 minuta. Vrijednost temperature očita se nakon 5 mi­ nuta. Prije mjerenja čmar se dobro obriše. Nakon toga toplomjer se očisti vatom ili suhom krpom. ili je to rezultat loše tehnike mjerenja (vlažan pazuh. Toplomjer se stavlja ispod jezika. i obilniji obrok može podići temperaturu u debelom crijevu. jer disanje na usta rashlađuje pa rezultat mjerenja ne bi bio točan. trčanje. Dok je toplomjeru ustima. diše se samo na nos.2 stupnja Celzijusa. Prije mjerenja toplomjer se mora dobro očistiti. postoji mogućnost upale u trbuhu. Mjerenje tempera­ ture u debelom crijevu treba da se izvede tek nakon dužeg mirovanja.5) stupnjeva Celzujusa od temperature mjerene pod pazuhom. Duža šetnja. Spremište sa živom treba da dođe na kožu pazuha. rad nogama mogu znatno podići vrijednost rektalne temperature. Vrijednosti tako dobivene temperature u prosjeku iznose 37. a dlan šake treba da obuhvati susjedno rame. U na­ šoj je zemlji taj način mjerenja veoma rijedak. osušiti i tek tada upotri­ jebiti. U usnoj šupljini mjeri se temperatura samo u odraslih osoba. Duže trčanje sportaša može podići vrijednost tempera­ ture u debelom crijevu čak do 40.0 stupnjeva Celzijusa. Ako je tako izmjerena temperatura veća od jed­ noga stupnja s obzirom na pazušnu temperaturu. dezinficirati alkoholom. nadlaktica se čvrsto priljubi uz prsni koš. prekratko držanje toplomjera. a spremište sa ži­ vom namaže se vazelinom. Taj način mjerenja primjenjuje se prilikom upalnih promjena u trbušnoj šupljini.nja neće biti točan). Mjerenje temperature dojenčeta Mjerenje temperature u debelom crijevu (rektalna temperatura) po­ uzdanija je od mjerenja pod pazuhom. Tako se mjeri i tempera­ tura male djece. . zatim ope­ re sapunom ili deterdžentom i dobro isplahne. Vrijednost tako izmjerene temperature veća je za pola (0.

koji održava stalnu temperaturu tijela unutar nor­ malnih vrijednosti. Povećanje tjelesne temperature kod mnogih bolesti djeluje povoljno jer dovodi do bržega stvaranja antitijela. tada zapravo smatra da je temperatura njegova tijela povećana. koristi se u liječnju mnogih bolesti. tjelešaca koje organizam stvara da bi se borio protiv uzročnika bolesti. izaz­ vana namjerno. znojenje jako. Naglo povišenje često je praćeno tresavicom i os­ jećajem hladnoće. ali i dugotrajne. Tijelo čini sve da bi održalo temperaturu koju je »termostat« odredio. simptom najrazličitijih bolesti. Poviše­ na tjelesna temperatura nastaje uvijek kada je stvaranje topline u tijelu veće od njezina gubitka. Kada se bolesnik obraća liječniku riječima »imam temperaturu«. Temperaturu od 42 stupnja čovjek može podnijeti samo nekoliko sati. a može i znatno više. akutna oboljenja. disanje i rad srca ubrzani. lutaju. Temperature više od 40 stupnjeva mogu do­ vesti do prolaznoga pomućenja svijesti. Duševna uzbuđenja mogu uzrokovati vrlo visoke temperature. nemogućnosti rasuđivanja. Lagano povećane temperature do 38 stupnjeva naziva se subfebrilna temperatura. povećava se za 1 do 2 stupnja Celzijusa. javlja se umor. Bolesnici s povišenom temperaturom najčešći su pacijen­ ti u liječničkim ordinacijama. sudjelovanje u napornim sportskim disciplinama. Povišena temperatura tijela. kronične bolesti. U takvom. temperatura se redovito povisi prilikom jačega fizičkog napora: težak fizički rad. lice je crveno. često delirantnom stanju bolesnici se dižu iz kreveta.Povišena tjelesna temperatura Povišena tjelesna temperatura (febris) naziva se još i vrućica. Manje povećanje tjelesne temperature možemo smatrati normalnom (fiziološkom) pojavom. Povišena temperatura nastaje i onda kada je čovjek duže vrijeme u situa­ ciji povišene temperature okoline. a još više temperature samo nekoliko minuta. smušenosti. Poput bolova i vrtoglavice samo je znak.Već pri tempera­ turi od 41 stupnja Celzijusa počinju se uništavati stanice vlastitoga tijela. skaču kroz prozor s velikih visina. To su vrućice na »živčanoj bazi«. Pozitivno djelovanje povišene temperature tijela ovisi i o dužini trajanja. ta­ ko visoka temperatura može dovesti i do potpunoga gubitka svijesti. Vrući­ ca nije bolest. gubitak apetita. buncanja i napadaja bijesa. Suviše visoka tempe­ ratura može sama po sebi postati opasna za organizam. klo­ nulost. Takve »niske« temperature mogu pratiti mnoga nagla. Na »termostat«. Temperature više od 39 stupnjeva Celzijusa praćene su osjećajem vrućine i iznemoglošću tijela. naročito ako se mjeri u debelom crijevu. mogu djelovati bakterije. . raspadnute stanice vlastito­ ga tijela i različiti otrovi. a ne može se znojiti zbog zasićenosti zraka vodenom parom.

krvnih žila. Uzrok dugotrajnih vrućica mogu biti i gnojna žarišta u unutrašnjim dijelovima tijela i organima: žučnom mjehuru. Vrućica može biti glavni pa i jedini znak zarazne. Povišena temperatura može biti i simulirana. Dugotraj­ na temperatura poslije virusne infekcije obično označava bakterijsku komplikaciju. i osim lagano povišene temperature ne moraju izazvati veće smetnje. limfnih čvorova i koštane srži. Kada bolesnik do­ lazi na pregled zbog povišene temperature. infektivne bolesti. malarija. Između mnogih bolesti liječnik če posumnjati na tuberkulozu. To mogu biti dugotrajne kronične bolesti. upale crijeva. To su žarišne infekcije koje mogu postati izvor teških i opasnih komplikacija. Gnojna žarišta mogu biti u uhu. mandu­ lama. težina bolesti ne može se odrediti prema vi­ sini temperature. kao leukemija. razumije se. spolnim organima. onda kada postavi dijagnozu bolesti. U rjeđim slučajevima uzrok su paraziti i gljivice. mozgu. zubima. dok su starci na njih vrlo osjetljivi. Žljezdana groznica. Težinu stanja može odrediti samo liječnik. raspadanje tumora. sinusima. . Mnoge teške. bolesti koje čovjek dobiva od životinja. u plućima. Bacil tuberkuloze svojevremeno može za­ hvatiti sve organe i sva tkiva. žučnim vodovima. Česta je tuberkuloza spolnih organa u že­ na. čak smrtonosne bolesti mogu imati tek neznatna povišenja. Povišena tjelesna temperatura dugoga trajanja Dugotrajnom vrućicom naziva se povišenje temperature koje traje duže od 3 tjedna. a smatra se da je uzrokovana vi­ rusom. dok bezazlena stanja ponekad izazivaju vrlo visoke temperature. bubregu.Osim rijetkih iznimaka. Mala djeca mnogo lakše podnose visoke temperature. Bakterije gnojenja mogu se naći u mnogim organima tijela. slijepom crijevu. tuberkuloza bubrega. zatim reumati­ zam. Najčešći su uzročnici bakterije. gdje se postepeno razmnažaju. liječnik će najprije pomisliti na zaraznu bolest. namjerno izazvana različitim sredstvima. infektivna mononukleoza jedina je bolest s dugotrajnom vrućicom. Zarazne bolesti najčešći su uzrok visoke temperature. to su začahurene nakupine gnoja u jetri. Virusne bolesti u pravilu ne daju dugotrajne temperature. ispod ošita. neke vrste »raka«.

Takve dugot­ rajne temperature nepoznatoga uzroka uglavnom nisu visoke. bez obzira na to kakve je lijekove uzimao kod kuće. dolazi do nakupljanja topline u tijelu. Upala uha izaziva povišenje temperature. Uzroci tako visokih temperatura ne moraju biti infekcije. A kako dijete ne može regulirati svoju temperaturu poput odrasle osobe.Danas se smatra da je potrebno obavezno bolničko liječenje svako­ ga onog bolesnika kojemu temperatura traje duže od 10 dana. tj. još uvijek se poneki pacijenti otpuštaju iz bolnice s dijagno­ zom: stanje temperature (status febrilis). Rashladivanje i pregrijavanje tijela mnogo je češće nego u starije djece i odraslih osoba. Najčešći su uzroci vrućice bolesti uzrokovane bakterijama i virusi­ ma. još nemaju razvijenu regulaciju topline. zabrinuti rodi­ telji pregrijavaju prostorije. u starije djece promukli govor.0 stupnjeva Celzijusa. to su subfebrilne temperature između 37. Javlja se otežano disanje. Temperatura tijela raste jer u prvom mjesecu života žlijezde znojnice još ne luče znoj. Ako ne dođe »pomoć izvana«. kako se obično kaže. U dojenčeta i malenoga djeteta najčeš­ će su infekcije dišnih putova: ždrijela. Povišena tjelesna temperatura djece Novorođenčad i dojenčad u prvim mjesecima života jako su osjetlji­ va na promjene temperature okoline. koji put gušenje. dakle. »otrovanje krvi«. Unatoč velikom napretku medicine i mnogim dijagnostičkim po­ stupcima. što znači da se bolest nije mog­ la objasniti. temperatura u takvim uvjetima raste. Zato se novo­ rođenče ne znoji unatoč visokoj temperaturi tijela. da se nije mogao pronaći pravi uzrok bolesti. kao što je upala pluća. dijete će umrijeti. oblače ga pretopio. nepromijenjenu temperaturu. gdje se razmna- . bronha i pluća. ako se hitno ne primijene neki postupci rashlađivanja. kašalj. U strahu da djetetu ne bude hladno. zbog toga su bur­ ne reakcije maloga djeteta koje odjednom dobije temperaturu 40 stup­ njeva Celzijusa. Novorođenčad i dojenčad još se u potpunosti ne ponašaju kao »toplokrvna živa bića« koja pod raznim uvjetima okoline održavaju stalnu. prodor bakterija u krv (sepsa). koža postaje plava zbog pomanjkanja kisika u krvi. moždanih opni. da bi nakon kratkog vremena opet bilo »sve u redu«. to mogu biti teške bolesti. A znamo da se suviš­ na toplina u uvjetima visoke temperature okoline može sniziti u tijelu je­ dino isparavanjem znoja. grkljana.3 stupnja do 38. upale su česte zbog toga što je cijev koja spaja srednje uho sa ždrijelom kratka i široka te bakteri­ je iz usne šupljine i ždrijela lako prodiru u srednje uho. čega se roditelji najviše boje. To su zarazne bolesti ili infekcije. u krevet stavljaju termofore.

žaju. Dijete je nemirno, plače, ručicom trlja uho, koje postaje osjetljivo na pritisak. Na selu je jedan od najčešćih uzroka vrućice nagao, akutan pore­ mećaj prehrane. Zbog nepoznavanja osnovnih pojmova higijene, u probavni sustav djeteta hranom dolaze brojne štetne bakterije. Takve smet­ nje može izazvati i prekomjerno hranjenje, neredovito hranjenje, prevruće ili prehladno jelo, nezrelo voće, previše masna hrana. Starija djeca redovito obolijevaju od poznatih dječjih zaraznih bo­ lesti: ospica, vodenih kozica, velikoga kašlja. Dijete može dobiti i druge zarazne bolesti: upala jetre, bubrega, mokraćnih putova, žljezdanu groz­ nicu, tifus, dizenteriju. Mišljenje da rast zubi može dovesti do povišenja temperature potpu­ no je pogrešno. Rast zubi može izazvati pojačano slinjenje, možda nemir i loš san. Pogrešno mišljenje nastalo je vjerojatno zbog toga što povišena temperatura može ubrzati izbijanje zubi. Povišena temperatura postaje opasan znak naročito onda kada je udružena s nekim drugim znakovima bolesti: povraćanjem, proljevom, grčevima tijela, ukočenošću šije, pomućenjem svijesti, gubitkom svijesti. Nagao porast temperature u početku mnogih zaraznih bolesti može izazvati trzaje i grčeve tijela (febrilne konvulzije) u djece do 3 godine sta­ rosti. Grčevi prestaju kada se temperatura snizi. Što treba učiniti kada dijete ima povišenu temperaturu? Nagla pojava visoke temperature izaziva strah, često i nepotrebnu paniku zabrinutih roditelja. Dijagnozu bolesti može postaviti samo liječ­ nik. Ali do njegova dolaska roditelji mogu mnogo učiniti za svoje dijete. Različitim postupcima mogu sniziti povišenu tjelesnu temperaturu kako ne bi ugrozila život. Opasnost je utoliko veća što je dijete manje. Do dolaska liječnika valja učiniti slijedeće: - Skinuti s djeteta svu suvišnu i pretoplu odjeću; odjeća mora biti dovoljno široka i prozračna, po mogućnosti od nesintetičnoga materija­ la. - Prostorija u kojoj se dijete nalazi ne smije biti pretopla; može biti oko 20 stupnjeva Celzijusa. Dijete se može prenijeti u hladniju prostori­ ju- Valja upotrebiti »stare i dobre obloge« koje su koristile naše bake. Ako je temperatura do 39 stupnjeva Celzijusa, oblozi se stavljaju samo na ručice i nogice. Ručnici se namoče u vodu koja ima sobnu temperatu­ ru, izcijede se i stave tako da pokriju udove; povremeno se i ostali dio ti­ jela prebriše vlažnim ručnikom. - Ako je temperatura 40 stupnjeva Celzijusa ili viša, dijete se umota u vlažnu iscijeđenu plahtu koja je bila namočena u vodu od 20 do 25 stupnjeva; takav postupak ponavlja se nekoliko puta.

- Pri vrlo visokim temperaturama, čitavo se tijelo obriše spužvom ili ručnikom namočenim u alkohol (pola alkohol, pola vode). Zbog brzoga isparavanja alkohola doći će do bržega pada temperature. - Može se koristiti i stari način kupanja: dijete se stavi u vodu koja je za svega 2 stupnja hladnija od temperature tijela; postepeno se dodaju manje količine hladne vode do najniže temperature vode od 30 stupnje­ va. Kupanje može trajati 5 do 10 minuta; nakon toga dijete se dobro ob­ riše. - Djetetu koje jako žeđa mora se davati dovoljno tekućine. U nekim našim krajevima još uvijek postoji potpuno krivo i za zdravlje djeteta štetno mišljenje da se u vrućici ne smije piti voda. Dijete u vrućici treba da pije dovoljno vode ili čaja kako bi nadoknadilo tekućinu koju je izgu­ bilo znojenjem. - Postoje tablete i čepići za sniženje temperature; svaka majka treba da ih ima kod kuće. Većoj djeci daju se tablete aspirina, acisala, andola, a manjoj se daju čepići u debelo crijevo. Kod proljeva daju se tablete rastopljene u čaju. Napokon, liječnik je došao, pregledao dijete, dao injekciju i propi­ sao lijek. Ali nakon jednoga sata uzbuđeni roditelji ponovo zovu liječni­ ka, ili stanicu za hitnu pomoć, jer njihovo dijete »još uvijek ima tempe­ raturu, a dobilo je lijek«, ili je »poslije dobivanja lijeka« temperatura porasla. Lijekovi koji se ne upotrebljavaju za uništavanje bakterija koje uz­ rokuju bolesti ne djeluju na sniženje temperature tijela. Njihovo je djelo­ vanje dugotrajno i temperatura će pasti tek onda kada su svi uzročnici bolesti uništeni, kada je bolest izliječena. Prema tome, poslije dobivanja penicilina ili bemicina ne treba očekivati pad temperature. Naprotiv, temperatura može i porasti; a to je znak da lijek djeluje. Brojne uništene i mrtve bakterije djeluju na centar za regulaciju topline tako da »termostat« u mozgu podiže tjelesnu temperaturu i više od 1 stupnja Celzijusa.

Što valja poduzeti pri povišenoj temperaturi odraslih osoba
Potpuno je krivo mišljenje da se povišena tjelesna temperatura mo­ ra odmah svesti na temperaturu normalne vrijednosti. Povišena tempe­ ratura samo je jedna obrambena reakcija tijela. Potpunim i naglim nor­ maliziranjem temperature smanjuje se i obrambena sposobnost tijela. Različitim postupcima valja smiriti suviše visoku temperaturu samo on­ da kada postoji opasnost da ona, nezavisno od bolesti koja ju je uzroko­ vala, počinje uništavati vlastito tijelo.

Čitav niz različitih lijekova snižava temperaturu (aspirin, acisal, andol). Sve tablete koje ublažavaju bolove snižavaju i povišenu temperatu­ ru tijela; djeluju tako da »termostat« u mozgu radi na nivou niže tempe­ rature. Tablete ne djeluju brzo, tek nakon pola do jednog sata poslije uzimanja. Ne poznavajući tu činjenicu, uzbuđeni članovi obitelji obraća­ ju se liječniku žaleći se da su prije 10 minuta dali tabletu, a temperatura još nije počela padati. Osoba s povišenom temperaturom treba da miruje. Krevet mora biti udoban, pokrivač lagan; nepotreban je, koji put i štetno, preznojavanje ispod brojnih popluna, deka i tuhica. Topla odjeća i prejako pokrivanje samo onemogućavaju izdavanje topline. Već obično odijelo smanjuje na polovinu onu količinu topline koju gubi golo tijelo. Tek kada bolesnik postane sav mokar od znoja i pošto se otkrije, počinje ohlađivanje zbog isparavanja tekućine. No, mnogo ugodniji i brži rezultat postiže se kada se tijelo namoči vodom. Kada temperatura poraste iznad 39 Celzijusa, bolesniku valja stav­ ljati obloge od ustajale vode, tj. od vode sobne temperature (20 do 25 stupnjeva Celzijusa); ručnici se namoče, iscijede, izmiču i stavljaju na ru­ ke i noge, ili na prsa i glavu. Ako temperatura prijeđe 40 stupnjeva, bo­ lesnika valja umotati u plahtu koja je namočena u vodu i iscijeđena. Ta­ kav se postupak ponavlja nekoliko puta, dok temperatura ne padne is­ pod 39 stupnjeva. Kod još viših temperatura tijelo treba stalno brisati ručnikom namočenim u vodu ili u 70%-tni alkohol. Zbog brzoga ispara­ vanja alkohola doći će do bržega pada temperature. Čovjek koji ima povišenu temperaturu ne smije biti na dijeti koja će ga izglađivati; treba da jede lako probavljivu hranu u manjim količina­ ma i češćim obrocima. Hrana mora biti bogata vitaminima i bjelančevi­ nama.

Tresavica
Tresavica, groznica ili zimnica stanje je praćeno jakim osjećajem hladnoće, drhtanjem tijela, cvokotanjem zubi i naježenom kožom. Osje­ ćaj hladnoće postoji unatoč tome što je tjelesna temperatura povećana. Tresavica može zahvatiti samo ruke i noge, a može se tresti i čitavo tije­ lo. Tresavica uvijek započinje naglo i obično ne traje duže od pola sata. Najčešća je u početku zaraznih bolesti; može se javiti i u toku bolesti, koji put i više dana nakon početka; takve naknadne tresavice mnogo su opasnije, naročito ako se javljaju više puta u toku dana. Tresavica nastaje zbog naglih promjena u centru za regulaciju topli­ ne. Pod djelovanjem bakterija, njihovih otrova ili pod djelovanjem ras-

padnutoga vlastitog tkiva, »termostat« u mozgu odjednom podigne vri­ jednost temperature tijela na 40 stupnjeva Celzijusa. Ako je do tada u ti­ jelu bila temperatura 38 stupnjeva, organizam će mobilizirati sve snage da tijelo postigne što prije onu temperaturu koju je »termostat« odredio. A toplina tijela može se povisiti jedino na dva načina: da se spriječi gu­ bitak topline, ili da se pojača stvaranje topline u tijelu. Gubitak topline organizam sprečava tako da stisne krvne žile u ko­ ži, koja zbog toga postaje blijeda i hladna. Zbog hladne kože postoji os­ jećaj hladnoće. Da bi se u tijelu što brže stvorila što veća količina topli­ ne, nastaje drhtanje. Drhtanje je zapravo vrlo brz rad gotovo svih mišića tijela, pri čemu se oslobađa mnogo topline. Drhtanje bi otprilike odgo­ varalo vrlo napornom fizičkom radu: trčanju, vožnji bicikla. Kada tem­ peratura tijela dostigne vrijednost koju je odredio »termostat«, drhtanje prestaje, krvne žile u koži ponovo se prošire i krv donosi toplinu na po­ vršinu tijela. Osjećaj hladnoće naglo je zamijenjen osjećajem topline. Ni deset pupluna ne mogu za vrijeme osjećaja zimice stvoriti osjećaj topline tako dugo dok samo tijelo ne postigne onu temperaturu koja mu je u mozgu određena. Tresavice su karakteristične za pojedine bolesti; redovito se javljaju kod malarije, upale pluća, upale bubrežne čašice, povratne groznice (rekurens). Kod virusnih su bolesti rijetke, ali se pojavljuju u početku gripe. Tresavica je uobičajen znak kod nekih vrsta angine i tada joj se ne po­ klanja naročita pažnja. Ali ako se pojavi nakon izvjesnoga vremena, to može biti opasan znak; dolazi do prodora bakterija u krv i stanja koje narod naziva »otrovanje krvi«, a medicina sepsa. »Otrovanje krvi« uvi­ jek je praćeno tresavicom i može biti komplikacija mnogih bolesti koje su praćene povećanom temperaturom: upale vena, mokraćnih putova, gnojnih oboljenja kože, unutarnjih organa i tkiva. Osim bakterija, na centar za regulaciju topline s posljedicom tresa­ vice i nagloga povišenja temperature djeluje prašina, pelud, ubod insekta, cijepljenje. Svaka visoka temperatura koja započinje tresavicom ukazuje na oz­ biljniju bolest. Naročito su opasne ponovljene tresavice. Takva stanja za­ htijevaju obavezan liječnički pregled, često i kliničko liječenje.

Visoko i naglo povećanje temperature koje neposredno ugrožava život
Stanja vrlo visoke temperature moraju se brzo uočiti i što prije lije­ čiti. Poznavanje prve pomoći neobično je važno jer se mjerama prije do­ laska liječnika često spašava život. Svako povećanje temperature tijela, mjereno ispod pazuha, u vrijednosti iznad 41 stupnja Celzijusa, naziva se stanje vrlo visoke temperature ili hiperpireksija.

Postoji nekoliko bolesnih stanja kada tjelesna temperatura prelazi vrijednost od 42 stupnja. Toplotni udar naglo podiže temperaturu čak do 43 stupnja Celzijusa i nastaje kada je gubitak topline iz tijela onemo­ gućen (visoka temperatura okoline, zrak je zasićen vodenom parom, ve­ lika vlažnost zraka). Zrak koji je zasićen vodenom parom ne može primi­ ti vlagu koja nastaje isparavanjem tijela, znoja. Tijelo se zbog toga ne može hladiti i temperatura raste sve dotle dok ne nastupi smrt. Smrt se može spriječiti jedino ako se najhitnijim mjerama spriječi porast tempe­ rature. Takva stanja nastaju uglavnom u zatvorenim prostorijama gdje ima mnogo ljudi, a ventilacija je loša ili ne postoji: u autobusima, dvora­ nama, saunama. Uz visoku temperaturu javlja se lagano uzbuđenje, lice postane crveno, koža topla, nastupa opća slabost, na kraju gubitak svi­ jesti i grčevi tijela. Sunčanica može izazvati povećanje tjelesne temperature iznad 42 stupnja Celzijusa. Opekline tijela, koje zahvaćaju veće površine, nakon kraćega vre­ mena dovode do velikoga povećanja temperature. Čest uzrok tako visokih, pogubnih temperatura jesu promjene u mozgu koje direktno poremećuju centar za regulaciju topline tijela. To mogu biti tumori mozga, krvarenja u mozgu, upale mozga. Visoka temperatura koja ugrožava život može nastati i prilikom tro­ vanja sredstvima koja se upotrebljavaju u poljoprivredi za zimsko prska­ nje, za zaštitu voćaka i vinove loze; to su preparati poznati pod nazivom »žuta sredstva«; ovi otrovi povisuju mijenu tvari u organizmu, tj. ubrza­ vaju izgaranje hrane, pri čemu se stvara znatan suvišak topline. Kada jednom temperatura tijela prijeđe 41.7 stupnjeva Celzijusa, »termostat« u organizmu prestane funkcionirati, regulacija temperature totalno je poremećena, znojenje prestaje, temperatura tijela stalno raste. Smrt može spriječiti samo intervencija »izvana«, tj. brzo rashlađivanje. Kada se jednom temperaturom tijela snizi ispod kritične granice, »ter­ mostat« ponovo proradi i organizam sam regulira svoju toplinu.

Snižena tjelesna temperatura
Kada je stvaranje topline u tijelu manje od njezina gubitka, dolazi do rashlađivanja tijela i pada temperature. Ako se koža izloži dugotrajnijem djelovanju niske temperature, krvotok u koži smanji se do te mjere da je poremećena ili gotovo presta­ la svaka ishrana kože; dolazi do ograničenoga oštećenja kože, do smrzotina. Smrzotine se najčešće javljaju na istaknutim i izloženim dijelovima tijela kao što su nos, uši, prsti.

Neki ljudi imaju normalnu temperaturu ispod 36 stupnjeva Celzijusa. No, tako snižena temperatura znak je i mnogih bolesnih stanja. Tem­ peratura tijela često je snižena u vrijeme oporavka (rekonvalescencije), redovito prati stanje šoka kao i stanja dubokoga gubitka svijesti. Tempe­ ratura je snižena kada se gladuje, nakon dugotrajnoga proljeva i povra­ ćanja, poslije dugotrajnoga ronjenja, naročito u djece. Snižena tempera­ tura prati i dugotrajne, kronične bolesti, npr. šećernu bolest, slabokrvnost, tumora mozga, krvarenja u mozak, smanjen rad žlijezde štitnjače. Akutno pijanstvo također snižava temperaturu, kao i trovanja fenolom, sredstvima za spavanje, fosforom, atropinom. Snižena tjelesna temperatura, koja nastaje nakon dugotrajnijega iz­ laganja hladnoći, može dovesti do smrzavanja, gubitku svijesti prethodi umor, pospanost, usporen rad srca i disanje.

UJEDI I UBODI OTROVNIH ŽIVOTINJA

Ujed zmije Od više tisuća različitih vrsta zmija, koliko ih ima na zemlji, oko 200 vrsta su zmije otrovnice. U našoj zemlji, od postojećih dvadesetak vrsta zmija, značajne su kao otrovnice samo poskok i ridovka.

Glava poskoka Riđovka

Poskok je najotrovnija zmija. Prepoznaje se po srcolikom obliku glave i roščiću na nosu. Može narasti i do 1 metar. Riđovka (šarka, šargan) prepoznaje se po karakterističnoj cik-cak šari na hrptu. - Mjesto ujeda na tijelu poveži maramom iznad rane, da bi se spri­ ječilo vraćanje krvi venama. Ne smije se suviše stegnuti, jer se ispod podveza mora osjetiti puls. Noga ispod podveza neizbježno oteče i pomodri. - Ranice ugriza mogu se spojiti najviše 1 cm dugačkim i 2 do 6 mm dubokim rezom. Rez se izvodi spaljenom britvicom ili nožićem. - Poslije toga može se rana isisati, po mogućnosti preko tanke plas­ tične folije. - Ozlijeđenoga valja umiriti, jer je vrlo uplašen, a mora mirovati. - Ugriženu ruku ili nogu valja imobilizirati, tj. učiniti nepokretnima pomoću dijelova odjeće, daske itd. Svaki ugriz zmije mora pregledati liječnik, bez obzira da li ga je ujela otrovna ili neotrovna zmija. Rana nastala ujedom zmije ne smije se spaljivati ni ispirati tekućinama. Ujedenoj osobi ne smiju se davati alko­ holna pića.

Ujedi i ubodi otrovnih riba
U jadranskom moru ima nekoliko vrsta otrovnih riba. Morski pauk (ranj, taranta) ima otrovne bodlje na leđnim perajama i škržnim poklop­ cima. Škrpina (škarpina) otrovne bodlje nosi na hrptenim perajama te na stražnjoj trbušnoj peraji. Kod žutulje i gulubanke otrovna i nazubljena bodlja nalazi se na vrhu repa. Murina unosi otrov ugrizom svojih snažnih zubi.

Škrpina

povraćanja. vrtoglavice.Eventualne ostatke bodlji treba odstraniti.Po potrebi se ukloni pincetom nazubljeni žalac zajedno s otrov­ nom vrećicom. Voda ne smije biti prevruća da ne izazove opekline.Ozlijeđenu ruku ili nogu valja držati u što toplijoj vodi 30 do 90 minuta. Najpovoljnija je temperatura vode između 50 i 60C. . a poslije na­ mazati antihistaminskom ili kortizonskom masti.. .Ubodeni dio tijela mora mirovati. njegov ubod zahtijeva obavezno liječnički pregled i lije­ čenje u bolnici . . kao i slučajevi kada zbog preosjetljivosti organizma dođe do jače reakcije: crvenila i osipa po tijelu. gušenja. Obavezan liječnički pregled zahtijevaju ubodi više insekata u pred­ jelu glave i vrata. Otrovni pauk »crna udovica«. hladnog znoja te poremećaja svijesti. Ubodi insekata . proljeva. Toplina razara otrov. Najhitniju liječničku intervenciju zahtijevaju slučajevi ujeda u us­ noj šupljini.Na mjesto uboda valja staviti hladne obloge ili led.

kako bi se oporavkom osposobio za nove napore. Umor zahvaća cijeli orga­ nizam i skup je mnogobrojnih duševnih i tjelesnih simptoma. Milijuni ljudi u civiliziranom društvu svakod­ nevno opsedaju ambulante tužeći se da su premoreni. Manje nam je dokučiv i razumljiv psihički umor. amonijak itd. zatim manjak kisika. Kroničan umor bolest je našega vremena. oslabljenih refleksa. od pojave mišićnoga bola. strahom. osamljenošću. stalno doživljavanje neuspjeha i razočaranja. gubitak tjelesne vode. iscrpljeni. poremećeni međuljudski odnosi i permanentna frus­ tracija. Ovi psi­ hički činioci uzrok su kroničnoga umora. nesigurnošću. Neki su umorni zbog toga što ništa ne rade. dovode do toga da umor postaje svjestan ili nesvjestan »mehanizam« za izvlačenje iz ra­ da. nesumnjivo. najčešća subjektivna smetnja na koju se povreme­ no žali svaki čovjek. do osjećaja bezvoljnosti. premda su najčešće me­ đusobno povezani tako da je teško razlučiti jedan od drugoga. U mozgu postoji centar odgovoran za osjećaj umora. Obiteljski sukobi. Takav fizički umor je shvatljiv. gubitka apetita. Umor se ne može ograničiti. lokalizirati. nove epidemije suvremenog društva. emocionalnom napetošću itd. sluh). drugi zbog toga što previše rade. mliječna kiselina. probave itd. šećera u krvi.UMOR Umor je. tj. smanjenje nekih minerala. Zna se da centar za umor može biti nadražen psihičkim činiocima. zapravo najznačajniji razlog bolovanja. Današnji čovjek doživljava stalna psihička opterećenja i streso­ ve. smanjenja funkcije pojedinih organa (vid. fizičke iscrpljenosti. drhtanja. dosadom. koristan je jer organizam umorom opominje da se prekine radom. koji može biti nadražen pro­ duktima razgradnje što se nagomilavaju u tijelu prilikom fizičkoga rada. glavobolje. bilo kod kuće ili na radnom mjestu. nezadovoljstvo na radnom mjestu. poremećenoga sna. Umor se obično dijeli na fizički i psihički. npr. treći su umorni »od svega«. mrtvo umorni a liječnik nikakvim pregledima ne može ustanoviti fizičke i psi­ hičke uzroke njihovih tegoba. nesposobnosti koncentracije. npr. Centar također nadražuje smanje­ nje »pogonskoga goriva«. .

što pojačava osjećaj fi­ zičke i psihičke iscrpljenosti. postoji i akti­ van odmor. upala mozga itd. sjedenje). zatajivanje rada bubrega itd. Tako. spavanje. pacijenti najčešće svoj osjećaj umora povezuju s nekim tjelesnim poremećajem. Liječenje fizičkoga umora je jednostavno. masaža. tjelesno i duševno opuštanje i dobar san redovito dovo­ de do brzoga oporavka. Nepovoljno djeluje na čitav živčani sustav buka i rad u smjenama koji potpuno poremećuje ritmiku dana i noći. Mnoge akutne i kronične bolesti počinju i završavaju stanjem jako­ ga umora. često pod vremenskim pritiskom. Ispravan aktivni odmor postao je nužna potreba da se ponovno uspostavi poremećena duševna i tjelesna ravnoteža. upala zglobova.»bolesno sam umoran«. Razumljivo je da ne može zaspati. Ako uz tjelesni umor postoji i stalna briga. Brzo umaranje uz gubitak tjelesne težine i tamnu boju kože prati poremećenu funkciju kore nadbubrežne žlijezde (Addisonova bolest). sportske igre. Ako je umor samo sim­ ptom neke tjelesne bolesti. osjetljivošću mišića te živčanim i duševnim smetnjama (pelagra. umor se neće . Osim pasivnoga odmora (ležanje. zajedno sa svo­ jim brigama. multipla skleroza. tumačeći umor kao znak organske bolesti . uznemirenost itd. npr. dugotrajna i teška bolest nepoznatoga uzroka.). npr. Kupka. rad na akord. svrbežom kože.Značajan faktor umora na radnom mjestu je monoton posao. rad bez kretanja. mora liječnički pregledati. tada se liječenjem osnovne bolesti uklanja i umor. Manjak vitamina grupe B dovodi do umora praćenoga proljevom. Najprirodniji način lije­ čenja fizičkoga umora je odmor. Budući da umor prati mnoge.. rad na tekućoj vrpci. rad u vrtu. To su razlozi koji dovode čovjeka da legne u krevet »mrtav umoran«. Liječenje umora ovisi o njegovu uzroku. zarazna žutica. Opće je poznato da umor prati kronične bolesti kao što su teberkuloza. Dobar san najbolje oporavlja psihičke i fizičke snage organizma. zloćudni tumori. umor redovito najavljuje gripu. Osjećaj opće klo­ nulosti i umora postoji još dugo vremena nakon preboljele bolesti. sva­ ka se osoba. Suština odmora je da se čovjek osjeća slobodan od svih dužnosti i pritisaka. Budući da mnogi od simptoma umora prate razne bolesti. slabokrvnost. beri-beri). Povremeni umor može najaviti bolesti kao što su povišenje krvnoga tlaka. koji je koris­ tan samo za uklanjanje umora nastaloga fizičkim radom. Aktivan odmor uključuje tjelesne aktivnosti: šetnju. često praćen povišenom tjelesnom temperaturom ili nekim drugim znakom bolesti (trbušni tifus. Potrebno je uskladiti rad i odmaranje. koja pati od kroničnoga umora. često teške i smrtonosne bolesti.

pokušava se raznim mjerenjima ustvrditi stupanj tjelesnoga umora. Čovjek ne može voljom iskoristiti sve svoje tjelesne sposobnosti. zakonom zabranjena. Naziv doping dolazi od riječi »dop«. najčešće u vrhunskom sportu. u svim ljudskim epo­ hama. Organizam nesvjesno posiže za tom rezervom samo u slučajevima krajnje potrebe. prvenstveno s namjerom pove­ ćanja tjelesnih sposobnosti. iz juž­ noafričkoga engleskog dijalekta. Lijekove koji djeluju nadražajno. U nekim slučajevima. narodi Azije ko­ ristili biljne droge i druga kemijska sredstva zato da bi uklonili umor i povećali radnu sposobnost. Zloupotreba takvih sredstava. uzroci su najčešće vrlo složeni i nejasni. Egipćani. poznata je pod nazivom doping. do iscrpljenosti i smrti. . kojem se nazivala loša vrsta alkoholno­ ga pića domorodaca koji su ga upotrebljavali kao stimulans. liječnik propisuje samo u svrhu kratkotrajne koristi u slučaju hitne potrebe. a nikako zato da bi se uklo­ nio umor radi postizanja veće radne sposobnosti. Kemijska sredstva za uklanjanje umora Postoje brojna kemijska sredstva koja se upotrebljavaju za uklanja­ nje umora. Razni oblici dopinga poznati su u svih naroda. subjektivan osjećaj. dok problemi ne iščeznu. Ispituju se duševne i tjelesne funkcije. psihe paci­ jenta koja najčešće postaje jedini objekt liječenja i glavni faktor ozdrav­ ljenja. mjeriti i definirati »objektivan umor«. stoljeća riječ se prvi put pojavila u engleskom rječniku i označavala je mješavinu droga koja se davala trka­ ćim konjima radi postizanja boljih rezultata. Umor je još uvijek prvenstveno intiman. Indijanci. Već su stari Grci. naročito u religioznim svetkovinama. u industriji. u izvanrednim situacijama životne ugroženosti. To su razlozi zbog kojih je primjena tih sredstava u svrhe povećanja rad­ nih i sportskih rezultata. Ostatak od 20% je rezerva koju ne može iskoristiti svojom voljom i naporom. ali još uvijek ne postoje sigurni pregledi i testovi pomoću kojih bi se mogao us­ tanoviti. Tjelesni umor valja shvatiti kao znak upozorenja. Potkraj 19.ukloniti tako dugo dok se ne riješe emocionalni konflikti. opomene organizmu da se približio kraju svojih fizičkih mogućnosti i da je iscrpio postojeće rezerve za svladava­ nje umora. bjega od smrtne opasnosti ili napada o kome ovisi život. Maksimalnim naporom volje može moblizirati svega 80% svojih »ener­ getskih mogućnosti«. koriste brojna sintetska kemijska sredstva. U takvim slučajevima potrebna je psihoterapija. Danas se u svrhu dopinga. Rimljani. Ako je umor kroničan. Neracionalna upotreba takvih sred­ stava može dovesti do navikavanja i ovisnosti. fenomen ličnosti.

vitali itd. Također je proši­ rena upotreba kakaoa i kokakole. U poslednje vrijeme upotrebljavaju se i neki hormonski preparati (anabolički steroidi) koji dužom upotrebom dovode do teških poremećaja zdravlja.« . uopće ne uklanjaju umor. unatoč općem mišljenju korisnosti. Mnogim lju­ dima. pomanj­ kanju nekog vitamina u organizmu. Takva sred­ stva poznata su pod nazivom tonici. Najčešće se upotrebljavaju kofein u obliku »ruskog« čaja te kava. Uzimanjem kemijskih sredstava za uklanjanje umora organizam se lišava signala opasnosti. pojačano znojenje. Jedno su sup­ stancije koje stimuliraju živčani sustav što sudjeluje u naporu (simpatikomimetici). povišenje krvnoga tlaka. Kava.Umor je čuvar te »zlatne« energetske rezerve i opominje organizam da valja prestati s naporom kako ne bi došlo do potpune iscrpljenosti. koji su doživjeli duboku starost. koju najčešće uživamo. roboransi. dovodi se u stanje krajnje fizičke iscrpljenosti i smrti od umora. samo je radost lijek protiv ove boljke. Naročito se pretjeruje u značenju C-vitamina kao univerzalnoga lijeka za liječenje iscrpljenosti. Osim doping sredstava postoje kemijske tvari koje su manje opasne i čije je korištenje u svrhu uklanjanja umora vrlo prošireno. pretjerana razdražljivost. poremećaji u probavnom sustavu itd. Veliku grešku čine osobe koje raznim kemijskim sredstvima nastoje ukloniti umor izazvan psihičkim razlozima. Neka od tih sredstava (strihnim) mogu izazvati grčeve cijeloga tijela i smrt od gušenja. Sva doping sredstva možemo podijeliti u dvije grupe. jakim znojenjem i gubitkom tekućine. a drugo su supstancije koje blokiraju živčani sustav odgo­ voran za odmor i oporavak. Kuhinjska sol (natrijev klorid) olakšava umor izazvan isključivo toplotom. po­ većanje napetosti (tonusa) mišića. Razumljivo je da ostanu du­ boko razočarani jer. djeluje kao blagi stimulator i u umjerenoj količini ne djeluje štetno. kava je kroz čitav život bila glav­ ni tjelesni i duševni napitak. Valja znati da sva ta kemijska sredstva ne povećavaju tjelesne sposobnosti čovjeka. Zbog toga su znakovi otrovanja tim sred­ stvima vrlo slični: ubrzanje pulsa. kako je napisao stručnjak: »Nikakve pilule i nikak­ vi recepti ne mogu čovjeku pružiti radost života. Vitamini. Preparati željeza mogu ukloniti umor samo kad su iscrpljene rezerve željeza u organizmu. već uklanjanjem umora samo produžuju njihovo trajanje. Shvatljivo je da doping nije samo medicinski nego i moralni i etički problem. na žalost vrlo često preko granica iza koje nema povrat­ ka. bljedilo. osim ako je riječ o umoru kao simptomu avitaminoze tj.

ako je to zbog du­ boke vode nemoguće. Prilikom spašavanja i pružanja pomoći utopljeniku. reflektorni prestanak disanja. koji put i rada srca. 3. ili zbog nagloga prestanka krvotoka. najveći dio te vo­ de ubrzo se (resorbira) u krv. Spašavanje upopljenika u vodi opasan je postupak i zahtijeva dobre plivačke sposobnosti spacioca i poznavanje tehnike spa­ šavanja. manjak kisika u krvi dovodi do gubitka svijesti. jer pomoć kasni. . obrambene reakcije popuste i voda ulazi u pluća. Već u vodi valja započeti umjetnim disanjem. Čim voda uđe u ždrijelo nesvjesno (reflektorno) budu stisnute glasnice i zatvori se ulaz u dušnik. Spasilac mora paziti da sebe ne dovede u opasnost. Iako život osobe koja se utaplja može biti ugrožen vrstom vode (slatka je opasnija). Za utopljenika je znatno opasnije i neugodnije (jaka bol u prsima. Utopljenik počinje gutati vodu. Takvih utopljenika »su­ him plućima« vrlo je mnogo (oko 40%). daskom).UTAPLJANJE Nije ispravno uobičajeno mišljenje da prilikom svih slučajeva utapljanja voda najprije ulazi u pluća i da je »gušenje vodom« jedini uzrok smrti. po­ jas za spašavanje. ne traži pomoć i u trenutku nestaje »pred očima«. počinje se u trenutku kada spasilac može stati u vodi. temperaturom i zagadenošću. Grčevito zatvaranje grkljana (laringospazam). Masažu srca ne treba započinjati u vodi jer se ne može uspješno izvesti. neposredna ugrože­ nost života uvijek je naglo pomanjkanje kisika zbog toga što u pluća ne ulazi zrak. 2. ili mu se s obale doda motka. smrtni strah) ako još pri svijesti udahne manju količinu vode. valja se držati ovih uputa: 1. uzrok su što utopljenik uopće ne reagira. Često je to sretna okolnost za neplivača koji slučajno padne u vodu i bude pravodobno spašen. Pravovremeno spašena osoba uglavnom nema vode u plućima. Ako takvo stanje potraje duže. Utopljeniku se prilazi plovilom (čamcem.

Pošto se žrtva izvuče iz vode. Teške komplikacije mogu nastupiti vi­ še sati. Uobičajenim postupcima. čak i one kojima je bila potrebna minimalna pomoć. prebacivanjem utopljenika preko koljena. prema potrebi započinje umjetno disanje i masaža srca.Vješt plivač može započeti umjetnim disa­ njem još u vodi 4. To se može učiniti samo ako je žrtva popila preveliku količinu tekućine i proširen želudac otežava disa­ nje i krvotok. utopljenik izbacuje vodu iz želuca. npr. ne izbacuje se voda iz pluća. . Pokušaj da se »isprazne pluća« je nesvrsishodan postupak i nepotreban gubitak dragocjenoga vremena. 5. pa i više dana od trentka utapljanja. Ne smije se gubiti vrijeme na istiskivanje vode iz pluća jer je to nemoguće. valja prebaciti u bolnicu. Sve žrtve utapljanja.

nakon jakoga pušenja.VRTOGLAVICA Vrtoglavica (vertigo) može biti glavna. smetnja zbog koje se pacijenti obraćaju liječnniku. koje te podražaje preko slušnoga živca prenose u mozak (gdje čovjek zapravo dobiva osjećaj položaja svoga tijela u prostoru). Promjenom položaja tijela pokreće se tekućina unutar kanala. pa to gibanje nadraži osjetne stanice. iza tih riječi kriju se smetnje koje zapravo nisu »čista vrtoglavi­ ca«. Sistem za ravnotežu povezan je brojnim živčanim vezama s mišići­ ma glave. nesvjesno. Vrtogla­ vicu prate i smetnje sluha (što je razumljivo jer se unutarnjem uhu nalazi slušni organ). »prava vrtoglavica« praćena je i vanjskim znakom: titranje očiju u jednom rit­ mu prilikom gledanja u jednu točku. iskrenje i titranje pred očima. blijedom bojom kože. U kanalima se nalazi tekućina i osjetne stanice. »Imam omaglicu. nestabilnost i nesigurnost u hodu. ili se on sam okreće s obzirom na okolinu. »Osjećam se kao na vrtuljku«. znojenjem. drugi jednostavno kažu: »Imam vrtoglavicu«. vrtoglavica je često praćena mučni­ nom. koji reflektorno. Liječnik vrtoglavicom smatra smo one slučajeve kada bolesnik osje­ ća i doživljava da se njegova okolina i predmeti vrte oko njega. Češće je samo jedan od manje važ­ nih simptoma bolesti. Osim subjektivnog osjećaja. »Aparat« koji je odgovoran za osjećaj tijela u prostoru nalazi se u tri polukružna kanala u unutarnjem uhu što okomito leže jedan prema drugome. koji put i jedina. reagiraju ta­ ko da održavaju ravnotežu tijela. »Okre­ će mi se u glavi«. Zbog nadražaja tih živaca (simpatikusa i parasimpatikusa). u vezi sa zaraznim bolestima. trupa i udova. takve smetnje dolaze s umorom i iznemoglošću. . ili mračenje. vrata.« Me­ đutim. To su tegobe pacijenata koje je teško opisati. Vrtoglavica nastaje zbog prejakih podražaja ili oštećenja onih dije­ lova tijela koji su odgovorni za održavanje ravnoteže. Naročito je dobra veza centra za rav­ notežu s autonomnim živčanim sustavom. strahom. povraćanjem. Neki svoje tegobe opisuju slikovito: »Sve se vrti oko mene«. to može biti osjećaj slabosti i opće klonulosti. »Osjećam se smušen«.

jetre. jako ubrzanoga ili jako usporenog rada srca. crijeva. krvarenja. u vrijeme klimakterija (valung). upale uha također mogu izazvati vrtoglavicu. Neki lijekovi (streptomicin) oštećuju slušni živac. zatim kod bolesti probavnih organa: želuca. u trudnoći. Vrtoglavica prati bolesti mozga: tumore. žučnog mjehura. živčane bolesti. Svaka dugotrajnija vrtoglavica zahtijeva liječnički pregled. gnojna žarišta. pregled rendgenologa. Često neznatne ali ponavljane vrtoglavice mogu biti opasnije od napada s povraćanjem. Od visinske vrtoglavice pate osjetljivije osobe. oko svoje ose. Pri tom nije važna njena jačina. »šum lokomotive« ili »morskih valova«. znojenjem te nepodnošljivim šumovima u uhu. »zvonjenje«. a može biti i uvod u napadaj padavice. Zarazne bolesti. u vanjskom slušnom kanalu. ugljičnim monoksidom i drugim otrovima. grla i nosa. I drugi. žene za menstruacije. obično iznenada. Vrtoglavica je i psihogeno uvjetovana. koja može trajati mjesecima. alergije. zatim u ljudi koji osjećaju strah od zatvorenog prostora. Vrtoglavica se javlja kod nekih bolesti srca. »zviždanje«.Većina svih vrtoglavica nastaje zbog nadražaja tekućine u polukruž­ nim kanalima unutarnjega uha. ulaz hladne ili tople vode u uho. Najjednostavniji primjer kako se može izazvati nadražaj jest okretanje tijela »oko samoga sebe«. uz osjećaj »pritiska« i »punoće u uhu«. Jedan od prvih simptoma prilikom otrovanja nikotinom. često bezazleni uzroci mogu izazvati jake napadaje vrtogla­ vice: nakupljanje »smole«. tj. kao jedan od simptoma ne­ uroze. internista. potrebni su brojni pregledi specijalista: liječnik za živ­ čane bolesti. povraćanjem. koje takve osobe opisuju kao »pištanje«. Napadi vrtoglavice praćeni zujanjem u uhu i gubitkom sluha Meniereova bolest poznata je po jakim vrtoglavica koje dolaze u napadima. pa se uz oslabljeni sluh javljaju i vrtoglavi­ ce. bez vidljivoga razloga. alkoho­ lom. laboratorijski pregled. cerumena. nastaje na »živčanoj bazi« i javlja se u ljudi »slabih živaca«. Napad može biti vrlo . arterioskleroze. Povrede glave i uha redovito prati vrtoglavica. za bolesti uha. redo­ vito kod slabokrvnosti (anemije). povećanoga ili sniženog krvnog tlaka. za očne bolesti. »nervčika«. od vrtnje i visine. često kao »grom iz vedra neba«. Napad je redovito praćen mučninom. Da bi se ustanovio uzrok dugot­ rajne vrtoglavice. krvi i krvnih žila.

nesvjestica i pad. piti alkoholna pića. Poznato je da krv. U starijih ljudi slični napadaji mogu biti uzrokovani slabijom prokrvavljenošću mozga zbog arteriosklerotičnih promjena na krvnim žila­ ma. Neki tumori mozga mo­ gu izazvati slične smetnje. U prvoj pomoći takvom pacijentu valja osigurati potpun mir. treba da smanji uzimanje nadražujućih sredstava. rada i jela. zbog sile teže teče prema do­ lje. a gubitak ravnoteže potpun. Padavica.« Pravi uzroci Meniereove bolesti još uvijek nisu poznati. ali koje vam. to najprije osjeti mozak. Oštećenje sluha u početku je jače za niže tonove. krv u ležećem položaju lakše dolazi u mozak. crnu kavu. nagluhost. liječnici se slažu da je neobično važno psihičko stanje pa­ cijenta. Postoje mnoge teorije. Ako postoje jače smetnje. Bolesnik mora uvesti više reda. Tije- . pa se javlja vrtoglavica. jako zujanje u uhu. rjeđe potpuna gluhoća na jedno ili oba uha. osim što po­ stoji jača ili slabija nagluhost. Poslije napada pacijenti se osjećaju uglavnom dobro. Kada dođe do pada krvnoga tlaka. istoga trenutka kada malo podig­ nete glas. djelomično ili potpuno uništenje onoga dijela unutarnjeg uha koji je odgovoran za postanak vrtoglavice. najčešće traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. manje sjedenja u autu i za stolom. kažu da ne vičete jer nisu gluhe. srce radi us­ poreno.jak. Prilikom stajanja. Može se presjeći živac koji sprovodi podražaj. ili da ih se potpuno odrekne. koji se tuže na vrtoglavicu kada se dižu ih kreveta. Vrtoglavica prilikom naglog ustajanja Ima ljudi. pa čak i izgubti svijest. Boles­ nik mora mirno ležati. krvni tlak je niži. nesvjesticom. Ako ujutro čovjek naglo ustane. Nakon pada. kao svaka tekućina. naročito starijih. fizičkoga napora i vježbi. po­ trebna je psihoterapija. kao »nužno zlo« preostaje operativan zahvat. Profesor Jongkees iz Nizozemske ovako je opisao jedan od simptoma: »Javlja se u osoba koje vas dobro ne čuju. krv dolazi u mozak zahvaljujući krvnom pritisku u krvnim žilama koji tjera krv prema gore. Vrlo je važno promijeniti način života. pa takva osoba brzo dolazi k svijesti. ne smije pušiti. vrlo rijetko i nekoliko dana. naglo promi­ jeni položaj tijela i može dobiti vrtoglavicu. Ako ni jedan od tih načina liječnja ne pomogne. Potreban je liječnički pregled. napadi glavobolje (migrene) tako­ đer sliče napadu meniereove bolesti. Za vrijeme spavanja usporene su sve životne funkcije. čovjeka obara na pod. smetnjama govora i gutanja.

Tako nastane vrtoglavica. i obratno. Naglo skakanje nije znak mladosti. a za to je dovoljno manje od jedne minute. Prije ustajanja valja se u krevetu malo protegnuti. Vrtoglavica ronioca Vrtoglavica ronioca veoma je opasna i često je prvi simptom teških poremećaja koji dovode u opasnost njegov život. nego nepažnje. Vrtoglavica može biti znak manjka kisika u krvi i povećanja ugljič­ noga dioksida.lo ne može naglo podići krvni tlak koji bi bio dovoljan za potpunu op­ skrbu mozga. Zbog toga ne valja naglo skočiti iz kreveta. . Vrtoglavica ronioca koji upotrebljava komprimiran kisik može biti zanak trovanja kisikom. razgibati. Vrtoglavica može nastati i prelazom iz toplih u hladnije slojeve vo­ de.

Nezavisno od naše volje. razgradnja hrane i njeno upijanje u krv od­ vija se u tankom crijevu. Za nekoliko sati hrana prođe 5-6 metara kroz tanko crijevo i ude u debelo crijevo. usporeno prolaženje stolice debelim crijevom. Ako netko ima vlastitu predodžbu u tome da čovjek mora imati dvije stolice dnevno. Netko se opet smatra zatvore­ nim zbog toga što nema »toliko stolica koliko želi«. »Ne mogu se prazniti« itd. Zbog toga je debelo crijevo široko. Najvažniji dio probave. tjelesnoj aktivnosti. »Imam lijenu stolicu« (»tvrdu stolicu«). »Zatvoren sam«. stolice. Brzina kretanja hrane je velika i iznosi 1 cm na minutu. Liječnik će upotrijebiti stručne izraze opstipacija ili konstipacija. onda će se smatrati bolesnim ako ima stolicu svaki drugi dan. Samo se u po­ četnom dijelu debeloga crijeva nastavlja upijanje vode i otopljenih mine­ rala. Broj stolica u toku dana ovisi o načinu pre­ hrane. Na takve tegobe danas se tuži gotovo svaki treći čovjek.5 metar i u probavi hrane nema značajniju ulogu. Time se omogućuje bolje upijanje vode . njihova je zadaća da mi­ ješaju još uvijek tekući sadržaj.ZATVOR STOLICE Postoje mnogi nazivi kojima se označava jedna od najčešćih bolesti civi­ lizirana čovjeka. Zatvor (opstipacija) je zastoj. često se zdrave osobe same proglašavaju bolesnima u skladu sa svojim vlastitim shvaćanjima o funkciji i radu crijeva. Kretanje debeloga crijeva djelomično su slične kretnjama tankoga crijeva. Ali i redovno ispražnjavanje svaki drugi dan može biti normalna pojava. rastezlji­ vo i može primiti veliku količinu otpadaka. U nekih bolesnika glavne su tegobe suviše tvrde i suhe stolice. hrana se u crijevima neprekidno miješa i postepeno potiskuje prema debelom crijevu. vrsti i količini uzete hrane. Debelo crijevo (kolon) dugačko je oko 1. dok bolesnici svoje tegobe opisuju riječima: »Ne mogu ići na stranu«. dok ostali dio služi samo kao spremište za pohranjivanje nepotreb­ nih ostataka hrane. Pokre­ tanje hrane nastaje gibanjem crijeva zbog valovitoga stiskanja mišića ko­ ji se nalaze u zidu crijeva (peristaltika). Neki ima­ ju osjećaj nepotpunoga ispražnjavanja nakon izvršene nužde. Čovjek normalno ima 1-2 stolice u 24 sata. dok se drugi žale samo na vrlo rijetko i zakašnjelo pražnjenje.

dva su najčešća uzroka kroničnoga zatvora. Dvanaestopalačno crijevo. Povremeno. 9. Ali osim tih kretnji miješanja. u debe­ lom crijevu javljaju se i drugačiji pokreti. kao i prečesto i predugo stezanje debeloga crijeva. crijevo se proširi. Usna šupljina 2. Kada takvi pokreti dove­ du sadržaj u završni dio. 3. Želudac.Shematski prikaz probavnoga sustava: 1. 7. 10. . samo nekoliko puta u toku dana. Čmar preko sluznice debeloga crijeva. Jednjak. 6. Debelo crijevo. To stezanje traje oko pola minute i dovoljno je da velik dio sad­ ržaja potisne prema nižim dijelovima crijeva. 4. debelo crijevo u potpunosti se stisne u dužini većoj od 20 cm. 8. Tanko crije­ vo. Gubitak osjećaja za ispražnjavanje (gubitak refleksa). Gušterača. Jetra 5. Žučni mjehur. istegne i to istezanje izazive osjećaj potrebe za ispražnjavanjem.

antimonom. npr. Zbog toga naknadne tegobe nisu posljedica nikakvoga zatvo­ ra. Nakon potpu­ noga ispražnjivanja crijeva treba normalno čekati i do 3 dana na redov­ nu stolicu. Glavne tegobe često su samo »strah za zdravlje«. povišenom temperaturom. Mnogi ne znaju da probava. Zbog toga mnogi ljudi. koja je nastupila naglo i ne traje dugo. zatim uvrnuće crijeva. Obično se za dva-tri dana i bez lijeko­ va ponovo uspostavi normalan ritam pražnjenja. ovisno o vrsti hrane. Po­ znat je zatvor stolice za vrijeme putovanja. npr. akutan zatvor postaje ozbiljniji problem i opasna pojava onda kada je jedan od znakova teže bolesti ili trovanja. kompoti. Zbog otrovanja talijumom. od šlji­ va ili smokava. Takve smet­ nje najčešće su bezazlena pojava. promjene klime i mjesta bo­ ravka. Akutan zatvor prati mnoge akutne zarazne bolesti. Nema čovjeka koji nije bio »zatvoren« barem nekoliko dana. To je posljedica pogrešnoga mišljenja da je za puno zdravlje potrebno svakodnevno ispražnjivanje crijeva. često godinama. akutan zatvor javlja se u ljudi koji imaju redovnu stolicu. zatim oni koji pretežno djeluju na tanko crijevo. povraćanjem. traje 1 do 3 dana. boravka u bolnici. ili ako ne onemogućen prolaz crijevno­ ga sadržaja (strano. Nagao zatvor stolice na­ stupit će ako zbog neke bolesti ili otrovanja dođe do potpunoga prestan­ ka rada crijeva (paraliza crijeva). Nakon uzimanja veće količine jačih lijeko­ va dolazi do potpunoga ispražnjavanja i tankoga i debelog crijeva. nekontroliranog uzimanja kemijskih sredstava. ugljič­ nim disulfidom. nakupine košti­ ca od trešanja ili klupko glista. Za razliku od kroničnoga zatvora. već pretjeranoga. stolice nema po 10 do 14 dana. ili samo . Na­ kon toga neznanja vodi u nove greške. Protiv akutnoga i kroničnog zatvora (naročito u djece) često se upotrebljavaju narodna ljekovita sredstva: čajevi. pritisak na crije­ va). progutano tijelo zatvori prolaz. ponovno se uzimaju sredstva za čišćenje. slatka sredstva kao med. kada smetnje pražnjenja traju dugo. morfijumom. dugotrajne vožnje u automobilu. Svaka sumnja na otrovanje zahtijeva li­ ječnički pregled. Budući da se sutradan stolica »opet nije javila«. Ali tada je pra­ ćen mnogo neugodnijim znakovima: jakim bolovima u trbuhu.Nagao (akutan) zatvor stolice Akutan zatvor stolice je nemogućnost ispražnjivanja crijeva. Nagao. mučni­ nom. Valja znati da postoje lijekovi koji djeluju istovremeno na tanko i debelo crijevo. Prije upotrebe tvorničkih lijeko­ va potreban je savjet liječnika. odmah uzimaju tablete za čišćenje (koje se u ljekarnama mogu do­ biti bez liječničkoga recepta). Teži akutan zatvor nastat će i prilikom otrovanja: olovom. ako kroz 24 sata nemaju sto­ licu.

povećava volumen u završnom dijelu debeloga crijeva i time izaziva podražaj na ispražnjavanje. može se upotrijebiti klizma. npr. Daje se 1 do 2 žlice. Zbog toga je važno u kojem se slučaju primjenjuje od­ ređena vrsta lijeka i vrijeme kada se uzima. Lijekovi koji djeluju na tanko i debelo crijevo upotrebljavaju se za­ to da bi se ispraznio čitav probavni sustav. Toj grupi lijekova pripada gorka sol (magnezijev sul­ fat) i Glauberova sol (natrijev sulfat). Unošenje tekućine u debelo crijevo izvodi se na slijedeći način: Posuda (irigator) s gumenom cijevi i plas­ tičnim nastavkom . Klistir omogućuje razmekšavanje stolice. U preporučljivim dozama nisu otrovni ali dugotraj­ nom upotrebom i uzimanjem većih količina može doći do otrovanja. Takve tablete ne smiju uzimati trudnice ni žene za vrijeme mentstruacije jer pojačavaju krvarenje. U posudu se stavi 1/2 litre vode. Klistir se daje pomoću posebne po­ sude i gumene cijevi. Manje su opasna sredstva koja samo razmekšavaju tvrdu stolicu i omogućuju da bolje klizne napolje. klistir. mogu izazvati jake napade bolova u bolesnika koji imaju kamence u bubregu ili žučnom mjehuru. ili čaj od kamilice. zbog pojedine sumnjive ili otrovne hrane. Takvi lijekovi dobivaju se iz biljaka ili su sinteti­ zirani u tvornicama. otopljeno u čaši vode.na debelo crijevo. a djeluje nakon 1 do 4 sata. koje se uzima po 1 veliku žlicu (ali ne duže vrijeme). Uzima se 1 do 2 žlice i stolica se javi nakon 2 do 4 sata. Postoji niz različitih kemijskih sredstava koja djeluju samo na debe­ lo crijevo. malo glicerina. Djeluje pretežno na tanko crijevo. To su glicerinski čepići i parafinski ulje. Ricinusovo ulje vrlo se rijetko upotrebljava. Lijekovi djeluju na taj način da navlače vodu u crijeva. te stolica postane obilna i mekana. izazivajući pojačano stezanje (grčeve) i potiskivanje crijevno­ ga sadržaja prema van. Kada ne pomažu uobičajeni lijekovi i zatvor stolice traje nekoliko dana.

pod­ metne se posuda. Posudu s vodom treba dignuti do 1 metar u visi­ nu. Civilizi­ ran čovjek izvršava tu svoju potrebu samo u okolnostima koje društvo prihvaća. u više od 90 posto slučajeva samo je funkcionalni poreme­ ćaj. odgaja da voljno kontrolira akt nužde. Zašto? Čovjek je društveno biće i mora se pokoravati normama koje mu društvo nameće. Kada se u zadnjem dijelu crijeva nakupi dovoljno sadržaja da izazove reflekse ispražnjivanja. To znači da uz normalnu probavu i zdrava crijeva postoji samo ote­ žano ispražnjivanje debeloga crijeva zbog poremećaja u radu živaca (autonomnoga živčanog sustava). razu­ mom. Voljna kontrola ispražnjivanja crijeva po­ stiže se stiskanjem kružnoga mišića koji se nalazi na završnom dijelu de­ beloga crijeva i radi pod kontrolom čovjekove volje. pusti se da curi pola litre teku­ ćine i malo se pričeka. Dijete do druge godine života obavlja nuždu kao refleksnu radnju. Kroničan zatvor stolice bez bolova u trbuhu Mnogi bolesnici našli bi se povrijeđeni i posumnjali bi u dobronam­ jernost i znanje liječnika kad bi im rekao da su tegobe na koje se žale po­ sljedice odgoja i načina života. Zbog toga se dijete postepeno nauči da svojom voljom. koji su odgovorni za redovno odstranjiva­ nje izmeta. Ako nastane napon na stolicu. i osjećaj stida. uz stijenku crijeva. Kroničan zatvor je mnogo češći u žena. da guši svoj prirođeni refleks ispražnjavanja. Klistir se može davati i u položaju na ledia sa skvrčenim nogama. To je i razumljivo jer su nje­ ni drušveni obziri. U ne­ kim se sredinama akt velike nužde još uvijek smatra sramnim činom. vrh gumene cijevi (ili plastični nastavak) naulji se ili namaže glicerinom. tada cijev valja usmeriti više u stranu. Ali . Ako se prilikom uguravanja cijevi oseti otpor. Nema čovjeka koji takvo »kakanje u krevet« ne smatra normalnom pojavom. kontrolira taj akt kako bi bio u skladu sa shvaćanjima. Ali dijete ras­ te i postepeno se uči. kulturnim prilikama i običajima sredine. ne smije se nasilu gu­ rati . često bez obzira na vrijeme i mjesto. Tek kada je cijev unutra. Ako napona još nema.Bolesnik legne na lijevi bok. Iako kroničan zatvor stolice može biti posljedica bolesti (organsko­ ga oštećenja). U primitivnoj zajednici čovjek poput djeteta obavlja nuždu čim osjeti potrebu. valja istisnuti zrak tako da se is­ pusti malo vode. a desna mu je noga savijena u kuku. Gumena cijev ili nastavak uguraju se 6 do 8 cm duboko kroz čmar. popusti se pritisak ili se otvori pipac i pusti da voda polagano curi. dijete nesvjesno izvrši nuždu. Prije nego što se stavi u debelo crijevo. mnogo veći nego u muškaraca.

unatoč tako rijetkim stolicama obično nemaju dru­ gih tegoba. a tvrda stolica i dalje ostaje u crijevima. Osobe koje godinama pate od kroničnoga zatvora mogu postići za­ dovoljavajuće ispražnjavanje crijeva bez kemijskih sredstava za čišćenje. Na upalu va­ lja pomisliti kada kroz otvor (anus) izlazi tekući. ali te smetnje odmah prestanu kada se izvrši nužda. Bolesnici koji pate od kroničnoga zatvora dovode se u opasnost zbog pretjerane upotrebe sredstva za čišćenje (laksativa. Dugotrajan. Koji put se može javiti glavobolja. Liječnik napipa prstima izvana. Kako? Valja jesti takvu hranu koja daje mnogo ostataka. podražiti crijevo. tvrda stolica ih ozlijedi i izazove krvarenje. Zbog dugotrajnoga zadržavanja u crijevu stolica postaje suha. putovanja. tvrdi sadržaj koji se nalazi u silaznom dijelu debeloga crijeva.i uvjeti života moderna čovjeka. nego dugotrajne upotrebe i uzimanja tih sredstava. mučnina. ponovo treba ojačati oslabljeni refleks ispražnjavanja. često se izbacuju komadići »poput špekula«. Vrlo tvrda stolica može ozlijediti sluznicu debeloga crijeva. tvrda. kada se debelo crije­ vo suviše rastegne. Sirovo voće i povrće da- . u takvom stanju spontano ispražnjivanje nije moguće i liječnik razmekšavanjem i prstima postepeno vadi komadiće stvrdnutoga izmeta. gubitak apetita. količina. sluzavi i smrdljivi sad­ ržaj. Osjećaj potrebe za ispražnjivanjem javlja se tek onda kada količina stolice u crijevima bude toliko velika da prijeđe novi »prag podržljivosti« tj. takve osobe uzimaju sve veće doze i posižu za sve jačim sredstvima. često ga prisilja­ vaju da svjesno i nesvjesno odgađa nuždu i time se odvikava od redovnga prirodnog ritma pražnjenja. a onda se zbog bolova zadržava stolica (razumljivo je da će se stanje još više pogoršati). pa na tom mjestu nastaju upale. Ako takva osoba ima i šuljeve (hemoroide). Da bi dobile stolicu u vrijeme kada žele. Umjesto uzimanja laksativa. jačih bolova nema. To je hrana u kojoj ima mno­ go celuloze. mrvičasta. purgativa). Takav oslabljeni refleks najčešći je uzrok kroničnoga zatvora. Sva sredstva za čišćenje djeluju protuprirodno jer nasilno podražuju cri­ jeva. Najviše celuloze ima voće i povrće. češće su to mukli bolovi u križima te osjećaj pritiska u donjem dijelu trbuha i zdjelici. napetost u trbuhu. zanimanje. Osobe koje pate od te vrste zatvora imaju stolicu svakih 5 do 8 da­ na. Tvrda stolica može »zabetonirati« izlaz iz debeloga crijeva. grčeviti bolovi u trbuhu javljaju se vrlo rijetko. čak i »srčane teškoće«. čiji će volumen. pa pod­ sjećaju na izgled stolice zeca ili ovce. No. Ispražnjivanje tvrde stolice prate jaki bolovi. U debelom crijevu izmet se sakuplja danima. na lijevoj polovini trbuha. često i duže. Tada se javljaju smetnje koje više nisu posljedica zatvora. godinama gušen refleks ispražnjavanja na kraju toliko oslabi da normalni podražaji više nisu do­ voljni.

Takav oblik kroničnoga za­ tvora zapravo je »nervoza debeloga crijeva« pa se u medicini upotreblja­ va izraz prenadražljivo debelo crijevo (iritabilni. Često se javljaju nervozne srčane smetnje. vlažne i hladne ruke. sir. Nadražajno djelujuvoćni sokovi. gimnastičke vježbe. drugi ujutro jedu grožđe. »strašne glavobolje«. med. može doći do prečestoga i dugotrajnog stezanja crijeva.je više ostataka nego kuhano. Stezanje se osjeti kao grč u trbuhu. Mlijeko. znojenje. meso. Kretnjama mišića debeloga crijeva upravlja živčevlje koje radi nezavisno od čovjekove volje: simpatikus us­ porava rad crijeva. blit­ ve. Neki navečer popiju čašu mineralne vode. Pomažu i svakodnevne šetnje ako traju barem dva sata dnev­ no . jaja i ostala bjelančevinasta hrana daje malo ostataka i ne preporučuje se kao jedini način is­ hrane ljudi koji pate od kroničnoga zatvora. Poznato je da od kroničnoga zatvora više pate oni ljudi koji u svom zvanju sjede: činovni­ ci. Bol se najčešće javlja u donjem dijelu trbuha. utječu na normalan rad crijeva. Nakon zatvora od nekoliko dana mogu se ja­ viti proljevaste stolice. Najbolje je to učiniti ujutro. špinata. Poznato je da se smetnje . bol znatno oslabi ili potpuno nestane. parasimpatikus ga ubrzava. Dugotrajan (kroničan) zatvor stolice s bolovima u trbuhu Povremeno stezanje debeloga crijeva u toku dana traje svga oko po­ la minute i dovoljno je da sadržaj potisne prema svom završnom dijelu. učinak će biti mnogo bolji ako se povežu s tjelesnim vježbama u ko­ jima se izvodi pregib u trupu i koljenu. spastički kolon). Prolaz sad­ ržaja je onemogućen i nastaje zatvor stolice. Živci koji upravljaju radom crijeva upravljaju i radom os­ talih organa. Neobično je važno redovito tjelesno vježbanje. kava. vozači. »Nervoza debeloga crijeva« samo je jedan od znakova opće nervo­ ze bolesnika. Mnogi su ljudi sami pronašli najbolji način redovite stolice. ujutro pravom kavom ili popušenom cigaretom izazivaju podražaj na veliku nuždu. Poremeti li se ravnoteža u radu tih živaca te prevlada parasimpati­ kus. Nakon vjetrova ili stolice. ali i danima. kretanje. Ravnoteža između tih ži­ vaca omogućuje normalno i svrsishodno gibanje crijeva. bolesnik osjeća mučninu i napetost u trbuhu. mrkve. ili neko drugo voće. Valja jesti mnogo zelja. kada refleks iz želuca izaziva najjače giba­ nje debeloga crijeva u toku dana. Fizički rad. šljive. suhih šljiva. nesanica. Uz to valja uvesti redovito pražnjenje crijeva u određeno vrijeme. sirupi. Glavne smetnje na koje se žale takvi bolesnici jesu bol i kroničan zatvor. Bolovi koji put traju svega nekoliko sati. kelja. više na lijevoj stra­ ni.

Zatvor stolice dojenčeta Dojenče hranjeno na prsima ima prosječno 2 do 4 stolice dnevno. Upala nosa čest je uzrok glavobolja djeteta na prsima. ili zbog promjena u usnoj šupljini djeteta. ili hrana koja stvara veću količinu plina: zelje. Začepljenost se može javiti i nakon odbijanja od prsiju. Takva začepljenost prestaje kada poslije majčina mlijeka dodajemo povrće. grah. Ako takva začepljenost traje duže od 3 dana. povrtnica. To je lažni zatvor (pseduoopstipacija) i nastaje zbog toga što dijete u potpunosti is­ koristi mlijeko. koje i inače izazivaju stolicu nadraživanjem debe­ loga crijeva. a premalo ugljikohidrata (šećera) uzrokuje tvrdu stolicu. Jedna stolica u 2 ili 3 dana može se smatrati gotovo normalnom po­ javom ako dijete dobro napreduje i ne pokazuje druge znakove bolesti. Ali i podražaji u samom crijevu mogu izazvati napad bolova i za­ tvor od nekoliko dana. tj. Začepljenost može nastati i zbog gla­ dovanja. spazmolitika: baralgin. Dojenče is­ tovremeno i diše i siše. Ako je sluznica nosa upaljena. Zatvor stolice obično se javlja u dobi od 1 do 3 mjeseca. otečena. Začepljenost ili tvrda stolica može imati i drugi uzrok. cvjetača. Ne liječi se samo debelo crijevo. disanje kroz nos postaje otežano i dijete prekida sisanje da bi moglo disati.u radu crijeva pogoršavaju nakon uzrujavanja. pore od povrća. nego čitav bolesnik koji je »sav nervozna ličnost«. a hranjeno na umjetnoj prehrani 1 do 2 stolice. daje se glicerinski čepić ili klistir od pola decilitra čaja od ka­ milice. s mnogo otpadaka. u djece su normal­ ne. Hrana s previše bjelančevina. Najbolje djeluju sredstva za smirenje živaca i lijekovi koji sma­ njuju nadražljivost parasimpatikusa . buscopan. Ne postoje stroga pravila koja određuju normalan broj stolica dnevno. Liječenje takve vrste i kroničnoga zatvora teško je i dugotrajno. To može biti hrana koja nadražuje živčane za­ vršetke u sluznici debeloga crijeva. a najčešći je pogrešna ishrana. sukoba. Najčešći je uzrok nedovoljna količina majčina mlijeka ili ne­ mogućnost djeteta da siše dovoljne količine mlijeka bilo zbog uvećanih bradavica majke. celuloze. vrsta luka. duševne nape­ tosti.krivca za tegobe. to su lijekovi iz grupe tzv. pa nema dovoljno ostataka koji bi izazvali rastegnuće za­ vršetka debeloga crijeva i izazvali reflekse ispražnjivanja. spazmocibalgin. helkamon. Zato takvi bolesnici ne smiju uzimati nadražujuće lijekove za izazivanje stolice. Neke pojave koje bismo u odrasla čovjeka proglasili poremećajima ili bolešću. Jako nadražajno djelu­ ju i tablete za čišćenje. prelas­ kom na umjetnu prehranu nakon liječenja proljeva rogačem (ceratoni- .

toplina na trbuhu obično ne pomaže. ili »tjeranjem bicikla« u ležećem položaju. Da bi se regulirala stolica djece valja se držati ovih uputa: hrana mora sadržavati dosta otpadaka (balasta). tj. stolica je izrazito tvrda. majka se treba posavjetovati s liječnikom. a trbuh velik i napet zbog velike koli­ čine plinova u crijevu. naročito iz grupe B.jum). ona djeluje samo kod grčevitoga (spastičkog) začep­ ljenja. . Koji put se stolica mora vaditi instrumentima na operacionom stolu. Zatvor stolice javlja se kod svih bolesti s visokom temperaturom jer dolazi do velikoga gubitka vode. Ako se dulje vrijeme daju veće količine rogača i mrkve. povrća i voća. suženje čmara (anusa). u rijetkim je slučajevima posljedica nenormalnih promjena u crijevima. valja masira­ ti trbušne mišiće. Jaka začepljenost javlja se kod bolesti koje se naziva veliko debelo crijevo (megakolon). može biti i posljedica manjka vitamina. Ako dijete nema stolicu duže od tri dana. npr. može doći do zatvora stolice. a to se postiže podizanjem trupa iz ležećeg položaja u sjedeći. Zatvor je toliko jak da se stolica može dobiti jedino klizmom. a taj oblik začepljenosti javlja se obično u starije djece.

Na taj se način ohla­ di kada je u njemu višak topline. zbog suviše slane hrane. uglavnom voda. . starci manje od ljudi srednje dobi. Znoj je te­ kućina koja se lako isparuje.ZNOJENJE Znoj luči 2 do 3 milijuna žlijezda znojnica. ali i manje primjese krvi. Jače se znoji prilikom teškoga tjelesnoga napora. dok se za vrućih ljetnih dana ve­ ćina preznojava. u znoju će biti više kuhinjske soli. Svi se znoje. amonijak. Isparavanjem znoja tijelo gubi toplinu. Miris znoja ovisi o predjelu tijela. zbog čega se normalno znojenje gotovo i ne primjećuje. treći samo kada spavaju. najviše ih ima na dlanovima i tabanima. boksači. Znoj je bezbojna tekućina. Jedni se znoje dok jedu. Na sastav zno­ ja utječe i način prehrane. Za hladnih dana gotovo da nema znojenja. da bi se mogli boriti u određenoj kategoriji. Ako je pojačan tjelesni napor na vrijeme vrućih dana ili u toplim prostorijama. ili samo pojedini dije­ lovi. i u njemu se nalaze tije­ lu nepotrebne pa i štetne materije koje su nastale mijenom tvari u orga­ nizmu: mokraćna i octena kiselina. u jednom satu može se izlučiti čak 4 litre znoja. Znoj mogu bojiti pigmentne bakterije. tada se u tijelu stvara velika količina topline. Svaki se čovjek znoji »na svoj način«. Ne­ kada su crvenom znoju pripisivali natprirodno značenje. Izraz »preznojio sam se od po­ sla« označava težak fizički rad. npr. Poseban miris ispod pazuha i oko spolnih organa potječe dijelom od posebnih mirisnih žlijezda. drugi manje. nalaze se u koži i nisu jedno­ liko raspredene po tijelu. natrijevoga klorida. nekima je vlažno cijelo tijelo. Slankast okus znoja potječe od kuhinjske soli. Osnovna je zadaća znoja regulacija tjelesne temperature. Taj način nagloga gubitka tjelesne težine koriste sportaši. masne kiseline. a dijelom zbog posebnoga sastava znoja. ili kada na njega izvana djeluje suviše visoka temperatura. drugim riječima: u roku od jednoga sata čovjek može izgu­ biti 4 kg. ispod pazuha i oko spolnih organa. Za vrućih dana znojenje je pojačno i može iznositi do 2 litre na sat. jedni više. odrasli više od djece. Debeli ljudi znoje se više od mršavih. drugi dok su uzbuđeni.

vrtoglavicu. bezvoljnost. Čovjek se rađa sa suviškom žlijezda znojnica. dok će u tropskim krajevima sve žlijezde znojnice raditi »punom pa­ rom«. »toplinske grčeve« koji se često jave iznenada. Manjak soli uzrokuje niz smetnji: umor. Glavni centar toga nevoljnoga živčanog sustava nalazi se u dijelu mozga koji se naziva medumozak. za znojenje čitavoga tijela ili samo ograničenih dijelova. Cijeđenje znoja po koži u obliku kapljica nije svrsishodno. Ako prekomjerno znojenje traje duže vrijeme. količina izlučenoga znoja bit će upravo to­ lika koliko je potrebno za održavanje tjelesne temperature. na primjer: rad u rudnicima. Količina izlučenoga znoja ovisi o broju i »radnoj sposobnosti« žlijzda znojnica. Iz toga cen­ tra dolaze naredbe za jače ili slabije lučenje znoja. To se može spriječiti pijenjem vode s dodatkom soli. kao što opadaju i mnoge druge funkcije. Postoji nasljedna bolest kada je razvijen vrlo mali broj žli­ jezda znojnica. glavobolju. a mogu se javiti i u čitavom tijelu. život takvih ljudi neprestano je ugrožen kada se nađu u uvjetima povišene temperature. U težim slučajevima čovjek dnevno izgubi i više od 20 grama soli. nezavisno do volje. može dovesti do težih poremećaja u tijelu. To znači da se izluči upravo toliko znoja koliko odmah može ishlapiti. tra­ ju nekoliko minuta i često su praćeni mučninom i povraćanjem.znojenjem se gubi velika količina soli. Život koji upravljaju radom žlijezda znojnica samo su dio posebnoga autonomnog živčanog susatva. Veći gubitak soli iza­ ziva razdražljivost. slabost. Ako je s tim živcima »sve u redu«. grčevi su jako bolni. Prekomjerno znojenje čitavoga tijela Pojačano znojenje čitavoga tijela normalna je pojava samo kod vru­ ćice. Ta­ da suvišak tjelesne topline mora biti odstranjen pojačanim hlapljenjem znoja s velikih površina. Žlijezde znojnice »pod upravom« su posebnih živaca koji rade potpuno samostalno. jer znoj u obliku kapljica ne hlapi i ne ras­ hlađuje. ali postepeno ih »proradi« tek onoliko koliko je potrebno. Ali to su zaista vrlo rijetki slučajevi. najprije se pojave grčevi u mišićima koji su najviše upotrebljivani u radu. ako funkcioniraju normalno. Zbog nemogućnosti znojenja. kod visokih peći. gubitak apetita. Pod starost. Zbog toga se stari ljudi manje znoje. U umjerenoj klimi mnoge žlijezde uopće neće proraditi. u pekarama. .Znojenje nije podvrgnuto volji. pojačanoga tjelesnog napora te povišene temperature okoline. To je uvijek nepotre­ ban gubitak tekućine iz tijela. ali zato teže podnose visoku temperaturu. Zbog velikih fizičkih napora u uvjetima visoke temperature okoli­ ne. rad ložača . aktivnost žlijezda znojnica postepeno opada. ili ih uopće nema.

noge. gripa. akutne srčane bolesti: hladan znoj od infar­ kta i angine pektoris. tada dijete lakše regulira temperatu­ ru tijela. Iako se dijete rodi s punim brojem žlijez­ da znojnica. pretežno na ruke. one još nisu potpuno »sazrele«. Često je kod žena »u promjeni«. kao što je reumatska groznica. klimakteriju. Mnoga se djeca»kupaju u vlastitom znoju« zbog straha roditelja da se ne prehlade.Prekomjerno znojenje može se javiti i na »živčanoj bazi«. Može se javiti i kod dugotrajnih. sitnim crvenim prištićima (miliaria rubra). Smirivanjem bolova prestaje i znojenje. malarija. tuberkuloze. Znojenje prati mnoge zarazne bolesti. No. Nagao pad šećera u krvi uvijek izaziva pojačano znojenje. »otrovanje krvi«. ta »nervozna« znojenja ipak su ograniče­ na na pojedine dijelove tijela. mokaraćnim putovima. Prekomjer­ no znojenjem može biti prolazna pojava mnogih naglih i jakih osjećaj­ nih stanja: strave i straha. žučnom mje­ huru. ili su nakon uzimanja inzulina gladova­ li. Žlijezde znojnice počinju stvarati znoj potkraj prvoga mjeseca života. naročito ako dolaze u napadima. naročito noću. a neredovito se peru. Ako dođe do gubitka svijesti. pazuh. Stoga se novorođenče ne znoji kada ima vrućicu ili se nalazi u suviše ugrijanoj prostoriji. kroničnih bolesti. javljaju se upale u kanalima žlijezda znojnica. Uzima­ njem šećera ili pijenjem jako zašećerene tekućine nastupa poboljšanje. Mnogo je češće u ljudi koji boluju od šećerne bolesti i koji su uzeli preveliku dozu inzulina. nisu dovoljno razvijene pa ne mogu lučiti znoj. npr. »Hladan znoj« redovito oblijeva čovjeka koji je izgubio veću količinu krvi. naročito s visokom tempera­ turom. Zastoj znoja u kanalićima može dovesti do stvaranja sitnih mje- . U djece koja se prekomjerno znoje. Jaki bolovi.To se najčešće vidi prilikom napada bolova uzro­ kovanih kamencima u bubrezima. liječnik će dati šećer injekcijom direktno u krv. redovito su praćeni pojačanim znojenjem. Znatnije smanjenje šećera u krvi dovodi do gubitka svijesti. Znojenje prati i teške. ili se nalazi u stanju šoka. Prekomjerno znojenje djece Novorođenče se ne znoji. Njihovo znojenje. Prekomjerno znojenje prati mnoga stanja koja neposredno ugroža­ vaju život. samo je jedan od znakova poremećene »živčane ravnoteže«. Povreme­ no se javlja i u zdravih ljudi i obično je praćena osjećajem gladi i drhta­ vicom tijela. Najčešći je uzrok prekomjernoga znojenja dojenčeta pretopio obla­ čenje i pregrijana prostorija.

Znoj na dlanovima i taba­ nima ne sudjeluje u regulaciji temperature tijela. nego samo nadoknađu­ je manjak žlijezda lojnica. To je normalno. bolest se naziva akrodinija. Sas­ tav znoja na dlanovima i tabanima drugačiji je od znoja na ostalim dije­ lovima tijela: ima više masnih kiselina. neki čak nemogući. Znojenje može biti tako jako da je posteljno rublje natopljeno zno­ jem. Sa su­ him rukama mnogi su poslovi otežani. Pojačano znojenje pojedinih dijelova tijela Najčešće je prekomjerno znojenje tabana i dlanova. Za mnoge je ljude to neugodna pojava. Žlijezde znojnice na dlanovima i tabanima nemaju ono značenje koje imaju znojnice na ostaloj površini tijela. koji oni više uopće ne osjećaju. Znoj miriše na mišju mokraću. nastaje gnojenje. Tek u pubertetu prorade sve žlijezde znojnice. naročito na čelu za vrijeme sisanja. Takvo je dijete jako razdražljivo. Koža dlanova i ta­ bana mora biti vlažna da bi se što bolje pripila uz glatku površinu. ne mora­ ju značiti opasnost. Većina se ipak privikla da živi sa svojim znojem i svojim mirisom. Na tako promije­ njenoj koži lako se razmnažaju bakterije i gljivice. naročito glave i vrata. Zbog toga je poznato »pljuvanje u ruke«radnika koji rade lopatama i krampom. Kapljice znoja na licu.hurića koji podsjećaju na kapi rose. koža djeteta po­ tpuno je vlažna. Znojenje je naročito po­ jačano za vrijeme spavanja i jela. nagrizena većim ili manjim ranama. pobuđuju sumnju na rahitis. a posteljina se mora mijenjati nekoliko puta dnevno. Kada u takve mjehuriće uđu bakte­ rije. Na dlanovima i tabanima ne postoje žlijezde lijnice kone bi kožu »podmazivale« da bude mekana. koji je posljedica pomanjkanja vitamina D. Neugodan miris znojnih nogu potječe od raspadanja tih masnih kiselina. . Takvo prekomjerno znojenje može biti znak ozbiljne bolesti (ako se isključi vrućica. pretopla odjeća ili prevruća prostorija kao uzrok). Znojenje je najjače na rukama. ne­ mirno spava i često plače. Pojačano znojenje na tabanima i raspadanje znoja oštećuje kožu ko­ ja postaje crvena. Vrlo jako znojenje. zbog čega traže liječničku pomoć. ruke se stalno brišu i često peru. Rukama se radi. naročito ispod pazuha i oko spol­ nih organa. nogama i leđima između lopatica. Na dlanovima se takve promjene ne vide jer se znoj neprekidno od­ stranjuje. Ako se u djece jave i bolovi u udovima. ali ga dobro osjeća okolina. tako da se znoj prije odstrani nego što bi se počeo raspadati. U pubertetu znojenje je pojačano.

ili nekoga drugog tijela. na osjećaj straha. zatim se noge dobro izbrišu.Prekomjerno znojenje na dlanovima i tabanima najčešće nastaju na »živčanoj bazi«. Mekoća dlana uspoređuje se s baršunom. strave. to se ponovi nekoliko puta. Takve osobe moraju više puta dnevno prati noge. zato svako žvakanje i pojava sline izaziva i znojenje. čarape i cipele moraju se pudrati puderom koji sadržava bornu kiselinu kao blago dezinfekciono sredstvo. Čarape valja mijenjati više puta dnevno.Znojenje iza uha i na sljepoočicama za vrijeme jela nastaje zbog to­ ga što su »živci ispremiješani«: isti živci nadražuju pljuvačne žlijezde i znojne žlijezde toga područja. uz »baršunaste« dlanove vide se i druge smetnje: umor. masirati ih alkoholom te pudrati. Na »jačanje živaca« povoljno djeluju izmjenične kupke: noge se 3 minute drže u vrućoj vodi. vlažni i mekani dlanovi javljaju se kod bolesti štitnjače (hipertireoze). Takvo bolesno stanje naziva se neurovegetativna distonija.Takve osobe treba da nose vunene ili pamučne čarape koje omogućuju »provjetravanje« i upijaju znoj (čarape od sintetičnih vlakana to ne mogu). nesanica. Prekomjerno znojenje samo je jedan od znakova pore­ mećaja. naročito izme­ đu prstiju. Hladan znoj U narodu hladan znoj uvijek ukazuje na iznenadno. Osjetljive osobe mogu dobiti prave napadaje znojenja u vrijeme potpunoga mirovanja. srčane smetnje. Liječenje prekomjernoga znojenja često je teško i dugotrajno. a jednu minutu u hladnoj. Ako je znojenje dlanova. tjelesnoga napora. Znojenje šije i lica može nastati reflektorno prilikom uživanja pi­ kantnih jela. neočekivano. tada je poremećena ravnoteža živaca koji rade ne­ zavisno od čovjekove volje. Pojačano znojenje polovine lica nastaje kod nekih vrsta glavobolje i bolesti živaca (neuralgija). razdražljivost. samo jedan od znakova poremećaja u radu živčanoga sustava. Izrazom »oblio ga leden znoj« želi se ukazati na neobično jako stanje duševne napetosti. Naj­ veći je problem prekomjerno znojenje tabana. Noge. (što će ustanoviti liječ­ nik). na jak bol. . tada se liječi sredstvima za umirenje. opasno i teško stanje organizma. Topli. . O prekomjernom znojenju govori se samo ako jako znojenje nastaje nezavisno od vremenskih prilika. tako da im se s dlanova i taba­ na znoj upravo cijedi. ko­ ličine i vrste odjeće i obuće.

stanje šoka redovito je praćeno hladnim znojem. brutalnih promjena: teških povreda. Znoj koji se luči ima toplinu kože. bilo tjelesna ili psihič­ ka. Svaki napad na tijelo. jak bol. toplija. Takvo stanje nastaje samo ako se ljudsko tijelo iznenada nađe u opasnosti. Koža tada postaje blijeda i hladna. Hladan znoj vidi se prilikom mnogih naglih.Izbijanje hladnoga znoja nije normalna pojava. izaziva brojne obrambene reakcije organizma. . Znojenje može nastati i onda kada su krvne žile u koži stisnute. tako i psihička agresija. . svaka agresija. zbog čega koža postaje lagano crvena. Hladan znoj javlja se samo onda kada se organizam iznenada nade u teškoj i opasnoj situaciji. a znoj koji se luči postaje »leden«. teških opeklina. Hladan znoj nema nikakve veze s osnovnom funkcijom znojenja. upala. s regulacijom temperatu­ re. strah . . Normanlno je znojenje praćeno neznatnim proširenjem krvnih žila u koži. velikoga gubitka krvi.

a 7 dl hlapljenjem kroz pluća i kožu. Čovjek ne zna koliko mora popiti da bi nadoknadio izgubljenu tekućinu. psihički faktori koji određuju količinu popijene tekućine. U normalnim uvjetima čovjek gu­ bi mokraćom oko litru i pol vode dnevno. . tj. Sigurno je da ne postoji čovjek koji ne zna da bez vode nema života. koliko ih ima čovjek. Voda je pretežan i glavni sastavni dio ljudskoga tijela: 60 posto njegove težine: sastavni je dio otprilike 100 bilijuna stanica. Znači da se izgubljena tekući­ na mora nadoknaditi. pomaže tijelu da odstra­ ni sve suvišne i štetne tvari. omogućava odvijanje kemijskih procesa. Voda se iz tijela neprekidno gubi. znojenjem 1 d l . nagonskih podražaja djeluju i duševni. Životinje imaju tako razvijen osjet žeđi da popiju upravo onoliko tekućine koliko im je po­ trebno. da nadoknade samo onu vodu koju su izgubile. U čovjeka je žeđ zapravo svjesna želja za pićem. Osjet žeđi u čovjeka znatno se razlikuje od osjeta žeđi životinje. Žeđ uzrokuje ne samo povećan gubitak tekućine nego i stupanj su­ hoće sluznice usne šupljine. stolicom 2 d l . Žeđ životinje čisti je nagon. To znači da na žeđ osim prirodnih. Razumljivo je da će potreba za tekućinom biti veća ako je gubitak vode iz tijela povećan.ŽEĐ »Ljudsko je tijelo mješina ispunjena vodom«. regulira i održava stalnu temperaturu. Sve to ovisi o odgoju i stečenim navika­ ma i običajima. javlja se onda kada dođe do manjka vode u tijelu. a to se postiže pijenjem vode ili nekoga drugog pi­ ća te hranom. Žeđ. njene rezerve u organizmu do­ sta su male. ko­ ji su osnov života. Čovjek je vrlo osjetljiv na povećan gubitak vode iz tijela. želja da se pije. stoga pije iz­ nad svojih prirodnih potreba. i ispunjava sve prostore kao međustanična tekućina. vrijeme uzimanja tekućine. vrstu pića. Ali unatoč tome što voda čini najveći dio ljudskoga tijela. duhovito je napisao po­ znati liječnik. Voda omogućava dopremu hrane i kisika stanicama. Može se kazati da ljudske stanice plivaju u vodi.

zbog po­ većane tjelesne temperature ili povećane temperature okoline. Ako je gubitak tekućine veći. izaziva zabrinutost mnogih ljudi. može biti znak bolesti. obično praćeno pojača­ nim lučenjem mokraće. ili je previ­ še gubi. Žeđ i pre­ komjerno uzimanje tekućine može biti prvi i dugo vremena jedini znak teške bolesti. praćena pijenjem velikih količina vode. umjetnim dovođenjem tekućine direktno u krv. Velik gubitak vode može nastati znojenjem i povećanim izlučivanjem mokraće. a on može nastati zbog toga što organizam ne dobiva dovoljno tekućine. smrt može nastupiti znatno ranije. Takvo stanje (ascites) može nastati kod nekih bolesti srca. u trbušnoj šupljini (više od 20 litara). Pojačana žeđ javlja se obično 1 do 2 sata poslije jela. Javlja se svrbež u predjelu spolnih organa i pojačan apetit. ili osobe koje se nadu u uvjetima gdje nema vode. tj. Ako se ne intervenira izvana. Do gubitka može doći i kod bolesti kada se tekućina nakuplja u šupljinama tijela: u prsnoj šupljini (vodena porebrica). Duševni bolesnici namjerno ne uzimaju tekućinu. Žeđ i prekomjerno uzimanje tekućine u mnogim je slučajevima oz­ biljan i pouzdan znak šećerne bolesti (diabetes mellitus). Prekomjerno. U mnogih bolesnika bolest je otkrivena samo zbog toga što su se žalili liječniku da »bez razloga stalno žeđaju i piju mnogo vode«. čak do 20 litara dnevno. npr. Dovoljno tekućine ne dobivaju bolesnici koji imaju smetnje gutanja. jetre. koji su bez svijesti.Žed se najčešće javlja kada u tijelu nastane manjak vode. ljeti. takva osoba može za 10 dana umrijeti. Uporna i često nepodnošljiva žeđ. svakodnevno uzimanje tekućine. često bez vidljivoga razloga. narod to naziva vodenom bolešću. Manjak vode mnogo češće nastaje zbog prekomjernoga gubitka te­ kućine. uzimanje suviše slane hrane. Bolesti kod kojih je žeđ jedan od glavnih simptoma Nitko neće tražiti liječničku pomoć zbog povremene žeđi koja na­ staje nakon pojačanoga znojenja. Proljevom i povraćanjem može se izgubiti vrlo mnogo vode u kratkom vremenu. može biti posljedica promjena u žlijezdi . U vezi s uzimanjem velikih koli­ čina tekućine dolazi do pojačanoga lučenja mokraće. Čovjek zapravo umire kada gubitkom vode smanji svoju tjelesnu te­ žinu za 15 posto. Ako se sve to događa bez stvarnoga razloga. Zbog toga sva bolesna stanja praćena jakim povraća­ njem i proljevom zahtijevaju hitno liječenje u bolnici. potreban je liječnički pregled. Pojačana žed.

takvi se često propi­ suju bolesnicima s povišenim krvnim tlakom i srčanim bolesnicima. takvoj osobi više prija slanija hrana. puhačima stakla. Neki lijekovi izazivaju osjećaj žeđi zato što suše sluznicu usne šupljine. Žeđ prati i neke kronične. Neki pak lijekovi izaziva­ ju žeđ zato što uzrokuju pojačano lučenje mokraće. sliče padavici. Jaka žeđ može biti i na »živčanoj bazi«.Takva osoba dnevno izluči do 20 litara mokraće. I šok je praćen osjećajem žeđi. a u težim slučajevima i grčevi u mišićima koji se najviše upotrebljavaju u radu. Može se javiti vrtoglavica. nastaje diabetes insipidus. jer kuhinj­ ska sol služi kao »sirovina« za stvaranje solne kiseline. Žeđ se može javiti zbog uzimanja lijekova. Potreba za uzimanjem soli zbog jakoga znojenja dolazi u obzir samo u rijetkim slučajevima zaista prekomjernoga i dugotrajnoga znojenja. tj. u rudnicima. Kada žlijezda prestane lučiti svoje »so­ kove« u krv. Iako se znojem osim vode gubi i kuhinjska sol. lijekovi protiv bolova). I samo se tijelo prilagođava tako da u znoju smanji količinu ku­ hinjske soli čak za 3 do 5 puta. Manjak soli može dovesti do opće slabosti. javit će se i ostali znakovi iskrvarenja. Manjak soli organizam nadoknađuje normalnom prehranom. npr. nije potrebno nadoknađivati je pijenjem slane vode u normalnim uvjetima života i rada. dugotrajne bolesti bubrega s povećanim gubitkom mokraće. radnicima u topionicama. Ako je gubitak krvi veći. Ako je gubitak soli nešto veći. kod visokih peći. Žeđ i pojačano znojenje Uvriježeno je mišljenje da osoba koja se jače znoji mora uzimati ve­ ću količinu kuhinjske soli. Kada toplinski grčevi zahvate mišiće čitavoga ti­ jela. razrijeđene mokraće. a žeđ se gasi uzimanjem velikih količina čiste vode.hipofizi koja se nalazi u mozgu. umora i glavobolje. sprečavajući lučenje sli­ ne (atropin. na­ staje gubitak apetita zato što se luči manje želučanoga soka. Sol se dodaje radnici­ ma koji rade u teškim uvjetima povišene temperature. beladona. Sol se također štedi lučenjem manje koli­ čine slane. histerične osobe piju velike količine vode dnevno. Svaki veći gubitak krvi redovito je praćen osjećajem žeđi. .

pečenje. Jednjak u normalnom radu potiskuje valovitim kretnjama zalogaj . bol nije stalan. rjeđe gornji dio želuca. ko­ liko zbog utjecaja na nepravilan rad. nepravilno stezanje mišića jednja­ ka. Mjesto odakle potječe osjećaj žgaravice uglavnom je jednjak. Osje­ ćaj žgaravice može se javiti čak i u onih osoba koje u svom želucu uopće nemaju želučane. u valovima dolazi iz želuca i penje se kroz vrat do ždrijela. Žgaravica. naješće u predjelu prsne kosti. Bol iz jednjaka uglavnom se osjeća kao žarenje. i to ne toliko zbog svoje kiselosti. pa i dio nadlaktice. ali može se javiti i onda kada je količina želučane kiseline smanjena. Želučan sok može bi­ ti samo jedan od uzroka žgaravice. nešto slično osjećaju bola prilikom opeklina. Rijetki su ljudi koji zbog žgaravice dolaze liječniku. za njih je ona samo vraćanje duga za užitke i pretjerivanja u jelu u piću. Bol opisuju kao osje­ ćaj pečenja. upalne promjene različitih uzroka. povećane količine solne kiseline u želucu. razli­ čite kemikalije. gorušica (piroza). paljenja.ŽGARAVICA Nijedan simptom bolesti ne shvaća se toliko neozbiljno kao žgaravica. osjećaj je neodređenoga bola na pred­ njoj strani prsnoga koša. Ali bol na površini tijela ne mora uvijek odgovarati mjestu gdje je or­ gan smješten. kao što su rijetki i oni koji se mogu pohvaliti da nikada nisu patili od žgaravice. Većina smatra žgaravicu svojim »vlastitim problemom«. Poznato je da se srčan bol može osjetiti u gornjoj čeljusti. Vrsta bola. žarenja. tj. Istina je da se češće javlja u ljudi koji imaju povećanu količinu želučane kiseline. Tako se i bol jednjaka odražava na prednju stranu prsnoga koša. solne kiseline (anacidni želudac). u ždrijelu i donjem dijelu vrata. uglavnom iza prsne kosti. bolje rečeno kvaliteta bola iz jednjaka ne osjeća se u onom smislu kao što čovjek obično opisuje bol zbog zubobolje ili ranja­ vanja. Bol iz svakoga organa može se osjetiti na površini tije­ la. Ljudi smatraju da je žgaravica posljedica povećane količine želuča­ noga soka. Bol u jednjaku može uzrokovati progutano vruće jelo ili piće. ali može obuhva­ titi i predio srca.

a postoji i pretjeran osjećaj gladi ili pak odvratnost prema jelu. uglavnom potkraj trudnoće. Što je više znakova. grkljana i dušnika. Već i samo nepravilno gibanje jednjaka može izazvati osjećaj žgaravice. Čestim gutanjem sline dolazi do gutanja zraka koji se u povećanoj količini nakuplja u želucu. U takvih osoba javlja se grčenje jednjaka. žgaravica je stalna i gotovo redovita pojava poslije jela. u ždrijelo dolazi dio želučanoga sadržaja pa se govori o kiselom podrigi­ vanju. akutnih zaraza gornjih dijelova dišnih puto­ va. kao kemijski nadražaj. Po­ nekad se javlja jako kiselo podrigivanje poslije jela. Jači podražaji u želucu izazivaju reflektorno pojačano lučenje sline. Žgaravica je vrlo često psihogeno uvjetovana. i time pojačava osjećaj žgara­ vice.hrane prema želucu. kao »toplina ili nelagodnost iza srca«. Osobe kod kojih se žgaravica javlja samo povremeno i traje kraće vrijeme moraju provesti razumnu dijetu. suhim jezi­ kom. Ali takve valovite kretnje jednjaka mogu ići i obrnutim smjerom. to je veća vjerojatnost da su smetnje samo »zbog živaca«. simptom je čira na dvanaestercu. ograničiti ili potpuno prekinuti uživanje alkoholnih pića. Tada će se sadržaj jednjaka i manja količina sadržaja želuca potiskivati prema ždri­ jelu i izazvati osjećaj žgaravice. . Kod dugotrajnoga. Koji put se mogu vidjeti mnogo izraženiji zna­ ci nastali na »živčanoj bazi«. Bolesti kod kojih je žgaravica čest simptom Žgaravica je simptom svih upala sluznice jednjaka bez obzira na uz­ rok. Prevelika količina želučane kiseline djeluje kao poticaj. To izaziva podrigivanje. Nagla. ograničiti pušenje i pijenje crne kave. kroničnog gastritisa. Javlja se i kod naglih. trnjenja u rukama. Žlijezde u sluznici jednjaka stvaraju sluz koja čuva sluznicu jednjaka od oštećenja i omogućuje klizanje hrane u želudac. obično i zatvo­ rom stolice kroz 3 dana. Javlja se u nervoznih osoba obično poslije jela. jakim začinima. gla­ vobolje. Takva upala želuca praćena je i bolovima u žličici. Može doći i do proljeva. koje se osjeća kao žgaravica. alkoholom i drugim samo pojačati po­ ticaj na nepravilan rad jednjaka. žeđi. akutna upala želuca redovno je praćena žgaravicom. ždrijela. Sigurno je da će želudac nadražen preo­ bilnim obrokom. redovito na jednjaku. izbjega­ vati jake začine. na nju se tuže trudnice. rjeđe na želucu. naročito kada se pojavljuje na prazan želudac. gubitkom apetita i povraćanjem. mučninom. Takva upala može nastati uzimanjem jako nadražujućih sredstava i alkoholnih pića te otrovanjem hranom.

uzimanje sode bikarbone u većim količinama i duže vrijeme može dovesti do teških promjena u tijelu jer stvara velike količi­ ne ugljičnoga dioksida kada se spaja sa solnom kiselinom. tablete alugel. jakim bolovima u trbuhu. Međutim. stalnim povraćanjem. može biti i opasna prijetnja. Plin nadimlje želudac te se javlja osjećaj napetosti i bola u trbuhu. Žgaravica nije uvijek samo opomena. Najpoznatije je sredstvo soda bikarbona zbog toga što poništava (neutralizira) suvišak solne kiseline u želucu.Većina ljekovitih sredstava pomaže samo ako je žgaravica izazvana povećanom količinom želučane kiseline. fosfalugel. općim lošim osjeća­ njem. naročito ako je udružena s drugim znakovima bolesti: smetnjama gutanja. . npr. Suvišak plina iz že­ luca odstranjuje se podrigivanjem. Najbolje je uzeti sredstvo za poništa­ vanje kiseline koje ne stvara plinove i ne izaziva opće promjene u orga­ nizmu. povišenom temperaturom.

Zabuna i nepot­ rebno izbuđenje može nastati i ako se žuta boja masnoga tkiva ispod sluznice oka proglasi žuticom. tri su osnovna: 1. U odraslih osoba pretvara se u crijevima.2 mg postot­ ka. U crvenom krvnom zrncu kisik se veže za krvnu boju.ŽUTICA Žutica (ikterus) je naziv kojim se označava žuta ili žutozelenkasta boja kože i vidljivih sluznica. Boja bilirubin u tijelu neprekidno nastaje raspadanjem crvenih krvnih zranaca. srčani rad može se usporiti. koji onda daju karakterističnu smeđu boju stoli­ ci. Tek kada ta količina u krvi prijeđe granicu od 2 mg%. krvni pigment koji se naziva hemoglobin. Životni vijek crve­ noga krvnog zrnca prosječno traje 4 mjeseca. najveći dio izluči se preko jetre u crijeva. Obilnije nakupljanje žučnih boja u koži može izazvati mnoge smet­ nje. počinje se opa­ žati žuta boja. ali na koži se najlakše uočava. najprije na bjeloočnici oka i sluznici tvrdoga nepca. pod djelovanjem bakterija. a iz hemoglobina raspadnutih tjelešaca nastaje bilirubin. Pre­ gledavati treba uvijek pri danjem svjetlu. Okolina bolesnika griješi kada »žutu boju« traži pri osvjetljenju električnom žaruljom.2 do 1. u druge kemijske spojeve. Svake minute propada više od 100 milijuna crvenih krvnih tjelešaca. Bilirubin je izrazito žute boje: stolicu dojenčeta oboji u boju zlata. Liječnik će određivanjem vrijednosti bilirubina u krvi točno ustvrditi da li se radi o žutici. Jedan dio tih kemijskih spojeva upije se iz crijeva u krv i izluči mok­ raćom. javlja se vrlo jak svrbež kože. Žutica nastaje kod svih onih bolesti koje dovode do prekomjer­ noga raspadanja crvenih krvnih zrnaca. Naglo raspadanje dovodi do to­ ga da inače zdrava jetra ne može odmah »preraditi« tako veliku količi- . Crvena krvna zrnca (eritrociti) obavljaju najosnovniju zadaću krvi: prenose kisik. zbog obo­ jene očne vodice takvi bolesnici sve stvari oko sebe vide u žutoj boji (ksantopsija). koja se ne taloži u koži nego u svim tkivima i tjelesnim tekućinama. Žutica je posljedica povećane količine žute boje bilirubina u krvi. Normalna količina bilirubina u krvi iznosi od 0. Iako su uzroci žutice mnogobrojni i različiti.

Dugotrajan zastoj žuči dovodi do teških promjena u organizmu. Crvena krvna zrnca unište se na sličan način kao što se unište i bakterije koje dođu u tijelo. Žutica je glavni i najuočljiviji znak otrovanja tim otro­ vom. što razaraju crvena krvna tje­ lešca (sepsa). žučnoga mjehura. U većini slučajeva žutica nije jako izražena. Uzrok mogu biti ožiljci poslije upala. a boja kože je »žu­ ta poput slame«. to mogu biti i ciste te povećani limfni čvorovi kod upala i zlo­ ćudnih bolesti. 2. godine života). žučovoda. Po­ remećena je probava masti i ostalih sastojaka hrane. zloćudni i dobroćudni tumori jet­ re. Uzrok ove hemolitičke žutice može biti nasljedna slabost crvenih krvnih zrnaca.nu bilirubina. pa koža zbog toga ima zelenkastu primjesu. ispod rebara s desne strane. Jako i naglo raspadanje izaziva i uročnik malarije. i zatvoriti žučne putove. ili neki drugi parazit. Kod nekih bolesti organizam i sam stvara protutijela protiv vlastitih crvenih krvnih zrnaca. npr. Razumljivo je da tako nastalu žuticu prati slabokrvnost zbog sma­ njenoga broja crvenih krvnih zrnaca. Njihovo raspadanje (hemolizu) redovito izaziva otrovanje plinom arsenovodikom ili arsinom. koja se raspadaju znatno prije nego normalna krvna tjelešca. žuta boja bilirubina nešto se promijeni. Žutica nastaje i zbog zapreke u istjecanju žuči iz jetre u crijeva (uglavnom u osoba iznad 40. Pojedini otrovi također su opasni za crvena krvna zrnca. Količina bilirubina u krvi raste pa se on taloži u koži i ostalim tkivima. uzrok mogu biti tumori i upale okolnoga tkiva ako izvana pritišću na žu­ čovod. »Mehanička zapreka« prolazu žuči može se razvijati postepeno. U po­ vremenim napadima praćenim tresavicom odjednom se raspadne na sto­ tine milijuna crvenih krvnih zrnaca. Ako je zapreka potpuna. »Mehanička zapreka« koji put nastane naglo i iz punoga zdravlja. stolica postaje sivobijela. . Bolesnici se žale da su odjednom požutjeli. u crijevo ne dolazi ništa žuči. tj. grčevitim bolovima. ali mogu biti i bez bolova. U žučovod može ući i velika bijela glista. žučni kanal može zatvoriti i zabrekla sluznica žučovoda zbog upale. bubre­ ga. gušterače. Zbog zastoja žuči. toksine. S vremenom dolazi do oštećenja jetre i poremećaja u radu ostalih organa tijela. neki put »iz čista mira«. ali češće uz bolove u gornjem dijelu trbuha. Ugrizom zmija i nekih drugih životinja. Raspadanje mogu uzrokovati i bak­ terije u krvi koje stvaraju otrove. dvanaestopalačnoga crijeva. Najčešći su uzrok zapreka žučni kamenci koji se ukliješte u žučovodima. Osim kamenaca. poput ilovače ili »maltera«. jetra ne može izlučivati bilirubin brzinom kojom dolazi u jetru. praćeni su jakim. u tijelo udu otrovi koji raza­ raju krvna tjelešca.

javlja se kod leptospiroze. U tropskim krajevima Afrike i Južne Amerike česta je žuta grozni­ ca. Teška oštećenja jetre nastaju otrovanjem fosforom. redukcija. vina. kemikalijama koja ko­ riste za gašenje požara (danas je zabranjena) i služi kao otapalo u idustriji (mirisom podsjeća na kloroform). Najčešći je uzrok žutice oštećenje jetre. Alkohol je otrov koji di­ rektno oštećuje jetru. Jetra nekih osoba naročito je osjetljiva na alkohol. a neki potpuno izmijene djelovanje. Oštećenje jetre i žutica glavna su obilježja te bolesti: uzročnik je virus koji prenosi jedna vrsta komaraca. jetra ima najvažniju ulogu. a lijekovi doživ­ ljavaju različite promjene. jetreni metilj (fasciola). talijumom (sredstva za uništavanje glodara). naročito teška oštećenja nastaju otrovanjem tetraklor-ugljikom. sifilisa. Kad prođu jet­ ru. Neki lijekovi dobivaju ljekovita svojstva tek nakon promjena u jetri (oksidacija. neki povećana. Od svih upala najčešći je uzrok virusa akutna zarazna upala jetre (akutni in­ fektivni hepatitis). Od brojnih lijekova i različitih otrova ima ih koji jako oštećuju jetru. Oštećenje je pretežno uz­ rokovano zaraznom (infekcijom) virusima. Neke su osobe otpornije i godinama mogu uzimati alkoholna pića. Najveći broj oštećenja jetre uzrokuje upotreba etilnoga alkohola u obliku alkoholnih pića. pasja trakavica (ehinokok). U razgradnji otrova i lijekova u tijelu. . Ali za preranu smrt i tih osoba glavni je krivac alkohol. Otrovi i uzimanje nekih lijekova mogu dovesti do oštećenja jetre i do žutice. Žutica prati i mnoge opće zarazne bolesti. Svaka jetra nije jednako osjetljiva na ke­ mijska sredstva. Sličan je spoj ortodiklorbenzen koji služi kao otapalo za gumu i lakove te služi u kemijskoj industriji prili­ kom stvaranja (sinteze) drugih kemikalija. kloroformom. najčešći je uzrok velika bi­ jela glista (askaris). Do žutice mogu dovesti i mnogi paraziti. benzolom. I teška upala pluća može biti praćena žuticom. naročito iz grupe B.3. hidroliza). rakije. Naročitu osjetljivost pokazuje jetra alkoholičara. Postoji i inokulacioni hepatitis kada do zaraze dolazi isključivo trasfuzijom krvi ili nedovoljno steriliziranim injekcionim iglama. pothranjenih. kala-azara. U jetri se uništavaju (neutrliziraju) mnogi otrovi. pojedini lijekovi imaju umanjena ljekovita svojstva. a zbog jačih oštećenja jetre i duže. Otpornost jetre smanjuje se i zbog manjka vitamina. u težim slučajevim 6 tjedana. bakterijama i parazitima. Kod tih upala žutica može trajati samo nekoliko dana. bolesti koja je poznata i pod imenom žljezdana groznica. može se javiti kod infek­ tivne mononukleoze. Poznato je štetno djelovanje mnogih lijekova na boles­ nu i već oštećenu jetru. Ovi spojevi uzrokuju tako teš­ ka oštećenja jetre da mnogi bolesnici umiru u hepatičnoj komi (jetra je potpuno uništena). osoba koje boluju od zaraznih bolesti. konjaka. Glavni prenosni put virusa: hrana i voda. pa oštećenje nastupa brzo.

tabanima i nosnim krilima. Žutica novorođenčeta Više od 50 posto novorođene djece dobiva blag oblik žutice drugi ili treći dan poslije poroda. u kojoj ima mnogo karotina. Svojevremeno je uz kinin to bio jedini lijek protiv malarije. Ponekad je potrebna i hitna kirurška intervencija. nekih antibiotika. lijekova za liječenje tuberkuloze. najčešći su uzrok lijekovi i hrana. tableta za liječenje šećerne bolesti. Žuta boja kože može nastati ako se u većim količinama uzima lijek atebrin. npr. Žuta boja kože može nastati obojadisanjem kože kemijskim sred­ stvima. da bi po­ slije toga postepeno nestajala. dolazi do žute boje najprije na dlanovima. koja mogu doći u kožu ili krvlju ili su izvana nanijeta na kožu. Karotin je predstadij (provitamin) vitamina A. Za razliku od žutice. Liječenje je oba­ vezno u bolnici. Današnjim dijagnostičkim mogućnostima liječnik može vrlo brzo ustanoviti o kojem se tipu žutice radi.Kratkotrajne žutice mogu nastati i od nekih lijekova. kojoj daje karakterističnu žutu i narančastu boju. Lažna žutica Lažnom se naziva ona žuta boja kože koja nije uzrokovana poviše­ njem boje bilirubina u krvi. ne javlja se na bjeloočnicama. Prestankom uzimanja takve hrane. Taj oblik žutice nije opasan za zdravlje djeteta i smatra se prirod­ nom. započinje liječenje. Svaki slučaj žutice obavezno valja javiti liječniku. neke žene odviše su osjetljive na »antibaby« pilule. Do žutice dolazi zbog pojača­ noga raspada crvenih crvnih zrnaca poslije poroda. Uzimanjem većih količina hrane. Može za­ hvatiti i kožu cijeloga tijela. Žuta boja kože nastaje i zbog uzimanja veće količine hrane bogate karotinom. normalnom (fiziološkom) pojavom. zbog uzi­ manja sulfanamida. Da­ nas se upotrebljava vrlo rijetko. Koža je boje limuna. Peti dan žuta je boja najjače izražena. Osobe kod kojih se češće javlja mogu imati ošte­ ćenu jetru i poremećaj u stvaranju vitamina A iz njegovoga predstadija karotina. Karotina ima jako mnogo u mrkvi. žuta boja kože brzo nestaje. Pošto se postavi dijagno­ za osnovne bolesti koja je dovela do žutice. U utrobi majke dije­ te ima povećan broj crvenih krvnih zrnaca jer je opskrba kisikom majči- .

i prva trudnoća može završiti »žutim djetetom«. čak i mrtvim čedom. tako i Rh-antitijelo dolazi u krv djeteta. npr. I takvu normalnu žuticu liječnik može »skratiti« davanjem li­ jekova koji djeluju na jetru. naro­ čito nepodudarnost Rh-grupe. svaki slučaj rane žutice zahtijeva najhitni­ ji prevoz u bolnicu. majka ta­ da proizvodi »obrambeno oružje« protiv strane krvne grupe. . dijete dobiva znatno više kisika nego što ga je dobivalo krvlju od majke. bolest postaje ozbiljnija. a ona koja su preživjela najčešće su zaostala u tjelesnom i duševnom razvoju. Jetrene stanice još nisu dovoljno sazrele da razgrade i izluče poveća­ nu količinu bilirubina koja dolazi u jetru. No. pošto se već rodilo jedno ili dvoje zdrave djece. pa na­ staje pojačana razgradnja crvenih krvnih zrnaca u prvim satima poslije poroda. Svako duže trajanje žutice iznad 12 dana znak je poremećaja i zahtijeva bolničko liječenje. Najkasnije za 10 do 12 dana žutica nestaje i kod najtežih oblika. I ranije javljanje žutice znak je bolesnoga stanja. Jk. Češće se javlja u kas­ nijim trudnoćama. Povreda ili pojačana propustljivost poste­ ljice omogućuje da Rh pozitivan faktor prelazi u majčinu krv. kako se često govori. Kada počinje disati. Da bi se spriječile neželjene pojave. Do takvo­ ga stanja dolazi kada se u Rh negativnoj majci nađe Rh pozitivan plod (otac mora biti Rh pozitivan). Nakon 24 sata već je jako izražena. a otac Rh pozitivan. porođaj se mora obavezno oba­ viti u bolnici ako je majka Rh negativna. Glavni je uzrok nepodudarnost krvnih grupa majke i djeteta. Dolazak tih antitijela u krvotok djeteta uzrok je abortusa i prijevremenoga poroda mrtvog čeda. ako je majka svojevremeno primila transfuziju Rh pozitivne krvi.nom krvlju slabija od količine kisika koju tijelo dobiva disanjem. Antitijela razaraju crvena krvna zrnca u kojima se nalazi Rh-pozitivan faktor. Rh-faktora. Po život opasno stanje nastaje ako se žutica javi u prvim satima po­ slije poroda. u grupi AB. U 1 ccm krvi javlja se višak od pola milijuna crvenih krvnih zrnaca. tada je bolesti mnogo blaža. koju put do stupnja potpune idiotije. U rjeđim slučajevima uzrok može biti i različitost u drugim krvnim grup a m a . pa znatan broj crvenih krvnih zrnaca više nije potre­ ban. Prije je umiralo više od 80 posto takve djece. Raspadanjem suvišnih krvnih zrnaca naglo se poveća količina bilirubina. Današnje mogućnosti dijagnostike i liječenja znatno su smanjile smrtnost i kompli­ kacije. Unatoč tome što dijete inače djeluje potpuno zdravo. Na isti način kao što je Rh-pozitivan faktor došao u majčinu krv. Uz­ rok: majčina krv u prvoj trudnoći ne stvara dovoljno antitijela. Što se žutica ranije javi. K. Rh-antitijelo. Takav poremećaj ne nastaje u svakoj trudnoći. Zbog toga se stalno povećava njegova količina u krvi i dolazi do žutice. ili. Naročito mnogo antitijela dolazi u krv djeteta za vrijeme poroda.

Krv se daje iz pupčane vene.Osnova je liječenje eksangvinotransfuzija. dok je još u utrobi majke. daju se i lijekovi. To je postupak kojim se zamijeni i do 90 posto krvi novorođenčeta u prvim satima poslije poro­ da. Danas postoji mogućnost da se u određenim slučajevima daje tran­ sfuzija krvi djetetu prije nego što se rodi. .