Dr. Valent Vnuk

KUĆNI LIJEČNIK DIJAGNOSTIČAR
prim. Poglavlja neuropsihijatrije napisao dr. MLADEN BERGHOFER iz

Digitalizacija knjige: Equilibrium 2007

®

BOL

Bol je simptom bolesti. Praćen osjećajem straha i životne opasnosti, za čovjeka je nesumnjivo najneugodniji doživljaj. Zbog toga je čovjek po­ jam bola proširio da bi označio tešku žalost i patnju. »Duša me boli«, kaže se u narodu. Bol prati čovjeka čitavoga života. Rođenje je praćeno bolom, smrti često prethodi bol, čitav život ispunjen je razdobljima povremenoga bo­ la. I riječ bolest u našem jeziku potječe od riječi bol, koja je uvijek smat­ rana osnovnim znakom bolesti. Unatoč tome bol je saveznik čovjeka: upozorava na opasnosti koje prijete tijelu i javlja se uvijek kada se tkivo ošteti; na bol čovjek reagira nehotično (reflektorno), da bi odstranio uzrok koji je izazvao oštećenje. Na primjer: kad bismo sjeli na vrući predmet, bol bi nas prisilio da ustanemo. Ako bismo predugo ležali samo u jednom položaju tijela, bol bi nas prisilio da se okrenemo, a promjenom položaja tijela sprečavamo oštećenja koja nastaju nedovoljnom cirkulacijom krvi u koži zbog dugot­ rajnog pritiska. Bol u unutrašnjosti tijela prisiljava bolesnika da traži liječničku po­ moć. Mnogi su ljudi ostali živi samo zato što je bol pravovremeno naja­ vio ozbiljnu bolest i tako omogućio hitnu liječničku pomoć. Bol najčešće tjera bolesnika da traži liječničku pomoć. Jakost bola ne odgovara stupnju opasnosti. Bezazlena zubobolja može biti uzrok ne­ podnošljivoga bola, dok rak na želucu u početku bolesti uopće ne boli i izaziva neznatne smetnje. Liječnik, poznavajući vrste i putove širenja bo­ la, može postaviti dijagnozu bolesti već na osnovi toga jedinog znaka bolesti. Bol je posebna, samostalna vrsta osjeta, kao što je zaseban npr. os­ jet topline, hladnoće i dodira. Za osjet bola postoje odgovarajuća osjet­ na tjelešca. To su vrlo osjetljivi završeci živaca smješteni u koži i unut­ rašnjosti tijela. Podražaji se prenose živčanim vlaknima u dio mozga koji se naziva (talamus), a vrlo je važno središte živčanoga sustava. Tu se na­ laze centri autonomnoga živčanoga sustava koji upravlja nehotičnim ali za život čovjeka bitnim funkcijama rada pojedinih organa, žlijezda itd.

Pomoću toga sustava nastaje niz promjena na površini i u unutrašnjosti tijela, koje redovito prate svaki jači bol. Tako nastaje širenje zjenica, stiskanje krvnih žila i porast krvnoga tlaka, znojenje, povišenje šećera u krvi. U tom dijelu mozga određuje se vrsta bola i smeštanje bola (projek­ cija bola) u onaj dio tijela u kojem je nastao podražaj. Sve što je u vezi s bolom kod životinja završava ovdje, u međumozgu. Jedino u čovjeka živčane niti odlaze u moždanu koru, gdje je sijelo duševnoga života. Tek u kori mozga bol dobiva osobine karakteristične za čovjeka. Tu se bolu ne daje osjetna nego osjećajna podloga patnje, strepnje, potištenosti, straha. Ta duševna, psihička, reakcija na bol svojstvena je samo čovjeku. Budući da čovjek sve osjete osjeća »na svoj način«, tako svaki čovjek na svoj način doživljava bol. Zbog toga se bol i naziva osobnim, subjektivnim osjećajem. To su razlozi zbog kojih postoje velike razlike među ljudima na na­ činu kako doživljavaju bol i kako reagiraju na njega. Muškarci lakše podnose bol od žena, odrasli lakše od djece. Starci ga teže podnose od ljudi srednje dobi. Američki Indijanci lakše podnose bol od drugih rasa. Osjetljivost na bol mijenja se i kod iste osobe u razno vrijeme. Umor, strah, uzbuđenje pojačavaju osjet bola. »Strah od injekcije« poja­ čava osjet bola prilikom uboda igle. Bojazan za zdravlje, koja često prati bolest, povećava osjetljivost na bol. Kao što čovjek različito reagira u različitim životnim prilikama, različito reagira i na bol. Pojedinci koji su strahovali od zubobolje, herojski su podnosili bol u mučilištima. Ali čovjek može osjećati bol u različitim dijelovima tijela a da za to ne postoje stvarni razlozi. To je umišljeni bol, ili bol na živčanoj bazi, neurotski ili psihoneurotski bol. Liječnik će koji put upotrijebiti izraze »konverzivni bol« ili »psihogeni bol«. Za umišljeni bol ne postoji nikakva tjelesna podloga. Dijelovi tijela u kojima se osjeća bol nisu promijenjeni, oni su zdravi. »Signali za bol« ne putuju živcima u mozak jer ne postoji nikakav podražaj koji bi izaz­ vao bol. U takvim osobama postoje samo psihičke promjene. Slika bola stvorena je u mozgu bez odgovarajućega podražaja za bol. Takav bol čovjek doživljava kao stvaran, a popratne su reakcije slične, često i jače izražene nego prilikom stvarnoga osjeta bola. U takvim ljudima postoji osjećaj patnje, straha od opasne bolesti; koji put plačem olakšavaju te­ gobe; svoj bol opisuju teatralno, kao u kazalištu, i to ne samo svom liječ­ niku nego i prijateljima, susjedima, često i potpuno nepoznatim ljudima. Mjesto gdje smještaju svoj bol ovisi o vlastitoj predodžbi koju imaju u svom tijelu. Najčešće su to glavobolje ili bol u predjelu srca. Ali boljeti može svaki dio tijela, ruke, noge, zglobovi, križa, lice, unutarnji dijelovi, pa čak i organi koji su potpuno neosjetljivi na bol. Karakteristično je za umišljen bol da »putuje« tijelom s jednoga mjesta na drugo. Čas postoji glavobolja, da bi nastupili bolovi u zglobovima, kičmi, očima, srcu. Ne-

tko bol osjeća kao pritisak, stezanje, šrafanje, drugi će ga opisivati kao probadanje nožem, pikanje, rezanje ili zabijanje klina. Bolesnici s umišljenim bolovima najčešći su posjetioci ambulanata. Vrlo ih se teško može uvjeriti da je s njihovim tijelom sve u redu. Nepov­ jerljivi su i idu od liječnika do liječnika. Odlaze i nadriliječnicirna, travarima i vračarama, tražeći pomoć za svoj »nepodnošljiv bol«. Koji put iz­ daju velike svote novca za »preglede i lijekove«, a to ih dovodi do mate­ rijalnoga osiromašenja. Psihogeni bol može se javiti i u onih ljudi koji su psihički i duševno potpuno zdravi. Problemi na poslu, bračni sukobi i slično izazivaju krat­ kotrajne osjete bola najčešće u predjelu srca i glave. Rješenjem proble­ ma, bol prestaje sam od sebe. Ako su krizne situacije dugotrajne, ako postoji niz »nerješivih« problema, liječenje takvih bolesnika može trajati duže vrijeme. Liječnik će najprije isključiti mogućnost da bol ne potječe od boles­ ti. Bolesnici se podvrgavaju brojnim pregledima i pretragama. Moguć­ nost da bol koji osjećaju može potjecati i od opasnije bolesti samo je je­ dan od razloga zbog čega je takve bolesnike vrlo teško uvjeriti da su tje­ lesno zdravi, a da je njihov bol samo umišljen.

Bol u odstranjenom (amputiranom) dijelu tijela
Bol u amputiranom dijelu tijela naziva se fantomski bol (fantom je priviđenje, utvara). Nakon operacije bolesnik još dugo osjeća kao da ima dio tijela koji je operacijom odstranjen. Takav osjet najčešće je u amputiranim udovi­ ma, rukama i nogama. Bolesnik osjeća »fantomski ud« kao normalan, osjeća pojedine prste, pa čak i njihove pokrete, toplinu, hladnoću, osje­ ća ga ili kao znatno povećan, ili pak umanjen. Slični osjeti mogu se javiti i prilikom odstranjenja drugih dijelova tijela, npr. dojke, nosa, uha, oka itd. Postojanje fantomskog uda poslije operacije smatra se normalnom pojavom koja može trajati mjesecima, godinama, ponekad i cijeli život, i ne zahtijeva liječenje. Liječenje je potrebno samo ako se u fantomskom udu osjeća jak bol. U većini slučajeva to su stalni bolovi, rjeđe se javljaju u napadima; to su trganja, žarenja, pečenja, stezanja. Bolovi se češće javljaju na nozi nego na ruci, mogu biti tako jaki da se uzimaju najjača sredstva protiv bolova, čak i narkotici. Takve osobe mogu postati narkomani i alkoholi­ čari. Uzroci bolova: neurom, tumor od živčanih vlakana koji je čest na okrajcima presječenih živaca, zatim kožni ožiljci i infekcije. Liječenje

često ne dovodi do poboljšanja. Čak i ponovljena amputacija (reamputacija) ne dovodi do poboljšanja. Smatra se da je osjećaj postojanja fantomskoga uda posljedica toga što je u mozgu sačuvan centar za taj dio tijela koji i dalje funkcionira. Ne­ ki smatraju da su posrijedi psihički razlozi, nesposobnost bolesnika da se prilagodi gubitku dijela tijela. Liječenje: sredstva za smanjenje bolova, blokada živaca, psihotera­ pija, u najtežim slučajevima i operacija na mozgu.

Bolna menstruacija
Menstruacija je prirodna pojava i kod većine žena ne izaziva nikak­ ve ili tek neznatne smetnje. U prvim danima menstruacije može se javiti glavobolja, nadutost trbuha, zatvor stolice, nabrekle i lagano bolne gru­ di, smetnje mokrenja, umor. Kod većeg broja žena jače su izražene psi­ hičke smetnje - praćene lošim raspoloženjem, razdražljivošću, pretjera­ nom osjetljivošću - koje mogu biti uzrok bračnih razmirica. Kod manjeg broja žena menstruacija izaziva bolove u donjem dijelu trbuha i u križima. Bolovi mogu biti različite jačine, od neznatnih, koji prolaze uzme li se tableta protiv bolova, pa do žestokih, nepodnošljivih, zbog kojih se traži hitna liječnička intervencija. Takva je osoba onespo­ sobljena za bilo kakav rad nekoliko dana. Bolovi su grčeviti i zahvaćaju donji dio trbuha, šire se u stranu do križa, koji put i prema bedrima. Donji dio trbuha jako je osjetljiv na sva­ ki dodir. Uz bol se javlja i mučnina pa i povraćanje. Bolovi obično poči­ nju jedan do dva dana prije menstruacije i najčešće prestaju krvarenjem. Koji put mogu trajati i nekoliko dana, do potpunoga prestanka menstru­ acije. Bol se najčešće javlja već s prvom menstruacijom, ali može se javiti i više mjeseci pa i nekoliko godina kasnije. U svakom je slučaju potreban ginekološki pregled, i to što ranije. Kako se bolovi počinju javljati već kod djevojčica od 14 godina, mnoge majke nisu sklone da »tako malo dijete« vode ginekologu. No, liječnik može izvršiti pregled preko debeloga crijeva ne oštećujući djevičnjak (himen). Najčešći su psihički uzroci bolnih menstruacija. Bolovi se javljaju u suviše osjetljivih osoba koje se odgajaju u obiteljima u kojima se najbe­ zazlenijoj bolesti obraća suviše velika pažnja i često se stvara nepotrebna panika. Mnoge djevojčice, mnogo prije nego što su dobile prvu menstruaciju, čuju od starijih žena ili majki kako je menstruacija neugodna i bolna. Stoga dožive prvu menstruaciju a da ih nitko nije obavijestio o toj prirodnoj pojavi i uputio kako da se ponašaju. Budući da se svaka men-

struacija doživljava kao »neugodna pojava«, razumljivo je da će svaki neugodni doživljaj, svaki neugodni osjećaj, pojačati bolove, dok će ih veselje, radost i dobro raspoloženje ublažiti. Sretan brak, naročito rođe­ nje djeteta, gotovo redovito dovodi do nestanka bolnih menstruacija ako su psihogeno uvjetovane. Ako se radi o težim psihičkim poremećajima jake neurotske ličnosti, takve žene »svoju bol« mogu prenijeti na drugi dio tijela (glavobolja, bolovi u predjelu srca i sl.). Osim bolova »na živčanoj bazi«, bolna menstruacija može biti po­ sljedica i drugih poremećaja u tijelu, nenormalnosti u građi zdjelice, upale jajnika, jajovoda i maternice, ciste na jajnicima: dobroćudni i zlo­ ćudni tumori također mogu biti uzrok. Koji put je tome kriv položaj, ob­ lik i veličina maternice, poremećaj u lučenju žlijezda; popratna pojava može biti pothranjenost i slabokrvnost. Liječenje određuje liječnik. Koji put je potreban manji operativni zahvat, nekad su dovoljni savjeti psihoterapeuta. Bol se često smiruje spazmoliticima i analgeticima, tj. lijekovima koji ublažuju ili uklanjaju grčeve i smanjuju osjet bola (Baralgin, Spazmocibalgin, Clofexan). Na kožu donjega trbuha može se staviti topli termofor. Ako to ne pomaže, valja pozvati liječnika.

Bol prilikom spolnoga snošaja
Bol kod žene za vrijeme spolnoga snošaja naziva se dispareunija (dyspareunia). Izraz dolazi od grčke riječi dys, što znači nešto što je po­ vezano s teškoćama, i riječi pareunos, što znači parenje, snošaj. Bolovi prilikom snošaja najčešće su psihički uzrokovani. Psihogeno uvjetovan bol zapravo je svjestan ili nesvjestan otpor žene spram seksu­ alnoga snošaja. Uzroci toga otpora mogu biti različiti: strah od trudno­ će, strah od spolnih bolesti, žena ne želi seksualni odnos jer ne voli par­ tnera, ne sviđa joj se, suviše je grub, nasilan, pijanica. I prva loša iskus­ tva mogu biti uzrok kasnijim smetnjama. Vrijeđanja, brutalnost, nespret­ nost seksualnoga partnera, silovanja, mogu izazvati tako jake psihičke posljedice i takav strah i gađenje spram seksualnoga snošaja da pred­ stavljaju velik problem u liječenju. Prvo loše seksualno iskustvo žena može »plaćati godinama«. Takve smetnje mogu biti i posljedica krivoga odgoja. Pomanjkanje pravoga seksualnog odgoja manje je opasno od krivoga odgajanja i stal­ nog uvjeravanja da je odvratno i grešno sve što je seksualno. Takve oso­ be veoma teško uspostavljaju normalne seksualne odnose. Bolovi za vrijeme spolnoga snošaja nisu uvijek posljedica prvih sek­ sualnih iskustava. Smetnje se mogu javiti mnogo kasnije, često poslije prvih normalnih seksualnih odnosa. Smetnje se javljaju i u braku zbog

bračne monotonije, seksualne dosade, uvijek iste, ukalupljene i banalne seksualne tehnike, bračnih sukoba, stalnih svađa koje dovode do antipa­ tije i osjećaja gađenja prema bračnom partneru. Prva ljubav i stvarna želja za fizičkim dodirom isključuje psihogeno uvjetovan bol. Jakost bola može biti različita, može postojati samo neznatan bol izazvan suhoćom rodnice (vagine), koja nastaje zbog slaboga lučenja so­ kova, sekreta rodnice, a to je posljedica nedovoljnoga uzbuđenja. Ali bol može biti i mnogo jači. Uzrok jačih bolova je stezanje i grčenje mišića rodnice. U najtežim slučajevima javlja se tako jaki grč rodnice i okolnih mišića da se ulaz u rodnicu potpuno zatvori i onemogući ulazak muško­ ga uda (vaginizam). Tada spolni snošaj nije moguć. Grč može zahvatiti i mišiće nogu, koje se tada zgrče, žena sva drhti, osjeća užasan strah i na­ stoji pobjeći. Tako jaki grčevi nastaju uglavnom prije snošaja, a za vrijeme akta vrlo su rijetki. Koji put strah izazvan iznenadnom pojavom neke osobe, paljenje svjetla, iznenadni zvučni podražaji ili hvatanje »in flagranti« može izazvati tako jaki grč da se muški spolni organ ne može izvaditi. Ponekad tek liječničkom intervencijom i davanjem »injekcija« dolazi do popuštanja grča. Bolovi pri snošaju mogu biti uzrokovani i stvarnim bolesnim pro­ mjenama na spolnim organima ili u njihovoj blizini. Bolna nemogućnost izvršenja spolnoga čina može biti posljedica tvrde »neprobojne« djevi­ čanske opne (himena). Uzrok bolova mogu biti ranice na spolnim orga­ nima, tumori, upale i druge promjene, zatim upale u debelom crijevu, hemoroidi, bolesti kože u blizini spolnih organa, promjene na trtičnoj kosti, nenormalan položaj maternice, promjene na jajnicima. Stalan bol pri snošaju nije normalna pojava i takva osoba mora se obavezno liječnički pregledati, najprije kod ginekologa, da se vidi je li »ginekološki sve u redu«. Ako su uzrok bolova tjelesne promjene, liječe­ nje kod ginekologa ili kirurga dovest će do znatnoga poboljšanja ili po­ tpunoga izlječenja. Ako je dispareunija psihogeno uvjetovana, potrebna je psihoterapija. Liječenje može potrajati godinama. Koji put rastava braka ili mijenjanje seksualnoga partnera rješava sve probleme.

Bol u oku
Bolovi u oku posljedica su bolesti oka, ali isto se tako mogu osjećati i kod bolesti koje ne zahvaćaju oko, npr. bolesti nosa, sinusa, krvnih ži­ la, glave, mozgovne opne. Bolovi u oku osjećaju se kao lagan pritisak, bockanje, pečenje, do »nepodnošljivih i neizdrživih«, kako ih opisuju bolesnici.

jako uzbuđe­ nje. oko je tvrdo i jako osjetljivo na pritisak. Ovisno o tome koja je grana za­ hvaćena. zahvaćajući čitavu polovinu glave. da bi se poslije širili na čelo. bolesti koja se naziva glaukom. Neuzimanje lijekova. šarenice (iritis). Naročito jak napad može za kratko vrijeme dovesti do sljepoće oka. bockanje. bol u licu. Vid postaje zamagljen. slinjenje. Polovina lica se zacrveni i oznoji. . suženje. Jedan njihov oblik prvi je opisao liječnik Horton. nego sije­ vaju. Oko je crveno. Vrijednost očnoga tlaka mjeri se posebnim aparatom: tonometrom. Poznata je neuralgija trigeminusa. Bolovi su u napadima i po žestini se ubrajaju među najjače. osjet stranoga tijela. čak i potiljak. napa­ di se mogu ponoviti nekoliko puta dnevno. Samo najhitnije liječenje mo­ že spasiti vid. alkohol. dolazi do suženja i otoka očnih kapaka. može doći do potpunoga gubitka vida. crvenilo lica. svrbež. grč vjeđa. Normalne vrijednosti očnoga tlaka nalaze se unutar granica od 15 do 25 milimetara žive (mmHg). ili lijeka sličnoga djelovanja. Zbog toga svaki akutni napad glaukoma zahtijeva najhit­ niji prijevoz bolesnika na očni odjel. vrlo često »iz punoga zdravlja«. najčešće »iz čista mira«. bjelo­ očnice (skleritis). trodijelnoga živca koji ima tri grane. Liječnik pipanjem prsti­ ma uspoređuje tvrdoću bolesnoga i zdravog oka. kofein i nagle promjene položaja tijela mogu izaz­ vati akutan napad. U najtežim slučajevima tlak poraste više od 80 mmHg. Takav pritisak ubrzo dovodi do trajnoga sljepila. zjenica proširena a očne vjeđe na­ tečene. U početku su ograničeni samo na jedno oko. mnogi bolesnici kažu da su »užasni«. Javlja se mučnina i povraćanje. mučnina. Bol se najčešće osjeća kao pečenje. »poput groma iz vedroga neba«. obično zahvaća samo polovinu glave i prati je vrtoglavica. Jaki bolovi u oku povezani su s bolovima duž perifernih živaca (neuralgija). Ako se bolovi počnu javljati kod bolesnika koji boluju od kroničnoga glaukoma. tada oni sami sebi uka­ paju u oko kapljice pilokarpina. Bolovi su vrlo jaki. Slabije bolove mogu izazvati upale: upala rožnice (keratitis). strah od svjetla. Te lijeko­ ve bolesnik mora uvijek nositi sa sobom. i povraćanje. akutan i vrlo jak bol koji se pojavi iznenada u oku. nisu stalne jačine. Napad jakih bolova češći je kod bolesnika koji znaju da boluju od kroničnoga glaukoma i koji se liječe. najčešće je posljedica nagloga povišenja očnog tlaka. pa se po njemu naziva Hortonova glavobolja.Nagao. od kojih jedna ide i na oko. trgaju. a ako napad traje duže vrijeme. nikotin. nastaju smetnje. obično se pojavi u jednom oku. popratni znakovi mogu biti suženje. Bolovi u oku javljaju se i kod nekih vrsta glavobolje. Veći porast tlaka od 3 mm/Hg može izazvati bolove.

Sinusi su zapravo šuplji­ ne u kostima oko nosa. zaraznim bolestima. Jedan od najčešćih uzroka bolova u licu jesu pokvareni zubi. kao i zubi koji još nisu probili iz čeljusti. tzv. »Zub mudrosti« može izazvati bol koji se širi prema sljepoočnici i u područje iza oka. šuplji- . Bolove mo­ že izazvati i zub kojem je izvađena zubna pulpa. »crveno oko«. tada je bol u oku samo propratna pojava bez značenja za dijagnozu bolesti. nosu. česta su iščašenja. Bol lica koji se širi prema sljepoočnici i prema oku može biti izaz­ van i promjenama u čeljusnom zglobu. oku te koštanim šupljinama. malarijom. malim boginjama. zbog toga se i nazivaju paranazalni sinusi. I upale sinusa mogu izazvati bolove u licu. Bol u oku može biti povezan sa zuboboljom. sinusima. Bolovi lica Bolovi u licu odraženi su bolovi zbog bolesnih promjena u usnoj šupljini. gripom. tifusom.Točan uvid u visinu očnoga tlaka dobiva se mjere­ njem pomoću tonometra Laganim pritiskom jagodicama prstiju liječnik može grubo ocijeniti visinu očnoga tlaka Strano tijelo izaziva tzv. Zubo­ bolja se može odraziti vrlo jakim bolovima na površini lica. tj. zglobna gla­ vica donje čeljusti pomakne se iz čeljusnoga zgloba. Bol u oku zahtijeva obavezan pregled kod liječnika za očne bolesti.

Ispod cakline nalazi se dentin. U zubnoj su srži brojne krvne žile i živci. kratkim valovima. Od nje boluje više od 90 posto stanovništva u civiliziranim zemlja­ ma. naro­ čito u određenom položaju tijela. Izrazito jaki napadi bolova u licu. često se injekcionom iglom vadi gnojni sadržaj iz sinusa (punkcija sinusa). mozga. lice je vrlo često zahvaćeno bolom. Na licu mogu nastati upale i čirevi. koža na upaljenom mjestu napeta. Bolovi oka mogu se proširiti na lice. Bolovi se javljaju obično kod osoba iznad 35 godina života. između kutnjaka i više od 100 kg. glatka. slinjenje. grijanjem. šupljine su obložene sluznicom i otvorima su povezane s nos­ nom šupljinom. bo­ love prati crvenilo lica. Da bi mogli zadovoljiti svojoj funkciji. Česta je upala poznata pod na­ zivom crveni vjetar ili erizipel. Ako se ne liječi. nastaju jaki bolovi i u oku. Žvakanjem hrane započinje proces probave. mogu nastati teške pa i smrtonosne komplikacije. zubi moraju biti dovoljno tvrdi i neosjetljivi. posljedica su nadražaja trodijelnoga živca trigeminusa. bo­ lest se može izliječiti u kratkom vremenu. Ako je zahvaćena i očna grana živca. Takve upale liječe se antibioticima. Upalu toga živca mogu izazvati virusi. Zbog toga je njihova površina pokrivena vrlo otpornim slojem. koji se javljaju redovito iznena­ da. Zubi trgaju. čeonoj kosti. lice postaje crveno. . Antibioticima. Pritisak i bolovi u predjelu lica najčešće su posljedica upale sinusa u gornjoj čeljusti (maksilarni sinus). koji izlazi kroz nos. režu i me­ lju uzetu hranu. Korijen zuba učvršćen je brojnim vlaknima u koštanim šupljinama gornje i donje čeljusti. Uzrok takve neuralgije mogu biti bo­ lesti čeljusti. Zubna caklina je neosjetljiva na bol i može izdržati vrlo visok pritisak. Dentin obavija zubnu šupljinu u kojoj se nalazi zubna srž ili zubna moždina (pulpa). opće osjećanje je loše. U upaljenom sinusu nakuplja se upalna tekućina i vrlo često gnoj. suženje. Napadi ne­ podnošljivih bolova u području toga živca nazivaju se neuralgija trige­ minusa. klinastoj kosti i u tzv. zubi.ne se nalaze u gornjoj vilici. zubnom caklinom. u najvećem broju slučajeva uzrok je nepoznat. tjelesna temperatura se povisi. na koži se pojavljuju vrlo sitni mjehurići. rešetastoj kosti. uglavnom penicilinom. U napadu glaukoma. Bolest se naziva herpes zoster i može se pojaviti duž svakoga živca. sjajna. koji čini najveći dio zuba i po građi je sličan koštanom tkivu. uzrok je virus koji kod djece izaziva male boginje (varičele). bolna i otečena. inhaliranjem. Zubobolja Zubobolja je samo jedan simptom najčešće bolesti čovjeka: bolesti zubi.

svi živci koji povezuju mozak sa svim organima i tkivima trupa i udova. javlja se bol zato što zubni dentin. S prednje strane vrata nalazi se donji dio ždrijela. Obič­ no se kaže da je »upaljen živac«. Oštećenje se sve više produbljuje. Ali razmnožavanje bakterija u usnoj šupljini se nastavlja i one kroz otvor na vrhu korijena mogu prijeći na okolinu zuba. . tj. sinusa. Poslije se javlja trajan bol. Između dušnika i vratne kralješnice nalazi se jednjak. Pravi uzrok kvarenja još uvijek nije poznat. otapa caklinu. Bolovi u vratu Vrat se nalazi između glave i prsnoga koša: to je važan i vrlo osjet­ ljiv dio tijela kroz koji prolaze svi »putovi« što povezuju organe glave s ostalim dijelovima organizma. na tople i hladne nadražaje. koja je ujedno i glavna zaštita zuba. grkljan i dušnik. Bol u predjelu zuba ne mora potjecati samo od bolesnoga zuba. Manji broj bolesnika javlja se zubaru. Kroz kičmeni kanal prolazi vratni dio kičmene moždine. Zub postaje neosjetljiv. ima sposobnost da bol prenosi. ili pak koriste narodne lijekove: rakiju. javlja se zbog upale i nadražaja ogranka velikoga moždanoga živ­ ca. zubni karijes. U početku takve upale postoji bolnost prili­ kom stiskanja i dodirivanja zuba. U rijetkim slučajevima u zubu se može osjećati i srčan bol. veći­ na nastoji da sama »preboli« zbog straha od zubara. može izazvati jaki bol. kvarenje zubi. bolovi se javljaju samo na »živčanoj ba­ zi« a zubi su potpuno zdravi. Bolovi su češći navečer i noću. jav­ lja se i odražen bol koji potječe iz tkiva i organa koji su dosta udaljeni od zuba. Liječenje je obavezno kod zubnog liječnika. kiselina se stvara pod djelovanjem bak­ terija iz ostataka hrane koji se nalaze u nevidljivim udubinama na po­ vršini zuba i između zubi. Zubo­ bolja može biti i umišljena. kiselina nagriza. Bolovi se javljaju samo na naglu pro­ mjenu temperature.Najčešći uzrok zubobolje je tzv. Kao zubobolja može se odraziti i bol koji potječe od bolesti uha. kuckajući bolovi (pulsirajući). stavljaju tople obloge na lice. nastaje prividan mir. U toj fazi bolesnici najčešće sami uzimaju različite tablete protiv bolova. Jaki bolovi praćeni su općim poremećajima u tijelu. iako nema živčanih vla­ kana. toplina ih obično pogoršava. naročito ako je izazvana uzročnicima gnojenja. češnjak. To su tzv. Jača upala. tj. Uz oteklinu u predjelu bolesno­ ga zuba i okolnog tkiva javlja se povišena temperatura i opća klonulost. Nakon izvjesnoga vremena bolovi će prestati jer su bakterije u po­ tpunosti uništile zubnu srž. na dio čeljusti u kojoj se nalazi zub (periodontitis). Zna se da zube kvari nakupljanje mlječne kiseline u usnoj šupljini. Bakterije kroz nastali otvor prodi­ ru sve dublje kroz dentin i u zubnoj srži izazivaju upalu (pulpitis). Kada je sloj cak­ line probijen. oka.

»Bolni vrat« može se pojaviti poslije izlaganja hladnoći. Trenu­ tačno poboljšanje moguće je uzimanjem lijekova protiv bolova i lijekova koji umanjuju napetost mišića. promjena na kralješnjicima. prekomjerne upotrebe mišića. glava se zbog njegova skraćenja naginje na bolesnu stranu. mialgijom. vjetru. U blizini su i važni moždani živci. Mišići zahvaćenoga dijela vrata posta­ ju kruti. fibrozitisom. Liječnik će primijeniti injekcije direktno u oboljeli mišić. vlazi. preosjetljivosti tijela na bakterije. Liječnik će nastojati pronaći uzrok i odrediti način liječenja. Bol i kočenje vrata po­ sljedica su promjena u tzv. Znatno olakšanje nastaje primjenom top­ line (termofor. ali se zna da postoje brojni povodi koji mogu dovesti do promjena. napeti. Na tim mjestima sam bolesnik može napipati tvrde. sluznim vrećama. Kada je zahvaćen veliki vratni mišić. Mišići se mogu ukočiti tako jako da vrat postaje potpuno nepokretan. Bol je najčešći u predjelu potiljka. na stražnjoj strani vrata. u mišićima. razumljiva je uzrečica koja znači krajnju. U vratu se nalazi štitna žlijezda. To je »krivi vrat« ili tortikolis. vezivnom tkivu vrata. tetivama.Sa svake je strane dušnika glavna krvna žila koja dovodi krv u mozak. Bol može biti ograničen samo na neke »bolne točke«. topao crijep. jače i trajnije psihičke napetosti. Bol i lagana ukočenost vrata javlja se u mnogih ljudi a da za to ne postoje vidljivi uzroci. masnom tkivu. sitne čvoriće i čvo­ rove koji na laganu masažu nestaju (miogeloze). Pravi uzrok tih promjena još se ne zna. elektična grijalica). zbog naglih promjena tempera­ ture. zatim ultrazvuk ili neku drugu meto- . brojne limfne žlijezde te snažni mišići vrata koji pokreću glavu. mišićnim reumatizmom. Takve bolove nazivaju reumatskim. nakon manjih ali učestalih povreda mišića. a može se proširiti i na dio ramena. Budući da su u vratu smješteni mnogi životno važni organi. smrtonosnu prijetnju: »zakrenuti vratom«.

one mogu biti posljedica bolesti i tada se obično razvijaju postepeno. Žlijezde uglavnom ne bole. na šiji se mogu pojaviti veli­ ki čirevi (karbunkuli). prijeloma. Bu­ dući da su u ždrijelu vrlo česte upale. bol se može osjećati na površini. Zabrinutost je razumljiva jer ljudi svaki bol u prsnom košu povezuju sa srcem. koji izazivaju jaki bol i mogu ukazivati na šećernu bolest. mukao ili oštar »poput noža«. bol na »živčanoj bazi«. kao i dugotrajan. bol u vratu bit će samo jedan od znakova upale. Bol u prsnom košu U liječničkim ordinacijama sve je više uplašenih pacijenata koji se tuže na bolove u prsnom košu. tj. Kod starijih osoba bolovi mogu biti trajni ako su uzrokovani staračkim (degenerativnim) promjenama na kralješnjacima. I promjene na kralješnici često uzrokuju bolove u vratu. ili u dubini u unutrašnjosti prsne šupljine: može biti kratkotrajan. Bolesnici ih sami napi­ paju. danima pa i mjesecima. u stražnjem gornjem dijelu vrata. često bez liječenja. Na koži vrata dolazi do gnojnih upala. Obavezno je liječenje kod liječnika. Iako je taj strah najčešće bezrazlo­ žan. kao srčani bol. Može biti toliko karakterističan za pojedinu bolest da će liječnik postaviti sigurnu dijagnozu već na osnovi samo toga jedinog . mogu osjećati oso­ be s povišenim krvnim tlakom. žarenje. to je onaj predio vrata gdje se najčešće »smješta« tzv. pritisak. Upale zahvaćaju potkožno tkivo i sve organe koji se nalaze u vratu: štitnu žlijezdu. ljudi se ipak drže uzrečice: »Opreznost je majka mudrosti«. ili se javlja kao paljenje. Zato svako povećanje žlijezda. U vratu se nalazi gotovo 1/3 svih limfnih žlijezda tijela. pe­ čenje. npr. ali izazivaju strah od zloćudnih tumo­ ra. obično su u grupama i smještene u površinskim i dubljim dijelovima vrata. te trajati satima. svaku sumnjivu izraslinu u predjelu vrata mora pregledati liječnik. prilikom upale zglobova kralješnjaka. grkljan. U gornjem dijelu vrata osjećaju se bolovi zbog bolesti ždrijela. A danas su bolesti srca i krvnih žila najčešći uzrok smrti. Kod mnogih bolesti dolazi do povećanja tih žlijezda. iščašenja u zglobovima. Mladi ljudi brzo ozdrave. staračkih promjena na hrskavičnoj ploči iz­ među kralješnjaka. Bol u prsnom košu može potjecati od organa smještenih u prsnoj šupljini i tkiva koja sudjeluju u gradi prsnoga koša. bol može biti tup. u stijenci prsnoga koša. Povrede dovode do naglih bolova i mogu biti poslje­ dica puknuća hrskavične pločice. dušnik. Bol u potiljku. umišljeni bol.du fizikalne terapije. povremen i u ponavljanim napadima.

Bol se širi u vrat. nošenja tereta ili bilo koje druge vrste tjelesnoga napora. Ako se bol javi iz­ nenada. hodanja. lagana šetnja. Takav napad bolova praćen je tjeskobom i osjećajem straha od bliske smrti. kao mukli bol. već se osjeća kao pritisak ili stezanje. pečenje iza prsne kosti. U lakšim slučajevima može se osjetiti kao blag pritisak ili kratkotrajan grč u jednjaku. BOL KOD ANGINE PEKTORIS javlja se naglo i traje kratko vri­ jeme. žarenje. POVREMEN I KRATKOTRAJAN NAPAD BOLOVA ISPOD PRSNE KOSTI najčešće je uzrokovan bolešću srca. naročito žli­ čicu. od nekoliko sekunda do nekoliko minuta. šiju. između lopatica. onda je tipi­ čan za bolesno stanje koje se naziva angina pektoris ili stenokardija. npr. Zbog osjećaja pritiska i težine u prsima mnogi se više žale na gušenje nego na bol. naročito u lijevo rame. ponekad u desnu polovinu prsnoga koša. Za postavljanje dijagnoze često treba mnogo više vreme­ na. može se javiti i cijelom dužinom ruke sve do maloga prsta. na rame ili lakat.Naziv angina dolazi zbog toga što ta riječ na grčkom znači stezati. brijanje. U te­ žim slučajevima i najmanji tjelesni napor izaziva napad. u gornji dio trbuha. Karakterističan izgled osobe s napadom angine pektoris Napadi bolova najčešće su poslije tjelesnoga opterećenja: trčanja. ali mo­ že biti ograničen samo na jedan dio ruke. zbog na­ gloga izlaska iz tople prostorije na hladan zrak. Bol opisuju kao da je »te­ ret stavljen na prsa«. npr. različitih pretraga i konzultacija sa specijalistima. oblačenje. da čupa grkljan i jednjak. Taj bol nema »oštrinu« kao zubobolja. zbog ulaska u hladnu . U težim slučajevima postoji osjećaj kao da željezna ruka stišće srce. Bol se najčešće širi u lijevu polovinu prsnoga koša. npr. koji nastaje nakon »gutanja«.znaka bolesti. vilicu. obično nakon tjelesnoga ili duševnog opterećenja. Bol može biti izazvan hladnoćom.

samo što traje Najčešći put širenja bolova kod angine pektoris i srčanog infarkta . Napad angine pektoris može se prekinuti uzimanjem tablete nitroglicerina koja se stavlja pod jezik. no i tada je uzrokovan du­ ševnom napetošću. Posljedica je umrtvljenje (nekroza) većega ili manjeg dijela srčanog mišića. postelju. prostoriju. nego o jačem oštećenju srčanoga mišića. Zabranjeno je svako kretanje. Napad bolova može biti izazvan prejakim emocijama. ili nakon uzimanja lijeka. obavezno mora tra­ žiti liječničku pomoć. srdžbom. prestaje sam od sebe. s radnoga mjesta ili javne površine. prema tome gdje se bolesnik nalazi.vodu. Može se javiti i u potpunom mirovanju. Nakon mirovanja bol obično prolazi poslije nekoliko sekunda do najviše nekoliko minuta. zbog hladnoga vjetra. brigama. vrlo je sličan boli kod angine pektoris. Takvo stanje naziva se SRČANI INFARKT (infarkt miokarda). jak i dugotrajan bol ispod prsne kosti ili na lijevoj stra­ ni prsnoga koša može biti posljedica nagloga i potpunog prekida krvoto­ ka u jednom dijelu srčanoga mišića. uzimanje slado­ leda. bijesom i prejakom radošću. uzbuđenjem. Osoba kod koje se napad bolova javio prvi put. zbog pijenja hiadne tekućine. Iznenadan. Pravovremeno izvršene pretrage mogu spriječiti teške kompli­ kacije. tada se ne radi o kratkot­ rajnim i prolaznim smetnjama. U mjestima gdje postoji služba hitne medicinske pomoći treba zvati hitnu pomoć (telefon 94) iz kuće. Ako je naročito jak i traje duže od 15 minuta. Bol je jedan od najvažnijih znakova srčanoga infarkta. češće noću. o srčanom infarktu. I prejako sniženje krvnoga tlaka noću do­ vodi do bolova.

žučnoga mjehura. Tegobe opisuju kao »ste­ zanje oko srca«. Nitroglicerin. može izazvati zabrinutost i sum­ nju na srčani bol. šrafanje. Međutim. pluća. Najčešće mjesto bola pokazuju oko mliječne bradavice na lijevoj strani. po­ vraćanjem. kašalj. nesumnjivo je najčeš­ ća smetnja zbog koje ljudi dolaze u ambulantu. Na lijevoj strani prsnoga koša mogu se javiti bolovi kao posljedica degenerativnih i upalnih promjena na kralješnici. U najtežim slučajevima bol je iznenadan i tako jak da se bolesnik uz vrisak sruši. Lažna stenokardija. Bol se može širiti u tr­ buh. Već i sama sumnja na srčani infarkt zahtijeva potpuno mirovanje i prijevoz u bolnicu na nosilima. U blažim slučajevima može imati sve značajke bola prilikom napada angine pektoris. uzrokuju bolove. već se javljaju nakon dužega ležanja. koja se osjeća u prsnom košu. ali oni nisu veza­ ni uz tjelesni napor. često obliveni hladnim znojem. poremećenim ritmom rada srca i teškim stanjem šoka. ubod nožem. Takve osobe često imaju i druge smetnje na »živčanoj bazi«: trnjenje ruku i glavobo­ lje. Velikom vjerojatnošću može se isključiti srčano porijeklo tih smetnji ako se javlja­ ju u vrijeme mirovanja. Srčano porijeklo boli ne dolazi u obzir ni onda ako se bol pojačava dira­ njem i pritiskom na površini prsnoga koša gdje se osjeća. često i nekoliko sati. koji tada pritišću na ošit i preko njega na srce. ko­ ji umiruje bol kod angine pektoris. najčešće mrtav. kod infarkta uopće ne djeluje. može . Takvi »reumatski« bolovi često su povezani s promjenom vremena. kihanje. koji put je glavna smetnja otežano disanje pa se bol gotovo za­ nemaruje. najmanje pola sata. Bolesnici osjećaju pritisak i druge smetnje u predjelu srca. Često se javlja bol u području međurebrenih živaca. Vrlo čest uzrok srčanih smetnji je pojačano nakupljanje plinova u želucu i debelom crijevu. peckanje. leda. Međutim. uvi­ jek sumnjiva i zahtijeva detaljan liječnički pregled. Mnoge bolesti »imitiraju« bolove angine pektoris i srčanoga infar­ kta.duže vrijeme. ili lažna angina pektoris. rame. Kod žena bolovi nastaju zbog promjene u dojkama. a nestaju za vrijeme rada i fizičkoga napora. bol se ipak osjeća na površini prsnoga koša i pojačava ga duboko disanje. interkostalna neuralgija. tzv. nagli pokreti tijela. Takve osobe smatraju da imaju poremećenu probavu. nikada se ne smije zaboraviti da je poremećena probava. porebrice. Vjerojatnost da se radi o anginoznim bolovima utoliko je manja uko­ liko je veći broj različitih simptoma bolesti. Infarkt srca može biti praćen i povišenom temperaturom. vilicu. Upale živaca koji izla­ ze iz kičmene moždine (spondiloza). Bol u lijevom ramenu rjeđe je srčanog porijekla i češće je uzrokova­ na upalnim i drugim promjenama. probadanje. To mogu biti bolesti kičme. zida prsnoga koša. Bolesnici su ustrašeni. Zahvati li lijevu stranu.

Takve kile dobiju ljudi pretežno iznad srednje dobi. Iznenadan i jak bol. Bolovi se ne javljaju poslije napora i uzbuđenja. pretežno kod žena. Jaki bol može se pojaviti iznenada. osjeća se u samoj stijenci prsnoga koša. može se javiti na jednoj strani prsnoga koša zbog nagloga prskanja poplućnice i ulaska zraka u prostor između pluća i unutarnje stijenke prsnoga koša (spontani pneumotoraks). Jaki bol u prsnom košu može biti udružen i s povišenom tjelesnom temperaturom. zatim upale mišića i porebrice. Ako je uzročnik virus herpesa. provuče dio želuca. tumori. na koži duž re­ bara pojave se sitni mjehurići. Liječi se lijekovima protiv bolova. liječi se sredstvima za ublažavanje bolova. Međutim. Bolna osjetljivost prednje stijenke prsnoga koša miže se pojaviti i kod ljudi koji su preboljeli srčani infarkt. Česti je uzročnik virus. može se ja­ viti zbog kile (bruha. bol često dolazi u pravim na­ padima. Mjesto je osjetljivo na pritisak. kroz koji normalno prolazi jednjak. prijelomi rebara. bol potječe od porebrice. hernije). . ako je bez povišene temperature. Bolovi nastaju poslije preboljeloga infarkta i mogu trajati mjesecima pa i godinama. Bol u donjem dijelu prsnoga koša. primjenom topline. a može i nekoliko tjedana. Nitroglicerin ne pomaže. Najčešće se javlja u trećem i četvrtom desetljeću. Prema njemačkom liječniku koji ju je prvi opisao. Bolest se javlja i u većim epidemi­ jama i naziva se Bornholmska bolest (pleurodinija). Zahvaća jedno ili više rebara. blokadama živca i fizikalnom terapijom. psihičke posljedice zapravo su najteža komplikacija toga stanja. kašljem ili kihanjem. davanjem lijekova iglom direktno u oteklinu. Takvi bolesnici pomišljaju na napade angine pektoris. a bol se pojačava dubokim disanjem. Bolest se pojavi nenadano i s jakim bolovima u prsima. kao i svaki pokret prsnoga koša. ili se razvija i pojačava postepeno. nego prilikom na­ glih pokreta tijela. koja nastaje kada se kroz proširen otvor na ošitu. Liječi se tabletama i injekcijama protiv bolova. bol je trajniji. bolest se nazi­ va Tietzeov sindrom. u predjelu gdje se spaja rebrena hrskavica s prsnom kosti. Bolest traje 5 do 10 dana. smatra se da su značajne u nastanku bolesti. poput »reza nožem«. Bol u gornjem dijelu prednje stijenke prsnoga koša. Bolest nakon više tjedana ili mjeseci spontano nestane. Uzrok se još uvijek ne zna. može biti udružen s ograniče­ nom oteklinom na tom mjestu. tako da i sami bolesnici osjećaju da je to površinski bol. Budući da su povrede prsnoga koša česte. Drugih promjena u tijelu nema. Bolovi mogu zahvatiti cijelu prednju stijenku prsnoga koša. Bolovi su jači u ležećem položaju. Bolove u prsnom košu mogu izazvati povrede: prijelom prsne kosti.biti trajan ili u napadima. teže je postaviti dijagnozu. Disanje je bolno. bol je praćena otežanim disanjem. ali može se ponovo javiti. dok se u stojećem smanjuju. točno iza prsne kosti. Zbog straha koji izaziva­ ju.

ciste. Rastom žlijezda u dojci se postepeno nakuplja sve više masnoga tki­ va. sastoje se od dvadesetak režnjeva i brojnih odvodnih kanalića. Bila bi najveća greška kada bi po­ jedinac sam postavljao dijagnozu svoje bolesti i sam određivao način li­ ječenja. Takve su do­ jke povećane.Postavljanje dijagnoze vrlo je teško. Jače lučenje hormona može izazvati stvaranje manjih šupljina u do­ jkama. Poslije završene menstruacije tegobe presta­ juU trudnoći su tegobe mnogo jače izražene. kada postane sposobna stvarati mlijeko. Mnogi su takve pokušaje skupo platili. Dojka se u potpunosti razvije tek u trudnoći. Pritisak i bol u dojkama javljaju se već u prvim tjednima trudnoće. koje lagano nabreknu. što uzrokuje pojačano nakupljanje tekućine u dojka­ ma. Pretežno se javljaju kod žena oko 40. godine života. koje se mogu izvana pipati kao sitni čvorići: često ih uspoređuju sa »zrnima sačme«. lučevina jajnika. tzv. Bol u dojkama Dojke se počinju razvijati u doba puberteta pod djelovanjem žen­ skih spolnih hormona. bolne. Mliječne žlijezde razvijaju se postepeno. Bolesnici se moraju podvrći najrazličitijim bolničkim pretragama. osjetljivost i pritisak u dojkama česte su smetnje nepos­ redno prije i za vrijeme menstruacije. a smetnje se pogoršavaju neposredno prije i za vri­ jeme menstruacije. smetnje nastaju zbog pojačanoga lučenja hormona. Mlječne žlijezde u dojci Lagan bol. to su tvorbe poput mjehura. .

ali i znatno ranije. Po završetku klimakterija čvorići se povuku i tegobe prestaju. Naročito jake smetnje mogu imati gojazne žene pred klimakte­ rijem; tada osnovni problem postaje strah od zloćudnoga tumora. Zbog toga što i zloćudni tumori izazivaju slične smetnje, već prilikom prve po­ jave čvorića valja postaviti točnu dijagnozu. Promjene u dojkama nazi­ vaju se cistični mastitis ili cistična dojka. Olakšanje se može postići noše­ njem tvrdih prsluka i, razumije se, lijekovima koje propiše liječnik. Izrazito jaki bolovi u dojkama javljaju se u žena između 20. i 40. go­ dine života; uzrokovani su nadražajima međurebrenih živaca (interkostalna neuralgija), dolaze povremeno i u jakim napadima. Budući da se češće javljaju u lijevoj dojci, mogu se zamijeniti srčanim bolovima. Tak­ vi bolovi nazivaju se bolna dojka, bolna sisa, ili mastodinija. Bol u dojci povezan je i s jakom osjetljivošću kože u predjelu dojke, tako da je i sam dodir dojke jako bolan. Slične smetnje mogu nastati i na psihogenoj osnovi, naročito kod histeričnih žena, za vrijeme trudnoće, dojenja i seksualnih uzbuđenja. Bol u dojci može se javiti i zbog jačega fizičkog naprezanja, naroči­ to fizičkoga rada kada se upotrebljava ruka; tada je zapravo posljedica bolova u velikom prsnom mišiću. I upale dojke uzrokuju jake bolove; upale se uglavnom javljaju kod žena koje doje. Uz bol nastane otok, dojka postane crvena, topla i sve bolnija, tjelesna temperatura je povećana. Potrebno je nastaviti izdajanjem mlijeka. Upaljenu dojku valja zavojem podići i na nju stavljati hladne obloge. Ako je liječenje započelo pravovremeno, napredak boles­ ti može se spriječiti antibioticima. Stvori !i se veća nakupina gnoja, po­ treban je kirurški zahvat. Dojiljama se mogu začepiti žljezdani kanali; tada se stvaraju velike šupljine (ciste), čak veličine šake. U tako promijenjenoj dojci također može doći do upale; zastoj mlijeka ili nedovoljno izdajanje pogoduju razvoju upale. U dojkama se javljaju dobroćudni i zloćudni tumori. Rak dojke, ko­ jega se žene najviše boje, uglavnom raste bezbolno. To je i osnovni raz­ log zbog čega se većina žena prekasno javlja liječniku. Valja se držati pravila da je već sama sumnja na tumor dovoljan razlog za liječnički pregled. Današnja medicina može u kratkom vremenu postaviti sigurnu dijagnozu bolesti.

Bol u trbuhu
Trbušna šupljina je prostor između prsnoga koša i male zdjelice. Mišićna ploča, nazvana ošit ili dijafragma, koja inače služi za disanje; odjeljuje prsnu šupljinu od trbušne. U trbušnoj šupljini nalaze se mnogi

organi. Ispod ošita s desne strane, pokrivena rebrima, nalazi se jetra sa žučnim vodovima i žučnim mjehurom. U srednjem dijelu gornjega trbu­ ha i nešto više prema lijevoj strani: želudac. Na lijevoj strani, duboko is­ pod rebra je slezena. Iz završnog dijela želuca odlazi dvanaestopalačno crijevo, koje prelazi u tanko crijevo. Tanko crijevo ispunjava najveći dio trbušne šupljine i u desnom donjem dijelu trbuha prelazi u debelo crije­ vo. Debelo crijevo ide prema gore sve do jetre, zatim prelazi u poprečno debelo crijevo, koje na lijevoj strani trbuha prelazi u tzv. silazno debelo crijevo. Od želuca do male zdjelice crijeva su pokrivena trbušnom mara­ micom koja služi kao skladište masti i štiti crijeva od ozljeda i upala.
I. Gornji trbuh, II. Srednji trbuh, III. Donji trbuh

Ispod želuca nalazi se žlijezda gušterača. Na stražnjem zidu trbušne šupljine, s lijeve i desne strane, po jedan je bubreg, iznad kojih su nad­ bubrežne žlijezde. Sredinom trbuha prolazi glavna tjelesna arterija, tr­ bušna aorta, iz koje odlaze arterije za pojedine organe. U visini pupka aorta se dijeli u dva kraka, od kojih svaki odlazi u jednu nogu. Osim ar­ terija, u trbuhu se nalaze i brojne vene koje vraćaju krv prema srcu. Na donjem dijelu trbuha, više sprijeda, nalazi se mokraćni mjehur. Kod že­ na se ispod njega nalazi maternica, a u blizini su jajnici i jajovod. Bol u trbuhu (abdomenu) najčešći je i najvažniji znak bolesti orga­ na i tkiva smještenih u trbušnoj šupljini. Sva tkiva i svi organi nisu jed­ nako osjetljivi na bol. Neka su tkiva vrlo osjetljiva, dok su druga gotovo neosjetljiva. To je jedan od razloga što bol u trbuhu može biti različite jačine, od neznatne, do bola koji bolesnici opisuju kao »užasan i nepod­ nošljiv«. Jačina bola ne odgovara uvijek težini i opasnostima koje prije­ te od bolesti koja ih je uzrokovala. Tako će čak i jača razaranja jetre ili bubrega izazvati samo lagan osjećaj neugodnosti, dok će jedva vidljiv kamenčić u mokraćovodu izazvati neizdržljiv bol. Sifilis živčanoga susta-

Organi u dubini trbušne šupljine: 1. Desni bubreg, 2. Nadbubrežna žlijezda, 3. Lije­ vi bubreg, 4. Donja šuplja vena, 5. Trbušna aorta, 6. Desni mokraćovod, 7. Presječen završni dio de­ belog crijeva, 8. Mokraćni mjehur

Organi na površini trbušne šupljine: 1. Desni režanj jetre, 2. Lijevi režanj jetre, 3. Žuč­ ni mjehur, 4. Želudac, 5. Ošit, 6. Slezena, 7. Po­ prečno debelo crijevo, 8. Uzlazno debelo crijevo, 9. Silazno debelo crijevo, 10. Crvuljak, 11. Tanko crijevo

va, kronično oboljenje koje može trajati desecima godina, može izazvati vrlo jake bolove u trbuhu. Ali u trbuhu postoje »potpuno tihi dijelovi« u kojima i opsežna razaranja ne odaju gotovo nikakve znakove bolesti. Bol u trbuhu može biti mukao, tup i dugotrajan, uvijek iste jačine; može biti i grčevit, tj. raste u svojoj jakosti, da bi nakon kraćeg ili dužeg vremena popustio, nestao i ponovo se javio nakon određenoga vremena. Takvi grčeviti bolovi uglavnom zahvaćaju šuplje organe: crijeva, želu­ dac, žučni mjehur, žučne vodove, mokraćne putove. Bol u trbuhu može se javiti točno na mjestu gdje se nalazi bolestan organ. Bolesnici sami pokazuju mjesto na kojem osjećaju najjači bol. Ako bolesnik nije potpuno siguran gdje se nalazi mjesto najjačeg bola, liječnik će to pipanjem trbuha ubrzo ustanoviti. Međutim, postoji i tzv. »prenesen bol«, tj. bol se ne osjeća na mjestu gdje je bolestan organ, ne­ go se širi i osjeća na znatno udaljenim mjestima. Tako se, npr., bol iz žučnog mjehura može osjećati kao bol ispod lopatice ili u desnom rame­ nu, bol zbog bubrežnog kamenca može se osjećati u mudu (testisu), želu­ čana bol u predjelu srca, bol gušterače u leđima. Bol može zahvatiti i ci­ jeli trbuh, tada bolesnik ne može odrediti mjesto gdje ga osjeća; obično kaže da ga boli »cijeli trbuh«. Bol u cijelom trbuhu nije tako čest kao bol u pojedinim, ograniče­ nim dijelovima. Bol u cijelom trbuhu izazivaju ove bolesti: UPALA POTRBUŠNICE (peritonitis), izaziva jaki bol. Potrbušnica je tanka opna koja oblaže čitavu unutarnju stranu zida trbušne šuplji­ ne te potpuno ili djelomično sve organe u trbušnoj šupljini. Nadražaj

potrbušnice izaziva jaki bol. Potrbušnicu mogu nadražiti tekućine i ke­ mijske tvari kao što su želučani sok, žuč, sok gušterače; bakterije mogu izazvati upalu potrbušnice i jake bolove. Do nadražaja i upale potrbuš­ nice najčešće dolazi puknućem šupljih organa u trbušnoj šupljini. Naj­ češći je uzrok upala slijepoga crijeva, u više od 40 posto svih slučajeva upale potrbušnice. Slijede upala žučnoga mjehura, gušterače, puknuće čira na želucu i dvanaesniku, povrede trbuha, upale nastale poslije ope­ racije, ginekološke bolesti, zapletaj crijeva. Upala potrbušnice može biti ograničena na trbuh. Zbog puknuća šupljih organa odmah nastaje reak­ cija cijele potrbušnice; javlja se iznenada vrlo jak bol; trbušna stijenka postaje napeta i tvrda >poput daske«. Pojačan bol izaziva svaki pokret tijela; bolesnik mora mirno ležati sa savijenim nogama u koljenima. Op­ će stanje bolesnika je loše.Takav nalaz liječnici označuju imenom »akut­ ni abdomen«; naziv nije dijagnoza bolesti, već samo ukazuje na hitnost slučaja, tj. da se u trbuhu zbiva nešto naglo i opasno i da je potrebna hit­ na i neodgodiva kirurška intervencija. Do bola u cijelom trbuhu može dovesti i jača upala crijeva: griža, otrovanje hranom. Čak i početak upale slijepoga crijeva može u početku dati sliku bolova u cijelom trbuhu, da bi se bol tek poslije ograničio na mjesto na kojem se slijepo crijevo nalazi. Zapletaj crijeva (ileus) također izaziva bol u cijelom trbuhu; nastaje uvijek kada je spriječen prolaz crijevnoga sadržaja kroz crijeva. Uzrok može biti prestanak valovitoga gibanja crijeva, začepljenje crijeva stra­ nim predmetom, pritisak na crijeva izvana. Osjetljivost na hranu (alergija) može izazvati uglavnom grčeviti bol u trbuhu, praćen povraćanjem i proljevom; prate ga i promjene na koži u obliku »crvenih mrlja«, svrbeža, crvenila. U rijetkim slučajevima bolo­ vi mogu biti tako jaki da daju sliku akutnoga abdomena. Stalan pritisak i bol u cijelom trbuhu može uzrokovati i jače nakup­ ljanje plinova u crijevima (meteorizam). Bolovi u cijelom trbuhu mogu izazvati i zarazne bolesti, šećerna bo­ lest, različite vrste slabokrvnosti, povećanje masnih tvari u krvi, sifilis živčanoga sustava, otrovanje olovom. Svaki slučaj bolova u trbuhu zahti­ jeva liječnički pregled. Pravovremeno započeto liječenje može spriječiti brojne komplikacije, često smrtonosne. Bol u gornjem dijelu trbuha najčešće je posljedica bolesnih promje­ na u organima koji se nalaze u tom dijelu trbušne šupljine. U srednjem gornjem dijelu trbuha, koji se naziva žličica, najčešće se osjeća bol iz želuca i obično zahvaća područje lijevo ispod rebara. Na tom mjestu osjeća se bol zbog gladi, kao i bol zbog pretjeravanja u jelu i piću. Čir na želucu i dvanaesniku također je čest uzrok bolova. Bol je jači na prazan želudac. Uzimanje manjeg obroka hrane obično ga stišava. Al-

koholna pića, crna kava i pušenje pogoršavaju stanje. Bol se kod čira na dvanaesniku javlja oko pupka s desne strane. Rak na želucu može ali ne mora imati bol kao rani znak bolesti. U početku su to blage smetnje koje se obično opisuju kao »smetnje proba­ ve«, osjećaj punoće u želucu uz neznatne bolove. Bolovi mogu biti i jaki i podsjećati na bolove kod želučanog čira. Grčevit ili stalan bol, kod starijih ljudi, u gornjem trbuhu, najjači oko pupka, može biti uzrokovan promjenama na krvnim žilama trbušne šupljine. Sužene krvne žile, najčešće zbog arterioskleroze, ne dovode do­ voljno krvi u probavne organe. Bol nastaje ubrzo poslije jela, najkasnije pola sata, i traje do dva sata. Zbog bolova, koji mogu biti vrlo jaki, bo­ lesnici uzimaju sve manje obroke jer postaju svjesni da bol uzrokuje po­ jedena hrana. Posljedica je postepen gubitak na težini; s vremenom se razvije stanje pothranjenosti. Takve bolove u trbuhu nazivamo angina abdominalis. Mnogi se tuže na osjećaj pritiska i punoće u želucu, tj. u gornjem di­ jelu trbuha, neposredno poslije jela. Za razliku od abdominalne angine, bolovi nisu jaki, više se osjeća nadutost, tup pritisak, punoća. Uzroci takvih smetnji mogu biti različiti. Želudac zdrave osobe uvijek se raširi (relaksira) prilikom uzimanja hrane, tako da tlak ne prijeđe određenu granicu. Kod bolesnika na »živčanoj bazi« želudac se ne širi; zato nasta­ je osjećaj povećanoga pritiska i punoće. Slične smetnje imaju bolesnici koji boluju od raka na želucu. Uzrok je i povećano nakupljanje plinova u želucu i crijevima. Povećana količina zraka u želucu može nastati kod osoba koje suviše brzo jedu i zbog toga gutaju mnogo zraka. Do pojača­ noga gutanja zraka dovodi pušenje i žvakanje gume. Dio zraka iz želuca izbacuje se podrigivanjem, ili prelazi u crijevo, što se čuje kao »kruljenje u želucu«. Pojačano nakupljanje plinova u debelom crijevu također iza­ ziva osjećaj punoće, pritiska i jačih bolova u gornjem dijelu trbuha. Priti­ sak zrakom napunjenoga debelog crijeva na ošit može izazvati smetnje koje podsjećaju na bolove kod angine pektoris, a može uzrokovati i dru­ ge srčane smetnje.
Normalan položaj želuca (3) s obzirom na ošit, Crtež 1 i 2 prikazuje oblike kile želuca

1

2

3

Čest uzrok bola u gornjem trbuhu je kila (bruh) ošita (dijafragmalna hernija). Ošit ima nekoliko otvora kroz koje iz prsne u trbušnu šupljinu prolaze jednjak, velike krvne žile i živci. Najznačajniji je otvor kroz koji prolazi jednjak. Veze koje na tom mjestu drže jednjak mogu olabaviti, zbog čega se otvor proširi. Kroz prošireni otvor u prsnu se šupljinu može uvući dio želuca ili cijeli želudac, pa čak i dijelovi crijeva. Najčešće pro­ lazi samo gornji dio želuca, i to u određenom položaju tijela. Smetnje se javljaju i pogoršavaju u ležećem položaju, naročito noću, uglavnom ne­ posredno ili najkasnije pola sata nakon lijeganja u krevet. Javlja se priti­ sak i bol u gornjem trbuhu, često ispod prsne kosti, zatim smetnje gutanja, podrigivanje, žgaravica i bol prilikom sagibanja tijela ili nošenja teš­ koga tereta. Tupi bol u gornjem trbuhu može se javiti kod bolesnika kojima je operiran želudac, tj. kojima je djelomično ili potpuno odstranjen želu­ dac. Bol s mučninom i slabošću javlja se nekoliko minuta poslije uzima­ nja hrane. Smetnje mogu nastati i nakon 1 do 2 sata poslije jela, s osjeća­ jem jake gladi i drhtanjem. Takvi napadaji mogu se spriječiti uzimanjem šećera i hrane koja zasićuje. Bol u lijevom gornjem trbuhu, ispod lijevoga rebranog luka, može biti uzrokovan povećanom slezenom. Bol u gornjem trbuhu, s desne strane, mnogo je češći i može potjecati zbog bolesti žučnoga mjehura ili upale porebrice, koja na tom mjes­ tu oblaže ošit (dijafragmalni pleuritis). Nakupljanje gnoja između ošita i gornje površine jetre može dovesti do »začahurivanja« nakupine gnoja tzv. apscesa. Tumori i bolesti jetre također uzrokuju bolove u desnom gornjem dijelu trbuha. Jaki bol, pretežno u sredini trbuha, koji se često širi u razne dijelove tijela, može potjecati od proširene glavne krvne žile (aorte). Takva mjes­ timična proširenja arterija nazivaju se aneurizme. Bol se javlja naglo ili se razvija postepeno, naročito nakon jačega tjelesnog opterećenja, pre­ težno u starijih ljudi. Bol se širi u noge, leđa i vrlo često u debelo meso. Mnogi koji su se tužili na bol u stražnjici imali su proširenu trbušnu aor­ tu. Mlađe osobe tuže se na bolove koji kucaju poput srca. To je tzv. »pulsirajuća trbušna aorta«. Takava bol samo podsjeća na spomenuti bol, ali tu nema nikakvoga proširenja aorte, ne pipa se nikakav »tu­ mor« ; takav se bol uglavnom javlja u neurotičnih žena koje su mršave, pa se aorta može lijepo pipati prstima. Nagao i vrlo jaki bol u području žličice, koji nastaje iz »čista mira«, žestine »poput uboda nožem«, često poslije obilnijega obroka, poslije pijenja tekućine i sagibanja tijela, karakterističan je za puknuće čira na želucu ili dvanaesniku (perforacija čira). Potrebna je najhitnija kirurška intervencija.

Nagao i jak grčevit bol ispod desnoga rebranog luka, često praćen povraćanjem, a zatim i žutom bojom kože, najvjerovatnije potječe od žučnih kamenaca; češći je u gojaznih žena. Nagao jak i grčevit bol koji dolazi »kao grom iz vedra neba«, desno ili lijevo u slabinama i širi se desnom ili lijevom stranom trbuha i u mu­ da, najvjerojatnije potječe od bubrežnih kamenaca. Bol je redovito pra­ ćen povraćanjem, blijedom i oznojenom kožom; opisivan je kao neiz­ držljiv. Nagli, jaki i tupi bolovi u sredini trbuha ili u gornjem dijelu trbuha, koji se šire poput pojasa po trbuhu, često u lijevu lopaticu i lijevo rame, mogu potjecati od nagle upale gušterače.

Upala gušterače (pankreatitis) čest je uzrok jakih bolova u trbuhu. Smještena je ispod želuca i jed­ nim dijelom nalazi se u prostoru koji okružuje dvanaestopalačno crijevo

U donjem dijelu trbuha, s desne strane, nalazi se slijepo crijevo. Upala slijepoga crijeva nije samo čest uzrok bolova u trbuhu nego je i velik problem za prepoznavanje bolesti. Od svih bolesti koje izazivaju sliku tzv. »akutnog abdomena«, upala slijepoga crijeva ne samo što je najčešća nego je i najpodmuklija. Od 700 ljudi jedan će čovjek sigurno u toku godine oboljeti od akutne upale slijepog crijeva. Bol je u početku najčešće ograničen u gornjem dijelu trbuha, oko pupka, i redovito pra­ ćen mučninom i povraćanjem. Kako se javljaju i grčevi s proljevom, mnogi smatraju da su »pokvarili želudac«. Tek se poslije bol ograniči na desni donji dio trbuha. Već i sama sumnja na upalu slijepoga crijeva za­ htijeva najhitniji liječnički pregled. Liječenje: kirurško odstranjenje upa­ ljenoga crvuljka slijepog crijeva. Bol u tom području ne mora uvijek potjecati od slijepoga crijeva. U desnom donjem trbuhu bol može uzrokovati ograničena upala tankoga i debelog crijeva. Kod mladih djevojaka, između dvije menstruacije, poja­ vi se nagao i jak bol, koji ubrzo sam prestane, uzrokovan izbacivanjem jajašca iz jajnika. Uzrok bolova u donjem dijelu trbuha mogu biti bolesti crijeva, lim­ fnih žlijezda; upale živaca i mokraćnoga mjehura, tumori. Valja sporne-

nuti nagao i žestok bol u žena u donjem dijelu trbuha, često u križima, praćen blijedom bojom kože, koja postaje hladna i orošena hladnim znojem (šok). U stojećem stavu nastane vrtoglavica i ubrzo gubitak svi­ jesti. U ležećem stavu bolesnica se bolje osjeća. To može biti vanmaterična trudnoća i jako krvarenje. Potrebna je najhitnija operacija, prema to­ me i najhitniji transport u ležećem položaju. U trbuhu je čest tzv. umišljen bol. U trbuhu se mogu osjećati bolovi koji potječu iz organa izvan trbuš­ ne šupljine, npr. od srca. Bol srca uopće se ne mora osjećati u prsima; u nekim slučajevima osjeća se isključivo u trbuhu, uglavnom u gornjem di­ jelu trbuha. Mnogi mjesecima pa i godinama smatraju da imaju »pore­ mećenu probavu«, da imaju »katar želuca«, a sve njihove smetnje potje­ ču iz srca. Ljudi smatraju da se radi o smetnjama iz želuca, u što su još više uvjereni jer se bolovi javljaju poslije obilnijih obroka, a podrigivanje smanjuje bolove. Poznato je da pravi napadi angine pektoris vrlo često dolaze poslije obroka. Svaka smetnja probave - koja se duže vrijeme i povremeno osjeća u žličici ili u prsnom košu - sumnjiva je na bolest krvnih žila srčanoga mišića.

Bol u ramenu
Sve više pacijenata tuži se na bol u ramenu s otežanim ili onemogu­ ćenim kretnjama u ramenom zglobu. Bolovi se koji put javljaju postepe­ no i bolesnici uzimaju tablete protiv bolova ili griju rame crijepom, termoforom i sl. Mnogo češće bolovi se javljaju naglo, akutno i mogu biti toliko jaki da ih bolesnici opisuju kao neizdržljive, naročito noću. Pod­ ručje ramena jako je osjetljivo na dodir i pipanje, a svako pokretanje ru­ ke je bolno, ograničeno, naročito podizanje ruke u stranu. Nekima je rameni zglob potpuno blokiran. Vanjskih promjena na koži nema. Ruka se obično nalazi u karakterističnom prisilnom položaju, tako da je nadlak­ tica priljubljena uz tijelo, a podlaktica savijena u laktu; bolovi se mogu širiti u vrat i ruku, sve do šake. Mnogi uzroci mogu dovesti do bolnoga ramena. Liječnik će postav­ ljati pitanja: da li je to povreda ramena, kakvo je zanimanje bolesnika, da li je bolesnik vozač. Danas je vrlo čest uzrok bolova u ramenu vožnja automobilom kraj otvorenoga prozora. Rijetko će koji vozač sam na to pomisliti jer se bolovi ne javljaju u toku vožnje, nego tek drugi dan, ili kada dođe u toplu prostoriju. Vožnja sa zatvorenim prozorom i korište­ nje ventilacije koju ima automobil, znatno će smanjiti broj bolesnika ko­ ji se tuže na bolove u ramenu. Međutim, što je s bolovima koji nastaju bez jasnoga i vidljivog raz­ loga. Koji su uzroci tako česte pojave bolnog ramena?

do promjena u sluznim vrećama koje podmazuju zglobove. Tim pokretima čovjek se služi svakodnevno. U promijenjenom tkivu može doći do napuknuća ili potpunoga prekida tetiva i mišića. kod osoba ko­ je jače opterećuju rameni zglob može se javiti znatno ranije. često pretjerana upotreba. Bolno rame češće je na desnoj strani. ličioci. tesari. Neprekidna. violinisti. kao i nenormalno optereće­ nje ramenoga zgloba s vremenom dovodi do istrošenja (degeneracije) tkiva. to su diri­ genti. kuglasti. Bolno rame najčešće se javlja između 40 i 50 godina. Može se . Pojavljuje se nakon imobilizacije u gipsanom zavoju. Blaži slučajevi uspješno se liječe protuupalnim lijekovima. u okolnom tki­ vu zgloba često dolazi do taloženja vapna. u kojem se mogu izvoditi pokreti u svim smjerovima. viseći zglob. u zglobnoj čahuri i u samom koštanom tkivu. promjene se mogu javiti i u osoba za koje se smatra da ne rade teži fizički posao (daktilografi). kao što su indocid. U mnogim zvanjima radna sposobnost ovisi o dobroj pokretljivosti ramenoga zglo­ ba. Liječenje ovisi o težini bolesti. To je tzv. Kako je naročito osjetljiva tetiva mišića koji podiže ruku u stranu. butazolidin. aspirin.Rameni zglob je najviše upotrebljavani i najpokretniji zglob tijela. Do sličnih promjena ne dovodi samo prejako opterećenje ramenoga zgloba nego i dugotrajno mirovanje.

Uz otežanu pokretlji­ vost i bol u ramenu. Bolno. Ako upala zahvaća samo rameni zglob. zračenja. Poslije otok splašnjava i bolovi se smanjuju. Takve promjene mogu se javiti kod reumatske groznice. gnojnih upala na ruci. može doći do potpunoga oporavka. srčanih bolesti. koža tanka. Nad­ laktica i podlaktica vezane su zglobom koji čine tri kosti: jedna nadlaktična i dvije podlaktične. ali tada su obično zahvaćeni još neki zglobovi. prsti na rukama se koče. a time i u ishrani tkiva. U više od 80 posto slučajeva bol u ramenu je posljedica promjena u samom ramenu. Koža je otečena. otečeno i toplo rame znak je akutne upale. vrlo rijetko upala slijepoga crijeva. Daju se lijeko­ vi koji ublažavaju bol i sprečavaju razvitak upalnih promjena. npr. To može biti posljedica promjena na kralješnici. primjenjuje se i rendgensko zračenje i ultrazvuk. obično je riječ o gnojnoj upali. blije­ da. Naročito je otežano i bolno stiskanje šake. crvena i topla. Šaka je u početku la­ gano otečena. To se najbolje postiže blokadama živca pomoću lijeka novokaina. . Dolazi i do kirurških postupaka da bi se ponovo uspostavila pokretnost zgloba. Opće stanje organizma je poremećeno i redovito praćeno povišenom temperaturom. Liječenje: prekida se prijenos štetnih živčanih podražaja. tj. koja može biti posljedica gnojnoga oboljenja u organizmu ili ranjavanja. Rjeđi je bol u ramenu kod bolesti drugih organa. U sve­ ga 15 posto slučajeva bol je odražen. Injekcije se mogu davati u sam rameni zglob. npr. u nekim slučajevima pomažu hladni oblozi. Lijekovi se često daju injekcijom direktno u bolesno područje. po­ slije prijeloma kosti na ruci.koristiti toplina u obliku termofora. U desnom ramenu najčešće se odražava bol iz žučnoga mjehura. Mnoge bolesti mogu odraziti bol u ramenu: upale živca. važna je i medicinska gimnastika. Takvi podraža­ ji djeluju na krvne žile i izazivaju promjene u prokrvavljenosti. Smatra se da bolest nastaje zbog živčanih podražaja (refleksa) koji dolaze u rame iz bolesnih. prekida se refleksni luk. ili se bolesne promjene razvijaju. Bol u laktu Lakat obuhvaća područje prijelaza nadlaktice u podlakticu. Bol ramena i šake može se javiti istovremeno. Bol u lijevom ramenu može se javiti kod srčanih bolesti. angine pektoris i srčanoga infarkta. porebrice. Šaka postaje hladna. primjenom struje. angine pektoris ili poslije infarkta srca. topla i bolna. oštećenja mozga. dolazi i do promjena na šaci. bolesti želuca. često udaljenih organa i tkiva. gušterače. Zato se bolesnici ne smiju liječiti bez upute liječnika. refleksan iz drugih bolesnih orga­ na.

gnojna upala sluzne vreće. Bolove u laktu često izazivaju ozljede. S obzirom na učestalost tih promjena kod rudara. takav se lakat naziva i »rudarski lakat«. iščašenje zgloba. Koji put bolovi mogu biti toliko jaki da onemogu­ ćuju rad. S vremenom na tom mjestu dolazi do upala i taloženja vapna u tetivu (epikondilitis). Bolesne promjene javljaju se na onoj ruci koja se češće upotrebljava. Otok nastaje zbog nakupljanja te­ kućine u sluznoj vreći. reumatske groznice. npr. znak je upale lakatnoga zgloba. kod dešnjaka na desnoj. Ako je bol vrlo jak. Neke bolesti izazivaju samo bolove bez drugih uočljivih znako­ va. Na tom mjestu završavaju i vežu se na kost te­ tive mišića koji opružaju podlakticu i šaku. tj. . Bol se naročito pojačava gibanjem u laktu. Takvi su bolovi kod ljudi koji u svom zvanju češće upotrebljavaju kretnje u lakatnom zglobu: ko­ pači. u predjelu zgloba i njegovoj bližoj okolini mogu se pojaviti promjene: na­ kupljanje krvi ili tekućine u zglobu. smanjiti upalu i vježbama održati pokretnost zgloba. Takve promjene na vrhu lakta mogu biti potpuno bezbolne. Bol koji je praćen oteknućem zgloba. učestale i neprimjetne ozljede na mjestu gdje se tetiva veže na kost. Promjene su karakte­ ristične kod sportaša. Osnovni cilj liječenja: ublažiti bol. Ako su takve promjene ograničene samo na jedan lakatni zglob. imobilizira se u gipsanom koritu. akutnoj fazi zglob učini nepokretnim. tada se u početnoj. deformacije i gubitak funkcije zgloba. Mjesto je na pritisak bolno. dok velik broj bolesti prate promjene kao što su oteknuća. a može se širiti u podlakticu. najvjerojatnije su znaci akutne reumatske upale. pa se u sportskoj medicini upotrebljava izraz »tenisački lakat«. prijelomi kostiju.Mnoge bolesti mogu izazvati bol u predjelu lakta i u njegovoj bližoj okolini. Sluzne vreće svojom lučevinom podmazuju zglob i sprečavaju trenje između pojedinih sastavnih dijelova. zubari koji pretežno vade zube. Obično nastaju nakon uzas­ topnih ozljeda. Poslije se bol ublažuje injekcijama koje se daju direktno u bolno područje. daju se i injekcije koje ublažuju upalu. javljaju se manje. udaraca u predjelu lakta. Bol u predjelu lakatnoga zgloba najčešće se javlja na vanjskoj strani donjega dijela nadlaktice. Bol i znakovi upale. Ovisno o jačini udaraca. crvenom i toplom kožom te ograničenim kretanjima. to može biti gnojna upala zgloba ili okoline zgloba. mehaničari. Zbog stalne. koji osim lakatnoga zgloba zahvaćaju i druge zglobove. koljeno ili zglob šake. često pretjerane upotrebe tih mišića. Bol praćen elastičnim otokom na samom vrhu lakatnoga zgloba može nastati zbog upale sluzne vreće. normalna pokret­ nost zgloba održava se vježbama. npr. Kada bolovi popuste. promjene boje kože. kod ljevaka na lijevoj ruci.

tako da šaka i prsti ne dobivaju dovoljno krvi. Gnojne upale mogu zahvatiti i dublje dijelove i proširiti se na veći dio šake te dovesti do opsežnih razaranja tkiva. npr. Kod muškaraca srednjih godina. dio nokta mora se odstraniti. ali mogu postojati i dru­ gi uzroci. pojačane u toplom krevetu. Gnojne upale u šaci i prstima često su praćene kucajućim bolovima. Bol na hladnoću može biti vrlo jak. ali uspjesi nisu najbolji. a narod je naziva kukac. smetnje se očituju svrbežom kože. premda se mogu javiti i na nogama. Ako se ne spriječi dalje širenje. upale su najčešći uzrok bolova u šaci i prstima. Takve upale nazivaju se flegmone. ili su tek neznatno izraženi. ili »umrtvljenje« prsta i šake. U prstu se ubrzo osjeti bol koja »tuče« i postaje sve jača. Promjene pretežno zahvaćaju ruke. a naročito kod žena između 35 i 55 godina života. trnom. Nakon nekoliko minuta krvne se žile naglo prošire. Pro­ mjene nastaju »na živčanoj bazi« u osoba »slabih živaca«. navečer. Prvenstveno ih uzrokuje hladnoća. što sve može biti praćeno drhtanjem ili ukočenošću ša­ ke i prstiju. Postoje lijekovi koji šire krvne žile. Prsti su najčešće ukočeni ujutro. bockanjem. U težim slučajevi­ ma dolazilo je do jakoga i nepodnošljivoga bola. Bolovi uglavnom ne postoje. a bol se pojača. Ako napad traje duže vrijeme. naziva se Raynaudova bolest. Prema francuskom liječniku. duševna uzbuđenja. zimi nositi tople rukavice. a ugrožava i život. Prsti poblijede i postaju hladni. nepotrebnih uzbuđenja i uzrujavanja. U blažim slučajevima javlja se samo trnjenje. Danas su komplikacije znatno smanjene zahvaljujući antibioticima. Najčešće na­ staje poslije sitnih povreda. Potrebno je mirovanje šake i hitno liječenje. Takva upala mo­ že i danas dovesti do propasti prsta i šake. škaricama. Na poslu smetnje obično prolaze. naročito na vršcima prstiju. Prije neko­ liko desetaka godina takve upale bile su čest uzrok smrti jer su bakterije prodirale u krv pa je nastalo »otrovanje krvi« (sepsa).Bol šake i prstiju Ako se isključe povrede. zbog nedovoljne prokrvljenosti može doći do propadanja tkiva (gangrena). šaka i prsti postaju crveni. kukac jako boli pa bolesnik dolazi liječniku prije nego što nasta­ nu komplikacije. da bi se ponovo javile nakon rada. Na svu sreću. Treba prestati pušiti. Valja se čuvati hladnoće. kao što su ubodi iglom. povremena stezanja krvnih žila (arterija). mravinjanjem i sl. Poznati su . Već i neznatna ohlađenja kože mogu izazvati jaka. trnjenjem. Ozljede koje nastaju prilikom manikiranja dovode do gnojenja i ja­ kih bolova u predjelu korijena nokta. To su upaljeni limfni putovi. Gnojno žarište otvara se najčešće kirurški. čuvati se hladne vode. pečenje. Takva se upala naziva panaricij. Od mjesta bola »putuje« crvena pruga duž ruke.

Bol u prstu. Jutarnja zakočenost zglobova šake i prstiju. Bolesniku valja staviti termofor s toplom vodom i što hitnije ga prevesti u bolnicu. Dolazi do gubitka snage i umora šake. Smetnje mogu biti poja­ čane alkoholnim pićem. Bol se osjeća u sredini početnoga dijela šake na suprotnoj strani dlaka. Bol koji je u početku neznatan. praćena laganim bo­ lom. kirurškim zahvatom. Vrlo je osjetljiv na najmanji dodir. Uzroci mogu biti različiti. Bol je glavni i jedini znak rijetke bolesti koja se javlja kod ljudi koji rade električnim bušilicama i kompresorima. koje se može čuti i na ve­ ću udaljenost. koja je blijeda i hladna. hladno­ ćom. često se stvaraju »mali tumori«. Liječenje: tumor se odstranjuje kirurškim zahvatom. što je češće. Po učestalosti križobolja se nalazi na drugom mjestu.»mrtvi prsti« poslije jačih duševnih uzbuđenja. Javlja se u fizičkih radnika i uz­ rokovana je prejakim naporom šake. uzbuđenjem. Oko 70 posto odraslih izjavljuju da imaju ili su po­ vremeno imali bolove u križima (krstima. Nekada su liječnici takve »izrasline« udarali čeki­ ćem. O minutama ovisi da li će liječnik uspjeti spasiti po­ gođeni dio ruke. Lako se liječi. donjem dijelu leđa. Uz­ rok je propadanje jedne od mnogih malih kostiju toga područja. tjelesnim opterećenjem. To je upala tetiva mišića. lumbalnom predjelu). koji može nastati iznenadno u potpuno zdrave oso­ be i zahvaća veći dio ruke. postepeno postaje jači naročito zbog promjene vremena. U predjelu ručnoga zgloba osjeća se bol prilikom pokretanja šake. Tumor nikada nije velik. Pokreti ručnoga zgloba praćeni su škripanjem. može biti jedan od prvih znakova kroničnoga reumatizma. može se javiti bez znakova upale. Nagao i jak bol. u području ručnoga zgloba. Bol u križima Broj osoba koje se tuže na stalne ili povremene bolove u križima ne­ prestano raste. od­ mah iza glavobolje. Bol je čest u sredini početnoga dijela šake. zapravo šupljine s čvrstom čahurom veličine zrna graška ili trešnje (ganglion). naročito ispod nokta. Uzrok je dobroćudan tumor koji je građen od osjetljivih živčanih niti (glomus tumor). . ili. Na is­ tom mjestu. Bol se može izazvati pritiskom na nokat. Takva ruka mora mirovati (imobilizacija). ili u blizini. Danas se liječe davanjem lijekova direktno u sam tumor. znak je nagloga za­ čepljenja glavne dovodne krvne žile. u blizini ručnoga zgloba. a bol je uglavnom jedini znak da postoji. Stiskanje šake postaje bolno.

kupkama. krvnih žila. Zbog toga se početak ozbiljne bo­ lesti otkriva kasno. Bol u križima može potjecati iz tkiva koje sudjeluje u gradnji leđa: mišića. maloj zdjelici. Mnogi se sami liječe. a ne znaju što je to reuma. Za neke je to »išijas«. »bolesni bubreg«. Zbog toga se izrazi »imam bolove u križima«. Liječniku se jave onda kada nastane pogoršanje ili kada izgube strpljenje liječeći se masažama. prsnom košu (odražen ili refleksan bol). često onda kada nastanu nepopravljive posljedice. Blag tok bolesti i povremen nestanak bolova dovode do toga da pojedinci sami postavljaju dijagnozu. narodnim lijekovima ili tabletama koje im preporuči susjed. Ali izvor bolova mogu biti i udaljeni organi koji se nalaze u trbuhu.Sve osobe koje se tuže na bol u križima ne daju dojam bolesna čov­ jeka. Ljudi bol tumače kao »reumu«. živaca. Kralješnica je glavna osovina i oslonac tijela . »imam križobolju«. češće čuju u razgovoru sa znacima nego u liječničkoj ordinaciji. kostiju i organa smještenih u blizini. »prehlada«.

Mnogi smatraju da takav bol nastaje zbog na­ prezanja i fizičkoga rada. rada. Ako se u savinutom položaju nosi teži teret ili obavlja teži fizički rad. Bolesna stanja nastaju zbog ne­ normalnoga opterećenja kralješnice. dizanja i nošenja tereta na koje čovjek ni- . prvenstveno jaki mišići leđa. bez usta­ novljavanja uzroka. S obzirom na mnogobroj­ ne uzroke križobolje. Zbog toga uspravan hod. urologa. Kralješnica je glavna osovina i oslonac tijela. Takvo učestalo opterećenje ubrzo će dovesti do bolesnih promjena i bolova u križima. iza­ ziva takve bolove i »ukočenje mišića« da se čovjek jedva može ispraviti. naglih pokreta tijela. bit će potrebne i rendgenološke i druge laboratorijske pretrage. Da se kralješnica ne bi suviše opte­ retila. slabinski (lumbalni dio) kralješni­ ce podvrgnut je velikom opterećenju. Gotovo 80 posto gradskoga stanovništva od 25 do 40 godina života ima promjene na kičmi koje su uzrok bolova. Takva neprirodna i dugotrajna opterećenja kralješnice samo ubrzavaju bolesne promjene. Oslabljeni mišići leđa i trbuha ne mogu više nadoknaditi po­ remećaje na kralješnici. hrskavičnim ploči­ cama između kralješljaka. Najčešći je uzrok bolova u križima bol koji potječe iz kralješnice.Bol u križima može se ublažiti ili potpuno ukloniti lijekovima za ublažavanje bola bez obzira na uzrok. bol je češće uzrokom pretjeranim mirovanjem i neradom. tj. Zbog toga se kod sportaša bolovi javljaju tek onda kada su se prestali baviti sportom i kada se počinju debljati. na mišićima i vezivnom tkivu javljaju bolesne promjene. Samo uklanjanje bolova. Bolove u križima dobit će oni koji dižu i nose teške terete u savije­ nom položaju. Takve tegobe imaju ljudi koji ne rade fizičke po­ slove.Na nju se posredno i neposredno vežu sve kosti organizma. dugotrajno sjedenje. Pravo je liječenje nemoguće bez dijagnoze bo­ lesti. Neprirodan način života. stajanje i kretanje zahtijevaju čvrste i snažne mišiće leda i trbuha. uzrokuju slabljenje miši­ ća leđa. Zbog toga je liječenje otežano ili čak onemogućeno. naročito na njezin slabinski dio. pritisak u slabinskom dijelu kralješnice može se povisiti i na više od 1000 kilograma. Kralješnica omogućuje uspravan stav čovjeka. neurolo­ ga. treniranih osoba i sportaša. Naprotiv. najveći dio tereta nose mišići. Savijanjem tijela pri­ tisak se udvostručuje. tjelesna neaktivnost. kopanje. Kod fizičkih radnika. liječnik će zatražiti mišljenje specijalista različitih grana medicine: ortopeda. Ali takvo liječenje donosi samo kratkotrajno poboljšanje. dobro razvijeni mišići leđa i trbuha mogu preuzeti velik dio opterećenja. oblačenja civilizirana čov­ jeka. Zbog uspravnoga stava. pronalaženja pravoga uzroka. Stoga se na kralješnicu. reumatologa. Kod čovjeka prosječne težine pritisak na hrskavičnu ploču između kralješnjaka iznosi oko 80 kilograma. ginekologa. Bolovi se obično počnu javljati prilikom dužega rada u pognutom položaju. npr. prenosi pretežan dio opterećenja: zato se na kralješnjacima. može dovesti do prikrivanja i razvoja bolesti. Dugotrajniji rad u savijenom položaju.

čvrsto i grčevi­ to drži volan. tuže se na bolove u križima posli­ je dugotrajne vožnje. sa »širom otvorenim« očima. Mnogi vozači. na nepovoljnoj visini stola i u neudobnoj stolici. kihanja. Veze između kostiju koje čine zdjelicu u . Kod vozača početnika zamor i bolovi u križima javljaju se već nakon kratke vožnje zbog nepravilnoga držanja tijela za vrijeme vožnje. prošetati se i spavati na tvrdoj podlozi. S ob­ zirom na to da je glavni uzrok oslabljena muskulatura. Sje­ dala su loše konstruirana. a manju prsnu šupljinu od muška­ raca. prsni tip disanja. naročito početnici. Žene imaju veću trbušnu šupljinu. dugotrajnoga sjedenja u automobilu. povreme­ no ustajati. Bolovi u križima češći su u žena. Samo skupa kola imaju sjedala koja mogu mi­ jenjati položaj tijela za vrijeme vožnje. tjelesnim vježba­ ma i kretanjem smetnje se mogu ne samo ublažiti nego i potpuno ukloni­ ti. Koji put je dovoljno češće mijenjati stolac na kojem se sjedi. Zato žene imaju više izražen tzv. zatim zbog kašljanja. a kralješnica je ukočena.je naviknut. Vozač početnik suviše je nagnut naprijed. prilikom pisanja za pisaćim strojem. drmanja u voz­ ilu na lošim cestama. Zdjelica žene znatno je šira od muškarčeve. Neispravan način nošenja tereta izaziva bo­ love u križima Ispravan način nošenja tereta jednakomjer­ no raspoređuje pritisak na kralješnicu Liječenje je jednostavno ako se smetnje pravovremeno otkriju. Uzrok nije manja tjelesna aktiv­ nost žena. nego razlika u gradi koštanoga sustava između muškarca i že­ ne.

premda taj naziv općenito označava bolove u križima. Trbušni mišići mogu ponovo postići napetost i snagu koju su imali prije trudnoće. rjeđe pad ili udarac. naročito ujutro poslije ustajanja. Normalna hrskavična pločica s jezgrom. Trnasti nastavak. Bol u križima može nastati naglo i vrlo je jak. Žene već u trudnoći osjećaju bolove u križima. Koji put se potpuno zdrav čovjek sagne. 2. i takvi su sve dok ih se »malo ne razgiba«. Leđna moždina. To je normalna. dizanje tereta uz istovremeno okretanje tijela. promijenjeni položaj maternice. Prejako naprezanje leđnih mišića izaziva bolove i grčeve do te mjere da su mišići potpuno ukočeni. nisu tako čvrste kao koštane veze u muškarca. II. jajovoda i jajnika re­ dovito izazivaju jače ili slabije bolove u križima. Poslije poroda bolovi se mogu pojačati zato što oslab­ ljena trbušna stijenka omogućuje spuštanje trbušnih organa. prirodna pojava prilagođena nošenju ploda i rađanju. tumori. Oš­ tećena hrskavična pločica s pritiskom na živac Pritisak hrskavične pločice na leđnu moždinu i korjenove živaca najčešći je uzrok išijasa 1. 3. 5. Povećanoj učestalosti bolova u križima u žena doprinose i bolesti unutarnjih spolnih organa. Hrskavična pločica (diskus). pa se više uopće ne mo­ že uspraviti. To mogu biti upale. Neke bolesti maternice. Takve smetnje mo­ gu se ukloniti tjelesnim vježbanjem. Takav bol mnogi na­ zivaju lumbago. Naglom i često nepodnošljivom bolu obično prethodi nagli pokret tijela. Ravnoteža je opet poremećena. ili uspravljanje izazove neizdržljivu bol. Tijelo kralješka 4. sagibanje.žena mnogo su slabije. Jez­ gra diskusa . Opisani pokreti do­ vode do vrlo jakoga pritiska na hrskavičnu pločicu koja se nalazi izmeI. Bolovi su posljedica suviše us­ pravnoga položaja kojim žena nastoji održati poremećenu ravnotežu nastalu trudnoćom.

tj. iskrivljene kralješnice. Svaki jači nastup bolova u križima zahtijeva mirovanje . ali koji rade u neprirodnom. ili su izložene vjetru. ali di­ jagnoza bolesti ne može se postaviti bez detaljnoga urološkog pregleda. Obično je praćen bolovima u listovima i osjećajem težine u nogama. Liječenje može trajati od jednoga do tri mjeseca. Postoje i metode fizikalne terapije. Često se javlja u osoba koje oznojene legnu na vlažnu i hladnu zemlju. polusagnutom položaju tijela. ili neki drugi pokreti. Liječnik mo­ že propisati lijekove. a javljaju se i u osoba čiji rad nije toliko te­ žak. koje ljudi sami stavljaju na leda. povremen ili stalan. ležanje u krevetu s tvrdom podlogom. a to znači uštrcati lijek injekcionom iglom direktno u bolno mjesto. koji se uzimaju kao tablete. statički poremećaji koji su posljedica slabe leđne musku­ lature. Bol u križima može biti jedan od prvih znakova spuštenoga stopala. također može biti izazvan bolešću bubrega. Bol može biti ograničen samo na križa (lumbago. Teži slučajevi zahtije­ vaju blokadu živca. Bol može biti vrlo jak i praćen povraća­ njem. vjetru. samo su povod za nastanak tih bolesti. ograničen samo na jednu polovinu križa. dio te plo­ čice (diska) pritisne živce koji su u neposrednoj blizini. grčevit bol. što zapravo znači da su bili izloženi hladnoći. vlazi. To je išijas (pritisak je zahvatio korijene velikoga živca koji se naziva ishijadikus). . promje­ ne nisu praćene općim poremećajima tijela. Obično se širi u trbuh i prema spolnim organima. a mogu se javiti smetnje osjeta i smetnje pokretanja u bolnoj nozi. U najtežim slučajevi­ ma dolazi do operativnog zahvata. više od 90 je uzrokovano pritiskom hrskavične pločice na početku živca. Bolesne (degenerativne) promjene na kralješnici češće su u radnika koji rade teške fizičke poslove. promjena na kukovima i nogama. dovode do pogoršanja bolesti. najčešće je uzroko­ van bubrežnim kamencima. I upale okoline bubrega mogu izazvati jake bolove u križima. Nagao i jak bol u križima može nastati i zbog upale u mišićima toga područja. Način liječenja može propisati samo liječnik. Uzrok može biti izloženost toga dijela tijela hladnoći. Bolesnici obično kažu da su se »prehladi­ li«. Diza­ nje tereta. dok su uzroci već postojali u obliku bolesnih promjena na kralješnici. Toplina se primjenjuje u strogo određenim slučajevima kada to odredi liječnik. Bolovi su ograničeni na jednu polovinu tijela. Promjene u bubregu mogu uzrokovati bolove u križima. čepići. Od 100 slučajeva išijasa. bolni lumbalni sindrom). ni ograničenim znakovima upale na površini tijela. tj. Mukli i tupi bol. Nagao.đu kralješnjaka. Svaki slučaj bolnih križa zahtijeva li­ ječnički pregled. ili može odredi­ ti injekcije. ili se širi duž velikoga živca koji odlazi u nogu. davanje lijeka u mišić ili krvnu žilu. ona se istegne u jednom smjeru ili čak prsne. npr. To su tzv. a ne na jastucima i blazinama. povišenom temperatu­ rom. Topli ob­ lozi.

. Bolest se javlja u 90 posto slučajeva kod muškaraca u dobi od 20 do 40 godina. Najtipičniji su pri­ mjer bolovi kod gripe. Bol u križima može biti prvi znak rijetke ali dugotrajne i teške bo­ lesti koja obično završava teškom invalidnošću: Behterevljeve bolesti. upala pluća. pa zahvaćaju mišiće leđa i križa: pjegavi tifus. nuždom.Bolovi u križima prate mnoge zarazne bolesti. javljaju se noćni bolovi u križima. hodanjem. razvija se polagano i podmuklo. koji bude iz sna u ranim jutarnjim satima i prilikom ustajanja. malarija. Bol se osjeća kao probadanje ili pritisak. može se širiti u debelo meso i križa. pretež­ no u osoba srednje dobi. dječja paraliza. I druge zarazne bolesti praćene su bolovima u mi­ šićima različitih dijelova tijela. Bolovi u križima u svim tim slučajevima samo su popratna pojava bolesti. češće u žena. Bolovi obično počinju u prvim danima bolesti i nestaju prije nego što je potpuno izliječena. a naročito se pojačava sjedenjem. Bol u trtici U predjelu trtice mogu se javiti vrlo jaki spontani bolovi koji nasta­ ju »sami od sebe«. ili su izazvani sjedenjem. Bol u trtici naziva se kokcigodinija. Karakteristi­ čan je znak jutarnja zakočenost mišića u križima koja obično prolazi na­ kon kraće gimnastike i razgibavanja.

Smetnje se javljaju postepeno. time se smanjuje i pritisak na oboljeli zglob. Pretjerano opte­ rećenje također izaziva bolove. ali mogu je izazvati i uzročnici gnojenja kao . Američki liječnici spominju dugotrajno sjedenje pred televizorima.Bol u trtici prati ozljede trtične kosti. Uspjeh takvoga liječenja u većini je slučajeva dobar. U rjeđim slučajevima bol potječe od bolesnih spolnih i mokraćnih organa. injekcije direktno u bolno pod­ ručje. bolovi mogu nastati i prilikom promjene vremena. Upale su čest uzrok bolnoga koljena.ne postoji. češća je u žena i zahvaća istovremeno oba koljena. Stalna upotreba toga zgloba s vremenom dovodi do promjena u zglobnom tkivu. U velikom broju slučajeva. Međutim. Bol nastaje neposredno nakon ozljede ili poslije izvjesnoga vremena. Bol u koljenu prilikom silaženje niz stepe­ nice prvi je nagovještaj artrotičnih promjena u zglobu. Bol je jedan od prvih znakova degenerativnih promjena koje se nazivaju artroza. rendgenskim pregledom ne mogu se naći nikakve promjene na trtičnoj kosti. degeneracije zbog dugotrajne preopterećenosti zgloba i naslijeđenih sklonosti. naročito zbog pada atmosferskoga tlaka. Dolazi do sumiranja pojedinačnih. Bol se u početku javlja zbog produženoga napora na koji bolesnik nije naviknut. često jedva primjetno. Smatra se da je u nastanku bolova važan »psihički faktor« Liječenje: sredstva protiv bolova. bolovi često ostaju i nakon odstranje­ nja trtične kosti. Artroza koljenoga zgloba javlja se poslije 40. Bol u koljenu Koljeni je zglob bitan za uspravan položaj čovjeka i njegovo kreta­ nje. koje najčešće nastaju padom na stražnjicu. Najizraženi­ je promjene javljaju se na koštanom i hrskavičnom tkivu. S vremenom ko­ ljeni zglob postaje bolan i ukočen. neznatnih i neuočljivih ozljeda trtič­ ne kosti nastalih sjedenjem. Ar­ troza koljenoga zgloba ujedno je i najčešći uzrok bolova u koljenu. Lijek koji bi izliječio tu bolest. Još se uvijek ne zna pravi uz­ rok. Postoji i kirurško liječenje: operacijom se odstrani trtična kost. koje su zapravo posljedica starenja. godine života. Koji put je potrebna pomoć psihoterapeuta. Upala je najčešće posljedica akutne reumatske groznice. naročito ujutro poslije ustajanja. to stanje traje tako dugo dok se zglob »malo ne razgiba«. koji bi koljenom zglobu vratio njegovu »mladost« . Lijekovi koji ublažuju bol i donekle usporavaju razvitak bolesti mogu se davati direktno u zglob. Liječenjem valja sma­ njiti tjelesnu težinu.

slično kao što propadaju hrska­ vični jastučići između pojedinih kralješnjaka. sluzna vreća može se kirurškim putem odstraniti. bez promjena na koži. Vrlo često upalna promjena na prednjoj i donjoj strani koljena uzro­ kovana je upalom sluzne vreće (burze) koja svojim lučevinama podma­ zuje tkivo i sprečava trenje. Kod reumatske groznice i gnojne upale. Upaljeno mjesto može biti jako natečeno zbog povećanoga nakupljanja tekućine u sluznoj vreći. meniska. jak bol u koljenu nastaje i ozljedom tzv. Takve promjene događaju . Menisk ima ulogu odbojnika. Najčešći su uzrok ozljede koljena. kronične smetnje. Svaka upalna promjena zgloba za­ htijeva potpuno mirovanje i hitno liječenje. parketari. danas je vrlo rijetka. Na tom mjestu javlja se bol. nalazi se polumjesečasta tvorba građena od hrskavice i čvrstoga vezivnog tkiva i naziva se menisk (polumjesec). ublažava pri­ tisak na zglobne plohe i pojačava rubove lagano udubljene goljenične kosti. Mo­ gu nastati i dugotrajne.i druge vrste bakterija. Prekomjerna opterećenja koljenoga zgloba postepeno dovode do propadanja toga hrskavičnog jastučića. koža je u predjelu zgloba crvena i topla. a pokretlji­ vost zgloba ograničena i vrlo bolna. Ako se takve upale ponavljaju često. Sluznih vreće u tijelu čovjeka ima više od 300. Tuberkulozna upala razvija se podmuklo. Boles­ no koljeno mora mirovati. to su profesionalne bolesti radnika koji u svom zvanju mnogo kleče. koljeni je zglob otečen. tada se javlja povišena temperatura i opće loše osjećanje. otok i crvenilo. Sadržaj se može ognojiti. U kolje­ nom zglobu. između dvije zglobne površine. koje su posljedica nakupljanja i taloženja vapna u sluznoj vreći. »amortizera«. stavljaju se hladni oblozi. Zbog pada ili udarca može doći do iščašenja i uganuća zgloba. do prije­ loma kosti na prednjoj strani zgloba koja se naziva iver (patela) Nagao. Bol u koljenu može nastati naglo. Burze koljena najčešće su podložne upali. bolan. npr.

dok je najjače razvijena stražnja skupina mišića. Bol je uglavnom je­ dini znak. Bolovi u potkoljenicama Potkoljenica se sastoji od dvije potkoljenične kosti: debele i čvrste goljenične kosti.se zbog dugotrajnoga opterećenja u čučećem položaju. Mišići potkoljenice ne samo što sudjeluju u pokretima potkoljenice i stopala nego svojom napetošću po- . naročito noću. naročito u mlađih osoba. koja se nazi­ va list. Budući da je najveći dio aktivnosti čovjeka vezan za rad tih mišića. i tanke lisne kosti. Bolovi u potkoljenicama pretežno se osjećaju u lis­ tovima. jača bol u potkoljenicama do­ vest će do djelomičnoga ili čak potpunog onesposobljavanja oboljele osobe da hoda i stoji. kod rudara je to profesionalna bolest (dolazi do spontanoga oštećenja i pucanja meniska). To isto može izazvati jak direktan udarac u koljeno. Liječenje je kirurško. npr. krvnih žila i živa­ ca. Nagli. Zloćudni tumori rijetko se javljaju u tom području. ili pad na koljeno (kod nogometaša. »Injekcija« se može davati direktno u koljeni zglob U području koljena često se javljaju dobroćudni tumori građeni od koštanoga tkiva (osteomi). bacača diska i kugle). skakača. Mišići potkoljenice odgovorni su za pokrete potkoljenice i stopa­ la te pripadaju grupi najaktivnijih mišića tijela. Manje mišićne skupine nalaze se na prednjoj strani potkoljenice i postranično. nespretni pokreti mogu dovesti do uklještenja i pucanja meniska. postepeno se pojačava. Najčešći uzrok bolova je pretjeran napor mišića potkoljenice s kret­ njama na koje mišići nisu naviknuti. te brojnih mišića. Ozljede meniska česte su i kod sportaša. Ozljede meniska liječe se operativno.

Bol u listovima može biti prvi i jedini znak da je počelo »spuštanje« stopala. Uzroci su različiti. Prije ne­ go što se pojave jači bolovi. Ravno stopalo (platfus) često je praćeno bolovima u listovima. Kod netrenirane osobe. osjećaj paljenja. kod kojih su proširene vene mnogo . naporniji ples pa čak i dugotrajno stajanje doves­ ti do bolova u mišićima potkoljenice.tpomažu održavanje normalnoga oblika stopala. Dugotrajno stajanje ili hodanje i nošenje tereta dovodi do spuštanja svo­ da stopala. postoji osjećaj napetosti i težine u nogama. No. svrbež. To dopunsko opterećenje preuzimaju mišići potkoljenice. duže će šetnje. trčanje. koji mogu trajati i nekoliko dana. bolovi u listovima mogu se pojaviti iznenada ili postepeno i bez ve­ ćega napora ili opterećenja. Po­ činje se javljati bol i prilikom opterećenja koja ne prelaze uobičajene granice. Proširene vene također uzrokuju bolove u potkoljenicama. Kod žena.

Vrlo su čest uzrok bolova i bolnih grčeva u listovima arteriosklerotične promjene na krvnim žilama. blagoga je toka. koja se inače javlja prilikom dužega stajanja. kod nekih i za vrijeme ležanja. Smetnje mogu izazvati neznatna koji put jedva vidljiva proširenja vena. koje znatno ubrzava njezin razvoj. jaki trgajući i sijeva­ jući bolovi: u napadima kod sifilisa živčanoga sustava. danas je sigurno da može biti uzrokovana pu­ šenjem. naročito za menstruacije. Od lijekova daju se sredstva za proširenje krvnih žila i poboljšanje cirkulacije krvi u nogama. bolest se smirila pošto su prestali pušiti. Uspješno se provodi liječenje visokom tempe­ raturom s pomoću namjerno izazvanih napada malarije. Upale vena praćene su jakim. često grčeviti. Buergerova bolest uzrok je bolova u mlađih ljudi između 20 i 40 go­ dina života. U žena je vrlo rijet­ ka. Iako postoje brojna mišljenja o bolesti. kao i bol u peti prilikom hodanja. Često ovise o promjenama vremena pa se zamjenjuju reumatskim bolovima. Upale površinskih vena redovito izazivaju upalne promjene na koži. na koži nastaju tople crvene mrlje. Bolest se može razvijati vrlo polagano. »mišićna pumpa«. Bolest se javlja uglavnom u muškaraca. Upala dubokih vena izaziva bol u listovima. to su upalne promjene pretežno u arteri­ jama. tak­ ve promjene zahvaćaju uglavnom starije ljude. koji su amputirani po neko­ liko puta. te prilikom nagloga ustajanja. za razliku od bolesti arterija kada hodanje pogoršava bol. ako se javi. Zbog toga je prestanak puše­ nja osnova liječenja. npr. često iznenadnim bolovima u potko­ ljenicama. Bolovi se mogu javiti prilikom kretanja. Upala dovodi do sve jačega suženja arterija. U težim slučajevima može doći do općih poremećaja organizma s povišenom temperaturom. gnojni procesi. Ako se bolest razvi­ ja. iznad 50 godina života. Uzrok mogu biti upale živaca i mišića. Poči­ nje osjećanjem hladnoće u nogama. Kod mnogih bolesnika. Posljedica je pomanj­ kanje kisika i nakupljanje otpadnih tvari u mišićima. Kod mnogih se stanje pogoršalo kada su nakon prestanka pušenja i poboljšanja ponovo počeli pušiti. Bol u nogama može pratiti mnoge bolesti. tada se mogu javiti i upalne promjene na koži. Za razliku od Buergerove bolesti. zato se bolovi jav­ ljaju poslije dužeg kretanja. Može doći do stvaranja rana i raspadanja tkiva (ulkus i gangrena). Povremeno se mogu javiti i jači grčeviti bolovi. zbog povećanoga napora javljaju se bolovi. npr. ali nema upalnih promjena na koži.češće bol. . često se pojačava noću. Olakšanje nastaje podizanjem noge prilikom ležanja i hodanjem. tumori. kod išijasa. Operativnim li­ ječenjem presijecaju se živci koji djeluju u smislu sužavanja krvnih žila. upale kostiju. I bolesti kralješnice mogu dovesti do bolova u potkoljenicama. Hodanjem se uključuje u rad tzv. postoji jaka osjetljivost na pritisak i stiskanje u listo­ vima. oboljeli dijelovi nogu moraju se odstraniti (amputirati).

Bolovi u stopalu Ima istine u uzrečici: »Ako boli stopalo. Otisak zdravoga stopala. vratu pa i u glavi. 3. naročito u sportu. bolesna stopala otežavaju ili onemogućuju jednu od osnovnih potreba čovjeka . Kod zarazne leptospiroze. boli cijelo tijelo«. Stopala se sastoje Kosti stopala 1. Bolovi u listovima javljaju se u sklopu općih bolova u mišićima tijela kod nekih zaraznih bolesti. Početak spuštanja stopala. Opisani su slučajevi puknuća mišića u vozača motornih vozila nakon jakoga i naglog kočenja. bol u listovima karakterističan je za tu bolest. leđima. iznenadan bol. koja se na čovjeka prenosi s do­ maćih i divljih životinja. Bolesti stopala zaista mogu izazvati bolove ne samo u nogama nego i u križima.kretanje. Jako spušteno sto­ palo 1 2 3 . npr. Stopala nose čitavu težinu tijela na svojoj maloj površini. 2. gripe. Nagao. Zato su posebno »konstruirana« i vrlo su komplicirane građe.Zarazne bolesti također dovode do bolova u mišićima potkoljenice. može biti uzrokovan puknućem mišića.

gipkost. loše navike prilikom stajanja i hodanja. naslijeđena slabost potpornoga tkiva. Poslije se počinje spuštati najprije uzdužni. U nekim našim krajevima češće se upotrebljava izraz »platfus«. pretjeran napor. a poprečni se proširuje zbog težine tijela koju stopalo nosi. ravnog stopala nema. stopalo opet poprima prijašnji izgled. Spuštanjem i izravnavanjem svodova nastaje poremećaj koji se naziva ravno stopalo. ma­ nji poprečni i duži uzdužni. Slabost mišića. leđima. pa čak u glavi. oni su posljedica opterećenja. što je povezano s nepodnošljivim bolovi­ ma prilikom kretanja i stajanja. prevelika tjelesna težina. a stopalo dobiva normalan izgled. križima i gornjim dijelovima leđa. »napinjanja« broj­ nih mišića kojima tijelo nastoji promijeniti držanje ili hod u nesvjesnoj namjeri da se smanje bolovi u stopalu. Bol najprije potječe od istegnutih zglobnih veza (ligamenata). tj. kao i u siro­ mašnim krajevima. Hod je povezan s bolovima i umorom. masno tkivo postepeno nestaje. dolazi do jake unakaženosti stopala.od 26 kostiju. Kada se svodovi nepovratno spuste. zbog trajnoga i jakog pritiska na brojne kosti stopala. dustaban. posljedica još uvijek nepotpune pri­ lagođenosti uspravnom položaju čovjeka. Ravno stopalo (pes planus) naziva se još i spušteno stopalo. Tek kada dijete počinje hoda­ ti. U primitivnim zajednicama. Kod takvih su ljudi svi mišići i zglobovne veze stalno aktivne zato što se stopalo hodanjem neprekidno prilagođava uvjetima neravnoga tla. Mnoge se majke uplaše kada opaze da njihovo dojenče ili malo di­ jete. mišići i ligamenti formiraju na tabanu stopala dva svoda. stopalo postaje duže. . Prestankom pritiska. postoji osjećaj težine u nogama i brzo uma­ ranje prilikom hodanja. sprijeda šire. dva luka. Poznato je da svoju zadaću mogu izvršavati samo ona tkiva i organi koji stalno rade. uzdužni svod se spušta. nepodesna obuća . Sve te kosti. svod stopala počinje se spuštati i tako nastaje ravno sto­ palo. Na stopalu se koji put prve pro­ mjene primjećuju na peti koja se okreće prema vanjskoj strani. gdje ljudi pretežno hodaju bosi ili u laganoj kožnoj obući. Kada čovjek stoji. Poslije se mogu javiti grčeviti bolovi u nogama. Kao prvi znak »popuštanja stopala« javlja se bol u listovi­ ma. mnoštva mišića i ligamenata. zatim poprečni svod. nesumljivo najčešći uzrok bolova u stopalu. hodanju na dvije noge. cipele postaju preuske i prekratke. Pogrešno je mišljenje da bol kod ravnoga stopala počinje i ostaje sa­ mo u stopalu. snagu i sposobnost da se prilagode uvjetima nerav­ noga tla. kao i načinu suvremenoga života. ima ravna stopala. č\ rstih veza koje međusob­ no povezuju pojedine kosti i održavaju čvrstoću zglobova. U težim slu­ čajevima. dugotrajno stajanje. nenormalnosti na kostima. Ravno stopalo je bolest civilizacije. Kod male djece svod stopala zaista se ne vidi zbog toga što je ispunjen masnim tkivom.poremećuju kompliciranu građu (arhitektoniku) stopala. Svodovi daju stopalu elastičnost.

kada je noga lagano. često neprimjetno otečena. Žulj je zapravo posljedica odbrane od djelovanja pritiska i trenja. 4. loš uložak samo pogoršava stanje. Održavanje ravnoteže na tvrdoj lopti. Naročito su opasne cipele s visokom i uskom petom.Najbolji je način da se spriječi razvoj ravnoga stopala: hodanje i trčanje bosonog po neravnom terenu. Liječnik ili pediker odstranjuju žuljeve oštrim. Hvatanje predmeta nožnim prstima. školsku djecu i vježbe za omladinu 1 2 3 4 5 1. Cipele moraju biti prostrane. Hodanje na peti Cipele su veoma važne i u nastanku ravnoga stopala i u sprečavanju njegova razvoja. mekane i lagane. čavao) i pritiskivati na živčane završetke izazivajući jak bol. Operacija dolazi u obzir samo ako se radi o teškom obliku ravnoga stopala i ako su zatajili svi ostali postupci liječenja. 3. Mnogi ostaju začuđeni kada dovoljno prostrana cipela kupljena ujutro odjednom postaje preuska navečer. Tvrde nakupine rožnatih stanica mogu prodira­ ti u dubinu »poput čavla« (clavus. Valjanje tvrdih i glatkih valjkastih pred­ meta. Ulošci za cipele omogućavaju stvaranje uzdužnoga svoda stopala. Velike i tvrde žuljeve najbolje će odstraniti stručnjaci. Na takvim mjestima stvara se debeo sloj mrtvih rožnatih stanica. To su vježbe za predškolsku djecu. 2. Žuljevi između prstiju uglavnom su meka­ ni. takav način vježbanja u gradskoj sredini zapravo je nemoguć. zbog toga moraju biti rađeni po mjeri za svaku osobu. rjeđe između prstiju. Valja ih kupo­ vati poslijepodne. Pretežno se stvara na tabanu. Ali postoji niz druhih vježbi stopa­ la koje valja primijeniti čim se opaze prve smetnje od ravnih stopala. 5. lat. Neizmjenično hodanje na prstima i peti. Žulj ili »kurje oko« (klavus) također je čest uzrok bolova stopala. Pretijesne cipele naj­ češći su uzrok nastanka žuljeva. Nestručno re­ zanje dovodi do gnojnih upala. Postoje i kemijska sredstva za razmekšava- . Međutim. koja neravnomjerno opterećuje stopalo te izaziva bolove u mišićima no­ gu i leda zbog održavanja ravnoteže u tako promijenjenim uvjetima op­ terećenja. specijalnim nožićem.

koža postaje otečena. tu ima dosta sluznih vreća. Kristali mokraćne kiseline talože se oko zgloba i u jednom trenutku prodiru u sam zglob izazivajući akutnu upalu. poremećaji su koji mogu biti na »živčanoj bazi«.nje žuljeva. naročito u zglobu na bazi palca. palac najčešće preko drugoga prsta. crvena i bolna. godine života. U toku liječenja koža mora biti suha. također se javljaju upale. Često će samo promjena cipela biti dovoljna da se žuljevi ne stvaraju. Sve češći uzrok smetnji i bolova prilikom kretanja postaju gljivična oboljenja. kronič­ ne i izazvati znatne smetnje hodanja. Riječ je o poremaćaju mijene tvari u orga­ nizmu (poremećaj mijene purina). U nekim slučajevima postoje posebni ortopedski ulošci. a na koži iz­ nad toga izbočenja upala. Koriste se prašci. inače mogu postati dugotrajne. Na tržištu se stalno pojavljuju novi preparati za liječenje gljivičnih oboljenja. . Takvi deformiteti mogu se liječiti i kirurški. znojenje i vlažna koža omogućava­ ju bolje razmnožavanje gljivica. I u takvim slučajevima valja se obratiti liječniku: takve smetnje mogu biti jedan od prvih znakova reumatske upale sitnih krvnih žila na donjim udovima. Uzrok bolova u stopalu mogu biti reumatske i gnojne upale. Liječenje je dugotrajno. koji pucaju. posebni flasteri. U području gležnja. Na bazi palca može se pojaviti jako koštano izbočenje. Ako se gljivice jako razmnože. Upotrebljava se i razrijeđena salicilna kiselina i mnoge druge kiseline. Nokti se ne smiju rezati preduboko. npr. Inače su to zdravi ljudi koji su poznati po tome što vole obilne masne obroke i alkoholna pića. koje također mogu biti zahvaćene upalom (bursitis). U rijetkim slučajevima javlja se napad vrlo jakih bolova. koža postaje vlažna. ili ob­ ratno. topla i nape­ ta. naročito između prstiju. u tijelu se nakuplja povećana količina mokraćne kiseline. Napad bolova praćen je otokom. prsti prelaze jedan preko drugoga. kirurško odstranji­ vanje nokta moguće je tek onda kada se upala smiri. u 95 posto slučajeva zahvaća muškarce u dobi od 40. na mjestu gdje se hvata debela i čvrsta tetiva (Ahilova tetiva). Osjećaj pečenja u tabanima. »hodanje mravaca« is­ pod kože. mast i tekućine koje sadržavaju ljekovita sredstva što uništavaju gljivice. hladno stopalo. Urasli nokti »u meso« uglavnom su posljedica nepravilnoga rezanja noktiju. toplom i crve­ nom kožom i javlja se uglavnom u ranim jutarnjim satima. zglo­ bovi na stopalu su otečeni. zglob postaje vrlo osjetljiv i već na najmanji pritisak izaziva nesnosan bol. Važno je pravovre­ meno i ispravno liječiti te upale. to su napadi bolova kod bolesti koja se naziva podagra ili giht. bolni. javljaju se mjehuri. Na to mjesto može se staviti antibiotska mast. a koža iznad njih crvena. postoji naslijeđena sklonost. Kiseline se miješaju s vazelinom i dru­ gim mastima. i stvaraju površinske ra­ nice koje peku i bole. Urasli nokat često izaziva upalu.

Postoje i lijekovi koji pojačavaju izlučiva­ nje mokraćne kiseline iz tijela. 2. sardele. topla i crvena koža prate napad bolova kod podagre. grož­ đe. kao i lijekovi koji sprečavaju stvaranje mokraćne kiseline u tijelu. iznutrice. zatim kelj. breskve. znači valja izbjegavati bjelančevine. Liječenje se mora provoditi čitav život. Normalno stopalo Kristali mokraćne kiseline Najvažnije je smanjiti količinu mokraćne kiseline u tijelu.1 2 1. mozak. . Otok. Prije sve­ ga treba se držati dijete u kojoj ima vrlo malo tvari koje daju mokraćnu kiselinu.

Disanjem se u tijelo unosi kisik. Zrak ulazi u tijelo kroz nos ili usnu šupljinu. U dišnim putovima zrak se ugrijava. Najvi­ še ima dušika (78 posto).ošit . Preko ždrijela.DISANJE I POREMEĆAJI Disanje je osnovna životna funkcija koja omogućava izmjenu plinova iz­ među organizma i njegove okoline. krilu vidi se šematski prikaz dušnice i pl.plućne alveleole 7. kisika (21 posto).dušnice 6.nosna šupljina 2.na lijevom pl. a iz tijela se odstranjuje ugljični dioksid. grkljana. Zrak koji čovjek udiše sastoji se od smjese različitih plinova. vlaži i pročišćava. dušnika i Organi za disanje: 1. a svega 1 posto svih ostalih plinova.mjehurića (alveleola) .grkljan 4.dušnik 5. kao konačan produkt mijene tvari u stanicama tijela.ždrijelo 3.

Jedno je vrijeme centar za disanje pod kontrolom čovjekove volje. Otežano disanje Otežano disanje (dispneja) izraz je kojim se označava pomanjkanje zraka. praćeno je pojačanim naporom i naprezanjem mišića za disanje. Na disanje utječu i živčani podražaji. »glad za zrakom«. Poremećeno disanje može biti posljedica bolesti pluća i dišnih puto­ va. nadraži se centar i udisanje postane brže. Udisanjem se širi prsni koš. U plućnim alveola­ ma dolazi do izmjene plinova između krvi i zraka u plućima.dušnica dolazi do sitnih mjehurića pluća (alveola). Ako koncentracija toga plina prijeđe određe­ nu granicu. Disanje se mijenja kad čovjek govori ili naglo uđe u hladnu vodu. na­ kupljanje kiselina u krvi. i takva osoba ne diše. a zajedno s njim šire se i pluća. prosječno 3 sekunde. Na tom mjestu krv prima kisik na crvena krvna zrnca i ujedno se oslobađa suviš­ noga ugljičnoga dioksida. Centar za disanje je najosjetljiviji na povećanu količinu ugljičnog dioksida u krvi. poremećaja u sastavu krvi. U narodu se kaže: »Zastao mu dah od iznenađenja«. a zrak iz atmosfere pod povećanim pritiskom ulazi u pluća. očiti je dokaz ritmičko disanje u snu. Izdisa­ jem nastaje obrnuta situacija. Disanja prestaje za vrijeme smijeha. Ali čim se u krvi nakupi veća količina ugljičnoga dioksida. U plućima zrak se razrjeđuje. manjak kisika u krvi. Dva su osnovna podražaja koji djeluju na centar i mogu ubrzati ili usporiti disanje. Osim ugljičnoga dioksida po­ stoje i drugi utjecaji na centar za disanje. on tako jako podraži centar za disanje da se u trenutku isključi utjecaj svijesti i čovjek ponov­ no počinje disati nezavisno od svoje volje. neugodnost u prsima. srca i krvnih žila. dok je izdisaj nešto duži. njegov tlak postaje ma­ nji. Ki­ sik se krvotokom dovodi do svake stanice ljudskoga tijela. Čovjek udahne i izdahne oko 14 puta u jednoj minuti. Vanjski zrak ulazi u pluća zbog toga što postoji razlika tlaka zraka u plućima i zraka u atmosferi. Ote- . Ritam disanja može se mijenjati svjesno i nesvjesno. kemijskih i fizikalnih nadražaja. Stezanjem prsnoga koša povećava se priti­ sak u plućima koji istjeruje plinove u atmosferu. Taj stalni ritam disanja odvija se potpuno nesvjesno. Poznato je da nitko ne može izvršiti samoubistvo na taj način da prestane disati. straha i drugih jakih psihičkih nadražaja. Ritmičkim i nesvjesnim radom mišića odgovornih za disa­ nje upravlja centar za disanje u mozgu. promjena u trbušnoj šupljini. povreda prsnoga koša i glave. želja da se pojačano di­ še. Svaki udisaj traje oko 2 sekunde. npr. To se najbolje vidi kada čovjek svjesno prestane disati. koji se izdisajem odstranjuje iz organizma.

Bolesti pluća i dišnih pu­ tova najčešći su uzrok otežanoga disanja: upala pluća (pneumonija). nagloga odljepljenja poplućnice od porebrice. npr. a povećava se količina zraka koja stalno os­ taje u plućima. poslije pre­ tjeranoga fizičkog napora. plućni mjehurići (alveole) ispunjeni su upalnom tekućinom. može se javiti i u potpuno zdravih osoba nakon jačega duševnog uzbuđenja. upale grkljana. zbog promjena u atmosferi. Upala dišnih putova (bronhitis). u težim slučajevima i do 40 udisaja u minuti. Bolest prati grčevit kašalj. može uzrokovati vrlo jake smetnje disanja. Otežano disanje ipak je samo jedan od mnogih važnih znakova bolesti pluća. tj. tzv. zbog toga se pojačano disanje u po- . U određenom položaju tijela takvi boles­ nici iskašljavaju goleme količine gnojnoga ispljuvka i često obole od upale pluća. Otežano disanje može biti i jedan od prvih znakova srčane bolesti. mala djeca dišu još brže. a taj dio pluća u velikoj je mjeri onesposobljen za disanje. Kod milijarne tu­ berkuloze otežano je disanje izraženije i javlja se za vrijeme mirovanja. bronhiola (bronhiolitis). Oslabljeno srce ne može zadovoljiti potrebe organizma krvlju najprije zbog povećanoga tjelesnog napora. najčešće prilikom pojačanoga tjelesnog napora. Upala porebrice dovodi ne samo do otežanoga disanja nego i do vrlo bolnoga. bronhiolitis. trubača i sl. Iznenadni napadi otežanoga disanja javljaju se kod bronhijalne as­ tme.žano disanje uvijek je svjesno. upala i za­ čepljenje najsitnijih dišnih cjevčica. disanje postaje brže. jak osjećaj gušenja i smetnje u opskrbi krvi kisikom. naro­ čito izdisaj koji je jako produžen. Da bi se nadokna­ dio manjak dišne površine. ali ga uzrokuju i kronični bronhitis. zbog ulaza stranoga tijela u dišne organe. u puhača stakla. Kod nekih zanimanja redovito se javlja znatno ranije. bačvast. Takvo disanje nije uvijek znak težega oboljenja. Dišna površina je smanjena. Pregrade između pojedinih mjehurića pucaju i mjehurići se spajaju tvoreći veće šupljine ispunjene zrakom. pritisaka na dišne putove. Bolove naročito izaziva kašalj. krvnih žila i dišnih putova. Kronični emfizem pluća dugotrajna je bolest kod koje je velik dio plućnoga tkiva (alveola) razoren. svoje tegobe bolesnik opisuje kao »osje­ ćaj da će se ugušiti«. Emfizem je gotovo redovna pojava u starosti. redovito je praćena otežanim disa­ njem. Prsni koš postaje širok. a naročito upala najsitnijih dišnih cjevčica. ko­ ja zahvaća veću plućnu površinu. Rijetko su kada prirođena pojava. Mjestimična proširenja dišnih putova (bronhiektazije) posljedica su bolesti pluća i bronha. trudnica. zatim bronhalna astma. srca. Plućna tuberkuloza javlja se uglavnom samo povremeno otežanim disanjem. najčešće ujutro. Disanje je otežano. Teškoće disa­ nja ne ovise uvijek o veličini tuberkuloznoga procesa. u debelih osoba.

Pošto se zrak izbaci iz plu­ ća. Naročito je otežan izdisaj. ali ne može izdahnuti. Bronhalna astma je bolest s povremenim napadima otežanoga disa­ nja. bolesnik uglavnom lagano udahne. otrovanje.četku javlja samo prilikom fizičkog opterećesa. Valja paziti da se ne uguše vlastitim jezikom ili nekim sadržajem usne šupljine. Povremeni napadi otežanoga disanja Povremeni napadi otežanoga disanja nazivaju se astma. a lice postaje plave boje. izazvana bolesti­ ma srca. sluz se po­ jačano stvara te nastaje kašalj. Otežano disanje javlja se i kod onih bolesti koje zahvaćaju mišiće i živce odgovorne za disanje. Takvo stanje li­ ječnici nazivaju astmatični status. sluznica dišnih putova nabrekne. psihogene ili histerične astme.plućni edem. naročito prilikom napora. na mišić koji dijeli trbušnu šupljinu od prsne. Napadi otežanoga disanja mogu se javiti i u osoba koje su tje­ lesno potpuno zdrave. suhim kašljem i piskutavim glasovima prilikom disanja. Nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini i veliki tumori u trbuhu otežavaju disanje pritiskom na ošit. da bi se pri izdisanju tegobe po­ novile. Iznenadna srčana slabost može uzrokova­ ti gušenje zbog nakupljanja većih količina krvi u plućnim krvnim žilama i tekućine u plućnim mjehurićima. Mišići koji služe pri izdisanju napeti su. koma zbog zatajivanja rada bubrega. Neki oblici slabokrvnosti (anemije) također mogu uzrokovati oteža­ no disanje. Napadaj je praćen osje­ ćajem gušenja i pritiska u prsima. Bolesnik duboko udahne. i srčana astma. To su tzv. Bolesnici u napadu obično sjede kraj otvorenoga pro­ zora i jako se naprežu da bi izdahnuli zrak iz pluća. Postoje dva najčešća oblika astme: bronhalna astma. zatim zbog povreda mozga i kičmene mož­ dine. Otežano disanje s naprezanjem mišića može se vidjeti i kod bolesnika koji su u besvjesnom stanju: uzrok može biti povreda glave. bolesno stanje koje se naziva srčana astma. odnosno na dišnim putovima. Napad se uglavnom smiri za jedan sat. Nastaje pravi napad gušenja. Bolesnik se prevozi u bol­ nicu u sjedećem ili polusjedećem položaju. postoje i slučajevi kada napadi dolaze jedan za drugim i traju po nekoliko dana. ili još teže stanje . Zbog otežanoga disanja valja se javiti liječniku. koma kod šećerne bolesti. uzrokovana promjenama na plućima. S vremenom dolazi do nakupljanja krvi u plućima. zbog čega je izdisaj znatno produžen. Bolesnici koji u dišnim puto­ vima imaju strano tijelo prevoze se u horizontalnom položaju. . Tek postavljanjem dijagnoze bolesti može se započeti liječenjem.

naročito ako je dugotrajnom bolešću oštećeno. kod velikog broja takve djece. To su prašina. zatim efedrin i slični lijekovi. životinjske dla­ ke. Aminofilin je lijek koji astmatičari dobro poznaju. pod utjecajem tih tvari. rakovi. kortizonski preparati (hormonski preparati) daju se u slučajevima težega astmatičnog napada. Kod svega 30 posto astmatične djece astma se javlja i u od­ rasloj dobi. Blaži prepara­ ti mogu se udisati u obliku spreja. prašci. ribe itd. naročito u muške djece. čepići. no pravi astrnatični napadi započinju tek poslije druge godine života.Bronhalna astma česta je u dječjoj dobi. Starije osobe ne smiju primati adrenalin jer štetno djelu­ je na srce. Pomoću tzv. Poboljšanja nastaju vrlo brzo. različite vrste hrane: jaja. du­ gotrajna i nekontrolirana upotreba takvih lijekova oštećuje srce. U pubertetu. Zbog pojača­ ne preosjetljivosti. astrnatični bronhitis (upala dišnih putova). tegobe nesta­ ju spontano. koje može biti različite jačine i može potpuno nestati bilo spontano ili zbog djelovanja lijeka. dražeje. sirevi. ujedno ub- Fućkanje prilikom izdisaja može ublažiti napadaj gušenja kod bronhalne astme. Danas postoji niz drugih ljekovitih preparata koji se uzimaju kao tablete. Često se ne zna pravi uzrok. da bi se spriječio napad. kožnoga testa može se ustanoviti tvar s ko­ jom bolesnik dolazi u dodir i koja uzrokuje napade astme. Nakon masovne primjene tih sredstava povećao se broj smrtnih slučajeva zbog oštećenja srca. pelud. Fućkanje produžuje izdisaj i sprečava prejako sužavanje dišnih cjevčica (bronhiola) Snažan izdisaj može postraničnim pri­ tiskom potpuno zatvoriti dišnu cijev i osjećaj gušenja se pojačava . djeluje vrlo brzo i ne oštećuje srce. dolazi do povremenoga i op­ sežnog sužavanja dišnih putova. Već se u maloga djeteta počinje javljati tzv. Astma nastaje zbog preosjetljivosti na tvari koje u dišne putove do­ laze udisanjem ili krvlju (alergija). Ti lijekovi smanjuju os­ jetljivost organizma na tvari koje izazivaju bronhalnu astmu. jagode. Najefikasnije sredstvo za prekid napada je adrenalin. Tzv. daju se i kao lijek za prevenciju. No.

koji je zaostao u donjim dijelovima tijela. Zbog suviše forsira­ noga izdisaja. Struja zraka miješa tekućinu u dišnim putovima i tako nastaje pjena koju bo- . naglo povećanje krvnoga tlaka ili srčani infarkt. normalno su obavljali svoj posao. S obzirom na to što je osnovna bolest već oštetila srce do te mjere da ono nema više nikakve rezervne snage. Okolina je sklona da im se zbog toga izruguje. tj. Otežano disanje javlja se uglavnom noću. koje boluju od povišenoga krvnog tlaka. Gušenje nastaje zbog nakupljanja povećane koli­ čine krvi u krvnim žilama pluća. Bolesnik se često budi iz sna s jakim osjećajem pomanjkanja zraka. Srčana astma također nastupa u napadima koji su slični napadu bronhalne astme. Zbog nakup­ ljanja tekućine u plućima. zbog čega je ispljuvak crvenkaste boje. Nastaje plućni edem. tako sprečavaju da se suženi dišni putovi još više ne suze. pa se stanje bolesnika pogorša. li­ jeva klijetka više nije sposobna da taj suvišak krvi iz pluća prebaci u aor­ tu. Neposredan povod može biti npr. Duže trajanje astmatičnoga napada. Iz krvnih žila prelaze u plućne mjehuriće i crve­ na krvna zrnca. pritisak zraka u mjehuru prenosi se na dišne putove. koji se još više suze. Udisaj je teži od izdisaja. krv se nedovoljno opskrbljuje kisikom. Stari astmatičari koji boluju godinama obično fućkaju pri izdi­ saju za vrijeme napadaja. Zbog toga se napad srčane astme javlja uglavnom noću. kao i pogoršanje bolesti. To naročito vrijedi za starije osobe i one koje dugo boluju od bronhalne astme. Disanje se pogor­ šava. Zbog toga izdisaj treba da bude bez pretjeranoga napora. Naprotiv. stanje se po­ goršava. opći izgled bolesnika također. mišiće ramena i prsnoga koša. jer se zbog vodoravnoga položaja tijela dio krvi. Koža bolesnika je blijeda i oznojena. često je posljedica neznanja. No. No. U toku napada nikada se ne smije suviše naprezati prili­ kom izdisaja. Bolesnici obično smatraju da će prije »isprazniti pluća« ako će pritisak prilikom izdisaja biti veći. a krvna plazma sve više ispu­ njava plućne mjehuriće. tako nastaju veći mjehuri. U kroničnog astma­ tičara s vremenom dolazi do pucanja pregrada između pojedinih pluć­ nih mjehurića (alveola). Mnogi bolesnici ne znaju disati te su im potrebne vježbe disanja. i koji teško povjeruju da je »napad gušenja« bio uzrokovan slabošću nji­ hova srca. glavnu krvnu žilu koja izlazi iz srca. ili bolesne koronarne arterije. koje imaju prirođene i stečene srča­ ne greške. U težim slučajevima bolesnici sjede držeći se čvrsto rukama za krevet kako bi za pojačano disanje upotrijebili i pomoćne mišiće disanja. bolesnici znaju da im je lakše kada fućkaju prilikom izdisaja. U toku liječenja astmatičnoga napada valja izliječiti upalu dišnih putova. U najtežim slučajevima dolazi do pojačanoga nakupljanja krvi u plućima. Napade srčane astme dobivaju osobe koje imaju bolesno srce. Tlak u krvnim žilama pluća raste. općim izgledom daju sliku teške bolesti. srčana astma javlja se i u bolesnika koji su do tada bili zdravi. prebacuje u pluća.lažuju upalu i smanjuju otok sluznice dišnih putova.

Napad srčane astme. hladna i vlažna zbog obilnoga znojenja. udisanjem klora. upale i povrede mozga. Velika količina tekućine i pjene uzrokuje još veće po­ manjkanje kisika u tijelu. fozgena. tzv. Disanje je jako otežano. umiriti ga i ne stvarati paniku. Bolesnici osjećaju smrtni strah. Tipičan izgled bolesnika sa srčanom astmom Plućni edem najčešće je uzrokovan popuštanjem srčanoga rada. Liječnik će bolesniku davati kisik. Pravovremeno liječenje je uspješno. bolesnika valja postaviti u sjedeći položaj. Napad otežanoga disanja samo je jedan od znakova neuroze. npr. . Ovisi o stanju srca ho­ će li se plućni edem razviti iz srčane astme. ili je njegov razvoj tako nagao da nastane u roku od nekoliko minuta.lesnik iskašljava. zahtijeva najhitniju liječničku intervenciju. lijekove za jačanje srca. za pojačano lučenje tekućine iz tijela. Koža posta­ je blijeda. alergični edem pluća. Do dolaska liječnika. morfij. naročito plućnoga edema. Može se javiti čak i kao reakcija preosjetljivoga plućnog tkiva na neke tvari. Udisanje jako nadražujućih plinova oštećuje stijenku krvnih žila u plućima i pluć­ ni mjehurići ispunjavaju se tekućinom. Takve su oso­ be tjelesno uglavnom zdrave. Psihogena astma uzrokovana je psihičkim razlozima. praćeno mnogobroj­ nim hropcima i hropčićima. no može nastati zbog krvarenja u mozgu. Njihov dišni sustav i krvotok rade bespri­ jekorno.

čov­ jek može živjeti samo s jednom trećinom jednoga bubrega. u koji­ ma se može nakupiti i pola litre krvi iznad onih količina koje se normal­ no nalaze u plućima. Kako oslabljeno srce ne­ ma nikakve radne rezerve. kratkotrajne nesvjestice i grčevi tijela. nagomilana te­ kućina krvlju se pokrene prema srcu i plućima. Svi organi imaju stanovitu »rezervu« potrebnu za izvanredne situacije. Zbog toga bolesnici moraju spavati s nekoliko jastuka pod leđima. osje­ ćaju kao da će se ugušiti. samo s jednom polovinom jednoga plućnoga krila. Kronični srčani bolesnici imaju znatno oslabljen srčani mišić. ono ne može lijevom klijetkom izbaciti u krvotok povećani dotok krvi. Kada takav bolesnik legne u vodoravan položaj.. naročito u nogama. na radnom mjestu. Takva se pojava stručno nazi­ va ortopneja. Pregledom pluća i srca potvrđuje pretpostavku. Inače bi se ugušili. Ležanje u vodoravnom položaju izaziva osjećaj gušenja. pomažući disanje nesvrsishodnim pokretima tijela. koje obično prestaje onoga trenutka kada se bolesnik uspravi. Dugotrajno ubrza­ no disanje može dovesti do pretjeranoga gubitka ugljičnog dioksida iz krvi. Npr. Usporeno disanje Usporeno disanje (bradipneja) prati mnoge bolesti. Kada takvi bolesnici stoje. često »na vratima«. nemoguć­ nost rješenja problema. Ljudski organi rijetko kada rade punim kapacitetom. Takvo disanje praće­ no je različitim zvukovima. zapravo u sjedećem položaju. kako se to kaže. koji put i grčevito. Češća je u žena. zato se javljaju otoci na no­ gama. sa šezdesetim dijelom jetre. Napadu gušenja obično pre­ thodi sukob u obitelji. Krv zbog toga zaostaje u plućima. nemirni su. neispunjavanje želje. Liječnik postavlja dijagnozu već na prvi pogled. nerijetko i psovkama. pod djelovanjem sile teže manji dio krvi zaostaje u donjim dijelovima tijela. ubrzano. To je uzrok otežanoga disanja. uzbuđeni i uplašeni. Prema . Bolesnici se tuže da ne mogu dovoljno duboko udahnuti zrak. kreštanjem. dišu otvorenih usta. Histerična astma sa­ mo je gruba »manifestacija ličnoga problema bolesnika koji on ne može prikazati na drugi način«. Otežano disanje u ležećem položaju tijela Mnogi srčani bolesnici moraju imati povišeno uzglavlje kada spava­ ju. pa se nakon izvjesnoga vremena zaista javljaju smetnje: vrtoglavi­ ca. u grlu imaju »kuglu ili knedlu«. kočenje prstiju.pa mnogi tu pojavu nazivaju histeričnom astmom.

grčevi tijela. Takav način disanja često se susreće kod nekih bolesti. naročito morfijum. preživjeti može sa svega 1. može tako usporiti disanje da postoji svega 1-2 udisaja u minuti. Premda u jednoj mi­ nuti čovjek udahne oko 6 litara zraka. Tada je umjetno disanje jedini na­ čin da se spasi život otrovane osobe. gubitak svijesti. Pad tjelesne temperature također je praćen usporenim disanjem. do gubitka svijesti bolesnika koji boluje od šećerne bolesti.5 litre zraka u jednoj minuti. Jako usporeno disanje. Usporeno disanje nastaje zbog povreda i bolesti koje dovode do po­ većanoga pritiska u mozgu. čak i prestanak disanja. Stariji ljudi nešto sporije dišu od mladih. npr. U takvim uvjetima ne postoje rezerve koje bi omogućile pojačan napor organizma. Povremeno ili periodično disanje Takav tip disanja karakteriziran je izmjenjivanjem perioda brzoga i dubokog disanja s periodima veoma slaboga ili prestalog disanja (Cheyne-Stokesovo disanje). s obzirom na to što taj plin nadražuje centar za disanje u mozgu. npr. povraćanje. u alkoholnoj komi disanje može potpuno prestati. prilikom smrzavanja.tome. Teže otrovanje alkoholom također usporava disanje. može nastati kao posljedica otrovanja lijekovima koji se upotrebljavaju kao sredstvo za spavanje ili umirenje živaca. javljaju se i drugi znakovi oštećenja moz­ ga: glavobolja. tj. promjene na zjenicama. Usporeno disanje može se javiti i kod nekih unutarnjih bolesti koje dovode do gubitka svijesti. Jako usporenje disanja izazivaju opijum i li­ jekovi koji se dobivaju iz opijuma. Zato se namjerno izaziva sniženje tjelesne temperature bolesnika koji je podvrgnut dugotrajnijem operativnom za­ hvatu na srcu ili na nekom drugom organu. zatim na velikim visinama gdje je količina ki­ sika u zraku znatno smanjena. Takvo disanje može biti normalna pojava prilikom spavanja novo­ rođenčeta i starijih osoba. Jače sniženje temperature. Brzo i duboko disanje odstrani iz tijela previše ugljičnoga dioksida. U tim uvjetima i tako usporeno disanje donosi dovolj­ no kisika u tijelo (pri sniženoj tjelesnoj temperaturi znatno se smanjuju potrebe tijela za kisikom). može živjeti i sa svega 3-4 udisaja u minuti. Razumljivo je da se minimalne količine zraka od­ nose samo na stanje mirovanja. dijabetičke kome. tumori i upale mozga. njegov . prema tome i povećanu potrebu tijela za kisikom. krvarenja u mozak. to mogu biti povrede mozga.

koji je naročito čest u male djece. Smetnje disanja nastaju samo na »živčanoj osnovi«. glasno i hrapavo. Kroz to vrijeme u krvi se nakuplja ugljični dioksid. Pojedina faza može trajati i više od jedne minute. uglavnom u ner­ vozne djece. arterioskleroza krvnih žila mozga. Ponovo povećanje ugljičnog dioksida. kao i manjak kisika u tijelu. Takvi napadi mogu se ponoviti nekoli­ ko noći. disanje je zvučno. koji put već u drugoj polovini prve godine života. Takvo disanje može se vidjeti i u komatoznom stanju. bolest je postala prava rijetkost. ali uvijek su sve blaži. pojava je poznata pod nazivom krup. zviždajućeg i kreštavog zvuka. piskajućeg. kašlje poput laveža psa. Svojevremeno je glavni uzročnik krupa bila difterija. a zvukovi se uglavnom javljaju za vrijeme udisaja. bolest ima blagi tok. lažan krup. kreštavo disanje Takav način disanja nastaje kada se u predjelu grkljana stvori djelo­ mična zapreka prolazu zraka u pluća. Oslabljen rad srca usporuje cirkulaciju krvi od pluća do mozga i ujedno otežava opskrbljenost krvi kisikom u plućima. neugodnog za slu­ šanje. Zvu- . tj. i tako se opet sve ponavlja. Unatoč alarmantnim znakovima. upala mozga. Najčešći je uzrok takvoga disanja slabost srčanoga rada. Najčešći je uzrok upala grkljana. kašalj nastaje zbog laganoga otoka sluznice neposredno ispod glasnica. Takvo disanje može se pojaviti mjesecima prije nego što nastupi pravi napad gušenja kovan srčanom slabošću. Pretjerana panika roditelja samo pojača­ va strah djeteta i stanje se pogoršava. Bolesnici osjećaju »da ih nešto guši«. dovodi do pojačanoga disanja. uglavnom u prvim noćnim satima. tumori mozga. glas promukao. krvarenja u mozak. Danas su najčešći uzročnici krupa virusi i neke bakterije koje uzrokuju gnojne upale. Histerija je najčešći uzrok kreštavoga glasa. promukao glas i kašljanje koje podsjeća na lavež psa. teška i često smrtonosna zarazna bolest. ustrašeno je. Nakon toga što je uvedeno cijepljenje protiv difterije. Glasno. koja zahvaća glasnice i početni dio dušnika: nastaje otok i suženje dišnoga otvora. a posljedica je oteža­ no i zvučno disanje. Takvo disanje stručno se naziva stridorozno disanje. Takav način disanja mogu uzrokovati i brojne promjene u mozgu: upala moždanih opni.manjak u krvi dovest će do prestanka disanja. Zbog suženja nastaje mješavina hrapavoga. U djece do 5 godina često se javlja tzv. stanju du­ bokoga gubitka svijesti. temperatura tijela može biti tek nešto povećana. Dijete se naglo budi iz sna.

kada uz njega prolazi struja zraka prilikom disanja . Ako se skrene pažnja bolesni­ ka. zalogaj). zbog stranoga tijela. lužinama. umjetnog otvora za disanje na dušniku. stenjanje. Veoma je važan tanki mišićni rub nepčanih lukova koji titra . bolesnika valja što hitnije prevesti u bolnicu. parne lokomotive. jačina i kvalitet zvuka prilikom hrkanja ne ovise samo o brzini strujanja zraka nego i o napetosti mišića nepca i položaja jezika. Djeca mogu u igri udahnuti neki strani predmet. Mehanička prepreka prolazu zraka mogu biti pritisci na dušnik iz­ vana: tumori. a mogu se čuti i u udaljenim prostorijama. povećani limfni čvorovi. Iako se hrkanje najčeš­ će javlja u položaju na leđima. U du­ bokom snu ili dubokom gubitku svijesti (koma). čak i onda kada diše samo na nos. disanje postaje normalno. Zdvojni slušaoci uspoređuju te zvukove s radom buldoždera. Disanje praćeno hrkanjem Hrkanje se javlja u dubokom snu u mnogih zdravih osoba. može biti znak bolesti. upala.»poput nezategnutoga jedra na vjetru«. Takav alergični otok sluznice grkljana često je uzrok smetnji disanja. Često je jedini spas hitna traheotomija. piljenje. Prve bračne razmirice često su posljedica hrkanja jed­ noga bračnog partnera (to ne mora biti uvijek suprug). Prepreka ulazu zraka u dišne putove može nastati i zbog ožiljaka poslije povrede grkljana. oštećenja kiselinama. stvaranje novoga. Hrkanje se čuje kao fućkanje. U nekim zemlja- . Manje je poznato da iznenadno hrkanje osobe. Svako otežano disanje nastalo zbog mehaničke zapreke može biti opasno i smrtonosno. hrkanje je jače. često neugodni za slušanje. jezik pada prema straž­ njem zidu ždrijela. Nastaje trenutačna smrt koja se naziva bolus smrt (bolus. nastaje jak kašalj. Bilo je smrtnih slučajeva djece kojoj se između glasnica ukliještila tableta lijeka. Ako se strano tijelo nađe u dušniku. Čim se pojave prve teškoće.kovi prilikom disanja neobično su jaki. Nagao tok sluznice u grkljanu ili u njegovoj neposrednoj blizini mo­ že nastati i zbog preosjetljivosti sluznice na neke tvari (alergija). No. tj. u odraslih osoba to je najčešće hrana. »pravi hrkač« hrče u svim položajima ti­ jela. sužava prostor i struja zraka postaje brža. Što je san dublji. ili još niže. pneu­ matskoga čekića. Hrkanje nastaje zbog toga što za vrijeme sna omlohave mišići usne šupljine i ždrijela. veći zalogaj može se ukliještiti između glasnica i po­ tpuno zatvoriti prolaz zraka u dušnik. koja je do tada imala »bezvučan san«. proširena aorta. često i reflektorno suženje otvora koji čine glasnice.

zatim strana tijela u nosu. Električni udar nije toliko jak da bi ga probudio. Zato je s pravom rečeno: »Hrkanje je bolest slušača«. Ako se obraz stavi ispred usta i nosa. Patentirane su sprave i aparati. Gubitak potkožnoga tkiva uzrokuje mlohavost lica. Prije nekoliko sto­ tina godina pokušavali su pronaći efikasno sredstvo kojim bi se ublažilo ili spriječilo hrkanje. Na­ protiv. Kod osoba u dubokoj starosti kao i onih koji boluju od teških bolesti.ma hrkanje je dovoljan razlog za rastavu braka. npr. krva­ renje u mozgu. srčani infarkt itd. koja otekne tako jako da potpuno zatvori prolaz zraka kroz nos. najčešće su to povećane mandule. pod starost se pojačava. otrovanje. Ako to nije moguće. ozljeda. Hrkanje nastaje i zbog paralize mekoga nepca. Ljudi se vrlo rijetko obraćaju liječniku zbog hrkanja jer znaju da je medicina nemoćna da ga spriječi. Tada se i najgrublje hrkanje može doživjeti kao »divna muzi­ ka«. Uzrok može biti vanjski utjecaj. Uzrok je upala nosne sluznice. utapljanje itd. Svojevremeno je najčešći uzrok takve paralize bila difterija. I promjene u usnoj šupljini mogu uzrokovati smetnje. Ne postoji lijek kojim se hrkanje može spriječiti. ili će čak prestati. Disanje može prestati naglo.. zvukom i dodi­ rom ne može se ustanoviti ni najslabije strujanje zraka. kod do tada zdrave osobe. ali nijedna aparatu­ ra nije se mogla šire primijeniti. prestanak disanja je očekivan a često i prvi znak svršetka života. nego što milijuni ljudi zbog hrkanja ne mogu spavati. Danas su konstruirani elektronski apa­ rati koji prenose električni impuls na tijelo hrkača. Hrkanje se može iznenada pojaviti u onih osoba kod kojih se izne­ nada pojavila smetnja u prolazu zraka kroz nos. ili tzv. Nije problem u tome što milijuni lju­ di hrču. nakupine gnoja u ždrijelu (apscesi). ali je dovoljno snažan da hrkanje neko vri­ jeme prestane.: udar električnom strujom. budite zaljubljeni u svoga bračnog partnera. . nema nikakvu osnovu. Hrkanje i nije problem hrkača. ili naglo oboljenje. iznenada i neočekivano. uzrok mogu biti i nosni polipi. npr. a smanjuje se i napetost mišića nepca. adenoidne vegetaci­ je. Jedini savjet koji je djelotvoran: spavajte u odvojenim prostorijama. To se može vidjeti i u male djece koja zbog zatvorenoga nosa dišu na usta i hrču. Nagao prestanak disanja Prestanak disanja očituje se potpunim mirovanjem prsnoga koša i trbušne stijenke. Nada da će hrkanje s vremenom postati slabije.

Zbog potpuno olabavljenih vrat­ nih mišica.usta na usta Umjetno disanje . Ne­ ovisno o uzroku postupak je uvijek isti: što prije započeti umjetnim disa­ njem. Iako je poznato mnogo načina umjetnoga disanja.Prestanak disanja od nekoliko minuta sigurno dovodi do smrti. najjednostavniji i najbolji jest upuhivanje zraka kroz nos ili usta ozlijeđene ili naglo oboGlavu osobe koja je prestala disati valja pažljivo zabaciti unatrag.usta na nos . grub postupak može dovesti do iščašenja vratnih kralješaka Umjetno disanje .

Ulazak zraka u želudac redovito izaziva povra­ ćanje. a čovjek mo­ že živjeti u atmosferi od svega 13% kisika. svojim ustima obuhvati nos ili usta ozlijeđenoga. . tj. tek nešto snažnija nego što je pri normalnom izdisaju.ljele osobe. što se češće događa prilikom upu­ hivanja zraka kroz usta. dojen­ četa 30. čak i pri snažnijem upuhivanju zrak ne dolazi u želudac. Što je dijete manje. ali snagu pritiska valja prilagoditi dobi djeteta. Kada se uz prestanak disanja ne može ustanoviti rad srca. a kod malenoga djeteta 20 udisaja u minuti). potrebno je prstima zatvoriti nos. Da bi se izbjegao izravan dodir s ustima ozlijeđenoga. 12 do 16 puta u jednoj minuti. Umjetno disanje izvodi se ovako: . . i zrak iz svojih pluća upuhne u pluća ozlijeđeno­ ga. .unesrećenoga položiti na leđa. treba zatvoriti usta ozlijeđenoga. ako se upuhuje kroz nos. . a posljedica je ulazak povraćenoga sadržaja u pluća. Bojazan da u izdahnutom zraku nema dovoljno kisika nije opravda­ na zato što izdahnuti zrak još uvijek sadrži oko 16% kisika.upuhivanje zraka ponavlja se u ritmu vlastitoga disanja. Za umjetno disanje male djece vrijede isti postupci kao i kod odras­ lih. umjetno disanje mora se povezati s masažom srca zato što će se samo na taj način omogućiti da prisilno dovedeni kisik u pluća dođe umjetno uspostavlje­ nom cirkulacijom do svake stanice u tijelu (vidi: srčane smetnje). spasilac mo­ že upuhivati zrak preko rupčića ili tankoga sloja gaze. Bolji je način upuhivanja zraka kroz nos. pritisak je slabiji a ritam disanja brži (kod novorođenčeta oko 40. Umjetnim di­ sanjem zrak se prisilno uvodi u pluća osobe koja je spontano prestala di­ sati.pružilac prve pomoći udahne zrak. . Tom metodom. Snaga pritiska upuhnutoga zraka ne smije biti prejaka. tako je mnogo lak­ še držati glavu u željenom položaju. Širenje prsnoga koša dokaz je da je zrak ušao u pluća.ako se zrak upuhuje preko usta.zabacivanjem glave unazad i podizanjem donje čeljusti postiže se prohodnost dišnih putova. Prestanak disanja često prethodi prestanku rada srca. Uspješnost izvođenja umjetnoga disanja kontrolira se promatra­ njem prsnoga koša u trenutku upuhivanja.

uznemiren je i napet. ako se tresu noge. Dru­ gi ima osjećaj da je miran. npr. ponekad se nikako ne može­ mo smiriti. na hladnoći drhtimo tako dugo dok se ne ugrijemo. a često se udružuju oba uzroka. Zato u liječničkom pregledu važnu ulo­ gu igra ispitivanje spontane ili stalne pojave tresenja. To je posebna bolest samo u iznimnim slučajevima. Stvaran osje­ ćaj bolesnika nije uvijek u skladu s vanjskim izražajem drhtanja. zbog ne­ izvjesnosti i očekivanja. Ako nam dršće ruka. drhtat ćemo i u toploj prostoriji. Na takvo drhtanje možemo djelovati svojom voljom. ako smo se vani uzbudili. kada se trzaju pojedini dijelovi tijela. Ali ono može potrajati i dulje. ruke starijih osoba češće tresu. prema brzini možemo odrediti brzo ili polaga­ no stezanje mišića. Drhtanje može nastati zbog tjelesnih i duševnih razloga. ili duševni (strah i neke duševne bolesti). nesi­ gurno ćemo hodati. drhtanje razlikujemo prema obliku. tzv. od drmavice. U narodnoj medicini drhtanje se zove trešnja. Neki razlikuju drhtavicu. mjestu tijela na kome se javlja i prema uzrocima. Poneko osjeća da sav treperi.. Mišići se ritmič­ ki stežu i popuštaju. a okolina ipak primjećuje da mu pojedini di­ jelovi tijela drhte. noge i drugi dijelovi tijela tresu i u mirova­ nju. Drhtanje može prestati kad prestane i njegov uzrok. cvokotat ćemo zubima. unutrašnji (bolest živ­ čanoga sustava). Drhtimo zbog zime. prosut ćemo piće iz čaše. Kod nekih bolesti. . multiple skleroze. straha i napetosti. strepnja i nemir. Prema opsegu kretnji razlikuje­ mo fino i grubo drhtanje. Kod drugih se ruke. Uzroci tresenja mogu biti vanjski (hladnoća). iako nam je to vrlo neugodno. Postoje vrlo različiti oblici drhtanja. a to uzrokuju živčani i drugi poremećaji. Poznato je da se. ako dršće donja vilica. uzbuđenja. To se događa kod živčane bolesti. kada se stalno tresu ruke i noge. koje se medicinski zove tremor. tresu se i mnogo mladima.DRHTANJE I TRZANJE Drhtanje je doživio svaki čovjek. Kod jednih se drhtanje javlja samo prilikom voljnih pokreta. a to se na njemu ne vidi. zapravo je podrhtavanje pojedinih dijelova tijela ili čitavoga tijela. kao što je alko­ holizam. Drhtanje.

javljaju se i drugi znakovi. S tom bolešću može se živjeti više desetaka godina. Iako ne postoji apsolutno sredstvo za izlječenje. kada se vrlo jako i naglo ukrute mišići. To se odražava i na njihovu iz­ gledu: bore na licu se opuštaju. a bolesnik sve teže radi. Oni koji su preživjeli. Na nagli podražaj takvi se bolesnici počinju ubrzano kretati. nego samo o simptomu. pa mo­ gu i pasti. kao drhtaj koji je naglo prestao. osim pojave tresenja. najčešće ruka ili noga. kao da ih bolesnik stišće svojom voljom. Znamo da se može javiti kao kas­ na posljedica preboljele upale mozga. pa je u mnogim slučajevima potrebna liječ­ nička pomoć. Tresenje se postepeno pojačava. Stariji ljudi sjećaju se teške gripe koja je harala poslije prvoga svjetskog rata i od koje su mnogi umrli. a dio tijela. Od toga se razlikuje grč. Mi­ šići su tvrdi i stalno napeti. sve teže misle. Često je vrlo napadna ukrućenost mišića (liječnici to zovu rigiditet). u snu potpuno prestaje.Drhtanje je toliko raznoliko da se ne može govoriti o posebnoj bo­ lesti. tremor se pojača. a uzrok je bilo davno oštećenje mozga. Smrt nastupa najčešće zbog druge bolesti koja napada oslabjeli organi­ zam. Simpto­ mi se mogu pojaviti zbog zakrečenja krvnih žila mozga i otrovanja. Bolesnici se sve teže koncentriraju. koje postaju nagle i mučne. lice dobiva izgled maske. jer se uspjelo odrediti mjesto koje je odgovorno za većinu boles­ nih pojava. Tako se bolesti prozvala njego­ vim imenom. tresti jedna ruka ili noga. to se poslije proširuje na drugi ud s iste ili druge strane. prividno bez razloga. Sve to uzrokuje trenutačno ili trajnije ošteće­ nje suradnje živaca i mišića. Parkinsonova bolest Prije više od stotinu godina engleski liječnik Parkinson točno je opi­ sao tok bolesti od koje je sam bolovao. kada je smiren tremor je manji. za­ to otežavaju kretnje. Trzajevi su kratka grčenja i popuštanja jedne grupe mišića. Kod Parkinsonove bolesti počinje se. Zvali su je »Španjolka«. Na žalost. koja je svima vidljiva. a onda se teško zaustavljaju. Vrlo često bila je to upala moždanoga tkiva. Mnogi tvrde da je u tome bit bolesti. Ako se uzbudi. ipak se kom- . nakon desetak godina počeli su pokazivati znako­ ve Parkinsonove bolesti. Svi uzroci bolesti još nisu poznati. njihova je sposobnost reagiranja usporena. a ponekad se izvrši i operacija na mozgu. hoda i jede. I liječnik Parkinson doživio je duboku starost. Danas postoje dobri lijekovi. i toga su svjesni. ostane u nepri­ rodnom položaju koji boli. Opisane promjene nisu smrtonosne. iako je i prije bilo sličnih bolesnika.

ali kad se kretnje uporno nastavljaju. pogotovo ako su neurotične. dijete ga može imitirati. U mehanizmu nastajanja simptoma kod djece važnu ulogu imaju navike oponašanja. Opominjanje ne koristi. vjerojatno se zato u narodu ka­ že: »Tica ga spopala«. dijete. U tom je slučaju trzanje izraz neurotične reakcije.biniranjem različitih lijekova bolest smiruje. U početku roditelji to shvaćaju kao nestašluk ili nepristojnost.. Trzanje u snu Ima ljudi koji se trzaju u snu. pojedinačna izbijanja živčanih pod- . a trza se ruka. izgledi za rehabilitaciju su bolji. čovjek treperi očnim kapcima ili namiguje. nego nastavak iste bolesti. To se događa kada upadaju u san. Zato je važno da se liječenje ne prekida tako dugo dok se bolesnik sasvim ne oslobodi prisile. npr. noga ili čitavo tijelo. a njegova okolina treba da ga ohrabri i podstiče da ne zane­ mari ono čime se bavio. psihoterapijom i vježbanjem po posebnim propisima. a nikada o tumo­ ru mozga. Apatični i klonuli otežavaju i posve onemogućuju liječenje. Ako. Ako vježbaju. Nesvjesni razlozi trzanja lakše će prestati ako se njima previše ne bavimo. Liječenje se provodi pomoću lijekova. Bolesnik mora imati povjerenje u liječenje. s vremenom to postaje navika koju nije lako uk­ loniti. često je riječ o konverzionoj neurozi. to nije nova bolest. Ionako ih svjesnom voljom ne možemo suzbiti. čak djeluje štetno jer izaziva strah i predbacivanje. To je naro­ čito napadno na licu. Svi moraju biti svjesni da je liječenje dugotrajno i da je potrebna liječnička kontrola. Trzajevi mišića mogu se mijenjati i seliti. počne micati nosom ili glavom. Međutim. Ukorijenjene navike teško je ispravljati. odmahuje glavom ili trza rukom ili nogom. Za bolesnike i njihovu oko­ linu važno je da ne klonu duhom. koje je prestalo trzati očnim kapcima. Trzanje pojedinih dijelova tijela Često se trzaju pojedine grupe mišića bez volje čovjeka. Zabrinuti traže savjet liječnika uvjere­ ni da su živčano oboljeli. U me­ dicini takve simptome zovemo tic ili tik. kutovima usnica. Ako netko u njihovoj okolini ima takvu manu. može se dogoditi da trza nosom. Uzroci tikova mogu biti tjelesna oštećenja. da nabire čelo. onda im je jasno da je riječ o posebnom obliku živčanih smetnji. Ako se to događa u području očiju. naročito upale živaca i njihovih centara. kreću se i nastoje što više raditi.

ko­ ji su kod svakog čovjeka drugačiji. uzbuđenja ili u raznim stanjima razvoja organizma. Poznato je da neki ljudi lako utonu u san. ako ne može upravljati pokretima udova kako hoće . Pokreti mlađih i starijih osoba nisu jednako brzi. dolazi do takvih živ­ čanih i mišićnih reakcija. Nehotični pokreti Želimo li prikazati neku osobu. Liječnik će nas brzo uvjeriti da je to bolest. Dok je tik bio samo trzaj pojedine grupe mišića. pomicanje tijela. Ali postoje i bolesna stanja koja. Ali ako netko u sred­ njoj dobi odjednom počinje zabacivati nogu u hodu. Netko je miran dok govori. neo­ bično miče prstima i rukom. drugi je tako nemiran da pobaca posteljunu s kreveta. djeca postanu osjetljiva. ili ćemo imitirati neke njene pokrete. Način spava­ nja ovisi o ličnosti. ako mu ispadaju predmeti iz ruku. Ako se to shvati kao nestašluk i kažnjava se. U stanju umora. ako ne može sigurno usmjeriti ispruženu ruku kako že­ li. Netko spava mirno čitavu noć. uklapaju se u običaje sna. ho­ daju i razmahuju se. sada je riječ o kretnjama koje same po sebi nemaju određenu namjeru ili smisao. takva nagla ne­ pristojnost može biti prvi izraz bolesti koja se zove korea minor. ponavljat ćemo riječi koje ona izgo­ vara. To se češće događa djeci i starijim ljudima. Trzanje u snu neke probudi drugi o tome znaju samo iz pričanja onih koji su ih vidjeli kako spavaju. Ako znamo da osjećaj odmora ne možemo procjenjivati po vanjskim znakovima spava­ nja.ražaja najčešće nisu znak opasnosti. Nehotični pokreti tako su česti da postaju izražajna karakteristika ličnosti. Dijete ne može zakopčati dugme na kaputu. prekinuti i nedovršeni pokreti. . kad piše na ploči ili u teku. drugi maše rukama ili miče tijelom u uzbuđenom stanju. do neobičnih kretnji ruku ili tijela. drugi teže. Kod djece se to može shvatiti kao kreveljenje i zafrkavanje. neki ustaju. to još nije bolesno.onda se nešto zbiva s njegovim živčanim sustavom i potrebna mu je liječnička pomoć. onda će se i njegove noge pokretati. Može se zatražiti savjet liječnika. Iako je karakteristično za pojedine osobe. onda ni opisane pojave nećemo tumačiti kao opasne znakove. Duboka starost i rano djetinjstvo dosta su slični. ima smiješne pokrete. može se dogo­ diti da u snu njima i miče. Poznato je da djeca oponašaju i usvajaju takve pokrete odraslih. kad nešto hvata. ali poznate bolesti živčanoga sustava rijetko se očituju takvim simptomima. ako sanja da nešto radi rukama. naročito u početku dovode do smetenosti pokreta. gotovo se i ne pomak­ ne. plačlji­ va i razdražljiva. nakon napetosti. Međutim. vješti i pravilni. Ako netko vrlo živo sanja da trči. Pojedinačni trzajevi. pa i nemir tijela.

taj se osjećaj može smanjiti. Ovi znakovi uznemirenosti živčanoga sustava najčešće nisu izraz teže bolesti. pa mnogi ljudi srednje dobi. Dodavanjem organizmu vitamina i lijekova. toplinu. osjećaj kao da na jednom mjestu ili na većoj površini tijela prolaze mravci. naročito noću.Trnci Trnce ili žmarce neki opisuju kao mravinjanje. nemir noge. a ako se otkriju postaje im hladno i neugodno. tj. a to ih sprečava da mirno spava­ ju. Protivno njihovoj volji. taj je dio kao odumro. a razdražujući ugodno-neugodni osjećaji po­ put struje prolaze mišićima. U tim je trenucima živ­ čani sustav toliko napet da ne razlikujemo jačinu pojedinih podražaja. mravinjanje. žari poput koprive. upale i oštećenja dolazi do poremećaja rada živca. kada očekujemo nešto ugodno ili neugodno. Mnogi premoreni ljudi zaboravljaju da je odmor ipak najbolji lijek. U tom času gubi se osjećaj dodira i bo­ la. po­ krivač im je pretežak. Javlja se i tzv. noge se pomiču. osjećaju to vrlo intenzivno u rukama i no­ gama. u nogama osjećaju trnce. Kad legnu u krevet. Trnci nas mogu prolaziti i zbog psihičkih razlo­ ga. . To se može udružiti i s trzajevima i grčevima i može biti vrlo neu­ godno. Pri­ siljeni su stalno mijenjati položaj nogu. Trnci se naročito javljaju u premorenim mišićima. bode ili škaklja. Krive informacije koje prenosi čine nam se kao da nas nešto pika. Svatko je doži­ vio da mu »zaspi« ruka ili noga. Ova pojava može poticati od reumatskih i živčanih smetnji. Zbog prignječenja.

otuda osjećaj da boli čitava glava. Bol se uvijek baš tu pojavljuje. Uz reumatične bolove to je danas najčešći povod da potražimo liječničku pomoć. Podražaj posebnih živčanih vlakana koja pre­ nose bol ide preko medumoždanih jezgara u moždanu koru. a ipak nisu teška bolest. Područje bola nije ograničeno i bolesnik ne može odrediti gdje je počeo. Da bismo mogli odrediti njeno značenje. čela. sad na drugom. Po mjestu gdje se osjeća bol.GLAVOBOLJA Nema čovjeka koga nikad nije zaboljela glava. gdje se na­ laze centri za taj osjet. dok su neki napadi glavobolje dramatični. U vezi s glavoboljom naročito smo skloni i pretjerivanju i potcjenjivanju. u potiljku i na tjemenu. Kod drugih se bol seli: javlja se sad na jednom mjestu. Mnogi koje boli potiljak kažu: »Boli me mali mozak«. moramo se podrobno upoznati s više različitih podataka: Prvo. Bol je uvijek znak većega ili manjeg tjelesnog ili duševnog poremećaja. Neki nam se bolovi čine ma­ nje opasni. U glavi je smješten najveći dio osjetila. možemo po­ sumnjati i na uzroke. negoli u glavi. mjesto na kome glava boli (lokalizacija). nogama ili drugdje. Zato ćemo s manje straha podnositi učestali bol u rukama. Pojedini bolesnici mogu prstom pokazati mjesto gdje ih boli glava. a mozak je centralni organ koji upravlja ti­ jelom i u kome je sjedište razumnoga života. korijena nosa. Glavobolja se najčešće javlja u području sljepoočnica. nego samo simptom. a nekad se širi na jednu ili drugu stranu. a za druge smo uvjereni da su vrlo važni. Ali taj zaključak nije to- . Bol u glavi po svom se postanku nimalo ne razlikuje od bolova u drugim dijelovima tijela. Glavobolja nije dijagnoza. No uzročna veza nije uvijek jednostavna. ona mogu izazvati osjećaj bola čak i bez direktnoga podražaja živca. Jaka uzbuđenja i druga duševna zbivanja poveća­ vaju osjetljivost živčanih osjetnih tjelešaca. Postoje vrlo opasne bolesti mozga kod kojih bolova nema ili su vrlo slabi. Medicinsko vred­ novanje pojedinih oblika glavobolje ne podudara se uvijek s našim osje­ ćajem.

jedan oblik može prelaziti u drugi. S jakim bolovima ne možemo raditi. dobiju pod­ očnjake. postat ćemo uznemi­ reni i razdražljivi. nastojimo se uk­ loniti i leći. promjenljivi i nesigurni. Kod iste osobe mogu se javljati različite vrste glavobolje. nekada je to samo neodređen. Ako je bol jači. ili kao osjećaj pikanja. negdje se kaže »cič«. Ako se ima os­ jećaj presijecanja. zato stalno uzimaju tablete. Ljudi koje boli glava obično poblijede. bez najave. oba­ vezno se moraju izvršiti pretrage da bi se otkrio uzrok. pa mnogima dan po­ činje glavoboljom. Drugo. a onda nastupa jak osjećaj bola na jednom mjestu. Nekada možemo trpjeti bol i normalno obavljati poslove. Češće se bol pojavljuje iznenada. Osjećaj glavobolje nije uvijek isti. Ima ljudi koji kažu da ih svaki dan boli glava. glavobolja i drugi simptomi. sječenja. I oblik i jačina glavobolje otkrivaju uzrok. Glavobolja se može javljati u određene sate i dane. u manjim ili većim razmaci­ ma. znoje se. . to olakša­ va obradu. Svaka glavobolja koja se ponavlja napadno često ne smije se potcjenjivati. žarenja. Ako su znakovi stalno jednaki. na­ kon toga tupi bol. Bol u glavi može se očitovati na mahove. u napadajima koji tra­ ju nekoliko minuta ili više sati. Ako je bol neprestana (u narodu kažu »razvila se« ). nemaju apsolutnu vrijednost. Mnogo se češće to događa pred jutro. Ljudi nejednako trpe bol.čan. Takvi bolesnici već unaprijed znaju što ih čeka. Treće. karakter i jačina glavobolje. a onda postepeno ili naglo prestaju. Dok će nekoga i zbog male glavobolje uhvatiti panična reakcija. govori se i o »meglovici«. oči im upadnu. Na žalost. kod drugih bolovi traju čitav dan. O pulsirajućem bolu govorimo ako se javlja u razmacima kucanja (pulsiranja) krvne žile. ali ni oni. Početak može biti i u snu. vrućine. Ponekad se na licu i ponašanju čovjeka primjećuje da ga boli glava. Jačinu bolova ne možemo objektivno mjeriti. pritiska. pa se bolesnik probudi usred noći zbog jakih bolova. To čine i kada nemaju bolova. počinju se tresti. a uzroci bol­ nih osjećaja mogu biti u mišićima i živcima toga dijela glave. Mali mozak ne boli jer nema osjetnih tjelešaca za bol. vrijeme i učestalost glavobolje. neki zbog njih ne mogu spavati. neugodan osjećaj. Tako se javlja najprije osjećaj nelagodnosti u glavi. Kod većine glavobolja se javlja samo povremeno. iz straha da se ne bi pojavili. drugi bez prigovora trpe jake bolove. može se očitovati kao oštar ili tup bol. češće su hiroviti. Četvrto. To je poseban oblik glavobolje koji se zove migrena. tada se obično zabrinu ako se bolovi počinju javljati češće nego što su navikli. sami za sebe. Svaki od spomenutih oblika glavobolje može se javiti kao slabiji ili jači osjećaj. teže ćemo se usredotočiti na posao.

Glavobolja je prisutna samo kod jedne četvrtine svih tumora mozga. . nekada se snimaju i krvne žile mozga. ne može jasno gledati. postoji opravdana sumnja da je riječ o zajedničkom štetnom učinku.Jake glavobolje prati osjećaj općega lošeg stanja organizma. Budući da je zatvoren u čvrsti koštani oklop. nego ako prodremo u dubinu moždane mase. Bol se može javiti samo zbog podražaja živčanih opni ili vlakana koja izlaze iz mozga. Znatno više boli ako se upiknemo u prst. Nikad se ne ispituje samo glava. u bolnici se ispunjavaju šupljine u mozgu sa zrakom. Nije dobar znak ako ostaju. mozak odrasla čovjeka nema mo­ gućnosti da se širi. ili se nalaze izvan njega. Uz glavobolju najčešće se javljaju i drugi znakovi: vrtoglavica. Srećom. klijenuti pojedinih živaca. nekad slova i predmete vidi dvostruko. Bolesnici često traže slikanje glave i razočarani su kad ih liječnik odbije. Nakon opširnih informacija o glavobolji. Uz gla­ vobolju mogu se javiti i drugi simptomi. čak i glazba. Pretragu ćemo primijeniti ako znamo što možemo očekivati. po­ vraćanje. Ako se bol javlja uvijek na istom mjestu. sum­ njamo na mali mozak. kada je već jasno o čemu je riječ. Zato ih i određuje­ mo samo ako je to prijeko potrebno. osjeća bol u očima. bo­ lesniku titra ispred očiju. Ako se uz glavobolju ustanove i drugi ispadi ili oštećenja pojedinih živaca. Zbog različitih odnosa dosta se čes­ to događa da tumori mozga počinju više ili manje bezazlenim znakovi­ ma. Povećanje pritiska unutar lubanje izaziva glavobolju. a prava se glavobolja razvija tek poslije. Mogućnosti za istraži­ vanje mozga i živčanoga sustava sve su veće: ali jedan dio tih pretraga nije bezazlen. Najčešće su to smetnje vida. imamo utisak da je taj dio unutrašnjosti glave bolestan. a nisu ni sasvim bezopasne. buka. nego i mnogobrojne tjelesne i du­ ševne funkcije. Glavobolja i tumori mozga Strah od tumora u mozgu često je povod da se bolesnik s glavobo­ ljom javi liječniku. nego u njihovu interesu. smeta ga svjetlo. one bole. ako pokuša čitati. Njegova su osjetila prenapeta i svaki pod­ ražaj može pojačati glavobolju. mučnina. Tumor mozga koji raste povećava masu mozgovnoga tkiva. to je arteriografija. slijepoočica i tjemena. Ako je bol u području čela. Mozak nema osjetnih živčanih tjelešca za bol. ali to je samo kod svakoga četvrtog tumora mozga prvi znak bolesti. ako je u potiljku. Izvrše se snimanja glave pomoću rendgentskih zraka. skloni smo pomisliti na tumor velikoga mozga. Kod glavobolje u napadajima obično i drugi simptomi nestaju kada se bol zaustavi. taj se postupak zove pneumoencefalografija. To nije zbog štednje. kraniogram je snimka kostiju glave. ustrašeni boles­ nici najčešće se varaju. vidi iskrice. liječnik određuje pretra­ ge.

Migrena nije opasna bolest. . kada je otkrivena kao posebna bolest. ušla je u modu i mnogi su smatrali da je otmjeno bolovati od takve glavobolje. mnoge možemo umiriti nakon pregleda i pretraga. migrena nije tako česta bolest. praćena mučninom. Kod prave migrene bol dolazi u napadajima. nego živaca i krvnih žila koje se naj­ češće nalaze blizu površine. a može se širiti na jednu ili više strana. takav bol nema nikakve veze s mozgom. Bolesnici su otkrili da pulsirajuću bol mogu zaustaviti pritiskanjem na određeni dio glave. U mnoštvu različitih glavobolja. Za takve slučajeve postoje dosta pouzdani lijekovi. zamračenu prostoriju. Zato je vrlo važno da se pravovremeno dijagnosti­ cira i da takav bolesnik bude pod stalnim nadzorom liječnika.Dobro je da se svaki bolesnik s glavoboljom javi liječniku. prema laboratorijskim nalazima. ponekad smatraju da je riječ o ošteće­ nju mozga koje se proširilo na površinu glave. obično prolazi u klimakteriju. Neki oblici migrene. Bol postaje neiz­ držljiv ako bolesnik ne legne u mirnu. naročito ako je glavobolja nagla. potiljka ili jednoga di­ jela čela. To je bilo zato što je migrena češća u osoba koje se bave umnim radom. imaju vezu s epilepsijom. Pri­ je nekoliko desetljeća. a mnogi boles­ nici imaju određeni predosjećaj. koji se moraju trošiti stalno. Ako se javi u mlađim godinama. Stegnute krvne žile zaustavljaju bol i dovode do olakšanja. posebno u području sljepoočnica. ali može­ mo postići zadovoljavajući učinak time što se glavobolje javljaju rjeđe i napadi nisu tako jaki. Bol se postepe­ no ili vrlo brzo razvija i izaziva mučninu. To nije bolest mozga. povraćanjem ili nekim dru­ gim smetnjama. Tablete za glavobolju ne pomažu. Bol na tjemenu i u potiljku Velik broj bolesnika ima glavobolje s osjetljivošću na pritiskanje tje­ mena ili na bol prilikom češljanja. Bez obzira kako bio jak i neugodan. nije ni uzrok ni posljedica tumora u mozgu. svako ga svjetlo smeta. a ne samo za vrijeme napadaja. slično kao epileptičari. presijecajući ili pulsirajući bol s jed­ ne strane glave. Mnogi znameniti ljudi bolovali su od takve vrste bolova. povraćanje ili druge živčane i vegetativne smetnje. pa su izigravali paćenike. To mogu učiniti prstom ili povezom. Današnjim lijekovima ne možemo je uvijek potpuno izliječiti. Migrena Migrena je najčešće nagao jak. Bol može ostati na jednom mjestu.

Mali mo­ zak ne boli. Ako netko u toku rada mora držati glavu stalno u jednom polo­ žaju. Neurotična glavobolja Povremena nagla ili trajna uzbuđenja. teške i neugodne. može doći do zamora mišića i živaca. Bolesniku se či­ ni da je nesiguran kada stoji ili hoda. imamo osjećaj da se predmeti oko nas vrte. Glavobolja i vrtoglavica Glavobolja je često praćena vrtoglavicom. ne možemo izvoditi pokrete koje bismo htjeli. češća je u starijih ljudi i posljedica je zakrečenja krvnih žila. neraspoloženja i napetosti mogu izazvati bol u glavi. Osjet bola proizlazi iz živaca koji zbog mišićnih. Kažemo: »Imam toliko briga da me boli gla­ va«.Slično je i s bolovima u potiljku koji mogu biti vrlo jaki. počet će se ljuljati i uskoro će pasti. Nesigurnost pokreta pove­ zana je s vidom. javlja se kod svih stanja povišene temperature zbog oštećenja nekih živaca. ispruženim rukama i zatvorenim očima pokušava stajati na mjestu. vrti mu se u glavi i siguran je da bi se srušio kada se ne bi pridržavao za zid ili za osobu. Slične smetnje javljaju se i prilikom poremećaja u malom mozgu. o tome ovisi li­ ječenje. Glavobolje na tjemenu i potiljku najmanje su opasne u smislu ugro­ žavanja života. u kome se odvijaju važna živčana prekapčanja koja registriraju položaj i pokrete tijela. tu nam poma­ že Rombergov test: bolesnik skupljenim nogama. iako mogu biti vrlo uporne. živčanih i koštanih okolnosti bolno reagiraju. Izazvan bol može potrajati i onda kad uzrok prestane. To može nastati i zbog neprirodnoga držanja. Valja usta­ noviti promjene na kostima glave i na vratnoj kralješnici. dok zatvorenim očima to nije moguće. ali i zbog psihičkih promjena. Kao što bol u glavi nije dijagnoza bolesti. Ali to se nikada ni­ je dogodilo i nitko to ne opaža. Vrtoglavica koja je vidljiva posebno je izražena kod nekih bolesti srednjega uha gdje se nalaze uređaji za ravnotežu koji signaliziraju polo­ žaj u prostoru. Ako postoji centralni po­ remećaj. pa ima bolesti kod kojih bolesnici mogu dobro hodati otvorenim očima. Zbog poremećaja rada toga statičnog aparata počinjemo u hodu teturati. Duševne pojave mogu utjecati na tjelesna zbivanja i izazvati glavo- . tako i vrtoglavica predstavlja samo jedan od znakova bolesti. često je prisutna samo kao subjektivni simptom. Vrtoglavica ne mora biti znak teže bolesti.

ovu vezu često ne vidi i ne pri­ hvaća čak ni onda ako mu to liječnik pokuša razjasniti. Glavobolju se može simulirati. glavobolja se pojačava. kaže da ga boli glava. a ako rade odgovoran posao. Lijeko­ vi se ne smiju uzimati nekontrolirano. ne mogu bistro misliti. pečenja i napetosti. ali ako se po­ čne stvarati navika. Bol se može jav­ ljati na jednom mjestu. Ako učenik želi pobjeći s neugodno­ ga sata. Neurotična glavobolja nema karakterističnu sliku. Dušev­ ni sukobi najčešće se ispoljavaju kao glavobolja. glavobolja bi se rijetko kada po­ javila. Bol je neu­ godan simptom. Između pojedinih napadaja glavobolje valja točno uzimati lijek koji će sprečavati da ne dođe do napadaja. Simulaciju je teško dokazati. Bolesnici to stanje opisuju slično mamurluku. ili će ga ublažiti. glavobolja može biti sredstvo da nešto postigne: poštedu. ali je često i saveznik jer upozorava na promjenu. Kod neurotičara koji svjesno ne simulira. Uzroci i povodi nekada su vidljivi i bliži. a to čini i žena ako želi da je muž ostavi na miru s intim­ nostima. opravdanje za neizvršen rad. naročito je čest osjećaj pritiska. lijekovima protiv bola. a može putovati i širiti se u različitim pravcima. govorimo o »neurasteničnoj kapi«. Kod neurotske glavobolje važan je psihoterapijski pristup. Ne treba se plašiti pojedinačne tablete. treba što prije prekinuti.bolju. Mnogi su liječili glavobolju. ako se ne promijeni životna situacija koja je neposredan uzrok glavobolje. Ako je taj neugodni osjećaj u krugu oko čitave glave. Uzalud će­ mo davati i najjača sredstva protiv bolova. Dogodi se da bolesnik i sam uzročno pove­ zuje neku situaciju sa svojim bolovima. Kod nekih glavobolja sredstva se daju prema potrebi. poštovanje drugih. Zato se psihoterapijsko liječenje povezuje s lijekovima u smislu dugotrajne pomoći boles­ niku. mnogi na radnim mjestima pribjegavaju tom izgovoru. Migrenu valja liječiti trajno. Loše je svaki bol suzbijati slabijim ili jačim analgeticima. Kad bis­ mo uspjeli ukloniti sve duševne uzroke. Liječenje glavobolje Ljudi ni za koju drugu bolest ne troše toliko lijekova koliko za gla­ vobolju. U kratkom vremenu može se učiniti vrlo malo. . a ponekad je riječ o slo­ ženim duševnim sukobima. Izlječenje se može očekivati samo ako se uklone uzroci. bolesnik je uvje­ ren da je došlo do tjelesnoga oštećenja i da bolovi nisu umišljeni. pa moramo vjerovati. a po­ stali su narkomani. Mnoga sredstva koja uklanjaju bol nisu najpouzdanija.

Postoje bo­ lesti kod kojih se pilula ne smije uzimati jer dovodi do pogoršanja: tu- . a progesteron luči jajašce desetak dana prije menstruacije. neke žene počinju dobivati na teži­ ni. Prema statistič­ kim podacima. sastoje se od kombinacija tih hormona. javlja se na psihičkoj osnovi. To su ženski spolni hormoni koji se u tijelu žene stvaraju u jajniku. pa i po­ vraćanje. Razumije se. »Antibaby pilula«. Smetnje su. po­ većanoga krvnog pritiska. i glavobolja prestaje. glavobolje nisu uvijek na »živčanoj bazi«. Mnogo ozbiljnije valja shvatiti glavobolje koje nastaju nakon duže upotrebe pilule. Eugynon. Pilula je hormonski preparat i sastoji se od dva tvornički (sintetski) proizvedena spolna hormona . U rijetkim slučajevima mogu biti izazvane djelovanjem same pilule. ili potpuni prestanak menstruacije. S obzi­ rom na to da i preparati sadržavaju različite količine pojedinih hormo­ na. Sve pilule koje se danas upotrebljavaju kao Anovlar. Estrogene luče jajnici žene. Anacyclin 101. Neoginon. u nekih je žena glavobolja beznačajna i potpuno neo­ pasna. unatoč pravilnoj primjeni pilule mogu se javiti oskudna krvarenja. ovise o količini i odnosu ta dva hormona. U nekih žena javljaju se tegobe koje se inače primjećuju u početku trudnoće: nabreknutost i pritisak u prsima (dojkama). Zbog industrijske proizvodnje postala je pristupačna najširim slojevima. vrtoglavica i razdražljivost. Glavobolja je također jedna od popratnih pojava. na sreću. vrlo rijetke i u većini slučajeva nisu opasne po zdravlje. ili popularno pilula. takve su smetnje obično u prvim mjese­ cima uzimanja pilule i poslije prestaju. Pilule se mogu uzimati samo pod kontrolom liječnika. one mogu biti posljedica ozbiljnih poremećaja.Glavobolja nakon uzimanja pilula protiv trudnoće Nije prošlo ni 20 godina otkako je američki ginekolog Pincus zapo­ čeo eksperimentima s pilulom. ili još opasnije komplikacije grušanja krvi u krvnim žilama mozga (cerebralna tromboza).progesterona i estrogena. postala je naj­ sigurnije sredstvo za sprečavanje neželjene trudnoće. npr. Smetnje. a ne zbog štetnog djelovanja pilule. Pokusima je ustanovljeno da su se glavobolje javljale i onda kada su im umjesto pilula davali tablete vitamine. Ali ta masovna primjena pokazala je da pilule žene ne podnose jed­ nako. da bi je danas upotrebljavalo više deseta­ ka milijuna žena. mučnina. Takve su žene i prije uzimanja pilule imale smetnje na »živčanoj bazi«. glavobolju dobiva prosječno manje od 10 posto žena ko­ je uzimaju pilulu. pa tako i glavobolje. koji put je dovoljno da se promijeni preparat.

»Glava kao bačva« sastavni je dio općega po­ remećaja u tijelu koji je nastao kao posljedica blažega ili težeg stupnja otrovanja alkoholom. Alkohol djeluje na bub­ rege u smislu pojačanoga lučenja mokraće. Po­ znat je čest odlazak na »stranu« u toku pijanke. prije nego što se odluči na taj oblik kontracepcije (sprečavanja trudnoće). može doći do smanjenja glavobolje pijenjem slane vode. tj. Takvo stanje poslije opijanja naziva se mamurluk i. mučninom. Ljekovita svojstva koja se pripisuju »soku od zelja« zapravo pripadaju kuhinjskoj soli koja se u rasolu nalazi u ve­ ćim količinama. Zbog toga svaka žena.mori na jajnicima. upale vena. upala jetre. U narodu je od davnine poznat rasol od kiseloga zelja kao lijek pro­ tiv glavobolje i mamurluka. općim lošim osjećanjem. koji put prolje­ vom. a dijelom zbog povećanog gubitka tekućine i smanjenoga tlaka likvora. Čovjek koji mnogo pije. praćeno je povraćanjem. osim glavobolje. mo­ ra na liječnički pogled. Glavobolja uzrokovana alkoholnim pićem Mnogi ljudi znaju za glavobolje koje nastaju nakon uživanja većih količina alkoholnih pića. Glavobolja poslije opijanja dijelom je posljedica alkohola kao otro­ va koji direktno nadražuje moždane opne osjetljive na bol. . tekućine koja pod određenim pritiskom ispunjava šupljine mozga (moždane ko­ more). Budući da sol u tijelu zadrža­ va vodu. gubi mnogo tekućine mokrenjem.

negdje čak i redovito. Isti broj kalorija daju i ugljikohidrati dok će 1 gram masti izgaranjem oslo­ boditi čak 9 kalorija. ugljikohidrate. kruh. Taj je postotak u siromašnijim zemljama još veći s obzirom na to što su uglji­ kohidrati najjeftiniji izvor energije: krumpir. Dnevne kalorijske potrebe tijela ovise o tjelesnoj aktivnosti i kreću se u granicama od 2200 do više od 5000 kalorija. adipositas) stanje je povećane tjelesne težine koja nastaje zbog nagomilavanja suvišnoga masnog tkiva. Ako se u tijelo unese jedan gram bjelančevina. pretilost (obesitas. Hrana je za sva živa bića. Potreba da se utaži glad za hranom jedan je od osnovnih ljudskih nago­ na. potrebno je dnev­ no 2300 do 2500 kalorija. ovise o pravilnoj ishrani. Neposredan je uzrok unošenje u tijelo više hrane nego što je organizmu potrebno. osnov postojanja. Osobama koje u svom zvanju pretežno sjede ili obavljaju lakši fizički posao. posredstvom kisika razgrađuju se u jednostavnije kemijske spojeve. pa tako i za čovjeka. tjelesni razvitak. koji u obliku alkoholnih pića. Hra­ na čovjeku daje i potrebno »gorivo«. tjelesno i duševno zdravlje. ugljikohidrati su glavni izvor kalorija u hrani. grah. pri čemu se oslobađa energija koja se ispoljava radom mišića. minerale. Probavom u crijevima i mijenom tvari u stanicama tijela. Broj kalorija koje sadržava jedan gram osnovnih hranjivih tvari me­ đusobno je različit. Ta količina hranom unijete i u tijelu oslobođene energije izražava se i mjeri jedinicom za količinu topline koja se naziva kalorija. vitamine. Oni daju 50 do 70 posto ukupne količine kalorija.GOJAZNOST Gojaznost. U našoj je zemlji i znatan izvor kalorija alkohol. Hranom čovjek dobiva sav potreban materijal za izgradnju i rast organizma: bjelančevine. predstavlja sastavni dio obroka. njiho­ vom razgradnjom u organizmu oslobodit će se u prosjeku 4 kalorije. ugojenost. masti. Iako masti sadrže više nego dvostruko količinu energije od ugljikohidrata i bjelančevina. ostaloga tkiva i organa te tjeles­ nom temperaturom. sastojci hrane »izgaraju«. tjestenina. Jača tjelesna aktivnost zahtijeva oko 3000 ka- . tj. Život.

Liječnik je izvršio pokus na sebi i ustano­ vio da »jedan sat umnoga rada ne troši više kalorija nego što ih ima u polovini jednog kikirikija«. drvosječe) utroši i 5000 kalorija. to su pobol i smrtnost veći. Srce gojazne . bez obzira jesu li to masti. crijeva. Mogli bismo kazati da organizam koristi vrijeme izobilja da bi stvorio rezervu za »mršave dane«. Mnoge ugojene osobe imaju po nekoliko stotina tisuća rezervnih kalorija nataloženih u masnom tkivu. Masno tki­ vo prožima srčani mišić.lorija. kroz tjedan dana povećat će tjelesnu težinu za pola kilograma. Kod žena posljedice nisu tako teške. troši malo kalorija. Zdrav čovjek potpuno nesvjesno održava ravnotežu između svojih kalorijskih potreba te količine i kalorijske vrijednosti pojedine hrane. Tako će lagan fizički rad trošiti svega oko 100 kalorija na sat. ali ne i jednoliko. težak fizički rad 4000 kalorija. Povećan pobol i povećana smrtnost gojaznih osoba nastaju zbog poremećaja koji su direktna posljedica prekomjerne tjelesne težine. dok će se spavanjem utrošiti još manje. Tjelesni i duševni poremećaji gojaznih osoba Gojaznost je bolest. U zdrava čovjeka količina kalorija unijetih hranom odgovara količini po­ trošene energije. dok se prilikom najtežih fizičkih poslova (npr. pohranjuje se kao rezerva u masnim stanicama tijela. Sav višak »pojedi­ nih« kalorija. Umni rad. Težak fizički rad utroši 400 i više kalorija u toku jednoga sata. unatoč tome što je vrlo zamoran. Gojaznost znatno opterećuje srce naročito starijih ljudi. ali ne i snažnije. Osnovni je problem loša. srce postaje veće. U današnjim uvjetima života tak­ vo nakupljanje masnoga tkiva ne samo što je nepotrebno i nesvrsishodno nego je i štetno po zdravlje. rudari. Međutim. Energija izražena kalorijama troši se neprekidno. Go­ jaznost nepovoljno utječe na rad mnogih organa u tijelu. Po posljedicama za zdravlje i život. sjedenje 75 kalorija. pretjerana ishrana. bjelančevine ili alkohol. gojaznost je slična pothranjenosti ili bolesti nedovoljne ishrane. jetre. Dokazano je da gojazne osobe žive kraće od osoba s normalnom tjelesnom težinom. premda su mnogo češće gojazne od muškaraca. Na svakih 9 kalorija suvišne energije organizam stvara 1 gram rezervne masti. srca i krvožil­ noga sustava. Kada se u tijelo hranom i pićem unosi više kalorija ne­ go što je organizmu potrebno. ako osoba dnevno dobiva samo 500 kalorija iznad svojih potreba. Muškarci s tjelesnom težinom koja je veća za 20 posto imaju smrtnost čak do 50 posto veću od osoba koje imaju nor­ malnu tjelesnu težinu. bubrega. To znači. dolazi do gojaznosti. Što je stupanj gojaznosti veći. pluća. ugljikohidrati. te rezerve masti pretjerane su kod gojaznih osoba.

naporno i površno. koro­ narna skleroza. koji šire prsni koš. Povišen krvni tlak nekoliko je puta češći u gojaznih nego u osoba koje imaju idealnu tjelesnu težinu. Masne tvari talože se na krvnim žilama srčano­ ga mišića i mozga. Disanje gojazne osobe je otežano. takve osobe više sjede. što uzrokuje dalje smanjenje potrošnje kalorija u tijelu. U krvi gojaznih osoba povećane su masne tvari: holesterol. Srce ugojene osobe na­ ročito se jako opterećuje kretanjem i povećanim tjelesnim naporom. Za­ to se gojazni ljudi brzo umaraju. »Oklop mas­ ti« na prsnom košu otežava njegovo širenje.st. mišića koji ta­ kođer sudjeluju u disanju. Zbog otežanoga kretanja. Zbog toga se u gojaznih osoba češće javlja tzv. Promijenjene krvne žile u mozgu dovode do krvarenja u mozak.Portret najdebljega čovjeka u Americi u XIX stoljeću ( u XXI. trigliceridi (hiperlipidemija). jer su jako prožeti masnim tkivom.. a može se razviti i srčani infarkt. Posljedica su povremeni bolovi u srcu. Visok položaj ošita (dijafragme). Ošit tada pritišće na . Razumljivo je da će uz istu ko­ ličinu hrane. koje se talože na stijenkama krvnih žila i ubrzava­ ju razvoj arterioskleroze. ) osobe mora podnijeti veći napor ne samo zbog povećane tjelesne težine. pa je njihova radna sposobnost znatno smanjena. još više oslabljuje disanje. tjelesna težina i dalje rasti.. nego i zbog mnogobrojnih novostvorenih krvnih žila koje suvišno masno tkivo opskrbljuju krvlju. da bi se takvo što vidjelo. dovoljno je izići na ulicu.. Jako nakupljanje masti u trbušnoj šupljini podiže ošit u prsni koš. toga dodatnog tereta. Tako se stvara zatvoren krug iz koga nema izlaza bez liječenja. Širenje prsnoga koša pogor­ šano je i slabošću međurebrenih mišića.

Mnogo ih više zabrinjava tjelesni izgled nego poremećeno zdravstveno stanje. što znatno smanju­ je udisaj. posljedice mogu biti dvojake: 1. pa se s vremenom razvija oštećenje i kronična slabost srca. iskriv­ ljenosti koštanoga sustava.srce i uzrokuje srčane smetnje. Oslabljena »plućna ventilacija« također je razlog zbog čega se u gojaznih ljudi mnogo češće javljaju upale pluća nego u osoba s nor­ malnom tjelesnom težinom. tjelesna nepokretnost. Ako se ravnoteža poremeti. upali žučnoga mjehura. dok se drugi uz mnogo manju ko­ ličinu hrane debljaju zašto netko ne može smršaviti unatoč tome što »go­ tovo ništa« ne jede? Centri koji reguliraju uzimanje hrane nalaze se u mozgu čovjeka. To je ujedno i razlog zbog čega su gojazne osobe kratkog daha i zašto se zapušu već na najmanji napor. »centar za glad«. upalama zglobova. oštećenju jetre. čiji nadražaj izaziva osjećaj gladi i potrebu za uzimanjem hrane. Nedovoljno unošenje hrane dovodi do gubitka tjelesne težine. proljevi. zbog čega pojedinci mogu pojesti goleme količine hrane i ostati mršavi. povučenosti. Ukupna količina udahnutoga zraka znatno je smanjena (sma­ njeni vitalni kapacitet). te »centar za sitost«. Nesum­ njivo je da se u vezi s takvom kategoričnom tvrdnjom može postaviti niz pitanja: zašto neki ljudi previše jedu. Zdrav čovjek nesvjesno održava ravnotežu izme­ đu ta dva centra. grušanju krvi u krvnim žilama (tromboza). Otežana izmjena plinova u plućima do­ vodi do nakupljanja ugljičnoga dioksida u krvi. Uzroci gojaznosti Budući da je neposredan uzrok gojaznosti višak kalorija unijetih hranom. Zabrinutost za svoj izgled. slijepoga crijeva. Gojazne osobe sklone su i drugim bolesnim promjenama: šećernoj bolesti. s vremenom se razvije stanje pothranjenosti. podrigivanje. Prilikom udisaja ošit se ne može dovoljno spustiti u trbušnu šupljinu ispunjenu masnim tkivom. naročito ako je riječ o mlađim osobama. smanjena radna sposobnost. postoje probavne smetnje kao napuhnutost. čiji nadražaj dovodi do toga da čovjek prestaje jesti. . sve to dovodi i do psihičkih poremećaja: osjećaja ma­ nje vrijednosti. Ali sve ove tjelesne promjene gojazne osobe uopće ne povezuju sa svojom prekomjernom težinom. Smanjen dovod zraka u pluća otežava i punjenje srca krvlju. što dovodi do stalne pospanosti. može se reći da se čovjek deblja zato što previše jede. potištenosti. Postoje tzv. češće se stvaraju žuč­ ni kamenci. proširenim venama na nogama. tako da količina kalorija unijetih hranom odgovara ko­ ličini potrošene energije.

Prekomjerno unošenje hrane gomila više kalorija nego što se troši i dovodi do porasta tjelesne težine. rastezanje želuca izazvati osjećaj sitosti. Svi ti činioci mogu narušiti ravnotežu i dovesti do gojaznosti. Iza tzv. nasljednost i psihički po­ remećaji. do gojaznosti. gozbe. poslije nezadovoljstva. Takva stanja nastaju nakon upala i povreda mozga. Ako takvi psihički poremećaji traju duže vrijeme. Veliki obroci postepeno su učinili manje osjet­ ljivim centar za sitost. Navike uzimanja velikih količina hrane iz dje­ tinjstva ostale su i poslije. I sama pomisao na neku hranu mo­ že izazvati pojačan apetit. . ovisi o iz­ gledu hrane. npr. osjetima mirisa i okusa. rijetko zbog tumora u mozgu. I kod čovjeka se zbog oštećenja toga dijela mozga iznenada može javiti pretjerana glad. a posljedica je nakupljanje su­ višnih kilograma. kada pun stol i atmosfera ugodnoga društva pojačava ape­ tit. dok će. dovode do pretjeravanja u jelu i pilu. Nauci je poznato da se ti centri nalaze u dijelu mozga koji se naziva hipotalamus. Poremećaji u mozgu mogu izazvati gojaznost ako su nastali u dijelu mozga u kojem postoje centri za glad i sitost. sukoba u obitelji ili na radnom mjestu. Uzimanje hrane smanjuje »duševnu napetost« takvih osoba. gdje je stvoren kult jela. to je posebna želja za određenom vrstom hrane. nasljedne gojaznosti zapravo se krije utjecaj sredine i obitelji.. zbog grčevitih i bolnih pokreta želuca. Prolazan osjećaj gladi nastat će zbog sniženja šećera u krvi. Isto se tako može iznenada pojaviti i potpun gubitak apetita uz osjećaj stalne sitosti. U nastanku gojaznosti nasljednost (genetski faktor) nije tako važna kao što se svojevremeno smatralo. Posljedica je nagli gubi­ tak tjelesne težine. užitak u jelu može postati njihovo jedino životno zadovoljstvo i glavna osobina ličnosti. koje zapra­ vo prekomjernom ishranom rješavaju svoje unutarnje probleme i život­ ne situacije za čije rješenje nisu dorasle. prekomjerna ishrana u najranijoj mla­ dosti uzrokovala je stvaranje većeg broja masnih stanica. Eksperimenti­ ma je dokazano da životinje prestaju jesti ako im je uništen »centar za glad«. službeni i neslužbeni ručkovi i večere. Mnoge gojazne osobe odgajane su u obiteljima u kojima je jelo predstavljalo jedino životno zadovoljstvo. živo­ tinja ne prestaje jesti. bez obzira na to što je takva osoba desetljeći­ ma imala normalnu tjelesnu težinu. životnoga neuspjeha. Apetit. Ako je uništen »centar za sitost«. nastane suprotna reakcija. Osim toga. uzimanje golemih količina hrane i gojaznost teškog stupnja. ili su postali trajni. Poznata je neumjerenost u jelu nakon potresnoga do­ gađaja. Svečanosti. Čovjekova potreba za hranom nije isključivo određena osjećajem gladi.2. Postoje brojni poznati i nepoznati činioci koji djeluju na te mozgov­ ne centre. Osjećajni i drugi psihički poremećaji mogu direktno utjecati na cen­ tre za sitost i glad. Smatra se da postoje tri osnovna poremećaja koji trajno djeluju na centre: poremećaji u mozgu. nakon neuspjeha da se riješi važan životni problem.

uglavnom visoko kalorična. Tome pridonose moderna prometna sred­ stva. Nauka je otkrila činjenice koje ukazuju kako i na koji način naslje­ đivanje i vanjski utjecaji okoline u djetinjstvu djeluju na gojaznost. a kod kuće brojni kućanski aparati znatno smanjuju potroš­ nju ljudske energije. na proizvodnju i pripremu hrane. Broj masnih stanica čovjeka može se određivati kao što se može određivati i broj krvnih sta­ nica. Pretjerana prehrana u mladosti smatra se glavnim podsticajem porasta broja masnih stanica. Porast tjelesne težine karakteristika je ljudi civiliziranih i bogatih zemalja. Ukupan broj masnih stanica u tijelu čovjeka iznosi prosječno oko 300 milijardi. ali još više način prehrane u prvim danima. O tome da li će broj masnih stanica biti veći ili manji odlučuju na­ sljedni činioci. Takvi slučajevi ujedno su i najteži oblici gojaznosti odraslih. utjecaj prehrane na broj masnih stanica sve je manji. naročito prekomjerno hranje­ nje u prvim danima i prvim tjednima života. Život čovjeka u bogatim i urbanim sredinama takav je da troši sve manje kalorija. i to ne samo navikama u jelu nego i brojem masnih stanica. na putu do radnoga mjesta. U bogatim se zemljama više od 40 posto kalorijskih po­ treba podmiruje mastima. tada ukupna količina masnoga tkiva iznosi oko 40 kilograma. Modernizacija tehnološkoga procesa u proizvodnji dovela je do toga da se i na radnom mjestu sve više »pritišće dugmad«. Znači. Sklonost debljanju kao i tjelesna težina ne ovise samo o tome jesu li masne stanice više ili manje napunjene mašću nego i o ukupnom broju masnih stanica u tijelu. a s druge se strane hranom unosi u tijelo sve više kalori­ ja. U ne­ razvijenim i siromašnim područjima čovjek veliki dio energije (kalorija) troši na radnom mjestu. godine života broj masnih stanica ustaljuje i više se ne mijenja do kraja života. Što je dijete starije. To . tako da se oko 23. Čovjek se sve manje kreće.Suvremen način života u velikoj mjeri utječe na gojaznost. Ako su u gojazne osobe sve masne stanice maksimalno napunjene mašću. crvenih i bijelih krvnih zrnaca. Znači da gojaznost dječje dobi stvara preduvjete za kasniju gojaznost. Gojaznost djece Gojaznost odrasla čovjeka usko je povezana s gojaznošću iz djetinj­ stva. U više od jedne trećine slučajeva gojaznost odraslih samo je nasta­ vak pretilosti dječje dobi. s jedne strane postoji sve manji utrošak ljudske energije. Mast se kao »rezervno gorivo« nakuplja u posebnim masnim stani­ cama koje se zovu adipociti. zbog većega postotka masti. Način prehrane postao je takav da se sve više koristi polugotova ili gotova hrana. mjesecima i godinama života.

pa rezerva masnoga tkiva može iznositi više od 100 ki­ lograma. povla­ če se u sebe. Višak kalorija u tijelu nema se gdje taložiti kao »rezervna mast«. Gojazna djeca postaju nespretna. kod drugoga »sve ide u trbuh«. Masne stanice nisu jednako raspoređene po tijelu. Mnogi roditelji kljukaju svoju djecu smatrajući da time iskazuju pravu ljubav. Samo polovina dobivene tjelesne težine otpada na čedo i ma­ ternicu. Porast tjelesne težine u trudnoći ovisi o gradi tijela žene. sprečava­ nje gojaznosti u predškolskoj i školskoj dobi omogućuje djeci sretnije djetinjstvo. imaju osjećaj manje vrijednosti. Svega 1 do 2 kg otpada na nakupljenu tekućinu. U nekih je žena porast tjelesne težine tek nešto veći od težine če­ da. pa čak i od djeteta koje se smatra mršavije. postaju objekt izrugi­ vanja i maltretiranja.je ujedno i krajnja granica viška tjelesne težine koja se može postići na­ kon dvadeset i treće godine života. Zato se jedni debljaju više straga. O pravoj gojaznos­ ti govori se kada tjelesna težina djeteta prelazi 20 posto iznad težine koja se smatra normalnom za tu dob. spol i određenu visinu tijela. pa se stolicom kao neprobavljivi dio hrane odstranjuje iz tijela. načinu prehrane. ujedno smanjuje gojaznost odraslih. ne mogu ravnopravno sudjelovati u dječjim igrama. a naročito je rasprostranjeno mišlje­ nje da je dijete to zdravije što je deblje. Na taj način čuva se zdravlje i smanjuje smrtnost. u najtežim slučajevima i više od bilijun masnih stanica. Kod težih slučajeva gojaznosti broj masnih stanica može iznositi i 500 milijardi. ostatak je pretežno masno tkivo koje se nakuplja da bi poslužilo kao »skladište« za potrebe dojenčeta i dojenja. nepokretna. Glavni su krivci zbog gojaznosti djece roditelji koji ih pretjerano hrane. Istina je suprotna: gojazno dijete prije oboli nego dijete s normalnom težinom. Posljedica je: porast tjelesne te­ žine. Gojaznost trudnica Tjelesna težina žene u toku trudnoće postepeno raste. a drugi više sprijeda. bolestima trudnice i čeda. Lakši stupanj gojaznosti djece nastaje onda kada njihova tjelesna te­ žina ne prelazi 10 do 20 posto iznad normalne težine. Netko se deblja više u licu. Na takav raspored utječu hormoni i lučevine nekih žlijezda. Sprečavanje pretjerane ishrane u prvim mjesecima života. Taj porast tje­ lesne težine kod zdrave žene i normalne trudnoće u prosjeku iznosi 10 do 13 kg. . koja se izluči mokrenjem. a zatim im ništa drugo ne preostaje nego da i dalje pretjerano jedu. Zbog toga izbjegavaju društvo ostale djece. Tome pogoduju predrasude. kod drugih iznosi i više od 20 kg.

Ova se formula ne može primijeniti na djecu. (Vidi: Preporučena tjelesna težina za dječake i djevojčice prema visini i spolu). Primjer: poželjna težina muškarca i žene visine od 180 cm: Za muškarca: 180 minus 100 jednako 80 minus 10 posto jednako 72 kg. (Vidi tablice: Preporučena tjelesna težina za od­ rasle osobe prema visini. grafikoni. normalna (idealna) tjelesna te­ žina. Kao gruba orijentacija o poželjnoj tjelesnoj težini može poslužiti stara. spolu i građi tijela). zbog čega tablice nemaju rubriku: muško i žensko. 2. Kod muškaraca se od dobivenoga rezultata odbije još 5 posto. Za dojenčad i malu djecu vrijede ista mjerila bez obzira na spol. 4. Za ženu: 180 minus 100 jednako 80 minus 10 posto jednako 72 kg. Za određivanje poželjne tjelesne težine djece postoje posebne tab­ lice s obzirom na to što »dijete nije odrastao čovjek u malom«. a kod že­ na 10 posto. . Za svaku visinu i odgovarajuću konstiticiju tijela dat je širok raspon između donje i gornje granice poželjne tjelesne težine. 3.Određivanje normalne tjelesne težine za djecu i odrasle Postoje brojne i različite tablice. To su tablice američkoga Osiguravajućeg društva (Metropolitan Li­ fe Insurance Company). (Vidi tablicu: Preporučena tje­ lesna težina za djecu prema visini). Za veću djecu postoje posebne tablice kod kojih se razlikuju po­ željne tjelesne težine u djevojčica i dječaka. Za odrasle osobe iznad 25 godina postoje tablice koje uzimaju u obzir i gradnju tijela. križaljke i formule po­ moću kojih se može izračunati poželjna. jednostavna i praktična formula koja glasi: visina u cm minus 100. 1.

.

69 . 48 .0 24.0 15.7 42. 92 .0 14.2 10. 63 .3 18.6 22.6 34.4 Visina u cm 112 118 124 130 136 142 148 154 160 166 172 Djevojčice Težina u kg 19.2 12.5 15.8 12. 97 .0 37.6 14.5 27.0 Visina u cm 82 84 86 88 90 92 94 96 98 100 102 104 106 108 Težina u kg 11.5 27.7 - .1 13.4 46.1 24.4 11.7 37.4 41.5 59. 81 . 43 .7 22.2 33.6 13.6 11. 75 .5 52.7 17.3 30.6 16.0 PREPORUČENA TJELESNA TEŽINA ZA DJEČAKE I DJEVOJČICE PREMA VISINI I SPOLU Dječaci Težina u kg 19.PREPORUČENA TJELESNA TEŽINA ZA DJECU PREMA VISINI Visina u cm 52 54 56 58 60 62 64 66 68 70 72 74 76 78 80 Težina u kg 38 .1 16.0 49. 10. 52 . 57 . 87 .4 30.

Unatoč tome što je liječenje vrlo jednostavno (jesti što manje). čovjek mora raščistiti za zabludama i predrasudama koje otežavaju ili onemogućava­ ju liječenje. Velika je istina sadržana u staroj narodnoj izreci da se od »zraka i vode ne može živjeti«. Ali i medu njima ima onih koji počinju ponovo jesti »na stari način«. Zato trećina gojaznih odbija svako liječenje. napor koji većina gojaznih uopće ne može savlada­ ti. ili da »ništa ne jedu«. a kamoli debljati. U većini slučajeva gojazne osobe izjavljuju da »malo jedu«. često i više nego prije.Liječenje gojaznosti Liječenje gojaznosti težak je problem za liječnika. da »gotovo ništa ne jedu«. ali izdrži vrlo kratko vrijeme. Druga trećina pristaje na liječenje. Valja reći da se pod hranom razumijeva svako piće koje u tijelu daje ka­ lorije: alkoholna pića. da ne jedu »više od ostalih ljudi«. Tek se jedna trećina gojaznih sa­ ma Odlučuje na liječenje i redukcionom dijetom smanjuje tjelesnu težinu do normalnih granica. ono u biti predstavlja teško tjelesno i duševno opterećenje. ugojena osoba jede previše. slatka pića i sl. Nepobitna je činjenica da se rezer­ vna mast ne može stvarati ako kalorijska vrijednost hrane nije veća od kalorijske potrošnje. a još više za oso­ bu koja se želi riješiti suvišnih kilograma. Tu činjenicu sva­ kodnevno potvrđuju slučajevi ljudi koji zbog neimaštine ili bolesti ne . Redovna kontrola tjelesne težine sastavni je dio liječenja Prije nego što se odluči da skine suvišne kilograme. Bez obzira na to koliko malo jede.

a time do pada tjelesne težine. Svi ti postupci dovode do pojačanoga gubitka tjelesne vode. naročito šetnjama. tako da se sav gubitak tekućine nadoknadi. morali bismo šetati od Zagreba do Ljubljane. Neki smatraju da je dovoljno iz prehrane izbaciti masti koje sadrža­ vaju najviše kalorija. nedjeljom i praznicima se planinari.mogu uzimati hranu koja sadrži potreban sastav i dovoljnu količinu ka­ lorija. Ali ubrzo poslije to­ ga javlja se jaka žeđ. a da njegova tjelesna težina ostaje normalna. Osoba koja želi smršaviti mora shvatiti da se od vode ne može debljati zato što voda u tijelu ne daje nikakve kalorije. Danas je postalo moderno »ići u sau­ nu« jer je »mršavljenje u sauni« elegantnije od »mršavljenja proljevom«. i do 20 litara dnev­ no. nego koliki je ukupan iznos hranom unijetih kalorija u tijelo. takvi su postupci opasni po zdravlje. Kalorije koje čovjek utroši za šet­ nju od 10 kilometara nadoknadi samo sa jednim vinjakom ili kriškom kru­ ha. Veći broj . Zbog toga u »dijeti za mršavljenje« prije svega sma­ njuju količinu tekućine. Kod mnogih takav tjelesni napor samo pojačava osjećaj gladi. Mnogi smatraju da će prije smršaviti ako »pojačaju« gubitak vode iz tijela. Nije točno vrlo prošireno mišljenje da se tjelesnim vježbanjem može smršaviti. to potvrđuju i epidemije gladi koje danas haraju u nerazvijenim zemljama. Evo u če­ mu je zabluda: tjelesnom aktivnošću troši se premalo kalorija da bi uz nepromijenjen način ishrane došlo do znatnijega pada tjelesne težine. Ako bismo htjeli ski­ nuti 1 kilogram masti. Mnogi smatraju da će pojačana tjelesna aktivnost dovesti do pojačane potrošnje kalorije. malodušne i napuštaju svaku nadu da će ikada postati mršavije. Po­ stoje bolesti kada bolesnik pije goleme količine vode. U za­ bludi su i jedni i drugi. nego koli­ ko se kalorija smanji u pojedenoj hrani. drugi pak da je bolje isključiti ugljikohidrate. uz uvjet da za to vrijeme ništa ne jedemo. drugi tablete koje povećavaju izlučivanje mokraće. Osim toga. Pogrešno je mišljenje da je bolje jesti češće i u manjim obrocima ne­ go dva ili tri puta dnevno. Jedni uzimaju tablete koje izazivaju proljeve. provodi se redovna jutarnja gimnastika. Posljedica je višestruka naknada izgubljenih kalorija. Trčanje od punog sata potroši tek nešto više od 1000 kalorija. Nije bitno u koliko se obroka hrana uzima. Sauna se ne preporučuje stari­ jim ljudima ni osobama s bolesnim krvožilnim sustavom. Zabluda je kada mnogi smatraju da se čovjek deblja zbog toga što pije previše vode. jer visoka tem­ peratura i vlažnost zraka suviše opterećuju ionako oslabljeno srce. U nedavnoj prošlosti to su dokazali i užasi koncentracionih logora. ne može se smršaviti. U kratkom vremenu čovjek može izgubiti i više od 1000 grama. Nije bitno što će se iz hrane isključiti. kretanjem. Poduzimaju se dugotrajne šetnje. ili su ih čak i nešto povećali. postaju razočarane. Kada takve osobe nakon izvjesnog vremena ustanove da su njihovi ki­ logrami ostali isti. povreme­ no se trči ili igra neka sportska igra.

ali u organizmu se nakupljaju štetni produkti pojačane razgradnje masti. za rast i nadoknadu mrtvih stanica. specijalnih preparata. koja se pretežno troši. Bjelančevine su manje kalorijski a vi­ še građevinski materijal. Pozna­ to je da su bjelančevine jedina vrsta hrane koja se može jesti u gotovu neograničenim količinama a da ne dovedu do debljanja. hormonalni poremećaj. Taj tip dijete pretežno se sastoji od nemasnoga mesa. Znači da je dijeta sa smanjenim brojem kalorija. Rezervna mast počinje se trošiti. Ugljikohidrati su »najčešće gorivo« koje najlakše sagorijeva. gubitak tjelesne težine postaje uočljiv. Poslije mogu nastati ozbiljne posljedice. redukcione dijete. Pojačana razgradnja masti nešto smanjuje mas­ nu rezervu tijela. ketonska tijela. Holivudska kura liječenja zapravo je bjelančevinasta dijeta. tj. koje se prži na tavi bez masti. masna dijeta. čak do 90 posto.obroka u toku dana nekome koristi jer zatomljuje osjećaj gladi. Mayo. tzv. voćna dijeta. Salata se može jesti po volji. Postoje brojne dijete s različitim nazivima. mlječna dijeta. Jedini je koristan način liječenja: da se u hrani smanji broj kalorija ispod tjelesnih potreba. gradova. ostavljajući čistu vodu i ugljični dioksid. Na nji­ hovu razgradnju samo tijelo utroši mnogo kalorija. povra­ ćanje i znatno smanjuju apetit. Tada će organizam potrebnu razliku nadoknadi­ ti iz »kalorijskog rezervoara« smještenoga u masnom tkivu. Rockefeller. bjelančevinasta dijeta itd. re­ dukciona (hipokalorična) dijeta. Postoje dijete Du Pont. U zabludi su i oni koji gojaznost tumače nepravilnim radom žlijez­ da. masno se tkivo smanjuje. Do pojačane razgradnje masti dolazi zbog manjka šećera ili nemogućnost stanica tije­ la da sagorijevaju šećer. a vrlo malo ugljikohidrata. ugljikohidrati imaju prednost u izgradnji pred mastima. osnov liječenja gojaznosti. Izvjestan uspjeh te dijete moguć je u po­ četku liječenja prvenstveno zahvaljujući gubitku apetita. tjelesno vježbanje itd. Bjelančevine ni­ su »čisto gorivo« i ne sagorijevaju tako brzo kao ugljikohidrati.. tzv. Svojevremeno se smatralo da je čest uzrok gojaznosti poremećaj u radu žlijezda u unutrašnjosti tijela. holivudska dijeta itd. pa se na taj način lakše podnosi redukciona dijeta. npr. Raz­ gradnja ugljikohidrata sprečava pojačanu razgradnju masti. Svi ostali postupci: uzimanje lijekova. tzv. prvenstveno služe za izgradnju tijela. samo su pomoćne mjere osnovnoga postupka. Svinjsko meso i kobasice ne smiju se . institucija. Zato bjelančevine izazivaju dugotrajan osjećaj sitosti. Te tvari izazivaju mučninu. Iako su masti glavni rezervoar kalorija u tijelu. Ali pojedinci još uvijek okrivljuju žlijezde. ali bez ulja. Današ­ nja medicina opovrgava takve tvrdnje. masnoj dijeti. U posljednje vrijeme piše se i govori o tzv. Stari fiziolozi nisu uzalud govorili da »masti mogu izgarati u vatri ugljikohidrata«. koja u hra­ ni sadržava pretežno masti. samo s limunom ili octom. naročito majke dok kljukaju djecu golemim količinama hrane. Neke su dobile ime pre­ ma vrsti hrane. Mnoge su dijete dobile ime zna­ čajnih osoba.

Za doručak se može pojesti jedno jaje s pola keksa. Međuobroci mogu sadržavati samo manje količine voća koje ne sadrži mnogo šećera. Za vrijeme glado­ vanja ograničava se tjelesna aktivnost. najviše pola do 1 kg tjedno. Većina je liječnika protiv tih jednostavnih. uz nepromijenjenu količinu ostale hrane. Razumljivo je da se ne može smršaviti ako se ne ograniči unos kalo­ rija u tijelo. ali tada bi postojala opasnost samootrovanja organizma zbog nakupljanja produkata pretjerane razgradnje masti. Loša dijeta može poremetiti opće zdravstveno stanje. Ako bi se povećao tjelesni napor. neki ljudi sami kod kuće primjenjuju me­ todu potpunog gladovanja. svega 15 posto. pomodnih i drastičnih metoda liječenja gojaznosti. Čov­ jek koji apsolutno ništa ne jede može izgubiti najviše 200 do 300 grama dnevno. Količina . tak­ va je dijeta štetna ako traje duže vrijeme zato što hrana ipak ne sadržava sve one tvari koje su tijelu potrebne da bi normalno funkcioniralo.jesti. ostaju bez učinka i mnogi ih napuštaju već u samom početku. Nakon toga prelazi se na kućnu redukcionu dijetu. Takva je dijeta vrlo skupa. Postoji i metoda potpunoga gladovanja. znatno manje od mi­ šića koji imaju 70 posto vode. U zabludi su oni koji smatraju da će potpu­ nim gladovanjem u kratkom roku izgubiti velik broj kilograma. Svatko tko se odluči da smršavi mora shvatiti da je dnevni gubitak težine ogra­ ničen. Sve te »kure za mršavljenje«. To se može dokazati jednostavnim računom: Masno tkivo sadrži malo vode. Liječenje obično započinje u bolnici i traje 7 do 14 da­ na. Posljedice su opasnije od koristi koje daje gubitak od nekoliko kilograma težine. te kava ili čaj bez šećera. 100 grama masnoga tkiva ne daje 900 kalorija. Ako se dnevno unosi samo 500 kalorija ispod kalorijskih potreba tijela. taj broj kalorija dat će svega 313 grama masnog tkiva (313 puta 8 jednako 2504). Ali to ograničavanje mora biti takvo da dovodi do postepe­ noga gubitka tjelesne težine. Količina ka­ lorija koje se hranom unosi u tijelo treba da iznosi između 800 i 1500 za osobe koje obavljaju fizički posao ili su inače tjelesno aktivne. Ne može se dnevno izgubiti onoliko grama koliko tko želi. koliko daje čista mast. Za večeru opet nemasno meso. reklamirane u štampi. Gubitak kalorija bit će još veći ako se istovremeno pojača tjelesna aktivnost. Tih 500 kalorija odgovara količini od 220 grama kruha. Ponekad je dovoljno da se iz prehrane is­ ključi kruh. Iako taj postupak li­ ječnici vrlo rijetko primjenjuju. gubi se duševna stabilnost i smanjuje radna sposobnost. Kako je osobi s prosječnom radnom aktivnošću potrebno oko 2500 kalorija dnevno. Primjenjuje se u rijetkim slučajevima teške gojaznosti. gubitak tjelesne težine iznosit će oko pola kilograma tjedno. Prema tome. već samo 800 kalorija. onda kada se drugim metodama nije po­ stiglo poboljšanje. potrošak kalorija bio bi nešto veći. Meso je danas najskuplja živežna namirnica. a tekućine valja piti dovoljno ka­ ko bi se izlučila najmanje litra i po mokraće dnevno. Osim toga.

Unatoč tome što se broj »pojedinih kalorija« znatno smanji. u siromaš­ nim je obiteljima njihov kalorijski udio još veći. Budući da su najjeftiniji izvor kalorija. sir od obra­ noga mlijeka. bit će podmirene potrebe za najvažnijim vitaminima. najveću kalorijsku vrijednost ima maslinovo ulje. Kod dijete koja sadrži otprilike 1000 kalorija dnev­ no. Ali ako dijeta traje dulje. Valja voditi računa o tome da u tu količinu ulazi i masnoća koja se nalazi u drugoj hrani. zelje. Ukupna dnevna količi­ na bjelančevina mora iznositi oko 1 gram na kilogram tjelesne težine. špinat. Budući da redukciona dijeta traje mjesecima. Od ugljikohidrata valja upotrebljavati namirnice koje imaju malu kaloričnu vrijed­ nost.Vodu ne treba ograničavati. Uživanje hrane bogate ugljikohidratima najčešće je neposredan uzrok gojaznosti. treba da se drže ovih liječničkih uputa: . . ali tijelo mora dobivati određenu količinu bjelančevina ži­ votinjskog porijekla. prije svega. bjelanjak od jajeta. zelenu salatu. u sirevima. Najbolje je jesti nemasno. kelj. tjesteninu. ne lešo. valja pronaći takav način ishrane da čovjek može živjeti čak i nakon toga što je postigao . Najbolji je način pripreme takvih namirnica dalmatinski. u neobranom mlijeku. zatim svinjska mast. npr. voćne sokove i. alkohol. Ako u hrani postoji obilje zelenila: salate. sir i jaja. cvjetaču. kao grah. Od masno­ ća koje se upotrebljavaju u našoj zemlji. Oni koji se sa­ moinicijativno na to odlučuju i ne traže liječnički savjet. grašak.Prije svega valja smanjiti ugljikohidrate: čisti tvornički šećer.Hrana mora sadržavati dovoljno vitamina i minerala. Ugljikohidrati su najveći izvor kalorija. a daju veliki volumen: blitvu. kruh. rajčicu. . kuhanje bez masnoća ili s minimalnom količinom ulja. najbolje je savjetovati se s liječnikom. Postoje i biljne bjelančevine. Mogu se uzimati u obrocima od 200 grama i dva puta dnevno (vidi tablicu kalorijskih vrijednosti povrća). hrana mora sadržavati sve hranljive sastojke. pokrivaju od 50 do 70 posto svih kalorijskih potreba tijela.kalorija određuje se prema stupnju gojaznosti kao i prema tempu kojim se želi smršaviti. ukupna količina svih masnoća ne smije prijeći 60 grama. čoko­ ladi. povrća i voća. već samo tekućinu koja daje kalorije. Ugljikohidrate treba eliminirati iz hrane zato što najlakše probavljaju. npr. . a troše se u velikim količinama. .Bjelančevine moraju biti zastupljene u dovoljnoj mjeri da pokriju potrebe organizma za »građevnim materijalom«. slatkiše. valja uzimati tablete koje sadrže sve vitamine (multivitamini). mlijeko. kolače i hranu koja sadrži mnogo škroba. Kada se donese od­ luka o mršavljenju. Najveći su izvor bjelančevina: meso. krto meso.Masti valja smanjiti jer sadržavaju najveći broj kalorija u najma­ njoj količini hrane. koji mogu imati i do 50 posto masnoće. najmanje zasićuju.

ali nisu mogle podnijeti neugodan osjećaj gladi. Priložene kalorijske tablice ne služe samo za tzv. Djeluju samo nekoliko prvih tjedana. Liječnici ih propisuju samo u težim slučajevima gojaznosti osobama koje su već nekoliko puta pokušavale smršaviti. a to je strah za život. Medicina većinu tih preparata ne priznaje. najvažniji je činilac liječe­ nja gojaznosti. ka­ da on 20 godina nije doručkovao.svoju idealnu težinu. suhoća u ustima. Onome koji se nije čvrsto odlučio na liječenje dijetom. Možemo se poslužiti i na­ rodnom izrekom: »Mršaviji konji dulje trče«. kada znamo da ga mnogi ne vole. Osobe koje su dovoljno disciplinirane i imaju dovoljno vremena. Svatko tko želi smršaviti naći će u okviru predloženih mjera najbolji na­ čin. Snažna motivacija. razdražljivost. Statistike zdravstvenih ustanova. Na taj se način želudac rasteže pa se smanji osjećaj gla­ di. srčanim infarktom. mogu vagati sve ono što će pojesti i iz kalorijskih tablica odrediti ukupnu količinu kalorija. kolače. Najbolje rezultate postigle su osobe koje je sam organizam »ozbilj­ no opomenuo« bilo napadima angine pektoris. ili visokim krvnim tla­ kom s jakim smetnjama. Zapamtite: liječnik je proračunao da svaki centimetar vi­ še u pojasu znači jednu godinu života manje. pa čak i potpuna ovisnost o lijekovima (narko­ manija). pokazuju da od 100 teže gojaznih osoba. materijalnim mogućnostima i navikama. Na neke preparate može se stvoriti navika. Neki su isključili pojedinu vrstu hrane koja je bila glavni izvor dodatnih kalorija: kruh. Nema smisla nekoga prisiljavati da jede za doručak kuhano jaje. šećernom bolešću. vrstu. Mnogi će se izne­ naditi kada se uvjere koliko kalorija sadrži njihovo omiljeno jelo. Postoje i neprobavljive tvari koje se dodaju hrani i koje u želucu po­ većaju volumen. Mnoge su osobe smršavile jednostavno na taj način što su smanjile obroke. bombone. nikakvi re­ cepti neće pomoći. lijekove prati nesanica. znojenje. Postoji samo nekoliko vrsti lijekova koji se primjenjuju u liječenju gojaznosti i djeluju direktno na centar za sitost u mozgu te zatomljuju osjećaj gladi. Besmisleno je u svim dijetama propi­ sivati mlijeko. Ljudi koji odluče da smršave. već daju uvid u kalorijsku vrijednost pojedine vrste hrane. normalnu težinu ne postigne niti 5 posto. »vaganu dijetu«. a neki ga i ne podnose. . slatke napitke. koje se bave liječenjem gojaznosti. Stoga ne može postojati kruti propis koji će točno određivati količinu. Takva su sredstva neškodljiva i pomažu da se lakše podnese dijetalni režim. koje su se same odlučile liječiti. način pripreme i vrijeme uzimanja hra­ ne. nemir. U svijetu postoje brojni lijekovi koji se preporučuju kao »lijekovi za mršavljenje«. međusobno se razli­ kuju ne samo po stupnju gojaznosti nego i po naobrazbi.

kiseli Mahune Matovilac Mrkva Poriluk Rajčice Salata Špinat Kalorija Vrsta namirnice Kalorija 256 190 376 317 110 498 783 744 352 352 535 126 298 200 354 107 176 93 241 120 124 74 311 66 70 84 89 173 15 14 42 25 143 340 80 36 34 14 82 22 32 23 40 43 22 15 22 Maslac Margarin Ulje miješano Ulje maslinovo Mast svinjska Mlijeko kravlje Jogurt Vrhnje slatko Sir svježi kravlji (obrano) Sir ovčji. kranjska šunkerica.KALORIJSKE VRIJEDNOSTI NAJČEŠĆE UPOTREBLJAVANIH NAMIRNICA I PIĆA (Vrijednosti se odnose na 100 grama jestivog dijela namirnice) Vrsta namirnice Govedina srednje masna Teletina srednje masna Svinjetina srednje masna Ovčetina ili janjetina srednje masna Pluća teleća Pršut Slanina suha Čvarci stiješteni Kobasica. kulen i sremska Jelen i srna Kokos Pile Gusksa Riba riječna sitna Šaran Štuka Pastrva jezerska Morska bijela riba Plava riba Oslić Sardine u ulju Ostrige Dagnja Lignje Škampi Jaje kokošje Buča Blitva Cikla Cvjetača Grah svježi Grah suhi Grašak zeleni Gnjive svježe Kelj Krastavci Krumpir Kupus i repa. debrecinka cinkla Salama zimska. punomasni Sladoled mlječni Riža Pšenično brašno Makaroni Tjestenina s jajima Kruh kukuruzni Graham Kruh pšenični Kreker Keksi Biskvit Šećer Med Puding Čokolada mlječna Ananas Prženi kikiriki Banane Breskve Datulja Grožđe Grožđe suho Jabuka Jagoda Kesten Kokosov orah Kruška Lubenica Lešnjak Naranča Orah Smokva suha Coca-cola Pivo Vino stolno Rakija (srednje jaka) 716 720 884 930 920 65 62 286 105 477 152 357 365 369 381 207 220 225 429 430 516 385 304 361 520 47 585 94 47 274 67 289 58 37 194 346 61 26 634 49 651 274 39 42 85 228 .

Takvi mišići postaju mlohavi. Jednu gru­ pu čine mišići na čiji rad možemo utjecati svojom voljom. dosegne maksimum. Stručno se kaže da mišići imaju svoj tonus. za rad ruku. ukočen i ne­ sposoban za funkciju. Bol nastaje na isti način kao i kod mi­ šića kojima upravlja naša volja. jako i nehotično stezanje mišića koje se javlja u više ili ma­ nje iznenadnim napadima. Niz takvih kratkotrajnih grčeva dovodi do prisilnih pokreta pojedi­ nih ili svih dijelova tijela. žučni vodovi. Drugu grupu sačinjavaju mišići čiji je rad potpuno nezavisan od ljudske volje. Takve grčeve bolesnik osjeća kao grčevit bol. Tonus mišića može biti smanjen. zategnuti su i čvrsti. slabi i »ostavljaju dojam kao da vise s kostiju«. To stanje mišića naziva se grč ili spazam. Grčevi vrlo često zahvaćaju mišiće i tih šupljih organa u unutrašnjosti tijela. Ako grč traje duže vrijeme. on je karakterističan po tome što jakost bola raste. oni okružuju krvne žile. zatim mišići za govor. mijenjanje položaja tijela. više minuta. Stezanje mišića dovodi do stis­ kanja krvnih žila. tj. mokraćovod. prilikom općega propa­ danja organizma te nekih bolesti. žučni mjehur. kretanje. oni su odgo­ vorni za pokret tijela. Napetost mišića ujedno je i odraz njegove sposobnosti i snage. Grčevi se mogu javljati i u trzajevima. javlja se jaki bol. Posljedi­ ca je smanjen dovod hrane i kisika. mišić postaje tvrd. Sve mišiće tijela možemo podijeliti u dvije velike grupe. a onda se smanjuje. Ako se napetost mišića i njegovo stezanje naglo i nesvrsishodno pojača.GRČEVI Grč je naglo. . Ta­ ko je u starijih ljudi. Mišići tijela napeti su i za vrijeme mirovanja. Tonus mišića može biti i povišen. u napadima jedan za dru­ gim. satima i danima. sve šuplje unutarnje organe kao što su crijeva. da bi se na­ kon izvjesnoga vremena ponovio. oni su odgovorni za rad bitnih funkcija orga­ nizma. želudac. a u mišiću se nakupljaju kemijske ot­ padne tvari koje nadražuju osjetna tjelešca koja su odgovorna za nasta­ nak bola. Takav grč može trajati nekoliko sekunda. fizički netreniranih osoba. zbog čega nastaje smanjen dotok krvi u mišić.

bez obzira na mjesto i opasnost koja iz toga proizlazi. koji put govori. Veliki napad padavice (grand mal) najtipičnija je pojava te bolesti. Glava je zabačena. stenje. Nakon toga počinju jaki trzaji čitavoga tijela. može se javiti za vrijeme spavanja i u budnom stanju. ne sjeća se ničega i zbunjeno promatra oko sebe. mišići za žvakanje u stalnom su grču tako da se usta ne mogu otvoriti. Vrlo se rijetko ugrize za jezik. Napad započinje naglim gubitkom svijesti. urlikom. zjenice proširene. Nekada su žene uglavnom umirale . koža postaje plava. noge ispružene. Pad je praćen snažnim krikom. bolesnik je još neko vrijeme bez svijesti. najduže tri minute. ruke privučene tijelu. obilna: za vrijeme napada se pomokri ako mokraćni mjehur nije bio prazan. Bolesnik se baca po podu. zatim još jedno vrijeme poslije poroda. na­ staje zbog poremećaja u mozgu koji su uzrokovani trudnoćom. Ta faza traje od pola do jedne mi­ nute. psuje. Svi mišići tijela maksimalno su napeti. Pošto grčenje prestane. Kada se osvijesti. kada se oponaša napadaj padavice. Bolesnik se odjednom sruši. uglav­ nom susrećemo u primitivnih osoba. do napadaja nikada ne dolazi bez prisustva drugih ljudi. rukama besciljno mlatara. Čitav napad jako podsjeća na padavicu. Napadaju obično prethode sukobi. »okretanjem očima«.Radi bolje preglednosti grčevi su podijeljeni u dvije grupe: na grče­ ve mišića čitavoga tijela i na grčeve pojedinih mišića. Takvi su grčevi najčešće praćeni poremećajem svijesti. šake stisnute. svađe. krute. započinje ukočenjem čita­ voga tijela. Padavica se javlja grčevima čitavoga tijela. krikove. Grčevi čitavoga tijela Napadaji grčeva koji zahvaćaju mišiće čitavoga tijela nazivaju se konvulzije. gotovo redovito ugrize se za jezik. Za okolinu bolesnika takav napadaj predstavlja dramatično stanje. pa­ zeći da se pri padu ne ozlijedi. Ta­ kav oblik histerične reakcije. U trudnica je to vrlo ozbiljna bolest i naziva se eklampsija. Iznenadno grčenje cijeloga tijela može nastati i u trudnica. ali oprezno. Histerik se naglo sruši na pod. Histeričan napadaj može dati sliku koja podsjeća na padavicu. ne­ ispunjeni zahtjevi i želje. glavom udara o pod. često ispušta različite glasove.Međutim. Javlja se ne samo u toku trudnoće nego i za vrijeme poradanja. stiskanjem zubi i na kraju trzajima svih mišića. Zbog toga se svaki napad grčeva uspoređuje s tom bolešću. Koprca se po podu. U ustima sakuplja slinu koju stalno žvače tako da postaje puna mjehurića zraka i bijela poput mlijeka. slina postaje krvava. Histerična osoba mora imati publiku. Broj tak­ vih poremećaja znatno se smanjio zahvaljujući zaštitnim mjerama i stal­ noj zdravstvenoj kontroli trudnica.

po­ kušaja vješanja. DDT. zatim hladnim oblozima i kupkama. Do dolaska liječnika dijete valja zaštiti od povreda. među kojima i grčevi tije­ la. Za roditelje grčevi su uvijek alarman­ tan znak. nikotin. promjene u mozgu izazvane sunčanicom. Pojačanim znojenjem gubi se mnogo tekućine i soli. benzol. Kod male djece do grčeva dolazi u stanju povišene tjelesne tempe­ rature (febrilne konvulzije). Važno je da bolesnica dođe što hitnije u bolnicu već nakon prvih znakova bolesti. koji blokira crvena krvna zrnca i onesposobljuje ih da prenose ki­ sik. preparati koji se upotrebljavaju za uništavanje gamadi. kofein. pa se redovito traži najhitnija liječnička intervencija. Takav manjak kisika može biti posljedica utapljanja. Pretežno se javljaju na radnom mjestu gdje proces proizvodnje uzrokuje povišenu temperaturu okoline. Ne­ dovoljna opskrba mozga kisikom može biti posljedica poremećenoga transporta kisika krvlju. Ali takvi grčevi uglavnom ne ostavljaju teže posljedice i smrtnost je vrlo rijetka. Obično započinje grčenjem mišića lica. bolesnik prestaje disati i umire od zagušenja. gušenja. upale. Uzrok može biti trovanje ugljičnim monoksidom. I srčane bolesti mogu oštetiti srce i onesposobiti ga do te mjere da zataji kao »pumpa za tjeranje krvi«. ili ako se rad srca jako ubrza. Današnje mogućnosti liječenja znatno su smanjile smrtnost od takvih poremećaja. Toplinski grčevi nastaju kad je čovjek izložen visokim temperatura­ ma. položiti ga na bok da se ne uguši slinom i nastojati što hitnije sniziti tjelesnu temperaturu trljanjem tijela alkoholom. Tetanus je karakterističan po grčevima mišića. osim nesvjestice može dovesti do pa­ davice sličnih grčeva. I otrovi izazivaju grčeve. Jače smanjenje šećera u krvi. Takvi grčevi počinju se javljati tek poslije 6 mjeseci života pa do pete godine.od te bolesti. zatim olo­ vo. . Do grčeva najčešće dolazi naglo. Nedovoljan dovod kisika u mozak redovito izaziva gubitak svijesti i grčeve. Težina stanja ovisi o težini osnovne bolesti. da bi se poslije ukočilo čitavo tijelo. javit će se niz smetnji. Uzrok mogu biti krvarenja u mozak. Ako se gubitak ne nadoknadi pijenjem. Mnoge bolesti mozga mogu dovesti do padavici sličnih grčeva tije­ la. Grčevi će se redovito javljati ako se srčana akcija naglo uspori (srčani blok). osim gubitka svijesti redo­ vito se javljaju grčevi koji su u potpunosti slični napadaju padavice. tumori i povrede mozga. Kada ko­ ličina kisika u atmosferi padne ispod 6 posto. Grčevi se mogu spriječiti pijenjem slane vode. Dugotrajniji napad ukoči mišiće za disanje. strihnin. zatim manjka kisika u atmosferi koja se udiše. traju nekoliko minuta i ponavljaju se poslije kratkoga prekida. Povremeno dolazi do pojačanih stezanja mišića. Najčešći su uzrok: ugljični monoksid.

Već prije nekoliko stotina godina opisani su grčevi prstiju u pisara. Poznati su grčevi vjeda urara. Smanjen dovod krvi izaziva brže umaranje mišića pa ubrzo nastaje bol. pijanista.Zatajivanje rada bubrega i nakupljanje otpadnih tvari u tijelu (uremija). Grč zbog zamora prestaje nakon odmora.Dugotrajno pojačano disanje u stanju mirovanja (hiperventilacija) osim vrtoglavice može izazvati i padavici slične grčeve. dugotrajnim visokim tlakom. Grčevi pojedinih mišića tijela Grčevi pojedinih mišića i mišićnih grupa javljaju se znatno češće od grčeva koji zahvaćaju čitavo tijelo. onih koje češće ponavljaju pokrete za koje nisu uvježbane. brijača. . Ako takvi grčevi traju duže vrijeme. Bol se znatno češće javlja u netreniranih osoba. Takvi mišići iznenada postaju bolni.Grčevi čitavoga tijela javljaju se i kod drugih bolesti: . alkoholizmom. najvjerojatnije su psihički uzrokovani. ronjenje) u uvjete normalnoga tlaka. ot­ padne tvari nakupljaju se brže nego što se krvlju mogu odstraniti. Grčeve uzrokuju poremećaji cirkulacije krvi u pojedinim mišićima. tj. Takvi bolni grčevi poznati su u narodu pod njemačkim nazivom »muskulfiber«. prebrzi prijelaz iz atmosfere visokoga atmosferskog tlaka (kesoni.Oštećenje mozga povredom. grčevi u listovima vozača motornih vozila koji voze duže vrijeme bez odmora. Mi­ šići se tako pripremaju i osposobljavaju bolju opskrbu hranom i kisi­ kom. . grčevi mišića ruku ličilaca i postolara. ili je pokretanje povezano s jakim bolovima. Mnoge bolesti mogu uzrokovati poremećaj cirkulacije krvi u poje­ dinim mišićima i mišićnim grupama. a dio tijela koji pokreću ostaje privremeno nepokretan. krojača. To su tzv. Po­ znati su grčevi u nogama trkača. Danas se najčešće javljaju u daktilografa. Ugrijavanje poboljšava cirkulaciju krvi. Nema čovjeka koji povremeno nije osjetio grč u mišiću. Pretjerana upotreba pojedinih mišića najčešći je uzrok grčeva. Naglo zaustavljanje vozila pritiskom na kočnicu može izazvati puknuće mišića. tvrdi. U nepripremljenim mišićima. Arterisklerotične promjene na krvnim žilama izazivaju smet- . Najčešći je uzrok arterioskleroza krvnih žila. uglavnom u posljednjoj fazi bolesti.Dekompresiona bolest. Poznato je da sportaši prije natjecanja »ugrijavaju« one mišiće koje će u natjecanju najviše koristiti. profesionalni grčevi. U mnogim profesijama javljaju se grčevi u onim mišićima tijela koji se pri radu najviše upotrebljavaju. . kao i u netreniranim mišićima.

koji odmah počinje taložiti u kosti kalcij iz krvi. kod drugih samo pri ustajanju. a mogu se javiti i kao bolni noćni grčevi za vrijeme ležanja u krevetu. U mijeni kalcija važna je ulo­ ga vitamina D. To se odnosi na osobe koje imaju niski krvni tlak. u noge dolazi dovoljno krvi. Bol može biti toliko jak da se takva osoba mora zaustaviti. Smanjenje lučevina (hormona) tih žlijezda dovodi do pa­ da kalcija u krvi. Smanjena količina kalcija dovodi do grčeva mišića. Rahitis i tetanija jesu »brat i sestra«. Tetanički grčevi česti su u djece i najčešće zahvaćaju ruke i noge. Takvi bolni grčevi. U ležećem položaju više ne djeluje sila teža i dovod krvi u noge je otežah. Grčevi nastaju zbog toga što povećani mišićni na­ por ne prati istovremeno i pojačana cirkulacija krvi. Takvi bolesnici znaju da im je mnogo lakše kada ujutro malo promasiraju noge i kada se po­ čnu kretati odmah nakon ustajanja. koji se često javljaju u napadima. godine života. Grčevi najčešće zahvaćaju velike mišiće na potkoljenicama. Tetaniju djeteta može izazvati po­ remećaj prehrane. zakrečenja. Tetanički grčevi obično se nazivaju »fraz« ili »fras«. Nakon kraćega odmora grč prestane. Najčešće su zahvaćeni mali mišići prstiju. Grčevi se javljaju kada se u proljeće mala djeca naglo iz­ vedu na sunce. zatim mišići lica. dolazi do suženja. Pojačana podražljivost javlja se zbog pomanjka­ nja kalcija u krvi.nje uglavnom u starijih ljudi. Obolijevaju uglavnom rahitična djeca. onda je to uglavnom nakon dužeg hodanja. Dok bolesnik stoji. Kalcij u tijelu važan je ne samo za izgradnju kostiju nego i za nor­ malnu funkciju živčanoga sustava i mišića. krvnih žila koje dovode krv u noge. Pod djelovanjem sunčanih zraka. Grčevi mogu zahvatiti i velike grupe mišića. kao i dvije male žlijezde smještene uz štitnjaču (paratireoidne žlijezde). u koži djeteta naglo se stvara vitamin D. poslije 50. Kod jednih se javljaju samo prilikom kretanja. na­ zivaju se tetanija. Grčeviti bolovi u nogama mladih ljudi najčešće su posljedica upal­ nih promjena na krvnim žilama donjih udova. Hrana . Bolni noćni grčevi posljedica su smanjenoga dovoda krvi u noge za vrijeme ležanja. tako nastaje akutan manjak kalcija u krvi. Sprečavanje rahitisa ujedno je sprečavanje tetanije dje­ ce. Kalcija nedostaje trudnicama i majkama za vrijeme dojenja. grkljana. Stanje je pogoršano i zato što se noću krvni tlak uvijek nešto smanji. zarazna bolest itd. Bolesnik je uvi­ jek pri svijesti. naročito ako su u poviše­ nom polužaju. Manjak može biti posljedica nedovoljnoga unošenja kalcija u tijelo ili prekomjernoga izlučivanja iz tijela mokraćom i stoli­ com. Ako se grčeviti bolovi javljaju samo prilikom kretanja. Pretežno se javlja na jednoj nozi. ošita i udova. Napadaji bolnih grčeva mogu nastati i zbog nenormalne podražljivosti živčanoga sustava. U nekih se bolesnika grčevit bol javlja zbog nagloga ustajanja iz kreveta i traje dok se noga hodanjem ne razgiba.

smet­ nje koje su psihogeno uvjetovane. a govor je otežan. Ma­ njak magnezija nađen je u ljudi koji su se liječniku žalili zbog »mravaca« na pojedinim dijelovima tijela. probavne i disajne smetnje. npr. Čest je i grč mišića za žvakanje. gubitak apetita i nevoljkost. naročito strihninom. Svaka ozljeda mišića izaziva bol. Grč mišića za žvakanje može biti jedan od prvih znakova teške zarazne bolesti. može spriječiti grčeve u trud­ noći i za vrijeme dojenja. meningitis. mlijeko. toplinski grčevi. tzv. Grčevi mogu zahvatiti prste na rukama. Najčeš­ će je to reflektorni grč. U teškim slučajevima dolazi do grčeva čitavoga tijela. kao reakcija. na drhtanje i povremeno kočenje prstiju i većih grupa mišića. upalu u usnoj šupljini. Lijekovi koji sadrže magnezij spreča­ vaju tegobe. a glava je malo nagnuta u stranu. prati padavicu. Lijekovi su diuretici i liječnik ih propisuje kod nekih srčanih. srčane. jezik. Bolesnik je uglavnom pri svi­ jesti.grč . Mišići vrata su tvrdi i bolni. Grč zahvaća i mišiće vrata (tortikolis). . vitamin D. Grčeviti trzaji pojedinih mišića mogu se vidjeti i kod nekih oblika padavice (Jacksonov napadaj). Manjak soli također može izazvati grčeve pojedinih mišića i mišić­ nih grupa. i manjak magnezija značajan je za nastanak tetaničkih grčeva. Tako se zatvara krug bol . To su tzv. Neki su se ža­ lili na nesanicu. Takvo stanje može nastati zbog pretjerane upotrebe sredstava za »istjerivanje vode« iz tijela. Osim kalcija.bol. tj. Takva različitost simptoma najčešće je upućivala na smetnje »na živčanoj bazi«. naročito na rukama i oko usana. odakle dolazi. Podražaj boli putuje živcima u kič­ menu moždinu. Donedavno se to uopće nije znalo. a može biti po­ sljedica manjka kalcija u krvi. škrip ili trizmus. Današnje metode pretrage (elektromiografija) omogućuju da se ustanovi pravi uzrok tetanije. nogu ili čitavu polovinu tijela. Jako znojenje nastaje uglavnom onda kada postoji jači fizički napor u uvjetima visoke temperature oko­ line. Do gubitka soli i velikoga gubitka teku­ ćine dolazi zbog pojačanoga znojenja. tetanusa. Takva osoba ne može otvoriti usta. Grčevi zahvaćaju mišiće koji se najviše upotrebljavaju. jetrenih i drugih bolesti. otrovanja. pa se može vidjeti i prilikom iščašenja čeljusnoga zgloba. tumor usne šupljine.bogata kalcijem. podražaj koji izaziva grč mišića. ruku. Prije grčeva javlja se mučni­ na.

Grkljan (larinks) pripada samo dišnom sustavu i na njega se nastav­ lja dušnik. Omeđen je hrskavičnim pločicama. Gutanje započinje stiskanjem čeljusti. nego i svi miši­ ći usne šupljine. ne sudjeluje samo jezik. Gutanje je tako podešeno da sprečava ulazak hrane u dišne putove. Samo se za vrijeme gutanja povremeno i kratkotrajno pretvara u put za prolaz hrane. istovremeno jezik snažnim pritiskom priljubi zalogaj uz tvrdo nepce i potiskuje ga u ždrijelo. Ždrijelo (farinks) pretežno služi disanju. Da se gutanjem zalogaja spriječi ulazak hrane u dišne putove. Dok je us­ na šupljina zajednički put za probavni i dišni sustav.njihovu raskrsnicu. Najopasniji je trenutak gutanja dolazak hrane u ždrijelo. grkljana i jednjaka. a hrana preko jednjaka u želudac. nego radom mišića jednjaka. grkljan se za vrijeme gutanja podigne prema gore i naprijed. Na . Na ulazu u grkljan nalaze se glasnice. koji se nalazi na dnu ždrijela. stiskanjem mišića u ždrijelu stvori se vi­ sok pritisak koji snažno ugura zalogaj u jednjak. lica. Iz ždrijela zrak preko grkljana ulazi u dušnik i pluća. Mišići jednjaka stisnu se poslije zalogaja i valo­ vitim kretnjama potiskuju ga u želudac. koji se čitav »zabije« is­ pod stražnjega dijela jezika. kako su smatrali stari liječnici. Gutanjem (degluticija) potiskuje se sažvakana hrana iz usta preko ždrijela i jednjaka u želudac. Gutanje je zamršena radnja. koji također postane čuvar dišnih putova. u predjelu vrata. gutanjem upravlja poseban centar u moz­ gu.GUTANJE I POREMEĆAJI Gutanjem sažvakane hrane počinje jedna od osnovnih funkcija tijela: probava. što se izvana vidi kao podizanje Adamove jabučice. ždrijelo predstavlja . Istovremeno se stisnu glasnice i zatvore ulaz u grkljan pa disanje kratkotrajno prestane. Poklo­ pac (epiglotis) također pokrije ulaz u grkljan. Čak sa 5 do 12 moždanih živaca taj dirigent upravlja kompliciranim »voznim redom« rada pojedinih mišića i pazi da ne dođe do sudara na raskrsnici važnih putova: dišnoga i probavnog. Istovremeno podizanje mekoga nepca sprečava ulazak hrane u nos. koje se vide kao izbočenja na prednjoj strani vrata i poznata su pod imenom Adamova jabičica. kroz koji hrana ne »pa­ da u želudac vlastitom težinom«.

ili u osobe koja je »slabih živaca«. Gutanje se odvija potpuno nesvjesno. Koji put je ta­ ko velika da osoba ima osjećaj gušenja. ždrijelu. krivo smještaju u grlo jer im nije jasna razlika između ždri­ jela i grla. ali samo u prvim danima života. Slično je kod čovjeka. neki imaju teškoća prilikom uzimanja tekući­ ne. Najčešće smetnje gutanja nastaju samo na »živčanoj bazi«. Takve smetnje ljudi obično nazivaju otežano gutanje. Smetnje opisuju kao svrbež ili pečenje prilikom gutanja. ne treba se previše uzbuđivati. smetnje mogu biti praćene bolovina. gutanje se odvija potpuno nezavisno od naše volje. Osjećaj »kugle u grlu« Najčešća je smetnja osjećaj stranoga tijela u ždrijelu. tumori) u usnoj šupljini. samo početak gutanja čovjek kontrolira svojom voljom. unatoč tome što su dišni putovi potpuno slobodni i čisti. organi koji sudjeluju prilikom gutanja potpuno su zdravi. Pacijenti obič­ no opisuju kao da imaju »kuglu u grlu«. Svaki poremećaj transporta hrane iz usta u želudac naziva se disfargija. potištenost. novorođen­ če ima visoko položen grkljan tako da može istovremeno disati i sisati. nego knedla ili sitnije tijelo: koštica. Ako osjećaj stranoga tijela nastane iznenada i u zdrave osobe. gutati. kada jednom hrana dođe u ždrijelo i jednjak. koju zapravo osjeća­ ju u ždrijelu.taj su način dišni putovi potpuno zatvoreni i hrana slobodno prolazi u jednjak. neki se tuže da im hrana ulazi u dušnik ili nos. Mnoge bolesti izvan »transportnoga puta za hranu« mogu izazva­ ti smetnje gutanja ako zahvaćaju živce i njihove centre u mozgu koji up­ ravljaju radom mišića za gutanje. Smetnje gutanja mogu bi­ ti praćene smetnjama govora. dlaka itd. . zbog toga hrana ne može ući u dišne putove. Takva »kugla« obično se ne javlja za vrijeme jela. Tu kuglu. tj. ili se javljaju samo prili­ kom gutanja krute hrane. Životinje gutaju mnogo jednostavnije: grkljan je toliko visoko polo­ žen da se jako približuje unutarnjem otvoru nosa. smetnjama je prethodilo uzrujavanje ili sukobi u obitelji ili na radnom mjestu. hrana prolazi pokraj grkljana tako da životinja može istovremeno gutati i disati. grkljanu i jed­ njaku. bolovi mogu biti neznatni. kost. može nastati zbog promjena (upale. Koji put to nije kugla. ili ih uopšte nema. Zbog toga je potpuna prohodnost nosa bitna za normalnu pre­ hranu dojenčeta. disanja. žvakanja. Teškoće prilikom gutanja bolesnik doživljava na razne načine. slamka.

jezika. Angina je čest uzrok bola koji se naglo povećava gutanjem. jačim ili slabijim bolovima. praćene su promuklošću. u te­ žim slučajevima i smetnjama disanja. Smetnje gutanja praćene bolom Bol prilikom gutanja najčešće je uzrokovan upalama ždrijela i jed­ njaka. može biti uzrok dugotraj­ nih smetnji gutanja i bolova. često grčevit. i to prvih ne­ koliko dana poslije ugriza. to su tzv. Kronične upale ždrijela redovito su praćene smetnjama gutanja. praće­ ne jačim ili slabijim bolovima: šarlah. Mnoge pacijentice. prvi je znak bjesnoće. gnojna ža­ rišta (apscesi) u usnoj šupljini i ždrijelu. može potjecati iz srca. bolest se ne može izlije­ čiti. može se spriječiti samo pravovremenim cijepljenjem. ali je mnogo rjeđa nego što se čini. a može postojati samo osjećaj kao da se u ždrijelu nalazi strano tijelo. takva mogućnost postoji. javlja se tek 3 tjedna do 3 mjeseca od trenutka ug­ riza bijesne životinje. infekciozna mononukleoza ili tzv.Takve smetnje monogo češće imaju žene nego muškarci. kronične smetnje gutanja praćene bolom javljaju se kod mnogih kroničnih bolesti usne šupljine. krajnika. nagle upale mogu izazvati smetnje gutanja. Smetnje gutanja mogu biti toliko ja­ ke da bolesnice odbijaju svaku hranu i mršave. I mnoge akutne. Vrlo jak bol. Užasan bol i strah već na samu pomisao da se nešto mora gutati. uz povi­ šenu tjelesnu temperaturu i opću klonulost. slične su smetnje kod raka ždrijela i jednja­ ka. ždrijela i jednjaka. bol je različite jačine. bolom i grebenjem prilikom gutanja naprazno. Čir na jednjaku. kemijske ozljede ždrijela i jednjaka ili kemijske opekline. Otežano gutanje praćeno bolom stalan je znak gotovo svake na­ gle. najčešće su kronične upale ždrijela. I . os­ jećajem stranoga tijela. slično kao čir na želucu. upala jezika. Još jači bolovi na­ staju gutanjem jakih kiselina i lužina. naročito ako se tegobe ponavljaju. koji put se javlja samo u ždrijelu ili ispod prsne kosti s osjećajem da se »trga« jednjak. tada je potrebno bolnič­ ko liječenje. Jake bolove izazivaju opekline nastale gutanjem vruće hrane ili vru­ ćih tekućina i udisanjem vrućega zraka. zaušnjaci. javljaju se u klimakteriju. strahuju od tumora. Dugotrajne. žljezdana groznica. čak i gušenjem. Razumije se. od raka u grlu. osjećajem stezanja i gušenja u vratu. akutne upale ždrijela. Strah od kosti u jednjaku ili ždrijelu koji put je toliko jak da ljudi poslije jela od ribe imaju osjećaj da im je »kost zapela u grlu«. Kada se jave prvi znakovi.

tan­ kim noktima koji se lome i udubljuju. sukoba. prelazi u želudac. stalnim umorom. Smetnje gutanja praćene su upalom u usnoj šupljini. vrlo rijetko osjećajem bola. tako sprečava vraćanje sadržaja želuca u jednjak. na mjestu gdje se u jednjaku zadržava. Rak jednjaka nije česta pojava. Izraženiji bol javlja se kada je bolest znat­ no napredovala. poremećajima menstruacije. ili obratno. poslije i mekanija. on olabavi i propusti je u želudac. i po­ mažu sebi na taj način što jedu polagano. Koji put se osjeća pečenje ispod prsne kosti. hrana ne može prijeći u želudac i zaostaje u jednjaku. dolazi do znat­ noga proširenja jednjaka. tek kada pritisak u jednjaku nadvlada otpor miši­ ća. kao da zaostaje iza prsne kosti. naročito jezika. Kada su uzbuđeni. obično na­ staju nakon jakih duševnih uzbuđenja. I neke vrste slabokrvnosti izazivaju smetnje gutanja. Osim željeza manjka i vitamin B-grupe. takve osobe jedu vrlo polagano i dugo žva­ ču. javljaju se upale. tada je riječ o bolesti koja se naziva kardiospazam. u tako proširenom jednjaku hrana se može za­ državati duže vrijeme. Takvi bolesnici opaze da hrana teže prolazi kroz jednjak. Kako hrana tek pojačanim pritiskom ulazi u želudac. praćene osjećajem gušenja. toplu od hlad­ ne. Ako prilikom gutanja mišić ne olaba­ vi. Ako traju duže vrijeme. smetnje postaju jako neugodne i javljaju se u povremenim napadima. Koji put lakše gutaju tvrdu hranu od tekućine. dobro žvaču i svaki zalogaj za­ lijevaju malim količinama tekućine. smetnje ubrzo nestaju.takav bol ljudi tumače kao nedužnu smetnju gutanja. Slabokrvnost (anemija) zbog pomanjkanja željeza izaziva smetnje s osjećajem kao da hrana zaostaje u grlu. Kada jednjakom hrana dođe do toga mišića. Takve smetnje mogu nastati zbog suviše brzoga gutanja nedovoljno sažvakane hrane. Često se već progutana hrana vraća iz jednjaka u ždrije­ lo. Takva se smet­ nja javlja poslije sukoba i jakoga uzbuđenja. godine života. Smetnje gutanja bez bolova Uzrok smetnji prilikom gutanja često je mali mišić koji poput prste­ na obuhvaća jednjak i nalazi se oko 5 cm iznad ulaza jednjaka u želudac. Bolest je mnogo češća u žena nego u muškaraca. glavoboljom. pogotovo zato što napad bolova traje svega nekoliko sekunda do nekoliko minuta. Najprije se teško guta kruta hrana. da bi na kraju bo­ lesnik jedva gutao i tekućinu. Mnoge smetnje gutanja. uzrokovane su psihičkim uzrocima. obično se javlja poslije 30. jakih emocija. Ovaj kružni mišić uvijek je lagano stegnut. A to je zapravo angina pektoris. davljenja. Nakon smirivanja. smetnje se po­ goršavaju. Prvi su znakovi smetnje gutanja. naročito .

Prilikom smetnji gutanja uzrokovanih kardiospazmom daju se lije­ kovi koji smanjuju napetost mišića. sulfonamidima. Mnogi bolesnici namještaju glavu u određeni položaj za vrijeme jela da bi imali što manje smetnji. tada gnoj valja odstraniti. mogu biti i neurološke bolesti jer zahvaćaju pojedine živce ili njihove centre u kičmenoj moždi­ ni ili mozgu. tj. Zbog toga se zahtijeva liječ­ nički pregled svake osobe koja je prošla srednje godine života. smetnje se javljaju naglo i uglavnom su teška i po život opasna stanja. upalama. Izbočenja izgledaju poput vrećica u kojima se skuplja hrana. strana tijela vade se pomoću posebnih instrumenata. Koji put se sadržaj te »vreće« noću isprazni na jastuk. potrebna je operaci­ ja. Slične smetnje nastaju i zbog oštećenja centra u mozgu koji uprav­ ljaju radom tih mišića. a osjeća makar i najmanje smetnje gutanja duže od tjedan dana. to mogu biti tumori u sredini prsnoga koša. Mnogima su smetnje smanjene već ti­ me što su bili pošteđeni duševnih uzbuđenja. ponekad hrana ulazi u dušnik i izaziva jak kašalj. Osim mišića za gutanje zahvaćeni su mnogi drugi mišići. ako je smetnja gutanja uzro­ kovana začahurenim nakupinama gnoja. Slabokrvnost se liječi lijekovima koji sadržavaju željezo i vitamine. Uzroci smetnji gutanja često su izvan ždrijela i jednjaka. u rjeđim slučajevima mogu se davati i lijekovi koji usporavaju njihov rast. pa se javljaju smetnje žvakanja i smetnje govora. kao da im hrana za vrijeme gutanja zaostaje u jednjaku. oko 10 posto otpada na rak jednjaka. glavna krvna žila koja izlazi iz srca. . Smetnje gutanja mogu uzrokovati izbočenja stijenke jednjaka (divertikli) i mnogo češće u muškaraca. prva se javlja u starijoj dobi. koji izvana pritišću na jednjak. Rak jednjaka mnogo je češći u muška­ raca. Takva oštećenja mogu biti uzrokovana povreda­ ma glave. zatim proširena aorta. tada ih treba liječiti antibioticima. Postoje rijetke bolesti nepoznatoga uzroka za koje još uvi­ jek nema sigurnoga lijeka: progresivna bulbarna paraliza i miastenija gravis. začepljenjem krvne žile koja dovodi krv u to područje mozga (embolija i tromboza).nakon uzimanja toplih tekućina. Bolesnici se obično žale na pečenje u ždrijelu. pa onda poveća­ nja limfnih čvorova u blizini jednjaka i ždrijela. druga zahvaća mlade. često djecu. Način liječenja ovisi o uzroku bolesti: ako su uzrok upale. Postoje i instrumenti za ši­ renje toga dijela jednjaka. vrećasta izbočenja odstranjuju se kirurškim putem. Ako su smetnje gutanja uzrokovane tumorima. Najbolje je rješenje kirurški zahvat kojim se taj mišić prereže.

Poslije preboljele difterije ostala je česta posljedica: klijenut (parali­ za) živaca koji su odgovorni za podizanje mekoga nepca. Danas su takve smetnje vrlo rijetke zato što je. nastaje tzv. Gušenje i smrt nastaje zbog toga što se zalogaj hrane. Nekada je najčešći uzrok takvoj smetnji bila zarazna bolest difteri­ ja. Takvu osobu treba prenijeti u bolnicu u ležećem položaju. difterija gotovo nestala kao zarazna bolest. Hrana gutanjem ulazi kroz otvorene nosne otvore u nos. mogu se razviti teški oblici upale pluća. glavnom dišnom putu. Mirnim disanjem strano se tijelo mo­ že održati u širokom. Ako je strano tijelo ušlo u dišne putove i kašljem nije bilo izbačeno. U SAD gušenje hranom nalazi se na šestom mjestu uzroka zadesne smrti.Ulazak hrane u dišne putove Nema čovjeka koji se u toku života barem nekoliko puta nije za­ grcnuo. U takvih osoba poremećen je govor. Jak kašalj u većini slučajeva izbaci taj strani sadržaj. ili neki drugi predmet. zaglavi u stražnjem dijelu ždrijela ili između glasnica. To je naročito izraženo prilikom guta­ nja tekućine. broj žrtava je veći od broja onih koji umiru od vatrenoga oružja ili u avionskim nesre­ ćama. dublje dijelove pluća. zatvara- . aspiraciona pneumonija. osobu valja staviti u ležeći položaj. tzv. zahvaljujući cijepljenju. Nagao gubitak svijesti i nagla smrt prilikom gutanja zalogaja hrane Nagla smrt koja nastaje prilikom gutanja hrane nije tako rijetka po­ java. Uzrok je neusklađen rad mišića za gutanje zbog promjena u živčanim stanicama centra za gutanje u mozgu. Ustajanje ili pojačano disa­ nje može pomaknuti strano tijelo u niže. »govor kroz nos«. Ulazak hrane u nos Ulazak hrane u nos za vrijeme gutanja nastaje zbog klijenuti mekog nepca koje se prilikom gutanja ne može podići. Stariji ljudi češće se zagrcavaju. ili arterioskleroza krvnih žila i slabija opskrbljenost mozga krvlju. gdje i ostanu. Komadić hrane dolazi na sam ulaz ili ude u dušnik. Kada udahnuti manji strani predmeti dođu u dublje dijelove dišnih putova. naziva se još i bolusna smrt (bolus znači zalogaj).

Prisustvo osposobljenoga liječnika. ubrzo počinje plavjeti (cijanoza) te kroz nekoliko sekunda izgubi svijest. važnu ulogu ima oslabljeni zaštitni refleks zatvaranja dušnika. Godine 1975. opremljeno­ ga specijalnim instrumentima. Žrtva ne može govoriti ni disati. U svim takvim slučajevima. U starijih osoba.jući u potpunosti dišni put. govor ili jak smijeh za vrijeme jela te alko­ holizirano stanje. ali ubrzo pada bez svijesti i pred očima prisutnih umire. osim nedovoljnoga žvakanja zbog lo­ šega zubala. američki kirurg Spašavanje u stojećem položaju . prisutni su bili nemoćni da spriječe tragediju jer nije bilo načina da se ukliješteni strani predmet od­ strani iz dišnih putova. spasilo je tek poneku žrtvu od sigurne smrti. donedavno. kod kojih se gušenje zalogajem hrane ponekad zamijeni srčanim udarom (srčanim in­ farktom). postaje bli­ jeda. Danas više ne moramo i ne smijemo bespomoćno promatrati osobu koja se pred nama guši zalogajima hrane. Takva stanja najčešća su u male djece i starijih osoba. Uzrok takvom stanju je prebrzo gutanje. Najčešće se takva osoba u potpunosti ukoči. izbulji oči ili u pa­ ničnom samrtnom strahu počinje juriti po prostoriji. gutanje većih nedo­ voljno sažvakanih zalogaja.

spasilac stoji iza žrtve i obuhvata rukama struk. Podizanje dijafragme za nekoliko centimetara stvara se snažan tlak u plućima koji se prenosi na dišne putove i izbaci svaki strani predmet što je zatvorio dišni put. Naglim trzajem pritisne se trbuh prema go­ re. ošit. Spašavanje u ležećem položaju Ako žrtva sjedi. Spašavanje u ležećem položaju izvodi se ako je žrtva u nesvijesti. ili kada spasilac nije sposoban žrtvu podići. To se može ponoviti i nekoliko puta ako je potrebno. Zahvaljujući pri­ mjeni Heimlichova zahvata. Kada se balon naglo stisne. mišić koji razdvaja trbušnu od prsne šupljine i ima značajnu ulogu pri disanju. tj. Žrtva leži na leđima. nešto ispod pupka i ispod rebara. naglim trzajem prema gore pritisne trbuh žrtve. To se može usporediti s primjerom napuhnute plas­ tične vrećice ili balona. uglavnom na temelju pročitanih uputa u popularnoj štampi. ili čak samo teoretsko poznavanje primjene zahvata. to se ponovi ako strano tijelo nije izbačeno prvim pokušajem. Spasilac svojim koljenima obuhvaća noge žrtve. Zapešće donje šake stavi se na trbuh žrtve. Postav­ lja ruke što se vidi na crtežu. Dovoljno je uvježbavanje od nekoliko minuta. Šakom jedne ruke obuhvati šaku druge i stavi palac postrance na šaku prema trbuhu žrtve. Zahvat se izvodi primjenom pritiska na trbuh prema gore. Prilikom spašavanja u stojećem položaju. iznad pupka i ispod rebara. spasilac stoji iza stolice i izvodi isti postupak. Snažno. .Heimlich opisao je jednostavan zahvat prve pomoći koju može izvesti svaka od prisutnih osoba. čep izleti kao na bo­ ci šampanjca. Na taj se način naglo podiže dijafragma. spašene su tisuće života. licem u lice prema žrtvi. prema prsnom košu.

To je razlog zbog čega je nužno poznavati znak kojim će žrtva upozoriti prisutne i dati im do znanja kakav se inci­ dent dogodio. prisutni uglavnom pomišljaju na srčani infarkt. Razumljivo je da takvi postupci samo po­ goršavaju postojeće stanje. S obzirom na izgled žrtve i tok događaja (smrt nastupa za 4 do 5 mi­ nuta). Znak gušenja hranom Pažnja! Spašenu osobu obavezno treba da pregleda liječnik. Heimlich preporučuje da žrtva obuhvati svoj vrat između palca i kažiprsta jedne ruke. stavlja se na bok i očisti usna šupljina kako bi se spriječilo udisanje povraćenoga sadržaja.Ako žrtva povraća. Upoznajte svoje prijatelje i znance s tim jednostavnim i spasonos­ nim postupkom. . jer su­ više snažan i nepravilan pritisak može oštetiti unutarnje organe. Pružanje prve po­ moći svedeno je u najvećem broju slučajeva na davanje umjetnoga disa­ nja i eventualno masažu srca. naroči­ to jetru.

u sluznici dišnih putova postoje brojne sluzne žlijezde koje neprekidno stvaraju sluz što pokriva i štiti os­ jetljivu sluznicu.. normalna struja zraka. ali ona se normalno odstranjuje bez kašlja. trepetljike. Do deset ispljuvaka dnevno. prebaci sluz u ždrijelo. Liječnik misli uglavnom na onaj sadržaj koji se iz­ bacuje iskašljavanjem iz dubljih dijelova dišnog sustava: iz dišnih cijevi i pluća. pjenušav. Boja ispljuvka može biti crvena. Doduše. krvav. Nekada su liječnici mnoge plućne bolesti dijagnosticirali samo na temelju izgleda ispljuvka.ISPLJUVAK Ispljuvak (sputum) u svakodnevnom je govoru svaki sadržaj koji se izba­ cuje iz usne šupljine. može biti pljunuta. normalna je pojava. dobro zatvorenoj posudi. Većina ljudi voli povremeno pogledati vlastiti ispljuvak. Kada sluz dođe do glasnica. Iskašljan sadržaj može biti čista krv ili čista bistra tekućina »poput izvorske vode«. pregled ispljuvka često je nezamjenljiva pretraga. u bočici od lijekova ili plastičnoj kutijici. ali nije iskašljana. unatoč brojnim dijagnostičkim mo­ gućnostima. smeđa. . Neki pacijenti opisuju liječniku do pojedinosti »kvalitete« svoga ispljuvka. I danas. kojim bude izba­ čena. Ovisi o bolesti hoće li isplju­ vak biti sluzav. U normalnim uvjetima čovjek nema potrebe da kašljanjem izbacuje bilo kakav sadržaj iz pluća. naročito ako postoji bolest dišnoga sustava. gnojan. koje se neprekidno i valovito gibaju prema ždrijelu i na taj način pokreću sluz u kojoj se nalaze brojne čestice prašine i bakterije. zelena. Ponekad se samo pogledom na ispljuvak može postaviti dijagnoza bolesti. sluzavognojan. Liječnik se ne može pouzdati samo u podatke koje mu pacijent navodi. Tek ne­ što veća količina nakupljene sluzi izaziva refleks kašlja. odakle bude nesvjesno progutana. npr. zato se donijeti ispljuvak odmah laboratorijski pre­ gledava. Snalažljiviji pacijent donijet će sumnjiv ispljuvak u maloj. izbačenih laganim kašljem. Stanice koje se nalaze na površini dušnika i ostalih dišnih cijevi imaju dlačice. koja nastaje prilikom izdi­ saja. crna. Kod mnogih bolesti dišnoga sustava količina dnevno izbačenoga is­ pljuvka može biti i veća od 1 litre dnevno. slina.

Gnojan ispljuvak Gnojni ispljuvak uvijek ukazuje na postojanje gnojnoga žarišta u dišnom sustavu. svakodnevno i najčešće ujutro. naročito ako je riječ o osobama iznad 40 godi­ na života. krv u ispljuvku ne znači da potječe iz pluća. jezika. u sredini mutna tekućina. Prema tome. Takav ispljuvak može biti i jedan od prvih znakova raka na plućima. U pluća dolaze udisajem s pomoću krvi ili iz bolesnoga susjednog organa. Gnojenje mogu uzrokovati mnoge vrste bakterija. U toj krvi nema sluzi koja se stvara u dišnim cijevima. pa čak iz pljuvačnih žlijezda. ako je sluz nosne šupljine uvučena u usnu šupljinu. ždrijela. Krvav ispljuvak Pogled na ispljuvak u kome se nalaze veće ili manje količine krvi često dovodi do nepotrebne panike. pušačima. Ako se sakupi u posudi. Dugotrajno izbacivanje sukrvavoga ili krvavog ispljuvka uvijek za­ htijeva liječnički pregled. mogu ga iza­ zivati i virusne upale u trajanju od nekoliko dana. bronhi. Iz gnojne šupljine gnoj postepeno prodire u dišne putove i kašljem bude izbačen. . Krv pomiješana sa sluzi može potjecati i iz nosa. bolest Se naziva bronhiektazije. Krv koja je pomiješana sa sluzi i mjehurićima zraka potječe iz diš­ nih cijevi i pluća. muškarcima. Taj položaj bolesnici nauče i uvijek kašljaju u određenom stavu tijela. Gnoj je slatkastoga okusa. a dolje istaložen gnoj. Koji put se kašljem izbacuju velike količine gnoja. a može biti i neugodnoga mirisa. Sluzav ili sluzavo-gnojan ispljuvak može se naći kod brojnih upala dišnih putova različitoga uzroka (bronhitis). čak do 4 decilitra. U dišne putove može prodrijeti gnoj iz gnojne šupljine koja se stvo­ rila između porebrice i stijenke prsnoga koša (gnojna porebrica). s vremenom se odijeli u 3 sloja: gore je pjena i sluz. mogu se naći i primjese krvi. glavni je simptom kašalj i izbacivanje velikih količina gnojnog ispljuvka. Najveće količine gnoja iskašljavaju se u određenom položaju tije­ la. odakle on može doći u dišne putove i biti izbačen kašljem. Pljunuta krv nije uvijek iskašljana krv. Pljunuta krv pomiješana samo sa slinom obično potječe iz usne šupljine. Ispljuvak ima neugodan miris. Jedan od najčešćih uzroka gnojnoga ispljuvka jesu proširene dišne cijevi. Gnoj boje čokolade nastaje zbog miješanja krvi s gnojem. Najčešće je riječ o šupljinama ispunjenim gnojem. Ograničena gnojna žarišta (abscessus pulmonum) mogu se razviti poslije upale pluća i udahnutoga stranog tijela.

Pjenušav ispljuvak crvene boje poput cigle karakterističan je za upalu pluća. Količina pjene ovisi o težini stanja. Takvo stanje nastaje zbog zatajivanja rada srca. tada su u njemu brojni ali vrlo sitni mjehurići. Kašljem se suvišak sluzi izbacuje kako bi se održala potpu­ na prohodnost i čistoća dišnih putova. klor. Nadražaji koji mogu izazvati pojačano stvaranje sluzi često su zaraze (infekcije). Koji put količina krvi u takvom ispljuvku može biti velika. sukrvav i obilan ispljuvak nastaje zbog na­ kupljanja tekućine u plućima i može biti uzrokovan bolesnim srcem i ne­ kim plinovima. nadražujući plinovi. najčešće udahnuti plinovi i pare: amonijak. Ako je ispljuvak iz većih dišnih putova. bez lijekova bolesnik se brzo uguši. Takvo stanje u plućima mogu izazvati kemijska sredstva. Jako pjenušav. . iz plućnih mjehurića (al­ veola). pa je ispljuvak pjenast i ružičaste boje. kratkotrajnog i pre­ komjernog stvaranja sluzi. tekućina iz krvnih ži­ la prelazi u plućno tkivo. u plućne mjehuriće. upale. Ako ispljuvak dolazi iz samih pluća. prašina. sumporni dioksid. U najtežim slučajevima bolesnik izbaci toliko pjene da mu se lice gotovo ne vidi. Sluzav ispljuvak Nakupljanjem veće količine sluzi u dišnim putovima nastaje podra­ žaj na kašalj. No. hladnoća. Jedino hitna liječnička intervenicija može spasiti život takva bolesnika. nagle promjene tempera­ ture. fozgen. Nastaje zastoj krvi u plućima i poveća­ nje tlaka u krvnim žilama. Pod povećanim tlakom. Pjenušav ispljuvak Pjenušavost ispljuvka ovisi o količini zraka koja se u njemu nalazi u vidu mjehurića. koje je preslabo da svu krv što dolazi iz pluća protjera kroz krvne žile. mjehurići zraka su veći. tj. Uz tekućinu uvijek prođe i nešto crvenih krvnih zrnaca. Takav ispljuvak može se vidjeti kod opeklina dišnih putova i u ne­ kim slučajevima krvarenja u mozak. Tekući i jako pjenušavi ispljuvak nastaje onda kada su dijelovi plu­ ća ispunjeni tekućinom koja iz krvnih žila prelazi u pluća. svi ti uzroci dovode samo do prolaznoga. Stvaranje sluzi u dišnim putovima može biti pojačano. Sluzav i više ili manje pjenušav ispljuvak bez mirisa čisti je produkt koji stvaraju brojne sluzne žlijezde u dišnim putovima. hlapljive kiseline.

daju manju ili veću količinu gnoja u ispljuvku. Sluzavo-gnojan ispljuvak Sluzavo-gnojan ispljuvak nastaje kada se u sluznici dišnih putova razvije borba između obrambenih snaga tijela. Mrtve bakterije i bijela krvna zrnca. . i bakterija. Ta­ da organizam učestalim kašljem nastoji održati prohodnost dišnih puto­ va (kronični bronhitis). tzv. Čisti gnojni ispljuvak uvijek je vezan za opsežnija razaranja tkiva. bijelih krvnih zrnaca.U rjeđim slučajevima može doći do trajnoga. nastradala u toj »bor­ bi«. neprekidnog i pre­ komjernog stvaranja sluzi u dišnim putovima zbog povećane sposobnos­ ti žlijezda da stvaraju sluz i zbog povećanoga broja sluznih žlijezda.

trepere u smjeru prema ždrijelu. Uporan i dugotrajan kašalj remeti san i iscrpljuje organizam. odvija se brzo i nezavisno od čovjekove volje. Međutim. pa se javlja kašalj. U bolesnika koji su izgubili sposobnost kašljanja razvijaju se smrtonosne upale pluća. dlačice su preslabe da to odstrane. koji traje tjednima. Mnogi bolesnici umiru samo zato što ne mogu kašljati. prašina i druge sitne strane tvari. Prema statistikama. Takva sta­ nja mogu nastati kod nekih bolesti mozga i kičmene moždine. Osnovni uvjet normalnoga disanja jesu prohodni i čisti dišni putovi. Kada sluz dođe do ždrijela. Kašalj se ne smije promatrati samo kao neugodan znak bolesti. gotovo 10 posto svih liječničkih recepata sadržavaju lijekove za ublažavanje kašlja. Organizam kašljem odstranjuje iz dišnih putova sve one tvari koje ome­ taju normalan prolaz zraka u pluća. Naprotiv. dugotrajan kašalj. ako je u dišne putove ušao veći strani predmet. koja ispuni sve dišne putove. . izbacuju se ne samo strana tijela ne­ go i prekomjerna sluz u dišnim cijevima. ili se takav čovjek »utopi u vlastitoj sluzi«. trepetljiku. U normalnim uvjetima dišne se cijevi mogu čistiti bez kašljanja. čovjek je nesvjesno proguta. te prilikom dugotrajnoga i dubokog gubitka svijesti. mjesecima pa i godinama. Zbog toga je razum­ ljiva velika potrošnja lijekova protiv kašlja. Kašalj je najčešće kratkotrajna i prolazna pojava u svakoga čovje­ ka. ili se nakupila veća količina sluzi. povreda moždine. Kašalj je refleksna radnja. No. u znatnoj mjeri može poremetiti normalan način života i rada. Manje je poznato da se može javiti i kod mnogih drugih bolesti kod kojih su dišni organi potpuno zdravi.KAŠALJ Mnogi ljudi znaju da je kašalj najčešći i najtipičniji znak bolesti dišnih organa. čak i prijeko potreban za život. a nalazi se »pod upravom« centra za kašalj u produženoj moždini. Milijuni takvih trepetljika pokreću manje količine sluzi u kojoj se nalaze brojne bakterije. kao tegoba koja zamara i dosađuje. kašalj je koristan. Dušnik i ostale dišne cijevi oblažu stanice koje imaju sitnu dlačicu. Dlačice se neprekidno gibaju.

ili se neke štetne tvari koje nadražuju na­ laze u okolini u kojoj se čovjek nalazi. često i potpuno prekinuti. Liječenje kašlja Kašalj koji ništa ne izbacuje nije koristan. glasnice naglo otvore i zrak izlazi iz pluća pod vrlo jakim pritiskom u snažnom mlazu. Podražaji mogu biti izazvani upalom. njegovoj učestalosti. jed­ njaka. ka­ šalj praćen visokom temperaturom i bolovima u prsnom košu. centar »izdaje na­ ređenje« za kašalj. svaki kašalj na­ stao zbog ulaska stranoga tijela u dišne putove. stranim tijelom. Kašalj uvijek započinje dubokim udisajem. ublažiti. trbuš­ ni mišići i mišići rebara. Kašlju kao simptomu bolesti većina ljudi ne poklanja naročitu paž­ nju. Većina lijekova djeluje direktno na centar za kašalj tako da ga . tj. kašalj s gnojnim ispljuvkom. Tlak u plućima jako se poveća jer zrak ne može izići s obzirom na to što su »vrata« dušnika zatvorena. Iako je kašalj refleksna radnja. Nakon toga zatvore se glasnice i snažno napnu svi mišići koji sudjeluju prilikom izdisaja. može ga svojom voljom kontrolirati. kemijskim i drugim nadražajima. grkljana. svaki ka­ šalj kada se iskašljava krvavi ispljuvak. Beskoristan kašalj nepotrebno zamara bolesnika i mora se ublažiti ili potpuno spriječiti. Ni liječnik ne može svaki kašalj smatrati znakom ozbiljne bolesti. dišnih cijevi (bronha). čovjek može svjesno djelovati na centar za kašalj. Liječnički pregled zahtijevaju slijedeći slučajevi: svaki kašalj koji traje duže od tri tjedna izaziva sumnju na ozbiljnu bolest. izgledu ispljuvka. Tek kada primi odgovarajući signal. Razumije se da će taj snažni mlaz zraka odnijeti sa sobom svako slobodno i strano tijelo koje se tamo nađe. čak iz uha. namjerno izazvati. prema vremenu kada se javlja.Centar mogu nadražiti podražaji koji živcima dolaze iz sluznice dišnih putova: ždrijela. svaki ka­ šalj praćen osjećajem gušenja. Nadražaj na kašalj može doći i iz drugih dijelova tijela: iz porebrice. Ali u nekim slučajevima može posumnjati na određenu bolest prema ja­ čini kašlja. To se postiže liječenjem osnovne bolesti ili uklanjanjem svih vanjskih uzroka. najednom se »vrata«. Jedina je vrijednost tak­ voga kašlja izvjesno upozorenje da se u dišnim ili nekim drugim organi­ ma zbivaju bolesne promjene. To je pravi mali orkan: brzina kretanja zraka prilikom jakoga kašlja može iznositi više od 150 km na sat. »eksplozivno«. U ljekarnama postoji nekoliko desetaka lije­ kova kojima se beskoristan kašalj može ublažiti ili čak potpuno spriječi­ ti. pomanjkanjem zraka. To se postiže liječenjem osnovne bolesti ili uklanja­ njem svih vanjskih uzroka. tj.

Mnogi lijekovi u obliku sirupa. Kašalj se može ublažiti lijekovima koji direktno djeluju na centar za kašalj a dobivaju se iz opijuma. npr. tableta. koja postaje tekuća te se kašljem lakše izbaci. koja se suši. druge se namaču u rakiju ili med. Pravo je liječenje kašlja liječenje bolesti koja ga je uzrokovala. ti lijekovi rasta­ paju suviše gustu sluz. a to znači da se ublažuje samo jedan simptom bolesti. »za izbacivanje šlajma«: čajevi od bijeloga i crnog sljeza. Jak kašalj može do­ vesti do puknuća porebrice i stiskanja pluća (pneumotoraks). djeluju na pojačano lučenje sluzi u sluznici diš­ nih putova. Prejak kašalj mora se smanjiti jer dovodi do opasnih kompli­ kacija. npr. smiruju centar za kašalj u mozgu. Koji put će bolje od svih lijekova djelovati provjetravanje zadimlje­ ne prostorije. divlja rotkva. ka­ ko se obično kaže. Suviše jak i intenzivan kašalj ne samo što je velik napor za orga­ nizam nego može dovesti do krvarenja iz pluća i krvnih žila na površini tijela i u unutrašnjosti organizma. ljepljiva i prirodno čišćenje pomoću trepetljika nije moguće. herniju) na raznim dijelovima tijela. ljepljivu sluz. Zato se danas sve više upotrebljavaju sintetski preparati. vlaženje suhoga zraka tamo gdje je centralno grijanje. proširuju sužene dišne putove. Postoje brojni lijekovi koji beskoristan kašalj mogu pretvoriti u ko­ ristan. majčina dušica. pa istovremeno mogu djelovati na više strana. ružmarin. može doći do navike i ovisnosti bolesnika o lijeku. Ako se u takvim slučajevima upot­ rebljavaju sredstva za umirenje kašlja. kapljica. kapljice za srce. uzrokovati prijelom rebara. sluz postaje gusta. Svaki bolesnik koji kašlje treba da shvati kako je ublažavanje kašlja lijekovima samo simptomatsko liječenje. stanje će se samo pogoršati. Neke biljke služe za pri­ pravak čaja. selvigon. Liječnik će prema vrsti i tipu kašlja propisati onaj lijek koji sadrži najbo­ lju kombinaciju za pojedini slučaj. Zbog toga će liječnik uz sredstvo za ublažavanje propisati i druge lijekove: antibiotike. Selvigon. pilula. topao čaj ili prženi šećer u napitku biti dovoljni da se sluz u dišnim putovima razrijedi i kašljem odstrani.smiruju do te mjere da slabije ili nikako ne reagira na podražaje za ka­ šalj koji mu živcima dolaze iz tijela. Suh zrak štetno utječe na sluznicu dišnih putova. tj. Poznata su krvarenja u sluznici oka. rastapaju gustu. oni pojačavaju izlučivanje sluzi koja pokriva nadraženu ili upa­ ljenu sluznicu dišnih putova i postepeno smiruje kašalj. sulfonamide prilikom upala. može se ublažiti ako je suviše jak. sadržavaju razne sastojke. Kašalj koji izbacuje ne smije se sprečavati. Ipekan. krvarenja u mozak u starijih ljudi. jer se pod utjecajem lijeka još više smanjuje sposobnost rada trepetljika. . Ta­ ko isto djeluju i mnogi narodni lijekovi koji služe za iskašljavanje ili. Hlad­ noća smanjuje sposobnost samočišćenja dišnih putova. Efekodin. nadriliječnici preporuču­ ju mlijeko u kojem je kuhana kadulja i bijeli luk. bruh (kilu. Timotusan. pa će topla odje­ ća. Ako se takvi lijekovi upotrebljavaju du­ že vrijeme. pod kožom lica. abehol.

ako je kašalj posljedica srčane bolesti. Krv koja potječe iz dub­ ljih dijelova pluća. valja znati da is­ kašljavanje krvi može ukazivati na mnogo teže i neizlječive bolesti dišnih putova i pluća. bolesti srca. Krv koja ne potječe iz dišnih putova i pluća uvijek je pomiješana samo sa sli­ nom. gdje obično bude progutana. Velika dječja glista. Iz pluća prodire u dišne cijevi (bronhe) i penje se dušnikom do ždrijela. »bistre poput izvorske vode«. kada pukne cista ehinokoka i njen se sad­ ržaj izlije u dišne putove. ili pasja trakavica. Liječnik na temelju iskaza bolesnika ili njegove pratnje ne može uvijek doći do sigur- . ždrijela. Iskašljavanje krvi Krv u ispljuvku (hemoptiza. koji se kašljem izbaci. jer krv u ispljuvku ne znači uvijek da je iskašljana. hemoptoa) alarmantan je znak bolesti. Na sreću. pljuvačnih žlijezda. tada bude izbačena »poput projektila«. Rijetki su bolesnici koji poslije »krvavoga ispljuvka« ne potraže liječnič­ ku pomoć. krv u ispljuvku mnogo je češće samo prolazna pojava manje opasnih i lako izlječivih bo­ lesti. Iako većina pritom pomišlja na tuberkulozu. a ispljuvak je jednoliko obojen svijetlocrveno. Ehinokok. vrlo često potječe iz sitnih povreda i bezaz­ lenih bolesti nosa. dok je iskašljana krv izmiješana sa sluzi. krvi i krvnih žila. može izaz­ vati jak nadražaj na kašalj. Nepotreban strah izaziva zabuna i neznanje. u plućima čovjeka stvara mjehurastu i kuglastu tvorbu koja je ispunjena bistrom tekućinom i može biti veća od šake. Bolesnici često ne znaju jesu li krv iskašljali ili povratili. pjenušava je. lijekove protiv preosjetljivosti or­ ganizma. provede u plući­ ma dio svoga razvojnog ciklusa. iz samih plućnih mjehurića. ili velika bijela glista (askaris). Iskašljavanje glista Naglim i jakim napadom kašlja. ako je kašalj na alergijskoj osnovi. može se izbaciti i glista. jezika. Iskašljavanje bistroga tekućeg sadržaja U vrlo rijetkim slučajevima može doći do izbacivanja tekućine. usne šupljine. naročito u djece.

kronične bolesti pluća i dišnih puto­ va mogu uzrokovati povremeni krvavi ispljuvak. . I proširenje bronha (bronhiektazija) često uzrokuje krvav ispljuvak s povremenim iskašljavanjem gnoja i povremenim povišenjima tjelesne temperature. naj­ češći uzrok krvarenja iz pluća. Tuberkuloza je i danas. može postaviti točna dijagnoza. tada nastaju jaka krvarenja. ili pregledom »izbačenoga sadržaja«. a gubitak krvi može iznositi od nekoliko decilitara do jedne litre. prodorne rane. svježa krv u ispljuvku. srčanih grešaka. postepeno se s njim »slijepi« i u jednom trenutku nasta­ ne razdor zida pa sva krv uđe u dišni put. Srčane su bolesti oko deset posto uzrok svih krvarenja iz pluća. Naj­ češće nastaju zbog tzv. unatoč znatnom napretku u liječenju. dolazi do zastoja krvi u plućima. tj. pritište na dišni put. Na tu bo­ lest mora se posumnjati ako se duže vrijeme javlja sukrvav ili krvav is­ pljuvak. Snaga eksplozivnoga vala oštećuje plućno tkivo i redovito izaziva krvarenje. glavna krvna žila koja dolazi iz srca. redovito dovodi do trenutačne smrti. Rak na plućima postaje sve češći uzrok iskašljavanja krvi. kapljicom masti. Ali tuberkuloza može oštetiti. i veće krvne žile u plućima. Jako krvarenje. ali su praćena jakim kašljem i često naglim jakim bolovima porebrice uz otežano disanje. takav sukrvavi ispljuvak nastaje onda kada su oštećenje sitne krvne žilice. koji su češći u žena. Nagle akutne kao i dugotrajne. I povrede (traume) pluća mogu uzrokovati krvarenja. Za rata česta su oštećenja zbog eksplozija. takvo je krvarenje ne­ posredan uzrok smrti. tlak u krvnim žilama pluća naraste i nešto krvi prelazi u pluća.nih podataka o tome da li je krv bila povraćena ili iskašljana. uljem (tromboza i embolija). Krvarenja nisu jaka. Tek se pre­ gledom pacijenta. »nagristi<. koje nastane iznenada i takvom žestinom da iz usta poteče mnogo krvi. u ispljuvku se može naći tek nešto krvi u obliku vlakanaca ili kapljica. tj. često iznenadna. Najmanje 30 posto tuberkuloznih bolesni­ ka barem jednom u toku bolesti krvare iz pluća. To se može vi­ djeti kada proširena aorta. Uzrok mogu biti pritisci na prsni koš. krvarenje može biti ne­ znatno. Infarkt pluća redovito je praćen iskašljavanjem manjih količina krvi i nastaje zbog nagloga začepljenja krvne žile u plućima s ugruškom krvi ili nekim stranim tijelom: mjehurićem zraka. prelomljena rebra koja oštete pluća. To mogu biti upale s različitim uzrocima (bronhitis i pneumonija). prije­ laza iz lijeve pretklijetke u lijevu klijetku (mitralna stenoza). naročito ako se javlja u muškaraca pušača u dobi između 40 i 50 godina. Kada nastaju suženje ušća. U dišnim putovima ima i dobroćud­ nih tumora.

dugotrajni. Poslije jednoga do dva tjedna započinju tipični napadaji. plinova: amonijaka. Pojedinci. Napadaji jakoga kašlja Napadaji jakog kašlja javljaju se uglavnom kod bolesti dišnog sus­ tava. mogu biti česti. da bi. . Ako je krvarenje nešto jače. Uzglavlje treba da bude povišeno u polusjedeći položaj. stoga će se neki pacijenti liječiti na odjelu za unutrašnje bolesti. Svako naprezanje strogo je zabranjeno. Liječenje krvarenja iz pluća u bolnici ovisi o uzroku koji je doveo do krvarenja. naročito noću. često u »seriji« od 10 ili više iskašlja­ ja (izdisaja) jedan za drugim. sišu krv iz malih povreda u usnoj šupljini i »tobožnjim kašljem« izbacuju krvav ispljuvak. Sredstva protiv kašlja daju se samo ako je kašalj naročito jak. pa na odjelu za uho. Boles­ nik mora iskašljavati. inače se krv sakuplja u dišnim putovima pa se mo­ že ugušiti. Bolest započinje postepeno povremenim i blagim kašljem. Prejako napinjanje može dovesti do još jačega oštećenja u plu­ ćima i pojačanoga krvarenja. nadražujućih. grlo. drugi na odjelu za tuberkulozu. bolest u narodu zovu kukurikavac ili magareći kašalj. S obzirom na to što udisanje zraka kroz sužene glasnice podsjeća na kukurijekanje ili magareće meketanje. tj. nakon dubokoga udisaja snažno kašljanje. Napadaj kašlja može trajati od pola minute do dvije minute. lažno iskašljavanje krvi. starije osobe vrlo rijetko obolijevaju. klora. guši. mogu se dati hladni napici. zatim bolesti krvi: nesposobnost krvi da gruša. poslije opet snažno kašljanje. ili se pak udišu minimalne količine zraka. Nakon toga nastaje zviždajući. bojnih otrova. Svako iskašljavanje krvi obavezno zahtijeva liječnički pregled i po­ vremenu kontrolu. mučni i iscrpljujući. nos ili na kirurškom odjelu. za to se vrijeme ne diše. Takve slučajeve nije teško otkriti. bolesnik se jako napreže. prije odlaska liječniku bolesnika valja položiti u krevet da mirno leži. Krvarenje je samo jedan od simptoma bolesti. Na prsni koš mogu se staviti hladni oblozi ili led u plastičnoj ili gumenoj vrećici. Hripavac ili veliki kašalj (pertusis) bolest je koja je karakteristična po povremenim napadajima jakog kašlja pretežno u predškolske i škol­ ske djece. Katkada su uz­ rok iskašljane krvi oštećenja plućnoga tkiva zbog udisanja »oštrih«. došli do bolovanja. U vrlo rijetkim slučajevima liječnik će pomisliti i na simuliranje. traju nekoliko tje­ dana i mjeseci. potom bolesti jetre i manjak vitamina.Uzrok iskašljavanja krvi može biti i preosjetljivost organizma na neke tvari (alergija). npr. dubok udi­ saj. pa i blaga sredstva za umirenje živa­ ca. rak krvi (leukemija).

Suh kašalj najčešće se javlja s upalama gornjih dijelova dišnih puto­ va : ždrijela. obično mu prethodi jako uzrujavanje. Bolest traje 3 do 4 tjedna. Suh je kašalj zapravo bez svrhe zato što ne »čisti dišne putove«. napadaji kašlja sliče hripavcu. Javlja se u osobe koja nema nikakvu osnovu za kašalj. jezik je isplažen. Ako je strano tijelo ostalo u dišnim cijevima. često prethode zaraznim bolestima gripi i ospicama. npr. to je suh. jako je otežan izdisaj (astmatični napadaj). Napadaji kašlja koji podsjećaju na hripavac mogu biti izazvani i povećanjem žlijezda (limfnih čvorova) koje se nalaze uz dišne putove i pritišću ih. Slične napadaje kašlja imaju djeca koja su preboljela hripavac. »samo što ne ispadnu«. toliko i za njegovu okolinu«. često ukazuje na početak vrlo teških bolesti. Čest uzrok jakoga napadaja kašlja može biti strano tijelo u dišnim putovima. to su pretežno noćni napadaji praćeni osjeća­ jem gušenja. Na kraju napadaja izbaci se mnogo gusto­ ga i ljepljivog ispljuvka. kreštav kašalj. ili je to proširena glavna krvna žila koja izlazi iz srca (aorta). koliko za bolesnika. Tada je jak kašalj obično praćen guše­ njem i povraćanjem. kašlja na »živčanoj ba­ zi« . tj. Kod osjetljive djece napadaj kašlja može izazvati beznačajna upala ždrijela. u težim slučajevima čak nekoliko desetaka puta u 24 sata. neispunjene želje i si. Uzrok povećanja limfnih čvorova može biti bacil tuberkuloze i virus. oči se izbulje. grla ili dušnika. grkljana i dušnika. Prije 50 godina opisana je težina bolesti u »kućnom liječniku« slije­ dećim riječima: »Napadaji su vrlo strašni i mučni. Suh kašalj Kada se ne izbacuje ispljuvak. Poznati su i napadaji histeričnoga kašlja. Napadaji jakog kašlja mogu se javiti i u bolesnika koji imaju srčane greške (mitralna stenoza). neugodan za slušanje. praćen gušenjem i plavom bojom kože.lice postaje plavo. u rjeđim slučajevima znatno duže. Vrlo često (u manje djece gotovo redovito) na­ pad završi povraćanjem. Ali i takav kašalj nije uvijek beskoristan. To su sezonske upale koje prolaze za ne­ koliko dana. Upala . kašalj se naziva suhim. Snažna struja zraka veći­ nom uspije izbaciti strano tijelo. Napadaje kašlja noću ili u rano jutro imaju pušači i osobe s kronič­ nom upalom dišnih putova drugoga uzroka. Napadi se mogu javljati nekoliko puta dnevno. Opisane smetnje mogu nastati i zbog toga što tumori pritišću diš­ ne putove. zabodena kost ili igla. Takava je ka­ šalj obično dubok. Uporan kašalj traje tako du­ go dok se iz dišnih organa i putova ne izbaci sav sadržaj. sukobi u obitelji ili na radnom mjestu. najčešće udahnuti komadići hrane.

Suh dugotrajan kašalj javlja se i kod profesionalnih bolesti pluća. povećana žlijezda. napornim i trajnim kašljem. pogoršava se zimi i poslije izlaganja tijela hladnoći. bubre­ ga. Kašalj je suh onda kada je samo refleks zbog druge bolesti. ramenom. Kratko suho kašljucanje karakteristično je za početnu upalu porebrice (pleuritis).pluća i dušnica (bronhitis) može započeti suhim kašljem. . ili žmirkanje. može se javiti kod bolesti jednjaka. tu je nadražen samo centar za kašalj. Takav tip kašlja tuberkulozni boles­ nici opisuju kao prvi znak bolesti. Postoje i dugot­ rajne kronične upale dušnika i dušnica (kronični traheobronhitis). tuberkulozu pluća. u rjeđim slučajevima maternice. kašalj je praćen oštrim bolom koji se pojačava prilikom disanja na onoj strani prsnoga koša gdje je upala započela (suha porebrica). U ne­ kih ljudi kašljucanje postaje nervozna navika (tik). Dugotrajno. I udisanje nadražujućih plinova na radnom mjestu ili u kući može podražiti sluznice dišnih putova. često i jedinim znakom: suhim. Ka­ šalj često ovisi o promjeni vremena. mnogo je češći suh kašalj zbog pritiska na dišne putove izvana: gušavost. Poznata su kašljucanja zbog osjećaja neugode. stalno ili povremeno suho kašljucanje može biti i psihogeno uvjetovano. a dišni sustav potpuno je zdrav. slično kao trzanje gla­ vom. u ljudi koji duže vrijeme rade u kremenoj prašini. uha. I rak na plućima najavljuje se prvim. npr. Dugotrajno i ne suviše jako kašljucanje može ukazivati i na ozbiljni­ je bolesti. u prašini željeza i duha­ na. kašalj je pretežno vlažan.

Zbog toga što bezazleno kihanje može najaviti ozbiljniju bolest. Zvučni »ap-ciha« može najaviti ozbiljniju zaraznu bolest. koji se upućuje osobi koja kiše sa željom da »sve osta­ ne samo na kihanju«. jače strujanje zraka. dim. Istovremeno se napnu mišići koji sudjeluju pri izdisaju. nego samo iz sluz­ nice nosa. poput kašlja. kihavica. koji inače sudjelu­ ju pri disanju i kašlju. kao i nekih drugih bolesti dišnog sustava. U jednom trenutku meko se nepce spusti. odakle opet dolaze »naredbe« koje uključuju u rad brojne mišiće. dimovi. plinovi. Čest je uzrok kihanja preosjetljivost nosne sluznice (alergija) na ne­ ke tvari koje u nosnoj sluznici izazivaju jak podražaj: cvjetni prah. Za razliku od kašlja. štiti dišne putove. paprika. Tlak u plućima poraste. . kako se još naziva. Kihanje započinje dubokim udisajem. nagla promjena temperature. podražaj na kihanje ne dolazi iz sluznice dišnih cijevi. duhanski prah. Zrak iz pluća upravo eksplozivno prođe kroz nosne hod­ nike. prašina. miri­ si. nosni katar. refleksna rad­ nja koja se odvija nezavisno od čovjekove volje. Kihanje se javlja gotovo redovito kod djece u početku ospica. Nakon toga disanje potpuno prestaje. jedan je od prvih znakova gripe. Postoje tvari koje gotovo redovito izazivaju kihanje ako dođu u do­ dir s nosnom sluznicom: papar. Osim glavobolje javlja se lagano oteknuće nosne sluznice. a najčešći je prehlada ili. koja postaje preosjetljiva na podražaje. u narodu je nastao iz­ raz »nazdravlje«. otvore se »vrata« za ulazak u nos. To je nesvjesna. dodir. npr. U takvom slučaju kihanje može biti izazvano nadražajima ko­ ji kod zdrave nosne sluznice ne mogu izazvati nikakve promjene. a meko se nepce podigne i zatvori unutarnje nosne otvore. pa taj snažni mlaz omogućuje da se iz nosa odstrane sve strane i štetne tvari. hunjavica.KIHANJE Kihanje. kroz koja prođe snažna struja zraka pod ja­ kim pritiskom. Podražaj odlazi iz nosa živcima u produženu moždinu. Kihanje mogu izazvati mnogi uzročnici.

Javlja se češće u žena. može se poja­ čati gledanjem u jači izvor svjetla: u sunce ili žarulju. Kihanje može biti izazvano i nadraživanjem vanjskoga slušnog kanala. Takva se sredstva nazivaju kihavcima i mogu uzrokovati salve strahovitoga kiha­ nja. zajedno sa suzavcima. a nije dovoljno jak. parazitima u nosu. Kihanje može biti i histerična pojava. na radnom mjestu. Histerično kihanje može trajati satima. zbog neispunjenih želja. tjednima pa i mjesecima.Nadražaj koji dovodi do kihanja. . pripadaju grupi bojnih otrova nadražljivaca. Kihavci. Kihanje se može namjerno izazvati plinovima i prascima. »kopkanjem uha«. obično poslije sukoba u obitelji.

Tako se površinski sloj kože neprekidno obnav­ lja. dok se dublji sloj naziva usmina ili kutis. jetre i bubrega. Površinski sloj kože naziva se pousmina ili pokožica (epidermalni sloj). koje su na­ ročito brojne na dlanovima ruku i tabanima.KOŽA I PROMJENE Koža (derma) je organ ljudskoga tijela. izlučuje masti. koža štiti i od drugih vanjskih štetnih utjecaja: prevelike topline. Kao »rezervoar«. pa čak i neke tvari koje su štetne i nastaju poremećenom mijenom. hladnoće. Na površini sloja nalaze se mrtve. tzv. U koži se za­ država dosta vode. u njoj se nalaze brojna živčana vlakna i posebna živčana tjelešca putem kojih čovjek osjeća dodir. ljušte s površine. Zdrava i neoštećena koža sigurna je zaštita tijela od napada brojnih i često smrtonosnih klica bolesti. npr.000 i 19. one se neprekidno odstra­ njuju. Ispod kutisa nalazi se potkožno tkivo. . U koži se nalaze minerali. proces je brži te dolazi do masovnoga odstranjenja orožnjenih mrtvih stanica. Stanice rastu iz dubine prema površini i za trideset dana epidermis se potpuno izmijeni. prhuti. rožnate stanice. Koža je također važan osjetni or­ gan. stvara zaštitni pigmentni sloj protiv štetnoga djelovanja sunčanih zraka. poput srca.000 kvadratnih centimetara. koža sadrži oko 10 posto ukupne vode tijela. Koža je i skladište neophodnih tvari za život. antitijela. Na glavi. Površinski sloj kože (epidermis) nije iste debljine na svim dijelovi­ ma tijela. prerađuje ili dogotavlja važne kemijske spojeve. toplinu. pritisak. AH koža nije samo »zaštitni pokrivač tijela«. u predjelu kose. Debljina kože različita je na pojedinim dijelovima tijela i iznosi od pola milimetra na očnom kapku do pola centimetra na dlanu i tabanu. zaštitne tvari za organizam. hladnoću i bol. koža obavlja brojne i za život čovjeka bitne funkcije.: vitamin D. Koža je građena od brojnih i različitih sta­ nica koje sačinjavaju dva glavna sloja. Koža ima bitnu ulogu u regulaciji tje­ lesne temperature. predstavlja dodirnu površinu između čovjeka i njegove okoline. ona je i pravi »mali laboratorij« koji proizvodi. kemijskih. Ukupna površina kože odrasla čovjeka iznosi između 16. Osim od bolesti. meha­ ničkih i drugih nadražaja.

Usmina graniči s potkožnim tkivom. Krvna žila . Masno tkivo. Mnoge uočljive promjene na koži po­ sljedica su promjena u potkožnom tkivu. Brojne kožne bolesti nastaju zbog promjena u radu žlijezda znojnica i žlijezda lojnica. 5. Zbog toga rožnati sloj na tim djelovima na­ bubri. Odvodni kanal žlijezde. Osim masnoga tkiva. 2. 3. Žlijezda lojnica nema jedino na dlanovima i tabanima. pod kožom se nalazei brojne veće krvne žile. 4. a njen najpovršinskiji sloj nepropusnim za vodu. ublažujući udarce kojima je tijelo svakodnevno izloženo. Ispod usmine nalazi se potkožno tkivo s mnogo masnoga tkiva. valovita. u njoj ima mnogo elastičnih vlakana i predstavlja najčvršći i najelastičniji sloj kože. Udubljenja i ispupčenja prema pousmini karakteris­ tična su za svakog pojedinog čovjeka. ujedno djeluje poput »amortizera«. Žlijezde znojnice. U usmini se nalaze brojne žlijezde lojnice. vrlo značajne za regulaciju tjelesne temperature. u njoj se nalaze mnogi živčani završeci i posebna živčana tjelešca o kojima ovise pojedini osjeti kože. ko­ je poput izolatora sprečava suvišan gubitak topline i predstavlja rezer­ vnu hranu tijela. Loj čini kožu masnom i glatkom. Koža je bogato opskrbljena brojnim živcima. siguran znak za raspoznavanje (daktiloskopija). Rožnati sloj. 1 2 3 4 5 Okomit presjek kože: 1. U tom dijelu kože nalaze se i žlijezde znojnice. ako je duže vrijeme u vodi. Površina usmine neravna je. jer nema zaštitnoga masnog sloja. Pritiskom jagodica prstiju ostavlja se otisak.

Kroz kožu zdrave osobe protječe u jednoj minuti oko pola litre krvi. Tamna boja kože ovisi o količini pigmenata. Tamna boja kože. to je gotovo čitav »repertoar« mogućih reagiranja. krvne žile u koži mogu se maksimalno proširiti. tvari koja se taloži u tkivima i ima svoju boju. pa se često »unutarnja bolest« otkrije kožnom promjenom kao prvim znakom bolesti. žutu. No. Postepenim sunčanjem u koži se stva­ ra dovoljno zaštitnoga pigmenta. Količina toga pigmenta ne samo što određuje boju kože nego i boju kose i očiju. Na koži se često vide promjene zbog bolesti nekoga organa u unutrašnjosti tijela. Žućkastu primjesu boji daje potkožno masno tkivo koje je u čovjeka žute boje. kraste. u najužoj je vezi sa svim ostalim organima i tkivima u tijelu. U ljudi tamne puti. kao što i ista bolest može dati potpuno različite promjene kože. Poznato je da nagla navala krvi u koži do­ vodi do rumenila. tako da i ljudi »bijele puti« mogu pod­ nijeti jače i dugotrajnije izlaganje suncu. tada kroz čitavu kožu u jednoj minuti može proći gotovo 3 litre krvi. Krv koja dolazi u kožu ne samo što prehranjuje kožu nego regulira temperaturu. a stiskanje krvnih žila do blijede boje kože. Normalna boja kože je ružičasta i potječe od krvi koja se nalazi u površinskim krvnim žilama. naročito crnaca. zapravo je zaštitna tvar jer štiti tijelo od pro­ dora štetnih ultraljubičastih zraka. di­ rektnim odvođenjem ili isparavanjem znoja. na njoj se mogu javiti mrlje. kod nekih trovanja plava i žarkocrvena. trajnih ili prolaznih poremećaja na krvnim žila­ ma kože. Iako je vrlo osjetljiv organ. Koža je vrlo osjetljiv organ. mjehuri. bez sunčanja. čvorići. Brojnim živcima. toga pigmenta ima mnogo. Zato što je površinski organ. ljuštenja i izrasline. smeđu ili potpuno crnu boju kože. koža je najpristupačnija promatranju. Unatoč tome. prema vrsti osipa otkrit će zarazne bolesti. Krv prenosi toplinu iz unutrašnjosti tijela na površinu. Potpuno različite bolesti daju iste promjene na koži. rane. U slučaju visoke tjelesne temperature. po plavoj boji kože postavit će dijagnozu srčanih bolesti.U koži se nalaze brojne krvne žile. navest će liječnika da pomisli na bolest nadbubrežne žlijezde. liječnik zna da ni jedna kožna pro­ mjena nije siguran znak određene bolesti. Postoje brojne promjene na ko­ ži koje su posljedica smanjene ili pojačane pigmentacije. U koži postoje posebne stanice koje stvaraju pigment nazvan melanin. mjehurići. Poremećaj u stvaranju pigmenata melanina ne prati samo neke kožne bolesti nego i niz poremećaja u unutrašnjosti organizma. Zato srčani bolesnici teško podnose visoku temperaturu jer je to znatno dodatno op­ terećenje bolešću oslabljenoga srca. može mijenjati boju. liječniku nije teško postaviti dijagno- . Neke ljudske rase imaju crvenkastu. Poznato je da kod nekih bolesti jetre i žučnih putova koža posta­ je žuta. limfnim i krvnim žila­ ma. odakle se odstranjuje bilo zračenjem. Najčešće promjene na koži posljedi­ ca su naglih promjena. koža nema velike mogućnosti reagira­ nja.

»naježiti se od užasa«. Ali ako je kožna promjena jedini znak. Poznato je da se na koži mogu odraziti duševne promjene i raspoloženja. godine života opet postala tanja. ima kožu poput starca. neelastičnu. uz pomoć laboratorija ustanoviti o kojoj je bolesti riječ. poput sjede kose ili oslabljenoga vida i sluha. autonomnoga živčanoga sustava. Taj autonomni živčani sustav nalazi se pod jakim psihičkim utjecajem. mišića. Pod čisto psihičkim utjecajem.zu bolesti. go­ dini ima kožu »poput dojenčeta«. npr. pod očima se stvaraju mlohave kesice. tanka. lokalizacije. na licu i drugim dijelovima tijela nastaju bore. dok poneki starac u 70. da bi po­ slije 50. Kao vrlo osjetljiv organ. To se događa i odraslim osobama koje boluju od bolesti što dovode do veliko­ ga gubitka tekućine. potkožno tkivo dobro je razvijeno. U pubertetu postiže normalnu debljinu. koža je ogledalo psi­ hičkih pojava. pogotovu ako su kožne promjene samo jedan od mnogobroj­ nih znakova bolesti. obrazi omlohave. Bore na koži Bore na koži. živčevlje koje radi nezavisno od čovjekove volje. potkožno masno tki­ vo nestaje. siromašna je vlagom te gubi elastičnost i počinje se smežurati. ili zbog dugotrajne žeđi. na­ peta. u njoj se nalazi dovoljno vode i masti. sužavaju i proši­ ruju krvne žile u koži. koža postepeno deblja. samo na »živčanoj bazi«. ali rijetkima je poznato da u histeričnih osoba može doći do pravih krvarenja u koži samo na »živčanoj bazi«. samo su jedan od znakova starosti. tj. Na bore utječe nasljeđe. koža postaje suha i lagano se ljušti. mo­ gu se javiti i plikovi. elastična. Koža novorođenčeta je glatka. proširenosti. Dugotrajno sunčanje ubrzava . »poblijediti od straha«. Dojenče koje zbog bolesti izgubi mnogo tekućine. čvorići. prozirna. U njoj se nalaze brojni ogranci živaca tzv. suhu. a cirkulacija krvi radi »bez greške«. Ishrana kože postaje sve slabija. Kako dijete raste. tako i u koži. način života. tada će isku­ san liječnik na temelju »finih detalja« oblika. smanjuje se lučenje loja i znoja. tj. Ti živci upravljaju radom kožnih žlijezda. Kod nekih se bore javljaju prije 50. mjehurići. Poznato je da se »staračka koža« znatno ranije javlja u onih osoba koje je stalno izlažu suncu. prehrane. Neke od tih kožnih promjena postale su poslovične u na­ rodu: »pocrvenjeti od stida«. Poznato je da se »staračka koža« ne javlja u istim godinama. godine života. Pod starost poremećuje se cirkulacija krvi u svim organima i tkivi­ ma. povraćanjem i proljevom. Na koži se ne odražavaju samo bolesti organa i tkiva tijela nego i psihičke promjene. Mnogi znaju da postoji psihogena urtikarija. rada. smežuranu. Mladenačka je koža glatka.

koje više ne može spriječiti ni najskuplja kozmetika. i moda tjera mlade.Bore na vratu osobe koja je bila izložena dugot­ rajnom djelovanju sunčanih zraka proces sušenja. mogu nastati i zbog stalnih. hrapava. Na koži koja je trajno izložena sunčanim zrakama javljaju se i druge pro­ mjene: proširenje krvnih žilica. Čak i pretjerano pranje kože sapunom oštećuje kožu jer skida previše masnoće s njenoga površinskog sloja. koža postaje suha. koje mogu biti osnova za razvoj raka kože. često dubokim braz­ dama podijeljena u rombična polja. Osim predrasuda. Pojedine bore. Lijepu bakrenu boju poslije plaćaju preranim starenjem kože. ponavljanih pokreta mišića. pretjeran rad. Pod utjecajem sunčanih zraka javljaju se bradavi­ ce i druge izrasline. mrlje zbog pojačane pigmentacije i depigmentacije. Neke osobe vrlo rano dobiju bore na čelu i li­ cu. pušenje. naročito žene. . Kožu. Na kožu štetno djeluje i neuredan način života. uglavnom na licu. tamna. nedo­ voljan san. postepeno oštećuje sve ono što remeti dobru cirkulaciju krvi u koži. da satima leže »pod najjačim suncem«. Nije točno mišljenje da je koža bakrene ili čak crne boje mnogo zdravija od kože koja nije suviše izlagana sunčanim zrakama. To se vidi na vratu ljudi koji stalno rade na suncu i vjetru.

pojavljuju se i na leđima. čokolada. ali često ostavlja du­ boke psihičke posledice i unakaženo lice. Niti jedna osoba koja je navršila 40 godina života nema normalnu kožu. tj. To je upalno oboljenje žlijezda lojnica i kanala kojima loj dolazi iz žlijezda na površinu kože. Komedon je tamna. Već izražene bore ne može ukloniti nikakva krema niti masaža. samo odlažu starenje kože. najčešće uz nos ili na nekom drugom dijelu kože lica i tru­ pa. tzv. licu i oko nosa. ekspresora. ramenima. u predjelu prsne kosti. najmanje dvaput dnevno. Svi ti postupci moraju se primjenjivati pravovre­ meno. zna se da postoji nasljedna sklonost poremećenom radu žlijezda lojnica. Bolest spontano nestaje prestankom puberteta. produkta spolnih žlijezda. ponekad je to moguće tek poslije smekšavanja vrućim oblozima ili parnim kupkama. tj. ekstrakte biljaka.Za njegu kože proizvodi se na stotine kozmetičkih preparata koji sadrže vitamine. U toku liječenja bitno je da se odstrani suvišna mast s lica. Od svih preventivnih postupaka najvažni­ je je izbjegavati štetne utjecaje koji izazivaju prerano starenje kože. komedon (miteser). ma­ saža povoljno utječe jer pojačava prokrvljenost. . važan je i način prehrane: stvaranju akni pogoduje previše masti i ugljikohidrata u hrani (šećer. Bubuljice (akne) Bubuljice. preparati djeluju preventivno. a bakterije izazivaju upale i zagnojavanja. Uzroci koji dovode do akni različiti su i nedovoljno proučeni. Po­ znata je važnost spolnih hormona. odnosno prvi znak bolesti. Promjene su najčešće na onim mjestima gdje ima najviše lojnih žli­ jezda: na čelu. poput čepa zatvara ulaz u izvodni kanal žlijezde lojnice. hormone. slatkiše i kolače neko vrijeme ne treba uzimati. vimlice (akne vulgaris) dugotrajna su kožna bolest koja se prvi put javlja u početku puberteta. neke vrste sireva dovode do pogoršanja. javlja se tzv. slatkiši). pospješuje rad žlijezda. poboljšava elastičnost. mogu nastati i veći ognojeni čvorovi. rožnatih odljuštenih stanica i prljavštine. gdje ima mnogo lojnih žlijezda. Valja prijeći na dijetalnu hranu s malo masno­ ća i ugljikohidrata. Najbolje je da oblik i vrstu kozmetičkoga preparata odredi stručnjak. gotovo crna toč­ kica koja se sastoji od masnoće. tako i manjak nekih vitamina i probavne smetnje. šunka. Komedoni se istiskuju pomoću posebnih instrumenata. Kao prva promjena. To su veći ili manji crveni čvorići s gnojnim mjehu­ rićem. To se po­ stiže svakodnevim pranjem kože sumpornim sapunom i toplom vodom.

2%-tna borna kiselina. . Zavisno od visine tjelesne tmeperature. koji put hormonske preparate i antibiotike ako su nastala brojna gnojna žarišta. antibiotici se daju i po mjesec dana. npr. količina krvi koja protječe kroz kožu može se povećati čak šest puta. Crve­ nilo nastaje i nakon uboda i trljanja kože. I normalna. naročito ako su prožete mok­ raćom. naročito ako se naglo i predugo izloži djelovanju zraka. zatim ostatak sapuna i nošenje nepromočivih tkanina koje spre­ čavaju isparavanje. boje. Ako gnojna žarišta prodiru u dubinu. Sunčanje redovito dovodi do crvenila kože. dolazi do poboljšanja. Poznato je da ljeti. mogu se stavljati i sredstva koja ubrzavaju ljuštenje kože. naročito na moru. svrbež. ostavljaju ružne brazgotine koje unakazuju lice. mirisna ulja. kada popusti. Ako su čvorići u gornjim slojevima kože. Mnogobrojni i međusobno različiti uzroci mogu dovesti do općega ili ograničenog crvenila kože. odakle se gubi u oko­ linu. Crvenilo kože Crvenilo (eritem) kože posljedica je pojačane cirkulacije krvi u koži. Poslije dugotrajnoga mehaničkog pritiska. Blijeda boja kože nastaje zbog stiskanja krvnih žila u koži. tada cijele bez brazgotine. ko­ ža postaje crvenija. Uz crvenilo javlja se i otok kože.Liječnici preporučuju i vitamine. jer krv prenosi suvišnu toplinu iz unutrašnjosti tijela na površinu. Što su krvne žile jače punjene krvlju. Danas se često primjenjuje dermoabrazija. Dijete mogu nadražiti pelene. postupak kojim se po­ tpuno odstranjuje najpovršinskiji sloj kože. Mala djeca i odrasle osobe do­ biju crvenilo uz osjećaj počenja oko čmara zbog dugotrajnoga trljanja (intertrigo). redovito dolazi do proširenja krvnih žila na tom mjestu i javlja se crvenilo. poduzimaju se i plastične operacije. sredstva za spavanje kao barbiturati. I vrlo kratko­ trajno izlaganje kože suncu može dovesti do jakoga crvenila zato što je koža postala preosjetljiva i jer su u nju došle fotosenzibilizirajuće tvari: sulfanamidi. Na kožu se mogu stavljati oblozi koji sadržavaju blaga dezinficirajuća sredstva. a zračenje kvarc-lampom zimi. ružičasta boja kože potječe od krvi koja se nalazi u krvnim žilama kože i potkožnoga tkiva. Opće je poznato crvenilo pri povišenoj tje­ lesnoj temperaturi. Zbog toga se preporučuje sunčanje ljeti. a zbog duljeg izlaganja i mjehuri (to su opekline II stupnja).

od lijekova antibiotici. stida. I manjak vitamina može dovesti do crvene boje kože. često praćenoga drugim promjenama na koži: mjehurima. grloboljom. rukama. Crvenilo se javlja na onim mjestima kože koja su izložena suncu: na glavi. Nakon davanja seruma. ta »crvena pruga« znači da su bakterije prodrle u limfne putove i da mogu ući u krv. hrapava i ljušti se. Nedovoljno unošenje u tijelo vitamina grupe B dovodi do pelagre. Od hrane najčešće su uzrok rakovi. poslije čitava koža postane tamna. ljuštenjem. uglavnom penicilin. usnama ili na nekom dru­ gom dijelu tijela. otok i mjehuri javljaju se 7 do 14 dana poslije toga. crljenica. buha. Poznato je rumenilo lica zbog osjećaja neugode. otok na licu. . sulfanamidi. Neke zarazne bolesti mogu započeti crvenilom kože. nastaje zbog upale limfnih putova u koži. očnim kapcima. I mnoge druge bolesti koje su praćene osipom daju dojam jednoličnoga crvenila: ospice. sirevi. Ograničeno crvenilo u obliku trake. takva koža podsjeća na opekline od sunca. Ako bakterije do­ đu u krv. vratu. lijekove ili druge tvari koje u kožu dolaze putem krvi ili su u direktnom dodiru. samo je okolina usana blijeda. Pravovremeno lije­ čenje redovito je uspješno. Unatoč tome što sunča­ ne zrake ne djeluju dugo i nisu jake. jagode. riječ je o boles­ nom stanju nazvanom eritrofobija. lijekovi protiv bolova i za snižavanje tjelesne temperature. najčešće iz šake ili stopala. različitih vrsta grinja koje žive u šumi. ubodi insekata praćeni su otokom. ja­ ja. crvenilo kod šarlaha nastaje zbog sitnoga osipa koji je toliko gust da daje sliku jedno­ ličnoga crvenila. tresavicom. školjke. stjenica. mjehurići. to je posebna reakci­ ja organizma koja se naziva serumska bolest. I upale vena praćene su crvenom i lagano otečenom kožom. javljaju se proljevi i duševne promjene. bolest je praćena visokom temperaturom. nastaje otrovanje krvi (sepsa). osa. crvenilo kože. pčela. Postoje i upale kože koje dovode do jakoga i jednoličnog crvenila.Psihička uzbuđenja također mogu dovesti do crvenila kože. Takvo crvenilo obično je praćeno osjećajem topline i svrbeža. obrazi su crveni. Naročito jaka reakcija nastaje nakon uboda ve­ ćih insekata. koje se neprekidno proširuju. Uz crvenilo javljaju se i druge alergične promjene na koži: plikovi. Obolijevaju uglav­ nom ljudi koji se loše hrane. daju se antibiotici. Crvenilo odgraničeno samo na pojedine dijelove kože može biti uz­ rokovano ugrizom insekata: komaraca. čvorićima i mjehurićima. Potreb­ no je mirovanje i liječenje. čvorići. U nekih osoba crvenilo li­ ca javlja se svakodnevno i na najmanji psihički podražaj. Početna upala od koje polazi »crvena pruga« često je tako mala da se jedva uoči. stršljena. Vrlo je čest uzrok crvenila preosjetljivost kože (alergija) na hranu. Crvenilo obično »putuje« s mjesta upale.

potreban je pregled kod liječnika specijaliste za kožne bolesti. Sifilitični čvorići veličine su graška ili lješnjaka i blijedoružičaste boje. Bradavica (veruka) kožna je izraslina. Pod pojmom bradavice ljudi često razumijevaju različite kožne izrasline. ne postoji opasnost da prijeđu u rak. javljaju se izrasline koje narod naziva bradavicama. mogu biti suhe i vlažne. Na toj osnovi postoje brojni »domaći« postupci uklanjanja bradavica. Oko spolnih organa. Traju li takve promjene duže vrijeme. Praćeni su ostalim promjenama na koži: crveni­ lom. mogu zahvatiti samo ograničen dio kože. Mnoge zarazne bolesti koje su karakteristične po osipu započinju sitnim čvorićima. rukama i leđima. ili u kombinaciji mrlja i čvorića. Kod nekih bolesti osip ostaje kao čvorić. dok liječnik smatra da je bradavica samo ona izraslina koju uzrokuje poseban uzročnik. virus. pojava se naziva »Venerina kruna«. naročito oko čmara. svrbežom. Bradavice se mogu spaliti. obično su sitne. Uzročnik je zarazna klica (spiroheta) sifilisa. smetnjama disanja. uništiti kemikalijama ili kirurški odstraniti. javlja se dva i pol mjeseca od trenutka zaraze. sifilični osip može biti samo mrljast. tj. mogu biti pomični ili čvrsto srasli s kožom. uglavnom po­ slije spolnoga odnosa sa zaraženom osobom. mjehurićima.Ograničeno crvenilo kože na raznim dijelovima tijela često nastaje kod kožnih bolesti. godini života. Čvorići i čvorovi mogu biti različitoga oblika i javljaju se pojedinač­ no ili u grupama. osip je bakrenaste boje i može se ljuštiti. npr. smrznuti. veće promjene nazivaju se čvorovi. Čvorići i čvorovi na koži Čvorići (papule) su uzdignuća kože ili kožne izrasline koje ne prela­ ze 1 cm u promjeru. ljuštenjem. proljevom. Staračke bradavice najčešće su na licu. dolaze pojedinačno ili u grupama. ili izbiju na velikoj površini. ili su priljubljene širokom osnovom. kod drugih prelazi u sitne mjehuriće ili u veće gnojne mjehure. »mokrenje na mjesečini«. bolni su ili potpuno neosjetljivi. blijedožute ili ružičaste. nastaju . To su zapravo čvorići ili čvorovi koji podsje­ ćaju na bradavice. povraćanjem. Osip uvijek započi­ nje kao mali čvorić kod malih i velikih boginja. I sugestija pomaže. gdje počinje kosa. javljaju se već u 40. obično su jako mekane. zatim promjenom temperature. površi­ na može biti »iščohana« pa izgledaju kao cvjetača. Često se nalazi na čelu. Bradavice se pojavljuju i na spolnim organima. imaju tanku petlju. Sifilis (lues) također je bolest kod koje se u drugom stadiju javlja osip s čvorićima veličine leće.

Čvorovi pod kožom ne znače da već postoji opasnost od zloćudno­ ga tumora. vezivnog i hrskavičnog tkiva. česta krvarenja. U kožu mogu doći (metastazirati) i zloćudne stanice iz drugih dije­ lova tijela. Uzrok mogu biti: manjak vitamina A. prate reumatsku bolest. često i različitih oblika. i kao ružičasto. najčešće su to dobroćud­ ni (benigni) tumori koji. U čvoriće se ubrajaju i brojni tumori kože. kao što je svrab. tuberkulozu i druge bolesti. ili neka druga nagla promjena. bazaliom. prema tome i tvrdoće. javlja se kao čvorić. rak krvi (leukemija) i rak limfnih žlijezda (Hodgkinova bolest). imaju ograničen rast. kao biserasto sjajno uzdignuće koje podsjeća na perlu. Neki zloćudni tumori javljaju se kao čvorasta izbočenja nepravilne površine i brzo se pretvara­ ju u ranice. neki sasvim mali izazivaju jake bolove. Dobroćudni tumori mogu se nalaziti na različitim dijelovima kože i mo­ gu biti različite građe. za razliku od zloćudnih. I upalne promjene mogu dovesti do čvorova i kvrga pod ko­ žom. Zloćudni tumor kože. Čvorići i čvorovi pojavljuju se kod mnogih gljivičnih i parazitarnih bolesti. mekano uzdignuće slično pločici. papa­ gajske groznice. a drugi znatno veći prolaze bez ikakvih smetnji. gube. Potreba da se izvrši detaljan pregled izrasline proizilazi iz činjenice što se i zloćudni (maligni) tumori u početku javljaju kao »nedužni čvori­ ći«. . nagao rast. što znači da nakon dugoga vremena mogu prijeći u rak. tularemije. naročito u predjelu nosa i čela. javljaju se u mlađih osoba i nakon tridesetak dana nestaju. koji put se pipaju kao čvorovi ispod kože. kod tuberkuloze kože i limfnih čvorova. Na prednjoj strani potkoljenice mogu se pipati čvorovi veličine lješnjaka do veličine jajeta. Postoje bolesti kože koje se nazivaju prekanceroze.tamo gdje je koža vlažna i postoji trenje. npr. od kosti i krvnih žila. česti su na ožiljcima od opeklina. Točna dijagnoza može se postaviti tek na­ kon liječničkoga pregleda. s njihove površine cijedi se vrlo zarazna tekućina. mogu biti građeni od masnoga. Sumnjive su i opasne sve one promjene na koži koje traju duže vri­ jeme i na kojima se javlja ranica ili postoji dugotrajno ljuštenje. Pod kožom se mogu napipati ciste i povećani limfni čvorovi u predjelu vrata.

tanje. pazuho. Na ostalim dijelovima tijela dlake su tanke i najčešće jedva uočljive. leđima i prsima. oko spolnih organa.Dlakavost Dlakavost. kao kosa. . Takve ljude narod naziva »pasji ljudi«. trljanja. Na jednom kvadratnom centimetru ima prosječno desetak dla­ ka. ograničenim dijelovima. U rijetkim slučajevima javlja se nasljedna dlakavost čitavog tijela pa koža čovjeka podsjeća na krzno životinje. I dugotrajno uzi­ manje hormonskih preparata izaziva pojačanu dlakavost. U muškarca se pojačana dlakavost. najčešće na ramenima. Pojačana dlakavost na ograničenim dijelovima tijela uglavnom se smatra normalnom pojavom. zatim ispod pazuha i oko spol­ nih organa. Kompletna dlakavost dosta je rijetka. češća je pojačana dlakavost na pojedinim. finije. »pasji ljudi« Pojačana dlakavost može nastati na mjestima dugotrajnog podraža­ ja. Za 10 dana narastu 3 mm. sasvim krivo. a dobro su razvijene sa­ mo na uobičajenim mjestima: kosa. u žena se dlakavost mnogo lakše uočava. Dlakavost zbog poremećaja u tijelu češća je u žena nego u muškaraca. Dlakavost može biti nasljedna ili stečena u toku života. brada i brkovi. tzv. kosmatost (hipertrihoza-hirzutizam) označava prekom­ jeran rast dlaka po čitavom tijelu ili samo na ograničenim dijelovima. njihove su dlačice slabije razvijene. poistovjećuje s muškošću. Naročito su raz­ vijene na glavi. ili zbog dužega djelovanja sunčanih zraka. Dlake pokrivaju cijelu kožu osim dlanova i tabana. Jedan od oblika nasljedne dlakavosti.

Dlakavost se pojačava nakon klimakterija ili prestanka menstruacije. Isti uz­ ročnik kod neke osobe može izazvati jačmenac na očnom kapku. pa i kroz nevidljiva oštećenja kože. uboda. Ako je to tumor ili neka dru­ ga bolest. hormonalna terapija. . Najčešći su mehanički: brijanje (uglavnom pazuho) i čupanje dlaka pomoću pincete. Postoje kemijska sredstva pomoću kojih se dlake odstranjuju (depilatori). koka. Liječenje dlakavosti ovisi o uzročniku. anginu ili drugo gnojno oboljenje. papile. Dlakave su i potpuno zdrave žene koje nemaju nikakav hormonalni poremećaj. Mali gnojni mjehurići nalaze se u najpovršinskijem sloju kože. udovima i licu. Jedini način potpunoga uništenja dlakovsti je uništavanje korijena. Gnojne upale kože Uzročnici gnojnoga oboljenja kože često su zarazne klice kuglasto­ ga oblika iz grupe tzv. za takve osobe čir na koži znak je da se krv »počela čistiti«. a daje se i tzv. korijen dlake ostaje i ona ponovo raste 1/3 mm dnevno. u žena kod tumora jajnika. Postoje različiti postupci odstranjivanja suvišnih dlaka. u kožu dolaze preko manjih rana. Postupak je dugotrajan i skup jer se uništava »dlaka po dlaka«. Mnogi su još i danas u teškoj zabludi kada smatraju da čirevi i druga gnojna oboljenja kože nastaju zbog »nečiste krvi«. bakterije ulaze i u kanaliće kožnih žlijezda i izazivaju upalu. Tamne osobe mogu upotrijebiti i kemijsko sredstvo (superoksid) za izbljeđivanje. Korijen se uništava elektrokoagulacijom s pomoću tanke igle. ekcema. gljivičnih oboljenja. U jednom postupku može se spaliti najviše stotinjak dlaka. pa dlaka postaje svjetlija . igla se uvede uz dlaku u kanal sve do korijena dlake. takve dlake mogu se pojaviti i na trupu. gdje ga spali. Gnojne upale kože nisu samo problem pojedinaca nego cijele porodice. koja se po­ stepeno zamućuje i na kraju ognoji. Uzročnici gnojenja prenose se od bolesne osobe na zdravu. valja liječiti osnovnu bolest. Pojačana dlakavost javlja se kod tumora mozga i nadbubrežnih žlijez­ da.U žena se javlja u obliku tamnih i grubih dlaka iznad usana. kod druge »kukac« na prstu ili čir na koži. dlake. primjenjuje se i operativni zahvat. Takve su promjene kod malih i veli­ kih boginja. kemijskom depilacijom postiže se samo prolazan učinak. poslije njihove upotrebe dlake ponovo rastu. međutim. naj­ prije se javljaju sitni mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom. tzv. upotrebljavaju se kao kreme i praškovi. Istovremeno upala kože i mišića (dermatomiozitis) praćena je pojačanom dlakavošću.

poslije previjanja dobro oprati ruke u tekućoj vodi. na tim mjestima ne smiju se tiskati jer bakterije vrlo lako prodiru limfnim putovima do moždanih opni i izazovu upalu (meningitis). tresavica i opće loše osjećanje. Tjelesne izlučevine jesu krv. tamnosmeđe pa i crne. prati ga visoka temperatura. crvena i topla. iz sadržaja mjehurića nastaju kraste (male i velike boginje). . vezano uz korijen dlake. . ili barem u vlastiti ručnik. glatka. naročito su im sklone osobe koje boluju od šećerne bolesti. . Mnogi su bolesnici šećernu bolest otkrili samo zato što su se obratili liječniku zbog čireva na koži. Kada čir sazre.kupa se pod tušem. Čirevi se češće javljaju u osoba koje imaju smanjenu otpornost kože ili smanjenu otpornost čitavoga organizma. naziva se čir (furunkul). ili samo jedan veliki.ruke je najbolje obrisati u papirnati ručnik ili ubrus koji se poslije toga spaljuje. dolazi do spontanoga prodora gnoja . kronični bubrežni bolesnici. poslije je potrebna kirurška intervencija. Smanjenu ot­ pornost tijela na gnojna oboljenja imaju i kronični alkoholičari. Boja kraste ovisi o vrsti tekućine i može biti svijetložute boje poput jantara. Krasta Krasta (krusta) nastaje sušenjem i zgrušavanjem tjelesnih tekućina koje dođu na površinu kožnih oštećenja. vrlo je čest na šiji. naročito penicilina. kako bi se odstranio gnojni sadržaj. a ne u kadi. Više manjih čireva po tije­ lu. Na­ ročito su opasni čirevi na nosu i gornjoj usni. Dođe li do gnojnoga oboljenja kože. zahtijevaju liječenje. smeđe.posteljno rublje i ručnike valja obavezno kuhati ili prati na najvi­ šoj temperaturi koju podnosi materijal. .upotrijebljenu gazu i zavoje staviti u papirnatu vrećicu i odmah spaliti.Veće gnojno žarište. krvna plazma i gnoj. Čir na koži kuglasto je izbočenje nad kojim je koža napeta. Veći čir koji se sve više širi u dubinu i širinu naziva se karbunkul i nastaje spajanjem više manjih čireva. preko koje se prenosi zaraza na druge osobe. valja se pridržavati slijedećih uputa: . Kraste nastaju kod svih onih bolesti kada se stvaraju mjehurići na koži. slabokrvne osobe. sapunom ili posebnim deterdžentom koji uništava bakterije (cetavlon). bez obzira nastaju li zbog bo­ lesti ili povrede. Nakon pucanja. . Širenje se može spriječiti davanjem antibiotika. otvaranja čira.

ili namakanjem u ulju. hranom. Koža se ljušti redovito poslije namakanja ili obloga od borne kiseli­ ne. krasta otpadne sama od sebe. orožnjene stanice nazivaju se prhut. mastan. Odljuštene stanice mogu biti različite boje. u predjelu gdje je kosa. no može se proširiti i na cijelu površinu. Mazanje kože jodom također izazi­ va ljuštenje. Kada se ispod kraste stvori nova koža. »krpama«. Kraste se ne smiju nasilno skidati jer su često zaštita ozlijeđene ko­ že od novih štetnih utjecaja. grizlice. I manjak nekih vitamina izaziva ljuštenje kože. Po­ vršina kože pokrivena je mrtvim stanicama koje neprekidno otpadaju. manjak vitamina B-grupe izaziva bolest koja se naziva pelagra i karakterizirana je ljuštenjem tamne i suhe kože. koje nastaju kao posljedica preosjetljivosti na neke tvari s kojima koža dolazi u dodir bilo direktnim dodirom ili putem krvi. na nogama i rukama nastaju pucanjem mjehurića. lijekovima. a to znači do vidljivog ljuštenja kože. Pojačano ljuštenje zahvaća uglavnom samo ograničene dijelove kože. ljuske će imati bijelosrebrnastu boju. bit će žute boje. Postoji čitav niz različitih bolesti koje dovode do pojačanoga. ta je pojava jedva uočljiva. javlja se i prilikom uzimanja lijekova. blagim dezinfekcionim sredstvom. . uglavnom su pokrivane kras­ tom. Pojačano ljuštenje javlja se nakon upale kože. koje sačinjavaju ljuskice. Ljuštenje kože Neznatno ljuštenje (deskvamacija) normalna je pojava na koži. ako se između rožnatih stani­ ca. ili jačih dezinfekcionih sredstava. morfija. od prljavštine potamne. Takva je bo­ lest alergični ekcem. Liječnik je skida nakon toga što je »omekša«. te mrtve. npr. Brojne i debele naslage krasta na glavi i bradi posljedica su gljivič­ nih bolesti. koji često vlaži. Unatoč tome što čovjek dnevno gubi milijune mrtvih stanica. a sušenjem nastaju kraste. manjak vitamina B-2 izaziva crvenilo i ljuštenje oko usana i očiju. ako su ljuske masne. kraste su čvrsto srasle sa svojom podlogom i svako nasilno skidanje uzrokuje nova oštećenja. beladone. sušenjem gnoja. razrijeđenom otopinom vodikovog superoksida. aspirina. sitan.Kraste nastaju i poslije gnojnih oboljenja kože. uvuče zrak. jači gu­ bitak mrtvih stanica s površine kože može se vidjeti na glavi. Sve površinske rane na koži. Kraste se pojavljuju i kod alergičnih bolesti kože. tj. Odljušten skup stanica može biti suh. a nadomještaju ih nove koje rastu iz dubine kože. ili se koža ljušti u veli­ kim pločama. npr. poznato je ljuštenje kože nakon dugotrajnijega sunčanja.

na dlanovima i ta­ banima. dolazi do točkastog krvarenja. Mrlje su obično pola centimetra u promjeru. postoje uspješna antimikotična ljekovita sredstva. U najtežim slučajevima rožnati je sloj toliko debeo da koža podsjeća na oklop pokriven brazdama i pukotinama. pokrivena sivosmeđim ili srebrnastim grubim ljuskama. to su crvene uzdignute ploče koje su oštro ograničene i pokrivene srebrnastim ljuskicama. najčešće se javlja u pubertetu kada lojne žlijezde počinju pojačano lučiti. pod djelovanjem sunčanih zraka. Fino. jav­ lja se naročito kod mladih ljudi u obliku oštro ograničenih mrlja. Takva upala zahvaća kod djeteta veliku površinu kože. do sitnoga ljuštenja može doći i na trupu ako je osip bio jače iz­ ražen. Uzročnik toj opasnoj pojavi jesu bakterije gnojenja. Upala je ograničena na leda. Postoje dugotrajne. poput mekinja. mala djeca mogu je dobiti u prvom mjesecu života. Ljeti. Najizrazitije ljuštenje nastaje poslije šarlaha u dru­ gom tjednu bolesti. . Obično su žućkastosmeđe boje i pokrivene sitnim ljuskicama. najčeš­ će na vratu i leđima. liječenje je obavezno. hrapava. na taktovi­ ma i koljenima. obično nastaju znatna poboljšanja. tada dolazi do ispadanja kose. po­ javljuje se samo na pojedinim mjestima. na pred­ nju stranu prsnoga koša. Gljivična oboljenja na nogama i prstima ruku također dovode do ljuštenja. koja tada pocrveni. npr. u krpama. kronične bolesti kože koje su karakterizirane ljuštenjem. a mo­ gu biti i veće. bolest je praćena i crijevnim smetnjama. koji se šire po koži i pucaju. Jako ljuštenje javlja se poslije upale kože (seboroična upala kože). kada se ljuskice nasilno skidaju. Seboreja je pjačano lučenje loja. koje stvaraju kraste smeđe boje. na tjemenu se stvara­ ju naslage masnih ljusaka koje pucaju te se dobiva izgled pločica. Bolesno mjesto pokriveno je suhim ili vlažnim masnim ljuskama.Ljuštenje se javlja poslije mnogih zaraznih bolesti. koji je često promijenjenoga sastava. Takve promjene najčešće se javljaju na glavi u predjelu kose. U prvoj ili drugoj godini života javlja se rijetka bolest koja se naslje­ đuje : koža svojim izgledom podsjeća na kožu ribe. naročito na prstima nogu i ruku. pitirijaza. I gljivična oboljenja čest su uzrok ljuštenja kože. pahuljasto ljuštenje nastaje poslije ospica i crljenca (rubeole). Takva je koža naročito osjetljiva. Jedna od najčešćih i najpoznatijih je psorijaza. oko pupka. koža je suha. lakta. rijetko kada zahvaća čitavu ko­ žu. uzrok bolesti nije poznat. narod to naziva tjemenica. Kod novorođenčeta i dojenčeta može se pojaviti jako crvenilo kože i ljuštenje s velikih površina. često se javlja na tjemenu i ši­ ri na čelo. odljuštena koža izgledom podsjeća na opekline. bolest se uglavnom vraća. naročito onih ko­ je su praćene osipom. koje su Čvrsto srasle sa svojom podlogom. zato se i naziva riblja koža (ihtioza). Bolest počinje gnojnim mjehurićima ili većim mjehu­ rima.

može biti sukrvava ili krvava. najčešći su duž rebra »kao pojas«. bolest je praćena jakim bolovima duž oboljeloga živca. to su najprije sitni čvorići veličine glavice pribadače.Postoji gljivica koja se razmnaža tamo gdje ima dovoljno vlage i topline. osim na koži. jače znojenje izaziva svrbež. gljivica i drugih parazita. poslije se na njima jave sitni mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom. mjehurići se nalaze u grupama i ispunjeni su bistrom tekućinom. Mjehurići se redovito javljaju kod vodenih kozica ili malih boginja (varičela). suviše utopljavaju. a šupljinu ispuni tekućina. fizikalnih i kemijskih utjecaja. Sadržaj mjehurića po­ staje mutan. puknu i nastanu kraste. mogu biti posljedica djelo­ vanja različitih otrova. u muškarca se javlja na mjestu gdje mošnja (skrotum) dodiruje bedro. najčešće istov­ remeno. mjehurići su obično okruženi tankim crvenim rubom i izbijaju na mahove. na tom mjestu vide se crvenosmede mrlje. mjehurić postaje mjehur kada prelazi veličinu zrna graška. osip se javlja i na sluznici usne šup­ ljine. lagano otečenoj i bolnoj koži. Mjehur (bula) razlikuje se od mjehurića samo veličinom. nastaju zbog zastoja znoja u kanalima žlijezda znojnica. ali mogu se javiti i na drugim dijelovima tije- . U dojenčeta se vide sitni mjehurići koji podsjećaju na »kapi rose«. koja se postepe­ no zamućuje. i pokrivene sitnim ljuskicama. Mjehurići i mjehuri na koži Mjehurići (vezikule) nastaju kada se uzdigne površinski sloj kože. osip počinje sitnim mrljicama. i koju neredovito peru. Isti virus koji u male djece izaziva male boginje. vratu i prsima. smješteni su površinski na koži i ispunje­ ni bistrom tekućinom. ili su u ti­ jelo unijete probavnim ili dišnim sustavom. u »šubovima«. javljaju se u djece koju neprikladno oblače. tako da se pojačano znoje. kada su mjehurići ispunjeni gnojem nazivaju se pustule. na koži se javljaju mjehurići na crvenoj. mjehurić puca i na tom se mjestu stvori krasta. ili sa slikom »astronomske karte«. dok drugi tek nastaju. Mjehurići su popratna pojava zaraznih bolesti i mogu nastati zbog preosjetljivosti na tvari koje dolaze u kožu direktnim dodirom. često veće od 10 cm u promjeru. mjehurići su sitni. iz kojih nastane sitan čvorić. u odrasla čovjeka može izazvati bolest koja se znatno razlikuje od bolesti djece i naziva se herpes zoster. svega ne­ koliko milimetara u promjeru. To je naglo. a već nakon nekoliko sati stvori se mjehurić. ždrijela grkljana. Bolovi traju još tridesetak dana. akutno oboljenje živca i kože. treći dan se za­ mute. na licu. Tu različitost uspoređuju s izgledom »zvjez­ danoga neba«. Sadržaj mjehurića i mjehura najčešće je bistra tekućina. tako da se neki već suše. u kosi. često i manji.

naziva se upala slična herpesu (dermatitis herpetiformis). Lijeka nema. a povremeno se vide i sitni mjehurići koji pucaju. Svrbež je najrani­ ji znak bolesti. kemijskim i mehaničkim nadražajima. Sitni mjehurići karakteristični su i za svrab. valja se mazati cinkovom pastom da se što prije osuše. vrat i leđa odraslih. koji puk­ nu nakon nekoliko dana. upalu pluća. Mjehurići i mjehuri javljaju se i zbog preosjetljivosti kože na lijeko­ ve i kemijske tvari: aspirin. uvijek pošteđuju glavu. pucaju. na spolnom organu muškarca. gripu. Zbog preosjetljivosti na podražaje može se javiti dugotrajna. Osip se najprije javi na sluznici usne šupljine i ždrijela. Do takvih promjena može doći i na spolnim organima.la. Male nakupnine sitnih mjehurića često se javljaju u kutovima usta. su­ še se i ljušte. a njihov sadržaj stvara krastu. penicilin. kao i dugotrajno trenje kože. Tak­ vi mjehuri i rane na koži stvaraju se u osoba koje leže bez svijesti. koža je crvena. te nastaju rane na koži (dekubitus). Razvoj osipa od mrlje do kraste traje oko sedam dana. koji puca. Sklona je ponavljanju i karakteristična po jakom svrbežu. s čvorićima. u žena se javlja u toku trudnoće. hladnoćom. a bolest se zove herpes simpleks. Za razliku od malih boginja. Od lijekova daju se sredstva protiv bolova. Najprije se javlja svrbež i pečenje. Na koži prstiju nogu i ruku javljaju se mjehurići i mjehuri izazvani gljivicama. formalin. zatim mala nakupina sitnih mjehurića. na mjestu mjehurića pojavi se bolno crvenkas­ to oštećenje. kronična upala kože poznata pod nazivom ekcem. te oštećenje zbog dugotrajnoga pritiska. osnovne pro­ mjene zbivaju se na nogama. a otro- . S obzirom na to što bolest sliči na herpes. sulfanamide. obično na licu. npr. svaka nova trudnoća daje težu sliku bolesti. zatim zahvati cijelo tijelo. na živu. Mjehurići se brzo zagnoje i pucaju. javlja se uz još neku bolest. zatim na koži donjega dijela trbuha. Opekline i smrzotine II stupnja izazivaju velike mjehure. koje postepeno cijeli oko 10 dana i ne ostavlja ožiljak. Postoji bolest (uzrok se ne zna) koju također prate grupirani mjehu­ rići na crvenoj podlozi. pojavljuju se najčešće između prstiju. tako nastaju nepravilna ljuskasta područja. Veći mjehuri javljaju se zbog oštećenja kože toplinom. čvoriće. malariju. Velike boginje (variola) često su smrtonosna bolest i počinju mjehu­ rićima. osip dolazi odjednom i nema istovremeno mrlje. Dugotrajan pritisak poremećuje cirkulaciju krvi u koži i izaziva mjehur. mje­ huriće i kraste. mjehurići se međusobno spajaju u veće mjehure. Mjehuriće izaziva virus. nazivaju ih groznicom i smatraju više ružnom i dosadnom pojavom ne­ go ozbiljnom bolešću. poslije na koži. Lijek koji uništava uzroč­ nika ne postoji.

Dolazi do izljeva krvi u mjehur. Bistar sadržaj mjehura zamućuje se i postaje gno­ jan. Mrlje mogu nastati i zbog pucanja krvnih žila. sadržaj mjehura vrlo je zarazan. Mrlje mogu nastati zbog mjestimično povećane ili smanjene količi­ ne obojene tvari (pigmenta) u koži. Crni prist (antraks) je mjehur na koži na mjestu gdje je ušao bacil. takve mrlje ne nestaju na pritisak. ako se krvne žile prošire. ta mjesta se vide kao crvene mrlje koje nestaju na pritisak. mjehuri mogu zahvatiti velik dio kože. Najčešće su posljedica promjena na krvnim žilama kože. uzročnik sifilisa može uzrokovati mje­ hure na različitim dijelovima tijela. ili se sakuplja u većim količina­ ma u potkožnom tkivu. Bakterije mogu izazvati veće mjehure na koži. pucaju i stvaraju kraste.vane su. takvo je stanje uvijek praćeno povišenom temperaturom i tresavicom. Stoga narod bolest naziva crni prišt (bedrenica). teška i smrtonosna. to je bolest prije svega životinja biljoždera. na crvenoj i otečenoj pod­ lozi. Bolest je dugotrajna. zbog pore­ mećaja u radu nadbubrežne žlijezde javlja se tamnija boja kože. Mrlje na koži Mrlje ili pjege (makule) ograničene su i mjestimične promjene kože. po čitavom tijelu. kada pritisak popusti. Postoji akutna i kronična bolest (uzročnik je nepoznat). kod koje se na upaljenoj ili naizgled normalnoj koži i sluznici povremeno stvaraju mjehuri. Do pojačanoga stvaranja pigmenta melanina ne dolazi samo pod utjecajem zračenja nego i zbog poremećaja u radu žlijezda. najčešće na glavi. . poslije na čitavom tijelu (Adisonova bolest). nalaze se u razini kože i od nje se razlikuju samo po boji. Mjehuri su ispunjeni bistrim ili crvenkastim sadržajem. tada se krv izlijeva u kožu. obično po­ činje u trećoj ili četvrtoj godini života i nestaje u pubertetu. prosječna je veličina mjehura 1 centimetar. mrlja se ponovo javlja. ubrzo poslije poroda. ali ne boli. naziva se pemfigus. ali se može prenijeti i na čovjeka. u predjelu kose i u usnoj šupljini. I uzročnici gnojenja izazivaju u male djece i starijih ljudi mjehure veličine golubinjega jajeta. ugljičnim monoksidom. U novorođenčeta i dojenčeta. mjehur puca i stvaraju se smedecrne kraste. Postoji nasljedna bolest kada je koža tako osjetljiva da već na naj­ manji podražaj stvara mjehure ispunjene bistrim sadržajem. npr. Okolna je koža jako otečena. najprije na licu i rukama. naročito na dlanovima i tabanima. tabletama za spavanje (barbituratima).

naročito na dlanovima i tabanima. Kod osipa. uzročnik je nepoznat. kod trbušnoga tifusa. javlja se zbog otrovanja arsenom. Albinizam može zahvatiti i ograničene dijelove kože. Postoji još jedna zarazna bolest dječje dobi koja je praćena mrljastim osipom i vjerojatno uzrokovana virusom. infekciozne mononukleoze. uz alergičan osip javlja se proljev. I lijekovi izazivaju mrljast osip (medikamentozni osip). Mrljast osip (mrlje zahvaćaju veću površinu kože) može biti poslje­ dica preosjetljivosti kože na neke tvari (alergija). svrab. Ima osoba koje uopće ne mogu stvarati pigment melanin (albinizam). često je posljedica upala kože i javlja se na mjestu gdje su bili mjehuri. postoje lijekovi kojima se to područje kože maže kako bi postalo tamni­ je i manje uočljivo. »flekovi«. uzročnici djeluju na krvne žile. osip je redovita pojava. osip obično započinje iza uške. povišena temperatura. javlja se osip. zatim na trupu i udovima. glavobolja. . manje crvene mrlje međusobno se spajaju tako da lice izgleda išarano.Žutosmeđe mrlje javljaju se u trudnica. Mrlje nastaju zbog toga što se ne stvara dovoljno pigmenta. Tamnija koža često se vidi na potkoljenicama gdje su proširene ve­ ne. Tamnija boja kože prati mnoge kožne bolesti. šarlah. javlja se trećega ili četvrtoga dana bolesti. a kada počinje padati. koje se mjestimično proširuju ili pucaju. stvarajući bijela žarišta. duže upotrebe lijekova u kojima ima arsena. koja se naziva trodnevna groznica. Dugotrajan mehanički pritisak na koži dovodi do promjene boje na tom mjestu. uz tamniju boju kože javlja se i pojačano orožnjenje i ljuštenje. dok se isti lijek može javiti različitim promjenama na koži. na koži često prate zarazne bolesti. a naziva se zarazno crveni­ lo (infekciozni eritem). jest vi­ rus. Vrsta osipa nije karakteristična za pojedini lijek. žljezdane groznice javlja se neredovito. dugotrajno crvenilo. različiti lijekovi javljaju se istim osipom. promjena nastaje zbog poremećene cirkulacije krvi. Zarazne boles­ ti kod kojih su mrlje u obliku osipa gotovo redovita pojava nazivaju se osipne (egzantematične) bolesti. koje zahvaća trup i udove. ili tzv. ružičasto crvenilo. mrlje se javljaju najprije na licu. Kod ospica postoje grube mrlje tamnocrvene boje. podlaktici i vratu vide se bijele mrlje omeđene tamni­ jim rubom. Na šakama. pa se preko lica i čela širi na vrat. dolazi i do promjena na unutarnjim organima. crljenice. Uzročnik dječje bolesti. tri dana traje visoka temperatura. malih boginja i pjegavoga tifusa. crljenac. Osip podsjeća na zarazne bolesti: ospice. takve promjene nazivaju se vitiligo. Mrlje. takav izgled us­ poređuju sa zemljopisnom kartom. naročito na čelu i licu. koje se naročito dobro vide na licu. trup i udove.

a može biti ograni­ čena samo na pojedine dijelove. Neka su djeca zbog srčanih grešaka plava odmah nakon poroda. Plava boja kože potječe od plave boje krvi. licu. u starijih ljudi krvne žile pucaju zbog ateroskleroze. pluća i otrovanja. javlja se plava boja kože. tu- . što je manje kisika. ospica. naročito prilikom pojačanoga tjelesnog napora. Na pritisak prstom. krv je svjetlija. Plava boja kože ovisi i o stečenim srčanim greškama. takva su krvarenja kod trbušnog tifusa. Kod jednih plava boja nastaje zbog povećanoga tjelesnog mirovanja. Do krvarenja u koži dolazi i zbog preosjetljivosti na lijekove. Poznato je da je arterij­ ska krv svijetlocrvene boje. Svijetla boja krvi potječe od kisika koji je u njoj sadržan. upala grla. Vrijednost hemoglobina u krvi iznosi 16 g na 100 ccm krvi. naročito reumatska upala. zbog aler­ gije. Što ima više kisika. koje imaju važnu ulogu u grušanju krvi. i to na jedan pigment. boja se mrlje ne mijenja kao onda kada je posljedica proširenja krvnih žilica. šarlaha. Vrijeme kada će se javiti plava boja kože ovisi o vrsti srčane greške. otro­ vanja krvi (sepse). Neke srčane greške mogu se izliječiti operativnim putem. javljaju se sitne pjege (purpura). naročito u žena za vrijeme menstruacije. Ako je više od trećine hemoglobina bez kisika. najčešća je na rukama. Plava boja javlja se kod onih bolesti koje dovode do sužavanja dišnih ci­ jevi (otok glasnica. Do plave boje kože dovest će i sve one promjene u dišnim putovima koje sprečavaju normalan prolaz zraka u pluća (plavičasta boja kod te­ žih upala pluća jer su jednim dijelom ispunjena upalnom tekućinom). zbog manjka C-vitamina. Dugotrajne. bronhijalna astma. Manjak krvnih pločica (trombocita). najčešći je uz­ rok upala srca. na jednu boju. kronične bolesti srca i pluća povremeno izazivaju pla­ vu boju kože. odražava se točkastim krvarenjem u koži i sluznici. kada se organizam naglo razvija. Plava boja kože Plava boja kože (cijanoza) značajan je simptom bolesti srca. koju uzrokuje ili otežano opskrbljivanje krvi kisikom u plućima. Poremećaji u radu srca često uzrokuju plavu boju kože. ili kroz ne­ prirodne otvore u srcu dolazi do jakog miješanja venozne i arterijske krvi. po­ staje tamnija. usnama i sluznici usne šupljine. Kisik u krvi veže se na crvena krvna zrnca. difterija. U druge djece plava boja nastaje tek u pubertetu.Mrlje mogu nastati i zbog krvarenja u koži. hripavac. krvi. Plava boja može zahvatiti čitavu površinu kože. koja se nalazi u crvenom krvnom zrncu i naziva se hemoglobin.

Nitrita ima i u nečis­ tim bunarskim vodama gdje trune organska materija. tablete protiv bolova koje sadrže fenacetin. ali ne na­ ročito jako izraženi: glavobolja. Liječenje ovisi o uzroku. Liječenje plave boje kože zbog »otrovanja u krvi« vrlo je uspješno. srčane slabosti liječe se lijekovima za srce. dojenče ubrzo poplavi. naročito u proljeće kada je količina C-vitamina u tijelu znatno smanjena. tada se jedino može vidjeti na sluznicama. Poznata su smrtonosna otrovanja dojenčadi ako su omatana pelenama koje su imale bolničke žigove na­ močene u anilin (koji je ušao u tijelo preko kože). Posebnim aparatima točno se ustanovljava količina promijenjenoga he­ moglobina. vodikov peroksid. upalne bolesti liječe se antibioticima i sulfanamidima. Ako pije takvu bu­ narsku vodu. oksidirano željezo). Na tamnoj koži cijanoza se teško uoči. pločasto je uzdignuće koje je obično ruži­ časte boje. Koža postaje sivoplave boje. otežano disanje. Izrazito je plava boja lica prilikom epileptičkoga napada (padavice). uši. U rijetkim slučajevima postoji i nasljedni poremećaj u krvnom pig­ mentu. Plik je uglavnom kratkotrajna prolazna pojava. kao što su prsti na rukama. Od kemijskih spojeva koji dovode do takvih promjena najpoznatiji su nitriti (umjetna sol). tamo gdje je cirkulacija krvi znatno usporena. vješanja. tj. može biti različitoga oblika i veličine. koprivnjača. zatim lijekovi sulfanamidi. nos. Od lijekova daje se mnogo C-vitamina i posebna boja. Čest uzrok plave boje kože jesu povrede dišnih putova i strana tijela u dišnim putovima (prilikom utapljanja. Mogu se javiti i još neki znaci. metilensko modrilo. i nastaje zbog nakupljanja tekućine u najpovršinskijem sloju . direktno u krv. Ta se pojava naziva methemoglobinemija. tzv. Srčane se greške operiraju. do 10 cm u promjeru. Na pojavu plave boje znatno utječe pigmentacija kože. nitroglicerin. To se može vidjeti zimi. redovito praćena svrbežom kože. davljenja). za jake hladnoće.mori). Plava boja kože može nastati zbog otrovanja. anilin. Zato liječnik stupanj cijanoze određuje prema izgledu sluznice usne šup­ ljine. na istaknutim i izloženim dijelovima tijela. Plava boja može nastati na pojedinim ograničenim dijelovima kože. već u toku davanja lijeka dolazi do vidnoga poboljšanja. Plikovi na koži Plik (urtika). Neki otrovi djeluju na hemoglobin u crvenim krvnim zrncima tako što ga onesposobljavaju za prijenos kisika (pretvaranjem dvovaljanoga željeza u hemoglobinu u trovaljano. pa takva djeca obično imaju plavkastu boju.

plastične mase. Ako se plikovi javljaju često. rendgenske zrake. antihistaminskim mastima (Synopen. pa će promjene na njoj nastati tek onda kada je izložena sunčanim zrakama (fotosenzibilne tvari). deterdženti. Ima mnogo kemijskih spojeva koji mogu izazvati plikove u direktnom dodiru s kožom i koji se upotreblja­ vaju u kućanstvu ili na radnom mjestu: sapuni. osa ili pčela.kože. izaziva pli­ kove s općim lošim osjećajem.povišena temperatura. kalcij daje često u kombinaciji sa tzv. oblozi mentol alkohola. Plikove mogu izazvati jake hladnoće i topline. tzv. Veće nakupljanje tekućine stvara jak otok i pritisak pa se krvne ži­ le stisnu do te mjere da površina plika postaje potpuno blijeda. insekti. proljev. sirevi. kortikosteroidi (Ultracorten. bakterije. hormon nadbubrežne žlijezde. guljenjem. nesnosan svrbež. zbog nekih kemijskih tvari koža po­ staje osjetljiva na sunce. kada postoje smetnje gušenja. trganjem. u posebnim zdrav­ stvenim ustanovama ustanovit će se tvar na koju je organizam osjetljiv. Phenergan). valja isprazniti probavni sustav sredstvom za čišćenje. antihistaminom (Dimidrilcalcium). na manjim površinama. Antistin. mineralna ulja. tada će organizam na tu tvar postepeno postati neosjetljiv. razrjedivači. hitna intervencija potrebna je naročito ako su urtike praćene smetnjama disanja. direktnim dodirom s kožom. postoje brojni drugi antihistaminici (Synopen. po­ vraćanje . Pojedinačne urtike mogu se mazati tzv. trljanje. tj. Plik je posljedica preosjetljivosti na neke tvari koje u kožu dolaze putem krvi ili izvana. Liječnik daje lijekove direktno u krvnu žilu. stru- . Avil). zatim lijekovi: sredstva pro­ tiv bolova. a ne zna se uzrok. Ako je zahvaćena veća površina tijela i postoji opći poremećaj . sulfanamidi. Urbason. Lokalno mazanje nije djelotvorno i uglavnom služi da bi se smirio svrbež (trljanje octom. daje se i adre­ nalin. mogu se primijeniti i antihistaminične masti ili kortikosteroidi). školjke. u težim sluča­ jevima daju se i hormonski preparati. plikove može izazvati mehanički nadražaj: pritisak. zatim fizički napor. ima lijekova koji po­ mažu u vrlo kratkom vremenu. Najčešći uzrok urtike je hrana: jagode. rakovi.potrebna je liječnička pomoć. Rana (grizlica) na koži Pod ranom (vulnus) liječnik obično razumijeva ozljedu kože koja je nastala djelovanjem mehaničke sile: rezanjem. antibiotici. gljivice. ubod većih insekata. takav postu­ pak naziva se desenzibilizacija. Soventol. Dexamethason). Valja se hraniti dijetalno i ne treba jesti prvi dan. u rjeđim slučajevima pojavljuju se i mjehuri.

nakon spolnoga općenja. liječnik naziva grizlica ili ulkus. Meki čir (meki čankir) javlja se najprije kao bolni čvorić jedan do dva dana poslije zaraze. Mišići lista djeluju poput pumpe. a ko­ ji put i čirom. Lije­ čenje kod kuće zahtijeva podizanje noge 15 do 20 cm. Rane sporo zarašćuju tvrdom brazgotinom. sve defekte koje bez obzira na koji su način nastali. Šećerna bolest izaziva rane na nožnim prstima. primjenjuju se i kirurški postupci. Rane se javljaju i na spolnim organima. Pritisak na kožu ne djeluje samo izvana nego i iznutra. zbog toga se i preporučuje povremeno stiskanje mišića potkoljenice ili lagane šetnje. Da bi se spriječio dekubitus. Velik broj slučajeva može se izliječiti pri­ mjenom kompresivnoga zavoja. nazivaju i ona oštećenja koja su nastala zbog bolesti. Prosječno vrijeme liječenja traje 3 mjeseca. U zapušte­ nim slučajevima može biti umrtvljena (nekrotizirana) i sama kost. Takva se rana naziva varikozni ulkus i u većini je slučajeva praćena pro­ širenim venama. koje nastaju pore­ mećenom cirkulacijom krvi zbog nagloga razvitka ateroskleroze na krvnim žilama. Najčešće je zahvaćena sa­ mo koža. Ne valja sjediti u stolici. koji su nastali zbog bolesti. Na čvoriću se ubrzo . bolesnika valja često okretati i masirati razrijeđenim alkoholom ona mjesta koja su najviše izložena pritisku: petu. a popuštanje napetosti mišića potkoljenice u tom položaju još vi­ še otežava cirkulaciju krvi kroz vene. Bolesna oštećenja kože najčešća su na donjoj trećini potkoljenice. mogu zahvatiti i veći dio potkoljenice. slabokrvnost. Ljudi pod pojmom rane razumijevaju sva oštećenja. a prije svega nedovoljna njega. Kada jedan dio kože ne dobiva dovoljno krvi. leđa. Rane su obično okrugloga ili ovalnog oblika i veličine kovanoga novca do dlana šake. Tako se ranom ili ranicom. Takve rane nastaju u onih bolesnika koji su prisiljeni duže vrijeme ležati u krevetu. No. no rana ide u dubinu zahvaćajući potkožno tkivo. rana može zacijeliti bez posebnoga liječenja. Ako noga miruje u povi­ šenom položaju. križa. koja ponekad još više po­ goršava cirkulaciju krvi u venama potkoljenice. što u znatnoj mjeri oslabljuje cirku­ laciju krvi na tom mjestu (dekubitus). Rane su posljedica dugotraj­ noga pritiska kreveta na meka tkiva. De­ fekte kože i sluznica. Tak­ vim oštećenjima pogoduje loša ishrana. Najčešći su uzroci rana na koži poremećaji cirkulacije krvi u koži. Rana će se prije svega stvoriti na onom mjestu gdje kost strši. manjak vitamina. to su spolne bolesti koje se prenose isključivo spol­ nim putem. takvo je liječenje skupo i dugotrajno.ganjem. tj. najpoznatiji oblici nazvani su meki i tvrdi čir. gdje se nalazi ispod same kože. koštana izbočenja na skočnom zglobu. on propada i na tome mjestu stvara se rana (ulkus).

Takva stanja nastaju kod onih bolesti koje su praćene ja­ kim proljevima i povraćanjem. svaki čvorić koji lako prokrvari. rane na vratu (skrofuloza) nastaju prodorom tuberkuloznoga procesa s limfnih čvorova vrata. Rak kože u početku može izgledati kao bezazlena ranica. Bez liječenja bolest se sve više razvija. ili čak pre­ staju radom na vrlo niskim temperaturama. Potpuno i sigurno izlječenje sifilisa moguće je samo ako liječenje započne u prvom stadiju bolesti. sumnjiva je i svaka izraslina. I uzročnici gnojenja dovode do rana na koži. Nakon tridesetak dana nestaje bez liječenja. Tvrdi čir (čankir. površinske rane (her­ pes). tri tjedna poslije zaraze. ako se količina smanji. ulkus durum) prvi je znak sifilisa. Neke kožne bolesti karakteristične su po suhoj koži: riblja koža (ihtioza). Često se razvije i dubok čir sa slaninastim dnom i tvrdim rubom. dok postoji čir. Nakon početnoga svrbeža jave se sitni mjehurići veličine glavice gumbašnice. veličine nokta. Uzročnik je bakterija streptokok. Veći gu­ bitak vode dovodi do potpunoga prestanka rada žlijezda znojnica. kada puknu. bolest se često ponavlja.stvori gnojni mjehurić. Smanjen je i rad žlijezda znojnica u starijih ljudi. Ako se pravovremeno otkrije. ali i na drugim dijelovima kože. Suha koža Suhoća ili vlažnost kože ovisi o radu žlijezda znojnica. psorijaza. Koža je suša zimi nego ljeti zato što zimi žlijezde znojnice rade smanjeno. Rane nastaju pošto puknu gnojni mjehurići (ektima). često se javljaju u dje­ ce. naročito na potkoljenici. najčešće se javlja na koži uha. I virusi izazivaju na spolnim organima sitne. Koža postaje suha. pucanjem mjehurića nastaje meki čir plitkoga dna. smanjuje se i količina vode koju luče žlijezde znojnice. . kao pjega ili Čvorić. Počinje naglo. Rane na koži može izazvati i bacil tuberkuloze. čela i nosa. alergična oboljenja kože. rak kože može se lako izliječiti zračenjem ili kirurškim putem. Suhoća kože ovisi i o ukupnoj količini vode u tijelu. zbog toga starci imaju suhu kožu koja se često ljušti. Time je za­ vršen prvi stadij bolesti. neravnih rubova i bolan na pritisak. Zbog toga svaka ranica koja traje duže vrijeme i postepeno se širi postaje sumnjiva pa je liječnički pregled oba­ vezan. nastaju sitne crvene ranice koje svrbe i peku. javlja se na spolnim organima muškarca i žene. Već prvi ili drugi dan nasta­ je površinska ranica.

oteklo lice. Neki lijekovi izazivaju suhu kožu jer se blokira rad žlijezda znojnica (atropin. Suha koža nastaje i uzimanjem lijekova koji dovode do pojačanoga lučenja mokraće. preparati beladone). . od visokoga tlaka. takve tablete daju se bolesnicima koji boluju od srčanih bolesti. a time i do pojačanoga gu­ bitka tjelesne tekućine. Suha koža javlja se i kod šećerne bolesti jer bolesnici gube mnogo tekućine mokrenjem. ciroze jetre. tj. bolesnici mogu dnevno izmokriti više od 10 litara tekućine. bolesnicima kojima se nakuplja tekućina u trbušnoj šupljini (ascites). Smanjena funkcija žlijezde štitnjače (miksedem) odraslih osoba praćena je suhom kožom uz ostale znakove bolesti: osjećaj hladnoće. Bolest zbog poremećenoga rada žlijezda u mozgu naziva se diabetes insipidus. bolest koja nastaje zbog manjka C vita­ mina.Suha koža prati skorbut.

krvarenja iz pluća kod tuberkuloze. . Ne smije se zaboraviti da rana može izvana vrlo malo krvariti. Važnije je uočiti da li je krvarenje jako ili slabije. Krv može istjecati samo na mjes­ tu gdje je oštećena stijenka krvne žile. Najčešći su uzrok krvarenja ozlje­ de: posjekotine. ubodne i druge rane. npr. Krvarenje može biti uzrokovano i oštećenjem stijenke krvne žile zbog bolesti. venozno i kapilarno krva­ renje nije toliko značajna s obzirom na to što su prilikom povreda uvijek povrijeđene sve tri vrste krvnih žila. neznatna krvarenja zaustavit će se sama od sebe kada se na ranu stavi sterilna gaza. Podjela krvarenja na arterijsko. Malena. Nije bi­ tan uzrok krvarenja. Svaki izlazak krvi izvan krvnih žila naziva se krvarenjem. Krvarenja nastaju povredom svih triju vrsta krvnih žila: arterija. Brzo se i lagano primjećuje čak i kad je prekriveno odje­ ćom. vanjsko ili unutarnje. a izbor ovisi o jačini krvarenja. Brz i obilan gubitak krvi od jed­ ne trećine ukupne količine (oko 1. upotrebljavaju se različite metode. nego je bitna ukupna količina izgubljene krvi i vri­ jeme unutar kojega je ta krv izgubljena. Prilikom jačih krvarenja mora se primijeniti jed­ na od metoda zaustavljanja krvarenja. Svaki nagao i veći gubitak krvi neposredno ugrožava život. jer je spontano zaustavljanje ne­ moguće i unesrećeni će stradati zbog gubitka krvi. a da istovremeno u tjelesnu šupljinu istječe velika količina krvi. krvarenja zbog čira na želucu. a krv vidljivo is­ tječe iz rane. raka. Da bi se zaustavilo vanjsko krvarenje.KRVARENJA Krv se nalazi unutar zatvorenoga sustava krvnih žila.5 do 2 litre krvi) može izazvati smrt za nekoliko minuta. To je naroči­ to često kod rana na trbušnoj i prsnoj stijenci. razderotine. Vanjsko krvarenje Vanjsko krvarenje nastaje uglavnom ranjavanjem. ve­ na i kapilara.

U prvoj pomoći primjenjuju se slijedeći postupci zaustavljanja krva­ renja: 1. a to kontroliramo pipanjem pulsa. vrata ili udova. Zaustavljanje krvarenja na nadlaktici Mjesta na kojima se pritiskom prstiju za­ ustavlja krvarenje 2. Na ranu se stavlja sterilna gaza ili jastučić prvog zavoja. postavlja se smotuljak na već postavljeni i oprezno se ponovo stegne. a na njih smotak tkanine. Ta mjesta valja poznavati. Smotuljak utisne gazu u ranu toliko da krvarenje presta­ ne. i tada se povojem čvrsto premota. namotan povoj i slično. Ako postavljeni zavoj ponovo pro­ krvari. Pritisni ili kompresivni zavoj primjenjuje se uspješno na bilo ko­ jem dijelu tijela. . Zaustavljanje pritiskom prsta jednostavan je način da se brzo i bez pomagala zaustavi svako jače krvarenje na bilo kojem mjestu glave. Kompresivnim zavojem ne smije se prekinuti krvotok na ruci ili no­ zi. Arterija se pritišće uz kost. između rane i srca. To je moguće samo na mjestima gdje se arterija nalazi dosta pri površini i priliježe uz kost. Prstom se pritisne glavna arterija koja dovodi krv u ozli­ jeđeno područje. a metodu uvježbati.

3. kravatom. ne smiju se istovremeno pritiskati obje vratne arterije Zaustavljanje krvarenja na podlak­ tici Zaustavljanje krvarenja na nozi Zaustavljanje krvarenja kompresivnim zavojem. II. rupčićem. smrskan ili visi na koži. I. i III. Zaustavljanje krvarenja na glavi. Nekoliko centimetara iznad rane podveže se trouglom maramom. Podvezivanje udova provodi se samo ako je dio ruke ili noge ot­ rgnut. faza .

II. Na ve­ ći gubitak krvi naročito su osjetljiva djeca i starci. mučnina i strah od smrti pokazuju da je stupanj iskrvare­ nja teži. . Iskrvarenje je stanje koje nastaje velikim gubitkom krvi. Težina stanja ne ovisi samo o količini izgubljene krvi nego i o ot­ pornosti organizma. šup­ lje organe i mišiće. Pospanost. Katkada krv dospije izvan tijela. I. Iskrvarenje nastaje ako unesrećeni ili oboljeli izgubi više od jedne litre krvi. nego tek kada zbog obilnoga gu­ bitka krvi nastaje opći poremećaj zdravlja. Znakovi iskrvarenja: Iskrvareni osjeća opću slabost. vrtoglavicu i šum u ušima.Zaustavljanje krvarenja podvezivanjem. jaka žed. iskrvarenje. npr. Mjesto krvarenja nije vidljivo i teško se primjećuje. i III. faza Unutarnja krvarenja Unutarnje krvarenje nastaje istjecanjem krvi u tjelesne šupljine. iskašljavanjem kod bolesti i ozlje­ da pluća. Znakovi koji prate iskrvarenje uvijek su isti. ili stolicom kod bolesti i povreda želuca i crijeva. kao i o vremenu unutar kojega je krv istekla. bez obzira na uzrok i vrstu krvarenja. To omoguću­ je da se krvarenje prije otkrije i upućuje na mjesto gdje se pojavilo (vidi: Ispljuvak i stolica). pa se na krvarenje ne posumnja dovoljno rano. No krv često ne dospijeva izvan organizma.

Krvarenje se zaustavlja pritiskom prsta na mekani dio nosnice iz koje krvari. najprije u stojećem i sjedećem položaju. noge iskrvarenoga mogu se podići pod kutem od 10 do 15 stupnjeva. Prilikom težega gubitka krvi dolazi do nesvjestice.transfuzijom. povremeno prekidano dubokim udahom (hvatanje zraka). . Disati valja na usta. krvarenje obično prestaje. Ako je krvarenje obostrano. mogu se podići uvis i ruke. Puls je ubrzan razmjerno stupnju iskrvarenja. pritisak je obostran. Položaj osobe koja je izgubila mnogo krvi Iskrvarena osoba uvijek se stavlja u ležeći položaj. jer se krv skreće iz perifernih dijelova tijela. Gubi­ tak krvi najčešće nije velik. Nakon toga što pritisak traje 10 do 15 minuta. u unutrašnjost organizma gdje je najpotrebnija. Krvarenje iz nosa može biti posljedica bolesti ili ozljede nosa. a prili­ kom osobito teškoga gubitka i u ležećem. Koža je hladna i orošena znojem. ubrzano. Život iskrvarenih spašava se i liječi jedino nadoknadom izgubljene krvi . Nos se ne smije brisati i čistiti nekoliko sati poslije zaustavljenoga krva­ renja. postupak je slijedeći: Bolesnika valja staviti u sjedeći položaj s pidignutom i lagano zaba­ čenom glavom.Na iskrvarenom se vidi blijeda boja kože i vidljivih sluznica. Iskrvarenoga valja utopliti. Utopljava se pokrivanjem dekama. Ako je gubitak krvi veći. Zbog toga je hitan prijevoz u bolnicu najvažnija mjera prve pomoći. teško se pipa i broji. Bez obzira na uzrok. ali na tijelo ne treba stavljati termofore ili ugrijane crijepove. Takav postupak naziva se autotransfuzija. Disanje je površno. Da bi se mozak i srce što bolje opskrbili »ostatkom krvi«. Podizanje ruku i nogu postiže se isti učinak kao i davanjem boce krvi. ruku i nogu. Autotransfuzija se smije izvesti samo ako je krvarenje zaustavljeno.

zbog nastaloga pritiska ovoj­ nica može prsnuti te nastaje snažno. tipičan je znak bolesti koja nastaje zbog defi­ cita vitamina i naziva se skorbut. često smrtonosno krvarenje. Ako je krvarenje slabo. Krvarenje iz zuba najčešće je poslije vađenja zuba. Ako je krvarenje jako. noge mu se skvrče k tijelu (da trbušna stijenka olabavi). a krv preko ždrijela ulazi u usnu šupljinu. Žeđ se utažuje vlaženjem usta mokrom tkaninom. u šupljinu izvađenoga zuba stavi se čvrst smotuljak mekane tkanine (sterilne gaze. bez nekoga očitog uzroka. ranjavanja ili bolesti i može biti veoma teško. Tada se krvarenje ne može zaustaviti pritiskom izvana. Svježa krv u stolici. Povraćanje krvi. rjeđe jetre. Bolesnik se stavi u sjedeći položaj (vidi: Krvavi ispljuvak). ozlijeđeni ne smije ništa ni jesti ni piti. već se valja javiti u zubnu ambulantu. najčešće potječe od povrijeđene slezene i jetre. Krvarenje u že­ lucu i crijevima prije se otkriva jer se krv odstranjuje stolicom i povraća­ njem (vidi: Crna stolica. Ispod brade stavi se 3 do 4 rupčića. Zato se tupe ozljede trbuha smatraju podmuklim ozljedama koje obavezno zahti­ jevaju liječnički pregled. Kada je oštećeno tkivo slezene. Takva krvarenja može zaustaviti samo liječnik. Krvarenje u trbuhu nastaje zbog tupih ozljeda. Povraća­ nje crnog sadržaja koji liči na talog od crne kave). . Kad se sumnja na krvarenje u trbuhu. Krv koja se sakuplja u slobodnoj trbušnoj šupljini. Krvarenje iz zubnog mesa. Kako se ni­ kada ne zna jesu li oštećena crijeva ili želudac. s brzim i velikim gubitkom krvi. komadić tkanine izglačan vrućim glačalom). dana pa i tjedna. zatim na smotuljak stavi pluteni čep koji bolesnik mo­ ra čvrsto zagristi. Krvarenje iz zubnog mesa može biti popratna pojava upala. izaziva sum­ nju na manjak vitamina C. bez obzira sumnja li se na krvarenje. unesrećeni se polegne na le­ đa. krv se može nakupiti u manjim ko­ ličinama u samom organu. iznad crijeva. a ovojnica slezene postupno se sve više napi­ nje. Takva krvarenja najčešće su uzrokovana tupim udarcem u trbuh ili donji dio prsnoga koša. nekih bolesti krvi itd. Krvarenje iz pluća posljedica je bolesti ili ozljede.U rijetkim slučajevima krvari se iz dubljih dijelova nosa. ne treba poduzimati nikakve postupke. Nakon nekoliko sati. preko kojih će bo­ lesnik sam pridržavati čeljust i pomagati pritisak ugriza.

medicinskih laika. miligramima itd. Ispuštanje »nečis­ te krvi« pomoću kupica ili pijavica održalo se u narodnoj medicini do današnjeg dana. udž­ benike ili pak traži objašnjenja od drugih liječnika. Neki su je pili. nosiocem nasljednih osobina (»Moja djeca. milijuni ljudi vjeruju da su bolesti posljedica pokvarene. ili su je žrtvovali svojim bogovima. npr. da se pretragom krvi mogu ustanoviti gotovo sve bolesti itd. Neke bolesti mogu se isključivo dokazati sa­ mo pretragom krvi. koji slove kao pravi stručnjaci u interpretaciji vri­ jednosti izraženih u postocima. U nastojanju da se djeluje na količinu i sastav krvi. potpuna nepoznanica. To je potpuno shvatljivo ako uzmemo u obzir činje­ nicu da krv u svom optoku dolazi u dodir sa svim dijelovima tijela.: da je menstrualna krv otrovna. drugi su se u krvi prali i kupali. i ono najbitnije: što se može zaključiti ako postoji odstupanje od normalnih vrijednosti? Podaci koji se dobiju pregledom krvi za većinu pacijenata su »tabu­ la rasa«. koje su normalne vrijednosti. Krv su smatrali sjedištem duše. zado­ voljavaju se zaključkom i tumačenjem svoga liječnika. bolešću i smrću. jedinicama.KRVNA SLIKA Krvna slika je medicinski pojam s kojim se svakodnevno susreću brojni pacijenti. Još od davnih vremena ljudi povezuju krv sa zdravljem. Njihov odlazak u laboratorij radi vađenja i pregleda krvi. bez komentara. da se krv čisti preko gnojnih čireva. historija medici­ ne puna je primjera upotrebe ljudske i životinjske krvi u svrhu liječenja. Zbog takvoga shvaćanja liječnici su stoljećima puštanje krvi smatrali najvažnijom metodom liječenja. nečiste krvi. koja vrsta pretrage se traži. osim straha od uboda. izaziva znatiželju te pacijenti redovito nastoje što prije dobiti odgovor na pitanja koja ih muče: zbog čega su upućeni na pretra­ gu krvi. Još i danas postoje brojne zablude. To je neophodno jer krv omogućuje život stanicama tijela donoseći im kisik iz . ne rijetko i od znana­ ca. moja krv«). Manjina pokuša­ va sama saznati »pravu istinu« čitajući razne medicinske leksikone. oni su uglavnom. Za liječnika je pregled krvi važno pomoćno sredstvo prilikom po­ stavljanja dijagnoze bolesti. U mnogih naroda.

krv je neobično složeno sas­ tavljena.makrocitoza . hormoni. te aktivnost veći­ ne tih supstancija danas se može odrediti laboratorijskim pretragama. Količinu. Tekući dio krvi naziva se krvna plazma i čini nešto malo više od polovine volumena krvi.pluća te hranu iz crijeva a obratnim putem odstranjuje iz tijela otpadne tvari koje stanice izlučuju u krv. Bezna­ čajne varijacije u njihovu broju postoje u toku dana i noći. mokraćevina. E r i t r o c i t i : Osnovna uloga crvenih krvnih zrnaca je izmjena pli­ nova u organizmu. eritrocit u plućima veže kisik koji donosi tkivima: u obratnom smjeru prenosi ug­ ljični dioksid koji se izdiše plućima. jer njihov broj (uvijek mora biti toliko da osigurava dovoljno dopremu kisika stanicama tijela). kod poseb­ noga oblika slabokrvnosti nazvane perniciozna anemija.000. To je i određivanje broja i oblika crvenih krvnih zrnaca te količina hemoglobina. kreatin. . žučne boje itd. Sastoji se od krutoga i tekućeg dijela. Prema internacionalnoj sta­ tistici.200. Normalno postoji ravnoteža između onih koji se ras­ padaju i onih koji se stvaraju. U krvi se nalaze i zaštitne tvari (antitijela) protiv raznih bolesti.promjer eritrocita je veći od normale. encimi. šećer vitamini. Slani okus krvi potječe od otopljene kuhinjske soli. njihov broj u 1 kubičnom milimetru (ccm) iznosi između 4 i 5 mi­ lijuna. obično kod anemije uzrokovane manjkom željeza.000. aminokiseline. Donja granica za muškarce je 4. sastav.prosječan promjer eritrocita je smanjen.mikrocitoza . Prosječno žive oko 100 dana. U sredini su udubljeni te u prosjeku izgledaju poput piškota. zatim razni otpadni produkti mijene tvari. Eritrociti su okrugle pločice promjera svega 7 tisućinki milimetara. U njoj su otopljene razne tvari: minerali. Crvena krvna slika naziva se zbog toga što se tom pretragom usta­ novljuju vrijednosti onih krvnih elemenata koji svojom crvenom bojom daju karakterističnu boju krvi.500. za žene 4. Svojim glavnim sastojkom hemoglobinom. Eritrociti su najbrojnije krvne stanice. U vezi s brojem i oblikom crvenih krvnih zrnaca često se susreću sli­ jedeći medicinski pojmovi: . . Crvena krvna slika Određivanje »crvene krvne slike« jedna je od najčešćih pretraga krvi. bjelančevine. amonijak. kao masne kiseline. Da bi udovoljila svim tim funkcijama.

Hemoglobin (Hb) ima važnu ulogu u održavanju slabo lužnate reakcije krvi. smetnje gutanja itd. Dnevna potreba za željezom je različita.anizocitoza .. te mnogi dospiju u perifernu krv prije nego što sazru. s još nekim ke­ mijskim spojevima koji se nalaze u krvi. Nedovoljna količina željeza najčešći je uzrok slabokrvnosti (anemi­ je). javlja se kao normalna pojava nakon gubitka veće količine krvi.6 mg dnevno). pa je razumljivo da količina mora biti nadoknađena željezom u hrani.pojava retikulocita u krvi.retikulocitoza .stanje kada pad broja eritrocita i smanjena količina he­ moglobina umanjuje sposobnost krvi da prenosi kisik. H e m o g l o b i n . gubi stolicom.hipokromija . Krvna boja hemoglobina glavni je sastojak crve­ noga krvnog zrnca. Također je razumljiva povećana potreba organizma za željezom nakon većega gu­ bitka krvi (razna krvarenja). U žena je potreba za željezom veća jer se menstruacijom povećava gubitak željeza iz organizma čak više od 2 mg dnevno. . To su nezreli eritrociti i u krvi se pojave onda kada koštana srž stvara eritrocite velikom brzi­ nom. stupnju anemije. Normalne vrijednosti hemoglobina: 14 do 16 grama na 100 kubič­ nih centimetara krvi. mravinjanje.anemija . žmarci u prstima ruku i no­ gu. Simptomi koji se javljaju ovise prvenstveno o jačini. Kada se u krvi pojave kiseli produkti mijene tvari. koja je potrebna radi upijanja željeza u krv. Javljaju se slijedeći znakovi: umor. dojenja ili menstruacije. ne­ svjestica. a ne o njenoj vrsti. Osim u ne­ kih bolesti. . također sudjeluje u transportu ugljičnoga dioksida iz tkiva u pluća. I u trudnoći postoji povećana potreba žene za željezom.eritrociti sadrže manje hemoglobina nego što je normalno. sudjeluje u njihovom poništava­ nju (neutralizaciji). u manjim količinama (0. . . omaglica. vrtoglavica. Željezo se neprekidno. U tijelu ima ukupno oko 4 grama željeza. a više od polovine nalazi se u hemoglobinu. Javlja se češće u žena za vrijeme trudnoće. gubitak apetita. Bitni sastavni dio hemoglobina je željezo. hemoglobin. jer dojenče dolazi na svijet s rezervom željeza koju dobiva od majke. eritrocit čini sposobnim za prijenos kisika. Javlja se također u osoba koje imaju smanjenu količinu želučane kiseli­ ne. trnci. klonulost.eritrociti su nejednake veličine i mogu se vidjeti kod raznih oblika slabokrvnosti.

Prema tome. suhi. gripa. Njihovo povećanje po­ pratna je pojava prilikom otrovanja. promjene.hemoglobinometra. To su pokretne krvne stanice i njihov transport je uvijek usmjeren u područje prodora bakterija (upala). koji postaju krhki. zarazna žutica. tekućina te putem injekcija. Najčešće je riječ o smanjenom broju tzv. iznutrice.1). Broj leukocita u perifernoj krvi normalno iznosi između 4 000 do 10 000 u 1 cmm.Osim općih znakova anemije. Njihova zadaća je odbrana organizma od različitih vrsta mikroorganizma. oblici i vrste bijelih krvnih zrnca . Koji put je potrebna transfuzija krvi. malarija. riječ je o smanjenoj količini hemog­ lobina u krvi. trbušni tifus. javlja se upala jezika. Leukociti se stvaraju u leđnoj moždini i lim­ fnim čvorovima. npr. Njihovo smanjenje nastaje i djelovanjem štetnih . Određuje se pomoću posebnog aparata . Uglavnom su to anemije zbog pomanjkanja željeza. Mnogo željeza ima povrće. Indeks boje može biti 1 i kod slabokrvnosti. a smanjenje ispod 4 000 naziva se leukopenia. neutrofilnih leukocita. parazitnih i rijetkih infekcija. Povećanje broja leukocita je nespecifična reakcija organizma i na­ staje kod najvećeg broja raznih bakterijskih infekcija. Ako je indeks boje veći od 1. Leukociti se označa­ vaju velikim slovom L.leukocita. smetnje gutanja i promjena na noktima. Povišenje broja leukocita iznad 10 000 naziva se leukocitoza.9 . najčešće upale. Željezo se može primati u obliku tableta. Leukopenija označava pad broja leukocita ispod 4 000 u 1 cmm. no javlja se i kod nekih gljivičnih.1. Bijela krvna slika Bijelom krvnom slikom određuju se broj. što znači da se istovremeno i jednakomjerno smanjuje broj crve­ nih krvnih zrnaca i količina hemoglobina. Normalna vrijednost indeksa boje je 1 (tolerantna vrijed­ nost od 0. znači da se broj eritrocita smanjio više nego što se smanjila količina hemoglobina. Ako je indeks boje manje od 1. povećan broj bijelih krvnih zrnaca ukazuje liječniku samo na či­ njenicu da se u organizmu zbivaju neke. udubljeni te često puni sitnih bjeličastih mrlja. Indeks b o j e . Služi kao gruba orijentacija u odnosu količine hemoglobina u promatranom eritrocitu prema količini hemoglobina u normalnom eritrocitu. U rijetkim slučajevima postoje i zdrave osobe koje imaju stalno smanjen broj leukocita. tumora i alergičnih reakcija. žumanjak jajeta. meso. Smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca može izazvati izla­ ganje hladnoći. loša prehrana te neke zarazne bolesti.

osim nekih bolesti kao što su npr. prestanak stvaranja bijelih krvnih tjelešaca dovodi do njihova razmnožavanja i do različitih infekci­ ja koje su upravo karakteristične za takvo stanje. ci­ roza jetre. tr­ bušni tufus. Neutrofilija će se također javiti prilikom raznih otrovanja. nekim lijekovima te radio­ aktivnim zračenjem. U normalnoj krvi postoji 5 vrsta bijelih krvnih zrnaca.tvari na koštanu srž. rijetko do 100 000. Neutrofiliju mogu izazvati i neke zarazne bolesti npr. naročito onih koja dovode do razaranja tkiva u organizmu. često je važniji nalaz broja i međusobnoga odnosa između pojedinih vrsta bijelih krvnih zrnaca. Taj odnos određuje se tzv. bronhalna astma. bruceloza. Smanjenje broja neutrofilnih leukocita naziva se neutropenia. np. Kada u potpunosti prestane proizvodnja bijelih krvnih zrnaca zbog oštećenja koštane srži . Eozinofilija je stanje povećanoga broja eozinofilnih leukocita. Najčešći su uzrok povećanja njihova broja bakterijske infekcije. Tako će leukopenija nastati prilikom otrovanja živom. benzolom.nastaje stanje koje se naziva agranulocitoza.70% Eozinofilni leukociti 1-4 % Bazofilni leukociti 0-1 % Monociti 4 do 8 % Limfociti 23 do 35% Neutrofilni leukociti uglavnom su povećani u apsolutnom a ne sa­ mo relativnom odnosu na druge vrste bijelih krvnih zrnaca. diferencijalnom krvnom slikom (DKS). tuberkuloza. urtikarija itd. te se najčešće ne nalaze u diferencijalnoj krvnoj slici. Povećanje broja neutrofilnih leukocita (neutrofilija) najčešće se kreće od 15 000 do 30 000. bijela dječja glista itd. tumori. Od 100 izbrojenih leukocita prosječni odnos je slijedeći: Neutrofilni leukociti 60 . Smatra se da ti leu- . Za liječnika nije značajan samo ukupan broj bijelih krvnih zrnaca. Povećani broj neutrofilnih leukocita može se javiti prilikom težega mišićnog rada. Može se javiti kod zaraznih bolesti (šarlah) i tumora. Nji­ hov postotak u bijeloj krvnoj slici tada iznosi više od 4%. u kojoj se leukociti stvaraju. Bazofilija je vrlo rijetka pojava. srčani infarkt. no u takvim slučajevima njihov se broj vraća na normalu za otprilike 1 sat. Broj bazofilnih leukocita je malen. Najčešći uzrok porasta broja eozinofila su parazitarne infestacije i pasja glista. svinjska glista. S obzirom na to da u organizmu postoje brojne bakterije koje žive u ravnoteži s obrambenim snagama organizma. Blaži porast broja eozinofila uzrokuju i alergične bolesti. Smanjenje broja eozinofilnih leukocita naziva se eozinopenija (kod većine akutnih bakterijskih infekcija).

Krv se usiše u speci­ jalnu baždarenu epruvetu i taloženje eritrocita očitava se nakon prvoga i drugoga sata. ne­ ki oblici tuberkuloze. reumatoidnoga artritisa. ali kao dijagnostičku metodu primijenili su prvi put tek početkom ovog stoljeća. prili­ kom akutnoga srčanog infarkta. Ubrzana sedimentacija nastaje kod većine akut­ nih i kroničnih zaraznih bolesti i mnogih otrovanja. odgovorni su za stvaranje specifičnih obrambenih tjelešaca tzv. Apsolutno povećanje limfocita mnogo je rjeđa pojava koja se normalno može javiti u dječje doba. anti­ tijela. zarazna žutica. Normalna je po­ java ubrzana sedimentacria za vrijeme trudnoće. Povećan broj monocita naziva se monocitoza. Naročito se javljaju kod onih bolesti kada dolazi do raspadanja tkiva i prodora raspadnutih tvari u krv. javlja se kod nekih bolesti kao što su bakterijska upala srčanih zalistaka. uz dodatak supstancije koja sprečava zgrušavanje krvi. najčešće je 3 do 5 mili­ metara nakon prvoga sata 7 do 15 mm nakon drugoga. npr. u našoj je zemlji uobičajena metoda po Westergrenu. zbog toga je taloženje eritrocita ubrza­ no. Pravi uzrok ubrzane sedimentacije još nije u potpunosti razjašnjen. malarija itd. talože se postepeno na dno posude. Postoji više metoda za određivanje brzine sedimentacije (SE). Postoje i dvije virusne infekcije koje karakterizira povećan broj limfocita. Tumori izazivaju . Sedimentacija Crvena krvna zrnca. Normalna je sedimentacija eritrocita manja od 15 mm za 1 sat. Kod nekih bolesti dolazi do izvjesnih promje­ na u crvenim krvnim zrncima i krvnoj plazmi. reumatske groznice itd. Limfocitoza najčešće označava samo relativno povećanje broja limfocita u odnosu prema drugim vrstama bijelih krvnih zrnaca. to su infektivna limfocitoza i infektivna mononukleoza. Od bolesti najčešće se javlja kod ve­ likog kašlja (pertusis) i još nekih bolesti izazvanih bacilima. Smatra se da kod nekih bolesti u krvi nastaju specifične bjelančevine ko­ je su glavni uzrok ubrzanja. zbog kojih se ta zrnca skupljaju u manje ili veće grupe. Njihov broj je umjereno povećan kod nekih rijetkih bolesti. ako je spriječeno zgrušavanje krvi. tuberkuloze. Za određivanje brzine sedimentacije vadi se 2 ccm krvi iz vene. Liječnici su to davno uočili.kociti luče heparin. Limfociti su zapravo skupina različitih stanica koje se međusobno razlikuju ne samo po funkciji nego i dužini života. pretežno neutrofila. Limfociti su najznačajnije stanice imunološkoga obrambenog susta­ va. supstanciju koja sprečava grušanje krvi. menstruacije te u stari­ jih osoba.

familijarne trombocitopenije. Prema tome. . Javlja se u toku bolesti kao što su uremija. za vrijeme trudnoće i u početku infekcija. Liječnik će tada drugim dijagnostičkim postupcima tragati za mjestom i uzrokom bolesti. Praćenje brzine sedimentacije u toku bolesti ima važno prognostič­ ko značenje. Trombociti su najmanje krvne stanice. postoje i nasljedne. kao prvi znak.ubrzanu sedimentaciju jedino onda ako su skloni raspadanju ili ako iza­ zivaju upalnu reakciju u okolini. ili krvne pločice. Po­ stoji i tzv. brojni se trombociti slijepe i kao čep zatvore pukotinu na krvnoj ži­ li. kao što se ne može postaviti dijagnoza bolesti određiva­ njem visine tjelesne temperature ili određivanjem broja bijelih krvnih zr­ naca. šećerna bolest. Do smanjenja broja trombocita (trombocitopenija) dolazi u prvom i drugom danu menstruacije. Njihov broj iznosi između 150 000 do 400 000 u kubičnom milimetru krvi. Povećan broj trombocita(trombocitoza) viđa se kao prolazna poja­ va kod nekih zaraznih i nezaraznih bolesti. bolest nepoznatoga uzroka. Trombociti Trombociti. naročito na neke lijekove. određivanje brzine se­ dimentacije samo je pomoćna dijagnostička metoda. Sedimentacija eritrocita je nespecifična reakcija organizma i javlja se ubrzana kod velikog broja zaraznih bolesti. idiopatska trombocitopenija. dok njeno ubrzanje znači napredovanje bolesti ili komplikacije. Određivanjem brzine sedimentacije ne može se postaviti dijagnoza bolesti. Ubrzana sedimentacija može ukazati. Do krvarenja uglavnom dolazi ako broj trombocita padne ispod 70 000. Često se javlja u osoba koji­ ma je izvađena slezena te nakon obilnijega gubitka krvi. slično. imaju važnu ulogu u procesu grušanja krvi i zaustavljanju krvarenja nastalih manjim oštećenjem stijenke krvne žile. no ne postoji stalan i od­ ređen odnos između broja trombocita i sklonosti krvarenju. pra­ ćena krvarenjima u kožu i druga tkiva. Izrazitiji pad trombocita može biti posljedica alergije. Smanjenje brzine sedimentacije u mnogih bolesti znak je smirivanja bolesnoga procesa. Ubrzana sedimentacija ukazuje liječniku samo na činjenicu da se u organizmu zbivaju nenor­ malne promjene. na skrivenu bolest dok ostali simptomi još ne postoje.

a sila koja omogućava i održava krvotok je krvni tlak. naziva minimalni ili dijastolički krvni tlak. što znači na visinu krvnoga tlaka. Dva su bitna uvjeta o kojima ovisi njegova vrijednost: količina krvi koju srce ubaci u krvotok u jedinici vremena i otpor koji postoji u krvožilnom sustavu. Da bi se spriječile suviše velike oscilacije krvnoga tlaka. U zidu najveće arterije (aorte). sistole. koja mora izvršiti bitne zadatke: dovod kisika i hrane stanicama tijela te od­ stranjenje otpadnih materija koje nastaju mijenom tvari (metaboliz­ mom). mirovanja (dijastole). 60 do 80 pu­ ta u jednoj minuti. Tlak krvi koji nastaje za vrijeme stezanja srca. Za vrijeme opuštanja. Visina krvnoga tlaka neprekidno se mijenja prema potrebama orga­ nizma. krvni tlak se počinje smanjivati te se ona najniža vrijednost tlaka. Srce je po funkciji »pumpa«. ima naj­ višu vrijednost i naziva se maksimalni ili sistolički tlak.KRVNI TLAK I PROMJENE Krvne žile čine zatvoren sustav cijevi kojima krv iz srca odlazi u tkiva i ponovno se vraća u srce. Srce je šuplji mišićni organ koji se u određenom ritmu. Kolanje krvi (cirkulacija) osnovni je uvijet po­ stojanja života i zdravlja. nazivaju srčanim tla­ kom. Taj dijastolički krvni tlak mnogi ljudi. a ubrzo i u manjim krvnim žilama koje nastaju grananjem. motor krvožilnoga sustava. i ima jedinu ulogu da održava kolanje krvi. Krvni tlak nastaje radom srca. tzv. Svakim stezanjem ubacuje u glavnu krvnu žilu određenu količinu krvi. i u velikim vratnim arterijama po­ stoje posebna tjelešca koja su osjetljiva na istezanje. Ako se krvni tlak . zbog neznanja i nerazumijevanja. u njih će doći manja količina krvi i krvni će tlak u njima biti manji. Svako ubacivanje nove krvi izaziva porast tlaka najprije u glavnoj arteriji (aorti). u tijelu postoje posebni kontrolni sistemi koji reguliraju visinu ar­ terijskoga tlaka. koja se može registrirati prije novoga stezanja srca. diobom većih krvnih žila. steže i opušta. Ta se tjelešca nazivaju baroreceptori. Što su krvne žile manje i što su udaljenije od srca.

I sam bubreg. da se čovjek iz ležećeg položaja naglo uspravi bez znatnijih promjena u krvotoku mozga. Iza riječi koje toliko često upotrebljavamo: »Toliko sam se uzrujao da mi se podigao tlak«. one se stišću i krvni tlak naglo raste. nego regulira količinu tjelesne tekućine. koji se oslobađaju na okončinama živča­ noga sustava. unatoč snažnoj gravitacionoj sili koja djeluje u suprotnom smjeru. pa pre­ ma tome i cjelokupan volumen krvi. Za tu regulaciju odgovoran je hormon nadbubrež­ ne žlijezde . iz koga tada dolaze »komande« za širenje krvnih žila i time do pada vrijednosti krvnoga tlaka. nastaje suprotan efekt: stiskanje krvnih žila i porast krvnoga tlaka.naglo poveća. Ta tjelešca odmah šalju signale u mozak kako bi centar za krvne žile vratio krvni tlak na normalne vrijednosti. periferni otpor ras­ te i krvni tlak se povećava. uspori se cirkulacija krvi pa je dovod kisika stanicama tijela manji. Opisani mehanizmi. Hormoni krvotokom odlaze po cijelom tijelu i djeluju na sve krvne žile. osim direktno na krvne žile. u tijelu po­ stoje mehanizmi odgovorni za dugotrajnu regulaciju krvnoga tlaka koji nam omogućuje normalan život. Ako dođe do znatnijega pada krvnog tlaka. Zadatak bubrega nije samo u tome da izlučuje produkte mi­ jene tvari (metabolizma. brinu se za stalnu vrijednost krvnoga tlaka te za njegove promjene kojima se prilagođava momentalnim potrebama organizma. U toj regulaciji tlaka najvažniju ulogu ima bubreg. Takva reakcija vrlo je brza (»servoregulatori«) i omogu­ ćuje. . koji se uključuju u slučaju nužde.. Ako se npr. npr. Ako se krvni tlak snizi prestat će lučenje soli koja će zadržati te­ kućinu u organizmu. To se dešava prilikom svake jače agresije na organizam. u centar koji upravlja krvnim žilama. Osim baroreceptora postoje tjelešca osjetljiva na manjak kisika u krvi (kemoreceptori). baroreceptori odmah šalju signale u mozak. is­ tovremeno će se povećati lučenje tekućine kroz bubrege i krvni tlak će se smanjiti. Ako se krvni tlak suviše naglo snizi. na simpatikusu. prilikom jakih duševnih uzbuđenja. Osim tih »uređaja«. luči jednu tvar direktno u krv koja djeluje na kalibar krvnih žila (encim re­ nin). Pri tom bitnu ulogu imaju kemijske supstanicije noradrenalin i adrenalin. krije se povećana količina adrenalina u krvi. djelu­ je. pod određenim uvjetima. Pod njegovim djelovanjem krvne žile se sužuju. kao i mnogi drugi više ili manje poznati. Kada je simpatikus jako nadražen. nagloga i jakog fizičkog napora.aldosteron. zato što ti refleksi u vremenu od 1 do 3 se­ kunde u potpunosti usklade sve one faktore koji utječu na visinu krvno­ ga tlaka i prokrvavljenost mozga. i na srž nadbubrežne žlijezde koja tada luči ova dva hormona u većoj količini. krvni tlak poveća.

medicina još uvijek ne može dati zadovoljavajući odgovor na pitanje o tome koja se visina krvnoga tlaka može shvatiti kao početak bolesti. To je razlog po­ stojanja brojnih tabela i formula liječnika pojedinaca i institucija. Danas nema liječnika koji je u potpunosti ne prihvaća. Ostarjele osobe. zna­ či da je za osobu od 70 godina normalan sistolički tlak od 170 mmHg. Automatska mjere­ nja krvnoga tlaka kod velikog broja ljudi pokazala su da sistolički tlak može varirati kod iste osobe čak do 80 mmHg. Prema tome povećanje krvnoga tlaka s go­ dinama života nije ni normalno niti bezopasno. Te vrijednsti odnose se na uobičajene metode mjerenja vrijednosti krvnoga tlaka na smirenoj i opuštenoj osobi u sjedećem položaju. koji­ ma se pokušava odrediti minimalna i maksimalna vrijednost sistoličkoga i dijastoličkog tlaka. Izmišljena je čak i formula »normalnoga sistoličkog tlaka«: 100 + broj godina života. danas općenito prihvaćene u najvećem broju zemalja: Normalan krvni pritisak: manji od 140/90 mmHg Granična vrijednost: od 140/90 do 160/95 mmHg Povećan krvni tlak: veći od 160/95 mmHg. rjeđe više. a bolesnik s hipertoni­ jom može imati normalne ili čak snižene vrijednosti. koje su prošle 100 i više godina života. Znači da ne postoji oštra granica izme­ đu normalnoga. svjetska zdravstvena orga­ nizacija predložila je slijedeće vrijednosti krvnoga tlaka. gdje je povećanje krvnoga tlaka velika rijetkost. Postoje čitave populacije. Ta je činje­ nica potvrđena brojnim istraživanjima. Done­ davno takvo se povećanje tlaka smatralo normalnim. unatoč očiglednoj povezanosti između du­ žine života i vrijednosti krvnog tlaka.Normalne vrijednosti krvnoga tlaka Što je veći krvni tlak. kraća je očekivana dužina života. povišenoga i sniženoga krvnog tlaka. Povišenje krvnoga tlaka u starijih osoba valja shvatiti kao nepoželjnu pratnju procesa starenja. Dogovorom stručnjaka iz raznih zemalja. dijastolički 20 do 30 mmHg. To su prva slova imena talijanskoga liječnika Riva-Rocci. Krvni tlak je podložan stalnim promjenama u toku dana i noći. koji je potkraj prošloga stoljeća prvi primijenio manšetu. . No. u pacifičkoj regiji. Vrijednost krvnoga tlaka označava se sa dva slova RR. redovito imaju krvni tlak u granicama prosjeka. npr. Osoba koja ima normalan krvni tlak može povremeno imati vrijednosti koje odgovaraju bolesti visokoga krvnog tlaka. koja se stavlja na nadlakticu. Danas znamo da postoje zdravi ljudi čiji krvni tlak ne raste s godinama. pneumatsku narukvicu. Kod najvećeg broja ljudi krvni tlak raste s godinama života.

Krvni tlak varira s periodima dana. Dijastolički tlak često je značajniji za procjenu težine bolesti. Veličina manšete mora odgovarati dobi. tjelesnom aktivnoš­ ću. za ispravnu ocjenu potrebna su češća mjerenja duže vrijeme. jaki zvukovi. visinu krvnoga tlaka poželjno je određivati i za vrijeme bavljenja redovitim aktivnostima. kao što su elastičnost i kalibar (periferni otpor). Kod izrazito gojaznih osoba manšeta mora . na živu ili pero. Kašalj i kihanje mogu ga povećati za više od 50 mmHg. dijastolički se rjeđe i manje mijenja. Standardna manšeta široka je 12. koja nastaju najčešće u toku noći. kao radost. također mogu dovesti do znatnoga po­ višenja krvnoga tlaka. npr. naročito u starijih osoba. Izla­ ganje vrućini i toplim kupkama. npr. Nemirni snovi ili naglo buđenje mogu krvni tlak povisiti u najkraćem vremenu do enormnih vrijednosti. a upotreba prevelike manšete kod djece ili osoba gracilne konsti­ tucije daje lažno malene vrijednosti krvnoga tlaka. Mjerenje krvnoga tlaka Mjerenje krvnoga tlaka izvodi se pomoću tlakomjera (sfigmomanometar). Za liječnika je važno određivanje sistoličkoga i dijastoličkog tlaka. U pubertetu obično se javlja lagano i prolazno povećanje krvnoga tlaka. način prehrane. meteorološki uvjeti itd. Sli­ čan učinak ima tjelesni napor. obrokom.Na vrijednost krvnoga tlaka utječu brojni činioci. navike. Obilniji obrok može ga povećati i za 20 mmHg. hlađenje tijela. gojaznost. Kod djeteta od 1 do 5 godina života krvni tlak od 100/60 smatra se normalnim. srdžba. što može imati kobne posljedice. zbog širenja krvnih žila. uzimanje većih količina alkoholnih pi­ ća. životna dob. S obzirom na to što su vrijednosti krvnoga tlaka jako promjenljive. emocijama itd. Sve te pro­ mjene izražene su pretežno kod sistoličkoga tlaka. do pada krvnoga tlaka. dovodi. upotrebom standardne manšete dobit će se redovito veće vri­ jednosti krvnoga tlaka (10 do 15 mmHg sistolički i čak 15 do 20 mmHg dijastolički). oko 3 i 4 sata. jer vrijed­ nosti dijastoličkoga tlaka najbolje ukazuju na jačinu promjena u stijenkama krvnih žila. konstituciji i debljini osobe kojoj se mjeri tlak. a od 5 do 15 godina starosti normalan tlak je manji od 120/80. ozljede. Duševni do­ življaji. od 90/60 na 200/110. Posto­ ji li mogućnost.5 cm i upotrebljava se kod osoba srednje razvijenosti. Kod izrazito gojaz­ nih osoba. Mnogi liječnici smatraju takva nagla povišenja krvnoga tlaka uzrokom krvarenja u mozak (moždana kap). Tokom dana raste i postiže najveću vrijednost od 17 do 19 sati. Upotreba premalene manšete daje veće vrijednosti tlaka. može se smanjiti za 20 do 40 mmHg. strah. Krvni tlak najniži je u snu.

Prvo mjerenje obično daje više vrijednosti krvnog tlaka (zbog uzbuđenja pacijenta).5 cm. pa je razumljivo da se više ne može čuti nikakav šum niti se može pipati puls ispod mjesta pritiska. stoga tlak treba određivati više puta i za prvu vri­ jednost valja uzeti onu visinu kada su dvije uzastopne vrijednosti bile jednake. Ako je slušalica postavljena suviše nježno. Prilikom prvoga mjerenja obavezno se mora izmjeriti na obje ruke. Zvono ili membrana slušalice (fonendoskopa. npr. 2 do 3 cm iznad lakatnoga zglo­ ba. Manšeta se stavlja na nadlakticu. 5. ton. Trenutak kada ton u slušalici nestane označava vrijednost minimalnoga (dijastoličkog) tlaka. Ako je zvono ili membrana slušalice prejako pritisnuta. dok se kod male djece upotrebljava manšeta od svega 7 cm širi­ ne. Vrijednosti pojedinačnih mjerenja čes­ to znatno odstupaju od bazalne vrijednosti. zbog djelo­ vanja gravitacije. 4. Manšeta tada pritisne arteriju tako da kroz nju više ne prolazi krv. Ako je ruka spuštena dobit će se.biti šira. tlak se zatim može mje­ riti samo na jednoj ruci. Zvono slušalice mora biti lagano pritisnuto u lakatnoj jami. pri svakom stezanju srca šikne mlaz krvi kroz stisnuto mjesto te se iznad tog mjesta čuje šum. krv počinje teći neprekidno. 2. stetoskopa) stavlja se u lakatnu jamu i lagano pritisne. koji put čak do nule. Prva pojava tona koji se čuje slušalicom označava vrijednost maksimal­ noga (sistoličkog) tlaka. Osoba mora biti odmorna i psi­ hički smirena. Kada tlak u manšeti padne ispod arterijskoga dijastoličkog tlaka. dio zvukova uopće se neće čuti. Da se dobije pouzdana osnovna (bazalna) vrijednosti krvnog tlaka potrebna su višekratna mjerenja. Poznato je. Manšeta za dojenčad ne smije biti šira od 2. Pogrešno je mišljenje da se krvni tlak mora oba­ vezno mjeriti na lijevoj ruci. Postepeno se ispušta zrak iz manšete (1 do 2 mm u sekundi) i u njoj se postepeno smanjuje pritisak. Tlak se mjeri u sjedećem položaju. to je znak suženja jedne potključne ili nadlaktične arterije. mogu se čuti zvukovi ispod prave vrijednosti dijastoličkoga tlaka. Ako su vrijednosti približno jednake. Po­ stoji li veća razlika tlaka između lijeve i desne ruke. iz­ nad tlaka koji očekujemo u nadlaktičnoj arteriji. Prvo mjerenje tlaka obavezno se mora izvršiti na obje ruke. Pomoću balona naglo se napumpa zrak u manšetu tako da tlak u njoj bude otprilike za 20 do 30 mmHg iznad očekivane vrijednosti. da se mjere- . Ruka na kojoj se mjeri tlak ne smije biti stegnuta odjećom mora biti ispružena u visini srca. više vrijednosti krvnoga tlaka. Prilikom mjerenja krvnog tlaka valja se pridržavati slijedećih uputa: 1. zatim sve mukliji i tiši. a nepreki­ dan tok krvi u širokoj arteriji je bešuman. što obavezno zahtijeva liječnič­ ki pregled. Daljnim snižavanjem tlaka u manšeti ton posta­ je sve glasniji. Kada sistolički tlak samo malo premaši tlak u manšeti. 3. Manšeta mora biti priljubljena uz kožu jednakomjerno i tijesno. tj.

prirođeni poremećaji bubrega i nadbubrežnih žlijezda (kongenitalne malformacije). Samomjerenje ima i tu prednost što omo­ gućava mjerenje u uvjetima svakodnevnoga života i rada. neki tumori i upale mozga. Povišen krvni tlak Povišen krvni tlak (arterijalna hipertenzija. uzimanje nekih lijekova. Uzrok je uzbuđenje. osoba s umjerenom hipertenzijom. Nauka još nije otkrila uzrok esencijalne hipertonije. Od 100 odraslih osoba. stres pacijenta koji se pod­ vrgava liječničkom pregledu. pilula za sprečavanje trudnoće. Zna se da na­ sljeđe ima nesumnjivo značajnu ulogu u nastanku bolesti. zbog čega se takvo povećanje i naziva simptomatska ili se­ kundarna hipertonija. pa se takvo povi­ šenje tlaka naziva esencijalna. idiopatska ili primarna hipertenzija. Ako oba rodi- . U 90% slučajeva liječnici ne mogu pronaći uzrok. s težom hipertenzijom. a dvije trećine bolesnika uop­ će ne zna da im je povišen. Više od 40% svih osoba ispod 65 godina života umire od posljedica povišeno­ ga krvnog tlaka. postepen i dugotrajan razvoj te manjak simptoma u početnoj fazi razlog su što bolest najčešće prolazi nezapaženo. Unatoč najbrižljivijim i najsuvremenijim pretragama liječnici mogu kod svega 10 od 100 bolesnika pronaći pravi uzrok povećanja krvnoga tlaka. simptom odre­ đene bolesti. poremećaji u radu žlijezda s unutarnjim lučenjem (endokrini uzroci). osoba s blagim hipertenzijom.njem krvnoga tlaka u ambulanti obično dobiju više vrijednosti nego u slučaju samomjerenja. Nezaraznost. 20 ima povišen krvni tlak. To su najčešće kronične upale bubrega. U svim tim slučajevima povećanje krvnoga tlaka samo je jedan znak. Brojni statistički podaci pokazuju da 5 godina poslije otkrivanja ostaje na životu: 97% 85% 50% 28% osoba koje nemaju povišeni krvni tlak. hipertonija) stanje je ka­ da vrijednost arterijskoga pritiska na nadlaktici iznosi više od 160/95 mmHg kod odrasle osobe. prirođene greške u razvoju i gradnji glavne žile kucavice. Stručni nazivi samo prikrivaju nemoć medicine da pronađu uzrok jedne od najučestalijih bolesti suvremenoga čovjeka. Povišen krvni tlak pritajena je i najozbiljnija prijetnja zdravlju i je­ dan od najvažnijih i najčešćih uzroka invalidnosti i prerane smrti. npr.

Samo povremeno mogu se javiti pro- . pa se najčešće razvija nezapaženo. za­ nimanju. različita otpornost prema bolesti. koja postane zadeblja­ na. već isključivo o visini i dužini trajanja hipertoni­ je.telja boluju od visokoga krvnog tlaka. gojaznosti. s obzirom na osobu koja ima normalan krvni tlak. Čovjek od svojih roditelja nasljeduje sklonost za mnoge bolesti. npr. Osoba koja sklonost povećanju krvnoga tlaka dobiva kao »nasljedni mi­ raz« naročito je osjetljiva na faktore rizika. Iako su još uvijek zamagljeni pogledi na uzrok arterijske hipertoni­ je. Zbog toga je. Takvo proši­ reno i povećano srce može izvjesno vrijeme. oka itd. često godinama. Najizraženije promjene javljaju se na najvažnijim organima. ili će se pojaviti kasnije i u blažem obliku. U početnoj fazi. ne pokazuje nikakve simptome. Ako ih izbjegava. na srcu. od srčanog infarkta ili zatajivanja rada bubrega. načinu prehrane. To je razlog što mnogi arterijsku hi­ pertoniju nazivaju »tihim neprijateljem«. psihičkim stresovima itd. težina oboljenja i trenutak kada će se bolest pojaviti ovise o mnogim činiocima. rijetko ranije. Ako boluje samo jedan od roditelja. »nenajavljenom opasnošću« itd. često i godinama. o spolu. Razumljivo je da će takvo srce zatajiti to prije što je krvni tlak veći. medicina ima jasan uvid u njene opasnosti i posljedice te posjeduje si­ guran način liječenja. mozgu i bubregu. No. Povećan krvni tlak u arterijama predstavlja veliko dodatno optere­ ćenje za srce. No s vremenom se srčana rezer­ va iscrpi i srce počinje popuštati. »podmuklim ubojicama«. velika je vjerojatnost da će bolo­ vati i njihova djeca. javljaju se prvi znakovi zatajivanja nje­ gova rada. godina života. vjerojatnost da će djeca imati povišen krvni tlak znatno je manja. životnim navikama. Povišen krvni tlak javlja se obično poslije 30. oštećenja krvnih žila mozga. na­ ročito srca i krvožilnoga sustava. hepertonija se ne mora javiti. Pod djelovanjem povišenoga krvnog tlaka javljaju se bolesne pro­ mjene na krvnim žilama. a ovaj opet ubrzava proces ateroskleroze. Aterosklerotički promijenjene krvne žile dalji su uzrok povećanja krvnoga tlaka. S obzirom na postepen razvoj bolesti. Tako nastaje vrzino kolo (»circulus vitiosus«) sa svim kobnim poslje­ dicama oštećenja bubrežnih funkcija. U toj sklonosti zapravo se očituje »bio­ loška nejednakost« medu ljudima. manje elastična i time manje sposobna da dovodi potrebnu hranu i kisik stanicama tijela. srce se prilagodava tom suvišnom i nepotrebnom teretu na taj način što povećava svoje mi­ šićne stanice i njihovu sposobnost za stezanje (kontrakciju). Povećani krvni tlak kao da brže i snažnije ubacuje (infiltrira) čestice masti i holesterola u stijenku krvnih žila. konstituciji. Sve kobne posljedice povećanoga krvnog tlaka ne ovise onjenom uzroku. ne­ koliko puta veća vjerojatnost da će hipertoničar umrijeti od izljeva krvi u mozak. Ateroskleroza je redovna popratna pojava hi­ pertonije. na zado­ voljavajući igrati ulogu »krvne pumpe«.

hiperto­ nija s komplikacijama. Liječnik će pokušati najprije pronaći i ukloniti uzrok povišenoga krvnog tlaka. Pacijen­ ti su se podvrgavali opasnim operacijama presjecanja živca simpatikusa. oči. npr. Ujedno je to i simptomatska faza. direktno snižavanje krvnoga tlaka lijekovima na »sigurnosni nivo«. krvarenje u mozak (mož­ dana kap). npr. tiho i bez najave. samootrovanja organizma. naročito prilikom napora. Li­ ječnik će. ovisno o organu koji je najviše oštećen. razviju se bolesne promjene u najvažnijim organima. U slučajevima esencijal­ ne hipertonije ne postoji uzročno liječenje. Napokon. razdražljivost. U kasnijoj fazi bolesti bubreg ne može izlučiti sve štetne tvari iz tijela i dolazi do uremije. kod svakog pacijenta za koga pretpostavlja da ima povećan krvni tlak. Prva faza razvoja hipertonije može trajati godinama. čim se otkrije povišenje krvnoga tlaka iznad normalnih vrijednosti. te po potrebi sprovesti uzročno liječenje. sekundarnoj hipertoniji. tzv. pojava otoka na nogama itd. poduzeti slijedeće: Ustanoviti da li se radi o simptomatskoj. . Sa strane mozga javlja se nesanica. bubreg. već samo simptomatsko. U liječenju visokoga krvnog tlaka postoji pravilo da je izbor lijeka i njegovo doziranje strogo individualno. ubrzani i nepravilni ot­ kucaji srca. tj. otežano disanje.lazne subjektivne smetnje. To je već druga faza razvoja hipertonije. Svaki pacijent s arterijskom hipertonijom mora biti svjestan činjeni­ ce da se povišen krvni tlak ne može normalizirati bez liječenja. naročito iznad 30 godina života. lupanje srca. No takvih slučajeva ima vrlo malo. kao vrtoglavica. Prije dvadesetak godina liječenje povišenoga krvnog tlaka nije da­ valo dobre rezultate. dalje liječenje nije potrebno. Mogu se javiti i teže komplikacije. naročito noću. tj. Liječenje valja započeti što ranije. To je razlog zbog čega liječnik često mijenja količinu i vrstu lijeka. češće mokrenje. koji put nakon 10 ili 15 godina. koji tada počinju pokazivati znakove popuštanja u radu. klimatskim faktorima te lijekovima za »umirenje živaca«. visoki krvni tlak postepeno oštećuje krvne žile i vitalne orga­ ne tijela. sprovesti operativni zahvat. Ti­ me se rasterećuje krvotok i sprečavaju komplikacije. Sprovodilo se uglavnom dijetom bez soli. Kroz sve to vrijeme. koji dovodi do sužavanja krvnih žila i time do povećanja krvnoga tlaka. Odre­ diti stupanj oštećenja organa kao što su srce. glavobolja. svega 10%. Sa strane srca javlja se bol ispod prsne kosti. mršavlje­ njem. Sa strane bubrega u početku je povećana količina mokraće. kada se javlja čitav niz znakova bolesti. Ako se tim postupcima tlak uspije smanjiti. a može se ot­ kriti jedino mjerenjem visine krvnoga tlaka. umor itd. zabraniti upotrebu nekih lijekova itd. vrtog­ lavica. Sve su to razlozi zbog kojih je potrebna povremena kontrola vrijed­ nosti krvnoga tlaka kod svih ljudi. Odrediti način liječenja. glavobolja.

Smanjenjem količine natrija u stijenci. Za uspjeh liječenja važna je suradnja između liječnika i bolesnika. rauvolfija. što dovodi do pa­ da krvnoga tlaka (hidralazin). 3. Treću grupu čine lijekovi koji na razne načine »blokiraju«. Njihova je sposobnost snižavanja krvnoga tlaka ograničena. kalija. sma­ njuju aktivnost simpatikusa. često i doživotnog liječenja. uz dijetalnu prehranu bogatu kalijem (rajčica). beta-blokatori itd. mršavlje­ njem. Veće sniženje soli (ispod 1 gram dnevno) dat će znatno sniženje krvnoga tlaka. krvne žile postaju manje osjetljive na živčane podraža­ je koji dovode do njihova stiskanja. Dijetetsko suzbijanje povišenoga krvnog tlaka je najvažnije. kao i potrebu dugotrajnoga.). najtrajnije i najmanje opterećeno nuspojavama. Ponekad ni znatno povećanje doze lijeka ne dovodi do izrazitijega sniženja krvnog tlaka. sve su to bili dobronamjerni ali uglavnom bezuspješni pokušaji da se krvni tlak snizi ili svede u normalne granice. Kod najvećeg broja bolesnika liječenje započinje davanjem tzv. Lijekovi počinju djelovati nakon više dana. Koji put može se samo redukcionom dijetom. tako da se u što većoj mjeri izbjegavaju štetni i rizični faktori: Smanjiti tjeles­ nu težinu. salidiuretika. živčanoga sustava koji upravlja visinom krvnoga tlaka. Pod djelovanjem tih lijekova može doći do neželjenoga sniženja krvnog tlaka. npr.No. Povećan nadražaj simpatikusa dovodi do suženja krvnih žila i povećanja tlaka. gvanetidin. tj. Toj grupi pripadaju danas najčešće upotrebljavani lijekovi za liječenje arterijske hipertonije (metildopa. Postoje slični lijekovi koji dovode do gubitka natrija. Osim toga. Uz povremeni liječnički nadzor. Og­ raničiti u hrani količinu kuhinjske soli. Redukciona dijeta mora se provoditi čitav život. a da se količi­ na kalija ne smanjuje. Smanjenju tlaka nešto doprinosi i povećan gubitak vode uzrokovan gubitkom soli. Ti lijekovi mogu se davati samostalno ili kao dodatak dru­ gim antihipertenzivnim lijekovima. naročito prilikom dugotrajna sta­ nja ili dizanja iz ležećega u uspravni položaj. Ima lijekova koji direktno šire sitne krvne žile. nema veće opasnosti prilikom dugotrajnoga liječenja. 2. Lijekove za liječenje povišenoga krvnog tlaka možemo podijeliti u nekoliko grupa: 1. normalizirati blago povišenje krvnoga tlaka. Salidiuretici pojačavaju lučenje ku­ hinjske soli (natrijevoga klorida) putem mokraće. Nezgodna strana tog lijeka je što dugotrajno uzimanje dovodi do gubitka drugih potrebnih i korisnih minerala. potrebno je prilagoditi i način života. ali je takva neslana dijeta toliko neugodna da je može sprovoditi mali broj ljudi. Bolesnik mora shvatiti važnost sniženja povišenoga krvnoga tlaka. Osim uzimanja lijekova. nego se naprotiv povećava (spironolakton). uz da­ našnje lijekove (salidiuretike) nema potrebe za tako drastičnim smanje- .

Svaki čovjek zna da emocionalni napor dovodi do povećanoga krvnoga tlaka. ponovno vrati na vrijednosti koje su bile prije prekida liječenja. Bolesnik koji boluje od esencijalne hipertonije mora shvatiti da sa­ ma bolest nije izlječiva. Takvi poremećaji. konflikte u porodici i na radnom mjestu. nogu. Umjerena količina crne kave nije štetna. Bolesnik mora znati da mu se krvni tlak nije normalizirao zato što je izliječen. Da bi se hipertonija otkrila u svom začetku. Pacijent ne smije. ali uvijek ukazuje na potrebnu opreznost i obavezu stalne liječničke kontrole. jer je poviše­ nje krvnoga tlaka često u direktnom odnosu s pritiscima koji nas okružu­ ju. Prestati pušiti. ne­ go što je pod djelovanjem lijeka. danas se ra­ de masovni kontrolni pregledi u poduzećima i ustanovama. uz lijeko­ ve. u najtežim slučajevima. u posljednja 3 do 4 mjeseca trudnoće. smanjivati dozu ili prestati uzimati lijek kada mu se krvni tlak vrati u normalne granice. Nakon prestanka uzimanja lijeka krvni tlak se ponovo diže. Osnivaju se klubovi hipertoničara. Borbi protiv visokoga krvnog tlaka posvećuje se velika pažnja. . Zbog visoke stope pobola. Svejedno se preporučuje manja redukcija soli jer može smanjiti dozu lijeka. ima najveće pro­ gnostičko značenje. mogu se javiti teški poremećaji u tijelu trudnice. duševno opuštanje i eventualno blaga sredstva za umirenje mogu znatno pridonijeti liječenju. gestoza). U rijetkim slučajevima. Svaki liječnički pregled valja započeti ustanovljavanjem visine krvnoga tlaka. Određivanje vrijednosti visine krvnoga tlaka. Blago povišenje u početku trudnoće ne mora značiti ve­ ću opasnost. Ar­ terijska hipertonija nije problem samo bolesnika i njegove okoline. Povišenje krvnoga tlaka u trudnoći Stalna kontrola visine krvnog tlaka za vrijeme trudnoće izuzetno je važna. Smiren način života.njem kuhinjske soli. mogu završiti smrću. Prvi su znakovi tog poremećaja (otprilike u 7% svih trudnica) na­ kupljanje tekućine u tkivima (edemi) praćeno oteknućem lica. često je potrebno i nekoliko tjedana da se. arterijska hipertonija ima šire društveno značenje. koji se redovito sastaju sa svojim liječnicima. uzrokovani najvjerojatnije poremećenom hormonalnom ravnotežom (toksemija. prema vlastitoj procjeni. naročito u drugoj polovini trudnoće. naročito dijastoličkog. slu­ šaju predavanja i dobivaju upute o liječenju. Izbjegavati psihičke stresove. invalidnosti i smrti. nakon sukoba često kažemo: »Digao mi se krvni tlak«. ali da se liječenjem može spriječiti njen razvoj. U normalnoj trudnoći krvni se tlak nalazi u granicama normal­ nih vrijednosti.

Iznenada nastu­ pe jaki grčevi čitavoga tijela. stanje je kada se sistolički krvni tlak nalazi ispod 90 mmHg. takvo je sniže­ nje dobroćudan. poremećaji vida itd. na koje se redovito nastavlja dubok gubitak svijesti . iznosi ispod 110 mmHg. a dijastolički ispod 60 mmHg. malaksalost itd. Sniženi krvni tlak naj­ češće je slučajan nalaz kontrolnoga liječničkog pregleda i velik broj tak­ vih pacijenata nema nikakvih subjektivnih tegoba. povraćanje.prstiju itd. takvi ljudi mogu biti sretni i zadovoljni jer će živjeti duže od prosjeka. Snižen krvni tlak Snižen krvni tlak (arterijska hipotenzija) stanje je kada se visina krvnoga tlaka nalazi ispod normalnih vrijednosti. ali svi ti znakovi predstavljaju veliku opomenu i ukazuju na mogućnost najteže i najopasnije komplikacije toga poreme­ ćaja u kasnoj trudnoći . jednom u nekoliko stotina trudnoća. Zapravo možemo kazati da esenci­ jalna hipotenzija nije nikakva bolest i da osoba koja ima snižen krvni tlak nije bolesnik. Velika je vjerojatnost da umor. idiopatska ili esenci­ jalna hipotenzija.. . psihič­ ki labilne osobe »hvataju« se sniženoga krvnog tlaka kao odlučujućega faktora svojih tegoba. slično kao i kod povišenoga krvnog tlaka. Mogu se javiti glavobolje.na eklampsiju. pokazuju da su osobe sa sniženim krvnim tlakom manje sklone bolestima srca i krvnih žila i da žive duže od osoba s normalnim. Eklampsija se javlja rijetko.. a naročito od osoba s povišenim krvnim tlakom. Još uvijek ne postoji pravo objašnjenje zbog čega pojedine osobe imaju snižen krvni tlak. tzv. pri blagoj hipotenziji. Za razliku od povišenoga krvnog tlaka. već uglavnom potiču od karaktera ličnosti.koma (vidi: Grčevi). Do napredovanja bolesti ne mora doći. nisu uzrokovani sniženim krvnim tlakom. To su najčešće psihogeno uvjetovane smetnje. benigni poremećaj. na što se pojedinci tuže. Zbog toga se. smetnja na »živ­ čanoj bazi«. takvo stanje naziva konstitucionalna. Brojni statistički podaci. Smatra se da visina sistoličkoga krvnog tlaka. Naprotiv. No takve. vrlo često u mladih. mršavih žena (astenička konstitucija). a snižen krvni tlak samo je slučajan nalaz. što se također očituje naglim porastom tjelesne težine. Dalji znak je pojava bjelančevina u mokraći te povišenje krvnoga tlaka. Neznatno sniženje krvnoga tlaka postoji u mnogih ljudi. a dijastoličkoga ispod 70 mmHg. Teži oblik. prava hipoten­ zija. jer same sebi i drugima ne mogu i ne žele priznati emocionalni konflikt kao osnovu njihovih smetnji. ali zato s teškom slikom i ne tako rijetko smrtnim ishodom. naročito osigurava­ jućih društava. razdražljivost.

Često je kod kronične tu­ berkuloze i nedovoljnoga rada nadbubrežne žlijezde. Znatnije sniženje krvnoga tlaka može biti razlog mnogih tegoba. zbog straha itd. npr. može se javiti u toku trudnoće. akutno i često predstavlja glavnu opasnost za organizam. Takvo sniženje krvnoga tlaka naziva se simptomatska ili sekundarna hipotenzija. javlja kod većeg gubitka krvi i teškog infarkta srca. na vrtoglavicu. ne zahtijeva nikakvo liječenje. Carnigen itd. Kao prateća pojava bolesti. zbog vađenja zuba. no mnogo su ćešće u mladih osoba koje gube svijest zbog pogleda u krv. Redovno se javlja uz opće propadanje organizma (kaheksiju). Kratkotraj­ no stavljanje takovog bolesnika u vodoravan položaj dovodi do nestan­ ka svih smetnji. Tako se. sniženi krvni tlak može se javiti naglo. Osim umora. koji je najstalniji prateći znak. potreba za kavom je stvar navike. Nizak krvni tlak valja liječiti isključivo u slučajevima kada postoje jače izražene subjektivne tegobe. glavobolju i sklonost nesvjestici.. bez smetnji. bez ikakve druge intervencije. U tim slučajevima sniženi krvni tlak samo je je­ dan od simptoma osnovne bolesti. smetnje pamćenja. koje nastaje kao posljedica mnogih zloćudnih bolesti. kronična sniženja krvnoga tlaka koja prate po­ jedine kronične bolesti. Takvo stanje naziva se graviditetna hipotenzija i javlja se u mršavih žena asteničke konstrukcije. U liječenju sniženoga krvnog tlaka upotrebljavaju se lijekovi iz grupe simpatikotonika (Sympatol. Crna kava ne utječe na visinu krvnoga tlaka. raka. Postoje i dugotrajna. npr. Nagao pad krvnoga tlaka osnovni je simptom stanja šoka. primanja injekcije. prili­ kom nagloga prijelaza iz vodoravnoga u uspravan položaj. Liječenje simptomatske hipotenzije ovisi o uspjehu liječenja osnovne bolesti. npr. pacijenti se tuže na smetnje koncentracije.). a visina tlaka najbolje ukazuje na težinu poremećaja. Takve smetnje mogu se javiti u starijih osoba s izraženim aterosklerotičnim promjenama na krvnim žilama. Liječenje lijekovima poželjno je upotpuniti tjelesnim vježbama. U nekih ljudi snižen krvni tlak javlja se samo povremeno. Samo postojanje sniženoga krvnog tla­ ka. kao prolazna pojava. prilikom du­ goga stanja. Nesvijest uspravnog položaja nastaje zbog zastoja i nakupljanja krvi u venama nogu i nesposobnosti organizma da putem živčanoga sus­ tava brzo podigne tlak dovoljan za opskrbu mozga kisikom. Sok je opći poremećaj krvotoka i javlja se prilikom . Kronična hipotenzija prati neke prirođene anomalije te neke bolesti srca i krvnih žila. U težim slučajevima koriste se i hormoni nadbubrežne žlijezde.Blago snižen krvni tlak i poslije pedesete godine života najveća je garancija da će takva osoba doživjeti duboku starost. Takvim liječenjem subjektivne smetnje najčešće ne­ staju. Sniženje krvnoga tlaka ispod 100/70.

teških zaraznih bolesti (infektivni šok) itd. Osim sniženoga krvnog tlaka postoji ubrzani. jedva opipljivi puls. velikoga gubitka krvi (hemoragički šok).teških povreda (traumatski šok). ali je nezainteresiran za sebe i okolinu. . koža je blijeda. Bolesnik je pri svijesti. orošena hlad­ nim i ljepljivim znojem.

koja ujedno od stanice prima konačne proizvo­ de mijene tvari. kapilari. 7. 9. 6. 4. Bubrežne pira­ mide. koje dovode krv u bubrege. a prolazom krvi kroz bubrege odstranjuje se mokraćom sve os­ talo što je nepotrebno i štetno u organizmu. 5. Mokraćovod. Taj splet kapilara s čahuricom naziva . MOKRAĆA I PROMJENE Svaka od sto bilijuna stanica ljudskoga tijela živo je biće. dugi su 10-15 cm i teški oko 150 g. 2. granaju se u njima u sve sitnije og­ ranke. 3. tzv. čine u bubregu okrugli splet oko kojeg se nalazi čahurica. Shematski prikaz mokraćnih organa: 1.MOKRENJE. lijevo ili desno od slabinskoga dijela kralješnice. Mokraćna cijev Mokraću izlučuju bubrezi. Prolazom krvi kroz pluća odstranjuje se iz tijela ugljični dioksid. Velike bubrežne arterije. imaju oblik graha. Bubrežna vena. Bubrežna vreća. 8. Presjek lijevog bubrega. Čovjek ima dva bubrega na stražnjem zi­ du trbušne šupljine. Bubrežne arterije. Mok­ raćni mjehur. Desni bubreg. Potrebnu hra­ nu i kisik donosi joj krv. Najmanji ogranci arterija.

Iz te goleme količine dnevno se izluči svega 1 do 1. Već ta relativno mala količina mokraće pokazuje da bubreg nije običan »filter«. npr. Bubrezi čuvaju tijelo od suvišnoga gubitka tekućine. Cahurica se sastoji od duple stijenke iz koje odlaze sitne cjevčice koje se nekoliko puta savijaju. nego se u lučenju mokraće prilagodava potrebama tijela i može izlučivati jako koncentriranu ali i jako razrijeđenu mokraću. izlučuju vodu. minerale. piramide i kroz njega mokraća kaplje u bubrežnu vreću. Dovodna i odvodna arterija. Na kraju se mnogo takvih kanalića sakupi i tvori veći odvodni kanal. količina krvi koja prolazi kroz njih može dnevno iznositi čak do 30 posto cijeloga optoka krvi u tijelu. U procesu stvaranja mokraće. Glomerul U bubreg dolazi velika količina krvi. bubreg ima i druge bitne fun­ kcije. soli i reguliraju krvni tlak. održavaju normalan sastav krvi i ostalih tjelesnih tekućina. Dio čahure bubrežnoga tjelešca. Iako težina obaju bubrega ne prolazi 1 posto tjelesne težine. Izlučivanjem lužnatih i kiselih tvari bitno utječu na normalnu kiselinsko-lužnatu ravnotežu krvi i tjelesnih tekućina. 2. Otvor kanala nalazi se na vrhu tzv. 3. To znači da kroz oba bubrega dnevno može proći i do 2000 litara krvi. a svaki nefron može stvarati mokraću.5 litre mokraće. Lučenje mokraće nije samo izlučivanje suvišne vode i otpadnih tva­ ri iz tijela. Shematski prikaz bubrežnoga tjelešca: 1. Glomerul s kanalima predstavlja osnovnu jedinicu bubrega i naziva se nefron. bjelančevine.se glomerul. bez čega nema normalnoga rada stanica. Početak bubrežne cjevčice. 4. Svaki bubreg ima oko milijun nefrona. U normal­ nom radu ne propuštaju one sastojke krvi koji su potrebni organizmu. krvna tjelešca. . šećer.

u muškarca je duga 15-20 cm. šećer. Zbog kratke mokraćne ci­ jevi u žena. koji se očituje prestankom lučenja mokraće i nakupljanja štetnih tvari u organizmu. Zbog toga su upale mokraćnoga mjehura mnogo češće u žena. Uzdužni presjek bubrega: 1. U žena je vrlo kratka. Bubrežna moždina u obliku piramida Mokraćni mjehur je rezervoar. . 2.Ako su bubrezi oštećeni. bakterije lako prodiru u mokraćni mjehur. živci obav­ ještavaju kičmenu moždinu i mozak te čovjek osjeti potrebu za mokre­ njem.. Može se poremetiti kiselinsko-lužnata ravnoteža. svega 3-4 cm. skladište za mokraću. Bubrežna arterija i vena. tada je lučenje mokraće smanjeno. Bub­ režna vreća. ako je potrebno. Mokraćni mjehur građen je od mišića koji mogu raditi bez ljudske volje (na neke mišiće ljudska volja utječe). pa dolazi do na­ kupljanja u tijelu. mokraćovo­ dom (ureterom). Kada se u mokraćnom mjehuru nakupi dovoljno mokraće i postigne određeni tlak. Iz bubrežne vreće mokraća odlazi uskom cjevčicom. u mokraćni mjehur. tada se u mokraći mogu naći bjelančevine. Mokraćovod je dugačak oko 30 cm. krvna tjelešca. Normalno sadržava 200-400 ccm mokraće. 3. kapacitet se može ud­ vostručiti. Može biti smanjeno i lučenje vode i soli. Najteži je slučaj potpun prestanak funkci­ je bubrega. u mokraću propuštaju one tvari koje nor­ malno zadržavaju. Mokraća izlazi iz tijela mokraćnom cijevi.

Promijenjen položaj maternice i trudnoća mogu dovesti do učestaloga mokrenja. visok tlak. uglavnom danju. ta se pojava naziva polakizurija. gotovo svaki sat.5 litre mokraće. lijekove uzimaju osobe koje imaju srčane bolesti. Pritisak na mokraćni mjehur u žena mogu pratiti upale jajnika i tu­ mori maternice. Noću. češće mokre nervozne osobe. Učestalo mokrenje pojavit će se kod svih onih bolesti koje su praće­ ne pojačanim lučenjem mokraće u bubregu. Prolazna je pojava u onih osoba koje uzimaju lijekove za pojačano lučenje mokraće. nakon uživanja prave ka­ ve ili čaja. trajna je pojava kod šećerne bolesti. i izluči 1-1. zbog pije­ nja alkoholnih pića ili većih količina tekućina. Takav zastoj mokraće mogu izaz- . U neurotičara već sama pomisao na mokrenje izaziva potrebu za mokre­ njem. kroničnih bolesti bubrega (kronični nefritis) i nekih bolesti moz­ ga. kao i za mirnoga ležanja. npr. kao otežano i bolno mok­ renje. Upale su najčešći uzrok učestaloga mokrenja koje nije praćeno ukupnim povećanjem izlučene mokraće. Kamenci u mokraćnom mjehuru također izazivaju podražaj stijenke mjehura i česti nagon na mokrenje. upala slijepoga crijeva i potrbušnice. Čest nagon na mokrenje Zdrav čovjek mokri prosječno pet puta u 24 sata. zbog izlaganja hladnoći.Poremećaji mokrenja mogu se očitovati kao učestali nagon na mok­ renje. tekućinu u trbuhu zbog ciroze jetre. ili još češće. Učestalo mokrenje javlja se češće noću zbog nakupljanja većih koli­ čina mokraće u mokraćnom mjehuru. ali samo u toku dana. Tumori mokraćnih mjehura uzrok su učestalog mokrenja. pojavit će se samo ako uz kamenac postoji i upala. Poznato je češće mokrenje zimi. Učestali nagon na mokrenje. naročito žene. nemogućnost voljne kontrole mokrenja. I napad bolova zbog bubrežnih kamenaca tjera na mokrenje. Osoba koja ima upalu mjehura dobiva jak nagon na mokrenje odmah čim se u mjehuru nakupi i najmanja količina mokraće. Upala mjehura glavni je uzrok tegoba. Takvo učestalo mokrenje može biti praćeno i mokrenjem velikih količina mokraće. To traje i danju i noću. čak i više od 20 puta dnevno. Kada neka osoba mokri znatno češće. I upale drugih organa u trbušnoj šupljini mogu izazvati slične smetnje. može biti praćen i mokrenjem umanjene količine mokraće. nema nagona na mokrenje.

mokraća nekontrolirano izlazi i »kap po kap«. ako se u mjehuru nalazi veća količina mok­ raće. kod staraca zbog gubitka shva­ ćanja i razumijevanja. Uz pun mokraćni mjehur. kašljanja. Nekontrolirano neho- . neke duševne bolesti. kod gotovo praz­ noga mjehura. tumori i upala prostate. takve osobe stalno zaudaraju na mokraću. Nekontrolirano noćno mokrenje u krevet jedan je od znakova neu­ roze djeteta. kronično nekontrolirano puštanje mokraće uvijek je znak težih poremećaja. kihanja. multipla skleroza. zbog povećanja tlaka u trbušnoj šupljini.vati povećana prostata. Nekontrolirano noćno mokrenje djece Najkasnije do treće godine života. koja im oš­ tećuje kožu te postaje crvena. ožiljci u mokraćnoj cije­ vi poslije upala i kamenac. Povremeno nekontrolirano mokre i potpuno zdrave osobe: u stanju jačega stupnja pijanstva. zove se inkontinencija mokraće. Nemogućnost da se mokrenje kontrolira izaziva osjećaj ne samo ne­ ugode i manje vrijednosti nego može dovesti do teške duševne potištenosti (depresije). redovno se jav­ lja kod jačeg stupnja duševne zaostalosti. zloćudni i dobroćudni tumori mokraćnoga mjehura i prostate. U male djece to su greške u razvoju mokraćnih putova. ožiljci na mokrać­ noj cijevi. Uzrok je slabost prstenastoga mišića koji zatvara izlaz iz mjehura. zbog aterosklerotičnih promjena na krvnim žila­ ma mozga. Prolazna inkontinencija mokraće nerijetko se javlja u žena poslije poroda. tumor mozga. Dugotrajno. dizanja težih tere­ ta. otečena i bolna. koje se ne može svjesno kontrolirati. dijete nauči svjesno kontrolirati puštanje mokraće. jakog smijeha. I druga oštećenja mozga ili kičmene moždine mogu dovesti do nekontroliranoga mokrenja: sifilis mozga. Nehotično nekontrolirano mokrenje Nehotično otjecanje mokraće. i povremeno. Srčani bolesnici češće mokre noću zato što mirovanje oporavi rad srca koje pojačava protok krvi kroz bubrege. kralješnice i kičmene moždine te bolesti mozga. koji put »nervozne osobe«. Takav zastoj mogu uzrokovati tumor i upala prostate. može biti neprekidno. Od tada je suho i danju i noću. naročito žene. krvarenje u mozak.

pohvalama i manjim da­ rovima treba nagraditi nastojanje da ostane suho. npr. strah. Mokrenje u krevet smatra se bolešću na »živčanoj bazi«. koje mogu dovesti do sličnih smetnji. Sugestija je osnov liječenja. kao i pretjerana briga.tično puštanje mokraće poslije treće godine naziva se enureza i može se pojaviti u djece koja su već bila suha. Zbog toga su potrebne pretrage i pregledi kod urologa.uzro­ kuju stalne duševne sukobe u djetetu. preveliki zahtjevi roditelja i škole . Stalna duševna napetost. liječnik anali­ zom ličnosti djeteta otkriva pravi uzrok noćnog mokrenja i nastoji od­ straniti sve one faktore koji štetno djeluju na dječju psihu. krevet mora biti tvrd. više suhe hrane. može se pojaviti i zbog loše pripreme djeteta za dolazak mlađega brata ili sestre. Isključuju se sve one bolesti mokraćnih putova. a manje soli i oštrih začina. Djetetu se može pomoći i na taj način da se daje hrana koja izaziva manje lučenje mokraće. U krevet mokre padavičari i du­ ševno zaostali. neurologa i psihologa. Smatra se da 10-20 po­ sto djece od 4-10 godina mokri u krevet. Mnogo je češći uzrok noćnoga mokrenja nepravilan odgoj djeteta. sisanjem prstiju. neki to nazivaju »plač djeteta kroz mjehur«. manji dio takve djece pomokri se i u toku dana. to su pretjerani zahtjevi roditelja kada.. kao i neke bolesti kičme. da se ne razlikuje od ostale djece. pa mokre­ njem u postelju svraća pažnju na sebe. koja je praćena neurotskim smetnjama: mucanjem. dječjom neurozom. Mokrenje u krevet samo je svjesna ili podsvjesna reakcija djeteta na sve što ga muči i psihički opterećuje. Polovina uspjeha je postignu­ ta ako dijete pristane na suradnju. bolesti mozga. sramoće­ nje ili ismjehivanja. U pubertetu smetnje prestaju bez liječenja. Kada se isključi tjelesna bolest (organsko oštećenje). traže od djeteta da bude su­ ho prije nego što je za to tjelesno i duševno sposobno. tj. zatim bolesti koje dovode do pojačanoga lučenja mokraće: šećerna bolest. zapostavljanje djeteta. tuga. navečer manje tekućine. mokrenje će izazvati žalost zbog odlaska ili zbog smrti roditelja. dijete mora biti okru­ ženo pažnjom i ljubavlju. u djetetu valja razvijati samopouzdanje. ne treba da pije barem 4 sata prije spavanja. čupanjem kose. smatrajući da je potisnuto i da je sva roditeljska ljubav posvećena novom članu obitelji. a položaj tijela takav da su noge malo povišene kako bi se smanjio pritisak mokraće na onaj dio mjehura koji izaziva potrebu za mokre­ njem. Najvažnije je da liječnik ustanovi pravi uzrok. valja ga učiti da mokraću zadrži što duže kako bi se povećao kapacitet mjehura. Osnov je liječenja prestanak svakoga kažnjavanja djeteta. Nehotično se mokri najčešće u krevet i noću (enuresis nocturna). valja ga uvjeriti da je to loša navika zbog koje će u životu imati problema ako se ne liječi. uvjeriti ga da je zdravo. zlostavljanje. prije nego što legne treba da pusti mokraću. .

nakon napada guše­ nja kod bronhalne astme. Dok pije dovoljno vode.Prekomjerno lučenje mokraće Lučenje mokraće u količinama koje su veće od normale naziva se poliurija. Količina mokraće prelazi 3-4 litre dnevno. zbog gubitka svi­ jesti. Tako veliki gubitak tekućine izaziva jaku žed. količina se može i udvostručiti. tzv. Teški poremećaji nastaju onda kada prestaje piti vodu zbog toga što tekućine nema ili zato što je ne može uzimati. temperaturi okoline i jačini znojenja. nakon uzimanja lijekova koji dovode do pojačanoga lu­ čenja mokraće. Žlijezda je veličine i oblika kestena. zbog smanjene fukcije muških spolnih žlijezda. npr. umjesto da se smanjuje. Obilnije mokrenje redovito se javlja poslije napada padavice. Otežano i bolno mokrenje O otežanom mokrenju bolesnici obično govore onda kada je poče­ tak mokrenja otežan. poslije napada ubrzanoga rada srca (paroksizmalna tahikardija).5 litre. spermija. često uz jako napinjanje trbušnih mišića. Bćlesnik osjeti jaku žeđ i popije goleme količine tekućine. angine pektoris. Prekomjerno lučenje može se pojaviti na živčanoj bazi. Prosječna količina dnevno izlučene mokraće normalno iznosi 1-1. trajanje mokrenja je produženo (dizurija). na mjestu gdje cijev izlazi iz mjehura. Pod starost. Razumljivo je da će se pojačano lučenje mokraće pojaviti već 1/2 sata nakon pijenja veće količine vode ili neke druge tekućine. Bolesnici od šećerne bolesti mokre često i obilno. Takve »dizurične smetnje« praćene su bolovima i pečenjem. često do 20 litara dnevno. naročito u pubertetu. U pubertetu počinje izbacivati sjemenu teku­ ćinu koja omogućuje prehranu i pokretanje muških spolnih stanica. počinje se povećavati i dosegne veličinu jajeta ili . glavobolje tipa migrene. Jedan od najčešćih uzroka takvih smetnji u muškaraca jesu bolesti žlijezde prostate. što ovisi o količini popijene tekućine. Uz istu količinu izluče­ ne mokraće. sastav i količina tjelesne vode ostaju nepromije­ njeni. pa se u narodu na­ ziva žlijezda kestenjača. Bolesnik mora čekati izvjesno vrijeme da mokraća poteče. Pojačano lučenje mokra­ će javlja se nakon pijenja alkoholnih pića i uzimanja prave kave i čaja. kod slabokrvnosti zbog pomanjkanja željeza. Smještena je ispod mokraćne cijevi. napada bola u srcu. Mnogi slučajevi šećerne bolesti otkriveni su jer su se bolesnici žalili liječ­ niku da bez vidljivoga razloga osjećaju nepodnošljivu žed i piju velike količine vode. od 5 do 20 litara dnevno (diabetes insipidus). Zbog poremećaja u radu žlijezda u mozgu luče se goleme količine mokraće.

tada je prekasno za ope­ raciju. Na kraju mokrenja može se pojaviti i krv i gnoj. To je opasna i podmukla bolest. Povećanje prostate zapravo je dobroćudan tumor (adenom) prostate. godine života. Posljedica je oštećenje bubrega i smanjenje lučenja. početak mokrenja otežan je i bolan. crna kava. daju se antibiotici. Smetnje se liječe lijekovima ili operativnim zahvatom. Nakon mokrenja postoji osjećaj da se mjehur nije do kraja ispraznio jer se izbacuju samo male količine mokraće.stisnute šake. tek nakon jačega napinja­ nja. Budući da se rak razvija postepeno. teškoće mokrenja nastaju onda kada tumor pritisne na mokraćnu cijev. Iako se u starijih ljudi javlja često. neki se uzimaju samo jednom tjedno nekoliko mjeseci. u blažim slučajevima urološki čaj. I upala prostate izaziva otežano i bolno mokrenje. Zastoj mokraće prenosi se na bubrege i odražava na njihovu funkciju. . kataralne upale. Počinje se javljati tek poslije 50. Ka­ da se tumor odstrani operativnim liječenjem. Nakon mokrenja u mje­ huru može ostati čak 2 do 3 litre mokraće. bol prilikom velike nužde. Ja­ ča upala dovodi do pogoršanja. blizu mjehura. Rak prostate izaziva slične smetnje. godine više od polovine svih muškaraca ima tumor prostate. ne smiju se uzimati alkoholna pića. Dođe li do upale mokraćnih putova. Najčešće su tzv. Pritisak tumora na mokraćnu cijev može se pojačati do te mjere da je mokrenje nemoguće. mlaz mokraće je tanak. smetnje se pogoršavaju. Smetnje su u početku jače izražene noću. mlaz je često tako slab da »škropi cipele«. stoga je razumljiva potreba za ponovnim ispražnjavanjem mjehura. ponovno se uspostavlja normalno otjecanje mokraće iz mokraćnoga mjehura. Kada se razvije do te mjere da ometa mokrenje. Smetnje koje nastaju najčešće se razvijaju postepeno. sulfanamidi i drugi lijeko­ vi. jer jako nadražuju mokraćnu cijev. stariji ljudi obično umiru od neke druge bolesti. Takvi bolesni­ ci imaju potrebu da češće mokre. mjehur i prostatu. tumor otežava ili potpuno onemogu­ ćuje izlazak mokraće. Upale mjehura i mokraćne cijevi također izazivaju pečenje i bol pri mokrenju. Hoće li nastati teškoće zavisi više od oblika i mjesta gdje se tumor razvije. povišene tjelesne temperature i općega lošeg osjećanja. pravi čaj. preparate može propisati sa­ mo liječnik. Valja prijeći na dijetu. bolesnici zadržavaju mokraću zbog straha od bola. Ako se pritisak mokraćne cijevi i dalje pojačava. slab i nastane kasnije. Poslije 70. bol u krstima. nego od veličine tumora. jela s jakim začinima. koja se javlja odmah nakon toga što je mokrenje »završe­ no«. Zastoj mokraće pogoduje razvitku upale mokraćnih putova i bubrega. Bol i pečenje os­ jeća se u dubini mokraćne cijevi. smrtnost je mala. Bolesnici osjećaju smetnje i onda kada ne mokre: pritisak u de­ belom crijevu i oko čmara. Hormonski preparati mogu smanjiti prostatu i poboljšati stanje.

Potpun zastoj mokraće može izazvati i kamenac ili neko drugo stra­ no tijelo u mokraćnoj cijevi. U starijih ljudi uzrokovan je na­ glim povećanjem žlijezde prostate. grčevitu bol pri mokrenju mogu izazvati kamenci u mok­ raćnim putovima. i alkoholna pića mogu do­ vesti do nagle prokrvavljenosti i otoka sluznice te do potpunoga zatvora ionako već sužene mokraćne cijevi. rak prostate.Otežano i bolno mokrenje mogu uzrokovati i ožiljci u mokraćnoj ci­ jevi. Takve osobe ne moraju imati više nikak­ vih smetnji. Pošto im se odstrani mokraća iz mokraćnog mjehura. najčešće s histeričnom oduzetošću nogu i nemogućnošću hodanja. Ako u mokraćnoj cijevi postoje ožiljci. u donjem dijelu tr­ buha osjećaju strašan pritisak i bol. vrlo često u osoba ko­ je prije toga nisu imale nikakve smetnje. tumori mokraćnih putova. koji obično nastaju nakon preboljele gnojne upale mokraćne cijevi. češće je u histeričnih žena. slične smetnje mogu izazvati upale prostate i zloćudan tumor. a mokriti ne mogu. bolesnici često jauču od bolova. Potpun zastoj mokraće obično nastaje naglo. Potpun zastoj mokraće Zadržavanje mokraće u mokraćnom mjehuru i nemogućnost voljno­ ga pražnjenja naziva se retencija mokraće. Mokraćni mjehur mora se isprazniti u što kraćem vremenu. Uklanjanjem mokraće iz mokraćnog . danas su ožiljci vrlo rijetki i nastaju samo onda kada se bolest ne liječi. Zastoj mokraće vrlo je neugodan. pre­ plašeni. Pritisak povećane prostate na mok­ raćnu cijev onemogućuje izlazak mokraće iz mokraćnoga mjehura. neke duševne bolesti. Mokrenje može biti onemogućeno i zbog psihičkih razloga. nakon uzimanja lijekova koji izazivaju pojačano lučenje. povećana maternica zbog tumora ili trudnoće. Zastoj mokraće zahtijeva najhitnije liječenje. upala kičmene moždine. i sprečava mokrenje. alkoholnih pića. Naročito je opasno pijenje većih količina hladnoga piva ili vina. U rijetkim slučajevima zastoj mogu izazvati: povrede spolnih i mokraćnih organa. Osim dobroćudnoga tumora prostate. gotovo svi izjavljuju da su »preporođeni« i iskazuju neizmjernu zahval­ nost onome tko im je olakšao tegobe. najčešći je uzrok gonoreja ili triper. Prvi zastoj mokraće može biti ujedno i jedini zastoj. Vrlo jaku. ili u samoj mokraćnoj cijevi. Pro­ stata se naglo poveća poslije pijenja veće količine vode. najčešće postaju nepokretni. u ambulantu dolaze u savinutom položaju tijela. u panici. imaju snažan nagon na mokrenje. Tada je zastoj povezan i s drugim histeričnim znako­ vima. kamenac se zaustavlja na ulazu u mokraćnu cijev. Ako još mogu hodati.

kronič­ noj bubrežnoj insuficijenciji. Ako se ne može mokriti. upala potrbušnice. teška je i ozbiljna bolest. U rijetkim slučajevima mjehur se može isprazniti i kod kuće ako je bolnica daleko. bubrezi nakon izvjesnog vremena znatno smanje lučenje ili potpuno prestanu lučiti. Postoje brojni otrovi koji oštećuju naročito bubrege. nastaje zbog preosjetljivosti organizma na bakterije iz grupe strepokoka. Teška ošte- . ili pak dođe do potpunoga prestanka lu­ čenja. nagona na mokrenje nema. U okviru normale razlike se kreću između pola litre do 3 litre mokraće dnevno. zbog veće­ ga gubitka krvi. tada je to nenormalno smanjenje lučenja (oligurija). U težim slučajevima količina izlučene mokraće iznosi svega nekoliko kubičnih centimetara. tzv. Akutan prestanak lučenja mokraće nastaje kada naglo dođe do smanjenoga protoka krvi u bubrezima. velikoga gubitka tjelesne vode. bolest srca i krvnih žila. mjehur se mora is­ prazniti u bolnici. Ispražnjavanje mjehura izvodi se pomoću gumenih. akutni glomerulonefritis. Ako je iako moguće. kemijskog sredstva za dezinfekciju. opeklina. npr. najteža ošteće­ nja nastaju od sublimata. Ako do toga dođe naglo. povraćanjem ili znojenjem. pa se mjehur redovno ispražnjava izvjesno vrijeme. to je akutna bubrežna insuficijencija. razlike ovise o količini i vrsti pojedine hrane i popijene tekućine. Ako se razvija postepeno i traje mjesecima i godinama. npr. o jačini znojenja. javlja se u stanju šoka. zbog povećane prostate i kamenaca. U hitnim slučajevima liječnik zabode iglu u mokraćni mjehur preko kože trbuha da bi izvukao određenu količinu mokraće. kada se izgubljena tekućina ne može nadoknaditi. Uzrok može biti i zastoj mokraće. Gumeni ka­ teter može se ostaviti u mokraćnom mjehuru. Najčešći je uzrok upala bubrega. prolje­ vom. Ako je količina izlučene mokraće manja od pola litre dnevno. Mokraćni mjehur ostaje prazan. govori se o dugotrajnoj. Akutna upala bubrega.mjehura ne samo što ublažuje ili potpuno uklanja bol nego sprečava raz­ voj upale i oštećenje bubrega. Tako mala količina mok­ raće ne može izlučiti sve nepotrebne i štetne tvari koje se nakupljaju u organizmu. gdje se jedino može osigurati potpuna zaštita od zara­ ze (infekcije). o tem­ peraturi tijela i temperaturi okoline. I mnoge druge akutne bolesti mogu dovesti do znatnoga smanjenja lučenja: zapletaj crijeva. Smanjeno lučenje ili prestanak lučenja mokraće u bubregu Velike dnevne razlike u lučenju mokraće postoje i u zdravih ljudi. plas­ tičnih ili metalnih cijevi koje se nazivaju kateteri.

U krvi se nakupljaju štetne i otpadne tvari. Teške povrede dovode do oštećenja direktnom ozljedom bubrega ili stanjem šoka poslije teške ozljede tijela. dolazi do pojačanoga lučenja mokraće. kalija i drugih kemijskih spojeva koji nastaju uglavnom mijenom bjelančevina u tijelu. U bolnici se vodi posebna kontrola o količini primljene i izgubljene tekući­ ne kako se ne bi narušila ravnoteža. koji postaje sposoban da luči koncentriranu mok­ raću. Oštećenje bubrega sa smanjenim lučenjem mokraće može se razviti i postepeno. npr. crijeva. no takvih aparata ima pre­ malo za desetine tisuća bolesnika. nekim lijekovima. magnezija. Jedini je spas po­ vremeno priključivanje na umjetni bubreg. javljaju se jake glavobolje. Lučenje mokraće postaje sve manje. Obično tek nakon 6 mjeseci dolazi do potpuno­ ga oporavka bubrega. živom. jako štucanje. Sve bolesti koje dovode do smanjenoga lučenja mokraće obavezno se moraju liječiti u bolnici. bolest stalno napreduje i ne može se izliječiti nikakvim lijekovima. u težim slu­ čajevima i do 2 mjeseca. I ta faza bolesti je opasna jer dovodi do pojačanoga gubitka vode i važnih minerala.ćenja mogu nastati i zbog otrovanja antifrizom. u organima. podrigi­ vanje. Vid oslabi. sulfonamidima. gdje se nalaze. daju se lijekovi i tekućine koje omogućuju bubregu da se što prije osposobi za samostalan rad. podmuklo. dolazi do upale želuca. To je posljednji stupanj u razvitku dugotrajne. da bi na kraju ležali u polusnu. usne šupljine. opća du­ ševna i tjelesna tromost. intenzivan svrbež kože. Na koštanu srž te tvari djeluju tako da se smanjuje stvaranje krvnih tjelešaca i razvija se slabokrvnost. da bi na kra­ ju posve prestalo. poremećaj traje obično 7 do 20 dana. osim toga. po­ većava se količina sulfata. Najvažnije je da se iz hrane isključe bjelančevine. Smanjeno lučenje mokraće ili potpun prestanak lučenja najčešće je samo prolazna pojava. Ako bolesnik pre­ živi akutnu fazu bolesti. Za takve bolesnike potrebna je po­ sebna dijeta. U bolnicama se takvi bolesnici u njkritičnijoj fazi priključuju na umjetni bubreg. Takvi bolesnici dnevno luče 4 do 6 litre mokraće. Oštećenje bubrega nastaje kod svih onih bolesti koje su praćene ja­ kim raspadanjem crvenih krvnih zrnaca u krvi i kod nekih oblika otro­ vanja krvi (sepse). Otpadnih tvari sve je više u tijelu. besanica. Nagnječenja velikih grupa mišića mogu začepiti sitne bubrežne kanaliće mišićnom bojom (mioglobinom) koja izlazi iz povrijeđenih i znječenih mišića i krvlju dolazi u bubrege. Iako se u početku mogu javiti prolazna poboljšanja. Bolesnici postaju potpuno apatični. kronič­ ne bubrežne bolesti. drhtaji mišića i grčevi čitavoga tijela. . a preživi je više od 50 posto bolesnika. arsenom.

Zbog bubrežnih kamenaca krv se javlja gotovo redovito uz jače ili slabije grčevite bolove. Krv u mokraći nalazimo kada je poremećeno grušanje krvi. mokraćnih putova. propisuje se kod nekih srčanih bolesti. Manja količina krvi u mokraći javlja se kod upale bubrega. ili se može dokazati kemijskim pretragama. bez drugih popratnih znakova. ili ne promatraju njenu boju pri­ likom mokrenja. Tumori bubrega i mokraćnih putova u više od 90 posto slučajeva započinju krvavom mokraćom kao prvim i dugo vremena jedinim zna­ kom bolesti. Valja znati da su slučajevi s jakim bolovima mnogo bezazleniji od slučajeva kada se krvava mokraća pojavljuje podmuklo. Iako postoje mnogobrojni uzroci koji dovode do krvave mokraće. Dugotrajno pojavljivanje manjih količina krvi u mokraći. Ako uz krvavu mokraću po­ stoje i smetnje mokrenja. pregledom taloga mokraće u kojem su brojna crvena krvna zrnca. Krv u mokraći ne mora se uvijek opaziti prostim okom. npr. Krvava mokraća posljedica je bolesti ili povreda bubrega. dijelom i spolnih organa. Bolesnik se obraća liječniku uglavnom onda kada je crvena mokraća praćena smetnjama mokrenja i jakim bolovima. antikoagulantna terapija. Liječnik će naročitu pažnju pokloniti tzv. mokraća je ružičasta do tamnocrvena. Iako je krvava mokraća simptom koji se lako primjećuje. Krvarenje iz bubrega ne izaziva smetnje mokrenja. tada se uzrok krvarenja nalazi u mokraćnom mjehuru. Mnogi bolesnici uopće ne prepoznaju krvavu mokraću. velik broj bolesnika s »crvenom mokraćom« ne dolazi liječniku. Manja koli­ čina krvi može se ustanoviti mikroskopom. zatim kada bolesnici uzimaju lijekove pomoću kojih se sprečava. liječnik će najprije pomisliti na četiri najčešća uzroka krvarenja: bubrež­ ni kamenac. Žene krvavu mokraću povezuju s menstruacijom. javlja se kod tuberkuloze i tumora bubrega. Liječenje tim lije­ kovima. povreda. Ako je broj crvenih krvnih zrnaca toliko veliki da oboji mokra­ ću. bez dru­ gih smetnji. mokrać­ noga mjehura. prostate i mokraćne cijevi. Razlog je i poznata činjenica da crvena mokraća ne mora biti uvijek i krvava mokraća.Krvava mokraća Zbog krvi boja mokraće postaje svijetlocrvena do tamnocrvena. Prema količini krvi. kod hemofilije. tumor i tuberkuloza. »podmuk- . tzv. odnosno umanjuje sposobnost krvi da gruša. prostati ili mokraćnoj cijevi. govori se o jakom ili velikom krvarenju (makrohematurija). Krvava je mokraća u tom slučaju samo prolazna i javlja se poslije napada bolova. Naročito su jaka krvarenja kod tumora mokraćnoga mjehu­ ra.

poput vode. Svijetlocrvena mokraća postaje tamna. koncentriranija. npr. Žutozelenkasta boja mokraće kod žutice nastaje zbog povećane ko­ ličine žučnih boja. Crvenu boju mokraće mogu izazvati neki lijekovi. nastaje onda kada se u mokraći nade veća količina krvne boje (hemoglobina). Boja mokraće ovisi i o vrsti pojedine hrane i popijene tekućine. Ako je mok­ raća gusta. to su krvarenja bez bolova i drugih smetnji.lim krvarenjima«. duljim stajanjem postaje tamnosmeđa. naročito malarija. bubrezima ili mokraći. Bo­ ju mijenjaju lijekovi i kemijske tvari. koja se luči u golemim količinama. Može se pojaviti u potpuno zdravih ljudi nakon fizičkoga napora. zato je bolest dobila naziv crnomokraćna groznica. Gusta je mokraća ako se u manjoj količini vode izluči ista količina otpadnih tva­ ri. Tamnožutu ili crvenkastožutu boju izazivaju mnogi lijekovi. Razrijeđena mokraća. Svijetlo crvena boja. npr. ta boja dolazi u mokraću raspadanjem crvenih krvnih zrnaca u krvi. Normalno je svijetložuta do tamnožuta. naročito noću za sna. sulfanamidi. postaje go­ tovo bezbojna. Plavu boju može dati metilensko modrilo. hrana. trčanja. postaje tamnojantarne boje. ako se jedu velike količine šećerne repe i obojenoga zelja. pojava se . Promjena boje mokraće Svježe izlučena mokraća bistra je i prozirna. lijekovi mogu obojiti mokraću u zeleno ili crno. tada je crvena mokra­ ća tamna prilikom jutarnjega mokrenja. pojavljuju se kod većine tumora bubrega i mokraćnih putova. kao furadantin. Mokraća sivobijele boje. dugotrajnoga hodanja. tada mokraća može postati smeđa do gotovo crna. Crvena krvna zrnca pojačano se raspadaju i kod nekih rijetkih ali teških oblika slabokrvnosti. sredstva za umirenje živaca. zamućena. ta boja upotrebljava se kao lijek protiv nekih otrovanja. nakon uzimanja jela od boba. koja podsjeća na gustu kremu ili mlijeko. aminopirin. arsenom. antibiotici. Sličnu boju mokraće uzrokuju otrovanja benzolom. preparati B-vitamina. nastaje zbog lučenja masti mokraćom (emulzija). Ako je količina krvne boje vrlo ve­ lika. otrovnim gljiva­ ma. tj. Tamnocrvenu boju mokraće mogu izazvati zarazne bolesti. naročito ako boluju od sifilisa. lijekovi koji se upotreb­ ljavaju prilikom upale mokraćnih putova. koja podsjeća na meso ili crveno vino. Neke su osobe osjetljive na izlaganje hlad­ noći.

a kao neopasna i prolazna u toku trudnoće. Uzrok mogu biti pritisci na limfne putove zbog tumora i tuberkuloze. Bolest se naziva filarijaza. . U tropskim je krajevima česta i nastaje zbog zaraze parazitom koji živi u limfnim putovima i limfnim čvorovima. Može se javiti nakon povreda trbuha.naziva hilurija i nastaje zbog smetnji u normalnom protjecanju limfe.

govorit ćemo nesuvislo ili nerazumljivo. Tu se pojedini glasovi prepoznaju kao riječ. da bismo izgovorili i jednu jedinu riječ potrebna je su­ radnja više organa i više različitih tjelesnih i duševnih sustava. Na vratu postoji živac (nervus recurrens) na koji se mora naročito paziti prilikom operacije žlijezde štitnjače.ne mogu čisto govoriti. Na sve te moždane centre direktno utječu naši osjećaji. afazije. U velikom mozgu nalaze se centri koji primaju utiske koje prenose živci. Izvršni su organi za izvođenje govora usna šupljina. odavde dola­ ze naređenja za potrebne radnje. b) Veze (komunikacije). kao što je npr. smetnje razumijevanja govora ili nesposobnosti da se govorom izrazimo. zečja usna. govor je kao izbrisan i teško razumljiv. teže govorimo. inerviraju autonomne organe. Pa ipak.MUCANJE Smetnje govora Govorimo spontano i gotovo automatski. c) Izvršni organi. Čini nam se da je to jednos­ tavno. još teže ako povrijedimo jezik ili usnice. Kada se u suradnji s drugim centrima odredi što će se reći. doći će do zastoja u radu glasnica i čovjek neće moći glasno govoriti. ne mogu izgovarati pojedina slova. Oni tepaju. Svaka po­ greška očituje se nekom smetnjom. rascjep usne. Oni su prijenosioci signala podražaja ili naređenja. Postoje uzlazni i silazni (osjetni i motorni) živci te živci koji podražuju. tj. ili čak ne­ pca . iako se nama čini da je promuklost uzro­ kovana u grlu. Osobe s pri­ rođenim manama. Prilikom povrede ili bolesti tih centara dolazi do tzv. Kad smo uzbuđeni. a) Centralna mjesta. grkljan u kome se nalaze glasnice. a da ipak do­ đe do smetnji govora. Ako ga se povrijedi. Može se dogoditi da su centralna mjesta posve u redu. tj. . U primjeru koji smo spomenuli došlo je do ošteće­ nja zbog prekida živčane veze. dušnik i pluća. Ako nas boli zub teško možemo govoriti. ako se ne koncentriramo ili ako su nam misli zbrkane.

Obično se ne mogu iz­ govoriti neka slova ili slogovi. dječacima u ranoj dobi odstranjivali spolne žlijezde. Događa se pod utjecajem žlijezda s unutrašnjim lučenjem (tzv. strana. trepere kada ih zatrese zrak iz pluća. Pri tom je važna suradnja organa za sluh i organa za go­ vor. čak i kakve je naobrazbe i čime se bavi. Muškarci imaju dublje glasove jer su im glasnice dulje. dolazi do poremećaja disanja i neželjenoga ste­ zanja glasnih mišića. U vrijeme puberteta glas se mijenja. Zbog upale smo promukli. neće naučiti govoriti. Tek potkraj prve godine izgovori prvu riječ. testise. Stalno se pamte i izgova­ raju nove riječi. gla­ sovi postaju nejasni. tako mogu glasom izvoditi prave vratolomije. a tek onda o sekundarnom oštećenju govora. napete u grkljanu poput struna na violini. a prethodni ili slijede­ ći slogovi se ponavljaju. u govoru se zastaje. naročito sa spolnim žlijezdama. Mucanje je česta govorna mana. dislalija. To možemo promatrati pomoću posebnoga apara­ ta. ritmu govora i na­ činu izgovaranja. npr disartrija. naročito u srednjem vijeku. Mala djeca uveseljavaju okolinu time što pojed­ nostavljuju teže riječi i izmišljaju svoje nazive. Zbog ne­ kog osjećaja. a to se nastavlja kroz čitavo školovanje. po­ slije smijehom. odavno je poznata. Nema djeteta ni odrasloga koji u životu nikada nije zamucao. Stvaranje glasa ovisi o brzini zraka ispuštenoga iz pluća. ali os­ tali su nesretna bića jer je došlo do zastoja u rastu i poremećaja tjelesnih organa. Uporedo sa shvaćanjem naziva i pojmo­ va ide i razvoj govora. Ti kastrati ponekad su pjevanjem postizali slavu. laringoskopa. koje svoje proizvode šalju direktno u krv. Upornim i dugotrajnim vježbanjem pjevači uspjevaju vrlo dobro ovladati disanjem i drugim organima. Ali o mucanju govorimo kao o navici ili bolesti tek onda kada su smetnje tako . Novorođenče se oglašava samo plačem. To je mutiranje. Djevojčice obično progovore prije dječaka.Prilikom oštećenja glasnica pojavljuju se smetnje izgovora. Dvije ži­ ce. Čovjek ne može »čisto govoriti« zbog grčeva mišića koji izvode artikulaciju. pa su u staro vrijeme. Današnjim metodama liječenja i odgoja može se postići da i glu­ ha djeca nauče govoriti. naročito u dječaka. O njima ovisi tjelesni i duševni razvoj. stvaranje glasa. Govor se mora naučiti. za­ to je i grkljan više izbočen (tzv. Postoje različiti oblici mucanja koje liječnici nazi­ vaju posebnim imenima. Mnoge osobine poznajemo po boji i jačini glasa. a zbog zakazivanja živca ili mišića koji napinju glasnice. tj. Ako je dijete od rođenja gluho. Govor otkriva osobne i društvene osobine: po govoru i naglasku prepoznat ćemo iz kojeg je tko kraja. Ova veza. en­ dokrinih žlijezda). npr. Kod gluhonijemosti najčešće je riječ o gluhoći. Adamova jabučica). Roditelji ih stalno uče go­ voriti. kako bi za­ držali lijep glas.

Takva djeca rade slične greške i prilikom pisanja (disgrafija). odgovorna za stvaranje glasa. teže se liječi. Tada valja potražiti liječnika i stručnjake za govor. Pod tim utjecajima u djetetu se javlja stid. Roditelji u prvo vrijeme opominju. Zbog duševnih pormećaja boles- . znatno rjeđe u pubertetu. čak u 80 posto slučajeva. da su slične smetnje postojale u obitelji bolesnika. O postanku mucanja ima više teorija. Mucavi provode vježbe ne samo govornih organa nego i čitavoga tijela. neko slovo. gotovo nikad u odrasloj dobi. Roditeljima i na­ stavnicima poznato je koliko je truda potrebno da djeca to nadvladaju. Budući da postoji i duševni uz­ rok. Jednostavno će ispustiti manju riječ. Dvije su osnovne. liječenje psihoterapijom je prijeko potrebno. iz protesta će griješiti u govoru i činiti namjerne ispade. nego o posebnoj živčanoj smetnji. Nema sumnje da je mucanje djece izraz neurotskoga simptoma. dok se uči govoriti. Drugi stavljaju težište na duševne okolnosti. ostala su neoštećena.izražene da ozbiljno ometaju rad i život. strah i otpor. slog. Danas postoji posebna grana medicine. Mucanje je tri puta češće u muš­ karaca negu u žena. Mucanje se može sprečavati i liječiti. a neke se po posebnim metodama provode u specijaliziranim poliklinikama i zavodima. logopedi. Često je potrebna specijalistička pomoć. Prvo je pravilo provođenje hi­ gijene govora. Važnu ulogu igra navika: što mucanje dulje traje. stoga je po­ trebna dugotrajna suradnja terapeuta. postoji osoba koja muca. Ako u blizini djeteta. Jedan dio vježbi može provoditi i sam bolesnik. Dijete često počinje mucati poslije jakoga uzbuđenja. obično nastaje u dobi 3-5 godina. koja se ba­ vi problemima govora. Jedan je od najstarijih načina suzbijanja mucanja uporno vježbanje. Istraživanjima je do­ kazano. Školska djeca ponavljaju ili ispuštaju slogove prilikom čitanja (disleksija). Samo vježbanje često nije dovoljno. roditelja i bolesnika. ni o nemarnosti. fonijatrija. nastojanje da djeca od početka dobro nauče riječi i da ne govore prebrzo. tj. Jedni tvrde da je mucanje tjelesno oštećenje koje se nasljeđuje. Oduzetost govora Oduzetost govora nije nijemost. Valja biti strpljiv i djecu saslušati. ili podmi­ ćuju nagradama. Sva tri tjelesna mjesta. Nije riječ ni o brzopletosti. kažnjavaju. Kod male djece mucanje brzo prolazi ako ih se na to ne podsjeća. koji primjenjuju posebne metode liječenja. dijete će je opona­ šati i stvoriti naviku. a postoje i stručnjaci. Rijetko se kada ukori­ jenjena navika mucanja može otkloniti u kratkom vremenu. na­ ročito straha. poslije prijete. Kad opaze da ih odrasli zapostavljaju. pa se smetnje sve jače fiksiraju.

Poznato je da su neki ljudi šutjeli godinama. Ako osoba naglo zanijemi. potrebno je otkriti uzroke oštećenja.nik odjednom prestaje govoriti. panike. Slično se može postići i psihoterapijskim postup­ cima. To zovemo: mutizam. Do­ gađalo se da slučajno ili namjerno izazivanje sličnoga uzbuđenja može probiti duševne otpore. pre­ ma njima određuje se terapija. . prestravljenosti. pa u ponovljenom doživljaju čovjek odjednom počne vikati i govoriti. Poremećaj može biti više ili manje oz­ biljan. Događa se poslije vrlo jakoga uzbuđenja. uhvati ga još veći strah. Tada dolazi do histerične pojave. npr. Kad čovjek opazi da ne može govoriti. pa i doživotno. hipnozom. koji prelazi i na osobe oko njega.

uzimanja lijekova. ne­ ugode. Upala može nastati zbog pokvarene. tem­ peraturom. da li je praćena proljevom. povraćanjem. Mučnina prethodi povraća­ nju.MUČNINA Nema čovjeka koji ne poznaje neugodan osjećaj što se iz želuca širi pre­ ma ždrijelu i stvara potrebu za povraćanjem. Najčeš­ ći su uzroci kronična upala želuca (gastritis) i čir na želucu. Znači. bolovima. Važno je da liječnik zna da li se javlja ujutro natašte. promjenama na koži. znojenjem. Taj se osjećaj obično opisu­ je kao muka. Mučnina se može javiti i kod tzv. tj. »muči mi se kad ga vidim«. upale želuca koja nastaje zbog toga što želudac ne podnosi određenu vrstu hrane. ili na prazan želudac. Ako je neugodna situacija naročito jaka. strahom. svrbežom. uzbuđenja. alergičnoga gastritisa. umjesto izraza »muči mi se« upotrijebit će se izraz »povraća mi se«. nakon uzimanja žestokih pića na prazan želudac. otrovnih tvari. Svaka nagla akutna upala želuca redovito započinje mučninom. do osjećaja mučnine dolazi se nadraživanjem centra za povraća­ nje u mozgu. gubitkom apetita. samo je jačina podražaja različita. Izrazi »mučno mi je gledati«. najčešće potječu iz probavnih organa. Riječ je zapravo o istom procesu. Manji nadražaj izaziva mučninu. pokazuju usku vezu osjećajnoga života i mučnine. Mučnina se ne javlja u isto doba dana. Mučnina vrlo često prati psihičke poremećaje i javlja se u vezi s osjećanjem straha. vrtoglavicom. ili jako ledene hrane. I kro­ nične bolesti želuca mogu izazvati mučnine koje traju godinama. Poznata je mučnina i povraćanje đaka i studenata pri­ je ispita. ili tek poslije jela. Sve te popratne tegobe ovise o uzroku. gađenje. mučnina. slinjenjem. Mučni­ nu može izazvati i naglo širenje želuca nakon preobilnih obroka. . Podražaji koji izazivaju mučninu mogu dolaziti iz različitih dijelova tijela. jači nadražaj dovodi do povraćanja. Mučnina (nauzeja) često prethodi povraćanju i može biti praćena glavoboljom. mučnim situacijama. prije svega želuca. umorom. vruće. mučnina u teškim.

javlja se kada bubrezi zataje. može biti posljedica manjka nekih vitamina i pretjeranoga puše­ nja. žučnoga mjehura. redovi­ to se pojavljuje u vezi s bolovima uzrokovanim kamencima u mokrać­ nim putovima. tableta za sprečava­ nje trudnoće. Podražaji koji izazivaju mučninu mogu doći iz raznih dijelova tije­ la.Mučninu mogu izazvati i bolesti drugih probavnih organa. . nastaje i zbog uzimanja digitalisa. kod raka na želucu može trajati mjesecima s neznatnim bolo­ vima. bubrežnih i jetrenih bolesnika. kostiju. kod zaušnjaka. jetre. ona prati mnoge vrste glavobolja i neke boles­ ti mozga. a može ukazivati na komplikacije kod upale gušterače. Mučnina se javlja kod srčanih. gušterače te upalnih i drugih bolesti crijeva. javlja se i kod mnogih zaraznih bolesti. pluća. lijeka za srce. Mučnina može nastati zbog nadražaja centra za ravnotežu u sred­ njem uhu (morska bolest). a u tijelu se otpadne tvari koje se ne mogu odstraniti iz organizma (uremija).

bol s površine i unutrašnjosti tijela. do pada krvnog tlaka.« Eksperimentima je dokazano da životinje ugibaju na­ kon nekoliko dana ako im se onemogući san. Čovjeku je san prije­ ko potreban. signali koji »govore« o napetosti mišića i položaju tijela. koji se u od­ ređenom ritmu izmenjuje sa stanjem budnosti. San je potreban da bi se stanice mozga odmorile i oporavile od na­ pora kojem su bile izvrgnute u budnom stanju.« Različiti su pod­ ražaji koji nas mogu probuditi i održavaju nas budnima. Nespavanje od nekoliko dana izaziva u čovjeka teške duševne poremećaje. Danas se zna da ne postoji centar za san. Novija su istraživanja poka- . Suvremeni čovjek sve više cijeni dubok i zdrav san zato što ga je izgubio. Centar za bu­ đenje povezan je živačnim sustavom i nitima sa svim dijelovima tijela i na njega djeluju signali iz mišića. dok ih nije smetala ni najveća galama u neposrednoj blizini. »Uzeo sam sredstvo za spa­ vanje«. Stanice mozga nisu umrtvljene. nego što se uvijek budimo. San je prirođeno stanje čovjeka. prirodni (fiziološki) gubitak svijesti. »Ne mogu zaspati«. San nije samo stanje du­ ševnoga mirovanja nego i mnogih tjelesnih promjena. a opasni podražaji dovode do buđenja. Sve češće se čuje u svakodnevnim razgovorima: »Muči me nesanica«. San je normalan. nego samo centar za buđenje. Plod u utrobi majke stalno spava. usporenoga rada srca i disanja. vidni i slušni podražaji. Poznato je da su se ljudi u ratu budili na najmanji zvuk udaljenoga aviona. neznatnog pada tjelesne temperature. »Nisam se naspavao«. Bezopasne podražaje po tijelo odba­ cuje.NESANICA Nesanica (insomnia) postaje sve ozbiljniji problem moderna čovjeka. Ni o jednom tjelesnom simptomu ljudi toliko ne raspravljaju kao o nesanici. Signale koji dolaze u toku spava­ nja. U narodnoj poslovici se kaže: »Dobar san zlata vrijedi. »Nije čudno što spavamo. Zašto spavamo? Donedavno se smatralo da u mozgu postoji poseban centar za san i da do spavanja dolazi tek onda kada je taj centar nadražen. kao zrak i hrana. mozak na neki način obrađuje. Za sna dolazi do popuštanja napetosti mišića.

Najveća je potreba za snom u djece. Navečer čovjek liježe u krevet »zajedno sa svojim brigama«. javlja se umor . njuhom i dodi­ rom. Oko 20 posto spavanja otpada na sanjanje. Poremećeni međuljudski odnosi na radnom mjestu. Kao što kompjutoru treba izvjesno vrijeme da bi sredio dobivene podatke. Kada su ljude. sortirati.« Prosječna potreba čovjeka za snom iznosi 8 sati. Stručnjak je slikovito opisao značenje snova: »Mozak kao da ima vlastiti projektor kojim projicira primljene slike. Kod nekih se očituje time što navečer ne mogu dugo zaspa­ ti. Nakon nekoliko dana pokazivali su sve znakove iscrplje­ nosti. Sanjanje je toliko važno da neki stručnjaci kažu: »Čovjek spava da bi sanjao. za vrijeme eksperimenta. pokreću se očne jabučice. Svaki čovjek ima svoje vlastito vrijeme potrebno za spavanje. brige . koje čovjek prima vidom.sve to izaziva stalan ne­ mir. Onemogući li se sanjanje. »probaviti« sve utiske koje je primio u budnom stanju. tj. strah. Najčešći je uzrok nesanice stalna duševna napetost suvremena čov­ jeka. Razumije se. Nesanica se javlja u tri oblika. Svakome je poznato da osjećaji krivnje. a smanju­ je se sa starošću. Netko sa 5 do 6 sati spavanja može biti odmorniji od onoga koji spava više od 8 sati. kojim se odvode i bilježe struje iz moz­ ga. Spava li manje. kao i brojni podražaji iz vanjskoga svijeta. u toku spavanja tri do četiri puta izmjenjuje se spavanje bez snova sa sanjanjem. Nema čovjeka koji nije loše spavao. straha i nezadovoljstva onemogućuju san. elektroencefalografa (EEG). a onda obavlja po­ sao sličan montiranju filma .« Nesanice se mogu javiti u potpuno zdravih osoba. kada im nisu dopustili da sanjaju. San je potreban da bi mozak mogao srediti. po­ trebne zadržava. u obitelji.duševna i tjelesna is­ crpljenost. Nemogućnost postizanja sna naziva se nesanica. njihovo je spavanje postalo nesvrsishodno. Ta spoznaja sadržana je u narodnoj izreci: »Čista savjest najbolji je jas­ tuk.nepotrebne kadrove reže i odbacuje.zala da velik dio sna otpada na snove. Rješenjem problema ili smirivanjem situacije po- . kao da uopće nisu spavali. po­ stoje individualne razlike. U toku dana u mozak dolaze milijuni različitih podražaja iz unutrašnjosti tijela. treći se nekoliko puta bude. To se dokazalo pomoću aparata. na elektroencefalogramu nastaju ka­ rakteristične promjene. Ako su ispitanike budili u trenutku kada su počeli sanjati. sluhom. bit će mamuran. mozak ne može srediti primljene podatke i nije sposoban da prima nove utiske. spava li više.« San bez snova ne odmara. budili u toj fazi spavanja. Kada čovjek počinje sanjati. pa se prerano bude. čovjek trza očima dok sanja. bit će umoran. oni su mogli ispričati sve što su sanjali. o koji­ ma razmišlja i koje mu ne dopuštaju da se potpuno opusti. tako je i mozgu potrebno vrijeme da sredi utiske koje je primio. osje­ ćaj nesigurnosti i nezadovoljstva.

Ritam dana i noći uspostavlja se postepeno nakon trećega mje­ seca života.bolesti koju nazivamo neuro­ zom. povećanoga krvnog tlaka. povraćanje. Bijeg u bolest jedini je izlaz. Povremene nesanice mogu biti uzrokovane vanjskim uvjetima i ut­ jecajima. da bi postepeno opadala. Školskoj djeci od 6 do 10 go­ dina potrebno je 10 do 11 sati sna. ona postoji i poslijepodne. najčešća je zbog koje se pacijenti obraćaju liječniku. Starije školsko dijete ne osjeća potre­ bu za popodnevnim spavanjem. bolesti štit­ njače. u rijetkim slučajevim to mogu biti insekti. proljev. I prekomjerno pušenje može djelovati na mozak i održavati budno stanje. Osobe koje ne mogu riješiti svoje probleme trajno pate od nesanice. često mokrenje. Poremećen san imaju ljudi koji boluju od kroničnih boles­ ti: arterioskleroze. npr. Nesanica tada postaje samo jedan simptom poremećaja ličnosti . Nesanica djece Novorođenčetu je san veoma potreban. često je prvi znak duševne bolesti. oštećenje jetre. Neudobna postelja također može biti uzrok nesanice. komarci. Kod djeteta postoje samo dva uzroka nesanice: premalo spava ka­ da je bolesno. ili zbog grešaka u odgoju. Svjestan ili nesvjestan osjećaj nezadovoljstva posljedica je njihove nesposobnosti da se prilagode uvje­ tima u kojima žive. ili kako se još kaže. kašalj. jer se malo dijete budi u ranim jutarnjim satima. Razvojem i rastom djeteta opada potreba za dužinom spavanja. ono spava neprekidno i bu­ di se jedino kada je gladno. Perine i broj­ ni jastuci ne pružaju potpun odmor. Neurotska nesanica. prekom­ jerno spavanje i drijemanje navečer ili ujutro. svrbež. San ometaju i brojni simptomi bolesti. U dru­ goj polovini života potreba za spavanjem povećava se zbog pojačane fi­ zičke aktivnosti. hladnoće. temperatura. Jako je izražena nesanica u nekih duševnih bolesnika. Glad i bol jedini su podražaji koji dovode do buđenja. Škrobljena spavačica i posteljno rublje također ometaju san. teško disanje. sparine. . buhe. Po­ tkraj prve godine života potreba za snom iznosi oko 13 sati. Dan i noć nisu ni u kakvoj vezi sa stanjem budnosti novoro­ đenčeta. Loš san može biti posljedica prevelike buke. Osjećaj gladi i odlazak u krevet s prepunim želucem također mogu biti uzrok nesanice. pun mok­ raćni mehur.novo se uspostavlja normalan i zdrav san. vrućine. kao i nedostatak dnevne fizičke aktivnosti. bol. Mnogi ne mogu zaspati ako prije počinka piju crnu kavu ili čaj. »nesanica na živčanoj os­ novi«. stjenice.

ružne riječi. pravi uzrok moraju usta­ noviti roditelji: je li posrijedi strah zbog loših ocjena u školi. Ako roditelji ne skaču na svaki plač. Izazivanje strana može izazvati dugotrajne i duboke negativne poslje­ dice na ličnost djeteta. davanja neodgovara­ juće hrane za određenu dob. Iako među djecom postoje razlike u dužini trajanja i dubini sna. dubokom gubitku svijesti. za poremećen san najčešće su krivi roditelji. Djeca starija od dvije godine vole da im se prije spavanja uz krevet pričaju priče. U prosjeku. Poremećen san može biti izazvan i tjelesnim razlozima: glađu zbog manjka majčina mlijeka. U osmom mjesecu života dijete postaje svjesno postojanja bliskih mu ljudi . Nesanica starijih osoba Potreba za snom ne smanjuje se s godinama starosti. tada je potrebna liječnička pomoć. Ako dijete plače. kupanje. Novorođenče valja navikavati na normalno spavanje. tepanje. Centar za .roditelja. presvlačenje navečer. rekla je liječnica.Ako je zdravo. Nesanica djece uglavnom ne predstavlja ozbiljniji medicinski pro­ blem. Plašenje djeteta vješticama i čudovištima ozbiljna je greška roditelja. starci ne spavaju manje od ljudi srednje dobi. Ako se roditelj nalazi kraće vrijeme uz krevetić. dijete će nakon nekoliko dana prestati plakati. »Problem nije u tome da dijete premalo spava. U dubokoj starosti promjene u stanicama mozga dovode do sanjivosti slične komatoznom stanju. ljuljanje samo remeti san roditelja i stvara loše navike djeteta. starci nadoknađuju dremuckanjem u toku dana. nego u tome da zbog toga premalo spavaju njegovi roditelji«. jesu li oni povrijedili svoje dijete? Roditelji ne smiju zaboraviti da ih djeca vole i da potpuno ovise o njima. Ako uzrok poremećenoga sna nije bolest. ako mu nije pretopio ili prehladno. Prestrogo kažnjavanje. uvi­ jek u određeno vrijeme. Ljuljanje u kolijevci valja odbaciti. Ukupna »količina sna« često je i veća u starijih ljudi. dijete će brže zaspa­ ti. isprekidan i nemiran san. Prepuštanje brige stranim osobama izaziva strah. Bolest redovito poremećuje san: upala uha. Takva djeca imaju nemiran san. Treba da po­ stoji red u rasporedu sati: hranjenje. često se bude i plaču u kreve­ tu. bolesni zubi. ako ima udoban ležaj. Dizanje na ruke. dijete će imati zdrav i dubok san. tj. nije gladno i okruženo je ljubavlju. nedovoljnoga hranjenja. va­ lja pustiti da se isplače. Njihova blizina i ljubav daju mu osjećaj sigurnosti. grčevi u trbuhu. bračne svađe često oduzimaju san djetetu. Povremeno buđenje noću i rano ustajanje. a nije ni gladno ni bolesno.

Ako je nesanica na »živčanoj bazi« nastala na osnovi stalne dušev­ ne napetosti. sprečava normalnu cirkulaciju krvi i otežava san. zatim popuštanje srčanoga ra­ da. Mnogi su skloni da bez dogovora s liječnikom uzmu sredstvo za spavanje. Čovjek koji se u toku dana ne umori. To mo­ gu biti kraće večernje šetnje ili večernja gimnastika. Liječenje nesanice Liječenje nesanice ovisi o uzroku. sobna temperatura. kašalj. uzimanje tableta nije rješenje. U krevetu se mora potpuno opustiti. Također su važni faktori okoline. Postoje i neki opći postupci koji omogućuju bolje spavanje. Naj­ češći je uzrok skleroza krvnih žila mozga. Valja riješiti problem koji uz­ rokuju takve smetnje unutar obitelji i na radnom mjestu. ne samo duševno nego i tjelesno. Velik broj nesanica uzrokovala je premala tjelesna aktivnost u toku dana. U takvom je slučaju lijek kupka prije spavanja u naizmjenično toploj i hladnoj vodi (pola minute u vrućoj i pet sekunda u hladnoj). čiji bi nas sadržaj održavao budnima. Zimi ne valja lijegali u krevet koji je potpuno hladan. Prije nego što propiše tablete za spavanje. liječnik će nastojati pronaći uzrok nesanice da bi mogao primijeniti neopasan postupak liječenja. ali okretanje u toku noći omogućava svim dijelo- . Korisno je čitati knjigu u krevetu. Ponekad će biti potrebna pomoć od psihoterapeuta. I pokušaj odvikavanja može dovesti do ozbiljnih smetnji. Zbog toga je vrlo korisno povećanje tjelesnoga napora prije spavanja. Takve kupke omogućuju bolju cirkulaciju krvi pa noge postaju toplije. Starački svrbež kože. Prečesto i nekontrolirano uzimanje tableta za spavanje sadrži veliku opasnost od privikavanja. Položaj tijela prilikom spavanja ne treba potcijeniti. Razumije se da nesanica koja je uzrokovana bolešću zahtijeva liječenje osnovne bolesti. Čovjek se pod starost postepeno vraća u svoje prirođeno stanje sna.buđenje toliko otupi da samo vrlo jaki podražaji mogu dovesti do buđe­ nja. Tada se čov­ jek reflektorno zgrči. Tablete za spavanje ne mogu u potpunosti osigurati pravi osvježavajući san. Položaj na des­ noj strani je udobniji. ali ne uzbudljivu. navečer mnogo teže zaspi.također su česti uzroci ja­ čega poremećaja sna. Mnogi se tuže da u krevetu imaju hladne noge i da zato ne mogu za­ spati. Nesanica starijih osoba zapravo je posljedica staračkih bolesti. Najbolja je temperatura za spavanje od 14 do 16° Celzijusa. Poznato je da previsoka temperatu­ ra i hladnoća onemogućuju normalno spavanje. Takve osobe pokazuju umor u toku ci­ jeloga dana. što poremećuje krvotok i dovodi do slabije prokrvavljenosti mozga. otežano disanje . koje se ponekad moraju liječiti u bolnici za duševne bolesti.

ima tijela slobodnu cirkulaciju krvi. Ako se netko mora znatno ranije ustati. . izgubljeno vrijeme može nadoknaditi spavanjem poslije ručka.

Krat­ kotrajan gubitak svijesti (sinkopa) česta je i bezazlena pojava. Najčešći je poremećaj dovoda kisika stanicama mozga. Dramatska slika bit će to izraženija što je gubitak svijesti nagliji. povreda glave. zbog udara struje. Gubitak svijesti i smrt često su očekivan i neizbježan završetak teš­ kih i neizlječivih bolesti. Prva je reakcija mozga na manjak kisika . naročito ako se pojavi kao »grom iz vedra neba« u mlade i do tada potpuno zdrave osobe. Za bolesnikovu okoli­ nu nesvjestica je uvijek alarmantan simptom koji redovito izaziva jaka uzbuđenja i paniku. U takvim slučajevima panika i neznanje onemogućuju svrsishodno pruža­ nje pomoći metodama oživljavanja. bez cirkulacije krvi. a bolesnik se ne može probuditi nikakvim podražajima. rada srca i disanja. Gubitak svijesti zbog prestanka osnovnih životnih funkcija. ali mozak troši 20 posto kisika koji dolazi u organizam. tj.NESVJESTICA Nagli gubitak svijesti najpotresniji je znak bolesti. propadnu ako se dovod kisika prekine samo 20 minuta. Uzroci koji dovode do takvih poremećaja mnogobrojni su i međusobno različiti. Težina mozga iznosi svega 2 posto težine tijela. Najopasnije stanje nastaje kada je gubitak svijesti posljedica pre­ stanka rada srca i disanja. Ruke ili no­ ge mogu biti i jedan sat bez kisika. npr. Gubitak svijesti koji traje duže vri­ jeme. Ali gubitak svijesti može biti dugotrajan i dubok. Ali sve stanice nisu jednako osjetljive na manjak kisika. Gubitak svijesti redovito prethodi smrti. Do nesvjestice dolazi tek onda kada nastane poremećaj u centru za svijest u mozgu. tj. one troše najviše kisika. Kisik u ži­ votu stanica igra bitnu ulogu zato što se potrebna količina energije iz hrane dobiva tek posredstvom kisika.. može doći iznenada u različitim okolnostima unesrećenja. npr. Na manjak kisika najosjetljivije su stanice mozga. naziva se koma. utapljanja. gušenja. Nesvjestica nije uvijek stanje koje ugrožava zdravlje ili život. dok stanice jetre. pretežno uzrokovana prolaznim poremećajima optoka krvi u mozgu. trovanja.

oštećenja moždanoga tkiva povredom. . Najčešće su kratkotrajne nesvjestice u trajanju od svega nekoliko minuta. mračenje pred očima.gubitak svijesti. prilikom otrovanja ugljičnim monoksidom. strah od injekcije. upale mozga. hladna i znojna. ubrzo dolazi do pobolj­ šanja. Kratkotrajan gubitak svijesti O kratkotrajnom gubitku svijesti (sinkopa-kolaps) govori se kada nesvjestica traje od nekoliko sekunda do najviše pola sata. mučnina. česte su nesvjestice zbog povećanoga pritiska u mozgu. Toj grupi nesvjestica pripadaju poznati i česti sluča­ jevi rušenja na javnim mjestima. Nesvjestica je poljedica na­ gloga pada krvnog tlaka i slabije opskrbljenosti mozga krvlju i kisikom. opća slabost. Čovjek bez hrane može živjeti 30 dana. Smanjena količina kisika u mozgu već za nekoliko se­ kundi dovodi do nesvjestice. srčani in­ farkt. I druge promjene u mozgu. uzrok može biti i jako ubrzan rad srca. Gubitku svijesti prethodi vrtoglavica. koje ne izbacuje dovoljnu količinu krvi u krvni optok. Uzrok mogu biti suženja i začepljene krvnih žila. Najčešći uzroci koji dovode do smanjene dopreme kisika mozgu je­ su poremećaji cirkulacije krvi u mozgu. za svega 4 do 5 minuta nastupaju takva oštećenja mozga da je smrt neiz­ bježna. I promjene na krvnim žilama mogu uzrokovati smanjen ili potpun prekid dovoda krvi u jedan dio mozga. mogu dovesti do kraćega ili dužeg gubitka svijesti: nesvjestica redovito nastaje zbog na­ gloga električnog izbijanja u stanicama mozga kod padavice. Uzrok može biti onesposobjjenost crvenih krvnih zrnaca da prenose kisik. To su uglavnom psihogene nesvjestice.. bez ki­ sika 3 minute. bez obzira na kisik. od zubara. ili nesposobnost pluća da prenesu kisik u krv. a mogu se javiti u tjelesno potpuno zdravih osoba. koža postaje blijeda. Takvo blokiranje crvenih krvnih zrnaca nastaje. na ulici. Takve su ne­ svjestice češće kod onih koji su inače poznati kao »ljudi slabih živaca«. npr. jako usporen rad srca. od boli. tumora mozga. Nakon nekoliko sekunda ili minuta dolazi k svijesti. Takvi gubici svijesti nazivaju se još i »običnim nesvjesticama«. zbog vrlo maloga broja crvenih krnih zrna­ ca koja prenose kisik. nastaju kao reakcija tijela na strah. Kada se takva osoba stavi u vodoravan položaj. I promjene u krvi mogu izazvati gubitak svijesti. u tramvaju i autobusu. smanjen tlak u krvnim žilama. Uzrok je nesvjestice ne­ dovoljna količina kisika u atmosferi. oni mogu biti posljedica nedo­ voljnog rada srca. na pri­ redbama. javljaju se zbog jačih duževnih uzbuđenja. Ako se dovod kisika mozgu prekine. smetnje dovoda kisika u pluća. npr. bez vode 3 dana.

prilikom oporavka nakon dugotrajne bolesti. Posljedica je nagao i visok porast tjelesne temperature. Poznata su »rušenja« u nesvijest vojni­ ka koji dugo stoje na jednom mjestu. što onemogućuje isparavanje. Iz kreveta se ne smije dizati na­ glo. lijekovima za umirenje živaca. rjeđe prestankom rada srca. Takve nesvjestice mogu se spriječiti. U starijih ljudi takav kašalj izaziva kronična upala dišnih putova i bronhijalna astma. žena u trudnoći. ili neku drugu smetnju koja obično prethodi nesvjestici. promeškoljiti u krevetu. Vrtoglavica i nesvjestica mogu nastati poslije dubokoga i brzog di­ sanja. Najčešća su otrovanja ugljičnim monoksidom. Takve nesvjestice mogu biti blažega oblika i javljaju se nekoliko puta dnevno. slično kao kod padavice. obično poslije dizanja iz kreveta. Do nesvjestice može doći i zbog naglo­ ga ubrzanja rada srca. Nesvjestice se javljaju i zbog poremećaja u održavanju normalnoga tlaka u uvjetima dugoga stajanja. zbog povišene tjelesne temperature. Takva nesvjestica može se spriječiti ako se bolesnik stavi u vodoravan položaj već u vrijeme dok se samo tuži na vrtoglavicu. jakim pritiskom na oči. To se događa mladim ljudima kod ko­ jih još ne postoji potpuna stabilnost autonomnoga živčanog sustava. . Kratkotrajne nesvjestice mogu nastati i zbog jakoga napadaja kaš­ lja. koji se stvara forsiranim disanjem i češće se javljaju u histeričnih osoba. Nesvjestice ug­ lavnom nastaju naglim dizanjem iz vodoravnoga položaja u uspravan. I poremećaj u radu srca čest je uzrok kratkotrajnih nesvjestica. Naglo usporenje srčanoga rada praćeno je nesvjesticom. sredstvima za spavanje. koja može trajati i duže vrijeme. Otrovanja mogu dovesti do gubitka svijesti. Slične su nesvjestice prilikom jutarnjega mokrenja u nekih muškaraca. udarom u prsni koš. uz veliku vlažnost zraka. praćenu jakim grčevima tije­ la. Smetnje nastaju zbog prevelikog gubitka ugljičnog dioksida. mo­ že nastati nadraživanjem ždrijela. poslije pretjeranoga tjeles­ nog opterećenja. takvi slučajevi znatno su rjeđi. Do toplotnoga udara dolazi u uvjetima povišene tjelesne temperature okoli­ ne. Takve nesvjestice mogu nastati u slabokrvnih osoba. U djece se javlja s hripavcem. Prije ustajanja valja se malo protegnuti. Sunčanica i toplotni udar redovito dovode do gubitka svijesti. Ne­ koliko jednostavnih tjelesnih vježbi u ležećem položaju spriječit će ne­ svjesticu.U rjeđim slučajevima nesvjestica može trajati duže vrijeme. Na­ glo usporenje srčanoga rada ispod 40 otkucaja u minuti uzrokuje ne­ svjesticu. Onesvijestiti se mogu i ljudi kojima je oslabljen refleks što sprečava pad krvnoga tlaka zbog naglih promjena položaja tijela.

koje treba da uzmu odmah čim opaze prve znakove smanjene količine šećera u krvi (hipoglikemija). Položaj tijela može biti različit. npr. Takva pojava može se spriječiti uzimanjem šećera ili pijenjem jako zašećerene tekućine. Histerično grčenje tijela podsjeća na padavicu. Do histerične nesvjestice ne dolazi ako je osoba sama. Histerična osoba mora imati publiku za svoju predstavu. potres mozga. slinjenjem. gubit­ kom pamćenja događaja koji su prethodili nesreći. naj­ češći je na leđima. nelagodnost u žličici. urlikanjem. Nagao pad šećera u krvi također može dovesti do nesvjestice. Uzroci gušenja kod osobe u stanju dubokoga gubitka svijesti: . Gubitak pamćenja odnosi se i na samo vrijeme nesreće. Najčešće je sta­ nje tzv. U staraca su kratkotrajne nesvjestice obično praćene i drugim zna­ kovima. npr. ali pad je uvijek tako podešen da ne izazove težu povredu. Prethodi vrtoglavica. naročito ako su jeli mnogo slatkiša.I povrede glave uzrok su kratkotrajnih nesvjestica. vrtoglavicom. smetnjama govora i vida koje su uzrokovane poremećajima krvotoka zbog arterioskleroze krvnih žila mozga. Ako bolesnik uzme veću količinu inzulina. Teže. Takve nesvjestice nastaju na psihogenoj osnovi. dolazi do jakoga pada šećera i nesvjestice. Krat­ kotrajne nesvjestice mogu se javiti zbog određenih pokreta glavom. usporenim radom srca. Najčešće dolazi do nagloga pada. otrovanje. Nesvjes­ tica može trajati svega nekoliko sekunda do dva sata. udar električne struje itd. a može se odnositi i na kraće ili du­ že vrijeme poslije nesreće (amnezija). Ne odaziva se na poziv i ne reagira ni na kakav vanjski podražaj. često do komatoznoga stanja. onesviještena osoba uvijek je ugrožena gušenjem ako leži na leđima. bez obzira na to je li uzrok utapljanje. nego uvijek u prisustvu drugih ljudi. grčevima tijela. »vučja glad«. Do »gubitka svijesti« dolazi obično nakon sukoba u obitelji ili na rad­ nom mjestu. Histerija je jedan od najčešćih uzroka nesvjestice. uglavnom prolazne. drhtanje ruku i znojenje. obično nekoliko sati na­ kon obroka. U stanju dubokoga gubitka svijesti. Potres mozga pra­ ćen je i drugim znakovima: povraćanjem. jak osjećaj gladi. mogu se javiti u ljudi koji ne boluju od šećerne bolesti. tzv. koji je redovito praćen gubitkom svijesti. »Nesvjestica« je obično praćena dubokim disanjem. na štipanje. dugotrajnije nesvjestice javljaju se u bolesnika koji boluju od šećerne bo­ lesti. Kraće nesvjestice. Jako okretanje glave u stranu ili prema gore i dolje može dovesti do stiskanja već i onako arterioskerotički promijenjene krvne žile koja dovode krv u mozak i prolazi uz samu kičmu. ili ako nakon uzimanja normalne doze nije jeo. Češće su u mladih ljudi naročito žena. Besvjesno stanje prepoznaje se po tome što bolesnik obično mirno leži. krvarenje u mozak.. Bolesnici koji uzimaju inzulin uvijek moraju nositi kocke šećera.

a tekućina iz usne šupljine može otjecati. Najprije valja uspostaviti normalnu prohodnost dišnih putova. .Povraćanje. pod djelovanjem sile teže..Kod dubokog gubitka svijesti svi mišići tijela omlohave. krvarenje u usnoj šupljini i nakupljanje sline dovodi do toga da taj sadržaj ulazi u dišne putove. Gu­ šenje se sprečava tako što se onesviještenu osobu odmah stavi u bočni položaj ili na trbuh. . U bočni položaj može se postaviti i najteža osoba za svega nekoliko sekundi slijedećom tehnikom: Osobu koja je naglo izgubila svijest valja staviti u bočni polo­ žaj. valja odstra­ niti prstom omotanim u rupčić. nema­ ju nikakve napetosti. Ležanjem na leđima. Ispravnim po­ stupkom i najteža se osoba može za neko­ liko sekunda staviti u taj položaj . Vrat i trup valja osloboditi svakog pritiska. zubalo ili kruti povraćeni sadržaj. mlohav jezik padne. a njegov korijen pritisne stražnji zid ždrijela i zatvo­ ri ulaz u dušnik. npr. suvišnu odjeću i opre­ mu valja skinuti. Strani pred­ met u usnoj šupljini. Takav položaj omogućuje da se korijen jezika od­ makne od ždrijela.Opasnost od gušenja povećana je ako zbog dubokoga gubitka svi­ jesti nestaju obrambeni refleksi kašljanja i gutanja. tj.

čovjek će se sigurno ugušiti! Onesviještenu osobu ne ostavljajte samu! Ne činite više nego što se od vas očekuje: pružite minimum prve po­ moći! Dugotrajna nesvjestica Koma je nesvjestica koja traje duže vrijeme i iz koje bolesnika ne možemo probuditi. mozgovne ili cerebralne kome. ko­ načan završetak svih bolesti. Koma je stanje organizma koje nastaje kod mnogih unutarnjih bo­ lesti. disanje ubrzo postaje spontano. zaraznih bolesti. gubitak svijesti nastaje naglo. odmah valja primijeniti um­ jetno disanje (vidi: Nagli prestanak disanja). disanje je duboko. Skvrčena noga i opružena desna ruka osiguravaju stabilnost položaja na boku za vrijeme če­ kanja liječničke pomoći ili prijevoza u bolnicu. nastaje zbog pucanja krvnih žila u mozgu. Dubok gubitak svijesti. posljedica je oštećenja mozga. a šaka desne ruke stavi se ispod de­ beloga mesa. To su tzv. Uzrok moždane kapi može biti i začepljenost krvne žile mozga (embolija). gušenje nestaje. Upamtite: Ne podižite glavu onesviještenoj osobi! Ne davajte nipošto tekućinu na usta. a vrsta ozljede ili og­ raničen prostor onemogućuju da se stavi u bočni položaj. Koma je i stanje organizma koje redovito prethodi smrti. Prihvaćanjem odjeće u predjelu kuka i ramena onesviješteni se preko stopala i šake prebacuje na desni bok. trovanja. Kada se pomoću tih postupaka omogući normalan prolaz zraka u pluća. koji traje duže vrijeme. usporeno. često s oduzetošću jedne polovine tijela. nekontrolirano vršenje nužde redovna je pojava. Najčešće su kome koje nastaju zbog promjena u mozgu. ili moždani udar. brutalno. . Najčešći uzrok mozgovne kome je mož­ dana kap (apopleksija). prohodnost dišnih putova uspostavlja se potpunim zabacivanjem glave natrag i podi­ zanjem donje čeljusti. Ostali popratni znakovi ovise o onom dijelu mozga koji je oštećen. težih povreda glave. Ozlijede mozga su uzrok cerebralne kome. Nalazi li se onesviješteni u položaju na leđima. Moždana kap. Zbog krvare­ nja u mozak. Valja znati da još uvijek velik broj bolesnika u nesvijesti umire kod kuće ili prilikom transporta u bolnicu samo zbog toga što su se ugušili vlastitim jezikom.Desna se noga savije u koljenu. Koma je »posljednji znak«. što dovodi do krvarenja. a boja kože nor­ malna. Ako do spontanoga disanja ne dođe.

tumora gušterače. Kome nastaju kada nema dovoljno kisika u plućima: na velikim vi­ sinama gdje je zrak razrijeđen. . Danas ima na stotine različitih preparata koje se mogu uzeti zabunom ili namjerno u samoubilačkoj namjeri. neispunjenih želja. jakih fizičkih napora. glad. koža je suha. Lijekovi se mora­ ju čuvati od djece i duševno zaostalih osoba. Osjeća se zadah po acetonu ili trulom voću. uglavnom zbog sukoba s roditelji­ ma. Davanjem šećera direktno u krv bolesnik se u ro­ ku od nekoliko sekundi iz duboke kome vraća punoj svijesti. nego i o vremenu izloženosti tijela otrovu. povraćanja i otežanih pokreta.Upala moždanih opni često uzrokuje komatozno stanje (meningi­ tis). gubitku svijesti prethodi znojenje. U našoj sredini najčešći je uzrok dubokoga gubitka svijesti akutno otrovanje alkoholom. Takvo stanje naziva se ure­ mija. prekid dovoda kisika u pluća nastaje vješanjem. Mlade osobe posežu za tab­ letama zato da svrate pažnju na sebe. To je hipoglikemična koma. Zatajivanje rada bubrega i prestanak lučenja mokraće dovodi do nakupljanja štetnih i otpadnih tvari u tijelu. glavobolja. Uz­ rok je prevelika doza inzulina ili gladovanje uz redovno uzimanje inzuli­ na. Kome koje nastaju otrovanjem alkoholom često završavaju smrću. gljivice. do tzv. disanje jako i duboko. Koma prati i padavicu. Smrtnost od ugljičnoga monoksida veća je nego od svih drugih otrova zajedno. Nakon početka mučnine. komu prate grčevi tijela. bolesnik ponekad ne dolazi svijesti nekoli­ ko dana. povraćanje itd. Težina otrovanja ne ovisi samo o količini plina u atmosferi koja se udiše. Uzimanje većih količina sredstava za spavanje i umirenje živaca uz­ rokuje komu. bračnih razmirica. slabost. naročito u male djece. Do kome može doći i zbog nagloga smanjenja šećera u krvi. Štetne materije nastaju zbog poremećene mijene tvari: aceton. gu­ šenjem. kiseline itd. Netočno odmjerena doza može imati kobne posljedice. prilikom boravka u prostoriji u kojoj ne­ ma dovoljno kisika. jedno je od najčešćih otrovanja ugljičnim monoksidom. glavobolje. otrovanja alkoholom. jetre. Tako će i vrlo male koncentracije plina izazvati teška otrovanja i nepopravlji­ ve posljedice ako je osoba bila duže vrijeme izložena djelovanju otrova. bakterije. uremičke kome. Danas su sve češća komatozna stanja zbog djelovanja različitih ot­ rova. Mnoge unutarnje bolesti mogu dovesti do dugotrajnoga gubitka svi­ jesti. neuspjeha u školi. Dugotrajniji manjak šećera u krvi može dovesti do težih oštećenja mozga. uzroci mogu biti različiti: virusi. Količina šećera u krvi smanjuje se i kod mnogih drugih bolesti. Tegobe su postepene: glavobolja. postepeno dolazi do potpunoga i dubokog gubitka svijesti. npr. do­ lazi do gubitka svijesti. Bolesnici od šećerne bolesti padaju u dijabetičku komu zbog na­ kupljanja štetnih tvari. stranim tijelom u dišnim putovima.

npr. Bolesnici ponekad mogu živjeti desetak i više godina. proljev. zbog smanjene funkcije nadbubrežne žlijezde. . Addisonove bolesti. Oči su otvorene. smrzavanja. Takva oštećenja mozga nastaju zbog toga što je mozak bio suviše dugo bez kisika. ali ima otvorene oči. kod tzv. ciroze jetre.Komu može izazvati svaka bolest koja oštećuje jetru (hepatička ko ma). tetraklorugljikom. toga najrazvijenijeg i najosjetlji­ vijeg dijela mozga. javlja se kod zarazne upale jetre. lutaju bez cilja. glavobolja. eventualno mogu re­ agirati samo na grublji podražaj nesvrsishodnim pokretom. Koma se javlja i kod bolesti koje su posljedica nedovoljnoga rada nekih žlijezda. sunčanice. Postoje i takva oštećenja mozga kada bolesnik očima prati predme­ te koji se kreću. Riječ je o oštećenju moždane kore. ili upravlja oči prema izvoru zvuka. Postoje takva oštećenja mozga kada je bolesnik potpuno nepokre­ tan. ali ne tako dugo da bi nastala smrt. fosforom. Dubok gubitak svijesti može biti i posljedica povišene tjelesne tem­ perature. grčevi. otrovnim gljivama. oštećenja jetre otrovi ma. a prethodi joj mučnina. ne može se privesti k svijesti nikakvim postupcima. Dubok gubitak svijesti s otvorenim očima Komatozna slika ovisi o uzroku kome i mjestu gdje je mozak jako oštećen. Hrane se di­ rektnim davanjem hrane u krv ili pomoću gumene cijevi direktno u želu­ dac. Takvi pacijenti ne mogu gutati ni kontrolirati nuždu. zbog smanjene funkcije štitne žlijezde.

Ta zaštitna sluznica naziva se spojnica. Unutarnja očna ovojnica naziva se mrežnica (retina) i najvažniji je dio oka. najbolje se vidi u narodnim uzrečicama. Zbog toga o dobrom vidu u velikoj mjeri ovisi du­ ševni i tjelesni razvitak čovjeka. potpomažu i održavaju vidnu sposobnost oka. Glavni je dio oka očna jabučica koja ima oblik kugle i šuplja je. Tako važan organ priroda je dobro zaštitila. vežnjača (konjuktiva). rožnicu (kornea).OČNE SMETNJE I SMETNJE VIDA Oko je osjetni organ vida. Naziv mrežnica dolazi od »mreže živčevlja«. očnim dupljama. Vid je najdragocjeniji ljudski osjet koji više od svih drugih omogućava čovjeku da upozna da doživi vanjski svijet i da se u njemu snalazi. Oči su smještene u koštanim udubinama. njegov odnos medu ljudima. Između šarenice i rožnice nalazi se prazan prostor koji se naziva prednja očna sobica i koja je ispunjena očnom vodicom. »Tako mi očiju«. Srednja očna ovojnica naziva se žilnica (horioidea) i sastoji se od velikoga broja krvnih žila. Gubitak nijednoga organa čovjek ne podnosi tako teško kao gubitak oka. koja u sredini ima jedan otvor što se može suziti i proširiti i naziva se zjenica (pupila). sluznica. krvne žile. njegova sreća i zadovoljstvo. . koja ide od ruba rožnice i prelazi na unutarnju stranugornje i donje vjedje. koja u svom prednjem dijelu ima u sredini okrugao prozračan otvor. odnosno koliko su mu važne oči. Cijeli vidljivi dio bjeloočnice pokriva tanka prozirna opna. Prva ovojnica je bjeloočnica (sklera). Stražnju stranu sobice osim šarenice čini i jedan dio leće. zakletvama i kletvama: »Oči moje«. Rub šarenice koji tvori zjenicu klizi po leći kada se zjenica širi ili sužava. da bog da«. obrve i trepavice. Koliko je čovjeku značajan vid. lojne žlijezde. Vidom čovjek prima oko 80 % svih utisaka o svi­ jetu koji ga okružuje. brojni mišići. »Oslijepio. U prednjem dijelu oka srednja ovojnica tvori šarenicu (iris). Od vanjskih štetnih utjecaja čuvaju ih vjeđe. Suzne žlijezde.Očna jabučica sastoji se od 3 ovojnice. zbog čega je i dobila naziv. Mrežnica je vrlo komplicirane građe i jedini je dio oka koji je osjetljiv na svjetlo i omogu­ ćuje nam da gledamo.

leća se uvijek. Zjenica se poput zaslona sužava i širi ovisno o jačini svjetla. S pomoću mišića leća može mijenjati svoj oblik. koncentriraju u jedno ža­ rište (fokus) na filmu. Najjasnije se vidi slika predmeta kada se zrake svjetla sakupe (fokusiraju) na dio mrežnice koji se naziva žuta pjega. u najkraćem vremenu. koji su osjetljivi na svjetlost i boje. Među­ tim. Da bi se nadoknadio taj manjak lomne sposobnosti rožnice. Bjelooč­ nica 9. Žilnica. Žuta pjega je mjesto najjasnijega vida. tzv. Šarenica 5. i tako pojačati ili smanjiti svoje lomne sposobnosti. dok se u blizini jakoga izvora svjetla sužava. Rožnica. koja je tako zakrivljena da može lomiti i sakupljati svjetlosne zrake na mrežnici. Leća. Količinu svjetla koja ulazi u oko određuje zjenica. Za stvaranje slike koja se gleda najvažnija je mrežnica oka. Mrežnica ima u sebi posebne stanice. 6. Zjenica se u mraku proširuje. Staklovina. 4. Lom svjetlosnih zraka na rožnici oka uvijek je jednak i ne može se mijenjati s obzirom na gledanje u dalji­ nu i blizinu. Prednja očna sobica. 7. »blenda«. postoji leća. Mrežnica. koja podsjeća na žele ili hladetinu. Naziva se staklovina i oč­ nu jabučicu drži okruglom kako bi zrake svjetla mogle bez smetnji doći do mrežnice. 3. može se ispupčiti ili istanjiti. leća služi za preciznije lomljenje. Sakupljanje svjetlosnih zra­ ka započinje već na rožnici oka. štapiće i čunjiće. čovjek zapravo ne gleda okom.Prostor iza leće ispunjen je prozračnom. Preko leće zrake se sakupe. . 8. te omogućuje jasan vid u daljinu ili najbliži predmet. za »fino podešavanje« gledanja. Bez obzira kako se brzo skreće pogled. Kod fotografskoga aparata zrake svjetla ulaze u aparat kroz otvor koji čini zaslon. Vidni živac Rad oka često se uspoređuje s radom fotografskoga aparata. nego mozgom. polutekućom staklastom tekućinom. 2. prilagodi tako da sve zrake svjetla sakupi u jedno žarište na mrežnici. 1.

čitav vidljivi dio oka daje dojam crvenila.Te stanice sadržavaju kemijske tvari koje se razgrađuju kada su izložene djelovanju svjetla. Taj osjećaj pečenja kao i crvenilo oka dva su najkarakterističnija znaka upale sluznice oka (konjuktivitis). Kada se donji kapak pomakne prema dolje. prilikom vožnje automobilom kraj otvorenoga prozora. Posto­ je i smetnje vida: nejasan vid. pečenje. Nastale kemijske reakcije dovode do stvaranja biološ­ ke struje. suženje. Promjene u mozgu mnogo su rjeđi uzrok vidnim smetnjama. gnojno oko. a ne može vi­ djeti. zbog upotrebe ven­ tilatora. Čest je uzrok vjetar. »Imam očni katar«. lagano otečena i žarkocrvene boje. kroz koji mo­ zak gleda«. Nagla. »Crveno oko« »Crveno oko« može se još nazvati i »oko koje peče«. svrbež. »propuh«. Tek razumijevanjem tih činjenica čovjek može shvatiti da ne­ tko može »biti i slijep kraj zdravih očiju«. oslabljen vid. crveni­ lo oka. ili vož­ nje na motorkotaču. kao da su oči pune pijeska. Električni impulsi prenose se preko vidnoga živca u mozak. U ambulanti se obično obraćaju liječniku riječima: »Oči me peku«. i to u njegov zatiljni dio koji je odgovoran za funkciju vida. zapažaju promjene veličine zjenice. škiljavost. akutna upala sluznice oka obično započinje svrbežom. mrlje u vidnom polju. sljepo­ ća za boje. obojadisanost svih predmeta. To se može vidjeti prilikom kupanja u bazenima koji su suviše ja- . To je najčešća očna smetnja. Zbog toga se obično kaže da je oko samo »otvor. Tek manji dio ljudi s »crvenim okom« traži liječničku po­ moć. ali i u nepušača koji se duže vrijeme zadržavaju u za­ dimljenoj prostoriji. da može gledati. Na očima postoje brojne smetnje koje ljudi opažaju na sebi i na dru­ goj osobi. prozor. Čovjek sam osjeća bol u oku. Najveći broj svih smetnji po­ sljedica su promjena na dijelovima oka. suženjem i pečenjem u oku. vidi se da je sluznica. Često postoji osjećaj kao da je u oku strano tije­ lo. Tek u tom djelu mozga stvara sliku predmeta: odatle se živcima prenosi u prednji dio mozga. Sluz­ nica bjeloočnice ima proširene krvne žilice. Smetnje su najjače izražene navečer kada se smanji stvaranje suza pa postoji osjećaj kao da je oko »nažuljano«. Mnogobrojni su uzroci koji dovode do »crvenoga oka«. gdje se u potpunosti shvati značenje slike koje je viđena. Prolazna i kratkotrajna pojava »crvenoga oka« česta je u pušača kojima dim ciga­ rete ulazi u oko. koja oblaže unutarnju stranu kapka. »Nešto me grebe u očima«. ne može shvatiti ono što je vidio. Prašina i kemijski nadražaji dovode do »crvenoga oka«. koje se mogu vidjeti kao vi­ jugave crvene crte što idu sve do ruba rožnice. zbog čega se u narodu kaže: »crveno oko«.

kašljanja. Crvenilo oka. Česta su u djece koja boluju od velikoga kašlja. ili pri upotrebi kućanskih preparata koji sadržavaju klor. a uzrok je virus koji dolazi u oko najvjerojatnije iz spolnih orga­ na. ili »Imam krvarenje u oku«. crvenila i glavobolje u kratkovidnih i dalekovidnih osoba ka­ da čitaju bez naočala ili nemaju odgovarajuće naočale. To krvarenje vidi se kao oštro ograničena na­ kupina krvi. pojava je toliko česta da se takva upala naziva »kupališni konjuktivitis«. ili autogeno zavarivanje. prašinu. »Crveno oko« vrlo je često posljedica alergije. ali mnogo brže s pomoću lijekova. tada je obično povezano s hunjavicom. suženje. Ultraljubičaste zrake kvarc-lampe. a posljedica su velikoga naprezanja prilikom učestalih napadaja jakoga kašlja. Upalu sluznice oka izazivaju bakterije i virusi. U narodu se takav kašalj naziva »ma­ gareći kašalj« (pertusis). što zahtijeva obavezno liječenje. Jako svjetlo također može uzrokovati crvenilo. Uzrok može biti i dugotrajno čitanje pri lošoj rasvjeti ili naprezanje očiju do umora. Tada obično kažu: »Popucale su mi krvne žile u oku«. »Crveno oko« može trajati i duže vrijeme). hunjavice itd. To su krvarenja koja nastaju ispod sluznice oka koja je potpuno prozirna. u različitim dijelovima sluznice oka. Oči se zaraze u baze­ nima. može se javiti zbog upale rožnice i upala dubljih dijelova oka.ko klorirani. kod gripe. Znakovi oboljenja ne javljaju se odmah. tj. Krvarenja mogu biti posljedica udaraca u oko i . Kod nekih bolesti može biti čak i jedan od prvih znakova. npr. često i grč vjeda. mogu izazvati ozbiljnija oštećenja rož­ nice. jakoga povraćanja. koje »umrtvljuju oko«. jako pečenje. lijekove dobivene »injekcijom« ili uzete gutanjem. još češće. tegobe mogu nestati same od sebe za 2 dana. s kratkotrajnim poboljšanji­ ma čak godinama. Teški sim­ ptomi brzo se smire kapljicama. Sliku »crvenoga oka« mogu dati i mnogo ozbiljnije bolesti oka. nego nakon nekoliko sati poslije izlaganja zrakama. Pod »crvenim okom« ljudi razumijevaju i manja krvarenja ispod sluznice. crvene boje. »Crveno oko« i strah od svjetla redovito se javlja u početku ospica. prilikom zavari­ vanja. Crvenilo oka u obliku proširenih krvnih žilica nastaje uz sam rub rožnice u širini od pola centimetra. uzrokovano je preosjetljivošću oka na neke tvari (u proljeće na cvjetni pelud). Takvo dugotrajno kronično »crveno oko« najčešće je posljedica fizičkih i kemijskih nadražaja ili alergija oka. Takva krvarenja mogu se vidjeti poslije jakoga naprezanja. Može se javiti i zbog preosjetljivosti na hranu. vidi se prilikom oštećenja oka ultraljubičastim zrakama u snježnim planinama ili. »Crveno oko« samo je jedan od manje važnih znakova mnogih za­ raznih bolesti. no­ šenja teških tereta. i oblozima. To stanje naziva se fotoelektrična oftalmija. smetnje se jave i noću.

ako već moraju biti u takvoj prostoriji. Alergične upale oka mogu nastati i zbog upotrebe boje za trepavice. Najčešće se prenosi ruka­ ma i upotrebom zajedničkih ručnika. kao i sluznice usne šupljine i grla. kada se prozori rijetko otvaraju. bilo zimi na snijegu. Gnojna upala oka zarazna je bolest i može se prenijeti od čovjeka na čovjeka. Gnoj se najčešće sakupi u kutovima oka. koje propiše lječnik. Očni kapci. Osjetljive osobe treba da upotrebljavaju zaštitne tamne naočale ako su izložene djelovanju sunčanih zraka bilo ljeti. Osobe koje su jako osjetljive na dim ne smiju se zadržavati u prostoriji u kojoj se mnogo puši. sulfanamide. Suženje sluznice oka. ili u suviše suhoj prostoriji . tada valja promijeniti sredstvo ako se crvenilo ponovo javi. tj. Topao i suh zrak. Prema uzroku daju se lijekovi koji sadržavaju antibiotike. ili dužega zadržavanja u zadimljenoj pro­ storiji. Često se vrlo jednostavnim postupcima može spriječiti »crveno oko«: valja izbjegavati sve one činioce koji izazivaju jak nadražaj oka. u mla­ đih djevojaka za vrijeme menstruacije. pa čestice dima putuju od mjesta više temperature na mjesto gdje je temperatura niža i taloži se na hladniju površinu. Valja izbjegavati čitanje pri fluorescentnom svjetlu. pomaže plamen svijeće: dim sadrži vrlo sitne čvrste čestice. treba je češ­ će prozračiti (ventilatori. zatim sredstva koja sužavaju krvne žilice u sluznici oka. propuh otvaranjem prozora i vrata). u prostorijama s centralnim grijanjem jako nadražuje oko.mogu pomoći oblozi od kamilice. »Gnojno oko« »Gnojno oko« najčešće se nadovezuje na »crveno oko«. Ako su oči umorne nakon dužega čitanja. a plamen svijeće stvara toplinu i strujanje zraka. Gnoj u sluznici oka stvaraju uzročnici gnojenja. tzv. može se spriječiti tako da se suhi zrak obogati vodenom parom iz posude s vo­ dom. Da zaštitne naočale moraju nositi varioci ne samo što je razumljivo nego je i zakonom propisano. u starijih ljudi kojima zbog skleroze krvne žile pucaju na najmanji pritisak. budu slijepljeni sasušenim gnojem. koje nikako ne treba uvesti u stan: stalno treperenje jako umara oči. antialergika. »Crveno oko« može se uspješno liječiti kapljicama i mastima za oči. a to su posebne vrste bakterija. u starijih ljudi zbog upale sluzni­ ce oka. uglavnom ujutro. tako da se koji put »jedva ot- . od bolesnoga oka na zdravo oko. sredstva koja sadržavaju lijekove protiv alergije. zimi. vide se u osoba koje imaju napade padavice.sličnih ozljeda.

Kao što u sta­ rosti koža postaje tanka i naborana. vrpce ili kao »leteće mušice«. Svaka gnojna upala oka obavezno zahtijeva liječnički pregled i lije­ čenje. vide mrlje. Staklovina je hladetini slična tekućina i ispunjava očnu jabučicu. njihovo kretanje može se pratiti pogledom tako dugo dok ne iziđu iz vidnoga polja. Mrlje u vidnom polju Mnogi ljudi imaju povremene ili trajne smetnje prilikom gledanja. Da bi kroz nju mogla proći zraka svjetla. Pravovremeno započeto liječenje u potpunosti sprečava sve kom­ plikacije koje mogu nastati ako se bolest ne liječi. »Mrlje pred očima« u starijih ljudi znak su starosti. Takvu upalu mogu izazvati bakterije koje u čov­ jeka izazivaju bolesti pod nazivom gonoreja. koje su obično pokret­ ne. kuglice. krvarenja. To može biti znak ozbiljnije bolesti. a opisuju ih tako kao da »u oku« ili »ispred oka«. Neki smetnje opisuju mnogo slikovitije te vide »munje poput duginih boja«. zaraza je nastala u novorođenče­ ta koje se zarazilo za vrijeme rađanja od svoje majke. Da bi se spriječilo »gnojno oko« valja ispunjavati osnovne higijen­ ske propise: Ne upotrebljavajte ručnik koji je koristila neka osoba! Ne trljajte oči rukama! Redovito perite ruke! Potrebna je velika opreznost ako negdje na tijelu postoji gnojni pro­ ces. Uzročnik se vrlo lako prenese na sluznicu oka. Takve su smetnje najčešće prolazne i neopasne. naročito ako se pojave »tamna mjesta«. tako nastaje gonoreja oka. u vezi s očima javlja se staračka dalekovidnost i »mrlje pred očima«. ona je potpuno bistra i prozirna. Nakon ukapavanja kapljiva u oči novorođenčeta. godina života više od polovine svih ljudi vidi pred očima mrlje.vore oči«. triper. točki­ ce. Neki uzročnici stvaraju vrlo velike količine gnoja. češće prate druge bolesti kod kojih je oko potpuno zdravo. sjene. Poslije 40. ili dok se opet ne kreću u smje­ ru koji je suprotan od pokreta očnih jabučica. ta bolest kao uzrok sljepoće više nema ni­ kakvo značenje. »tamne otoke«. U starijih ljudi staklovina se na pojedinom mjestu može malo . »figure koje se kreću«. mrlje mogu imati različite oblike i neki ih vide kao točkice. ko­ je je nekoć bila najčešći uzrok sljepoće. tako da gnoj upravo curi iz oka. »tamni otoci« u jednom dijelu vidnoga polja. često jedan od prvih simpto­ ma bolesti mozga: tumora. Obavezan liječnički pregled potreban je samo zbog onih smetnji koje traju duže vrijeme. Gnoj sa spolnih or­ gana najčešće se prenese rukama na oko. »tamna mjesta«. Uzrok je tih promjena u staklovini oka. kosa sijeda. iskrice.

Crne i bijele mrlje pred očima. upale mrežnice. obično ukazuju na ozbiljniju bolest. Najčešće je riječ o krvarenjima i tumorima mozga. Osim tih smetnji. postupkom koji se naziva perimetrija. Uz jaku gla­ vobolju. rožnici ili porasta tlaka unutar očne jabučice. oštrije i lakše na udaljenost nego što vidi bliske predmete. makar i kratkotrajno. kao du­ gotrajna pojava traje u kratkovidnih i dalekovidnih osoba dok naočalima ne isprave vid. Smetnje nastaju i zbog promjena u leći. nego u mozgu. Iskrenje. značajni simptomi. Tak­ vi »ispadi vidnog polja« nastaju kada se uzrok poremećaja ne nalazi u oku. treperenje pa čak i tamni otoci u jednoj polovini oka mogu se vidjeti kod jedne vrste glavobolje koja se naziva migrena. . titranja i iskrenja pred očima nastaje pri­ likom većega gubitka krvi. koje se razvijaju postepeno ili nastaju naglo i ne prolaze. Takve su upale česte u osoba koje boluju od šećerne bolesti. Prolazna pojava mračenja. Mrlje pred očima mogu se vidjeti zbog zamućenja u staklovini. dijelovi stanica i si. otrovanja nikotinom. osjeća se strah od svjetla: smetnje na­ staju u napadima i nestaju prestankom glavobolje. »Velike mrlje u oku«. Slične smetnje može izazvati i strano tijelo ako se nade u staklovini. i to u onom dijelu kojim zapravo vidimo. tada će ti malo čvršći dijelovi praviti sjene na mrežnici oka. tj. dugine boje. to može biti mjehurić zraka. koje čovjek sam zapaža. »Mrak« može zahvatiti i čitavu polovinu oka.jače zgusnuti. Nejasan vid na blizinu Kada netko vidi jasnije. Takvim postupkom liječnik otkriva bolest mozga prije nego što su se pojavili drugi. koje nastaje zbog upale u dubljim dijelovima oka. Takve tamne mrlje može otkriti liječnik samo pomoću posebnoga aparata. zbog umora. Smanjenje krvi u mozgu. kao smetnja na »živčanoj bazi« javlja se u pubertetu i klimakteriju. prilikom pokreta vrata mo­ že doći do jačega sužavanja krvnih žila koje kroz vrat ulaze u mozak. mogu se javiti u starije osobe nakon jačih pokreta glave. koja najčešće zahvaća samo polovinu glave. pred očima se vide oblici koji se kreću. Zbog sta­ račkih promjena na vratnim kralješnjacima. postoje i »tamne mrlje« koje sam ne može vidjeti. može nestati čitava polovina vidnoga polja zbog pritiska na vidni živac. gladi. naročito ako su praćene vrtoglavi­ com. može izazvati takve smet­ nje. govori se o dalekovidnosti (hipermetropiji). žilnice.To je ozbiljan poremećaj koji zahtijeva rano lije­ čenje.

umore se mišići koji ispupčuju leću. Stoga stari­ je osobe ne mogu prilagoditi leću ni na udaljene ni na bliže predmete. Godinama rada mišići leće toliko su se umorili te više nemaju dovoljno snage da jako is­ pupčuju leću. Najčešće se javlja poslije 40. javlja se mučnina i titranje pred očima te nejasan vid i na blizinu i na daljinu. Takvo se stanje naziva staračka delekovidnost (prezbiopija). rjeđi je uzrok suviše tanka ili nedovoljno ispupčena leća koja nema dovoljnu lomnu jakost. koja time povećava sposobnost loma svjetlosnih zraka. S dalekovidnošću oka u neke se djece razvija škiljavost. npr. Naočalima ispravljena dalekovidnost Prilikom gledanja bližih predmeta. U zablu­ di su oni koji smatraju da će proces razvoja staračke dalekovidnosti biti . Smetnje zahtijevaju pregled kod oč­ noga liječnika. da bi se opet u starijim godinama znatno povećao. Staračka dalekovidnost postepeno napreduje. odebljanje leće. I sama je leća s vremenom izgubila elastičnost.Najčešći je uzrok dalekovidnosti prekratka očna jabučica. Iako se u nekih osoba izraziti znakovi dalekovidnosti mogu zapaziti već potkraj puberteta. što zahtijeva rano liječenje. 2. se neprekidno gledaju bliski predmeti. Dijete se rada dale­ kovidno. Posljedica su umora gla­ vobolje. nego iza mrežnice. Dalekovidnost. oko mladih ljudi prilagodi se tako da se mišići leće jače stegnu. Tek u pubertetu broj dalekovidnih se smanjuje. 3. Zbog dugotrajnoga čitanja ili rada. 1. godine života: nakon toga postepeno opada. osjećaj pečenja u oku. Takvo stanje može se popraviti jedino stavljanjem naočala. čitanja. Dalekovidnih osoba ima mnogo više nego kratkovidnih. Ta sposobnost prilagođavanja (akomodacije) najveća je oko 13. u jednih brže. što uzrokuje ispupčenje. ipak je dalekovidnost karakteristična za stariju ljudsku dob. Oko pete godine starosti više od 90 posto djece je dalekovidno. u drugih sporije. pa se zra­ ke svjetla što ih lomi leća ne skupljaju u jednoj točki na mrežnici oka. godine života. Moglo bi se reći da je dalekovidnost prirođeno stanje čovjeka. da bi u dubokoj starosti oko izgubi­ lo svaku sposobnost prilagođavanja (adaptacije). Normalan vid.

Završetkom puberteta. tako se oko izdužuje i postaje sve više kratkovidno. što ih lomi leća. godine života. Poslije su potrebne dvije vrste naočala: slabije za gledanje na daljinu i jače za gledanje na blizinu. naprotiv. Kratkovidnost. takva su da pojačavaju lom svjetlosnih zraka (konveksne leće). Staračka dalekovidnost. koja se normalno razvija. kratkovidnost se stabilizira. Poslije puberteta naočale iste jakosti mogu se nositi i više od 20 godina. Kratkovidnost se razvija postepeno i usporedo s rastom djeteta. Zato se kratkovidnost najviše pogoršava između 10. 2. Mnogi će ublažiti smetnje staračke dalekovidnosti ako poslije 40. predugačka očna jabučica pa se zrake svjetla.usporen ako što duže gledaju bez naočala. starenje oka samo će se ubrzati. Vid se postepeno pogoršava. godine života redovito odlaze na pregled očiju. ne sakupljaju u jednoj točki na mrežnici. Naočalima ispravljena kratkovidnost Kratkovidnost je najčešće nasljedna. govori se o kratkovidnosti (miopija). a to su zapravo leće. Ali dijete se ne rada kratkovid­ no. prestaje pogoršavanja. i 14. nego ispred mrežnice. tj. koje upotrebljavaju dalekovid­ ne osobe. Najčešći je uzrok kratkovidnosti suviše izdužena. Stakla. Nejasan vid prilikom gledanja udaljenih predmeta Kada se jasno i oštro mogu vidjeti samo predmeti iz neposredne bli­ zine. kratkovidne osobe dovodi do . za čitanje i pisanje. Ka­ ko dijete raste. barem jednom u dvije godine. 1. Naočale je ponekad potrebno mijenjati i više puta u godini. a udaljeni se vide nejasno. prestankom rasta. obje leće mogu se izbrusi­ ti na istim naočalima. Vid kratkovidnih osoba pod starost se čak nešto poboljša. a to je vrijeme kada je rast djeteta najintenzivniji.

Sve obojeno crvenom bojom nešto je češće (krvarenje u staklovini. svi ljudi za vrijeme spavanja. kinin. Obojen vid može nastati nakon toga što je operacijom izvađena oč­ na leća. Stavljaju se stakla. tj. . zjenica određuje količinu svjetla koje ulazi u oko. naročito ako se gleda u glatku površinu. ponekad i zbog otrovanja DDT-om. jakoga svjetla. dubokoga izdisaja. Obojen vid O obojenom vidu govori se onda kada se svi promatrani predmeti vide u jednoj boji. Plavo obojeni predmeti ne vide se često (otrovanje alkoholom. Ovisno o jačini svjetla. Promjene veličine i oblika zjenice Zjenica (pupila) je otvor u šarenici oka kroz koji ulaze zrake svjetla. dalekovidne osobe. koji preko parasimpatikusa zjenicu sužava. Poput »blende« na fotog­ rafskom aparatu. digitalisom. zjenica se sužava i širi. sifi­ lis živčanoga sustava). Širina zjenice je različita u različitoj dobi života. pa vid može biti jednako dobar kao i kada je oko normalno. u mladosti se prošire. streptomicin). To se vidi kod žutice i otrovanja »lijekom za srce«. leće koje oslabljuju lom zraka svjetla (konkavne leće). u mladosti su bile kratkovid­ ne. Bake koje bez naočala sa 80 godina uvlače konac u iglu. pri tom su čak obojeni i inače bezbojni predmeti.poboljšanja vida.5 mm i proširiti čak do 8 mm. Obojen vid nije normalna pojava i uvijek zahtijeva liječnički pregled. Kratkovidnost se može ispraviti nošenjem naočala. U male djece zjeni­ ce su uže. a preko simpatikusa proširuje. ali može se smanjiti na 1. Zje­ nica je normalno široka od 2 do 4 mm. Suženje zjenice (mioza) imaju ljudi s tamnijim očima. U rjeđim slučajevima žuto viđenje može nastati i zbog otrovanja nekim drugim lijekovima (sulfanamidski preparati. Plus i minus postepeno se poništavaju. kao i nakon ukapavanja u oko kapljica kojima se proširuje zje­ nica. Sužavanje i širenje zjenice odvija se bez naše volje jer tim funkcijama upravlja automatski živčani sustav. da bi pod starost ponovo postale uže. Ponekad se čak i slijepe osobe tuže da vide obojeno svjetlo (najvje­ rojatnije zbog nadražaja centra za vid u mozgu). snježna sljepoća). Najčešće je sve obojeno žutom bojom (ksantopsija).

slabokrvnosti. Zjenice mogu biti i nejednake (anizokorija) i mogu se vidjeti u ja­ čem stupnju pijanstva. Neka otrovanja ta­ kođer dovode do jako sužene zjenice. Sužena zjenica česta je prilikom upala oka kada postoji jaka preosjetljivost na svjetlo. Mnogi lijekovi dovode do široke zjenice. npr. Potpuna sljepoća je u ko­ jem osoba ne raspoznaje svjetlo od tame na oba oka. Dijete se zarazilo već pri porodu od majke koja je bolovala od gonoreje (tripera). kao »grom iz vedra neba«. slijepo može biti i samo jedno oko. zatim zbog uzimanja lijekova kao što je morfij. Posljedica je povreda oka. u pija­ nom stanju. Nagla sljepoća. rubeolu. Zjenice su normalno okrugle. srdžbe. jakoga bola. npr. Sljepoća može biti i nasljedna. osim što je nazubljena. uglavnom zahvaća jedno oko. Zbog povrede glave nejednake zjenice ukazuju na oštećenje mozga. zjenica je i ukočena. u mraku. Nekada je najčešći uzrok sljepoće bila gonoreja oka. Proširene zjenice (midrijaza vide se prilikom jakih emocija kada je nadražen simpatikus. pilokarpin itd. koja dolazi potpuno iznenada.prilikom gledanja (fiksiranja) predmeta. naslijeđena od roditelja. U civiliziranim zemljama zarazne bolesti nisu značajan uzrok sljepoće. Dijete se može roditi slijepo zbog različitih poremećaja u razvitku oka: manjak oka. manjak pojedinih i za vid bitnih dijelova oka. Sljepoća je mnogo češće posljedica bolesti koje nastaju nakon rođe­ nja djeteta. U narodu se kaže: »U strahu su velike oči«. mogu biti nazubljene ako je poslije upale šarenice zjenica srasla s lećom. Nejednake su zjenice uvijek u znak opasnosti. tj. atropin. npr. ili po­ vreda u glavnoj krvnoj žili koja opskrbljuje krvlju najvažniji dio oka - . beladona. naročito one koje su uzrokovane virusi­ ma. Otkada je uvedeno pre­ ventivno kapanje u oči lijeka koji uništava uzročnika bolesti. bijesa i straha. Nejednake su zjenice i kod nekih tumora mozga. sifilis. Takvi poremećaji mogu nastati ako majka u trudno­ ći preboli neke zarazne bolesti. nedovoljno razvijeno oko. u stanju dubokoga gubitka svijesti. na krvarenje u mozgu. jednako proširene i ravnih rubova. trahom.: otrovanje sredstvima za uniš­ tavanje gamadi (organofosforni preparati). Sljepoća Sljepoća (amauroza) znači gubitak vida. često kao prvi znak bolesti. To je gnojna upala oka s čirom na rožnici. broj slije­ pih osoba naglo je opao. Zjenice su proširene pri slabom osvjetlje­ nju. I druge zarazne bolesti bile su čest uzrok sljepo­ će: tuberkuloza.

može vidjeti predmet. vid je normalan. Može nastati zbog bolesti mozga: tumora. Duševna sljepoća nastaje kada je oštećen vidni centar u zatiljnom dijelu mozga (optička agnozija). mnogo češće na oba. Takva osoba ima zdrave oči. kroničan. . To mogu biti gnojne upale dubljih dijelova oka ili upala najosjetljivijega dijela . Sljepoća noću Noćna sljepoća (hemeralopija) u narodu se naziva »kokošje sljepi­ lo« . Postoji tzv. danju. nego se razvija postepenije kroz više minuta pa i sati. ali se ne mogu povezati u razumljivu. vid je jako smanjen. Nagao gubitak vida na jednom oku. nekoliko sati do nekoliko dana. Kada bubrezi prestaju ra­ diti. rjeđe akutan glaukom. kada ima do­ voljno svjetla. Danas je najčešći uzrok sljepoće dugotrajan. Nakon sukoba ili jakoga uzrujavanja može nastati potpuna sljepoća praćena drugim znakovima histe­ rije: grčenjem tijela. Sljepoća često nastaje kao posljedica otrovanja špiritom ili drvenom žestom (metilni alkohol ili metanol). to se osim povreda ne zbiva u jednom trenutku. duševna sljepoća. krikovima. u rijetkim slučajevima mjesecima pa i godinama. teža otrovanja redovito dovode do sljepoće.mrežnicu. tada stanice mrežnice ostanu bez kisika i sljepoća može nastati trenutačno. u tijelu se nakupljaju otpadne tvari koje organizam ne može odstra­ niti. kapljicama masti. dizenterije. može na­ stati i uz potpuno zdrave oči. histe­ rična sljepoća može se javiti u djece. obično za nekoliko minuta. difterije. takva oštećenja mozga nastaju kod nekih zaraznih bolesti: šarlaha. No. Traje obično kratko. Sljepoća pri zdravim očima ne mora biti samo na histeričnoj osnovi. Takvo bolesno stanje naziva se uremija. klijenutima ruku i nogu. akutni glaukom. logičnu cjelinu. gubitkom slu­ ha. može izazvati naglo po­ višenje tlaka unutar oka. Oslijepiti se može i zbog bolesti bubrega. Naglu sljepoću. krvarenja u mozgu. Poremećaj vida može biti i takav da se mogu shva­ titi pojedinosti. Ako se ta arterija zatvori krvnim ugruškom ili nekim drugim stranim tijelom kao mjehurićem zraka. a može i potpuno nestati. Takva sljepoća nastaje »na živčanoj bazi« i javlja se prilikom histeričnoga napadaja. koja nastaje onda kada su oštećeni oni di­ jelovi mozga koji su odgovorni za vid. Sljepoća je najčešće potpuna. ali ga ne prepoznaje i ne zna njegovo značenje.mrežnice (retinitis). tj. Nagao gubitak vida može istovremeno zahvatiti oba oka. nakupinama stanica. upale pluća.

vrlo rijetko može se ja­ viti kod nekih nasljednih bolesti i otrovanja nikotinom. da su »žarulje preslabe«. peršunu i špinatu. vrlo rijetko. Postoje posebne tablice da bi se ustanovila sljepoća za pojedine bo­ je. noćno sljepilo javlja se uglavnom za vrijeme gladi. Koji put ih se prepozna po tome jer se stalno žale da im je »svjetlo preslabo«. Najčešća je sljepoća za crvenu i zelenu boju. Najviše vitamina A ima u jetri. Neraspoznavanje crvene boje naziva protanopija. zbog pretjeranih i loših dijeta i. . Za raspoznavanje boja odgo­ vorne su posebne stanice koje se nalaze u mrežnici oka. Čitanje brojeva s takvih tablica je različito. može se pojaviti i kod nekih oblika zamućenja le­ će.Osobe koje boluju od te bolesti počinju se tužiti na tegobe tek nave­ čer. da »svjetiljka slabo gori«. a plave tritanopija. Tablice su načinjene od mozaika. sljepoća za boje naziva se daltonizam. Sljepoća za boje Oko raspoznaje mnogo različitih boja. Najčešći je pomanjkanje vitamina A. zelenu i plavu. čak 10 puta više nego u maslacu. zelene deuteranopija. engleskom kemičaru i fizičaru koji je prvi opisao tu pojavu. Osim u jetri. Manjak vitamina A najčešći je uzrok bolesti. S obzirom na to što u normal­ noj hrani ima dosta toga vitamina. koja je u tijelu rezervoar toga vita­ mina. Ta mana oka često se slučajno otkriva prilikom liječničkog pregleda. Noćno sljepilo može se izliječiti za nekoliko sati hranom koja je bo­ gata vitaminom A. npr. Postoje stečene ili nasljedne bolesti praćene sljepoćom za sve boje ili. u proljeće zbog pomanjkanja vitamina A u zimskoj hrani. u prometu. ovisi o tome za koju je boju osoba slijepa. Injekcijama toga vitamina izlječenje nastupa za neko­ liko minuta. Već su stari narodi upotrebljavali jetru kao lijek za postizanje do­ broga vida i za liječenje drugih bolesti oka. Noćno sljepilo može biti i prvi znak vrlo rijetkoga degenerativnog oboljenja mrežnice (retinitis pigmentoza). Postoje i posebni aparati radi točnoga određi­ vanja daltonizma. Mnoge osobe nisu svjesne svoje sljepoće za boju. čunjići. Čunjići »osjećaju« samo tri osnovne boje: crvenu. prema Daltonu. Raspoznavanje boja važno je u mnogim zanimanjima. što je češće. Osoba koja je potpuno slijepa za sve boje naziva se monokromat. »razumjeti«. ispremiješanih točkica različitih ve­ ličina i boja. vitamina A ima mnogo u mrkvi. tzv. Općenito. samo za pojedine. ta se boja ne može razli­ kovati. Ako u oku manjkaju čunjići osjetljivi za neku boju. Sve osta­ le boje koje čovjek vidi nastaju miješanjem tih triju osnovnih boja.

bockanje koje se pojačava pomicanjem vjeđa. suzi i boli. pije­ sak. ko­ je u oku oksidiraju i dovode do »rđanja« najosjetljivijih dijelova oka: mrežnice i vidnoga živca. Teža oštećenja nastaju ako je strano tijelo ušlo u unutrašnjost oka. osjetljivo na svjetlo. Tako se izvodi izvrnuće gornje vjeđe Vađenje stranoga predmeta u do­ njem dijelu oka . Naročito su opasne čestice bakra. nemaju tako jaku probojnu snagu da bi prodrle u unutrašnjost oka. koje postaje crveno. Teže posljedice nastaju kada se strano tijelo zabode u rožnicu i kada na vrije­ me nije izvađeno. komadić metala. položaju i kemijskom sastavu hoće li doći do gubitka vida. mesinga i željeza. obično manje od 2 mm. Strano tijelo tada izaziva jak nadražaj oka. mušica. Sitne čestice. Bol se osje­ ća više kao pečenje. Ovisi o veličini stranoga tijela.Strano tijelo u oku U oko često upadne sitno strano tijelo: čestica prašine. obično se zadrže na površini. u rožnici i spojnici oka. Na tome mjestu redovito se stvara čir rožnice.

Suženje je češće u starijih ljudi. lučenje suza gotovo prestaje. koje upravo »zaliju« oko nastojeći odstraniti strani predmet. Do suženja može doći refleksno. slana tekućina koju luče suzne žlijezde što se nalaze iznad vanjskoga kuta oka. Noću. U donjem dijelu oka strano tijelo otkriva se jednos­ tavnim povlačenjem donjega kapka prema dolje. U bolnicama se primjenjuju različite metode vađenja stranoga tijela. U toku dana izluči se oko 30 kapi suza. zuba. i upale u dubljim dijelovima mogu dovesti do suženja. Čest uzrok suženja je upad stranoga tijela u oko. nadražajima iz dijelova koji su udaljeni od oka. hladnoća. Magnetična tijela mogu se izvaditi pomoću elektromagneta. upala šarenice. To su prije svega upale koje zahvaćaju površinske dijelove oka: upala sluznice i rožnice oka.Ako je strano tijelo ušlo u unutrašnjost oka ili je zabodeno u rožni­ cu. zijevanja. Kako u starosti očni kapci omlohave. tj. tada se može jednostavno izvaditi. nastat će ka­ da ima mnogo suza. vjetar. npr. Suvišak suza sakuplja se u suznoj vrećici. Iz dubljih dijelova strano se tijelo vadi s pomoću operativnih zahvata. Oko se učini neosjetljivim i tada se strano tijelo može izvaditi jakim mla­ zom tekućine ili pomoću posebnih igala za vađenje. kihanja. za spavanje. suženje. U oko se ne smiju stavljati ni­ kakve kapi i ne smije se ispirati nikakvim tekućinama. Suženje izazivaju i drugi podražaji. prilikom kašljanja. oko može jače suziti. potrebna je najhitnija pomoć liječnika. Ako je strano tijelo malo i slobodno na površini oka. Suze olakšavaju kliza­ nje očnih kapaka i sadrže tvari koje mogu uništiti neke vrste bakterija. povraćanja. tada treba izvrnuti gornji kapak. Pojačano stvaranje suza i suženje javit će se kod mnogih bolesti oka. . Teže je odstraniti stra­ no tijelo ako je ispod gornjega kapka. prijelaz preko kapka. koja se također nalazi u kutu oka i odakle suze odlaze po­ sebnim kanalićem u nos. tj. nadražujući plinovi. Suženje oka Suze su bistra. Na oko valja sta­ viti samo gazu i bolesnika odvesti liječniku. npr. Suze se šire u tankom sloju po oku i omogućuju da rožnica bude glatka i sjajna. Nastaje jak podra­ žaj i reflektorno dolazi do stvaranja veće količine suza. Može se uvrnuti i rub kapka pa trepavice nadražuju sluznicu oka. suze ne prelaze kapke jer im to onemogućuje mastan rub očnih kapaka. jako svjetlo. zbog podražaja iz nosa. dim. Suženje nastaje kada je stvaranje suza pojačano ili kada suze zbog zapreke ne mogu normalno otjecati u nos.

Čovjek se rađa razrok. Međutim. a to je čest uzrok škiljavosti. Kako se leća razvija postepeno. koji se tada zatvori i suze ne mogu u nos. Jaku razrokost roditelji će uvijek opazi­ ti. Takve nepravilnosti oka najčešći su uzrok škiljavosti. prepoznavati i s oba oka fiksirati predmete (najprije one udaljene. samo svjetlo i tamu. Npr. i to onim kojim bolje vidi. ali može biti i na »živčanoj bazi«. U prvim danima života kretnje oka nisu usklađene (ko­ ordinirane) jer dijete vidi. Zajed­ ničko gledanje s oba oka moguće je samo onda ako je njihova vidna spo­ sobnost jednaka. osjećajno suženje nazivamo plačem: »plač zbog tuga«. očne jabučice nisu usporedne. Suze mogu biti krvave kada crvena krvna zrnca izlaze iz krvnih žila i ulaze u suznu žlijezdu. jedno oko može biti manje ili više delekovidno od drugoga. pa se istovremeno stvaraju dvije slike. ali može biti izazvana bolestima i povredama. Tek sa 6 tjeda­ na počinje uočavati. »plač zbog radosti«. Dijete se tada počinje služiti sa­ mo jednim okom. pa se takvo oko često naziva »lijeno oko«. slika predmeta na mrežnici ne stvara se na is­ tom mjestu u oba oka. već u šestom mjesecu života. Usklađen rad oba oka neobično je važan za normalan vid. Prilikom gledanja u daljinu. nego je jedno oko pomaknuto u stranu. Drugo oko ne koristi. Da dijete daje prednost samo jednom oku može se zapaziti dosta ra­ no. razrokost (strabizam) nastaje kada oba oka istovremeno ne gledaju isti predmet. često je vidna sposobnost između jednoga i drugoga oka različita. Takvo psihogeno. Zbog toga što oba oka ne vide jednako. »nasmijao sam se do suza«. nastaje vlažno oko. Pojava da jedno oko vidi bolje od drugoga čes­ to je nasljedna. Koji put je rožnica jednoga oka drugačije zakrivljena od rožnice dru­ goga oka (astigmatizam). Tada će žvakanje istovremeno izazvati i suženje. odnosno suženje. poslije trećega mjeseca dijete počinje fiksirati i predmete u neposrednoj blizini oka. dok će neznatne promjene proći nezapažene. »osjeća«. Kod novoređenčeta škiljavost je prirodna.. fi­ ziološka pojava. Najčešći su psihogeni uzroci suženja. To se vidi kod nekih bolesti krvi. »za­ nemari«. kada se živci od­ govorni za lučenje suza »ispremiješaju« sa živcima za žvakanje. Nastaje »zbrka« koju mozak neće »prihvatiti«. Vanjski znakovi jedva . Upala nosa i sinusa može prijeći na suzni kanal. Jedno oko može biti kratkovidno. Škiljenje Škiljenje. s obzirom na to što se dijete rađa kao dalekovidno). Jače izraženi osjećaji izazivaju suženje.U rijetkim slučajevima suženje nastaje žvakanjem. To su »krokodilske suze«. a drugo dalekovid­ no.

Ovisno o vrsti bolesti. Vid bolji u sumraku nego danju ') To je tipičan simptom oblika zamućenja leće. paralize očnih mišića koji pokreću očnu jabučicu (paralitički strabizam) i ako je škiljavost jako izražena. jedva primjetljiva. Ako se ne započne liječenjem prije polaska u školu. onaj dio koji dođe ispred zdravoga oka. Na tu pojavu valja posumnjati kada dijete suviše okreće glavu da bi gledalo neki predmet. i takva. upotrebljavaju se kapljice i zakloni za zdravo ili zanemareno oko. Liječenje je jednostavno ali dugotrajno. Nastaje kada je očna leća zamućena u sredini. zamućeni dio le­ će propušta manje zraka svjetlosti. zrake svjetla mogu nesmetano ući u oko kroz periferne dijelove leće gdje nema zamućenja. Međutim. Ako liječenje ne počne na vrijeme. Slične smetnje mogu imati i roditelji. zanemarivanje slabijega oka sve više pogoršava njegovu vidnu sposobnost. ili predmet jednim okom. Zbog istoga razloga neki ljudi danju vide bolje kroz tamne naočale. Postoje i posebne vježbe u »školi gledanja« (ortoptičko liječenje). Princip liječenja: treba što prije i što više upotrebljavati zanemareno oko. Liječ­ nik može i u najmanjega djeteta ustanoviti takve smetnje. bolesti koja se naziva siva mrena ili katarakta. smatra ga normalnim. Pri jakom svjetlu zjenica oka je sužena tako da srednji. škiljavost može biti isto toliko opasna kao »prava razrokost«. Poslije druge godine života nose se nao­ čale kod kojih je zamućen. ovisno o jačini zamućenja. a tada i najmanja sum­ nja zahtijeva liječnički pregled čak i djece do godinu dana života.su uočljivi. Rano otkrivanje takve smetnje veoma je važno. . Kada se u sumraku zjenica proširi. Malom djetetu daju se kapljice u zdravo oko koje zamute vid. Operacija je potrebna kada je škiljavost posljedica nemoći. tako da se dijete prisili da što vi­ še upotrebljava oslabljeno oko. prekrit. Da dijete ne pokazuje nikakve znakove nezadovoljstva svojim vidom potpuno je razumljivo. stanje se više ne može po­ praviti. a drugo je djelomično zatvoreno. to može dovesti do potpuno­ ga sljepila oka.

Sudje­ lovanjem različitih centara odmah će doći do odluke da se prst pomakne i povuče. Stanje je slično kao u ratu: ako ne mo­ gu stizati izvještaji i ne mogu se prenositi naređenja. Sve je to trajalo nepunu sekundu. U pojednostavljenom anatomskom i fiziološkom smislu. Za postojanje prvoga uvjeta mora biti sve u redu s »izvršnim« orga­ nom ili dijelom tijela. nare- . Njihova je uloga jednaka ulozi telefonskih kablova: prenose informacije iz periferije u centar. zatim centralna naređenja na izvršne organe. npr. izvrši radnja. izvršni organi na periferiji ne dobivaju određena naređenja. Ako se na bilo kojem mjestu u tom uzlaznom i silaznom putu dogo­ di prekid. Za izvršenje bilo koje radnje potrebna su dva uvjeta: 1. do djelomične ili potpune oduzetosti toga dijela tijela. Sada nas naročito zanimaju ova posljednja. dolazi do nesvrsishodnih radnji. Naređenje o tome kreće posebnim ili sličnim živčanim kablovi­ ma. a druga: motorna ili cen­ trifugalna. Ako je motorni živac prekinut. Taj će podražaj proći strelovitom brzinom kroz živac i javit će na određeno mjesto što se dogodilo na prstu. možemo razlikovati živčana vlakna koja provode osjete i živčana vlakna koja su odgovorna za naređenja da se. ruka se trgne i udalji od igle. Ako se na bilo kojem mjestu prekine veza između jednoga dijela tijela i centralnoga živ­ čanoga sustava. Ako. vrh igle dodirnut će ili povrijediti sićušno klupko živčanih niti. doći će do ne­ sporazuma. Iako su i mozak i volja potpuno u redu..ODUZETOST DIJELOVA TIJELA Na površini i u dubini tijela granaju se tanje i deblje srebrnobijele strune i niti: živci. Kad stigne do mišića na prstu. pa mišići i druga tkiva ne znaju što da rade. Ako se ubodemo iglom u prst. čovjek nema jednu ili obje noge. U tom slučaju govorimo o oduzetosti. 2. objektivna mogućnost izvršenja radnje. mozak se može uzaludno napinjati da pokre­ ne taj dio tijela. sposobnost naređivanja i upravljanja tom radnjom. dolazi do poremećaja. U medicinskom rječniku prva se zovu: senzibilna i centripetalna vlakna. koji naređuje kakve pokrete valja činiti.

Nekad su ovu klijenut smatrali kaz- . a kod centralne zbog bolesnoga procesa u mozgu. Ako pak ti organi postoje. doći će do pareze ili paralize čitave ruke ili noge. tetiva i mi­ šića. pregledima može­ mo ustanoviti na kojem je mjestu došlo do oštećenja živca. npr. Ako nam je noga neko vrijeme u neprirodnom položaju. Da bi se pružila liječnička pomoć važno je ustanoviti da li je došlo do tzv. oduzetosti. ne može se tako spojiti da bi svaka nit našla svoj nastavak. oduzetosti pojedinih prsti­ ju. Zato se ispi­ tuju pojedine kretnje. stopala. živaca. Posljedica je osjećaj mravinjanja ili utrnulosti. I najmanja količina mišića može iz­ vesti rad ako je mišić podražen. mišići zakržljaju ako klijenut živca traje dulje. Poznati su mnogi uzroci oštećenja živaca. a posebnim aparatima možemo kontrolirati rad ži­ vaca. Za izvršenje radnje potrebna je suradnja mozga. To se doga­ đa osobama kojima je oštećen živac. u protivnom slabe. govorimo o djelomičnoj oduzetosti. Povrede mišića i tetiva lakše se mogu liječiti nego povrede živaca. S obzirom na to koji je dio tijela zahvaćen. Mišići uptrebom jačaju. Ako može bar malo micati udovima (ali ne normalno). Prilikom tjelesnih povre­ da živac se može prerezati ili uništiti zgnječenošću. bez toga i najveća gomila ostaje nepok­ retna. koji u sebi ima na tisuće niti. U oba slučaja ne mogu se izvršiti aktivne kretnje. Kažemo da je »zaspala«. slabosti i parezi. dolazi do slabljenja i nestajanja mišića i drugih tkiva. Živčani dio često je najvažniji. može doći do klijenuti ruke. a zapravo je zaspao živac.denje centralnoga živčanog sustava da se hoda neće se moći izvršiti jer izvršni organi ne postoje. Dulji pritisak ili istezanje živca također može dovesti do oštećenja. U snopovima živaca često idu usporedo vlakna koja provode osje­ te i vlakna koja prenose motorna naređenja. osjetit ćemo žmarce i nećemo je moći pokrenuti. Zato se zbog oštećenja tak­ vog snopa javljaju smetnje osjeta. »paraliza ljubavnika«: ako dvoje spavaju tako da žena drži gla­ vu na ispruženoj ruci muškarca. kod periferne klijenuti zbog oštećenja živca. Spajanjem prekinutoga živca često ne dolaze do uspostavljanja pune funkcije: kabel. Ako je ošte­ ćen glavni živac za pojedini organ. paralize. Prilikom oštećenja pojedinih ogranaka oduzeti su samo ne­ ki pokreti ili dijelovi tijela. Postoje različiti oblici djelomične ili potpune klijenuti. peri­ ferne ili centralne klijenuti. neosjetljivosti na toplinu i bol u pogođenom predjelu. Ako pak živac dulje vrijeme ili trajno ne radi. nemoć šake. Oduzetost udova Različiti su uzroci oduzetosti jedne ili obiju ruku ili nogu. čovjek se neće moći pokretati zbog klijenuti. a prekid je negdje u vezama. Poznata je i tzv.

Ako se živac ne oporavi u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci. Živac mogu oštetiti upale i otrovi. Na lijevoj strani mozga nalaze se centri koji upravljaju des­ nom stranom tijela nom viših sila. Uspjeh se postiže naročito u djece čiji organizam ima mnogo životne snage. kažemo mu da sjed­ ne. izvrši se električni podražaj živca i sl. a poslije toga ruka mu je ostala oduzeta. Postoje i tzv. grižnje savjesti i dušev­ noga nemira. Do toga je došlo zbog straha. Kod dječje paralize dolazi do upale živčanoga tkiva u kičmenoj moždini. Radi se o kratkotrajnoj oduzetosti zbog uzbuđenja. Stoga valja vježba­ ti. Povrede zahtijevaju operacije. učinit ćemo to pasivnim raz­ gibavanjem. Bez upornosti ništa ne možemo učiniti. Ako se mišići ne mogu aktivno pomicati. Neki je čovjek jednom nešto ukrao. a posljedica je oduzetost ru­ ke ili noge. Vježbe i druge mjere fizikalne terapije često se provode godinama. može doći i do trajnih posljedica neaktivnosti. danas znamo da je do nje došlo zbog prenapetosti i pri­ tiska na živac. pogođeni dio tijela ostat će trajno oštećen. Kod svih oštećenja živaca važno je da liječenje otpočne što ranije. inače se daju lijekovi. Centri koji upravljaju lijevom stra­ nom tijela nalaze se u desnoj polovi­ ni mozga. Želimo li nekome nešto uzbudljivo reći. . Kaže se: »Odsjekle su mi se noge od straha«. u nekim slučaje­ vima oduzetost može trajati vrlo dugo. histerične klijenuti.Živčani putovi se ukrštavaju na pu­ tu iz mozga prema periferiji tijela.

naročito ako se bolesnik može hraniti i njegovati prema savjetima liječnika. Bolest nastupa više ili manje naglo. Nakon prvih dana mirovanja potrebno je početi pasivnim razgiba­ vanjem oduzetih udova. Dok su kod perifernih klijenuti mišići mlohavi. uvi­ jek izaziva paniku. moždana kap izazvat će u tom predjelu oduzetost govora i djelomično ili potpuno nerazumijevanje onoga što se čuje. a kada se probudi. Fizikalna terapija gotovo uvijek poma­ že. To je afazija. mijenjati položaj tijela. živca koji podražava većinu mišića na licu. Po tome koji se dio tijela ne pod­ vrgava voljnim pokretima možemo ustanoviti u kojem se dijelu mozga nalazi oštećenje. Preko noći ili u roku od nekoliko sati. naročito po lošim putovima. Bolesnik s moždanom kapi može dobiti dekubitus. ne može micati rukom ili nogom. Izlječenje često ovisi o du­ ševnom stanju bolesnika i pažnji najbližih. Bolesnici pružaju otpor zato što ih to boli i što se boje. . Bolesnik se onesvijesti.Moždana kap Moždana kap (apopleksija cerebri) u narodu se još naziva kaplja najčešće je izljev krvi u mozak ili začepljenje krvnih žila. sada su tvrdi i napeti. Moždana kap uvijek je ozbiljna bolest. doći će do brzih i trajnih oštećenja. spusti se kut usana. bolesniku omlohavi jedna strana lica. To dolazi u obzir ako se radi o lakšim slučajevima ili ako bolesnik odbija bolničko liječenje. Ako bolesnik ne može kontrolirati mokrenje. Njega bolesnika zahtijeva mnogo truda i požrtvovanja. Oduzeta je obično jedna strana tijela. paziti da po­ steljina ne bude naborana. ili ih nespretno pomiče. tj. Zato je vrlo važna suradnja bolesnika i njegove okoline. Takvog bolesnika ne smijemo voziti u bolnicu ako je udalje­ na. Posljedica je skrčenje dijelova ruke i noge. Klijenut ličnoga živca Paraliza facijalisa. brazde na čelu izblijede. ali je potrebno mnogo srčanosti i istrajnosti. potrebna mu je veća njega jer može doći do inficiranja tih rana. Otpor valja obazrivo slomiti: ako bolesnik nepotrebno ostane u krevetu nekoliko tjedana. Budući da se u lijevoj strani mozga nalaze centri za govor i razumi­ jevanje govora. povremeno podmetati zračni jastuk. Mjesta na kojima kosti najviše pritišću podlogu valja masirati alkoholom. bolest se često bolje liječi kod kuće ne­ go u bolnici. otvaranje ra­ na na onim dijelovima tijela koji su izloženi pritisku. U prvo vrijeme najvažnije je mirovanje.

dakle. Ako se pokuša nasmijati. Na sreću. U starijih se javlja bojazan da je to znak moždane kapi. najbolje odmah. Naročito je važno da liječenje započne što ranije. smijat će se samo polovica lica. Uočljiva je oduzetost očnih živaca: očni kapci ne mogu se potpuno zatvoriti. to je oštećenje živca a ne mozga. Živac izlazi na lice kroz koštani kanal ispod oka u blizini nosa. ali se mora čuvati prehlade. to će ispasti tužno. koje je stalno otvo­ reno. zbog toga nastaju smetnje prilikom uzimanja hrane i u toku govora. Bolesnik ne mora ležati. Klijenuti drugih živaca i osjetnih organa Svaki od živaca ili njegovih ogranaka može biti ometan u radu ili oduzet. . roditelji odmah pomišljaju na tumor mozga. oči »igraju«. isti dan. Pored lije­ kova daju se i injekcije u sam živac. a poslije se živac podržava električ­ nom strujom. Oduzetost sluha. riječ je o gluhonijemosti. oč­ ne jabučice postaju nemirne. Kad postoji od rođenja. to nisu teške bolesti. Zbog oštećenja očnoga živca može doći do smanjenja vida pa i slje­ poće. gluhoća.oko ostaje otvoreno. Ako se ispravno postupa. oči se ne mogu pokretati. bolest najčešće prolazi za neko­ liko tjedana. U protivnom može doći do upale oka. čovjek odjednom postaje razrok. a takva oštećenja mogu ostati trajna. često se javlja kao prirođena mana. Zbog upale nabubri i pritiješnjen u kosti prestane raditi. i do sušenje mišića. Danas se takvim osobama može pomoći. Ako se to dogodi djeci.

Ako. nezgrapne ruke. Suprotna uvjeravanja primao je s nevjericom i odbijanjem. zadržava se u kući . stidjet će se svoje mane. Tome u prilog govori i jed­ nostavan primjer iz svakodnevnoga života: svatko je od nas iskusio da je jednom. Bit će prisiljena nositi hla­ če jer će njena mršavija noga izazivati pitanja i komentare. a drugi će s mnogo manjim oštećenjem razvijati jak osjećaj manje vrijednosti. Budući da je osjećaj manje vrijednosti prisutan u svih ljudi. Netko se može ponašati sasvim prirodno iako ima i veći defekt. Svaki čovjek u toku života. Kad odraste.onda moramo zaključiti da je riječ o duševnoj reakciji koja nije primjerena i predstavlja njenu životnu za- . imao je osjećaj manje vrijednosti. Ovaj je izraz prvi upotrije­ bio austrijski psihijatar Alfred Adler. ma koliko inače bila zgodna i pamet­ na. počinje izbjega­ vati društvo. koja ima osjećaj da su joj grudi previše velike. pregrube crte lica. dijela tijela ili duševnih osobina. odbija mladiće. npr. djevojka. jedna će joj noga ostati slabija. podvaljak. U nenormalne poremeća­ je ubraja se tek onda kada izazove dalje neprirodne reakcije. drugi je nesretan jer ima velik trbuh. neće htjeti ići na ples. zaostat će u razvoju i tkiva će zakržljati.. premalo kose. imat će problema s momkom. ne odlazi na ples. Nekome se čini da ima prevelik nos. Osjećaj manje vrijednosti ne mora uvijek uzrokovati stvarna nakaz­ nost ili slabost nekoga organa. nespretne kretnje itd.OSJEĆAJ MANJE VRIJEDNOSTI Ako se u nekoj situaciji ili zbog nečega ne osjećamo jednaki drugim lju­ dima. Osjećaj manje vrijednosti uporan je i proturiječi svim dokazima. Uvjeravanja su gotovo bez učinka jer ga nitko ne može razuvjeriti. bit će joj neugodno i izbjegavat će društvo. kad je obukao novo odijelo. osim toga fizičkog defekta osjećat će i duševne smetnje. od prvoga časa imao osjećaj da mu dobro ne stoji. previše tanke noge. Pošao je od jasne i razumljive či­ njenice: ako djevojčica preboli dječju paralizu. može­ mo ga proglasiti gotovo normalnom pojavom. Bitna je naša reakcija na tu više ili manje stvarnu ili umišljenu manu. Osjećao se nelagodno. govorimo o osjećaju manje vrijednosti. povremeno ili trajno. ako izabire odjeću koja joj ne odgovara.

koja možda i ne zaslužuje to ime. Napokon se toliko osposobio da je postao je­ dan od najslavnijih govornika staroga vijeka. dakle. Neki to mogu postići i sami. Poznato je da je Demosten mu­ cao. Mnogi znameniti ljudi patili su od realnih i umišljenih takvih osjećaja. odlazio je na morsku obalu. Osjećaj manje vrijednosti nije uvijek negativan i loš. To ga je potaklo da vježba govor. To je bio motor. pokretač i po­ vod za akciju. ako to doista želimo! . iskazat ćemo se kao matematičari ili umjetnici. Do uspjeha ih je dovela upornost da nadoknade taj osjećaj mane. Taj proces neki zovu kompen­ zacija. Često ne možemo savladati stvarnu ili umišljenu manu tijela ili duše koja je izvor osjećaja manje vrijednosti. Dakle. pod jezik je stavljao kamenčiće i uporno ponav­ ljao neke riječi i rečenice. a pozitivne osob­ ne kvalitete neće doći do izražaja. Valja se posavjetovati sa psihijatrom da bi se promijenile pogreš­ ne reakcije. drugi sublimacija. nad­ vikivao se s valovima. drugi tek s pomoću okoline ili liječnika. Kompenzaciju valja usmjeriti na pravi put. Iako to nije jednostavno. Ali i u tom slučaju pruža nam se mogućnost da na nekom drugom području razvijemo sposobnosti koje će nadvladati naš negativni osjećaj o sebi. u nama postoji jak nagon da prevladamo osjećaj manje vri­ jednosti. nešto se mora poduzeti jer će biti sve nesretnija. razvijat ćemo druge sposobnosti. Ako ne možemo trčati. ali je u njenim očima narasla do nepremostive zapreke. svijet bi bio lišen mnogih otkrića i novih ideja. Sve životne neuspjehe dovodit će u vezu s manom. to je garancija da nešto možemo postići.preku. poruku: dobro je što imamo neki osjećaj manje vrijednosti. u oba je slučaja riječ o nastojanju da se jedna slabost izjednači i opravda uspjehom u drugoj djelatnosti. Njen život krenut će pogrešnim tokom. Ne zaboravimo. Da ga nema. pa će i osoba s osjećajem manje vrijednosti steći samopouzdanje i uspostaviti tjelesnu i duševnu ravnotežu.

u njegovoj radnoj i kućnoj okolini. Koji put panika i duboko uvriježena zabluda da se otrovanom obavezno mora dati neki protuotrov (antidot). drugim riječima. No valja također napo­ menuti da je mjesto pružanja prve pomoći često »bojno polje« na kojem se odvija direktna i odlučna bitka za život otrovane osobe. prvenstveno zdravstve- . Pri pružanju pomoći otrovanoj osobi zna­ čajni su i psihički razlozi. o znanju i spremnosti građana da tu pomoć pruže brzo. kada se pruža pomoć akutno otrovanoj osobi. dileme su uočene već davno u mnogim zemljama. Da se autoritativno odgovori na postavljena pitanja i na taj način pomogne. što valja poduzeti itd. ozljeda te zloćudnih tumora. dovode do toga da otrovanom daju da pije svakojake »protuotrove« koje nađu pri ruci i za koje znaju iz narodnoga predanja. s obzirom na to da se u toj početnoj fazi otrovanja razvijaju vrlo često poremećaji koji neposredno ugrožavaju život. ukočenosti (emotivni stupor). samo da otrovani ne­ što dobije. kapljice za srce. tablete za umirenje itd. tada je ta pomoć redovito nedovoljna. više ili manje otrovnih. Da li je uzeta supstancija otrovna. od nepokretnosti. na­ ročito u onima gdje je otrovanfh mnogo.OTROVANJA Oko 300. kakva su toksična svojstva. u okolnostima kada me­ dicinska pomoć nije dostupna ili je odgođena. uspjeh bolničkoga liječenja i rehabilitacioni postupak vrlo često ovise o pravodobnom i pravilnom pružanju prve pomoći. ili pak bilo što drugo. na samom mjestu događaja. Zdravlje i život otrovane osobe. med. rakija. bolje rečeno nikakva ili loša. Mnoge od tih kemijskih tvari nalaze se u neposrednoj blizini čovjeka.000 različitih kemijskih spojeva. do bježanja s mjesta događaja. soda bikarbona. okru­ žuje danas civiliziranoga čovjeka. npr. pa se ne tre­ ba čuditi što otrovani koji put više stradaju zbog pogrešnoga nego zbog nikakvog ukazivanja pomoći. To je jedan od razloga zbog čega se smrtnost od otrovanja nalazi već na čet­ vrtom mjestu smrtnosti od bolesti srca i krvnih žila. To je najčešće mlijeko. Iskonski strah čovjeka od otrova često izaziva efektivnu reakciju oblika i intenziteta koju rijetko vidimo u slučajevima drugih zadesa. U stvarnosti..

informativni toksikološki centar s bogatom dokumentacijom o svim kemijskim spojevima i komercijalnim preparatima. Cilj prve pomoći je što hitnije izbacivanje otrova iz želuca i poduzimanje mjera kojima se onemoguću­ je. nadraživanjem prstom može se udružiti s grgljanjem tople sapunice (ne deterdženta). pa se opet izazove povraćanje. posebnoga (specifičnog) postupka . 2. U osoba koje teško povra­ ćaju. Izazivanje povraćanja. zatim otrovanja ben­ zinom. pro­ tuotrovi (antidoti). osobito ako je pomoć zapo­ četa neposredno nakon uzimanja otrova. neposredno pošto je otrov progutan. U ok­ viru prve pomoći postoje tri osnovna postupka: 1. tzv. kao što su kiseline i lužine. a građani upute u prvoj pomoći. 1979. Liječnici su te­ lefonom mogli dobiti sve potrebne informacije. ili bar smanjuje količina otrova koja se upija (resorbira) u krv. koje može biti i kod kuće.koji obuhvaća sve mjere kojima se otrov što hitnije. Odstranjivanje otrova iz tijela Pri odstranjivanju otrova iz tijela valja se po mogućnosti držati pra­ vila da se otrov odstranjuje iz organizma istim putem kojim je u organi­ zam ušao. Ispiranje želuca. odstranjuje iz organizma. otapalima za boje i destilatima petroleja. već na licu mjesta. godine počeo je radom (permanentnim dežurstvom) In­ formativni toksikološki centar u Zagrebu: telefonski broj: 217-226 Pružanje prve pomoći prilikom otrovanja provodi se pomoću: 1. općeg postupka . u sklopu jedne bolnice.kada se kod poznatih i točno određenih otrova daju sredstvo za njihovo poništavanje u tijelu. To je bio povod da se takvi centri počinju otvarati u mnogim zemljama. osnovan je prije 25 godina u Chicagu. koje se postiže nadraživanjem mekoga ne­ pca ili stražnje stijenke ždrijela pomoću prsta. uspjeh prve pomoći može biti značajan.nim radnicima. . izvodi se tako da se najprije izazove povraćanje. 2. Izmjenom pijenja vode i izazivanja povraćanja želudac se ispire bolje nego želučanom son­ dom koju u određenim slučajevima primjenjuju u bolnici. Nakon toga pije se topla voda. Odstranjivanje otrova iz probavnoga sustava. Povraćanje i ispiranje želuca ne smije se primijeniti prilikom otrova­ nja jetkim tekućinama. Odjednom se ne smije popiti više od pola litre vode. Ispiranje želu­ ca izvodi se sve dok povraćani sadržaj nije bistra tekućina. Ako netko proguta ot­ rov.

Ugljen ne gubi aktivnost ni nakon dužega stajanja. Ako je otrovani bez svijesti. Daje se u 5 do 10 puta većim količinama od količine uzetoga otrova. stoljeća francuski ljekarnik Thouery dokazao njegovu djelotvor­ nost na taj način što je popio višestruku smrtnu dozu strihnina s aktiv­ nim ugljenom bez ikakvih posljedica. Budući da nikada nismo sigurni da li je povraćanjem i ispiranjem želuca odstranjen sav otrov. valja ga staviti u bočni položaj kako bi se spriječilo gušenje vlastitim jezikom ili povraćenim sadržajem. Vezivanje (adsorpcija) otrova izvodi se pomoću životinjskoga ili biljnog ugljena. samo što se prije upotrebe dobro promućka. ako je uzet dovoljno rano. Po potrebi valja provoditi umjetno di­ sanje. Dobro je kod kuće imati već pripremljenu smjesu: 30 grama ugljena pomiješa se sa 60 ml destilirane vode i ostavi u hermetički zatvorenoj bočici. Već je odavna dokazana protuotrovna sposobnost aktiv­ noga ugljena (Carbo animalis. veže na sebe većinu otrova bez obzira jesu li organ­ ske ili anorganske prirode. U posljednjih nekoliko desetljeća njegova antidotska sposobnost dokazana je brojnim eksperimentima. Životinjski ili biljni ugljen. a poslije i pranje sapunom. . ulazi u tijelo preko zdrave kože i može izazvati smrtonosno otrovanje. Aktivan ug­ ljen najbolje veže na sebe otrov u probavnom sustavu i nezamjenljiv je fizikalni antidot. može poslužiti i preprženi kruh (da pougljeni) koji se zdrobi u prašinu. prašina i dimovi. održavanje prohodnosti dišnih putova i omogućivanje disanja najvažnija je mjera prve pomoći. Odmah valja ustanoviti opće stanje otrovanoga. i to najopasnijih. Velik broj otrova. a diše. Odstranjivanje otrova iz dišnoga sustava. tj. Carbo vegetabile). Udisanjem ulaze u tijelo otrovi u plinovitom stanju. Ako nema gotovoga preparata u ljekarni.Povraćanje se ne smije pokušati izazvati u osobe koja nije pri svijes­ ti i u onih osoba koje pružaju otpor. već u okviru prve pomoći treba poduzeti i druge mjere da bi se spriječila dalja resorpcija u crijevima. premda je još počet­ kom 19. iznijeti ga iz zatrovane atmosfere na čist zrak. Udahnuti otrovi odmah ulaze u arterijsku krv bez ikakvih zapreka preko velike površine od 80 kvadratnih metara koju čini oko 300 miliju­ na plućnih mjehurića (alveola). 3. Budući da se otrov odstranjuje iz organizma di­ sanjem. U prvoj pomoći potrebno je ispiranje što većim količinama vode. Mnogi su u zabludi kada smatraju da neoštećena koža sigurno štiti od ulaska otrova u organizam. Odstranjivanje otrova s kože. Otrovanoga treba što prije ukloniti iz sredine u kojoj se otrovao. Odrasloj osobi daju se najmanje dvije velike žli­ ce otopljene u čaši vode.

tj. lužine.Protuotrovi (antidoti) Nakon odstranjenja otrova iz organizma. u lužnatoj sredini kao blaga kiselina i dovodi do neutrali­ zacije otrova. Zbog sadržaja aminokiselina u mlječnim bjelančevinama. mlijeko se ponaša amfoterno. Pravovremena i pravilna primjena antidota može spasiti život otrovane osobe i znatno uzjecati na proces izlječenja. Mlijeko je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja kiselinama i luži­ nama te solima teških metala. To vrijedi i za mnoga druga sredstva narodne medicine. koja sadržavaju etilni alkohol (vinjak. Daje se u obliku praška i tableta u 5 do 10 puta većim količinama od uzetog otrova. u kiseloj sredini kao blaga lužina. Prilikom primjene protuotrova valja se držati osnovnoga medicin­ skog pravila koje je prije 2000 godina izrekao rimski liječnik Galen: »Primum nil nocere«. djeluje korisno samo prilikom otrovanja tzv. Daje se 1 do 2 čaše. a time i stva­ ranje otrovnih spojeva (metabolita). tj. Takva sredstva naziva­ ju se protuotrovi ili antidoti. Zbog toga mu se ne smije davati nijedno sredstvo za koje se sigurno ne zna je li medicinski opravdano. viski itd. Npr. rakija. soli teških metala). Biljni i životinjski ugljen djelotvoran je u gotovo svim slučajevima otrovanja organskog i anorganskog sustava. Prilikom većine drugih ot­ rovanja mlijeko samo pogoršava stanje otrovane osobe jer pomaže bolje upijanje (resorpcija) otrova u tijelo. svojom sklonošću (afinitetom) prema fermentu koji razgrađuje sve alko­ hole iz žestokih pića.) daju se kao specifični antidot prilikom otrovanja metilnim alkoho­ lom (metanol. također pomaže prilikom otrovanja vodikovim peroksi­ dom. drveni špirit) i antifrizom (etilenglikol). sprečava razgradnju drugih alkohola. Etilni alkohol. Protuotrovi koji se obično nalaze u kući: Žestoka pića. Često nastaju kobne pogreške zbog ne­ odgovarajuće primjene raznih »antidota«. Ponavlja se svaka 4 sata do do­ laska u bolnicu. prvenstveno se otrovanome ne smije naškoditi. . korozivnim otrovima (kiseline. Djeluje poput mlijeka. već se u okviru prve po­ moći mogu dati sredstva za njihovo poništavanje. koje mnogi smatraju univerzalnim protuotrovom i daju ga u gotovo svim slučajevi­ ma otrovanja. mravlje kiseline pri trovanju metil­ nim alkoholom i oksalne kiseline prilikom otrovanja antifrizom. mlijeko. Bjelanjak jajeta daje se prilikom gutanja korozivnih otrova. Daje se 1/2 do 1 dl žestokoga pića. najmanje 2 velike žlice ili 2 tablete.

Ne primjenjuje se prilikom gutanja kiseline zbog toga što oslobađa veliku količinu ugljičnoga diok­ sida koji dovodi do jakoga rastezanja želuca tada postoji mogućnost puknuća (perforacije) želučane stijenke. kemijski sastav pre­ parata i količina otrova. Pružanje prve pomoći ne isključuje liječnički pregled ili bolničko li­ ječenje. u afektu sukoba u kući ili na radnom mjestu. U djece pretežno je riječ o zadesnim. u dječjoj dobi 50% svih nesreća čine otrovanja. U pola litre vode otopi se 40 grama škroba i popije 1 do 2 čaše. krumpirom u prahu. kao nepromišljen čin. Ocat se daje prilikom otrovanja lužinama. Slično djelovanje po­ stiže se brašnom ili. preparati za uništavanje gamadi. . Poslije se može dati mlijeko ili bjelanjak od jajeta. ili barem etiketu na kojoj piše naziv otrova. ljubavno razočaranje itd. Otrovano sredstvo potrebno je donijeti u bolnicu u kompletnoj am­ balaži. Preventivne mjere temelje se na slijedećim činjenicama: . Sprečavanje otrovanja Svaki građanin mora poznavati osnovne mjere za sprečavanje otro­ vanja. Natrijev bikarbonat (soda bikarbona) služi za vanjsku upotrebu.Najveći broj otrovanja odraslih izazvan je namjerno.Daje se tučeni bjelanjak od 2 do 3 jaja. za ispiranje kože i sluznice kod raznih kiselina. Dovodi do neutralizacije kiseline. Daje se 1 čaša. najveći broj slučajeva do­ gađa se u vrijeme najveće dječje radoznalosti u dobi od 12 do 24 mjeseca života. Najčešći uzrok smrtonosnoga otrovanja je plin ugljični monoksid. kozmetička sredstva itd. loš uspjeh u školi. Škrob je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja jodom. Nakon ukazane prve pomoći. akcidentalnim otrovanjima. otrovanu osobu valja što hitnije prevesti do najbliže zdravstvene ustanove ili pozvati službu hitne pomo­ ći. još bolje. Sok od limuna ili otopina vitamina C s dosta tekućine daje se prili­ kom otrovanja hipermanganom (kalijev permanganat). Najčešći je otrov neki lijek ili kemijsko sredstvo koje se upotreblja­ va u kućanstvu (sredstva za čišćenje. Kod tinejdžera (od 13 do 19 godina života) »pokušaj samoubojstva« pretežno je demonstrativna re­ akcija na neispunjene želje.

Ne smije se uzimati lijek pred djecom jer ona oponašaju postupke odraslih. npr. Djeci se nikadane smije davati lijek pod izgovorom da su to bom­ boni. nikada u bocama koje inače služe u druge poznate svrhe. Sve kemikalije moraju se držati u originalnoj ambalaži. čokolada i slično. Sva kemijska sredstva koja služe u domaćinstvu valja držati na mjestu koje je izvan dohvata djece. garaži. duševno zaostalih i alkoholiziranih osoba.Slijedeći postupci mogu znatno smanjiti broj slučajeva otrovanja: Pregledati valja sve kemikalije u kući. Djecu privlače kemikalije ugodna mirisa i atraktivne ambalaže. Djeca se ne smiju hvaliti i nagrađivati zbog toga što bez otpora uzimaju lijek. mineralne vode itd. podrumu te odstraniti sve što nije neophodno za potrebe kućanstva. U kući ne treba držati koncentrirane kiseline. piva. Lijekovi te jača otrovna sredstva moraju obavezno biti pod ključem u posebnim prostorijama ili pretincima. boce od vina. . lužine i neke druge jake otrove.

na osnovi stručnih is­ traživanja i međunarodnih sporazuma. Naša zemlja usvaja definiciju Svjetske zdravstvene organizacije: na­ rkomanija je kronično i trajno trovanje izvjesnim prirodnim ili umjet­ nim tvarima. narkomanom možemo nazvati i onoga koji voli jesti. To nije točno. U novije vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija. Zbog toga je propisivanje takvih lijekova komplicirano. Ako to ne učinimo. nego preparati i kemikalije. Prema osnovnom značenju. postoje i trgovine koje se nazivaju drogerije. uspjela da većina zemalja svijeta prihvati popis narkotičnih sredstava i pristane na posebnu kontrolu. npr. Od trenutka kada je ocije­ njeno da postoji mogućnost opasnoga navikavanja. To se u našoj zemlji dogodilo s meprobamatom. Kod nas se često čuje: narkoman je onaj koji uživa drogu. o njima se mora vo­ diti posebna evidencija. Dok se. Ponekad se uka­ zuje potreba da se neko sredstvo. droga ili tableta. u kojima se ne prodaju droge u smislu narkomanskih sredstava. . ili je pretjerano zaokupljen bilo čime. Upoznavanje običaja i navika različitih druš­ tvenih sredina pokazala su da je u mnogih naroda uobičajeno uzimanje takvih sredstava i da su društvene reakcije vrlo različite. u nekim azijskim zemljama uživanje i pušenje opijuma nikad nije posebno osuđivalo. Osoba koja uzima ta sredstva zove se narkoman. takva je praksa u drugim zemljama izazivala strah i otpor. Bit je problema narkomanije u tome da se odrede narkotična sred­ stva. Narkotična sredstva nalaze se pod nacionalnom i internacionalnom kontrolom. Dok su se pri­ je u tu grupu ubrajali samo lijekovi i sredstva za umrtvljenje živčane i duševne aktivnosti. danas takvim sredstvima smatramo i ona koja izazi­ vaju posebna uzbuđenja. koje je bilo u slobodnoj prodaji. droga označava osušene dijelove bilja ili ljekovite tvari koje služe za pripravljanje ekstrakta ili lijekova. uvrsti u popis opasnijih narkomanskih droga. spedom i drugim lijekovima. Narkoticima u medicini nazi­ vamo tvari koje dovode do promjena u živčanom sustavu.OVISNOSTI Naziv narkomanija svatko povezuje s uživanjem jakih sredstava. Mnogi ipak ne znaju o čemu je zapravo riječ.

naročito u Sjedinjenim Američkim Državama. sve više na nj misli. hašiš. Pogotovo je neugodan osjećaj mamurluka nakon prestanka djelovanja droge. a kada je bez njega. ipak se i u vezi s njim javlja jednako intenzivna ovisnost čovjeka o kemijskom ili drugom sredstvu. koje su posljedica uzima­ nja droge. Pri tom nije rijetko razočara­ nje. mašta o odlasku u »daleku indijsku zemlju« u kojoj postoji »čisti život«. prevare. Alkoholizam nismo spomenuli slučajno. čovjek je još uvijek uvjeren da ga to neće »uh­ vatiti«. Nekad sporije. tjelesne i društvene promjene. Nakon nekoliko ponav­ ljanja učvršćuje se navika. kod razočaranih i slabih ličnosti i onih koji su podložni utjecajima. o upornoj. u novije vrijeme narkomanija uzima maha u zapadnim zem­ ljama. Ponovljene pokušaje uzimanja sredstva narkoman opravdava time što se neće ponašati drugačije od svojih prija­ telja i što želi dokazati da može raditi što hoće. Narkoman brzo popušta i ne izvršava svoje životne obaveze. narkoman sve češće pribjegava uzimanju sredstva. 2. da je »svoj gospodar«. prestaje se brinuti o svojim dužnostima i jedini mu je životni cilj blažen­ stvo pod utjecajem njegova sredstva. 3. tj. Zato se u novije vrijeme ne govori samo o narkomaniji nego o ovisnosti. Ni naša zemlja nije izuzetak. . te skandinavskim i nekim drugim evropskim državama. Mnogi su uzimali posebna sredstva da bi došli u stanje ekstaze. kada se javlja mučnina. U tome se ne preza od laži. Prvi je pokušaj najčešće po­ sljedica zavođenja u društvu ili znatiželja. Pogotovo je to izraženo kod onih koji su po prirodi skloni da u sukobu s drugima bježe u nerealnost.Glavne značajke osoba koje uživaju takva sredstva: 1. opi­ jum. duševne. presta­ je učiti. pa ni od zločina. nekad brže. krađe. npr. zapušta posao i porodicu. sklonost povećanom uzimanju. Čovjek je očekivao više nego što se stvarno dogodilo. psihička i fizička ovisnost o djelovanju droge. O uzimanju narkotizirajućih sredstava zna se iz najstarijih povijes­ nih dokumenata. Iako sve to nije najugod­ nije. javlja se želja da se ponovo uzme sredstvo. Narkomanom se ne postaje preko noći. 4. povraćanje i druge smetnje. bitnoj i bolesnoj poveza­ nosti čovjeka i opasnoga sredstva. uzbuđenosti ili smirenja. gdje svatko može živjeti kako hoće. Dok je to u istočnim zemljama poznato stoljećima. Prijelaz između normalnoga života i života narko­ mana naročito se skraćuje u mladih ljudi. Iako alkohol nema iste teš­ ke karakteristike kao neka druga narkomanska sredstva. Duša i tijelo takvih osoba traže narkotično sredstvo i takav će čovjek uraditi sve što može da bi ga se domogao. Tok privikavanja sličan je alkoholizmu. nesavladiva potreba za uzimanjem droge. ali mnogo je jači i brži.

Zbog neopravdanih odbojnih reakcija i otpora prema lijekovima može doći do pogoršanja zdravstve­ noga stanja bolesnika. a pomodan hit može postati tragična navika. protiv glavobolje ili za spavanje. Svaka je sumnja teška. Pretra­ gom u mokraći i drugim načinima može se ustanoviti da li je netko uzeo takav lijek. Ima mnogo onih koji se boje uzeti bilo kakvu tabletu. Ta engleska ri­ ječ označava uzimanje uzbudujućega sredstva da bi se pojačala energija i koncentrirala sposobnosti. potreba da se povremeno ili stalno uzimaju bilo kakve tablete. Naročito . Strahuju da se ne naviknu. a to se od­ nosi i na narkomanije. Iako povjerenje može graničiti s naivnošću nepovjerenje sigurno rađa i produbljuje otuđenost. Trajno nepovjerenje i sumljičenje samo pogoršava odno­ se narkomana s okolinom. Takva sredstva uvijek ošte­ ćuju organizam. drugi samo na natjecanjima. a ponovljeno uzimanje dovodi do trajne narkomanije. pred drugima taji svoju sklonost i laže. slabosti i klonulosti. boje se narkomanije. postoje nesporazumi i neusklađenosti odnosa po­ jedinca i društva. a ile­ galni proizvođači zgrću goleme profite. Roditelji i prosvjetni radnici previše sumnjičavo gledaju na svaku tabletu ili cigare­ tu s kojom zateknu mlade ljude. Onima koji se bave sportom poznata je riječ doping. koji se stvarno može potvrditi. Povjerenje prema savjetima liječnika glavni je na­ čin da se prebrode takve teškoće. Osim straha za druge. otkriva narušene među­ ljudske odnose. ali poslije toga uvijek dolazi do pojačanoga osjećaja umora. bila prava ili neprava. da ne posta­ nu ovisni o lijeku. Sredstva izazivaju osjećaj svježine i sposobnosti. Normalnu granicu nije moguće jasno odrediti. naročito ako je riječ o lijeku za smirenje. Neki studenti uzimaju takva sredstva prije učenja ili ispita.Narkomani nabavljaju drogu i kemikalije od preprodavača. Tabletomanija Usporedo s razvijanjem narkomanije sve je češća tabletomanija. Međutim. postoji i strah za sebe. tj. Zabrana dopinga u sportu nije nužna samo zbog lažnih re­ zultata nego i radi zaštite zdravlja sportaša. povjerenja i iskrenosti. moramo biti oprezni jer na­ rkotici (kao sve što se zabranjuje) mame. U biti svih psihičkih poremećaja. Onaj koji doista uzima narkotična sredstva najprije za­ varava sebe. Strah od narkomanije Pretjeran strah od narkomanije može izazvati paniku. između njega i bliže i dalje okoline prekinute su spone prijateljstva.

U narkomana postoje pojedinačna ili višestruka oštećenja tjelesnih organa i sustava. govorimo o tabletomaniji. liječenje pojedinačnim i grupnim aktiv­ nostima kojima je cilj da dovedu do zdravstvene i profesionalne rehabi­ litacije. Tabletomanija ne oštećuje tijelo ako se ne uzimaju opasnija sred­ stva. Bitna je potreba za lijekovima koji treba da pomognu održati tjeles­ nu i duševnu ravnotežu.se mnogo uzimaju tablete koje sadržavaju vitamine. Važno je znati da mnogi lijekovi protiv glavobolje imaju sastojke koji mogu dugotrajnim uzimanjem izazvati narkomansku potrebu za po­ većanjem broja tableta. različite minerale. Osim intenzivne terapije protusredstvima. soli i ekstrakte. liječe se i tjelesne i duševne posljedice otrovanja. tj. nego da postane vrijedan i produktivan član druš­ tva. a ako je riječ o narkomanskom sredstvu. Iako se mnogima čini da tablete uzimaju radi sprečavanja i liječenja tjelesnih simptoma. Početak se obično pro­ vodi u specijaliziranim medicinskim ustanovama ili odjelima. Prividna . Zato se ne može odrediti jasna granica između neopasne tabletomanije i prave narkomanije. Ako nečiji osjećaj sigurnosti ovisi o bezazlenom ili blaže­ nom sredstvu. U nekom smislu liječenje zahtijeva i preodgajanje pojedine osobe. psiho­ terapijom i socioterapijom. ako je prisutna dobra volja osoba u njihovoj okolini da pomognu i ako službe socijalne zaštite djeluju kako valja. Potraga za uzrokom narkomanije otkriva da je u najve­ ćem broju slučajeva riječ isključivo o duševnim razlozima i teškoćama. a ne kao pokvarenjaka. Zato uvjeravanja i popuštanja više štete nego što koriste. Dobri izgledi postoje naročito onda ako na­ rkomani sami pristanu na liječenje. To se provodi lijekovima. On ne može održati obećanje i izvršiti obavezu koju daje u posebnim trenucima. a djeluju štetno i na neke organe. a to znači da se u postupak uključuje uža i šira društvena sredina. jer je neodoljiva strast jača od najiskrenijih odlu­ ka. Krajnji cilj liječenja nije u tome da bolesnik prestane uzimati narkomansko sredstvo. Zato se liječenje mora usmjeriti rješavanju sukoba unutar ličnosti i izme­ đu pojedinca i njegove sredine. ipak su to gotovo uvijek psi­ hički razlozi. Liječenje i suzbijanje ovisnosti Iako je liječenje narkomanije teško i dugotrajno. govorimo o narkomaniji. naročito na one koji proizvode krvne stanice. Tako se i izraz narkomanija sve češće upotpunjuje s riječ­ ju ovisnost. Važno je da narkomana shvatimo kao bolesnoga čovjeka. To ne mogu učiniti sa­ mo liječnici sa suradnicima. slično kao kod alkoholizma. a to nije jednostavno. Li­ ječenje se provodi po principima socijalne psihijatrije. nije beznadno.

Na to se izdaje više sredstava nego za prosvjetu ili dru­ ge neophodne potrebe. Narkomanija se može sprečavati prvenstveno stvaranjem takvih životnih i radnih uvjeta da svaki pojedi­ nac u životu postiže priznanje za svoj opstanak. drugi te činje­ nice ocjenjuju kao kronično otrovanje čovječanstva. u većim djeluje kao narkotično sredstvo koje umiruje ili čak umrtvljuje njihov rad. Razgrađuje se u jetri. U manjim količinama uzbuđuje moždane stanice. Opet se vraćamo društvenoj sredini.« Osim na mozak. alkohol djeluje podražajno i na druge organe. Alkohol je izrazit živčani otrov.grubost nagloga odvikavanja od narkomanije opravdana je izgledima za konačno izlječenje. oko 8 . izdahnutom zraku. ako . Prije jela pijemo aperitiv. Zadovoljan i sretan čovjek neće postati narkoman. čovjek je pronalazio uvijek nove vrste napitaka s različitom koncentracijom alkohola. a to odgovara koncentra­ ciji alkohola od 0. u znoju. pa se prema tome alkoholi­ zam često naziva: etilizam. Narkomaniju bis­ mo mogli istrijebiti samo onda kada bi svaki član društva bio tako du­ ševno zreo da odbija opijanje kao samozavaravanje i da se potvrđuje u društvu drugim načinima. Alkoholno piće veoma brzo prolazi iz želuca u krv i dolazi u sve na­ še organe. a samo manje količine dolaze direktno u mokraću.1 posto. Ali zakonski propisi ne mogu riješiti jedan po­ rok ili jednu bolest. Za piće se upotrebljava etilni alkohol. I pored najstrožih mjera. Uzbuđujuće djelovanje alkohola izraženo je u narodnoj poslovici: »Vino i starca razigra«. ali i za to treba vremena. Sprečavanje narkomanije vrlo je složen posao i njime se bave goto­ vo sve države svijeta. Alkoholizam Od najstarijih zapisa i iskustava primitivnih naroda do današnje ci­ vilizacije. zdravstvenim odgojem djeluje se na one koji su skloni toj bolesti. U današnjem svijetu to se ne događa jer se po­ jedincu i mnogim grupama suprotstavljaju nepremostive zapreke koje ih guraju u osjećaj lažnoga blaženstva. ali druga poslovica kaže: »Vino i mudroga pobudali. sredstva se mogu nabaviti u svakoj sredini. Znači da je i prilikom lakšega pijanstva po­ trebno nekoliko sati da se tijelo oporavi. ali može se dokazati u mokraći. tj.9 grama čistoga alkohola može preraditi na sat. Najviše ga ima u krvi. Neki smatraju da je to normalno. Jetra ima veli­ ku sposobnost razgradnje alkohola. U svijetu se svakodnevno troše milijuni litara alkoholnih pića. Pored oštrih i potpunih zabrana proizvodnje i pro­ daje narkomanskih sredstava. alkoholno piće. Alkohol se proširuje do svih tkiva. Druge vrste alkohola mnogo su štetnije za or­ ganizam i predstavljaju direktne otrove.

alkohol će još više podražiti sluznicu želuca i izazvati luče­ nje sokova. Poslovica kaže: »Što trijezan misli. Teško ot­ rovanje alkoholom. pi­ jan govori. Pijano stanje. To . 7. Alkohol tada neutralizira masnoću i olakšava probavu. u Francuskoj) običaj da se koncentrirana alkoholna pića služe na kraju obroka. pa ćemo imati bolji apetit. Jačina djelovanja alkohola na organizam ovisi o okolnostima. dok će drugi moći popiti i veću količinu bez vidljivih po­ sljedica. Pripito stanje. 2.smo gladni. ima osjećaj da je u izvrsnoj kondiciji. Pokusi kojima se mjerilo vrijeme i način reagiranja pokazali su da vlastiti osjećaj sigurnosti nije u skladu sa stvarnim spo­ sobnostima. Nastavi li piti. 5. Smrt. Onoga tko nikada ne pije. Teško pijano stanje. Refleksi popuštaju. Ali već se u tom stadiju zapravo zavarava. 6. brže će djelovati ako smo umorni. U prvom trenutku čovjeku se čini da to nije ništa naročito. sporije ako smo siti. 3. U nekim je zemljama (npr. Alkoholna koma. gladni. dotući će i čašica rakije. čovjek će se osjećati oslobođen mnogih stega koje ga u svakodnevnom životu smetaju. 4. U medicini to zovemo: akutno opito stanje.« Izreći će mnogo toga čega bi se stidio u trijeznom stanju. Ipak ne valja takvim sredstvima regulirati apetit i probavu. iscrpljeni. osjeća se snažan i sposoban. Grafički prikaz znakova (simptoma) koji se javljaju kod određene količine alkohola u krvi izražene u gram promilima 1. on još prividno normalno rasuđuje. na­ ročito poslije masne hrane. Gra­ nica dozvoljenoga u saobraćaju Gotovo svaki čovjek bar je jednom u životu bio pijan. Djelovanje ovisi i o kondiciji pojedinca i nje­ govoj navici da pije alkoholna pića.

Ako je bolest. Mi se priklanjamo deklaraciji Svjetske zdravstvene organizacije u kojoj se u pojednostavljenom obliku . riječ je o pripi­ tom stanju. ne može misliti i sav je bolestan.može biti neugodno jer gubi osjećaj granice dopuštenoga. Mjeri se u gramima čistoga alkohola na jednu litru krvi. zapast će u još dublje stanje alkoholiziranosti. treći plakati.« Do koje granice ide promjena u alkoholiziranom stanju ovisi o ličnosti i remenju koje je steže. To znači da se rezultat izražava u odnosima na tisuću. četvrti sje­ diti i šutjeti. Bratimit će se s osobama s kojima se u svakodnevnom životu uopće nije htio susresti. Poslije alkoholnoga izleta. koje može biti tako duboko da do­ vede i do smrti. čovjek zapada u komu. kažnjava ih se i upućuje u socijalne i radne ustanove. Ako je svjesna navika. peti. odnosno njegova »prava« narav sada dolazi do izražaja. nego nastavi piti. Većina medicinskih stručnjaka. Istovremeno postaje sve pospaniji. Narod kaže: »Nije pijanica onaj koji pije. dok ne zapadne u nesvjesno stanje. Kad bi čovjek u tom trenutku prestao piti. iako drugi boluju po dva-tri dana. Na nekom se pijano stanje može odmah prepoznati. Trijezan čovjek go­ tovo da nema alkoholau krvi. Čovjek se loše osjeća. Da li je alkoholizam bolest ili samo loša navika? Pitanje je vrlo važ­ no jer o odgovoru ovisi i način borbe protiv alkoholizma. Jedan će postati razdražljiv. Nakon kraćega ili duljeg spavanja dolazi do osjećaja fizičke i psihičke iscrpljenosti. ima alkoholičara koji ne osjećaju mamurluk. valja je zabranjivati i kažnjavati. ali ima zemalja u ko­ jima se s alkoličarima postupa kao s prijestupnicima. Ako ga ima oko 1. smatra da je bolest. poznati šaljivac. kao i poslije epileptičnoga napadaja. u kome alkohol djeluje kao deprimiraju­ ći otrov na stanice živčanoga sustava. nego onaj koji se opije. očne jagodice nepravilno će se pomi­ cati pa će predmete vidjeti dvostruko. mučno mu je. Međutim. neće se moći normalno kretati.« Čovjek može promijeniti ćud. beskrajno će govoriti. Ako u krvi ima više od 5 grama čisto­ ga alkohola po litri. Kaže se: »Vino ne muči. Čak i u jače pijanom stanju neki se odnosi pamte: »I pijana koka zna što je jastreb. slijedi dubok san. To se provodi u posebnim laboratorijama zato što je potrebna velika točnost. nego buči. drugi može biti i teže pijan ali se tako kontroli­ ra da njegova okolina to i ne opaža. valja je liječiti. bo­ li ga glava. pa miran čovjek može postati na­ silan.« Ta je izreka samo u izvjesnom smislu točna. promile. Količinu popijenoga čistog alkohola možemo mjeriti u krvi. Koncentracija alkohola u krvi u vezi s različitim oblicima ponašanja penje se različito naglo. tj. Doći će do poremećaja rada živa­ ca. Ako čovjek ne ode na spavanje. pri većim koncentracijama dolazi do smrti. otišao bi kući spavati. koju zovemu mamurluk.5 posto. drugi će se smijati.

ili faza prvih simptoma: čovjek može po­ piti mnogo. Zbog neprilika počinje izbje­ gavati prijatelje. nogama. Nekada su se mnogo spominjala oštećenja jetre. Prva. Nije. žali samoga sebe i izbjegava druge. U vinorodnim krajevima piju mnogi stanovnici. kritičnu fazu: nesretan pojedinac postaje kandidat za pravoga alkoholičara. M. ili ga je već dobio. gubi kon­ trolu nad količinom popijenoga alkohola.kaže da je alkoholizam bolest koja postoji onda ako osoba ima bilo kak­ vih fizičkih. a ako mu nešto kažu. da to nije otrovanje alko­ holom. u društvu. ili zato da se postigne olakšanje. Ipak mu se sve češće događa da se nakon otrežnjavanja ne sjeća svega što se doga­ đalo. U razvoju ove faze. poznati svjetski stručnjak. Dolazi do oštećenja stijenke želucai nepravilnoga rada mnogih organa. naročito ujutro. na radnom mjestu. čovjek se opija. Ali potreba za pićem pomalo prelazi u naviku. Jellinek. Danas o njima manje govorimo iako je sigur­ no da je oštećen i ovaj organ u kome se alkohol razgrađuje. iz običaja. To se odnosi i na čovjeka koji pokazuje posebne duševne poremećaje. Dakle. prealkoholna faza: alkohol se uzima povremeno ili redovito. U mnogih su prisutne sve tri vrste oštećenja. bol se smiruje tek ako popije izvjesnu količinu alkoholnoga pića. postaje razdražljiv i sukobljava se s okoli­ nom. a da se to na njemu ne opaža. a i na onoga koji zbog pića zapada u sukobe u obitelji. psihičkih i socijalnih problema u vezi s uzimanjem pića. boli ga u želucu. osoba poka­ zuje smetnje u bolesnom stanju: slabi mu apetit. dao je vrlo dobru shemu koja pokazuje kako se postepeno postaje alkoholičar. koja može trajati nekoliko godina. Ova faza alkoholizma neprimjetno prelazi u treću. nabavlja veće količine alkoholnih pića. Sve više osjeća da je jadan i napušten. prodromalna faza. pa se javlja osjećaj krivnje. On se time hvali. bolesnik će se pobuniti protiv njegova savjeta da prestane piti. ponekad postaje svjestan da pretjeru­ je. postaje sumnjičav. Uvjeren je da njegove smetnje imaju druge tjelesne uzroke. Osobe s kojima živi i radi primjećuju da s njim nešto nije u redu. ima os­ jećaj mučnine. jer se javlja strah da neće imati dosta. Javljaju se i bolovi u rukama. Ako u ovom stadiju dođe k liječniku. Kad je sretan i kada je nesre­ tan. a da se često ne opijaju. E. I u poslu ima neprilika jer izostaje s radnoga mjesta. Možda mu prijeti i otkaz. Životni interes sve se više kreće oko alkohola. smatrat će da mu liječenje nije potrebno. a prkos ga . Pri­ jelaz između normalne i bolesne osobe nije lako odrediti. bolesnik od alkohola je onaj koji ima fizičke smetnje i bolesti ko­ je se mogu dovesti u vezu s alkoholnim otrovanjem. sve češća opijanja nastoji op­ ravdati različitim izgovorima. drhtanje prstiju i nesigurnost pokreta. Druga. Počinje piti i potajno. on to uzbuđeno odbija. jede sve manje. dakle alkoholičar svatko tko pije i koji se ponekad napije. Zbog povremene impontencije postaje ljubomoran.

Oslabljeli organizam nema snage. Sada već može izbiti delirij ili koja druga duševna bolest vezana uz alkohol. dakako.000. U osjećanju bezizlaznosti mnogi pokušaju ili izvrše samoubojstvo. Opisan put nije jednak u svakoga alkoholičara. ili za 15—20 godina. Dolazi do još većega umnog i moralnog propadanja. Otvore­ no priznaje da je alkoholičar. Ispitivanja koja je prove­ la grupa naših istraživača na malom otoku Susku. razvija posebne ideje o životu. ako se sam ne ubije. Na kraju. rakije ili konjaka. kad god se ukaže pri­ lika. gdje ima vrlo malo vode pa su stanovnici prisiljeni piti vina. četvrtoj fazi bolesnik. drugi sporije u teža stanja alkoholizma. Gotovo odjednom kronični alkoholičar postaje preosjetljiv na alko­ hol. jedni dolaze brže. O velikim količinama vina. Više ne krije da voli piti. a opravdanja su sve površnija. Na žalost. Pije stalno. Danas se smatra da na čitavom svijetu ima najmanje 25. piva. Njegov je život završen. Izgubio je povjerenje u sebe. kojima se prije hvalio. U pomanjkanju uobičajenih alkoholnih pića. čak 20 posto alkoholičara tako završi. a njegovu smrt okolina osjeća kao olakšanje. . nema apsolutnih vrijednosti jer nije od­ lučujuća samo količina alkohola nego i druge lične osobine. pije sve do čega dođe. Nitko ne sumnja da je alkoholičar u posljednjoj. uznemirenje i depresija. odnosi samo na teže oblike alkoholizma. Te procjene nisu točne i ne bismo se iznenadili kad bismo ustanoviti i dvostruku brojku. a ako i nije otišao od obitelji. U pijanstvu postaje sve svadljiviji. alkoholičar obično umire od bilo ko­ je lakše ili teže bolesti. Spreman je ostaviti sve za čašicu alkohola. okoline. ne može biti ni govora. To može biti za 2-3 godine. a mnogi koji se kolebaju u prethodnim fazama tješe se da neće otići tako daleko. Često se postavlja pitanje koliko čovjek smije dnevno popiti a da ne postane alkoholičar. dolazi do delirija i drugih fizičkih i psihičkih bolesti zbog alkoholizma. Takvu tužnu povijest pozna svako iz svoje bliže ili dalje. u njoj postaje stranac. pokazala su da nema više du­ ševnih i tjelesnih oštećenja zbog alkoholizma nego u drugim predjelima. I kod njih. alkoholičar (već je jasno da je bolesnik) troši nekontrolirane količine alkohola. smrti i reli­ giji. Sada mu je dovoljno čak dva decilitra vi­ na da se opije. porodične i društvene okolnosti i stoljećima sticane navike. prema nekim ispitivanji­ ma. kao i drugdje. To se. približava se bilo kojim osobama. napustio jedno ili više namještenja. makar bile ispod njegove lične i druš­ tvene razine.tjera da nastavi piti.000 bolesnika koji boluju od alkoholizma. To ne znači da stanovnici u krajevima gdje se proizvode alkoholna pića mogu nekontrolirano piti. a da bi mogao piti. U četvrtoj kroničnoj fazi. Sve češće se javlja strah.

Prisutne osobe ponekad nemaju utisak da je čovjek pijan. izvanredno je opisao Maksim Gorki. čak i zlo­ čin. ničega se ne sjeća. Sigurno je da litra vina na dan mnoge osobe može pretvoriti u kronične alkoholičare. pa zato u potomstvu alkoholičara ima više tjelesnih i duševnih oštećenja nego u drugih ljudi. nego kompromis između proizvođača vina i organizacija koje se bore protiv alkoholizma. Delirantna stanja javljaju se kod raznih bolesti. zagušljivoj prostoriji. sve je više žena koje postaju alkoholičari. komarci. ali se opijaju same. Alkoholičarke više troše koncentrirana alkoholna pića. Ovu pojavu. pije u ma­ loj. ali ne . Poslije toga zapada u du­ bok san. rum i vinjak. kada se pokaže da su prevršili mjeru. U Bukovici postoji uzrečica: »Oli. Najčešća duševna bolest. ali je najpoznatija slika u alkoholičara: priviđaju im se male životinje. miševi. liker. Ali to nije bila znanstvena činjenica. ali to je stanje slično epileptičnom sumračnom stanju. On se od njih brani. Duševne bolesti alkoholičara Svi alkoholičari ne piju na isti način i jednako često. već je kas­ no. muhe. Osim akutno pijanoga stanja postoji i patološko opito stanje. a kada se probudi. dok muškarci češće piju vino. Dok jedni to čine svakodnevno. Boles­ nik reagira vrlo malu količinu alkohola. zmije. drugi piju na mahove. što je još opasnije. nrp. Žene manje odlaze u gostionice. prihvaćaju običaje roditelja kao i sva druga djeca. jest delirijum. Sam alkoholizam se ne nasljeđuje. naročito ako se.. koju u medicini nazivamo dipsomanija. čak muškom privilegijom. U to vrijeme svuda je ispisivana parola: »Ne više od litre«. Takav čov­ jek zapada u sumračno stanje i može počiniti različite ispade. Alkoholizam žene više se skriva jer se s većim prezirom gleda na pijane žene nego na pijane muškarce. kao što su raki­ ja. ali nije rijetkost da i dje­ ca takvih osoba veoma rano počinju piti. Alkoholizam se pretežno smatra muškim porokom. oli ajde izme­ đu ljudi u ženske. Takvo pijančevanje može tra­ jati jedan ili više dana.« Međutim. Često se događa i suprotna reakcija: djeca izbjegavaju i mrze alko­ hol. U vezi s nasljeđem alkoholizma postoji nekoliko činjenica. brate.Prije više godina u Francuskoj je ocijenjeno da odrastao čovjek mo­ že popiti litru vina dnevno a da ne postane alkoholičar. a zatim se iziđe u hladnu okolinu. koje se boje alkoholičari i kojom se plaši njihova okolina. pij. Ne smijemo se zava­ ravati: i ovaj je oblik alkoholizma jednako opasan kao i svaki drugi. Poslije toga nastupa period smirivanja u kome svaki alkohol izaziva gađenje. U alko­ holičara češće se nepravilno razvijaju muške spolne stanice. tremens.

a pridružuju mu se umor i neispavanost. međutim. a mamuran tek na 100 metara. Znamo da čovjek u opitom stanju ima osjećaj da dobro rasuđuje i da su mu refleksi brzi. U tome se vara. Delirijum može trajati nekoliko sati ili više dana. postaju povod da iz­ bije takvo stanje. u nekim situ­ acijama bolesnik obavlja radnje iz svoga profesionalnog života: pravi pokrete kao da je pri stroju. Alkohol najjače dje­ luje ako se popije natašte. naročito s temperaturom. U doživljajima se isprepliću iluzije i halucinacije. Zakonski dozvoljena granica nije u svim zemljama ista. pijan na 112 m. Nije orijentiran. ka­ ko neki smatraju. ako se na­ glo pije. prebrojava predmete kao na inventuri.5 pro­ mila alkohola. refleksi su sporiji. ako se pije koncentrirani alkohol. uvjeren da ga vara sa svakim. mamuran vozač na cesti opasniji je od pijanoga. ispituje utjecaj alkoholiziranosti na vožnju. psihomedicina prometa. gubi šansu da će se iz­ liječiti. uzbudljiv i dolazi naglo. Razvija se ludilo ljubomore. jer opijenost ovisi o različitim uzrocima. a mo­ že prijeći u kroničnu duševnu bolest. Međutim. Još nisu poznati razlozi zašto jedan alkoholičar dobije delirijum. tada proganja svoju ženu. Bolesne ideje proganjanja takav bolesnik iz­ ražava u sumnji da djeca nisu njegova. Ova bolest.uspijeva. Alkoholičar je često ljubomoran. a drugi ne dobije. Ustanovljeno je da trijezan vozač vidi prometni znak na 188 metara. Pojedinci mogu proživjeti i nekoliko delirijuma. napada prolaznike i susjede i spreman je izvršiti zločin. poslije to postaje sve neugodnije. naročito ako mu naglo slabi spol­ na sposobnost. Dakle. Ali ako alkoholičar nakon oporavka odbije liječenje. U početnom stadiju supruge obično primaju izraze ljubomora svojih muževa kao dokaz njihove privrženosti. po­ stavlja stol kao da očekuje goste. Alkohol i promet Porast broja motornih vozila kod nas i u svijetu doveo je do porasta prometnih nesreća. Delirijum je uvijek napadan. Mnoge tragedije tek kasnije otkrivaju sva po­ niženja i mučenja koja su prošli članovi obitelji. Ako se na proslavi ili zabavi pije dugo u noć i pred jutro malo odspava. alkohol se još nije izlučio iz tijela. taj postupak ne može se sasvim sigurno pretvo­ riti u količine pojedinih pića. nije krajnji stadij alkoholizma. Posebna znanost. U Aus- . ne zna ni gdje je ni što se s njim događa. Profesionalni vozači ne smiju imati alkohola u krvi. ali zna tko je. Vozači znaju da je kod nas dozvoljeno imati u krvi najviše 0. Veoma često povrede ili druge bolesti. Neki bolesnici umiru zbog klijenuti srca (6-10 posto).

alkoholizam je bolest. ili zdravstvena služba i društvena pomoć nisu dovoljno razvijene. Prema statistikama pojedinih zemalja. Nema apsolutnoga. Liječenje alkoholizma Dakle. Tetidis je pomoć koja djeluje refleksom gadljivosti. bljedilo. A kako bi tek reagirao kada bi otkrio tu »tajnu«. direktno pod utjecajem alkohola nastaje različit broj nesreća. Supruge ili drugi članovi obitelji često mole liječnika da im dade ove tablete. a sporo se izlučuje iz nje.6 posto. slabljenje pulsa. on izaziva različite prestupe i kritične situacije. znojenje.triji 0. pa se mnogi sudari izbjegavaju samo maksimalnim naporima drugih sudio­ nika u prometu.8 posto.9 posto. Tetidis zaustavlja razgradnju alkohola na jednom kemijskom spoju koji izaziva mučninu. Ako dođe do nesreće. Takvi podaci za našu zemlju iznose oko 5. nego u tome što alkoholičar odbija liječenje. Uz vitamine i lijekove za psihičke smetnje mora uzimati i sredstva za poboljšanje probave. doći će do više ili manje burne reakcije.5 promila. Bilo bi opasno da netko uzima antabus i uz to pije. Alkoholičaru je potrebna tjelesna. povraćanje. Alkoholiziran čovjek u prometu predstavlja veliku opasnost. dovoljno je da pre­ kine jedan dan pa da ponovo počne piti. sigurnog i djelotvornog lijeka protiv alkoholiz­ ma. a ipak nije. padanje tlaka.8 promila. koje bi onda alkoho­ ličaru potajno stavljali u hranu. Ne treba govoriti o onima koji .5 promila. Čovjek koji nije pio ne osjeća njegovo dje­ lovanje. pa je treba liječiti. Na prvi se pogled čini da je sredstvo idealno. rada jetre i drugih organa. U Finskoj čak 7. Svatko je čuo za tablete antabus i tetidis. u Zapadnoj Njemačkoj i Belgiji čak 1. Ipak se najveći broj zemalja odlučio za 0. Ne zaboravlja­ mo da nekoliko nevažnih čašica alkoholnoga pića prije vožnje može promijeniti čitav naš život. alkoholizam je uvijek otežavajuća okolnost. Ako i ne dođe do nesreće. Ako popije makar i manju količinu alkoholnoga pića. U Beogradu i drugim krajevima ustanovlje­ no je da su alkoholizirani vozači sudjelovali čak u 23-30 posto promet­ nih nesreća. Najmanje u Engleskoj: na 100 ne­ sreća jednu izaziva alkoholizirana osoba. u Francuskoj 2. Takvo davanje lijeka ne može se stalno provoditi. Teškoće liječenja nisu u tome što ne znamo način liječenja. duševna i socijalna terapija. Onaj koji je jednom iskusio dje­ lovanje tetidisa morat će se odreći pića zbog gadljivosti i straha. Pilula se mora uzimati svaki dan. u Bel­ giji i Švedskoj 3 posto. Po­ trebno je da uzima lijekove za uklanjanje posljedica kroničnoga otrova­ nja. Alkohol brzo ulazi u krv. Ako čovjek nije motiviran.

bolesnici u suradnji sa stručnjacima aktiv­ no rješavaju svoj problem i probleme drugih alkoholičara. Savjeti su potrebni jer i strah od posljedica može dovesti od uzdržavanja. jest uvjeravanje. Osim lijekova potrebna je psihoterapija. Proširena je zabluda da se od alkoholizma može brzo izliječiti. Uvjeravamo djecu da ne smiju piti jer se mogu dogoditi raz­ ličite tjelesne i duševne neprilike. brzo će završiti s količinama koje su ga dovele do liječenja. Osim toga. Alkoholičar ne smije piti ni najblaže alkoholno piće.sakrivaju i bacaju tablete uvjeravajući okolinu da ih piju. Čovjeka koji češće pije savjetujemo da prestane. Prije dvadesetak godina tražili su od školske djece usmenu i pisme­ nu obavezu da nikada u životu neće okusiti ni najmanje količine alko­ holnih pića. obitelji. Takve prisile mogu izazvati obratnu reakciju i djelovati kao . pojedinačni i grupni razgo­ vori s liječnikom. Radi borbe protiv alkoholizma i svoje zaštite ljudi se učlanjuju u ud­ ruženja trezvenjaka. mora stvarati nove navike. U klu­ bovima liječenih alkoholičara. Alkoholičar se u pravilu mora najprije liječiti u bol­ nici. Bolesnik koji je obilazio gostionice treba da počne živ­ jeti na drugi način. Ako se ne uspostavi suradnja sa zdravstvenim rad­ nicima. Tek nakon višegodišnjega uzdržavanja od alkohola. kao znak svoje odluke. Ima bolesnika koji dobivaju jako burne reakcije. šanse za izlječenje vrlo su male. U nekim krajevima takav alko­ holičar. O tome svjedoče mnogi povratnici. Ko­ mično djeluju oni koji ubrzo nakon prvih posjeta liječniku traže potvrdu da nisu alkoholičari. Na žalost. tetidis ne djeluje jednako na svakoga. počinje puštati bradu. Alkoholičare savjetujemo da se liječe. Alkoholičaru valja omogući­ ti povratak u radnu i obiteljsku sredinu. veći broj bolesnika dolazi k liječniku na nagovor ili pod prijetnjama obitelji ili radne organizacije. drugi znatno slabije. zdravstvenih i društvenih radnika. pa se priklanjaju fanatičnim programi­ ma. zatim ambulantno i u klubu. Najvažniji je pristanak na liječenje. Sprečavanje alkoholizma Najblaža mjera. Uspjeh se može očekivati samo ako postoji široka suradnja bo­ lesnika. Ali u metodama rada mnogi pretjeruju i sve zlo svi­ jeta dovode u vezu s alkoholom. pomiriti ga s društvom. a to je uvijek mukotrpan posao. Veoma je važno socijalno zbrinjavanje. Ako ponovo po­ čne s jednom čašicom. koju obično okolina prva spontano primijeni. I najmanja ko­ ličina djeluje štetno. čovjek može biti zadovoljan. recidivisti. Opasno je ako se već nakon nekoliko tjedana ili mjeseci zavara osjećajem da je ozdravio. Ni dulja apstinencija nije zaštita. valja mijenjati ličnost.

. onda pro­ izvodnja ima zakonske i poreske olakšice jer se ono zaštićuje kao hrana.alko­ hol vjerovatno ne bi predstavljao takvu opasnost. zbog dodatnih po­ reza. za radost i zadovoljstvo . Narod kaže: »Tko vino pije.antipropaganda. Da nema alkohola. prodaju i trošenje svih alkohol­ nih napitaka naziva se prohibicija. Alkohol predstavlja stalnu opasnost. Propaganda bezalkoholnih napitaka. ali ako ga nema. Krajnji problem nije u tome da li je alkohol nadohvat ruke. naročito ujutro. Osobni i društveni stavovi i običaji suviše omalovažavaju kob­ ne posljedice. Neke zemlje i danas pokušavaju na taj način suzbijati alko­ holizam. Mnoge zemlje idu blažim putem: ograničavaju potrošnju alkohola. poslije prvog svjetskog rata. Preveliko odricanje može pojačati želju. U nekim se zemljama vino tretira kao hrana. opit će se!« Bilo bi najbolje da se vino uopće ne pije. svjesni smo da je želja za opijanjem u ljudskoj prirodi i u prirodi društva. obitelji i društva u kojima bi bilo i drugih izvora za rješavanje problema. uzrokovala: pojeftinjenje vina. U to nas uvjeravaju mnogi koji tako žive. ali previše se interesa sukobljuje. može poten­ cirati želju. ova je zabrana potakla najrazličitije švercerske i gangsterske grupe da potajno proizvode i prodaju najčešće nekvalitetna i otrovna pića. restorani koji ne služe alkohol­ na pića imaju poreske olakšice. Ali ni te mjere ne djeluju dalekosežno jer se i pored njih alkoholizam širi. Proizvodnju i potrošnju alkohola svaka zemlja regulira zakonskim propisima. Više puta je pokušavana potpuna zabrana uzimanja alkoholnih pi­ ća. Kada bismo mogli stvoriti takve uvjete života pojedinaca. Ako vino ima takav status. Iako nas svaki slučaj alkoholizma potresa. Ako je blizu. alkohol postaje natprosječno skup. dakle. ali to samo pospješuje kriminal. Pro­ blem je u čovjeku. proizvode se bezalkoholna pića. Zato su propale mnoge odluke i zavjeti. javno upozoravanje na štetnost alkohola itd. povećanje proiz­ vodnje. Mjera koja zabranjuje proizvodnju. Takva bi odluka. nailaze na otpore jakih industrija. Zabranjeno je točenje alkoholnih pića maloljetnicima. pića se ne mogu dobiti u određene sate u toku dana. ipak ne bi bio raj na zemlji. može mamiti. znači i proširenje alkoholizma. a to se i kod nas već godinama pokušava ozakoniti. Znamo što bi trebalo. . Uzalud ćemo plašiti alkoholom onoga koji ima svoj uzor u nekom filmskom ili drugom liku koji je pijanac i razbijač. U Sjedinjenim Američkim Država­ ma. pa se svaki pokušaj suzbijanja alkoholizma mora ba­ viti čovjekom.

ali mogu biti oštećeni i dijelovi koji se nalaze ispod kože. krvne žile.OZLJEDE Ozljede (traume) su oštećenja tkiva izazvana mehaničkim. u prometnim nezgodama. na radnom mjestu. živci. prije svega strada koža. Rana U svakodnevnom životu u kući. trganjem. Ozljede su jedan od najčešćih uzroka poremećenoga zdravlja. Stavljanje na ranu prvoga zavoja 1 2 Stavljanje na ranu sterilne gaze . mišići. kosti. rezanjem. kemijskim. organi. invaliditeta i smrti. Rana nastaje djelovanjem me­ haničke sile. rana je najčešći oblik ozljede. npr. električnim i radioaktivnim djelovanjem. toplinskim.

Rane u predjelu prsnoga koša nazivaju se pneumotoraks rane. Pokrivanjem rane sterilnom gazom sprečavamo samo naknadnu (sekundarnu) zarazu rane. trna i slično. a da nema značajnih ozljeda organa. a nužan je duži transport. šok i infekciju. Ozlijeđeni se hitno transpor­ tira u bolnicu u polusjedećem položaju. Najčešća je infekcija gnojenje. tri opasnosti u vezi s ranom: krvarenje. Ako je rana veća i nalazi se na udovima. ako je moguće i spriječi. pružilac prve pomoći treba da uoči. Opasne su uske i duboke rane nastale ubodom čavla. krvnih žila i živaca. potrebna je imobilizacija. .Bez obzira na vrstu i veličinu rane. Rana se ne smije ispirati nikakvim tekućinama. Opasno stanje može nastati i zbog ulaska zraka u prsnu šupljinu kroz otvor rane. Strani predmeti koji su ušli duboko u tkivo ne smiju se vaditi. Tim postupkom ne možemo spriječiti infekciju tetanu­ som zato što je uzročnik ušao u tijelo samim trenutkom ranjavanja (pri­ marna infekcija). Na ranu se može staviti čist i izglačan rupčić. Ulazak zraka u prsnu šupljinu dovodi do stiskanja pluća Rana na prsnom košu. Tek nakon toga rana se zaštićuje od bakterije. Zbog toga se na sterilnu gazu mora staviti materijal koji ne propušta zrak (polivinilska folija. Najprije se zaustavlja krvarenje jednim od opisanih načina (vidi: Krvarenje). Rana od infekcije zaštićuje se tako da se pokriva sterilnom gazom i povije zavojem. na nju se ne smiju stavljati nikakvi prašci ni masti. gumirano platno). Za tetanus su naročito opasne one rane koje su zagađene zemljom i prašinom i one koje imaju mnogo zgnječenoga tkiva. Osnovni je zadatak spriječiti ulazak zraka u prsnu šupljinu kroz ra­ nu. Duboke rane u predjelu prsnoga koša mogu naglo ugroziti život zbog oštećenja važnih organa. Preko rane u tijelo mogu ući i opasne bakterije koje uzrokuju teške i smrtonosne bolesti kao što su tetanus i plinska gangre­ na.

To je zatvorena ozljeda uzrokovana tupom silom kod koje nema vidljivih oštećenja organa. Najpoznatiji je potres mozga. Znakovi su nesvjestica. Na mjestu udarca javlja se boi i modrica zbog podljeva krvi. Prsnuće (ruptura). Već i zbog sumnje na potres mozga potreban je liječnički pre­ gled.Previjanje rane na prsnom košu Otvorena ozljeda trbuha. To je zatvorena ozljeda kod koje je koža sačuva­ na. Liječnički pregled uvijek je potreban kada je na taj način povrije­ đena glava. usporen rad srca i glavobolja. Sve što je »izišlo iz trbuha« pokriva se sterilnom gazom i lagano povije. a ozlijeđenoga valja uputiti liječ­ niku. krvne žiie i organe. Naboj na udovima zahtijeva mirovanje i hladne obloge. Ozlijeđeni ne smije ni piti ni jesti. To je zatvorena ozljeda koja pogađa mišiće. kao na glavi. koja može trajati od nekoliko sekunda do jed­ nog sata. ispali sadržaj ne smije se gurati nazad u trbušnu šupljinu. Naboj (kontuzija).koža se može odlupiti s vrlo jakim podljevom krvi i stvaranjem bolnih kvrga. potrebna je imobilizacija. Ako je rana na trbuhu toliko velika da kroz nju iziđe dio crijeva ili trbušne maramice. Žed se ublažuje vlaženjem usne šupljine. Potres (komocija). ali su oštećeni meki dijelovi ispod kože. Na mjestima gdje se koža nalazi pri­ slonjena na kost. Transport u bolnicu mora biti hitan. Ozlijeđeni se transportira u ležećem položaju s lagano uzdignutim uzglavljem. Smetnje prolaze bez posljedica nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. potkoljenici . a nastaje djelovanjem tupe sile na tijelo. Prsnuće krvnih žila u mozgu dovodi do nakupljanja krvi i povećanoga pritiska . Popratni znakovi su povraćanje. a povrijeđeni se stavlja tako da leži na leđima na nadignutom uzglavlju i savijenih nogu u koljenu. Nakon dolaska k svijesti postoji gubitak pamćenja za događaje koji su prethodili nesreći. Ako je podljev krvi veći.

stijenka trbu­ ha postaje tvrda. Prignječene udove valja što hitnije osloboditi pritiska. Znakovi su krvarenja u mo­ zak gubitak svijesti. Položaj ozlijeđenoga s povredom trbuha Prsnuće želuca i crijeva dovodi do infekcije trbušne šupljine sa slije­ dećim znakovima: bol.kraš ozljede (Crush sindrom). Za ozljede je karakteristično da osim promjene na udovima. a transportira se u ležećem položaju s nogama privuče­ nim tijelu i s podignutim uzglavljem. srce i krvne žile. širenje jedne zjenice. Prilikom otvorenoga preloma koža je iznad mjesta preloma oštećena. kao što su sleze­ na i jetra. . Od tupoga udarca u predjelu trbuha mogu nastati teška krvarenja zbog prsnuća velikih krvnih žila i organa bogatih krvlju. Prelomi kostiju Prelom kostiju može biti otvoren i zatvoren. naročito bubrega. Znakovi krvarenja u mozak mogu se javiti i više sati nakon povre­ de. smrt može nastupiti za nekoliko mi­ nuta. Prignječenje udova . imobilizirati i staviti u lagano povišen položaj. nastaju jaki poremećaji u radu važnih organa. postoji rana. kada se nakupi određena količina krvi. povišena temperatura. što upozorava da je obavezan liječnički pregled prilikom svakoga jačeg tupog udarca u trbuh. To su ozljede koje najčešće nastaju prilikom zatrpavanja u ruševinama i prometnim nesrećama. povraćanje. Prili­ kom zatvorenoga preloma koža nije oštećena i prelomljeni dio nema ve­ ze s vanjskim svijetom. Tup udarac u prsni koš oštećuje pluća. tj. koje ne moraju biti naročito jake. eventualno grčevi ili oduzetost pojedinih dijelova tijela. Pukne li veća krvna žila.na mozak. Slezena i jetra mogu prsnuti i više dana pa i tjedana nakon oz­ ljede.

Prelomljene kosti mogu ošteti­ ti mišiće. smanjuje ili potpuno uklanja bol. Znakovi su preloma nemogućnost pokretanja te izmijenjen iz­ gled povrijeđenoga dijela tijela (deformacija). Otvoren prelom 1 2 . koji se naročito pojačava pomica­ njem povrijeđenoga dijela. Modrica na mjestu preloma znak je krvnoga podliva. Povrijeđeni dio tijela valja imobilizirati. Imobilizacija sprečava na­ knadna oštećenja tkiva. sijenom ili nekim drugim priručnim materijalom. koji može nastati poslije svake teže ozljede. ako je potrebno zaustavlja se krvarenje. Prilikom otvorenoga preloma bakterije mogu izaz­ vati upalu kostiju i nekih tkiva (infekcija). Zatvoren prelom.Krvarenje je popratna pojava preloma. na koju se stavlja sterilna gaza. tada se paranjem odjeće po šavu dola­ zi do rane. Na mjestu preloma javlja se bol. Ako postoji otvoren prelom. Prilikom imobilizacije moramo se pridržavati slijedećih pravila: Povrijeđeni dio tijela imobilizira se u prirodnom položaju ako miši­ ći i tetive nisu nategnute. pluća. S povrijeđenim dijelom valja pažljivo postupati da se ne iza­ zove bol i da ne dođe do novih oštećenja tkiva. Dobra imobili­ zacija ujedno je i najbolji način sprečavanja općega poremećaja krvoto­ ka. mokraćne organe. a prilikom težih preloma može doći i do šoka. 1. treba ga obložiti tkani­ nom. Izmijenjen položaj kosti­ ju ili zglobova ne smije se ispravljati. a naziva se šok. 2. živce i važne organe kao mozak. Ako je sredstvo kojim se imobilizira tvrdo.

zavoj valja popustiti. dovoljno ju je pokriti dekom. a das- . Na mjestu preloma javlja se bol.Imobilizira se uvijek preko odjeće. Vidi li se promjena. Ozli­ jeđenoga se od glave do stopala veže rupcima. Već i sama sumnja na povredu kralješnice za­ htijeva postupak kao da je kičma povrijeđena. mogu se upotrijebiti vrata. a može doći i do promjene oblika kralješnice. to se može uočiti uspoređivanjem vrhova prstiju zdrave ruke ili noge. ili se samo podigne. Ovis­ no o situaciji.. Imobilizacija ozlijeđene kralješnice Imobilizacija se izvodi na dasci koja mora biti dugačka kao unesre­ ćena osoba i nešto šira. Daska se ne oblaže. Oduzetost nogu i ruku te bezvoljno. Smotani dijelovi odjeće ili manji jastuci stave se ispod vrata i pod slabinski dio kralješnice. Ako je stegnuti zavoj poreme­ tio cirkulaciju krvi. otok. tupih udaraca u predio kralješnice. ozlijeđeni se donosi na dasku. Za polaganje unesrećenoga na dasku potrebne su najmanje četiri osobe koje podmeću pravilno raspoređene ruke pod njegovo tijelo. Vrhove prstiju nikada ne treba prekriti zavojem jer se po boji kože može vidjeti da li je zavoj suviše stegnut. povojem ili remenjem za dasku. Na povredu kralješnice treba posumnjati prilikom svih težih prometnih nesreća. nekontrolirano mokrenje sigurni su znaci povrede kičme. pada s visine. Stavljanje na dasku ozlijeđenoga s povre­ dom kičme Prijelom kralješnice. daska od stola i si.

bolova u kuku te modrica. U većini slučajeva nepokretna nadlaktica leži uz trup. Prijelom ključne kosti. Slomljena ključna kost izaziva bolove u predjelu ramena. Ozlijeđeni se u polusjedećem položaju prevozi u bolnicu. mokraćne cijevi i mokraćnoga mjehura.ka se stavlja ispod njega. Imobilizacija prilikom ozljede zdjelice Prelom rebara. Bol se javlja u stidnoj kosti. Ako takvo povezivanje pojačava bol valja ga izbjeći. Ozlijeđeni se stavlja na dasku ili nosila. Nemo­ gućnost mokrenja ili krvava mokraća ukazuju na ozljedu mokraćovoda. ozlijeđeni ne može stajati ni podići jednu ili obje noge. Osim općih znakova preloma. Prelom zdjelice. ku­ kovima i križima. noge su polusavijene i raz­ maknute u koljenima. Jedino se za duži transport ozlijeđeno područje poveže širokim zavojem u trenutku kada je ozlijeđeni maksimalno izdahnuo zrak iz plu­ ća. za uč­ vršćenje glave može poslužiti smotani pokrivač. Ako je ozlijeđen vratni dio kralješnice. Imobilizacija ključne kosti .

šalova ili sličnoga materijala. Prelomljenu ruku ili nogu ne treba »namještati«. valja ih imobilizirati u polužaju u kojem se nalaze. prilikom preloma nadlaktice valja učvrstiti zglob ramena i lakta. Prijelom udova. Kod gornjih udova to je položaj u kome je nadlaktica uz prsni koš.Oba ramena treba potegnuti unatrag i učvrstiti pomoću trokutnih rubaca. Kod donjih udova noge su u ležećem polužaju ispružene. a podlaktica savijena u laktu pod pravim kutom. udo­ ve valja imobilizirati u njihovu prirodnom položaju. Imobilizacija šake Imobilizacija podlaktice Imobilizacija nadlaktice . Uvijek treba učvrstiti dva susjedna zgloba. Ako je moguće. npr.

Nadalje. Primjena hladnoće u pružanju prve pomoći i liječenju opeklina poznata je od davnine. prvenstveno krvotoka. brzim i pravilnim pružanjem prve pomoći smanjuje se bol. stanja koje se naziva šok. moraju se liječiti u bolnici i onda ako površina opekline iznosi samo 5%. dovesti do pothlađivanja. Prilikom opeklina valja se pridržavati slijedećih uputa: Otečeno područje hladiti hladnom vodom. Veće opekline mogu se hladiti čestim mijenjanjem obloga. Svaka teža opeklina završava šokom. Opeklina se hladi do prestan­ ka bolova. Manje opekline stave se u posudu s hladnom vodom ili se hlade pod pipom vodovoda. umire zbog općega poremećaja organizma. Noviji eksperimenti na životinjama pokazali su da se smrtnost eksperimental- . Suviše hladna voda ili led mogu. Cilj je prve pomoći da spriječi infekciju opečenoga područja i da spriječi ili ublaži šok. Na osnovu »pravi­ la devetke« može se približno procijeniti površina pojedinoga dijela tije­ la. Sve opekline koje za­ hvaćaju više od 15% površine tijela liječe se u bolnicama. Najpovoljnija tem­ peratura vode je između 15-20C.Imobilizacija potkoljenice Imobilizacija natkoljenice Opekline Težina stanja ozlijeđene osobe s opeklinama prvenstveno ovisi o ve­ ličini opečene površine i dubine oštećenoga tkiva. najmanje 15 minuta do nekoliko sati. S obzirom na to što su mala djeca naročito osjetljiva na opekline. Čovjek koji umire zbog opekli­ ne. stvaranje crvenila i mjehura te se znatno utječe na dubi­ nu oštećenja tkiva. kod većih opeklina.

npr. mogu izbiti i mjehuri. Mjehuri se ne smiju bušiti. . Na opeklinu se. prsti. koža postaje plavkasta. lokalna oštećenja tkiva. Odmah skinuti sve predmete koji kružno obavijaju opečene dijelo­ ve.nih životinja smanjuje od 90 na svega 10% ako se opečena životinja od­ mah podvrgne hlađenju. Pretežno nastaju na istaknutim i nedovoljno zaštićenim dijelovima tijela. Na smrzotine se stavlja samo ste­ rilna gaza. prsten. kao što su nos. zatim blijedosiva. narukvicu. nakon hlađenja. uši. sat i sl. Na mjestu oštećenja najprije se pojavljuje bol poput peckanja. te na onim dijelovima gdje odjeća i obuća stezanjem poreme­ ćaje cirkulaciju krvi. stavlja sterilna gaza. opečenome valja dati dosta vode ili čaja. Smrznuti dijelovi tijela ne smiju se trljati snijegom ili nekim drugim sredstvom. Smrzotine Smrzotine su mjestimična. a smrznute dijelove tijela valja utopliti umotavanjem u deku ili odjeću. Ako je transport do bolnice duži. Mjehuri se ne smiju bušiti. zatim se povi­ je zavojem. Opečene ruke ili noge treba imobilizirati ako transport traje dulje vrijeme. Prilijepljene dijelove odjeće ne treba skidati.

Zbog prejake nadraženosti kore velikoga mozga dolazi do gubitka svijesti i grčeva u tijelu. Uvijek se smatralo da je teška bolest. iako i otac i majka boluju od te bolesti. morbus sacer. povrede glave. koji ujedno opisuje i glavni znak. . Doduše. ustanovljeno je da uzrok nije bio nasljeđe. to se vidi i po našim narodnim nazivima. da ima duševne sposobnosti ko­ je drugi ljudi nemaju. u Zagorju se govori o »goropadnoj bolesti« ili »velikom betegu«. »goropaštini«. Prije više od tisuću godina u staroj su Grčkoj smatrali da je čast imati tu bolest. pomno istraživanje ove bolesti otkrilo je da postoji i padavica kod koje bolesnik ne pada. Padavica je poznata od pamtivijeka. posljedi­ ce tih povreda. Napadaje mogu izazvati tumori mozga. Ako u porodici ima bolesnika od padavice. veća je vjerovatnost da će takvih bolesnika biti i u slijedećoj generaciji. u uvjerenju da je takva osoba od bogova nadarena. alkoholom). Danas nije opravdano upotrebljavati tako teške izraze jer se bolest može uspješno liječiti. No može se dogoditi da se rodi zdravo dijete. nego samo jedan njen znak. zato je teško dati savjet ro­ diteljima. upale u mozgu i mož­ danim ovojnicama. stoga padavica nije dijagnoza bolesti. otrovanja (npr. danas još ne možemo razjasniti uz­ roke svakoga pojedinačnog oblika padavice.PADAVICA Padavica je opće poznat naziv za epilepsiju. Bilo je više znamenitih ljudi u povijesti čovječan­ stva koji su bolovali od padavice. Na žalost. Zato postoji velika grupa genuinih epilepsija čije uzroke samo djelomično poznajemo. u Slavoniji kažu »velika bo­ lest« ili »grda bolest«. nego povreda glave za vrijeme teškoga poroda. Različiti uzroci mogu dovesti moždanu koru u takvo sta­ nje. simptom. Vrlo je važno ustvrditi uzrok simptomatske padavice. Nazivali su je »sveta bolest«. Kako je to složeno pokazuje slučaj bolesnika čiji je otac imao padavicu. Kada je i on obolio od iste bolesti. Padavica je bolest poremećaja rada jednoga dijela mozga. jer se prema tome određuje i liječenje. neki govore o »mrskoj bolesti«. a to je padanje u nesvijest. Nepoznajemo pravilo po kome se padavica nasljeduje.

može ga pregristi. Druga je osobina epileptičara razdražljivost. koji traje kratko ili nekoliko sati. Ova pretraga ne boli i nije neugodna. a ako se među njima nađe jezik. Kod vrlo velikoga broja bolesnika dolazi do promjena u karakteru i ponašanju. slab. Veliki napadaji U napadaju bolesnik problijedi. tragičan svršetak mogu izazvati dru­ ge okolnosti. Budući da se to događa naglo. pod auto. U oba slučaja stavljaju se metalne pločice kao posrednici između tijela i posebnoga aparata koji snima električnu napetost i rad organa. pretrazi kojom se snima rad srca. pločice stavljaju u područje srca. nije tako. Veliki napadaj dolazi iznenada. u snu. kod EEG u obliku posebne kape na glavu. mogu postati prgavi. Razdražljivost se može javljati povremeno ili trajno. Pronalaskom aparata elektroencefalografa omogućeno je snimanje tjelesnih električnih valova u mozgu. Trzajevi tijela i udova više ili manje su ritmički i postepeno prestaju. ili neka druga stanja. U tak­ vim stanjima napetosti dovoljna je sitnica da oštro reagiraju. . Zbog svoje usporenosti i psihičke neelastičnosti smetaju sredini u kojoj rade ili žive. To su posebne vrste glavobolje. vrlo su osjetljivi i lako se uvrijede. bolesnik se može ozbiljno povrijediti ako padne na peć. Na žalost. Može i smrtno stradati. slična je elektrokardiografiji (skraćeno EKG). Kod EKG. zapjene mu se usta.Bolesnici osjećaju strah koji nije bez osnova. ili skraćeno EEG. Postupak se zove elektroencefalografija. Poslije napa­ daja osjeća se izmučen.Nestručnjaci često smatraju da je padavica bolest koja dolazi samo u napadajima. bo­ lesnik isprekidano diše. ili da se fi­ zički obračunaju. Iako sam napadaj nikada ne dovodi do smrti. Usta su plava. smetnje ponašanja. u svim mogućim okolnostima. osvetoljubivi i neugodni. drže se jedne teme i »ljepljivi« su do te mjere da je s njima teško razgovarati i slušati ih. Teži epileptičari obično su misaono jako usporeni. Tek poslije toga osjeća se normalno svjež. Istraživanja su otkrila da postoje epileptični valovi i kod bolesti ko­ je se nisu dovodile u vezu s padavicom. iznemogao. pod stroj. govore polagano i opširno. Ponekad zaspi tvrdim snom. U ovom stoljeću došlo je do velikoga napretka u ocjenjivanju padavice. Takav napadaj može trajati od pola minute do nekoliko minuta. Nakon toga bolesnik se postepeno budi. ruku i nogu. sruši se na zemlju. Može doći na javi. Bolesnik je u dubokoj nesvijesti i ne osjeća nikakav bol. zaškripe zubi.

grčevi u udovima nisu ritmički. M. imat će vremena da se skloni od opasnih mjesta. Druge vrste napadaja Postoje i mali napadaji: bolesnik izgubi svijest samo trenutak. to predosjećanje nazivamo aura (opisao ga je F. koji traje ne­ koliko trenutaka ili dulje: zasljepljujuću svjetlost. Ako bolesnik ima auru prije nastupa grčeva i nesvijesti. I kod histerije postoje jednako dramatični napadaji sa smanjenom sviješću. Međutim. bolesnik kao da proživljava neku scenu. Takav bolesnik mo­ ra hitno u bolnicu jer postoji ozbiljna opasnost da uzastopni napadaji dovedu do iscrpljenosti organizma i smrti. Dostojevski u »Idiotu«). Mali napadaji. Razmaci između pojedinih napadaja mogu biti vrlo kratki pa se može dogoditi i više napadaja u jednom danu. mogu . obično se javlja u prisustvu jedne ili više osoba.Način sprečavanja ugriza jezika prilikom velikoga napadaja Bolesnici doživljavaju poseban osjećaj prije napadaja. ne ruši se. kao alarmni signal. tako aura. U drugoj krajnosti napa­ daji se mogu javljati svakih nekoliko tjedana ili nekoliko godina. zaustavi u pokretu i mislima. histerični napadaj ne dolazi u snu. da je bio duhom odsutan. ali ima i drugih bolesti koje mogu izazvati slična stanja. Ako se nižu tako brzo da bolesnik između pojedinih napadaja ne dolazi k svijesti. a pokreti su praćeni govorenjem ili vikom. uvijek mogu nastupiti iznenada. Veliki napadaji česti su oblik padavice. koji se zovu i »petit mal«. govorimo o statusu epilepticusu. mogu dolaziti u pravilnim ili nepravilnim razmacima. ali se ukoči. jak osjećaj ne­ ugode. nema osjećaj da se nešto s njime dogodilo. prikaze. pomaže bolesniku. Kada nakon nekoliko sekunda nastavi govoriti. blaženstva.

nasvjesno. Mjesec vjerojatno utječe i na centralni živča­ ni sustav. lako se u narodu govori o dječjoj padavici. bez ikakve pripreme sjeda u vlak ili autobus. obično ih nazivaju mjesečarima. mogu se javiti i sumračna stanja u kojima bolesnik nekoliko minuta. U medicini ne postoji poseban naziv. ili čak nekoliko dana. Kao što utječe na plimu i oseku na moru. što zna­ či o grčevima za vrijeme visoke temperature. U padavičare se ponekad ubrajaju i bolesnici koji noću ustaju u snu. pa može izazvati podražaje koji se očituju u različitim pokreti­ ma. Kada je vlak zatutnjio prolazeći preko mos­ ta. pojave nesvijesti. ako dolaze ma mahove. a ponekad us­ taju iz kreveta. na pitanje konduktera ili suputnika odgovara smeteno. Taj oblik epilepsije naziva se fugue. otpočinje radnje kojih nije svjestan. Umjesto takvih napadaja. noge. smiju se ili nešto mrmljaju. iskočio je i zadobio teške tjelesne povrede. a pogođeni dio tijela ne može se smiriti ni najjačom voljom. što upada u oči. koji se izražavaju tjelesnim znakovima. ali se tu­ mači kao pijano stanje. naročito ako zrake direktno upiru u bolesnika. Zbog toga smatraju da to nije bolest. nesvjestan onoga što či­ ni. stopala. Najčešće su u male djece. sve dok se dalje ne razvije. ali podmetnut će požar i sasvim nepoznatim ljudima. činjenica je da samo jedan dio malih bolesnika oboli od prave padavice.se javljati mnogo puta u toku dana i zajedno s velikim i drugim napada­ jima. Napadaj se može očitovati i samo na jednom dijelu tijela. sijeno ili kuću onih s kojima je u zavadi. Frasi Svakom je roditelju poznat taj naziv. Imali smo bolesnika koji se našao u vlaku. valja podvrgnuti liječničkom ispitivanju. Događa se da bolesnik zapali gospodarsku zgradu. Druga najčešća radnja u sumračnom stanju jest potpaljivanje poža­ ra. Frasi u djeteta ne moraju . Postoje i napadaji kada bolesnici izvode neke pokrete. Ponekad se događa da je neobjašnjiv bijeg djece od kuće upravo takav poremećaj. a ni­ kamo nije namjeravao otići. nego se govori o febrilnim konvulzijama. nagonski. Epileptični bolesnik takve radnje obavlja prisilno. Mjesečarima ih zovemo zato što se to najčešće događa za punoga Mjeseca. Poznato je da mnogi ljudi u snu govore. kaže se i frazi. bijeg. Neupućenima se to čini kao neobično ili neumjesno po­ našanje. Najčešće odlazi nekamo na put. Bolesnik neće gubiti svijest. neobičnoga ponašanja. manji broj izlazi iz sobe ili kuće. U medicini se ta pojava naziva somnambulizam. Sve trzajeve. u tom slučaju doći će do grčenja samo jedne ruke.

u alkoholičara počinju javljati epileptični napadaji. jer grčevi u temperaturi uglav­ nom prolaze bez trajnih tragova. Ako se strahovi ponavljaju. Bolesnik često okrivljuje lijek. ako ga je netko prestrašio ili pretukao. godine. Najvažnije je da se lijekovi uzimaju stalno. Ako se prvi napadaj padavice javi u odrasloj dobi. Genuina epilepsija je epilepsija bez razjašnjenoga uzroka. ako je dijete napao pas. Međutim. valja potražiti savjet liječnika. ili dobru prognozu. Dječje epilepsije imaju dobar tok. Simptomatske epilepsije liječe se uklanjanjem uzroka.. ili padavica. npr. i 18. pa je po­ red uzročnoga liječenja potrebno i liječenje sredstvima protiv napadaja. između 13. Čak i u stanjima mirovanja bolesti potrebno je da se bolesnici javljaju li­ ječniku radi snimanja glave. Na žalost. Takvu djecu vrlo je teško umiriti. Obično prestaju u pubertetu. Medicinski je izraz pavor nocturnus. Da bi se pronašao najbolji lijek potrebna je dugotrajna suradnja liječnika i boles­ nika. Roditelji imaju osjećaj da ih ne primjećuje i vidi prikaze. Ako je riječ o posljedicama povrede ili tumora glave. Tek se nakon nekoliko tjedana pa i mjeseci može ustanoviti koji je lijek i u kojoj količini najprikladniji za liječenje pojedinoga bolesnika. U najvećem broju slučajeva EEG nalaz je uredan. Nagao prekid uzimanja lijekova može dovesti do po­ goršanja bolesti. kako kažu li­ ječnici. onda će liječenje al­ koholizma smanjiti ili sasvim ukinuti broj tih napadaja. Valja spomenuti još i noćni strah. to se ne može postići u svakom pojedinom slučaju. naročito poslije 40. najčešće se javlja u dječjoj i mladenačkoj dobi. to nije razlog da se napadaji lako shvate. Liječenje padavice Bolesnik mora poznavati postupke liječenja jer je neophodna njego­ va suradnja. s uz­ buđenjem i vriskom djeteta. noćni strah. ali nema pravo jer nije poslušao savjet liječnika. npr. To ne mora biti fras. trzanje u snu ili poslije sna. operacija će dovesti do izlječenja. Ako se. kontrole i savjeta. Liječenje je uvijek dugot- .izazvati uzbuđenje ili paniku roditelja. Dijete se u napadaju straha budi i viče. godine života. Varav osjećaj da između pojedinih napadaja nestaje bolesti može dovesti do prekida lije­ čenja i pogoršanja. onda je riječ o padavici koja je simptomatskoga karaktera i kod koje često možemo prepoz­ nati uzrok. Genuina epilepsija je bolest za koju ne vrijede opći propisi. Ujutro se obično ničega ne sjećaju. Takav strah često se javlja prvi put nakon ja­ koga uzbuđenja. pa je panika nepotrebna. Liječnička je pomoć prijeko potrebna.

radnik na stroju može raditi ako je stroj dovoljno osiguran.rajno. jer je i sam. sasvim su besmisleni. Ako postoji dobra su­ radnja između bolesnika. Često se postavlja pitanje radne sposobnosti padavičara. On je pokrovitelj tih bolesni­ ka. Npr. U pučkom liječenju padavice upotrebljavaju se biljni ekstrakti od kojih neki sadrže i dobre sastojke. limar i vodoinstalater mogu raditi u radionici. u prometu. na visinama. ponekad doživotno. službe­ nik može raditi gotovo na svakom radnom mjestu. . bolovao od te bolesti i iscijelio mnoge bolesni­ ke. Neki od tih poslova zabranjeni su posebnim zakonskim propisama. To se odnosi na rad s nekim strojevima. ali ne mogu na visi­ ni. molitvama i kletvama. sudjelovanje u prometu.. Bolest se može potpuno ukloniti samo u rijet­ kim slučajevima. epi­ leptičari mogu raditi pun radni vijek. npr. razumije se. Gatanja i zapisi. radne organizacije i zdravstvene službe. U principu vrijedi preporuka: epileptičari ne bi smjeli raditi na radnim mjestima na kojima bi mogli ugroziti svoj ili tuđi život. U zapisima. navodno. Ističemo da su mnogi bolesnici potpuno ili djelomično sposobni za neka zvanja. često se spominje sveti Valentin. koje se odnose na bolesnike od padavice.

Sredstva koja nas razbistruju. drugi put odlomak nekog razgovora ili utisak o nekom događaju. sjećamo iz svoga djetinjstva nekih događaja koji se i ne moraju vezati uz najvažnije datume našega života. Djeca mogu bolje pamtiti. ostaje za čitav život. Nešto što smo naučili možemo sačuvati kao trajnu vrijed­ nost. ali ne mogu promijeniti lijenu. iako ima lju­ di koji od prirode lakše ili teže pamte. kao što je. kava. Ako i zaborave činjenice.. a ponekad su u raskoraku. npr. Svaki čovjek nešto pamti. to će naj­ češće biti djelomično zaboravljanje: u određenom trenutku sjetit će se mnogih podataka za koje su mislili da su ih zaboravili. ne­ zadovoljnu ili ogorčenu osobu. Što star čovjek registrira kao novo. npr. Lijekovima ne možemo poboljšati pamćenje. Često je to samo slika prisutnih osoba.PAMĆENJE I SMETNJE Ima ljudi koji bolje pamte i onih koji više zaboravljaju. a sposobnosti pamćenja u starijoj. Poznato je da đaci dobro nauče predmet profesora kojeg vole. Naročito lako zaboravljamo ono što nas ne zanima. ako ne direktno. iako mnogi đaci tako misle. ubrzo zaboravlja. Za zaboravljive kažemo da su »kratke pameti«. treći ono što je iskusio. mo­ gu olakšati učenje. Netko bolje pamti ono što je čuo. Pamćenje se ne može narediti. a drugo zaboravljeno kao da to nikada nismo ni znali. drugi ono što je vidio. ono ovisi o spremnosti onoga koji daje određenu informaciju. što nas smeta. Postoje različite vježbe poboljšanja pamćenja i različiti načini uče­ nja. zato lakše uče i lakše stiču nova znanja. nezainteresiranu. Ono što smo naučili u mladosti. Svi se. a nema nijednoga koji bi baš sve zabora­ vio. Pamćenje i zaboravljanje nekada idu usporedno. sprečava. ono po- . Tako se na najočigledniji na­ čin može potvrditi veza između osjećaja i pamćenja. Pamćenje je sposobnost koja se može izvježbati u toku života. Sposobnost zapamćivanja jača je u mlađoj dobi. Sve čega se sjećamo za nas je važno. Sposobnost pamćenja ovisi o uvježbanosti naših duševnih sposobnosti. Sis­ tem školovanja prilagođen je sposobnostima pa se đaci postepeno privi­ kavaju da rješavaju sve teže zadatke..

a bedast je onaj koji nema sposobnosti pamćenja i rasu­ đivanja. jer može pamtiti. Inteligencija nije sposobnost koja je u direktnoj vezi s pamćenjem i znanjem.sredno.. Danas je taj sistem školovanja kod nas vrlo razvijen. neki neće moći ni čitati ni shvaćati naše preporuke. No isto tako vrijedi i pravilo da je za nas značajno i ono što smo zaboravili. U narodu postoji razlika između pojma lud i ponorel i pojma be­ dast ili benast. prepoznati po­ jedina slova. Vrijednost preko jedan pokazuje natprosječnu inteligenciju. a nastavnici su defektolozi. U normalnih. Osoba čija je sposobnost inteligencije manje ili vi­ še ispod jedan. Njihova nespo­ sobnost doći će do izražaja i kod kuće i u školi. a benasti su oni koji su ili maleni ili normalno razvijeni. Inteligenciju ustanovljavamo ispitivanjem. i osoba sa svjedodžbama a s nižom razinom inteligencije. Smanjen je opseg gradiva. npr. duševno je bolestan. Nije riječ o zločestoći ili li­ jenosti. Duševno zaostala djeca ne mogu pohađati redovitu školu jer je za njih propisani nastavni program suviše težak. ali ne mogu inteli­ gentno rasuđivati. a nesposobni da se služe duševnim sposobnostima. Na istovjetan će način takva osoba u raznim životnim situaci­ jama koristiti svoje pamćenje. jer i najprimitivnija životinjska bića mogu pamtiti. Onaj koji je lud. ali se neće moći ponašati kao što želimo. lakše je ili teže duševno zaostala. Osoba koja nema razvijenu inteligenciju može. Pamćenje i zaboravljanje može biti dio naših svjesnih i ne­ svjesnih postupaka s različitim ciljevima. To znači da je životna dob osobe u skladu s nje­ zinom inteligencijom. Budući da postoji različit stupanj zaostalosti.. Pamćenje i rasuđivanje nisu slični postup­ ci. . Duševna zaostalost O duševnoj zaostalosti govorimo ako dijete ili odrastao čovjek ne mogu inteligentno rasuđivati. Tako se. npr. Djeca u 8 godina nauče otprilike gradivo koje je predvi­ đeno za 6 godina redovitoga školovanja. Zato je za njih predvi­ đeno posebno školovanje u tzv. kako često misle roditelji. zovu kurtaki oni koji su zaostali rastom. drugi će se djelomično koristiti svo­ jim razumom. iako ima sve dušev­ ne sposobnosti. ali ih ne može povezati u smislu riječ ili rečenicu. specijalnim školama. prosječnih osoba kvocijent je izražen u brojci jedan. Poslije te škole mogu se ospo­ sobljavati za različita zvanja. a dušev­ no su posve normalni. ali iz njega neće izvući zaključke za svoje djelovanje. To znači da ima neškolovanih ljudi koji su izrazi­ to inteligentni. Takva djeca jednostavno ne mogu smjestiti u mozak sve ono što se od njih zahtijeva. Liječnici i psiholozi go­ vore o kvocijentu inteligencije.

Oni su izgubljeni.000. ali će do pojedinosti opisati svoj doživljaj prije trideset i više godina. iako nekada znakovi zabo­ ravljivosti. ili kako je proveo dan. njihovo rasuđivanje može biti i te . Pomoć duševno zaostalima ne pružaju samo škole nego i različite druge organizacije. domovima. a naročito u radnoj sredini. smetenosti ponašanja mogu dati sliku duševne bolesti. Sta­ rost ne znači uvijek raspad duševnoga života. Prema svjetskim statisti­ kama. koji djeluju pri svakoj općini. Čak i najteža duševno zaostala djeca i odrasli mogu u odgovarajućim uvjetima postati korisni i zado­ voljni članovi društva. mi pojačavamo nji­ hov osjećaj nesposobnosti. ali se vrlo dobro sjeća događaja iz svoga djetinjstva ili mladosti. U Jugoslaviji ih ima oko 600. Tada se sve jače očituje ne­ sposobnost tih ljudi da ravnopravno rade i žive u određenoj sredini. Staračke smetnje pamćenja Kaže se da čovjek u starosti podjetinji. Prije svega centri za socijalan rad.obitelji. školama. Ako i imaju smetnje pamćenja. čovjek će imati velike smetnje u zajedničkom živo­ tu . Podsjećajući ih na njihove pogreške. pa nije rijeć o posebnoj bolesti. Zaštitne radionice posebne su radne organizacije koje zapošljavaju invalide i omogućavaju osobama koje ne mogu postići radni učinak zdrave osobe da posebnim metodama nauče obavljati određeni zanat ili određene radnje. Ako je jako izražena. Zato na starije osobe ne treba gledati kao na preživjele ličnosti koje više ne mogu kontrolirati što govore. On neće znati što je jučer jeo. U starosti se mogu javljati i neke duševne bolesti koje naglo dovode do popuštanja pamćenja i raspada ličnosti. zaštitnim radionicama i drugim organizacijama. Takvih radionica ima sve više i one postaju centri za podučavanje i rad osoba s tjelesnim i duševnim manama. To su posljedice skleroze krvnih žila u mozgu.Za djecu koja imaju još veće smetnje pamćenja i inteligencije posto­ je drugi oblici izobrazbe. Ima vrlo starih ljudi koji su sasvim svježi i duševno sposobni.000. To je zato što stariji čovjek sve više zaboravlja ono što se upravo dogodilo.000 stanovnika naše zemlje ima u obitelji jednoga takvog bolesnika. Duševno zaostalih osoba ima vrlo mnogo. Potreban je savjet psihijatra. Ta staračka zaboravljivost nije kod svih jednaka. koja svojom nacionalnom i internacionalnom organizacijom pružaju nepos­ rednu pomoć roditeljima. a gotovo 2. 3 posto djece pokazuje znakove duševne zaostalosti. U zavodima mogu steći bar osnovne životne navike i osposobiti se za neke poslove. Do sada je samo petina obuhvaćena školovanjem i osposobljavanjem za rad. i društva za pomoć mentalno retardiranima (MRO).

Staračke bolesti koje dovo­ de do poremećaja pamćenja i rasuđivanja valja liječiti. Pamćenje nije isto što i mudrost. starija poseduje kri­ tičnost. Dok mlada osoba ima zanos. koja se stiče drugim načinima. ali staračku mud­ rost moramo cijeniti i poštovati. Zato se kaže da su stariji mudriji od mladih.kako živo i vrijedno. .

Ali ako u želudac dođe prevelika količina. bol u gornjen dijelu trbuha. tada nastaju smetnje: napuhnut trbuh. Najveći je dio plina u želucu zrak. brzim gu­ tanjem hrane ljudi koji halapljivo jedu. Podrigivanje je. ljudi će namjernim podrigivanjem iskazati zadovoljstvo jelom i odati priznanje izvrsnoj kuharici. srčane smetnje zbog podizanja i pritiska ošita na srce. kao i osoba koje ga stalno namjerno izazivaju. Podri­ givanje osoba koje namjerno neće kočiti taj refleks. tzv. tj. Podrigivanje za vrije­ me jela izaziva osjećaj neugodnosti pred ljudima zato što se u našim uv­ jetima smatra nepristojnošću. Ima ljudi koji vrlo rijetko podriguju. koji u želudac dolazi pijenjem pjenušavih pića: soda-vo- . Povećano gutanje zraka samo je jedan od znakova nervoze. Podrigivanjem se odstranjuje višak plinova iz želuca. npr. U gornjem dijelu želuca postoje veća količina zraka. dugotrajnim žvakanjem. namjerno izazivaju.PODRIGIVANJE Podrigivanje (eruktacija) više je neugodno negoli opasno. Osim zraka. s vremenom postaje »automatizirano«. gu­ me. »zračni mjehur želuca« koji ublažava nagle promjene pritiska. na­ protiv. neke ga. naprotiv. ali mnoge osobe mogu spriječiti taj refleks. Podrigi­ vanje nastaje naglim tiskanjem gornjega dijela želuca i potiskivanjem zraka kroz jednjak u usnu šupljinu. Gutanje zraka u malim količinama normalna je pojava. Ali u nekih naroda. Djeca gutaju veće količine zraka. podrigivanjem se izbacuju i drugi plinovi. nervozan gubitak apetita. ref­ leksna radnja. pa se obično javljaju i drugi poremećaji na »živčanoj bazi«: nervozni proljevi. dok se manja količina može izbaciti podrigivanjem. doduše. Jedan dio suvišnoga zraka u želucu odstranjuje se prijelazom u tan­ ko crijevo. lošim odgojem. Veće količine zraka mogu doći u želudac pušenjem. Debele osobe podriguju se naročito poslije preobilnoga obroka. odvija se nezavisno od ljudske volje. Neki ljudi počinju se podrigivati čim sjednu za stol. Javlja se ug­ lavnom za vrijeme jela i neposredno poslije njega. Zrak u želudac dolazi gutanjem. najčešće ug­ ljični dioksid.

Podrigivanje nije potrebno liječiti. koka-kole. mineralne vode itd. Ug­ ljični dioksid može se podrigivanjem odstraniti sodom bikarbonom. Poremećenom probavom. Osoba koja stalno podriguje može s vremenom prestati ako nastoji svjesno spriječiti taj čin. Nakon pijenja većih količina takvih pića podrigivanje se javlja i u osoba koje inače nikada ne podriguju. koji može uzrokovati napuhnutost tr­ buha.de. . Takvom neutralizaci­ jom oslobađa se ugljični dioksid. Liječenje je potrebno jedino ako je podrigivanje posljedica ozbiljne bolesti probavnoga sistema. Izlječenjem osnovne bo­ lesti prestat će i podrigivanje. kao i zbog nekih bolesti želuca. obično se daju sredstva za smire­ nje. koja se inače uzima da bi se poništila kiselina u želucu. Samo u rijetkim slučajevima podrigivanje je popratna pojava ozbilj­ nije bolesti želuca ili jednjaka. podrigivanjem tih plinova nastaje vrlo neugodan miris. mogu se stvarati sumporovodik i metan.

Pravi­ la se s vremenom mijenjaju. odnosno o smetnjama ponašanja. prosječne osobe očekuje se da će u radu i privatnom životu surađivati s drugim lju­ dima. Dječji vrtići su vrlo dobra pomoć u socijalizaciji. povučeno. Za ta iskustva često nije dovoljan samo roditeljski dom. ili prgava i nasilna. U početku je egoističan tiranin: radi što hoće i svu okolinu prisiljava da se njemu pod­ ređuje i njime bavi.PONAŠANJE I PROMJENE Tako reći od časa rođenja. Od zdrave. Zakoni nepi­ sanih običaja postoje i tamo gdje nema pisanih pravila ponašanja. Djeca koja ne dolaze u dodir s vršnjacima. Ovaj posljednji izraz služi i kao opisna dijagnoza. koje je dovodilo i do svađe s braćom i vršnjacima. Ona su u stranoj sredini ili suviše stidljiva. Ako se netko ne ponaša onako kako očekujemo. Očekujemo da je dijete prilikom polaska u školu socijalno zrelo. govorimo o napadnom ponašanju. Samoživo i tvrdoglavo ponašanje. jer u njihovo vrijeme te i te stvari nisu bile dopuštene. odrasle osobe očekuju skladni odnosi. U školi se nastavlja razvijanje suradnje pojedinca i grupe. Bake se često čude kako se to unuci ponaša­ ju. naročito djece i omladine. odbojna. dijete se uči živjeti u društvu. da će drugi­ ma pomagati i neće pretjerano isticati svoju ličnost. Pravila ponašanja bitno ovise o običajima jedne zemlje ili čak jednoga kraja. teško se prilagodavaju. ali i da se primjerno ponaša prema drugoj djeci i od­ raslima. normalne. U interesu njegova života roditelji ga postepeno uče da uskladi neke porive: navikavaju ga da jede samo u određeno vrijeme. ustupa mjesto konstruktivnom uklapanju u životnu sredinu. Da bi se ustvrdilo kada možemo govoriti o smetnjama. da nuždu izvrši na određenim mjestima. da se obuče. Po tome se či- . U sukobu s roditeljima dijete stječe pozitivne navike i počinje rasuđivati. To znači sposobno da se brine za sebe: da zaveže cipele. da spava prema programu. da neće narušavati opća društvena pravila ponašanja. po­ spremi svoje stvari. Ako dijete nije socijal­ no zrelo u školi može imati velikih teškoća. pa se od zrele. koja se kreću samo u uskom krugu odraslih (što je često kod starijih roditelja ili onih koji ljubomorno čuva­ ju svoju djecu). potrebno je ocijeniti koje je ponašanje normalno.

U narodu se kaže: »Kakav otac. ili će od sebe napraviti budalu. ili će iz­ vesti nešto neobično. tući se s vršnjacima. S roditelja na djecu prenose se mnoge osobine. namjerni i spontani. Uzroci neobičnoga ponašanja mogu biti stvarni i prividni. što je uglađeno i pažljivo poput starijih ljudi. Ne shvaćaju da je riječ o normalnom ponašanju. Izrazi protesta protiv odraslih i protiv društva u cijelini dolaze i u vrijeme tjelesnoga sazrijevanja. Nemiran duh postoji u mnogih lutalica. Stvaraju se nove zabrane i nove obaveze. U školi i na igralištima uvijek ima djece koja silom nastoje biti u središtu pažnje: bit će gruba. uznemireni. takav sin«. puštaju kosu i izazivaji primjedbe i zgražavanje. izgovarati nepristojne rječi. ali im može načiniti neku psinu. Takva djeca i odrasli razdražljivi su. Na žalost. Glumice željne slave pojavljuju se u javnosti oskudno odjevene. nametljivo. Epilepsija iza­ ziva karakterološke promjene. »Jabuka ne pada dale­ ko od stabla. a to su zapravo bolesne promjene. pa i način reagira­ nja. tako skučena djeca koja su sputana mnogim zabranama često bo­ luju od neuroze ili druge psihičke smetnje. Pojedinačni ispadi djeteta mogu biti i sredstvo suproststavljanja okolini. nepristojno. Nagon u padavičara za naglim odlaženjem u nepoz- . Na žalost. napadno se oblače.« Ali ima mirne djece od nemirnih roditelja. provosa i dru­ gih odriču sve vrijednosti svijeta koji ih okružuju i skloni su stvaranju novih društvenih pravila. Čudno se može ponašati i onaj koji svjesno skreće pažnju na sebe. Ponekad su roditelji zadovoljni što se dijete ponaša pretjerano pristojno. događa se da se takva djeca proglašavaju zločestom i po­ kvarenom. kojima se onda pokoravaju. izaziva­ ju skandale i sretne su kad se o tome piše. Ako je jedno dijete vrlo živo. Ali nije tako. a oni koji su odrasli u nesređenim međuljudskim odnosima pokazuju visok stupanj spremnosti za društvenu suradnju. Roditelji su jači od djeteta i imaju nad njim vlast. Dijete se s njima ne može direktno boriti. Danas pojedine grupe hipija. Ima djece i odraslih iz vrlo uglađenih obitelji koji se ne­ odgovorno ponašaju. Mogu ga istući ili drugačije kazniti.ni kao da od generacije do generacije popušta strogost. To može postati i moda. pa za onoga koji se na­ padno ponaša kažemo da je neodgojen. može se iživljavati u • školi. Bonton često poistovjećujemo s odgojem. iako dijete to često ne radi svjesno. Bježanje od kuće često je vrsta epileptične bolesti. Način ponašanja u društvu ne možemo poistovjetiti s pojmom du­ ševnoga zdravlja. Takve re­ akcije mogu biti izraz dječje osvete. svadljivi. pljuvati. nasilni. pa takvi mladići i djevojke rano počinju pušiti. ljepljivi. a istovremeno duševno usporeni. Susreti s ljudima uvjeravaju nas da to nije točno. Zato je potrebno ukazati na neke važnije okolnosti: a) Tjelesne bolesti mogu izazvati smetnje ponašanja. i obratno. ono će se starijim roditeljima ili rođacima činiti kao neotesano.

često su glavni simptom. b) U duševno zaostale djece dolazi do navika u ponašanju što nasta­ ju zbog otpora prema okolini koja im nešto zabranjuje. uznemireno i napeto. Kaže se: »Brada narasla. Simbolično uzimaju od roditelja i »kupuju« sklonost i drugih. Prestupi djece i omladine u svijetu u stalnom su porastu. a pameti ne donije­ la. a sukobi do kojih dolazi samo ih još više obeshrabruje da na drugi način učvrste svoje mjesto u društvu. Takav nadzor obično traje dvije godine. Or­ ganizirani su i sudovi za maloljetnike koji izriču kazne i odgojne mjere. »Prijatelje« smo stavili u navodnike zato što su takva djeca često bez pravih prijatelja. a nikako kažnjavanjem. a može i dulje. Kod manjih prestupa određuje se pojačan nadzor roditelja ili centra za socijalan rad. c) Duševni razlozi najčešće su uzrok smetnjama ponašanja. Mnoga djeca podijele ukradeno svojim »prijateljima« ili potroše na bilo što. pa u školi i kod kuće izaziva sukobe. Svojeglava su i podložna utjecaju prijatelja. Kod težih djela određuje se smještaj u odgojni ili popravni zavod. koje obično bi­ raju među onima koje roditelji ne prihvaćaju. odbijajuće ponašanje. Takva djeca najprije kradu novac i predmete od roditelja. krađa je važan simptom. Postupak s ukradenim nov­ cem ili stvarima objašnjava bit motiva. Djeca toga nisu svjes­ na. O svojim postupcima ne razmišljaju. Sve je više prevara. stalno se traže novi putovi.natom pravcu naziva se poriomanija. Iako je izvršena na naivan način. To izaziva otpor i mržnju. život ostaje prazan i bez sadržaja. a po potrebi psihijatar i drugi stručnjaci. krađe i drugih radnji koje svjedoče o smetnjama ponašanja. Pojedine od tih mjera ne znače potpun uspjeh u preodgajanju. koje su oblik neuroze. Kad se bolest razvije. pomoći djetetu koje je počinilo krivično djelo. poslije prelaze na organizirane krađe u trgovinama i drugdje. Život ih stalno podsjeća na razliku između njih i osta­ lih ljudi. čini se da o tome ne vode računa. pogotovo ako se s njime ne postupa kako valja.« Propadaju im godine školovanja. Takva se djeca lako uzbude i postaju vrlo nekontrolirana. Takva djeca pružaju otpor sva­ koj poduci. dijete počinje neobično mlatarati rukama. njihovo izuzetno ponašanje samo je jedan od znakova bolesti. ukućani shvate da nije riječ o »zločestom« djetetu. a kad dođu u kritičnu situaciju u školi ili kod kuće. Tada će socijalni radnik. . Sukob s roditeljima prenosi se na sukob s čitavim društvom. Jedan od izraza smetnji ponašanja je i krađa. njima se može pružiti pomoć jedi­ no liječenjem. onda od drugova u školi. Oboli li od horeje minor. Kradu jer osjećaju da ih nisu dobro prihvatili ni u obitelji ni vršnjaci. U djece s tjelesnim nedostacima može se razvijati i neobično. vrlo je razdražljivo.

Sila zakon mijenja. tj. . a moje kosti«. Smetnje ponašanja liječe se psihoterapijom. U ne­ kim našim krajevima bilo je uvriježeno da djecu tuku jedan dan u tjednu bez obzira jesu li kriva ili nisu. Varaju se oni koji smatraju da se huligansko ponašanje može si­ lom suzbiti. a svojevremeno je bio običaj da je ro­ ditelj. možeš tući dijete koliko hoćeš. koji su vrlo česti. ali nemoj ga ubiti. Vjerovalo se da od batina djeca bolje ras­ tu. lijekovima i odgojnim postupcima. koji je dovodio dijete u školu. Ne smije se klonuti pred neuspjesima. rekao učitelju: »Tvoje je meso.Sigurno je da se smetnje ponašanja ne mogu ukloniti kaznama. Valja izbjegavati nagle i nepromišljene reakcije. Vjerojatno na takvim osnovama neki ljudi traže oštre kazne za takvu djecu. ali ne i ćud. Ka­ že se da je »batina iz raja izašla«.

Zbog toga se puls obično opipa na palčanoj arteriji u području ručnoga zgloba ili na velikoj vratnoj arteriji. razli­ kovali su nekoliko desetaka različitih vrsta. Poticaj da se puls izučava na znanstvenoj osnovi dao je engleski li­ ječnik William Harvey. Stari grčki. rimski i kineski liječnici. posljedica ritmičnosti njegova kucanja. na arteriji stopala. među ostalim promjenama. koje su vrlo slikovito opisali i na temelju kojih su postavljali dijagnozu bolesti i određivali način liječenja. Pipanje pulsa izvodi se jagodicama triju srednjih prstiju. pa se svi prsti u isto vrijeme prošire po­ put pulsa«. Puls se ni­ kada ne smije pipati palcem jer se u palcu nalaze dovoljno velike arterije . koji se dalje poput vala širi na sve ostale arterije. Unatoč tome što su liječnici već u to vrijeme pretpostavljali vezu između srca i pulsa. Ta navala nove krvi izaziva porast tlaka najprije u glavnoj arteriji (aorti). sljepoočnoj arteriji. uzrokuju i pulsacije arte­ rija. otkrivač krvotoka. ipak je čitav postupak određivanja pulsa bio odraz vjerovanja da u tijelu postoje tajanstvene i nevidljive sile koje. kada je određivanje pulsa go­ tovo redovito prvi postupak liječničkoga pregleda. prije više od 2000 godina. U knjizi iz 1628. Tek je on prvi u potpunosti shvatio da je puls odraz rada srca. To se naročito od­ nosi na naglo oboljele ili nastradale osobe. slično kao što se šire obruči vode nakon kamena bačenoga na mirnu površinu jezera. Svakim stezanjem srce izbacuje u glavnu arteriju oko 70 cm krvi. Pipanjem i određiva­ njem pulsa liječnik se želi na najbrži i najjednostavniji način upoznati s radom i radnom sposobnošću najvažnijega organa ljudskoga tijela srca. na natkoljeničnoj arteriji. Taj val pulsa može se osjetiti kao udarac jagodicom prsta na svim površinskim arterijama ako su dovoljno velike i ako su smještene na tvrdoj podlozi. Razumljivo je da se može pipati i na mnogim drugim mjestima.PULS I PROMJENE Liječnički pregled obično započinje pipanjem pulsa. godine piše »da puls arterija ovisi o impulsu krvi iz lijeve komore može se vidjeti iz pokusa ako se pušta u rukavicu. različitih »kvaliteta« pulsa.

Ako je preslab. jednoličnost ili ritmičnost ra­ da kao i činjenicu jesu li vrijednosti pulsa jednake na obje ruke ili obje noge (simetričnost pulsa). Takve osobe mogu se vidjeti kako skriveno. Mnogi ljudi sami pipaju i određuju svoj puls. Pritisak prsta mora biti točno određene jačine. Pipanje pulsa na vratnoj arteriji Liječnički pregled često započinje pipanjem pulsa Određivanje pulsa na palčanoj žili kucavici Pipanjem pulsa čovjek može kod sebe ili kod druge osobe uglav­ nom uočiti brzinu i jačinu njegova udarca. tj. da ih nitko ne opazi. ja­ godice prsta neće doći do zida arterije. kad osjete smetnje. pipaju svoj puls. ako je prejak. vlastiti rad srca. nekima je to svakodnevna briga.tako da se pritiskom palca mogu osjetiti vlastite pulsacije. ili ako su uvjereni da je imaju. može prekinuti protok krvi pa se puls neće osjetiti. na­ ročito ako imaju srčanu bolest. . unatoč to­ me što su liječnici ustanovili da je nemaju. Neki to čine povreme­ no.

Čest je u trudnoći. od 100 udaraca u jednoj minuti do 40 udaraca u jednoj minuti dobro treniranih sportaša. mekan puls imaju osobe sa sniženim krvnim tlakom. arterija ne prenosi ni­ kakve pulsacije. Jak i tvrd puls imaju osobe s povišenim krvnim tlakom. pa će i količina izbačene krvi biti manja. Što je gubitak krvi veći. slabo pipljiv puls na palčanoj arteriji pipa se i u onim sluča­ jevima kada se ruke jako ohlade. bolesnici sa srčanom greškom itd. počinje ubrzano raditi. Slab puls. Slab. Zbog skraćene srčane pa­ uze (dijastole). debele osobe koje imaju mnogo potkožne masti mogu imati tako slab puls da se jedva pipa. često »kao grom iz ved­ ra neba«. u sportaša. često jedva pipljiv puls imamo kad izgubimo mnogo krvi. Neki put su uzroci slaboga jedva pipljivog pulsa mnogo bezazleniji. npr. povećane tjelesne temperature. koji se obično pipa na palčanoj arteriji u blizini zgloba šake. ta­ da se puis jedva osjeti pod prstima i ne može se brojati. Slab ili mekan puls može biti posljedica smanjene količine krvi koju srce svakim stiskom ubacuje u krvotok. Tako. Brzina pulsa ovisi o uzrastu. čak s više od 200 otkucaja u minuti. Uz­ rok tome može. naziva se i mekani puls. zimi. Jačina pulsa Puls se normalno osjeća kao snažan udar na jagodice triju srednjih prstiju. Ubrzan. Puls može biti jak. za jačih duševnih uzbuđenja. Mekan. Ubrzan i slab puls redovito prati stanje šoka. pospanost. skleroznoj arteriji. Jak puls može se osjetiti prilikom svakoga većeg fizičkog napora. biti jako ubrzan rad srca. Postoje bolesna stanja kada srce odjednom. slab. snažan i tvrd. pa se krvne žile stisnu i pri­ jenos vala pulsa je otežan. ali može biti i tako slab da se jedva osjeti. Ali normalan puls može varirati unutar mnogo širih granica. žed. Znatno oslabljen puls pipa se na otvrdnuloj. Neki put je osjećaj pulsa (bila) vrlo snažan. Promjene pulsa prate i ostali znakovi većega gubitka krvi: blijeda boja kože. Kada postane »kruta cijev«. kada zbog pojačane potrebe tijela za ki­ sikom srce ubacuje u krvotok povećanu količinu krvi.. U novorođenče­ ta normalna brzina pulsa može iznositi čak 140 udaraca u minuti. otrovanja. npr. npr.. hladan znoj.Brzina pulsa U zdrave osobe vrijednost pulsa kreće se obično između 60 do 80 udaraca u minuti. srce nema dovoljno vremena da se napuni krvlju. puls je brži i teže se pipa. Ne .

da bi na kraju nestao. Ako je začepljenje zahvatilo glavnu i jedinu arteriju koja dovodi krv u određeno područje tijela. nakupinama stanica. pa i godina. naročito u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti. Da bi točno ustanovio vrstu nepravilnoga rada srca (srčanu aritmiju). Kada srce izgubi svoj normalni ritam. Dođe li do nagloga gubitka svijesti. Prestanak pulsa Prestanak pulsa na svim arterijama znači prestanak rada srca i smrt. ta­ kav ograničeni gubitak može se razvijati postepeno i nastati naglo. Nepravilan. koža postaje blijeda i hladna. samo na jednoj arteriji. Svaki nagli prestanak pulsa. prema tome i prestanak ra­ da srca. kapljicama masti. puls se uvijek mora pipati na vratnoj arteriji. zahtijeva hit­ no uspostavljanje cirkulacije krvi postupkom koji se naziva masaža srca. Mlađi ljudi obolijevaju između 20. Više mjeseci. gruba orijentacija. Uzrok prekida najčešće je začepljenje arterije ugruškom krvi. EKG-aparatom. i 40. Uz osjećaj hladnoće i jakih bolova.treba zaboraviti da vrlo visok krvni tlak može biti praćen potpuno nor­ malnim pulsom. Ritam pulsa Budući da je odraz normalnoga rada srca. dolazi do znatnog slabljenja i. koja je praćena gubitkom svijesti. liječnik će se poslužiti posebnom aparaturom. puls postaje sve slabiji. najčešće u nogama. puls će kao »vjerna slika« njegova rada također izgubiti svoj takt. Takva se stanja razviju u starijih ljudi zbog razvitka arterioskleroze. mjehurićem zraka. godine života. aritmičan rad srca može se odrediti pipanjem pulsa. Gubitak pulsa može nastati ograničeno. do potpunoga nestanka pulsa na arterijama. puls će odražavati i nje­ gov nepravilni rad. Gubitak pulsa na arteriji može nastajati postepeno. mrtvač­ kim pjegama i mrtvačkom ukočenošću. tada se uz prestanak pulsa jave jaki bolovi. Masaža srca izvodi se bez obzira na uzrok koji je doveo do nagloga pre­ stanka rada srca. koji je nastao iznenada kod do tada zdrave osobe. ali ta metoda služi liječniku samo kao prva. . proširenim zjenicama. Nagao prestanak pulsa na nekoj arteriji znak je nagloga prekida protoka krvi. na kraju. tzv.

na jednoj ruci. . npr. Ali i pritisak izvana na arteriju. a time i do različitoga pulsa na rukama ili nogama. mogu postepeno potpuno ili djelomično dovesti do poremećaja prolaza krvi kroz krvnu žilu. Svaku promjenu u razlici pulsa na udovima valja javiti liječniku.. Postoje bolesti koje mogu dovesti do znatno slabijega pulsa. kao i neke upale. čak i do potpunoga prestan­ ka. Postoji rijetka bolest koja je praćena postepenim sužavanjem glavne arterije koja je praćena postepenim sužavanjem glavne arterije koja do­ vodi krv u ruku.Simetričnost pulsa Brzina. jačina i ritam pulsa potpuno su jednaki bilo da se mjere na lijevoj ili u desnoj ruci ili nozi.

uzrujaju. U koroti nismo uvijek žalosni. Takva opaža­ nja potvrđena su mnogim ispitivanjima. usplamte. vidjet ćemo da su neki ljudi općenito skloniji život­ nom optimizmu. Žalost kao i radost predstavljaju raspoloženja koja u intenzivnom stanju ne traju suviše du­ go. Ako nam umre ne­ tko od bližih. Oče­ kuje se npr. govorimo o potištenosti. dok muškarci ne smiju po­ puštati svojim osjećajima. ne može spavati ni bilo šta raditi. mišićavog muškarca otprve smatra­ mo da i u duševnom životu mora biti čvrst.POTIŠTENOST Nijedan čovjek nije čitav život ni veseo ni žalostan. Ali ako se pitamo kakve je tko prirode. dovodi se u vezu s tjelesnom građom. njegov temperament. nizak. žalostan ili radostan. Medicinski izraz za potištenost glasi: depresija. nema apetita. ali to neće biti od srca. možemo pretpostaviti da je nježan. i u nauci. ali još se uvijek ne može govori­ ti o zakonitostima. To razdoblje zovemo korota. skloni plakanju. Netko je žalostan ako mu ne uspije ono što je naumio. osjetljivi. Žalost je samo jedan oblik potištenosti. Za onoga koji je slabo razvijen. U svakodnevnom životu. Nasuprot tome. osnovno raspoloženje čovjeka. za jakoga. Žalost je osjećaj koji može biti vrlo jak. konstituci­ jom. ima »tugu na srcu«. dolazimo u takvo stanje. gubi vezu s vre­ menom i okolinom. kao i druga stanja. otporan i stalnih osjećaja. Stanja jačega osjećaja žalosti javljaju se u vezi sa svakim . U njemu je stalno prisutan neki bol koji ga koči i ne dopušta mu da se opusti. osjetljiv i sklon potištenosti. visokog. Osoba je »turobne volje«. gotovo dječjega iz­ gleda. da su mlade djevojke plačljive. Između građe tijela i temperamenta postoje neki. što znači da se lako uzbude. Za debele se ljude govori da su flegmatični i dobroćudni. Uzbuđen čovjek. ali ne može trajati jednako i du­ lje vrijeme. potišten je ako ima dugotrajan osjećaj da priznanje za njegov rad ne odgovara njegovu trudu. za mršave da su kolerični. gracilan. dok su drugi povučeni. ali potištenost. mogu se javiti u svih ljudi. do­ godi se da se nasmijemo i pomislimo na ljepote života koje nas očekuju. Postoji li trajniji uzrok žalosti. Kao vidljiv znak žalosti nosimo crninu. Potišten čovjek moći će se i nasmiješiti. od­ nosi.

depresija. Kako se isti izraz upotrebljava i za stanje potištenosti. jednostavnije. Mirovanje je otrov. riječ je o du­ ševnom poremećaju ili o duševnoj bolesti. tvrdi da je promašio život. Ako traju dulje vrijeme. kažu: »Ostani kod kuće i ne idi na po­ sao!« To je promašen savjet. Ako. ne može spavati. ni priređivanjem zabavljačkih i smiješnih scena. To će biti razlog da se i dalje povlači u sebe. U svakodnevnom životu često griješimo prema potištenim ljudima time što ih nastojimo razonoditi na svaki način. Osjetit će da po­ stoji velika razlika između njegova bola i veselja drugih. netko od najbiliže rodbine umre. onda je riječ o bolesti. predbacuje sebi da je upropastio obitelj. rad protuotrov. Ima više narodnih priča o kojima se priča o turobnim ljudima (žalosnu princezu trebalo je naves­ ti da se nasmije). potišteno stanje kao poseb­ na duševna bolest. osjećat će se u svojem bolu još osamljeniji i teže će se boriti s činjenicama i mislima. Samooptuživanje nema granice. I u tim pričama iznosi se iskustvo da se potištenost ne može ukloniti ni pozivanjem na čovjeka samoga da se silom raspoloži. Druga je pogreška prema žalosnim i potištenim ljudima sklonost da ih se štedi od napora. osjeća se malaksao. Depresivan bolesnik iznosi misli o svojoj lošoj sudbini. Ali ako netko nema nikakvoga razloga da se žalosti. Slično je ako ne­ tko preuveličava značenje odnosa ili događaja. Po izrazu lica i kretnjama vidi se da je depresivan. često mnogo plače. da je suvišan. Depresija kao duševna bolest Liječnici su otkrili da postoji i žalosno. a dolaze i sama od sebe. često leži u krevetu. kao duševna bolest. U narodu se go­ vori da ga je uhvatila mora. unutrašnja tuga provali i preplavi čitavu ličnost. Razumjet ćemo žalost onoga koje ima stvaran razlog da bude loše volje..povodom. da se uništio. prije se zvala melankolija. Dogodilo se da je poslije takvog pokušaja provoda čovjek digao ruku na sebe. Bolesnik malo jede. najčešće će se još više ražalostiti. Ako se čovjek oslobodi svih radnih i dru­ gih obaveza. npr. često i liječnik. Životno i znanstveno iskustvo uči nas da čovjeka u žalosti valja ostaviti na miru. često je potrebno naglasiti da je depresija. Bolesnik je ponekad po­ tišten i turoban na sličan način kao i zdrav čovjek. a danas je zovemo depre­ sivna psihoza ili. Jedan od važnih pod­ ataka za razlikovanje odnosi se na uzrok i povod. onda njegovi suradnici. uvijek ozbiljno stanje. da se više niče­ mu ne može nadati. U takvim je trenucima rad ljekovito sredstvo. Ako žalosna čovjeka dovedemo u društvo. To je samo povod da ne­ objašnjiva. Depresivnu psihozu nije lako prepoznati. To je stanje oduzetosti tijela i duše u kome . a te­ žak osjećaj žalosti dovodi i do tjelesnoga iscrpljenja.

nego pojačavaju nepovjerenje. Na žalost. barem u prvoj fazi liječenja. Bolesnik se rijetko sam javlja na pregled jer ne osjeća da je bo­ lestan. Analiziramo li život takvih bolesnika. a nekad naglo. Prestanak može doći postepeno. Sumnja se pojačava ako za depresivne misli nema stvarne podloge. ustaje. a njihovu žalost tu­ mače jakim osjećajima. Događa se da odjednom prijeđe u suprotno stanje: postaje neobično aktivan. Na žalost. Kao da mu nešto ne da mira. Depresivnom bo­ lesniku svakako je mjesto u bolnici. . zato ih njihova okolina ne doživljava uvijek kao duševno poremećene osobe. u drugima manje. onda je osnovana sumnja na depre­ sivnu bolest. Danas postoje vrlo dobri uvjeti liječenja depresije i manije. Ne počinjaju samoubojstva samo duševni boles­ nici. Ako je netko neočekivano dugo potišten zbog nekog događaja i to objašnjava nerazumnim razlozima. i na­ gon za samoubojstvom. Uvjeravanja najbližih ne pomažu. gotovo preko noći. U nekim sredinama ljudi češće dižu ruku na sebe. dana. neprirodno veseo i uzbuđen. grižnju savjesti i osjećaj krivnje. ustanovit ćemo da su slična stanja potištenosti već postojala. straha i depresije. Zabrinutost tih bolesnika nastoje opravdati. Često ima periodični karakter. statistike pokazuju da samouboj­ stva ovise o osobnim i društvenim činiocima.se miješaju osjećaji uzbuđenja. tjedana i mje­ seci. Sliku bolesti otežavaju i druge tjelesne i duševne smetnje. Depresija kao bolest može trajati nekoliko sati. To znači da se pojavljuje u pravil­ nim ili nepravilnim razmacima. može i pomahnitati. poduzetan. Prije ne­ koliko desetina godina otkriveno je više lijekova koji djeluju na depre­ sivna raspoloženja. često valja uvjeravati i njegove najbliže da je riječ o opasnoj duševnoj bolesti. Iako nisu razjašnjeni svi uzroci. začuđuje osobe oko sebe time što je svu žalost zaboravio. Pokušaj i izvršenje samoubojstva Volja za životom jedan je od osnovnih ljudskih nagona. U depresivnih bolesnika nisu oštećene druge duševne sposobnosti. Samoubojstva se događaju od pamtivijeka u svim zemljama svijeta. To je potrebno naročito zato što je takav bolesnik sklon samoubojstvu. prihvaća se posla i normalno se povezuje s drugima. naročito u depresivnih bolesnika. uporedo s tim nagonom javlja se. ipak je prijeko po­ trebno da se svaki takav bolesnik podvrgne liječenju. Zato se valja pouzdati u savjete liječnika. Bolesnik pre­ staje iznositi svoje žalosne misli. Iako se događa da depresivno stanje prolazi i bez liječenja. naročito na depresiju kao duševnu bolest.

U toj su ustanovi liječnici i ostali stručnjaci spremni pružiti pomoć. Zato se svaki depresivan bolesnik mora liječiti. Najveći broj pokušaja nije ozbiljan. izvori svjesnih i nesvjesnih razloga koji su doveli do više ili manje tragičnoga događaja upućuju na psihijatra. Takva razmišljanja dovode do pokušaja samouboj­ stva. Takvi će se bolesnici ubiti i u složenim i prividno nemogućim situacijama. muž ubija i ženu i djecu. Poznato je da ljudi pribjegavaju samoubojstvu u trenucima depresi­ je. Tako se sređuju situacije koje su izgledale nerješive. režu žile na rukama. Npr. Nada­ mo se da će se slična služba organizirati i u našoj zemlji jer broj samou­ bojstava neprekidno raste. Često kažemo: »Bolje da me nema«. U narodu se govori o samoubojstvu kao o bo­ lesti.« Tak­ va stanja najčešće su trenutačna.. javlja se želja da im se uklonimo s puta. Ako osoba u nekoliko navrata pokuša izvršiti samoubojstvo. Ako smo dublje ozlojeđeni ponašanjem drugih prema nama. U svim većim gradovima svijeta postoji telefonski broj koji može nazvati svatko tko u očajanju smatra da je samoubojstvo jedini izlaz. a sve završi time da dođe u bolnicu. njeni se postupci sve manje cijene. majka ubija i dijete i sebe. .Na pitanje zašto netko pokušava sebi oduzeti život. Sutradan više ne mislimo tako. Oboljeli od depresije imaju jak nagon za samouništenjem. s čovjekom se događa nešto nenormalno. Žene su sklonije takvim reakcijama te uzi­ maju tablete. pa govorimo o reakcijama i de­ monstrativnim pokušajima. Uzbuđena oko­ lina alarmira zdravstvenu službu i dovodi do mnogih uzbudljivih reakci­ ja. žalosti ili beziziaznosti. ili se taj pokušaj osujeti u krugu obitelji. Samoubojstvo pokušavaju oni koji ne mogu riješiti svoje životne probleme. puštaju plin u kuhinji. Iskustvo je pokazalo da i prividno sređeni depresivni bolesnici mo­ gu izvršiti samoubojstvo. U času depresivne sumanutosti mogu dignuti ruku i na svoje najbliže. To je pogrešno zato što se svaki pokušaj samoubojstva može završiti tragično. postoje razni odgovori. proširena samoubojstva. To su tzv. Svaki pokušaj samoubojstva ozbiljna je opomena. ili »Najradije bih umro. To je navelo zdravstvene i socijalne institucije u mnogim zemljama da osnuju posebnu službu koja je uvijek na raspola­ ganju. a ponekad izazivaju i ogorčenje. da ih namjerno ostavimo da bismo vidjeli kako će im biti bez nas. Razlog koji takva osoba navodi ne mora uvijek biti i stvaran razlog.

zatim zapletaj crijeva. Napnu se jaki tr­ bušni mišići. a za mnoge biljne otrove imaju u sebi protuotrove koje čovjek ne­ ma.POVRAĆANJE Povraćanje. proljevom. premda za liječnika postoje značajniji simptomi. potrbušnice. Povraćanje je karakteristika »svežderača« kojima pripada i čovjek. strano ti­ jelo. sluz . jetre. Nadražaj za povraćanje mogu izazvati podražaji iz raznih organa zato što je centar živcima povezan s gotovo svim dijelovima tijela. povi­ šenom temperaturom. Kao što se kašljem izbacuje sve što smeta normalnom prolazu zraka: krv. Biljožderi rijetko kada povraćaju. Oni kao da znaju što smiju po­ jesti. Tražeći hitnu liječničku pomoć. članovi obitelji navode povraćanje kao jedini znak bolesti. (vomitus) svakome je uočljiv znak bolesti. Slab nadražaj centra za povraćanje izaziva samo jedan neugodan osjećaj. To je simptom koji zabrinjava. praćeno je bolovima. žučnoga mjehura. Dokaz da je to nesvjesna radnja: čovjek po­ vraća i u besvjesnom stanju. koji se iz želuca širi u ždrijelo.tako se povraćanjem želudac oslobađa nepoželjnoga i štetnog sadržaja. guštera­ če. ulaz u jednjak se otvori. redovna je pojava kod bolova u bub­ rezima zbog bubrežnih kamenaca i kod jačih upala bubrega i mokraćnih . Povraćanjem upravlja centar u mozgu koji je odgovaran da se čitav akt odvija točno po »voznom redu«. prvenstveno »stvoren od prirode« da zaštiti tijelo od štetnih tvari koje gutanjem dolaze u želudac. a meko nepce istov­ remeno zatvori unutarnje nosne otvore da se spriječi izlaz sadržaja kroz nos. To se odvija potpuno nesvjesno. Povraćanje je nesvjestan čin. a sna­ žan pritisak u želucu izbaci sadržaj preko jednjaka u usnu šupljinu. Podražaji najčešće dolaze iz trbuha. iz probavnih organa. Povraćanje uvijek započinje dubo­ kim udisajem. Nakon toga zatvori se ulaz u dušnik. koji između sebe i ošita čvrsto stisnu donji dio želuca. bljuvanje. U svom gornjem dijelu želudac omlohavi. Povraća­ nje redovito izazivaju: upale slijepoga crijeva. Povraćanje u besvjesnom stanju opasno je po život jer ne postoji zaštita dišnih putova i može doći do ugušenja. Nakon toga nastaje poznato neugodno napinjanje.

Pravo eksplozivno povraćanje može se javiti u dojenčeta od 3 do 5 tjedana života. aspirin. al­ kohol. preparati željeza ili otrovi: olovo. može značiti početak zarazne bolesti. Povraćanje prati infarkt srca. potpuno je bezopasno. mogu ga izazvati podražaji iz jajnika i maternice. nastaje odmah ili neposredno nakon podoja. Eksplozivno povraćanje Eksplozivno povraćanje ne može se zadržati i nastupa naglo i u ja­ kom mlazu. u početku .migrene. živa. Mnogo je veća opasnost gubitak vode i nemoguć­ nost da se izgubljena tekućina nadoknadi. Takva povraćanja. vožnjom u autu i na brodu (morska bolest). moždanih opni. S tekućinom se gube kemijski spojevi i minerali prijeko potrebni ljudskom tijelu. Naglo povraćanje. Najmanja je opas­ nost gubitak pojedene hrane i nemogućnost uzimanja hrane. glavobolje . naročito u djece. velikoga kašlja. Rijetki su ljudi koji u životu nisu povraćali. Po­ vraćanje je izazvano neugodnim mirisom kao i jačim nadražajem sred­ njega uha. To mogu biti lijekovi digitalis. Jakim povraćanjem čovjek može izgubiti do 7 litara tekućine dnevno. Ako je kratkotrajno ili jednokratno. S obzirom na to što želučani sadržaj izleti »poput metka«. Tada je redovito praćeno vrtoglavicom i poremećenom ravnotežom. Čovjek bez hrane živi tjednima. normal­ na su pojava u trajanju od 1 do 2 dana. Svaki pokušaj pijenja vode izazvat će još jače povraćanje. zatim bolesti mozga. Kao psihički poremećaj javlja se zbog jakoga osjećaja neugodnosti i straha (povraćanja đaka i studenata prije ispita. To nije povraćanje u luku u novorođenčeta u prvom i eventualno drugom tjednu života. Kemikalije koje izvana djeluju u krv mogu izazvati povraćanje. krvarenje u mozak. težu povredu glave. upale moždanih opni. U odraslih ljudi rijetka je pojava. Taj gubitak mijenja sastav i reakciju krvi i ostalih tjeles­ nih tekućina. Kod nekih bolesti u tijelu se stvaraju kemijske tvari koje nadražujuće djeluju na centar za povraćanje (šećerna bolest i uremija). upot­ rebljava se i izraz projektilsko povraćanje. zbog odvratnih prizora). uglavnom poslije jela. Centar za povraćanje u najužoj je vezi s osjetom mirisa i okusa. Sadržaj želuca može biti izbačen i više od jednog metra u daljinu. sredstvo za uništavanje gamadi.putova. što ugrožava osnovne životne funkcije. Opasnost počinje tek onda kada postaju češća i traju duže od 2 dana. zatim okretanjem oko svoje osi. Dugotrajno povraćanje po život je opasno stanje. najčešće je u male djece.

samo povremeno, poslije nakon svakoga obroka. Sadržaj želuca eksplo­ zivno se izbacuje na udaljenost od 1 metra. Količina povraćenoga sa­ držaja ovisi o tome koliko je dijete posisalo mlijeka. U povraćenom sadr­ žaju nikada nema žuči. Takvo dojenče počinje gubiti težinu, propada, postaje nemirno i plačljivo, stolice gotovo i nema. Poslije se jave »stolice gladi«. Uzrok je takvoga poremećaja sužavanje mjesta gdje želudac prelazi u dvanaestopalačno crijevo. Sužavanje nastaje zbog toga što je nadebljao kružni mišić na tom mjestu pa djelomično ili potpuno zatvara pro­ laz hrane iz želuca u tanko crijevo. Takvo dijete valja dojiti češće i kraće; mlijeko se može izdvojiti i davati žličicom. Ako je povraćanje uporno i dijete naglo propada, izvršit će se operativni zahvat, koji dojenče vrlo dobro podnosi.

Povraćanje bez mučnine
Povraćanje bez uvoda, bez mučnine i napora javlja se kod nekih po­ vreda i bolesti mozga; gotovo je redovito pojava poslije potresa mozga kao i kod tumora mozga. Nastaje naglo, iznenada i obično ujutro; nije ni u kakvoj vezi s uzimanjem hrane. To mogu biti pravi napadi praćeni glavoboljom, katkad zijevanjem i podrigivanjem. Čim povraćanje presta­ ne, osoba se osjeća sasvim normalno. Povraćanja bez mučnine mogu biti sasvim nedužna, na »živčanoj bazi«, često u mladih osoba, naročito žena. Javljaju se poslije jela, bez gubitka težine.

Povraćanje crnoga sadržaja koji liči na talog od crne kave
Krv koja se kratko vrijeme zadrži u želucu postaje crna; nastaje zbog toga što solna kiselina želučanoga soka pretvara crvenu boju krvi u crnu (hemoglobin prelazi u hematin). Krv iz želuca dijelom se odstranju­ je stolicom kao crna ili tzv. »katranasta stolica«; ako dođe do povraća­ nja, i probavljena se krv nađe u povraćenom sadržaju; crna boja sadrža­ ja uspoređuje se s izgledom sličnim talogu od crne kave.

Povraćanje novorođenčeta i dojenčeta
Neka djeca počinju povraćati ubrzo nakon toga što su se rodila. To je zapravo ispražnjavanje želuca u kojem se mogu naći veće količine pro-

gutane plodne vode, sluzi i krvi od rađanja. Takva povraćanja potpuno nestaju već u prvom tjednu života. Povraćanju novorođenčeta liječnik poklanja naročitu pažnju jer ne mora uvijek biti bezazleno. Učestalo povraćanje nakon poroda može biti znak povrede mozga nastale za vrijeme rađanja ili posljedica prirođenih grešaka jednjaka i želuca. Prilikom prvih obroka hrane primjećuju se cijeđenje mlijeka iz usta, bljuckanje hrane, podrigivanje i povraćanje; to još uvijek ne mora pred­ stavljati opasnost; često je posljedica nenaviknutosti djeteta na nov na­ čin prehrane. Grkljan i ždrijelo novorođenčeta tako su postavljeni da di­ jete može istovremeno disati i sisati. Sisanje mlijeka, gutanje i disanje ni­ su još potpuno usklađeni, pa dolazi do zagrcavanja. Neka djeca suviše pohlepno sišu mlijeko i pritom gutaju veće količi­ ne zraka, ili popiju previše mlijeka. Zbog toga se želudac suviše rastegne pa dolazi do povraćanja. Majka ne smije dopustiti da dijete posiše previ­ še mlijeka u jednom obroku; ako se dijete nagutalo zraka, valja omogu­ ćiti da zrak iziđe iz želuca. To se postiže tako da se dijete za vrijeme ili poslije obroka nekoliko puta postavi u uspravan položaj i lagano lupka po leđima. Bakterije često uzrokuju upale u probavnom sistemu djeteta, a sva­ ku imalo težu infekciju prati povraćanje. Malo dijete ne može ograničiti zarazu samo na jedan dio tijela. Zbog toga svaka zaraza, svaki jači pod­ ražaj izaziva reakciju cijeloga tijela. U dojenčeta povraćanje uzrokuju i sasvim bezazleni faktori. To mo­ že biti loša tehnika dojenja ili nepravilno hranjenje žličicom. Ako se sta­ vi preduboko u usnu šupljinu, žličica izaziva refleks povraćanja. Tako odrastao čovjek namjerno izaziva povraćanje nadraživanjem ždrijela prstom. Djeca mogu povraćati ako se s punim želucem, odmah poslije jela, podižu uvis ili se valjaju po krevetu. Zbog toga se s djetetom poslije jela ne igra.

Povraćanje starijega djeteta
Rastom djeteta povraćanje postaje sve rjeđe. Međutim, i kod starije djece javljaju se napadi povraćanja i mogu započeti već u drugoj godini života, pa povremeno traju do puberteta. Napada povraćanja može biti nekoliko u toku dana. Obično traju dan-dva, katkada i duže od sedam dana. Takva su djeca iscrpljena, blijeda, upalih obraza i žedna. Svaki pokušaj davanja tekućine na usta izaziva još jače povraćanje. Tegobe prestaju naglo, kao što su započele. Miris povraćenoga sadržaja podsje­ ća na miris kiselih jabuka zbog acetona (acetonemično povraćanje). Di­ jete se brzo oporavlja.

Takva povraćanja često su pretjerana reakcija organizma na glado­ vanje. Poznato je da se davanjem jako zašećerene tekućine, čim povraća­ nje počinje, mogu spriječiti dalji napadi. Preosjetljiva djeca ne smiju dugo gladovati; treba da dobiju više ob­ roka dnevno; hrana mora biti bogata ugljikohidratima valja davati što više zašećerenoga čaja. Poznato je da djeca često povraćaju kada imaju anginu, gripu, šarlah, veliki kašalj, zaraznu upalu želuca i crijeva. Povraćanje izazivaju i podražaji iz drugih dijelova probavnoga sustava, zatim osjetljivost na pojedinu vrstu hrane (alergija); tada može, ali ne mora, biti praćeno »flekovima« po tijelu svrbežom, otokom očiju. Povraćanje mogu izazvati duševna uzbuđenja, zatim strahovi: od zubara, putovanja, nepoznatih osoba koje djecu čuvaju; svađe i sukobi roditelja izazivaju povraćanje djeteta. Postoje jednokratna povraćanja zbog pretrpavanja želuca hranom prilikom proslava, povraćanja u toku vožnje, zbog nadraživanja ždrijela. Svako povraćanje, koje ubrzo ne prestaje, zahtijeva liječnički pre­ gled iz dva razloga: 1. Povraćanjem se gubi mnogo tekućine, a na to su djeca naročito osjet­ ljiva. 2. Povraćanje je jedan od prvih znakova ozbiljnih i teških bolesti. Na primjer: povraćanje može biti jedini znak upale slijepoga crije­ va, upale mozga i moždanih opni. Zbog toga roditelji ne smiju sami »po­ stavljati dijagnozu« bolesti i sami »liječiti« dugotrajna povraćanja. Tak­ vo dijete obavezno treba da pregleda liječnik. Roditelji moraju zapamtiti sve one podatke koji su potrebni liječniku: ima li povišenu temperaturu, glavobolju, neke druge bolove, proljev, zatvor stolice, je li povraćanje nastalo naglo ili je prethodila mučnina, je li eksplozivno, postoji li osjet­ ljivost na hranu, što je dijete jelo toga dana, u kojim količinama, kako je izgledao povraćeni sadržaj.

Povraćanje krvi
Krv u povraćenom sadržaju (hematemeza) može biti kao svježa, crvena, ili kao crni sadržaj koji podsjeća na talog od crne kave. Crvene, svježe krvi u povraćenom sadržaju bit će onda ako povra­ ćanje nastaje odmah poslije krvarenja, ili ako krv nije bila progutana, a potječe iz usne šupljine, ždrijela ili jednjaka. Krv koja se se izvjesno vri­ jeme sadrži u želucu postaje crna jer dolazi u dodir sa solnom kiselinom

želučanoga soka. Povraćanjem se nikada ne izbaci sva krv iz želuca, ne­ go se jedan dio poslije odstrani kao »katranasta stolica«. Često je teško dobiti podatke od bolesnika o tome da li je krv bila povraćena ili iskašljana. Krv koja se iskašljava, tj. dolazi iz pluća, uvijek je crvena i pjenušava, puna sitnih mjehurića zraka. Do zabune može do­ ći i onda kada krv, koja potječe iz nosa, ždrijela, zubi, bude progutana, a poslije se kao crni talog povrati. Poneki pacijenti namjerno gutaju krv da bi je »servirali« kao crni talog. Sličan sadržaj može nastati i od pijenja obojenih tekućina, crnoga vina, malinovog soka, nakon uzimanja tableta koje sadrže željezo ili biz­ mut (ulter tablete). Najčešći je uzrok krvarenja, pa prema tome i povraćanja krvi, čir na želucu i dvanaestercu. Smatra se da oko 90 posto svih krvarenja u probavnom sustavu otpada na čireve, a svega 10 posto na sve ostale uzroke. Krvarenja zbog čira može biti vrlo jako, tako da krv »nije imala vreme­ na« doći u dodir sa želučanim sokom, pa će u povraćenom sadržaju biti potpuno svježa. Zbog toga velikog gubitka krvi, na tijelu se pojavljuju znakovi iskrvarenja: bljedilo, hladan znoj, vrtoglavica. Krvarenje iz želu­ ca vrlo je rijetko povezano s puknućem čira, tj. perforacijom. Na drugom su mjestu krvarenja proširene vene na jednjaku; najčeš­ će su posljedica oštećenja (ciroze) jetre. Krvarenja su jaka, često pogi­ beljna i javljaju se obično u ljudi srednje dobi. Rak na želucu u svega je 3 posto uzrok povraćanju krvi; to je vrlo rijetko svježa krv; uglavnom je kao talog od crne kave. I sama sumnja da je riječ o krvi u povraćenom sadržaju zahtijeva hi­ tan liječnički pregled.

Povraćanje nakon uzimanja otrova
Kućanstvo je puno različitih kemikalija koje služe za pripremu hra­ ne i čišćenje. Mnoge su kemikalije više ili manje otrovne. Otrovna je za­ pravo svaka kemikalija, ovisno o količini koja je unijeta u tijelo. Najopasnije su kiseline i lužine. Natrijevu lužinu, »laugenstein«, danas su zamijenili moderni deterdženti. Ali u nekim kućama, naročito na selu, ima koncentrisane octene kiseline kojim se pripravlja ocat. I vrlo male količine kiselina i lužina izazivaju povraćanje; javlja se jaki bol u ustima i ždrijelu; u povraćenom sadržaju ima krvi. Povraćanje izaziva gutanje deterdženata i sapuna. Sapunica je po­ znati stari narodni lijek kojim se izaziva povraćanje. Povraćanje mogu izazvati i sredstva za uništavanje štetočina u ku­ ćanstvu i poljoprivredi, bez obzira jesu li ta sredstva progutana ili su u ti-

jelo unijeta preko kože ili dišnoga sustava. To su preparati DDT, lindan, nuvan, paration, malation, modra galica i si. (vidi: Otrovanja).

Povraćanje poslije uživanja alkohola
Pijenje alkoholnih pića jedan je od najčešćih uzroka povraćanja. U rjeđim slučajevima mučnina i povraćanje mogu nastupiti vrlo brzo na­ kon uzimanja žestokih pića. To se događa osobama koja nisu naviknute na alkohol, naročito kada piju na prazan želudac. Mučnina i povraćanje obično se javljaju tek drugi dan poslije opija­ nja. Povraćanje može biti tako jako i često da bolesnik ne može uzimati nikakvu hranu ni piće. Svaki zalogaj izazvat će još jače povraćanje. U povraćenom sadržaju ima žuči i manje količine krvi. Javljaju se i bolovi u trbuhu, naročito u predjelu žličice. Izbacuje se velika količina tekući­ ne. Nakon povraćanja stanje se kratkotrajno poboljša, da bi se nakon to­ ga povraćanje ponovilo. Zbog velikog gubitka tekućine, bolesnik ima jak osjećaj žeđi i suhoću u ustima. Povraćanje je posljedica nagle, akutne upale sluznice želuca koju izaziva alkohol (akutni alkoholni gastritis). Ne postoje djelotvorni lijekovi. Najbolji je lijek vrijeme: za dan-dva sta­ nje se smiruje. Ima i onih koji pokušavaju tegobe »presjeći jednim gemištom«, uzalud, razumije se. Ako se poslije povraćanja osjeća jako pečenje u ždrijelu, pomoć je čaša obične ili mineralne vode. Time se razrijedi, djelomično poništi, ne­ utralizira, solna kiselina u želučanom sadržaju, koja prilikom povraća­ nja nadražuje jednjak i ždrijelo. Liječnička je pomoć potrebna samo ako zbog velikoga gubitka te­ kućine mogu nastupiti ozbiljnije posljedice.

Povraćanje u trudnoći
U početku trudnoće povraća gotovo svaka druga žena. Povraćanje počinje u prvoj polovini trudnoće, najčešće potkraj prvoga mjeseca. Povraćanju prethodi mučnina. U nekih žena javlja se samo mučni­ na, a povraćanja nema ili je vrlo rijetko; povraća se obično ujutro, na prazan želudac; može se povraćati nekoliko puta dnevno, ali opće stanje trudnice ne mora biti poremećeno; poslije trećega mjeseca trudnoće po­ vraćanje prestaje samo od sebe. Neke trudnice povraćaju češće i jače, gube apetit i oslabe; tjelesna težina opada, javljaju se i mala povišenja temperature. U vrlo rijetkim

slučajevima povraćanje je tako jako da trudnica povraća više od 20 puta dnevno; ne može uzimati ni hranu ni tekućinu; koža postaje suha; ubrzo nastaju poremećaji zbog velikoga gubitka tekućine. Smatra se da je glavni uzrok povraćanja u ranoj trudnoći poremećenost autonomnoga (vegetativnog) živčevlja i prejaka osjetljivost centra za povraćanje u mozgu. Psihički faktori uzrokuju poremećenu ravnotežu živčanoga sustava. Povraćanje je češće u žena koje su inače »slabih živa­ ca«, u prvorotkinja (uzrok može biti prevelika čežnja za djetetom, strah za dijete, neželjeno dijete, sukobi u porodici). Nekada se zbog upornoga povraćanja morao izvršiti prekid trudno­ će. Današnje mogućnosti liječenja isključile su nasilni prekid trudnoće. Blaži slučajevi prolaze sami od sebe, često bez liječenja. U težim slu­ čajevima liječnik će dati sredstvo za smirenje i lijekove protiv povraća­ nja. Koji put je dovoljno da se trudnica pridržava određenoga načina prehrane. Trudnica treba da jede lako probavljivu hranu, češće i u ma­ njim obrocima. Važno je smiriti napetu situaciju u obitelji. Ako se una­ toč tim mjerama stanje ne poboljša, potrebno je bolničko liječenje. Često i promjena okoline djeluje povoljno.

Povraćanje u vožnji
Vožnja prevoznim sredstvom može izazvati mučninu i povraćanje, naročito osoba sa »slabim živcima«. Takav poremećaj nastaje kao po­ sljedica nepravilnoga gibanja tijela za vrijeme vožnje (naprijed, nazad, gore, dolje, u stranu), što dovodi do jakoga i nepravilnoga nadražaja or­ gana za ravnotežu, koji je smešten u unutarnjem uhu. Ovisno o vrsti prevoznoga sredstva, poremećaji se nazivaju: morska bolest, automobilska bolest, bolest jahanja, avionska bolest. Osim povra­ ćanja javlja se i pojačano lučenje sline, koža postaje blijeda, znojna, jav­ ljaju se vrtoglavica, mučnina i glavobolja. Može doći do potpunoga is­ crpljenja. Tada treba prekinuti vožnju. Osobe sklone takvim poremećajima treba da kreću na put odmorne. Prije putovanja ne smiju uzimati alkoholna pića, pušenje moraju smanji­ ti ili potpuno prekinuti. Valja uzeti male količine lako probavljive hrane. Oni koji znaju da ne podnose vožnju, prije putovanja uzimaju tabletu navisana, movibona, longifena. Lijek protiv povraćanja u vožnji može se dobiti bez liječničkoga recepta. Valja uzeti 1 do 2 tablete pola sata do je­ dan sat prije vožnje. U toku vožnje automobilom treba sjediti na prednje sjedalo i usmjeriti (fiksirati) pogledna jedan određeni predmet u daljini. Ako se pogledom prate predmeti uz cestu, koji »jure« pored nas, stanje će se pogoršati.

Povraćanje stolice
Stolica u povraćenom sadržaju ukazuje na teško i po život opasno stanje. Na punu ozbiljnost ukazuje i latinski naziv za to stanje: mizerere; dolazi do latinske riječi miserere mei, što znači: pomozi mi, smiluj mi se. Stolica u povraćenom sadržaju znači da je u želudac došao sadržaj debeloga crijeva u kojem se stolica stvara, oblikuje. Kada više ne može proći kroz debelo crijevo, crijevni sadržaj se sakuplja, često danima, da bi obratnim pokretima crijeva (antiperistaltikom) bio potisnut preko tankoga crijeva u želudac. Iz želuca smrdljiv sadržaj bude povraćanjem izbačen iz tijela. Stolica u povraćenom sadržaju javlja se kod stanja koje se u narodu naziva zapletaj crijeva. To znači da je debelo crijevo zatvoreno i da je kroz njega spriječen prolaz crijevnoga sadržaja. Uzroci takvih promjena u debelom crijevu najčešće su tumori, rjeđe strana tijela.

PREHLADA

U djetinjstvu nam ograničavaju mnoga zadovoljstva s jednom svrhom da se ne prehladimo, u starosti nas zatvaraju u sobe da se ne prehladi­ mo, čitav život nam prolazi u stalnoj bojazni od propuha, vlage, hladno­ će - da se ne prehladimo. A ipak smo svake godine prehlađeni nekoliko puta. Prehlada je vjerojatno najčešće upotrebljavani medicinski izraz u narodu; unatoč tome ljudima nije jasno da li je prehlada samo simptom bolesti ili je njen naziv. Ni o jednom medicinskom pojmu ne postoji toli­ ko različitih tumačenja i zabluda kao o prehladi. Uzrok seže u daleku prošlost, u vrijeme dok se još ništa nije znalo o uzrocima bolesti, dok su se bolesti objašnjavale lošim znakom, otrovnim isparivanjima iz zemlje, uzrocima i božjom kaznom. Neke su bolesti objašnjavane naglim djelo­ vanjem hladnoće na tijelo, što je i dovelo do upotrebe pojmova prehla­ da, nazeba, nahlada itd. U mnogim sredinama ta su se vjerovanja održa­ la do danas. U liječničkim ordinacijama gotovo se svakodnevno čuju »dijagnoze« kojima se brojni pacijenti obraćaju liječniku, npr. »Prehla­ dio sam jetru, bubrege, želudac, crijeva itd.« Danas liječnik prehladom naziva točno određenu bolest, vrstu zara­ ze gornjih dišnih putova; u mnogim je jezicima riječ studen, hladnoća, postale uobičajeni naziv za tu vrstu infekcije (cold - u engleskom; Erkaltung - u njemačkom: prehlada, nahlada, nazeb u nas). Prije prvoga svjetskog rata dokazano je da je uzročnik takve upale virus.To je potvrđeno brojnim pokusima; poznato je nekoliko desetaka različitih tipova virusa koji se svi nazivaju zajedničkim imenom nosni virusi (rinovirusi). Prema tome, liječnik pod dijagnozom prehlade razu­ mijeva isključivo virusima uzrokovanu zarazu koja zahvaća gornje dišne putove, najčešće sluznice nosa i ždrijela. Također je proučavana veza između hladnoće i prehlade. Veza po­ stoji; eksperimentalno je dokazana. Naglo izlaganje tijela hladnoći izazi­ va reflektorno stiskanje krvnih žila u sluznici nosa i ždrijela, što može dovesti do pada temperature i sluznici nosa za nekoliko stupnjeva Celzijusa. Time se znatno smanjuje otpornosti i uz prisutnost rinovirusa dola-

Većina pre­ hlađenih bolesnika ne traži liječničku pomoć. može se oboljeti i nekoliko puta godišnje. Postoji tzv. Bolest obič­ no traje tjedan dana. Znači da i prehladu možemo svrstati u bolest »prljavih ruku«. Zbog upale Eustahijeve tube. kanala koji spaja ždrijelo sa srednjim uhom. tj. sluh je oslabljen. gdje mogu ostati neoštećeni čak nekoliko sati. U svega 20% dobrovoljaca. Može se javiti umor. Jedni se preznojavaju uz lipov čaj. kod glavobolje uzimat će . s osjećajem punoće i laganoga bola u ždrijelu. tj. koji je u po­ četku vodenast. glavobolja. Zbog gubitka osjeta mirisa i okusa apetit je sma­ njen. Važno je znati da ne postoji mogućnost uzročnog liječenja. Oči posta­ ju crvene. Zato se prehlada ne javlja u obliku velikih epidemija kao neke druge virusne bolesti (gripa). Uz prirodne uvjete postotak je znatno ma­ nji. bol u udovima. svaki svo­ jom već davno »prokušanom« metodom. da bi poslije postao sluzav ili sluzavognojan. simptomatsko liječenje što znači da se daju lijekovi koji uklanjaju samo pojedine simptome. drugi daju prednost čaju od bijeloga sljeza ili šipka. Kada se prekine izolacija i do­ đu u kontakt s osobama koje boluju od prehlade ili kliconoše. rinovirusi budu izba­ čeni kašljem i kihanjem i na taj se način šire od bolesnoga na zdravog čovjeka. Ljudi koji izolirano žive u polarnim krajevima neprekidno izloženi djelovanju ni­ skih temperatura ne boluju od prehlada. Bolest nije jako zarazna. disanje kroz nos je otežano. u osoba znatno smanjene ot­ pornosti. upale može zahvatiti i dublje dijelove dišnih putova. da često pere ruke.zi znatno lakše do infekcije nego u uvjetima kada tijelo nije bilo izlože­ no hladnoći. Prehlada se smatra kapljičnom infekcijom. Bolest se javlja naglo. Važno je da se oboljela osoba ne rukuje. pospanost. koji su namjer­ no zaraženi. zasad nema lijek kojim se virusi u tijelu mogu uništiti. a ne džepne rupčiće koji su upravo »nabijeni« virusima i predstavljaju pravo rasadište bolesti. dolazi do bolesti. Opći poremećaji organizma nisu jače izraženi. Liječe se sami. da upotrebljava papirna­ te rupčiće za jednokratnu upotrebu. U rjeđim slučajevima. koji put zbog jakoga otoka sluzni­ ce nosa onemogućeno. Neki »narodni li­ ječnici« preporučuje staru metodu udisaja dima koji nastaje paljenjem kore kruha na žeravici. Razumljivo je da bez rinovirusa nema prehlade. Budući da rinovirusi u tijelu ne stvaraju dugotrajnu otpor­ nost (imunost). Ubrzo dolazi do kihanja i karakterističnoga iscjetka iz nosa. trećina koristi kap joda u čaši vode. Širenje bolesti može se smanjiti tako da se osoba koja boluje od prehlade ne kreće u zatvorenim prostorima s mnogo ljudi. Novija su istraživanja pokazala da oko 40% osoba koje boluju od prehlade imaju virusa na svojim prstima. četvrtini pomaže domaća rakija. bolest se pojavljuje. Smatra se da prosječno svaki čovjek barem dva puta godišnje oboli od prehlade. obično one koji su najjače izraženi.

se tablete protiv bola. kod kašlja sredstva za ublaživanje. . one djeluju tako što stisnu krvne žile u sluznici nosa i privremeno smanje otok i iscjedak. istraživanja za posljednja dva de­ setljeća opovrgla su Paulingove tvrdnje o velikoj korisnosti toga vitami­ na u liječenju prehlada. Na tom se temelji povoljan učinak toploga čaja. Primjena antibiotika nije samo besmislena nego i štetna. Jedan od najčešće upotrebljavanih lijekova jesu kapljice za nos. Mnogo su bolja ljekovita sredstva koja proširuju krvne žile u nosu i na taj način omogućuju veći dovod krvi. Na jednom savjetovanju u farmakoterapiji zaključeno je da »sva sredstva koja dovode do stiskanja krvnih žila treba napustiti jer na upaljenoj sluznici uzrokuju više štete nego koristi«. čime pogoršavaju stanje. inhalacija kamilice i slično. ko­ je ljudi sami kupuju u ljekarnama. Vitamin C masovno se primjenjuje u sprečavanju i liječenju prehla­ de pošto je nobelovac Linus Pauling objavio knjigu »Vitamin C i prehla­ da«. a time i više hrane i zaštitnih tvari koje stvara organizam. Iako znamo da manjak vitamina C može dovesti do brojnih poremećaja u organizmu. dolazi do još jačeg otoka i oštećenja sluznice. Antibiotici ne djeluju na rinoviruse. Mnogi suviše često i nekontrolirano upotrebljavaju takva sredstva. kod jakoga iscjetka daju se lijekovi koji smanjuju izlučivanje. To je bio pravi »boom« za proizvođače vitamina C. Došlo je do prave vitaminomanije.

i pozdravit će ga. Čov­ jek bez sluha. ali ti podraža­ ji toliko se pojačavaju i mijenjaju da ih krivo tumači. Osjetila su primila poruke koje nisu dovoljno jasne. drugi drugu pojedinost. Naša osjetila nisu savršena. u šumi susreli čovjeka. Pas ima bolji njuh. bit ćemo uvjereni da smo. Postoje duševne bolesti kod kojih takve iluzije igraju značajnu ulo­ gu. važnijim zbivanjima u društvu. a zvukove koji dopiru s ulice čuje kao jato komaraca. npr. Njegova os­ jetila primaju iste podražaje kao i osjetila zdrava čovjeka. Događa se da preko osjetila ne dobivamo stvarnu sliku o stanjima oko nas. naprotiv. odricati pravilno tumačenje doživljaja. O iluzijama se govori ako postoji vanjski podra­ žaj na naše osjetne organe. Ako se tome pridruže još i osjećaji i druge duševne pojave. onda je jasno da svatko doživljava po­ jedinu situaciju na svoj način. Npr. a bolesnik će. Riječ je o događajima iz osobnog života. mislit će da ga je netko napao. . osjeta opipa i mirisa ništa ne bi mogao reći svojoj okolini. Pucketanje suhih parketa u susjednoj sobi tumači se kao da netko hoda. nabor na pokrivaču u zmiju. orao i galeb bolji vid. a mi ga krivo tumačimo. prolaznik će biti uvjeren da se s nekim mimoilazi. u šumi. Ia­ ko svjedok želi govoriti istinu. jedan je zapazio jednu. što su uši čule. a ruke opipale. krivo procjenjujemo ono što su naše oči vidjele. Razlika između zdravoga i bolesnoga upravo je u tome što će zdrava osoba prihvatiti stvarne razloge koji su doveli do nesporazuma. zbog toga i dolazi do mnogih greša­ ka.. vida. »U strahu su velike oči«. panj može izgledati kao čovjek.PRIVIĐANJE Samo ono što osjetimo pruža nam sliku o svijetu koji nas okružuje. U takvim stanjima skloni smo pre­ tjerivanju.' on je ipak sklon da sve što doživi protu­ mači na svoj način. U delirijumu alkoholičar mrlju na zidu pretvara u muhu ili žohara. Priče o duhovima u kući počivaju na tak­ vim vidnim ili slušnim doživljajima. U našem narodu često se govori o priviđenju. glasi poslovica. Ako se uplašimo ili smo uzbuđeni.. na sudu svjedoci se često razilaze u opisivanju događaja. ponekad o događaji­ ma koji se nisu odigrali. ako ga dirnemo. U višim područjima duševnoga života krivo ih tumači­ mo jer ih nismo sasvim jasno doživjeli. U sumraku.

a svega toga odjednom nestane. čuju. »fata morgana«: iscrpljeni i žedni putnici u pus­ tinji odjednom vide palmu. netko im govori iako su sami u sobi. Djelomično rasuđuje kao normalan čov­ jek. jezerce. Ako su halucinacije uzele maha. potok. . ili ima čudan okus. Ali bo­ lesnik je razvio posve drugu sliku stvarnosti i njegova je agresivnost za­ pravo obrana od umišljenoga napada drugih. Svaki narod imao je svoje vizionare i proroke. izbjegava ga i promatra njegovo ponašanje. Takve osobe ne možemo razuvjeriti. Njihove se greške za­ boravljaju. Slično se događa i normalnim ljudima. To je naročito burno u djece. iz vjerskih ili drugih sadržaja.Halucinacije su priviđenja koja nemaju nikakve veze s podražajima koje su uhvatili naši osjetni organi. a govorimo o njima i onda kada netko maštovito i živo predviđa izvršenje pothvata ili zadatka. Na osnovi tako iskrivljenih i nestvarnih doživljaja razvija se dušev­ na bolest. To su umišljaji. ali samo u iznimnim okol­ nostima. To se događa prilikom jake iscrpljenosti kad netko svim svojim psihič­ kim silama nastoji doživjeti ono što želi. Priviđenja ove vrste mogu se javljati trajno ili povremeno. postaje uvje­ ren da mu susjed doista želi zlo. Pod utjecajem želje i mašte vidi i čuje vile. ili ima osjećaj da prisustvuje nekom događaju. Takve osobe nešto vide. osjete miris. riječima ili fizički napadne susjeda. Poznato je da bolesnik u visokoj temperaturi doživljava iluzije i halucinacije. Učini li mu se da čuje glas svog susjeda koji mu prijeti. Tko ne po­ znaje misli takvoga bolesnika smatrat će da je ispad besmislen. normal­ no začinjena hrana djeluje bljutavo. a točna proročanstva pamte. njima se bavi posebna nauka parapsihologija. Danas još uvijek ne možemo objasniti sve takve pojave. Može se dogo­ diti da »iz čistog mira«. Poznato je da su poneki od tih zanesenih ljudi doista imali dar odličnoga zapažanja. Ni­ kakvu kritiku ne priznaje. Čini im se da će odmah doći do oaze. Njemu se ukazuje prizor iz priče. Vizije se mogu odnositi na prošle ili buduće događaje. razgovara sa svecima. posljednjim snagama požure. zato smišlja obranu. on će svaku stvarnu riječ ili bilo kakvu gestu procjenjivati na osnovu govora koji je halucinirao. Halucinacije su najčešće bolesna pojava. ili vide nešto što drugi poriču. okus ili dodir. Bolesnik vjeruje u ono što je osjetio kao u stvarnost i pokuša­ va protumačiti što se dogodilo. a to je bila i osobina mnogih učenjaka i pronalaza­ ča. Poznata je tzv. Duševni bolesnici često doživljavaju osjete koji ih zbunjuju: čuju glasove. iako ničega nema. a u stvarnosti se to uopće nije dogodilo. Najprije prestaje razgovarati s tim čovjekom. ili osjećaju da ih nešto do­ diruje. Vizije su priviđenja koja pojedinac doživljava toliko živo da se od­ jednom nađe u posebnom svijetu. osjete miris ili smrad koji ne postoji.

potreb­ no je znati kako rade crijeva. srećka. To zna­ či : kada bismo iz tijela uzeli jedan odsječak crijeva i stavili ga u posudu vode s nešto malo kuhinjske soli. vodenasta.PROLJEV Rijetko koji simptom bolesti ima u narodu toliko različitih naziva kao proljev. neformirana stolica koja nastaje zbog brzoga ispražnjivanja sadržaja crijeva. dok ni nekoliko stolica dnevno nisu proljev ako su te stolice normalne čvrstoće (konzistencije). često i među školovanim ljudima. Pučka tumačenja i krive predodžbe o uzrocima nastanka proljeva toliko su brojne. U stijenci crijeva na­ lazi se splet živaca koji su odgovorni za samostalan rad crijeva. pokretati. Za neke ljude pro­ ljev je samo »prehlada«. driskavica. opći poremećaji u tijelu. driska. Pre­ ma tome. Postoje različita shvaćanja. U skladu s takvim shvaćanjem pogrešno je bilo kakvim lijekovima prekida­ ti to »čišćenje«. Za mnoge ljude proljev je samo način na koji se »tijelo čisti«. krupa. Na primjer: veća količina hrane dovest će do rastezanja tankoga crijeva. blijanje. za­ tim da li je proljev svaka vodenasta stolica. tada bi se u toj tekućini crijevo još jed­ no vrijeme gibalo bez obzira što je lišeno svake veze s organizmom. Liječnik je koji puti danas nemoćan u borbi protiv predrasuda. Uzroci proljeva mogu biti različiti: promjene i poremećaji u crijevi­ ma. otvor. Da bi se mogli shvatiti međusobno različiti uzroci proljeva. Takve osobe obraćaju se liječniku tek onda kada ih nji­ hovo »samočišćenje organizma« onesposobi za rad. a to će biti podražaj za sporije kretanje kako bi se sva hrana mogla raz- . Proljev (dijareja) naziva se napoljica. ili je bitan broj stolica u toku dana? Proljev je suviše tekuća. o to­ me što treba nazvati proljevom. da li samo više od 3 stolice dnevno. Crijeva se mogu samostalno gibati. dok ga drugi povezuju s uzimanjem pokvarene hrane. proljevom se može nazvati samo jedna tekuća ili polutekuca stolica dnevno. različite i duboko ukorijenjene u svi­ jesti ljudi da predstavljaju problem za medicinsko liječenje. podražaj za pokretanje crijeva može potjecati iz samih crijeva.

Proljev može nastati zbog toga što je nadražen čitav probavni sus­ tav. grčevima u tr­ buhu. povraćanjem. Način prehrane.graditi. odstrani iz tijela. Međutim. Proljev može trajati mjesecima i godinama. Centar autonomnoga živčanog sustava nalazi se u mozgu i povezan je brojnim živčanim niti­ ma ne samo s ostalim dijelovima mozga nego i s ostalim organima u tije­ lu. mogu. simpatikusa i parasimpatikusa. gubitkom apetita. alergični proljevi. nagao proljev Potpuno neopasni i bezazleni uzroci mogu uzrokovati pojavu neko­ liko proljevastih stolica. otokom kože i sluznica. . U takvim slučajevima govori se o dugotrajnom ili kroničnom proljevu. Proljev se može javiti naglo. U većini slučajeva praćen je povišenom tjelesnom temperaturom. tankoga i debelog crijeva. Brzina prolaza hrane kroz crijeva normalno je takva da omogući razgradnju hrane i upijanje hranjivih tvari u krv. No. ili može doći do proljeva samo zbog ubrzanoga rada debeloga crijeva. Nagao proljev može se javiti i kao posljedica preosjetljivosti crijeva na pojedinu vrstu hrane. može ubrzati ili usporiti crijevno gibanje. hrana s mnogo šećera. hrana u kojoj ima mnogo tvari što djeluju nadražujuće. biti praćeni i drugim alergičnim smetnjama: svrbežom. kao izmet. Nadražaj tih živaca. Razumljivo je da zbog nekoliko proljevastih stolica ne treba juriti liječniku. može biti nadraženo samo tanko i debelo crijevo. Akutan. tj. akutno. Ovisno o vrsti hrane. živčevlje koje radi ne­ zavisno od čovjekove volje. glavoboljom. jako masna hrana. promjenama na koži. ali ne moraju. Opće sta­ nje organizma uglavnom nije promijenjeno i poremećeno. Kada je prolaženje hrane crijevom ubrzano do te mjere da se ne može stvoriti normalna stolica. a proljev pre­ stane nakon dijete od lagane i lako probarljive hrane. i prestati nakon nekoliko da­ na. Uzrok može biti i teško probavljiva hrana. tada je posljedica ubrzanoga rada želuca. Sada će biti razumljivo zašto proljev može izazvati duševno uzbuđe­ nje ili bolesne promjene u žlijezdama tijela. flekovima po koži. To su tzv. kao što je sirovo povrće. Na crijeva djeluju i živci autonomnoga živčanog sustava. nezrelo voće. jako kisela i ljuta hrana. nastaje proljev. Osjetljive osobe redovito dobiju proljev nakon uzimanja određene vrste hrane. mučninom. npr. Kemijski podražaji mogu znatno ubrzati te valovite crijevne po­ krete. to mogu biti preobilni obroci. potrebno je 1 do 3 dana da progutana hrana prođe čitav probavni sustav i da se kao neprobarljivi ostatak. taj samostalni rad crijeva ipak je ograničen. nagle promjene u prehrani i vrsta hrane česti su uzroci proljeva.

tjelesna temperatura pada. ali ne i njihov otrov u hrani. I drugi otrovi izazivaju proljeve bez obzira na koji su način ušli u tijelo.Nagao proljev može se javiti i nakon jačega duševnog uzbuđenja. digitalis. na pogodnoj se tempe­ raturi brzo razmnožavaju na hrani. ni miris. kože ili udisajem: živa. toksinima. mlijekom. kolačima s kremom. Te bakterije najčešće uzrokuju bolesti za koje se obično kaže da su nastale »otrovanom hranom«. izmetom i mokraćom. A taj otrov ne mijenja ni boju. i proljev će ubrzo prestati. paration. Uzročnici tih bolesti mogu pri­ jeći na čovjeka i putem hrane životinjskog porijekla: mesom. Uz bol u trbuhu. Poznati su proljevi đaka i studenata prije ispita. vo­ dom i prstima ponovo se prenose na zdravu osobu (griža. pilokarpin kapi. Otrovi mogu izazvati jake proljeve. grčevi u trbuhu i jak proljev. Postupak prilikom akutnoga trovanja hranom Često je dovoljno dan-dva pripaziti na način prehrane. I lijekovi izazivaju proljeve na taj način što ubrzavaju rad crijeva. a nakon toga uzeti lako probavljivu hranu u manjim i češćim obrocima: . To mogu biti otrovne kapljice za oči koje upotrebljavaju osobe s visokim očnim tlakom. Mnoge bakterije i vi­ rusi ulaze u tijelo preko usta i dolaze u crijevo. Neke bakteri­ je. preparati željeza. dizenterija. takve bakterije stvaraju vrlo jak otrov koji je otporan na visoke i niske temperature. povraćanje. Najčešći su uzrok crijevne zaraze (infekcije). Razmnažajući se. bilo preko usta. trbušni tifus. medu kojima je najpoznatiji zlatni stafilokok. uz opće loše osjećanje. kao kapljice za srce. Koji put je potrebno izostaviti dva-tri obroka hrane. Najteži oblici trovanja hranom (aimentarna intoksikacija) nisu uzrokovani samim bakterijama. najčešće u ljetnim mjesecima. proljev je najočitiji znak crijevnih za­ raza. Ubrzo na­ kon uzimanja takve hrane javlja se mučnina. alko­ hol. jajima. nego nji­ hovim otrovima. u masi za sladoled. naročito na mljevenom mesu. Kuhanjem ili dubokim zamrzavanjem uništit ćemo bakterije. virusne upale tankoga crijeva). zatim lijekovi za uništavanje glista i crva u crijevima. Toj grupi crijevnih zaraza pripadaju bolesti koje se na čovjeka prenose sa životinja njiho­ vim izlučivanjima. ni okus hrane. Naročito jak osjećaj straha izaziva nagao proljev koji se ne može kontrolirati. u grlu i nosu. fosfor. nuvan. kolera. Koža bolesnika postane blijeda i orošena hladnim znojem. a zagađenom hranom. lijekovi ako se uzmu u prevelikim dozama. katkad i povraćanje. krum­ piru. U hranu dolazi iz gnojnih žarišta na koži. Uzročnici se stolicom izlučuju iz crijeva. To su vrlo često sredstva koja služe za uništavanje nametnika u poljoprivredi i kućanstvu: malation. gdje se razmnažaju.

običnu vodu. Ako se posumnja na trovanje hranom. ali bez šećera: čaj sa saharinom. grčevima u trbuhu ili nekim drugim znakom. liječnik će najprije pregledati stolicu. Zbog manjka vitamina iz grupe B nastaje bolest pelagra. antibiotike. kroničan proljev Da bi ustanovio uzrok dugotrajnoga. Zbog manjka kiseline. Proljev nastaje i kada je otežano prolaženje crijevnoga sadržaja kroz crijeva. žuči i so­ ka gušterače (zbog poremećene razgradnje masti i škroba). Osim laboratorijskoga pre­ gleda stolice potreban je rendgenski pregled želuca i crijeva. gnoja. Od kroničnog proljeva vrlo često pate osobe kojima je zbog bolesti od­ stranjen želudac. na nagovor susjeda. Povraćanje se može izazvati nadraživanjem mekoga nepca prstom. ili pregled debeloga crijeva s pomoću posebnoga instrumenta (rektoskopija). već kod prvih znakova boles­ ti valja izazvati povraćanje kako bi se otrovani sadržaj što prije izbacio iz tijela. ili one koje u želucu nemaju dovoljno solne kiseline. tumorima. Lijekove može propisati sa­ mo liječnik. krvi. što izaziva proljev. i time do slabije opskrbe crijeva kisikom. Svako trovanje hranom zahtijeva bolničko liječenje. kod bolesti štitne žlijezde (tireotoksikoza) i nadbubrežne žlijezde (Addisonova bolest). Djelomično zatvaranje crijeva može biti izazvano stranim tijelom u crijevima. pire krumpir. nego i u drugim organima: želucu. količina stolice je mala. Manjak želučanoga soka.prežganu juhu. . Za to vrijeme valja uzimati dovoljno teku­ ćine. Uzroci kroničnoga proljeva mogu biti brojni i različiti. Ne treba uzimati. npr. prođu želudac. mnoge bakterije. tada se izmjenjuje kronični zatvor stolice s kroničnim proljevom. koje bi bile uništene. parazita. povra­ ćanjem. »prirodnu zaštitnu barijeru«. npr. ostataka neprobavljene hrane. stolica je tekuća. lijekove. kroničnog proljeva. na »živčanoj bazi«. tada je liječnički pregled prijeko potreban. Zbog oslabljenoga rada srca dolazi do otežane cirkulacije krvi u ve­ nama. Dugotrajan. Proljev može nastati i zbog poremećaja u radu žlijezda u unutraš­ njosti tijela koje svoje sokove puštaju direktno u krv (endokrine žlijez­ de). žlijezdama. stiskanjem crijeva zbog ožiljaka poslije upala ili operacija u trbušnoj šupljini. solne kiseline uzrokuje proljev time što nedovoljno probavljena hrana iz želuca dolazi u crijeva pa ih jako nadraži. Liječnika zanima ima li u stolici sluzi. srcu. Proljeve može izazvati i manjak drugih probavnih sokova. tj. dođu u crijeva i izazovu upalu. Ako je proljev praćen povišenom tjelesnom temperaturom. Uzrok pro­ ljeva ne mora uvijek biti u crijevima.

U najtežim slučajevima. naponima. a broj stolica može doseći i 20 dnevno. sluz i gnoj. ako sadrže krv. Du­ gotrajne proljevaste stolice. straha. vrijedovima. koji put ima i gnoja. laganim bolovima u trbuhu. Zbog toga jak psihički nadražaj dovodi do prenadraženosti parasimpatikusa. Bolest je dugogodišnja i često praćena smetnjama: promenljivim temperaturama. To je upala sluznice debeloga crijeva praćena sitnim oštećenjima. što može izazvati pojačano lučenje sluzi u debelom crijevu. takvi bolesnici mogu jesti svaku hranu bez ikakvih posljedica. slabokrvnošću. Kada nemaju proljeva.s mnogo sluzi. javljaju se tzv. zatim nastaje poboljša­ nje. u uskoj je vezi s onim dijelovima mozga u kojima čovjek doživljava svoje osjećaje (emocije). koji upravlja radom crijeva. Pregled završnoga dijela debelog crijeva pomoću posebnoga aparata rektoskopa važna je pretraga kojom se otkriva rak debeloga crijeva. tj. bola. mogu biti izazva­ ne rakom debeloga crijeva. Koji put je krvarenje jedi­ ni znak bolesti. bijesa. na sluznici. živaca koji ub­ rzavaju rad crijeva. jutarnji proljevi. Proljev može biti praćen grčevima u tr­ buhu. . sluz. Krv može biti ispremiješana sa stolicom kao veći ili ma­ nji ugrušak. Tri četvrti­ ne svih tumora debeloga crijeva nalaze se u dosegu rektoskopa Postoje i nervozni ili neurogeni proljevi. Napadi proljeva traju 10 do 12 dana. U stolici se vidi krv. Uzroci mogu biti osjećaji neugode. katkad i gnoj. rijetkom bolešću nepoznata uzroka. slično čiru na želucu. Napadi »nervoznih proljeva« mogu se javljati povremeno s kra­ ćim ili dužim stankama. oštećenje zahvaća velike površine sluznice. Centar autonomnoga živčanoga sustava. Kroničan proljev može biti izazvan ulceroznim kolitisom. koji je jedan od najčešćih tumora ljudskoga tijela.

Proljev nemaju djeca koja se hrane isključivo majčinim mlijekom.živčanom razdražljivošću. koja se poput drugih crijevnih zaraza. dobro jede i napreduje na težini. Već sam naziv dojenčeta uka­ zuje na to da je način prehrane vezan isključivo na sisanje mlijeka. u njemu nema bakterija. tj. Zbog bjelančevina. prenosi od a bolesnoga na zdravog čovjeka. Proljev dobija i malo dijete koje naglo prelazi s prehrane majčinim mlijekom na kravlje mlijeko. nakon čega nastaje zatvor stolice nekoliko dana. potpuno kriva shvaćanja o nači­ nu prehrane maloga djeteta. Umjetna ishrana dojenčeta mlijekom. ili mlječnim prerađevinama drugih sisara. Danas 20 posto svih ljudi na svijetu boluje od te bolesti. Tuberkuloza crijeva izaziva sluzavo-krvave proljeve i obično je ud­ ružena s plućnom tuberkulozom. može se javiti nekoliko proljevastih stolica zelenkaste boje. Ali ako takvo dijete ne pokazuje druge znake bolesti. I mnoge druge upale u crijevima izazi­ vaju kronične proljeve: upala slijepoga crijeva. Na to je naročito osjetljivo dojenče u prva tri mjeseca života. majčino je mlijeko najbolja prirodna hrana. osnovni su uzroci poremećaja. kravlje je mlijeko mnogo teže probavljivo te se u crijevima ponaša kao »strano tijelo«. To su grizlice na de­ belom crijevu. laktacit. Proljev dojenčeta Probavni sustav dojenčeta vrlo je osjetljiv zbog toga što probavni organi nisu još potpuno »sazreli«. ne treba preduzimati liječenje. Zbog toga sustava. Proljevi mo­ gu nastati i zbog prekomjernoga hranjenja. pa se u stolici osim sluz i nalazi i krv. Koji put pod­ sjeća na dizenteriju. predrasude. Smatra se da je psihički faktor (emocionalni stres) važan uzrok ove bolesti. Hranjenje kravljim mlijekom često izaziva proljeve naročito ako mlijeko nije dobro pripremljeno. povećana temperatura. Proljev traje nekoli­ ko dana. gušte­ rače. čak s nešto sluzi. dotle se u kravljem mlijeku zbog nehigijenskih navika. neredovitih i prečestih obro- . Želudac i crijeva dojenčeta osposob­ ljeni su za probavu samo majčina mlijeka. mora se prilagoditi uzrastu i težini dojenčeta. razrijeđeno prema dobi i uzrastu. laktovit). Uz­ ročnik je parazit (entameba histolitika). žučnoga mjehura. bol u zglobovima. mogu se javiti i drugi znaci bolesti: umor. Doduše. Sluzavo-krvavi proljevi prate i bolest koja se zove amebijaza. Valja uzeti u obzir da je kravlje mlijeko vrlo često zagađeno. Dok je majčino sterilno. To se postiže razređivanjem kravljega mlijeka ili upotrebom gotovih tvorničkih prepa­ rata u kojima sastav hrane odgovara svojstvima majčina mlijeka (bebiron.

Potraje li takvo stanje duže vrijeme. Najglavniji je uzrok zaraza (infekcija). zbog nagloga prelaza na um­ jetnu prehranu. ili će dijete uputiti u bolnicu. ubrzo će doći do gubitka svijesti i smrti.ka. . doći će do teškoga općeg pore­ mećaja. Dijete se zarazi bakterijama preko zagađenoga mlijeka. koja se znat­ no povećava ako je proljev praćen povraćanjem i povišenom temperatu­ rom. suviše vrućega ili suviše hladnog jela. Liječnik će odrediti lijekove. gubi se i mnogo važnih mine­ rala. Liječenje dječjega proljeva Svaki jači proljev. naročito s povraćanjem. dolazi do velikoga gubitka tekućine. ali bakterije mogu doći u crijeva i sisanjem nečistih prstiju i dude varalice. Izostane li hitna liječnička intervencija. obavezno zahtijeva liječ­ nički pregled. na taj način unijet će u crijeva brojne bakte­ rije i njihove otrove. dati uputstva za prehranu. Ako dođe do upale srednjeg uha. gnoj će kroz tu cijev dolaziti u ždrijelo i dijete će ga gutati. do stanja šoka. Jak i dugotrajan proljev velika je opasnost za dojenče. Malo dijete ima vrlo široku cijev koja spaja ždrijelo sa srednjim uhom.

5 dl na kg tjelesne te­ žine. Za 24 sata dijete može popiti tekućine u količini od 1. prežgana juha. Poslije se. ili sa saharinom. Poslije se obično prelazi na rogačevu juhu i juhu od mrkve. prema uputi liječnika. Uz čaj se može dati i slana prokuhana voda ( 1 žličica soli na pola litre vode). ribane jabuke. bez šećera. Način na koji se takva hrana priprema opisan je na paketiću rogačeva brašna. ili gotovi preparati. Starijem djetetu daje se i sluz od riže (20 do 30 grama po obroku). najbolje ruski ili lipov čaj. Prve i osnovne mjere poduzima majka. kakao na vodi. dodaje obrano mlijeko. .Prije dolaska liječnika dijete se ne smije hraniti. Davati se može sa­ mo tekućina.

.čokolada za kuhanje. .domaći rezanci ili krpice na ulju. stupanj: (kao III stupanj. .prežgana juha bez masnoće. .DIJETA KOD PROLJEVA Dijeta kod akutnih proljeva školske djece I. . IV.rižina sluz sa saharinom.juha od mrkvice s krupicom.svježi kravlji sir bez vrhnja. . .pire od jabuka bez šećera.kuhana.bijela kava (žitna). . III. keksi bez nadjeva.banane.ribane jabuke.juha od mrkvice.kuhana riža na vodi. kosana teletina ili piletina.kakao na dvotrećinskom mlijeku.dvopek. i) . .pasirana mrkvica. i) . . II. . stupanj: . stupanj: (kao I stupanj. . . . i) .bobi štapići. . stupanj: (kao II stupanj.mekano ili tvrdo kuhana jaja. .riža na dvotrećinskom mlijeku s čokoladom za kuhanje. .keksi sa nadjevom.

. pasirana variva: mrkvica. i) . teletina i bijela riba.juha od kosti sa zakuhima.kuhana piletina. nabujak od dvopeka s jabukama.teleći i pileći rižoto. III.salata od mrkvice. stupanj: .prežgana juha bez masnoća.- jogurt.čokolada za kuhanje.tvrdo kuhana jaja.bijela kava i kakao sa saharinom. . stupanj: (sve što je uključeno u II stupanj. . . II. . nemasna. . teleća ili pileća nezamašćena juha s tjesteninom ili žljičnjacima. pečene jabuke.banane. .pileći i teleći ujušak. Dijeta kod akutnih proljeva I. . pire i kompot sa saharinom.kosani odrezak bez začina. vanili puding na dvotrećinskom mlijeku.svježi kravlji sir bez vrhnja. . savijača sa sirom. . .juha od mrkvice. stupanj: (sve što je uključeno u I stupanj. cvjetača. . . . .ruski čaj ili čaj od šipka sa saharinom ili limunom. . pirjana mrkvica. i) .prepečeni bijeli kruh ili dvopek.pirjana piletina i teletina. i) .biskvit. nabujak od riže.pirjana riža i krupica.kuhani štrukli sa sirom. grašak. . slana. IV. okruglice od sira.rižina sluz.domaći rezanci.palačinke sa sirom. okruglice od sira. stupanj: (sve što je u III stupnju. . . .pirjana mrkvica. krpice i mlinci. .tijesto industrijske proizvodnje.

.jesti valja uvijek polako. mesne konzerve. . pa im se preporučuje ishrana prema slijedećim uputama: .miješano pasirano povrće. Dijetalna ishrana ne znači oskudnu ili nedos­ tatnu ishranu. suviše hladna i suviše začinjena jela.svježi kravlji sir s malo kiseloga vrhnja. Valja paziti da ishrana bude raznolika i kalorički vrijedna i izbjega­ vati uzimanje veće količine tekućine za vrijeme jela te biljnu hranu koja sadrži celulozu. nego takvu ishranu koja je kalorički vrijedna. povrće). . okruglice od kruha ili žemlje. a svaku hranu dobro sažvakati. . stupanj: (sve što je u IV stupnju.kakao i kava sa mlijekom i šećerom. cikla. Ispravna dijetalna ishrana pridonosi otklanjanju mnogih tegoba te omogućuje brže i potpu­ nije izlječenje. V. . ne smije se jesti konzervirana hrana (kompoti. . bez žurbe.keksi »albert« ili »petit beurre«. Pojedini obroci ne smiju biti preveliki da ne preopterete probavni trakt.štetna su suviše vruća. Dijetalna ishrana osobito je važna za bolesnike koji boluju od upale želuca. . kiselo mlijeko ili jogurt. Dijeta kod kroničnoga proljeva Dijetalna ishrana sastavni je dio liječenja bolesnika koji boluju od bolesti probavnih organa. slani krumpir.najbolje je da svaki bolesnik sam izabere najpogodniju vrstu na­ vedene hrane.umak od rajčice.okruglice od riže. . Općenito.salata od mrkvice. . i) . . tankoga i debelog crijeva. . ..topljeni sir. a pri tom tako podešena da ne preopterećuje probavne organe.špinat ili pasirana blitva.obroci moraju biti topli i svježe priređeni.Hranu valja uzimati u manjim količinama u više dnevnih obroka. .jutarnji obroci moraju biti obilniji i kalorički vredniji od večer­ njih obroka.

P o v r ć e : krumpir kuhan u slanoj vodi s peršunom. palačinke s nemasnim sirom. kelj. alkoholna pića i ona koja iza­ zivaju vrenje (pivo. jabuke. mlada govedina. 6. orasi. J u h e : prežgana juha. limunada. Salamurena. ulje bez zaprške. proku­ lica. potpu­ no svježe kajsije i breskve. mošt). radič. jagode bez šećera. nemasno kokošje meso. nemasno kiselo mlijeko. čajevi (blagi kineski). slani keksi. mahunarke. riblja juha. . pečene jabuke i pasirane banane. zelena salata i kisela paprika. drobljenac. mlada ovčetina. poriluk. konzervirana i sušena mesa. mesne prerađevine. 7. češnjak. travnički i paški sir. kašice od krupice. riža. biskvit. rajčica (pasirana). pasirana mrkvica. borovnice.1. kakao na vodi. goveđii tele­ ći nesušeni jezik. Z a č i n i : maslac. bademi. pecivo. 5. piletina. omleti. 4. jaja. čaj s nešto mlijeka. Zabranjena jela i pića Zelje svježe. 2. riže. 3. 8. janjetina. nezašećereni kompot od jabuka. sirovo zeleno povrće. plućica. M e s o i bjelančevinaste namirnice: teletina. nemasni trapist. jetra i mozak. puding od škroba. jogurt. riže. keksi (»albert«. kuhano ili ukiseljeno. mrkvice i špinata s ma­ njom količinom zakuhanoga jajeta. suviše masna jela. oranžada. svježi kravlji sir. K o l a č i : drobljenac. »petit-beurre«). suhi i oštri sirevi. puding od škroba. špageti. nemasna juha od telećega. okruglice od sira. svježi i kiseli. makaroni. luk. krupice. blitva (manje količi­ ne). nemas­ no meso purana (bijelo meso). morska kuhana riba (bijela). vrlo male količine naravnoga vina s vodom. jaki začini. T j e s t e n i n e : bijeli kruh (ne svježi). krastavci. bijela kava. kuhani špinat (lešo). krupice i tjestenine. juha od rajčice. masnoća u manjim količi­ nama. N a p i c i : voćni sokovi. goveđeg ili živadskog mesa. dvopek. praška šunka. V o ć e : uzimati u manjim količinama naranče. salata. sok od rajčice. crna kava.

boravkom u vlažnoj i hladnoj klimi.PROMUKLOST Promuklost (disfonija) najčešća je smetnja glasa koja se očituje u pro­ mjeni visine. boravkom u zadimljenim. hladnim ili pregrijanim prostorijama. Mišići grkljana postepeno su se razvili u izvođače zvuka. Zdravstve­ no stanje grkljana u najužoj je vezi s radnom okolinom i životnim navi­ kama. Stezanjem i opuštanjem. Grkljan je »vratar« dišnoga sustava i prvi dolazi u dodir sa svim. Mišići grkljana. Grkljanom stvoren zvuk. omogućujući ulazak zraka u pluća. pjevanjem. je­ zika. Nakon uzrujavanja ili sukoba počinje se govoriti promuklim glasom a može se ostati i »bez riječi«. glasa. jetkih plinova itd. postaje izgovoren glas. Grkljan leži u prednjem. Pijenje žestokih pića također oštećuje glasnice. Grkljan je vrlo osjetljiv i nema čovjeka koji nije promukao zbog toga što je glasnice suviše opteretio vikanjem. grlo može mijenjati ne samo jačinu i visinu zvuka nego i njegovu boju. Poznata je promuklost kroničnih alkoholičara. mogu nastati na živčanoj bazi. prema potrebi. pa se javlja promuklost. uz pomoć usana. dužim govorom. Dugotrajnim kroničnim promjenama naročito su izložene osobe određenih profesija: pjevači. vi­ še ili manje. . te su osim dišne funkcije dobili i govornu. nastaje zbog promjene na glasnicama. pa i promuklost. radnici koji rade u atmosferi u kojoj ima mineralne ili metalne prašine. Promjene glasa. primiču ili odmiču glasiljke prema sredini. ili nadražio pretjeranim pušenjem. mijenjajući ujedno njihovu napetost i tvrdoću. Zahvaljujući to­ me što je grkljan živ organ. puhači stakla. čime spreča­ vaju ulazak hrane ili nekoga drugog stranog tijela u dušnik. Osnovna zadaća mišića grkljan? je disajna. štetnim tvarima koje zrakom ulaze u dišne putove i pluća. mišići grkljana zatvaraju i otvaraju ulaz u dušnik. gornjem dijelu vrata i građen je od hrskavice te više skupina mišića pokrivenih sluznicom. jakosti i boje. Glasnice su nabori sluznice razapeti između hrskavice grkljana. nosa i mekoga nepca.

Promuklost se može javiti i za vrijeme trudnoće. U težim slučajevima može doći do potpunog gubitka glasa (afonija). Tjelesna temperatura može se nešto pove­ ćati. piti alkoholna pića. takav bolesnik mora se obavezno liječnički pregleda­ ti. zatim zarazne bolesti sifilisa. Promuklost može biti uzrokovana klijenuti (paralizom) živaca koji kontroliraju rad mišića odgovornih za stvaranje glasa. naročito virusnom prehladom. javljaju se i druge alergične promjene. Neliječena bolest vodi u sigurnu smrt. olovo itd. prašinu itd. nerijetko i promuklost.Najčešći je uzrok promuklosti infekcija gornjih dišnih putova (no­ sa. koji uz­ rokuje promuklost. pa se nerijetko javlja i kašalj. tetanus. Promuklost nastaje i zbog nagloga otoka glasnica preosjetljivih na neke tvari. zatim kod rijetkih bolesti drugih žlijezda s unu­ tarnjim lučenjem. atropin. svrbeža. javljaju se pretežno u muškarca. ali su mnogi stradali zbog ravnoduš­ nosti i potcenjivanja opasnosti. arsen. najčešće polipi. npr. Takva oštećenja mogu izazvati i ne­ ki otrovi. gripa. I zloćudni tumori grkljana dosta su česti (2% svih zloćud­ nih tumora). Na razvoj govornoga organa u znatnoj mjeri utječu i seksualni hor­ moni. osipa. upalne promjene i tumori u mozgu. Promuklost može biti i prvi znak tumora grkljana. krva­ renja u mozak. grkljana. dušnika) virusima. kašljucanje). zbog pojačane prokrvavljenosti grkljana. Na glasnicama se dosta često javljaju dobroćudni tumori. Upale mogu izazvati i druge klice. deformacija vratne kralješnice. U muškarca. Dijagnozu bolesti i način liječenja treba da odredi liječnik. pušiti. nazvani tako zbog izgleda. a u ispljuvku se može naći svježe krvi. Po­ stoji i nadražaj na kašalj (suhi kašalj. uzrokovana otokom glasnica. npr. Kako tumor raste promuklost je sve jače izražena. na hranu. Uz otok glasnica. za vrijeme puberteta. Ali bez obzira na lijekove bolesnik mora ukloniti sve nadražaje koji pogoršava­ ju bolest: ne smije govoriti. Uzroci mogu biti strume. mogu javiti pod hormonskim utjecajem. ždrijela. u obliku crvenila. smatra sumnjivom na rak. lijekove. može se pojaviti kao kratkotrajna prolazna pojava i za vrijeme menstruacije te u klimakteriju. Javlja se suhoća. pa se promjene glasa. naročito starijih osoba. lagan bol i promuklost. Zbog toga svaka promuklost koja traje duže od 2 tjedna. tumori jednjaka i ždrijela. zrak mora biti . diferija. Za uspješno liječenje važno je što hitnije postaviti dijag­ nozu bolesti. Od kronične upale do raka grkljana obično je dug put. najčešće na koži. tifus. Svaku kroničnu upalu grkljana i dušnika valja liječiti kako ne bi po­ stale podloga za razvitak zloćudnoga tumora (raka). osjećaj grebanja u grlu. Promuklost blaženog stupnja. Uz promuklost postoji osjećaj stranoga tijela u grkljanu. Promuklost je najčešće prvi znak bolesti.

noću se iznenada javi teško disanje uz jak kašalj i zvučno. Uzrok je lagan otok i grč glasnica. Do dolaska liječnika dijete valja umiriti. temperatura oko 20C. Već od prve godine života često se javlja poseban oblik upale glas­ nica (pseudokrup) koji je karakterističan teškom slikom bolesti i povolj­ nim tokom izlječenja. naročito kod psi­ hički vrlo osjetljive djece. Na promuklost u toku dana. Kad je dijete krajnje iscrpljeno. grč popuš­ ta.čist. kreštavo disanje. Promuklost djece Promuklost djece uglavnom je uzrokovana infekcijama gornjih diš­ nih putova. . često se nadovezuje na upalu ždrijela i mandula. pomažu topli oblozi oko vrata i inhalacija vodene pare (kamilica). s dosta visokim postotkom vlage.

Ponovnim spajanjem sitnih kapilara nastaju sve veće krvne žile koje odvode krv nazad prema srcu. Vene su znatno slabije građene od arterija. Ar­ terije vode krv iz srca prema periferiji tijela i granaju se u sve manje og­ ranke. koji su ta­ ko građeni i postavljeni da krv može teći samo prema srcu. što je razumljivo s obzirom na to što stijenka arteri­ ja podnosi mnogo viši krvni tlak od stijenke vena. »probave« (metabolizma). U unutrašnjosti vena nalaze se zalisci »ventili«. Postoje razlike i u unutrašnjosti. tj. kapilari i vene.PROŠIRENE VENE U tijelu čovjeka postoje tri vrste krvnih žila: arterije. Zalisci u venama nogu . Slično kao što nije moguće ni vraćanje vode u vodovodnim cijevima tako dugo dok rade pumpe u crpnim stanicama. U kapilarima krv daje stanicama potrebnu hranu i kisik te ujedno preuzima otpadne materije stanične mijene tvari. ventili sprečavaju vraćanje krvi u obrnutom smjeru prema kapilarima. Najmanje krvne žile koje nastaju gananjem arterija nazivaju se krvne kapilare. Arterije nemaju zalisaka jer je vraćanje krvi nemoguće zbog visokog tlaka koji stvara srce svojim radom. Njihova stijenka nije ta­ ko čvrsta i elastična. a zovu se vene.

U venama je krvni tlak nizak. Svako povećanje tlaka u jednom dijelu ve­ ne usmjeruje krv prema nazad, što zalisci u normalnim uvjetima spreča­ vaju. Proširenje nastaje kada se u venama poveća krvni tlak zbog pritiska izvana ili začepljenja iznutra. Ako je kolanje krvi venom onemogućeno, krv se ubacuje preko »pomoćnih vena« u druge vene. Navala krvi u tim venama izaziva povećanje krvnoga tlaka i vene se šire. Brojne površinske vene nalaze se pod kožom na čitavoj površini ti­ jela. Pojedinačna i manja proširenja mogu se vidjeti gotovo na svim dije­ lovima tijela. Znatnija venska proširenja, koja su posljedica ozbiljnijih poremećaja u tijelu, mogu se vidjeti pod kožom prsnoga koša i trbuha te na nogama.

Proširene vene na nogama
Više od 20 posto ljudi iznad tridesete godine života imaju proširene vene na nogama. Broj takvih žena mnogo je veći od muškaraca. Bolest se smatra ne samo medicinskim nego i socijalnim problemom. Zbog pro­ širenih vena na nogama izgubi se toliko radnih sati kao i zbog gripe. Proširene vene (varice) na nogama možemo nazvati bolešću civili­ zacije. Najčešće se javljaju u civiliziranim zemljama. Tome je kriv način života suvremena čovjeka. Ograničeno kretanje, manjak tjelesnoga vjež­ banja, pretežno stojeći rad, sve to ometa normalan tok venske krvi pre­ ma srcu. Kretanje omogućava normalnu cirkulaciju krvi u nogama. Ka­ da pokrene nogu, ili kada samo napne mišiće na nogama, čovjek pokre­ ne izvjesnu količinu krvi prema srcu i tlak krvi u venama se smanji. To je tzv, »mišićna venska pumpa«. Kod ljudi koji u svom zvanju pretežno stoje, »mišićna pumpa« nije dovoljno iskorištena i u venama stalno za­ ostaje izvjesna količina krvi (prodavači, konobari). I sila teža otežava tok venske krvi prema srcu. Dolazi do zastoja krvi i porasta tlaka u ve­ nama. Zalisci, ventili, u venama popuštaju pritisku i vraćaju manje koli­ čine krvi, a poslije sve veće, što izaziva širenje vena. Dugotrajno poveća­ nje tlaka u venama dovodi do sve većega širenja vena. Vene se postepe­ no izdužuju i postaju vijugave »poput zmije«. Ako se ne liječe, izdužene vene spletu se u klupko i nastanu veliki čvorovi (varikozni čvorovi). Za­ stoj krvi proteže se unazad sve do kapilara. Zvog toga raste tlak u krvnim kapilarima i u njih dolazi manje »svježe krvi«. Koža i potkožno tkivo na tome mjestu dobivaju sve manje hrane i kisika. Koža postepeno postaje tanja, neishranjena, da bi na kraju bila tanka poput pergamentpapira i obojena smeđom bojom. Na kraju se toliko istanji da potpuno nestane, pa se na tom mjestu stvori rana, vrijed ili grizlica (ulcus cruris).

Rad mišića potkoljenice poboljšava cirku­ laciju krvi kroz vene; to je tzv. »mišićna pumpa«

Proširene vene izazivaju upale vena (flebitis). Upala je uvijek pove­ zana s grušanjem krvi, trombozom. Ugrušak krvi može djelomično ili potpuno zatvoriti venu. Takav ugrušak može se i otkinuti te krvnom strujom otići u udaljenije dijelove tijela i izazvati u tkivu ili organu ogra­ ničen prekid cirkulacije krvi (tromboembolija). Mnogo su rjeđi uzrok prirođene greške u venama, naročito na zaliscima, zatim slabija razvijenost vezivnog tkiva, koja je uglavnom nasljed­ na, pa se govori o »slabićima vezivnoga tkiva«. Vezivno tkivo je potpor­ no, kao što su i kosti, samo je mekano te ispunjava prostore između or­ gana, povezuje organe i tkiva te prati krvne žile. I trudnoća može uzrokovati proširenje vena zbog povećanoga pri­ tiska u trbuhu (koji se prenosi na velike vene trbušne šupljine) i zbog op­ ćih promjena u tijelu za trudnoće (hormonalne promjene). Proširene vene mogu uzrokovati tumori, ožiljci, ciste, jer izvana pri­ tišću i otežavaju protok krvi. Proširenje zahvaća uglavnom dvije glavne površinske vene: veliku i malu venu safenu. Te vene dobile su naziv baš zbog toga što se lako uo­ čavaju ako su proširene; naziv dolazi od grčke riječi safenes, što znači vidljiv. Velika vena safena ide unutarnjom stranom noge, a mala vena vanj­ skom stranom. Velika vena safena povezana je s više od 50 ogranaka s dubokim, unutarnjim venama noge. Preko komunikantnih vena poveza­ na je i s malom safenom.

Proširene vene svatko vidi i prepozna već na prvi pogled. Koji put su to neznatna proširenja od svega nekoliko centimetara, ali mogu biti i dugačka te vijugava poput svrdla ili zmije; protežu se od stopala do gor­ njega dijela natkoljenice. Manja proširenja ne moraju izazvati znatnije tegobe. Ženama nagrđuje noge. Ali i neznatna proširenja mogu izazvati bolove u nogama i brzo umaranje. Bol se pojačava noću, naročito za menstruacije. Zbog laganoga oteknuća na potkoljenicama dolazi do na­ petosti, stezanja i težine u nogama. Javlja se osjećaj kao da »mravi idu po nogama«, osjećaj paljenja, žarenja, trnjenja, svrbeža. Povremeno na­ staju jaki i bolni grčevi u mišićima noge. Oteknuće, naročito u području gležnja, javljaju se već nakon kratkoga i mirnog stajanja. Koji put je teš­ ko obući cipelu.

Proširenje zahvaća uglavnom veliku i malu venu safenu

Danas postoje brojni lijekovi za liječenje proširenih vena. U najve­ ćem broju slučajeva to su proizvodi farmaceutske industrije, ali postoje i pučki lijekovi, jedni se piju, dok se drugi stavljaju direktno na onaj dio kože gdje se nalaze proširene vene. Svi lijekovi koji se piju samo su »do­ datna sredstva«. Uzimanjem samo lijekova, proširene vene ne mogu se suzbiti. Postoje samo dva postupka koji mogu dati trajne rezultate: ope­ rativno odstranjivanje oboljele vene i liječenje injekcijama direktno u oboljelu venu, tzv. sklerozaciono liječenje.

Liječenje injekcijama izvodi se tako da pacijentu koji leži liječnik uštrca lijek direktno u oboljelu venu. Vena se zatim povije elastičnim za­ vojem, koji se nosi još nekoliko tjedana od posljednje injekcije. Tim po­ stupkom vena se zatvori i od nje ostaje samo uski tračak tkiva. Ali sve vene ne mogu se sklerozirati. Ako su, npr., duboke vene zatvorene (trombozirane), njihovu funkciju preuzmu površinske vene. Razumljivo je što se proširuju: moraju omogućiti protok mnogo većim količinama krvi. Njihovim uništenjem nastali bi teški poremećaji krvotoka u noga­ ma. Mnogi liječnici nisu pristaše te metode jer se vene u velikom postot­ ku ponovo prošire. Prema nekim podacima, čak do 70 posto. Tim po­ stupkom u veni se stvara krvni ugrušak (tromb), koji se postepeno »ota­ pa«, rastvara i kroz godinu-dvije u ugrušku se stvori kanal i vena opet postane prohodna. Najsigurniji je način liječenja proširenih vena operativni postupak. Prije 1800 godina rimski je liječnik Galen tupom kukom iščupao prošire­ ne vene. Unatoč tome što je ta metoda vrlo stara, u mnogim je slučajevi­ ma nezamjenljiva i još uvijek daje najbolje rezultate. Izvjesno poboljšanje u početku bolesti može se postići kratkim peri­ odima mirovanja s podignutim nogama. Prilikom spavanja noge treba podignuti barem 10 cm. Tim se postupkom poboljšava protok krvi kroz vene, koje su bile izvrgnute velikom naporu zbog dugotrajnoga stajanja ili sjedenja.

Na svaku bolesnu nogu potrebno je staviti barem dva zavoja duga 5 metara. Prvim zavojem ovije se stopalo, drugim potkoljenica

Znatna poboljšanja mogu se postići primjenom elastičnoga zavoja. Elastične čarape nisu tako dobre kao elastičan zavoj. Elastičan (kompresioni) zavoj sprečava širenje vena ako je pravilno primjenjen. Zavoj se stavlja samo ako su duboke vene prohodne. To može ustanoviti liječnik. No i sam bolesnik može to ustanoviti. Ako nakon stavljanja zavoja dođe do pogoršanja bolesti, najvjerojatnije je da su duboke vene zatvorene. U tom slučaju valja se odmah javiti liječniku. Elastičan zavoj se stavlja ujutro, još u krevetu, a skida se prije spavanja. Ne smije biti prečvrsto

stegnut jer može poremetiti dovod krvi u noge, ali ne smije biti ni pre­ malo stegnut da ne dođe do oticanja noge. Povremeno kretanje djeluje povoljno, isto tako kao i povremen odmor stavljanjem noge u povišen položaj; to je tzv. planinarski način odmaranja nogu. Fizičkim vježbama, određenim načinom rada i odmora, koji put čak i prekvalifikacijom, moguće je spriječiti teže komplikacije.

Proširene vene u koži prsnoga koša i trbuha
Svu venoznu krv iz glave i vrata sakuplja svega 5-6 cm kratka i 2 cm debela vena koja se naziva gornja šuplja vena (gornja vena kava). Donja šuplja vena sakuplja venoznu krv iz donjega dijela tijela. Te dvije vene dovode svu venoznu krv tijela u srce. Ako dođe do zapreke protjecanju krvi kroz te glavne vene, krv se iz gornje šuplje vene može prebaciti sporednim venama u donju šuplju ve­ nu, pa tako zaobilaznim putem dolazi u srce. Ista mogućnost postoji i za prebacivanje krvi iz donje šuplje vene u gornju. Jedan od najčešćih uzroka proširenih potkožnih vena na trbuhu, rijeđe na prsnom košu, jest ciroza jetre. Venoznu krv koja dolazi iz crijeva sakuplja vena vratarica (vena porte). Ta venozna krv, koja je bogata hra­ nom, najprije venom porte dolazi u jetru, a tek iz jetre preko tri jetrene vene dolazi u donju šuplju venu. Kada »cirotična jetra« spriječi prolaz krvi kroz jetru, tada ta krv može i preko potkožnih vena doći direktno u šuplju venu. Površinske vene trbuha tada su jako proširene, nabrekle, naročito oko pupka gdje nastaje slika koja podseća na glavu meduze. Uzrok mogu biti i tumori u trbušnoj šupljini, velike ciste, jako na­ kupljanje tekućine u trbušnoj šupljini. Promjene nastaju i u samoj šupljoj veni zbog djelomičnoga ili potpunog zatvaranja vene krvnim ugruškom (tromboza vene). U tom slučaju zastoj je krvi naročito jak i prenosi se do donjih udova koji jako nateknu. Ako je onemogućen prolaz krvi kroz gornju šuplju venu, tada krv teče kroz potkožne vene trupa, koje su ponekad nabrekle do prepone. U prsnom košu uzrok pritiska mogu biti tumori, proširenje aorte, povećani limfni čvorovi različitoga uzroka; može nastati i tromboza gor­ nje šuplje vene. Ograničena proširenja vena mogu se vidjeti na dojkama u trudnica. To je normalna pojava, javlja se već poslije drugoga mjeseca trudnoće i traje tako dugo dok traje i dojenje. Liječenje tako proširenih vena moguće je samo liječenjem osnovne bolesti koja je to proširenje izazvala. Postavljanje dijagnoze i liječenje moguće je samo u bolnici.

SLINJENJE

Svakodnevni rječnik obiluje mnogostrukim značenjima riječi slina. Ka­ da se osjeti miris jela koje nam prija, kaže se »cure mi sline«; želite li ne­ koga omaložavati, kažete mu »slinavac«; ako netko suviše osjećajno priča ili plače, kaže mu se »ne slini«. Svi ti izrazi imaju prirodnu (fizio­ lošku) i bolesnu (patološku) osnovu. Nema razloga da se ne povjeruje iz­ razu »sliniš kao krava«, kada se zna da njene žlijezde slinovnice u jed­ nom danu izluče više od 50 litara sline. Slinu luče žlijezde slinovnice, najviše zaušna, podušna žlijezda (parotis) te podjezične i potčeljusne žlijezde. Osim tih triju glavnih postoji još mnogo malih žlijezda u sluznici usne šupljine koje u toku dana izluče oko 1 do 1,5 litre sline. Usna šupljina dio je probavnog sustava, a slina je probavni sok. Sli­ na natapa i smekšava sažvakanu hranu i omogućava oblikovanje zaloga­ ja sposobnoga za gutanje. Slina otapa mnoge sastojke hrane, koji tada djeluju preko osjeta okusa na reflektorno stvaranje ostalih probavnih so­ kova u želucu i crijevima. Slina razreduje suviše ljutu, kiselu, gorku hra­ nu, a po potrebi ugrijava i rashlađuje. U mnogih životinja, naročito mesoždera, usna šupljina u probavi hrane nema isto značenje kao u biljoždera. Poznato je da pas guta čitave komade mesa, dok biljožderi dugo žvaću izlučujući pri tom goleme koli­ čine sline. Čovjek je svežderač i u usnoj šupljini započinje razgradnju biljne hrane, prvenstveno ugljikohidrata, pod djelovanjem fermenata (encima) ptijalina, koji još jedno vrijeme djeluje u želucu. Naređenja za lučenje sline dolaze iz posebnoga centra u mozgu koji je u uskoj vezi s osjetima mirisa i okusa. Zato je razumljivo da će se više sline stvoriti kada nam miris i okus hrane odgovara. Kada na silu jede­ mo hranu koja nam ne prija, teško je gutamo jer se ne stvara dovoljno sline. Stvaranje sline često započinje prije nego što je hrana došla u usta. Ne samo miris nego i pogled na hranu djeluje na stvaranje sline. Često je dovoljno da samo zamislimo hranu koju volimo pa da se počinje lučiti slina. Najveća količina sline stvara se dok hranu žvaćemo, ali i još neko vrijeme pošto smo zalogaj progutali.

Ako se stvara više od 2 litre sline dnevno i ako se luči bez odgovara­ jućega podražaja, govori se o pojačanom lučenju sline, slinjenju (ptijalizam).

Slinjenje novorođenčeta i dojenčeta
Novorođenče luči malo sline. Dijete počinje sliniti tek poslije neko­ liko mjeseci. Cijeđenje sline preko usta, što se vidi u gotovo svakoga do­ jenčeta, nije znak pretjeranoga, bolesnog lučenja. Malo dijete slini zato što još nije naučilo slinu gutati. Nešto je pojačano lučenje u 6. i 7. mjesecu života; tada probijanje zubi djeluje kao podražaj.

Slinjenje odraslih
Na lučenje sline odraslih znatno utječe način prehrane. Više sline lučit će oni koji jedu suhu hranu; i jako začinjena jela podražuju lučenje, kao i pušenje, nošenje proteze, žvakanje gume. Slinjenje može uzrokovati jaka nadraženost živčanoga sustava. Po­ znato je pojačano stvaranje i gutanje sline zbog osjećaja neugode, srdžbe, straha, histeričnoga napadaja. Histerična osoba slinu ne guta, nego je žvače mljackajući jezikom. Zbog toga se u usnoj šupljini pomije­ ša sa zrakom i puna je mjehurića, bjelkaste je boje, ljepljiva i pjeni se oko usana. Ni ponovljeno brisanje sline ne pomaže, jer je takva osoba ponovo izbacuje iz usne šupljine. Slinom histeričar pokazuje svojoj oko­ lini »težinu svoga stanja«. Slina oko usta padavičara redovita je pojava; često je krvava zato što prilikom epileptičkoga napadaja dolazi do ugriza jezika i krvarenja. Cijeđenje sline iz usta vidi se u duševno zaostalih osoba, »šlagiranih« i onih koji su preboljeli neku bolest mozga. Odijelo i jastuk često su puni sline. Ali to je tzv. lažno slinjenje jer ne nastaje zbog prekomjerenoga stvaranja sline, nego zato što se slina ne može gutati. Slinjenje je gotovo redovna pojava kod nekih živčanih bolesti. Parkinsonova bolest pojačava lučenje: kroz napola otvorena usta slina se ci­ jedi bez prekida, pa su bolesnici »s rupčićem u ruci«. Na pojačano lučenje djeluju i upale u usnoj šupljini. Pojačano lučenje sline redovito prati trovanje živom, nikotinom, jo­ dom, preparatima za uništavanje štetočina u kući ili u poljoprivredi (to su preparati na bazi fosfora: nuvan, malation, paration).

Slinjenje u trudnoći
Slinjenje u trudnoći tako je često da se može smatrati normalnom pojavom (ptijalizam u trudnoći). Nastaje u početku trudnoće i obično prestaje nakon dva do tri mjeseca. Trudnica se čudi kako je slinjenje od­ jednom prestalo, najčešće poslije manjega uzbuđenja. Slina se luči samo u toku dana. U nekih žena stvaranje sline može biti tako jako da poremećuje normalan način života i rada. Slinjenje u trudnoći opasno je onda kada se pojavljuje zajedno s povraćanjem. Uzrok je slinjenju nadraženost živčanoga sustava. Liječi se sredstvi­ ma za smirenje i lijekovima koji smanjuju lučenje. No, ponekad ne po­ mažu nikakvi lijekovi; tada slinjenje prestaje samo od sebe, naglo, isto kao što je započelo.

U koži zvukovoda ima mnogo lojnih žlijezda. Dlačice i masnoća za­ državaju prašinu. Nakovanj je smješten i zglobovima povezan između če­ kića i stremena. labirintu. Čekić je pričvršćen na unutarnju stranu bubnjića. tzv. gluhoću čovjek teže podnosi od sljepoće. a na njenoj površini nalaze se brojne sitne dlačice. tj. U srednjem uhu nalazi se otvor cijevi koja spaja srednje uho sa ždrijelom i naziva se Eustahijeva tuba. Srednje uho mala je šupljina u sljepoočnoj kosti veličine zrna graha. zvuk se svjesno doživljava. Žlijezde luče masnu žućkastu tvar koja se naziva cerumen. Zvukovod je dug oko 3 cm. srednje i unutarnje uho. tj. Uho je organ sluha. insekte i štite uho od vanjskih štetnih utjeca­ ja. Smješteno je u koštanom dijelu. . Dok će najmanja smetnja na očima izazvati zabrinutost i traženje liječničke pomoći. Iako se vidom pri­ ma više od tri četvrtine svih utisaka o vanjskom svijetu. zbog čega je i najbolje čuvano. Mnogi dolaze liječniku tek onda kada im je sluh toliko oslabio da onemogućava rad i normalnu vezu s ljudima. Unatoč tome ljudi znatno veću pažnju pokla­ njaju zaštiti organa vida nego organa sluha. koje su zbog svoga oblika dobile na­ ziv čekić. nakovanj i stremen. lagano zakrivljen i pokriven tankom kožom. Vanjsko uho sačinjava uška koja se poput lijevka sužava i prelazi u zvukovod ili vanjski slušni hodnik. Povremeno se otvara i propušta zrak u srednje uho kako bi se izjednačio tlak zraka u uhu s at­ mosferskim tlakom. Tu se nalaze tri sitne slušne koščice. bakterije. sa smetnjama sluha obično se postupa s manje pažnje. u slušnim centrima u mozgu stvara se »slika zvuka<.SLUH I POREMEĆAJI Uho i oko dva su najvažnija osjetna organa čovjeka. Unutarnje uho najvažnije je i najosetlljiviji dio osjeta sluha. tanke opne koja čini granicu zvukovoda i unutarnjega uha. obično se dijeli na vanjsko. Baza stremena ispunjava ovalan otvor na koštanom zidu »prozorčiću« unutarnjega uha.

Stariji ljudi gube najprije osjetlji­ vost za visoke tonove.000 titraja u sekundi. Bubnjić.000. svaka je podešena na određeni zvuk i titraju slično kao što titraju metalne niti na usnoj har­ monici. 5. električne impulse. U pužnici se nalaze os­ jetne stanice sluha. Sred­ nje uho sa slušnim koščicama. Takva građa unutarnjega uha omogućava čovjeku da čuje tonove samo u granicama od 16 titraja do 20. Vanjsko uho. . osnovnoj mem­ brani. Mogu čuti samo zvukove ispod 10. 1. Mnoge životinje čuju tonove visoke frekvencije koje čovjek ne može čuti.000. na tzv. Titranje bubnjića prenosi se preko slušnih koščica na tekućinu koja ispunjava unutarnje uho. Sposobnost registriranja zvukova visoke frekvencije s godinama slabi. Više i niže to­ nove čovjek ne može registrirati. U centru za sluh električni se impulsi »dešifriraju« i stvara se »slika zvuka«. različite su dužine. a oni se nitima slušnoga živca prenose u mozak. znači. Unutarnje uho Čovjek čuje na taj način što od izvora sluha dolaze zvučni titraji zraka zvukovoda na bubnjić. Titraji tekućine nadražuju sitne niti koje se nalaze na opni pužnice. Zvukovod. 3.koji se sastoji od pužnice i polukružnih kanala. 2. Eustahijeva ci­ jev. čovjek zvuk doživljava svjesno. S nitima su povezane osjetne stanice sluha koje titraje pretvaraju u živčane. 6. Shematski prikaz triju dijelova čovječjega uha. 4. ili čak is­ pod 5000 titraja u sekundi. a polukružni kanali odgovorni su za održavanje rav­ noteže tijela. Tih niti ima oko 20.

ovisi da li će se ispuniti nečija želja). za vrijeme vožnje u avionu. Uz neke zvukove u uhu vezana su i praznovjer­ ja u narodu (o odgovoru na pitanje »u kojem mi uhu zvoni?«. zujanja ili praskanja u uhu i oslabljenoga sluha. Uglavnom ih uspoređuju sa zvukovima koje čuju u svakodnevnom životu. Jačina i vrsta šumova ne ovisi o težini bolesti. Šum je simptom koji prati više od 80 posto svih bolesti i poremećaja organa sluha.Čovjek ne osjeća samo zvukove koji dolaze u unutrašnje uho preko zvukovoda i srednjega uha. Prilikom spavanja. zvukovi se opisuju kao fućkanje. pucketanje. kroničnog alkoholizma. Šumove u uhu imaju i zdrave osobe. u uhu se može čuti kucanje u ritmu rada srca. zvučni titraji mogu se prenositi na unutarnje uho i preko kostiju lubanje. zaraznih. Uzrok je deformirana. ili u automobilu nizbrdo. zbog naglih promjena tlaka zraka. šećer- . koje pre­ laze na samu tubu te dolazi do otoka sluznice i zatvaranja cijevi. tada su uglavnom kratkotrajna i prolazna pojava. npr. Zbog zvukova koje Čuje preko kostiju. Izrazito i jako škripanje u uhu može potjecati iz željusnoga zgloba. To je pulsiranje velike krvne žile koja dovodi krv u mozak i prolazi u blizini pužnice. iskrivljena nosna kost. ali mogu biti i akutne i kronične upale nosa. Osim općega naziva šum u uhu. Ispitivanja prenosa zvuka preko kostiju omogućava liječniku da točno ustanovi o kakvom je obli­ ku nagluhosti riječ. Budući da je pužnica smještana u koštanom dijelu sljepoočne kosti. gripe. govora i žvakanja. živčanih i drugih bolesti. to će isti štetni utjecaj oštetiti ne samo sluh nego i organ za ravnotežu. zvonjava. Šumovi se javljaju i kod drugih bolesti kada su slušni organi po­ tpuno zdravi. Uzroci takvih šumova mogu biti u uhu ili izvan njega. Čovjek teško prepozna vlastiti glas na magnetofonu. Šumovi u uhu Šumovi (tinitus) najčešća su smetnja koju čovjek osjeća u uhu. Najčešći su uzrok upale ždrijela. zbog jače psihičke opterećenosti. mumpsa. Čest je uzrok zujanja u uhu začepljenje cijevi koja spaja ždrijelo ili unutarnje uho. Budući da su u unutarnjem uhu smještena dva različita organa slu­ ha i ravnoteže. nastaje samo prilikom pomicanja donje vilice. Postoji osjećaj punoće i pritiska u uhu. cvrčanje. Redovito će se javiti poslije udarca po uhu. udaranje morskih valo­ va. zatvaranja zvukovoda stranim predmetom ili »masnim Čepom«. Dugotrajne smetnje prolazu zraka kroz nos mogu izazvati osjećaj šumova u uhu. u određenom položaju glave. Šumove u uhu ljudi različito opisuju. Šumovi u uhu mogu se pojaviti i kod mnogih unutarnjih.

javlja se kod bolesti otoskleroze. Najprije valja pronaći uzrok šumova. Šum koji u većini slučajeva ne prestaje i praćen je postepenim i stal­ no napredujućim slabljenjem sluha. Šumove u uhu osjećaju bolesnici od padavice. Upale srednjega uha također su praćene šumovima u uhu i nešto os­ labljenim sluhom. Od drugih otrova dolaze u obzir ugljični monoksid. ul­ trazvukom. probavnih smet­ nji. valja je liječiti. ako je uzimanje lijekova uzrok tih smetnji. postoje i operativni postupci kojima se liječi uporan i ne­ podnošljiv šum u uhu. dovoljno je prekinuti uzimanje lijekova. takvi šumovi pretho­ de napadu (tzv. Klice bolesti prodiru u srednje uho iz ždrijela kroz Eustahijevu cijev. tumora mozga. ako je uzrok preosjetljivost slušnoga organa na neke tvari. Može se stvoriti pravi »masni čep«. Prolazne šumove može izazvati oštećenje uha bukom. sma­ njenje tegoba postiže se i sredstvima za umirenje živaca. pojačano znojenje. antialergično liječenje. Čest je uzrok nagloga oslabljenja sluha suvišno nakupljanje masti u zvukovodu. bli­ jeda boja kože. aspirin. veće doze kinina. gubitka krvi. koji katkada potpuno zatvori zvukovod jednoga ili oba uha. Takvi šumovi nakon izvjesnoga vremena nestaju. smanjenje ili gubitak sluha. andol. da bi se ponovo javili onda kada je sluh znatno oslabio. pa do gotovo potpunoga gubitka sluha. Najčešće obolijevaju djeca. Otrovanja mogu izazvati šumove i oslabljen sluh. redovito se javlja bol u bo­ lesnom uhu. može biti tek jedva uoč­ ljivo. olovo.ne bolesti. nastati naglo ili se razvijati postepeno. slabokrvnosti. Šumovi u uhu pojavljuju se prilikom napada Meniereove bolesti. javlja se gotovo nepodnošlji­ vo zujanje u uhu. arsen. živa. aura). provodi se tzv. Djelomično ili potpuno začepljenje . acisal. gubitak ravnoteže. vitaminima. Oslabljenje sluha Oslabljenje sluha naziva se još i nagluhost. Prekomjerno nakupljanje masti (cerumena) u vanjskom slušnom kanalu glavni je uzrok nagloga oslablje­ nja sluha poslije kupanja. U napadu se javlja povraćanje. Uz oslabljen sluh postoji i osjećaj punoće i pri­ tiska u uhu te šumovi različite jačine. U velikom broju slučajeva do­ voljno je ispiranje uha od nakupljene masti u zvukovodu. nagla nagluhost češća je u mlađih osoba. Uz vrtoglavicu. kronične upale bubrega. Često su uzrok ne­ ki lijekovi: streptomicin. može zahvatiti jedno ili oba uha. Ako je uzrok šumova upala.

nikotin. čak i jedini. lijekovi koji sadržavaju salicilnu kiselinu. fosfor. a te­ gobe prestaju. olovo. Najozbiljnije oš­ tećuje sluh antibiotik streptomicin. difteriju. Strana tijela u uhu. upale ždrijela. a lojne žlijezde poslije toga pojačano luče masne tvari. Naglo spuštanje iz visine dovo­ di do toga da vanjski tlak naglo poraste i bubnjić se izboči prema mjestu manjega tlaka. ali koji put je to glavni. Po­ boljšanje se ubrza žvakanjem. Oštećenje slušnoga živca. ospice. Zvukovod se može začepiti ulaskom stranoga tijela. zijevanjem i povećanjem tlaka u ždrijelu (tako da će se prije uspostaviti prohodnost Eustahijeve cijevi i zrak će iz ždrijela brže doći u srednje uho). Mast se smije odstranjivati samo ako se nakupi na ulazu u zvukovod. Kratkotrajna i prolazna nagluhost po­ sljedica je razlike u visini tlaka u srednjem uhu i atmosferskoga pritiska. Mnoge zarazne bolesti uzrokuju oštećenje sluha na taj način što iza­ zivaju upalu srednjega ili unutarnjeg uha. Takvo oštećenje sluha prati gripu. Takvo čišćenje izaziva nadražaj kože u zvukovodu. i javlja se nagluhost. praćeno zujanjem. neki ga bolesnici mogu primiti i više od 1 kg a da ne dođe ni do kakvih oštećenja. Suvišnu mast liječnik odstranjuje ispiranjem uha. bubri i poveća­ va obujam. prema tome i nagluhost. živa. zahtijevaju hitan prevoz u bolnicu jer se po­ većavaju bubrenjem. To se smije učiniti tek nakon pregleda zvukovoda posebnim aparatima. Događa se da se oštrim predmetom probuši bubnjić. mumps. U visinama je zrak rjeđi i ima manji tlak. znak intoksikacije. Teška oštećenja mogu nastati već po­ slije nekoliko injekcija streptomicina. trbušni tifus. smanji. cerumen se osuši.nastaje na taj način što mast u uhu navlači na sebe vodu. Strano tijelo iz uha smije vaditi samo liječnik. brzim i jed­ nostavnim postupkom pomoću posebne štrcaljke. Djeci se to čes­ to događa. Nagluhost je najčešće samo jedan od znakova otrovanja. šarlah. Zvukovod se ne smije čistiti šibicom ili oštrim predmetom. tj. . Time je sposobnost bubnjića da titra znatno smanjena. Upala Eustahijeve cijevi također dovodi do oslabljenoga sluha i smetnji kao što su zujanje. ili čak onemogućena. a bakterijski otrovi oštećuju ži­ vac kojim se slušni podražaji iz uha prenose u mozak. Nakon izvjesnoga vremena. naročito grah i grašak. nastaje i zbog naglih promjena atmosferskoga tlaka. osjećaj pritiska i punoće u uhu. kinin. Smetnje na­ staju jer se zbog otoka cijev toliko suzi da kroz nju zrak ne može doći u srednje uho. prema srednjem uhu. Najčešći su uzroci ugljič­ ni monoksid. alkohol. uzrokuju lijekovi morfij. Naglo oslabljenje sluha. Naglu­ host traje tako dugo dok se tlak s obje strane bubnnjića ne izjednači.

npr. Takvi čepići smanjuju buku od 25 db. Naziv otoskleroza nema veze s izrazom arterioskleroze ili skleroza krvnih žila. voska i pamuka. uglav­ nom je nasljedna i zahvaća oba uha. u kojem je uglavljena baza stremena. Šercera. oni su bolji od čepića. najčešće u pu­ bertetu. jaki zvuk zbog pucnja ili detonacije. Teža oštećenja zahvaćaju područje dubokih tonova. Nagla nagluhost nastaje i zbog nagloga povećanja vanjskog tlaka. Bubnjić puca isto tako kao što prska udarena papirna vrećica napuhnuta zrakom. Nagluhost je u većini slučajeva trajna. Nagluhost započinje između 15. u tramvaju. npr. a sastoje se od parafina. Pri­ likom eksplozije nastaje jaki udarni val koji se prenosi zrakom ili vo­ dom. Danas ih ima i od plastičnih ma­ sa. Bu­ dući da sposobnost sluha ovisi o pokretljivosti slušnih koščica. Danas je poznato da ja­ ka buka može izazvati smrtonosna oštećenja na organima eksperimen­ talnih životinja. i 14. srašteni stremen ne može prenositi zvučne titraje na tekućinu unutarnjega uha. Naglo oslabljenje sluha praćeno vrtoglavicom i nepodnošljivim šu­ movima u uhu pojavljuje se kod Meniereove bolesti. Postoje i ušni štitnici koji po­ krivaju cijelu ušku. Bolest se može naglo pogoršati zbog zaraze i trudnoće. U mladih ljudi najčešći je uzrok postepenoga slabljenja sluha bolest otoskleroza. Uzrok može biti udarac po uhu. godine. upotrebljavaju više tonove koje bolesnik bolje čuje). koriste se čepići koji se stavljaju u zvukovod. običan govor 60 db. »Kreč« se taloži naročito na ovalnom otvoru. Takva se oštećenja mogu spriječiti zaštitnim mjerama na radnom mjestu. Bolesnici slabije čuju duboke tonove od visokih. antifonima. nego u prostorijama gdje vlada mir i tišina (sugovornici zbog pojačane buke viču. na »prozorčiću« unutarnjega uha. Dolaskom u uho izaziva pucanje bubnjića. Jačina zvuka iznad 120 db izaziva bolove u uhu i oštećenje sluha. Slične smetnje mo­ gu biti posljedica naglih poremećaja cirkulacije krvi u unutarnjem uhu. vlaku. Šapat iznosi oko 30 db. buka je jedan od najčešćih uzroka oslabljenoga sluha. Prema istraživanjima prof. Životinje nemaju . To je bolest koštanoga labirinta na kojem se pojačano stvara novo koštano tkivo. Bolest redovito prate šumovi u uhu. Trajan je onaj gubitak sluha koji postoji i na­ kon 6 mjeseci poslije prestanka rada u buci. bolest je posljedica nedovoljne prilagođenosti (adaptacije) čovjeka na uspravan hod. Zbog toga je osnovna karakteristika bolesti da boles­ nici bolje čuju u buci. u tvorničkim dvoranama.Gluhoća može biti i psihogeno uvjetovana. Danas se smatra da dugotrajna izloženost buci već iznad 90 db izaziva oštećenje sluha. Jačina zvučnih podražaja mjeri se jedinicom koja se na­ ziva decibel (db). Prvi opisi oštećenja sluha bukom dati su prije 800 godina. U petom desetljeću završava teškom nagluhošću ili potpunom gluhoćom. Nagluhost koja nastaje zbog djelovanja stalne buke razvija se poste­ peno .

prof. ili ne čuju. električno zvonce. Izrazitije oslabljenje sluha počinje tek u trećem i četvrtom desetljeću ži­ vota. O tome gdje se odigravaju glavne promjene. sprečavaju grušanje krvi. i gdje je zapravo uzrok staračke nagluhosti. nagluhost se razvija toliko polagano da je većina ljudi uopće ne primjećuje. prirodna i fiziološka pojava starenja. godine profesori Šercer i Krmpotić iznijeli novo mišljenje o nastajanju staračke nagluhosti. Lijekovi mogu samo usporiti njezin razvoj. poput dalekovidnosti i sijede kose. godine života. Uspjeh se može postići jedino operativ­ nim postupkom. Ne postoji lijek koji bi mogao spriječiti staračku nagluhost. njihov broj postaje sve manji jer se na tom mjestu taloži »kreč« tj. ugađači glasovira. . stvara se novo koštano tkivo. Proučavajući velik broj lubanja ustanovili su da se glavne promjene odigravaju na onom mjestu gdje niti slušnoga živca prolaze kroz brojne koštane otvore na putu prema mozgu.otosklerozu. U nekih ljudi koštana se tvar taloži brže. Unatoč znatno oslabjelom sluhu. Budući da je staračka nagluhost. u drugih sporije. U Zagrebu su 1958. Koštani se otvori su­ žavaju. Staračka nagluhost Staračka nagluhost je normalna. takvi ljudi normalno razgovaraju. Zbog toga se staračka nagluhost može pojaviti već po­ slije 50. pjevači. Duboke tonove čuje znatno bolje od visokih. npr. Neki ljudi imaju dobro sačuvan sluh i u dubokoj starosti. Takve promjene uočavaju samo muzičari. Daju se li­ jekovi koji šire krvne žile. No. Ne postoji lijek koji sprečava razvitak otoskleroze. Međutim. postoje brojne teorije. Čovjek najprije počinje gubiti osjetljivost za visoke tonove. prirodna i prateća pojava starosti. Vrlo su korisni aparati za pojačanje sluha (amplifikatori). upotrebljavaju se uglavnom oni li­ jekovi koji se koriste i za liječenje ostalih promjena u starosti. Lijekovi mogu samo ublažiti popratne smetnje. Šercer uspio je izazvati slične promjene kod eksperimentalnih životinja kada ih je posebnim postupcima prisilio da se iz »četveronožaca pretvore u dvonošce«. koji put mole da im se rečeno ponovi. zatim vitamini.

koja ih svojim tijelom hrani i uzdržava (više životinje i čov­ jek). a osjećaj stida najčešće je povezan s njihovim funkcijama. Tjelesni i duševni život istovre­ meno se razvijaju. drugima je potrebna posredna pomoć majke (kokoši koje griju oplođena jaja). kod drugih traje više mjeseci. ili ako dođe do erek- . mnoge ribe). dok je u čovjeka stalno prisutan. Ubrzo se izoštravaju osjetila. ali pojedine psihičke sposobnosti kasno sazrijevaju. Znamo da postoje mnogo prije nego što nastupi spolna zrelost. Kod životinja se javlja u određenim vremenskim razmacima. Mužjak uvodi svoj spolni organ u ženku i na određenom mjestu prosipa sjeme. Neke se osobine razvijaju vrlo rano. Razvoj novoga bića traje različito dugo. ali mnogo češće u majčinu tijelu. govora i drugih radnji. jednostaničnih životinja to je nekoliko minuta ili sati. Spolne sposobnosti usavršavaju se kasno. Gotovo kod svih dolazi do spajanja muške i ženske spolne stanice. pa dolazi u dodir sa svijetom koji ga okružuje. Spolni organi ne služe samo za izvršavanje spolnoga odnosa. Kod najjednostavnijih. U čovjeka poslije toga prođe još gotovo dvadeset godina prije nego što je postignuta svestrana životna sposobnost. Želja i potreba za tom radnjom usađena je u sva bića kao poseban nagon. Čov­ jek i životinje imaju i drugih nagona. iako mnogi ljudi u različito doba godine i u različitoj životnoj dobi pokazuju promjenljivost spolnih potreba i aktiv­ nosti. Postepeno se razvija spo­ sobnost hodanja. Ako se dijete igra sa spolnim organima. spolni akt ili snošaj. Dijete je od rođenja sposobno da se hrani i izlučuje nepotrebne otpatke. spolne stanice. žabe.SPOLNE SMETNJE Razmnožavanje je bitna karakteristika svih živih bića. treći provode prvo vrijeme u ut­ robi majke. već sudjeluju i u izlučivanju nepotrebnih tvari iz tijela. To je i razumljivo jer se dijete rađa sa spolnim organima. ali spolni je najuporniji i najslože­ niji. a nijedna nagonska aktivnost čovjeka ne nastaje odjednom. Kod nekih životinja to se događa izvan tijela oca i majke. pa i godinama. Neka živa bića od početka žive samostalnim ži­ votom (amebe. Gotovo svi narodi pokrivaju ove dijelove tijela odjećom. Taj čin zovemo koitus.

mogućnosti i sposobnosti. a dječaci prvu erekciju. Kod djece u južnim zemljama razvija se ranije nego u sjevernja­ ka. ne dolazi samo do svađa nego i do bolesti. Zbog nesporazu­ ma spolnoga nagona. na seksualne sukobe. ako ne dođe do rastave braka. ima djecu i tako živi do smrti . tjelesne i duševne krize. Dok je tjelesni izražaj sličan. Razvijaju se tzv. Seksualne želje Često se potiskuju. to nije ista radnja kao u odraslih. Između 10. Tužit će se na najrazličitije smetnje. rijedak je iskren razgovor. duševni je različit. Pogrešan je strah roditelja zbog nenormalne i izopačene pojave. spolno nezadovoljena ženi biti razdražljiva. i 16. Djevojčica od 16 godina sposobna je roditi dijete. Posljedice preranoga upuštanja u spolni život i rađanja djece mogu biti kobne zbog životnih obaveza. Za osnivanje braka i obitelji potrebna je duševna zre­ lost. neugodnost i strah sputavaju nas da se izrazimo. neumjes­ nim reakcijama mogu samo odmoći. osjećat će se bolesnom. Milijuni sukoba koji se javljaju u međuljudskim od­ nosima mogu se svesti na bitno. Sazrijevanje ovisi o kulturnoj sredini i načinu života. I pored članaka i knjiga o ovim problemima. a neće biti svjesna osnovnoga uzro­ ka nezadovoljstva. Ako se netko oženi u vrijeme kada se to u njegovoj sredini smat­ ra normalnim. sekundarne spolne osobine: djevojčicama počinju rasti grudi. ali nije sposob­ na da bude majka. spolnost ima najveću sposobnost prikrivanja. Stid. godine života dolazi do intezivnoga spolnog sazri­ jevanja. Kada bismo analizirali pojedi­ načne živote. a tek nakon toga mo­ mak. dječa­ cima brkovi i brada.čini nam se da je njegov spolni život posve u redu. razvija se dlakavost u pazuhu. . Pubertet je najburniji dio života u kome se miješaju nagoni.čije u dječaka. želja. To su vanjski znakovi da se u spolnim organima razvijaju posebne spolne sta­ nice čijim spajanjem može nastati nov život. najviše sakrivamo svo­ je spolne želje i radnje. Od svih na­ gona. O spolnom životu drugih skloni smo presuđivati po vanjskim zna­ kovima. Već se vrlo rano mogu pojaviti spolni poremećaji s dalekosežnim posljedicama. svadljiva. Zato se zakonima ograničava dob u kojoj se može stupiti u brak. Važno je da roditelji shvate ponašanje djece. Od svih činjenica o sebi. od 15-20 momče. To je izrečeno i u narodnoj mudrosti. Momak je zreo za ženidbu. Tjelesno spolno sazrijevanje ne ide uporedo s duševnim sazrijeva­ njem. Tako će npr. otkrili bismo da postoje mnogi spolni problemi koji nika­ da ne prodiru u javnost. Dje­ čaka do 15 godina zovu djetić. da je spolna. što je posljedica jakih zabrana usađenih odgojem. djevojčice dobijaju prvu menstruaciju. oko spolnih organa. Često čak i partner u dugom bračnom životu vrlo malo zna o spolnim prohtjevima i sklonostima svoga bračnog druga. bračna i obiteljska zajednica usklađena.

osjećaja sladostrašća. Genera­ cijama se u mladih ljudi stvarao osjećaj krivnje. ali to je ipak ista pojava. Onanira se najčešće tako da se spolne organe nadražuju rukama ili pojedinim predmetima (naročito žene). S tjelesne strane sasvim je svejedno da li dolazi do orgazma trljanjem spolnih organa dviju osoba ili na drugi način. to je pri­ silni nadomjestak koji je uvjetovan strahom ili realnom životnom situa­ cijom. Ako su još doživjeli neki neus­ pjeh u pokušaju spolnoga odnosa. Pri tom je riječ o radnjama koje pojedina osoba obav­ lja na spolnim organima (izuzetno i na drugima) i koje dovode do orgaz­ ma. taj će mu se način dolaska do orgazma činiti . jer se uklapaju i razmjenjuju različiti osjećaji koji su drugačiji od onih kad je netko sam. Onanija je. Tako se ovaj orgazam otkriva kao jedna vrsta protesta i bijeg od partnera koji ne može pružiti potpuno seksualno zadovoljstvo. Osnov­ ni je problem u duševnom životu. mnogi muškarci i žene. imaju osjećaj da su nesposobni. U zatvoru. neki to mogu izazvati mislima. to je odlučan razlog da se povlače u sebe i spolnost doživljavaju u mašti onaniranjem. Zakon i vjera su to zabranjivali. a ne us­ pijevaju. to nije čin onanije u užem smislu. Na žalost. internatima. Orgazam se može doživjeti i tre­ njem stegna ili drugim pokretima. Onanija može prijeći u naviku kao i sve druge radnje. koje žive u braku. također se može doživjeti osje­ ćaj sladostrašća i ugode. Onanija je spolni akt osamljene osobe. tj. erogene zo­ ne). nemoći i straha. U srednjem vijeku kažnjavali su osobe kod kojih se moglo ustvrditi da su onanirale. Ako je netko dugo vremena onanirao. usnice. npr. Nekad onaniraju i osobe koje imaju kontakte sa suprotnim spolom. Oni koji to žarko žele. a liječnici su tvrdili da čin samozadovoljavanja može izazvati teške posljedice i bolesti. čini se. logoru. Rjeđe je to znak povišene seksualne želje i potencije. No. vojsci i u sličnim situacijama muš­ karci su silom odvojeni od žena. ponekad tako misle i stručnjaci.Onanija Onanija. Oni koji onaniraju često prekidaju aktiv­ nost prije doživljenoga orgazma. Ako dvije osobe međusobno diraju spolne organe i izazovu orgazam. masturbacija. iako je znanstveno dokazano da onanija nije ni uzrok bolesti ni dijagnoza. I danas mnogi ljudi imaju osjećaj da su onaniranjem u jednom razdoblju svoga života manje ili jače oštetili svoje tijelo i dušu. Takva onanija nije bolest. samozadovoljavanje. I na mjestima koja su izrazito osjetljiva za spolna uzbuđenja (tzv. nego samo simptom. bradavice na dojkama. a češće posljedica nezadovoljenih ili skrivenih želja koje se ne mogu ostva­ riti. čak i u sredini u kojoj ima mnogo pripadnika suprotnoga spola. opravdana. drkanje. ne mogu naći partnera. najčešći su iz­ razi za najrašireniji oblik spolnoga iživljavanja.

njihova će se energija manje angažirati u seksualnim maštanjima. Onanije ima u svim društvenim sre­ dinama. svaki čovjek ima druge tjelesne i duševne sposobnosti. uvjerenja da je to nešto nedostojno i bolesno. sublimira u druge energije. živčanih i duševnih podražaja dolazi do prodiranja krvi u prazne prostore koji se nalaze u penisu. a toga nema u neograničenim količinama.To se u normalnim uvjetima događa automatski. ili zato što su prebrzi ili odviše polagani. lijekova. Onome koji je opsjednut spolnim doživljajima i maštanjima to će malo koristiti. ili do tzv. Onanirati se može više puta dnevno. bit će nepotre­ ban svaki akt samozadovoljavanja. Ako takva osoba ima priliku da se nade s partnerom koji mu posve odgovara. naročito u muškarca. Odvraćanje pažnje od seksualnosti ne bi smjelo biti samo sebi cilj. onanija obično prestaje. tjelesno uvijek sposobna. Zbog osjetnih. Svakako je potrebno liječiti osobu koja smatra da se zbog onanije »up­ ropastila« . Žene češće onaniraju od muš­ karaca zato što je u muškaraca osjećaj sladostrašća vezan s izbacivanjem sjemena.najljepšim. Osje­ ćaj iscrpljenosti uzastopnim onaniranjem ne potječe samo iz tijela nego i zbog predbacivanja. Ako se susretnu osobe jednakih seksualnih želja i sposobnosti. tj. Tu se ne mogu stva­ rati norme. Najbolje sredstvo protiv onanije je skladan seksualni život. Zato povre­ de spolnog organa u takvom stanju dovode do vrlo teških krvarenja. čak i operacija. Ako mla­ dić ili djevojka imaju neke interese. U pubertetu često dolazi do onani­ ranja. Muškarac ne može uvesti svoj spolni organ. Umjesno je govoriti o sprečavanju onanije zato što taj put zadovo­ ljenja spolnih upotreba nije najbolji. To djeluje samo ako je spontano. kao što to smatraju mnogi roditelji pa nastoje svoju djecu što više zaposliti i umoriti. Za liječenje onanije nekada su se preporučivala različita sredstva: od jačanja volje do vježbi. Pogoto­ vo se to vidi kod onih koji prilikom onaniranja vrlo živo maštaju o situa­ cijama koje su im nedostupne u životu. Seksualna napetost može se usmjeriti u drugom pravcu. Mnogi drugi putovi manje će uzbuđivati zato što ne odgova­ raju njegovim željama. pa se njima intenzivno bave u toku dana. . penis. ta je po­ java vrlo slična onaniji i možemo je zvati onanijom na nesvjesnom ni­ vou. noćnih polucija (doživljavanje orgazma u snu). uz vrlo rijetke izuzetke. takve mjere uglavnom zanemarujemo. Danas kada smo svjesni da onanija nije bolest. Spolna nemoć Da bi došlo do izvršenja spolnoga akta moraju biti ostvareni poseb­ ni uvjeti. u ženu ako ne dođe do erekcije. potištenost i samopredbacivanje. tek se tada seksualna energija pretvara. ukrućenja. Žena je. treba liječiti strah.

npr. No. bez obzira da li ga želi ili ne želi. impotenciji. drugi put je ravnodušna. da je »zavezan«. Takav muškarac dođe do orgazma i prosipanja odmah čim njegov spolni organ dotakne spolni organ žene. Znatno je rjeđa pojava da muškarac normalno izvršava spolni akt. prekinutom snošaju (coitus interruptus): u času kad počne izbacivati sjeme. a vrlo poten­ tan muškarac izvršit će spolni akt. ali ne može do­ ći do orgazma ma koliko dugo akt trajao. nesposobnosti da se izvrši s'polni akt (impotentio coeundi). Grafikon pokazuje da se muškarac lakše uzbuđuje i da nakon or­ gazma brzo popušta seksualna napetost i želja. nego od toga što neće. možda će moći izvršiti spolni odnos. U muškaraca je to složenije pa moramo spomenuti i druge smetnje. U narodu se kaže da žena koja ne uživa u spolnom odnosu ne može zanijeti. jer i frigidna žena može zanijeti i roditi di­ jete. uigravanjem partnera. Može se dogoditi da muškarcu izlazi sjeme iz spolnoga organa i bez osjećaja sladostrasti. mokre­ njem ili vršenjem nužde. ali neće oploditi ženu i ne­ će imati potomstva. Potrebni su obostrani osjećaji i želje. Pod time se razumijeva želja za spolnim odno­ som. nema potrebe. Za potpun seksualan doživljaj nije dovoljno da su spolni organi u redu i da funkcioniraju. ta je metoda vrlo neprikladna za sprečavanje začeća jer živahne muške spolne stanice ipak mogu naći put do ženskoga jajašca. muška­ rac pribjegava tzv. Nesposobnost možda i ne potiče od toga što ne bi mogao. Od impotencije. I najvatrenija žena ostat će hladna u naručju muškarca kojeg ne voli. Spolni akt mora trajati dovoljno dugo. a zapreke se mogu ukloniti međusobnim navikavanjem. Dok je žena i nakon spolnoga odnosa željna nježnosti. razlikujemo nesposobnost da se izvrši oplodnja žene (impotentio generandi). Ako muškarac zbog neke bolesti nema dovoljno sjemenih stanica. Nekad joj je to ipak ugodno. događa se da nema želje. U narodu se kaže da takav čovjek ne može »spavati sa ženom« (spavanje znači spolno općenje). izraz znači da ništa ne os­ jeća prilikom spolnoga snošaja. U uvjerenju da će ženu zaštititi od začeća. pa se tako mnoge žene suz­ državaju sasvim nepotrebno. U žene je i jedno i drugo sporije. ili već nakon prvih po­ kreta. Tada oboje ostaju prikraćeni za pun seksualan užitak. Česta je smetnja u muškaraca tzv. U vezi sa ženama govori se o frigidnosti. a nije tako rijetko da se tuži na smetnje i bolove prilikom snošaja. ali će ostati nezadovoljen jer mu se žena ne sviđa. prerano svršavanje (ejaculatio praecox). Osim toga. Loše je na­ glo prekidanje snošaja. tj. mnogi muškarci to odbijaju. Žena tada ostaje nezadovoljena. Zato se kod neplodnih brakova uvijek izvrši pregled i žene i muža. izvadi spolni organ.Ako nema takve reakcije spolnoga organa. da se ne može »sastati sa že­ nom«. govorimo o spolnoj ne­ moći. To rađa nesporazumima i netaktičnostima. čak im . Tada valja potražiti savjet liječnika.

zatim neusklađenost u osjećajima. teško ga je uvjeriti da je riječ o duševnim uzrocima. Ako smetnje traju više godina i ako osoba nema partnera. muškarac ima osjećaj da je nešto poremećeno. Nakon nekoliko neuspjeha partner se povlači. mnogo su manji izgledi za izlječenje. drugi put će se svjesno ili nesvesno pojaviti strašljiva mi­ sao : hoću li uspjeti. izbjegava situacije u kojim bi se »osramotio« (impotencija se u muškaraca smatra sramotom). Nekad je to zasićenje. koja je najčešća. sve impotencije i frigidnosti nikad se neće moći liječiti istim metodama. Impotentan čovjek ipak priznaje da ne može ostvariti planove. a one spolni akt nikad nisu doživjele kao punovrijedan užitak. Frigidne žene reagiraju manje burno. Impotencija je nekad i nesvjestan pomagač da se postigne određen cilj. a njegove se smetnje mogu uvrstiti u grupu histeričnih oduzetosti. Izvanredno je rijetka impotencija tjelesno uzroko­ vana. Nakon ne­ kog vremena takav čovjek postaje pravi neurotični bolesnik. po­ staje potišten. Kako se korijen bolesti može odstraniti samo uzročnom terapijom. Neobične spolne radnje Neposredno nakon drugoga svjetskog rata. pomišlja na samoubojstvo. Isto je tako i s lijekovima koji izazivaju spolna uzbuđenja: obično djeluje kod onih koji nemaju nikakvih smetnjni.smeta svaki dodir. Svojevremeno se mnogo nade polagalo u liječenje hormonima. Mnoge već od prvoga spolnog odnosa ništa ne osjećaju i lakše se pomire sa sudbinom jer fizički dio akta mogu izvršiti ili podnijeti. Taj strah je dovoljan da se neuspjeh ponovi. nego mi sami. Ako se netko. iako toga nismo svjesni. Ako se u nekoj situaciji dogodi nedo­ voljna erekcija. Ima žena o kojima se priča da su strastvene. Važno je da se impotencija i frigidnost liječe što ranije. američki učenjak Kinsey prvi put je proveo temeljitu anketu o seksualnom ponašanju današ- . Kad se to ustanovi. Impotencija i frigidnost uvijek su otpor. npr. dok zakazuju kod impotentnih i frigidnih. Jedini svestrani pristup moguć je psihoterapijom. Poremećaji su naročito neugodni ako postoje i druge nepovoljne okolnosti: strah od začeća. želi osloboditi jedne veze koju ne može drugačije prekinuti. nego živi sama. dru­ gi put neslaganje. kratkoća vremena na raspolaganju. da je bolestan. a osje­ ćaje odglume. on će postati im­ potentan: tako će se pojaviti »objektivan« razlog. strah od ukućana.. Da­ nas znamo da ta grupa sredstava ne utječe na psihičku impotenciju. spolni odnos vani gdje može ne­ tko naići. Ne štrajkaju spolni organi. Sve te situacije igraju važnu ulogu prilikom nastajanja i produblji­ vanja impotencije i frigidnosti. Impotencija se širi kao lavina.

Cilj je spolnoga nagona stvaranje novoga života. nego manji broj ljudi. Tako su nekad mnogi završili na lomači. a nekada spored­ ne. Is­ kustva iz zemalja u kojima je ukinuto kažnjavanje perverzija govore o to­ me da nije došlo do porasta tih pojava. nego o pokvarenosti i izopačenosti karaktera. Ispitao je oko pet tisuća muškaraca i isto toliko žena o nji­ hovim seksualnim željama i seksualnim radnjama. Vrlo je malo seksualnih radnji ko­ je same po sebi možemo ocijeniti kao bolesne. češće se to taji. Vrlo je teško povući granicu između zdravoga i bolesnog. Neki su išli tako daleko da su pojedine položaje prilikom spolnoga sno­ šaja proglašavali nenormalnima. zbog čega treba kažnjavati i izolirati. Skloni smo da neke spolne radnje označimo kao nenormalne. a i danas u zakonicima nekih zemalja postoje odredbe o kažnjavanju. Pri tom nije riječ o posebnim bolestima. osudivanju i preziranju tih Ijudi. ali se kod žena češće govori o lezbijstvu. jeste osjećaj privlač­ nosti za osobe istoga spola. Izraz se može primijeniti na oba spola. Rezultati su u prvi mah iznenadili. lezbijskoj ljubavi. Obično uz napadni seksualni simptom postoji i više drugih promjena. Čak i oni koji se nastoje držati toga pravila imaju toliko problema pa valja upitati jesu li baš toli­ ko »čisti« kako bi htjeli biti. Pokazali su da u prosječnom stanovništvu ima mnogo više spolnih neuobičajenosti nego što se to općenito smatra. Razu mije se da nešto treba poduzeti protiv onih koji npr. usputne okolnosti postaju glavne. jer se mnoge od njih mogu protumačiti kao neuroze. zavode maloljetne ili poduzimaju društveno opasne sadističke ili druge radnje. Homoseksualnost. Da se to nikako ne može uopćavati pokazuje i strogo vjersko shva­ ćanje da je svaka spolna radnja koja ne dovodi do oplodnje nastranost. Ako nešto ne rade svi. no i njima je mjesto prije u bolnici negoli u zatvoru. ali u sklopu zadovoljstva rađaju se mnoge želje. a time mislimo bolesne. Broj ljudi koji se mogu toliko obuzdati da otpočinju spolni akt samo onda kada žele zače­ ti dijete tako je malen da ga se može zanemariti. štetnima i bolesnima. Okolina i javnost pokazuju sklonost oš­ trom reagiranju. Stvarne spolne želje i spolne radnje često su daleko od onoga što se smatra do­ puštenim i normalnim. Homoseksualne osobe mogu biti potpuno normalne i duševno i tjelesno zdrave.Mnogi ne vjeruju da je riječ o bolesti.njega čovjeka. Pogotovo se to odnosi na mno­ ge bezazlenije potrebe spolnoga iživljavanja na koje vrlo često upiru prstom baš oni koji su i sami puni svjesnih ili nesvjesnih sklonosti. Za objektivnu procjenu moramo uzeti u obzir ne samo ličnosti onih koji ih izvršavaju nego i društvene i druge okolnosti. Rjeđe se događa da netko javno govori o svojim naklonostima. kao dosta raširena pojava. Dok ne- . to još uvijek ne mora značiti da je ta manjina bolesna. Neobične spolne radnje često nazivaju nastranostima i perverzija­ ma. i tada se gubi niz povezanosti s os­ novnim nagonom.

ki još i danas smatraju da je riječ o nasljednoj ili stečenoj tjelesnoj osobi­ tosti. čak i kastracija. tj. Nekada se preporučivala operacija. Ta­ ko sadizam označava uživanje u mučenju. nagon da se gledaju druge osobe kako se svlače. Nekad su dva-tri razgovora dovoljna da dovedu do smire­ nja. oni se ne žele osloboditi svojih želja i nagona. obuće. pa žene pričaju o svojim doživ­ ljajima pri susretu s takvim osobama u parku. Dok se impotentni osjećaju bolesni i traže pomoć. ponekad i lijeko­ vima. Kod onih koji su doista perverzni postoji otpor liječenju. ljube ili spolno opće. dok se u masohizmu doživljava orgazam kada se ponižava i muči. To je obično dovodilo do gašenja svih seksualnih osjećaja. Suprotna želja zove se voajerizam. a us­ pjeh ovisi o ukorijenjenosti pojave i o mnogim drugim okolnostima. jer se uopće ne radi o perverziji. nakita i različitih materi­ jala. tj. šibanju. Fetišist se uzbuđuje gledanjem ili dodirivanjem pojedinih dijelova odjeće. Liječenje se provodi psihoterapijskim metodama. Liječenje je dugotrajno. Osobama koje obavljaju neobične spolne radnje potrebna je liječ­ nička pomoć. tjelesnom i duševnom kažnjavanju. veći broj znastvenika skloniji je psihičkim uzrociima. odstranji­ vanje spolnih žlijezda. ili se otkriva drugima da vide kako onanira. To je češće u muškaraca. mnogi seksualni neu­ rotičan imaju osjećaj zdravlja i odbijaju liječenje. . pa je znatno poremetilo ličnosti. Jedan dio seksualnih perverzija javlja se u suprotnim parovima. kućnoj veži i drugdje. Ekshibicionist želi da se pokaže gol.

srce još i danas predstavlja simbol ljubavi i hrabrosti. Tek pokreta- . Srce je organ koje se najčešće prinosio kao žrtva bogovima. Zbog toga su o srcu više pisali pjesnici negoli liječnici. Srce je šuplji mišićni organ koji se u određenom ritmu steže i opušta i ima ulogu pumpe. pa sve do trenutka smrti. piše u uvodu svoje knjige: »Srce je te­ melj života od kojega zavise sve životne pojave. veselju i radosti. koji je otkrio krvotok u XVII stoljeću. Liječnik Harvey. ponekad i čovjeka. Taj veliki interes za srce razumljiv je s obzirom na to što su bolesti srca i krvnih žila najčešći uzrok smrti. Srce je dio tijela za koji čovjek od davnine pokazuje naročit interes. piše grčki pjesnik Pindar prije 2500 godina. čovjek je uočio već u dalekoj prošlosti. Prije nego što se čovjek rodi. iz kojega proizlazi sva snaga i jakost. Ubrzanje ritma u borbi. No. to je također razlog što mnogi ljudi sami liječe pravu srčanu bolest tako dugo dok ih njihovo samoliječenje ne dovede u tako teško stanje da je potrebna hitna liječnič­ ka intervencija.SRČANE SMETNJE Danas se ni o jednom organu ljudskoga tijela toliko ne govori i ne piše kao o srcu. značenju i funkciji. Vjerovalo se da čovjek postaje hrabriji ako pojede srce životinje. ta mišićna pumpa neprekidno radi izvršavajući svoj jedini zada­ tak : da pokreće krv u kružnom toku krvnim žilama tijela. srce je i organ o kome još i danas postoje brojne zablude. pritisak i bol u tuzi. krive predodžbe o gradi. »U srcu pjesnika zanosna pjesma ni­ če«. Dok svi dru­ gi organi rade nečujno. rad srca može se osluškivati na prednjoj prsnoj stijenci ili osjetiti pipanjem pulsa. No. koji dolaze liječniku tužeći se na »srčane smetnje«. Stoga je srce postalo simbol života. Svaki se čovjek uvjerio kako duševna uzbuđenja utječu na rad njegova srca. Srce je organ koji ima najužu i najuoč­ ljiviju vezu s ljudskim osjećajima.« Kao uspomena na vjerovanje u prošlost. a njegovo mirovanje znači smrt. Ljudi su počeli vjerovati da je srce centar čitavoga duševnog života. Srce je jedini organ tijela čiji rad čovjek povremeno osjeća. imaju potpuno zdravo srce. Po­ jam života vezan je uz rad srca. To je razlog zbog čega više od polovine pacijenata. izvorište ljudskih osjećaja.

želuca i jetre. dijeli ga od organa koji se nalaze u trbušnoj šupljini. održavanje stalne temperature. odstranjivanjem štetnih tvari iz organiz­ ma. U bazi srca ulaze i izlaze veli­ ke krvne žile. tako da izgleda kao da je srce o njih obješe­ no. Srce je smješteno u sredini prsnoga koša. Veličina srca tek je nešto veća od veličine stisnute šake. ošit ili dijafragma. rebra. krv može ispunjavati za život bitne zadaće: prenos kisika i hrane stanicama tijela. Težina srca odrasla čovjeka iznosi oko 300 grama.njem (cirkulacijom). arterije i vene. Udarci srca mogu se vidjeti u mršavih ljudi kao srčane pulsacije. mnogi ljudi griješe kada smatraju da je srce smješteno u lijevoj polovini prsne šupljine.osrčjem . Fizički radnici i sportaši imaju Srce je smješteno u sredini prsnoga koša i obuhvaćeno čvrstom vrećom od vezivnoga tkiva . Donji je dio sužen i vrhom dodiruje prednju prsnu stijenku s lijeve strane prsnoga koša. i 6. zaštita tijela od bolesti. između 5. S obzirom na to što vrh srca udara o lijevu stranu prsnoga koša. između lijevoga i desnog plućnog krila. Mišićna ploča.

Srce je građeno u tri sloja. kao što je slab i svaki drugi mišić koji stalno ne vježba. Tjelesno vježbanje od nekoliko mjeseci dovodi do proširenja srčanih šupljina i povećanja (hi­ pertrofije) srčane mišićne mase. srce čovjeka koji fizički nije aktivan. perikarditisu. S unutarnje strane obložen je tankom opnom. mnogo su češće posljedica bolesti stečenih u toku života: upala i visokoga krvnog tlaka. Ta količina prođe u jednoj minuti čitavim krvožilnim sustavom. Zbog tjelesnoga opterećenja raste potreba za povećanom količinom krvi i srce tada podvostručuje količinu izbače­ ne krvi. »već is­ trošena«. Sva tri srčana sloja podlož­ na su upalnim promjenama. zatim u lijevu komoru. Svaka polovina sastoji se od pretklijetke i kli­ jetke. miokard. Tanka glat­ ka opna oblaže i vanjsku stranu srca. Srčani zalisci mogu biti suviše suženi pa krv teže prolazi kroz srce (stenoza). Srce koje nije u kondiciji. . u glavnu krvnu žilu koja odvodi krv od srca prema periferiji tijela (aorta). krv dolazi u desnu pretkomoru. što znači da u jednoj minuti kroz njega prođe 5 litara krvi. Takvu rezervnu snagu može imati samo zdravo i dobro trenirano srce. Srce se prosječno steže i opušta 72 puta u minuti. a najčešća je reumatska upala. Mnoge srčane smetnje nastaju zbog toga što netrenirano srce ne može povećati količinu izbačene krvi prilikom povećanoga tjelesnog na­ pora. o miokarditisu. endokardom. govori se o upali srčanoga mišića. Za raz­ liku od sportskoga srca. Pro­ mjene na srčanim zaliscima podloga su mnogih srčanih bolesti. iz des­ ne komore ide u pluća. ili vanjskoga omotača. što omogućuje vraćanje krvi u obrnutom smjeru (insuficijencija). Upalne promjene često ostavljaju trajne posljedice. odakle se izbacuje. Takvo srce postaje ne samo veće nego i snažnije. Čitavo je srce obuhvaćeno »vre­ ćom« od čvrstoga vezivnog tkiva. endokarditisu. malo je i slabo. mišićni sloj. zatim u desnu komoru. osrčjem.povećano srce koje teži i više od pola kilograma. najdeblji je srednji. ili mogu biti suviše prošireni tako da »ne dihtaju«. na lijevu i desnu polovinu. U prostoru iz­ među »vreće« i srca nalazi se tanak sloj tekućine da bi se izbjeglo trenje. Osrčje onemogućuje prejako rastezanje srca. takvo srce postaje prošireno da bi nadoknadilo nedostatak. U rijetkim slučajevima srčane greške mogu biti prirođene. upali unutarnje opne. gdje se osvježava primajući kisik. Takve promjene na zaliscima nazivamo srčanim greškama. Kroz dvije velike vene sva venozna. Srčana šupljina podijeljena je mišićnom pregradom na dva dijela. Ovisno o to­ me koji je sloj zahvaćen. iz pluća dolazi u lijevu pretkomoru. Ali i povećano srce može pratiti mnoge bolesti srca i krvnih žila. Svakim stiskom izbacuje u glavnu arteriju (aortu) oko 70 ccm krvi. Trenirane osobe mogu u jednoj minuti izbaciti više od 30 litara krvi. perikardom. između kojih se nalaze srčani zalisci što poput ventila usmjeravaju krv samo u jednom smjeru.

Srčane smetnje i poremećaji nastaju zbog kvara u »električnoj cen­ trali«. Nema čovjeka koji se sam nije uvjerio u usku vezu između ljudskih osjećaja i rada srca. zbog toga što se poremetilo širenje električnih podražaja srčanim mišićem. Srčani mišić ima svoje posebne arterije koje ga opskrbljavaju krvlju. koje radi bez utjecaja ljud­ ske volje. srce može raditi potpuno nezavisno od ostalih dijelova tijela.Brzina kojom srce kuca često pokazuje u kakvom je stanju. Zbog toga se promjene u moz­ gu ili u drugim dijelovima mogu odraziti na rad srca preko autonomnoga (vegetativnog) živčanog sustava. srce je bogato opskrbljeno živcima. stanje zdravlja srčanih krvnih žila bitno je za život čovjeka. S obzirom na to što srce radi neprekidno više desetljeća i što se kroz to vrijeme stisne oko 3 milijarde puta. živčani sustav u znatnoj mjeri utječe na njegov rad. Zdravo. takvi pacijenti ne žele taj uzrok priznati ni sebi ni svojoj okolini. . a može ga i znatno usporiti. To znači da srce može kucati izvjes­ no vrijeme nakon toga što je izvađeno iz tijela i lišeno svih veza s tije­ lom. živčevlja. i koje iz srčanoga mišića neprekidno odstranjuju otpadne tvari. Bolest krvnih žila najčešći je uzrok smrti. Ljudi najčešće nisu skloni prihvatiti osjećaj­ ni poremećaj kao uzrok smetnji. do osjećaja »lupanja« srca. Uzbuđenje i radost dovodi do ubrzanja rada srca. muče sebe i druge i opterećuju zdravstvenu službu. Da bi dokazali kako je »prava srčana bolest« uzrok njihovim tegobama. Zahvaljujući njoj. Znatnija usporenja kao i ubrzanja srčanoga rada mogu biti poprat­ na pojava mnogih srčanih i drugih bolesti tijela. Koji put jak živčani nadražaj može ubrzati srčani rad više od 200 otkucaja u minuti. hranom i kisikom. Iako radi samostalno. dugač­ ka svega 1 cm i široka 3 mm. oni stalno obilaze ambulante. To je srčana »električna centrala«. trenirano srce radi sporije jer pri svakom otkucaju izbacuje više krvi. Iako najveće broj srčanih smetnji zapra­ vo nastaje na »živčanoj bazi«. Podražaji za rad srca dolaze iz samoga srca. tj. Netrenirana će osoba i prilikom najmanjega napora jako ubrzati rad srca. čak do potpunoga zastoja. U desnoj pretkomori postoje posebne nakupine stanica koje stvaraju električni podražaj što se širi po srcu i izaziva stezanje. Najveći broj srčanih bolesti poslje­ dica su bolesnih promjena u krvnim žilama srčanoga mišića. taj utjecaj odnosi se uglav­ nom na usporenje i ubrzanje srčanoga rada. specijalističke ustanove. podvrgavaju se najrazličitijim pretragama.

Nakon kratke stanke opet počinje normalno kucati. ne rade u istom ritmu s glavnom centralom. koje uskaču ako nastane kvar na glavnoj centrali ili na »električnim vodovi­ ma«. Otkrivaju se slučajnim liječničkim pregledom ili slučajnim pipanjem pulsa. u srčanom mišiću postoje i brojne »rezervne električne centrale«. Ekstrasistole re­ mete normalan rad i redoslijed srčanoga rada pa nastaje aritmija. Najčešći uzrok nepra­ vilnoga kucanja jesu prijevremena. Mnoge osobe postaju tek tada pravi boles­ nici kada saznaju da postoje ekstrasistole. s prekidima i nekoliko dana. Srce može izgubiti takt. Takav nepravilni rad srca toliko je čest da gotovo i nema čovjeka u kojega se nije ispoljio. jest osjećaj kao da je srce načas prestalo kucati. Osim te glavne centrale. koje tada uskaču. a mogu nestati da se više nikada ne pojave. Najčešći su uzrok duševna uzbuđenja koja mogu nadražiti srce do te mjere da ono izgubi takt. Ekstrasistole mogu postojati a da ih tak­ va osoba uopće ne osjeti. odvija se u pravil­ nom ritmu koji možemo usporediti s pravilnim ritmom otkucaja sata. Takve ekstrasistole mogu se pojaviti svega nekoliko puta dnevno. zamire. ono može raditi bez utjecaja živčano­ ga sustava. tj. doći će do nepravilnoga kucanja. prerana srčana stezanja (ekstrasisto­ le). tj. To se događa u ljudi »slabih živaca«. Vozači motornih vozila uspoređuju nepravilno kucanje srca s nepravil­ nim radom motora pa kažu da im srce »trokira«. Rad srca je automatiziran. ili. Pravilan ritam srčanoga rada znači da je vremenski razmak između dva udara (stiskanja) srca uvijek isti. bez obzira radi li srce ubrzano ili spori­ je. Vrlo se često javljaju u mladih osoba s potpuno zdravim srcem i uglavnom su bezopasna pojava. srčane aritmije. Koji put traju neko­ liko minuta. otkucaja) u minuti.Nepravilno kucanje Rad srca. koja nastaje u vrijeme dok bi srce moralo mirovati. kada električni podražaj nailazi na smetnje u prolazu kroz srčani mišić. ekstrasistole se počinju sve češće . Mnogi takve smetnje opisuju kao da im srce preskače. Zbog stalnoga straha od srča­ ne bolesti i trajne duševne napetosti. kao da je stalo. »Srčana centrala« daje srcu njegov osnovni ritam rada brzinom od 70 do 80 stezanja (udara. njegov rad može postati nepravilan (aritmičan) kada nastane kvar u »električnoj centrali« ili na »električnim vodo­ vima«. neurotičara. stezanje i opuštanje srčanoga mišića. Nepravilno kucanje srca nastu­ pit će i onda kada istovremeno počne raditi više »električnih centrala«. i srce se neće stezati uobičajenim redoslije­ dom. kojima se električni podražaj prenosi iz srčane pretkomore u ko­ moru. Najčešći oblik nepravilnoga kucanja. više sati. samo što se nov otkucaj osjeti »kao da je u grlu«. »Rezervne elektirčne centrale«.

Liječnik će elektrokardiogramom (EKG) ustanoviti da li je srce za­ ista bolesno. Iako je nepravilno kucanje najčešće bezazlena pojava. najčešće nisu potrebni nikakvi lijekovi. Ako je nepravilno kucanje posljedica bolesnih promjena na srcu. Način liječenja i vrsta lijeka ovise o uzroku. npr. izmije­ niti način ishrane. Unatoč tome što je liječ­ ničkim pregledom ustanovljeno zdravo srce i unatoč tome što je liječnik ustanovio da je to beznačajna pojava. nešto kao »bore na licu i sijede kose na glavi«. giluritmalom. Takvu vrstu poremećaja srčanoga ritma mogu izazvati različita nadražujuća sredstva. . smanjiti uzimanje kave ili čaja. zbog napuhnutoga trbuha. prava kava (kofein). pronestilom. Koji put valja promi­ jeniti način života: prestati pušiti. pravi čaj (tein). poslije uživanja većih količina alkoholnih pi­ ća. Smetnje nastaju zbog toga što pove­ ćan pritisak u trbuhu podigne ošit (dijafragmu). takva osoba juri od liječnika do li­ ječnika. Poremećen ritam javlja se kod srčanoga infarkta i ukazuje na oz­ biljnost stanja i potrebu pravovremene liječničke intervencije na odjeli­ ma koji su opremljeni specijalnim aparatima. nakon pijenja pjenušavih pića. sredstva protiv umora. Nepravilno kucanje srca može se pojaviti i poslije obilnih obroka. prvenstveno se liječi osnovna bolest. ipak je potre­ ban liječnički pregled jer može biti i posljedica ozbiljne. primjenjuje se i struja visokoga napona. teške srčane bo­ lesti.javljati. U starijih ljudi najčešći je uzrok koronarna skleroza. koji pritisne na srce i nadraži ga. Uzimanje lijekova u većim dozama može izazvati ta­ kav poremećaj. Ako je nepravilno ku­ canje srca psihogeno uzrokovano. od lijekova se uzimaju blaga sredstva za umirenje. rada i odmora. Mnogo je češći uzrok pušenje (nikotin). Ali nepravilno kucanje može biti pratilac opasnih bolesti srčanoga mišića. za održavanje budnosti. naročito »lijeka za srce« (digitalisa). Također se javlja kod upala srčanoga mišića (miokarditisa) i poviše­ noga krvnog tlaka. Nepravilno kucanje srca u starijoj životnoj dobi može se shvatiti i kao jedan od znakova starosti. ako je nastalo na »živčanoj bazi«. Dugotrajni i učestali napadi nepra­ vilnoga kucanja mogu se smirivati brojnim lijekovima: kinidinom. od pregleda na pregled. Pacijent mora vjerovati liječniku da je njegovo srce zdravo i tegobe će same nestati. i takva ih osoba tada počinje osjećati. ili su to samo nervozne smetnje. koja ne mora značiti veliku opasnost.

»treperenje« u predjelu srca. smetnje mogu biti izazvane i jačim fi­ zičkim naporom. ne treba odmah odjuriti liječniku. Tegobe smi­ renjem nestaju. a uplašeni pacijenti opisuju tegobe kao »udaranje«. Javlja se najčešće u pubertetu i klimakteriju. tako da u pe­ togodišnjega djeteta iznosi 100. Starenjem djeteta puis se postepeno usporuje. U odrasle osobe normalan rad varira unutar vrijednosti od 60 do 90 udara u minuti u stanju mirovanja. u najvećem broju slučajeva to je bezazlena pojava. Često se javlja u osoba koje imaju i druge smetnje »na živčanoj ba­ zi«. Uz jaku uzbuđenost i strah. Lupanje je rjeđe znak ozbiljnoga oboljenja. Ako ne postoje drugi znakovi. Neki osjećaju lupanje srca tek kada legnu u krevet (nastaje zbog le­ žanja na lijevoj strani kada se vrh srca približi i udara o prednju stijenku prsnoga koša). postoji jače ili slabije izražen osjećaj gušenja. Ubrzan srčani rad Ubrzanje srčanoga rada iznad normalnih vrijednosti naziva se tahikardija. naročito osjećajne. Osjećaj lupanja može se javiti i prilikom uzimanja sredstava za od­ ržavanje budnosti. do njih dolazi naglo. Takve su osobe česti pacijenti u ambulantama i stanicama hitne pomoći. bubrega ili nekoga drugog organa u tijelu. Liječenje smetnji ovisi o uzroku. Svjestan osjećaj udara javlja se uvijek kada se naglo promijeni ri­ tam rada srca. Njihovo inače zdravo srce toliko je »razdražljivo« da pretjerano re­ agira na podražaje. »lupanje». . a češće znak straha. Strah od težega oboljenja toliko je jak da izaziva još jače lupanje srca. često se javlja u astmatičara koji upotrebljavaju sprejeve za prekidanje napada gušenja i u kojima se nalaze lijekovi što nadražuju srce. Osim duševnoga uzbuđenja. Srce malenoga djeteta kuca znatno brže: u novorođenčeta 120 uda­ ra u minuti. Lupanja srca uzrok je nagloga povišenja krvnoga tlaka i jav­ lja se kod nekih slučajeva slabokrvnosti te bolesti žlijezde štitnjače. Otkucaji srca koje čovjek osjeća i koji su neugodni nazivaju se palpitacijama.Osjećaj lupanja Čovjek zapravo ne osjeća svoje srce kao što ne osjeća ni rad jetre. ta­ ko se zatvara krug iz kojega često nema izlaza bez liječničke intervencije. U mladih osoba uglavnom nakon duševnih uzbuđenja.

zbog djelovanja topline na tijelo. normalna su pojava. strah. redo­ vito su praćeni ubrzanim srčanim radom. to su osjećajne. Srce trenirane osobe je veće. Liječnik će točnije od­ rediti brzinu srčanoga rada slušanjem srca pomoću posebne slušalice. Takva prolazna. kao i stanja šoka. veselje. premda nisu tako rijetka ni do 150 u minuti. dok će izdisaj srčani rad usporiti. tuberkulozu. Liječniku se moraju obratiti one osobe koje imaju stalno ubrzanje srčanoga rada. brzina rada ovisi i o treniranosti organizma. Čovjek koji u mirovanju ima puls 80 u minuti. Veći gubici krvi. za svaki stupanj Celzijusa povećava se broj udara za 8 do 10 u minuti. emotivne tahikardije. ako nisu pretjerana. I povišena tjelesna temperatura ubrzava rad srca. pijenja većih količina pića. U treniranih sportaša i radnika koji rade teške fizičke poslove. mogu ubrzati srčani rad. kojima je puls u stanju mirovanja iznad 100 udara u mi­ nuti. fonendoskopa ili stetoskopa.Brzina srčanoga rada najčešće se određuje pipanjem pulsa na palčanoj žili kucavici. Takva prolazna ubrzanja. . Zbog povećanih potreba tijela za kisikom. Takav stalno ubrzani srčani rad često se vidi u strastvenih pušača. Srce trenirane osobe radi ekonomičnije. povremena ubrzanja mogu se javiti i nakon obilnih obroka. Najčešće su ubrzanja 100 do 120 udara u minuti. Kada tjelesna temperatura prijeđe 41 stupanj. snažnije i može uba­ citi u krvotok istu količinu krvi sa znatno manje napora. Prolazno ubrzanje srčanoga rada može izazvati i dubok udisaj. pri temperaturi od 39 stupnjeva Celzijusa imat će puls oko 110. Duševna uzbuđenja: radost. Nema zdrava čovjeka kod koga se više puta u toku dana srčani rad ne ubrza za nekoliko dese­ taka udaraca. kratkotrajna i ne naročito jaka ubrzanja srčanoga rada nije potrebno liječiti. povećanje krvnoga tlaka. Najtočnije se može odrediti pomoću elektro­ kardiograma koji se dobije pomoću Ekg-aparata. Povremeno ubrzanje svakodnevna je pojava. bolest štitne žlijezde. rad srca počinje se uspora­ vati jer slabi srčani mišić. uzimanja atropina i adrenalina. srdžba. ili na vratnoj kucavici (arteriji). ubrzanje srčanoga rada znatno je manje negoli u netreniranih osoba ili ljudi koji rade pretežno sjedeći. No. Kratkotrajna. Najčešći je uzrok tjelesni napor. Postoje i bolesti kada brzina pulsa ne prati povišenje temperature. u osoba koje svakodnevno uživaju veće količine kave ili pravoga ruskog čaja. Mnogi se bolesnici obraćaju liječniku samo zato što im »srce brzo radi pri povišenoj tempe­ raturi«. Nekada su liječnici odre­ đivali visinu temperature prema ubrzanosti pulsa jer nije bilo toplomje­ ra. stalno ubrzan puls može ukazivati na ozbiljnije kronično oboljenje srca. fizički napor može udvostručiti brzinu srčanoga rada.

Dugotrajan. Bolesnici opisu­ ju da je napad počeo »sam od sebe«. Dugot­ rajno skraćivanje odmora remeti normalnu opskrbu srčanoga mišića.5 sekunde. Ako frekvencija nije visoka. tj. ubrzan rad srca može biti pogibeljan. koji ima velik broj okretaja u minuti. Vrlo jaka ubrzanja. Osobe kod kojih se napad javlja prvi put. može iznositi od 150 do 300. srce se postepeno umara i s vremenom popušta u radu. Čak da i nije na­ ročito jako ubrzanje. napad se može prekinuti. srce ima dovoljno vremena da se opskrbi hranom i kisikom i tako prikupi novu snagu za stezanje. »iz čista mira«. osjećaj gušenja. Baš ta kratka stanka omogućuje srcu da radi neprekidno čitav život. Godišnje je to više od 20 milijuna suvišnih stezanja srčanoga mišića. Us­ poredba s benzinskim motorom: visokoturažni motor.3 sekunde. ali usta i nos valja zatvoriti. Dužina trajanja napada je različita: može trajati svega nekoliko sekunda ili minuta. Napad prosječno traje nekoliko sati. To podsjeća na naprezanje prili­ kom velike nužde. najčešće u mladenačkoj i srednjoj dobi. skraćuje se trajanje čitavoga ciklusa. Čitav srčani ciklus. Zahvaljujući baš toj vrlo kratkoj stanki. veća od 250 udara u mi­ nuti. Opasnost je to veća što je srčani rad brži. koji usporava rad srca. ili uz pomoć lijekova te nekih postupaka koje takve osobe nauče. Takvi napadi mogu se javiti već u ranom djetinjstvu. a brzina srčanoga rada tako je visoka da se pipanjem pulsa ne mo­ že odrediti. Takvi su napadi često bez vidljivoga uz­ roka. prosječno traje 0. mogu za nekoliko sati izazvati teška oštećenja srčanoga mišića i uz­ rokovati prestanak njegova rada. vrtoglavica. Paroksizmalna tahikardija ima iznenadan početak. Srčani mišić prilikom ubrzanoga rada nema dovoljno vremena za odmor i ne dobiva dovoljno kisika i hrane. steza­ nje i opuštanje. Stezanje traje 0. nazivamo paroksizmalnim tahikardijama. a za odmor ostaje svega 0. Postoje brojni lijekovi kojima bolesnici sami prekida- . Srce koje u minuti radi samo 100 puta.000 otkucaja više od srca koje ima frekvenciju od 60 udara u minuti. broj udara u minuti. Osobe kod kojih je takav napad »stara stvar«. napad mo­ že trajati mjesecima. Hitna liječnička pomoć potrebna je uvijek kada dođe do jakoga i naglog ubrzanja srčanoga rada. Frekvencija. tj. ako je trajno. u rijet­ kim slučajevima nekoliko dana. Napad u većini slučajeva prestaje spontano. hvata neopisiv strah. učestalo mokrenje. Bolesnik sam može nadražiti živac ako duboko udahne i zatim pokuša jakim naprezanjem izdahnuti. Kada dođe do ubrzanoga rada. može dovesti do oštećenja srca. ali mu je i vijek trajanja znatno kraći. Takve iznenadne napade ubrzanoga srčanog rada. Nadraživanjem živca vagusa. tahikardije. pa tako i vrijeme potrebno za odmor. u to­ ku jednog dana ima 60. i prestati isto tako naglo kao što je počeo. radi znatno brže od niskoturažnoga. uopće se ne uzbuđuju jer znaju da će napad prestati ili sam od sebe ili pod dje­ lovanjem lijekova.8 sekunde.

povrede. trkači maratona. Osobe koje se bave sportom imaju usporeniji puls. trbušnog tifusa. Jedna živčana vlakna pripadaju tzv. premda svaki od njih djeluje sa suprotnim efektom. Nadražaj parasimpatikusa.ju napade. javlja se prilikom izlaganja tijela hladnoći. U sportaša od kojih se zahtijeva naročiti fizički napor. Razumije se. U zaista rijetkim slučajevima upornih napada. npr. zbog nagloga i jakog osjećaja straha. time i usporen rad srca. Baš ti živci omogućavaju srcu da se brzinom rada prilagodi potrebama tijela. npr. nadraživanjem ždrijela kao da se . Simpatikus i parasimpatikus upravljaju radom srca. na njegov rad utječe živčani sustav. Usporen srčani rad zajednička je pojava za niz bolesti koje izaziva­ ju povećanje pritiska u mozgu: tumori. krvarenja. žutice. usporen rad srca sporta­ ša nije isto što i usporen rad srca netrenirane osobe. Prilikom pojačanoga tjelesnog napora prevladava napon simpati­ kusa i srce se može ubrzati više od 200 otkucaja u minuti. Liječnik će ih injekcijama uglavnom uvijek prekinuti. Duševna uzbuđenja također mogu izazvati nadražaj parasimpatiku­ sa i usporen srčani rad. čim jedan nastoji prevagnuti. druga parasimpatikusu. Javlja se kod zaraznih bolesti kada padne povišena tjelesna temperatura. ili poslje­ dica srčane bolesti. medu njima ipak postoji potrebna ravnoteža. U srcu su dvije vrste živčanih vlakana autonomnoga živčanog sustava. simpatikusu. pri­ mjenjuje se udar električne struje u ambulantama koje su opremljene takvim aparatima. Usporen puls netrenirane osobe može biti posljedica nadražaja parasimpatikusa. stiskanjem vrata u predjelu vratnih žila kucavica. imaju puls ispod 40 u vrijeme mirovanja. npr. Iako ti živci »vuku svaki na svoju stranu«. kod gripe. cedilanid). usporen srčani rad imaju trudnice i žene neko vrijeme poslije poroda. drugi ga počne kočiti.Napadi se smire i u toku davanja lijeka (giluritmal. upale. Zbog nadražaja parasimpatikusa. Zbog toga se usporenje srčanoga rada za mirovanja ili spavanja smatra normalnom (fiziološkom) pojavom. koje ne prestaju na lijekove. može biti i na­ mjerno izazvan. nadražaj parasimpatikusa ga uspora­ va. Usporen rad srca Usporen je rad srca ako je broj srčanih otkucaja manji od 60 u jed­ noj minuti (bradikardija). Dok podražaj simpatikusa ubrzava srčani napad. Iako srce izvjesno vrijeme može raditi i izvan tijela. Normalne i zdrave osobe imaju za mirovanja puls čak ispod 60 otkucaja u minuti. To se postiže pritiskom na očne jabučice. Za vrijeme mi­ rovanja prevladava parasimpatikus i rad srca postaje sporiji. isoptin. zbog smrzavanja.

kao i lijekovima za spavanje. lijekovima itd. Elek­ trični kabel povezuje bateriju sa srcem. do smrti. Ali u srcu postoje i »rezervne električne centrale«. Tada jako usporen rad srca izaziva smetnje u mozgu. Taj nadražaj može biti toliko jak da izazove usporenje srčanoga rada s vrtoglavicom i nesvjeticu. gušenje. naj­ češće lijekom za srce digitalisom. 20 ili čak 10 otkucaja u minuti. od 10 otku­ caja u minuti. smrt. tj. koja su vezana za prolazno ili trajno po­ većanje napetosti parasimpatikusa. pa dolazi do vrtoglavica. Ako nastane kvar na »dalekovodu«. čija je brzina stvaranja podražaja veća od frekvencije koju imaju »centrale« u samom srcu. napinjanjem kao prilikom velike nužde. a uzrokovano je potpunim blokom. grčeva sličnih padavici. npr. b) pomanjkanjem pulsa na vratnoj arteriji. srčane komore trebale bi prestati raditi i nastupila bi smrt. dolazi do djelomičnoga ili potpunog blokiranja prenosa električnih podražaja. Prestanak rada srca uvijek je praćen alarmantnim znakovima: a) Iznenadnim gubitkom svijesti. Osnovni srčani ritam daje »električna centra­ la« smještena u pretkomori. upotrijebit će se »umjetne elek­ trične centrale«. zatim nekim sredstvima za umirenje ži­ vaca. Usporen srčani rad može nastati i zbog otrovanja lijekovima. U slučaju potpunoga prekida (totalnog bloka) prenosa podražaja. u mišiću samih komora. . Te baterije (pacemakeri) ugrađuju se operacijom pod kožu ili ispod mišića prsnoga koša ili trbuha. Usporen srčani rad predstavlja mnogo veću opasnost ako je poslje­ dica tzv. nesvjestica. koji nije dovoljno opskrbljen krvlju. »kvarom na dalekovodu«. Jako usporen rad.izaziva povraćanje. Usporenja srčanoga rada. Srčane komore mogu raditi jako usporeno: 30. uglavnom ne predstaljaju veću opastnost. iz nje vodi »dalekovod« građen od specijal­ nih mišićnih stanica koje sprovode električni podražaj iz pretkomora u komoru. Od bolesti je najčešći uzrok srčani infarkt. zbog upale ili srčanoga in­ farkta. a može doći i do potpunoga zastoja rada srca. Ako ne dođe hitna liječnička pomoć nastupa. srčanoga bloka.. nije dovoljan za održavanje zadovoljajuće cirkulacije krvi. s tom razlikom što je njihov ritam znatno sporiji od ritma »glavne centrale«. otrovanje plinovi­ ma. npr. Ako nastane jako usporenje rada srca. Nagli prestanak rada srca Najčešći uzroci iznenadnoga i neiočekivanog prestanka rada srca jesu udar električne struje i groma. utapljanje.

srce se stisne iz­ među prsne kosti i kralješnice. prvi je put opisan postupak kojim se može uspostaviti prekinuti optok krvi a da se ne otvara prsni koš. ako postoji rana. e) prestankom krvarenja. kao i davanje lijekova putem injekcija. straga kralješnicom. Kad pritisak popusti. srce se širi. a prevoz u bolnicu bio je uzaludan zbog gubitka dragocjenoga vremena. d) maksimalno proširenim zjenicama. prsna se kost poput opruge vraća u prvobitan položaj. Slijedeći pritisak ponovit će isti učinak. predstavljali su samo dobronamjeran ali uzaludan napor spasavalaca. sprijeda je ograđeno prsnom kosti. Uspjeh je mogao biti postignut jedino ako se hitno otvorio prsni koš ili trbuh i rukom obuhvatilo srce između prstiju pa se stiskanjem imitirao normalan rad. tlak u srčanim šupljinama pada i uvlači u sebe krv iz vena. Pokušaji »lupkanja po prsnom košu«. Godine 1960. Postupak je nazvan: vanjska masaža srca. Smrt je bila redovita posljedica takvoga stanja jer nije bilo načina da se na mjestu ne­ sreće ponovno uspostavi prekinut krvotok. Takvu direktnu masažu srca izvodili su kirurzi u operacionim dvorana­ ma. Zasnovan je na jednostavnom načinu: srce je smješteno u sredini prsnoga koša. Prije dvadeset godina svaki slučaj iznenadnoga prestanka rada srca bio je sudbonosan za unesrećenu ili naglo oboljelu osobu. ružičaste boje kože u plavkastu (lividnu). a pomicanje u stranu ograničeno je osrčjem. Zbog pritiska povećava se tlak krvi u srčanim šupljinama i krv se prirodnim putem istisne u krvne žile. Ritmič­ kim pritiscima dlana ruke na donju trećinu prsne kosti.c) promjenom normalne. Položaj srca u prsnom košu s na­ značenim mjestom gdje se izvodi pritisak na prsnu kost Zbog pritiska povećava se tlak u srčanim šupljinama i krv se prirodnim putem istisne u krvne žile .

Ne smije se zaboraviti da »teška ruka na nježnim prsima« može dovesti do gruboga oštećenja tijela. Napipa se vrh prsne kosti u žličici. Masaža srca malene djece izvodi se pritiskom dlana jedne ruke. Po život su opasne komplikacije: oštećenje jetre. Mjesto pritiska za masažu srca može se odrediti i preko odjeće. a u novorođenčeta i dojenčeta samo blagim pritiskom jagodica prstiju na srednju trećinu prsne kosti. Pritisak se izvodi na donju trećinu prsne kosti. Prelom rebara smatra se manjom komplikacijom i ne postoji potreba da se masaža srca prekine. prava su tragedija kada se ma­ saža srca izvodi nepotrebno. Brzina kojom se izvodi masaža srca mora iznositi između 60 i 80 pritisaka u jednoj minuti. Komplikacije. Nemedicinsko osoblje. Do toga dolazi kada masažu srca izvodi ne- . 3. Otprilike za 3 poprečna prsta iznad vrha prsne kosti je mjesto na koje se stavlja dlan ruke. 2. Unesrećeni mora ležati na leđima. može oštetiti organe u prsnoj u trbušnoj šupljini. ta­ ko da utisne prsnu kost za 3 do 5 cm. Snaga pritiska za odraslu osobu mora iznositi oko 20 kg. nerijetko smrtonosne. koje nije dovoljno uvježbano. slezene i srca. najbolje na podu. Masaža srca od­ govoran je rad i može je izvoditi samo dobro uvježbana osoba.Vanjska masaža srca izvodi se na slijedeći način: 1. Masaža srca kod djeteta Masaža srca kod dojenčeta 4. na tvrdoj podlozi. U tom položaju može se iskoristiti vlastita težina tijela spasavaoca kao pritisak.

dovoljno instruirana osoba. što je znak dopreme kisika stanicama mozga. Zbog toga svako oživljavanje (reanimacija) uvijek započinje umjetnim disanjem. Upamtite! Ne pokušavajte oživljavati svaku osobu koja je u nesvjes­ tici. a ne o minutama! Naučite ispravno izvoditi umjetno disanje i masažu srca na tečaju prve pomoći! Prestanak rada srca uvijek je praćen prestankom disanja. Mnogi potpuno krivo smatraju da se masa­ ža srca mora izvoditi na svakoj osobi kod koje je došlo do gubitka svijes­ ti. Ako oživljavanje provode dvije osobe. prven­ stveno u mozak. jer od kisika u plućima nema koristi ako ga se cirkulacijom ne dovede u sve stanice organizma. ne prenosite zamrlu osobu na neko dalje »kom­ forno« mjesto. Ne gubite vrijeme. do koje je došlo nakon svađe sa suprugom. srce se koji put oporavi i njegov dotada minimalan i neprimjetan rad (»prividna smrt«) prelazi u normalnu aktivnost. postupak je slijedeći: Prilikom prestanka disanja i rada srca oživljavanje se izvodi umjetnim disanjem i vanjskom masažom srca . Bilo je već slučajeva smrtonosnoga oštećenja jetre žene u tzv. Radi se o sekundama. Ako se na­ kon 5 umjetnih disanja ne opaze nikakvi znakovi optoka krvi. »histeričnoj nesvjestici«. umjetno disanje mora se povezati s masažom srca. Nakon nekoliko umjetnih disanja. jer je kisik u plućima osnovni preduvjet. već samo onu kod koje ste ustanovili prestanak rada srca i disanja. To se pokazuje u pojav­ ljivanju pulsa na vratnoj arteriji. ružičastoj boji kože i eventualnom suža­ vanju zjenica.

zatim ista osoba pre­ lazi na izvođenje masaže srca. Koronarna bolest Srčani mišić. Za svoj rad srce troši kemijsku energiju koja nastaje uglavnom sa­ gorijevanjem masti i šećera. Ako oživljavanje provodi samo jedna osoba. postupak je slijedeći: Najprije se izvode dva umjetna udisaja zraka. prema tome i mnogo više kisika od mišića koji miruju. Razum- . kao i svaki drugi dio tijela. svako u svom ritmu. aorte. Glavne koronarne arterije i njihovi ogranci u srčanom mišiću Te dvije glavne koronarne arterije granaju se u srčanom mišiću u mnoštvo sitnih krvnih žilica koje dovode krv do svake srčane stanice. sve do dolaska liječnika. ili metodom usta na nos. Poznato je mišići koji rade troše mnogo više energije. i to u normalnom ritmu disanja (12 do 16 puta u jednoj minuti). Nakon 15 pritisaka na prsnu kost. ponov­ no dva udisaja. Um­ jetno disanje i masaža srca provode se istovremeno. Nijedna se radnja ne prekida radi izvođenja druge radnje.Jedna osoba upuhuje zrak metodom usta na usta. a ulaze u srce direktno iz početnoga dijela glavne krvne žile. te odstranjuje otpadne tvari. Sagorijevanje (oksidacija) hrane moguća je samo uz prisustvo kisika. Potrebnu krv dovode dvije specijalne žile koje se nazivaju koro­ narne arterije. I tako stalno naizmjenično 2:15. opskrbljen je krvnim žila­ ma kojima mu krv donosi potrebnu hranu i kisik. Druga osoba masira srce u normalnom ritmu rada srca (60 puta u jednoj minuti).

efikasan rad svih organa i tkiva moguć je samo u uvjetima dovoljne opskrbljenosti kisikom. 3. srce radi brže i jače. Američki liječnik. Osnovni uvjet da bi sve stanice srca dobivale dovoljno hrane i kisi­ ka jesu nepromijenjene i zdrave koronarne arterije. Svaki pojačani napor. kako se u narodu kaže. naziva se stenokardija ili an­ gina pektoris. Tako se srce prilagodava potrebama po­ većanoga napora. pa tako i u srčanom mišiću. za kisikom. 2. Shematski prikaz lumena normalne i aterosklerotično promijenjene krvne žile: 1. Kad neki dio srca »izgori« zbog toga što nije bio poliven krvlju. Taj konačni ishod naziva se srčani infarkt. izgorjeti. Normalan izgled krvne žile. Dobar. Rezerve kisika u tije­ lu. Takvo stanje. kisika. kada srce u cjelini ili u pojedinim.bolom. trava će se na tom mjestu osuši­ ti. znatno povećava potrošnju kisika u tijelu. srce opominje jedinim znakom kojim se može ogla­ siti . ograniče­ nim dijelovima ne dobiva dovoljno kisika. U srčanom mišiću krvne se žile prošire te poraste protok krvi kroz koronarne arterije. Srce je samo dio »transportnoga sistema za kisik«. angina pektoris je samo znak da dio srčanoga miši­ ća ne dobiva dovoljno krvi. Angina pektoris često je prvi znak opasnosti koji ukazuje da su se na koronarnim krvnim žilama javile bo­ lesne promjene.ljiva je velika potrošnja kisika u srčanom mišiću s obzirom na to što je organ koji bez prestanka radi. cjelokupna količina krvi koju srce ubacuje u krvni optok može porasti za 4-6 puta. tada one zbog manjka kisika umiru. Da bi moglo zado­ voljiti pojačane potrebe organizma za krvlju. nastaje srčani infarkt ili. trčanje. fi­ zički rad. Masne tvari u krvi. npr. ne postoje. tj. Ako su koronarne arterije to­ liko promijenjene da srčanom mišiću u danom trenutku ne mogu osigu­ rati dovoljno kisika. Dakle. radi jednostavnosti i boljeg razumijevanja. Stvaranje naslaga masnih tvari u sti­ jenci krvne žile i znatno sužavanje njezinoga pro­ mjera . i 4. Ako izvjesno vrijeme dio travnjaka ostane nepoliven. Smrt jednoga dijela srčanoga mišića konačan je ishod raz­ vitka koronarne bolesti. Ako je koronarna arterija toliko promijenjena da duže vrijeme ne može dovesti kisik srčanim stanicama. O radu srca ovisi i opća opskrbljenost tije­ la kisikom. srčani udar. uspoređuje srčani mišić s travnjakom koji se redovno zalijeva vodom.

samo je posljedica nedovoljne opskrbe srčanoga mišića kisikom. vrat ili ruku. trga. Angina pektoris samo je jedan od znakova bolesti krvnih žila srča­ noga mišića. ona je utoliko veća što se u osobe nađe više ugrožavajućih faktora. U mlađih ljudi od 35 do 50 godina javlja se opasniji tip ateroskleroze onda kada se samo na pojedinim mjestima u krvnoj žili stvaraju deblje naslage lipida u obli­ ku žutih pločica. . koronarne bolesti.povišenje količine masti u krvi (hiperlipemija). Tipičan bol koji se najčešće javlja is­ pod prsne kosti i širi u lijevu polovinu prsnoga koša. angine pektoris. . Takva naslaga može se i otkinuti pa slo­ bodan dio krvnom strujom ide do mjesta gdje začepi manju krvnu žilu: nastaje infarkt srca. nego kažu: Steže me u prsima. Karakteristike najčešćih i tipičnih slučajeva angine pektoris: 1. Ateroskleroza je u više od 90 posto slučajeva uzrok angine pektoris i srčanoga infarkta.pušenje (naročito cigareta. činjenica je da između njih i koronar­ ne bolesti postoji uzročna veza. Tupa jednakomjerna bol ispod prsne kosti koja se širi na lijevu stranu.smanjena tjelesna aktivnost .Najčešći uzrok koronarne bolesti je ateroskleroza koronarnih arte­ rija. . Poslije se u te ploče taloži kalcij pa nastaju tvrda zadebljanja koja znatno sužavaju promjer krvne žile. Iako još nisu poznati svi načini na koje pojedini faktori djeluju u smislu nastanka koronarne bolesti. Izraz angina pektoris zapravo znači stezanje u prsima. dolazi do odebljanja stijenke arterija. ateroma.nasljednost (u nekim porodicama javlja se znatno češće). . zbog toga se manje krvne žile znatno suze pa kroz njih može proći manje krvi.pretežno sjedeći način života s ma­ lo kretanja. koje gube elastičnost i gip­ kost. najčešće u lijevo rame.povišenje krvnoga tlaka.stalna psihička napetost. peče. . . u lijevo rame i ru­ ku. lipidi. tj. Do toga iz­ raza došlo se zbog toga što ljudi svoje tegobe u prsima ne opisuju riječju bol. Ateroskleroza često zahvaća koronarne arterije. a to može biti uzrok bolova. i to više od 10 komada dnevno). Pri­ je mnogo stoljeća taj je bol opisivan kao »željezna ruka koja stišće i guši srce«. . Ateroskleroza je najvažnija i najčešća bolest krvnih žila.povećana tjelesna težina.šećerna bolest. žari. . odebljanje nastaje zbog toga što se u stijenci krvne žile talože mas­ ne tvari. Za posljednjih 10 godina brojna su ispitivanja pokazala da na raz­ voj koronarne skleroze utječu faktori među kojima su najvažniji: .

U »vlasti­ tu dijagnozu« uvjerava ih bol poslije jela i olakšanje poslije podrigiva­ nja. ili na­ kon uzimanja lijeka. Od lijekova koji se uzimaju za vrijeme napada. Tek s testovima opterećenja u posebnim laboratorijama mogu se otkriti Ekg-promjene koje pokazuju izraženije promjene na koronarnim žilama. bolesnici se osjećaju dobro i nemaju ni­ kakvih drugih smetnji. nošenja tereta. ružni snovi. Za čovjeka je potpuno neotrovan ako se uzima u nor­ malnim količinama. Bol može biti izazvan psihičkim naporom. znatan pad tlaka noću. Ponekad jak bol budi iz sna. Liječenje angine pektoris: za vrijeme napada bolova treba potpuno mirovati. Bol ne mora biti ograničen na prsnu kost. Pretrage krvi i Ekg-nalaz najčešće su u gra­ nicama normale. obilna večera. Na srčani infarkt mogu ukazivati i učestali napadi angine pekto­ ris sa sve jačim bolovima. Dugotrajniji bol. uzrujavanjem. To je metoda koja se primjenjuje samo u određenim i rijetkim slučajevima kada se zbog stalnih bolova pacijent odlučuje na operativan zahvat. nagloga prelaza iz tople prostorije u hladnu. Zbog toga valja ponovo upozoriti: angina pektoris ukazuje na postojanje koronarne bolesti i često je preteča srča­ noga infarkta. gastritisa. može se javiti zimi pri niskim temperaturama ili zbog naglih promje­ na temperature. brigama. 4. Najbolji uvid u stanje koronarnih krvnih žila daje koronarografija. gdje se brzo otope. 3. ili zbog neke druge vrste tjelesnoga napora. Rijetko se javlja bez vidljivih razloga. Nitroglicerin postoji i u . srdžbom. Bol traje najviše 15 minuta i prestaje obično sam od sebe. može ukazivati da je srčani mišić već oštećen (srčani in­ farkt). a preko sluznice usne šupljine lijek se upije u krv.2. Bolovi mogu trajati od nekoliko sekundi do 15 minuta. često se javlja samo bol u trbuhu. Bol se javlja i u potpunom mirovanju. Neki ga krivo smatraju jakim otrovom pa čak i ek­ splozivnim sredstvom. Dijagnozu angine pektoris liječnik postavlja uglavnom na temelju podataka koje daje pacijent. naročito ako je praćen znojenjem. najčešće poslije tjelesnoga opterećenja: hodanja. Na rendgenskoj snimci vide se glavne koronarne ar­ terije i njihovi ogranci nakon toga što su ispunjeni kontrastom. povraćanjem. To su glavna obilježja najčešćih i tipičnih slučajeva angine pektoris. Uzrok mogu biti brige o kojima se razmišlja u krevetu. Kada ne postoje bolovi. jakom uzbuđenošću i gušenjem. npr. Tablete nitroglicerina stavljaju se pod jezik. Ali napad angine pektoris može se znatno razlikovati po svojim karakte­ ristikama. I najmanji napor povećava bol. U nekih osoba redovit je poslije obilnijih obro­ ka. no tome većina ljudi ne poklanja nikakvu pažnju. trčanja. nitroglicerin je već 100 godina najbolje sredstvo da se prekine napad. Smatra se da je to zbog loše probave ili zbog čira na želucu.

li­ jevo rasne.Bol može zahvatiti trbuh. čeljust i potiljak Bol se najčešće javlja ispod prsne kosti i širi se u lijevu ruku Bol se vrlo rijetko širi na desnu stranu i u donji dio tr­ buha .

Srčani infarkt ne daje uvijek tako dramatičnu sliku. Postoje i kapsule koje se zagrizu zubima. Koža je blijeda i orošena hladnim znojem. smanjena trajna duševna napetost. lentonitrat. kao ni poslije uzimanja nitroglicerina. »iz čista mira«. javlja se užasna bol u prsima. bolove u trbuhu. Smrt nastupa za nekoliko minuta. čak 10 sati. ili kada se jave mnogo ozbiljnije smetnje. Tek detaljan pregled može otkriti srčani infarkt. Bolesnici tada uzimaju sredstvo za umirenje bolova. Ovisno o mjestu i ve­ ličini krvne žile koje se naglo zatvori. ali taj bol koji put traje satima pa i dani­ ma. Znakovi bolesti u tim slučajevima mogu biti toliko blagi i nekarakteristični da ih bolesnici ne uoče i ne traže liječničku pomoć. U najtežim i najdramatičnijim slučajevima. Infarkt srca može se javiti samo s bolovima u trbuhu. a tada je potrebno bolničko liječenje. To su slučajevi kada se zatvori jedna od glavnih krvnih žila koje krvlju opskrbljuju srčani mi­ šić. Smatra se da gotovo svaki treći infarkt ostaje nezapažen. Valja zapamtiti: nema lijeka koji izaziva čuda. nitro-retard itd.to su najsigurniji načini liječenja i sprečavanja razvoja bolesti.). naročito u žličici. čestim povraćanjem. Srčani infarkt najteži je oblik koronarne bolesti i nastaje uglavnom zbog nagloga prekida krvotoka u srčanom mišiću. Infarkt srca najčešće se javlja naglo. Postoje i preparati nitroglicerina koji se gutaju i djeluju duže. Promijenjen način života i rada. vrlo često sliči na bol kod angine pektoris. Slika srčanoga infarkta ne mora biti tako burna. bolove u želu­ cu. uznemirenošću. diedi. Liječničku pomoć zatraže tek onda kada bolovi posta­ ju nesnosni. Postoji čitav niz preparata koji se upotrebljavaju za dugotrajno liječenje. . smetenošću i dezorijentaci­ jom. Bol je redovito praćen stra­ hom. U zabludu dovode bolovi u trbuhu. smetnje u probavi. kao da će im oni donijeti zdravlje i lišiti ih svih tegoba. gubi­ tak svijesti i pad. Njihovom redov­ nom upotrebom mogu se spriječiti bolovi (bykardon. Obično se tuže na opću slabost. Za sada je još uvijek najsigurniji način liječenja koro­ narne bolesti. ali ne popušta u mirova­ nju. nakon čega se boles­ nik osjeća dobro.obliku tekućine (2 do 3 kapi pod jezik). Ponekad napad bolova može trajati od pola sata do nekoliko sati. Bol je nesum­ njivo najsigurniji znak infarkta. promijenjen način ishrane . dolazi do umiranja (nekroze) ma­ njega ili većeg dijela srčanoga mišića. a time i angine pektoris: borba protiv faktora rizika koji sudjeluju u nastanku bolesti. tjelesni trening. Koji put dolaze liječniku s tako neodređenim znakovima da bolest ostaje neprepoznata. vrisak. Mnogi su skloni da iz inozemstva naručuju skupe lijekove. Svaki bolesnik koji boluje od angine pektoris treba da zna da ne po­ stoji lijek čije će uzimanje odmah ili u najskorije vrijeme izliječiti bolest. Takvi preparati djeluju gotovo trenutačno.

bez obzira što se osjeća dovoljno snažan da hoda. ili u posebnim ustanovama za rehabilitaciju. koronarnim jedinicama. Bol­ ničkim liječenjem mogu se spriječiti brojne komplikacije. popuštanje sna­ ge srca. ostale su na životu samo zahva­ ljujući činjenici što su bile pravovremeno smještene u bolnicu. fizikalnu terapiju. koji stalno prate brzinu rada srca. Već i na sum­ nju na infarkt.tada se primjenjuju posebni lijekovi i postupci: udar struje visokoga napona. elektronskih monitora. Mnoge osobe s preboljelim infarktom. Bolesnicima se daju lijekovi protiv grušanja krvi. po mo­ gućnosti u specijalnim odjelima. i traje u prosjeku 6 do 8 tjedana. pojedinačnu i grupnu psihoterapiju. rehabilitacija bolesnika s preboljelim srčanim infarktom započinje kod kuće. dijetu. svaki napor. Nakon nekoliko dana do­ pušta se okretanje u krevetu. Ako nastupe komplikacije: poremećaj u ritmu srca. petantin. koje ponovo rade svoj posao. masaža srca. Kontroliranim fizič­ kim naporom ojačava se srčani mišić. Liječenje u bolnici ovisi o općem stanju bolesnika i eventualnim komplikacijama. Ako je bol jak. Za bolesnika je naročito važno da što prije dođe u bolnicu. mjere tem­ peraturu. lijekovi za smirenje. Prva je mjera stišavanje bolova. brzinu disanja. kisik. a nakon 8 do 10 dana sjedenje. Nuž­ da. Liječenje infarkta srca uvijek se mora sprovesti u bolnici. liječnik upućuje bolesnika u bolnici sanitetskim automo­ bilom. Rehabilitacija obuhvaća: liječenje kretanjem. Fizičkoj aktivnosti poklanja se velika pažnja.Zdravlje osobe koja je preboljela »nijemi infarkt« ugroženije je od onih osoba kod kojih je infarkt prepoznat i koje se liječe u bolnici. Takvim li­ ječenjem može se ponovo osposobiti za rad i do 80 posto bolesnika koji su preboljeli srčani infarkt. jer se za sada samo u bolnici može spriječiti »električna smrt«. daju se najjača sredstva: morfij. Bolesniku je zabranjeno svako kretanje. Dopušteni su samo najnužniji pokreti rukama i nogama. Dalja je mjera potpuno mirovanje u krevetu. . koja može nastati i kod najmanjeg infarkta u prvim satima i u nekoliko prvih dana. treba ga no­ siti na nosilima. gdje se njihovo stanje neprekidno kontrolira pomoću posebnih aparata. baterijsko stimuliranje rada srca. pranje i prehrana provode se u krevetu. Prije nekoliko godina ležanje u krevetu trajalo je mjesecima. pad krvnoga tlaka ili prestanak rada srca . Oporavak. za jačanje srca. snimaju elektrokardiogram te zvučnim svjetlosnim signalima upozoravaju liječnika na svaku naglu promjenu u radu srca. U krevetu se leži od 3 do 6 tjedana. Zbog toga se prvih nekoliko dana bolesnici nalaze u posebnim ko­ ronarnim jedinicama ili jedinicama za intezivnu njegu. naglo usporenje ili naglo ubrzanje rada srca. postepeno se pojačava njegova radna sposobnost i time se čitav organizam prilagodava na napore u svakodnevnom životu. može se sprije­ čiti ili odgoditi ponovljeni infarkt (reinfarkt).

kod specija­ liste za srčane bolesti. Nakon prvih nekoliko koraka dnevno. Mogućnost fizičkoga opterećenja odre­ đuje se tzv.Trening započinje šetnjama. bolesnici se svrstavaju u nekoliko grupa. Takvi su bolesnici prepušteni sami sebi. Nikakav fizički napor ne smije dovesti do prekoračenja vrijednosti pulsa preko preporučljivih granica. Prema težini i veličini infarkta. Pojedinci izvode prave planinarske pothvate ili krajnje iscrpljujuće šetnje. pri­ je nego što počne rehabilitacija fizičkim opterećenjem. Mnogo je veći problem oporavak bolesnika koji nakon preboljeloga infarkta ne dolaze u specijalizirane ustanove jer ih za sada nema dovolj­ no. za osobu od 40 do 50 godina 130. pretežno sjede u stolici i smatraju sebe bolesnicima koji su već »otpisani«. Opisan je slučaj Izraelca koji je nakon preboljeloga infarkta postepenim treningom postigao takvu fizičku kondiciju da je sudjelovao u najtežoj . prema fizičkim sposobnostima. oni imaju površne informa­ cije o modernoj rehabilitaciji srčanih bolesnika i uglavnom sami stvara­ ju zaključke kao i svoj vlastiti plan treninga. s kojih se vraćaju s anginoznim bolovima i psihički deprimirani. U posebnim zavodima. Povremeno je potrebna kontrola u kardiološkoj ambulanti. Većina bolesnika uspijeva pre­ ći iz niže u višu grupu. krvnoga tlaka. nepravilnoga rada srca. Time se dobiva točan uvid u fizičke mogućnosti bolesnika kao i reakcija srca na povećan tjelesni napor. Program treninga mora biti prilagođen svakom pojedinom bolesniku. Mnogi su ljudi još i da­ nas duboko uvjereni u štetnost fizičkoga napora kod onih bolesnika koji su preboljeli srčani infarkt. Usporedo sa šet­ njama započinje se i gimnastičkim vježbama. Bolesnik mora imati stalnu vezu sa svo­ jim liječnikom da bi se s njim dogovarao o jačini fizičkoga opterećenja. suviše usporenoga ili suviše ubrzanog rada srca. Svako kretanje ili vježbu treba odmah prekinuti ako dođe do bola u prsima. Druga je krajnost strah od fizičkoga napora. Nijedna krajnost ne valja. U mnogih bolesnika stvara se pravi kult tjelesnoga napora. kretanja postepeno se povećava. postaju fizički potpuno neaktivni. pacijenti se pod­ vrgavaju obaveznim pregledima. gdje su vježbe intezivnije i fizički napor veći. unutar kojih se trening izvodi pod kontrolom stručnjaka. kontroliran trening dovodi do izvrsne fizičke kondicije. Najčešće pretjeruju s fizič­ kim naporom i tako dovode do pogoršanja osnovne bolesti. koje se povećavaju s obzirom na traja­ nje i brzinu kretanja. Postepen. Ekg-a. a brzina. te granice ovise o dobi bolesnika. maksimalno dopušten puls za osobu od 30 do 40 godina iznosi 140. Na posebnom biciklu bolesnik se tes­ tira uz istovremeno određivanje pulsa. otežanoga disanja. ergometrijskim testom. Takvi bolesnici imaju pravo u izvjesnom smislu jer potpuna fizička neaktiv­ nost predstavlja zaista veliku opasnost za osobu koja je preboljela srčani infarkt. a za starije osobe vrijednost ne smije preći granicu od 120 udaraca u minuti. šetnje posta­ ju sve duže.

Tjelesna neaktivnost. Isto tako kao što čovjeka uništava nedostatak kretanja. bijelo meso od peradi. srce se oštećuje. brašnate proizvode. zatim punomasne sireve. jer »od kretanja ne možemo stvarati rezerve. povrće. . Dobra rehabilita­ cija obuhvaća »ne samo dobro uvježbano stanje srca. Ne postoji nijedna metoda koja bi dala dobre i trajne rezultate u kratkom vremenu bez posljedica po zdravlje. u kojima se nalaze zasićene masne kiseline. osjeti potreba za odmorom i održi du­ ševna ravnoteža na radnom mjestu i u privatnom životu«. podloga je ateroskleroza. treba uzimati obrano mlijeko i jogurt. Najprije se započinje smanjivanjem količine hrane koja se uzima po jednom obroku. valja izbjegavati slaninu. i pretjerano vježbanje može ga dovesti do groba. lešo. Povećana tjelesna težina značajan je faktor rizika. gušću mast. mas­ line. Preporučuje se krumpir kuhan u ljus­ ci. upropaštava se zdravlje. Ne smije biti zastupljena samo s bjelančevinama i ugljikohidratima. nemasno teleće i go­ veđe meso. a danas je dokazana veza između ateroskleroze i prehrane. Neobično je važan sastav hrane. putar. valja ih koristiti kao voće. Pretjeravanja u tjelesnim vježbama i kult fizičkoga napora nemaju nikakvu svrhu. upozorava liječnik sportske medi­ cine. To su masnoće živo­ tinjskoga porijekla. kukuruza. Ako se u tijelo unosi manje kalorija nego što se troši. dijeta za mršavljenje. obrano mlijeko i kava bez kofeina. svježe voće. ne­ go i spremnost da se prizna umor. od pića se preporučuje sok od rajčice. soje. potrebna je redukciona dijeta. Valja smanjiti hranu koja sadrži mnogo holesterola i masti. Hrana treba da bude mješovita i bogata vitaminima. i povećano uzimanje hrane dovode do debljanja. sve vrste riba. maratonu. Kod svake osobe čija tjelesna težina prelazi grani­ cu normale. svako svježe i kuhano povrće. količina masti i holesterola u krvi pada jer se probavi (metabolizira). masno mlijeko. To je ekstreman slučaj. Masnoće moraju biti pretežno biljnoga porijekla: ulje od suncokreta. jednako kao što se ne može najesti za mje­ sec dana unaprijed«. pluća i mišića. Za smanjenje masti i holesterola u krvi najvažnija je hipokalorična dijeta. Uz te mjere mora se preći na pojačanu tjelesnu aktivnost. Zatim iz prehrane valja izostaviti šećer i smanjiti masno­ će. loj. naročito poslije 30 godina života. Mršaviti valja postepeno. u obliku šećera. Dijeta: način prehrane veoma je važan za sprečavanje novoga infar­ kta. a to je povezano s povišenjem mas­ ti i holesterola u krvi. Ugljični hidrati ne smiju biti koncentrirani.atletskoj disciplini. Količina masti i holesterola u krvi ne ide uvijek usporedo s deblji­ nom. Osim vrste hrane važna je i količina hrane koja se dnevno unosi u tijelo. Poremećena probava (metabolizam) može i u mršavih ljudi dovesti do povećane količine masti i holesterola. U više od 90 posto slučajeva infar­ kta.

poslije bolesti znatno se izmijene. svaku novu promjenu tumače abnormalnošću. Pacijenti koji su prije infarkta bili osobe pune života. postaju potišteni. sve to izaziva smetnje. »U početku rehabili­ tacije bolesnik nije više ona ličnost koja je to bila prije infarkta«. promijenjena ishrana. Tako se zatvara krug u kome se povećavaju postojeće i stvaraju nove smetnje. razmišljaju samo o svojoj bolesti. a to pokreće nove osjećajne reakcije. Takve reakcije bolesnika često izaziva naglo izmijenjen način života. promijenjen ritam rada i odmora. Poneki bolesnici idu u drugu krajnost: smatraju da je »sve gotovo« i da treba uživati »ovo malo života što je preostalo«.Psihoterapija: najteži je problem rehabilitacija bolesnika nakon preboljeloga infarkta . ambicije. U ustanovama za rehabilitaciju postoje posebni stručnjaci-psiholozi koji metodama pojedinačnoga i grupnog rada usmjeravaju bolesnika i olakšavaju mu da prebrodi duševnu krizu.postići duševnu stabilnost. Mnogi se povlače u sebe. s ve­ likim radnim kapacitetom. stalno pipkaju puls. . puni su straha od nesigurne budućnosti. Stalno osluškuju rad srca. Prestanak pušenja. Mnogi su potpuno zaokupljeni svo­ jom bolešću.

Nakon zadržavanja od ne­ koliko sati. soka gušterače i žuči koju stvara jetra. rijetka kao juha«. kao »rižina juha« kod kolere. što ovisi o vrsti hrane. Često se i sami pacijenti obraćaju liječniku zato što su opazili da s njihovom stolicom »nešto nije u redu«. U želucu započi­ nje prvi značajniji čin probave. hrana se postepeno pritiskuje prema debelom crijevu.STOLICA I PROMJENE Promjene u stolici prate mnoge bolesti probavnih organa. Zbog toga je pregled stolice vrlo važna pretraga za dijagnozu bolesti. Takve opise nalazimo i u stručnim medicinskim knjigama u kojima se izgled stolice često opisuje riječima koje kao da su uzete iz jelovnika: stolica kao »juha od graška« kod tr­ bušnog tifusa. Koji put opaze promjenu oblika i čvrstoće stolice koja je »tanka poput olovke«. dijelom već probavljen sadržaj dolazi u crijevo. a manjim dijelom ugljikohidrata i nekih masti. Na tom putu hranjive materije upijaju se u krv i krvlju raznose po čitavom tijelu. Saž­ vakana i progutana hrana dolazi jednjakom u želudac. »potpuno bijela«. Snalažljiviji pacijent donijet će manju količinu stolice kako bi se li­ ječnik uvjerio u opravdanost njegova strahovanja. kao »žele od malina« kod amebne dizenterije itd. Upijanje vode i otopljenih minerala najjači je u početnom dije- . Pacijenti najčešće opisuju promjenu boje stolice: »crna kao kat­ ran«. Gibanjem crijeva (peristaltika). do svake pojedine stanice. To je korisno jer se li­ ječnik ne može u potpunosti pouzdati u zapažanja i izjave pacijenta. »suha i mrvičasta« ili »oprostite. hrana se stalno miješa sa želučanim sokom u kojem se nalazi solna kiselina i raz­ ni fermenti (encimi) što započinju razgradnju prije svega bjelančevina. »crvena zbog krvi«. To se postiže probavom hrane. a znatno je skraćen i čitav postupak pregleda. U debelom crijevu crijevni se sadržaj postepeno skraćuje radi upijanja vode. Osnovna je funkcija probavnoga sustava: tijelu osigurati potrebnu količinu hranjivih sastojaka i vode. U crijevu se nastavlja razgradnja hrane pod djelovanjem cri­ jevnoga soka. Djelovanjem snažnih mišića.

Bakterije u crijevima mijenjaju je u druge spojeve. Opće stanje djeteta je dobro i stolica nakon nekoliko dana postaje normalna. zlatnožute je boje i ugodnoga kiselkastog mirisa. Mekonij je zelenkastocrna masa bez mirisa i sastoji se od plodne vode. Kako dijete raste. dok završni služi uglavnom kao spremište ostataka hrane. Ako di­ jete dobro napreduje i ne pokazuje nikakve druge znakove bolesti. dojenački zatvor. prelazna stolica. što ne treba zabrinuti majku. Manji dio izbacuje se i drugi dan nakon poroda. Dolazi do izbacivanja izmeta. normalna je pojava. kako ga još uvijek neki nazivaju. Veći dio mekonija izbaci se već prvoga dana zajedno sa zrakom koji dijete nakon poroda guta u većoj količini. Boja normalne dojenačke stolice (svijetložuta) potječe od žučne bo­ je bilirubina. pritisak stolice na crijevo izaziva refleks ispražnjavanja (defekacija). . stolice (feces). kada dijete počinje sisati. tj. dlačica. Neka djeca mogu imati svega jednu stolicu u 2 do 3 dana. koji se u nepromijenjenom stanju nalazi samo u dojenčeta. koja se sastoji od mekonija i stolice nastale od mlijeka. začepljenost. Kada se u završnom dijelu debeloga crijeva (rektum) nakupi dovoljno ostataka. u njegovim crijevima postepeno ima sve više bakterija. neopasno je i gotovo normalna pojava. Dijete u majčinoj utrobi svu potrebnu hranu dobiva putem krvi od majke. Ta žučna boja u odraslih javlja se u nepromijenjenom stanju samo kod nekih bolesti. Poslije osmoga mjeseca ni u dječjoj stolici nema bilirubina. pa se i boja stolice mijenja (sterkobilin). Nekoliko sati poslije poroda počinje se lučiti želučani i crijevni sok. Nastaje zbog nagloga opterećenja crijeva koja još nisu potpuno prilago­ đena na rad. Jedino što u želudac i crijeva plo­ da ulazi jest plodna voda koju dijete povremeno guta. a mogu se vidjeti i bjelkaste grudice neprobavljenoga mlijeka (do 10 stolica dnevno). odljuštenih stanica i žučnih boja. To zapravo i nije stolica u pravom smislu zato što nije ostatak probave. Dojenče može imati dnevno 2 do 4 stolice. Treći ili četvrti dan poslije dojenja javlja se tzv. Probava za­ počinje 12 do 24 sata poslije poroda. To je rijetka vodenasta stolica svijetlozelene ili svijetložute boje. Crijeva ploda nemaju nikakvo značenje u prehrani.lu debeloga crijeva. Taj blagi proljev ili. »prolazni katar«. zato poprima izgled i karakteristike stolice od­ raslih. Normalan izgled stolice novorođenčeta i dojenčeta Prva stolica novorođenčeta naziva se mekonij. pa je probavni sustav djeteta sposoban primiti prvu hranu.

špinat zeleno. njena osnovna boja potječe od tzv. Na boju utječe sastav hrane: mesnata hrana. daje tamniju stolicu. svega 30 posto je kruta tvar. cikla daje crvenu boju. ništa se nije dogodilo.Uplašena majka često dojuri liječniku s djetetom jer je vidjela zele­ nu boju na pelenama. Miris stolice uzrokuju mirisne. od toga polovina ot­ pada na mrtve bakterije). uglavnom bjelanče­ vina. mlječna hrana daje svjetliju. Nešto rjeđe ili češće stolice ne znače odmah bolesno stanje. Mekoća stolice ovisi o količini vode (stolica sadrži 70 posto vode. osim bijeloga mesa. Zelena boja na­ staje od žute žučne boje koja se na pelenama spaja sa zrakom (oksidira) i prelazi u zelenu boju. Stoga će zbog ishrane mesom stolica mnogo više zaudarati nego kada se hranimo povrćem. Odrastao čovjek ima 1 do 2 stolice dnevno. šućkastu boju. koje sadržava male količine bjelančevina. krvavice crnu. Na boju stolice može utjecati i način prehrane. Stolica je normalno mekana. Kada se dijete poči­ nje umjetno nadohranjivati dodavanjem povrća. Međutim. Pacijenti koji boluju od či­ ra na želucu i uzimaju lijekove u kojima ima bizmuta. cilindričnoga oblika. Količina dnevno izračene stolice iznosi prosječno oko 100 do 200 g dnevno. Normalno je svijetlosmeđe do tamnosmeđe boje. strahuju od crne stolice. žučnih boja koje se stvaraju u jetri. Nakon rendgenskoga pregleda želuca i gutanja »bijele kaše«. npr. promjera oko 2. Biljna hrana daje mnogo više ostataka nego meso. I lijekovi mogu promijeniti boju stolice. aromatične tvari koje se stvaraju u debelom crijevu i nastaju truljenjem ostataka hrane. Razumljivo je da količina stolice ovisi o količini i sastavu hrane. stolica ima izgled i boju gline.5 cm. . Normalan izgled stolice odraslih Zdrav organizam stolicom izbacuje neprobavljiv dio hrane 8 do 72 sata od vremena kada je progutana. voće i povrće također utječu na boju stolice. Bijela stolica Iako sastav hrane znatno utječe na boju stolice. »poput kobasi­ ce«. ulter tablete. Boja stolice ovisi o količini žučnih boja. ostaci povrća daju stoli­ ci svoju boju: mrkva je oboji crveno.

Još uvijek ima mnogo ljudi koji smatraju. ilovači slična stolica javlja se poslije rendgenskoga želuca zbog »bijele kaše« koja se mora popiti. Crna stolica. Liječnik će nakon niza postavljenih pita­ nja. stolica se ne može obojiti u sme­ đe i ostaje sivobijela. žuticom i drugim znakovima bolesti. Po učestalosti slijede krvarenja iz proširenih vena jednjaka. koja nastaje kada u crijevo ne dolazi žuč. najvjerojatnije. iz­ nutra: kamencem. zbog određene vrste hra­ ne ili uzimanja lijekova. Bijela. zaštopati. te fermenata i bakterija cri­ jeva. Žuč iz jetre ne može doći u cri­ jevo ako su žučni vodovi zatvoreni. slična ilovači. dobroćudnih tumora. povrede glave. Zbog te zablude mnogi su ljudi stradali jer nisu pravovremeno upo­ zorili liječnika na promjenu. Tada se govori o aholičnoj stolici. opekotina. manji postotak otpada na rak želuca i jednjaka. najvjerojatnije je znak krvarenja u probavnom sustavu. što je redovito praćeno žutom bojom ko­ že. Najčešći je uzrok »prave crne stolice« krvarenje iz čira na želucu i dvanaestopalčanom crijevu. tumorom itd. Opreznost liječnika je opravdana jer je crna stolica često prvi i jedini znak koji upućuje na krvarenje u probavnom sustavu. Takve ranice mogu se javiti kao popratna pojava nekih bolesti mozga.. često i pomnog pregleda. Svijetlocrvena boja krvi mijenja se pod djelovanjem solne kiseline želučanoga soka. te na krvarenja zbog krvnih bolesti. a oni se mogu zatvoriti. upala. ili neki pritisak izvana može zatvoriti prolaz.Kada u crijevu nema žučnih boja. Pravovremeno postavljena dijagnoza može spasiti život bolesniku. Jedna do dvije bjelkaste stolice nisu opasne. ug­ lavnom kod ciroze jetre. u stolici će se pojaviti svježa crvena krv. glistom. ako netko krvari iz želuca i tankoga crijeva. Ali izjavu pacijenta da ima »crnu stolicu« svaki liječnik prima veoma oprezno. Opasnost nastaje prili­ kom dugotrajnih bijelih stolica. najvjerojatnije zatražiti da sam vidi stolicu i da je pošalje na pregled u laboratorij. u katranastosmeđu boju. čiji se izgled uspoređuje s katranom. smrtnost zbog iskrvarenja najve­ ća je prilikom onih krvarenja koja nastaju iz »malih ranica«. u rijetkim slučajevima javljaju se bez drugih znakova oboljenja. Bjelkasta boja stolice nastaje i zbog većih količina neprobavljene masti. Iako su krvarenja iz čira najčešća. Crna stolica Tamnija stolica nastala je. Krv koja dođe u želudac i tanko crijevo podliježe probavi kao sva hrana. erozija na sluznici želuca. . to je 90 posto svih krvarenja u probavnom sustavu.

Stolica postaje katranasta ako za kratko vrijeme dođe do krvarenja i manje od 1 dl krvi. u Zagrebu je u jednoj školi pregledano 214 djece. Uzimanje životinjskoga ugljena također oboji stolicu crnosmeđe. želja za spavanjem. Ima ljudi koje crna stolica tjera u paničan strah. irgapirin). Crvi u stolici U stolici. O količini toga mioglobina ovisi boja mesa. opća slabost. Tamnu boju stolice izazivaju i lijekovi koji sadržavaju željezo i biz­ mut. tada se jave znakovi većega gubitka krvi: osjećaj vrtoglavice. crvi i traka­ vice. hladna i orošena hlad­ nim znojem. Ako su krvarenja jača i dođe do gubitka veće količine krvi. U starijih osoba krvarenja su opasnija. Krv u stolici obavezno zahtijeva bolničko liječenje. Na­ raste do 40 cm. gdje dnevno iznese oko 200. Oni svaku stolicu smatraju suviše ozbiljnim znakom i odmah pomišljaju na rak želuca ili crijeva.000 . umor. Neki vrlo često upotreb­ ljavani lijekovi mogu oštetiti sluznicu želuca (aspirin. Godine 1972. koji put i klupko. slično kao i crno vino. naročito ako se ponavljaju. a neuk svijet to smatra normalnom poja­ vom. Tada je operacija jedi­ ni način liječenja. a to je mioglobin. trešnje. dugotrajan gubitak malih koli­ čina krvi može izazvati slabokrvnost. kava. žeđ. Živi u tankom crijevu. jagode. dok bijelo meso peradi uopće nema mioglobina. Bizmut se nalazi u nekim tabletama koje se upotrebljavaju za liječe­ nje čira na želucu. Krvarenja mogu biti tako neznatna da se u stolici ne mogu zapaziti nikakve promjene. butazolidin. Ali ni u gradu nisu rijetkost. naročito dječjoj često se nađu paraziti: gliste. Konjsko meso ima mnogo mioglobina. Dolazi do sta­ nja šoka. tako će i tamna boja nakon jedenja mesa nastati zbog promjene slične boje koja se nalazi u mišićima. Stolicom se ponekad izbaci i cijela glista. Stalan. zato je tamno. Velika bijela glista naziva se još i velika dječja glista (askaris). Krvarenja mogu biti izazvana i lijekovima. anemiju. zijevanje. Kao što katranasta boja prilikom krvarenja nastaje zbog promje­ ne krvne boje. Mlađi ljudi mogu se izliječiti i bez operacije. acisal. Glista u stolici ima mnogo češće na selu negoli u gradu. Gliste žive u crijevima. puls jako ubrzan i vrlo se teško osjeti. pipa. a kod 175 nađena su jajašca glista u stolici. hemoglobina. šumovi u ušima. U mnogim selima sva djeca imaju gliste. Koža postaje blijeda. Najčešći su crijevni paraziti velika bijela glista i mala glista. zato i ne daje tamnu boju stolici. Dugotrajno davanje lijekova iz grupe kortikosteroida može izazvati krvarenje u osobe koja ima čir na želucu. a njihova jajašca izmetom izlaze iz tijela.

zatim prodire u dišne putove (bronhe) i penje se do dušnika. gliste mogu zalutati pa izlaze na nos ili usta. Tuže se na neodređene bolove u trbuhu. Posljedica je smrtonosna upala . gdje počinje polagati ja­ ja. blijeda. slabo spavaju i noću se često bude. gdje se iz njih razvije ličinka. postaju slabo­ krvna. jako su razdražljiva. koja se izbacuju izmetom. Gliste se mogu naći i u povraćenom sadržaju. Manji broj glista u crijevima ne izaziva smetnje. dođu u crije­ vo. čmara (anusa). uzimaju hranu dječjem organizmu. Ta jajašca mogu zagađenom vodom. Čitav taj put od jajašca do zrele gliste traje nešto više od dva mjeseca. ona preko stijenke crijeva ulazi u krvo­ tok i dolazi do pluća. pa takva djeca postepeno mršave. što izaziva jak svrbež u predjelu čmara. Gliste se hrane na račun tijela. hranom te prljavim rukama doći do usta. Češanje i grebenje izaziva oštećenje kože pa često nastaju upale. Nakupine velikih bijelih glista zatvorile su ulaz u »slijepo crijevo«.000 jajašaca i ugine. Ali velik broj pred­ stavlja ozbiljnu bolest. imaju mučninu i povraćaju. Ženka iznese oko 10. bude progutana i ponovo dođe u crijevo. Neki je dječak u jednom danu izbljuvao 125 glista. Djeca su nemirna i ne mogu spavati. Polaže ih uglavnom noću. Putujući iz pluća u želudac. U zaostalim krajevima mogu se vidjeti djeca kako prstima izvlače gliste iz nosa ili usta. U ždrijelu izaziva podražaj na gu­ tanje. odakle dolazi u ždrijelo.jajašaca. Mala dječja glista dugačka je oko 1 cm i živi u debelom crijevu. Ja­ jašca odlaže u nabore sluznice i kože izlaznoga otvora. Progutamo li ih.

Da bi se netko potpuno izliječio od glista potrebno je da ga se pregle­ da i da se. sliči na prevlaku od šećera. Masna stolica može nastati i nakon uživanja velikih obroka jako masnoga jela. Gliste izazivaju i mnoge ozbiljnije smetnje. Povećana količina masti mijenja boju stolice. Na koži se javlja svrbež i crveni flekovi. naročito ako je gnojeno ljudskim izmetom. Pri tom najvažniju ulogu imaju sok žlijezde gušterače i žuč. Stolica je obilna jer neprobavljena mast velikim di­ jelom onemogućuje probavu bjelančevina i ugljikohidrata. Povećana količina masti znatno pove­ ćava količinu stolice. gdje je počinju raz­ građivati bakterije vrenja i truljenja. te stolica izgleda kao da je kandirana. to je prolazna pojava. tako i žuč. po potrebi. Širenje glista u djece sprečava se higijen­ skim navikama: valja prati ruke prije jela. Tada neprobavljena hrana dolazi u debelo crijevo.Gliste mogu izazvati i preosjetljivost tijela. sa svojim fermentom lipazom. To je prije svega bolest gušterače. djeluje po- . veoma je značajan za probavu masti. mogu ući u kanale guš­ terače. koja postaje blijedosiva. mogu se uvući u žučne kanale i začepiti žučne vodove te izazvati žuticu. koprivnjača (urtikarija). Žuč zapravo priprema mast za razgradnju. Postoje lijekovi koji sigurno uništavaju sve gliste u ljudskom tijelu (thelmin. Vrlo je čest svrbež nosa. voće i povrće oprati u čistoj tekućoj vodi. Svrbež na koži tako je jak da češanje izaziva oštećenje kože. mintezol). Ako se gliste skupe u klupko. Gliste se najčešće dobivaju svježim voćem i povrćem. Sok guš­ terače. Zbog visoke temperature mast je u crijevima u tekućem stanju. upale nosa. tzv. dolazi do napada teškoga di­ sanja (astma). Masne česti­ ce oblože ostalu hranu tako da do nje ne mogu doći fermenti probave. a uzimaju se samo prema liječničkoj upu­ ti. Tada ne može prolaziti crijevni sadržaj pa nastaje ozbiljna bolest koja se naziva zapletaj crijeva (ileus). Najčešći su uzrok masne stolice bolesti koje poremećuju stvaranje sokova što probavljaju mast. Mast u stolici Mast iz hrane razgrađuje se u crijevima. helmintin. u slijepo crijevo. pa djeca nepresta­ no trljaju nos. koristiti higijenske nužnike. mast u stolici nestaje. Takva je stolica često pjenušava i ja­ ko zaudara. i izazvati upalu. U iz­ metu se zbog niže temperature skruti. upale očiju. Razgradena se mast iz crijeva upije u krv. pa u stolici postoji samo neznatna količina koja se prostim okom ne može zapaziti (ispod 5 grama u 24 časa). liječe svi članovi obitelji. Nakon prelaza na normalnu ishra­ nu. mogu potpuno zatvoriti crijevo.

Ostaci ne­ probavljene hrane mogu se naći ako se jedu veće količine biljne hrane i ako se jede brzo. Liječenje može započeti tek onda kada se otkrije pravi uzrok bolesti. zbog upale. javljaju se obilne. Javljaju se obilne stolice bjelkastosjajne boje zbog masti. Žuč pravi od masti emulziju. Ako postoji manjak soka i fermenata gušterače. Od toga boluju mala djeca u drugoj ili trećoj godini života.put deterdženta kojim u kućanstvu odstranjujemo mast. Bolest je vrlo rijetka i naziva se celijakija. Koji put će biti potreban i operativni zahvat ako je spri­ ječeno otjecanje soka zbog neke zapreke (vađenje kamenca. kao grah. Kada obole odrasli. Mast u stolici može se javiti i kada je razgradnja masti uredna. Hrana koja ima čvrstu celuloznu ovojnicu. tumora. Nedovoljno razgrađena »probavljena« hrana izbacuje se sto­ licom. tumorom. daju se lijekovi koji sadržavaju te fermente (pankreatin. neće moći biti probav- . Ako dođe do upale. Ostaci neprobavljene hrane u stolici Probava hrane započinje u usnoj šupljini žvakanjem i djelovanjem sline. Ima preparata koji pomažu razbijanje čestica masti i njihovu razgradnju (mexase). Manjak probavnih sokova u cri­ jevu može nastati zbog poremećaja u stvaranju sokova. npr. U normalnoj stolici ne nalazimo neprobavljenu hranu. Progutana hrana razgrađuje se u želucu. raspršuje je u vrlo sitne čestice. daju se lijekovi koji ih stišavaju (antibiotici). jer je završni dio izvodnoga kanala zajednički. ali je onemogućeno upijanje masti u krv. javljaju se i drugi znakovi poreme­ ćene ishrane. Liječnički pregled je obavezan ako se masne stolice javljaju duže vrijeme. Češći je uzrok pomanjkanja soka u crijevu taj što su kanali zatvoreni ka­ mencem. U krv se može upiti samo ona hrana koja je razgrađena na najjednostavni­ je dijelove. Ako bolest traje duže. a nastje zbog toga što takva djeca ne podnose hranu koja se dobiva od pšeni­ ce i raži. stavljanje umjetnih vodova). koje sada mogu biti podvrgnute djelovanju soka gušterače. guta se nedovoljno sažvakana hrana. U tropskim krajevima postoji kronično dugotrajno oboljenje i naziva se tropska sprua. grašak. bjelkaste i pjenaste stolice neprijatnoga mirisa. tj. Raz­ umljivo je da takvo dijete zaostaje u rastu jer je nedovoljno nahranjeno i gubi na težini. parazitima. zatim u tankom crijevu. bob. Postoje li smetnje probave zbog smanjene količine žuči. digestal). daju se sredstva za pojačano izlučivanje žuči. Često je istovremeno spriječen dolazak i žuči i soka gušterače.

dok je sluz iz tankoga crijeva žuć­ kaste boje i izmiješana sa stolicom. jer nije dovoljno dugo izložena djelo­ vanju probavnih sokova. Uz sluzavo-krvavu stolicu postoje i ostali znakovi bolesti: proljev.ljena ako ta ovojnica nije razdrobljena žvakanjem. Kada se duševno stanje smiri. grčevi u tr­ buhu. Prozirna. temperatura. Normalna stolica ne sadržava toliko sluzi da bi se vidjela prostim okom. U debelom crijevu sluz je jedini važan produkt žlijezda i po­ vezuje. Uz­ rok može biti potpuno bezazlen. Na lučenje sluzi u crijevima može utjecati i autonomni živčani sus­ tav. Ponekad je bijela po­ put mlijeka. tj. Kod upale u debelom crijevu (membranozni kolitis). ili samo dijelom probavljenu hranu nalazimo u slu­ čajevima ubrzanoga rada crijeva. Obavljanje nužde vezano je uz jake bolove i izbacivanje velike količine sluzi. »sljepljuje«. Njena količina može biti toliko velika da takva osoba ima nekoliko stolica u kojima se uglavnom nalazi samo sluz. I druge upale crijeva praćene su izlučivanjem sluzi. . mutna i gnojna. Nadražaj tih živaca zbog jakih duševnih uzbuđenja izaziva pojačano lučenje sluzi. ima mnogo žlijezda koje luče sluz. Koji put cijelu. Sluz u stolici uvijek je znak da s crijevima nešto nije u redu. čestice stolice u čvrstu masu te tako omogućuje for­ miranje oblika. staklasta sluz i krv nalaze se i kod amebne dizenterije. Sluz ujedno štiti sluznicu crijeva od oštećenja grubljim česticama hrane i zaštićuje crijeva od vlastitih probav­ nih sokova. sluz u čovjeka koji pati od kronič­ noga zatvora. Tvrda stolica nadražuje sluznicu debeloga crijeva u tolikoj mjeri da se može izlučiti velika količina sluzi koja oblaže stolicu. Sluz u stolici vidi se kod mnogih crijevnih zaraznih bolesti. Zbog toga se u stolici kod jakih proljeva mogu naći ostaci samo djelomično probavljene hrane. od usne šupljine do završetka debeloga crije­ va. npr. što »podmazuje« crijeva kako bi crijevni sadržaj što lakše prolazio. tada se u stolici nađu čitava zrna mahunarki. Poznate su sluzave stolice uzbuđenih stude­ nata prije ispita i nervozni sluzavi proljevi poslije bračnih sukoba. tj. Sluz iz debeloga crijeva najčešće je bezbojna i prozirna. Može se na­ laziti u tračcima i često se dade odvojiti od stolice. Neka hrana neće biti dovoljno razgrađena zbog manjka želučanoga soka. Sluz iz debeloga crijeva nalazi se na površini. Kod gri­ ­e (dizenterije) sluz je često pomiješana s krvlju. stolica opet postaje normalna. živci koji rade bez utjecaja ljudske volje. sluz može imati oblik opne i izgleda kao otisak crijevne sluznice. solne kiseline. Sluz u stolici Čitav probavni sustav.

Dugotrajna pojava sluzi u stolici obavezno zahtijeva liječnički pre­ gled. Probavljena. Svježa krv u stolici Kada se pacijent obraća liječniku i kaže da je u stolici vidio krv. ako je krv u stolici praćena vrlo neugodnim zadahom. To mogu biti grizlice (ulceracije). U mla­ dih ljudi krv. završnom dijelu debeloga crijeva. Sluz i krv u stolici starije osobe može značiti tumor debeloga cri­ Sluz se javlja ako se u crijevu nalazi strano tijelo. uz vrlo jake bolove u trbuhu i povraćanje. Svježa krv na kraju stolice. Svježa krv javlja se i kod ljudi koji pate od kroničnoga. ne daje u stolici svježu krv. ili se nalazi samo na po­ vršini stolice. a može biti po­ pratna pojava glista u crijevima. Liječenje »domaćim sredstvima« može samo razviti osnovnu bo­ lest. kapanje krvi nakon izvršene nužde. Razumljivo je da prava dijagnoza može biti postavljena tek nakon detaljnoga pregle­ da. ili pukotine na sluznici (fisure). razgradena krv oboji stolicu crno. iz želuca i tankoga crijeva. ili u predjelu čmara. Mnogi pacijenti smatraju ga vrlo ozbiljnim. . najčešći su uzrok proširene vene nazvane šuljevi ili hemoroidi. Krvarenja iz gornjih dijelova probavnoga sustava. većina je pacijenata ozbilj­ no zabrinuta. Krv iz želuca i tankoga crijeva podli­ ježe probavi kao i sva ostala hrana. Krv u stolici vrlo se često javlja kao vrsta zapletaja crijeva u mlađih osoba. rektumu. dugotrajnog zatvora: sakupljanje većih količina suhe i tvrde stolice dovodi do jakoga pritiska na sluznicu crijeva i do ošetećenja (nekroze) sluznice. kao i amebna dizenterija. Svaka krv u stolici obavezno zahtijeva liječnički pregled. Strah od raka sasvim je razumljiv. sluz i gnoj mogu ukazivati na čestu upalu debeloga crijeva koja se naziva ulcerozni kolitis. ukazuje na promjene u zadnjem. Čista i svježa krv izmiješana sa stolicom. uz proljev i sluz često imaju i krv u stolici. Bacilarna dizenterija. ukazuje na krvarenje iz šuljeva. Krv u stolici može ukazivati i na tumor u debelom crijevu. No. U današnje vri­ jeme općega straha od raka (kancerofobija).jeva. hemoroida itd. Svježa krv u stolici lako je uočljiv znak bolesti. griža. Na tu­ mor će se prije pomisliti ako se prva krvarenja jave u starijoj dobi. to najčešće znači da je vidio svježu krv. naročito djece. anusa. naročito gnojem. Svježa krv u stolici znači da je krvarenje nastalo u debelom crijevu.

uprljamo odijelo ili se kasno vratimo kući. a da o prvom spolnom odnosu i ne govorimo. Bojimo se prvoga plesa. nemiru. Neki jezici imaju mnogo više izraza. ne može govoriti. Žena se boji muža. Iako je riječ o općoj pojavi. Djecu živo želimo. ali se ni u njima ne može jednom riječju rastumačiti o kakvoj se vrsti i ja­ čini straha radi. muž se boji žene. strepnji. bojanju. Postoje i neodre- . zeblji. stravi. Živ­ čani podražaji iz površine tijela i mozga više ne surađuju. pogođen je čitav organizam. plaše nas stvarnim i nestvarnim bićima. Tada strah ima karakter šoka. rječnik je ipak oskudan kada treba da se izrazimo. zaplače od nekoga neodređenog osjećaja koji se može tuma­ čiti i strahom od života. Poslije se bo­ jimo djece. pasti. može klonuti. želje i strahovi. njegov tjelesni i duševni dio. oružanih sukoba i drugih ozbiljnih ili nenadanih događaja. I tako se do smrtnoga časa izmjenjuju različiti strahovi od kojih čovjek nikad nije potpuno oslobođen. ne vlada sobom. oblijeva nas hladan znoj. Kad netko čuje neoče­ kivanu vijest. napadnutosti i opasnosti. glas mu podrhtava. oboje se boje svojih roditelja i rođaka. Čim se dijete rodi. To najbo­ lje pokazuje panika prilikom potresa. Na poslu se bojimo pretpostavljenoga. Krvotok se poremeti. strah nas je ako razbijemo prozor. mori. srce počne užurbano lupati. U djetinjstvu se bojimo podruma i mraka. Strah pokreće niz tjelesnih reakcija. Naroči­ to dolaze do izražaja vegetativni simptomi: crvenilo ili bljedilo lica. ponaša se nekontrolirano. Ukratko. ali se bojimo obaveza i brige. Tako se unedogled razvija panorama strahova. Zbog nedovoljno krvi u mozgu dolazi do gubitka svijesti. Što se događa kad se čovjek uplaši ? Nije to samo osjećaj ugroženos­ ti. nesuvislo. čovjek doživ­ ljava iluzije i halucinacije. Govorimo o strahu. tresu mu se ruke i noge. Posli­ je se bojimo loših ocjena. Strah je toli­ ko prisutan u životu čovjeka da se i mnogi filozofi bave strahom kao os­ novnim problemom egzistencije. strah nas je od zadataka i odgovornosti. zastrašivanju. »noge mu se odsijeku«. panici.STRAH Strah prati čovjeka na životnom putu češće nego radost i sreća. Najjače je izražen strah u kritičnim životnim situacijama. plašnji. Miješaju se osjećaji.

a pridružuju mu se i drugi sim­ ptomi : crvenilo lica. u osjećajima likvidirati umišljen razlog za strah. To se do izvjesne mjere može i izvježbati tako da se sami izlažemo situacijama koje nas straše. Bez pomoći. mora se u to uvjeriti. Kad prvi put govorimo pred skupom. Kad to bolesnik doživi. praxiten. Nije dovoljno da on samo zna da se ne tre­ ba bojati. . dolazi do kro­ ničnih promjena. U svakodnevnom životu postoje normalni. Jačina osjećaja straha ne ovisi o stvarnome uzroku. O bolesti se govori ako je trema toliko jaka da čovjeka sprečava u normalnom obavljanju radnih zadataka ili u privatnom dodiru s ljudi­ ma. Potrebna mu je psihoterapij­ ska pomoć. Danas ima mnogo lijekova koji suzbijaju strah.deni osjećaji nelagodnosti i bojažljivosti koje se ne usuđujemo nazvati strahom. jako smo uz­ buđeni. Javlja se u vezi s ispitom ili nastupom u javnosti. Ali to ne može uvijek učiniti sam. Strah se može otkloniti samo uklanja­ njem uzroka. povlačit će se u sebe i napustiti posao. drhtanje prstiju i čita­ ve ruke. Iako je glavni osjećaj ugroženosti. Između ta dva krajnja izraza straha postoji velik broj različitih reakcija. Ali ta sredstva nisu svemoćna. razumljivi strahovi. Ponekad se događa obratna reak­ cija: strah se svaki put sve više pojačava. Najjednostavniji je strah od nastupa: zovemo ga trema. moći ćemo ga savladati. Ako se netko uvjeri da nema razloga za strah. Odrastao čovjek boji se noću proći kroz groblje. strah postepeno ili naglo prestaje. takav će se čovjek sve vi­ še izolirati od društva. Tada valja što prije otpočeti liječenjem jer se izgledi za izlječenje po­ goršavaju duljim trajanjem straha. Malo dijete ne boji se lava jer ne zna kakva mu opas­ nost prijeti. razlikujemo ih od umišljenih strahova za koje ne postoje objek­ tivni uzroci. Ako stvarni ili umišljeni uzroci straha postoje trajno. prestat će se bojati. podrhtavanje glasa. razvijat će osjećaje manje vrijednosti. Strah je prisutan kod mnogih duševnih poremećaja i ponekad je glavni sadržaj bolesti. Mnoga herojska djela nastala su u situaciji velikoga straha. Ako strah nije suviše jak. Tada je strah saveznik. Trema obično prestaje ako se po­ navlja ista situacija. Poslije to postepeno iščezava. a stidimo se da ga pokažemo. iako to uop­ će nije opasno. strah može biti i pozitivan jer tje­ ra na akciju. mucanje. npr. apaurin. To znači da će se u suradnji bolesnika i liječnika otkriti pravi razlozi straha. nego isključivo o doživljenome.

Čest je i strah od zaraza. Agorafobija je smetnja sa suprotnim sadržajem. iako nema razloga. ništa mu se ne može dokazati. osjeća velik strah ako se nađe na otvorenom prostoru.strah od bolova Androfobija . Mnogo se govori o raku (karcinomu) i ljudi se podvrgavaju pregledima da se bolest na vrije­ me otkrije. Takav fobični bolesnik ne usudi se prolaziti ulicom. praznog prostora Algofobija . neki se odriču pojedine hrane zato što se ne mogu uništiti sve njene opasne klice. ide na preglede. Takvi se bolesnici boje ostati sami u sobi. Pojedinačnu fobičnu reakciju osobe možemo protumačiti tek kada se dobro upozna­ mo s njenim životom.strah od otvorenoga. Svim fobijama zajednički je strah kao bolest.Neuroza straha Ako se netko nade u zoološkom vrtu kad pobjegne lav iz kaveza. Takav je čovjek opsjednut tom mišlju. ali on je zapravo u stalnom kućnom pri­ tvoru jer se ne može prošetati otići na izlet. Danas se sve češće javlja strah od raznih bolesti. Uvje­ ren je da ima rak koji ili još nije otkriven. Slično je i s fobičnim bolesnikom: jedna situacija u njemu nesvjesno ponavlja strahove kojih se ne može osloboditi. obilazi liječnike. neki se boje i u društvu. kada saznamo kakav je odnos između simptoma i stvarnih događaja. naročito od spolnih bolesti. ali u situacijama koje ne opravdaju takvo ponašanje. To je normal­ na reakcija. uhvatit će ga panika i počet će bježati glavom bez obzira. Bolesnik mje­ secima tvrdi da se zarazio samo zato što je bio u javnom nužniku. jedni se plaše malih so­ ba. Strah koji osjeća može biti toliko jak da napusti posao. drugi velikih. neće se usuditi ući u mrač­ nu prostoriju. a nije oprao ruke: ima osoba koje izbjegavaju rukovanje zbog straha od zara­ ze. Bolesnik od neuroze straha (fobične neuroze) isto tako po­ stupa. Ako je dijete jednom doživjelo neugodnost u mraku. povuče se u sebe. ili se pokuša ubiti. niti će poći na spavanje ako nije upaljeno svjetlo. Klaustrofobija je strah od zatvorenih prostora. ili ako ga plašimo mrakom.strah od muškaraca Antropofobija . ono će se bojati. govorimo o karcinofobiji. Nekoliko takvih pojmova: Agorafobija . igralištu. Zabilježeno je više od stotinu naziva. nikom ne vjeruje. zbog osjećaja tjeskobe. Čovjek se može bojati svega. napetosti i nemira mora se brzo ukloniti. Fobija ima vrlo mno­ go. Takav se bolesnik u stanu može ponašati normalno. Ako se netko pretjerano i bezrazložno boji raka. ili ga lažno uvjeravaju da ga nema. u parku.strah od ljudi . polju. na godišnji odmor.

tako imaju i svoga psihijatra.strah pojedinca da bude živ zakopan Termofobija . K njemu odlaze da se posavjetuju o svim važnijim pitanjima života. mnogi to ne taje.strah od elektriciteta Gatofobija .strah od toga da ćemo pocrvenjeti Entomofobija .strah od vrućine Triskaidekafobija . pa mnogi prihvaćaju i psihijatra i činjenicu da imaju duševne smetnje. bolesnik često kaže: »Bojim se ići u bolnicu! .strah od mraka Farmakofobija .strah od rada Sifilidofobija . Kao što mnogi imaju svoga stalnog liječnika opće medicine.strah od lijekova Ponofobija .strah od broja 13 Zoofobija .strah od grmljavine i sijevanja Bakteriofobija . nego kažu: »Bolestan sam na živčanoj bazi.Arahnefobija .strah od pauka Astrafobija .strah od stranaca Musofobija . psihijatra. iako je najčešće neosnovan.strah od zatvorenih prostora Ksenofobija .strah od miševa Niktofobija . razvoj medicine sve više umanjuje zastrašujuće predodžbe o duševnim bolestima.« Taj pozitivni stav posljedica je zdravstvenoga od­ goja koji je uvjerio ljude da se prava psihijatrijska zaštita ne odnosi sa­ mo na liječenje bolesnika nego i na zaštitu duševnoga zdravlja zdravih. naročito u Ameri­ ci. Mnogi izbjegavaju razgovor sa psihijatrom jer se boje duševne bolnice.strah od putovanja Hidrofobija . Često prelazi u otpor protiv liječnika. Ako liječnik predloži smještaj u bolnicu radi promatranja.strah od krvi Hodofobija .strah od mačaka Hematofobija . Na sreću.strah od vode i vlage Karcinofobija .strah od životinja Strah od ludila U mnogih ljudi javlja se strah da ne polude.strah od zaraze sifilisom (luesom) Tefefobija . Taj strah može biti vrlo jak i stalno prisutan. koju kod nas još uvijek s nepravom nazivaju ludnica. U nekim zapadnim zemljama.strah od raka Klaustrofobija . Duševne smetnje prestaju biti sramota. pretraga ili intenzivnijega liječenja.strah od insekata Elektrofobija .strah od zaraze baktrerijama Eritrofobija . psihijatar je gotovo zamijenio svećenika.

Uostalom. . po ponašanju većine bolesnika ne bismo mogli odmah ustanoviti da su to duševni bolesnici. a svaka duševna bolest nije ludilo. Zahvaljujući lijekovima.« Takav je strah neopravdan.Kad vidim one prave duševne bolesnike mislim da će mi biti lošije. Kada bismo se prošetali takvom bolnicoma. Danas izbjegavamo riječ »lud« i »ludnica« zato što su suviše omra­ žene u svakodnevnom govoru i ne odgovaraju stvarnosti. Svaka duševna smetnja ne znači duševnu bolest. Utjecaj duševne bol­ nice ili psihijatrijskoga odjela nikad nije takav da bi mogao pogoršati bolest ili da bi mogao jednostavniju duševnu smetnju pretvoriti u pravu duševnu bolest. da ću tek tada poludjeti. danas duševne bolnice i odjeli izgledaju kao i drugi bolnički odjeli. nemirni i uzbuđeni bolesnici brzo se smiruju i često se vrlo dobro prilagođavaju zajedničkom životu.

naprotiv. crvenila kože i svrbeža. ograničenim dijelovima tijela. usne šupljine. Svrbjeti može samo koža i površinske sluznice oka. Postoji i mišljenje da svrbež nastaje zbog nagloga proširenja krvnih žilica u koži i povećanoga dovoda krvi u kožu. svrbež je samo jedan od znakova bolesti. vanjskoga slušnog kanala. naprotiv. Dakle. Najvjerojatnije je poremećena . spolnih organa i čmara. Drugi smatraju da se u koži. uz kraće ili duže prekide može trajati više godi­ na. do danas još ne znamo što je svrbež i kako nastaje.SVRBEŽ Svrbež nije bolest. nastaje podraživanjem živčanih završetaka. bola. što potvrđuje iskustvo da zbog grebenja kože koja svrbi dolazi do širenja krvnih žila. naročito noću. crvenila i uskoro do smanjenja ili čak potpunoga nestanka svrbeža. svrbež. koji inače uzrokuju osjet boli. a može zahvatiti i površinu cijeloga tijela. Poput temperature. češanjem. Sigurno znamo da je pratilac različitih bolesti i da se može javiti na pojedinim. ali to nije pravi uzrok jer se javlja i u osoba koje se peru. češći je u muškaraca. Drugi. često i za tako grubim postupcima koji dovode do ozljeda. svrbež čovjek ne doživljava kao bol. Dok bolesnik nastoji da miruje onaj dio tijela koji boli. vrtoglavice. pod utjecajem živaca. dolazi u na­ padima. izaziva želju za grebenjem. oslobađaju ke­ mijske tvari koje izazivaju svrbež. To bi potvrdilo iskustvo da naglim skidanjem čarape koja steže dolazi do nagloga širenja krvnih žilica. javlja se u osoba starijih od 70 godina i poznat je pod nazi­ vom starački svrbež (senilni pruritis). Neodržavanje higijene kože može pogoršati stanje. Svrbež cijeloga tijela Najčešći je oblik opći (generalizirani) svrbež koji zahvaća kožu cije­ loga tijela. tvrde da je nagao dola­ zak krvi uzrok nestanka svrbeža. Organi i tkiva u unutrašnjosti tijela ne mogu svrbjeti. Postoje različita tumačenja što je svrbež. No. Prema nekima.

kod narkomana koji uzi­ maju drogu na bazi opijuma: morfij. osoba je blijeda. trljanje tijela četkom. seksualnog neslaganja. problema u poslu. trovanja arsenom. javlja se kod šećerne bolesti. Bubrežni bolesnici u teškom stanju. često se služe grubim i hrapa­ vim predmetima. I trovanja mogu izazvati svrbež kože. kada zakaže funkcija organa.funkcija spolnih žlijezda (hormonski poremećaj). Javlja se u tjelesno potpuno zdravih osoba nakon dugotrajnije psihičke nape­ tosti. Žuticu prati svrabež zbog nagomilavanja žučnih boja u koži. živom i drugim otrovima. češće na spolovilu. Na taj način oštećena ko­ ža podliježe zarazi (infekciji). Hodgkinova bolest). U četvrti­ ne svih bolesnika srbež je prvi znak bolesti. javlja se nakon uzimanja nekih vrsta hrane. Svrbež može biti i psihogenoga porijekla. Neki ljudi mogu dobiti pravi napad svrbeža već pri samoj pomisli na uš. limfnih čvorova. nošenje nekih vrsta odjeće. Svrbež je često posljedica preosjetljivosti na neke tvari koje dolaze u dodir s kožom. svrab. djelovanje prašine. poslije dodira kože s nekim tekućinama ili krutim tvarima. Mnoge teške bolesti prati svrbež kože. na »živčanoj bazi«. deprimirana. Takav svrbež može. koji se ne mogu izlučiti kroz oštećene bubrege. Svrbež čitavoga tijela pratilac je teških i još uvijek neizlječivih bo­ lesti krvi. užas naježenu kožu. Među uzročnicima općega. bolesti koje se obično nazivaju rak krvi. Kratkotrajan i prolazan svrbež mogu dobiti svi. u koži se nakuplja mokraćna kiselina. ili koje s krvlju dolaze u kožu. strah bljedoću. kodein. neis­ pavana. I strah od nečistoće izaziva svrbež. Upo­ ran i dugotrajan starački svrbež dovodi do očaja. slično kao što osjećaj neugode izaziva crvenilo lica. lijekova. rak žlijezda (leukemija. ali i ograničenog svrbeža valja spome­ nuti parazite. Zbog toga se ne treba čuditi ka­ da liječnik u vezi s dugotrajnim svrbežom ustanovljava vrijednost šećera u krvi. drže stan u pretjeranom redu te postaju teret sami sebi i okolini. sukoba. tzv. rje­ đe po cijelom tijelu. krvotvornih organa. buhu. Svrbež može nastati nakon uzimanja lijekova. Stalnim grebenjem takve osobe nastoje ublažiti svoje tegobe. U debelih ljudi. što izaziva jak svrbež (giht). češa ili češagija. imaju jak svrbež zbog nagomilavanja otpadnih produkata u koži. npr. zbog poremećaja u mijeni tvari. Svojevremeno je najčešći uzrok svrbeža bila bolest koja je . U nekim našim krajevima još uvijek postoji specijalno izrađen predmet od drva. takve se osobe pretjerano peru. pa se javljaju brojna gnojna žarišta. ali ne mora. Uzrok može biti pranje sapunom loše kvalitete. uzbuđenja. biti praćen promjena­ ma na koži (urtikarija). Ali svrbež može biti i znak ozbiljnijih poremećaja u organizmu.

prtena uš. što uzrokuje jak nadražaj i upalu. Svrbež spolnog organa muškarca Najčešći je uzrok svrbeža spolnoga uda muškarca (penisa) neodržavanje higijene. Nakon početnoga svrbe­ ža. Najčešći je na podlaktici i bedru. tj. šećerne bolesti. Uš odjeće. Nestaje ubrzo pošto se čovjek obuče i počne hodati. vrlo rijetko traje duže. najčešće između prstiju. upala se može pravovremeno spriječiti. Redovnim pranjem i ispiranjem blagim dezinfekcionim sredstvima. Svrbež je jedan od prvih znakova koje najavljuje početak upale (balanitis). U takvom se sluča­ ju svrbež ne liječi samo higijenskim mjerama i lokalnom primjenom lije­ kova. U mnogih je ljudi ustanovljena šećerna bolest samo zato što su tražili po­ moć liječnika zbog nesnosnoga svrbeža na spolovilu. s vremenom dovodi do raspadanja. tzv. Nakupljanje smegme. koji put »mirovanje« može trajati i nekoliko mjeseci. tj. samo na glavi u predjelu kose. Ušljivost (pedikuloza) uvijek je praćena svrbežom. zatim se proširi na razne dijelove. uz lagan svrbež. Ovisno o vrsti uši. ispod pazuha. svrbež i upalu. ili zahvaća cijelo tijelo. na donji dio trbuha i spolne organe. Povremene napade izaziva i virus herpesa. Svrbež prolazi »sam od sebe«. npr. Upale mogu biti izazvane i mnogo ozbiljnijim uzrocima. za ne­ koliko minuta do pola sata. Svrbež se javlja poslije kupanja. Svr­ bež obično počinje na mjestu gdje je parazit najprije ušao u tijelo. svrbež se može javiti ograničeno. produkta lojnih žlijezda u većim količina­ ma između glavice i kožne prevlake. jako razrijeđenom otopinom hipermangana. Šećer u mokraći takvoga bolesnika predstavlja do­ bru podlogu za razvoj nekih vrsta gljivica koje izazivaju svrbež i upalu. izaziva opći svrbež. Bolest se povremeno javlja više puta mje­ sečno . nego prvenstveno liječenjem osnovne bolesti. . naročito ako se kupamo u kadi. na unutarnjoj strani kožne prevlake javljaju se vrlo sitni mjehurići is­ punjeni bistrom tekućinom. bolest je za­ razna i prenosi se spolnim putem. Uz svrbež i pečenje postoje i druge promjene na koži i sluznici. šećernom bolešću. Nakupljanje mokraće u »vreći od kožne prevlake« također izaziva nadražaj. na primjer. poslije nekoliko dana mjehurići puknu i na tome mjestu nastane »mala ranica« (erozija). a to je svrab (skabijes). cijeli nekoliko dana. koja postepeno.i dobila naziv po svom glavnom simptomu.

Svrbež u predjelu čmara Svrbež u predjelu čmara najčešći je oblik ograničenoga svrbeža na tijelu. kožnih bolesti. Pojačano znojenje. Osim bakterija. manjka vitamina. a često i kožu u neposrednoj blizini. Mogli bismo reći da je svrbež jedini znak ove teške bolesti. najčešće upale. Mnoge pacijentice taj svrbež liječe same i različitim mastima. Svrbež koji ne prolazi zahtijeva liječnički pregled. osjetljivost na neke lijekove. sikilj (klitoris). Taj uzročnik sve češće izaziva promjene na sluznici spolovila. tjednima i mjesecima. Može se reći da gotovo nema čovjeka koji se u tom području nije češao. a svrbež je prvi znak. svrbež može biti posljedica nekih općih bolesti: bolesti jetre. može se razvijati postepeno i trajati dani­ ma. razvijaju se promjene. alergije. krije zapravo virusno oboljenje. Svrbež u predjelu spolovila često nastaje na psihičkoj osnovi. Virus herpesa uzrokuje poznate mjehuriće u kutu usana (ljudi obič­ no kažu da imaju »groznicu«). Dugotrajan svrbež može biti i prvi znak raka na vanjskom spolovilu (karcinom vulve). upale u tom području često izazivaju paraziti: trihonomas. preosjetljivost na sa­ pun ili toaletni papir.sve to prido­ nosi razvitku upale. U mnogih bolesnica otkrivena je šećerna bolest zahvaljujući tome što su se obratile liječniku zbog »nesnosnoga svraba« u predjelu spo­ lovila. da se više ne pojavi. pretežno u srednjoj dobi.Svrbež spolnog organa žene Svrbež zahvaća velike i male usne. uzročnik svraba. zbog stalne vlažnosti. uzrok može biti nepodesna odjeća. Na tom dijelu tijela. Zbog velike količine šećera u mokraći bolesnika počinju se razvijati gljivice. može se javiti u napadima. neredovito pranje . Jačina svrbeža pojačava se za vrijeme menstruacije. krvne bo­ lesti. Najčešći je uzrok svrbeža nedovoljno održavanje higijene. nastaje gljivična upala sa svrbežom kao glavnim simpto­ mom. dugotrajan pri- . cijeđenje mokraće. Dugotrajan svrbež u predjelu spolovila može biti i prvi i jedini znak šećerne bolesti. kojima vlažnost i šećer predstavljaju dobru podlogu za razvitak. Uzroci svrbeža mogu biti različiti. Češće se javlja u muškaraca. Koji put je to pikantna hrana s mnogo oštrih začina. kako nazivaju »male ranice«. Svrbež mogu izazvati i bolesti unutarnjih spolnih organa. bubrega. gljivice. crijevni parazit. trajati kratko vrijeme i nestati. Mnoge žene ne znaju da se iza »oštećenja papi­ rom«.

Ako traje duže vrijeme. naročito poslije nužde. nekoliko sati nakon lijeganja. izaziva svrbljenje. Djeca loše spavaju. U muslimana. vožnje biciklom. strana tijela u debelom crijevu. ali jajašca polaže izvan crijeva. šuljevi (hemoroidi). Du­ gotrajan svrbež nikada nije bezazlen. . bez ikakvih drugih promjena u predjelu čmara. naročito jak svrbež izaziva ženka tzv. umorna i razdraž­ ljiva. Valja se redovito prati. Takav svrbež brzo nestane poslije higijenskih i dijetetskih mjera. koja živi u debelom crije­ vu. Koji put će biti dovoljna mast s antibioticima ili kortizonskim preparatima. naročito noću. Svrbež se javlja i nakon dugotrajnoga liječenja antibioticima. pojačano znojenje. tada njegov uzrok mora otkriti liječnik. zbog sjedenja. Paraziti su čest uzrok svrbeža u predjelu čmara. brada­ vice. naročito ekcem i psorijaza. bubrezi. Ali ako je svrbež posljedica opće bolesti. Koji put će biti potreban pregled i dubljih dijelova debeloga crijeva pomoću posebnih instrumenata (rektoskopija). Liječnik će tek nakon pregleda propisati lijekove i odrediti način li­ ječenja. Kod žena je u pred­ jelu čmara povezan sa svrbežom spolnih organa. Liječnik može već prvim pregle­ dom otkriti promjene koje su izazvale svrbež. uništavanje parazi­ ta. ozljede. neredovito pranje. tada se najprije mora liječiti osnovna bolest: šećerna bolest. npr. Hladni oblozi stavljaju se samo ako su napadi vrlo jaki.tisak. Putu­ jući iz crijeva kroz čmar. male dječje gliste (oksiuris). može biti izazvan i psihogenim uzrocima. proljev. svrbež je vrlo rijetka pojava. postaju nemirna. Stalno češanje izaziva oštećenje kože pa nastaju upale. Dugotrajan i uporan svrbež na tom mjestu mogu izazvati kožne bolesti. To mogu biti upale. Dugotrajan i na svako liječenje otporan svrbež. u nabore sluznice i kože čmara. Neki se uzroci mogu definitivno riješiti samo kirurškim zahvatom: hemoroidi ili ispadanje sluznice crijeva. Takvi slučajevi mogu se riješiti i jednostavnim operacijama. kojima je pranje vjerski ritual. pretjerana i nekontrolirana upotreba sredstva za čišćenje. napuk­ line kože i sluznice. Najbolje je ispiranje čistom hladnom vodom.

može ugroziti život. Ako podra­ žaj iz samoga ošita. Ako štucanje traje duže. Najčešće dolaze iz želuca nakon prebrzoga uzimanja hrane. zbog čega nastaje poznati zvuk »hik«. Uloga ošita u disanju odgovarala bi otprilike Čepu kod štrcaljke. Radom ošita upravlja živac frenikus. nastaje grč za grčom. Li­ jevi i desni živac istovremeno daju signale ošitu da se steže i rasteže po određenom »voznom redu« kojim upravlja centar u mozgu. bilo s pomoću domaćih lijekova. Popuštanjem napetosti mišića nastaje izdisaj jer ošit ponovo poprima zvonolik izgled. Štucanje nastaje zbog grčenja ošita. tjednima i mjesecima. Svaki grč ošita prisili čovjeka da naglo udahne zrak. a nagao ulazak zraka u pluća dovodi do nagloga zatvara­ nja glasnica. koja nastaje zbog gutanja zraka ili loše probave. poslije preo­ bilnoga obroka. to ga zamara i on se prestraši. Čest je uzrok i napuha­ nost »želuca i crijeva. »refleksno« preko živaca. ošit se spušta prema dolje. ili nakon liječničke pomoći. često u serijama. Postepenim stezanjem. Zvučni »hik« dojenčeta često budi iz sna uplašenu majku. ponekad panično. Čovjek započinje štucati još u majčinoj utrobi. umjesto da se postepe­ no steže i rasteže. u koja ulazi zrak. Stezanje ošita postaje grčevito. nadraži centar. Podražaji na štucanje mogu nastati u različitim dijelovima tijela. Takvo tvrdokorno štucanje velika je rijetkost i obično je popratna pojava teških i neizlječivih bolesti. Ako uporno štu­ canje traje danima. Ošit. Javlja se i nakon uzimanja većih količina alkoholnih pića. i tako na­ staje udisaj. čovjek se osjeća neugodno. počinje »divljati«. Niti toga živca izlaze iz kičme­ ne moždine u predjelu vrata i sredinom prsnoga koša dolaze na ošit. ili iz nekoga organa koji je smješten u prsnom košu ili trbuhu. nakon hrane s oštrim začinima. I u takvim slučajevima štucanje prestaje samo od sebe. Vruća i suviše . Nema osobe koja nije štucala. iznenada. povlači za sobom pluća. Ošit ili dijafragma mišićna je ploča koja dijeli prsnu šupljinu od trbušne. zapovije­ di koje prenosi frenikus postaju nepravilne. Mišićna ploča izbočena je prema prsnoj šupljini i ima oblik zvona.ŠTUCANJE Štucanje (singultus) česta je i uglavnom bezazlena pojava.

Opisan je slučaj čovjeka koji je nakon upale slijepoga crijeva štucao. Ako netko dobije iznenadnu štucavicu vrlo je mala vjerovatnost da je izazvana ozbiljnom bolešću. U bolesnika. kao i osjeća­ njem gušenja. a jedan stari pisac preporučuje: »Tri puta čitati očenaš unatrag. Histeričan napadaj može biti praćen upornim štucanjem. koji se i danas rado primjenjuje. Štucanje se može javiti u toku zaraznih bolesti. tada mogu pomoći postup­ ci koje čak i liječnici preporučuju: izazivanje povraćanja nadraživanjem ždrijela. Hitna liječnička pomoć potrebna je i onda ako je štucanje jako ubrzano. kojima su bubrezi potpuno zatajili. punih 10 godina. umor. kao i u bolesnika koji su do­ bili srčani infarkt. čir na želucu i druge upalne promjene u tr­ bušnoj šupljini. Isti učinak postiže se »kopkanjem no­ sa«. Iskustva su se gomilala stoljećima pa je danas po­ znato nekoliko tisuća postupaka. Opisane su prave »epidemije« štucanja u jednoj američkoj državi kada se pojavila epide­ mija virusne upale mozga. Štucanje je trajalo po nekoliko tjedana.« Ako nadražaj živaca uzrokuje štucavicu. tvrdokorno štucanje može biti uzrokovano krvarenjem u mozak ili tumorom u mozgu. Napade štucavice može izazvati upala želuca. Naši nadriliječnici preporučuju pekmez od crvenoga ribizla. disanje u papirnatu vrećicu kako bi se udahnulo što više ugljičnoga dioksida. Veća je vjerojatnost da netko dobije glav­ ni zgoditak na lutriji nego da iznenadna štucavica najavi opasnu bolest. da bi odjednom sam od sebe prestao. Zato sami primijenite jedno od provjerenih domaćih postupaka ko­ jima se prekida napad štucavice. probadanjem u srcu. Uporno. oduzetošću tijela. nastaje na »živčanoj bazi«. Mnogi postupci liječenja potječu iz davnih vremena. Izne­ nadan udarac u leda.hladna hrana može izazvati podražaj već iz jednjaka. Tumori jednjaka i želuca štucanjem navješćuje svoju prisutnost. Štucavicu može izazvati i pretjerano pušenje. Grohotan smijeh može je izazvati direktnim nadraživanjem ošita i gutanjem većih količina zraka. duševna napetost. Ako štucanje ne prestaje ni poslije nekoliko sati. stavljanje na vrat vre­ ćice s ledom. Već se u zapi­ sima starijim od 2000 godina preporučuje pijenje vode i škakljanje. Štucavica je i psihogenoga porijekla. Obično prođe pola do jedne minute između dva grča oši- . Štucavica nastala na »živčanoj bazi« obično nestaje nakon primjene takvih postupaka jer je glavni cilj da se odvrati pažnja onoga koji štuca. najbolje je obratiti se liječniku. štucanje je uvijek loš znak. dugotrajno zadržavanje zraka u plućima. Najpoznatiji je pijenje ili grgljanje vo­ de. preporučio je grčki filozof Platon. kocku šećera s nekoliko kapi octa i sl. Izrasline u sredini prsnoga koša mogu pri­ tiskivati na živac i izazvati uporno štucanie. s kratkim prekidima.

To se radi tako da se u njega uštrca razrijeđena otopina alkohola. injek­ cija se može dati direktno u živac u predjelu vrata i živac se privremeno umrtvi nekoliko sati (novokainska blokada). U izuzetnim slučajevima štucanje može biti vrlo brzo. što je zaista vrlo rijetko. Ako čak ni obostrano presijecanje ne dovede do po­ boljšanja. U težim sluča­ jevima injekcijama će se spriječiti prenos nadražaja koji izazivaju grčenje ošita. a bolesnik se stavi na aparat za umjetno disanje. Ako se štucanje uporno nastavlja. Ako se štucanje nastavlja. Takvo stanje jako poremećuje disanje i potrebna je hitna liječnička pomoć. smrznuti ili nožem presjeći. lijekovima se isključe iz funkcije mišići za disanje.ta. više od 100 pu­ ta u jednoj minuti. živac će se na izvjesno vrijeme »uništiti«. tada se bolesnik uspava. . Živac se može i zgnječiti. postoje druge metode. Liječnik će dati sredstva za opće smirenje organizma. Poslije toga moraju proći dva mje­ seca da bi se živac ponovo oporavio.

termostat automatski uključuje aparaturu koja snizuje temperaturu. a da toplina njegova tijela ostane nepromijenjena. Tako. Ako temperatura hladnjaka poraste iznad određene vrijednosti. strojevima. Zimi može podnijeti vrlo niske tempe­ rature. Pove­ ćanje ili sniženje tjelesne temperature za samo nekoliko stupnjeva dovo­ di do tako teških poremećaja u radu stanica da one umiru. Biokemijski procesi unu­ tar stanica ljudskoga tijela »baždareni« su na stalnu i određenu tempera­ turu. Rad toga centra za regulaciju topline može se usporediti s termostatom. Da do toga ne dođe. nalazi se u mozgu. termostat u hladnjaku regulira njegovu stalnu temperaturu.. Čovjek. Već neznatno poveća­ nje jako ubrzava procese unutar stanice. zajedno sa svim ostalim sisavcima i pticama. stanovima. npr. dok ih sniženje usporava.5 stupnjeva Celzijusa. mogu se zbivati samo na toj temperaturi. Smrt stanica tijela znači smrt čovjeka. pripada grupi toplokrvnih živih bića. tj. prema vlastitoj želji. i to u onom njegovu dijelu koji se naziva međumozak (hipotalamus). samo mnogo kompliciranije. spravom koja automatski regulira i održava stalnu temperaturu u aparatima. Stalna temperatura unutar normalnih granica bitna je za rad svih tkiva i organa. termostat isključuje rad aparature. Glavni »dirigent«. podesiti termostat hladnjaka da radi na višem ili nižem nivou. prema tome i za život čovjeka. »termostat« pre- . Ako se temperatura suviše snizila. Zbog stalne temperature ne zavisi od promjena temperature okoline u kojoj živi. Čovjek može sam.TEMPERATURA TIJELA I PROMJENE Temperatura ljudskoga tijela mjerena ispod pazuha iznosi prosječno 36. odigravaju vrlo složene radnje kojima organizam održa­ va stalnu temperaturu. radi »termostat u mozgu« čovjeka. Kada se u tijelu povisi temperatura. ljeti više od 50 stupnjeva Celzijusa u hladu. u tijelu se. nezavisno od čovjekove volje. tj. Na sličnom principu. koji je odgovoran za stalnost temperature tijela. Ispitivanja na velikom broju zdravih osoba po­ kazala su da se normalna temperatura može kretati u granicama između 36 stupnjeva do više od 37 stupnjeva Celzijusa.

Da bi što više krvi prošlo kroz kožu. Značenje krvnih žila za regulaciju topline mo­ žemo jednostavno usporediti s cijevima za grijanje. srce. npr. povećava se priliv krvi koja dolazi na površinu tijela. Ako se temperatura u tijelu snizi. Lagano je povišena kod žena u drugoj polovini menstrualnog ciklu­ sa. koje se na taj način rashlađuje. Isparavanjem znoja u znatnoj se mjeri poveća gubitak topli­ ne iz tijela. Najniža je od 4 do 6 sati ujutro. Temperatura tijela nije stalna ni u zdrava čovjeka. U tom slučaju »termostat« daje naređenje za pojača­ no znojenje. U stanju mirovanja najviše topline stvara se radom organa kao što su jetra (20 posto ukupne topline). Unutar normal­ nih granica postoje stalne dnevne varijacije. a kožu tijela s površi­ nom radijatora preko kojega se toplina zračenjem gubi u okolinu u kojoj je temperatura niža. Toplina se neprekidno proiz­ vodi.ko brojnih živaca šalje naredbe da se smanji stvaranje topline i poveća izdavanje topline iz organizma. Kada je vanjska temperatura veća od temperature tijela. Toplina u tijelu stvara se izgaranjem hrane u stanicama organa i tki­ va. Kada je količina stvorene topline u tijelu jednaka količini topline koju tijelo gubi. ona se uzima iz tijela. Stvorena se toplina cirkulaci­ jom krvi jednoliko raspodjeljuje po tijelu. tako je i za isparavanje znoja potrebna određena količina top­ line. nare­ đenja iz centra bit će suprotna. tj. Ako je stvaranje topline u tijelu još veće. srce radi pojačano i brže. smanjit će se odavanje topline. tada gubitak topline zrače­ njem nije dovoljan. gubitak topline zračenjem je nemoguć jer tijelo zapravo izvana prima više topli­ ne nego što je gubi. tada u tijelu postoji toplinska ravnoteža. zbog pojačanoga mišićnog rada. nešto je niža za hladnoga vremena i rano ujutro. Najveća količina topline stvorit će se radom mišića kada su u akciji. ali i neprekidno gubi s površine tijela u okolini. Ako dođe do stvaranja povećane količine topline u tijelu. rezultat mjere- . odmah stupa u akciju »termostat u mozgu«: šire se krvne žile u koži (zbog toga je lice crveno). a pove­ ćati stvaranje topline u organizmu. Prije upot­ rebe toplomjer valja »istresti« i kontrolirati nivo žive. Pazušnu jamu va­ lja dobro obrisati suhim ručnikom (ako je pazuh vlažan. Mjerenje tjelesne temperature Mjerenje tjelesne temperature najčešće se izvodi stavljanjem top­ lomjera (termometra) ispod pazuha (aksilarna temperatura). a najviša nave­ čer. Kao što je potrebna određena količina topline da se ispari voda na štednjaku. što je potpuno normalno. mozak. tada je znojenje jedini način da se tijelo ohladi.

U usnoj šupljini mjeri se temperatura samo u odraslih osoba. Prije mjerenja čmar se dobro obriše.2 stupnja Celzijusa. Spremište sa živom treba da dođe na kožu pazuha.0 stupnjeva Celzijusa. ili je to rezultat loše tehnike mjerenja (vlažan pazuh. . toplomjer nije »istresen«). Ako je tako izmjerena temperatura veća od jed­ noga stupnja s obzirom na pazušnu temperaturu. Tako se mjeri i tempera­ tura male djece. Duža šetnja. dezinficirati alkoholom. prekratko držanje toplomjera. postoji mogućnost upale u trbuhu. Nakon toga toplomjer se očisti vatom ili suhom krpom.5) stupnjeva Celzujusa od temperature mjerene pod pazuhom. Prije mjerenja toplomjer se mora dobro očistiti. Taj način mjerenja primjenjuje se prilikom upalnih promjena u trbušnoj šupljini. Vrijednost temperature očita se nakon 5 mi­ nuta. U na­ šoj je zemlji taj način mjerenja veoma rijedak. nadlaktica se čvrsto priljubi uz prsni koš. Vrijednosti tako dobivene temperature u prosjeku iznose 37. zatim ope­ re sapunom ili deterdžentom i dobro isplahne. Vrijednost tako izmjerene temperature veća je za pola (0. trčanje. Mjerenje tempera­ ture u debelom crijevu treba da se izvede tek nakon dužeg mirovanja. Toplomjer se stavlja ispod jezika. jer disanje na usta rashlađuje pa rezultat mjerenja ne bi bio točan. Duže trčanje sportaša može podići vrijednost tempera­ ture u debelom crijevu čak do 40. a spremište sa ži­ vom namaže se vazelinom. osušiti i tek tada upotri­ jebiti. Dok je toplomjeru ustima. rad nogama mogu znatno podići vrijednost rektalne temperature. a dlan šake treba da obuhvati susjedno rame. Temperatura se mjeri najmanje 10 minuta. diše se samo na nos.nja neće biti točan). Mjerenje temperature dojenčeta Mjerenje temperature u debelom crijevu (rektalna temperatura) po­ uzdanija je od mjerenja pod pazuhom. i obilniji obrok može podići temperaturu u debelom crijevu.

Na »termostat«. Temperature više od 39 stupnjeva Celzijusa praćene su osjećajem vrućine i iznemoglošću tijela. znojenje jako. izaz­ vana namjerno. akutna oboljenja. Duševna uzbuđenja mogu uzrokovati vrlo visoke temperature. Temperature više od 40 stupnjeva mogu do­ vesti do prolaznoga pomućenja svijesti. kronične bolesti. klo­ nulost. naročito ako se mjeri u debelom crijevu. Temperaturu od 42 stupnja čovjek može podnijeti samo nekoliko sati. U takvom. simptom najrazličitijih bolesti. Manje povećanje tjelesne temperature možemo smatrati normalnom (fiziološkom) pojavom. tjelešaca koje organizam stvara da bi se borio protiv uzročnika bolesti. Naglo povišenje često je praćeno tresavicom i os­ jećajem hladnoće. Lagano povećane temperature do 38 stupnjeva naziva se subfebrilna temperatura. Takve »niske« temperature mogu pratiti mnoga nagla. Suviše visoka tempe­ ratura može sama po sebi postati opasna za organizam. Vrući­ ca nije bolest. ali i dugotrajne. koristi se u liječnju mnogih bolesti. a još više temperature samo nekoliko minuta. tada zapravo smatra da je temperatura njegova tijela povećana. sudjelovanje u napornim sportskim disciplinama. a može i znatno više. nemogućnosti rasuđivanja. Poviše­ na tjelesna temperatura nastaje uvijek kada je stvaranje topline u tijelu veće od njezina gubitka. ta­ ko visoka temperatura može dovesti i do potpunoga gubitka svijesti. smušenosti. a ne može se znojiti zbog zasićenosti zraka vodenom parom. Povećanje tjelesne temperature kod mnogih bolesti djeluje povoljno jer dovodi do bržega stvaranja antitijela. Povišena temperatura tijela. Kada se bolesnik obraća liječniku riječima »imam temperaturu«. raspadnute stanice vlastito­ ga tijela i različiti otrovi. često delirantnom stanju bolesnici se dižu iz kreveta. To su vrućice na »živčanoj bazi«. javlja se umor. . disanje i rad srca ubrzani. lice je crveno. Poput bolova i vrtoglavice samo je znak. koji održava stalnu temperaturu tijela unutar nor­ malnih vrijednosti. Bolesnici s povišenom temperaturom najčešći su pacijen­ ti u liječničkim ordinacijama. buncanja i napadaja bijesa. temperatura se redovito povisi prilikom jačega fizičkog napora: težak fizički rad. skaču kroz prozor s velikih visina. Pozitivno djelovanje povišene temperature tijela ovisi i o dužini trajanja. lutaju.Već pri tempera­ turi od 41 stupnja Celzijusa počinju se uništavati stanice vlastitoga tijela. Povišena temperatura nastaje i onda kada je čovjek duže vrijeme u situa­ ciji povišene temperature okoline. mogu djelovati bakterije. povećava se za 1 do 2 stupnja Celzijusa. Tijelo čini sve da bi održalo temperaturu koju je »termostat« odredio. gubitak apetita.Povišena tjelesna temperatura Povišena tjelesna temperatura (febris) naziva se još i vrućica.

Žljezdana groznica. upale crijeva. To mogu biti dugotrajne kronične bolesti. infektivne bolesti. Povišena tjelesna temperatura dugoga trajanja Dugotrajnom vrućicom naziva se povišenje temperature koje traje duže od 3 tjedna. Gnojna žarišta mogu biti u uhu. Dugotraj­ na temperatura poslije virusne infekcije obično označava bakterijsku komplikaciju. Mala djeca mnogo lakše podnose visoke temperature. kao leukemija. mandu­ lama. limfnih čvorova i koštane srži. onda kada postavi dijagnozu bolesti. Težinu stanja može odrediti samo liječnik. spolnim organima. . mozgu. Mnoge teške. Bacil tuberkuloze svojevremeno može za­ hvatiti sve organe i sva tkiva. Kada bolesnik do­ lazi na pregled zbog povišene temperature. i osim lagano povišene temperature ne moraju izazvati veće smetnje. U rjeđim slučajevima uzrok su paraziti i gljivice. slijepom crijevu. Česta je tuberkuloza spolnih organa u že­ na. raspadanje tumora. to su začahurene nakupine gnoja u jetri. malarija. neke vrste »raka«. krvnih žila. liječnik će najprije pomisliti na zaraznu bolest. žučnim vodovima. dok bezazlena stanja ponekad izazivaju vrlo visoke temperature. u plućima. Virusne bolesti u pravilu ne daju dugotrajne temperature. tuberkuloza bubrega. zatim reumati­ zam. čak smrtonosne bolesti mogu imati tek neznatna povišenja. bubregu. gdje se postepeno razmnažaju. težina bolesti ne može se odrediti prema vi­ sini temperature. a smatra se da je uzrokovana vi­ rusom. Povišena temperatura može biti i simulirana. zubima. Vrućica može biti glavni pa i jedini znak zarazne. sinusima. infektivna mononukleoza jedina je bolest s dugotrajnom vrućicom. bolesti koje čovjek dobiva od životinja. Najčešći su uzročnici bakterije. To su žarišne infekcije koje mogu postati izvor teških i opasnih komplikacija.Osim rijetkih iznimaka. razumije se. Bakterije gnojenja mogu se naći u mnogim organima tijela. Između mnogih bolesti liječnik če posumnjati na tuberkulozu. ispod ošita. Zarazne bolesti najčešći su uzrok visoke temperature. Uzrok dugotrajnih vrućica mogu biti i gnojna žarišta u unutrašnjim dijelovima tijela i organima: žučnom mjehuru. dok su starci na njih vrlo osjetljivi. namjerno izazvana različitim sredstvima.

U strahu da djetetu ne bude hladno. to su subfebrilne temperature između 37. Javlja se otežano disanje. Ako ne dođe »pomoć izvana«. To su zarazne bolesti ili infekcije. Upala uha izaziva povišenje temperature. koji put gušenje. Takve dugot­ rajne temperature nepoznatoga uzroka uglavnom nisu visoke. dakle. Najčešći su uzroci vrućice bolesti uzrokovane bakterijama i virusi­ ma. Rashladivanje i pregrijavanje tijela mnogo je češće nego u starije djece i odraslih osoba. ako se hitno ne primijene neki postupci rashlađivanja. bez obzira na to kakve je lijekove uzimao kod kuće. da bi nakon kratkog vremena opet bilo »sve u redu«. upale su česte zbog toga što je cijev koja spaja srednje uho sa ždrijelom kratka i široka te bakteri­ je iz usne šupljine i ždrijela lako prodiru u srednje uho.Danas se smatra da je potrebno obavezno bolničko liječenje svako­ ga onog bolesnika kojemu temperatura traje duže od 10 dana. temperatura u takvim uvjetima raste. zbog toga su bur­ ne reakcije maloga djeteta koje odjednom dobije temperaturu 40 stup­ njeva Celzijusa. što znači da se bolest nije mog­ la objasniti. Povišena tjelesna temperatura djece Novorođenčad i dojenčad u prvim mjesecima života jako su osjetlji­ va na promjene temperature okoline. u krevet stavljaju termofore. koža postaje plava zbog pomanjkanja kisika u krvi. nepromijenjenu temperaturu. A znamo da se suviš­ na toplina u uvjetima visoke temperature okoline može sniziti u tijelu je­ dino isparavanjem znoja. kao što je upala pluća. tj. grkljana. Temperatura tijela raste jer u prvom mjesecu života žlijezde znojnice još ne luče znoj. U dojenčeta i malenoga djeteta najčeš­ će su infekcije dišnih putova: ždrijela. moždanih opni. čega se roditelji najviše boje. da se nije mogao pronaći pravi uzrok bolesti. to mogu biti teške bolesti. gdje se razmna- . bronha i pluća. Unatoč velikom napretku medicine i mnogim dijagnostičkim po­ stupcima. dijete će umrijeti. kašalj. u starije djece promukli govor. još nemaju razvijenu regulaciju topline.0 stupnjeva Celzijusa. dolazi do nakupljanja topline u tijelu. još uvijek se poneki pacijenti otpuštaju iz bolnice s dijagno­ zom: stanje temperature (status febrilis). Uzroci tako visokih temperatura ne moraju biti infekcije. Zato se novo­ rođenče ne znoji unatoč visokoj temperaturi tijela. prodor bakterija u krv (sepsa). Novorođenčad i dojenčad još se u potpunosti ne ponašaju kao »toplokrvna živa bića« koja pod raznim uvjetima okoline održavaju stalnu. kako se obično kaže. »otrovanje krvi«. zabrinuti rodi­ telji pregrijavaju prostorije. oblače ga pretopio.3 stupnja do 38. A kako dijete ne može regulirati svoju temperaturu poput odrasle osobe.

žaju. Dijete je nemirno, plače, ručicom trlja uho, koje postaje osjetljivo na pritisak. Na selu je jedan od najčešćih uzroka vrućice nagao, akutan pore­ mećaj prehrane. Zbog nepoznavanja osnovnih pojmova higijene, u probavni sustav djeteta hranom dolaze brojne štetne bakterije. Takve smet­ nje može izazvati i prekomjerno hranjenje, neredovito hranjenje, prevruće ili prehladno jelo, nezrelo voće, previše masna hrana. Starija djeca redovito obolijevaju od poznatih dječjih zaraznih bo­ lesti: ospica, vodenih kozica, velikoga kašlja. Dijete može dobiti i druge zarazne bolesti: upala jetre, bubrega, mokraćnih putova, žljezdanu groz­ nicu, tifus, dizenteriju. Mišljenje da rast zubi može dovesti do povišenja temperature potpu­ no je pogrešno. Rast zubi može izazvati pojačano slinjenje, možda nemir i loš san. Pogrešno mišljenje nastalo je vjerojatno zbog toga što povišena temperatura može ubrzati izbijanje zubi. Povišena temperatura postaje opasan znak naročito onda kada je udružena s nekim drugim znakovima bolesti: povraćanjem, proljevom, grčevima tijela, ukočenošću šije, pomućenjem svijesti, gubitkom svijesti. Nagao porast temperature u početku mnogih zaraznih bolesti može izazvati trzaje i grčeve tijela (febrilne konvulzije) u djece do 3 godine sta­ rosti. Grčevi prestaju kada se temperatura snizi. Što treba učiniti kada dijete ima povišenu temperaturu? Nagla pojava visoke temperature izaziva strah, često i nepotrebnu paniku zabrinutih roditelja. Dijagnozu bolesti može postaviti samo liječ­ nik. Ali do njegova dolaska roditelji mogu mnogo učiniti za svoje dijete. Različitim postupcima mogu sniziti povišenu tjelesnu temperaturu kako ne bi ugrozila život. Opasnost je utoliko veća što je dijete manje. Do dolaska liječnika valja učiniti slijedeće: - Skinuti s djeteta svu suvišnu i pretoplu odjeću; odjeća mora biti dovoljno široka i prozračna, po mogućnosti od nesintetičnoga materija­ la. - Prostorija u kojoj se dijete nalazi ne smije biti pretopla; može biti oko 20 stupnjeva Celzijusa. Dijete se može prenijeti u hladniju prostori­ ju- Valja upotrebiti »stare i dobre obloge« koje su koristile naše bake. Ako je temperatura do 39 stupnjeva Celzijusa, oblozi se stavljaju samo na ručice i nogice. Ručnici se namoče u vodu koja ima sobnu temperatu­ ru, izcijede se i stave tako da pokriju udove; povremeno se i ostali dio ti­ jela prebriše vlažnim ručnikom. - Ako je temperatura 40 stupnjeva Celzijusa ili viša, dijete se umota u vlažnu iscijeđenu plahtu koja je bila namočena u vodu od 20 do 25 stupnjeva; takav postupak ponavlja se nekoliko puta.

- Pri vrlo visokim temperaturama, čitavo se tijelo obriše spužvom ili ručnikom namočenim u alkohol (pola alkohol, pola vode). Zbog brzoga isparavanja alkohola doći će do bržega pada temperature. - Može se koristiti i stari način kupanja: dijete se stavi u vodu koja je za svega 2 stupnja hladnija od temperature tijela; postepeno se dodaju manje količine hladne vode do najniže temperature vode od 30 stupnje­ va. Kupanje može trajati 5 do 10 minuta; nakon toga dijete se dobro ob­ riše. - Djetetu koje jako žeđa mora se davati dovoljno tekućine. U nekim našim krajevima još uvijek postoji potpuno krivo i za zdravlje djeteta štetno mišljenje da se u vrućici ne smije piti voda. Dijete u vrućici treba da pije dovoljno vode ili čaja kako bi nadoknadilo tekućinu koju je izgu­ bilo znojenjem. - Postoje tablete i čepići za sniženje temperature; svaka majka treba da ih ima kod kuće. Većoj djeci daju se tablete aspirina, acisala, andola, a manjoj se daju čepići u debelo crijevo. Kod proljeva daju se tablete rastopljene u čaju. Napokon, liječnik je došao, pregledao dijete, dao injekciju i propi­ sao lijek. Ali nakon jednoga sata uzbuđeni roditelji ponovo zovu liječni­ ka, ili stanicu za hitnu pomoć, jer njihovo dijete »još uvijek ima tempe­ raturu, a dobilo je lijek«, ili je »poslije dobivanja lijeka« temperatura porasla. Lijekovi koji se ne upotrebljavaju za uništavanje bakterija koje uz­ rokuju bolesti ne djeluju na sniženje temperature tijela. Njihovo je djelo­ vanje dugotrajno i temperatura će pasti tek onda kada su svi uzročnici bolesti uništeni, kada je bolest izliječena. Prema tome, poslije dobivanja penicilina ili bemicina ne treba očekivati pad temperature. Naprotiv, temperatura može i porasti; a to je znak da lijek djeluje. Brojne uništene i mrtve bakterije djeluju na centar za regulaciju topline tako da »termostat« u mozgu podiže tjelesnu temperaturu i više od 1 stupnja Celzijusa.

Što valja poduzeti pri povišenoj temperaturi odraslih osoba
Potpuno je krivo mišljenje da se povišena tjelesna temperatura mo­ ra odmah svesti na temperaturu normalne vrijednosti. Povišena tempe­ ratura samo je jedna obrambena reakcija tijela. Potpunim i naglim nor­ maliziranjem temperature smanjuje se i obrambena sposobnost tijela. Različitim postupcima valja smiriti suviše visoku temperaturu samo on­ da kada postoji opasnost da ona, nezavisno od bolesti koja ju je uzroko­ vala, počinje uništavati vlastito tijelo.

Čitav niz različitih lijekova snižava temperaturu (aspirin, acisal, andol). Sve tablete koje ublažavaju bolove snižavaju i povišenu temperatu­ ru tijela; djeluju tako da »termostat« u mozgu radi na nivou niže tempe­ rature. Tablete ne djeluju brzo, tek nakon pola do jednog sata poslije uzimanja. Ne poznavajući tu činjenicu, uzbuđeni članovi obitelji obraća­ ju se liječniku žaleći se da su prije 10 minuta dali tabletu, a temperatura još nije počela padati. Osoba s povišenom temperaturom treba da miruje. Krevet mora biti udoban, pokrivač lagan; nepotreban je, koji put i štetno, preznojavanje ispod brojnih popluna, deka i tuhica. Topla odjeća i prejako pokrivanje samo onemogućavaju izdavanje topline. Već obično odijelo smanjuje na polovinu onu količinu topline koju gubi golo tijelo. Tek kada bolesnik postane sav mokar od znoja i pošto se otkrije, počinje ohlađivanje zbog isparavanja tekućine. No, mnogo ugodniji i brži rezultat postiže se kada se tijelo namoči vodom. Kada temperatura poraste iznad 39 Celzijusa, bolesniku valja stav­ ljati obloge od ustajale vode, tj. od vode sobne temperature (20 do 25 stupnjeva Celzijusa); ručnici se namoče, iscijede, izmiču i stavljaju na ru­ ke i noge, ili na prsa i glavu. Ako temperatura prijeđe 40 stupnjeva, bo­ lesnika valja umotati u plahtu koja je namočena u vodu i iscijeđena. Ta­ kav se postupak ponavlja nekoliko puta, dok temperatura ne padne is­ pod 39 stupnjeva. Kod još viših temperatura tijelo treba stalno brisati ručnikom namočenim u vodu ili u 70%-tni alkohol. Zbog brzoga ispara­ vanja alkohola doći će do bržega pada temperature. Čovjek koji ima povišenu temperaturu ne smije biti na dijeti koja će ga izglađivati; treba da jede lako probavljivu hranu u manjim količina­ ma i češćim obrocima. Hrana mora biti bogata vitaminima i bjelančevi­ nama.

Tresavica
Tresavica, groznica ili zimnica stanje je praćeno jakim osjećajem hladnoće, drhtanjem tijela, cvokotanjem zubi i naježenom kožom. Osje­ ćaj hladnoće postoji unatoč tome što je tjelesna temperatura povećana. Tresavica može zahvatiti samo ruke i noge, a može se tresti i čitavo tije­ lo. Tresavica uvijek započinje naglo i obično ne traje duže od pola sata. Najčešća je u početku zaraznih bolesti; može se javiti i u toku bolesti, koji put i više dana nakon početka; takve naknadne tresavice mnogo su opasnije, naročito ako se javljaju više puta u toku dana. Tresavica nastaje zbog naglih promjena u centru za regulaciju topli­ ne. Pod djelovanjem bakterija, njihovih otrova ili pod djelovanjem ras-

padnutoga vlastitog tkiva, »termostat« u mozgu odjednom podigne vri­ jednost temperature tijela na 40 stupnjeva Celzijusa. Ako je do tada u ti­ jelu bila temperatura 38 stupnjeva, organizam će mobilizirati sve snage da tijelo postigne što prije onu temperaturu koju je »termostat« odredio. A toplina tijela može se povisiti jedino na dva načina: da se spriječi gu­ bitak topline, ili da se pojača stvaranje topline u tijelu. Gubitak topline organizam sprečava tako da stisne krvne žile u ko­ ži, koja zbog toga postaje blijeda i hladna. Zbog hladne kože postoji os­ jećaj hladnoće. Da bi se u tijelu što brže stvorila što veća količina topli­ ne, nastaje drhtanje. Drhtanje je zapravo vrlo brz rad gotovo svih mišića tijela, pri čemu se oslobađa mnogo topline. Drhtanje bi otprilike odgo­ varalo vrlo napornom fizičkom radu: trčanju, vožnji bicikla. Kada tem­ peratura tijela dostigne vrijednost koju je odredio »termostat«, drhtanje prestaje, krvne žile u koži ponovo se prošire i krv donosi toplinu na po­ vršinu tijela. Osjećaj hladnoće naglo je zamijenjen osjećajem topline. Ni deset pupluna ne mogu za vrijeme osjećaja zimice stvoriti osjećaj topline tako dugo dok samo tijelo ne postigne onu temperaturu koja mu je u mozgu određena. Tresavice su karakteristične za pojedine bolesti; redovito se javljaju kod malarije, upale pluća, upale bubrežne čašice, povratne groznice (rekurens). Kod virusnih su bolesti rijetke, ali se pojavljuju u početku gripe. Tresavica je uobičajen znak kod nekih vrsta angine i tada joj se ne po­ klanja naročita pažnja. Ali ako se pojavi nakon izvjesnoga vremena, to može biti opasan znak; dolazi do prodora bakterija u krv i stanja koje narod naziva »otrovanje krvi«, a medicina sepsa. »Otrovanje krvi« uvi­ jek je praćeno tresavicom i može biti komplikacija mnogih bolesti koje su praćene povećanom temperaturom: upale vena, mokraćnih putova, gnojnih oboljenja kože, unutarnjih organa i tkiva. Osim bakterija, na centar za regulaciju topline s posljedicom tresa­ vice i nagloga povišenja temperature djeluje prašina, pelud, ubod insekta, cijepljenje. Svaka visoka temperatura koja započinje tresavicom ukazuje na oz­ biljniju bolest. Naročito su opasne ponovljene tresavice. Takva stanja za­ htijevaju obavezan liječnički pregled, često i kliničko liječenje.

Visoko i naglo povećanje temperature koje neposredno ugrožava život
Stanja vrlo visoke temperature moraju se brzo uočiti i što prije lije­ čiti. Poznavanje prve pomoći neobično je važno jer se mjerama prije do­ laska liječnika često spašava život. Svako povećanje temperature tijela, mjereno ispod pazuha, u vrijednosti iznad 41 stupnja Celzijusa, naziva se stanje vrlo visoke temperature ili hiperpireksija.

Postoji nekoliko bolesnih stanja kada tjelesna temperatura prelazi vrijednost od 42 stupnja. Toplotni udar naglo podiže temperaturu čak do 43 stupnja Celzijusa i nastaje kada je gubitak topline iz tijela onemo­ gućen (visoka temperatura okoline, zrak je zasićen vodenom parom, ve­ lika vlažnost zraka). Zrak koji je zasićen vodenom parom ne može primi­ ti vlagu koja nastaje isparavanjem tijela, znoja. Tijelo se zbog toga ne može hladiti i temperatura raste sve dotle dok ne nastupi smrt. Smrt se može spriječiti jedino ako se najhitnijim mjerama spriječi porast tempe­ rature. Takva stanja nastaju uglavnom u zatvorenim prostorijama gdje ima mnogo ljudi, a ventilacija je loša ili ne postoji: u autobusima, dvora­ nama, saunama. Uz visoku temperaturu javlja se lagano uzbuđenje, lice postane crveno, koža topla, nastupa opća slabost, na kraju gubitak svi­ jesti i grčevi tijela. Sunčanica može izazvati povećanje tjelesne temperature iznad 42 stupnja Celzijusa. Opekline tijela, koje zahvaćaju veće površine, nakon kraćega vre­ mena dovode do velikoga povećanja temperature. Čest uzrok tako visokih, pogubnih temperatura jesu promjene u mozgu koje direktno poremećuju centar za regulaciju topline tijela. To mogu biti tumori mozga, krvarenja u mozgu, upale mozga. Visoka temperatura koja ugrožava život može nastati i prilikom tro­ vanja sredstvima koja se upotrebljavaju u poljoprivredi za zimsko prska­ nje, za zaštitu voćaka i vinove loze; to su preparati poznati pod nazivom »žuta sredstva«; ovi otrovi povisuju mijenu tvari u organizmu, tj. ubrza­ vaju izgaranje hrane, pri čemu se stvara znatan suvišak topline. Kada jednom temperatura tijela prijeđe 41.7 stupnjeva Celzijusa, »termostat« u organizmu prestane funkcionirati, regulacija temperature totalno je poremećena, znojenje prestaje, temperatura tijela stalno raste. Smrt može spriječiti samo intervencija »izvana«, tj. brzo rashlađivanje. Kada se jednom temperaturom tijela snizi ispod kritične granice, »ter­ mostat« ponovo proradi i organizam sam regulira svoju toplinu.

Snižena tjelesna temperatura
Kada je stvaranje topline u tijelu manje od njezina gubitka, dolazi do rashlađivanja tijela i pada temperature. Ako se koža izloži dugotrajnijem djelovanju niske temperature, krvotok u koži smanji se do te mjere da je poremećena ili gotovo presta­ la svaka ishrana kože; dolazi do ograničenoga oštećenja kože, do smrzotina. Smrzotine se najčešće javljaju na istaknutim i izloženim dijelovima tijela kao što su nos, uši, prsti.

Neki ljudi imaju normalnu temperaturu ispod 36 stupnjeva Celzijusa. No, tako snižena temperatura znak je i mnogih bolesnih stanja. Tem­ peratura tijela često je snižena u vrijeme oporavka (rekonvalescencije), redovito prati stanje šoka kao i stanja dubokoga gubitka svijesti. Tempe­ ratura je snižena kada se gladuje, nakon dugotrajnoga proljeva i povra­ ćanja, poslije dugotrajnoga ronjenja, naročito u djece. Snižena tempera­ tura prati i dugotrajne, kronične bolesti, npr. šećernu bolest, slabokrvnost, tumora mozga, krvarenja u mozak, smanjen rad žlijezde štitnjače. Akutno pijanstvo također snižava temperaturu, kao i trovanja fenolom, sredstvima za spavanje, fosforom, atropinom. Snižena tjelesna temperatura, koja nastaje nakon dugotrajnijega iz­ laganja hladnoći, može dovesti do smrzavanja, gubitku svijesti prethodi umor, pospanost, usporen rad srca i disanje.

UJEDI I UBODI OTROVNIH ŽIVOTINJA

Ujed zmije Od više tisuća različitih vrsta zmija, koliko ih ima na zemlji, oko 200 vrsta su zmije otrovnice. U našoj zemlji, od postojećih dvadesetak vrsta zmija, značajne su kao otrovnice samo poskok i ridovka.

Glava poskoka Riđovka

Poskok je najotrovnija zmija. Prepoznaje se po srcolikom obliku glave i roščiću na nosu. Može narasti i do 1 metar. Riđovka (šarka, šargan) prepoznaje se po karakterističnoj cik-cak šari na hrptu. - Mjesto ujeda na tijelu poveži maramom iznad rane, da bi se spri­ ječilo vraćanje krvi venama. Ne smije se suviše stegnuti, jer se ispod podveza mora osjetiti puls. Noga ispod podveza neizbježno oteče i pomodri. - Ranice ugriza mogu se spojiti najviše 1 cm dugačkim i 2 do 6 mm dubokim rezom. Rez se izvodi spaljenom britvicom ili nožićem. - Poslije toga može se rana isisati, po mogućnosti preko tanke plas­ tične folije. - Ozlijeđenoga valja umiriti, jer je vrlo uplašen, a mora mirovati. - Ugriženu ruku ili nogu valja imobilizirati, tj. učiniti nepokretnima pomoću dijelova odjeće, daske itd. Svaki ugriz zmije mora pregledati liječnik, bez obzira da li ga je ujela otrovna ili neotrovna zmija. Rana nastala ujedom zmije ne smije se spaljivati ni ispirati tekućinama. Ujedenoj osobi ne smiju se davati alko­ holna pića.

Ujedi i ubodi otrovnih riba
U jadranskom moru ima nekoliko vrsta otrovnih riba. Morski pauk (ranj, taranta) ima otrovne bodlje na leđnim perajama i škržnim poklop­ cima. Škrpina (škarpina) otrovne bodlje nosi na hrptenim perajama te na stražnjoj trbušnoj peraji. Kod žutulje i gulubanke otrovna i nazubljena bodlja nalazi se na vrhu repa. Murina unosi otrov ugrizom svojih snažnih zubi.

Škrpina

. .Eventualne ostatke bodlji treba odstraniti. Najhitniju liječničku intervenciju zahtijevaju slučajevi ujeda u us­ noj šupljini. Ubodi insekata . Otrovni pauk »crna udovica«. Najpovoljnija je temperatura vode između 50 i 60C. gušenja.Po potrebi se ukloni pincetom nazubljeni žalac zajedno s otrov­ nom vrećicom. povraćanja.Ozlijeđenu ruku ili nogu valja držati u što toplijoj vodi 30 do 90 minuta. Obavezan liječnički pregled zahtijevaju ubodi više insekata u pred­ jelu glave i vrata.Ubodeni dio tijela mora mirovati.Na mjesto uboda valja staviti hladne obloge ili led. proljeva. Toplina razara otrov. . hladnog znoja te poremećaja svijesti.. njegov ubod zahtijeva obavezno liječnički pregled i lije­ čenje u bolnici . vrtoglavice. Voda ne smije biti prevruća da ne izazove opekline. kao i slučajevi kada zbog preosjetljivosti organizma dođe do jače reakcije: crvenila i osipa po tijelu. a poslije na­ mazati antihistaminskom ili kortizonskom masti.

nesposobnosti koncentracije. dovode do toga da umor postaje svjestan ili nesvjestan »mehanizam« za izvlačenje iz ra­ da. gubitak tjelesne vode. zapravo najznačajniji razlog bolovanja. koristan je jer organizam umorom opominje da se prekine radom. od pojave mišićnoga bola. fizičke iscrpljenosti. Umor se ne može ograničiti. nezadovoljstvo na radnom mjestu. lokalizirati. mliječna kiselina. koji može biti nadražen pro­ duktima razgradnje što se nagomilavaju u tijelu prilikom fizičkoga rada. Zna se da centar za umor može biti nadražen psihičkim činiocima. mrtvo umorni a liječnik nikakvim pregledima ne može ustanoviti fizičke i psi­ hičke uzroke njihovih tegoba. osamljenošću. nove epidemije suvremenog društva. strahom. drhtanja. npr. Milijuni ljudi u civiliziranom društvu svakod­ nevno opsedaju ambulante tužeći se da su premoreni. . gubitka apetita. sluh). nesumnjivo. Centar također nadražuje smanje­ nje »pogonskoga goriva«. Neki su umorni zbog toga što ništa ne rade. tj. npr. Današnji čovjek doživljava stalna psihička opterećenja i streso­ ve. oslabljenih refleksa. bilo kod kuće ili na radnom mjestu. poremećenoga sna. Takav fizički umor je shvatljiv. Umor se obično dijeli na fizički i psihički. dosadom. amonijak itd. poremećeni međuljudski odnosi i permanentna frus­ tracija. glavobolje. U mozgu postoji centar odgovoran za osjećaj umora. premda su najčešće me­ đusobno povezani tako da je teško razlučiti jedan od drugoga.UMOR Umor je. smanjenje nekih minerala. najčešća subjektivna smetnja na koju se povreme­ no žali svaki čovjek. zatim manjak kisika. iscrpljeni. emocionalnom napetošću itd. do osjećaja bezvoljnosti. kako bi se oporavkom osposobio za nove napore. Kroničan umor bolest je našega vremena. Ovi psi­ hički činioci uzrok su kroničnoga umora. stalno doživljavanje neuspjeha i razočaranja. treći su umorni »od svega«. Obiteljski sukobi. smanjenja funkcije pojedinih organa (vid. nesigurnošću. šećera u krvi. Umor zahvaća cijeli orga­ nizam i skup je mnogobrojnih duševnih i tjelesnih simptoma. Manje nam je dokučiv i razumljiv psihički umor. drugi zbog toga što previše rade. probave itd.

sva­ ka se osoba. slabokrvnost. Kupka. Ispravan aktivni odmor postao je nužna potreba da se ponovno uspostavi poremećena duševna i tjelesna ravnoteža. Liječenje fizičkoga umora je jednostavno. Nepovoljno djeluje na čitav živčani sustav buka i rad u smjenama koji potpuno poremećuje ritmiku dana i noći. Povremeni umor može najaviti bolesti kao što su povišenje krvnoga tlaka. sportske igre. uznemirenost itd. Liječenje umora ovisi o njegovu uzroku. umor se neće . često teške i smrtonosne bolesti. rad na akord.. Najprirodniji način lije­ čenja fizičkoga umora je odmor. rad bez kretanja. sjedenje). Mnoge akutne i kronične bolesti počinju i završavaju stanjem jako­ ga umora. Budući da umor prati mnoge.).Značajan faktor umora na radnom mjestu je monoton posao. svrbežom kože. beri-beri). Osim pasivnoga odmora (ležanje. osjetljivošću mišića te živčanim i duševnim smetnjama (pelagra. upala zglobova. Dobar san najbolje oporavlja psihičke i fizičke snage organizma. pacijenti najčešće svoj osjećaj umora povezuju s nekim tjelesnim poremećajem. spavanje. To su razlozi koji dovode čovjeka da legne u krevet »mrtav umoran«. koji je koris­ tan samo za uklanjanje umora nastaloga fizičkim radom. dugotrajna i teška bolest nepoznatoga uzroka. Ako uz tjelesni umor postoji i stalna briga. koja pati od kroničnoga umora. tumačeći umor kao znak organske bolesti . Tako. Opće je poznato da umor prati kronične bolesti kao što su teberkuloza. Potrebno je uskladiti rad i odmaranje. Aktivan odmor uključuje tjelesne aktivnosti: šetnju.»bolesno sam umoran«. često praćen povišenom tjelesnom temperaturom ili nekim drugim znakom bolesti (trbušni tifus. tada se liječenjem osnovne bolesti uklanja i umor. zarazna žutica. umor redovito najavljuje gripu. zatajivanje rada bubrega itd. postoji i akti­ van odmor. Osjećaj opće klo­ nulosti i umora postoji još dugo vremena nakon preboljele bolesti. upala mozga itd. multipla skleroza. Razumljivo je da ne može zaspati. npr. što pojačava osjećaj fi­ zičke i psihičke iscrpljenosti. tjelesno i duševno opuštanje i dobar san redovito dovo­ de do brzoga oporavka. mora liječnički pregledati. rad na tekućoj vrpci. Suština odmora je da se čovjek osjeća slobodan od svih dužnosti i pritisaka. npr. Ako je umor samo sim­ ptom neke tjelesne bolesti. Brzo umaranje uz gubitak tjelesne težine i tamnu boju kože prati poremećenu funkciju kore nadbubrežne žlijezde (Addisonova bolest). masaža. rad u vrtu. Budući da mnogi od simptoma umora prate razne bolesti. često pod vremenskim pritiskom. Manjak vitamina grupe B dovodi do umora praćenoga proljevom. zloćudni tumori. zajedno sa svo­ jim brigama.

Naziv doping dolazi od riječi »dop«. opomene organizmu da se približio kraju svojih fizičkih mogućnosti i da je iscrpio postojeće rezerve za svladava­ nje umora. . ali još uvijek ne postoje sigurni pregledi i testovi pomoću kojih bi se mogao us­ tanoviti. u industriji. fenomen ličnosti. stoljeća riječ se prvi put pojavila u engleskom rječniku i označavala je mješavinu droga koja se davala trka­ ćim konjima radi postizanja boljih rezultata. Ostatak od 20% je rezerva koju ne može iskoristiti svojom voljom i naporom. Umor je još uvijek prvenstveno intiman. poznata je pod nazivom doping. U nekim slučajevima. Tjelesni umor valja shvatiti kao znak upozorenja. do iscrpljenosti i smrti. Razni oblici dopinga poznati su u svih naroda. Zloupotreba takvih sredstava. bjega od smrtne opasnosti ili napada o kome ovisi život. pokušava se raznim mjerenjima ustvrditi stupanj tjelesnoga umora. Kemijska sredstva za uklanjanje umora Postoje brojna kemijska sredstva koja se upotrebljavaju za uklanja­ nje umora. a nikako zato da bi se uklo­ nio umor radi postizanja veće radne sposobnosti. Potkraj 19. psihe paci­ jenta koja najčešće postaje jedini objekt liječenja i glavni faktor ozdrav­ ljenja. Ako je umor kroničan. prvenstveno s namjerom pove­ ćanja tjelesnih sposobnosti. u izvanrednim situacijama životne ugroženosti. iz juž­ noafričkoga engleskog dijalekta. Maksimalnim naporom volje može moblizirati svega 80% svojih »ener­ getskih mogućnosti«. uzroci su najčešće vrlo složeni i nejasni. Neracionalna upotreba takvih sred­ stava može dovesti do navikavanja i ovisnosti. Organizam nesvjesno posiže za tom rezervom samo u slučajevima krajnje potrebe. Indijanci. Već su stari Grci. To su razlozi zbog kojih je primjena tih sredstava u svrhe povećanja rad­ nih i sportskih rezultata. Čovjek ne može voljom iskoristiti sve svoje tjelesne sposobnosti. u svim ljudskim epo­ hama. Ispituju se duševne i tjelesne funkcije. Egipćani. zakonom zabranjena. dok problemi ne iščeznu. Lijekove koji djeluju nadražajno. Rimljani. liječnik propisuje samo u svrhu kratkotrajne koristi u slučaju hitne potrebe. naročito u religioznim svetkovinama. U takvim slučajevima potrebna je psihoterapija. koriste brojna sintetska kemijska sredstva. najčešće u vrhunskom sportu. narodi Azije ko­ ristili biljne droge i druga kemijska sredstva zato da bi uklonili umor i povećali radnu sposobnost. kojem se nazivala loša vrsta alkoholno­ ga pića domorodaca koji su ga upotrebljavali kao stimulans.ukloniti tako dugo dok se ne riješe emocionalni konflikti. mjeriti i definirati »objektivan umor«. subjektivan osjećaj. Danas se u svrhu dopinga.

jakim znojenjem i gubitkom tekućine. U poslednje vrijeme upotrebljavaju se i neki hormonski preparati (anabolički steroidi) koji dužom upotrebom dovode do teških poremećaja zdravlja.« . Preparati željeza mogu ukloniti umor samo kad su iscrpljene rezerve željeza u organizmu. Zbog toga su znakovi otrovanja tim sred­ stvima vrlo slični: ubrzanje pulsa. pretjerana razdražljivost. osim ako je riječ o umoru kao simptomu avitaminoze tj. Kuhinjska sol (natrijev klorid) olakšava umor izazvan isključivo toplotom. Uzimanjem kemijskih sredstava za uklanjanje umora organizam se lišava signala opasnosti. već uklanjanjem umora samo produžuju njihovo trajanje. na žalost vrlo često preko granica iza koje nema povrat­ ka. bljedilo. Sva doping sredstva možemo podijeliti u dvije grupe. koju najčešće uživamo.Umor je čuvar te »zlatne« energetske rezerve i opominje organizam da valja prestati s naporom kako ne bi došlo do potpune iscrpljenosti. po­ većanje napetosti (tonusa) mišića. Valja znati da sva ta kemijska sredstva ne povećavaju tjelesne sposobnosti čovjeka. kava je kroz čitav život bila glav­ ni tjelesni i duševni napitak. poremećaji u probavnom sustavu itd. Neka od tih sredstava (strihnim) mogu izazvati grčeve cijeloga tijela i smrt od gušenja. Najčešće se upotrebljavaju kofein u obliku »ruskog« čaja te kava. Osim doping sredstava postoje kemijske tvari koje su manje opasne i čije je korištenje u svrhu uklanjanja umora vrlo prošireno. djeluje kao blagi stimulator i u umjerenoj količini ne djeluje štetno. vitali itd. a drugo su supstancije koje blokiraju živčani sustav odgo­ voran za odmor i oporavak. kako je napisao stručnjak: »Nikakve pilule i nikak­ vi recepti ne mogu čovjeku pružiti radost života. pomanj­ kanju nekog vitamina u organizmu. Shvatljivo je da doping nije samo medicinski nego i moralni i etički problem. Jedno su sup­ stancije koje stimuliraju živčani sustav što sudjeluje u naporu (simpatikomimetici). Kava. Naročito se pretjeruje u značenju C-vitamina kao univerzalnoga lijeka za liječenje iscrpljenosti. povišenje krvnoga tlaka. roboransi. samo je radost lijek protiv ove boljke. unatoč općem mišljenju korisnosti. dovodi se u stanje krajnje fizičke iscrpljenosti i smrti od umora. Također je proši­ rena upotreba kakaoa i kokakole. Takva sred­ stva poznata su pod nazivom tonici. koji su doživjeli duboku starost. Mnogim lju­ dima. Veliku grešku čine osobe koje raznim kemijskim sredstvima nastoje ukloniti umor izazvan psihičkim razlozima. uopće ne uklanjaju umor. Razumljivo je da ostanu du­ boko razočarani jer. Vitamini. pojačano znojenje.

jer pomoć kasni. počinje se u trenutku kada spasilac može stati u vodi. Iako život osobe koja se utaplja može biti ugrožen vrstom vode (slatka je opasnija). koji put i rada srca. Grčevito zatvaranje grkljana (laringospazam).UTAPLJANJE Nije ispravno uobičajeno mišljenje da prilikom svih slučajeva utapljanja voda najprije ulazi u pluća i da je »gušenje vodom« jedini uzrok smrti. daskom). Prilikom spašavanja i pružanja pomoći utopljeniku. valja se držati ovih uputa: 1. Masažu srca ne treba započinjati u vodi jer se ne može uspješno izvesti. Spasilac mora paziti da sebe ne dovede u opasnost. Ako takvo stanje potraje duže. ne traži pomoć i u trenutku nestaje »pred očima«. najveći dio te vo­ de ubrzo se (resorbira) u krv. Utopljenik počinje gutati vodu. Spašavanje upopljenika u vodi opasan je postupak i zahtijeva dobre plivačke sposobnosti spacioca i poznavanje tehnike spa­ šavanja. obrambene reakcije popuste i voda ulazi u pluća. manjak kisika u krvi dovodi do gubitka svijesti. Pravovremeno spašena osoba uglavnom nema vode u plućima. Za utopljenika je znatno opasnije i neugodnije (jaka bol u prsima. uzrok su što utopljenik uopće ne reagira. ako je to zbog du­ boke vode nemoguće. reflektorni prestanak disanja. Čim voda uđe u ždrijelo nesvjesno (reflektorno) budu stisnute glasnice i zatvori se ulaz u dušnik. Takvih utopljenika »su­ him plućima« vrlo je mnogo (oko 40%). temperaturom i zagadenošću. ili mu se s obale doda motka. Često je to sretna okolnost za neplivača koji slučajno padne u vodu i bude pravodobno spašen. ili zbog nagloga prestanka krvotoka. . po­ jas za spašavanje. smrtni strah) ako još pri svijesti udahne manju količinu vode. Već u vodi valja započeti umjetnim disanjem. 2. 3. Utopljeniku se prilazi plovilom (čamcem. neposredna ugrože­ nost života uvijek je naglo pomanjkanje kisika zbog toga što u pluća ne ulazi zrak.

utopljenik izbacuje vodu iz želuca. valja prebaciti u bolnicu. Pokušaj da se »isprazne pluća« je nesvrsishodan postupak i nepotreban gubitak dragocjenoga vremena. Pošto se žrtva izvuče iz vode. Uobičajenim postupcima. 5.Vješt plivač može započeti umjetnim disa­ njem još u vodi 4. Teške komplikacije mogu nastupiti vi­ še sati. pa i više dana od trentka utapljanja. To se može učiniti samo ako je žrtva popila preveliku količinu tekućine i proširen želudac otežava disa­ nje i krvotok. ne izbacuje se voda iz pluća. Ne smije se gubiti vrijeme na istiskivanje vode iz pluća jer je to nemoguće. . prebacivanjem utopljenika preko koljena. Sve žrtve utapljanja. prema potrebi započinje umjetno disanje i masaža srca. npr. čak i one kojima je bila potrebna minimalna pomoć.

U kanalima se nalazi tekućina i osjetne stanice. »Aparat« koji je odgovoran za osjećaj tijela u prostoru nalazi se u tri polukružna kanala u unutarnjem uhu što okomito leže jedan prema drugome. nakon jakoga pušenja. drugi jednostavno kažu: »Imam vrtoglavicu«. iza tih riječi kriju se smetnje koje zapravo nisu »čista vrtoglavi­ ca«. trupa i udova. vrtoglavica je često praćena mučni­ nom. pa to gibanje nadraži osjetne stanice. Sistem za ravnotežu povezan je brojnim živčanim vezama s mišići­ ma glave. »prava vrtoglavica« praćena je i vanjskim znakom: titranje očiju u jednom rit­ mu prilikom gledanja u jednu točku. nesvjesno. iskrenje i titranje pred očima. Liječnik vrtoglavicom smatra smo one slučajeve kada bolesnik osje­ ća i doživljava da se njegova okolina i predmeti vrte oko njega.VRTOGLAVICA Vrtoglavica (vertigo) može biti glavna. »Imam omaglicu. vrata.« Me­ đutim. To su tegobe pacijenata koje je teško opisati. Češće je samo jedan od manje važ­ nih simptoma bolesti. Naročito je dobra veza centra za rav­ notežu s autonomnim živčanim sustavom. blijedom bojom kože. Osim subjektivnog osjećaja. nestabilnost i nesigurnost u hodu. ili mračenje. Vrtoglavica nastaje zbog prejakih podražaja ili oštećenja onih dije­ lova tijela koji su odgovorni za održavanje ravnoteže. takve smetnje dolaze s umorom i iznemoglošću. Neki svoje tegobe opisuju slikovito: »Sve se vrti oko mene«. koji reflektorno. reagiraju ta­ ko da održavaju ravnotežu tijela. »Okre­ će mi se u glavi«. »Osjećam se kao na vrtuljku«. znojenjem. smetnja zbog koje se pacijenti obraćaju liječnniku. Vrtogla­ vicu prate i smetnje sluha (što je razumljivo jer se unutarnjem uhu nalazi slušni organ). Promjenom položaja tijela pokreće se tekućina unutar kanala. u vezi sa zaraznim bolestima. strahom. »Osjećam se smušen«. . Zbog nadražaja tih živaca (simpatikusa i parasimpatikusa). ili se on sam okreće s obzirom na okolinu. koje te podražaje preko slušnoga živca prenose u mozak (gdje čovjek zapravo dobiva osjećaj položaja svoga tijela u prostoru). to može biti osjećaj slabosti i opće klonulosti. povraćanjem. koji put i jedina.

za bolesti uha. alergije. I drugi. znojenjem te nepodnošljivim šumovima u uhu. od vrtnje i visine. »zvonjenje«. ulaz hladne ili tople vode u uho. »šum lokomotive« ili »morskih valova«. oko svoje ose. internista. Vrtoglavica se javlja kod nekih bolesti srca. Napad može biti vrlo . Neki lijekovi (streptomicin) oštećuju slušni živac. upale uha također mogu izazvati vrtoglavicu. »zviždanje«. krvarenja. a može biti i uvod u napadaj padavice. Napadi vrtoglavice praćeni zujanjem u uhu i gubitkom sluha Meniereova bolest poznata je po jakim vrtoglavica koje dolaze u napadima. bez vidljivoga razloga. Pri tom nije važna njena jačina. žučnog mjehura. jako ubrzanoga ili jako usporenog rada srca. Od visinske vrtoglavice pate osjetljivije osobe. obično iznenada. Jedan od prvih simptoma prilikom otrovanja nikotinom. arterioskleroze. ugljičnim monoksidom i drugim otrovima. često kao »grom iz vedra neba«. povraćanjem. Vrtoglavica je i psihogeno uvjetovana. gnojna žarišta. potrebni su brojni pregledi specijalista: liječnik za živ­ čane bolesti. cerumena. tj. Povrede glave i uha redovito prati vrtoglavica. Zarazne bolesti. žene za menstruacije. »nervčika«. često bezazleni uzroci mogu izazvati jake napadaje vrtogla­ vice: nakupljanje »smole«. Vrtoglavica prati bolesti mozga: tumore. u trudnoći. Najjednostavniji primjer kako se može izazvati nadražaj jest okretanje tijela »oko samoga sebe«. u vanjskom slušnom kanalu. laboratorijski pregled. pregled rendgenologa. za očne bolesti. zatim kod bolesti probavnih organa: želuca. živčane bolesti. Napad je redovito praćen mučninom. u vrijeme klimakterija (valung). alkoho­ lom. Često neznatne ali ponavljane vrtoglavice mogu biti opasnije od napada s povraćanjem. pa se uz oslabljeni sluh javljaju i vrtoglavi­ ce. koje takve osobe opisuju kao »pištanje«. jetre. koja može trajati mjesecima. crijeva.Većina svih vrtoglavica nastaje zbog nadražaja tekućine u polukruž­ nim kanalima unutarnjega uha. krvi i krvnih žila. Da bi se ustanovio uzrok dugot­ rajne vrtoglavice. kao jedan od simptoma ne­ uroze. povećanoga ili sniženog krvnog tlaka. Svaka dugotrajnija vrtoglavica zahtijeva liječnički pregled. redo­ vito kod slabokrvnosti (anemije). uz osjećaj »pritiska« i »punoće u uhu«. grla i nosa. zatim u ljudi koji osjećaju strah od zatvorenog prostora. nastaje na »živčanoj bazi« i javlja se u ljudi »slabih živaca«.

Kada dođe do pada krvnoga tlaka. osim što po­ stoji jača ili slabija nagluhost. kao »nužno zlo« preostaje operativan zahvat. ali koje vam. kažu da ne vičete jer nisu gluhe. Prilikom stajanja. Nakon pada. Za vrijeme spavanja usporene su sve životne funkcije. Profesor Jongkees iz Nizozemske ovako je opisao jedan od simptoma: »Javlja se u osoba koje vas dobro ne čuju. kao svaka tekućina. Boles­ nik mora mirno ležati. Ako ni jedan od tih načina liječnja ne pomogne. to najprije osjeti mozak. Poslije napada pacijenti se osjećaju uglavnom dobro. po­ trebna je psihoterapija. Oštećenje sluha u početku je jače za niže tonove. U prvoj pomoći takvom pacijentu valja osigurati potpun mir. ili da ih se potpuno odrekne. krv u ležećem položaju lakše dolazi u mozak. Poznato je da krv. a gubitak ravnoteže potpun.jak. Tije- . Vrlo je važno promijeniti način života. rada i jela. zbog sile teže teče prema do­ lje. Može se presjeći živac koji sprovodi podražaj. koji se tuže na vrtoglavicu kada se dižu ih kreveta. čovjeka obara na pod. Ako ujutro čovjek naglo ustane. jako zujanje u uhu. Padavica. nesvjestica i pad. Vrtoglavica prilikom naglog ustajanja Ima ljudi. Bolesnik mora uvesti više reda. vrlo rijetko i nekoliko dana. manje sjedenja u autu i za stolom. naglo promi­ jeni položaj tijela i može dobiti vrtoglavicu. Ako postoje jače smetnje. piti alkoholna pića. crnu kavu. naročito starijih. Potreban je liječnički pregled. fizičkoga napora i vježbi. napadi glavobolje (migrene) tako­ đer sliče napadu meniereove bolesti. smetnjama govora i gutanja. pa čak i izgubti svijest. rjeđe potpuna gluhoća na jedno ili oba uha. krv dolazi u mozak zahvaljujući krvnom pritisku u krvnim žilama koji tjera krv prema gore. ne smije pušiti. krvni tlak je niži. pa takva osoba brzo dolazi k svijesti. Postoje mnoge teorije. istoga trenutka kada malo podig­ nete glas. srce radi us­ poreno. nagluhost. nesvjesticom.« Pravi uzroci Meniereove bolesti još uvijek nisu poznati. pa se javlja vrtoglavica. Neki tumori mozga mo­ gu izazvati slične smetnje. liječnici se slažu da je neobično važno psihičko stanje pa­ cijenta. U starijih ljudi slični napadaji mogu biti uzrokovani slabijom prokrvavljenošću mozga zbog arteriosklerotičnih promjena na krvnim žila­ ma. treba da smanji uzimanje nadražujućih sredstava. djelomično ili potpuno uništenje onoga dijela unutarnjeg uha koji je odgovoran za postanak vrtoglavice. najčešće traje od nekoliko minuta do nekoliko sati.

a za to je dovoljno manje od jedne minute. nego nepažnje. Naglo skakanje nije znak mladosti. razgibati. Vrtoglavica ronioca Vrtoglavica ronioca veoma je opasna i često je prvi simptom teških poremećaja koji dovode u opasnost njegov život. Vrtoglavica ronioca koji upotrebljava komprimiran kisik može biti zanak trovanja kisikom. Zbog toga ne valja naglo skočiti iz kreveta.lo ne može naglo podići krvni tlak koji bi bio dovoljan za potpunu op­ skrbu mozga. i obratno. Tako nastane vrtoglavica. Vrtoglavica može nastati i prelazom iz toplih u hladnije slojeve vo­ de. . Vrtoglavica može biti znak manjka kisika u krvi i povećanja ugljič­ noga dioksida. Prije ustajanja valja se u krevetu malo protegnuti.

ZATVOR STOLICE Postoje mnogi nazivi kojima se označava jedna od najčešćih bolesti civi­ lizirana čovjeka. Najvažniji dio probave. stolice. tjelesnoj aktivnosti. njihova je zadaća da mi­ ješaju još uvijek tekući sadržaj. Pokre­ tanje hrane nastaje gibanjem crijeva zbog valovitoga stiskanja mišića ko­ ji se nalaze u zidu crijeva (peristaltika). »Zatvoren sam«. Samo se u po­ četnom dijelu debeloga crijeva nastavlja upijanje vode i otopljenih mine­ rala. Zatvor (opstipacija) je zastoj. dok ostali dio služi samo kao spremište za pohranjivanje nepotreb­ nih ostataka hrane. Liječnik će upotrijebiti stručne izraze opstipacija ili konstipacija. Netko se opet smatra zatvore­ nim zbog toga što nema »toliko stolica koliko želi«. dok se drugi žale samo na vrlo rijetko i zakašnjelo pražnjenje. Debelo crijevo (kolon) dugačko je oko 1. Zbog toga je debelo crijevo široko. usporeno prolaženje stolice debelim crijevom. vrsti i količini uzete hrane. često se zdrave osobe same proglašavaju bolesnima u skladu sa svojim vlastitim shvaćanjima o funkciji i radu crijeva. hrana se u crijevima neprekidno miješa i postepeno potiskuje prema debelom crijevu. Ali i redovno ispražnjavanje svaki drugi dan može biti normalna pojava. Ako netko ima vlastitu predodžbu u tome da čovjek mora imati dvije stolice dnevno. Za nekoliko sati hrana prođe 5-6 metara kroz tanko crijevo i ude u debelo crijevo. »Imam lijenu stolicu« (»tvrdu stolicu«). razgradnja hrane i njeno upijanje u krv od­ vija se u tankom crijevu. Time se omogućuje bolje upijanje vode . dok bolesnici svoje tegobe opisuju riječima: »Ne mogu ići na stranu«. onda će se smatrati bolesnim ako ima stolicu svaki drugi dan. U nekih bolesnika glavne su tegobe suviše tvrde i suhe stolice. Broj stolica u toku dana ovisi o načinu pre­ hrane. »Ne mogu se prazniti« itd. Kretanje debeloga crijeva djelomično su slične kretnjama tankoga crijeva.5 metar i u probavi hrane nema značajniju ulogu. rastezlji­ vo i može primiti veliku količinu otpadaka. Neki ima­ ju osjećaj nepotpunoga ispražnjavanja nakon izvršene nužde. Čovjek normalno ima 1-2 stolice u 24 sata. Brzina kretanja hrane je velika i iznosi 1 cm na minutu. Na takve tegobe danas se tuži gotovo svaki treći čovjek. Nezavisno od naše volje.

8. samo nekoliko puta u toku dana. u debe­ lom crijevu javljaju se i drugačiji pokreti. To stezanje traje oko pola minute i dovoljno je da velik dio sad­ ržaja potisne prema nižim dijelovima crijeva.Shematski prikaz probavnoga sustava: 1. Žučni mjehur. kao i prečesto i predugo stezanje debeloga crijeva. Debelo crijevo. 3. 4. Kada takvi pokreti dove­ du sadržaj u završni dio. Čmar preko sluznice debeloga crijeva. . Želudac. Gušterača. 9. Usna šupljina 2. Ali osim tih kretnji miješanja. 6. Dvanaestopalačno crijevo. 10. Jetra 5. 7. Gubitak osjećaja za ispražnjavanje (gubitak refleksa). debelo crijevo u potpunosti se stisne u dužini većoj od 20 cm. Jednjak. Tanko crije­ vo. istegne i to istezanje izazive osjećaj potrebe za ispražnjavanjem. crijevo se proširi. Povremeno. dva su najčešća uzroka kroničnoga zatvora.

kompoti. Valja znati da postoje lijekovi koji djeluju istovremeno na tanko i debelo crijevo. boravka u bolnici. slatka sredstva kao med. progutano tijelo zatvori prolaz. Zbog toga naknadne tegobe nisu posljedica nikakvoga zatvo­ ra. Budući da se sutradan stolica »opet nije javila«. Svaka sumnja na otrovanje zahtijeva li­ ječnički pregled. ponovno se uzimaju sredstva za čišćenje. Nagao zatvor stolice na­ stupit će ako zbog neke bolesti ili otrovanja dođe do potpunoga prestan­ ka rada crijeva (paraliza crijeva). promjene klime i mjesta bo­ ravka. To je posljedica pogrešnoga mišljenja da je za puno zdravlje potrebno svakodnevno ispražnjivanje crijeva. akutan zatvor postaje ozbiljniji problem i opasna pojava onda kada je jedan od znakova teže bolesti ili trovanja. Glavne tegobe često su samo »strah za zdravlje«. traje 1 do 3 dana. Prije upotrebe tvorničkih lijeko­ va potreban je savjet liječnika. Protiv akutnoga i kroničnog zatvora (naročito u djece) često se upotrebljavaju narodna ljekovita sredstva: čajevi. ugljič­ nim disulfidom. kada smetnje pražnjenja traju dugo. koja je nastupila naglo i ne traje dugo. ili ako ne onemogućen prolaz crijevno­ ga sadržaja (strano. ili samo . npr. Nakon uzimanja veće količine jačih lijeko­ va dolazi do potpunoga ispražnjavanja i tankoga i debelog crijeva. Obično se za dva-tri dana i bez lijeko­ va ponovo uspostavi normalan ritam pražnjenja. Teži akutan zatvor nastat će i prilikom otrovanja: olovom. Po­ znat je zatvor stolice za vrijeme putovanja. povraćanjem. mučni­ nom. nekontroliranog uzimanja kemijskih sredstava. npr. pritisak na crije­ va). zatim uvrnuće crijeva. Na­ kon toga neznanja vodi u nove greške. Takve smet­ nje najčešće su bezazlena pojava.Nagao (akutan) zatvor stolice Akutan zatvor stolice je nemogućnost ispražnjivanja crijeva. stolice nema po 10 do 14 dana. Nakon potpu­ noga ispražnjivanja crijeva treba normalno čekati i do 3 dana na redov­ nu stolicu. Akutan zatvor prati mnoge akutne zarazne bolesti. Mnogi ne znaju da probava. već pretjeranoga. od šlji­ va ili smokava. povišenom temperaturom. Zbog toga mnogi ljudi. zatim oni koji pretežno djeluju na tanko crijevo. ako kroz 24 sata nemaju sto­ licu. ovisno o vrsti hrane. antimonom. Ali tada je pra­ ćen mnogo neugodnijim znakovima: jakim bolovima u trbuhu. nakupine košti­ ca od trešanja ili klupko glista. morfijumom. akutan zatvor javlja se u ljudi koji imaju redovnu stolicu. Zbog otrovanja talijumom. Nagao. Nema čovjeka koji nije bio »zatvoren« barem nekoliko dana. Za razliku od kroničnoga zatvora. odmah uzimaju tablete za čišćenje (koje se u ljekarnama mogu do­ biti bez liječničkoga recepta). često godinama. dugotrajne vožnje u automobilu.

otopljeno u čaši vode. može se upotrijebiti klizma. Kada ne pomažu uobičajeni lijekovi i zatvor stolice traje nekoliko dana. koje se uzima po 1 veliku žlicu (ali ne duže vrijeme). mogu izazvati jake napade bolova u bolesnika koji imaju kamence u bubregu ili žučnom mjehuru. Takvi lijekovi dobivaju se iz biljaka ili su sinteti­ zirani u tvornicama. ili čaj od kamilice. malo glicerina. npr. povećava volumen u završnom dijelu debeloga crijeva i time izaziva podražaj na ispražnjavanje.na debelo crijevo. Daje se 1 do 2 žlice. izazivajući pojačano stezanje (grčeve) i potiskivanje crijevno­ ga sadržaja prema van. zbog pojedine sumnjive ili otrovne hrane. a djeluje nakon 1 do 4 sata. U posudu se stavi 1/2 litre vode. Unošenje tekućine u debelo crijevo izvodi se na slijedeći način: Posuda (irigator) s gumenom cijevi i plas­ tičnim nastavkom . To su glicerinski čepići i parafinski ulje. Zbog toga je važno u kojem se slučaju primjenjuje od­ ređena vrsta lijeka i vrijeme kada se uzima. Uzima se 1 do 2 žlice i stolica se javi nakon 2 do 4 sata. Lijekovi koji djeluju na tanko i debelo crijevo upotrebljavaju se za­ to da bi se ispraznio čitav probavni sustav. Manje su opasna sredstva koja samo razmekšavaju tvrdu stolicu i omogućuju da bolje klizne napolje. Lijekovi djeluju na taj način da navlače vodu u crijeva. Djeluje pretežno na tanko crijevo. U preporučljivim dozama nisu otrovni ali dugotraj­ nom upotrebom i uzimanjem većih količina može doći do otrovanja. Takve tablete ne smiju uzimati trudnice ni žene za vrijeme mentstruacije jer pojačavaju krvarenje. Klistir se daje pomoću posebne po­ sude i gumene cijevi. Klistir omogućuje razmekšavanje stolice. Postoji niz različitih kemijskih sredstava koja djeluju samo na debe­ lo crijevo. klistir. te stolica postane obilna i mekana. Ricinusovo ulje vrlo se rijetko upotrebljava. Toj grupi lijekova pripada gorka sol (magnezijev sul­ fat) i Glauberova sol (natrijev sulfat).

kulturnim prilikama i običajima sredine. To je i razumljivo jer su nje­ ni drušveni obziri. često bez obzira na vrijeme i mjesto. u više od 90 posto slučajeva samo je funkcionalni poreme­ ćaj. Ako nastane napon na stolicu. Posudu s vodom treba dignuti do 1 metar u visi­ nu. Iako kroničan zatvor stolice može biti posljedica bolesti (organsko­ ga oštećenja). Ako se prilikom uguravanja cijevi oseti otpor. Zašto? Čovjek je društveno biće i mora se pokoravati normama koje mu društvo nameće. mnogo veći nego u muškaraca. a desna mu je noga savijena u kuku. Gumena cijev ili nastavak uguraju se 6 do 8 cm duboko kroz čmar. koji su odgovorni za redovno odstranjiva­ nje izmeta. Kroničan zatvor stolice bez bolova u trbuhu Mnogi bolesnici našli bi se povrijeđeni i posumnjali bi u dobronam­ jernost i znanje liječnika kad bi im rekao da su tegobe na koje se žale po­ sljedice odgoja i načina života. razu­ mom. da guši svoj prirođeni refleks ispražnjavanja. Ali . kontrolira taj akt kako bi bio u skladu sa shvaćanjima. Ali dijete ras­ te i postepeno se uči. Tek kada je cijev unutra. dijete nesvjesno izvrši nuždu. uz stijenku crijeva. Zbog toga se dijete postepeno nauči da svojom voljom. popusti se pritisak ili se otvori pipac i pusti da voda polagano curi. U ne­ kim se sredinama akt velike nužde još uvijek smatra sramnim činom. Prije nego što se stavi u debelo crijevo. Kroničan zatvor je mnogo češći u žena. odgaja da voljno kontrolira akt nužde. tada cijev valja usmeriti više u stranu.Bolesnik legne na lijevi bok. i osjećaj stida. Kada se u zadnjem dijelu crijeva nakupi dovoljno sadržaja da izazove reflekse ispražnjivanja. U primitivnoj zajednici čovjek poput djeteta obavlja nuždu čim osjeti potrebu. ne smije se nasilu gu­ rati . Klistir se može davati i u položaju na ledia sa skvrčenim nogama. pod­ metne se posuda. To znači da uz normalnu probavu i zdrava crijeva postoji samo ote­ žano ispražnjivanje debeloga crijeva zbog poremećaja u radu živaca (autonomnoga živčanog sustava). Civilizi­ ran čovjek izvršava tu svoju potrebu samo u okolnostima koje društvo prihvaća. valja istisnuti zrak tako da se is­ pusti malo vode. Ako napona još nema. vrh gumene cijevi (ili plastični nastavak) naulji se ili namaže glicerinom. Voljna kontrola ispražnjivanja crijeva po­ stiže se stiskanjem kružnoga mišića koji se nalazi na završnom dijelu de­ beloga crijeva i radi pod kontrolom čovjekove volje. Dijete do druge godine života obavlja nuždu kao refleksnu radnju. Nema čovjeka koji takvo »kakanje u krevet« ne smatra normalnom pojavom. pusti se da curi pola litre teku­ ćine i malo se pričeka.

tvrda stolica ih ozlijedi i izazove krvarenje. Zbog dugotrajnoga zadržavanja u crijevu stolica postaje suha. često se izbacuju komadići »poput špekula«. a onda se zbog bolova zadržava stolica (razumljivo je da će se stanje još više pogoršati). gubitak apetita. Da bi dobile stolicu u vrijeme kada žele. godinama gušen refleks ispražnjavanja na kraju toliko oslabi da normalni podražaji više nisu do­ voljni. često ga prisilja­ vaju da svjesno i nesvjesno odgađa nuždu i time se odvikava od redovnga prirodnog ritma pražnjenja. tvrda. nego dugotrajne upotrebe i uzimanja tih sredstava. Osjećaj potrebe za ispražnjivanjem javlja se tek onda kada količina stolice u crijevima bude toliko velika da prijeđe novi »prag podržljivosti« tj. pa pod­ sjećaju na izgled stolice zeca ili ovce. čiji će volumen.i uvjeti života moderna čovjeka. Takav oslabljeni refleks najčešći je uzrok kroničnoga zatvora. ali te smetnje odmah prestanu kada se izvrši nužda. Kako? Valja jesti takvu hranu koja daje mnogo ostataka. To je hrana u kojoj ima mno­ go celuloze. Vrlo tvrda stolica može ozlijediti sluznicu debeloga crijeva. ponovo treba ojačati oslabljeni refleks ispražnjavanja. purgativa). No. Ako takva osoba ima i šuljeve (hemoroide). Osobe koje pate od te vrste zatvora imaju stolicu svakih 5 do 8 da­ na. količina. Umjesto uzimanja laksativa. takve osobe uzimaju sve veće doze i posižu za sve jačim sredstvima. Bolesnici koji pate od kroničnoga zatvora dovode se u opasnost zbog pretjerane upotrebe sredstva za čišćenje (laksativa. jačih bolova nema. Sva sredstva za čišćenje djeluju protuprirodno jer nasilno podražuju cri­ jeva. putovanja. Najviše celuloze ima voće i povrće. Dugotrajan. zanimanje. podražiti crijevo. Sirovo voće i povrće da- . Ispražnjivanje tvrde stolice prate jaki bolovi. Liječnik napipa prstima izvana. Osobe koje godinama pate od kroničnoga zatvora mogu postići za­ dovoljavajuće ispražnjavanje crijeva bez kemijskih sredstava za čišćenje. pa na tom mjestu nastaju upale. Koji put se može javiti glavobolja. u takvom stanju spontano ispražnjivanje nije moguće i liječnik razmekšavanjem i prstima postepeno vadi komadiće stvrdnutoga izmeta. mrvičasta. češće su to mukli bolovi u križima te osjećaj pritiska u donjem dijelu trbuha i zdjelici. grčeviti bolovi u trbuhu javljaju se vrlo rijetko. često i duže. Na upalu va­ lja pomisliti kada kroz otvor (anus) izlazi tekući. na lijevoj polovini trbuha. Tada se javljaju smetnje koje više nisu posljedica zatvora. unatoč tako rijetkim stolicama obično nemaju dru­ gih tegoba. tvrdi sadržaj koji se nalazi u silaznom dijelu debeloga crijeva. a tvrda stolica i dalje ostaje u crijevima. kada se debelo crije­ vo suviše rastegne. sluzavi i smrdljivi sad­ ržaj. napetost u trbuhu. čak i »srčane teškoće«. mučnina. U debelom crijevu izmet se sakuplja danima. Tvrda stolica može »zabetonirati« izlaz iz debeloga crijeva.

kelja. Bol se najčešće javlja u donjem dijelu trbuha. Neki navečer popiju čašu mineralne vode. kretanje.je više ostataka nego kuhano. »Nervoza debeloga crijeva« samo je jedan od znakova opće nervo­ ze bolesnika. Glavne smetnje na koje se žale takvi bolesnici jesu bol i kroničan zatvor. Mlijeko. utječu na normalan rad crijeva. drugi ujutro jedu grožđe. Nakon vjetrova ili stolice. bolesnik osjeća mučninu i napetost u trbuhu. bol znatno oslabi ili potpuno nestane. ili neko drugo voće. spastički kolon). blit­ ve. mrkve. špinata. vlažne i hladne ruke. gimnastičke vježbe. Pomažu i svakodnevne šetnje ako traju barem dva sata dnev­ no . Nadražajno djelujuvoćni sokovi. znojenje. Uz to valja uvesti redovito pražnjenje crijeva u određeno vrijeme. Mnogi su ljudi sami pronašli najbolji način redovite stolice. jaja i ostala bjelančevinasta hrana daje malo ostataka i ne preporučuje se kao jedini način is­ hrane ljudi koji pate od kroničnoga zatvora. više na lijevoj stra­ ni. Poznato je da se smetnje . Najbolje je to učiniti ujutro. vozači. Nakon zatvora od nekoliko dana mogu se ja­ viti proljevaste stolice. Poremeti li se ravnoteža u radu tih živaca te prevlada parasimpati­ kus. Takav oblik kroničnoga za­ tvora zapravo je »nervoza debeloga crijeva« pa se u medicini upotreblja­ va izraz prenadražljivo debelo crijevo (iritabilni. »strašne glavobolje«. sir. Živci koji upravljaju radom crijeva upravljaju i radom os­ talih organa. ali i danima. suhih šljiva. Kretnjama mišića debeloga crijeva upravlja živčevlje koje radi nezavisno od čovjekove volje: simpatikus us­ porava rad crijeva. učinak će biti mnogo bolji ako se povežu s tjelesnim vježbama u ko­ jima se izvodi pregib u trupu i koljenu. šljive. nesanica. Stezanje se osjeti kao grč u trbuhu. parasimpatikus ga ubrzava. Valja jesti mnogo zelja. ujutro pravom kavom ili popušenom cigaretom izazivaju podražaj na veliku nuždu. Prolaz sad­ ržaja je onemogućen i nastaje zatvor stolice. Bolovi koji put traju svega nekoliko sati. Poznato je da od kroničnoga zatvora više pate oni ljudi koji u svom zvanju sjede: činovni­ ci. Ravnoteža između tih ži­ vaca omogućuje normalno i svrsishodno gibanje crijeva. med. Dugotrajan (kroničan) zatvor stolice s bolovima u trbuhu Povremeno stezanje debeloga crijeva u toku dana traje svga oko po­ la minute i dovoljno je da sadržaj potisne prema svom završnom dijelu. može doći do prečestoga i dugotrajnog stezanja crijeva. kava. meso. sirupi. Neobično je važno redovito tjelesno vježbanje. kada refleks iz želuca izaziva najjače giba­ nje debeloga crijeva u toku dana. Često se javljaju nervozne srčane smetnje. Fizički rad.

Takva začepljenost prestaje kada poslije majčina mlijeka dodajemo povrće. a premalo ugljikohidrata (šećera) uzrokuje tvrdu stolicu. Začepljenost može nastati i zbog gla­ dovanja. Liječenje takve vrste i kroničnoga zatvora teško je i dugotrajno. daje se glicerinski čepić ili klistir od pola decilitra čaja od ka­ milice. pa nema dovoljno ostataka koji bi izazvali rastegnuće za­ vršetka debeloga crijeva i izazvali reflekse ispražnjivanja. vrsta luka. Neke pojave koje bismo u odrasla čovjeka proglasili poremećajima ili bolešću.u radu crijeva pogoršavaju nakon uzrujavanja. Začepljenost ili tvrda stolica može imati i drugi uzrok. cvjetača. pore od povrća. koje i inače izazivaju stolicu nadraživanjem debe­ loga crijeva. duševne nape­ tosti. Najčešći je uzrok nedovoljna količina majčina mlijeka ili ne­ mogućnost djeteta da siše dovoljne količine mlijeka bilo zbog uvećanih bradavica majke. ili zbog promjena u usnoj šupljini djeteta. spazmocibalgin. Jedna stolica u 2 ili 3 dana može se smatrati gotovo normalnom po­ javom ako dijete dobro napreduje i ne pokazuje druge znakove bolesti. a hranjeno na umjetnoj prehrani 1 do 2 stolice. To može biti hrana koja nadražuje živčane za­ vršetke u sluznici debeloga crijeva. tj. otečena. ili hrana koja stvara veću količinu plina: zelje. nego čitav bolesnik koji je »sav nervozna ličnost«. Hrana s previše bjelančevina. grah. celuloze. Zatvor stolice obično se javlja u dobi od 1 do 3 mjeseca. prelas­ kom na umjetnu prehranu nakon liječenja proljeva rogačem (ceratoni- . Najbolje djeluju sredstva za smirenje živaca i lijekovi koji sma­ njuju nadražljivost parasimpatikusa . to su lijekovi iz grupe tzv. sukoba.krivca za tegobe. Jako nadražajno djelu­ ju i tablete za čišćenje. Ako takva začepljenost traje duže od 3 dana. Upala nosa čest je uzrok glavobolja djeteta na prsima. Zato takvi bolesnici ne smiju uzimati nadražujuće lijekove za izazivanje stolice. helkamon. To je lažni zatvor (pseduoopstipacija) i nastaje zbog toga što dijete u potpunosti is­ koristi mlijeko. a najčešći je pogrešna ishrana. povrtnica. buscopan. Zatvor stolice dojenčeta Dojenče hranjeno na prsima ima prosječno 2 do 4 stolice dnevno. Ali i podražaji u samom crijevu mogu izazvati napad bolova i za­ tvor od nekoliko dana. spazmolitika: baralgin. Začepljenost se može javiti i nakon odbijanja od prsiju. u djece su normal­ ne. Ne postoje stroga pravila koja određuju normalan broj stolica dnevno. Ako je sluznica nosa upaljena. disanje kroz nos postaje otežano i dijete prekida sisanje da bi moglo disati. Ne liječi se samo debelo crijevo. s mnogo otpadaka. Dojenče is­ tovremeno i diše i siše.

stolica je izrazito tvrda. Zatvor stolice javlja se kod svih bolesti s visokom temperaturom jer dolazi do velikoga gubitka vode. majka se treba posavjetovati s liječnikom. Ako dijete nema stolicu duže od tri dana. Da bi se regulirala stolica djece valja se držati ovih uputa: hrana mora sadržavati dosta otpadaka (balasta). tj. u rijetkim je slučajevima posljedica nenormalnih promjena u crijevima. a to se postiže podizanjem trupa iz ležećeg položaja u sjedeći. Jaka začepljenost javlja se kod bolesti koje se naziva veliko debelo crijevo (megakolon). suženje čmara (anusa). može biti i posljedica manjka vitamina. Ako se dulje vrijeme daju veće količine rogača i mrkve. . može doći do zatvora stolice. povrća i voća. a taj oblik začepljenosti javlja se obično u starije djece.jum). Zatvor je toliko jak da se stolica može dobiti jedino klizmom. Koji put se stolica mora vaditi instrumentima na operacionom stolu. toplina na trbuhu obično ne pomaže. ona djeluje samo kod grčevitoga (spastičkog) začep­ ljenja. npr. ili »tjeranjem bicikla« u ležećem položaju. valja masira­ ti trbušne mišiće. a trbuh velik i napet zbog velike koli­ čine plinova u crijevu. naročito iz grupe B.

Jače se znoji prilikom teškoga tjelesnoga napora. najviše ih ima na dlanovima i tabanima. odrasli više od djece. Znoj je bezbojna tekućina. Znoj je te­ kućina koja se lako isparuje. ali i manje primjese krvi. Ako je pojačan tjelesni napor na vrijeme vrućih dana ili u toplim prostorijama. Poseban miris ispod pazuha i oko spolnih organa potječe dijelom od posebnih mirisnih žlijezda. boksači. ili kada na njega izvana djeluje suviše visoka temperatura. Jedni se znoje dok jedu. starci manje od ljudi srednje dobi. Taj način nagloga gubitka tjelesne težine koriste sportaši. drugi manje. natrijevoga klorida. zbog čega se normalno znojenje gotovo i ne primjećuje. drugi dok su uzbuđeni. tada se u tijelu stvara velika količina topline. ili samo pojedini dije­ lovi. nekima je vlažno cijelo tijelo. dok se za vrućih ljetnih dana ve­ ćina preznojava. ispod pazuha i oko spolnih organa. Izraz »preznojio sam se od po­ sla« označava težak fizički rad. jedni više. Ne­ kada su crvenom znoju pripisivali natprirodno značenje. Na taj se način ohla­ di kada je u njemu višak topline. nalaze se u koži i nisu jedno­ liko raspredene po tijelu. Znoj mogu bojiti pigmentne bakterije. Svaki se čovjek znoji »na svoj način«. npr. i u njemu se nalaze tije­ lu nepotrebne pa i štetne materije koje su nastale mijenom tvari u orga­ nizmu: mokraćna i octena kiselina. Svi se znoje. da bi se mogli boriti u određenoj kategoriji. u jednom satu može se izlučiti čak 4 litre znoja. drugim riječima: u roku od jednoga sata čovjek može izgu­ biti 4 kg. masne kiseline. Slankast okus znoja potječe od kuhinjske soli. a dijelom zbog posebnoga sastava znoja. treći samo kada spavaju. Za hladnih dana gotovo da nema znojenja. zbog suviše slane hrane. Debeli ljudi znoje se više od mršavih. Isparavanjem znoja tijelo gubi toplinu. Na sastav zno­ ja utječe i način prehrane. amonijak. u znoju će biti više kuhinjske soli. uglavnom voda. Za vrućih dana znojenje je pojačno i može iznositi do 2 litre na sat. Miris znoja ovisi o predjelu tijela.ZNOJENJE Znoj luči 2 do 3 milijuna žlijezda znojnica. Osnovna je zadaća znoja regulacija tjelesne temperature. .

Ali to su zaista vrlo rijetki slučajevi.Znojenje nije podvrgnuto volji. Veći gubitak soli iza­ ziva razdražljivost. gubitak apetita. slabost. To znači da se izluči upravo toliko znoja koliko odmah može ishlapiti. Iz toga cen­ tra dolaze naredbe za jače ili slabije lučenje znoja.znojenjem se gubi velika količina soli. Ako je s tim živcima »sve u redu«. nezavisno do volje. Zbog toga se stari ljudi manje znoje. rad ložača . »toplinske grčeve« koji se često jave iznenada. Prekomjerno znojenje čitavoga tijela Pojačano znojenje čitavoga tijela normalna je pojava samo kod vru­ ćice. glavobolju. Zbog nemogućnosti znojenja. Ta­ da suvišak tjelesne topline mora biti odstranjen pojačanim hlapljenjem znoja s velikih površina. To je uvijek nepotre­ ban gubitak tekućine iz tijela. Žlijezde znojnice »pod upravom« su posebnih živaca koji rade potpuno samostalno. To se može spriječiti pijenjem vode s dodatkom soli. Postoji nasljedna bolest kada je razvijen vrlo mali broj žli­ jezda znojnica. kao što opadaju i mnoge druge funkcije. Cijeđenje znoja po koži u obliku kapljica nije svrsishodno. U težim slučajevima čovjek dnevno izgubi i više od 20 grama soli. aktivnost žlijezda znojnica postepeno opada. Zbog velikih fizičkih napora u uvjetima visoke temperature okoli­ ne. može dovesti do težih poremećaja u tijelu. Pod starost. Život koji upravljaju radom žlijezda znojnica samo su dio posebnoga autonomnog živčanog susatva. pojačanoga tjelesnog napora te povišene temperature okoline. jer znoj u obliku kapljica ne hlapi i ne ras­ hlađuje. najprije se pojave grčevi u mišićima koji su najviše upotrebljivani u radu. Ako prekomjerno znojenje traje duže vrijeme. Glavni centar toga nevoljnoga živčanog sustava nalazi se u dijelu mozga koji se naziva medumozak. a mogu se javiti i u čitavom tijelu. za znojenje čitavoga tijela ili samo ograničenih dijelova. vrtoglavicu. bezvoljnost. u pekarama. dok će u tropskim krajevima sve žlijezde znojnice raditi »punom pa­ rom«. . ali postepeno ih »proradi« tek onoliko koliko je potrebno. Količina izlučenoga znoja ovisi o broju i »radnoj sposobnosti« žlijzda znojnica. količina izlučenoga znoja bit će upravo to­ lika koliko je potrebno za održavanje tjelesne temperature. Manjak soli uzrokuje niz smetnji: umor. na primjer: rad u rudnicima. ako funkcioniraju normalno. grčevi su jako bolni. ali zato teže podnose visoku temperaturu. U umjerenoj klimi mnoge žlijezde uopće neće proraditi. život takvih ljudi neprestano je ugrožen kada se nađu u uvjetima povišene temperature. tra­ ju nekoliko minuta i često su praćeni mučninom i povraćanjem. Čovjek se rađa sa suviškom žlijezda znojnica. kod visokih peći. ili ih uopće nema.

Iako se dijete rodi s punim brojem žlijez­ da znojnica. ili su nakon uzimanja inzulina gladova­ li. klimakteriju. Povreme­ no se javlja i u zdravih ljudi i obično je praćena osjećajem gladi i drhta­ vicom tijela. ta »nervozna« znojenja ipak su ograniče­ na na pojedine dijelove tijela. Žlijezde znojnice počinju stvarati znoj potkraj prvoga mjeseca života. žučnom mje­ huru. mokaraćnim putovima.To se najčešće vidi prilikom napada bolova uzro­ kovanih kamencima u bubrezima.Prekomjerno znojenje može se javiti i na »živčanoj bazi«. »otrovanje krvi«. noge. Mnogo je češće u ljudi koji boluju od šećerne bolesti i koji su uzeli preveliku dozu inzulina. Zastoj znoja u kanalićima može dovesti do stvaranja sitnih mje- . pazuh. Najčešći je uzrok prekomjernoga znojenja dojenčeta pretopio obla­ čenje i pregrijana prostorija. javljaju se upale u kanalima žlijezda znojnica. Znatnije smanjenje šećera u krvi dovodi do gubitka svijesti. Prekomjerno znojenje djece Novorođenče se ne znoji. one još nisu potpuno »sazrele«. No. samo je jedan od znakova poremećene »živčane ravnoteže«. pretežno na ruke. Prekomjer­ no znojenjem može biti prolazna pojava mnogih naglih i jakih osjećaj­ nih stanja: strave i straha. gripa. Znojenje prati mnoge zarazne bolesti. Znojenje prati i teške. Uzima­ njem šećera ili pijenjem jako zašećerene tekućine nastupa poboljšanje. naročito ako dolaze u napadima. kao što je reumatska groznica. malarija. U djece koja se prekomjerno znoje. naročito noću. Može se javiti i kod dugotrajnih. naročito s visokom tempera­ turom. nisu dovoljno razvijene pa ne mogu lučiti znoj. Jaki bolovi. Često je kod žena »u promjeni«. tuberkuloze. sitnim crvenim prištićima (miliaria rubra). liječnik će dati šećer injekcijom direktno u krv. Mnoga se djeca»kupaju u vlastitom znoju« zbog straha roditelja da se ne prehlade. ili se nalazi u stanju šoka. redovito su praćeni pojačanim znojenjem. kroničnih bolesti. »Hladan znoj« redovito oblijeva čovjeka koji je izgubio veću količinu krvi. Prekomjerno znojenje prati mnoga stanja koja neposredno ugroža­ vaju život. Nagao pad šećera u krvi uvijek izaziva pojačano znojenje. npr. Ako dođe do gubitka svijesti. a neredovito se peru. akutne srčane bolesti: hladan znoj od infar­ kta i angine pektoris. Smirivanjem bolova prestaje i znojenje. Stoga se novorođenče ne znoji kada ima vrućicu ili se nalazi u suviše ugrijanoj prostoriji. tada dijete lakše regulira temperatu­ ru tijela. Njihovo znojenje.

Znojenje je naročito po­ jačano za vrijeme spavanja i jela. Zbog toga je poznato »pljuvanje u ruke«radnika koji rade lopatama i krampom. Znoj miriše na mišju mokraću. Znojenje je najjače na rukama. Neugodan miris znojnih nogu potječe od raspadanja tih masnih kiselina. Rukama se radi. ne­ mirno spava i često plače. ne mora­ ju značiti opasnost. ruke se stalno brišu i često peru. nastaje gnojenje. Žlijezde znojnice na dlanovima i tabanima nemaju ono značenje koje imaju znojnice na ostaloj površini tijela. pretopla odjeća ili prevruća prostorija kao uzrok). Na dlanovima se takve promjene ne vide jer se znoj neprekidno od­ stranjuje. Kapljice znoja na licu. koža djeteta po­ tpuno je vlažna. Tek u pubertetu prorade sve žlijezde znojnice. nogama i leđima između lopatica. Sa su­ him rukama mnogi su poslovi otežani. Znoj na dlanovima i taba­ nima ne sudjeluje u regulaciji temperature tijela. pobuđuju sumnju na rahitis. Sas­ tav znoja na dlanovima i tabanima drugačiji je od znoja na ostalim dije­ lovima tijela: ima više masnih kiselina. Većina se ipak privikla da živi sa svojim znojem i svojim mirisom. nagrizena većim ili manjim ranama. nego samo nadoknađu­ je manjak žlijezda lojnica. Takvo je dijete jako razdražljivo. Na tako promije­ njenoj koži lako se razmnažaju bakterije i gljivice. Pojačano znojenje pojedinih dijelova tijela Najčešće je prekomjerno znojenje tabana i dlanova. zbog čega traže liječničku pomoć. Takvo prekomjerno znojenje može biti znak ozbiljne bolesti (ako se isključi vrućica. naročito glave i vrata. ali ga dobro osjeća okolina. a posteljina se mora mijenjati nekoliko puta dnevno. Pojačano znojenje na tabanima i raspadanje znoja oštećuje kožu ko­ ja postaje crvena. Kada u takve mjehuriće uđu bakte­ rije. . Ako se u djece jave i bolovi u udovima. neki čak nemogući. bolest se naziva akrodinija. koji oni više uopće ne osjećaju. koji je posljedica pomanjkanja vitamina D. tako da se znoj prije odstrani nego što bi se počeo raspadati. Koža dlanova i ta­ bana mora biti vlažna da bi se što bolje pripila uz glatku površinu. Na dlanovima i tabanima ne postoje žlijezde lijnice kone bi kožu »podmazivale« da bude mekana. Vrlo jako znojenje. naročito na čelu za vrijeme sisanja.hurića koji podsjećaju na kapi rose. U pubertetu znojenje je pojačano. To je normalno. naročito ispod pazuha i oko spol­ nih organa. Za mnoge je ljude to neugodna pojava. Znojenje može biti tako jako da je posteljno rublje natopljeno zno­ jem.

čarape i cipele moraju se pudrati puderom koji sadržava bornu kiselinu kao blago dezinfekciono sredstvo. Na »jačanje živaca« povoljno djeluju izmjenične kupke: noge se 3 minute drže u vrućoj vodi. tada se liječi sredstvima za umirenje. zato svako žvakanje i pojava sline izaziva i znojenje. Mekoća dlana uspoređuje se s baršunom. vlažni i mekani dlanovi javljaju se kod bolesti štitnjače (hipertireoze). . to se ponovi nekoliko puta. Prekomjerno znojenje samo je jedan od znakova pore­ mećaja. O prekomjernom znojenju govori se samo ako jako znojenje nastaje nezavisno od vremenskih prilika. Noge. (što će ustanoviti liječ­ nik).Takve osobe treba da nose vunene ili pamučne čarape koje omogućuju »provjetravanje« i upijaju znoj (čarape od sintetičnih vlakana to ne mogu). na jak bol. Topli. Izrazom »oblio ga leden znoj« želi se ukazati na neobično jako stanje duševne napetosti. Naj­ veći je problem prekomjerno znojenje tabana. Hladan znoj U narodu hladan znoj uvijek ukazuje na iznenadno. tako da im se s dlanova i taba­ na znoj upravo cijedi.Prekomjerno znojenje na dlanovima i tabanima najčešće nastaju na »živčanoj bazi«. masirati ih alkoholom te pudrati. Čarape valja mijenjati više puta dnevno. samo jedan od znakova poremećaja u radu živčanoga sustava. . Znojenje šije i lica može nastati reflektorno prilikom uživanja pi­ kantnih jela. Takve osobe moraju više puta dnevno prati noge. Liječenje prekomjernoga znojenja često je teško i dugotrajno. Osjetljive osobe mogu dobiti prave napadaje znojenja u vrijeme potpunoga mirovanja. uz »baršunaste« dlanove vide se i druge smetnje: umor. zatim se noge dobro izbrišu. tada je poremećena ravnoteža živaca koji rade ne­ zavisno od čovjekove volje. strave. neočekivano. Takvo bolesno stanje naziva se neurovegetativna distonija. Ako je znojenje dlanova. Pojačano znojenje polovine lica nastaje kod nekih vrsta glavobolje i bolesti živaca (neuralgija). a jednu minutu u hladnoj. opasno i teško stanje organizma. ili nekoga drugog tijela. srčane smetnje. naročito izme­ đu prstiju.Znojenje iza uha i na sljepoočicama za vrijeme jela nastaje zbog to­ ga što su »živci ispremiješani«: isti živci nadražuju pljuvačne žlijezde i znojne žlijezde toga područja. na osjećaj straha. ko­ ličine i vrste odjeće i obuće. tjelesnoga napora. nesanica. razdražljivost.

Izbijanje hladnoga znoja nije normalna pojava. velikoga gubitka krvi. toplija. Hladan znoj vidi se prilikom mnogih naglih. bilo tjelesna ili psihič­ ka. teških opeklina. svaka agresija. . Hladan znoj javlja se samo onda kada se organizam iznenada nade u teškoj i opasnoj situaciji. tako i psihička agresija. Znoj koji se luči ima toplinu kože. s regulacijom temperatu­ re. stanje šoka redovito je praćeno hladnim znojem. Koža tada postaje blijeda i hladna. Takvo stanje nastaje samo ako se ljudsko tijelo iznenada nađe u opasnosti. Hladan znoj nema nikakve veze s osnovnom funkcijom znojenja. Svaki napad na tijelo. a znoj koji se luči postaje »leden«. strah . upala. Normanlno je znojenje praćeno neznatnim proširenjem krvnih žila u koži. Znojenje može nastati i onda kada su krvne žile u koži stisnute. . jak bol. . zbog čega koža postaje lagano crvena. brutalnih promjena: teških povreda. izaziva brojne obrambene reakcije organizma.

U čovjeka je žeđ zapravo svjesna želja za pićem. javlja se onda kada dođe do manjka vode u tijelu. znojenjem 1 d l . Žeđ životinje čisti je nagon. duhovito je napisao po­ znati liječnik.ŽEĐ »Ljudsko je tijelo mješina ispunjena vodom«. nagonskih podražaja djeluju i duševni. i ispunjava sve prostore kao međustanična tekućina. Voda omogućava dopremu hrane i kisika stanicama. Voda se iz tijela neprekidno gubi. vrstu pića. Znači da se izgubljena tekući­ na mora nadoknaditi. tj. stoga pije iz­ nad svojih prirodnih potreba. regulira i održava stalnu temperaturu. Žeđ uzrokuje ne samo povećan gubitak tekućine nego i stupanj su­ hoće sluznice usne šupljine. Žeđ. vrijeme uzimanja tekućine. omogućava odvijanje kemijskih procesa. a 7 dl hlapljenjem kroz pluća i kožu. Sigurno je da ne postoji čovjek koji ne zna da bez vode nema života. Ali unatoč tome što voda čini najveći dio ljudskoga tijela. Čovjek ne zna koliko mora popiti da bi nadoknadio izgubljenu tekućinu. . Životinje imaju tako razvijen osjet žeđi da popiju upravo onoliko tekućine koliko im je po­ trebno. pomaže tijelu da odstra­ ni sve suvišne i štetne tvari. a to se postiže pijenjem vode ili nekoga drugog pi­ ća te hranom. koliko ih ima čovjek. ko­ ji su osnov života. da nadoknade samo onu vodu koju su izgubile. želja da se pije. Voda je pretežan i glavni sastavni dio ljudskoga tijela: 60 posto njegove težine: sastavni je dio otprilike 100 bilijuna stanica. To znači da na žeđ osim prirodnih. Razumljivo je da će potreba za tekućinom biti veća ako je gubitak vode iz tijela povećan. stolicom 2 d l . Osjet žeđi u čovjeka znatno se razlikuje od osjeta žeđi životinje. Može se kazati da ljudske stanice plivaju u vodi. njene rezerve u organizmu do­ sta su male. Sve to ovisi o odgoju i stečenim navika­ ma i običajima. U normalnim uvjetima čovjek gu­ bi mokraćom oko litru i pol vode dnevno. Čovjek je vrlo osjetljiv na povećan gubitak vode iz tijela. psihički faktori koji određuju količinu popijene tekućine.

čak do 20 litara dnevno. U vezi s uzimanjem velikih koli­ čina tekućine dolazi do pojačanoga lučenja mokraće. obično praćeno pojača­ nim lučenjem mokraće. npr. Zbog toga sva bolesna stanja praćena jakim povraća­ njem i proljevom zahtijevaju hitno liječenje u bolnici. ljeti. Žeđ i pre­ komjerno uzimanje tekućine može biti prvi i dugo vremena jedini znak teške bolesti. Ako je gubitak tekućine veći. narod to naziva vodenom bolešću. svakodnevno uzimanje tekućine. koji su bez svijesti. Uporna i često nepodnošljiva žeđ. takva osoba može za 10 dana umrijeti. potreban je liječnički pregled. Takvo stanje (ascites) može nastati kod nekih bolesti srca. uzimanje suviše slane hrane. Javlja se svrbež u predjelu spolnih organa i pojačan apetit. Manjak vode mnogo češće nastaje zbog prekomjernoga gubitka te­ kućine.Žed se najčešće javlja kada u tijelu nastane manjak vode. Pojačana žeđ javlja se obično 1 do 2 sata poslije jela. Proljevom i povraćanjem može se izgubiti vrlo mnogo vode u kratkom vremenu. umjetnim dovođenjem tekućine direktno u krv. Bolesti kod kojih je žeđ jedan od glavnih simptoma Nitko neće tražiti liječničku pomoć zbog povremene žeđi koja na­ staje nakon pojačanoga znojenja. praćena pijenjem velikih količina vode. u trbušnoj šupljini (više od 20 litara). Prekomjerno. može biti znak bolesti. tj. Velik gubitak vode može nastati znojenjem i povećanim izlučivanjem mokraće. često bez vidljivoga razloga. Duševni bolesnici namjerno ne uzimaju tekućinu. Ako se sve to događa bez stvarnoga razloga. a on može nastati zbog toga što organizam ne dobiva dovoljno tekućine. smrt može nastupiti znatno ranije. Ako se ne intervenira izvana. Čovjek zapravo umire kada gubitkom vode smanji svoju tjelesnu te­ žinu za 15 posto. može biti posljedica promjena u žlijezdi . Žeđ i prekomjerno uzimanje tekućine u mnogim je slučajevima oz­ biljan i pouzdan znak šećerne bolesti (diabetes mellitus). Do gubitka može doći i kod bolesti kada se tekućina nakuplja u šupljinama tijela: u prsnoj šupljini (vodena porebrica). zbog po­ većane tjelesne temperature ili povećane temperature okoline. ili je previ­ še gubi. Pojačana žed. jetre. U mnogih bolesnika bolest je otkrivena samo zbog toga što su se žalili liječniku da »bez razloga stalno žeđaju i piju mnogo vode«. izaziva zabrinutost mnogih ljudi. ili osobe koje se nadu u uvjetima gdje nema vode. Dovoljno tekućine ne dobivaju bolesnici koji imaju smetnje gutanja.

sprečavajući lučenje sli­ ne (atropin. javit će se i ostali znakovi iskrvarenja. puhačima stakla. I samo se tijelo prilagođava tako da u znoju smanji količinu ku­ hinjske soli čak za 3 do 5 puta. Kada žlijezda prestane lučiti svoje »so­ kove« u krv. Kada toplinski grčevi zahvate mišiće čitavoga ti­ jela. sliče padavici. Žeđ i pojačano znojenje Uvriježeno je mišljenje da osoba koja se jače znoji mora uzimati ve­ ću količinu kuhinjske soli. tj. Žeđ se može javiti zbog uzimanja lijekova. u rudnicima. Svaki veći gubitak krvi redovito je praćen osjećajem žeđi. Ako je gubitak soli nešto veći. beladona. razrijeđene mokraće. takvi se često propi­ suju bolesnicima s povišenim krvnim tlakom i srčanim bolesnicima. Može se javiti vrtoglavica. Manjak soli može dovesti do opće slabosti. nije potrebno nadoknađivati je pijenjem slane vode u normalnim uvjetima života i rada. a žeđ se gasi uzimanjem velikih količina čiste vode. takvoj osobi više prija slanija hrana. Potreba za uzimanjem soli zbog jakoga znojenja dolazi u obzir samo u rijetkim slučajevima zaista prekomjernoga i dugotrajnoga znojenja. na­ staje gubitak apetita zato što se luči manje želučanoga soka. histerične osobe piju velike količine vode dnevno. Jaka žeđ može biti i na »živčanoj bazi«. Sol se dodaje radnici­ ma koji rade u teškim uvjetima povišene temperature. Iako se znojem osim vode gubi i kuhinjska sol. radnicima u topionicama. Ako je gubitak krvi veći. umora i glavobolje.hipofizi koja se nalazi u mozgu. dugotrajne bolesti bubrega s povećanim gubitkom mokraće. Žeđ prati i neke kronične. Manjak soli organizam nadoknađuje normalnom prehranom.Takva osoba dnevno izluči do 20 litara mokraće. jer kuhinj­ ska sol služi kao »sirovina« za stvaranje solne kiseline. nastaje diabetes insipidus. lijekovi protiv bolova). Neki lijekovi izazivaju osjećaj žeđi zato što suše sluznicu usne šupljine. a u težim slučajevima i grčevi u mišićima koji se najviše upotrebljavaju u radu. Neki pak lijekovi izaziva­ ju žeđ zato što uzrokuju pojačano lučenje mokraće. I šok je praćen osjećajem žeđi. kod visokih peći. npr. Sol se također štedi lučenjem manje koli­ čine slane. .

povećane količine solne kiseline u želucu. Žgaravica. nepravilno stezanje mišića jednja­ ka. ko­ liko zbog utjecaja na nepravilan rad. Bol opisuju kao osje­ ćaj pečenja. ali može obuhva­ titi i predio srca. Mjesto odakle potječe osjećaj žgaravice uglavnom je jednjak. rjeđe gornji dio želuca. Tako se i bol jednjaka odražava na prednju stranu prsnoga koša. Rijetki su ljudi koji zbog žgaravice dolaze liječniku. paljenja. upalne promjene različitih uzroka. ali može se javiti i onda kada je količina želučane kiseline smanjena. pa i dio nadlaktice. nešto slično osjećaju bola prilikom opeklina. za njih je ona samo vraćanje duga za užitke i pretjerivanja u jelu u piću. i to ne toliko zbog svoje kiselosti. Istina je da se češće javlja u ljudi koji imaju povećanu količinu želučane kiseline. Bol iz svakoga organa može se osjetiti na površini tije­ la. Jednjak u normalnom radu potiskuje valovitim kretnjama zalogaj . tj. bolje rečeno kvaliteta bola iz jednjaka ne osjeća se u onom smislu kao što čovjek obično opisuje bol zbog zubobolje ili ranja­ vanja. Ali bol na površini tijela ne mora uvijek odgovarati mjestu gdje je or­ gan smješten. Osje­ ćaj žgaravice može se javiti čak i u onih osoba koje u svom želucu uopće nemaju želučane. Poznato je da se srčan bol može osjetiti u gornjoj čeljusti. gorušica (piroza). solne kiseline (anacidni želudac). razli­ čite kemikalije. Ljudi smatraju da je žgaravica posljedica povećane količine želuča­ noga soka. Većina smatra žgaravicu svojim »vlastitim problemom«. uglavnom iza prsne kosti. u valovima dolazi iz želuca i penje se kroz vrat do ždrijela. Bol u jednjaku može uzrokovati progutano vruće jelo ili piće. osjećaj je neodređenoga bola na pred­ njoj strani prsnoga koša. kao što su rijetki i oni koji se mogu pohvaliti da nikada nisu patili od žgaravice. Želučan sok može bi­ ti samo jedan od uzroka žgaravice. žarenja.ŽGARAVICA Nijedan simptom bolesti ne shvaća se toliko neozbiljno kao žgaravica. naješće u predjelu prsne kosti. pečenje. Vrsta bola. u ždrijelu i donjem dijelu vrata. bol nije stalan. Bol iz jednjaka uglavnom se osjeća kao žarenje.

Žgaravica je vrlo često psihogeno uvjetovana. ograničiti pušenje i pijenje crne kave. trnjenja u rukama. simptom je čira na dvanaestercu. ograničiti ili potpuno prekinuti uživanje alkoholnih pića. Nagla. Ali takve valovite kretnje jednjaka mogu ići i obrnutim smjerom. to je veća vjerojatnost da su smetnje samo »zbog živaca«. Bolesti kod kojih je žgaravica čest simptom Žgaravica je simptom svih upala sluznice jednjaka bez obzira na uz­ rok. Takva upala želuca praćena je i bolovima u žličici. Može doći i do proljeva. u ždrijelo dolazi dio želučanoga sadržaja pa se govori o kiselom podrigi­ vanju. alkoholom i drugim samo pojačati po­ ticaj na nepravilan rad jednjaka. redovito na jednjaku. akutnih zaraza gornjih dijelova dišnih puto­ va. obično i zatvo­ rom stolice kroz 3 dana. To izaziva podrigivanje. Kod dugotrajnoga. ždrijela. rjeđe na želucu. kroničnog gastritisa. Javlja se u nervoznih osoba obično poslije jela. izbjega­ vati jake začine. Tada će se sadržaj jednjaka i manja količina sadržaja želuca potiskivati prema ždri­ jelu i izazvati osjećaj žgaravice. Osobe kod kojih se žgaravica javlja samo povremeno i traje kraće vrijeme moraju provesti razumnu dijetu. suhim jezi­ kom. Što je više znakova. kao kemijski nadražaj. U takvih osoba javlja se grčenje jednjaka.hrane prema želucu. gubitkom apetita i povraćanjem. koje se osjeća kao žgaravica. . akutna upala želuca redovno je praćena žgaravicom. Takva upala može nastati uzimanjem jako nadražujućih sredstava i alkoholnih pića te otrovanjem hranom. naročito kada se pojavljuje na prazan želudac. kao »toplina ili nelagodnost iza srca«. žgaravica je stalna i gotovo redovita pojava poslije jela. na nju se tuže trudnice. Koji put se mogu vidjeti mnogo izraženiji zna­ ci nastali na »živčanoj bazi«. žeđi. mučninom. Čestim gutanjem sline dolazi do gutanja zraka koji se u povećanoj količini nakuplja u želucu. Jači podražaji u želucu izazivaju reflektorno pojačano lučenje sline. jakim začinima. Javlja se i kod naglih. Prevelika količina želučane kiseline djeluje kao poticaj. gla­ vobolje. Sigurno je da će želudac nadražen preo­ bilnim obrokom. grkljana i dušnika. i time pojačava osjećaj žgara­ vice. Po­ nekad se javlja jako kiselo podrigivanje poslije jela. uglavnom potkraj trudnoće. Već i samo nepravilno gibanje jednjaka može izazvati osjećaj žgaravice. a postoji i pretjeran osjećaj gladi ili pak odvratnost prema jelu. Žlijezde u sluznici jednjaka stvaraju sluz koja čuva sluznicu jednjaka od oštećenja i omogućuje klizanje hrane u želudac.

Najbolje je uzeti sredstvo za poništa­ vanje kiseline koje ne stvara plinove i ne izaziva opće promjene u orga­ nizmu. stalnim povraćanjem. povišenom temperaturom.Većina ljekovitih sredstava pomaže samo ako je žgaravica izazvana povećanom količinom želučane kiseline. Suvišak plina iz že­ luca odstranjuje se podrigivanjem. Najpoznatije je sredstvo soda bikarbona zbog toga što poništava (neutralizira) suvišak solne kiseline u želucu. npr. . fosfalugel. jakim bolovima u trbuhu. Plin nadimlje želudac te se javlja osjećaj napetosti i bola u trbuhu. može biti i opasna prijetnja. Žgaravica nije uvijek samo opomena. Međutim. uzimanje sode bikarbone u većim količinama i duže vrijeme može dovesti do teških promjena u tijelu jer stvara velike količi­ ne ugljičnoga dioksida kada se spaja sa solnom kiselinom. općim lošim osjeća­ njem. tablete alugel. naročito ako je udružena s drugim znakovima bolesti: smetnjama gutanja.

Pre­ gledavati treba uvijek pri danjem svjetlu. Normalna količina bilirubina u krvi iznosi od 0. Svake minute propada više od 100 milijuna crvenih krvnih tjelešaca. koji onda daju karakterističnu smeđu boju stoli­ ci. Tek kada ta količina u krvi prijeđe granicu od 2 mg%. Bilirubin je izrazito žute boje: stolicu dojenčeta oboji u boju zlata. a iz hemoglobina raspadnutih tjelešaca nastaje bilirubin. pod djelovanjem bakterija. Žutica nastaje kod svih onih bolesti koje dovode do prekomjer­ noga raspadanja crvenih krvnih zrnaca. U crvenom krvnom zrncu kisik se veže za krvnu boju. Žutica je posljedica povećane količine žute boje bilirubina u krvi. koja se ne taloži u koži nego u svim tkivima i tjelesnim tekućinama. Okolina bolesnika griješi kada »žutu boju« traži pri osvjetljenju električnom žaruljom. najprije na bjeloočnici oka i sluznici tvrdoga nepca. Liječnik će određivanjem vrijednosti bilirubina u krvi točno ustvrditi da li se radi o žutici. zbog obo­ jene očne vodice takvi bolesnici sve stvari oko sebe vide u žutoj boji (ksantopsija).2 do 1. u druge kemijske spojeve. javlja se vrlo jak svrbež kože. Zabuna i nepot­ rebno izbuđenje može nastati i ako se žuta boja masnoga tkiva ispod sluznice oka proglasi žuticom.ŽUTICA Žutica (ikterus) je naziv kojim se označava žuta ili žutozelenkasta boja kože i vidljivih sluznica. Crvena krvna zrnca (eritrociti) obavljaju najosnovniju zadaću krvi: prenose kisik. najveći dio izluči se preko jetre u crijeva. srčani rad može se usporiti. krvni pigment koji se naziva hemoglobin. Obilnije nakupljanje žučnih boja u koži može izazvati mnoge smet­ nje. Jedan dio tih kemijskih spojeva upije se iz crijeva u krv i izluči mok­ raćom. Životni vijek crve­ noga krvnog zrnca prosječno traje 4 mjeseca. ali na koži se najlakše uočava. Boja bilirubin u tijelu neprekidno nastaje raspadanjem crvenih krvnih zranaca. počinje se opa­ žati žuta boja. Iako su uzroci žutice mnogobrojni i različiti. Naglo raspadanje dovodi do to­ ga da inače zdrava jetra ne može odmah »preraditi« tako veliku količi- . tri su osnovna: 1.2 mg postot­ ka. U odraslih osoba pretvara se u crijevima.

i zatvoriti žučne putove. ili neki drugi parazit. npr. u crijevo ne dolazi ništa žuči. Žutica nastaje i zbog zapreke u istjecanju žuči iz jetre u crijeva (uglavnom u osoba iznad 40. U većini slučajeva žutica nije jako izražena. u tijelo udu otrovi koji raza­ raju krvna tjelešca. Uzrok mogu biti ožiljci poslije upala. a boja kože je »žu­ ta poput slame«. bubre­ ga. koja se raspadaju znatno prije nego normalna krvna tjelešca. 2. Po­ remećena je probava masti i ostalih sastojaka hrane. Crvena krvna zrnca unište se na sličan način kao što se unište i bakterije koje dođu u tijelo. Žutica je glavni i najuočljiviji znak otrovanja tim otro­ vom. toksine. dvanaestopalačnoga crijeva. žuta boja bilirubina nešto se promijeni. Jako i naglo raspadanje izaziva i uročnik malarije. žučni kanal može zatvoriti i zabrekla sluznica žučovoda zbog upale. poput ilovače ili »maltera«.nu bilirubina. Pojedini otrovi također su opasni za crvena krvna zrnca. Uzrok ove hemolitičke žutice može biti nasljedna slabost crvenih krvnih zrnaca. Ako je zapreka potpuna. zloćudni i dobroćudni tumori jet­ re. stolica postaje sivobijela. S vremenom dolazi do oštećenja jetre i poremećaja u radu ostalih organa tijela. Bolesnici se žale da su odjednom požutjeli. ali mogu biti i bez bolova. grčevitim bolovima. Razumljivo je da tako nastalu žuticu prati slabokrvnost zbog sma­ njenoga broja crvenih krvnih zrnaca. uzrok mogu biti tumori i upale okolnoga tkiva ako izvana pritišću na žu­ čovod. ali češće uz bolove u gornjem dijelu trbuha. ispod rebara s desne strane. Njihovo raspadanje (hemolizu) redovito izaziva otrovanje plinom arsenovodikom ili arsinom. neki put »iz čista mira«. U žučovod može ući i velika bijela glista. Dugotrajan zastoj žuči dovodi do teških promjena u organizmu. gušterače. . U po­ vremenim napadima praćenim tresavicom odjednom se raspadne na sto­ tine milijuna crvenih krvnih zrnaca. Količina bilirubina u krvi raste pa se on taloži u koži i ostalim tkivima. Kod nekih bolesti organizam i sam stvara protutijela protiv vlastitih crvenih krvnih zrnaca. žučnoga mjehura. »Mehanička zapreka« koji put nastane naglo i iz punoga zdravlja. Ugrizom zmija i nekih drugih životinja. Najčešći su uzrok zapreka žučni kamenci koji se ukliješte u žučovodima. žučovoda. jetra ne može izlučivati bilirubin brzinom kojom dolazi u jetru. tj. »Mehanička zapreka« prolazu žuči može se razvijati postepeno. to mogu biti i ciste te povećani limfni čvorovi kod upala i zlo­ ćudnih bolesti. što razaraju crvena krvna tje­ lešca (sepsa). Raspadanje mogu uzrokovati i bak­ terije u krvi koje stvaraju otrove. Osim kamenaca. Zbog zastoja žuči. pa koža zbog toga ima zelenkastu primjesu. praćeni su jakim. godine života).

Od svih upala najčešći je uzrok virusa akutna zarazna upala jetre (akutni in­ fektivni hepatitis). Glavni prenosni put virusa: hrana i voda. Teška oštećenja jetre nastaju otrovanjem fosforom. Neke su osobe otpornije i godinama mogu uzimati alkoholna pića. a lijekovi doživ­ ljavaju različite promjene. neki povećana. kemikalijama koja ko­ riste za gašenje požara (danas je zabranjena) i služi kao otapalo u idustriji (mirisom podsjeća na kloroform). Neki lijekovi dobivaju ljekovita svojstva tek nakon promjena u jetri (oksidacija. konjaka. . pojedini lijekovi imaju umanjena ljekovita svojstva.3. javlja se kod leptospiroze. najčešći je uzrok velika bi­ jela glista (askaris). benzolom. U jetri se uništavaju (neutrliziraju) mnogi otrovi. talijumom (sredstva za uništavanje glodara). Poznato je štetno djelovanje mnogih lijekova na boles­ nu i već oštećenu jetru. Alkohol je otrov koji di­ rektno oštećuje jetru. naročito iz grupe B. a neki potpuno izmijene djelovanje. Postoji i inokulacioni hepatitis kada do zaraze dolazi isključivo trasfuzijom krvi ili nedovoljno steriliziranim injekcionim iglama. pa oštećenje nastupa brzo. Kad prođu jet­ ru. U razgradnji otrova i lijekova u tijelu. jetreni metilj (fasciola). Ovi spojevi uzrokuju tako teš­ ka oštećenja jetre da mnogi bolesnici umiru u hepatičnoj komi (jetra je potpuno uništena). Naročitu osjetljivost pokazuje jetra alkoholičara. Kod tih upala žutica može trajati samo nekoliko dana. jetra ima najvažniju ulogu. a zbog jačih oštećenja jetre i duže. bakterijama i parazitima. osoba koje boluju od zaraznih bolesti. rakije. Najveći broj oštećenja jetre uzrokuje upotreba etilnoga alkohola u obliku alkoholnih pića. kala-azara. može se javiti kod infek­ tivne mononukleoze. vina. kloroformom. Sličan je spoj ortodiklorbenzen koji služi kao otapalo za gumu i lakove te služi u kemijskoj industriji prili­ kom stvaranja (sinteze) drugih kemikalija. Žutica prati i mnoge opće zarazne bolesti. Otrovi i uzimanje nekih lijekova mogu dovesti do oštećenja jetre i do žutice. sifilisa. Svaka jetra nije jednako osjetljiva na ke­ mijska sredstva. u težim slučajevim 6 tjedana. Oštećenje je pretežno uz­ rokovano zaraznom (infekcijom) virusima. Najčešći je uzrok žutice oštećenje jetre. pasja trakavica (ehinokok). Do žutice mogu dovesti i mnogi paraziti. naročito teška oštećenja nastaju otrovanjem tetraklor-ugljikom. Otpornost jetre smanjuje se i zbog manjka vitamina. Jetra nekih osoba naročito je osjetljiva na alkohol. redukcija. bolesti koja je poznata i pod imenom žljezdana groznica. Oštećenje jetre i žutica glavna su obilježja te bolesti: uzročnik je virus koji prenosi jedna vrsta komaraca. Od brojnih lijekova i različitih otrova ima ih koji jako oštećuju jetru. hidroliza). pothranjenih. I teška upala pluća može biti praćena žuticom. U tropskim krajevima Afrike i Južne Amerike česta je žuta grozni­ ca. Ali za preranu smrt i tih osoba glavni je krivac alkohol.

normalnom (fiziološkom) pojavom. nekih antibiotika. dolazi do žute boje najprije na dlanovima. npr. Žutica novorođenčeta Više od 50 posto novorođene djece dobiva blag oblik žutice drugi ili treći dan poslije poroda. kojoj daje karakterističnu žutu i narančastu boju. Pošto se postavi dijagno­ za osnovne bolesti koja je dovela do žutice. Prestankom uzimanja takve hrane. U utrobi majke dije­ te ima povećan broj crvenih krvnih zrnaca jer je opskrba kisikom majči- . Taj oblik žutice nije opasan za zdravlje djeteta i smatra se prirod­ nom. Liječenje je oba­ vezno u bolnici. Peti dan žuta je boja najjače izražena. tableta za liječenje šećerne bolesti. Svojevremeno je uz kinin to bio jedini lijek protiv malarije. Karotin je predstadij (provitamin) vitamina A. lijekova za liječenje tuberkuloze. koja mogu doći u kožu ili krvlju ili su izvana nanijeta na kožu. Lažna žutica Lažnom se naziva ona žuta boja kože koja nije uzrokovana poviše­ njem boje bilirubina u krvi. žuta boja kože brzo nestaje. Žuta boja kože može nastati obojadisanjem kože kemijskim sred­ stvima. Ponekad je potrebna i hitna kirurška intervencija. najčešći su uzrok lijekovi i hrana. Koža je boje limuna. neke žene odviše su osjetljive na »antibaby« pilule. Žuta boja kože može nastati ako se u većim količinama uzima lijek atebrin. Do žutice dolazi zbog pojača­ noga raspada crvenih crvnih zrnaca poslije poroda. Svaki slučaj žutice obavezno valja javiti liječniku. da bi po­ slije toga postepeno nestajala.Kratkotrajne žutice mogu nastati i od nekih lijekova. tabanima i nosnim krilima. Uzimanjem većih količina hrane. započinje liječenje. Žuta boja kože nastaje i zbog uzimanja veće količine hrane bogate karotinom. Za razliku od žutice. u kojoj ima mnogo karotina. Osobe kod kojih se češće javlja mogu imati ošte­ ćenu jetru i poremećaj u stvaranju vitamina A iz njegovoga predstadija karotina. Karotina ima jako mnogo u mrkvi. Može za­ hvatiti i kožu cijeloga tijela. ne javlja se na bjeloočnicama. Da­ nas se upotrebljava vrlo rijetko. Današnjim dijagnostičkim mogućnostima liječnik može vrlo brzo ustanoviti o kojem se tipu žutice radi. zbog uzi­ manja sulfanamida.

Raspadanjem suvišnih krvnih zrnaca naglo se poveća količina bilirubina. tako i Rh-antitijelo dolazi u krv djeteta. U 1 ccm krvi javlja se višak od pola milijuna crvenih krvnih zrnaca. Glavni je uzrok nepodudarnost krvnih grupa majke i djeteta. pa na­ staje pojačana razgradnja crvenih krvnih zrnaca u prvim satima poslije poroda. ili. Takav poremećaj ne nastaje u svakoj trudnoći. npr. ako je majka svojevremeno primila transfuziju Rh pozitivne krvi. Prije je umiralo više od 80 posto takve djece. Današnje mogućnosti dijagnostike i liječenja znatno su smanjile smrtnost i kompli­ kacije. I takvu normalnu žuticu liječnik može »skratiti« davanjem li­ jekova koji djeluju na jetru. a ona koja su preživjela najčešće su zaostala u tjelesnom i duševnom razvoju. Povreda ili pojačana propustljivost poste­ ljice omogućuje da Rh pozitivan faktor prelazi u majčinu krv. Kada počinje disati. Uz­ rok: majčina krv u prvoj trudnoći ne stvara dovoljno antitijela. Svako duže trajanje žutice iznad 12 dana znak je poremećaja i zahtijeva bolničko liječenje. kako se često govori. Rh-antitijelo. Na isti način kao što je Rh-pozitivan faktor došao u majčinu krv. Jk. majka ta­ da proizvodi »obrambeno oružje« protiv strane krvne grupe. Što se žutica ranije javi. Češće se javlja u kas­ nijim trudnoćama. porođaj se mora obavezno oba­ viti u bolnici ako je majka Rh negativna. i prva trudnoća može završiti »žutim djetetom«. u grupi AB. K. Naročito mnogo antitijela dolazi u krv djeteta za vrijeme poroda. Rh-faktora. No. pa znatan broj crvenih krvnih zrnaca više nije potre­ ban. Najkasnije za 10 do 12 dana žutica nestaje i kod najtežih oblika. Dolazak tih antitijela u krvotok djeteta uzrok je abortusa i prijevremenoga poroda mrtvog čeda. Unatoč tome što dijete inače djeluje potpuno zdravo. dijete dobiva znatno više kisika nego što ga je dobivalo krvlju od majke. Zbog toga se stalno povećava njegova količina u krvi i dolazi do žutice. koju put do stupnja potpune idiotije. bolest postaje ozbiljnija. pošto se već rodilo jedno ili dvoje zdrave djece. a otac Rh pozitivan. I ranije javljanje žutice znak je bolesnoga stanja. Jetrene stanice još nisu dovoljno sazrele da razgrade i izluče poveća­ nu količinu bilirubina koja dolazi u jetru. tada je bolesti mnogo blaža. čak i mrtvim čedom. Antitijela razaraju crvena krvna zrnca u kojima se nalazi Rh-pozitivan faktor. U rjeđim slučajevima uzrok može biti i različitost u drugim krvnim grup a m a . .nom krvlju slabija od količine kisika koju tijelo dobiva disanjem. Do takvo­ ga stanja dolazi kada se u Rh negativnoj majci nađe Rh pozitivan plod (otac mora biti Rh pozitivan). Nakon 24 sata već je jako izražena. svaki slučaj rane žutice zahtijeva najhitni­ ji prevoz u bolnicu. Po život opasno stanje nastaje ako se žutica javi u prvim satima po­ slije poroda. naro­ čito nepodudarnost Rh-grupe. Da bi se spriječile neželjene pojave.

daju se i lijekovi. Danas postoji mogućnost da se u određenim slučajevima daje tran­ sfuzija krvi djetetu prije nego što se rodi. dok je još u utrobi majke.Osnova je liječenje eksangvinotransfuzija. Krv se daje iz pupčane vene. To je postupak kojim se zamijeni i do 90 posto krvi novorođenčeta u prvim satima poslije poro­ da. .